Analiza Karaktera-wilhelm Reich.pdf

.

() I

'I

SADR Z AJ

IX

Predgovor trecem izdanju P redgovor drugom izdanju

XIII

Predgovor prvom izdanju

XV

I. TEHNlKA

Naslovi izvorrzika

Wilhelm Reich

CHARAKTERANALYSE KIEPENHEUER & WITSCH, Koln-Berlin Copyright

© 1933, 1961 by Mary Boyd Higgins

~

1VC'EKI PROBLEMI PSIHOANALITICKE TEHNlKE V 2V£KONOMSKO GLEDISTE U TEORIJI ANALITICKE TERAPIJE \ ." 3l/0 TEHNICI INTERPRETIRANJA I ANALIZE OTPORA

18

1. Neke tipicne pogreske u tehnici interpretiranja njihove posljedice 2. Uredno interpretiranje i analiza otpora 3. Dosljednost u analizi otpora

18 23 32

( : )0 TEHNICI ANALIZE KARAKTERA

as Trustee of the Wilhelm

1. Saietak

1, 0k1Q.RljivaI]j~

karaktera i_QtQ.().I:. l<ar~a :

3 9

35 35

a) Ne mogUGHost da se slijedi osnovno pravUO

36 36

Wilhelm Reich

b) Odakle dolaze otpori kilraktera?

37

CHARACT.ER ANALYSIS

c) 0 tehnici al1aliziranja otpora karaktera d) Kako se tehnika bavljenja pojedinim situacijama

40

Reich Infant Trust Fund

»Preface to the Third Edition« »The Sch izophrenic Split .

FARRAR STRAUS AND GIROUX, INC., New York Copyright

© 1949,

1972 by Mary Boyd Hi ggins as Trustee of the Wil­

helm Reich Infant Trust Fund Djela Wilhelma Reicha objavljena su u suradnji sa; »The Wilhelm Reich Infant Trust Fund«. Svaka daljnja informacija na: The Wilhelm Reich Infant Trust Fund, 382 Burns Street, Forest Hills New York 11375 iii The Wilhelm Reich MuseUlll, (l~onon, Rangeley, Maine 049.70.

izvodi iz struktw'e otpora karaktera Slucaj ocitih osjecaja manje vrijednosti e) Slom aparata narcisticke obrane f) 0 optimalnim- uvjetima za analitiCku redukciju od trenutne do infantilne situacije g) Analiza karaktera u slucaju obilnog pritjecanja grade 3. Slucaj pasivno-femininog karaktera a) Anamneza

b) Razvoj i analiza o/pora karaktera

+

47 47 ..... 59

69 71 73 73

75

v

c) Povezivanje al1aliz.e trenut ne grade 5 infantilnom

lNDIKACIJE I OPASNOSTI ANALIZE KARAKTERA S PRIJENOSOM

1. Kristalizacija genitalno-objektnog libida 2. Sekundarni narcizam, negativni prijenos uvid u bolest 3. 0 p os tupanju s pravilom apstinencije 4. 0 pitanju »razrjesenja« pozitivnog prijenosa 5. Ne koliko napomena 0 protuprijenosu

lI..-'IEORllA-OBI IKOVANJA -KARAK"TERA

-Z.~ TEROLOSKO

SVLADAVANJE INFANTILNOG SPOLNOG SUKOBA

1 Saddaj i oblik psibickih...r.eakGfa_ _ 2. FunkcLj a oblikoYfl!lia k::raktera 3. Uvjeti razlikovanja karaktera 8 GENITALNI KARAKTER I NEUROTSKI KARAKTER (SPOLNO-EKONOMSKA FUNKCIJA KARAKTERNOG OKLOPA)

.L

- -...

, -

1

T
b) Struktura superega

c) Struktura ega

Sublimacija, reakcijska formacija i neurotska reakcijska osnova

102 107 lOT

115

1. "Otmjeni« karakter 2. Svladavanje djetinje fobije stvaranjem karakternih stavova ..... 10 NEKI OPISANI OBLICI KARAKTERA

. Histericki karakter

.

. risilni karakter. - . alicko-narcisticki karak~.er

120 122

' MAzOHISTICKI I
12 NEKE NAPOMENE 0 OSNOVNOM SUKOBU IZMEDU POTREBE I VANJSKOG SVIJETA

232

­

Z

-~

o

13 PSIH ICKI DODIR I

~,"r~,

VE~ETATIVNO

STRUJANJE

243 245

Pr edgovor - 245 247 1. Nesto vise 0 sukobu izmedu nagona i vanjskog svijeta 2. Neke tehnicke pretpostavke 248 254 3. Promjena funkcije nagona 4. Um kao obrambena funkcija . 262 ' 5. Prepletanje nagonskih obrana 265 6, Nedostatak dodira (kontakta) 267 7. Zamjene za dodir 277 8. .Psihicki prikaz organ skoga 282 ;:) Po jam »rasprsl1u6a« 282 b) K pitanju a pomisli na smrt 285 9. UgQda, tjeskobaJ _. UlJtnJa ..L misicni-Dklop 290 10. Dva velika skoka u razvitku prirode (evoluciji) 302

144

150 151 153 154

-=fl/,II'<'ISI, 'fA ?3 rel="nofollow">f A"1AJltlAd!ll ..~.JX!f' ,HI'oc.,)

PSIHOANALIZE DO ORGONSkE BIOFIZIKE

144 '~ y

IZRAZAJAN JEZIK ZIVOGA

1. Funkcija cuvstva u orgonskoj terapiji 2. P lazmaticko izraiajno gibanje i cuvstveni izraz gibanja 3. Segmentni raspored oklopa 4. Cuvstveni izraz orgazamskog refleksa i spolna

. 305 \ 305 307 316 334

15 )

166

169 175

179 ,

1. Sazetak glediSta 2. Oklopljivanje mazohistickog karaktera 3. Sputavanje ekshibicionizma i strast za samoumanjivanjem

VI

219 229

127 130 130 132 136

P

"

117

9 DJECJA FOBIJA I OBUKOVANJE .KARAKTERA

~

uzbudenja kao specificna osnova mazohistickog karaktera 5. Napomene 0 terapiji mazohizma

100

4. Saietak f) l'OSIU PANJU

4. Neu godom ispunjeno opaianje porasta spolnog

82

186

1. »Davo« u shlZOfrenom procesu 2. »Sile« 3. Odsutan shizofreni izraz u oCima 4. Provala depersonalizacije i prvo razumijevanje shizofrenog cijepanja 5. Meduovisnost svijesti i samoopatanja 6. Racionalna funkcija »davoiskog zla
341 341 354 368 371 378 391 394

396

193 195 203

~.~NA

Kazalo imena i pojmova

465

214

BiljeSka

473

0

KUGA-

piscu

'

J

413

433

VII

P RED G OV O R T RECE M I ZD A N JU

Drugo izdanje ove knjdge (1945) je bi,lo ubrzo rasprodarno, a veHka potramja za njom nije se mogla zadovoljiti kroz viSe od dvilje godine. Nas je ti'Sak bio zaJPoslen i,zdanjima po­ svecenim novijem podrucju orgonske biofizike (The Disco­ very of the Orgone, S'V. II: The Cancer Biopathy, 1948. it sam da »analiza ka'r aktera« jos vaii u podrucju du­ binske psihologije, u kojem je nastala i kojem jos uvijek pripada. V~se ne provodimo arnalitrukaraktera kako je opi· sana u ovoj knj
ee potrehne mnoge godine upornog rada da bi se razjasnili getsf
sam »(:uvstvenu kugu«, ranije objavijenu kao clanak u In­

ternational Journal of Sex-Economy and Orgone Research,

1945. Talko aer, »Izra~a;j
Ijen. Ovo se poglarvlje bavi podrucjem biofiziCkih cuvstvenih

izraa:a, gIavn1m podruejern medicllnske orgonske terapije. Ko­

nacno, opwan pdkaz slucaja pamnoicine shizorrenije upo­

/Zillat ee studenta Ijudske prirode s novim podrucjem biopa­

tologije koje je otNori1Io tek prije nekoliko godiina otkrr ice

organizrnicke orgooS'ke energije (= bioenergija). Ovaj ee pri­

kaz sIucaj a uvjeriti i5ittaoca da je organizmicka orgonska ener·

gija fizicka stvarnost koja odgovara klasienom, cis to psiho­

Iogij skorn pojmu »psihicke eneI1gije«.

Stari jz,raz »vegetoterap ija« zamijeujen je »orgonskom te­

rapij om«. Inace, knjiga ostaje nepromijenjena u svojoj gla,v­

noj strukturi. Dna predstavlja prvi glavni korak, poduzet od

1928. do 1934, od psi:hoanali'Ze prema bioenergetskom izuca­

vanju euvstava (orgonska biofizJika) i zaSiIuiuje cia se sacuva

kao takva.

Otkrite atJillosferske (kozmicke) orgcmske energije narnet.

uuIo je gIa'vne ipreinake u nasim osnovnim firzitkirrn kao i psi­

hologi;jskim pojmovima. S ovima se ne bavi ova knj~ga. Bit

x

PR E DGOVOR DRUGOM IZ DANJU

Drugo izdanje Analize karaktera irzlazi nakon 12 gochna ne­ p;romtjenjene urr:tatoc tome 5to. 6e ona dalje mmi'la u danas­ nju orgonsku terapiju. Za to postoji osobit razlog: Dok se karaktero-analitiCka tehnika klirrricki razradivala i primjenjivala izmedu 1925. i 1933, seksualna ekonomija jos je bila u zacetku Sivoga razvoja. Pojedinacna i drustvena vai­ nost funkcije onga:21lIla priznata je sarno nekohko godima ra­ uije. P riJrocino, ovo je prirznanje imalo znatnog utjecaja na teoriju i tehniku psihoama1itilCke terapije. Danas, kao i prije dvanaest godina, anal,i'za karaktera nesumnjiryo spada u okvir Freudove psihoanalize. U tom srrni'slu, i same u tom, orva je knji;ga n3(pisana r moze jos i danas polagati pravo na valja­ nest. Bila je nam~jenjena studentirrna j prakticarima psiho­ anahze. Nisam htio da promijenim njezinu PG'otmu svrhu i naunjeru. Zato n~sam knjizi ~ista dodao, nrti sam cinio ikakve ilZmjene. Ipak, okako je vrijeme prolazilo, analilticko shva6anje ljud­ ske strukture karaktera, naro6to pato.lo§ki i terapijski tako vaian "lwrakterni oklop«, nastavilo se razvijati. Karakterni oklop predstavlja polaznu to.cku dana§nje orgonske biofizike i. terapijskiih tehnlka koje joj odgovaraju, vegetoterapije i orgonske terapije, 6ije su glavne erte izlozene u prvom sve­ ~ku moje knjli
Die Entdeckung des Organs. Die F~mktian des Orgasmus, Kaln,

1969.

XI II

ke izlozene u ol/o j knjizi. U,pravo suprotno, dab 'w je cvrst temelj rpriro dne w anosti. Dodatak sadasnjem i£danju Analize karaktera sadrz i po­ sljednj i Clanak k()ji sam poslao Medunarodnom psihoanali­ 1ickom udruienju na 3. Kongresu u Luzernu, 1934: psychi­ sdler Kolttakt lmd vegetative Stromung. Ovaj clanak pred­ st8 vlja prij el az od Freudove dubinske psihologije do biolo­ gije i z:atim do orgonske bi'ofizi'ke. Ova se knjiga ne bavi problemima orgona. Ipak, eilj;alac koji je upoznat s m ojim kasnij i.m radavima nece imati nikakvih teskoca u otkrivan ju oom odQomaka ukojima se orgonska biofizika dotice proble­ ma st.rukture karaktera. Uanetanjem bi:ljezaka, pokusao sam oagl asitJi one o d lomke u kojima nalazimo prijelaz ir.z: dubin­ ske p sihologije do orgonske biofi.zike. Jskljucenjem spolne ekonomije i teorije orgazma iz sklo­ pa psihoanalize - oni su njezini predstavnici, koji su bili za to odgovorni, sami povukli granicnu crtu izmedu toga dvoga, a kasn1je su to, Zlbog gri~nje savjesti, s nepravom prj­ pisa:1i. meni. Medu1:im, :SIljedeee mom bHi po.tpumo jas.no: sp olna eko nomija nije ni'kaJda zeljela da se odvoji od Flreudo­ vih oS'Ilovnih :zmanstvenlih otkrica. Pogresnr druStveni Oibziri, koj i su postali beznacajni, kao posljedica drustvenih revolu­ cija posljednj ih deset godina, bili su povod da se psi.hoana­ liti cki pokret odvoji od s;polne ekonomije. Spolna ekanornija je suparnik psihoanahzi iMo toHko kohko je Newtanov za­ kon gra'vitacije suparn~k Keplerovom zakonu hanmonije. Spol­ na ekonomija predstavlja nasta-y ak freudovske pSiihoanalize i pruia joj priTodoznanst,v eni temelj u podrucju biofizike i drustvene seksologije. Danas je spolna ekonomija ta koja --moze polagatI" pravo na- uspjeh da je dovela do otkoriea bio­ loske energije, organa, koji, upravljan odredenim fizickian za-­ konima, lem u osnovi ljudskih s:polnilh funkcija koje je Freud pTVi opisao. »Biopati'je« koje je orgonska biofilzilka bila u stClJIlju da o tkrije u organskom podrucju, korelati su Freudo­ vih »psihoneuroza« u psiholoskom podrucju. ZakljueujuCi, zelio bili reei da »analiza ka
W.R. New York Studenog 1944. XlV

PR EDGOVOR PR Y OM I ZDA NJU

Psihoanaliticka istraZivanja ljudskog karaktera koja izlazem u ovoj knjizi povezana su s problemima Becke psihoanaliticke klinike lcoje sam, ppije devet godina, Ip okuSao ocrtati u uvodu svoje knjige Der triebhafte Charakter, a da nisam, medu­ tim, ponudio cak ni pribli·z no rjesenje. Oni koji su upoznati sa ,psihoanalitick,im istrahvanjem neee se iznenadiH da je gotovo desetljeee morale proei izmedu formulacije problema i njegova djelomicnog rjesavanja. Kada sam prihvatio da u isto vrijeme lijeCim nekoliko impulz,i vnih ps,ihopata na beckoj klinickoj ambulanti, odmah sam se suocio ·s brojnim terapjj­ skim pmbJemima za rj'esenjle kojih sou baT . done'k~e 'hili do­ voljni ,u VIid i u f'r8JgmenDalI'I1u ego-st1ruktuDu ianpulziJwJ.Qg tipa. Ipak, bilo je moguce vee i tada preypostaviti ,da ee genetsko­ -dinamicka teorija karaktera, zatim strogo -razlikovanje izmedu sadrZajlIle i formalne strane otponl s kojima »lienost« poku­ sa'Va da osujeti OItlk1I'iovanje onogsto je poHsnuto, :i, napokon da ee dobro zasnovani uvid u genetsko razhkovanje karak­ ternih tiJpova biti od vainosti za teoriju J terapiju nagonski inhibiranih ,karakternih neuroza koje sam u to vrijeme su­ protstavio impulzivnim karakternim neurozama. Terapijsko"tehnicka a:aZimatnanja i shvaeanja 0 dinamicko­ -ckonomskom karakteru kao cjel.ovite formacije uglavJlom su plodovi mojih velikih 'i's kustava i bezbrojnih razgovora u Seminaru za psihoanalitiCku tera;piju na Beckoj psihoana­ litiekoj k1~nici. Vodio S8Jrn ovaj seminar u r.azdoblju od sest godina, za ik.oj e ,s u mi vrijerne pO[llagaE brajni mladi kolege koji su zavoljeli taj rad. Cak i sada, medutim, moram upo­ z~riti citaoca da ne ocekuje nikakvu savrsenost u prikaziva­ llJU nacetih !pr oblema niti nj'ihovo potpuno rjesenj e. Danas, kao i pr.ije devet godima, jos smo vrlo daleko od opsefue, su­ stavne psilioanali:tieke karakterologije. Ja sarno vjerujem da

xv

ce se ovom knj Lgom znatno smanjiti udaljenost od zelj enog cilj a. Pogl avlja 0 tehnici bila su napisana z1mi 1928-29, i ona su se mogla preis.pitivati kroz razdoblje od cetiri godine. Nisu zahtijevala b i'lDe promjene. Teorijski dijelov·i, sve do Treceg poglavlja (Drugi dio) , prosireni su a dijelom i ;promijenjeni otisd moJih rasprava koje su se protekHh godina pojav~le u Internation ale Z eitschrift fur Psychoanalyse. lz brojnih razloga, od kojih je jedan i nedostatak vremena, nisam b io u mogucnosti da udovoljim zeljama mojih kolega, koji su zeljeli da n api's em opsirnu knjigu 0 analitickoj teh· nici. U vezi s time, morao sam se ograniciti na to da prika· i .e m i potkrijepim tehnicka nacela koja 'p roizlaze iz analize karaktera. Hz to, analitoc:ka teih.nika se ne moze naucHi iz knj iga - praksa j e :beskrajno slozeni'j:a, pa va'll se ona ot­ kriva tek nakon temeljitog izucavanja slucajeva 'll seminatrima i kontrolnim seansama. Ipak, morat cemo se temeljHije pozabaviti jednim vaw i'm prigovorom koji je razumlji~ te mozemo oeekivati da ce doCi iz odredene strane, jer je na prvi pogled privla­ Can j stavlja u sumnju da Ii su uopce bili nuzni trod i. tros­ kovi vuani tlll tu publikaciju. Taj prigovor gl'a si': zar ova publikacija kao cjeHna ne rznaci prekomjerno i jednostrano precjenjivanje indh,:i.dualne (psihoterapije i karakterologije? U tako velikom gradu kakav je Berlin rna na milijune ne­ uroticnih Ijudi, kojil1 je psihicka struktura i sposobnost za . rad i uiitak jak'O ostecena; svakog sata i svakog dana !po­ rodican odgoj J dru·s tvene prilike stvaraju nove tisuce neu­ roza. S obzi!rom na sadasnje pomanjkanje zail'~manja za tao kve stvari, ima 1.i ikakva smisla ,i spuniti dvadeset stampanih araka s rasprama 0 indivirdualThoj anali.tickoj tehnici, 0 struk­ turnim odnosima, 0 dinamici karaktera i slicnirrn stvaI'ima? A to pogotovu stoga ·s to se uopee ne mogu :pohvaliti time da mogu dati upor.abive upute za l11lasovnu terapiju neuroza, za kratko, siguTno i brzo lijecenje. Dugo vremena i sam ni­ sam bio sposoban .cia se oslobodim jakog utiska od takvog prigovora. Konacno, morae sam reCi sam sebi da je takvo gledilSte hilo kratkov.i.cIno i, ako potraje, cak i losije nego sto je .cIanaSnje j's.kljll'ciIvo ogranicenje na pitanja indi~idu­ alne psilhoter8Jpije. Moze se smatrati d: tip1cnom d~jalektic­ kom doskocicom da je upravo uvid u polozaj individualne psihoterapije koji: je s .cIrustvenog glediSta beznadan, a koji palozaj pwizlazi 'iiZ drustvenog masovnog stvaranja neuroza, momo dovesti .cIo jos temeljitijeg, Cak i ointenzilvnijeg bavlje­ nja ;problemirrna individualne terapije. Trudio sam se da pri­ ~-stt-l'Iemo~p-QSlljedice patni'joarrhallno-obirtel.lj'skog od­ XVI

oja kojl zatomljuje seksualnost; da . nadalj e ozbJ.ljno dolazi

~ o hzk ·.samo .takva predobrana (profhlaksa) za 6je prakticno

provodenje u .cIanasnj em drustvenom sustavu nedostaje svaka pretpostavka; nastojao sam, nadalje, :pokazati da ce temeljiti prcv,ra.t drus.tv~nih in~ i.tuaija i i~eo'lo.gija, ~ .kaji ce zavb;itli 0 ishodu politicklh borblnaseg stolJeea, stvontl p retpost avke za opsewu predobranu (proJjila:k\su) o d neUll"oza. Prema tome jar sno je da predobrana o d neuroza n e dolazi u obzir d ok nije teorijski priprernljena; ukratk o, da je izucavanje d inamickih i ekonomskih u vjeta Ijudskih s truktura naj vainiji preduvjet. Kakve to ima veze s tehnikom in.cIivi.cIualne terapije? Da bi se izuCile ljudske strukture na nacin koji ce imati vaznost za preventivnu zastitu od neuroza, prvo je potrebno usavrsiti na­ su analit icku tehniku. Ovaj ce rad pokazati do koje mjere dosadanje tehnioko znanje ne moze i'spunitJi takvu swhu. Zato, gla'vna bIliga p sihoterapioje, ilLkold:ko ona zeli .cia se .p ripremi ze. buduce zada tke spreeavanj a neuroza, mora biti da stvori teo­ 'l'iju te hrri!ke 1. rterapije utemeljenu n a, dinamickim i ekonOlIIl­ skim procesima psihickog rnehanizma. Prije svega, trebamo teo rapeute koji znaju zasto mogu izazvati promjenu u strukturi, ~lj iz kojUh ra.zjloga im to ni'je po§lo za rukom. Kada srtUIpTInO u bitku s epidemijorn 'll bilo kojoj drugoj grani medicine, mi eemo say napor uloZiiti u to cia najsavrsenijom metodom istrafimo i razumijemo tipicne pojed1nacne slucajeve te epi· demij e, da bismo zatim bi1i u mogucnosti da pruZimo savjet drustvenom h igijeniearu. Na taj se naem bavimo tehn1kom individualne analize ne zato sto tako vj's oko cijenimo mdivi­ d'llalnu terapi:ju, vee zato sto bez dobre tehnike ne mozerno ste6i uvide koje trebamo za opsefuiji cilj i'strr"az.ivanja stmk­ ture. K tome doIazi dalji motiv koji vailja uzeti u obnilr, a taj sacinjava opcu pozadinu kl:iniekih istra~i'vanja koja su pred­ met ove knjige. Radi c1taoeeve 06jentacijeovdje eeIDO iih ukratko ,p dkazati. Za razliku od drugih grana rnedicinske 7.nanosti, ne bav,imo se bakterijama iii tumorJ:ma vee ljud. s kim reakoijama i dusevnim bolestima. Psihoanaliza, plod medicinske znanosti, razvila se mnogo dalje. Ako, u skladu ~ ~zn~tornizrekom, ljudi rade vlastiltu pov.i.jest, zavisno 0 lZV~ ~s~m:' ekonomskfun uvjetima i pretpostavkama, ako rna­ terlJalisti.cko l shvacanje povijesti zaista mora polaziti od osn~ rel="nofollow">vne premise sociologije, p rk o dne 'i psi!hicke organizac1je co.vJ;ka, tada je j asno da u izvjesnoj tocki nase ~straiivanje stJece odiu mu sociolosku vamost. Mi izuCavamo psihicke ~ trukture, n jihovu ekonomiju i dinamilru. ltNajvainija « pro­ lzvodna snaga, proizvodna sn aga n azvana radnom snagom, I

Bilje§ka. 1945: danas bismo rekli n[unkcionalno. shva~anje . .

XVII

zavis i 0 co vjekovoj psihi ckoj strukturi. Ni takozvani »sub· jektivni faktor« povije~t i, ni proizvodna snaga, r a dna snaga, ne mogu se shvatiti bez pr'~rodne znanstvene pS'ihologije. To zahtij eva odvaj au je od o nill psihoanalitickih shvacanja koja ob j asnj avaju k ulturu i povijeS't Ijrudskog drustva na osnovi POrili8, umjesto cia razumiju da su drustveni uvjeti najprijc mo rali dj e+ovati na Ijud5ke potrebe i iZJmijeniti ill pr,ije nego sto su ovi promijenjeni po·rj.vi i potrebc mogii zapoceti cia djduju kao p ovije sni cimbenroi. Najpoznatiji ad danasnj1h karakterologa pokusavaju da shvate sv·ijet na temelju »vri­ jecLnosti« i »karaktera«, umjesto ooo-atno: da izvedu karakter i vrijedl10sti iz ~tve nog procesa. U 5iTOj pove:zanosti 5 pi:tanjem 0 socioloskoj funkciji obli­ kovanja karaktem, m oramo usredotociti paznju na Cinjeniou, doduse dobro ipOznatu, ali u njcnilm detaljima jos malo pro· niknutu, naime da se izvjesne prosjecnc Ijudskc strukture veZu uz izvjesne drustvene ol1ganizacioje. ILi, c1rugim rijeCima, svaka-drustvena 'Ol1ganizaci'ja stvara sebi one k3JTakterne struk· ture koje treba da bi rnogla postojati. U klasnom dru§tvu, momentalno postojeea vladajuca klasa osigurava svoj polo· Zaj 'Uz pamoc odgoja i por.Q.d~ce, cme6i svoje ideologije vIa· daju6im ideologijama svih ClaI10va drustva. Medutim, ne ostaje se sarno prj usachvanju ideo}ogija u sve clanove dru' stva. Ne radi se tek 0 premazivanju svijesti stavovioma i mi­ sIjenjima, vee 0 procesu koji duboko zadire u svaku novu generaciju danog drustva, cija je sv:rha i
!-jubay, rad i znanje izvoIi,su nag g zjvota. Oni treba i da upravIjaj,u_n1iwe. _ WILHELM REICH

•

1

Neki problemf

psiboanaliticke tebnike

U svorn radu analiticaJr se dmevno susreee s problernirna

za rjesavClillje kojiJl nije dovoljno sauno teorijsko zllClillje ni

samo praktioko iskustvo. Smijerno reCi da se sva pitanja

tehnike okU[Jljaju oko jednoga: najbitnijeg - da lI se i kako

se jasno defin rrana tehn1ka all~a1itickog Jij ecenja moze izve~ ti

iQ; psihoanaliticke teorije dusevne bolesti. To je pitanje 0 mo­

gucnosriroa i granicama primjene teorij e u praksi. Medutim,

kako sarna analiticka praksa tek postay,ljanjem rprakti:CIQih

zadataka daJe teorioju ~sihiCkm. procesa: mommo, da bismo

ispravno napredovali, traii.ti putovekoji polaze od ctsro em­

pirijske p rakse, vade kroz teoriju i zavrsavaju u teorijom

dobro potkrijeplj enoj p.raksi. B ogato iskustvo u Beckom se­

minaru za psihoanalitiCku terapiju i na osnovi motrenih

analiticki:h seansi pokazalo je da smo jedrva posli dalje ad

predracLnja na putu prema rjeSavanju spomenutog proble­

ma. Doduse, raspolaiemo osnovnim radovima, tzv. abecedom

analiticke tehnilke, u Freudov~m raznim raspravama i nje­

gOYim brojnim orpaskama u tom predmetu; a vrlo informa­

tirni radovi Ferencz~ja i drugiJ1 autora 0 tehnici poveeali su

nase razumijevanje mnog~h pojedinacnih problema tehnike.

Opeenito uzevsi, medutim, ima to:Uko mnogo tehn1ka koliko

i analiticara, ako se ne abaziremo na one FTeudove, di'j elom

pozitivno a dijelom negativno odredene savjete - kojih je

malo s obZ!irorn na sijaset prakt~ckih pitanja - a koji' su

postali opee dobro.

. Ova opeevazeea nacela tehnike, koja su medu analitiea­ nm~ postala mesto sarno po sebi razumljilvo, izvode se 1z ~ ~snovnih terapijsk~h pojmova neurotsko g. procesa. \!SDl1~ ~vake vrste n astaje od sukoba. otisnutih na on sk ih za:­ . e~a. - me U oFma su re OVltO i, S olni zaht 'e\lli ,g.. - sa snagama ega 0 e otklan ·a· u . P osl 'edi­ ca neusp jeba a se n ] esl fa] sa. 0 je neurotski siimpJQ1:D­ 3

Prema tome, s obzirom n a tehni­

~11~.::;r~~;e;n';]~e;:;s:;;u~!rob~~a~Cllll~"'·~· n uin.i.m »u klan j a'll je potiskiva·

n@<; drugim r ijeeirna, ~i.nit i sv jesnim nesvj esn i sy.kQb . Ali,

bud.uci d a je p sihicka instanca, p oznata kao p roosvj esno, p r01h- pr o bijanja potisnutih i paci jentu nesvjesnih po ticaj a p od~gl a p sihicka »pro Luzap osjednuea« (protukateks u) koja dj eluju M O stroga ceuzura n cCijihCini~~elja . >sp recaNaju6i da one p os1anu svj e5Ile, to yalj a u arla-hti.ckom lij ecenju ~nace uob icajeni i.zbor misli pr i svakodnevDo m mis ljooju odbaciti i d opustiti da Ol)J! teku slobodno i b ez kritiCnosti. U tijeku a!l1alitickog rada tragoYi nesvjesnoga, pot i'S nutoga i djecj ega isti cu se jos jasnije u gracii koja se pojavljuje i, uz pomoe analitiear
~­

4

.. -­

,d "enosima se ~va~~o mo!~ na~elo p?s tu~ ati~o takvi­ p J tJ' . oni moraJu b tU »Tazrl]eSelll« otknvauJem njIDOVe ve­ ma, sti 5 pacijentovlm . d'Jetlnjstvom. . . K a k'Q .sva k a neuroza,.~ b zanO k b' d'" .. izllzetaka, nastaje .?d s~ o. a u ~ tlll. ~tvu PnJ~ cetvrte_ godine zivota, su a ba kOF n,l.su m ogl! bltl svlada~H u to doba, oni ponovo oiivlit.-tJU u . pI'l~.QS.l.!- __ tak.o~al1z.a..pnJeno~~: tj. onaj f!jezin dlO @~bavl sv1a:tava'l1jcm o tpora!-c~l najvaWiiL dio an~.zJ-W. NadalJe, b u aucraab'Olesmk u prijenosu p okusava da analitiCko objasnjaJVanje nadomjesti zadovoljavanjem staJ:Ql~tieYa za Itl.!P3 vi i potical2IEa 1.!o­ senih m rin jorn ko j i su ostaJi nezadovoljcrlr,-iIi s ~ pak brani od toga da spozna re stavo~e , PEfjenos se o!?icno razv!j a u_ otpor, ~smetnja napredovan ju liie-Gcenj.a. Ne.gativru prijenos l , t:j.""staVciVi koji izrazavaju m rZnju, preneseni na anaHtic ara, lako se od samog pocetka prepoznaju kao otpori, dok p rijenos pozitiNnih stavova ljubavi postaje otpor tek putem i1IDenadne p romjene u negativan prijenos kao poslje­ dica razocaranja iIi straha. Dokle god se 0 analrtickoj terapiji i tehnici nije apsjrn~je raspravljalo iIi se pak raspravljalo nedovoljno i nesustavno , moglo jeprevladati misljenje d a se praksa kojom su se svi jedna'kos.iuZiJlli ,r~vHa iz :oajeciruicke naprijed .pri.kazane osno­ ve. Ovo je m iSljenje biJo tocno za mnoga pojedinacna · pi­ tanja; ali vee za ,s hvaCallljlC p ojrma »anailiticke .pasiwlO'sti«, na primjer, pa stoje naj r azliCitij a tumacenja. Krajnje i zacijelo najpogresnije j e shvaeanje da treba sarno sutjeti; sve ostalo Ceodoti sarno 00 sebe-:-\Tladala su i j os Vllad aju zbrk ana sta­ jaliSta a zadacI anauticaTa u a;oaliti6kom lijecenju. Doduse, opee je poznato da on m ora slomiti otpore i spretno»~­ kovati« prijenosom,· aili (ako i kada to treba da se do odi, koUko raz lCIt tre a a e njegov pnistup u vrsenju ovog zadatka u razlicitim slucajevima i situacijama, 0 tomese nikada nije sustavno raspravljalo. Zato, cak iu najjedno­ stavnijim pitanjima u vezi sa svakodnevnim ana'H1Jickirrt si­ tuacijama, stajalista se n eminovno, jako razi.Jaze. Kada se, na primjer, opisuje odredena situacija otpora, jedan anali· ticar misH da treba ucilniiti ovo, drugi ono, treei opet neSto trece. I kad se, zatilm, anaJiticar koji je opi's ao situaciju vrati svom sLucaju 5 racnim sa'V jetima svojih kolega, pojave se ~azn~ nove mogu6nosti i zbrka je cesto mnogo veea nego sto je bDI~ na pocetku. Pa. ipak valj a pretpostaviti da, u datim odnos'lm a i uvj etima-;samo jedna oc1redwa sj1 u a d Ja..doplls..ta sarno jednu jedi nu QPtlmalnu moruGnos t rjesenfa " tcimosooitom sluca ju m oie.biti uistinu isprava n samo_jedan jedini oblik baratanja tebn i'kOID- To se ne odnosi sarno na odredenu situacij u vee na analiticku tehniku u cjeliDIi. Zato, y

tl

5

zadatak je d a s,'ega, kako se P roteklo je se_ovdj e radi :

se utvrde kriieriji te ispr avne tehni·ke i, pri'je dolazi do nje. mnogo vremena dok se nije shvatilo 0 cemu

da s e dopus ti da tehnika date situacije izraste iz sa.me speCtT 1Cne artaM lcke . sriuact1e {ocnom andltzom

M) effi1:1 pojedinosl t l e metode razvoJa anahficke teh mRe stro­ go su se pndiiava;I,i u Beckom semilnaru, i ona se pokazala uspjesnom u mnogim slucajevi.ma - u svim onima gdje je teorijsko r azumijevanje analitiiCke si·tuaeije billa moguce. lil­ bjegavalo se d ava nje savjeta koji su, u konacnoj analizi, bili stvar ukusa, te se raspravljalo 0 teskoci - na primjer 0 ne­ koj situaoiji otpora - d ok TIaCrTI njenog rjesavanja nije sam iznikao iz diskusije u jasnom i odredffilOm obEku. Tada su anali>titari i mali osjeeaj cia je to jedini is.pravni put. Tako je nadena metoda koja je omoguCi1a primjenu analiticke grade na anali1icku tehniku, i'
6

. t'da iz svakog J?O!jedinog 'Slucaja oj iz ;SlVake pajedine sritUJa­ t~la I itbWf posebm r tehnilku 's1u6aj>a r pojecL'ine situaClJe . b ' povezanos t u razvo­ ., a da pri tame ne lZgU 1 lZ" VI ' ad opeu <;IJe, alitickog procesa. Savjeti ~ mi:SJjenja da lSe ovo iIi ono JU an analizirati« r'1'1 d a eovJe k mora Je . d nos't avno »s t var lS­ ' »mo ra . k l' . ravno amalj,z'~rati«, :- sve Je to stvar u. ~sa: a 1 sve .t~ m~u ~ikakva nacela tehni.J<.e. s to se . tocno mlsli Pcxl , ;)~~a1J.zl'l'at1«, abiono i dalje asta~e m.ra~n a taJ ~a. !a~?dver, .anahtlcar n~. mo­ ze traiiti utjehu :v]er:uJuel u. traJ3nJ~ h~ec~~J~. ~a~o vnJe.me nece nista ucinivl . VJeroyanJe-!::!...E:.aJanJe 1l] eeenJ a 1ma smlsla sarno ak(LSe analiza r azvije, t i· kada analitiiCar razumije otpo­ fe.i..moZe n a s tayiti a naJ i!z.u u sklad u s t~
•

7

~kaie

cia nasa terapija n e 7!aslmujc ime znanstvene uzroc­ tera pij e. [pak, o bjasnjavajuci razloge neuspjeha pojedine terapije , aLl2!litiCaT' mora izb jegavaui ,tV'I1dnju leao sto je ona da p acijent »o ije zeUo cia ozdravi«, ili da on nije bio pristupacan; jer upr avo je to ono !ito zelimo mati: zasto pa:cijent nlje zelio oz draviti, zasio on oije pristupacan. N ecemo pokusavati ustanoviti :nikakav »soUstav« tehnike . Nije stvar u tom e d a o piSemo obrazac koji bi vrijedio za sye slucaj eve, vec da stvorimo rtemelj, zasnovan na nasoj teoriji neuroze, za r azu mijevanje terapijs,kiIh zadataka; ukratiko, da zacrtamo siro ki okvir Ulluta;r kojeg ' ce biti dovoljno pro~ stora za primjenu opcega osnovnog nacela ha ipoj edine slu­ cajeve. . . Nemam sto dod ati Freudov~m nacelima ointerpretaciji nes vj esn og i njegovoj opcenitoj fonmlili da analiticki rad ovisi o uklanjanju oupora j rukovanjn s prijeriosom. Meautim, dalj­ nj arazlaganja p olazu pravo na to da budLl smatrana dosljed~ nom primjenom osnovnih :n acela psihoanalize,cime se o:cva c r aj u i n ova p odrucja analitiJckog rada. Da su se nasi pacijenti o d samog pocefka drzaJ.i osnovnih pravila makar sarno pri­ b lizno, ne bi bio nikakvih razloga da se napi's e knjiga 0 ana~ lizi 'karaktera. Na ;;;a10st. sarno je mali brojna~ih pacijenata ad samog ipocetka sposoban za analizu;veCiina ipacijenata se pridriava oSlIlovnog pravila tek nakon sto se otpciri uspjeSno razlab avc. Za to cerno sebavi ti sarno pocetrriim fazama tlijece­ nja do trenutka ka da mozemo mi'rDo i b ezopasnosti prepu­ stiti fJacije nta da i -clalj e \rOOi analiiu. Prvi problem je »odc gojiti pacij enta za analizu«. D rugi j e problem zavrsetak ana­ liie, p roblem razrjes eoja prijenosa i odgajanje ipaoijeilta za :2Jb iljski f ivot. SrednJi dio, tako reCi trup analize, bit ce za nas zanim1jiv sarno utolikoukolik oon ' proizlazi ill uvoda U lije­ ceoje i v6di do nj egovaokoncanja. ' Najprij e nam je, medutim, p6trebh~lcratko teorijsko raz­ matranje lilbido-ekonomske OSilove analitlcke terapije.

da

De

.

c.~,

2

Ekonomsko gledifte u teoriji analiticke terapije

Kad se Fr eu d udaljio od pozicija katarticke terapije, na­ pus tio h i pnozu~ao sredstvo analize i priihvatio 's tajaHste da ono s to pacijent m aze reCi ana~itiIC aru dok spava, moze 1zni: jeti i dok je bu dan, on je neko vrijeme pokusavao pacijenta uCiniti svj esnim nesvj esnog znacenja s'i mptoma izravnim in­ terpretacijam a tragova potilSnu tiih e1emenata. Ubrzo je otkrio da ta me toda ovisi 0 spremnosti pacij enta da i ,p rihvationo nn sto analitiJcar ukaie. Slutio je da padjent analiticarevu saopcavanj u pruia »otpor«, najcesce riesvjestan. Zato je pri­ lagodio svoju tehniku ovom novom saznanju, tj. odrekao se izr avni11 inteppretacija i otada pokusavao da omoguCi lt1e­ svjesnom da postane svjes'no uklanjajuci otpore upravljene protiv Eot isnut ~h elemenata. Ova temcljna promjena 0 teorijskoj koncepciji i telwici analiti6ke terapije bila je Iprekretnka'u njezinoj povijesti i oznaCila poce tak novije, jos i danas valjane tehnike. Uce­ nici Ik o ji su napusthli Freuda nisu to nikad razumje'li; cak se i Rank vratio staroj metodi- ilZravne inter;pretacije 6impto: rna. Ovaj ovdasnji pokusaj znaci same dosljednu primjenu n ove tehnifke s'vlCl'davanja otpora na anaJIizu karaktera, sas­ vim u smis;]u mllpredovanja analiticke terapije od analize simptoma do analille cjelokuipne licnosti. . Dok je u razdoblju ,k atarticke terapije vladala predodzbada je potrebno »os]oboditi potiski'Vanjem priguSene afekte« kako bi se postiglo da simp tom iScezne, kasnije se tvrdilo, u razdo· ?lju anali'Ze otpora (to je moida bio preostatak iz vremena lzravnog interpretiranja znacenja simptoma), da simptom mora nestati kad potisnuta predodiba na tkoju se oslanjao postane SYjesnom. Kasnije, kada se ta tezapokazala neodrii­ .vom, .kada je iskustvo p o novo p okazalo da su se odriali silli' ptoml, <:esto i usprkos svijesti 0 njih ov1m ranije potisnutim 9

"\

sadriaj ima, F reud je, u disku6iji na sastanku Beekog psiho­ aoalitickog d r:u.stva , prom ijenio ,prvu formulu u tom smvslu da , ~ai~e. ~1QT m.£t,e _.a Ji D e wotfl " l1esla ti ako nieJlov neS Vlesm sa ! p ostane sv]estan. Sada sm o se suoeili s novim i teskim problemom. Ako pri­ jelaz u svjesno, \S am za sebe, nije dovoljan za olJdravS uvjeti odl ucujl!. 0 torpe da Ii ce prijelaz u svje. sno dovesti do izlj eCei1}a j')i ne? Zbog toga, prevodenje poti. snutih sadrzaja u svjc sno ostalo je doduse neophodan pred­ uvjet lijecenja, ali ga nije, u osnovi, objasnjavalo. Kad se jednom postavirlo to pitanje, odmah je slije-dilo jos jedno, nai'll1e ~a Ii su i12ak b mi U E.ravlL ani protivnici PSihoanalize l Ikojj su uYlJek op ominjali da nakon analize mora doCi »sinte­ za«." Medutim, Rasnija razmatranja pokazala su sasvim jasno da jc ta opo mena b ila tek isprazna fraza. Na Kongresu u Bu­ dimpeSti sam Freud ju je potpuno pobio istakavsi da je ana­ liza u isti mah sinteza jer svaki poriv osloboden iz jedne ve­ zanosti odmah ulazi u d rugu vezanost. Da Ii je to mozda bio klJuc rjesenja problema? 0 kojim porivima i 0 kojim novim vezanostima se o vdje radilo? Zar je svejedno s kakvom poriv­ n om strukturom pacije:nt ostavlja analizu? Kao analiJtieari, presta'Ii smo tragati za bogom u psihoterapiji i morali se za­ dovoljiti ,p ronalaZenjem rjesenja vi6e u skladu sa zeljama pro­ sjcena covjeka. Sumnje nema, eijela psihoterapija boluje od toga 5tO su primitiWli ,b ioloSki i socioloski temelji svili tzv. visih teinji bili zanemareni. Na izlaz je opet ukazala FJ"eudo­ ;'Ia neisc11pna teorija Hb irl a, koja je ,p roteklih godina analiti­ ckog istraiivanja u mnogim s'lucajev1ma bila viSe nego za­ nemarena. Ipak je tu jos bilo previSe pitanja odjednom. Na­ vest cemo ih ukratko prema metapsihologijskim stajaHstima. .. ~ickog gledB ta EEoblem se nije mogao rijesiti, stoYi­ ~e, takav se po usaj same pokazao neprimjerenim: puko PLe­ vQ.9<:.ille nesYjesne ,predoclZbe u svjes.nu nije dovoljno za Iije­ ~en.i! . Rjescnje s dinpmickog gIediSta obecawlIo- je viSe ali je IStO tako billo ne.primjereno, unat aC tome sto su Ferenczi i Rankcinili uspjesne pokusaje u vezi s time. Toano je da od­ ~anj~ afekta povezanog s nesvjesnoI1]-,prel!odzbom goto­ vo uvijek olaksava pacijentovo stanje, ali je to oblCho kratko­ tra}no; osf~ toga, izuzev kod 1zvjesnih obIik_J...e§Jro ie IP2 stiCi odrcagiranje u zgusnutom o.bIiku p.21Febn
10

,r ave oso­

be. A sigUI1DO je n?rmalno iIi .abn?:ffi.al?o funkcioni.ranje c:T.- omiJ'e libida OVlsno 0 oI1gamzaclJl Ivblda. Zato moramo c.lJ\.on I I' k . . 1. biti u stanju ~a nace no. .~C:Z~' l!Jemo one pO:'lV~e stru'l\.tu:e koje omogucuJu ekODlYml'] l. hbida -da . funkclO~lT.~ od. onJ'h truktura koje .se tome protl ve. POkusa] da se rI]eSl ova] pro­ 11em je na'r e ka:"n~je TazJlikovanje dvaju p~to~va, »genital­ .~ nog« 'k <1lrakltera'l »neurot-s.kog« lka!Takil:era. Jliteautlm, dok s e toplckim i dinamicbm gledistem od sa­ mog poeetka Jako rukovalo sva~~dnevnoj rpraksi (svj~~no~t iii nesvjesnost neke predodz;be, Sllllll1a afektlvnog problJan]a potisnutog elem~ta itod.), nije ?dJ?ah. J:>iIo jasno. kako :bi se ekooomsko .,gte.dl?~QI~ pnmlJemtl ~raksl. OVG]e se, naravno, radi 0 kvantitativnom cimoeniku psihickog zivota, o onoj koliCini libida koja je nagomilana odnosno oslobodena. Ali kalko da doskoc~mo ovoj ko]ic itrJ.ski odredenoj teskoci sob· zirom na to da u psihoanalizi neposredno racunamo s'a mo s kvali.tetama? Ponajprije, morali smo biti na cis to time zasto smo staloo nailazili na kvantitativni Cimbenik u nasoj teoriji neuroze i zasto kvalitativni cimbenik psihickog zivota, sam za sebe, nije bio dovoljan da objasni psihicke pojave. Dok su tako iskustvo i rasudivanje 0 problemu analiticke terapije uvijek ukazivali na problem koIiCine, neocehvano .se pojavilo empirijsko tumacenje. Znamo na osnovi analiticke prakse da neki slucajevi, uspr· kos dugotrajnoj i op'seZooj analizi , ostaju tvrdokorni, dok se u drugim slucajevima, unatoc nepotpunom razotkrivanju nesvjesnog, moze postiCi trajno praktitno pobdljsanje:-.>Vspo­ rediujiUci ove dvije ISkupine,1 p<>ka:mlIo se dia, nakon analize, prva skupima pacijenata, naime oni Cije Iijecenje se lomilo 0 tvrdokornosti iIi su ponovo pali u neurozu, nije uspjela uspos­ taviti uredan spolni zivot ili, su nastavili zivjeti u apstinenciji; drugi su, pak, koje je za to djelomicna analiza osposobi~a, ubrzo prihvatili trajni zadovoljavajuci spolni zivot. Jedno istraiivanje prognoze prosjecnih slueajeva pokaza1lo je, nada­ lj~: pOd. inace jednakim uvjetima, da su i~gledi' za lijeeenjf: b1l1 utoh'k o povoljni' i koliko je b io potpunije aktilViran geni­ ta OJ u diEinj stvu i a enastvu. Druglm n]ecima, o u onoj mjeri u kojoj je li.bido zadriavan d,2-lje od gemi talnog podrucja Il rau om djetl:njstvU. ~Huc' . koji su se .po.kazaUi viSe iIi manjc ne'P.rist.1!p-acnim.EJl.fi;~!;!. - o' Lma : en itaLni primat Jb,.dj.etinjstfll uopcC-JJ.ij.e bio ~ucajev l o]ima i.e genitalna aktiv1}o'st ograniv

:r

I Usp. Reich: »Uber Genitalitat« i »Die therapeutische Bedeutung der .Genitallibido«, lnternationale Zeitschrift fur Psychoanalyse, SV. X (1924) I XI (1925).

cena na .anaLci, oraJnL i uteralni erotizam. 2 Medutim, s obzi·

rom.na t o da se genitalnost pokazala kao vazan prognosticki

kriter ij, bUo je oeLto da te s lueajeve treba istraziIVa ti sa 5ta· noviS ta genit"ain osti, njcgove potcncije. Pokazalo se d a nije b ilo nL jedn c pacijentice cija vagina1na potencija nije bqa p Ol"emecena i gotovo n i jednog p acijenta Cij~ ejakufativna Hi erelctivna potencija nije b ila ostecena. Medutim, pacijena­ 1a kod kojih nije bilo smetnja u pogledu potencije u uobica­ jenom smis]u, onog m a.]og b roja erektivno potentnih neuroti­ k a, bilo je d ovolj no d a pok oJebaju vrijednost genitalnosti za rarumi j evanje ekonomije lijeeenja. Kon,.acno, trebalo je doCi d o zaklj ucka da nije bitno da Ii po­ s toji ~poso:bnost erekcij e; 1aj nam ,p odatak, na-ime, ne govori nista 0 ekonomiji libida . Va zno ie, ocigledno, da.lUe neoste· ~ SPOSOb1UJst da se postigne odgovqrg.juce spoln;;--zaaovo. Uwi.e-To sasvim sigurno nije slueaj s pacijenticama koje pate

o d vaginalne n eo sjetljivosti; ovdje je bilo jasno iz kojeg

izv.ora si m ptomi cr pu svo j u energiju i sto poddava zas.toj

Libida, koj i je, narav id" r etski izvor neuroze.

lEko no 'm ote ·....nes.poso.bnos~i se Ubi . reno r'esenJe " na ;lp ri;e ;e p r oistekao itz t eme 11 l'leg ISO! ...­ nFmuSJdh pac ijenataJ; erekbvnom .pote9sP 0~Dalekosezno wacenje genitalnostT,fli, tocnije, orgastIc e Impotencije za etiologiju neurom iznijeto je u mojoj knjizi The Func tion of the Orgasm. 3 Tek iposto je dokazan n:jezin odnos pretTI<\. teoridii aktualne n'euroz.e, geni.1alna funkc.iYostala je teorii,§fl'i vazna . - i za i'spitiivarije karaktera. Odjednom je bilo jasno gdje treba trazitLumhlem ,kol jcjn e' -tG-:i~gla bi1Ls.amo organ.: s.kfLQsnOva, »somatSka-t.e2gra-t:1.~,-a*tl%ailn-a-neuroza, ~o· ~ je EroizasJa~ z adrtan og liibida._L zato, ekonoIDski PEQ£kmr­ neuroze..kao i njenog Jz.lj.eee.nja leZl u velikoj rnjeri u somat. ~· skOm..pMTi1CJ J1 , tj, I;}io je-p-r~same--pu.rem..sornatsko sadrtaja poj m a libid~.4 . Sada smo, bOlJe oboruZani, rnogli pristupiti piltanju: koji' su drugi cimbemci, osim 'p revodenja nesvjesnog u svjesno, bHi rpotrebni dabi simptom nestao. Sarno _znac~ -tsadr~ predodZ.be) sime,toma p ostai e s v jesno. S obzi.rom na-a inami· ku, roces ostaj anJa svjesnim donosi izvjesno olaksanje pu­ t ern cuvst'v enog praz e 1 e s nJlm ru u po n~ u , i . v

.'

2 U rneduvremenu smo otkrili mogucnost znatnog pobolj~anja cak i

ta vih slucajeva. _

Tfie ""Fu ct e sm rgone Instituts ::~ ~, njema 0 izdanje Die Funktion es Orgasmus, Koln 1969. • Usp. Reich: »Die Rolle der Genitalitiit in der Nl entherapie«,

Zeitschrift fur Aerztliche Psychotnerapie, sv. I (1925) . ­

12

soolno zaaOVOi] en je znatnQ.j;1 rosiruje pOdruq 13

ski h m ogucn osti. Nego, up ravo u tom pomaku susrecemo se s tesk oca ma drus tvene naravi. teskocama koje ne smijemo p O,tcijenit L. U sljed eCim razmatr an jima 0 teh ni'Ci morat cerno pokazati CI a seta) citj ne p ostiZe P OIDOCU odgoja, )) sinteze«, iii sugesti­ j e, vee je dino temel"itom ana lia:om S olnih sputanosti ukori.. jenjen ih u karakte m _ N o, p onajprije ne 0 r 0 im:j'E!ttbiIrn" Nwnbergovo shvac anj e ovog zadatk a_ U svojoj knj-izi Allgemeine Neurosenlehre Nuntberg nastoji p r ikazati teorij u ps ~ho analili'c ke teTalpije, pa iz toga prikaza uzirmamo najvaZnije. On smatra da je ))prvi ter apijski zada­ tak • _. pomoci nago nima da postignu rasterecenje i omo­ guciti im pristup u svijestc<. Nunberg, nadalje, vidi znacajan za datak »u uspostavljanju mira izmedu dva pola l icnosti, ega i ida (ja i on~), u tom srnislu da nagoni vi'se ne vode osamlje­ ni apstanak iskljuc en iz organizacije ega i da ego ponovo ste­ kne svoj u sintetizirajucu moc« _ Ovo, iako nepotpuno, u biti jc toOno . Ali., Nunbe rg zastupa i star~ glediste - prakticno iskustvo je pokazalo da je (mo pogresno - da se, procesom sjccanja, psihicka energija oslabada, da ona, da t
14

d .e mogucnost zrelog spolnog zadovoljenja zakocena. tOk iko neur otska prisila ponavljanja za visi 0 ekonomskom ra·u hbida. Promatrano s ovog stajaliSta, kao i sa stajaiista stan l aCIJarna '. k ' .. u f O]1mu 0 neurots om 1 k . J cerno susrestl. k aSDlJe a oJ~talnom karakteru, mir irMnedu ega i ida, koji Nunberg ",enravdano trazi, m oze se osig urati same na danoj spolno­ op , prvo , putem na d ornJe:>ta . X nJa ' • 1III'h _ekonoms koj osnOVI: pregemta teznji genitalnima - drugo, putern djelotvornog zadovoljenja <7enitalnih zah tjeva, ,koji ce zauzvrat rijesiti i problem konae­ ~Og uklanjanj a zadriavanja lib ida. Nunb ergova teorijska pretpostavka vodi do tehnickog stava koji ne m ozemo smatrati yravim ana~iti~kim stavom. N~n­ berg zahtijeva da se otpon ne napadaJu lZravno; prerna nJe­ mu analiticar treba da protiv njih m obiliilira pozitirvan pri­ jen~s kako bi se uvukao u pacijentov ego, odakle treba da zapoene s nj ilhovim razaranjem. Nunberg smatra da ce iz :toga proilZa Ci odnos sliean onome koji .postoji izmedu hipno­ tizirane osobe i hipnotizera. "BuduCi da je, UtIluta r ega, ana­ liticar okruZen Hbidom, on neuualizira do izvjesne mjere strogost samoga superega.« Na taj naci
'tt) Upravo ovo ))uvlacenje« u ego terapijski je opasno u mnogim slucaj evirna, jer u pocetku, kao sto ce se kasnije po­ drobno ntzrad~ti, nema za terapiju padobnog i pravog pozi­ tivnog prijenosa. Uvijek su tu posrijedi narcishcki stavovi, npr. infanti'lna p otreba za zaSti,tom. S obzirom na to da je reakcija razocaranja jaca od pozitivnoga objekmog odnosa, ova narcisticka ovisnost se moze lako pretvo r iti u mdnju. Takvo »uvlaeenje« sa svrhom izbjegavanja otpora i njihova »unistenja iznutra« ,p redstavlja- opasnost, j er hi otpori na taj nacin mogli p os tati skriveni i, sto je vainije, snaro stanje ~ako se odmah ne pojave najjace reakcije razocamnja) bit ~~ ponovo uspostavljeno tim popusti slabi objektni odnos III ga ne rastvore drugi prijenosLj Upravo putem ovakvih po­ st~paka postizemo najteia ocitovanja negativnog p r ijenosa k?Ja se prekaSillo pojavljuju i u svom su razvLtku nesagle­ diva: Okoncanje analize od strane pacijenta, iii cak samo­ ubo~s:vo, cesta je posljedica ovakvih ,postupaka. Valja na­ glaSItl da su slucajevi samoubojstva narocito moguCi onda kada ~akvo u spostavljanje umjetnog pozitivnog, hipnoi:dnog stava I predo'b.ro 'u spIJe, .. d 0 k otvoreno I. Jasno . . '. pro'b'" IJanJe agre­ SI\'Illh 1 narcI'stl' C vk'h k" x • . • I reacIJa no"eno, naravno, pozltlvIllm sta­ 15

,·ovima., spreCa'Va samouboj's.t'VO kao i na~o pre kidanje ana-. li2e. Ovo m oze zvu cati paradoksalno, a li to o dgovara radu psiliiEtkog apara ta. U p r ocesu ~v]aceJlja u pozitivan prijenos (umjesto da m u se d ozvoli d a se isk ristal izira iz svojih infantilnih fiks a­ ci ja), n astaje op asnost od p rihvacanja povrsnih intenpreta­ cija koje moze , kako a naliti6ara tako i pacijenta, obmanjivati u pogle du p rave situacij e,dok, vrlo cesto, ne bude i suviSe kasno d a se stan je ispravi. Na zalost, hipn oticki o dnos na­ staje sam od seb e i suyise cesto; treba ga razobliciti k ao ot­ p~i ukloniti gao t9 S manjivanje t jeskobe na pocetku lijecenja dokazuje sa' mo to da je pacijen t usmj erio dio svojeg libida u prijenos - negativ ni p ri jenos takoder - a ne da je razrijeSio tj esko­ bu. Da bi se o m ogu Cio analiticki rad,analiticar m oze bilo kojim obli,kom umirivamja 1l!blaiiti odvise zestoke tjeskobe koje su suvise a kutne, ali ce inace pacijentu razjasniti dq moze biti izlijeeen sarno pokretanjem najvece moguce koli­ cine agresije i tjesko b e. Iz vlastitog iskustva vrlo dobro poznajem prikaz jednog tLpicnog toka analitickog lijecenja sto ga daje N unberg. Mogu sarno dodati da cinim sve sto je u mojoj m06 da bih spri­ jecioda analiza tak o tece i da upravo zbog toga pridajem tako mnogo p aznje tehnici bavljenja otporima u pocetku li­ jecenja. N ajcesca posljedica ' analiee u kojoj negativni prije­ nos nije bio rijesen u pocetku lijecenja kao i pogresne ocjene traj-nosti pozitivnog prijenosa lIlasih boles'n ika jest ova:

@

»Neko vrijeme postoji savrSen sklad izmedu pacijenta i ana­ liticara; u stvari, pacijent se potpuno pouzdaje u analiticara i u nj egove interpretacije i, da je moguee, oslanjao bi se na njega i u svojim osjecajima. Ali uskoro dolazi trenutak u ko­ jem se ovaj sklad remeti. Kao 5tO smo vee spomenuli, 5tO dublje analiza napreduje, otpori postaju jaCi, a to je utoliko vise slucaj 5tO se vi se pribliZava prvobitna patogena situacija. Uz ove teskoce tu je i moment frustracije koja se neizbjezno javlja u odredenoj tocki prijenosa zbog toga 5tO se pacijentovi osobni zahtjevi na analiticara ne mogu zadovoljiti. VeCina pa­ cijenata reagira na ovu frustraciju popustanja u analitickom radu, glumljenjem, tj. pona5aju se kao 5tO su se ponasali jednom u slicnim situacijama. Time oni, mogli bismo tuma­ citi, izrazavaju stanovitu aktivnost; ... naprotiv, oni je izbje­ gavaju, oni se, u biti, ponasaju prerna njoj pasivno. Ukratko, prisila ponavljanja koja, naravno, pomaze da se izazovu fik· sacije, vlada i u prijenosnoj situaciji psihickim izrazavanjem onoga !ito je potisnuto. Sada pacijent prepusta dio aktivnog

16

ada analiticaru: odgonetavanje onoga sto pacijent zeli izraziti

~i nije kadar reei. U pravilu, to je zelja da bude voljen. Stvarna vemoe sredstava izraiavanja (koja mogu biti i nijema) i pret· ;ostavljena svemoc analiticara stavljena su na odlucnu probu. Do odredene mjere analiticaru uspijeva da razotkrije ove ot· pore; a di jelom je odgonetavanje nemoguee. Sukob, koji vise nije unutra5nji vee onaj izmedu pacijenta i analiticara, tako je doveden do vrhunca. Analiza prijeti da se raspadne, tj. pa· cijent je s~lOcen s izborom da i'lgubi analiticara i njegovu Iju­ bav iIi da ponovo poduzme aktivan rad (moj kurziv, W. R.). Ako je prijenos trajan, tj . ako pacijent ponovo raspolate rna ,i najmanjom mjerom objektivnog libida vee razlabavljena iz fiksacija, njega hvata strah da izgubi analiticara. U takvim slucajevima se cesta dogada nesto cudno. Upravo kad analitiear gubi nadu u povoljan ishod analize, gubi zani· manje za slucaj, iznenada se pojavljuje obilje grade koja obe­ eaje brzo okoneanje analize. (Nunberg: Allgemeine Neurosen­ lel1re, 5t r . 305.) Odlucna, dosljedna, sustavna analiza otpora zacijelo ne uspijeva u svim slucajevima. Gdje uspije, takva beznadnost nije dio analize. Gdje ne uspije, takve su situacije vrlo ceste, nesiguran im je ishod, tako da smo prisi'ljeni, upravo zbog toga, da obratimo najvecu ipaznju tehnici analize otpora.

3 o tebnici inlerprefiranja i analize otpora

vrijediti. Na ta j nacin pacijent p rodire s:ve-dublJe.JLaf.ek­

tim~zeta sjeca:~t~ r anog d j eti~ tva . Za na·s nema vainosti

1

(0 zakuf)omjerf)()m razvoju prijenosne nettroze)

1. NEKE TIPIC NE POGRESKE U TEHNICI INTERPRETlRANJA

I NJIHOVE POSUEDICE

U analitickom radu moramo razlikovati dva dij ela: izljece­ nje pacij en ta i njegovu imunizaciju, koliko je ona moguca vee u tijeku lijecenja. Prvi zada tak takoder ima dva dijela: pripremni rad lwodne faze i sam proces lijeeenja.1 stina, to je tek umjetna podjela, jer cak i prvo interpretimnje otpora irna mnogo veze sa samim lijecenjem. No ne smij emo doz'vo­ liti da nas to zbuni. cak i pripreme za putovanje (s kojirri je Freud usporedivao a nalizu) imaju mnogo veze sa samim putovanjem - njegov uspjeh moze ovisiti 0 njima. Uana­ lizi, u svakom poj edinO'lIl slucaju , sve zavi-si 0 naeinu na koji smo zapoce'li lijeeenje. Slucaj koji je zapoeeo pogresno iIi nejasno moie ·se Sipasiti sarno uz teskoee - eesto uopce ni­ kako. VeCina slueajeva pruia n ajvece teskoce u uvodnom rai­ doblju, bez obzira na to da Ii ·» idu .dobra« iii ne. Up.ravo oni · slucajevi u kojima uvodna taza protjeee naoko glatko, kasnije nailaze ala najveee teskoce, jer nesmetan tijek u poeetku ote­ zava pravovremeno uoeavanj e i uklanjemje teskoea. Pogreske poeinjene za vrijemE uvodne faze lij eeenja utoliko je teze . ukloniti, ukoIiko je dalj e terapija ·napredovala bez nj ihova ispravljanja. i " Kakve su te posebnei tipiene tes koce uvod ne faz e ? 0 zasad stek li PriJkaZimo u kra tkim crtama, sarno da bolju orijentaciju, cilj p rema . kojem s analiza mora kretati kroz uvodnu fazu . Njezin je cili da dode 0 l!Zvo ra enggije . sim toma i neurotskog karak tera da bi okrenula r oces li­ reCel1j'a. ZapiTe a ovom lIla's. oJranJu 'sou opaoljentovi atpoT!!.., od k~l~.h~su na]tvrdoJ{6fnil.!. onrkoj i proizlaze iz t )rijenosnih -su­ koba . Njih tre.!?a _ ciniti svjeSinima, interpretiriiti iL i paci­ jeuU h se mora odroci Xi . om se u s a~i.hLmo.r.a.h! obezI Prvi put iznijeto u Seminaru za psihoanaliticku terapij u, Bee, lipnja 1926, objavljeno u lnternationale Zeitsch rift fiir Ps ychoanalyse, 1927/ 28.

18

mnogo r asprav ljano p itanje 0 tomesto ..je bitno - afektivno ponovno doiivlj avanje , (odigravanje) ili ~e.Canje. IGinicko iSKus tvo 1Jotvr d uj e Fr-eudov zahtj ev da ~t.....iko j i f eli lli>" . , liu od..i2:r:atL ono sto ie doiivio. mora n e sarno raz, ulU~eti s to igra vee se mora, afekti'Vllo sjecati u koliko feli gQll@etl do ·s dl s~~SJ.llwJ2a .2 Al.i ne zelim uI:rz~tjl nM program, pa to spommJem salmo .Tadl toga da ne blh lZaZvao utisak kao da analiza otpora i .p rijenosa cini satV' analitiiCki rad, a r adi toga sto se u ovom dijelu baviono sarno nacelirna . tehn1ke otpora. Koji je razvojni put mnogih nasih slueajeva, osim onog koji vodi afektivnom sjecanju? 1ma slulajeva koji' propadaju na tome ·s to se anali.tiear konaeno vifse :De snalazi u bogatoj gradi koja izlazi na vidjelo, a p ona' vise zbo mn ih heterogenih prij enosa. Tonazivarno » aotl'enom situacijom« a vidimo da je uzrokuju odredene p ogre e u t e ICI m terpretiranja. Sjetimo se i mnogih slu­ cajeva u kojima je previden negativni prijenos jer je bio skriven iza vidljivih pozitivnih stavova. I, na kraju , sjetimb se i onihslueajeva koji, unatoc tome sto je djelatnost pri­ sjecanj a iSla u dubinu, nisu dovela do u $lpjesnog lijecenja, jer se njihovoj .paraJirziranosti afekata n e poklanja dovoljna paznja iIi sto ona nije, prije svega, ipodvrgnuta analizi. Nasuprot ovim slucajevima koji, naoko, protjecu uredilo, ali ui's tinu zav.nsavaju kaotieno, 1ma onih Jwji »ne idu dobro«, tj. u kojima pacijenti ne donose nikakve asocijacije i nasim se naporima suprotstavljaju pasivnim otporom. Ako sada ukratko prikaiem neke od mojih osobi.to veliJkih neuspjeha, ub!1Zocemo razabrati da oni poeivaju na ti-pienim pogreskama. A slienost veCine tih neuspjeha ukazuje na ti­ piene greske koje Cinimo u u'Vodnoj fazi, pogreske koje se viSe ne mogu priJpisati velikim grijesima koje, kao sto zna­ mo, c ine .p oeetnki. Zbog toga necemo oeajavati jer, kao sto je jednom r ekao Ferenczi, svako novo iskustvo placa,mo jed­ nim s lucaj em. o.no sto je vazno jest pr~oznati pogre.ske i prevest i jb ll.is.k..ustVO. Ni u jednoj ,g,r anCfuedicine nije druk­ cije; ali uljepsavanje i skrivanje neuspjeha prepustimo [la­ ---Lsirn kolegama u drugim granama medicine. . '. . T Neki pacijent koji je trpio ad kompleksa manje vrijednosti u analizi se pozivao na svoju impotenciju (»Jarii-Sta ne mo­ gu«), i to u obliku nesposobnosti da se bilo cega dosjeti. Umje­ 2 Biljeska, 1945: 0

je potpuno rijesen. u 1.Q!:!Q. i be'l.. napora k'

v>

v

.

19

sto da odgonetnem p r irodu ovog otpora, da ga razjasnim i tiei.Dim svje~Dim sklonosti k uman jivanju i ponizavanju sa­ mogseb e koje su se iza toga s kri-yale, uvijek iznova sam mu pona vljao da on nece d a s uraduje i da ne zeli da ozdravi.~ Nisam bio potpuno u Ik ri vu u tome, ali analiza nije bila uspjeSna jer sam propustio da da-Ije proradujem OiIlO njego­ vo »ne ielim«, jer se nisam potrudio da razumijem razloge njegova »njS ta ne mogu« nego sam , umjesto toga, dopustio da me m oja nesposobnost zavede na iskazivanje tib besmi­ slenih pred baci-vanja. Svaki aci 'ent tezi tome da ostane boo 11' lestan, i znam da mnogi analiti can, ka a s ami nisu naCistu u nekim slucajem, jednostavno optuZuju pacije.I1~~9a ne zeli da ozdrav i, lie dajuci nikakyo.da4eobja~j-enje. Takva optui Lvanj a treb a ·sasvim da nestanu iz anali ticke prakse i budu zamijenjena samonadzorom. Jer, moramo shvati.ti i slje­ dece: ~_us\la kL~astoj U analizi, ako ostane n_~jas ?J1, kriv je analititar. t- Drugi 'se paoijel1!t tije'kom tragodisrij e anmize sjjeCao pra. prizma sa svom IprruteOom graa'Om, alli ni jednom ni'je po. pustila paraliziranost njegovib afekata, ni jednom nije pred. bacivao analiticaru ono sto je - svakako bez afekta - imao na pameti ,k ad se radilo 0 nj egovu ocu. Nije bio izlijecen. Nisa.m znao da razvijem njegovu ;potis-nutu mrznju. Ovaj 'ce primjer kod neklh Jjudi izazvati pobjednicko klkanje: ko. naOno je priznato da razotlwj-yamje prapr.izora ni>je ni od kakve teorijske koristi. Takvi se varaju.lN,em
vezrs

i

20

MedutIrn, sarno to, oCigiedno, nije bilo dovoljno, jer je kao­ ''''ka situ acija bila sliena onima koje susrecerno u semina· t 1'. l' rima i m otre"m:n ana. :zama: .. . . " " . ~ Jedan -sluca] klaslcne histerlJe ObII]ezen su.mracmm sta­ njirna divno bi bio uspio (kasnija iskustva sa slicnim sluca· jevim a d op ustaju mi da t9. kaiem) da sam, u pravo vrijerne, razumio i ispravno postupao s reakcijama pacijentice na ana· lizu pozitivnog prijenosa, tj. s njezinorn reaktivnom mrz~jom. Umjesto toga, dozvolio sam da me zavede kaos njezinihosje­ canja - svakako lijepih - iz kojih nisarn znao izaci. A pa· cijentica je i dalje imala svoja sumraena stanja. Znatan broj 10sih iskustava, kao posljedica neispravnog po­

stupanja s. ,prijenosom nakon sto bi se pojavile reakcije ra·

zocaranja, naucio me da ~gjrniJ:JLopasnost sto a nalizi prijeti

od prijenosne ljubav'i proizasle iz razocarani
nog negatIvnog pri jenosa. I tek kadasam od nekog pacijenta

morao Cub, ne¥iiliko mjesecinakon prekida neuspjesne ana­

lize, da mi nije nikadavjerovao, naucio sam ispravno cijeniti

opasmost od negativnog prijenosa koji ostaje pritajen. Taj

se p acijent kroz godinu i po dana udobrorn pozi:tivnom pri·

jenosu divno prisjecao ali unatoe tome nije postigao nikakav

uspjeh. Ovo me iskustvo potaklo da tralim pogodna sred­

stva - u tom sam uspi-o - i da ih neposredno izvlacim iz

njihova skroviSta, ;kako bih izbjegao da nilkada viSe ne bih

dozivio sok i da bih tako ispunio svoje terapijske obveze

na b olji nacin.

Veliki dio nasih sastanaka u okviru Beckog seminara ba­ via se negativniJInprijenosom, naroeito pritajenim (latentnim) p rijenosom.. \Viairno, dakle, da to mije bila sarno tamna tocka jednog anallticara, nego se Cini da je neprimjeCivanje nega­ tivnog prijenosa opca pojav?.. Bez sumnje, to se moze svo· d i ti na na~ narcizam, po ko j em 'illi vrlo rado sIu~atno kom-"\ plimente ali nas Cini sasvirn slijepima za sva negativna stru. j anja u pacijentu, osim akO nisu grubo izraiena. Upada u oci da se u psihoana'litickoj Iiteraturi uvijek misli na poziti-vni stay kada god je rijec 0 prijenosu, pa, osim u Landauerovom djelu (Pasivna tehnika), problem negativnog prijenosa uve· ' like se zanemarivao. NeprimjeCivanje negativnog prijenosa sarno je jedna od

rnnogih gresaka kqjc ometaju tijek analize, Svi smo imali

iskustva s onim ~to nazi'vamo »kaoticka situacija«; zato je

dovoljno da je prikazemo tek u grubim crtama. . '"

S jeeanja i djela su brojna, ali ona uvijek slijede jedno

za drugim u velikom nenx::iu; analiticar saznafe .n1llQgo, pa·

d jent daje _obilje grade iz s.y'ih . sJojeva svoga nesvjesnog, iz

svih razdoblja .s.yog~.J.ivota sve tu leli, tako reti, u velikirn

I

21

'~

")I,..o"O\....q l



,

hrpam~. No, ,n ista nije proradeno u sklad u s terapijskim d. Ijem i, 'IJIlatoc b'Og.a·tst:vu gra.Q~ .Q3g] ell' t ni i le2!..~.JJ,i'ksvoje analititke sate a d a se u njegovom b i-cu ne bi zb i'la ni najmanja promjena. Eva jednog karakteristicnog sJucaja sto sam ga jednom bio preuzeo od kolege. Pacijent s brojnim nastranostima bio je kod njega u analizi osam mjeseci, za koje je vrijeme ne. preki dno govorio i donosio gradu iz naj dubljih slojeva svo­ ga nesvjesnog. Ta se grada uzastapce interpretirala. $to se viSe iTIterpretirala, to je obilnije tekla ,rijeka njegovih asoci. jacija. Konacno se analiza moraJa prekinuti zbog vanjskih ' razloga j pacijent je dosao k meni. U to sam vrijeme bio vee jedmim dijelom upoznat s opasnoscll skriveni'h otpora. Upalo mi je u oei da je pacijent bez prek pda donosi-o nesvjesnu gradu, da je znao, na primjer, tocno opisatr najzamr.s enije meh anizme jednostrukog i dvostrukog edipskog kompleksa. pjtao sam ga da Ii zai<sta vjemje u one sto govori i sto ouje. »Ma bas niSta! «, uzv.iJknuo je, »za~sta Ise mo­ :ram pri 's'Vemu ,tome bTaTLi,ti ad nelkog unU'taJ1njeg sanijeska.« Na moje pitanje zasto to nije rekao I}Jrvom anali:ticaru, od.

govorio je da to nije smatrao potrebnim. Tu se viSe nista

nije moglo uCiniti, usprkos odlucnoj anaIlzi njegova smijeSka;

Qn je vee previSe znao. Sve interpretacije mag kolege bile

5U ispuca'n e, a moje vlastite sarno su se odbijale od njegova

smijeska. Ostavio 'sam pacijenta nakon cetiri mjeseca, ali

mo,guce je da bi dulje i dosJjednijeinter.pretiranje njegove

narcistiCke abrane dov;'5Io do nekog rezultata. U svakom s'Iu.

caju, obogatio sam se novim iskustvam. U to vrijeme, me.

Qutim, nisam jos raspolagao pozitivnim iskustvima radeCi s

tom vrstom ponaiSanja stalno kroz dulje razdoblje.

otraZimo uzroke ovih kaoticnih si tuacija, ubrzo cerno

su Sla'be lOCke .tel1nIRe in, ex px eli! an]a sI]edece:

ponma KOjiStrOst'aa sh.'T1velll,"'lJaCilenfJ"e 1 'te K .Kana ]e ,prekasn() amaUj·ticar uOCava d t.Lk~vima, p~tpuno nedirnut. .

22

/ 2. UREDNO INTERPRETIRANJE I ANALIZA OTPORA

Podvrgao sam nase ll1apore dovoljnoj kritici i' boj im seda sam mozda preopteretio 6taocevo strpljenje, utoliko vise stb ce me on sada zapitati da ,kaiem koja je to-ispravna tehnika i sto na ,to nije ni izdaleka takolako odgovoriti kao sto je lako podvr-ci je kritici. Ipak sam uvjeren .da je Citalac ste­ kao dovoljno uvida u te-skace predmeta, taka da od mene nece traziti vise nego da iznesem ono ' najopcenitj<je i naj­ grublje sto se tice izvlacenja zakljueaka iz pogresaka kojesu nam sad jasne. ' Prije nego sto zapoenem, moram izrazitio za'hrinutost za opasnost da budem uhvacen u zamku u razmatranju ovog '\Ida osebujnag predmeta: Bavimo se iivim i fIuidnim psi· hickim dozivljajima , ane mozemo sprijeciti dase oni ukrute

23

t im ih pretoctmo u r ijeCi i pokusamo ih slusateljima saopCiti u recenicama. Ono sto sIijedj sad, moze lako stvoriti utisak o jec:hnom krutom sustavu, ali je to zapravo jedva neSto viSe o d grube skice podrucja nad kojim imamo pregled ali koje dalj e moramo deialjno p roucava ti. Opisat eu sarno nekoliko stvari Jcoje se jasno isticu; druge, is.to tako vazne, moramo zasad zanemariti. ISc'rpni rad na utvrdivanju razlika takoder nedostaje. Zato mora~o u svako
24

~/ ter pretir 04 ~ i R log za to Je a sta Jedn st van. A:kd ana hhcar interpretl-ra ,W

atje ras tvaranja pripadajueih otpora, pacijent ee iii prihva­

f~i i-nterpretaciju iz .r azloga povezanih s prijenosom, te ce .1

potpuno obezvrijedi.ti nakon prvog negatiVlIlog ponasanja,

~~ ce onpor us'iijediti naknadno. U oba slucaja, interpretiranje

j: izgubilo

svoj u terapijs~~ sna~; one ~~ ispucalo, ~~pr~v­ ljanj e uspij.eva vr lo tesko III uopce ne uspIJev~. Put ~OJl!ll Ill­ ter.preHranJe mora da krene u duboko nesvJesno blO Je za­ tvoren. VaZno je da acijenta ne ometamo u razvi 'an'u n ' e ove »aIIlaliticke If nosti« u prvim t jednima lijecenj aj ni otpori se ne mogu in terpretirati p rije nego sto se potpuno razviju i pri­ je nego sto ill analitiean:- ugilavnom razt11lTldje . Nara'V'I1o, u kojern trenutku ce interpretirati otpor, zavisit ee umnogome od anali­ ticareva iskustva. Mali' znakovi ce biti dostatni iskusnom ana­ litiearu, dok ce'poeetniku biti potrebni grubi postupci. Nerijet­ ko zavisi iskljucivo 0 iskustvu da li su i na temelju kojih zna­ kova prepoznati _pritajeni otpori. Kada je anali1iear shvatio znacenje takvih otpora, on ce ih uciniti svjesnima dosljednim int erpretiranjem, tj. on ce pacijentu najprije u ciniti j asnim da ima otpore, zatim kojim menamzmom se oni k oriste i, kona<:no, proti'V cega su usmjereni. Ako p rvom prijenosnom otporu nije prethodilo dovoljno prisjeeanja, onda pri njegovu razrjesavanju nailazimo :na ve­ liku teskoeukoja se smanjuje kako anaIitiear stjeee praksu i iskustvo. Ta se teskoea sastoji u tome da analiticar, da bi razrijesio otpor, mora poznavati nesvjesnu gradu koja se od­ nosi na nj i sadrzana je u njemu;-alt s druge strane-ne moze ? oprijeti do te grade jer je otpor zatvara. Poput sna, svaki ~ ima povijesn i smisao (porijeklo) i trenutno znaceni~ aJ se zatvoreni krug mozeprobiti naJprije_ odgQ..n ~!~em sadaSl1 jeg zna?ooja i sy rhe-'ltpora i J.QjzJ.JJ.da..fuj e situacije (cije je 'I'azvijanje anali-ticar promatrao) i jz oblika i meha­ ?izama otpora, a zatim da se odgovarajuCim interpretaGi­ J~ma na nj tako utjece da pripadajuCa grada iz djetinjstva i~b~ e n a povrSinu ; kdino uz pomoe ove grade otpor se moze potpuno razrijesiti. Nema, naravno, nikakva pravila da se PD~E.adu otpori i odgonetne njihovo sadasnje znacenje; to su u velikoj '!lljeri intuit1vni a kti .- t u potinje umijece ~a·Ji,zc koje se ne mozenauoo. st<);u o,t p ori manje bucni.... sto su viSe ' skriveni (t j. sto pacijent viSe vara),-t-O--sigurn.iji I!!,Qra. biti analiticar u svojoj intuicij i da bi stekao nadzor. Druglm rijetima, sa m analiti~r mora hiti analiziran i, usto, , mora imati posebnog dara.

25

~



'oRC~~~~~~~aftt;.;en~t~ri;;i)~o~tp~o~'r;«;P 19' ~ s tayoyi pacii<$!±t~ KI

eposred-no, tJ.

,U

oori~

-'

--­ - ­ - - -

Otpor . Ja seo l5lcno lacam-pri tajeHih otpgracUll.j h-lp.J..rwr:.:. ._ _ mIJe t l.ln; f ne p rez ftm ni od toga da prekinem tijek saopcenja kada sam saznao toliko koliko je potrebno da ih razumijem. Jer, naucio sam iz is ku stva da je terapijski ucinak analitic­ .kog saopcenja izgubljen a ko su uciTIjena dok jos nisu rije­ seni otpori. Jed.nos traJrla i, zato netocna procjena analitieke grade i cesto neispravno tumacenje freudov ske postavke, nai me da analiticar mora poCi od same povrsine, lako dovode do kob­ illh nesporazuma i tehnickih teskoea. Da zapocnemo pita­ njem: sto se smatra ~w:ttfJckom :grado~ Obicno se shva­ ca da Su to paci'entova sao cavau'a, SUOV1, asoci'" , s­ ke. Teorifs 1 je p oznato a je E£pJentovo p onasanje apali­ tI.cki vazno;~i nesumnjiva iskustva useminaru pokazuju da se pacijentovo po ua.San i.~(nacin izrazavanja, pogled,je. zik, pokreti, odjeca, s tisak ruke itd.) ne sarno jal\:o potcje­ n~mjihoye analiticke vaznosti" , vee se oMeno potpuno....pre.rida. Na Kongresu u Innsbrucku Ferenczi i ja smo, nezavisno jedan od drugoga, naglasiU terapijsku vai­ nost ovi'h fOl1malnih elernenata. Kako je vrijeme prolazHo, oni su za mene postajali najvainij i oslonac i' polazna locka ,za , analizu Ikaraktera. Precjenjivanje saddaja grade obieno ide ruku pod ruku s potcjenjivanjem, ako ne i s potpunim zanernarivanjem pacijentova ponasanja, nacina na koji on cini Svoja saopcavanja,' prepricava svoje snove hd. A kada se pacijentovo ponasanje zanemari, prelazi preko njega iIi mu ne pridaje vainost jednaka sadriaju, nenamjerrlO dola. zimo do terapjjski .kobnog shvacanJa ~p?jh1cke povr.sine«. Kad je, na primjer, pacijent vrlo pristoj an i u isto vdjeme .daje mnogo g'rade, rrecirno 0 odrnasu: prema ISVOj:oj seSltJri, imamo dva saddaja »psihicke pov,rsine« koji opstoje jedan uz drugi: iJ.jegovu Ijubav prema ses'tri i njegovo ponaiSamje - pristoj­ nost. Oboje je zasnovano u nesvjesnom. S obzirom na sve to, viSe nije jednostavno da se utvrdi da analitiear mora uvijek kren uti od povr·s ine. Znarno iz analiti'ckog iskustva da se is­ pod ove pri's tojnosti i profinjenosti uvijek Ikrije vise iIi manje nesvjestan, ako ne i otvoreno nepovjerljiv i preziran stay. Tocnije, pacijentova stereotipna pristojnost je sarna po sebi znak negativne kritike, sumnjieavosti ili prez1ra. Moze Ii se jz tog stajalista incestna Ijuhav za sestru interpretirati kao S lYDl

26

nest0 nesumnj i'V o ako se pojavi san iliasocijacija u vezi s time ? Postoje posehni razlozi zasto u analizi treba da naj­ prije doae do rijeCi ovaj dio povrsine, a ne onaj drugi. Bi­ Ia b ipogreska da eekamo da pacijent sam zapoene govoriti o svojoj ugladenosti i' razlozima za nju. BuduCi da u anali~i ova ka rakterna crta odmah postaje otpor; za nj vrijedi isto sto i za svaki d rugi otpor: qa pacij ~n t nika da neee sam od sebe poceti 0 t ome govoriii, nego da anaiiticar mora ras­ krinkati ot po.r. Ovdje mozemo ocekivati vaZan prigovor : moja pretpostav· ka, tj. da pristojnost odmah postaje otp or, ne pogada stvar, jer da pogada, pacijent ne hi donosio nikakvu gradu. Da, ali upravo je u tome stvar: nije sarno saddaj grade ono s to je vaZno; u pocetku analize formalan vid grade je takoder od pos ebne vaznosti'. Da ostanemo kod naseg pnmjera pristoj­ nosH: zahvaljujuCi potiskivanjimC\. neurE tik im_cLJJ1IlQgs>~z­ loga da pridaje narocito visoku vri1ednos t pristojnosti i dru­ s tveno j k onvencij i i da se n jima sImi kao ~reds t.:Y.i.ma-D.brane. h oze b Hi mnogo ugodnije lijeciti pristojnog pacijenta nego nepristojnog, jako otvorenog pacijenta ,koji ee, na pi-imjer, odmah reCi analitic aru da je suvllie mlad iIi suvise star, da nema lijepo il1amjesten stan iIi da ima ruznu zenu, da nije vrIo bistar iIi je suvise z~~ovskog izgleda, da se ponasa kao neurotik, da bi se i sam trebao podvrCi analizi i' slieno. To vee ne mora bezuvjetno biti prijenosna pojava: zahtjev ,da analiticar treba da bude ».nei'spisan list papi-ra« jeideal koji sene moze nikada potpuno ostvariti. »Frava p ri'roda« ana­ liticara je nesto sto u pocetku nema nikakve veze s p r ije­ nosom. A pacijenti su izuzetno osjetljivi na nase slahosti; naslueujuCi ove slabosti', neki se pacijenti izravno osvecuju za nepravdu kqju moraju podnijeti zbog toga sto im .se na­ meee osnovno pravilo. Sarno malo pacijenata (obieno su to sadisticki karakteri) izvlaCi sadisticko zadovoljstvo iz ~skre­ nosH koja se od njih traii. U terapijskom smislu njihovo je ponasanje· dragocjeno, cak ako ponekad i' postaje otporom . Ali, vecina nas ih pacijenata je jos suv rse bojazljiva i plaslj iva suviSe opterecena osjeeajima krivnj e, da bi tu iskrenost ~ntano um jela u ig ru . Za razliku od mnogih mojih tkolega, moram ostati pri tvrdnji da ~yaki paci jen t" b ez izuzetka, ocin je analizu viSe iIi man je izrazenim stavom nepovjere. nja i kriticnosti, koji obicno ostaje skriven.. Da bi se u t o u VJeno, anahhcar me sttlije, naravno, graditi na prinudi pa­ cijentovoj da .pr izna iU cak na njegovoj potrebi za kaznom nego mor a energicno i·z pacijenta i1zvab iti one sam e po sebi !azumljiy-eJ azloge. z~L n ~P 9_'\d_eJIHY9st _ i nega tfynu kr it j,ku koj i pr oizlaze iz situacije {novma situacije, nepoznai-'[ovjek, javno

27

~ v vanJ'e p sihoanalize , itd,); za· oma Iovaza ' vtako ,se , tek, zapravo, " , ,UlO"'1', vlastitoJ' iskrenostl, stJece pacIJentovo povJerenJe. h va IJUJ . , k ' , 1. oJem, . naJiIl1e,nrell'l.ltl\JU1Jre· · Je . dno tehnicko pltaTIJe, , U . Os t aJe . . oVlm stavovlma nepovJerenJa b a ana ll' ticar da se pozabavi . . v ' t k' . tl'vne kritike, a kojl se JOs ne mogu nazvatl neuro s I­ I nega , d X' '.. d' nego kako su uvjetovam sa a"nJom sltuacIJom; ta ov Je :aradi sarno 0 tome da se iz_h.jegavaju dublje interpre~acij: nesvjesnog sve dok pos toji ZIQ konvenclOnaIne pnstoJnostl iZ"illec'fupacuenfa 1 aniilm cara, - Ne mozemo nastaviti naGe razmatranje tehnike interpre. tiranja a da ne ispi~o razvoj i lijecenje pr!jen.os:ne ne~r?ze: U analizi koja tece Ispravno ubrzo se pOJavlJuJe 'Rrvl ]aki prijenosni_otpor. Ponajprije" moramo raz~I?jeti zasto se pnri . znacajm oi por nastavku analize automatskl I u skladu !?a zf!.ko­ niwsCu primjerenom s truk'tJun sIiiCaJa povezuje 5 oc!nOSiQlm prema analiticaru. Sto j e ~p.rij~ le« (Feren. cii) ? Uz pomoc osn ovnog pravila, Jwjega se moramo cvrsto drzati, ist' era Ii smo iz skroviSta ono zabranjeno s to je tako neugodno egu. rIJ e ili k asnije, pacljen tova 0 runa 0 syega potisklvanoga postaje jaca. Najpnje je otpor usmjeren is. lClj UCIVO p rottv::::E t;>tisnutog~li p-ffijent n~~na.....nlSla 0 tome ~ni da u sebi nosi nesto zabranjeno, niti da se protiv togar bori. ao sto je Freud dokazao. sfupi otnori §u nesvi e~.ali or .e v a e-odo¥a.r.a-: ~nQm-tro. senJu energlie.,j zgQg tQga ne moze ostaii skriven. oput s " ga ostaloga sto je IraclOnalno, ovo cuvstveno ktEffiinje takoder nastoji da postigIle rC!.cionalnuosnov.:u,....tJ•...rla..se usidri u ne. kom stvamom odnOS_1.1.,_ S to sada moze b-iti -bHze nadohvat ruke od projekcije, i to proj~cije-.!!..aJl~!lZQgnJlm osnovnom pravilu? Prem jes tanjern Ql;ml1le (od nesvjesnog na analitiea. ra), i odnosnf sadrZaj Illesvjesnog se uvlaci u otpor; i sadrlaj se projicira na analitiear-e. Ovaj postaje zlikovac 'p oput oca iIi voljeni stvor poput majlke. Jasno je da ova obrana u po­ cetku moze dovesti sarno do negativnog stava. RemeteCi ne. urotsku ravnotefu, analiticar neophodno postaje neprijatelj, ?ilo da je to stvar projicir ane ljubavi ili projicirane mrlnje, Jer u oba su slueaja uvijek p risutni obrana i odbijanje. A~o se najprije p~ojiciraju poticaji mrlnje, prijenosni ot. por)e, d~k~k~, negatlvan, Ako, s druge strane, poticaji koji se prvl proJlclraJu proizlaze iz ljubavi, tada stva-rnom prijeno­ sno~ otpo~. prethodi neko vrijeme vidljiv, ali ne i svjestan, p.ozltlvan pn~enos. ~ed~tim, njegova je sudbina uvijek ista, t]. on ~os~aJve reaktlVTIi negativni prijenos, s jedne strane zbog nelZbJeznog razocaranj a (»r eakcija razocaranja«), a s druge strane zbog toga sto je odbijen tim pokusa postati

28

svj esnim pod pritiskom culnih nastojanja; a svaka obrana ob uhvaca negativne stavove. P r oblem tehnike koji se odnosi na pritajeni negati-vni pri· jenos je tako vaian da ce biti potrebna posebna istrazivanja oblika u kojima taj prijenos postaje vidljiv i naeina na koji ga treba obraditi. U ovom trcnutku zelim sarno nabrojati nekoliko tipicnih slucajeva kada cemo najvjerojatnije naiCi n ~itajeni negativni prijenos. To su: ~ dvise .posluSni, nametljivo p rijateljski, vrlo povjerljivi, u kratl?o, » ' ,. 0 . VI] prlj SU 1 \Ill ad,! ne J)O~~llJu rea CIJU razocaranja.TObicno pa slvno"feminini ,karakteri iIi zenski histerici s nimfoman· s k~m sklonostima,)

(fY ~';i koii. ~u .u viiek kr~lto ~,onvencionalni .!..j-spravni. ~~

su obIcne rr1s1:lm k af'akten kU)l sa svoJu 11II'f!DU- pret'tOnl1 u »biti ul'udan po svaku ~!jenu« . , aci 'enti Ci -i su a ekti aralizirani. Poput onih koji su k to Ispravm, ove pacij en te obilj ezava E,.r et jerana, ali suz· driana agresivnost, Oni su, takoder, vecllom prisHni karak· "ren ; no i zenski histerici pokazuju povrsnu afektivnu pay

tW..SL svoiih osie6a.ia pac!jenti KOIi]'Yate od depersonaIiza. SJ~ Mea:u OVIma iu i oni pacijenti koji syJ.e.sno.i...u isto, vr:ij.eme....ptisilH.tr·-~«, tj. znaju u pozadini svoiih misIi da vq.fajuanali.ticara- U takvih pacijenata, koji obieno pri· padaju grupinarcistickih neuroza _hipohondrijskog tipa; uvi­ jek otkrivamo < unutarnji hi/1ot« na sve i svakoga, hihot koji postaje mucenje samom pacijentu. On namece najvece teo skoce analizi. BuduCi da su oPlik i slojevito ~.. prvog prijenosnog otpora odredeni dozivljavanjem 'l jubavi u djethliJstvu pOj etl.i.rre'osobe, m oguce Ie bez neporre bmh"'"Komplikacl)a anahzlrati irnanthlne sukobe na sustavan nacm , ako u nasim interp re tacijama pn· j"enosa svom strogoscll llZ1'mamo-u-obzlr~l{).jevitost. To ne zna6, naravno, da saddaji prijenosa ovise 0 na,sim inter· pretacijama; ali je red kojim ti sadrzaji postaju akutni odre· den tehnikom interpretiranja. Vaino je nesamo da pdje. nosna - neuroza mfstaje, vee i da se u svom nastaphju drfi is te zakonom ernostl r
29

omatanje se ociigrava obrnuti~e~ Zato mozemo vidjeti ?a ce 12,og resna analiza wij 9 10sa - n~r. il1:terp~etacij ~. sta,,:a ~ubljeg sIoja, b~~_ qbzlra [la to ~ohko Je taj stay lzrazlt a interpretiranje tocno - i~b risa ti otiske E vobitne neuroze j- unijeH nered u prijenoSnu_neurozu.- Znamo iz isk ustva - da se prijenosna neuroza razvija sarna od sebe. u skladu sa strijk!4,U:'OllLI2rvobitne neuroze Ali moramo izbjegavati pre­ . Utranj:ene i nes;u'S1avne 'i nterplI'etaeije,kao i One koje prodi'r u suviSe duboko. Uzmimo sljedeb shematski prikaz da bismo pr~kazali na­ veeleno: ako je, na Ip rimjer, .pacijent najprije volio svoju majku, zatim mrzio svoga oea i, konacno, iz straha i odustao od svoje ljubavi· prema majci, svoju mrtnju premaocu pre­ tvorio u pasivno-femininy ljubav prema njemu, onda ce, ako se otpor .isp.mV'Iloam.all:i.zJira, Ql .p!I1ijenos.'ll ml'j,prije pokaz3Jti: \$'Voj pasivno-feminini staY, posljednjiishod njegova libidnog raz­ voja. Zatim ce sustavna analiza otpora iznijeti na vidjelo mrznju prema oeu skrivenu iza ovog pasivno-femininog stava i tek nakon sto se ova mrinja proradi, doCi ce majka ria svoje novo mjesto. Odatle, zatim, ona moze biti prenijeta na zenu u stvarnom zivotu. 'D a sada razmotrimo manje povoljan, ali ne i manje vjero­ jatm, razvoj. Pacijent, na 'primjer, pokazuje vidljivi poziti­ ~.an-p..r.i.jeJJ.Os i, u vezi s time, proizvodi ne sarno snove ko]i "Odraiavaju njegov pasivno-feminini stay, vec i snove koji ja­ sno izrazavaju njegovu vezanost za majku. Pretpostavimo, da­ lje, da su oba sna jasna i podobna za interpretiranje. Ako analitiear spozna pravu slojevitost pozitivnog prijenosa, ako mu je jasno da reaktirvna 1jubav prema oeu predstavlja naj­ povrsinskiji sloj ovog prijenosa, mr,znja prema njemu drugi sloj, a .p rijooosna ljubav prema majci najdublji sIoj, onda ce Ql1 sigurno ovo posljednje ostaviti nedirnuto, bez obzira na to koliko se ono namece. Medutim, ako on odabere da radi naj­ prije na Ijubavi prema majci, koja je projicirana na njega kao dio prijenosa, tada ce pri1tajena mrtnja prema oeu, pre­ nesena na anaiiticara u reaktivnom obIiku, predstavJjati snaz­ ni i neprobojni blok otpora podignut izmedu njegovih in­ terpretaeija koje se odnose na 1neestnu Ijubav i pacijentovih dozivljaja. Interpretaeija koja bi morala proCi kroz topicki vise slojeve nepovjerenja, nevjerovanja i odbijanja, bila bi prividno prihvacena ali bi bila terapijski nedjeIotvorna i imaia bi sarno jednu posljedicu: da hi paeijent, upiasen j, na oprezu zbog ove interpretaeije, svoju mrtnju prema ocu jos intenzivnije skrivao i zbog ojacanih osjecaja krivnje postao jos »boJji« pacijent. U jednom iIi drugom obliku, imali bi­ smo kaoticku situaeiju. 30

Zato je vazno. cia se iz b ogatstva grade koja pritjeee iz mno­ gih psihickih sloj eva gdvo' j ona ' element koji u ak tualnom iii prethodnom .p rijenosnom otparu zaUZlm a sre 0 ozaj 1 n ru 1ill s avovuna. a ­ orljski, to ]e na e o ko]e f re a pnmijeniti u svakom prosjec­ nom. slu caju. Sada se m oramo zapitati sto se dogada s ostatkom grade koja je trenutnood manje vaznosti!? Obi?no je dovoljno da je sarno zanemarimo. Ti'l,ko 'ce se automatski· povuCi u pozadinu. Ces to se dogada,1nedutim, da paeijentiznosi neki· stay iii ne­ ko odredeno podrucje doziv1jaja kako bi prikrio nesto sto je u tom casu od vece vaznosti. Iz' svega toga sto smo rekli proizlazi jasno da takav otpor valja ukloniti" tako, nairne, da osvjetljavajuci situaeiju, analitiear »usmjerava gradu« , tj. Heprestana ukazuje na anD sto j e sk!'iveno, a zanema ruJe ono sto se gur a n aprij ed. Tipican primjer za ova j e paelJentovo pona's aulje pri Iatentriom negativnom prijenosu; on pokusava da svoju tajnu kritiku i svoje neprihvacanje skrije iza usilje­ nog hvaljenja ana1itieara i analize. Analizom toga otpora, ana­ litiear 1ako dolazi do pacijentova motiva, njegova straha da se baci nakri tiku. Tek malokad je analitiear prisiIjen da potiskuje gradu koja brzo teee - na primjer, kada sva sila nesvjesnih nastranih fantazija ili incestnih ze1ja postaje prerano svjesnom - prije nego sto ego postane dovoljno jak da s njima izade nakraj. Ako ovdje zanemarivanje grade nije dovoljno, analitiear ce . morati skrenu ti s toga puta. Prema tome, sredisnji sadrtaj prijenosnog otpora ostaje uvijek u uskoj vezi s paelJentovlID sjeta-nti ma, i afekh pro:bu­ den i u ri' enosu autom atski se p renose na njifi. Ta ko se izbJe­ gava anali ticki 0 asna situacija sje anJa , ez afekata. Znaeaj­ no Je, 's dy,uge stlI'all'e, za k aootl . u 'Sil' . ClJ'll, a pOa!Jni otpor ostaje nerazrijesen mjese~ima i veze sve afekte, dok se sje­ eanja u zbrkanom redoslijedu dotieu jednoga dana, na pri­ mjer, kastracijske tjeskobe, drugog dana oralne fantazije, a treceg dana Lncest:ne fantazije. . l.§.eravnim ilz ?~ rom grade za jJ,:J,tQfpretiraI'l:je po..~jiemQ kon­ t mUltet u anallZl pa tada ne sarno d rno dol;1ro upoznati s postoJecom SI aelJ u svakom trenutku, vee mozemo da 1:ao . ,Kakvu ervenu nIt p ranmo zaK:omtost kojoj podlijeie razVOj p ri~nosa. Nas raoorak,s ava 1- t emelJIto p ripremal ije­ Cen:Je e1nj enita ·da se otpori, Ikoji naravno nisu niSta drugo do poj edin~pi dje1iCi neuroze, pojavljuju jedan za drugim, ali ipak povezani zaj edno povljesno uvjetovandm zakcmtiusCn. 31

3. DOSUEDNOST U ANALIZI OTPORA '

DDsad smD Dpisivali sarno. tehniku interpretiranja wacenja nesvjesne grade· i tehniku interpretiranja otpDra, te smo se slozili da interpretiranje mDra biti urednD i sustavnD U skla­ du <s indi'vidualnom mkonomje:rnosCu neurDze. U nabrajaJIlju pDgresaka kDje se cine u interpretiranju razlikovali smD neu­ redne Dd nedosljednih interpretaCija. Za to. je pDstojaD dDbar razlog, jer lznamQ s.lUCqj§v~_ koji su, uIJ,atoc sustavnDm 'inter­ .preti!@j,J,!, ao.spj eli u...n.er:ed ~uzr.o.kJ.ome opai!UllD u nedo­ :dat ku dosljednostt pH daliem llroradivanju vee interpr.eti:, ranih otpora. I . MDSInO, nairne, sretno prehr.od.ili~prekll RTVog prijenos-. no.g otpor;, posao prisjecanja obicno napreduje brzo i pro­ dire J ~ r~dobl:l.e-d~~ts-t¥a.. Ali, najcesce, pacijent uskorD Ulazl n ve-sl' e--zabranjene grade, koju nastoji suzbiti drugDrri rDntom prijenosnih otpDra ~ gra ana 1Z~ Q..P.Qr~ po­ cinje Dd P...9cetkCh <,!Ii Dvaj put ima I2Q.l1esto drJ,lkgjU arakter. Prije smo se bavili prvotnDm teskocom: novi otpor, naprDthr , ima ~n'!litiCku-p.roSlo.s.t-...k.oja_ni..ie--b.e.z.....ill.i~na njegovo ' nast-ajanje.DrfeCi se nove grade onjllla, b_~_sum nje, struktu­ r.u i znace.nje razli.c ito. QcLpuog _olpQra; !'ll9ral2.p' i _~e oceki­ vati da je pacijent nesto naucio iz prve analize otpora i da ce Dvaj put sam pomoCi ukloniti .teskocu. No, praksa rtas uCi ne­ cern drugom: u veCini slucaj eva pokazuje se da uz novi otpor pacijent p onovo reaktivh-a stari, ~ tovise, pacljent moze pone-­ k ad pDnDvo zapasti u stari otp...9r a CIF"l ne po"kaZ'1n10vi. Ova slojevitost zamrsuje cijelu situaciju. Ne postoji nikakvo pra­ vilo po kojem ce jedan otpor dobiti prevagu - stari, ponovD aktivirani, iIi novi. No, to nije znaeajno u odnosu na taktiku analize. Vaino je da pacijeDL vraca yelikj i!i9_.SV.Qj.~,g_prDtuza--~ pDsjednuca na polozaj starog DtpDra koji je DcitD biD uklo­ ~njen. Ako se analitiear ponajprfj~_}:h.lsKljiitivD prih.~a~i novog o~o,.sla\dt~srednji sJoj, naime ponovD aktivirani

stari otpor,Qa se izlaie opasnostf da propadnu njegove dra go­

cjene llltgpr:etadje. Razocaranja i neuspjesi mo~ se fZ6'j"eCi ako se sval~Lp!H '\lracq.1'J:J.o~ staroj teskoei, bez obzira na t6 '!Coli­ k.2...j e <; rel="nofollow">nqjz:razita..ili..neizraziia.""i akD ie IWriStiiiiOlkao-iS11o'diS· nu tDcku za rad na razr.ie..~vanju. Na taj nacin anali1i~pDla­

ko napredu je pre;ma nDvom otporu i izbjegava DpasnDst da, ' doduse, zaposjedne novi komad zemlje, ali se neprijatelj ucvr­ scuje na ranije zalizetom podrucju. ' .~teCi glayn j 0tpOl" POP"t u tvrde. analiticar mora potko­ a l nlllirOZu sasvlh stra~mj.e.slQ da se svaki put OikDmi oledlne detaline Dtpore, tj . da na padne mnDga razllCI

32

mj esta koja su sarno u posrednoj vezi jedno s drugim. Do­ ~Jedmm nacmpnJem otpora i. ~nalit~'cke grad~ polazeCi ?d . rvog prijenosnog otpora, analttlcar Je u stanJu da nadzlre ~iWacijU u cjelini, i p roslu i sadasnju. Za trazeni kontinuitet analize ne mora se boriti, 1 temeljita prorada neuroze je za­ jamcena. PretpostavljajuCi da se bavimo poznatim i tipicnim slikama bolesti i da je analiza otpora ispravno provedena, u mogucnosti smo da predvidimo red kojim ce se prepoznate sklonos ti poj aviti kao akutni prijenosni otpori. Uzalud ce netko pokusavati da nas uvjeri da se s glavnini problemima psihoterapije mozemo uhvatiti u kostac »bom­ bardirajuCi« paCijenta interpretacijama njegove nesvjesne ' ' grade iIi postupajuCi sa svim pacijentima prema jednoj · she­ mi, lIl'pr. iz jednDg pretpostavljenog Dsnovnog izvora neurDze. Arialiticar koji to pokusava pokazuje ' da nije shvatio prave prDbleme psihoterapije i cia ne zna sto doista znaci »presije­ canje gordijskog evora«: da, nairne, znati uniStenje uvjeta analitickog lijecenja. Analiza koja se provodi na taj naCin tesko se moze :jpasiti. Interpretiranje se moze usporediti s vrijednirn lijekDrn, koji se mora upotrijebiti stedljivo ako ne zelimo da on izgubi svoju djelotvornost. To smo, takoder, naucili iz iskustva: s.l..oZ(mi naCin razmrsiv anj~ cvora: je naj­ kroci - da, najkraci - .nacin za pravi uspk,h. _ ..-, ... 'er Na ' drugoj su strani analiticari kDji su, krivD shvacajuCi pDjam analiticke pasivnosti, strucnjaci u umijecu cekanja. Oni bi nam mogli 'PruZiti mnogo vrijednih primjera kaoticke situacije. U razdDblju DtpDra, tezak posaD upravljanja tijekorn analize svaljen je na analiticara. Pacijent drfi uzde sarno u fazama u kDjima nema otpora. Freud nije mogao ni na stD drugo misliti. A opasnost, i za pacijenta i za razvoj analiticke

terapije, da se od analiticke pasiynDsti ucini kruto nacelo iIi da se~us ti da -~vari idu« nije manja neg2...?!la }"bOI!,1barg,iranja«

iIi interpretiranja prema teorijskoj shemi.

Znamo za Dblike otpora u kDjima je ta vrsta pa,SivnDsti p rava p raycata pogre§ka umiieca. Na pr.imjer, pacijent moze izbjegavati Dtpor iIi, tocnije, razgovDrD gradi koja se odnDsi

na nj . On ce praviti aluzije na neku daleku temu dok i Dvdje

ne pDcne davati otpor i tamo, a onda ce se dotaknuti terne, tre­ - oe !itd. Ova 1?C?iIk=.cak. :t~~< moze !iCi unedogled, bilo. da je .analiticar promatra »pasivno« ili slijedi .padjenta nudeCi je­ dnu interpretaciju za drugom. Buduci da je, kao sto je vid­

Ijivo, pacijent stalno u bijegt! a~;Dya.nastQjanj.a...da,..analiti­

,£31ra zadOv01ji nelcim nadmnJestLJailom...obveza je analiti­

33

4

o tehnici ana/ize karaktera

1

L SAt ETAK

ez otpor Sponno pitanje 0 tome da Ii je bolji »aktivan« iIi »pas i­ van« stay nema pravog znacenja kada je ovako postavijeno. Dpcenito se moze reCi da nikad nije prerano uzeti u analizu otpore ida, ne ledaJucz na oipore, S lI1 terpretzranJem ne­ S e no morama za ocetz Sla e m a u .. .biCno]e postupak suprotan od ovoga: analiticar, s jedne strane, po­ kazuje daleko previse prabrosti u interpreti-ranju znacenja i, . s druge strane, postaje bojazljiv cim se pojavi otpor.

y I Prvi put iznijeto na Desetom medunarodnom psihoanalitickom kongresu, Innsbruck, rujna 1927.

35

w

"'-'-"l.1,,~L

.:J

,

hvaca i lsaddaj grade i afekt" naime obra..ac m a ).fopnih=oPt: ora. U provo
@/ ,Odakle

dolaze otpori karaktera?

j(usa O da razliil@je neu~ Prije izvjesnog vremena Glover je pO za .I Alexander je radio roze karakte@_~~~i~tQglskih neuro drla o u svojim ranijim na temelju ove razlike. Ja sam se ilJe: n'ertl slucajeva poka· radovima, ali se pomnijim usporeor"~b tJtoliko sto postoje zalo da ovo ,razlikovanje ima smisla ~ske neuroze«) i neuroze s opisanim simptomima (?,Sl \l ima, tM!U; .. 0, neuroze liez IT iJf "neuroze ara erll« ' is~ellrotskurte slmp toml su ocitijl; U po onJ! . p:a-r~nova nije neurot· ~raktera. No.da 1i opostoje'i~pt2J1l~ "~n pije U neurotskom ""SRa'reaKCtja, drugim rijeCima, ~~ktera 1 simp­ karakteru? Jedina razlika izmedu ne~·u potonjih, neurotski . tomskih neuroza jest u tom da, u slv Jda tako kazemo, kon· kara~ter stvara jos i simptome, on ~~~ istraziti pojavu da se centnra u njima. Potrebno Je pomn~J

it

.

36

37

neurotsh karakter jednom pogorsava u opisanim simptomi­ rna, a drugi put rralazi druge nacine za rasterecenje libidnog zastoja (usp. Drugi dio). Ali, ako smo spoz:nali da simptomska . neuroza uvijek potjece iz neurotskog karaktera, tada je jasno da- se u svakoj analizi bavimo otporima koj i su n eurotskog karaktera. Pojedine ce se analize razlikovatl sarno s obzirom na vamost koju 'p ridajemo analizi ,karaktera u odredenom slucaju. Dsvrt na prosla analiticka iskustva opomenut ce nas CIa, ni u kojem slucaju, ne potcijenimo ovu vainost. Sa stajali analize karaktera razlikovanje izmedu neuro­ za koje sj!..: . tj. koje suJ:l,Q.SJQjale od d jetin jstva, i onih koje su Rku tne tj. kQj e su se PQjayjle l
cije

38

ni abazija, ni prisilno' brojanje, ni prisilne misli, ne mogu se

im dOk neurot·

raci-ona]i!zirati. Srm tom nam se cini be . ska crt a kara tera j. .

ne pokaze patoloskom jli besm i.. leIl Qm

Nadalje, postoji opravdanje za neurotske erte karaktera

koj e . bi odmah bilo odbaceno kao nemoguce kad hi se ano

prim 1jeoilo na simptome. Cesto eUjemo : »Jednostavno sam

li!@Y!« 'I u se podrazumljeva da je doticna osoba rodena

takva; ona se naprosto ne moze ponasati drukci'j e - to je

njezill1 karakter. _MedutiJ;n. t~.J.zgovor nije valjan, j~E ~

r azvQj a ,kamktera pokazuje da je on zlJOg-vrro- oaredemIi raz­

-log a morae pos tat! one rto jest a - ne od to drugQ: Z t niozemo al'lar~r,a tj j iZJl1il~niti up~kao_u~m..:

~atkad ,-tije.ko---.lILY.fentena. si mptomi se t,ak-e u ni· € z de u a. rIm er . e prisilno broja­ rile, koj e je potpuno sadriano u necijoj potrebi da bude ure­ dan__ ili se neki prisilni sustav ocituje u strogim podjelama dana; potonje vrijedi nar<: rel="nofollow">tito za prisilu da S_€ radi.-I.akvi nacinrponjl,sanj a-smat;;:aju se vise..znakom ekseentfi.enosti pretjeranQsJLlli!go patologije. Vidimo, prema tome, da fe ~ ~oJrs ti vrJo ~a sti¢'fU .da 1ma svakak~~h vrijelaza po­ i?ftFOd slmptoma ao lZaVO)enog stranog tIJela; preko neu­ rotske erte ,kar aktera i »lose ngyike«, do razumski zdravog J?o­ n asag.i'a. No, s o:b2lirom na ,to. 00 S tim :pnij1e1aqj,ma me ~namo sto poceti, p reporu~uje se razlikovanje izmedu simptoma i neurotske- erte karaktera cak i kad su u pitanju raeionaliza­ cije, bez obzira na neprirodnost svilh podjela. Uz ovo ogranicenje javlja se jos jedno .r azlikovanje s obzi­ rom na strukturu simptoma i' erte karaktera. U proeesu ana­ . ptom~ obzirom na njegovo znacenje lize pokazuje se da (sim i porijeklo, ima . vrlb ¢nm«avnu strukturu u usporedbi s onom erte karaktera. Istina, simptom je takoder neodreden; ali sto dublje_pxo_diremo lLnj~gove razloge, to se vi's e ~dalja­ vamo od P!"?YQgpodrucja simp:tomai sve ¢isce izla~l _!2a svjetro DI~gova...k arakteroloska podloga. Zato, teorijski', ka­ r akteroloska . . a - ---m6ze se razviti ; olazed ~ kO~ s~~toma. Simptom je izravn -­ 5fje eSl1j e n~i
m

39

c) 0 tehnici analiziranja otpora karaktera .

ad j ffila ta,

41

40

•

da ga odstrani. Dok ce fa11cko-~adi'sticki karakter suzbijati opasnost od ' kastracije pomocu psovanja, uvreda i prijetnji, pasivil1o-femi'l1ini kara.kter u istom slucaju postajat ce sve povjerljiviji, sve viSe pasivno odan, sve prijateljSlkiji. U obo­ jici je karakter postao otporom: pnri se od opasnos ti brani agresivno; drugi joj se uklanja ~rtvovanjem osobnog drzanja, q.b manjivanjemi odanoscu. '_,

najvaznija obi­

Naravno, otpor karaktera pa,sivno-femininog tipa je opasni­ ji, jer · se sluzi tajnim sredstvima; ' on donosi obHje grade, sjeca se infantilnj.h dozivljaja, cini se da se divno prilagodava - ali, u bi'ti, on ohmamju}e 'svoj,ilm p.otajrIl:iom ,p rkos.om ~. mrz­ .njoJIl. Dokle god se toga drii, on nec:e imati hrabrosti da - pokaie svoju pravu prirodu. Ako analiticar ne obraca nika­ kvu paznju na njegovo ponasanje i sarno ulazi u one sto pacijent iznosi, tada, prema iskustvu, nikakav analiticki na­ por ni tumacenje nece promijeniti njegovo stanje. Moguce je cak da',s'e paoi'jent s jecClJSlVO'je rmrinj;e ,prema oou, aH on .to 'i1'-ece dozivjeti ako mu se u prijenosu stalno ne istice njegovo Inzno ponasanje prije nego sto zapocne duboko interpretira_ nje ove mrinje prema ocu. :; . U slucaju drugog para, pretpostavimo' da se razvio akutni :poziJoi'VlITi prijenos. U OIbj'e zene 'g kwni sa,drfuj ovoga pozitivnog prijenosa je ish kao i sadrzaj simptoma, naime oralna fan­ '. tazijq J~~U~· Medutim, prijenosni otpor koji proizlazi iz tog pozitivnog prijenosa bit ce po obHku potpuno razIicit. :lena s histerijom, na primjer, bit ce plasljivo tina i pona­ sat ce se hojazlju'Vo; lena looj'a ima py·i1siil nu neU!OOw bit Ce prkosno tiha m ce se prema analiticaru ponasati hladno i nabusioto. Prijenosni' otpor SlilZi se raznim sredstvima da bi otklonio pozitivan prijenos: jednom agresijom, drugi put tje­ _'slkobom. Rek1l.i hi'smo da j!e u aba iSUuCa'j a Ono (id), saopealVailo

istu zelju, koju je ego razlicito otklanjao. I obli:k te obrane

ce ostati uvijek istl - U obje pacijentice; zena s histeri~m

uvijek ce se braniti na naciin ko'i izrazava t'eskobu, dok ~e

se zena S Drisilnom neurozom uvijek b raniti agreSI'VIlO,

obiira na t o I(:()ji je nesvJesni sadrZa i or.tDravan eta se " 'ruglm nJeclma, ..~l.P0 L.karaktera tlvijek ostaje isti ' iScezaya tek kad se neuroza iskorijeni.

1

va 42

3. U svjetlu ovog kJinickog iskustva, element oblika je ukljucen u po­ drucje psihoanalize, koja je sve do sada bila usredotocena pretezno na sad daj.

43

sadrian u neurotskC?lll.Jimmto!l1U i ondjenastavlja da fivi i dlerUe,-Is to tako on fivi i d'eluje i sadrzan ,je u karakteru. Time se 0 Ja njava zasto dosljedno Iabav JenJe 0 pora raktera stvara.. siguran i izrav~n pristup do srediSnjeg infantil­ . . ' nog suko.Qa'. · A sto ' iz ovog Cinjeniekog stanja proizlazi za analiticku tehniku analize karaktera? Postoji Ii bitna razlika izmedu analize ,karaktera i uobh~ajene analize otpora? Postoje razlike, i one se odnose na: ® {ed kojim , treba interpretirati gradu (i njeno izabiranje unutat toga recta); ,s amu jehniku interpretiranj a otpora. obzirom na c;i): Govoreei 0 »izabjranj£ gr~de(<j moramo bitd ~spremni cIa se suoCinro 'S jediDim V'aznim pngavOTom: eut . cemo da je svaki izbor u suprotnosti s osnovnim nacelom psihoanalize, naime da analiticar mora pratiH pacijenta,ma­ ra dopustiti da ga ovaj vodi, te svaki putki=td analiticar izvrsi izbor, on se izvrgava opasnosti da postane Zrtva svojih vlastitih sklonosti. Ovdje valja, prije svega, uzvratiti da se pri ovom izboru niposto ne radi 0 nekom zanemarivanju anali­ ticke grade, nego 0 tome da se oeuva zakonomjeran redosli. jed interpretiranja u skladu sa strukturom neuroze. Sva Ce grada, sto se interpretiranja tiee, doci na red, jedino je neka pojedinost trenutno vafnija od druge. Moramo takoder shva­ titi da analitiear uvijek izabire, jer samim time sto izdvaja pojedinosti nekog sna umjesto da ih redom interpretira, on vrsi izbor. Naravno, analiticar je pri izboru bio pristran . kad je uvafio sarno sadriaj a ne i oblik saopcavanja. Zato sarna cinjenica 'da pacijent daje gradu najrazlicitijih vTsta u analitickoj situaciji, prisiJjava analitieara da vrsi izbor gra­ de koju im.terpretira.Pitanje je sarno u ispravnom biranju, tj. u skladu s analitickom situacijom. U pacijenata, koji zbog nek:og osobitog razvoja karaktera

dosljedno zanemaruju osnovno praviIo, kao i inace usvim

slucajevima kada karakter ometa analizu, bit ce potrebno da

s~govarajuCi ot1lOT karaktua ne~l:dlla.,ja iz obilja

gr

e i do "e prox@i analiticki interpretir.ajuc.Lnjegovo zna­ to ne znaci ·da se os tala grada moze zanema­ riti iIi ne uvaziti. Naprotiv, sve sto nam daje uvid u znacenje i porijeklo karakterne crte kao smetnje vrijedno je i dobra­ doslo; analiticar sarno odgada analizu i, iznad svega, interpre­ tiranjem gracte kOja se trenutno ne odnosi na prijenosni otpor, dok se ne shvati i probije karakterni otpor, barem u njegovim osnovnim znacajkama. U .t recem poglavlju pokusao sam istaCi opasnosti davanja dubokih interpretacija prije De­ go sto se razrijese karakterni otpori.

enje. Naravno,

44

U odnosu na.. (b) : Sada cemo obratiti pafnju na neke po­ bne probleme tehnike analize karaktera. Prvo, moramo se rijetiti nesporazum .koji nam prijeti. Rekli smo da analiza ~~raktera zapoeinj e izdva janJem. i dosIJ.ednom analiZom ot­ pora J<ariktera. To ne maei da se pacijentu zapovljeda da ne bude agresivan. da ne obmanjuj e, da ne govori nesuvislo, (fa se driiosnovll1Og praviIa, itd. Takvi zahtjevi ne sarno da bi bili suprotni analitiekom postupku, vec bi bili i jalovi. Ne moze se dovoljno naglasiti da one sto ovdje opisujemo nema nikakve veze s tzv. odgojem pacijenta i slicrnm stvarim<'\.: ~U analizi karakterapitamo se zas1o.-p.a.cij.en t obmanjuj~ ~gg­ vori nesuvislo, cuvSlVeilO' je zako6en l td. ; nastO}.iillQ pobu~ti njegovo zanlmanj~ za OS2 bitQStL n e O'oya karaktera da b ismo oz analizu r azjasmlI nl oV.22.!la e Je i PjegoVu porn porijeklo. Drugim rijeCima, iz razine Iienosti sarno izdvajamo crtu karaktera iz koje potjeee glavni otpor i, ako je moguce, ukazujemo pacijentu na ·povrsinski odnos ·izmectu karaktera i simptoma, ali sto se ostaloga Hee, prepustamo njemu da Ii ieli ili ne zeli da se koristi svojim znanjem da bi izmijenio svoj karakter. Naeelno, nas se postupak pritom ne razIikuje od onog .kojim se sIuzimo u analizi simptoma; jedina je razli­ ka da, u analizi karaktera, mQramo da izdvo jimo crtu karaJ<­ tera i iznosimo je paci'entu neprestano je ponav2jaJu~1 Sve - 0 ne ste ne ne lstancu 0 nJ e I a Je VI 1 ao 0 i VldlO i pnsIllil simptom ko I a muCI. 0 ovom distanciranu neuro s e cr e ara tera i njen ~.t o mje da je dOZivli ava , ao nestoJtrano_i_kQn_aCn9_ut~ce Ed u njenu prirodu. , U ovom procesu distanciranja i objektiviranja neurotienog karaktera, iznenactuje da se !ienost mijenja - barem pri­ . v remeno - taJko naime da, .KaKO naprectuJe analiza karaktera, automatski dolazi na povrsinu i u neskrivenom obliku ona nagonska snaga iIi osebujnost koja je dovela do otpora ka­ raktera u prijooosu. Primjenjujuci to na nas primjer pasiv­ no~femininog karaktt;ra, mozemo reei da ce pacijent postati to agresivniji sto temeljitije objeJ
ifi terp~tira~lje~pa bismo t~ odl~Cili, bez surr:nje Cemo lUorati-razl::i1kOVatl one sadrza]e kO]1 se odnose lzravno na o!por karaktera i .one koji 'se, odnosena-4ruga po d ru9a dOi'hILjij.:J. Ob1cno je ill .pQ¢etJmL aIIla1;ze a·uati~q~.Q:re­ maIL da uz me do znanja prve ali ne i potonje. U cjelini, nas 'r aMero-anaiJit,i·cki pdklusaj nije d ni 0 no teznja da se stekne na
d) Kako se tehnika bavljenja pojedinim situqpijama izvodi

iz strukture otpora karaktera (tehnika interpretiranja ego­ --obrane)

Sad-a! 's,e dk;reeemo p.roblemu Ikako 's it.'te hI1ioka~ it.'llaeije ka­ rakterne analize izvodi iz strukture o tpora 'K araktera kod jednog .pacijenta koji razvija otpore odmahod .pocetka, a kojih je struktura, meuutim, daleko od toga cia bi odmah bila jasna. , U tom slucaju otpor karaktera imao je vrIo s:JQzenu ,strukto"l.IJIU; bi10 je mnogo odilUlcujlUcih 6imbenilka ~z­ mi:j'eSanih, %1<:0 'reCi, jle dan za drug~m. PQkusat eu obj'as-­ niti razloge koji su me potakli da zapoenem interpretiranjem upravo jednog odredenog elementa otpora a ne nekog dru-­ gog. Ovdje, takoder, postat ee vidljivo da dosljedno i logieno interpret'i'I'an.jle ego-
T,ddesetogodiSinj:i mJus'ka.r ae prilYjegao je ana'li2Ji jeT ,se »ni~e pravo radovaozivotu«. Nije mogao r:eCi da Ii se osjeea bo-­ lesnim iIi ne, nije zapravo ni vjerovao da mu treba Iijecenje. Ipak je mislio da ne bi smio nista propustiti. Cu~ je za c-.... psi'hoanalizu - mozda bi mu pomogla -cia stekne uvid u sebe.Nije bio svjestan da ima ikakve simp tome. Pokazalo se kasnije da je njegova poteneija vrlo slaba; rijetko je imao spoini odnos, pristupao je zenama sarno s velikim opira­ njem, nije dolazio ni do kakva zadovoljenja u koitusu i, sto­ viSe, trpio je od p rerane ejakulacije. Imao je vrIo slab uvid u svoju impoteneiju. On se - tako je rekao - pomirio sa Svojom neznatnom potencijom, ta ima tako mnogo muska­ raea koji nemajll' hikakve potrebe za tim.

46

47

Njegovo ddanje i pOnaSanje odavali su na prvi pogled da je bio tesko inhibiran i potisten covjek. Nije gledao govornika U OCI, govorio je polako, prigusenim glasom, <s mnogo prekidanja; vrlo zbunje.n, cesto je hrakao. U svemu tome, medutim, otkrivalo se da grcevito nastoji da potisne svojuplahost i izgleda odvaian. Usprkos tome, njegova je priroda nosila sve oznake jakih osjecaja manje vrijednosti. Upoznat s osnovnim pravilom, pacijent je poceo da govori tiho i uz prekide. Prv'a <saopeenja iznijela su sjeeanje na dva »uiasna« doziv.ljaja. VozeCi auto jednom je preg
su:­

48

toga cia se to shvati kao pozitivni ,p rijenos, ili da se san tako interprctira. Sam pacijent prepoznao je analiticara u prija telju, ali tome nije imao niSta da doda. Kako je ili sutio ili jednolicno izrazavao sumnje u svoju sposobnost da pro­ vede a nalizu, rekao sam mu da ima nesto protiv mene, ali mu nedostaje hrabrosti da to kaze. On je to odlucno poricao, na sto sam mu rekao da se jednako tako nikada nije usudio izraziti neprijatelj'ska cuvstva prema svom starijem bratu, nije se cak usudio ni misIiti svjesnoo njima, pa je oCigledno uspostavio neku vrstu veze izmedu mene i svoga starijeg brata. To je doduse bila istina, ali pocinio sam gresku in­ terpretirajuCi njegov otpor suvise duboko. ln terpretacija nije postigla svrhu, 'sputanost je, stovise; ojacala, pa sam cekao n ekoliko dana, promatraj'llCi kroz to vrijeme njegovo dd anje, da vidim kakvu vaznost ima otpor za trenutnu si­ tuaciju. Bilo mi je jasno: uz prijenos mrinje prema bratu, postojala je i jaka obrana protiv femininog stava (san 0 prijatelju). Naravno, nisam ,se smio osmjeliti na interpre­ tira.njeu tom smjeru. Tako sam mu na'stavio isticati da se, zbog ovog iii onog razloga, kloni i mene i analize. Rekao sam mu da cijelo njegovo ponasanje znaCi da se zatvara u sebe b r aneei se od analize. Slozio se stirn i nastavio da je to uvijek hilO ndegO'V namn III fivot'll - krut, nepri!&t'llpaaan, ob­ rraanben. Dok 'sam m'll s.t:eJlno Ii uporno, 'll 'S'V'akoj 's:ea:IlJs.i i u sva­ 'koj pJ.1i1lici, predooVoao nj1e govo odbij:an'j:e , upa;o mi je ill oci j:ednoHcan ton kojim je ,iZlrazavao :sVoOje jadanje. Sva1ka je seansa zapocinjala istim primjedbama: "Kamo sve to vodi, ne osjecam nista, analiza ne utjece na mene, hocu Ii je moCi izdd a ti, ne mogu, niSta mi ne · pada na pamet, analiza ne utjece na mene« i tako dalje. Nisam razumio sto pokusava ,da izrazi, a ipak je bilo jasno da je ovdje leZao kljuc za r azumijevanje njegova otpora.4 Ovo narm daje dobru priliku da prouCimo razliku izmedu karaktero.,arrral!iotiCke i ak.t.ivnoJS'lltge's't ivne pripreme pacijen­ ta za analizu. · Mogao sam dobrohotno opominjati pacijenta i poklUsaJti da mekalkJo :tjesenjern 'lltjecerm [ill 'lljega [kaiko· bih ga pon'llkao na daljnja saopCenja. Moguee je cak da bih time izazvao umjetni pozitivni prijenos, ali iskustva ,s drugim sIu­ cajevima nauCila su me da se ne stize daleko ovim pristupom. BuduCi da cijelo njegovo ponasanje nije ostavljalo prostora ~ Biljeska, 1945: Mada je ovo objasnjenje psiholoski tocno, to nije cijela priea, Sada znamo da su takvi prigovori nepos redan izraz vegeta· tivnog, tj. miSicnog oklop.a. Pacijent se zali na afektivnu paralizu jer su zakocena njegova plazmatska strujanja i osjeti. Ukratko, ovaj I>edosta· tak je \Sisto biofizicke prirode. U orgonskoj terapiji, zakocenost po­ kretlji\'osti se smanjuje pomocu biofizickih a ne psihologijskih met6da.

49

Za sumnju da se on protivi analizi opeenito a meni naroCito, mogao sam mime duse nastaviti stirn interpretiranjem i cekati daljnje reakcije. Jednom, kad 'smo se vratili na san, rekao je da je najbolji dokaz da me ne odbija, cinjenica da me poistovjetio sa svojim prijateljem. Iskoristio S:lm oVu priliku da mu sugeriram da je mozda ocekivao da eu ga voljeti i diviti mu se jednako kao i njegov prijatelj , da se zatim razocarao i sada mi jako zamjera moju uzdriljivost. Morao je priznati da je gajio takve misli, ali nije imao hra­ brosti da mi to kaie. Nakon toga mi je rekao da je uvijek sarno trazio ljubav i, narocito, priznanje i da se uvijek po­ nasa 'V1l1lo obrambeno, osobito prema ml1.lskoarcima izrazito muzevnog izgleda. Osjeeao je da nije iste vrijednosti kao oni, i u odnosu sa svojim prijateljem igr:lO jc iensku ulogu . Ponovo mi je ponudio gradu za interpretiranje njegova fe­ mininog prijenosa, ali njegovo vladanje u cjelini upozoravalo me protiv takva razotkrivanja. Situacija je bila teSka jer je zestoko odbijao elemente svog otpora sto sam ih vee bio shvatio, tj. prijenos mrinje koju je osjecao prema ,s vom bratu i n arcisticki femininLstav prema onima koji su mu nadmoc~' Zato sa~o biti vrlo oprezan ukoliko nisam zelio da s njegove strane dode do naglog zavrsetka analize. Osim toga, u svakoj seansiialio sc gotovo bez prekida i uvijek na isti nacin da analiza nema nikakva uCinka na nj itd. Cak ni poslije otprilike cetiri tjedna analize jos uvijek nisam razumio taj stay, iako mi je izgledao kao bitan i tre­ nutno akutan otpor karaktera. U to sam iSle v.rijmne lI'azbollJio ri mOlPaO sam prekinuti: analilzu ria dva tjedna. Pacijent mi je poslao bocu konjaka kao sred­ stvo za jacanje. Cinilo se da se obradovao kad sam nastavio analizu, ali se i daIje zaIio na i'sti nacin i rekao mi da ga muce misli 0 smrti. Nije mogao iz'biti iz glave da se nesto dogodilo nekome u njegovoj abitelji, a doksam bio bolestan nije mogao prestati da misIi da bih mogao umrijeti. Jednog da­ na, kada ga je posebno mucila ova mi'sao, odlucio je da mi posalje konjak. Bila je to vrlo primamljiva prilika da inter­ pretiram njegove potisnute zelje za Smrell. Bilo je vise nego obiIje grade za takvu interpretaciju, pa ipak me od toga odvratiSe razmisljanje i odredeni osjecaj dabi to bilo uza­ ludno i sarno bi se odbilo od zida njegovih ialbi: »NiSta se ne probija do mene«; »analiza ne djeiuj e na mene«. U medu: vremenu, naravno, skrivena dvosmislenost jadanja da ' »Sf:: niSta ne probija do mene« postala je jasna. Bio je to izraz ' njegove duJboko potisnute pCllsivno-feminine prijenosne zelje za analnim snosajem. Ali, da Ii bi bilo razumno i opravdano interpretirati njegovu homoseksualnu zelju, ma kako jasno

so

'spoljenu, dok se njegov ego i dalje buni protiv anaIize?

~ajprij e je moralo postati jasno znacenje njegova jadanja

0

jalovosti ana~ize . ~?gao sam mu, . ~abo:ne: pokazati da sa s\'ojim jadan}eI? llIJe ~ pravll. UVl~ek J.e ..lm~o nove snove da isprica, mllsiI 0 smrtl postale su lzrazltlje, I mnoge druge stvari zbivale su se u njemu. Znao sam iz iskustva da ne bi olaksal o situaciju da sam mu to rekao, a s druge sam strane jasno osjecao oklop. koji je stajao izmedu analize i grade koj u je nudio rn:. Za ilm, morao l5am s mnogo vJerojatii"'o""'st~i-~ pretposiaviilaap ostojeei otpor ne bi dopustio da bilo kakva interpretacija prode do ida. Tako sam nastavio da se zadr­ zavam na njegovu ponasanju - interpretirajuCi mu ga kao izraz njegove jake obrane - i rekao mu da obojica moramo cekati dok nam znacenje njegova ponasanja ne postane jasno. On je vee bio shvatio da misli 0 smrti koje je imao prilikom moje bolesti ne moraju bezuvjetno biti izraz nje­ gove brige pune Ijubavi za mene. Tijekom sljedeeih tjedana umnozili su se utisci 0 njegovu ponaSanju i njegovom jadanju. Postalo je sve jasnije da je pri tome veliku ulogu igrao njegov osjecaj manje vrijedno­ sti poveza n s obranom njegova femininog prijenosa, ali si­ tuacija jos uvijek nije bila zrela za tocno interpretiranje. Nedostajala mi je cvrsta formulacija znacenja njegova po­ nasanja u cjelini. Da sCliberemo temelje rjesenja do kojeg je kasuij e ipak doslo: a) zelio je priznanje i ljubav od mene i od svih muska­ raca koji su mu izgledali muzevni,. Cinjenica da je zelia IjuJbav i da sam ga razocarao bila je viSe puta interpretirana, bez uspjeha. b) Nj egov stay prema meni - prijenos njegova nesvjes­ nog stava prema ·svome bratu - bio je pun mrinje i zavisti; da bi se izbjegla opasnost da interpretacija promasi, bilo je najbolje ne analizirati taj stay u ovom trenutku. c) Odbijao je svoj feminini prijenos; abrana se nije mogla interpretirati a da se ne dira zabranjena zenstvenost. d) Osjeeao se manje vrijednim od mene zbog svoje femi­ ninosti - i njegova stalna jadanja mogla su sarno biti izraz nj egova kompleksa manje vrijednosti. Sada sam mu intenpretirao njegove osjeeaje manje vrijed­ nosti prema meni. U pocetlru rtJo .niJj'e liiIIlalo uSipjeha, ali!, nakon nekoliko dana stalnog zadriavanja na njegovoj pri­ rodi, dao je konacno neke obavijesti 0 svojoj prekomjemoj zavisti, ne u odnosu na mene vee na druge muskarce od kojih se takoder osjeeao manje vrijednim. I sada mi je iznenada paJa na urn misao da njegovo stalno jadanje da »analiza

51

ne djeluje na njega« nije moglo imati drugo tnacenje do: "Ona je bezvrijedna«, prema tome, analiticar je manje vrije­ dan, nemoean i ne moze postiCi nista s njime. Tako je jada­ nja pacijenta trebalo razwnjeti djelomicno kao njegovu po­ bjedu a djelomicno kao predbacivanje analiticaru. Sada sam mu rekao sto ja mislim a njegovom stalnom jadanju; cak sam i ja bio iznenaden uspjehom. Odmah je iznio velik broj pri­ mjera koji su otkrivali -cia je uvijek postupao na taj naCin kada je netko htio utjecati na njega. Rekao je da nije mo­ gao podnijeti neCiju nadmoe i uvijek je pokusavao da ponizi one ad kojih se osjeeao manje vrijednim. Moju je interpre­ taciju u potpunosti shvatio. Dalje je rekao da je uvijek cinio upravo- Isuprotno od onog sto je pretpostavljeni traiio ad njega. IZTIio je mnostvo sjeeanja na svoj -cirzak i omalova~u­ juCi stay .prema nastavnicima. Ovdje je, dakle, lehla njegova zapletena agresivnost, ciji je krajnji izraz, -cia sada, bila zelja za smreu. Ali nase je ve­ selje bilo kratkotrajno, otpor se vratio u istom obliku ­ ista ja-cianja, ista potistenost, ista sutnja. No ,sada sam znao da ga ·se moje otkriee vrio -ciuboko dojmilo i, kao posljedica, njegov feminini stay je postao izrazitiji. Izravna posljedica toga, naravno, bilo je obnovljeno otklanjanje mekusnosti. U analizi ovog otpora ponovo sam posao od njegova osjeeaja manje vrijednosti prema meni, ali sam prosirio interpreta­ ciju isticuCi da on ne sarno da Is e osjeea manje vrijednim, vee, upravo zbog toga, osjeca da je stavljen u femininu ulogu prema meni, sto je bila suvise velika uvreda njegova muskog ponosa. Premda je pi-ije ovoga iznio mnogo grade a svom femini­ nom ponasanju prema muzevnim muskarcirna, a takoder pokazao i potpuno razumijevanje toga, nije zelia znati nista viSe a tome. To je bio no vi problem. Zasto je odbijao da prizna nesto sto je i sam ranije opisao? Nastavio sam cia interpretiram znacenje njegova trenutnog ponasanja, naime da se osjeeao toliko manje vrijednim od mene da je odbijao da prihvati ana sto sam mu objasnjavao, makar je time mo­ rao promijeniti svoju prijasnju ocjenu. Priznao je da je to is tina, i nastavio davanjem iscrpnog izvjestaja: 0 svom odno­ su s prijateljem. Pokazalo se -cia je on zaista igrao femininu ulogu; cesto su imali odnosaj izmedu bedara. · Sada sam mu mogao pokazati da njegovo obrambeno ponasanje nije bilo niSta drugo do izraz borbe protiv prepustanja analizi koja je, u njegovom nesvjesnom, bila oCito povezana s idejom da se analiticaru feminino preda. Medutim, i to je bilo vrije­ danje njegova iponosa i razlog za njegovo uporno protivlje­ njeutjecaju analize. Na to je odgovorio potvrdnim snom :

52

leii na kaucu s analiticarom i ova5 ga ljUibi. No, ova] j3san san uzrokovao je novi val otpora, opet u starom obliku ja­

danja (analiza uopee ne djeluje na njega, ne moze imati n ikakva utjecaja nad njirn, cernu ona uopce vodi, on je potpuno hladan, itd.). Ponovno sam mu interpretirao ova ja­ danja kao ponihvanje anal
ce ruJe reagirao na ovo otkriee; umjesto toga, vratio se u s tari O'tpo[': on to nije moga'O UlI'adJiotJi, nije osjeeao TIlitSta, ana­ jjza na njega uopee ne djeluje, itd. Ponovo sam mu interpretirao njegove osjeeaje manje vri­ jeclnosti i njegov ponovni pokusaj cia pokaze nemoe analize iIi, tocnije, analiticara; ali sam sacla pokusavao cia postignem i prjjenos stava koji je imao prema bratu. Sam je rekao cia je brat uvijek igrao dominantnu ulogu. U to je usao sarno s veIikim oklijevanjem, oeito zbog toga sto se to odnosilo na sredisnju konmktnu situaciju njegova djetinjstva. Ponovio je ·da je maJka ;poklanjala mnogo paznje bratu, a da nije, narav­ no, ulazio u svoj subjektivan stay 'p rema ovom davanju prven­ stva. On nije - kako je 'p okazalo oprezno ispitivanje u vezi stirn - imao ni najmanjeg uvi·da u svoju zavist na brata. Ta zavist, moralo Is e pretpostaviti, bila je tako duboko pove­ zana s jakom mdnjom i potiskivana zbog straha, da cak ni osjecaju zavisti nije bilo dopusteno da ude u svjesno. Naro­ cito jaki otpor uslijedio je na moj pokusaj da izmamim nje­ govu zavist na brata; to je trajalo mnogo dana i bilo obilje­ zeno uobicajenim jadanjem 0 svojoj nemoci. Buduei da otpor nije popustao, mora'lo se pretpostaviti da se ovdje bavimo vrIo neposrednom obranom ad osobe analiticara. Ponovo sam ga ;poticao da govori otvoreno i bez straha 0 analizi i naroCito 0 analiticaru i da kaZe kakav je utisak na njega uCinio analiticar u prvom susretu.s Poslije mnogo oklijevanja rekao mi je zamuckujuCi da mu se analiticar cinio grubo muzevnim i hrutalnim, poput covjeka koji bi bio apsolutno okrutan prema zenama u spolnim stvarima. Kako se ovo slagalo s njegovim stavom prema muskarcima koji su izgle­ da'li pofentni? Bili smo na kraju eetvrtog mjeseca ahalize. Sada se po prvi put probio taj potisnuti odnos prema bratu, sto je bilo blisko povezano S onim elementom postojeeeg prijenosa koji je bio najveca smetnja - sa zaviSeu zbog potBncije. Otkriva­ juCi j ake afekte, iznenada ·s e sjetio da je uvijek najstroze osu­ divao svog brata jer je ovaj lovio djevojke, zavodio ih i, stoviSe, time se hvastao. 1\1oj ga je izgled odmah podsjetio na brata. Zadobivsi veee povjerenje njegovom posljednjom izjavom, ponovo sam mu objasnjavao prijenosnu situ3.ciju i pokazao mu da u meni vidi svoga brata i upravo zbog toga nije mi se mogao otvoriti, jeT me osuduje i zamjera moju navodnu nadmoe kao sto je jednom osudivao i zamjerao na· , Otada obicavam" poticati pacijenta da mi opiSe moju osobu. Ovo se uvijek pokazuje kao plodna mjera za uklanjanje zakocenih prije· nosnih situacija.

S4

va dnu nadmoe svoga brata. Rekao sam mu, nadalje, da je sada vrlo jasno da je osnova njegove manje vrijednosti osje­ eaj impotencije. poslije ovog objasnjenja sredisnji elem en t otpora karak­ te ra pojavio se sam od sebe. U ispravno i dosljedno vodenoj analizi to ee se uvijek dogod
....

zaciju i ponovo privukao njegovu paznJu na otpore analizi, koji su proizlazili iz njegova skrivenog osjeeaja nadmoCi. Ne sarno da potajno misli 0 sebi da je bolji i inteligentniji, nego je on upravo s toga razloga ilTIorao da se opire anaJizi; jer, ·da je ona us.pj~la, tada bi trebao neeiju pomoe i analiza bi pobijedila njegovu neurozu, Ciji smo tajni osjeeaj ugode UJp.ravo otkI'ill:i. Sa 5ltajaMsta nooroze, ,to hi predstarvljalo po_ raz, a za njegovo nesvjesno to bi u isti mah znaeilo postati zenom. Na taj sam naein polazeCi od njegova ega i meha­ nizama obrane ega pripremio teren za interpretaciju kastra­ cijskog kompleksa i feminine fiksacije. KoristeCi se pacijentovim ponasanjem kao polaznom toe­ kom, analiza karaktera uSipjela je prodrijeti' n eposredno do srediSta neuroze, njegovog straha od kastracije, zavisti na br~ta, koja je proizlazila iz majeinog davanja prednosti bratu i do toga da ga je majka razoearala, ali su se obri.si edipskog kompleksa vee nazirali. Ovdje, medutim, nije vazno to da suse ovi nesvjesni elementi pojavili - to se eesto dogada sarno od sebe. Ono sto je vaino jest za'k onit sIijed koj'im su '5e oni' po'jaV'i'li i bilitik dod~T koji' 'su ama<1i 'S ego­ -obmnom i rpri'jenos:om. Znaeaj:no .je pm
56

Prema tome, ne moze se reCi da su postojale ' dvije tehnike koje su se mogle primijeniti u ovom slueaju; postojala je .samo jedna, aka je namjera bila da se slueaj promijeni di­ l1amicki. N adam se da je ovaj slucaj ueinio dovoljno jasriom p revladavaju6u razJi.ku u koncepciji primjene teorije na teh­ niku. Naj vainiji kriterij uspjesne analize je upotreba maZog broja (ali toenih i dosljednih) interpretacija , umjesto mnogih nesustavnih interpretacija koje ne uzimaju u obzir dinaL mieki i ekonomski trenutak. Ako analitiear ne dozvoli da ga zavede grada, vee ispravno procijeni njezino dinamieko mje­ sto i ekonomsku ulogu, grada ee, iako ee je dobiti kasnije, biti utoliko temeljitija i bogata afektom. Drugi je kriterij zadriavanj e .stalne veze izmedu trenutne i infantilne situa­ cije. Poeetna nepovezanost i zbrka analitieke grade pretvara se u uredan slijed, tj. niz otpora i sadriaja sada je odreden posebnom dinamikom i struktumim odnosima odredene neu- . roze. Kada se inter.p retiranje ne provodi sustavno, analitiear mora uvijek poCinjati ponovo, istrazivati, viSe nagadati nego z<),k!1ju6iv'a ti, a kada 'ama1litickom .procesu prethodi kaJr'a
odlucno, kako, kada i s koje ee strane analiticar prodirati do j ezgre neuroze. Nije tesko da ana sto smo ovdje opisali kao analizu ka· r.aktera uklopimo u Freudovu teoriju a formiranju i razrje­ senju otpora. Znamo da se svaki otpor sastoji ad id-poticaja koji se otklanja i ego-ipotieaja koji otklanja. Oba su potieaja nesvjesna. U nacelu ,slobodno je, pri tumacenju, da Ii ee s('! najprije interpretirati teZnja ida ili teZnja ega. Na primjer: ako se odmah u pocetku analize susreeemo s homoseksual­ ni m otporom u abliku sutnje, mozemo naceti teZnju ida s . time da kazemo paeijentu da je on trenutno zaokupljen njd­ nim namjerama prema analiticaru. Interpretiran je njegov pozi tivni prijenos i, ukoliko on nc uzmakne, proCi ee mnogo vremena prije nego ~to se slozi s tom mrskom mislju. Zbog toga analiticar mora dati prednost onom vidu otpora koji lezi blize svjesllom egu, naime ego-obrani, te jednostavno reCi pacijentu, za pocetak, da suti zato sto odbija analizu ))zbog ovog iii onog razloga«, vjerojatno 'lato sto mu je ona na neki naCin postala opasnom. U prvom slucaju, onaj vid otpora koji pripada idu (u gornjem slucaju, teznja za ljubavi) na­ padnl,lt je kroz interpretiranje; u potonjem slucaju, onaj dio otpora koji pripada egu, tj. odbijanje, napadnut je kroz in­ terpretiranjt<,. -Ovirtt postupkorn istovremeno prodiremo ka/k o u negativ­ ni 'p rijenos, u kojem konacno zavrsava svaka obrana, taka i u . 'karakter, oklop ei!
raz naellle . Prema tome, ostavljamo karakter nedirnuti-m ne interpretiramo kada samo teznju ida; s druge strane, uklju­ euj emo neurotski karakter u analizu kada se principijelno laOamo otpora polazeCi iz obrane, tj. sa strane ega. U prvom slucaju kazemo analizandu odmah sto on otklanja; u poto­ n iem slucaju, naj,p rije mu objasnimo da otklanja »nesto«, zatirn kako on to eini, kakvim se sredstvi-ma pri tomesluii (analiza karaktera), i tek mno'go kasnije, kada je analiza otpora dovoljno napredovala, kazemo mu, ili on sam dolazi do toga, protiv cega je upravljena obrana. Ovim vrlo zaobi­

lazoim naCinom do interpretiranja teznji ida ·svi su tome

pripadajuei stavovi ega analitieki razglobljeni, eime je uklo­

njena velika opasnost da ce paeijent neSto prerano doznati

ili ee ga mimoiCi afekti iii neee sudjelovati u postupku.

. Analize u kojima se stavovima poklanja tako velika an-ali­

tieka paznja napreduju sredenije i uspjesnije, a da pri tome

nema ni najmanje stete za teorijski istrazivacki rad. Jedino

sto se vazni dogadaji djetinjstva saznaju kasnije nego obie­

no. No , to je obilno nadoknadeno euvstvenom 6vjezinom s

kojom infantilna grada siklja nakon sto su otpori karakte­ ra proradeni aoali ticki. I pak, ne .smijemo propustiti da spomenemo odredene ne­ ugodne vidoye dos-ljedne aoalize karaktera. Analiza karak­ tera izlaze pacijenta daleko veeem psihiekom naporu; pa­ cijent trpi mnogo vise nego kada se karakter izostavi od razm'
Kako sma vee .spomenuli, bitna razlika izmedu analize 6imp­ toma i one neurotske erte karaktera sastoji se u tome da se, ad samog pocetka, prva izdvaja i objektivira, dok sc d ruga mora stalno izdizati u analizi taka da pacijeot zauzme p rema njoj isti stay kakav ima prema simptomu. Tek malo 59

S8

kad ide to lako.1ma pacijenata koji pokazuju vrlo malo sklonosti da objektivno videsvoj karakter. To j e i razum­ Ijivo, jer je to pitanje razbijanja mehanizma narci.sticke obrane i prorade libidne tjeskoibe koja je saddana u njemu. DvadesetpetogodiSnji muskarac potrazio je analiticku po­ moe zbog nekoliko manjih simptoma i smetnji u radu. Po­ kazivao je slobodno, samozadovoljno ponasanje, medutim, stjecao se ponekad neodreden utisak da je njegovo pona­ san je nekako greevito i da ne uspostavlja pravi odnos sa sugovornikom. Bilo je necega hladnog u njego.vu naCinu go­ vora; njegov je glas bio tih i blago ironiean. S vremena na vrijeme on bi se nasmijao, ali bilo je tesko ustanoviti da Ii jc to bio osmijeh koji proizlazi iz nelagode, nadmoCi iIi iron ije. Analiza je zapoeela snaznim ouvstvim'a i velikom koliet­ nom glumljenja. Plakao je kad je govorio 0 majcinoj smrti i psovao pri opisivanju uobiOajenog odgajanja djece. Davao je tek vrlo opcenite podatke 0 svojoj proslosti: njegovi su roditelji imali vrlo nesretan brak; majka je bila s njime "rIo stroga; i tek kada je dosegao odraslu dob, uspostavio je prilicno povrsan odnos sa svojom bracom i sestnima. Sva njegova saopcenja pojacala SLl prvobitan utisak da ni njegovo pJakanje, ni njegovo psovanje, ni bilo koje od nje­ govih drugih cuvstava nije bilo potpuno iskreno i prirodno. On je sam izjavio da ·sve to u stvari i nije bilo tako lose i, zabsta, on se stalno smjeskao na sve sto je govorio. Nakon nekoliko seansi poeeo je izazivati analiticara. Po zavrsetku seanse, na primjer, on bi neko vrijeme nastavio upomo da. lezi na kaucu iIi bi naceo neki razgovor. Jednom me Llpitao sto bih ja ucinio da me zgrabi za vrat. Dvije seanse kasnije pokusao me zaplasiti iznenadnim pokretom ruke prema mo­ joj glavi. Nagonski sam se povukao i rekao mu da analiza zahtijeva od njega sarno da kaze sve, a ne da nesto c~ni. Drugi put pogladio mi je ruku prilikom odlaska. Dublje, ali neobjasnjivo znacenje ovog ponasanja bio je pocetni ho~ mosekosualni prijenos, koji se izrafuvao sadisticki. Kada sam ove radnje povrsno protumacio kao izazivanje, nasmi­ jao se i jos se viSe zatvorio u sebe. Radnje kao i saopcenja prestadose; ostao je sarno uobieajeni osmijeh. Poceo je da ,se udubljuje u sutnju. Kada sam mu privukao paznju na otporni karakter njegova ponasanja, sarno se ponovo osmjeh­ nuo i nakon razdoblja sutnje nekoliko puta ponovio rijet )>Dtpor« jasno ironienim tonom. Na taj su nacin njegov osmi­ jeh i njegova sklonost da sa svime postupa ironicno postali uporiste analitickog zadatka.

60

Situacija je bila p r ilieno teska. Osim neSto oskudnih po­ dataka 0 n jegovu djetinjstvu, nista nisam znao 0 njemu. Tako s<\ffi se morao drZati onoga sto je u analizi pruzao kao svoje ponasanje. Povukao sam se najprije u pas ivan polozaj i cckao da vidim sto ce doCi; ali nije bilo promjene u nje­ govu ponasanju. Taka su protekla otprilike dva tjedna. Tada rni je palo na urn da se pojacavanje njegova osmijeha vre­ rnenski podudara s mojim otklanjanjem njegove agresije, pa sam odmah pokusao da ga navedem na to da razumije trenutni razlog svojeg 06mje'hivanja. Rekao sam mu da za­ cijelo njegov osmijeh znaci mnogo toga, ali trenutno je to njegova reakcija na znakove moga kukavicluka a sto sam ih po kazao svojim nagonskim povlacenjem. Rekao Je da je to vrlo vjerojatno is tina, aU se i dalje nastavio osmjehivati. Govorio je malo i 0 stvarima sporedne vaznosti, odnoseCi se prema analizi ironieno i izjavio da ipal< ne moze vjero­ vati nista sto sammu- govorio. Postepeno je postajalo sve jasnije da je nj egovo osmjehivanje sluzilo kao obrana pro­ tiv analize. 1sticao sam mu to viSe puta kroz nekoliko sean­ si, ali proteklo je nekoliko tjedana prije nego sto je usnio san, sadrZaj kojega je bio nekakav stup nacinjen od mase za opeku, a stroj je taj stup rezao u pojedine opeke. Kakav je odnos imao ovaj san s analitickom situacijom bilo je uto­ liko teze shvatiti je~ pacijent u poeetku nije donie nikakve asocijacije. Konacno je izjavio da je san potpuno jasan; ocrto, radilo se 0 k,a stracijskom kompleksu - i osmjehnuo Be. Rekao sam mu da je njegova ironija sarno pokusaj da zataji znak koji mu je njegovo nesvjesno dalo kroz san. To je izazvalo uspomenu koja je bila od najvece vaznosti za buduCi razvoj analize. Sjetio se da se jednom, kada je imao oko pet godiria, »igrao konja« u dvoristu roditeljske kuce. Puzao je okolo na sve eetiri, dok mu je penis visio iz hlaca; majka ga je uhvatila u tome i upitala sto radi - on sc -sarno osmjehnuo. Jedno vrijeme nije ,s e moglo izvuci niSta viSe iz njega. 1pak, postignuta je odredena jasnoca; njegovo osmjehivanje bilo je dio majcinskog prijenosa. . Kada sam mu sada rekao da se ocito ovdjeponasa kao ·sto sc ponasao prema svojoj majci i da njegovo osmjehivanje mora imati odredeno znacenje, sarno se nasmijao. Sve je to, naravno, vrlo Iijepo, rekao je, ali on tu ne vidi nikakvog znacenja. Kroz nekoliko dana imali smo isto osmjehivanje i sutnju s njegove strane i, s moje strane, dosljedno interpretiranje njegova ponasanja kao obranu protiv analize i njegova osmje­ h iv,a nja kao svladavanja potajnog straha od te interprcta­ cije. Medutim, branio sei od ove interpretacije svoga pona­ sanja ,s vojim tipienim osmijehom. I to sam mu dosljedno 61

interpretirao kao zatvaranje u sebe protiv mog utjecaja, te sam mu istakao da se on ocito uvijek u zivotu osmjehivao . P riznao je da je to bila jedina moguenost da se .oddi u svijetu. Prizna1jlUci ovo, med'l1wm, on~e, ,i ne znajuCi, ·S'lozio s mojom interpretacijom. Jednog dana dosao je na analizu sa svojim uOibicajenim osmijehom i rekao: »Bit eete sretni danas, doktore. Palo mi je na pamet neiito smijesno. Na mo· jcm materinskom jezi'ku, .opeke znace testisi konja. To je p rilicno dobro, zar ne? Vidite, to je kastracijski kompleks.« Rekao sam mu da to moze, ali ne mora biti slucaj, ali dokle god on ustraje u svom obrambenom stavu, ne dolazi u obzir da se i razmislja 0 analiziranju njegova sna. Svojim bi osm je· hivanj em sigurno unistio 6vaku asocijaciju i svaku interpre· taciju. Ovdje moramo dodati da je njegov osmijeh bio tek nagovjestaj osmijeha; vise se izraZavao nekakav osjecaj iz· rugivanja. Rekao sam mu da se ne treba bojati da se analizi nasmije od srca i glasno. Otada je mnogo jasnije pokazivao svoju ironiju. Ali verbalne asocijacije, tako ironicno saopee. ne, bile su vrlo vrijedan mig za razumijevanje situacije. Ci· nilo se vrlo vjerojatnim, sto je cest slucaj, da je analizu shvacao kao kastracijsku prijetnju od koje se stitio u po­ cetku agresijom a kasnije osmjehivanjem. Yratio sam se na agresiju ·koju je 'i zrazavao u .p ocetku analize i dopunio moju raniju interpretaciju isticuCi da je upotrebljavao svoj izazov cia bi isprobao do koje mjere mi moze vjerovati, da vidi kako daleko moze iei. Ukratko, njegovom nedostatku pc>vje·_ renja razlog je, vrlo vjerojatno, neki str.ah iz djetinjstva. 'Ovo objasnjenje uciniIo je ociti utisak na pacijenta. Za tre· nutak je bio potresen, ali ubrzo se oporavio i jos jednom po· ceo da se smjeskajuCi izruguje analizi i mojim tumacenjima. Osto3o sam dosljedan i nisam dopustio da me, II mojim tuma· cenjima, zavede na krive putove; ta znao sam dobro iz nekih nagovjestaja koji su potjecali iz reakcija na njegov san da moje interpretacije pogadaju cilj i da su potkopale njegovu ego·obranu. Na zalost, to mu bas nije imponiralo, pa je ustra­ jao u svom osmjehivanju isto tako uporno kao sto sam ja ustrajao u svom oibj.asnjavanju. Proteklo je mnogo seansi bez nekog vidljivog napretka. Pojacao sam svoje interpre­ tiranje ne same svojom nasrtljivoseu, vee takoder uze pove­ zujuCi njegovo osmjehivanje liZ pretpostavljeni infantilni strah. Ukazao sam mu na to da se boji analize, jer bi ona izazvala njegove sukobe iz djetinjstva. On je, rekao sam, jednom savladao ove sukobe, cak i ako ne na vrIo zadovolja­ v.ajuCi nacin, a sada je ustuknuo pred moguenoseu da po­ novo prode kroz sve to ~to je, m islio je, .savladao u z pomoe

62

toga svoga osebujnog ponasanja. On se ipak vara, jer je nje­
fskreno. Izrazio sam i slutnju da je njegov odnos s majkom bio dvosmislen; zacijelo nije se nje sarno bojao i izrugivao joj se, ve ~ j~ jc i .volio.})onekl~ ozbiljni~e nego ob~cno ispri­ cao je po]edmostl maJcme nelJubeznostl prema nJemu. Jed­ nom, kada je bio zlocest, ona mu je cak ozlijedila ruku .. DOr duse, dodao je: »Prema analitickoj teoriji, zar ne, to je opet kastracij ski kompleks?« Ali, cinilo se da se nesto ozbiljno priprema u njegovoj nutrini. Dok sam na temelju analiticke situacije na,stavio da interpretiram trenutno i latentno zna­ cenje njegova osmijeha, javljali Sll mu se i daljnji snovi. Njihov 06ti saddajbio je prilitno .tipican za simbolicke kastracijske fantazije. Konacno , iznio je san u kojem se po­ javlj uju konji, i drugi san u kojem su nastupali vatrogasci. a iz kamiona se digao visoki stup iz kojeg je snazan mlaz vode izbacen prema plamenovima kuee koja je gorjela. U isto doba dolazilo je od vremena na vrijeme do mokrenja u kreve tu. Sam je prepoznao, iako jos sa smijeskom, vezu iz­ m edu sna 0 konjima i njegova »igranja konja«. Sj eeao se, dapace, da ga je dugi genitalni organ konja uvijek posebno zanimao i dodao iS8.m od 'S.e be da je bez Is,Ulmnje oponasao takvog konja u djecjoj igri. Mokrenje mll je takoder pru­ zalo veliko zadovoljstvo. Nije se sjeeao da Ii je mokrio u krevet kao dijete. Drugi put kada smo opet jednom razglabali 0 infantilnom znacenju njegova osmijeha, dao je drukCiju interpretaciju osmijeha u dogadaju iz djetmjstva u kojem se igrao »konja«. Bilo je sasvim moguee, rekao je, da njegov smijesak nije bio nikakav prezimi podsmijeh vee pokusaj da udobrovolji svo· ju maj ku iz straha da bi ga ona mogla grditi. Na taj naCin, dolazio je sve bliZe i blize onome sto sam mll, na osnovi nje­ gava ponals anja u arnalizi, interpretoiJrao mj'e 'sedma. Funkciia i znacenje osmijeha promijenise se tijekom njegova razvoja: u pocetku bio je to pokusaj pomirenja, kasnij e je postao lcompenzacija za unutraSnji strah oi, konacno, sZubo je osje­ caju nadmoCi. Pacijent je sam pronasao ovo objasnjenje ka­ da je, u tijeku nekoliko seansi, rekonstruirao put sto ga je nasao da bi po njemu izasao iz bijede svoga djetinjstva. Pre­ rna tome, smisao je bio: »NiSta meni ne moze naskoditi; ja sam imun na sve.« U ovom posljednjem smislu, osmijeh je postao otpor u analizi, obrana protiv ozivljavanja starih su­ koba. Cinilo se da je infantilni strah glavni motiv za OVll obranu. San koji je pacijent imao otprilike na kraju petog m jeseca analize othio je najdublji sloj njegova straha, stra­ ha da b ude rnap'Usten od maojke. San 'je bio S'ljedeCi: »U p.rat·

6

nji nepoznate osobe vozim se automobilom kroz potpuno napusten i turoban grad. Kuee su trosne, prozori razbijeni. Nl?m a ziva covjeka. Kao da je smrt opustosila ovo mjesto. Dolazimo do nekih vrata .i ja zelim da se vratJim . Kazem tada svorne pratioeu da bismo moraE jos jednom sve razgledati. Mu skarae i zena u koroti klece na plocniku. Kreeem prema njima s namjerom da ih nesto zapitam. Kada dodirnem nji­ hova ramena, oni se prest rase, i ja se budim u strahu.« Naj­ vainija asocijacija bila je da se grad cinio 'slican onome u koj em je zivio do svoje cetvrte godine. Simbolicki, smrt maj ke i osjeeaj infantilnog napustanja bili su jasno nago­ vijesteni. Pratilae je bio analiticar. Po prvi put paeijent je ill'e o ·san pO!tpuno ozhi1ljtnoi bez oSlmijeha. Otp-or kaJrakte,ra probijen je i uspostavljena je veza s infantilnom gradom. Otada, ne uzimajuCi u obzir uobicajene prekide uzrokovane vraeanjem u stari otpor karaktera, analiza je napredovala bez neke naroCite teskoee. Ali, pojavila se duboka potistenost, koja je tek vremenom iscezla. Naray no, teskoee su bile daleko veee nego sto se moze vi­ djeti iz ovoga kratkog sazetka. Faza otpora od pocetka do (kraja trajala je gotovo sest mjeseci i bila obiljezena stalnim podrugivanjem analizi. Da nije bilo nuznogstrpljenja i vjere u uspjeh dosljednog interpretiranja otpora karaktera, co­ vjek bi se lako mogao priznati pobijedenim. Da pokusamo sada ustano'viti da Ii bi kasniji analiticki uvid u mehanizam ovog slucaja mogao opravdati upotrebu drukCijeg tehnickog postupka. Istina je da se nacinu paci­ jentova ponasanja moglo dati manje vaznosti u analizi, a umjesto toga su se oskudni snovi mogli podvrgnuti tocnijoj anahzi. Mozda je paeijent mogao davati asoeijaeije koje su se mogle interpretirati. Prijedimo preko cinjeniee da je, dok nije dosao u analizu, taj paeijent uvijek zaboravljao svoje snove ili ih uopee nije imao i da je tek onda kad je njegovo ponasanje dosljedno interpretirano, donio suove odredena saddaja i izvjesne povezanosti s analitickom situacijom. Spreman sam da cujem prigovor da bi paeijent iznosio od­ govarajuee snove sam od sebe. UCi u takvu diskusiju znaCi ruCi. u ra'spnwu 0 ,stvaJrima koje 'se ne ·mag'll dokazati. Bogato iskustvo pokazuje da se situaeija poput prikazane s ovim paeijentom ne razrjesava la'ko sarno pasivnim cekanjem; a ukoliko da, tada se to dogada sarno slucajno, tj. analitiear nema nadzor nad anaUzom. Pretpostavimo daJkle da smo interpretirali njegove asoei­ jacije vezane uz kastraeijski kompleks, tj. pokusali da ga uCinimo svjesnim potisnutog saddaja, straha od rezanja iIi od toga da bude odrezan. Mozda bi i taj pristup mogao po­ l

lueiti uspj eh. Ali sarna Cinjenica da ne mozemo sa sigurnoscu red da bi se to dogodilo, Cinj eniea da dozvoljavamo element slueajnosti, p risiljava nas da odbijemo kao neanaliticku ovu v r%U tehnike - kojia poJmlsaiva zaobiCi postojeCi. .otPOT - Ii koj a n arusava bit psihoanalitickog rada. Takva tehnika zna­ eila bi vraeanje na stadij analize kada nas nije bilo briga za otpore, jer ih nismo raspoznavali, i zbog toga izravno interpretirali znacenje nesvjesnog. Oeito je iz samog prika­ za slueaja da bi takva tehnika znaeiIa i zanemarivanje ego obrane. Moglo b i se pak ponovo prigovoriti da je moja polemika nepotrebna j er je tehnicko vodenje terapije bilo potpuno ispravno, da je sarno po sebi razumljivo i uopee nije novo _ ta tako su radili svi analiticari. Ne poricem da glavna nacela nisu nova, da je analiza karaktera sarno posebna pri­ mjena nacela analize otpora. Ali mnoge godine iskustva u seminaru pokazale su sasvim nedvosmisleno da, dok su na­ eela tehnike otpora opeenito poznata i priznata" u praksi postupamo gotovo isikljucivo u skladu sa starom tehnikom izravnog interpretiranja nesvjesilog. Ovaj raskorak izmedu teorijskog znanja i stvarne prakse bio je izvor svih pogresnih primjedbi na sustavne pokusaje od strane Beckog seminara da razvije dosljeduu prinijenu teorije na terapiju. Oni koji su govorili da je sve to banalno i, da nema nicega novog u tome, zasnivali'su ove tvrdnje na svom teorijskom znanju; oni koji su prigovarali da je sve to pogresno i nije »freudov­ ska anailiza«, nilhildJ.i Sill na ISlVOjU Vllas6tu pTaikisu koj1a je, kao sto smo rekli, znatno odstupala od teorije. Neild :ko lega me jeduorn up
64

65

t~\

ce: nije bila )}nikakve grade« na raspolaganju za takvu inter-" pretaciju. Zar nije bilo, sasvim nezavisno od sadrla ja snova, dO'voljno »grade« u samom pacijentovu ponasanju, tj. u su­ protnosti izmedu njegove sutnje za vrijeme analiticke seanse , i njegove ljubeznosti izvan nje? Nije li barem jedna stvar bila jasna, naime da je pacijent svojom sutnjom - da to kaiemo sasvim opcenito - izrazavao negativni staY ili ob­ ranu, da je, sudeci na osnovi njegovih snova, izrazavao sadisticke. poticaje koje je zelio da kompenzira i sakrije syojim i previSe prijateljskim ponasanjem? Zasto se odlu­ cujemo na to - vrlo smiono - da iz neke pacijentove omaske - npr. zaboravljanje nekog predmeta u analitica­ revoj sobi - zakljucujemo 0 zbivanju u nesvjesnom, a iz pacijentova ponasanja ne povlacimo zakljucke 0 smislu .si­ tuacije? kar pacijentovo ,ponasanje daje manje odlucujuce grade od omaske? Nekako nisam time mogao uciniti do­ jam na svog kolegu. Ustrajao je u svom gledistu da se otpora nije mogao prihvatiti jer nije bilo »nikakve grade«. Ne moze biti nikakve sumnje da je interpretiranje zelje za ubijanjem bila pogreska; posljedica takve interpretacije moze biti sarno da pacijentov ego postane jos vise upla­ sen i jos nedostupniji analizi. Teskoce koje su postavljali slucajevi prikazani u Seminaru bile su slicne prirode. Bilo je tu uvijek isto 'potcjenj-ivanje ili zanemarivanje pacijentova ,ponasanja kaograde 'Pogodne za i,nrterprehranje, po nov­ nog pokusaja da se ukloni otpor polazeCi od ida umjesto liZ 'pomO'c analliZie ego-<Jhwm.e 1, konaOno, gotovo je ulVi'jek tu bila misao koja je sluiila kao isprika, da pacijent, nairne, jednostavno ne zeli da ozdravi ili je )}previse narcistican«. Tehnika razbijanja narcisticke obrane u drugim primje· rima u osnovi nije drukcija od gore opisane. Ako, na pri­ Ill'jer, Ipacijent Ill'vijek oSltaije bez afekata ,nrvm.odusan, bez obzi­ 'ra na to' rkakvu gradudoniosi, 'baNI.iJrno s.e opasnom cuvstve­ nom zakocenoscu cijoj se analizi mora dati prednost pred svim ostalim ako ne zelimo riskirati da izgubimo svu gra­ du i da se interpretacije rasplinu bez afekata i da pacijel1t doduse, postane dobar psihoanaliticar teoreticar, ~ali se ni­ kako ne izlijeci, tj. ostane onaj stari. Ako u takvom--sJu; caju analitoicar ne odluci da je zbog »jakog narcizma..
osj ecati kao ndto nesnOsno jer je, u meduvremenu, analiti­ car postepeno stekao dovoljno oslonaca da potkopa obranu pro tiv tjeskobe, a upravo to i jest cuvstvena uzetost. Ko­ naena , p acijent se buni protiv opasnos ti koja mu prijeti od ana lize , da naime izgubi obrambenu instituciju svog dusevnog oklopa, te da bude prepusten svojim porivima, naroCito ,svojim agresivnim porivima. Buneci se protiv ovog "dO'dij avanja«, medutim, budi se njegova agresivnost i us­ karo dolazi dO' prve cuvstvene provale eu smislu negativ­ nog prijenO'sa) u obliku £:~Ujlpi a Illrznje ~ Ako analiticar us­ pi'je d a dOp're ta,k o daJekO', ibmba de dohivena. Kada 'su agre­ sivni p oticaji donijeti na vidjelo, cuvstvena zakocenost je prOlbijena i pacijent je sposoban za analizu. Otada se ana­ liza krece svO'jim uobicajenim, tijekom. Teskoca se sastoji u izmamlj ivanju agresivnosti. Isti je slucaj kada, zbog osobitosti njihova karaktera, narcisticki pacijenti verbaJno daju oduska svO'me otporu; ani govore naduveno, upotrebljavaju strucno nazivlje, uvi­ jek strogo odabrano iIi pak zbrkano. Taj nacin govora Cini neprO'bojan zid; ukoliko sarno takvo izrazavanje nije podvrg­ _ nut,o analizi, ne dolazi ni do kakvog pravog dozivljavanja. Ovdje, takoder, dosljedno interpretiranje pacijentova ,po­ nasa nja izaziva narcisticku pobunu: pacijent nerado cuje da govo ri tako izabranim rijecima, tako naduveno iIi struc­ nom terminologijom da bi sakrio svoj kompleks manje vrijednosti od sebe sarna i od analiticara, iIi da govori zbr­ kano j er zeli da se prikaze naroeito pametnim - a istina je da on ne moze izraziti svoje misli jednostavno. Na taj je nacin cvrst teren neurotickog karaktera olabavljen u b itnom podrucju i utrt je put za pristup infantilnoj osno­ vi kar aktera i neuroze. Naravno, nije dovoljno da se sarno ponekad upre prstom na bit otpora, nego se on to dosljed­ n ije mora interpretirati sto se on pokazuje upornijim. Ako se istovremeno analiziraju negativni stavovi prema anali­ ticaru, izazvani ovim dosljednim interpretiranjem, tada je mala opasnost da ce pacijent prekinuti lijecenje. ' .' Neposredna posljedica analitickog labavljenja karakter­ nog oklopa i uznemiravanje narcistickog zastitnickog apa­ rata je dvojaka: 1) oslobaaanje afekata iz njihovih reaktiv­ nih sidrista i skrovista; 2) stvaranje otvora kroz koji se

prodire u sredisnje podrucje infantilnog sukoba, tj. u edip­ ski kompleks i strah od kastracije. Postoji jedna prednost U Ovom postupku koja se ne smije potcijeniti: nije sarno sad rzaj infantilnih dozivljaja kao takvih ono !ito dostizemo, nego te dazivljaje dovodimo neposredno u analizu u nji­ hovoj specificnoj preradenosti, tj. u obliku u kojem ih

66

67 -',

jeoblikovao ego. U analizi se vidi uvijek iznova da se di­ nam iCka vrujedmO's,t [is/tog e!lemenna potilsnute grade r azJUlruje za'l"~sJ1o 0 ,st'llpnjru do kojeg is'll osilobodene ego-obrane. U mnogim slucajevima afektivnu kateksu doZivljaja iz dje, tinjstva usvojio je ,karakter kao obrambeni mehanizam, tako da se jednostavnim interpretiranjem saddaja dolazi do sjecanja, ali ne i do afekata. U takvim slucajevima teska je pogrdka interpretirati infantilnu gradu prije nego sto su hili oslobodeni afekti asimilirani oil karakter. Upravo na zanemarivanje toga Cinjenickog stanja treba svoditi duge bezutjesne i viSe iIi manje beskorisne analize prisilnih ka­ raktera.6 Ako su, naprotiv, afekti koji pripadaju obrambe­ norn formiranju karaktera prvi oslobodeni, tada automatski dolazi do nove katekse (novog zaposjednuca) infantilnih na­ gonskJih iZl132a. Karakter~a;1iti6ka interpretacija otpara gotovo i!skljucuje sjecanje bez afekata. Remecenje neurotske ravnoteze, koje je od samog pocetka vezano s analizom ka­ raktera, to jednostavno ne dopusta. U drugim pak slucajevima karakter se poput cvrstog zastitnog zida digao protiv dozivljavanja djetinje tjeskobe i u toj se funkciji oddao, makar i pod cijenu da gubi mnogu zivotnu radost. Ako pacijent s takvim karakterom ude u analiticko lijecenje zbog ovog iIi onog simptoma, ovaj zastitni zid u analizi ce i dalje sluziti kao karakterni ot­ por; i uskoro postaje oCito da se niSta ne moze postiCi live dok se ne uniSti karakterni oklop koji sakriva i izjeda infantilnu tjeskobu. Ovo je, na primjer, slucaj u moralnom ludilu i u manickih narcisticko-sadistickih karaktera. Ovdje se analiticar cesto suocava s teskim pitanjem da Ii posto­ jeCi simptom opravdava potpunu analizu karaktera. Mora nam, nairne, sasvim jasno biti ovo: kad analiza karaktera uniSti karakternu kompenzacijlJ, narocito u slucajevima gdje je ta obrana r.elativno dobra, stvoreno je privrerneno sta­

n je koje je gotovo jednako slomu ega. U nekim krajnjim sl ucaj evima, is tina, takav slom je neminovan prije nego sto se moze Q"aZlVliIti nova stJruktUlra ega ocijeI1ltilr3lIla prema stvarnostiJ (Medutim, moramo dopustiti da (bi slom dosao i .sam p ri je iIi kasnije - stvaranje simptoma bio je prvi . znak za to.) Ipak, covjek se opire da, ukoliko nije ne­ ophodno, usvoji mjeru koja ukljucuje tako ozbiljnu. odgo­ vomos t. S tim e u vezi ne moze se ni presutjeti da analiza karak­ tera, u sva korn slucaju u kojem se ona priPljenjuje, izaziva snazna cuvstva, stoviSe, cesto stvara opasne situacije, pa zato anaIiticar mora tehnicki vIadati analizom. Neki ce analiticari mozdaodbiti ,karaktero-analiticki posiupak zbog ovog razloga. Ako je tako, medutim, moze se racunati s time da analiticko lijecenje znatnog broja pacijenata nece us­ pj eti . I m a neuroza do kojih se jednostavno ne moze do­ prijeti blagim sredstvima. Metode 'koristene u analizi ka­ raktera, dosljedno naglasavanje otpora karaktera i trajno interp retiranje njegovih oblika, znacenja i motiva, jednako su snazne kao sto su neugodne za rpacijenta. To nerna nikakve veze s pripremanjem pacijenta za anaIizu; to je strogo anaIiticko nacelo. Medutim, dobra je politika da se pacijent uCini 'svjesnim, na samom pocetku, svih predvidi­ vih neugodnosti i teskoca Iijecenja. f) 0 optimalnim uvjetima za analiticku redukciju

od trenutne, do infantilne situacije Bu duti da dosljedno interpretiranje pacijentova ponasanja sarno od sebe otvara put k infantilnim izvorima neuroze, postavlja se novo pitanje: da Ii postoje kriteriji za odre­ d ivanje kada bi trenutni naCin ponasanja trebalo reducirati na njegov infantilni pralik? U stvari, jedan od glavnih za­ d a takaanaIize sastoji se Uipravo u ovom reduciranju, ali opcenito se ta formula ne moze rprimijeniti u svakodnevnoj praksi. Treba Ii ovo svodenje da se odigra odmah cim prvi znaci odnos-ne infantilne gradepostanu vidljivi, ili ima Ii razloga koji govorc za to da bi bilo bolje cekati do odrede­ nog vremena? Ponajprije, treba imati na umu da sesvrha r edukcije, naime rastvaranje otpora i uklanjanje amnezije, u mnogim slucajevima ne moze tek tako postici. IIi pacijent ne stiZe dalje od intelektualnog razumijevanja, ili je po­ kusaj za redukciju osujecen sumnjorn. To se objasnjava cinjenicom da, bas kao i u slucaju prevodenja nesvjesne misli u svjesnu, topicki proces pretvaranja sarno se onda

, Neka sIjedeCi slucaj posluii kao primjer koliko je odlucujuce da se uzme u obzir odnosno zanemari pacijentov nacin ponasanja.. Pri­ silan karakter koji je iza sebe imao dvanaest -godinit analize bez od­ govarajuceg poboljsanja i bio dobro obavijesten 0 svojim infantilnim motivacijama, npr. 0 srediSnjem ocinskorn sukobu, govorio je cudnim jednolicnim glasom u analizi u ponesto pjevajucem ritmu i stiskao ru­ ke. Pitao sam da Ii je ovo ponasanje ikada analizirano. Nije. U pocetku nisam imao uvid u slucaj. Jednog dana palo rni je na urn da on g.ovori kao da moli. Obavijestio sam ga 0 svom opa.zaju,na sto mi je rekao da ga je kao dijete otac prisiljavao da pohada sastanke na kojima se rnolilo, sto je on cinio vrlo nerado. Molio je, aIis negodovanjem. Na istl je nacin ponavljao analiticaru dvanaest godina: »Dobra, ucinit eu. kako kazete, ali s negodovanjem.« Otkrivanje ove prividno beznacajne pojedinosti u njegovu ponasanju otvorilo je naglo analizu i dovelo do najdublje zakopanih afekata.

68

69

:

dojsta odvija okada je zdruzen s dinamicko-afektivnim pro­ cesom postajanja svjesnim. Dvije su stvari potrebne da se 10 p ostigne: 1) glavni 'otpori moraju biti Ibarem olabavljeni; 2) kateksa misli koja treba da postane ,svjesnom iIi (kao u slucaju redukcije) koja treba da se s necim odredenim poveze, mora postiCi najmanji stupanj jacine. No, libido­ -nab ijeni afekti potisn u tih misIi obicno su odvojeni, to jest saddani u karakteru iIi u akutnim prijenosnim sukobima i 'prijen osnim otporima. Ako je 6ada trenutni otpor sveden na svoj irifantilni izvor prije nego sto, je potpuno razvijen (to jest eim se otkrije trag njegove infantilne osnove), tad;1 nije u potpunosti iskoristena jacina njegove katekse; sadr­ zaj otpora te'l1nicki je preraden u interpretaciji, ali odgo­ varajuei afekt nije time zahvaeen.Ako su i topicko i di­ namicko 'g lediste uzeti u obzir p6 interpretiranju, onda smo upravo prinudeni da otpor ne ugusimo vee u klici. Naprotiv, moramo mu dati da se potpuno razvije u vatri prijenosne situacije. U slucaju obamrIih karakternih ukru­ civanja koja ·su postala trajna, s teskocama se ne maze u opee izaCi nakraj. Freudovu pravilu dase pacijent valja od ispoljavanja (agiranja) dovesti do prisjeeanja, ad sada5­ njeg do infantilnog, mora se dodati da jos prije toga one kronicki ukrueeno mo,r a steei novu zivotnost u trenutnoj prijenosnoj situaciji, kao 5to se, otprilike, kronicne upale lijece tako da se one terapijom nadrazaja ponajprije pre­ tvore u akutne. To je uvijek neophodno u slucaju otpora ka­ raktera_ U odmaklim stadijima analize, 'kada je analiticar si­ guran u pacijentovu suradnju, »terapija razdrazivanjem«, ka­ ko ju je Ferenczi nazvao, viSe nije tako nuzna. S tjece se utisak da anaJiticar, tk ada odmah reducira potpuno nezrelu prijenos­ nu situaciju, cini to iz straha od stresova koji su sastavni dio jakih prijenosnih otpora, kao sto se uopce vrIo cesto otpor, usprkos boljem teorijskom znanju, ne smatra necim do­ brodosIim, tek pUkom smetnjom. Otuda i sklonost da se zaobide otpor, umjesto da mu se dopusti da se razvije i da tada bude napadnut. Cini se da se pri tome zaboravlja oa je sarna neuroza sadrzana u otporu ida, razrjesu juei otpor, razrjesujemo i ' dio neuroze. " . Dopusti'!i otp011U da Is e ilnzV!i~e, povrebno je i iz drugog razloga. S obzirom na slozenu strukturu svakog otpora, sve njegove odrednice i znacajni sadrZaji shvaeaju se tek vre­ menom; a sto je temeljitije shvaeena situacija otpora, to­ liko ee biti uspjesnije njegovo interpretiranje, potpuno ne­ zavis,no ad ranije spomenutog dinamickog Cimbenika. I dvo­ struka priroda otpora, njegovi sadasnjiinjegovi povijesni motivi, zahJti~eva da' se obLioi ego-obTa'l1e Ikojle on iSadni

70

moraju najprije dovesti do potpune svijesti; , pa tek poSto je tren~tn?znac~nje ~tpora p~~talo jasn!m, treba inte.r­ pre tira tl nJegovo mfantllno podnjetlo u ,svjetlu grade kOja je donij eta . To vrijedi i za pacijente koji su vee otkrili infan til nu gradu potrebnu za razumijevanje kasnijeg ot­ pora . U drugim slucajevima, vjerojatno u veCini, potrebno je da se dopusti otporu da se razvije vee radi toga da bismo bili u moguenosti da dobijemo infantilnu gradu ,u dovolj" noj mjeri. Prema tome, tehn ika otpora ima dva vida: (1 ) shvaca­ 1t je otpora iz trenutne situacije pute11l interpretiranja nje­ go va trenutnog znacenja; (2) razrjdenjem otpora poveztljuCi proizaslu infantilnu gradu 5 trentlt/1Om gradom. Na taj na­ ( in bij eg u trenutnu jednako kao i u infantilnu situaciju lako se izbjegava jer se u interpretiranju oboje jednako uzelo u obzir. Prema tome otpor, jednom terapijska zapreka, ' postaj~ , najsnainije sredstvo analize. ' g) Analiza karaktera tl sltlcaju. obilnog pritjecanja grade

U slucajevima u kojima pacijentov karakter ometa prisje­ canje od samog pocetka, analiza karaktera, ' kako je ranije ppisana, nesumnj ivo -j e indicirana kao jedina zakoni ta ana­ liticka metoda pocetka lijecenja. Ali sto s onim pacijentima Ciji karakteri u samom pocetku dopustaju obilni rad na . ,p risjecanju? Suoceni smo sa dva pitanja. Da Ii je analiza karak tera kako smo je ovdje opi.sali potrebna i u ovim slu­ cajevima? Ako je taka, kako treba zapoceti analizu? Na prvo pitanje trebalo hi odgovoriti negativno, U'kolikopo.' stoje pacijenti koji ne pokazuju karakterni oklop. Medutim, , buduCi da takvi pacijenti ne postoje, buduCi da narcisticki zastitnicki mehanizam uvijek prije iIi kasnije postaje otpor karaktera, razlikujuCi se sarno u jacini i dubini, nikakva Ilacelna ' razlika ne postoji. Prava razlika je sarno u tome ?ito u pacijenata prije opisanog tipa mehanizam narcisticke zastite i obrane lezi potpuno na povrsini i odmah se javlJa kao otpor, dok u drugih ipacijenata zastitnicki i obrambeni meh anizam lezi u dubljoj razini licnosti, pa u pocetku uopce n ij e vidljiv. Ali upravo su ' ovi pacij enti opasni. S prvima znamo unaprijed 0 cemu ·se radi. S potonjima cesto vrlo dugo vjerujemo da analiza vrIo dobra napreduje jer se cini da pacijent sve prihvaca vrlo spremno, stovise, cak pokazuje znaleove poboljsanja i odmah reagira na interpre­ tacij e. r bas s takvim pacijentima cesto dozivljavamo naj­ 71

gora razocaranja. Analiza je provedena, ali nema nikakva znaka konacna uspjeha. Sve su interpretacije iskoristene, analiticaT je uvjeren da 'Sill praprlizor i infantilni su.. kobi uCin jeni potpuno svjesnima, a napokon analiza zapi· nje u p us tim, jednolicnim ponavljanjima stare grade - do izljecenja nikako ne dolazi. Jos je gore kada neki prijenosni uspjeh obmane analiticara u pravom stanju stvari , pa se pacijent uskoro nakon otpustanja vraca s punom recidi· vom. Bezbrojna los~ iskustva u takvim slucajevima dovela su me do . zapravo sarno po sebi razumljivih misli - da . je ipak nesto izostavljeno, ne s obzirom na sadrza j, jer te analize tesko da su u tompogledu mogle biti potpunij.e. Ono sto imam na umu jest jedan nepoznat j. neprepoznat, skriveni otpcir, koji uzrokuje slom svih terapij.skih napo· , ra. Pomnije ispitivanje je uskoro pokazaJo daje te skrivene \ otpore valjalo trazi ti upravo u pacij en tovo j posluSnostil...!¥ njegovoj ocigledno slaboj obrani protiv arialize: "'' rri pomni· jem usporedivanju s drugim uspjelim slucajevima palo je u oci da su ove analize stalno tekle jednolicnim tokom, ni­ kad prekinute zestokim afektivnim i,spadima i, iznad svega nesto sto ne postaj e j asno sve do samog kraja ~ da su protekle gotovo iskljucivo u »pozitivnom« . prijenosu, a da je rijetko iii nikada dolazilo do zestokih iii negativnih osjecaja protiv analiticara. lako su poticaji mrznje bili analizirani, oni se naprosto nisu pojavili u prijenosu, iii ih se pacijent ,sjecao bez afekata. Narcisticki afektivno ja· lovi i pasivno·feminini karakteri pralikovi su ovih sluca­ jeva. Za prve je svojstven blag i stalan »pozitivan« prije­ nos; za potonje pretjerano »pozitivan« prijenos. Tako se moralo priznati daje u ovim ' slucajevima koji prividno dobro napreduju - takvima ih smatrarr:lO jer daju infantilnu gradu, tj. opet sudimo na temelju jedno· stranog precjenjivanja sadriaja grade karakter die1o· vaG kao otpor u skrivenoin obliku kroz citavu analizu. Vrlo cesto ovi · su se slucaj evi driali neizljecivima ili ' barem tes~ kima za savladavanje. I sam sam ranije smatrao da nala. zim dovoljno dokaza za ovakvo miSljenje u svojim vlasti, tim iskustvima. Medutim, otkad sam stekao znanje 0 nji. hovim s~rivenim otporima, mogu ih smatrati najzahvalni. jim slucajevima. S obzirom na analizu karaktera, uvodna faza takvih slu. cajeva razlikuje se od drugih po tome da se ne ",meta tok saopcenja i da se analizom otpora karaktera otpocne tck kad subujica grade i sarno ponasanje postali jasno prcpo. znatljivi otpori. SljedeCi tipican slucaj pasivno.femininog 72

,k araktera treba da ilustrira ova i, stovise, da pokaZe kako do prodora u duboko potisnute infantilne sukobe i ovdje do1azi sarno od sebe. Nadalje. pracenjem analize do njenih odmaklih stadija, zelimo ovdje pokazati zakonomjerno od· !ll1atanje h euroze na kalemu prijenosnih otpora. 3. SLUCAJ PASIVNO·FEMININOG KARAKTERA

a)

"

Anam neza

Dvadesetcetverogo.diSnji: bankovni Cinovnik traZio je ana· lizu zbog tjeskobnih stanja u 'koja je zapao godinu dana prij e prilikom posjeta zdravstvenoj izlozbi. A vee i prije te prilike trpio je od akutnrh hipohondrijskih strahova, npr. da je nasljedno opterecen, da mora dusevno oboljeti i pro­ pasti u dusevnoj bolnici. Bio je u stanju izloziti neke ra· zutnske razloge za ove strahove: njegov je otac navukao sifi· lis i ' gonoreju deset god~na prije braka. GovoriJo se da je njegov djed po ocu takoder imao sifilis. Jedan od oceve brace bio je .vrlo nervozan i · patio od nesanice. Na majcinoj je strani nasljedn(j. op~erecenost bila jos gora: djed po majci pocinio je samoubojstvo, kao i jedan od ujaka. Jedna od ses tara bake po majci bila je »mentalno abnormalna« (oci­ , to melankolicno depresivna). Pacijentova majka bila je ner­ vozna, bojazljiva zena. Ova dvost'ruka »nasljedna opterecenost« (oSifilis na ocevoj strani, samoulbojstvo i psihoza na majtinoj strani) ucinili su slucaj utoliko zarumljivijim sto psihoanaliza ne ponce nasljednu etiologiju neuroze, ali joj pridaje vaznost sarno kao .jednoj od mnogih etiologtja i zato se nalazi u protu­ 510vlju sa skolskom psihijatrijom. Vidjet cemo da je pa­ cijentovo miSljenje 0 njegovoj nasljednosti imalo i nera­ zumnu osnovu. Bez obzira na teska opterecenja, bio je iz­ lij ecen. Pratio sam ga kroz razdoblje od pet godina i nije b ilo vracanja u bolest. Ovaj izvjestaj obuhvaca sarno prvih sedam mjeseci lijece· n ja, koji su bili ispunjeni razotkrivanjem, objektiviranjem i ana'Iizom oUpora Ikairaktera. Posljednj~h sedarm mjeseci pd. kazat cemo tek vrlo ukratko jer, sa stajalista analize ot· pora i karaktera, taj dio ne pruza nam nista zanimljivo. Za nas je poglavito vazno da se opise uvodna faza lijecenja i put kojim je posla analiza otpora te nacin kako se pove· zala s ranom infantilnom gradom. S obzirom na teskoce opisivanja analize, kao i radi lakseg razumijevanja, izvijestit cemo 0 analizi bez ikakvih dodataka i ponavljanja, te cemo se cLriati same crvene niti obp<Xra Ii nj:ihova prorad1'Vanja. Ot­ 73

h i t cemo sarno kostur analize i pokusati da izljustimo nje­ zine najvaznije faze i' da ih povezemo jednu uz drugu. U zbiJji a naliza nije bila tako jednostavna kako se mme ciniti iz: ovog opisa. Kako su mjeseci prolazili u obilju pojava .po­ ceJj su se na odredenim dogadajima zacrtavati oni obrisi koje cemo pokusati ovdje prikazati. Pacij entov i napadi tjeskobe bili su praceni lupanjem Srca i paraJizom (uzetoscu) sve snage volje. cak i u razmacima izmedu o vih napada, nikada nije bio potpuno osloboden osjecaja ne1agode. Cesto su se napadi tjeskobe javljali sa­ svjm spontano, ali je do njih odmah dolazilo i onda kad j e, na primjer, citao u novinama 0 dusevnim bolestima i samoubojstvu. Tijekom prethodne godine popustila je i nje­ gova radna sposobnost, pa se bojao da bi mogao ' izgubiti posao zbog svojeg smanjenog uCinka. Imao je jake spolne smetnje. Kratko prije posjeta zdrav­ s tvenoj izlozbi pokusao je imati spolni odnos s prostitutkom, ali nije uspio. To ga nije jako uzbudilo, barem jc tako rekao, . a i inace su njegove svjesne .spolne potrebe bile neznatne_ Apstinencija,navodno, nije mu predstavljalani­ kakav problem. Nekoliko godina ranijespolni cin je ostva­ ren, ali je imao prijevremenu ejakulaciju lisenu zadovolj­ stva_ Upitan da Ii je patio od stanja tjeskobe ikada prije ovog vremena, pacijent je izvijestio da je jos kao dijete bio vrlo plaSljiv i, narocito u vrijeme puberteta, bojao se svjetskih katastrofa. Jako se bojao kada 6e godine 1910_ govorilo 0 kraju svijeta zbog sudara s kometom, i bio je iznenaden da su njegevi rodi-telji govorili 0 tome tako mirno. Ovaj »strah od katastrofa;;- postepeno se gubio, ali je kasnije bio potpuno zamijenjen mislju 0 nasljednoj opterecenosti. Trpio je od zestokih stanja tjeskdbe jos od 6voga djetinjstva, ali su ona u to rano daba bila svakako rjeda. Osim hipohondrijske misli 0 nasljednoj opterecenosti, sta­ nja tjeskobe i spolne slabosti, ni~e hilla drUigih neUTotslcih 6imptoma_ U pocetku lijecenja pacijent je imao uvid sarno u svoja stanja tjeskobe, jer je od njih najvise ,p atio, Na­ sljedna misao bila je suvise dobro racionalizirana, a od slabosti svoga libida (impotencije) premalo je trpio a da bi se i tu lllogao razviti osjecaj bolesti. S obzirom na simp­ tome, ovdj e smo imali hipohondrijs ki oblik anksiozne hi­ sterije, koja je imala obvezatnu, u ovom slucaju naroCito dobro razvijenu, aktualnu neurotsku jezgru (statis neurosis). Dijagnoza je g'lasj,j.a: histericki karakter s hipohondrijskom anksioznom histerijom. Dijagnoza »histericki karakter« te­ meljila . se na analitickom nalazu s obzirom na njegove fi·k­

74

sacij e. Fenomenoloski, spadao je pod tip pasivno-femininog ka rakte ra: nj egovo ddanje j e uvijek bilo pretjcrano prija­ tel:j'sko i ponizno; uvijek Is e riJspribrvao i za naj:manje sitnice; prilikom dolaska kao i prilikom odlaska nekoliko puta bi se duboko poklonio. Uz to, Ib io je nespretan, bojazljiv i kompliciran. Ako sam ga upitao, na primjer, da Ii je spo­ razuman time dapromijenimo vrijeme seanse, on ne . bi jednostavno odgovorio »da«, nego bi uvjeravao da mi stoji na r&spolaganju, da je sve sasvim u redu sto se njega tice, itd. Ako je nesto zamolio, dotakao bi pri tome ruku anali­ ticara. Jednom, kada je bilo natuknuto da mozda ne vje­ ruj e analiticaru, vratio se isti dan vr10 uznemiren. Nije mog ao , rekao je, podnijeti misao da ga njegov analiticar smatra ne.povjerljivim i nekoliko puta moHo oprostenje uko­ liko je rekao nesto sto je moglo dati povoda za takvu pre! postavku. b) Raz,Voj i analiza otpora karaktera

Analiza, u znaJkiu otpOira iko}i su ,proiiZla~iljoj 'iz njegova ka­ ra k tr;!ra, razvi jala se ovako: Up oznat s osnovnim pravilom, zapoceo je da govori tec­ 'no ; sarno rijetko kad zapinjuCi 0 svojim obiteljskim od­ nosima i 0 nasljednoj opterecenosti. Postepeno 6U dolazili na vidjelo odnosi prema roditeljima. Ustrajao je u tome da ih je oboje jednako volio; a oca je jos osobito i po­ stovao. Opisao ga je kao energienu os-obu bistre glave. Otae ga je neprestano upozoravao da se kloni masturbacije i izvanbracnog odnosa. Otac mu je govorio 0 svojim vlasti­ tim losim iskustvima sto ih je stekao u seksualnim doziv­ Jjajima, 0 svom sifilisu j gonoreji, 0 svojim odnosima sa zenama koji su zavrsavali lose. Sve je to bilo s odgojnim namjerama, tj. u nadi da cc postedjeti sina slicnih isku­ stava. Otac ga nije nikada tukao, nego je svoje namjere od samog pocetka tako provodio, da mu je govorio otprilikc ovako: »Ja te ne silim; ja ti sarno savjetujem . _ .« Nije po­ trebno reCi da je to izgovarao s mnogo energije. Pacijent je o.pisivao svoj odnos s ocem 'kao krajnje dobar; bio mu je odan ; nijc imao boljeg prijatelja na cijelom svijetu. Nije se zaddao na ovom predmetu vrlo dugo, nego su seanse bile ispunjene gotovo iskljucivo opisima njegova odnosa s majkom. Ona je uvijek bila njeZna i osobito briz­ ljiva, a sam se prema njoj ' ponasao jednako njezno, s jedne strane, a s druge pak strane dopustio je da ga dvor i u svemu. Ona mu je pripremala rublje, donosila mu do·

7S

rucak u krevet, sjedila uz njega dok nije zaspao (jos i u vrijeme analize) , eesljala mu kosu, jednom rijeeju, zivio je zivo tom razmazena majeina djeteta. Napredovao je brzo u razmatranju svoga odnosa prema majci i tmutar sest tjedana bio Ita rubu da postane svje­ stan ielje za koitusom. S ovim izuzetkom, postao je pot­ puno svjestan svog njeznog odnosa s majkom - do izvjesne mjere bio je svjestan toga eak i prije analize: volio je da j e baca na svoj krevet i to je eesto einio; tome se ona pokoravala sa »sjajl1im oCima i rumenim obrazima«. Kada bi dolaziIa u spavaCici da mu pozeli laku noc, on bi je snazno zagrlio. l ako je uvi jek pokusavao da naglasi spolno uzbu­ denje majke - u pokusaju, bez sumnje, da sto je moguce manje otkrije svoje vla.<;tite namjere - spomenuo je neko­ liko p Ut2. tel uzgredfio, J3. je on sam osjeeao jako spolno uzb udenje. Moj krajnje oprezan pokusaj da ga ucinim svjesnim stvarnog znacenja ovih postupaka, naiSao je na trenutan i snahn otpor. On bi me mogao uvjeriti, rekao je, da bi to isto osjetio i s drugim zenama. Nisam . uCinio taj pokusaj s namjerom da interpretiram incestnu fantaziju, vee sarno da uvjerim sebe da Ii sam bio u pravu sa svojom slutnjom da je njegovo cvrsto stupanje prema historijski vaznoj in-, cestnoj ljubavi bilo velicanstveno izbjegavanje druge grade koja je imala vecu trenutnu vaznost. Grada koju je iznio 0 odnosu s -majkomnije bila ni najmanje dvosmislena; doista se cinilo kao da je bio vrlo blizu shvacanja prave situacije. U nacelu, dakle, nije bilo nikakva razloga zasto se ne bi mo­ gla dati interpretacija, ali je padalo u oei da je sadrtaj nje­ govih izjava u ostroj protivnosti sa saddajem njegovih sno­ vai njegova pretjerano prijateljskog vladanja. Tako se moja paznja morala sve viSe usmjeravati na nje­ govo ponasanje i gradu -snova. Nije iznosio nikakve asocija­ cije na snove. Za vrijeme same seanse zanosio se analizom i analiticamm; izvan seanse, bio je duboko zabrinut za svo­ ju buducnost i imao mraene misli 0 svojem hasljednoni opterecenju. Misli njegovih snova imale su dvojaku prirodu: jednim dijelom sadrtaj su im bile njegove incestne fantazije. Ono sto njje izrazavao tijekom dana, odavao bi u oeitom sadr­ zaju svojih snova. Tako je u snu s nozem za papir u ruci I?rogal!jao majk~, ili je puzao kroz rupu ispred koje je sta­ ;ala n;egova maJka. S druge strane, san se cesto havio mrac­ nom pricom 0 ubojstvu, nasljednom mislju, zlocinom koji je netko pocinio, pakosnim opaskama koje je netko izricao , iIi iskazivanjem nepovjerenja.

76

U p rvih cet iri do 55St tjedana imao sam na raspolaganju sljedecu analiticku gradu: njegove izjave 0 odnosima s maj­ korn; njegova trenutna stanja tjeskobe i nasljednu misao; njegovo pretjerano .?rija~eljstvo, priv~ze?~ ponasanje; n)~­ gove snove, one kOJl su Ja5no nastavlJalI mcestne fantaZ1Je i one koji su se bavili ubojstvom..-i nepovjerenjem; odredenc znakove pozitivnoga majeil1oskog:prijenosa. Suocen s izborom da iIi inter'preti"t'arii njegovu potpuno jasnu inces tnu gradu iii da se zaddim na znakovima nje­ gova nepovj erenja, odalbrao sam potonje. Jer, zapravo, ovdj e se radilo 0 pritajenom otPOnl, koji je fjednima ostajao skri­ yen i koji se sastojao upravo u tome da je pacijent nudio suviSe mnogo grade i premalo bio sputan (inhibiran). Kako se kasnije pokazalo, to je bio i prvi veliki prijenosni otpor, posebna priroda kojeg je bila odredena pacijentovim ka­ rakterom. On je oqman jivao: (1) svojim otkrivanjem tera­ pijskl bezvrljedne grade koja se odnosila na njegove do­ iivlj aje; (2) svojim pretjerano prijateljskim drZanjem; (3) ucest alo~ cu i jasnoeom svojih snova; (4) prividnilffi povjere­ njem u analiticara kQje_ je pokazivao. Njegov stav prema analiticaru bio je ,,)uslu~aYL« , kao 5tO je bio odan svome oc,u kroz citav zivot i, naravi1O;1z istog razJoga, tj. jer ga se bojao;' Da je to bio moj prvi slucaj ove vroSte, ne bih mogao znati da.je takvo ponasanje jak, opasan otpor; niti bih mogao da ga razrije5im, jcr ne bih mogao pogoditi njegovo znace­ nje i njegovu strukturu. Medutim , ranija iskustva sa slic­ nim slucajevima pokazala su da takvi pacijenti nisu spo­ sohni da daju bilo kakav oeiti o.tpor mj.e sec i rna, zapravo godinama, i di O11i uopce ne r~Clgirg.ju ter~p_ijski na interpre­ tacije kojc jasna grada namec;e.. ?paliticaru. Zato se ne mo­ ze reCi da u takvim .slucajevima moramo cekati dok se ne 'Pojavi prijenosni otpor, jer je on vee potpuno ohlikovan od samog Jpocetka, svakako u potajnom obliku svojstvenom pa­ cijentovu karakteru. - . Razmotrimo, nadaljc, da Ii heteroseksualna incestna gra­ ua, koja je bila iznesena, doista predstavlja gradu koja se pr obila iz dubine nesvjesnog. Odgovor mora biti negativan. Ako se razmotri trenu tna funkcija upravo iznesene grade, mozemo se cesto uvjeriti da je duboko potisnute poticaje, bez ikakve promjene u potiskivanju, povremeno izmamio ego .da bi otklonio druge sadrtaje.Ova vrIo osebujna Cinje­ nica nije lako shvatljiva s obzirom na dubinsku psihologiju. Izricita je greska da · se interpretira takva gratia. Takve interpretacije ne sarno da ne donose ploda, naprotiv, one osujecuju dozrijevanje ovog potisnutog sadrzaja zabuducu upotrebu. U teoriji, mozemo reCi da se psihicki sadrhji

77

mogu p ojaviti usvjesnom sustavu pod dva vrIo razlicita Qvjeta: nOSeni v1astitim 'specifiicnoNrbidnim afektima koji im pripadaju, iIi stranim, nepripadajueim interesima. U prvom slucaju, djeluje unutras nji pritisak zatomljenog LIZ. buaenja, a u drugom slucaju, javlja se obrana. Ilustracijc radi neka nam posluzi usporedba: ljubav koja slobodno teo ee u opreei s izrazima Ijubavi koji treba da prikriju po. 11snu lu mrinju, tj. s reaktivnim dokazima ljubavi. Treb alo je navaliti na otpor, koji je, naravno, bio mnogo 1eZi u ovom slucaju nego da je otpor Ibio oeit. I.a ko ,se lEa. cenje otpora nije moglo izvesti iz pacijentovih saopeenja, sigurno ga j e bilo moguee izvuCi iz njegova drianja i iz naoko sporednih pojedinost·i nekih od njegovih snova. Iz ovih se moglo vidjeti da je, bojeCi se da se pobuni protiv oca, svoj prkos i svoje nepovjerenje prikrio reaktivnom Ijubavi i pomoeu svoje poslusnosti postediose tjeskobe. Prva interpretaeija otpora ueinjena je vee peti dan ana· lize, u vezi sa sljedeeim snom: »Moj I'ukopis je pos1an gra. tologu Ila strucnu procjenu. Odgovor: ovaj covjek spada u dusevn u bolnicu. Duboko ocajanje moje majke. lelim okon. cati svoj zivot. Budim se.« Mislio je -na profesora Freuda u vezi s grafologom; pro.£e. SOl' mu je rekao, dodao je pacijent, da se bo lesti poput ove od koje je on patio magu s "apsolutnom sigurnoseu« izlijeciti analizom. Obratio sam njegovu paznju na protuslovlje: bu· duCi da je u snu mis lio 0 ludnici i bojao se, nesumnjivo je smatrao da mu analiza ne moze pomoei. Odbio je da to prizna, tvrdeCi da ima puno povjerenje u uspjeh analize. Do kraja drugog mjeseea imao je mnoge snove, iako je tek nekoliko bilo pogodno za interpretiranje, i nastavio je da govori 0 svojoj majci. Dozvolio ,sam mu da i dalje go. vori, a , da nisam tumacio i.Ji ga hrabrio, i pazio sam da ne propustim bilo kakav znak nepovjerenja. Poslije prve interpretacije otpora, medutim, prikrio je svoje potajno ne· povjerenje jos bolje, dok konaeno nije imaosljedeCi san: "Pocinjen je zlotin, vjerojatno ubojstvo. Protiv volje uvu. een sam u taj zloCin. Strah da budem otkriven i kainjen. Prisutan je jedan ad mojih uredskih suradnika, Cija me se hrabra i odlucna priroda dojmila. Svjestan sam njegove l1admoci.« Izdvojio sam sarno njegov strah da bude otkriven i po­ vezao ga s analitickom situacijom, rekavsi mu otvoreno da njegovo cjelokupno drianje pokazuje da nesto skriva. Upravo sljedeee noei imao je dulji san, koji je potvrdio one sto sam rekao:

78

))SaZi ta O sam da postoji plan da se poCini zlochi u nasem 'tan t{. Noc je, i ja sam na tamnom stepenistu. Znam da je :noj otac u stanu. t elim da mu priteknem u pomoc, ali se bojim da b~ pasti neprija~e1ju u ~uke. ~?mis1j~~ da oba· vijestim pollcllU. Imam svllak paplra kOF sadrZl sve pOle· dil10s ti zloCinacke zavjere. Valja se prerusiti, inace ce voau bande, koji je postavio mnoge spijune, uznemil'iti moj pot· hvat. Stav ivsi ve1iki ogrtac i lainu bradu, napustam kucu pognut poput starca. Set protivnika me zaustav1ja. Nare· c1uje j ednome od svojih potcinjenih da me pretraZi. Ovaj covjek pl'imjeeuje svitak papira. Osjecam da ce sve biti iz· gubljel10 ako procita njegov sadrZaj. Pokusavam da se po· kaiem nevinim ko1iko je moguce i kai em mu da Sll to bi· ljeske koje nemaju uopce nikakva Zl1acenja. On kaze da ipak /110 m pogledati. Nastaje trenutak grozne napetosti; tada, u ocaju, trazim oruzje. Nalazim revolver u svom dzepu i pri· tiscem obarae. Covjek je rzestao, i ja se izn enada osjecam 1'1'10 jakim. Set protivnika pretvorio se u ienu. Prev1adan sam zeljom za tom zenom; zgrabim je, podizem i nosim u kUcu. Ispunjen sam ugodnim uzbuaenjem i budim se.« citav incestni motiv javlja se na kraju sna, ali imamo i u poeetku nepogresive aluzije na njegovo pretvaranje u ana· lizi. Naglasio sam sarno taj element, opet imajuCi na umu da bi se tako pozrtvovan pacijent morae odreCi svog pre· ' tvornog stava u analizi prije nego sto se mogu dati dublje interpretacije, ali ,sam ovaj put krenuo korak dalje u intel pretiranju otpora. Rekao sam mu da ne sarno sto je nepo­ vjerlj iv prema analizi, vee hini upravo suprotno. Paeijent se na to strasno uzbudio i napravio tri razlieite histerieke radnj e kroz razdoblje od sest seansi. 1. Podigao se, rukama i nogama udarajuCi u svim pray· eima, dok je vikao: "Ostavi me na miru, cujd Ii, ne prilazi mi blizu, ubit eu te, smrvit eu te.« Taj Cin je neprimjetno prelazio u drugi: 2. Zgrabio bi se za vrat, pri tome je hroptao i tulio hropcuei : "Oh, ostavi me na miru, molim ostavi m e na m iru, neeu vise nista ucini ti .« 3. Nije..se ponasao poput nckoga tko je zestoko napadnut, vee poput djevojke koja je bila silovana: "Pusti me, pusti me.« Ovo je izgovarao bez glasova gusenja i, dok se u pret· h odnoj radnji greio, sada je noge siroko razmaknuo. Za vrijeme ovih sest dana njegova su saopeavanja zapi· njala, bio je sasvim jasno u stanju oCitog :, otpora', govorio je neprekidno 0 svojoj nasljednoj opterecenosti; izmedu dolazaka povremeno :bi zapadao u to neobieno .stanje II ko· jem je, kako smo opisali, ponovo odi gravao spomenute ,pri·

79

lote. Cudno je da je, tim bi radnja prestala, nastavio da go vori mirno kao da se nista nije dogodilo. Sarno bi napo­ menuo: »Ali cudno je to 5tO se dogada u meni ovdje, dok­ tore .« Sada sam mu objasnio, bez ulazenja u ikakve pojedinosti, da on ocito odigrava preda mnom nes to s to je morae do­ ii vjeti iii 0 cemu je barem mastao jednom u svome zivotu. Bjo je vidljivo zadovoljan ovim prvim objasnjenj em, i glu­ mi.o o tada daleko cesce. Morao sam sebi priznati da je moja jnterpretacija otpora izazvala jedan vazan nesvjesni element, kojj se ,sada izrazavao u obliku ovih radnji. No, on je jos bio daleko od analitickog rasvjetljavanja tih radnji, napro­ tjv, jos uvijek se njima koristio kao dijelom svoga otpora. Mislio je da mi se narocito dopadaju njegove ceste pred­ stave. K asnije sam saznao da se za vrijeme svojih vecernjih nap ada tjeskobe ponasao kako je opisano u tockama 2 i 3. lake mi je bilo ja.sno znacenje radnji i mogao sam mu ga saopciti u vezi sa snom 0 ubojstvu, ustrajao sam u analizi njegova otpora karaktera, cijem su razumijevanju njegova ponovna glumJjenja vee umnogom doprinijela. Mogao sam napraviti sljedecu sliku slojevitosti sadri aja karakternoga prijenosnog otpora. Pl'va radnja predstavljala je prijenos zlocinackih poticaja koje je gajio prema ocu (najdublji .sloj). Druga radnja oslikavala je strah od oca zbog zloCinackih poticaja (srednji sloj). Treca radnja predstavljala je skriveni, grubo spolni sadr­ hj njegova femininog stava, poistovjeeenje sa (silovanom) zenom, i u isto vrijeme pasivno-feminino otklanjanje zlo­ cinackih poticaja. Na taj nacin Se predavao da bi sprijeCio oca od izvrSenja kame (ka.stracije). Ali cak ni radnje koje su odgovarale najgornjem sloju nisu se jos smjele interpretirati. Pacijent bi mozda prihvatio svaxu inter.p retaciju pro forma (»da bude usluzan«), ali nijedna ne bi imala terapij-ski ucinak. Jer, izmedu ne­ svjesne grade koju je iznio i mogucnosti dubljeg razumi­ jevanja, postojala je, kao zapreka, prenijeta feminina obra­ na jednog jednako tako prenijetogsmijeha od mene, a taj (' strah, opet, odnosio se na poticaj mrinje i nepovjerenje koje je bilo prenijeto od oca. Ukra tko, mdnja, ,strah i ne­ povjerenje bili su skriveni· iza njegova poniznog, ' povjerlji­ vog stava, zid 0 koji bi, se svaka interpretacija simptoma razbila u komade.

80

Tako sam nas tavio da . interpretiram sarno njegove ne­ svjesne namjere obmanjivanja. Rekao sam muda je sada ponovo glumio tako cesto pokusavajuei da me pridobije na svoju stranu, ali .sam dodao da bi ova gluma sarna po sebi mog la biti vrlo znacajna, sarno sto bismo se njezinu razu~ mij evanju mogli pribliziti tek onda kad shvati smisao svoga trenutnog ponasanja. Njegovo protivljenje interpretaciji otpora oslabilo je, ali jos se nijes ·njome slagao. Sljedece noei sanjao je, po prvi put otvoreno, 0 svom nepovjerenju u analizu: »Nezadovoljan dosadasnjim neuspjehom analize obratio sam se proiesoru Freudu. Kao lije k za moju bolest on mi daj e dugacki Slap u obliku stapica za ciscenje uha. Imam osje­ . .. . caj zadovoljstva.« U analizi ovog djelica sna priznao je po prvi put da je bio ponesto nepovj:e11lj~v prema: Fll'eudovim Irijecima, a zatiim neugodno iznenaden 5tO ga je ovaj preporucio tako mladom analiticaru. Pogodile su me dvije stvari: prvo, ovo saopce­ nje 0 njegovu nepovjerenju bilo je uCinjeno iz usluznosti; dI\1go, nesto je krio. Obratio sam mu paznju naoboje. Ne­ sto kasnije saz·nao ,s am da me prevario u pitanju honorara. Dok su tako n jegov karakterni otpor, njegova laznapa­ slusn ost i poniznost bili predmet dosljednog obradivanja, i!ve vise grade pritjecalo je automatski iz najrazlicitijih raz­ dohlja njegova zivota, grade 0 njegovim djetinjskim odna­ sima s majkom i njegovu odnosu s mladim muskarcima, zadovoljstvu koje je imao dok je bio bolestankao dijete itd. To se interpretiralo sarno utoliko koliko se odnosilo na njegov karakterni otpor. . . Donosio je sve vise snova povezanih s njegovim .nepovje­ renjem i prikrivenim zajedlFvim stavom. · Medu Qstalima, nekoliko tjedana kasnije imao je ovaj san : " »Na primjedbu moga oca da nema nikakve snove, odgo~ varam da to sigurno nije tako, da on ocito zaboravlja svo{e snove, koji su, u velikoj mjeri, zabranjene predodi be. On se prezirno smije. Isticem u uzbutlenju da je to teorija ni­ . koga manjeg nego profesora Freuda, ali se osjecam nela­ godno govoreci to. « Objasnio sam mu da se njegov otae smijao ironicno jer se On sam bojao da to UCini i potkrijepio sam svoju tvrdnju osvrnuvsi ,se na nelagodu koju je dozivio u stiu. Ovu sam interpretirao kao znak lose savjesti. Prihvatio je ovu interpretaciju i za vrijeme sljedecih de­ set dana razmatrali smo pitanje honorara. Pokazalo se da m i je za vrijemeprethodnih razgovora prije pocetka analize s" jesno lagao utoliko sto je, a da ga za to nisam pitao, spO­

81

menuo manju sUmu nego sto je uistinu imao na raspola_

ganju. To je ucinio, rekao je, »da se zastiti«, odnosno zato

sto je ,s umnjao u moje postenje. Kao sto je moj Obicaj,

spomenuo sam mu svoj uobicajeni honorar i svoj najnizi

honorar, i primio sam ga kao pacijenta po ovom posljed.

njem. Medutim, mogao je platiti i viSe, ne sarno zato sto

je imao veeu ustedevinu i veCi prihod nego sto je rekao,

vee i zato sto je njegov otae pokrivao polovieu troskova

analize.

c) Povezivanje analize trenutne grade s intantil11.om

U razgovoru 0 »pitanju novea«, koji je uvijek poduzimao u vezi s njegovim otporom karaktera (tj. njegovim prikri­ venim strahom i prikrivenim nepovjerenjem), jednom je pocinio jezicnu omasku. Rekao je: »zelio sam da moj novae u banei bude uvijek vecif« umjesto da kaze da je zelio da ga bude viSe. Tako je otkrio odnos novea prema falusu i odnos straha od gubitka novea prema strahu za talus. Nisam mu to istakao, niti sam analizirao omasku, jer nisam zelio da interpretiram strah od kastraeije kao takav suviSe rano. Samo sam dao nekoliko primjedbi 0 tome da je njegova stedljivost morala biti povezana s njegovim strahom od katastrofa, da se ocito osjeeao sigurnijim kada je imao viSe novea. Pokazao je dobro i iskreno razumijevanje ovog objas· njenja i dao potvrdne asocijaeije iz djetinjstva: poceo je stedjeti krajeare vrlo ranD i nikada nije mogao zaboraviti da mu je otae jednom uzeo ustedevinu i neSto njome kupio, a da ga nije pitao za dozvolu. Po prvi put je sa>n od sebe izrazio 11.eslaganje s oeem; na svjesnoj razini, ovo se neodo­ bravanje odnosilo na novae, ali nesvjesno, naravno, bilo je povezano s kastracijskom opasnoseu. U vezi <$ time objasnio sam mu i to da je njegov otae, iako je ocito radio u dobroj namjeri, bio neraZ'borit kad je time htio da potisne spol­ nost svoga sina. Pacijent je priznao da je i sam cesto po­ tajno razmisljao 0 tim stvarima, ali nikad · nije imao hra­ brosti da se suprot.stavi oeu koji je, kako je pretpostavljao, imao na umu sarno njegovo dobro. los uvijek mu nisam mogao reei da su duboki osjeeaj krivnje i stra,h odQca bili \ pogonska sHa njegove poslusnosti. _..- - - -/ Otada je analiza prijenosnog otpora isla rukom pod ruku s analizom skrivenog odbojnog stava prema oeu. Svaki ele­ ment prijenosne situacije odnosio se na oea i paeijent ga je razumio dok je davao obilnu novu gradu 0 svom pravom stavu prema oeu. Sigurno, sve sto je iZ:1osio bilo je strogo

82

cenz;urirano, jos uvijek nedostupno dubokoj interpretaciji,

ali analiza njegova djetinjstva zapocela je kako treba. Nije vise iznosio gradu kao neku irtvu, da bi izbjegao drugoj ,,"ralii; sada, zbog analize otpora karaktera, bio je duboko potres en i pocelo je u njemu rasti u vjerenje da njegov od­ nos prema oeu n ije bio onakav kakvim ga je on smatrao i da je imao stetan utjeeaj na njegov razvoj. Svaki put ka d bi se pribliZio fantaziji ubojstva, njegov je strah postajao jaCi. Sanjao je rjede i imao kraee snove, ali oni su bili sazetiji i uze povezani s analitickom situaci­ jom. Graaa koju je ranije izbaeivao iz sebe sada je najveCim dijeloro p resahla. Ono sto se probijalo iz drugih psihickih slojeva iroalo je uzu vezu s ocinskim kompleksom: njegova fantazija da je zena i njegova ineestna zelja. Tijekom slje­ deCih sest tjedana neprikriveni kastracijski snovi pojavili su se po prvi put, iako nisam davao nikakve interpretacije ili sugestij e 0 tome. 1. »Lezim u svom krevetu, iznenada se budim i primje­ cujem da moj raniji gimnazijski direktor, g. L., sjedi na meni. Obaram ga i stavljam ga pod sebe, ali on oslobada jednu ruku i prijeti mom talusu." 2. »Mo j stariji brat penje se kroz prozor u nase predvor.. je i ulazi u stan. Nareduje da mu netko donese mac jer me ze1i ubiti. Predusrecem ga i ubijam ga.« Vidimo kako se srediSnji oCinski sukob pojavljuje sve jasnije, bez 'i'k akvoga posebnog nastojanja s 1ITI0je strane, vee sarno kao posljediea ispravne analize otpora. U ovoj je fazi dolazilo do cestih zastoja, i bilo je glasnih uzvika sto su izrazavali nepovjerenje u analizu. Sada je otpor bio vezan s pitanjem honorara: sumnjao je u moje postenje. Sumnja i nepovjerenje uvijek su izranjali kada bi se pribli­ zio svojoj odvratnosti prema oeu, kastracijskom kompleksu i fantaziji 0 umorstvu. Istina, otpori su ,se katkad prikrivali femininom privrZenoseu, ali viSe nije bilo tesko izvuCi ih iz nj ihova skrovista. Nakon dopUS1:a od pet tjedana obnovili smo analizu. Bu­ duCi da su njegovi roditelji bili na putovanju, a on se bojao ostati sam, pa je - buduei da nije uzeo dopust - zivio kroz to vrijeme s prijateljem. Njegova tjeskoba nije po­ pustala; naprotiv, postala je vrlo jaka otkad sam , bio otpu­ tovao. U vezi <s time rekao mi je da se kao dijete uvijek bojao kada hi majka otiSla, da je uvijek zelio da ona bude s n jim i bio ljut kada bi je otae vecerom poveo u kazaliste ili na koneert. Bilo je dakle prilicno jasno da je, uz nega tivan ocinski prijenos, uspostavio jak, njezan majcinski prijenos. Uspo­

83

redujuCi situaciju za vrijeme dopusta . sa situacijom u pre­ uasnjim mjesecima, pacijent je rekao da se osjeeao sasvi;n dobro i sigurno sa mnom. To pokazuje da je majcinski pri­ jenos bio .prisutan od samog pocetka liZ reaktivni pasivno_ -feminini stay. On je sam iznio da se osjeeao zastieen uz mene kao sto se osjeeao siguran liZ majku. Ni,sam iSao dalje u ovo razmatranje, jer njezni majcinski prijenos nije tada uzrokovao nikakvu tdkoeu. Jos je bilo prerano za analizu odnosa s majkom i, kao posljedica daljnjeg istrazivanja, njegov reaktivno feminini ocinski prijenos bio je ponovo jak kao uvijek. Govorio je krotkim, poniznim nacinom kao sto j e cinio u pocetku analize, a njegova saopecnja bila su po­ novo u smjerena na odnos s majkom. TreCi i cetvrti dan nakon sto ·smo nastavili analizu, imao je dva sna koja su sadrzavala ince.stnu i 3lju, njcgov intan­ tilan s.tav prema majci i njegovu fant azijll utrobe. U vezi s tim snovima pacijent se sjecao prizora koje je dozivljavao s majkom u kupaonici; ona ga je praIa do njcgove dvanaeste godine, i nikada nije mogao razumjeti zas~o su ga nj egovl skolski drugovi - ;koji su to znali- zadirkivali zbog to,ga. Tada se sjetio ,svog djetinjeg straha od zlocinaca koji bi mogJi provaliti u stan i ubiti gao Tako je analiza vee doni­ jela na povrsinu infantilnu anksioznu histeriju, bez bilo kakve interpretacije iIi sugestije u tom pravcu. Dublju ana­ lizu snova sam izbjegavao, jer je njegovo ostalo ponasanje ponovo bilo obiljdeno namjerom obmanjivanja. Snovi sijedeee noCi bili su jos izrazitij i: 1. "PjesaCim kroz Arnbrechtthal (mjesto mojih ljetnill odmora kad sam imao pet i sest godina) s narnferom da obnovirn utiske iz djetinjstva. I znenada dolazim do velikog mjesta; da izaaem iz njega moram proci kroz neki dvorac. Neka iena otvara mi vmta i objasnjava da l1e mogu posje­ titi dvorac u ovo doba. Odgovaram 4a to nije moja namjera; samo ielim proCi kroz dvorac da bih izasao na otvoreno. Pojavljuje se vlasnica dvorca, starija iena koja koketno traii .da mi se svidi. Zelim se povuci, ali iznenada primje­ cujem da sam svoj kljuc (koji otvara rnoj kovceg, ali je za mene i inace od velike vainosti) zaboravio u privatnoj skri­ nji vlasnice dvorca. Neprijatan osjecaj, koji, meautim, usko­ 1'0 prolazi, jer je kovceg otvoren i kljuc mi je vracen.« 2. "ZOve me majka, koja iivi na katu iznad moga. Zgrabim novine, oblikujem ih u penis i idem majci.« 3.. "Nalazim se u prostranoj dVOI"ani u drustvu svoje se­ stricne i njezine majke. Sestricna, koja izaziva osjecaj za. dovoljstva u meni, obucena je sarno u kosulju, i ja takoaer. Grlim je, aliprimjeeujem da sam iV1el1ada matno niii od

84

'e jer je rnoj penis samo na polovici njezinih bedara. Imam IlJ hoticnu ejakulacijll i osjecam se strahovito posramljen jer ~: bojirn da ce .to ..st~o.riti mrlje na mojoj kosulji koje bi e mogle lako pnmlJetltl. « s On sam u sestricni iprepoznaje svoju majku. S obzirom na svoju nagost, sjetio se da se nikad~ nije. svukao u svojim pokusajima -spolnog odnosa. Imao Je neJasan strah da to uCini. Tako su incestna fantazija (dijelovi 2 i 3) i stra:h od ka· stracij e (dio 1) bili otkriveni sasvim jasno. Zasto je tako malo cenzurirao? S obzirom na njegove oCiglcdne obmanji­ vacke m anevre nisam dao nikakve interpretacije niti sam ucinio bilo kakav napor da pacijent dfl dalja saopeenja iIi asocijacij e. S druge strane, nisam niCim smetao pacijentu kad jc iznosio svoje ClJsocijacijc, zelio sam da se tajpredmet razvija dalje i,sto je najvaznije, nisam zelio da se iSla do­ godi dok se ne pojavi sljedeCi prijenosni otpor iisti ne ukloni. Nije proteklo dugo dok se pojavio, a ,p okrenula ga je jed­ na 'primjedba koju sam na6inio ne suviSe razborito iproti" svoje volje, osvrcuei se na drugi san. J?rivukao sam njegovu paznj u na cinjenicu da je jednom prije imao san 0 papir­ natom penioSu. Bila je to nepotrebna primjedba. Bez obzira na nedvosmisleni ociti sadrZaj sna, reagirao je na nj obram­ beno na svoj uobicajeni naa-n. On vjeruje, rekao je, ,;ali ... « U noCi nakon ovog dogadaja imao je zestoki napad tjeskobe i imao je dva sna: prvi se odnosio na njegov "otpor u vidu novca" (preneseni strah od kastracije); drugi je otkrivao po prvi put praprizor .koj'i je, na k;raju Ilcrajeva, motiv.]reQ otpor u v.idu nuvca. 1. ),Stojim ispred zabavnog standa usrcd mnostva ljudi xi Prateru. Iznenada primjecujem · da mi covjek koji ·stoji iza mene pokusava ukrasti .novcanik iz straznjeg dZepa. Dohva­ tim svoj novcanik i sprecavam kraau u posljednji trenutak.« 2. »V ozim Se u straznjim .kolima vlaka kroz predio juino od Vrbskog jezera. Na jednoj okuci iznenada primjecujem da drugi vlak dolazi prema meni l1a jedinoj tracnici.Cini se da nema naCina da se izbjegne katastro{a; da se spasim~ skacem s plattorme.« . .. Ovaj ,s an ucinio je sasvim jasnim da sam imao pravo sto nisam interpretirao njegove incestne snove - ta vidimo da je ovdje latentno dominirao prltajeni ali jaki otpor. Vidimo takoder da je san otpora bio blisko povezan s njegovorn infatil'tiilm.om tjes1kobom ($orr-all oct 'k a's tracije, strah od pora­ pr izora) . Izmedu t,r ece i scs1e godine !provodio je svoje ljeune PJ1aznU.ke na Vrhskam jezeru. 85

Nikakva asocijacija n ije se u njemu javila u odnosu na san. Povezujuei covjeka u prvom snu sa mnom, JOs sam jednom pOveo razgovor 0 njegovu cjelokupnom stavu, njc­ govu potisnutom strahu od mene i 0 njegovu skrivenom nepovjerenju u pitanju honorara, a da nisam, za sada, do­ ticao sa strahom od katastrofa. 1z drugog sna izdvojio sam sarno llneizbjeinu katastrofu« te mu rekoh, sto smo vee znali, da je za njega novac znacio zastitu protiv katastrofa i da Se bOjao da bih ga ja mogao lisiti ove zastite. Nije ova odmah priznao (cinilo se, stoviSe, da je zapre­ pasten m iSlju da hi me mogao smatrati lopovom kOji mu otima novae) ali nije odbio tu misao. U sljedeca tri dana iz­ nio je snove u kojima me uvjeravao u svoju odanost i povje­ renje; a ja sam se pojavio kao njegova majka. Javio se i novi element: njegova majka kao muskarac; pojaviIa se u snu kao J apanac. Ovaj smo element razumjeli tek mnogo lIllj'esed 'kaSll1ije, karla j'e, nairne, znaeenje njegovih djetinj.ih fantazija 0 rusko-japanskom ratu postalo jasnim. Rus je predstavljao oca; Japanac je, zbog svog malog rasta, pred­ stavljao majku. Njegova je majka, stoviSe, tada nosila ja­ pansku pidzamu: majka u hlacama. Ponavljao je jezicne omas.ke, 'kad je, npr., govorio 0 »maj.cinom penisu«. Cak i njegov llskolski kolega« , koji se pojavljivao u nek-im sno­ virna, majci. predstavljao je njegovU sestricnu, koja je sIiciIa nje­ govoj

vez~

Medutim, jasni incestni snovi bili su snovi otpora, namje­ ra kojih je bila da skriju njegov strah od zene (koja ima~ penis). Otada - u otprilike sest tjedana _ analiza se odvijala svojevrsnom cik-ca,klinijom: snovi i saopcenja u vezi s nje­

gOyim otporom u vidu . novca izmjenjivali su ,se sa snovima

koji su otkrivaIi njegovu ceznju za niajkom, majku kao

muskarca, opasnog Oca i najrazIiCitije varijacije straha od

kastracije. U interpretacijama sam uvijek polazio od njegova

otpora u vidu novca (= strah od kastracije) i, polazeCi

odatle, svakog sam dana produbljivao analizu infantilne

situacije, sto je bilo sasvim lako jer je infantilna Rraaa

bila uvijek usko povezana s prijenosnom situacijom. Narav­

no, svi djetinji strahovi i zelje sto se sada pojavljivabu ne

javljahu se u prijenosu, koji je sada bio sasvim u znaku

njegova straha od kastracije i svakim je danom bio sve

'bIiii vrhuncu. Samo ,se jezgra infantilne situacije javljala u Prijenosnom otporu. BuduCi da sam imao siguran osjecaj da je analiza protekla ispravno, mogao sam s dubokim tu­ macenjima sadrzaja mirn o pricekati do pogodnog vremena,

86

te sam dosljedno obradivao njegov strah od mene povezu­ juCi ga uvijek uz njegov strah od oca. Moja je namjera bila da sto dalekoseznijom proradom i uklanjanj em na mene prenesenog ocinskog otpora prodrem do njegovih djetinjskih incestnih fan tazija, kako bi ih do­ bio sto j e vise moguce slobodne od otpora i bio u moguc­ nos ti da ih interpretiram. Time sam htio izbjeci da moje glavne 'interpretacije odu unepovrat. Zbog toga sam ostav­ Ijao prethodno neprotumacenu onu incestnu gradu koja je tekla sve jasnije i sazetije iz nesvjesnoga. Na pocetku ove faze topografska slojevitost otpora i grade bila je sljedeca: 1. Strah od kastracije, u obliku pacijentovaotpora u vidu novca, zauzimao je najviSi sloj. " 2. S talno je nastojao da to otkloni pomocu svog zenska­ stog ponasanja prema merti; ali sad a mu to viSe nije bilo tako lako k ao u poeetku. 3. Feminino ponasanje skrivalo je sadisticko-agresivan stay prema meni (prema njegovu ocu) a pratila ga je 4. duboko njezna privrienost majci, koja je takoder bila p renijeta na mene. ' . 5. Povezani ,s oviril ambivalentnim ponasanjima, usredo­ tocenim u prijenosnom otporn, bile su incestne zelje, strah od masturbacije, njegova ceznja za majcinom utrobom i 'velfuki ,s,trah koj~ je p'atjeoao od prarpf1izora, sro lSe sve javljalo u njegovim snovima ali nije bilo interpretirano. Interpr etirana je sarno njegova namjera da obmanjuje i mo­ tivi toga, tj. strah od antipatije prema ocu. Ova situacija, koja je, naravno, bila pritajeno prisutna a d samog pocetka, ali se tek sad a usredotoCila u svim toc­ kama (napose u prijenosu straha od kastracije), razvila se n a sljedeCi nacin: U petom mjesecu analize imao je svoj prvi incestno­ -mastu rbacijsko-anksiozni san: . »Nalazim se u nekoj sobi. Mlada zena s okruglim licem

sjedi z.a klavirom. Vidim sarno gornji dio njezina tijela, jer klavir skriva os tali dio tijela. Pored sebe cujem glas svog al1aliticara: 'Vidite, to je uzrok VaSe neuroze.' Osjecam se privucen blize zeni, iznenada sam preplavljen strahom i vicem glasno.« P re thodnog dana, povodom jednog sna, rekao sam mu: »Vidite, to je jedan od uzroka Vase neuroze«, cime sam rruslio na njegovo djetinje ponasanje, 'njegov zahtjev da ihude voljen i maien', Kao da je pacijent znao pravi uzrok svoje neuroze, povezao je ovu »tvrdnju od prethodnog da­ na« sa svojom potisnutom masturbacijskom anksioznoscu.

87

Misao 0 masturbaciji ponovo je bila povezana s mislju 0 incestu. Pro'budio se u strahu. Postojao je dobar razlog za cinjenicu da je donji dio tijela zene . bio skriven. (Prikaz odvratnosti prema zenskim spolnim organima.) Medutim, buduCi da je njegov otpor bio jos uvijek vrlo jak, i nista mu se nije javljalo u odnosu na san, nisam nastavio s tom temom. Pacijent je tada imao san u kojem je »nagu obitelj«, oca, majku i dijete, zgrabila ogromna zmija. . Drugi san je bio: 1. »Leiim u krevetu; moj analiticar sjedi poud mene. 01'; mi kaie: 'Sada cu Vam pokazati uzrok Vase neuroze.' Vi­ cem u strahu (nije bio samo strah, maida i trag pohote) .i gotovo gubim svijest. On ponavlja dace me nastaviti anali­ zirati u nasoj ·· kupaonici. Sviaa mi se. ta ideja.Mracno ;e kada otvaramo vrata kupaonice.«

2. »Hodam s majkom kroz sumu. Primjecujem . dO. nas slijedi razbojnik. Primjeeujem revolver u majCinoj haljini i uzimam ga dd bih pucao u razbojnika kada se pribliii. HodajuCi brzim korakom, stiiemo u neku gostionicu. Raz­ bojnik nam je tik za. petama dok se uspinjemo stepenicama. Pucam u njega. Meautim, metak se pretvara u novcanicu. Za sada sma sigurni, ali ja nisam siguran nema li razboji'Lik, koji sjedi u predvorju, jos uvijek zle 11amjere. Da bih go. udobrovoljio, dajem mu jos jednu novcanicu.« Da ,sam uCinio dobar potez time st6 nisam ulazio u ove ocite snove, potvrdila je cinjenica da se pacijent, koji je vee imao dovoIjno analitickog znanja, nije uopee osvrnuo na lik razbojnika. Nije bio u stanju da donese bilo kakve aso­ cijacije. IIi nije govorio niSta, ili je uzbuderio govorio 0 »velikim svotama novca« koje je moran plaeati i 0 svojim sumnjama cia Ii ee mu analiza pomoCi itd. Nije moglo biti sumnje, naravno, cia je i ovaj otpor bio usmjeren protiv razgovora 0 incestnoj gradi, ali neka inter­ pretacija u tom smislu ne bi imala nikakve svrhe. . Morao·. sam cekati pogodnu priliku da interpretiram njegovu tje· .skobu zbog novca kao tjeskobu zbog falusa. U prvom dijeIu sna 0 razbojniku govori se da eu ga anali­ zirati u kupaonici. Kasnijese pokazalo da se osjeeao najsi­ gurnijim u kupaonici kada je masturbirao. U drugom dijelu sna, ja (otac) sam se pojavio kao razbojnik (= kastrator). Prema tome, njegov trenutni otpor (nepovjerenje zbog nov­ ca) bio je usko povezan sa prastarom masturbacijskom anksioznoscu (strahom od kastracije).

88

U vezi s drugim dijelom sna, rekao sam mu da se boj i da !bib ga mogao ozlijediti, da bih mogao ugroziti njegov zivot, Cime se, medutim, nesvjesno bojao oca. Nakon izvjesnog protivijenja prihvatio je ovu interpretaciju i, s time u vezi, sam Je zapoceo ,r azgovor 0 :S'vojaj pretjeranoj ~jubeznooltL U tome je trazio vrlo malo pomoci. Prepoznao je svoj po­ koran stav prema sefovima kao izraz nejasnog straha da ee biti okrivijen za nesto, a oni nisu smjeli ni primijetiti da im .se potajno podsmjehuje. sto je viSe uspio u objektivira­ nju i raskrlnkavanju svog karaktera, postajao je slobodniji i otvoreniji, jednako u analizi i izvan nje. Vee se odvazio na kritiku i poceo se stidjeti ,s vog ranijeg nacina ponasanja. Po prvi put poceo je osjecati neurotsku crtu karaktera kao ndto strano. To je, medutirn, oznacilo i prvi uspjeh analize karaktera: karakter je bio analiziral'z. Otp or u vidu novcase nastavljao. Bez i najl1zanje moje pom oci, najdublji sloj grade, strah za penis, poceo se jav­ !jati u njegomm 'SJlovima 'SlVe \jasn~'je u vezi 'S prapriZ9rom. Ovo valja os obi to naglasiti: kad se analiza otpora karak­ tera provodi po nekom redu i dosljedno, nije potreban po­ scban napor da bi se dobila infantilna grada koja mu pn­ pada. Ona se pojavljuje sarna od sebe, uvijek sve jasnije i sve uze povezana s trenutnim otporom, pod uvjetom, narav­ no, da taj proces nisu omele preuranjene interpretacije grade iz djetinjstva. Sa.svim suvisna postaje briga da ne bi bilo moguee prodrijeti u djetinjstvo. sto se manji otpor cini da bi se prodrlo do podrucja djetinjstva i sto je tocnije proradena trenutna grada otpora, utoliko ee se brle dostiCi infantilna grada. To se ponovo dokazalo kada je poslije interpretacij e sa­ njao da se boji da ne bude ozlijeden. Sanjao je kako hoda polcrroj fal'me 'S pilleima d 'VIidi :kako je za:kl.ano pille. I neka zen a lezala je ispruzena na zemlji, a druga zena nekoliko je puta zabola u nju veliku viljusku. Tada je zagrlio jednu od svojih suradnica na poslu: njegov talus je bio na pola njezina stegna i imao je nehoticnu ejakulaciju. Kako je njegov otpor u vidu novca nesto oslabio, ucinjen je pokusajda se analizira ovaj san. sto se tiCe farme s pili­ Cima, sada je bio u stanju da se sjeti da je kao dijete cesto promatrao zivotinje u Cinu kopulacije za vrijeme ljetnih praznika na selu. U to vrijeme nismo mogli znati kakvo je znacenje irnao detalj »ljeto na ,selu«. U zeni prepoznao je svoj u majku, ali nije znao objasniti njezin polozaj ti snu. Medutim, mogao je reCi nesto vise 0 Dehoticnoj ejakulaciji. Bio je uvjeren da se u snu pojavio kao dijete. Sjeeao se da se r ado stiskao uz zene dok ne bi nehoticno ejakuIirao . . 89

Cinilo mi se dobrim znakom da taj inteligentni pacij ent nije davao nika'kvu interpre taciju, usprkos cinjenici da je Sve lezalo pred njim u p rilicno jasnom stanju. Da sam prije analize njegovih otpora interpretirao simbole ili bitne sadriaje nesvjesnog, on bi odmah zbog otpora prihvatio ove interpretacije, i mi bismo zapadali iz jedne kaoticne situa­ cije u drugu. . Mojom interpretacijom njegova straha da bude ozlije­ den, analiza njegova karaktera dovedena je u puni zamah. Danima nije bilo traga njegovu otporu u vidu novca; n adu­ go je razgovarao 0 svom infantiinom ponasanju i davao je­ dan za drugim primjere 0 svome »kukavickom« i »lukavom« nacinu da nesto ucini, sto je sada iskreno osudivao. Pokusao sam da ga uvjerim da je utjecaj njegova oca bio uglavnom odgovoran za to. Ovdje sam se, medutim, susreo ,s najiescim protivljenjem. los mu je uvijek nedostajalo hrab rosti da govori kriticki 0 ocu. Nakon izvjesnog vremena ponovo je sanjao 0 toj temi, iza koje 'saan nalsJ]uCivoo praprizor: »Stojim tlZ obalu oceana. Mnogo velikih polamih medvje­ da pracaka se u vodi. Imenada postaju nemimi. Vidim ka­ ko se pojavljuju leda divovske ribe. Riba progoni jednog od polarnih medvjeda, kojem zadaje rane strahovitim ugri­ zima. Konacno se riba okrece od smrtno ranjenog medvjeda. Medutim, i sama je riba tdko ranjena; mlaz krvi siklja iz njezinih skrga dok se bori da dode do daha.« Obracam mu painju na cinjenicu da njegovi snovi uvijek imaju okrutan karakter. Usao je u taj razgovor i kroz neko­ liko seansi govorio je 0 spolnim fantazijama koje je imao dok je masturbirao i okrutnim djelima kojima se odavao dok nije dosao u godine puberteta. Molio sam ga da ih na­ piSe nakon sto su bila analizirana. Gotovo sva su zavrsavala »sadistickom predodibom spolnog cina«. »(Tri do pet god ina.) U ljetovalistu sam ,s Iucajno prisu­

stvovao 'kUanju svinja:. Cujem hroptanj~ ii'votinja ,i 'Vidlim

bum kmv tece w; njdhovilh tijela, kojla lSe hijelo svjetJlucaju u

tami. Osjecam du-boko zadovoljstvo. (Cetiri do sest gOdi'na.) Md's ao 0 IkJlan1u iivotinja, na­ rocito konja, izaziva u meni osjecaj dubokog zadovoljstva. (Pet do jedanaest godina.) Jako se volim igrati s kositre­ nim vojnicima. Postavljam bitke koje uvijek zavrsavaju bor. born pn;a 0 prsa. Pritom, pritiScem tijela vojnika jedno 0 drugo. Vojnici kajima sam skion nadjacaju neprijatelja. (Sest do dvanaest godina.) P ritiscem dva mrava zajedno tako da se ani svojim ceIjustima pricvrste jedan za drugog. UjedajuCi tako jedan drugoga, ova se dva insekta bore na

90

wo t i ,&mI't. Izairiv<m1 Ii hitke izmedu dviju raznih <&k.upina .m rava ,tako da 's taV'lja m 'Iles'to seoera i7Jmedu dviju hrpica ze011j e. To izmamljuje insekte iz njihovih protivnickih Jo. gora te oni zapodijevaju prave b itke. J ednako mi tako pri­ Ginja zadovoljlSltvo da zaltvaJralID dSlll Ii muhu u casi' za vodu. Na­ kon izvjesnog vremena osa napada \IIluhu i otkida joj redom krila, noge i glavu. (Dvanaest do cetrnaest godina.) Imam terarij i volim pro­ matrati muijake i ienke u spolnom cinu. Volim promatrati istu stva r u dvoristu s kokosima; a radujem se i kad vidim da je jaci pijetao otjerao slabijeg. . (Osaro do sesnaest godina.) Volim se natezati s kucnim pomocnicama. U kasnijim godinama obicno sam podizao djevojke, nosio ih do kreveta i bacao na njega. (Pet. do dvanaest godina.) Volim se igrati ieljeznicom. Vo­ zim moje male vlakove kroz stan, gdje prolaze kroz tunele naCinjene od kutija, stolaca i s1. Pritom pokusavam i opo­ nasati zvuk lokomotive dok razvija paru i postiie brzinu. (Petnaest godina; masturbacijske fa11.tazije.) Uvije7<. sam promatrac. Zena se brani od muskarca, koji je, u mnogim slucajevima, znatl1.o marzji od nje. Nakonsto borba trajc izvjesno vrijeme, zena je savladana. Muskarac je brutalno hvata za grudi , bedra iii bokove. Nikada nisu ni muski ni zenski genitalni organi ni sam spolni Gin dio fantazije. U trenutku kada iena prestaje da daje otpor, doiivljavam orgazam .« . Dva glavna vida situacije u to vrijeme bila su: (1) stidio sc svojeg kukaviCluka; (2) sjecao se svoga proslog sadizma. Analiza tih ovdje sumamo danih fantazija i djela trajala ' je do kraja lijecenja. Postao je mnogo slobodniji u analizi, d rskij i i agresivniji; ali njegovo je ponasanje jos uvijek obi­ lj ezavao ,strah. Stanja tjeskobe nisu bila tako cesta, ali su se uvijek panovo javljala s otporom u vidu novca, Ovdje se opet moiemo uvjeriti da je gJavni cilj u davanju genitalno incestne grade bio da se sa krije infantilni sadi­ zam, cak iako je, u to vrijeme, predstavljao pokusaj da se k rece prema genitalno-objektnoj kateksi. Ali njegova geni. talna litijenja- b'ila su proieta ·sadizmom i, ekonomski , bilo je vaino izdvojlti ih od sadistiCkih poticaja. Na pocetku sestog mjeseca anali~e, u.k azala se prva prilika da se interpret ira njegov e ah -za penis~, Bilo je to u vezi sa sljedeCim snom: 1. »Lezi/1t na kaucu na otvorenom polju (u ljetovaliStu!). Jed na od djevojaka koju poznajem dolazi prema nteni i leg­ ne na mene. Stavljam je pod sebe i pokusavam intati odno· ~aj. Imam erekciju, ali primjecujem da je moj talus suvise 91

kratak da bih dovrsio spolni Gin. Zbog toga sam vrlo Za­ lostan.« 2. "Citam neku dramu. Lica: tri Japanca - otac, majka i cetverogodisnje dijete . . Osjeeam da ce to djelo imati tragi­ can zavrsetak. Duboko sam ganut ulogom djeteta.« Po prvi put se pokusaj da ima odnosaj pojavio kao oCiti dio 'sna. Drugi dio, koj:i .uka£U'je na prapl'izor (cetlJri godine), nije analiziran. Razgovarajuci sta1no 0 njegovu ku­ ka,vi61'llku i pilaSlljivDs,ti, 's am je poceo da govoru 0 s,vom penisu. Iskoristio sam ovu priliku da istaknem da se njegov strah da neb ude ozlijeden i prevaren itd. odnosi zapravo na nj egov genitalni organ. Zasto i koga se boji jos nije bi10 razmatrano, niti je ucinjen ikakav pokusaj da se interpre­ tira pravo znacenje straha. Obj asnjenje mu secini10 pri­ hvatljivim, ali je .sada zapao u okrutni zagr1jaj otpora koji je trajao sest tjedana i temeljio se na pasivno-temininoj homoseksualnoj obrani od straha od kastracije. Da je bio u stanju otpora primij etio sam po tome: nije se otvoreno bunio, nije izrazavao sumnju, vee je ponovo po­ stao pretjerano Ijubazan, popust1jiv i poslusan. Njegovi sno­ vi, koji su po.sta1i krad, jasniji i rjedi za vrijeme analize prethodnog otpora, opet su bili kao i u pocetku - dugacki i zamrseni. Stanja tjeskobe opet su bi1a vr10 jaka. Ali nije iz­ rekao nijednu sumnju u analizu. Nasljedna misao je pono­ vo iskrsnula, i u vezi s time njegove su sumnje u analizu bile izrazene na prikriveni naCin. Kao sto je cinio i u po­ cetku analize, ponovo je glumio silovanu zenu. Pasivno­ -homoseksualni .stav prevladavao je i u njegovim snovima. Nije viSe imao nikakve snove koji bi sadrzavali koitus ili nenamjernuejakulaciju. Prema tome, vidimo da je, bez obzira na uznapredovali stupanj ana1ize njegova karaktera, stari karaktemi otpor paprimio svoju punu snagu cim se novi sloj njegova nesvjesnog - ovaj put najvazniji sloj za njegov karakter, tj. strah od ka.stracije - pokrenuo u prvi plan analize. U skladu s time, analiza novog otpora nije us1a u falusnu anksioznost, tocku u kojoj je izazvan otpor. Umjesto toga, ponovo sam se uhvatio njegova stava u cje1ini. Tijekom pu­ nih sest tjedana gotovo se iskljucivo radi10 na dosljednoj interpretaciji njegova ponasanja kao obrane od opasnosti. Svaka pojedinost njegova v1adanja ispitivana je s tog staja­ lista, i uvijek mu ponovo predocavana, postepeno se krecuCi prema jezgri njegova ponasanja, falusnoj anksioznosti. Pacijent je uvijek iznova pokusavao da mi izmakne putem »analitickog zrtvovanja« infantiIne grade, ali sam upomo interpretirao i znacenjeovog postupka. Postepeno se situa­

92

cij a zaostravala u tom ·smislu sto. se osjeeao poput zene prema meni, r~~ao mi. to i d~dao. da osjeca. i spolno uz~u­ denje u podruc]u medlce. Ob]aSDlO sam pnrodu ove pri]e­ nosne pojave. Moj pokusaj da mu objasnim njegovo pona­ sanje tumacio je 'kao prigovor, osje6ao se krivim i zelio da okaje svo ju kpivnju temininom privrzenoscu. Za'sClJda, n.isa;m u1azio u dub1je znacenje takva ponasanja, naime da se po­ istovjetio s majkom jer se bojao da bude muskarac (tj. otac). Izmeau ostaloga, donie je sada sljedeCi san koji je ovo po tvrdivao: "Upoznajem se s nekim mladicem u Prateru i stupam. s njim u razgovor. Pokazuje se da krivo tumaGi jednu od mo­ jih tvrdl1ji i govori da je voljan da mi se poda. U metluvre­ menu, dosli smo do mog stana; mladic lijeze u krevet mog oca. N alazim da je njegovo rublje vrlo prljavo.« U analizi ovog sna mogao sam ponovo otkriti trag femini­ nog prijenosa do oca. U vezi s ovim snom, sjecao se da je jedno vrijeme u .svojim masturbacijskim fantazijama imao zelju da bude zena a imao i fantazije u kojima je bio zena. "Prljavo rublje« dovelo je do analize analnih radnji i navi'ka (procedure umivanja) koje su se odnosile na njegovo po­ nasanje. Druga crta karaktera, njegova prevelika tocnost , 'takoaer je rasvijet1jena. Konacno je otpor bio razrijesen; u procesu su razmotreni i njegov stari ob1ik i njegova erogena, analna osnova. Sada sam krenuo korak da1je u interpretaciji njegova karaktera: objasnio sam vezu izmedu njegova podloznog stava· i nje­ gove ))zenske fantazije«, rekavsi mu da se ponasa na femi­ nini, tj. pretjerano vjeran i odan nacin jer se boji da budc muskarac. Dodao >saID da ce analiza morati da ude u raz10ge njegova straha da bude muskarCic (u njegovu smislu rijeCi: hrabar, otvoren, posten, ponosan). . Gotovo kao odgovor na to, usnio je kratak san u kojem &ll's,1:!rah ad ika'stJraoij'e i ,praprilzor bini aNti: ))Nalazim se kod sestricne, privlacne mlade zene (majka, W . R .). Iznenada imam osjecaj da sam svoj vlastiti djed. Obuzet sam tjeskobnom patistenoscu. U isto vrijeme neka­ ko imam asjecaj da sam sl'ediste zvjezdanog sustava i da se planeti okre6u ako mene. U isto vrijeme (jos u snu) po­ tiskujem svoj strah i smeta me moja slabost.« Naj'.7'lznija pojedinost u ovom incestnom snu je pojava da je svoj vlastiti djed. Odmah smo se slozili da je njcgov strah da je nasljedno opterecen ovdje igrao vaznu ulogu. BUo je jasno da je, poistovjecujuci se s ocem, zamiSljao da jesvoj vlastiti stvoritelj, tj. da ima odnosaj sa svojom majkom; ali to smo razmatrali tek kasnije ..

93

On je smatrao da je .planetarni sustav aluzija na njegov egoizam, tj. »sve se okreee oko mene«. Ja sam naslucivao da .posotoj~ neSta dublj.e u dn'll ove rmi·sJi, lIla:iJme tprapTizor aM ,t o 'ni'sam spominjao. Poslije bozienih praznika nekoliko je dana govorio gotovo iskljucivo 0 svom egoizmu, 0 zelji da bude dijete koje ee svi voljeti - u isto vrijeme uvidajuCi da on sam nije ni zelio da voli ni ti je bio u stanju da voli. Ukazao sam mu na vezu izmedu njegova egoizma i straha za njegov dragi ego i njegov penis,? na sto je imao sljedeCi sam,dajuCi: mi tI'aQak infamtillne pozadine: . 1. »POtPUI10 sam nag i pro111.atram svoj penis, koji na vrhu krvari. Prolaze dvije djevojke; zalostan sam jer pret­ postavljam da ce me prezirati zbog toga sto je moj penis m.alen.« 2. »Pusim cigaretu s cigarlukom. Odstranjujem cigarluk i primjecujem s cudenjem da je to cigarluk za cigare. Dok stavljam cigaretu natrag u usta, dio koji se stavlja u usta otkida se. Osjecam se uznemireno.« Tako je, a da nisam nista uCinio, predodzba kastracije poeela poprimati odredene oblike. Sada je interpretirao snove bez moje pomoci i donosio obilje grade 0 ·svojoj od­ vratnosti prema zenskim spolnim organima i 0 svom stra­ hu da penis dodiruje rukom kao i da ga drugi dodiruje. Drugi san je ocito stvar oralne fantazije (driac za cigare). Palo mu je na pamet da je on zelio sve na zeni (viSe od sve­ ga grudi) osim spolnih organa, i na taj naCin poceo je da govori 0 svojoj oralnoj fiksaciji za majku. Obja.snio sam mu da puka svijest 0 genitalnoj anksiozno­ sti nije od velike pomoei. Morao je pronaCi uzrok te anksi­ oznos,ti. Posl1ij~ ovog objaSn~enja ax>novo 'j,e Isa:njao a pra­ prizoml, ne 'Sh'vaca<j'uCi da je QIsao U 1ITI0j'e 'Pi'tanje: »Nalazim se iza posljednjeg vagona vlaka koji stofi upravo na racvanju tracnica. Drugi vlak prolazi i ja sam pritijes­ njen izmedu dva vlaka.« Prije nego sto nastavim opisom same analize, moram ovdje spomenuti da je u sedmom mjesecu lijecenja, nakon razrjesenja njego.va pasivno-homoseksualnog otpora, paci­ jent uCinio hrabar pokusaj da pristupi zenama. Nisam 0 to­ me imao pojma - on mi je to 'rekao kasnije, tek usput. Pratio jedjevojku i proveo svoje namjere na ovaj naCin: u " S obzirom na cjelokupnu sliku u ovom trenutku. moZda ce neki psiholozi razumjeti zasto rni analiticari ne mozemo priznati kompleks manje vrijednosti kao apsolutan pokretac: jer stvarni problem i stvarni rad pocinjc llpravo tamo gdje za Alfreda Adlera isti prestaje.

94

park'll s7. s tis~uo uz nju, i.mao jaku erekciju i ~ehotic:1:u

eja kul~c lj u . Tjeskobna .stanja P?stepeno .su p-:estajala. Nlje

pomish o na to da stUpl u spoln! odnos. ObratlO sam mu na to paznju i rebo mu da se oeito boji koitusa. Odbio je da to prih va ti, upotrijebivsi kao izgovor nedostatak prilike, dok mu, konaeno, nije pala na pamet djetinja priroda nje­ !rove spolne aktivnosti. Ta ipak je imao takve snove, a sad ~e jos i ,sjetio da se kao dijete stiskao uz svoju majku. Incestna tema s kojom je, u nadi da ee me obmanuti. za­ poceo a nalizu. ponovo se javila, ali ovaj put bila je prilicno oslobodena otpora - u svakom slucaju, nije bilo sporednih namjer a. Prerna tome, postojala je paralela izmedu analize njegova vJadanja za vrijeme analiticke seanse i analize nje­ govih vanj skih doZivljaja. Uvij ek je iznova odbijao da prihvati interpretaciju da je uistinu zelio svoju maj,ku. U tijeku sedam mjeseci. grada koju je donosio u potvrdu ove zelje bila je tako jasna, veze _ kao sto je sam priznao - tako ocite, da nisam nastojao da ga uvjerim, vee sam umjesto toga poceo da analiziram zasto se Ibojao da prizna ovu z~li!,l · Ta su se pitanja razmatrala istovremeno u vezi s njego­ yom tj eskobom vezanom uz penis, i sada smo imali rijesiti dva problema: 1. Odakle potjece strah od kastracije? 2. Zasto nije, bez obzira na svjesl10 odobrava17je, prihva­ cao culnu incestnu ljubav? Otada: je OO1aliizaJ bTZO napredOValla 'll ISmjeru prapriozo­ Ira. Ova Ije faza zapocela. ,sijljede6m Isnom: »Nalazim se u predvorju kraljevske palace, gdje su okupljeni kralj i nje­ gova svita. Jzrugujem se kralju. Njegovi me pratioci napa­ daju. Bacaju me napod i osjecam da mi zadaju smrtonosne ~ldarce. Moje tijelo odnose. Iznenada, Cini se kao da sam jos uvijek ziv, ali sam miran da ne bih razuvjerio dvojicu gro­ bara koji me smatraju mrtvim. Tanak sloj zem.lje lezi na meni i disanje postaje oteZano. Cinim pokret, 7wji primje­ cuju grobari. N e micem se da me ne bi ot krili. N esto kasnije osloboden sam. los jednom hCim sebi put u kraljevsku palacu, sa strasnim oruzjem u sva7w; ruci, mozda gromom. Ubijam svakog tko mi stane na put.« Cini mu se da grobari moraju biti u nekoj vezi -s njegovim strahom od katastrofa, i sada sam mogao da mu pokazem da se ova dva straha, nasljedna misao i strah za penis, odnose na jednu te istu stvar. Vrlo je vjerojatno, dodao sam, da je san ozivio prizor iz djetinj.stva iz kojeg vodi porijeklo strah za penis. 9S

Sto se tog sna tice palo mu je na pamet da se pretvarao da je »mrtav«, da je ostao miran da ne bi bio otkriven. Za­ tim mu je palo na pamet da je u svojim masturbacij skim fantazi jama obicno b io promatrac, p a je i sam pos tavio pi­ t~mje nije Ii mozda b io svj edokom »takve stvari« izmedu 5VO­ jih roditelj a. Odmah je odbio ovu mogu cnost, tvrdeei da ni­ kad nije spavao u .s pavaeoj sobi roditelja. Naravno, to me jako razoearalo, j er sam na osnovi grade iz njegov ih snova bio ll'vjreren da je p rapriror ZJb:i[jl£ki dovivio. Skrenuo .sam mu paznju na p r otuslovlje i bio misljenja da covjek ne smije dozvoliti da bude tako br zo obeshra­ bren - analiza ee vee razjasniti situaciju u pravo vrij eme. Jos u istoj seansi pacijent je dosao na misao da mora da je vidio neku odredenu sluzavku s njezinim prij a telj em. Tada se sjetio da su bile dvije druge prHike kada je mozda pri­ sluskivao svoje roditelj e. Sjetio se da b i, kada o$ U imali gos te , njegov krevet gurnuli u sobu roditelj a. Na ljetovanju na selll, nadalje, spavao je u istoj sobi s roditeljima sve -dok niJe pora:S!tao za Sikalu. OsiJm ItJoga i .p rikaz praprjzO/ffi u sLueajIU krlanj
96

imao spolni odnos tri puta - »meni za volj u«, rekao sam mll. Ali sam m u objasnio i to da je ovaj o tpor im ao dublji sad..rZaj , naime otklanjanje njegovih zelja za koitusom iz straha od spolnog cina. Sljedece noCi op et j e imao dva sna koja su se dopunja­ vala : homoseksualnu predaju i tjeskobu u vezi s koitusom. 1. »Susrecem na ulici mladica ko ji pripada nizem stalezu, ali koji izgleda zdrav i snaZan. I mam osjecaj da je fizicki jaCi od m ene i nastojim zadobiti njegovu naklonost.« 2. »Idem na s kijanje 5 muzem jedne svoje sestricne. Na­ lazimo se u uskom zljebastom putu koji se naglo spusta. Ispi tujem snijeg i nalazim da je ljepljiv. Primjecujem da teren nije suvise pogodan za s kijanje - pri silasku moralo bi doci do padova. Nastavljajuci nas izlet, dolazimo do ceste koja ide duz obronka planine. Na ostrom zavoju gu­ bim skiju, koja pada u ponor.« Nije, med utim, zalazio u taj san. Umjesto toga poceo je s pitanj em »honorara«; morao je pla titi tako m nogo a ne zna da Ii ce m u to ista koriostiti. Jako je nezadovoljan, ponovo se boji - i tome slieno. Sada nije bilo tesko ukazati mu na vezu izmedu otpor a u vidu novca i nerijesene koitusne tjeskobe i genitalne tje­ skobe - i prevIa dati taj otpor. Sada sumu se mogle po­ kazati dublje namjer e njegove feminine predarrosti: kad se priblizavao zeni, poceo se bojati posljediea i sam postajao zenom, t j. postajao homoseksualan i pasivan u karakteru. Vrlo je dobro r azumio da se sam ueinio zenom, ali nije znao objasn iti zasto i eega se bojao. Bilo mu je jasno da se bo­ jao spolnog odnosa. Ali, n apokon, sto se njemu moglo do­ goditi? Sada je poklonio punu paznju ovom pitanju, ali, umjesto da se pozab avi svojim ·strah om od oca, govorio je 0 svom strahu od zena. U anksioznoj h isteriji njegova djetinjstva zena je ta koder bila objekt kojeg se bojao.. Neprekidno je, umjesto 0 zenskim spolnim organima, govor io 0 »penisu iene« . Do pu berteta je vjerovao da je zena naCinjena na isti nacin k ao i m uskarac. Sam je bio u stanju da vidi vezu iz­ medu ove mi·slci. Ii pr
97

Smatrao je moje objasnj enj e vjerojatnim, jer su njegovi osjecaji p tema zenskim spolnim organ ima bili mjesavina odvratnosti i antipatije; u nj emu se budio strah. Nije se mogao sjetiti nikakvog zbiljskog dogadaja. Sada je situacija bila ovakva: da je jezgra njegovih 's im­ p toma, strah od ka,s tracij e, bila dobrano naeeta, ali jos uvijek nerazrijesena u nj enom krajnj em i najdubljem zna­ cenju jer 'su nedostajale blisJcije, pojeclinaen e veze oS pra­ prizorom; te 'S'll. veze bi[e otkrivene, ahi ne i analitio1ci sVlla­ dane. Drugi put, u razdoblju b ez otpora, dok smo razgovarali o ovim povezanostima i nismo postigli nikakve opiplj ive re­ zultate, pacij ent j e promrmlj ao za sebe: »Mora da sam jed­ nom b io uhvaeen .« Na pomnija moja pitanja rekao je da je imao osjeeaj da je jednom uCinio nesto lose i pri tom bio uhvacen. Sada se pacijent sjetio da se, vee kao malen dj eeak, po­ taj no bunio protiv svog oca. Rugao se i pravio grimase iza ocevih leda, dok InU je u lice binio poslusnost. Ali ova po­ buna p rotiv oca je potpuno prestala u pubertetu. (Potpuno potiskivanje m d nj e oca iz straha pred ocem.) Pokaza)o se da je cak i rnisao 0 nasljednoj optereeenosti snafno p redbacivanj e ocu. J adanje: »ja sam nasljedno opte­ reeen« znaeilo je: »Moj me je o tac p ovrijedio r adajuCl- me.« Analiza fantJazija 0 ,p raprizoru otmla je da se paoiJent zamiSljao u utrobi dok je njegov otac imao o dnosaj s nje­ govorn m ajkom. Misao 0 tome da ce biti ozlijeden u spolnim organima zajedno s fan tazijom utrobe stvorila je zamisao da ga je otae kastrirao u utrobi. Mozerno biti kratki u opisu dalj e analize. Bila je relativIJ.O bez otpora i jasno podijelj ena u dva dijela. Prvi dio je obuhvacao proradivanje njegovih djetinjih masturbacijskih f antazija i rnasturbacijske anksioznosti. Neko je vrijeme njegov strah od kastracije b io u sidren u strahu od iIi averziji prema zenskim spolnim organima. »Rez«, »rana«, bijahu tesko oborivi dokazi za ostvarenje kas tracije_ Konacno je pacijent sakupio dovoljno hrabrosti -da masturbira, nakon cega su stanja tjeskobe potpuno iSee­ zla - dokaz da su napadi tjeskobe po tjecali iz libidnog za­ stoja a ne iz straha od kastracij e, jer je taj s trah i dalje postojao. Pr oradom dodatne infantilne grade konacno smo uspjeli ublaZiti strah od kastracije do te mjere da je mogao da ima odnosaj, koji je, sto se tiee n jegove erekcije, dobro uspio. Dalja spolna iskustva sa zenama donijela su dvije srnetnje: bio je orgasticki impotentan. tj. postizao je manje

98

culnog zadovoljstva u snosaju nego prilikom masturbacije; i imao je ravnodu san, p rezriv stay prema zeni. P ostojao je JOS uvijek rascjep u spolnom po ticaju izmedu njeznosti i

culnostl. Druga faz a bila je ispunjena analizom njegove orgasticke impotencije i nj egova infantilnog narcizma: kao sto je »uvi­ jek bio n jegov obicaj, zelio je sve od zene, od majke, a da niSta ne mora dati zauzv.rat«. Velikim r azumijevanjem i jOs vecim marom, pacijent je sam obradivao svoje smetnje, objektivirao svoj narcizam, shvatio ga kao teret i, napokon, savladao ga kad je konacni ostatak njegova straha od ka­ stracije, koj i je bio ukotvljen u njegovoj impotencij i, razri­ jesen analiJticlci. Boj-aose, nairne, orgazma; mislio je da je stetno uzbudenje koje nastaj e s njime u vezi. SljedeCi san je projekcija ovog straha: »U posjetu sam umjetnickoj galeriji. ledna slika mi upa­ da u oei - nazvana je 'Opijeni Tom'. To je slika mladoga, privlacnoga engleskog vojnika u planinama. Oluja je. Po­ kazuje se da je izgubio put; ruka kostura ga hvata za ruku i odvodi ga, ocito simbol da on srlja u propast. Slika 'Tesko zvanje': takode r u planinama, covjek i mali djecak sletjeli su niz obronak; u isto vrijeme ispadaju stvari iz naprtnjace. Djecak je okruzen bjelkastom kasom. « Pad pr edstavlja orgazam,8 bjelkasta kasa spermu. Paci­ jent je raspravljao 0 tjeskobi koju je u pubertetu do­ zivio kada je ejakulirao i imao orgazam. Njegove sadistic­ ke fantazije u odnosu na zene takoder su temeljito prora­ dene. Nekoliko mjeseci kasnije - tada je bilo ljeto - za­ paceo je vezu s mladom djevojkom; smetnje <su bile znatno blaze. Razrjesenje prijenosa nije pricin jalo nikakve teskoce, jer je sustavno obradivan od pocetka i u svom negativnom i u svom p ozitivnom vidu. Bio je sretan sto ostavlja analizu i ispunjen nadom u dobru buduenost. .Vidio sam pacijenta pet puta u tijeku sljedeCih pet go­ dina; bio je u punom dusevnom i tjelesnom zdravlju. Nje­ gova plasljivost i napadi tjeskobe potpuno su nestali. Go­ Vorio je za sebe da je potpuno izlijecen i izrazio zadovolj­ stvo da j e njegovo bice odbacilo ,sve one puzavo i lukavo koje je bilo u n j emu. Sada je bie> u stanju da se hrabro . suoci sa svim teskoeama. Njegova potencija je porasla na­ kon zavrsetka analize. I Usp. moju raspravu mus, Koln, 1969.

0

simbolici orgazma u Die Funktion des Orgas­

99

4. SA2ETAK

Dosavsi do kraja ovog izvjestaja, postajemo vrlo svjesni n e­ pr imjerenosti jezika da opgemo analiticke procesc. Bez obzira na ove jezicne teskoee, zelim potcrtati barem naj­ istaknutije erte analize karaktera u n adi da eu poboljsati njeno razumijevanje. Zato, da sumiramo: 1. Pacijent je pralik pasivno-femininog karaktera, koji nas, bez obzira na simp tome koji su ga nagnall da potraii anallticku pomoc, uvijek suocava s istom vrstom karak­ ternog otpora. On nam u isti mah pruZa tipican primj er mehanizma pritajenog negativnog prij enosa. 2. S obzirom na tehniku, dano je prvenstvo analizi pasivno­ -femininog otpora karaktera (tj . obmanjivanja putem pre­ tjerane Ijubaznosti i poniznog ponasanja). Kao posljedica, infantilna je grada postala ocita u prijenosnoj neurozi u skladu sa svojom unutr asnjom zakonomjerno5Cu. To je spri­ jeCilo pacijenta da iskljucivo intelektualno ist,r aiuje svoj e nesvjesno, tj. da zadovolji svoju femininu odanost (»da bude usluZan«), sto ne bi imalo terapi}skog ucin ka. 3. Postaje ocito iz ovog izvjestaja da se, ako se otpor karak tera dosljedno i stalno naglasava i ako se izbjegavaju preuranjene interpretacije, glavna infantilna grada pojav­ Ijuje sarna od seve sve ja snij e i izrazitije_ Ovo jamci da ee inter pretacij e sadriaja i simptoma koj e slijede bili neobo­ rive i terapijski uspjesne. 4. r aj !Slucaj oboljenja pokazao je da se otpora karakte­ r a mozemo latiti cim su shvaeeni njegovo sadasnje znacenje i svrha. Nije bilo potrebno poznavanj e infantilne graue ko­ ja mu pripada. Naglasavanjem i interpretiranjem njezina sadasnjeg znacenj a, bili smo u moguenosti da izvucemo od­ govarajucu infantilnu gradu, a da bismo morali in terpreti­ ra ti simp tome iIi im ati unaprijed stvoreno miSljenje. R az­ rjesenje otpora karaktera zapocelo j e u spos tavlj anjem veze s infantilnom gradom. Kasnije interpretacije simptoma po­ javile !su se kad je 'pacijent, bez otpora, p risao analizi. Prema tome, analiza otpora imala je, tipicno, dva dijela: (a) naglasavanje oblika otpora i n jegova tr enutnog znace­ n ja; (b) njegovo razrjesenje uz pomoc infantilne grade iz­ vucene na povrsinu ovim naglasavanjem. Razlika izmedu otpora karaktera i obicnog otpora ovdje je pokazana u to­ me da se prvi ocitovao u pacijentovoj pris tojnosti i oda­ nosti, dok se potonji ocitovao u jednostavnoj sumnji i ne­ povjerenj u u analizu. Sarno prvi stavovi bili su dio njegova karaktera i sacinjavali oblik u kojem se izraiavalo njegovo nepovjerenje. 100

S. Dosljednim interpretiranjem pritajenoga negativnog prijenosa oslobodena je iz potiskivanja p otisnuta i zaku­ kuljena agresivnost prema analiticaru, pretpos tavlj enima i oeu, dok je pasivno-feminini s tav, koji je naravno bio sa­ mO rcakcijska formaci ja pro tiv potisnute ag·r esivnosti, ne­ stao. . Kako je potiskivanje agresivnosti prema oeu ujedno uvjetovalo i potiskivanje falickog libida prema zenama, to su se, obrnuto , aktivno-maskulina genitaln a htijenja ponovo javila s agresivnoscu , u proeesu analitickog razrjesenja (i zljecenje impo tencije). 7. Kacl je agresivnost postajala svjesnom, pl a~ljivost, kao dio njegova karaktera, nes tala je zajedno sa st·rahom o d ka­ stracije. I n apadi tj eskobe prestali su Ik ada je prestao da zivi u aps tinenciji. Kr oz or gasticko uklanjanj e stvarne tje­ skobe, »jezgra neuroze« takoder je konacno uklonjena. Konacno, nadam se da sam opisom brojn ih slucajeva uzdrmao mislj enje koje imaju moji protivnici, naime da pristupam svakom i svim slucajevima s »ucvr scenom she­ mom«. Nadam se da ce gIe diste koje sam zas tupao godina­ rna - da postoji sarno jedna tehnika za svaki slucaj i da se ta tehnika mora izves ti iz strukture slucaja i primijeniti na nj - postati jasnim iz prethodnog pr ikaza.

5 lndikacije i opasnosti analize karaktera

Premda su p rijelazi od nezaustavne i nedosljedne analize do sustavne analize karakter a - koja, u usporedbi 5 prvom, podsjeca na dobro zamiSljenu p sihicku operaciju - fluidni i u njihovoj m nogostrukosti tesko sagledivi, ipa k je mogu­ ce postaviti neke kriterije 0 p rim jenjivosti analize karak­ tera. Buduci da se karaktero-analitickim siabijen jem narcistic­ kog mehanizma obrane izaziv~ju snazni afekti i da je paci­ jent p rivrem eno dove den u viSe iIi manje bespomocno sta­ nje, analizu karaktera mogu primijeniti bez stetnih posIje­ dica sarno terapeuti koji su vee oviadali analitickom tehni­ kom, a u p rvom redu oni koji su sposobni da vIadaju pri­ jenosnim reakcijama. Zato se ona ne preporuca pocetnici­ ma.1 Pacijentova p rivremena bespomocnost je izraz toga sto karakterno obrac1ivanje infantilne neuroze ide retro­ gradniro putem, tako da neuroza ponovo dolazi do punog izraza. Naravno, ona se reaktivira i bez sustavne analize kar aktera. U tom slucaju, mec1utim, buduCi da oklopljiva· nje ostaje r elativno nedirnu to, afektivne reakcije su slabije 1 Biljeilka, 1945: Citalac ~ razumjeti da sam morae biti oprezan u pocetku svog istraZivanj a analize karaktera, tj . prije nekih devetnaest godina. Mojem upozorenj u da se sarno iskusni analitiCari smiju koristi· ti metodom analize karaktera prigovarali su cak i u to vrijeme na teo melju toga da. ako je ona nadmocna analizi simptoma, cak i pocetnici treba da uce da je primjenjuju. Danas vise nema potrebe za takav oprez. Sada imarno na raspolaganju obilje iskustva u analizi karaktera. Zato tehniku mogu uciti pocetnici analize simptoma, tak im se mo­ ze preporuciti. Ogranieenja 0 njezinoj upotrebi koja se predlafu u slje· deCem tekstu vise niS ll potrebna. Ne sarno da se analiza karaktera moze koristiti - ona se mora koristiti u svakom slucaju psihoneuroze ako zelimo da unistimo karaktero-neurotsku reakcijsku osnovu. Mno· go teze pitanje je da Ii se analiza karaktera moze provoditi bez Of­ gonske terapije.

102

i zato ill je lakse nadzir a ti. Ako se struktura slueaja shvati dosta brzo i temeljito, nema op asnosti u prim jeni analize karakLera. S izuze tkom beznadn og slucaja aku tne depresije koji sam im ao prije mnogo godina, nisam do sada u svojoj praksi imao.. sam~l;lb~j ~t a~a. Tada, p a.~ij ent j e prekinuo Ii­ jecenje posllJe dVIJe III tn seanse, p nJ e n ego s to sam m o­ crao poduzeti bilo ka kve odIucne mjere. Pri naj-strozem pre­ ispitivanju moj ih iskustava Cinjenicno j e stanje sarno naiz­ gled paradoksalno, da sam, nairne, otkad sam poceo upo­ trebijavati analizu kara ktera, tj . otprilike prije osam go­ dina, izgubio sarno tri slucaja zbog prij evremenog bijega, dok je p r ije toga izostaj anje b ilo daleko cesce. To se obja­ sDjava Cinjenicorn da je bjezanj e - ako se negativne i nar­ cisticke r eakcij e odrnah p odvr gnu an alizi - obicno on emo­ guceno, iako j e teret za pacij en ta veci. Analiza karaktera je p rim jenjiva u svakom s lucaju, ali nije indicinma u svakorn S!luea,ju, Siovise, i-ma okolnosti koje izriCito zabran juju njezinu primjenu. Da zapocnem pregledo m sluca jeva u kojim a j e indicirana. Svi su oni od­ redeni stup njern okor jelosti karaktera, to jest mjerom i ja­ cinom neurotske r eakcij e koja j e postala trajna i uklju­ cena u ego. Analiza k arakter a je uvijek indicirana u sluca­ jevima prisilne neuroze, na r ocito u onima koji nisu obilj e­ zeni jasno odredenim sirnptom irna, vee opeom siaboseu funkcije, u onim sIucajevima u koj ima karakterne c rte ci­ ne ne sarno objekt vee i najvecu zap reku Iijecenju. I sto. tako, uvijek je indicirana u slucajevima falicko-narcistic­ kog kam ktera (ovi se rpacij enti obieavaju ovako iIi onako podrugivati svakom analiti ckom naporu), te u slueajevima moralnog ludila, impulzivn lh karaktera i p seudologiae phantasticae. U shizoidnih Hi pocetno shizofrenili pacije­ nata, krajn je oprezna ali vrlo dosljedna analiza karaktera je preduvjet za izb jegavanje preranih i nekontroliranih na­ gon5tkili provaila, jer ona uev:rseuje funkdje e ga prije nego sto su aktivira ni dub oki slojevi nesvjesnog. U slucajevirna teskih akutnih anksioznih histerij.a bilo hi pogresno zapoCeUi doslj ednom -anallrizom ego-obrane na. gore opisani n aCin, jer 'SIll id-poticaji ovdje u alrutnom sta· nju uzbuc1enja, u vrijeme kada ego nije karakterno dovolj­ n o jak da se zatvori protiv n jih i uz sebe veze slobodno lebdeeu energiju. Teska akutna tjeskaba je indikacij a da je oklop probijen na sir okoj f.ronti, ciueCi tako izlisnim nc­ posr edan r ad n a k ar akteru. U ka-snijim faza ma analize, ka· da je tj eskoba ustupila mjesto j akoj vezanost i uz analiti­ cara i prvi znakovi reakcija razoearanj a postali uocljivi,

103

karr-a:ktero-oo:a.I5.tic!cimd 's e ll1e moze mimoiCi, ali to nije glavni zadatak u pocetnim stadijima lijeeenja. U slucajevima melankolicnih i manicno-depresivnih paci­ jenata primjena analize karaktera ce zavisiti 0 tome da Ii postoji akutno p ogorsanje, npr. jaki samoubilacki poticaji ili akutna tjeskoba, iIi je psihicka apatija prevladavajuca erta. J os jedan vaian cimbenik sigurno ce biti koliCina gepjtalnog objektnog odnosa koji je jos prisutan. sluca~ ju apaticnih oblika oprezan ali temeljit karaktero-analiticki rad na ego-obrani (poti!snu ta agresija!) je nezamjenjJv ako zelimo izbjeCi beskrajne analize. Ne treba ni reCi da se labavljenje oklopa uvijek moze provesti postepeno, zavisno ne sarno 0 pojedinacnom slu­ caju vee i 0 poj edinacnoj situaciji. Ima mnogo razlicitih naeina postepenog labavljenj a a klopa: jacina i dosljednost interpretiranja ko je se maze povecavati iii smanjivati ovis­ no 0 upornosti otpora; dubina interpretiranja otpora; raz­ rjesenje negativnog iIi pozitivnog dijela prijenosa; povre­ meno prepustanje slabode pacijentu bez obzira na to koli­ ko je jos jak njegav otpor, a bez ikakva nastojanja da se razrijesi taj atpor, itd., itd. Pacijenta treba pripremiti na snazne terapijske reakcije neposredno prije nego one pro­ vale. Ako je analiticar dovoljno gibak kad interpretira iIi utjece na pacijenta, ako je svladao svoju poeetnu bojazan i nesigurnost i raspolaze velikim strpljenjem, on se nece susresti s prevelikim teskocama. Neee biti lako primijeni ti analizu karaktera na neobicne slucajevesasvim novog tipa _ Analdtrlcar ce marati nalStojart:i da razul nije ega-strukturu napredujuci vrlo polagano, ka­ rak po korak, i da se po tome ravna. Interpretacije dubo­ kih slojeva nesvjesnog ce sigurno izbjegavati ukoliko zeli da se za stiti protiv nepredvidivih i neprijatnih reakcija_ Aka se s dubokim interpretacijama priceka dok se ne otkriju mehanizmi ego obrane, izvjesno vrijeme, istina je, bit ce izgubljeno, ali ce anali ticar steci daleko veeu sigurnost zna­ juci kako da vodi odredeni slueaj. testo su me pitali kolege i analiticari pocetniei da Ii se analizom karaktera moze zapoeeti kada je pacijent vec stvorio kaoticnu situaciju kroz nekoliko mjeseei. Is kustva iz tehnickih seminara ne dopustaju konacan sud 0 tome, ali se cini da u nekim 's lucajevima promjenu u tehnici prati i uspjeh. Primjena analize k araktera je mnogo laksa kada sam analiticar zapocne to lijecenje, cak i aka je paeijent prosao dugotrajniju analizu s drugim analiticarom, bez ikakva uspjeha iii sarno s djelomicnim uspjehom.

.u

104

Valja napomenuti da je pri dosljednoj analizi karaktera svejedno da Ii pacijent ima neko intelektualno znanje 0 ana­ lizi iii ga nema. Kako se duboke interpretacije ne primje­ njuju dok pacijent ne olabavi svoj osnovni stay otpora i ne otvori se afektivnom dozivljaju, on nema mogucn osti da pokaie 6voje znanje. A ako ipak pokusa da to ueini u smi­ slu otpora, bio bi to sarno dio njegova opceg stava otpora i moglo b i se razotkriti u okviru njegovih ostalih narcistic­ kih reakcij a. Upotreba analitickog nazivlja se ne sprecava; s njom se napr osto postupa kao s obranom i narcistickom poistovjecenoscu s analiticarom. Jos j edno pitanje koje se cesto postavlja: u kojem po­ stotku slucajeva se moze analiza karaktera zapoceti i do­ sljedno provo diti? Odgovor je (naravno, ne u svim sluca­ jevima) : mnogo ovisi 0 praksi, intu iciji i indikacijama. Ti­ jekom p roslih godina, medutim, vge od polovine nasih slu­ cajeva moglo se obraditi analiz om kar aktera. Time je omo­ gucen a i u sporedba intenzivnih i dosljednih metoda s ma­ nje kr utim metodama analize otpora. Do koje mjere je promj ena karakt era uopee potrebna u analizi i d o koje mjere je treba provoditi? U osnovi , postoji sarno j edan odgovorna prvo pitanje: neuratski karakter se mora toliko izmijeniti da prestane biti temeljem neurotskih simptoma i ometati sposobnos za rad i sposobnost za sp olno uiivanje. Na drugo pitanje moze se odgovoriti sarno empirijski. Do koje m jere se stvarni uspjeh priblizava zeljenom uspjehu ovisi, u svakom slucaju, 0 velikom broju cimbenika. S da­ nasnj im psihoanalitickim metodama kvalitativne promjene karak tera se ne mogu provesti neposredno. Prisilan karak­ ter nikad nece postati histericki karakter; paranoidan ka­ rakter nikad nece postati prisilan neurotski karakter; ko­ lerik nikad nece postati flegmatik, niti ee sangvinican ka­ rakter p osta ti melankolican. Medutim , sasvim sigurno je moguce postiCi kvantitat ivne promjene koje su jednake kvalitativnim promjenama kad ove dostignu izvjestan stu­ panj. Na primjer, slabi feminini stay prisilnog neurotskog pacij enta postaje za vrijeme analize sve j aci, sve dok ne poprimi znacajke histericko-feminine licnosti, a maskulino­ -agresivni stavovi postanu slabiji. Na taj nacin cijeli covjek u svom bieu postaje »drukciji«, sto Ijudi koji ne vida ju pacij enta cesto b olj e primjeeuju nego sam analiticar. Sputana osob a postaje slobodnija; obu­ zet strahom, hrabriji ; pretjerano savjestan, relativno manje savjestan; nesavjestan, savjesniji ; ali ona neka neodrediva »osobna nota« nikad se ne gubi, ona prosijava kroz sve

105

promjene. Pretj erano savjestan prisilan kara kter p ostat ce savjestan radnik orijentiran prema stvarnos ti; izlij eceni impulzivni karakter ce ostati nagao, ali manje od nelijece­ nog karaktera; pacijent lijecen od moralnog ludila nikad nece uzimati zivot ,suvise t eskim i dosljedno tome uvijek ce kroza nj prolaziti lako, dok ce izUjeceni p risilan pacijent uvijek imati nekih teskoca zbog svoje n ezgrapnosti. Ali ta svojstva os taju nakon usp jesne analize karaktera u grani­ cama koje ne sputavaju slobodu kretanja u zivotu covjeka do te mjere da od njih trpi sposobnost za rad i za spolno zadovoljenje.

6

o postupanju s prijenosom

1. KRISTALlZACIJA GENITALN~BJEKTNOG LIBIDA

U tijelru analize p acijent »prenosi« n a analiticara infantilne stavove koji prolaze k roz mnogos truke p reobrazbe i ispunja­ vaju odredene funkcij e. Pos tupanje s ovim prenesenim s tavo­ vjma predstavlja problem za analiticara. Pacijentov odnos prema analiticaru je i pozit ivne i negativne prirode. Anali­ ticar mora racunati s ambivalencij om osjeeaja i, iznad sve­ ga, mora im a ti na umu da prij e iIi kasnij e svaki oblik pri­ jenosa p ostaje otpor koji sam pacijent nije u stanju da raz­ rij esi. Freud je osobito isticao da pocetni pozitivan prijenos pokazuj e svojstvo da se lako prevrati u negativan prijenos. Nadalje, znacenje prijenosa pokazuje se i u tome da se do najbitnij ih elemenata neuroze moze doCi sarno putem pri­ jenosa. Dosljedno tome, razrjesenje »prijenosne neuroze« , kojc p ostepeno preuzima mjesto prave bolest i, spada u po­ najglavnije zadatke analiticke tehnike. Pozi tivan prijenos je glavno -sredstvo analitickog lijecenja; u njegovoj vatri tope se najuporniji otpori i simptami, ali to, dabome, jos niposto ne znaci i izljecenje. Taj prijenos nije u analizi sam po sebi terapijski cimbenik nego je najbitniji preduvj et za uspostavljanj e onih procesa koji, n ezavisno od prijeno­ sa, konacno dovode do izljecenja. Cisto tehnicki zadaci 0 kojima je Freud govorio u svoj im esejim a 0 prijenosu mo­ gu se ukratko sazeti ovak o: 1. Uspostavljanje trajnoga pozltivnog prijenosa. 2. Iskoriscenje ovog prijenosa za svladayanje neurotsk ih otpora. ­

3. Iskoriscenje pozitivnog prij enosa da se izdvoje potis­ nuti sadrlaji i da se izazovu dinamicki punovrijedne afek­ tivne erupcij e u svrhu odreagiranja.

107

Sa stajalista analize karak tera , dva 's u dalja zadatka: je­ datu se odnosi na .tehniku a d rugi jre lib i do~konoms ko-ltera­ peutski. Zadatak je tehnike neophodno uspostavljanje trajnoga pozitivnog p r ij enosa jer, kako pokazuje k liniclw iskustvo, sarno vrlo mali broj p acijenata u spos tavlja ga sam od se.be_ Razmatranja analize karaktera, medu tim, vode nas korak dalje. Ako je tocno da ,sve neuroze proizlaze iz neurotskog karaktera i, nadalje, da je neur otski kara.kter obiljezelL!!Rr:.a­ vo narcistickim okloplj ivan jem, ta da se postavlj a pitanje da Ii su nasi pacijenti u pocetku uopce sp osobni za pravi po­ zitivni prij enos. Pod "pravim« podrazumijevam o jaku, ne­ ambivalentnu i erotsku objek tnu teznju, sposobnu- da da temelj za snafan odnos p rema analiticaru i da odoli oluja­ rna ana lize. Razmotrimo Ii nase slucajeve, moramo dati ne;­ gativan odgovor na ovo p itanje i reCi: nema pravoga p ozi­ tivnog p r ij enosa u pocctku analize, niti ga m oze b iti, zbog spolnog potiskivanja, ras padanj a ob jekt no-libidnih tezn ji i zatvaranja k araktera u sebe. Ovdje ce mi net ko sigurno skrenuti pafuju nn nedvojbene znako ve pozitivnog prije­ nosa koje vidimo u nasih pacij ena ta u poeetnim fazama ana­ lize: Zacij elo, u pocetk u postoje brojni znakovi koji izgle­ daju poput p ozitivnog p rijenosa. Ali, sto je njihova nesvjes­ na pozadina ? da li su on i pravi ili lazni? SuviSe cesto smo mislili da se bavimo pravim, objektno-libidnim, erotskim tezn jama, pa nas to prinud uje na to pitanje. Ono je pove­ zane .s opcenitijim pitanj em d a Ii je neurotski kar akter uopee sposob an za Ijubav, a ako jest, u kojem smislu. Porn· nija ispitivanj a ovih poce tnih znakova _takozvanog prijeno­ sa, tj . okretanja objektno-libidnih spolnih poticaja prema anali ti~aru , pokazala su da se, osim izvjesnog ostatka koji odgovara tinj anju p ocetnih elemenata p rave ljubavi, r adi o trima stvar ima k oj e imaju malo veze s obj ektno-libidnim t emjama: 1. 0 reaktivnom pozitillnom prijenosu - tj . _pacijent ko· risti ljubav kao nadokn adu za prijenos mrZnj ~. U ovom slu· caju pozadina je pritajen 1'legativan prijenos. Ako se otpori koji p roizIaze iz ove vrste prijenosa interpretir aju k ao izraz nekog lju bavnog odnosa, ucinili smo p rij e svega netocnu interpretaciju, a zatim previ djeli negativni prijenos koji je skriven, pa se izlafemo opasnosti da jezgru neurotskog ka­ raktera ostavimo netaknutu .

2. 0 stavu odanosti prema analiticaru koji proizlazi iz osjeeaja krivnje ili m or alnog mazohizma, iza koj eg opet ne nalazimo nista osim potisnu te i kompenzirane mdnj e.

108

3. 0 prijenosu narcistickih zelja - t j . nar cistickoj nadi da ce analitiear volj eti, tjesiti ili se diviti pacijentu. Nije dna drUga vrsta prijenosa n e p rop ada tako brzo kao ova, niti se take lako p retvar a u gor ko razoearanje i p akostan narci­ stieki esjecaj povrijedenosti. Ako se to interpretira kao po­ zitivan prijenos ("Vi m e volite«), opet smo dali netoenu interpretaciju; pacij ent uopce ne voli vee sarno zeli da bude voljen i gubi zanimanje u tr enutku kad u vida da se n je­ gove zelje n e mogu ispuni ti. S ovom vrstom prijenosa po­ vezane su p r egenitalne libidne teznje, koje ne mogu uspo­ staviti trajan prijenos jer su suvise naglasen e narcizmom, npr. oralni zahtjevL Ova tri tipa toboznjega pozitivnog prijenosa - ne sum­ njam da ce dalje p roucavanje iznijeti na vidjelo brojne dru­ ge oblike - p rekrivaju i prozimaju rudimente p rave objekt­ ne ljubavi koju neuroza jos nij e po trosila. Oni su i sami posljediene poj ave neu rotskog p rocesa, jer frustracija Ii­ bidnih tdnj i uzrokuje da mrznj a, narcizam i osjeeaji kriv­ nje izbiju n a povrsinu; oni ipak j os dostaju da drze paci­ jen ta u analizi sve dok n e budu razgradeni; a li ce isto tako sigurno natj erati pacijenta da ekonea analizu ako se ne r azotkriju na vrijeme. Upravo nastojanje da postignem jak pozitivan prijenos bilo je jedan o d motiva da poklonim tako mnogo paznje negativnom p rijenosu. Ako se negativni, kriticki i potcje­ njujuei stavovi p rema analitiearu ueine potpuno svjesnima odmah od pocetka, negativni p rij en os se ne pojacava; .na­ protiv, on se poniStava , a pozitivni prijenos se ciSee krista­ lizira. Dva su Cimbenika koji bi m ogli stvoriti utisak da »radim s negativnim prijenosom«: Ponaj prlje, _slom nar­ cisliekog ob rambenog mehanizma donosi na povrsinu pri­ tajene negativne prijenose - koje sam cak i danas sklon da precijenim prije nego potcijenim - pa cesto mjeseci analize protjecu u znak u ob rane. Medutim, ja ipak ne stav­ ljam u pacijenta neSto sto vee nije bilo u njemu; sarno sto energicnije iznosim na vidjelo eno sto je pritajeno skrive­ no u n jegovim naeinima p onasanja (ugladenost, ravnodus­ nost itd.) a sto nij e niSta d rugo nego nj~gova potajna obra­ na od u t jecaja analiticara. ~ ['" U poeetku sam smatJrao sve oblike ego-obra'Ile negativnim prijenosom. To je i maIo, istina, izvjesno, iako posredno, opravdarrje. P ri'je Hi k asnij e, nairne, ego-obrana i,s koriMava poticaje mnnje ko ji pripravn o cekaju; ego se na razne na­ cine odu pire analizi pomocu r azarajueeg nagonskog meha­ nizma. Tocno je i to da se poticaji mdnje, tj. p r avi nega­ tivni prijenos, uvij ek i na relativno Iak na cin izvlace kad

109

mterpretacija otpora palazi od ego-olmme. Sarno je netoeno b:iJ.o to da se ego-obrana kao takva iIlazove iIlega ti'VIlJim pri­ j enosom; prije ee biti da je to narcisticka obram bena reak­ cija. Cak ni nar cisticki pr ijenos n ije nega tivan prij enos u strogom smislu rijeci. U to sam vrijeme bio ocito pod ja­ kim u ti:skom d a ISvaka ego-obraiIla, k ada 's e dosljedno ana­ lizira, lako i brzo postaje negativan pr ijenos. Ali pritajeni negativni prijenos p r isutan je od pocetka sarno u prijeno­ su pasivno-femininog karaktera i u slu cajevima afektivne zakocenosti. Ovdj e se bavimo m rinjom koj a je, iako po­ tisnuta, ipak a ktivna u trenutnoj situaciji. Dobar primjer p r ijenosne tehnike koj a ukljucuje privi­ dan pozitivan prij enos je slucaj dvadesetsedmogodiSnje ze· ne koja j e potraZila analiticko lijecenje zbog svoje .spolne nepostojanos ti. Bila je dva p uta ,r azvedena, razbila oba bra· ka i imala, za fenu n jezina drustvenog poloi aja, neuobica­ jeno velik broj lj ubavnika. Ona je sarna b ila svjesna tre· nutnog r azloga za OVU nimfomanicku cr tu: nedostatak za· dovoljenj a zbog orgastiek e vaginalne impotencije. Da bi se razumio otpor i njegovo interpretiranje, valja napomenuti da je pacijentica bila izuzetno p rivlacna i vrlo svjesna svo­ jih ienskih draiL Nij e uopee to tajila. Za vrijeme prethod­ nog savjetovanja pala mi je u oei stanovita njena zbunje­ nost; .stalno j e gledala u pod, iako je govorila tecno i od­ govarala na sva p itanja. ' Prvi sat i dvije treeine drugog protekIi su u relativno ne· sputanom izvj estaju 0 m ucnim prilikama u vezi s njezi· nim drugim r azvodom i 0 smetnjama spolne osjetljivosti u spolnom einu. Njezin je izvjestaj bio naglo prekinut pri kraju drugog sata. Pacijentica je zasutjela i, nakon stanke, rekla da nema vise niSta da kaze. Znao sam da je prijenos vee postao a ktivan kao otpor. Postojale su sada dvije rna­ gucnosti: (1) nagovarati p acijenticu da nastavi svojim saop­ eavanjima uvjeravajuCi je i poticuei je da se ddi osnovnog pravila; (2) napasti sam otpor. Prvo bi predstavljalo izbje­ gavanje otpora, dok bi drugo bilo izvedivo sarno ako se sputanost razumij e barem djelomicno. Buduci da u takvim situacijama uvijek postoji obrana koja proizlazi iz ega, bilo je moguce odatle zapoceti interpretiranjem otpora. Obja,s nio sam znacenje takvih zastoja, isticuCi da je »nesto neizrece­ no« prekinulo nap redovanje analize, nesto protiv cegase ona nesvjesno borHa. Rekao sam joj jOs, da su takvim spu· tanostima obicno uzrok misli 0 analiticaru i n aglasio da, izmedu ostaloga, uspjeh lijecenja ovisi 0 nj eziooj sposob· oosti da bude potpuno iskrena. Uz znatan napor nastavila j e p ricati da je juter jos mogla govoriti slobodno, ali su se

110

poslije pojavUe misIi . koje zapravo nemaju ?ikakve vveze . s lijeconjem. Konacno, lspostavllo se da se, pnJ e nego sto Je dosla na analizu, pitaia 5to ee .se dogocliti ako analiticar stekne »izvjestan s tav« p rema njoj; da Ii ee j e p rezirati zbog n jezinih iskustava s muskarcima. Time j e seansa zavrSila. Zastoj se uastavio sljedeeeg dana . Jos ,s am j oj jednom obra­ tio p aznju na nj ezinu sputanost i na cinjenicu da se ponovo od necega brani Sada ,se pokazalo da je potpuno p otisnula one 5to se dogodilo za vrijeme pretho dnogsata. Objasnio sam znaeenj e ovog zaboravljanja , na sto je ·r e kla da nije mogla zasp ati noc p r ije jer se bojala da bi analitiear mogao razviti osobna osjeeanja prema njoj. To se, pod okolnosti· rna, moglo interpretirati kao projekcij a nj ezinih vlastitih poticaja lj uba vi, ali licnost pacij entice, nj ezin jako razvi­ jeni feminini n arc.izam i njezina proslost, koliko je bila poznata, uisu se pravo slagali s time. Imao sam nejasan osjeeaj da joj kao lijecnik nisam p ouzdan i da se boji da bih mogao iskoristiti analiticku situaciju u ,s eksualnom smi­ slu. Nije mogio biti nikakve sumnje u to da je ,svoje spolne zelje vee unijela u analiticku s ituaciju. Medutim, .suocen s izborom da se najprije bavi ovim ocitovanjima ida ili stra­ hovima ega, covjek te5ko da je mogao oklijevati da odabere potonje. Prcma tome, rekao sam joj sto naslucujem 0 nje­ zinim strahovima. Odgovorila je buj icom podataka 0 losim iskustvima 'k oj a je imala s Iijecnicima; prije iIi kasnij e svi su joj se nudili iIi eak iskoriStavali svoj profesionalni p o­ lozaj a da j e nisu niSta ni pitali. Zar nije prirodno, pitala je, da je sumnjicava u pogledu lijecnika ? Konacno, nije mogla znati da Ii sam iSta bolji. Ova otkriea privremeno su djelovaia kao oslobodenje; ponovo je mogla da obrati pu­ nu paZnju razmatranju svojih trenutnih sukoba. Mnogo sam saznao 0 motivacijama i okolnostima nj ezinih ljub avi. Dvije su se stvari izdvajale : (1) obieno je trazil a odnose s mla­ dim muskarcima, ali je (2) b rzo gubila zanimanje za svoje ljubavnike. Bilo je,- ila ravno, j asno da su njezin e motivacij e bile narcisticke p rirode. S j edne strane zelj ela je da viada muskarcima, a to je m ogla mnogo lakse kad su oni bili mladi. S druge strane, gubila je zanimanj e za muskarca eim bi on p okazao dovoljno divljenja. Bilo bi, naravno, mo­ guce da joj se kaie znaeenj e nj ezina ponasanja; to sigurno ne bi bilo ni od kakve stete jer se nije radilo 0 necemu dub~ko potisnu tom ._Ali razmiSlj anje 0 dinamickom ucinku ove mterpretacije sprij ecilo me da to u Cin im. Buduei da je b~? izvjesno da ce se n jezine osobite znacaj ke uskoro raz­ Vlti u .snafan otpor u analizi, cinilo se korisnim da price­ kam da se to dogodi da bih afekte iz aktualnog dozivljaja

111

rnogao u prijenosu p ovezati s onim cega ee ona postati svjesna. I dois ta, o t por se uskoro pojavio, ali u sasvim neocekivanu obliku. Ponovo je sutjela i j a sam nastavio isticati da nesto otkla­ nja. Pos lije velikog oklijevanj a izjavila je da se one cega se bojala konacno dogodilo, sarno nij e je brinuo m oj odnos prema njoj vee njezin stay prema meni. Stalno je imala na umu analizu , stoviSe, jucer je masturbi rala zamisljajuci da ima spolni odnos s analiticarom. Posto sam joj bio re­ kao da takve fantazije nisu neobicne za vrijeme analize, da pacijent projioira na analiticara sve osjeeaje koje su on ili ona gajili preni.a drugima u ova ili one vrijeme - to je vrlo dobro r azumjela - krenuo sam u narcisticku poza­ dinu ovog prijenosa. Fantazija kao takva zacijelo je bila jednim d ijelom izr az pocetnog probijanja objektno-libidne ielje. Iz r azlicitih r azloga, medutim, nije bilo moguce iii oportuno ovo interpretirati 'kao prijenos. Ineestna ielja je jos bila duboko potisnuta; zato se fant azija, usprkos nje­ zinim oCito dj etinjim elementima, nije mogla svesti na nju. Ali licnost pacijentice i citava situacija u koju je pri­ je>llosna fantazija bila uklopljena, pruiahu bogatu gradu za bavljenje drugim stranama i motivima fantazije. Trpjela je od stanj a tjeskobe prije i za vrijeme analize; ona su di­ jelom znacila zakoceno spolno uzbudenje, a dijelom nepo­ sredan strah ega pred tes kom situacijom. Prema tome, u interpretiranju prijenosnog otpora ponovo sam krenuo od njezinog ega; najprije sam objasnio da je njezina jaka spu­ tanost da razgovara 0 tim stvarima dolazila od njezina pre­ velikog ponosa da prizn a muskarcu takva cuvstvena gibanja. Odmah se s loiila, dodavsi da se cijela njezina priroda buni protiv takva priznanj a. Na m oje pitanje da li je ikada spon­ tano doi ivj ela ljubav i1i zelju, odgovorila je da joj se to nikad nij e dogod ilo, nego su je muskaroi u vijek zeljeli; ona j e n ap rosto p ristaj ala na njihovu ljubav. Objasnio sam narcisticki karakter ove cinjenice; razumjela je to vrlo dobra. Nadalj e, r azjasnio sam joj Cinjenicu da tu ne moze 15iti govora 0 p r avoj Ij ubavnoj teznji nego joj je sarno srne­ talo da tu vidi muskarca ka ko sjedi potpuno nedirnut nje­ zinim carima i ta joj je situacija bila nepodnosljiva. Fanta­ zija je bila izraz nj ezine zelje da ucini da se analiticar za­ ljubi u nju. To je ona potvrdila svojom izjavom da je u

fantaziji osvajanje analiticara igralo glavnu ulogu i pruzalo pravi izvor zadovoljstva. Sa da sam mogao privuCi njezinu painju na opasnost koju j e krio taj stav, naime da, kako bude vrijeme p r olazilo, ona neee biti u stanju da podnosi

112

odbijanje svojih zelja i konacno ce izgubiti zanirnanje za analizu. I sarna j e vee bila svjesna ove mogucnosti. Na to bib htio osobito obratiti pazn ju. Ako se narcisticka pozadina ne o tkrij e na vrij eme, u takvih p ri jenosa lako se dogada da se n eocekivano p ojavi r eakcij a r azocaranja i p acijent, u negativnom prijenos u , prekida analizu. God ina­ .rna se 0 broj nim tak vim slucaj evima izvjestavalo u Teh­ mckom <seminaru. Prita je uvijek bila ista: analitiear bi takva ocitovanja prihvatio odviSe doslovce i odnos inter­ p retirao kao ljubavni umjesto d a naglasi pacijen tovu po­ trebu da bud e voljen, a li i to da b u de pripra van na razo­ caranos t. Prije ill kasnij e, kao posljedica toga, pacijenu bi prekidali analizu. Opisana interpretacija p rijenosa dovela je bez tes koce do analize njezina n a r cizma, n jezinog p rezim og stava p r e­ rna m uskarcima koj i su treali za nj om i n jezin e opee nespo­ koja je bila jedan od glavnih razloga sobnos ti za ljubav ­ nj ezinih teskoea. Bilo joj je potp uno jasno da n ajprije m ora da razotkrije razloge svoj e spu tane sp osobnosti za ljub.a~ .. Uz tastinu, spomen ula je s voj pretjerani p r kos, svoju unu­ tr asnju nezainteresi r anost za Ij u d e i s tvari, s voje tek po­ iz cega j e proizlazio osjecaj vrSno i p rividno zanim anj e ­ pustosi koj i ju je mucio~ Tako je analiza njezina prijenos­ nog otpor a dovela izravno do ana lize kara ktera, koji je tada postao srediSnja tocka analize. Morala je priznati da je ni analiza nije dirnula u d U5U, prernda je imala najbolju vo­ lju da se kroz nj u sredi. Osta tak slueaj a nije zanimljiv ovdje. zelio sam sarno da pokafem k ako razvij anje p ri. jenosa u skladu s pacijentovim karakterom dovodi izravno do pitanja narcisticke o samljenosti. Razrnatranja povezana s ekonomskim glediStem u nasoj terapij i takoder nam razj as njavaju da je tehnicki neisprav­ no na poCe tku dovesti u svijest pacijenta zametke i pocetna oCitovan j a p r avoga pozitivnog prijenosa, umjesto da se naj­ prije prorade narcisticke i negativne nadgradnje. Koliko mi je poznato, Landauer je prvi u pozorio na cinje­ nicu da svak a interp retacija projiciranog cuvs tva isprva sla­ hi to cuvs t vo i jaca one njernu oprecno. Kako j e nas cilj u analizi da izdvojimo jasno kristaliziran genitalno-objektni libido, da ga oslobodimo o d njegovih stanja potiskivanja i da ga izdvojirno o d n arcistickih, pregenitalnih i razarajuCih p ?-ticaja, analiza treba , dokle god j e m oguce, da se bavi sarno ill pretezno ocitovanjima narcistickog i negativnog prije­ . . .nosa, da ih inter pre tira 'i na njih svodi anaIizu, a znakove P~cetne lj u bavlle t eznje treba os taviti da se nesme tano raz­ VlJu SVe dok se jasno i nedvojbeno ne koncentrir aju u p ri­

113

jenosu. To se obieno ne dogada sve do vrlo uznapredovalih stadija, eesto tek pri kraju analize. NaroCito je u slueajevi­ rna prisilnih neuroza vrlo tesko vIadati ambirvaleneijom i sumnjom ako ambivalentni potieaJi nisu izdvojeni dosljed­ nim naglasavanj em teznji (kao sto je nareizam, mdnja i osjecaji krivnje) koje su u opreei s objektnim libidom iIi se razlikuju od njega. Ako· ovo izdvajanje nije provedeno, praktieki je nemoguce izaCi iz stanja akutne ambivaleneije i sumnj.e; sve interpretacije nesvjesnih saddaja gube svoju snagu, ako ne i djelotvomost, zbog zida podignutog od oklopa sumnje. sto'Vise, ovi elronomski motivi povezuj u se Vonlo dobro s topiekim motiV'ima, jeT pravi, p rvobitni objektni libido, narocito ineestna genitalna teznja, uvijek je one sto je u neurotika najdUlblje potisnUlto. Naprotiv, nar­ cizam, mrmja 'i osjeeaji krivnje, kao i pregenitalni zahtjevi, 'leze bIize pdVlrsin1, ~ u top ickom i U 's>trU!kturnom s-mi~lrU. S ekonomskog gledista, zada tak bavlj enja prijenosom mo­ glo bi se najbolje formulirati ovako : analiticar mora teiiti da postigne koncentraciju svega objektnog libida u Cisto genitalnom prijenosu. Da bi to postigao, moraju se oslobo­ diti ne sarno saclisticke i narcisticke energije vezane u ka­ rakternom oklopu, nego se i pregenitalne f.iksaeije mo.raju razrijesiti. Kada se s prijenosom ispravno po.stupa, onda se, nakon oslobadanja narcistick ih i sadistickih teznji iz sklopa karaktera, ovako oslobodeni libido koneeIlltrira na ;pregenitatlna JStanja; zatim dalaZJi, na neko 'V·r ijeme, do pozi­ tivnog prijenosa pregenitalnog, ·tj. viSe infantiJnog karak­ tera, koji posp jesuje proboj pregenitalnih fantazija i in­ eestnih zelja i taka pomaze oslobadanju pregenitalnih fik­ sacija. Medutim, saw libido, analiZJ.om osloboden iz svojih pregenitalnih fiksaeija, struji zatim ka genitalnorp stadiju, te pojacava, kao u slucaju histerije, genitalnu edipsku si­ tuaeiju, ili je pak ponovo budi, kao u slucaju prisilne neu­ roze (depresija itd.)_ To se, ponajprije, obieno dogada uz pratnju tjeskobe, pri cemu se reaktivira infantllna anksiozna histerija: Ovo je prvi znak nove katekse genitalnog stadija. Ono sto se po­ javljuje u ovoj fazi analize, medutim, nije geni,talna edipska zelja kao takva, vee je to opet obrana od nje putem ega ­ strah od kaSitraeije. Tipieno je da je ova koneentracija Ii­ bida u genitalnom stadiju ,s arno privremena, a veCinom je to pokusaj da se p os tigne nova ,kateksa genitainih teznji. Nesposoban da se U OVOID trenutku bori sa sDrahom od ka­ straeije, libido uzmiee i privremeno teee natrag 11 svoje pa­ toloske (narcisticke i pregenitalne) fiksaeije. Ovaj se proees obimo ponavlja mnoglO pwta; s va ki pokusaj da se p.rodre 114

do genitalnih ineestnih zelja pracen je povlacenjem zbog straha od ka,s traeije. Posljediea toga je, zbog reaktivizaeije straha od kastracije, ponovno uspos,tavljanje starog meha­ nizma za vezanje tjeskobe; to znaci, iii se pojavljuju pro­ lazni simptomi, ili, sto je mozda eesCi sluca j , nareisticki obrambeni mehanizam se u potpunosti reaktivira. N aravno, analiticar uvij ek interpretira najprije obrambeni mehani­ zam i tako sve dublju infantilnu gradu iznosi na svjetlo, te sa !s vakim korakom prema genitalnom stadiju a-astvara se nes to tjeskobe dok se libido konacno ne ucvrsti na ge­ nitalnom stanju, a tjeskoba ili pregenitalne i narcisticke zelje postepeno zamjenjuju genitalni osjeti i prijenosne fantazije.! Kada sam objavio ova otkriea, brojni su analiticari tvr­ dili da oni ne bi mogli znati u kojem trenutku stvarnoj neurozi pripada tako velika uloga u analizi. Na ovo pitanje moze se sada odgovoriti: u onoj fazi analize kada su bitne. fiksacije libida razrijesene, kada se pres-talo preradivanjem neurotske tjeskobe u simptome i karakterne erte, onda se jezgra neuroze, tjeskoba Zlbog zastoja, u potpunosti ne uspo­ stavlja. Ovaj neurotski zas-toj odgovara zastoju sada slo­ bodno lebdeeeg libida. U ovom stadiju, buduci da je sve pretvoreno o.pet u libido, pravi pozitivni prijenos, koji je njezan i culan, razvija se u punoj snazi. J>acijent pocinje da masturbira s fantazijama iz prijenosa. Preostale sputanosti i infantilna izoblicenja ineestno-fiksirane genitalnosti mo­ gu se ukloniti kroz ove fantazije; tako se, dosljedno i su­ stavno, priblizavamo ·stadiju analize kada smo suoceni sa zadatkom razrjesavanja prijenosa. Medutim, prije nego sto pristupimo ovom .s~adiju, izlozit cemo jos neke klinicki pro­ matrane pojedinos~i koneentracije libida na prijenos i na genitalno podrucje. 1 2. SEKUNDARNI NARCIZAM, NEGATIVNl PRIJENOS I WID U BOLEST

Labavljenje, zap.ravo -ra'stvaranje obrambenog mehanizma karaktera, koje je potrebno da bi se oslobodila najveca mo­ guea kolicina Jibida, donosi sobom da .ego- privremeno dode U potpunQ bespomocnu si,tuaciju. Ovo se moze opisati kao faza sloma sekundarnog narcizma. U ovoj se fazi zapravo I Bilje~ka, 1945: S obzirom na orgonsku biofiziku, cilj je orgonske te­ :apije da r astvori oklopljivanje na takav na~in da svi biolo~ki refleksi 1 Pokreti kona~no postanu ujedinjeni u potpuni refleks orgazma i dove­ ~u. do osjeta orgonskih strujanja u spolnim organima. Ovo omogu. cUJe uspostavljanje orgasti¢ke p otencije.

115

p acij en t drli analize uz pomoc objektnog libida, koji j e u meduvremenu p ostao s lobodan, i to m u p r ibavlj a neku vrstu dj etinje zastite. Ali slom reakcij skih form acij a i privida ko­ je je ego p odigao za svoj e samop otvrwvanje, izaziva u paci­ jentu j ake n egativne teinj e protiv analize.2 Uz to, rastva ra­ nj em oklopa nagonski porivi ponovo zadobivaju svoj u prvo­ bi tnu jacinu i ego sada osjeca da je p repusten n jima. Uzeti zajedno, ovi cimbenici katkad uzrokuj u da rpr elazne faze postanu kriticke: j aylj aj u se sklono sti samou bojs tvu; paci­ jen ta ne zanim a n jegov posao; u shizoidnih karaktera po­ vremeno s e primj ecuju ca k i autis ticke regresij e. Prisilni neu rotski karakteri se zbog s voj e snaine analnosti i tvrdo­ kome agresije pokazuju kao n ajotporniji U ovom procesu. Dosljednim interp retiranjem ~, naro6ito, jasnom p roradom n egatli'Vll.ih teZilji u pacijenta, analitiear ,ko ji \nlad a pr.ijeno­ 's am maze lako nadzirati tem po i j aciJnu p rocesa . U tijeku 'r astvaranja r eakcijs kih fOl'macija, potencija mu­ skarca, tj . ono sto j e a d n j e j os ostalo , doZivlj ava slam. Obicavam 0 tome obavijestiti erektivno potentne p acijente, da bili izbjegao reakcij u koj a moze biti vrlo jaka. Da bi se ublaiio sok akutnog p or em eeaja erektivne moei u takvih pacijenata, rpreporucuje se da se pacijentu savj etuje apsti­ nencija, eim se n a osnovi n ekih 7.nakova nasluti dekompen­ zacija (poj acavanj e sim p toma i t je·skobe, p oveeani nemir, pojava straha a d k astracij e u snovima). S d ruge strane, kod nekih vrs ta narcis tickili karaktera koji odbijaju da uzmu do znanja kompenzaciju iz straha od imp otencije, prisiljeni sma da ill izloiimo neugodnom doiivljaj u. Dok jake nar­ cisticke i nega tivne reakcije p roistjecu iz toga, ova izloze­ nost, utoliko koliko s trah od kas tracije postaj e vidljiv, te­ melj ito krci p ut dekompenzacij i sekunda rnog n arcizma. Bu duCi da je dekompenzacij a potencije n aj sigurniji znak da s trah od kas tracije postaje af ektivan dozivl jaj, a da se i oklop rastvara, izostanak sme tnji p otencije u tij eku ana­ lize nekog erektivno potentnog neurotika mora znaCiti da pacijent nij e bio du boko uzbuden . Naravno, ovaj problem ne postoji u vcd ni slueajeva, jer yedna pacij enata vee u pocetku lijecenja ima sme tnje poten cij e. Ali ima pacijenata koji zadriavaju erektivn u moe p odriavanu ad sadizma, te drugih koj i, a da to n e znaju , imaj u smetnju potencije, npr. slabe erekcije i prerane ejak w acij e. 2 Cini mi se vrio vjerojatnim da je prigovorirna koji su se podigli za vrijeme m oje rasprave 0 negativnom prijenosu pridonijela cinje­ mea da se, o bicno, nije ulazilo wlo du boko u pacijentov narcisticki zastitni mehanizam, spretavajuCi. na taj nacin sOaZan prijenos mdnje.

116

Dok pacij ent ne shvati puno znacenje svoj e spolne smet­ nje, analiza rr:-0~a,. viSe iIi manje, ~~ se bOri. protiv l.i~nosti pacijenta u cJel1m ; ana se na pacIJ enta m aze oslomtr kao Ila saveznika u borbi protiv n euroze do one m j ere do koje se a naliza bavi simptomima od k ojih pacijen t trpi i u koje za to ima uvid. S druge strane, p acijent s e s Iabo zanima za ~nalizu svoje n eurotske reakcijske osnove, tj_ svog neurot­ skog karaktera. U tijeku analize, meautim, njegov stay pre­ rna nj egovu karak teru prolazi kroz korj enitu promjenu. On pocinje osjecat i da je i u tom pogledu boles tan ; shvaea sve sto proi.zlazi iz n jegova kara ktera kao temelj svoj ih simptorna, stjece zanimanje za p romjen e svoga karak ter a i svoju zelj u da ozdra vi prosiruje n a svoju spolnu sm etnju, utoliko sto je nije od samog pocetka osjeeao kao uznem i­ m juCi simptom.· Na taj se n acin sub jektivno cesto osjeca bolesnijim n ego prije analize, ali je i takoder volj nij i da su­ raduje u an alitickom r adu, sto je neminova n uvjet za u spjeh analize. Posta ti sposob an za zdray spolni zivot (0 cijem zna­ cenju za p sihi cko zdravlj e je doznao od a nali ticara ili ga i sam dokuCio), glavna je motivacija za n jegovu zeIju da ozdravi. Prema tome, zelja za ozdravljen jem bitno je no~ ena svi­ jeScu 0 pom anj kan ju uzitka koj i r ada neurozu, a nesvj esno je nosena prirodnim gen italnim zahtjevima. S~ri uvid u b olest i jac i os jeca j b olesti nisu sarno poslj e­ dica dosljedne analize na rcistickog obr amb enog m ehanizma d ego-obrane; poronja, stovise, dovodi do poj acane obrane u obliku negativn og prij enosa. Njegov je smisao m rln ja upe­ rena na analiticara kao uzrocnika poremecaja neurotske ravnoteze. No .raj stav vee sadrli sjeme su p rotnog stava, ko­ ji je pozvan da analizi p ruzi n ajvecu pom oc. Sada je p a· cijent p risiIj en da se potpuno p odvrgne an alizi ; on pocinje gledat i analitiCa
Ako, s dinam ickog .j ekonomskog glediSta , analiza tdi uspo­ stavljanju genitalno-cu lnog p rijenosa, postavlj a se p itan je tehnike, nai me kako da se shvati pravilo a pstinencije i kakvim sadriajem da se o no dspuni. Mor a Ii p acij ent odu­ sta ti od svak og ob lika sp olnog zadoyoljen ja? Ako ne, onda od kojeg? Neki a naliticari tumace pravilo ap stinencije k ao potpunu zabranu spolnog cina , osim za one p acij ente koji

117

su u hraku, pa to o brazlazu time da inace nece doCi do zastoja libida i njegove koncent'raoije u prijenosu . Ali, tome nasuprot, mora se narocito naglasiti da ee takve zabrane mnogo vjerojatnije sprijeciti uspostavljanje pozitivnog pri. jenosa nego sto ee ga pospjesilti. UkratkJo, smatram da za. brana tkoi,tusa ,ne postize zeljenu ,svrhu. Osim u nekim iz­ nJimnimsl'llcajevima, nije Ii ova mjera u opreci S opCim na­ ceIima analiticke terapije, pa je valja odbaciti. Zar neee tatkva zab-rana automatski ojacati polaznu neurotsku situa­ ciju, npr. genitalnu frustraciju, umjesto da je ukloni? U slucaj'll spolno zaplasene zene i erektivno impotentnog m'll­ skarca, ograniciti spolni 6in bilo hi terapeutski pogresno. Naprotiv, citav koncept analitickog zadatka prinuduje nas da genitalnost sarno pod po.sebnim okolnostima stavimo pod pritisak trenutne zabrane. Ta, napokon, ipak se iradi 0 tome da je neuroza nastala ,regresijom i odvmeanjem lii)isla od genitalnog stadija; zato je primaran cilj anaIiticke feh­ nike osloboditi libido iz njegovih zastranjenih uporiSta i koncentrimtli ga u genitalnom pocLrucju. Opeenito 'je nasto­ janje, zato, da se uklone pregenitalne aktivnosti pUitem in­ terpretiranja, a genitalnim sklonostima dopustiti da se raz­ viju s punom slobodom. Bila bi teska tehnicka greska da se pacijentima koji nisu onaniralri, zab-rani onaniranje upravo u casu kad prevladavalj u svoj strah od onaniranja. Bas na­ protiv; potpuno se slazemo s gledistem da geniJtalnu mas­ tuI'baciju treba dozvoIiti, pa i kroz duie razdoblje, a tkoje ' glediSte zastupaj'll br.ajni iskusni analiticariko'ji nemaj'll predrasuda. Tek kada masturbacija iIi genitalni c~n postane ociglednim otporom, valja ga kao i svaki otpor ukloniti pu­ tern interpretiranja i, samo u krajnjim slucajevima, zabra­ nom. Potonje je, medutim, rijetko potrebno - obicno sa­ rno za pacijente koji pretjerano masturbiraju. Prevladava­ juCi veCinu nasih paci:jenata, narocito zenskih pacijenata, ne treba prisiljavati na bilo ,kakav obIik genitalnog odri­ canja u analizi. Kada pacijenti pocinj'll da masturbimju, imamo prvi siguran znak nove katekse genitainog 6tadija, reaktiviranja osjeeaja za erotsku stvarnost. _ U mnogim slucajeV'ima libidni zastoj djeluje kao sputa­ vajuCi elemen.t analize. Kada je koncentracitja svega Iibida i na njeznu i na culnu stranu genitalnosti daleko uznapre­ dova1a, jaka ,spolna uzb'll
tome, da se pravilo apstinencije mora primrjeniti s kraj­ njom prilagodljivo s6u i mora briti podvrgnuto ekonomskom nacel u koncentracije libida na genitaJnu zonu. Opeenito, dakle, one ,t ehnicke m0ere koje sluze wj koncentraciji su ispravne, a one koje je prije.ce su neispravne. CuLni prijenos, koji se jav'l ja paralelno s tom koncentra­ djom libida na geThitalno podrucje, s j edne je strane na;j­ snaznije sredstvo kojim se dovodi nesvjesna grada na svjet­ 10 i, s druge strane, zapreka je analizi. Genitalno uzbudenje uzro k uje ozivljavanje spolnog sukoba u cjelini, i neki pa­ cijen ti odlbijaju, cestlo kroz dugo vremena, da priznaju pri­ jenosnu pnirodu ovog sukoba. Vazno je u ,toj situaciji da oni' nauce da podnose genitalnu frustraciju, da se sad po prvi put ne predaju reakcij ama razocaranja, da se ne vra­ eaju u svoju neurozu, a svoje njezne i culne teznje da su usredotocili na jedan objekt. mamo iz is kustva da pacijenti koji 11isu prosli kroz takvu fazu Gulnog prijenosa genitalne prirode nikad potpuno ne uspijevaju uspostaviti genitalno prveI1s/vo, s'to, sa stajaliSta bbidne ekonomije, cini manju iii veeu manu u procesu lijecenja. Ako je to slucaj, analiza je ;iJj promasila da postigne stvarno oslobadanje genitalnih tezujti iz potiskivanja iii ni'je mogla neutralizirati osjeeaj krivnje koji onemogucava ujedinjenje njeznihi culnih tez­ nj i. Znakovi da je ovaj napor' bio potpuno uspjesan jesu: 1. Genitalna masturbacija bez osjecaja krivnje, s genital­ nim prijenosnim fantazijama i pri'mjereIllim zadovoljenjem. Kada s-u padjent i anaJi ticar istog spola: masturbacija s fantazijama u kojima analiticar ima ulogu incestnog objekta. 2. Katkad nalazimo incestne fantazije bez osjecaja kriv­ nje. Od,r icanje se najlbolje postize ako je poticaj potpuno svjestan. 3. Genitalno , uzbuaenje za vrijeme analize (erekcije u mus kih pacijenata; odgovarajuee tome u zenskih pacijena­ ta) kao znak da je prevIadan strah od ,kastraci:je. Ne moze se dovoljno naglasiti da se aktiviranje genital­ nosti koje prethodi konacnoj dezinteg.raciji neurotskog ka­ raktera i vodi do uspos,tavljanja genita,lnih karakternih crta, nikad ne postite sugestijom vee jedino analitickim meto­ dama , ispravnim radom na pri'jenosu, §to ima za cilj gore opisanu 'koncentraoiju lihida na genitalno podrucje. To se, zacijelo, ne postize u svim slucajevirna, pa se, na primjer, dob ,pacijenta i dugotrajnost nel1roze javljaJu kao jaka ogranicenja. Ipak to nije samo ideal nego u mnogim ,slu­ caj evima dostiZiv cilj. S ekonomskog stajaliSta, aktiviranje gen i,talnostJi je nezamjenjiV'o jer ono cini, hila za vrijeme

119

Hi neposredno nakon analize, temelj uskladivanja libidne ekonomije putem genitalne funkcije. Opasnost da pacijent bu de uvucen u nezgodne situacije, - ako se njegovoj gen italn osti prep us te slobodn e uZde za vrijeme analize - p otpuno j e zanem ariva. Kada bi njegova neuroza mogla p rouzrociti da ucin i nesto nepozeljno, nije ga tesko odvratiti od toga podvrgavajuCi njegove motive temeljitoj analizi, a da m u se ne mora niSta zabranjivati. To pretpostavlja, naravn o, da analiticar ad pacetka ima nadzor nad prijenosom. Na ravao, analiticareve subjektivne procjene situacijeimaju U ovom podrucju znatnu sirinu: neki analiticar nece se protiviti tome da mladie s,tupi u sp oini odnos, ali ee j ako zamj eriti ako to u Cini mlada zena (dvostruki moralni standardi u odnosu na spot). Drug.i ana­ lhicar, ispravno, neee p r avi ti takvu razliku u k aIiko taj ko­ rak, drust veno srnioniji kad se radi 0 rnla doj zen i, ne skodi anatizi. 4.0 PITANnJ ..RAZRJESENJA. POZITIVNOG PRlJENOSA

Kako je Freud utvrdio, nakon sto je prijenosna n euroza uspj1esno uspostavljena , analitiear je suocen s konacnim za­ datkom razrjesenja pozitivnog prijenosa koii u t om trenut­ ku prevladava analizom. Odmah se postavlia pitanie da Ii je avo razrjesenj e potpuno istovjetno 'S rastva:r ani:ima dru­ 19ih ~prenesenih« afekata pl1tem svodenja n a n j ihove in­ fan tilne izvore; d a 1i je to , ukrat'ko, stvar »r a'S'tvaranja« po­ zMivnih poticaja. Ne moze postojati r azr iesenje prijenosa u s.mislu »rastvaranja«. Vazno je da je ob jektni libido, koji je oslaboden svega nepotrebnog kao sto su rndnja, narcizam, prkas , sklonost k razoca ran iu , itd., »prenesen« od ana},iti­ cara na drug:i objekt, ona j koji je u skladu s paciientovim potrebama. Dok j e m oguce »rastvoriti« sve sadis ticke i pre­ genitalne prijenose svod ec.i ih na n jihove infan tilne izvore, to se ne moze u ciniti u slu caj u genitalnos ti, jer je genitalna funkcija dio funkci je stvamos ti uopce. Ovo pokazuje paci­ jentovu odlucnost da ozdravi , odlucnost koja ga tjera na­ prijed prema stvarnom zivotu i ,tran ispl1njenje njegovih genitalnih zahtlj eva i, sa stajaIi§ta ozdravljenja, cini to s dobrim razlogorn.3 Sigurno nije lako razumjeti zasto svo­ denje genitalnog p rij enosa n a genitalne incestne zelje ne - 3 Siroko razmatran problem lOzeIje da se ozdravi« nije tako slozen kako se cini. Svaki pacijent je sacuvao dovolj nu kolicinu iskonskib poriva prema ljubavi i liZivanju ;avota. Ovi porivi, ako _su i potpuno zakopani, nude najvaznij u pomoc u nasim naporirna .

120

»rastvara« taj prijenos, vee ga , n a protiv, sarno oslobada inces tne fiksacije, omogucuj uCi fiU da trati zadDvoljenje. Da bismo r azumj eli zasto je ta ko, mozda nam pornogne rasudivanje da i svodenje, na primj er , analnogprijenosa na infantilnu situaoiju ne »rastvara« katekse poticaja vee poroiee libidnu kateksu iz analnog podrucja u genitalno. Tako se o digrava napredovanj e od p regenitalnosti do pri­ ma;ta genit alnog. Takavkvalitativan pomak nije viSe moguc pri svodenju gen italnog prijenosa na primarnu s.ituaciju, jer . geni talni stadij predstavlja najvisi lihidni stadij u napre­ dovanju prem a izlj ecerrju. Ovdje je jedina mogucnost »pri- ' jenos prijenos a« na zbiljski objekt. Velike teskoee se susrecu kad je posrij edi sm jenjivanje pri jenosa naroeito u pacijenata suprotnog spola. Lihi do pr kosi poku sajima o dvajanj a, u nekim slucajevima i mje­ secima. IspitujuCi razloge za libidnu »lj epljivost «, otkrio sam sl jedeee: _ , 1. Tragovi nerijesenih osjecaja krivnje koji odgovaraju sadizmu, jos nesvjesnom, prema obj ektu iz djetinjstva. 2. Pata;na nada da ee analitica r naposljetku ispuniti za· h tjeve Ijubavi. Analiticar mora imati sesto eulo za ovu po­ tajnu nadu , koju pacijent nikad n e otkriva sam od sebe. 3. Trag ne genitalne vee infantilne vezanasti na analiti­ t ara kao predstavnika zastitnicke majke. Ova vezan osf je neizbjezn a posljedica same analitieke situacije. (Rankov koncep t analiticke .situadje kao fantazirane situacije utro­ be moze se ovdje cesto primijeniti.) Upravo kao sto se po­ sljednji tragovi sadistickih poticaja proraduju u analizi osj ecaja k rivnje, tako su t ragov,i lib idne fiksacije pregeni­ talnog karaktera prDradeni u analizi »ljepljivosti« koja PrD­ izlazi iz infantilne fiksaCije uz majku. 4. I napokon u ovim zavrsnim stadijima analize susre­ cerno , narocito u djevojaka i nes retno udanih zena, ogro­ man strah pred preds'toieCim spolnim zivotom, koji se ra­ zotkriva dijelom kao primitivan strah od koitusa, djielom 'kao vezanost drustvenim n onnama monogamne ideologije iIi zahtjevom za nevinoseu. Potonji n arocito zahtijeva te­ rnelji tu analizu: ona otkriva jak o poistovjeeenie sa mono­ gamnom ma jkom, tj. ma jkom koja trazi nevinost iIi otkriva ~ens·k i osjecai nedovoljno razradene manie vrij ednosti koji proizlazi iz djetinje zavisti za penisom. Uz ,to postoji i ra­ zumsk i, sasvim opravdan stra'h od teskoea vezanih uz spol­ ~i fivo t u drustvu koje u seksu alnosti gl eda nesto ponizu­ ]uce. Muskarci s e eesto sus:r ecu s teskoeom da, kada uspo­ stave jedinstvo izmedu n jeZnost i i oulnost i, postaju nespo­ sob~i za odnosaj s p rostitutkam a iIi drugim osobama koj e

121

za to prirnaju novac. Ako se odmah ne ozene, neee lako naei pantnera kojli ee ih zadovoljiti i u illJje~nosti i u eulnosti. Ove i brojne druge akolnosti otezava'ju pacijentu da se odvoji od analitieara. Pacijent ee vdo eesto zadovoljiti svoju eu1nost s objektom kGji ne voli, bolje reeeno ne mo­ ze voljeti, 'j er su njegove naJklonosti ,v ezane IllZ analitieara. Taka ova vezanost otezava pacijentovo nalazenje pravog objekta dok 'je u a'nalizi, najholji ,rezuIJtati se postizu kada pacijent, bila muski iIi zenski , nalazi odgovarajueeg partne­ ,ra prije nego sto analina zavrsi. Ovo ima veliku prednost da se ponaSanje u novom odnosu jos moze analiticki nad­ zira ti i moguCi neurotski ostaci laJko ukloni,ti. Ako se nalazenje partonera za vrijeme analize ne dogodi suvise ranG, tj. ne prije nego sto je proraden pozitivan pri­ jenos, i aJko je ana.Jitiear oprerzan da ni 'na koji nacin ne ut'jece na pacijeIlita (ne pozuruje njega iIi nju da odabere part'l1era) , ne moze biti uopee sumnje u prednost taJkva za­ vrsetka lci:jeeenja. Sada, zacijelo, postoje teskoee drustvene prirode, ali njihovo bi nas razma,tranje odvelo izvan okvira ove knjige; a i bile su vee razmatrane u dj elima koja se bave upravo tim pWblemom.4 5. NEKOLIKO NAPOMENA 0 PROTUPRIJENOSU

Lako je shvatiti da su os.obine pojedinog analiticara odlu­ oujuCi Cimbenik u liijeeenj u svaJkog pacijenta (i .u svakoiill slueaju u drukeijoj mjeri). Kako znamo, analitiea,r ima za­ daltak d,a se sVQjim vlastitim nesvjesnim ikoristi kao vrstom prijemnog aparata ,priolagodenim nesvjesnom analizandu; zatim svakom pojedinom paoijentu pristupi u skladu s nje­ govom osobenosQu. Uobieajeno analitieko znan'je i sposob­ nost analiticara ovdje su ilnaeajni sarno utoH-ko koliko mu njegova prije'mCivost za nepoznato nesvjes'l1o ,i njegova spo­ solbnost da se prilagodi svaikoj analitiekoj situacidd omogu­ euju da poveea ovo znanje i sposobnost. Ponajprije moramo rasvijetliti nesto $Ito bi se lako moglo pogresno razum'jeti. Freud je preporucio da analiticaQ' bude nepristran, tj. da bude s'Poso'ban za to da ga svaki novi obrat analize kao liznenadi. Pokazuje se da je ova prepoIR.lJka u suprotnosti s nasi.m zahtijevanjem sLlstavne ana:lize otpo­ ra i strogog izvodenja posebne tehnike iz strukture svakog sluc3Jja. Kako se moze , netko ee se pitati, 'b iti pasivan, pri­ • Usp . Reich: Geschlechtsreife, Enth[tsamkeit, Ehemoral, MUnster Verlag, 1930; Der sexuelle K ampf der Jugend, Verlag fUr Sexualpolitik, 1931.

122

jemlj iv, p riprarvan za ,iznenadenja, a u isto vrijeme postu­ pam logieno, sustavno i davati smjer analizi? Neki od mojih koleg a , stoviSe, pogresno pokusavaju rijesiti nove zadatke analize ka:ral<:tera razmisl'jajuCi 0 stnukturi slucaja. Spom enuto protuslovlje ,sarmo je prividno. Ako je ana1iti­ car razvio spos'o bnostkoju je F,reud 'p reporucivao, rad na otporima i prijenosu automatski ee se odvijati kao reakcija na proces u pacijentu, bez ikakve potrebe za napornim raz­ miSljanjem 0 strukturi pojedinog slueaja. Kada se grada Ikoja se razlikuje u dinarniokO'j vrijednosti iznosi istovre­ mooo liz ,r azI.iCitih slojeva nesvjesnog, ana,liJticar ee spontano odabrati jedan element umjesto drugog, te ee bez mnago razmiSlj anja analizi,r ati ego obranu prije potisnutih sadr­ cZaja itd. I ntenzivno razmiSljanje 0 struktur,i i tehnickim za­ htjevima slueaja uvijek 'je znak da slucaj predstavlja neki osobito nov i neuobieajen tip iIi je, pak, njegovo nesvjesno bilo kako zwtvoreno za gradu koju iznosi pacijent. Freud je ~rnao pravo kada je ,rekao da 3'nalitiear mora biti pripravan za iznenadenja, ali, osim toga, mora imati sposobnost da ono iznenaduj,uee noVl() wlo hrzo uklopi u ulmpni ko:ntekist terapijskog procesa. Ako se, od samog poeetka, analiza 'razvija ill skladu sa strukllurom slueaja i 'n a temelju prije­ nos-nih otpora, ako je izjbjegnuta pogreska zbunjivanja pa­ cijen ta 1 kompliciranja situacije interpretacijama koje su suviSe duboike i p,reuranjene, tada se sredivanje nove grade zbiva gotovo automatski. Najvazniji razlog za to jest da se relevantni elementi nesV'jesnog ne pojavljuju samovoljno, nego ona'ko 'kaka odgovara tokiu same anahze. Pretpostavlja se da analiticka grada i o llpori , s pocetka mehan ieki jedno liZ drugo i ispremij.esani, poteku ka$lnije uzas1 topce. Jos jed­ nom - to je sarno pitanje sustavne analize otpora. Iz tehnickih razmatranja slueajeva (sto se moze dogoditi sarno intelektualno) mozemo lwko steCi pogresan utisak da je karrnktero-analliltick[ pO'sao poS'ljed:ica intelektuallnog se­ ciranja ,slucaja za v,rijeme lijecerrja. Ali ova »intelektualiza­ ci'j a« se one smi}e pripisati samom analoitickom poslu, eiji us:pjeh ovisi umnogom 0 intuitivnom shvaeanju i' djelo­ vanju. Jednom kad pocetnik prevlada tipicnu sklonost da svoje analitieko znanje 0 slucaju »'brzo proda«, kad jednom nauei da, se slobodno prepusti SV,Oil1l pos Lu , tada 'je postavio bitan teme1j anal;iti6ke sposobnosti. Sasvim oeHo, sposobnost analitieara da se slobodno pre­ pusti svom radu, da zahvati slucaj intuitivno a da se ne zalij epi uz svoje intelekllualno postignuto znanje, ovisit ee o uvjetima, koji pripadaju njegovu 'karakteru, onako kao sto

123

je sHena sposobnost analizancia ,cia se prepu sti odredena stupnjem do kojeg je olabavljen nj egov karaktemi oklop. Ne ulazeCi u cijeli sklop pitanja, pokazat cerna p roblem protuprijenosa na nekoliko tipicnih prirnj era. Obicno je mo. guce prepoznati po n acinu kako slucaj na preduj e da Ii i u kojem podrucju j e s tay analit icara manjlkav. tj. ometan njegovim vlastitim psiholoskirn te~ kocama. Krivnju za to da neki slucaj evi nikad n e stvore afektivan nega tivan pri­ jenos, treba pripisati ne t oliko pacij entovO'j zakocenosti ko­ liko anali ticarevoj. Analiticar koji nije uklonio p otiskivanje 'svojih vlasti tih agresivnih sk lonosti, n ece biti sposoban da taj posao za dovoljavajuce obavi na pacijen tu i moze eak razviti afekDivno neraspoiozenje da izvrsi tocno in telektual· no p rocj enj ivanje vaznosti analize negativnog p rijenosa. Analiticareva potisnuta agres ija uzrokovat ce da on n a paci· jentovu agres iju, koj u treb a izazvati, gleda kao na iza· zov. On ce b ilo predvi dj eti negat ivne potk aj e u pacijenta iii ee bilo ka.ko spr ij eei1i njihovo oeitovanje. On moze cak poj acati p otiskivanj e agresij e p retjeranom Ij ub azn o~ Cu pre· ma pacijentu. Pacijenti b rzo osjete takve stavove kod ana· liDieara i temeIjito ih iskor istavaju u smisiu nj ihove neuro­ tiene obrane poriva. Afektivna za-kocenost iIi boj ailj ivo pre­ tjerano pris.tojno ponasanj e na s trani analiticar a najrje­ Citiji je znak otklonj en e vlastite agresije. Nasuprot ovome stoji a naliticareva karakteroloska nespo­ sobnost da se bod s pacijentovim spolnim ocitovanjem, da.kle nlj egovim pozitivnim prijenosom, a da ne bude cuv­ stveno uvueen. Po njegovu djelovanju kao kontrolnog anaH­ ticara, moze s e u s>tanoviti da v.Jastiti strah od pacijentovih euInih i spolnih ocitovanja ne samo eesto jako sprecava Iij ecenje, nego moze la.ko osujetitri uspostavljanje genita1nog prima ta u pacijenta . Pod illor malnim analitickim uvjetima, pacijentovi genitalni zahtjevi za Ijubav1ju postaju ociti u prijenosu. Ako sam an aUticar n~je bar donekle sreden u odnosu na spolna pi tanj a ili ako nije bar inteIektua:1no us­ mjeren seksualno-potvrdno , njegov ce posao kao ana1iticara sigurno t rpj eti. Ne treba ni reci da analitiear koji nema spolnog iskustva neee biti sposoban da shva ti stvarne teSko­ ce u pacijentovu spolnom zivotu. Zato student psihoanalize treba da ispuni, dok prolazi an alizu za vrijeme svog raz­ doblja ucenja, najma n je is te zahtjeve koji se postavIjaju na pacijenta: uspostavlj anje genita1nog p rvenstva i posti­ zanje zadovoljavajuceg spolnog zivota. Ako ne pot-isne svoje vlastite poticaje, spoIno nezadovo1j an anali1icar koj i u tom pogIedu ima smetnj e ne sarno da Ce biti pod teskim 'priti~kom da nadzire svoj pozitivan protuprijenos; njemu ~e biti izra­

124

zjto tesko cia se bori s izazovom koji njegovim v1astitim spoI­

nUn zahtjevima dolazi od p acijen tovili spolnih o cHovanja. On ce bez sUlIlllj e zapasti u neurotske neprilike. P raksa nam nam eee najstroze zahtjeve u tom p ogledu, i bilo bi 1ude cia ill skrivamo ill poricemo. Svejedno je da Ii analitiear svjesno priznaje ili porice da se m ora boriti s takvim teskoea ma; svaki prosjecan paoijen t osj etit ce analitieare vo nesvj esno spolno poricanje ~ odbijanje i doslj edno tome nece biti spo­ soban da se oslobodi svojih vlastitih spolnih inhib icija . I n ije to sve. Analiticar, naravno, m oze iivjeti onako kako wisli da je ispra¥no: ako se nesvjesno drzi krutil1 moralnih na­ Cela, sto pacijent uvijek osj eti, ako je, n a primjer, a da to ne zna potisnuo poligamne s klon osti iIi izvjesne vrste lju­ bavne igre, bit ce doras>tao vrlo m alom b roj u pacijenata i bit ce skIon tome da poneko pacijentovo p onaSanje drli »infantiInim«. Analiticari koj i prijenose svojih p acijenata dozivljavaju bitno narcistitki s.kloni su da svaku aktualnu zalj ublj enost pacijentoVll interpre tira ju k ao znakove osobnog Ij ubavnog odnosa. Iz istog raz10ga eesto se dogada da se pacijen tova kritika ,i nepovjerenje ne p rorade p rimj ereno. Analitieari koj i nemaj u dovolj an nadzor n ad svo}im vIas­ titim sadizmom lako zapadaju u dobro poznatu »anaIiticku sutnju«, a cia za to nema nikakva pravog razloga. Oni gledaju na sarnog pacijenta, a ne na pacijentovu neurozu, kao n a ne­ prijatelja koji lO ne fell da ozdravi«. Mnoge prijetnje da ce prekinuti analizu i mnogo n epotrebnih rokova nisu toliko po­ slj edlca nedosta tnosti analiticke tehnike kohko pomanjkanja strpljenja, Ik oj e zatim, naravno, mora ima.ti svoj u cinak na tehniku. Konacno, pogresno j e interpre tirati opee analitioko p ravilo (analitica r mora biti »prazan list papira« na kojem pacij ent ispisuje svoj p rijenos) tako da se mora uvij ek i u svakom slu caju poprirniti stay neZivota n poput mumije. Pod takvim uvjetima mnogi se p acijenti ne mogu lO odlediti«, sto kasnije Oini neophoclnim primjenu neprirodnih, neanaIitiekih mj era. Jasno j e da s agresivnim pacij entom moramo pos tupati druk­ cije nego s mazohistickim pacijentom, s pretjerano uzbude­ rum histericn im pacij entom drukCije nego s depresivnim pa­ cijentom, i da analiticar mijenj a svoj stay prema istom pa­ cijentu zavisno 0 situ acij i, ukratko, cia se ne ponasamo neu­ rotski cak i a.ko u sebi nosimo neki elemen:t n eu roze. Analitiear, istina, nece rukada moei sasvim zatajiti svoje osobenosti, pa ce to morati uzeti u obzir k ad m u se dodj e­ Ijuju pacijen ti , no ipak se od njega mora traziti da ta nje­ gova osobenost n e bude smetnja, da j e nadzire, da njome

125

viada. Takoder mOnllmo ocemati da ce ucenjem analize steci najrranju ,potrebnu m jeru ,k aralkterne p r ilagodIjivosti. . 'J ,k'ra,tiko, zahtje'Vi koje postavilj,a mo na anaJl,itiCaTa joednako 'Sill ve'li:ki koliko i teskoee \S kojtima se 's usrecemo u praksi. :~ osebno ce, pak, analiticar morati imati na umu da ce u svo. joj profesicma'lnoj alktivnosti djelovati u os:troj suprotnosti spram veceg dij ela u Isadasnjem gr,a dans:kom drustvu zestoko branjenih tpozicija i da ce bas iz toga razloga biti pwganjan, ismijavan i Jdevetan ukoliko ne bude htio, na racun svojih teorijskih i' pr.aktickih U'vjerenja da pravi ustupke drustve. nom poretku koji je u izravnom nerazrjesivom p,r otuslovlju sa zahtjevima terapije lJ1euroze.

Drugi clio

TEORIJA OBLIKOVANJA

KARAKTERA

Dosad smo u ovom p rikazu slij edHi PUit istr azivan ja kruto nametnut analiti6kom p raksom. Polazeci od pitanja ekonom· skog nacela analitiCke terapij e, pr ibllizili smo se karaktero· -analitickim p r ob lemima koji 's e okupljaju oko ?>nar cisticke z.ru2reke«. Mogli smo rije~ iti neke tehnicke prob lem e iDa­ ~li se prj tome suoceni s n oV'~m teorij &kim pitanjima. Is ticaLo se u nasim prlikazim a slucajeva da je narcisticki oklop, rna koliko razlicit od slucaja do slucaja. na tipican nacin pove­ zan sa_.sRo1niI!L§ukobima .u.._djetinJs1YlJ. To je, bu dite uvje­ rem, potpuno u sklacLu 5 anaUtickim ocekivanjim a. Sada, medutim, zadatak nam je da podrobnij e istrazimo ove ,veze Nasoj paznji n i'je promaklo da se promj ene koj e se doga'­ daju u p a tolosk im karakternim stavovim a u tijeku lijecenja zbivaju po nekoj odredenoj zak onomj ernosti. To je razvoj od neuro tske strukture karak ter a do strll'kture Cij a priroda je odredena p ostizanjem genitalnog primata. Zbog toga nazi­ 'Varno ga »'genitaJln1m karakterom«, I, konaooo , m orat cerna opisati brojna karakterna razlikovanj a, medu koj im a ce nas Dna mazohizma dovesti do kriHke novij.e analiticke teorije nagona.

7

dan

Karakterololko svladavanje in/antilnog spolnog sukoba 1

Na .p olju nauke 0 karakteru moze psih oanaliticko istraiivanje prnZiti iz o snova n ova glediSta, a polazeti od tih glediSta moze dati i nove r ezultate; za to ga osposobljuju t ri njegova obiljeZja : 1. Teor ija nesvje$lnih mehanjzama. 2. Povijesni pristup. 3. Shvacanj e dinamike i ekonomike psihiCkih p.rocesa. Kako se ps,ulOanaliticko istrazivanje kreee od istrazivanja pojava do njihove prirode i razvoja i obuhvaca procese »ou­ binske licnosti« i u p opreonom i u uzdu~nom presjeku, ono automatski otvara put za idealno istraiivanje karaktera, »ge­ netsku teoriju tipova«. Ova teorija, zauzvrat, moze nam dati ne sarno prirodno-znanstveno razumijevanje ljudskih nacina reakcije, vee i povijest njihova posebnog razvaja. Prednost pomicanj a istraiivanja ,karaktera iz podrucja tzv. duhovne znanosti, u Klageovom smislu rijeci, u podrucja prirodno­ -znanstvene pSihologije ne bi trebalo rpotcijeniti. Ahl klinicko istraZivanj e ovog podrucj a nije j ednostavno. Najpdje va~ja rasvijetliti cinjelllice 0 koj ima cerna govoriti. 1. SADR.2A.J I OBUK. PSmlCKIH REAKCUA

Od samog p ocetka pSlihoanaliza j e u istraiivanju karaktera udarila novim p utovima u skladu s n'jenom metodom. Freu­ dov02 prvo otkrice bilo je pionirsJd rad na tom podrucjru. 9n-J.e.-.pokazaod~ se izvjesne 'kar~t(:.rn.!Lcrt e mogu obJasniti kao _u pro~losti pod u tjecajem okoline nastale pretVOfl)e' p.ri~· m~tivnih IiagOri:sldh poticaja J kao nastavlj anje -tri:lr poticaja. I

Pm

put iznijeto na Kongresu Njem ackog psihoanalitickog

u Dresdenu, 28. rujna 1930. 2

~llQ.Je~ lIla primjer. da su ~krto st. sitn jcavQst i urednost izvednice analnih erotskih nagonsk.ih-snaga. .Xasnije su i ones; i Abrahaffi4 vaine doprinose teoriji karaktera po­ kazav~i odnos izme<1u karakternih er ta i infantilnih nagon­ skih snaga, np r.~-i:i-l:t-SU--s-vodni-na -uretralni e ro­ . am. U OViill pm m pok~aiima r adillo 'Se ~b~~nj enj u pnske os n~vtWipiCDjh~jed in al:n jh karakterIlih-crta. -Me­

dutim, problemi kojli su proizi~li iz zahtjeva Sovakodnevne

terapij e sei u dalje. Nalallimo se pred alternativom da: (1)

historij ski i dinamicko-e konomski karakter shvatimo leao cje­ lovitu formaciju, kako opeenito tako i s obzirom na tipolo~ke

pretvorbe, ihl (2) da se odreknemo 'lltjecaja na ne ba~ ne­

w3Jtni bro j slucajeva u kojiana se radi bas 0 tome da se od­

stram karalktero-neurotska reakcijtSka osnova .

uduei da pacij entov karakt~ u svom tiQicnom nacinu rea­ iranj a eostaj e otpor pro ttv razotkrivanja nelvj~n0tikarak.. temtoi or mote s e d6kazati (fa za vPljeme lijecenja ova ­ l nkcija 'k arak tera odraiava svoje podrijetlo: !J~roci...tipjcnih-.J reakcija ne,ke OSO.b ~~~2.Enev?Om .. Ziv.9J:!!..ijJ. lii e. cen ju isti ') su k ao i oni koji su ~wJ.e-.vriierne uvjetovaoli oblikovanje araktera . te su ucvrstili L sacuvali j ednom_ J.lspostaYl}en.Lna- : ~~-OblikO~Jlautomqtsk.L_ln.eh~H!~~J!Lne- ~ zavillim 0 svJ e snoj 'y.9Ul!.4 -­ U sagledavanj'll ovog problema, prema tome, ana sto je V,a iDO n is'll saddaj i priroda ove iIi one crte karaktera, vee smisleni naCin rada i postanak tipicnog naCina r eakci.je. Dok smo dosad mogli da razumijemo i genetski objasnimo sadr­ zaje iskus.tava i neurotske simp tome i karakterne crte, sada smo u stanju da dame objasnjenje formalnog problema, na­ .-;: Gin na koji netko c:!9zivljava i naCin na koji neurotski sim­ ptomi nestaju. Moje je tvrsto uvjerenje da utirem putza "razumijevanje onoga 5tO bi se moglo nazv.ati QW!ll!JJ.QiJ1..fr!!!J:!:l ' Jicnosti. PuCkim jezik om go'Vorimo 0 tvrdim i mekim ljudima, po­ nosnim, i onima koji se ponizuju, hladnim i toplim te 0 ot­ mjenim i strastvenim ljudima. }>sihoanaliza ovm raznih zna­ ~jki dokaZlJje-da.. 511 D e sarno razliciti oblici oklopljivanja ~pIo ~iv-.QPas~od van! sko! svUeta i poJ:lsnufI nagonskt-­ ti~O-.ID.IlOgQ tjeskoJie_ lza _ zahtj eVii ida. Etioloski, jill js Et{::J..i.~.ran~ priS~O~OELneke oSQ-ue kao i iza gmhti ponekad ~krutne reakci]e ruge. Razlika u okolnostima uzroku.i£ CIa Jedna osoba izlazl nakrarnl -pokusava izacliUilrrijsa svoj om

Freud: "Charakter and Analerotikc, Ges. Schr., sv. V.

130

d ru~tva

3 Jones: »t)ber analerotische Charakterziige«, Internationale Zeitschrift

fur Psychoanalyse, V (1919) .

• Abr aham: Psychoanalytische Studien zur Charak terbildung, Inter­

nationaler Psychoanalytischer Verlag, 1924,

131

tjeskobom na jedan nacin, druga na drugi nacin. S izrazirna kao sto su pasivno-feminini, paranoicno-agresivni, prisilno­ -neurotslci, biisteriaJci, genli.tailino-narcistiOki i drugi, p sihoa.na­ liza je sarno razlucila tipove reakcije prema grubo j shemi. Sada je vaZno da se shvati sto spada op cenito ill lloblikovanje karaktera« Ii da se kaze nesto 0 osnovnim u vj etima koji do­ vode do t akva razlikovanja t1pova. 2. FUNKellA OBUKOVAIDA KARAKTERA

132

at

izrnedu biofizioloskog nagonskog iivota vaIli'skog sviieta. ato ga nazlVa-mo KaraK. teromega. -U pocetku konacnog ohlikovanJa karaktera ega redovito u analizama nalazimo sukob izmedu genitalnih incest nih zelja i s.tv..arnog osujecivanja nj ihova zadOVOljenj a.iOblikOv~ kaJ 11 a,kWo. Zfl.fJ-'iniCJ
z
W.z.n.utLdjecii. Sjililiios£ Ako se ove pr iIike promijene, pro­

rnijenit ce se i uvj e..tLoblUco.vanjaTaraktera ~ao i s tru~kture

Jiaiiktera.) Postoje, nairne, i drugi nacini razrje senja sukoba,

naravno ne tako bitni iIi tako o dredujuci za cjelo~upnu bu­

ducu licnost, npr. jednostavno potiskivanje iIi oblikovanje

djecje neuroze. Ako pogledamo sto je zajednicko ovim llvje­

tima, nalazimo izrazito I jake genitalne z~j.e; i jos relativno

slab ego koji, zbog straha od kazne, nastoJl da se zastitLR9­ tiskiv
pgticaja, . a t~z~l i an'je Rrije!i 0YQm jednostavnom po­

tf~Krvanrupro.vaJ.oIILPQtisnutih poticaja. Posljedica je preo­ - braiaj a...ega,.-.-npr-.-obliJ.oo.vanje ddanja-stl'.aSlj.i.vog izbjega-­ vanja, sta'{,.oyCi k..9iemoz.~. ~yesti p ®"po,iam..»plahost« _To ~ !!iie neki ka.rakt~r. nego tek prvi korak k nj emu, ali s odluonim posljedicama ~ njegovo oblikovanje. Plahost iii srodan stav ega tini 0 ranicavan'e ega. Ali pri otklan'anju opasn Sl . _. Q.J.e...:po.t.1SJlu tp

~v stay takoder. jaCa...(

Pokazuje se, medutim, da ovaj pm preobraiaj ega, npr. ,p lahos,t, nije dovoljan da bi oVlladao nagonom. Naprotiv, on lako dovodi do razvoja tjeskobe i uvijek postaje behav,i oralna OSllova djetinjrih 's trahova. Da bi lSe o4rlalo potJi.skivanje, potreban je daljnji preohraiaj ega : potiskivan'a m oraju biti evrsto _s.po 'ena e 0 mora ocvrSnu 1 0 rana mora EO­ Pfl'niitft"fa] no djelatan~m~tski kar~kter,. .J) u u ia£ fstovremeno razVlijena djecja tjeskoba cini stalnu prijetnju potiskivanjima - tli ipak se potisnuto izrazava u tjeskobi - te, nadalje, buduCi da tjeskoba p r ijeti da oslabi sam ego, mora b iti stvorena zastitnicka formacija i protiv tjeskobe. Pokretacka snaga iza sV'ih ovih mjera koje poduzima ego je, u konacnoj anali21i, s.Y.i§.taILiILnesvjestan-strah c d kaz­ ~ sto ga danas uvijek iznova raspiruj e uobicajeno pona­ ,-sanje roditelja i odgojitelja. Na taj tacin imamo prividan

paradoks, da dijete od samog straha nastoji da se rijesi

1 svoga straha.

U biti, libido-ekc.nomski lluZno jacanje ega dogada se na ., osnovi triju procesa:

133

ego se poistoyj~6uJ e

5

, a talw oer sty ~ EgO razvija reaktivne st'!.x.~otj v spolnj b t __~naime, nJifiOi1U energiju u potreb1java u VL "'"4H x,rhu, .D.ja se obrani od tih teinja. _ .. Prvi proces daje okloplJiv3Jnju njegove znacenjske sadr­ zaje. (Afektivna zakocenost pacijenta koji boluje od prisilne neuroze ima znacenje: »Moram se svladati kao s,!2-je...mQ.· otac uvijek govorio da -tteba da r adim«; ali imai znacenje: »Moram cuvati svoje zadovolj stvo .i postat,i ravnodus3!n na

aa

zab~e ~ca.«J

_.l

-~-

Drugi proces vjerojatno veze najbitni'j i element agresivne energije, iskljucuje jedan dio mo torike i time stvara inhi­ birajuci eimbenik karaktera. Treei proces povlaci izvj esnu kolicinu libida iz potisnutih libidnih poriva tako da je njihova probojna snaga oslablje­ na. Taj preobrazaj ne sarno da je .k asnije uklonjen, on je ucinjen suviSnim uslijed jacanja onih energetskih kateksa preostalih otkako je bilo doslo do ogranicenja motorike, spQsobnosti zadovoljenja i opee r3!dne snage. ~ l"ivanje ega o d ," akao osljedica straha -Od ka zne. a na l1lcun energije ida, i sadrii za rane 1 or-e-' Jto~,QgO"j i telj i. Sarno na taj nacin moze obIiK'o­ _ ..vanj.e-kaz:akt.era postiCl svoj e ekonomske crlJeve: nbiaZa­ vanj e pritiska potisnutoga i, iznad toga, -jacaii'j e e ga. Me­ - - c;tut·im....-cijelL proces-ima L svoje nalicje. Ako je ovo okloplji­ vanje barem privremeno uspjesno u smislu potiskiv3!nja, one tvori, s dI1Uge strane, manje iIi viSe dalekoseznu zatvo­ renost ne sarno protiv poticaja izvana vee i ,protivdaljih odgojnih utjecaja. Osim u slucajevimajako-razvijenogpr-1ro,<) sa, ova zakocenost ne mora iskljucivati vanjsku_-posll:lSn~t. Takoder treba da imamo na umu da povrsinska poslusnosr, kao na primjer u pasivno-femininih karaktera, moze biti ,zdruiena s najupornijim unutrasnjim.gtporom. Ovd'je mo­ - ramo naglasiti i to da s e u jecine ' osobe oklopljivanje do­ gada na povrsini licnosti, dok se u druge osobe one dogada u dubini licnosti. U potonjem slucaju, vanjski i ociti izgled licnosti nije njezin zbiljski, vee njezin prividan izraz. Afek­ tivno zakocen prisilan karakter i paranoidno agresivni ka­ rakter primjeri su okloplj ivanja na povir sini; histeriCki ka­ rakter je primjer dubokog oklopljivanja licnosti. Dubina oklopljivanja ovisi 0 uvj etima regresije i fiksacije i, kao neznatnije pitanje, spada u problem r azlicitosti karaktera.

134

Ako je, s jedne strane" l~~t~erni oklop JZ.osljedica spo~ nog sukoba u djetinjst'VU i odredeni nacin na koji se s nji­ ine izas-!o nakraj , on ill veeini slueajeva postaje, pod uvje­ ti.ma kojima je obliikovanj e ..ka,raktera pedlozno u nasin! . 'kulturnim krugovima, temelj kasnijln neurotsJtih sukoba i simptom neuroza; posta1e reak cijska osnova n eurotskog 7<araktera. pobliZe razmatranje ovega slijedi kasnij e. Zasad ograni­ cit eu se na kratak sa·z etak : Licnost cija struktura karaktera sp.r ecava uspostavljanje ,...s.pOfno-ekonomsk og reg;u liranJ~r ~ergije- .,.Ered1:lvjet je- za kasnij u neu rotsku bolest. P,rema tome, osnovni uvje1Ji za - .halest. nisu spolni sukobJ ill dj€!.tinjstvu i edips.ki kompleks kao taka\', vee nacin na :~oj i se s njima izaslo nakraj. Kako fe, medu tim, naci-n n~oji ~e ovi s.ukobi rjesavaju veeinom odredcn p rirodom samog obiteljs.kog SUKoba Gacina straha od kame, opseg granica postav:ljeriih nagonskom zadovolje­ njill, karakter rodi,t elja itd.), razvoj ega malog djeteta de edipske b ze i u njoj odreduje, konacno, da Ii osoba J rel="nofollow">os taje neurotik iIi postize uskladenu spolnu ekonomiju kao osno­ m-druStveneT"spom-e moei. l.. ..... Za r eakcnSkill osnovu neurotskog karaktera znacaj no je to da je ona otisla ~ daleko i E cinila da ego postane toliiko k rut da kasnije ne moze doCi do uskladenog spolnog Zivota i spolnQg iskiUstva. Nesvjesne nagons.ke snage su na taj nacin mene svakog energetskog oterecenja i spolni za­ stoj ne sarno da ostaje trajan vee se neprestano povecava. Ka o prvu posl~ edicu primjeeujemo stalan rast karakternih - reakcijoskih formacija ,protiv spolnih zahtjeva, takvih for­ macija sto se obliku'j u u vezi s trenutnim sukobima ill vai­ nim zivotnim situacijama (asketska ideologija i sl.). Tako je uspostavljen 1crug: zastoj se poveeava i dovodi do novih reakcij sk~ h formacija sasvjm ona,k o kao i u slucaju fobie­ . kill "predradnji. Medutim, zastoj raste uvijek brle nego 5tO jaca oklopljivanje, dok, na kraju, reakcijska formacija vise nije primjerena psihickoj napetosti. Na ovoj tocki izbijajill potisnute spolne zelje koj e s e o dmah otklanjaju pomocu si.mptomatskih fonnacija (oblikovanje fobije Hi njezina ekvivalenta) . U o vom neurotskom procesu ,r azlicita se obrambena sta­ nja ega preklapaju i mijesaju. Tako, u popreenom presjeku licnosti n alazimo jednu uz drugu karakterne reakcije koje, s obzirom na razvoj i vrijeme, pripadaju razlicitim ·razdob­ Ijima. 0 fazi k onacnog sloma ega, poprecni presjek licnosti podsjeca n a povrSinu nakoD. vulkanske erupcije koja za­ jedno gomila 'kamenje 5tO pripada raznim geoloskim slo­

135

jevima. Medutim, Dije p oseb no tesko izabrati iz ovog ne­ reda glavno znacenje i mehanizam svih karakternih reak. cija, jer to - jednom ot kriven o i shvaceno - vodi izravno do srediSnjeg dj ecjeg sukoba.

l3l UVJETI RAZLIKOVANJA KARAKTERA Koje uv jete p o ~jiml:l cemo razlikovati zdravo okloplji. vcmie oct patolos-kog moTema vee danas spoznati? ~ t·r aiivanje oblikovanja karaktera ostaje jalovo teoretizira· nje dokle god na avo pitanje ne odgovorimo bar donekle konkretno te time pedagogioi mo gnemo prufiti uporisne tocke.~zirom na dana~n j i sILOlni moral. m edll ti,~ Jill ucci koji proizlaze _~~a!ieg_i~raji vanja stavit Ce 11 vr1!L..... t.eiak "'p'olora[Odgoji telja koji zell odgojiti zdrave muskarce i iene. -~ -Ponajprije, moramo jos jednorn istaknuti da oblikovanje karaktera ovisi ne sarno 0 cinjenici da se nagon i frustra· , cija (uskrata) sukoblj avaj'll jedno s drugim, vee ovisi i 0 naeinu na koji se to zbiva, 0 tom e u kojem razdoblju se zbi· V'aju su kobi koji obliku ju karakter i 0 tome koji su nagoni obuhvaceni. . Da . bismo to bolje razumj eli , pokusajmo za prvu orijen· taciju stvoriti ·s hernu iz obilja uvjeta koji se odnose na oblikovanje karaktera. Takva shema otkriva nam naeelne moguenosti 0 kojima je dalje rijee. ~hod oblikovanja ka­ 'r aktera ovisi dakle 0: . ' ­

I t

.

--

'casu u kojem frustracija (us'krata) pogada nagonsk.i im­ puIs; , ucestalost i i jacini frustracije (uskrate); . n agonima koji su iskusili glavnu frustraciju; , medusobnorn odnosu izme<1u prepustanja nagonima i fru­ stracije; .spolu osobe koja u glavnom uskraeuje (koja uzrokujefru­ straciju); ,iprotuslovljima u samim frus tracijama.

ekonomiju; zb0l: toga morarno p~~najp rije raz~~ti bitne

posl~diceJvak

Ilsmn:

CffilsttaCL]e) zadoveljft¥an~te=

tOVW nagona.

- Sva.ka frustracija one vr s te kakv,i! su nametnute danas­

nji.nlmetmtama ob razovan'a uzrc>l9!j e povlacenje TIbida 11

~:-k:ro ollie -.!~a toga, jacanje sekwldarnog narcizma.5 To saJDO po--sebLtv.or.L:karaIUernr-pr-eobrazaj ega u toliko-­ ~ to dolan do rasta osLe!!j:ivosti ega, koja je izrazena kao pt~:liosrrpOviSeni osjecaj tj mob-e. Aka je osoba odgoVOI1J il za rrustraciju voljena.;-"Kaosto-j e obi eno slucaj, prema toj osobi r azvija se ambivalentan staY, koji se kasnij e prevraca u poistovjeeen je: UZ UlSkratu , dije te pr euzirna izvjesn e crte k-araktera ove osobe - i to upravo one crte koje su us­ mJ.e.rene- protiv niego-va vlast itog nagona. K raj nji rezultat je::taj da'"§e- rffui9n ppt.i.s$uje ill ses njim e -Obr-aCunaiva na neki drugi nacin. .Medutim, utTh-caj frusttaci j.e na karakter wnnogome ovisi tome u kojem casu j.e.. nagon frus triran. Ako je frustriran u svojim p ocetnim stadijima razvoja, potiskivanje uspijeva eak i pregobro; iako je pobjeda potpuna, nagon ne moze biti .ni sub li mir~~! ~~~no zadovoljen. Na primjer, -pre­ ranD potlskivanje analnog erotizma Tteti razvijanju analnih sublimacija i pr iprema put zestokim analnim reakcijskim YormatIJama. Jos je vaznije, s obzirom na karakter, da is kljuOivanje nagona iz strukture lienosti nanosi Stetu nje­ - zinoj aktivnosti u cjelini. To se moze vidjeti, na primjer, i.i dj ece u koje su agresija i motorno zadovoljstvo prerano bili sputavani; kao posljedica, toga i njihova ce kasnija spo­ sobnost za rad bW. sputana. ' Na vrhuncu svog razvoja DagOn se vise ne moze potpuno potisnu ti. Uskrata ee sada mnogo vjerojatnije stvoriti neraz­ rjeSiv sukob izmedu zabra.ne i nagona. Ako potpuno razvi­ je.ni nagQn bude pogoden iznenadnom, neocekivanom us­ ,j ratom, on stvara pogodno tlo za razvijanje impulzivne 1!cnosti.6 U ovom slucaju dijete ne prihvaea ~uno za­ ~anu, na,--un~~ tome,-ono razVija":QsJecaje .krivnje, koji zauzvraC pojacavaju nagonske radnje dok one ne postanu prisfini impulsi. Tako u ~mpulzivnih psihopata nalazimo -ne­ s Bi1j e~ka, 1945: Jezikom orgonske biofizike: neprestano frustriranje Prirnarnih prirodnih potreba vodi do stalnog stezanja biosustava (mi­ !i~Dj oklop. siinpatetikotonija. itd.). Sukob izmedu inhibiranih primar­ nih poriva i oklopa izaziva sekundarne. protudrustvene porive (sa­ dizam i 51.); u procesu probijanja oklopa . primarni bioloski poticaji Se pretvaraju u unistavaj u~e sadisti~ke poticaje. • Usp. Reich: Der triebhafte Charak ter. Internationale r Psychoana­ lytischer Verlag, 1925.

136

137

oblikovanu struk turu karaktera koj a je tako reCi prava su­ protnost zahtjeva usmjerena na dovoljn o oklopljivanje pro­ tiv vanjs.kog J unutrasnjeg svijeta. Kara:kteristicno .ll<. ilInpUilzivaiIl tLP d a reakcijiska fOI'Illacija ntje1.lJ?erena 1'ro1Jiv nagona hego je sam nagon (ponaj vise sadisticki poticaji) stav1j en u slu.Zbu o brane protiv zamiSljenil~, situacija opas­ nosti, ',kao i opasnosti prolzaSlih iz nagoll
138

edipski kom~ le ,kada ga majka VIse voli i manje mu us­ kr1{cuje nego to to tin! o tac, on ce se poistovjetiti ? oeem ~ uvjetom da otac ima aktivnu i musku pri­ rodu - nastaviti da se r azvija u smjeru maskuline aktiv­ nos ti . Ako je, s druge strane, majka s troga, »maskulina« lienost, a:ko glavne uskrate .p ot jeeu od nje,- d jeca'k Ce se poistovjetiti ponajvise ~njornJ.. o\'isno <;> erogc:::n om staaiju­ u kojem su ga pogodile glavne majCinske ~abrane iIi us­ krate, razvit ce poist(Njecenje s majkom na falickoj ili analnoj osnovi. Na podlozi falickog poistovjecenja s maj­ kom obiono se ~azvtj a- fitliCko-narcistick,i ,karakter, eiji je oareizam i sadizam usmj eren uglavnom protiv zena (oJjV!!: ta za strogu majku). Ov~j s tay je ka'rakterna oh.r:ana dubo­ ko potisnute p rvooffiie Ijubavi 'preOla majci, ljubavi koi a nije mogla opstati uz nj ezin frust rirajuCi utjecaj i poisto­ vjecenj e s njoin, vee je zavrSila u razoearanju. Da bude­ mo odr edeniji: ova Ijubav se pretvorila u sam karakterni stav iz koj eg se, meduhm, moZe u svako vrijeme oslobodIti -- --­ utem a nalizc. poiStovJecoo'u s majkom ne: analnoj osnovi, karakter pOstaje paslvan d eminm - prern-a-zenama, ali ne prema mu§karcrma . Ta.kva poistovj ecenja cesto :tvor.~ osnovu ma­ whis ticke izopacenosti s fantazij.@l ?.!ro~l~E1~: Ovaj .ka­ rakterni oblik obieno sluZi kao obrana protiv falickih zelja koje su, ' k ratko vrijeme, doduse, bile intenzivno usmjerene prema majci u djetinjstvu. s..tr~h oJL.kas.tracii~_.lJdmajke pruza podrsku analnom poistovjecenju s njom. Analnost je specificna erogena os,n ova ovog oblikovam.ja kara-ktera. Pasivno-feminini karak tei-' u muskarca uvijek se temelji na poistovjecenju s majkom. BuduCida j<e maj'ka fru~tri­ rajuCi roditelj i odgojitelj u opisanom tipu, ona je ti objekt straha koji uzrokuje ovaj stav. Postoji, medutim, jos jedan tip pasivno-femininog karaktera, do kojeg dolazi uslijed pre­ tjerane oceve strogosti. To se zbiva ovako: hojeCi se os tva­ renj a svojih genitalnih zelja, djeca k se povlaci od masku­ lino-faIickog stanja na feminino·analno stanje, ,p oistovje cu­ je se ovdj e s maj'kom i zauzima pasivno-feminini stav pre­ rna oen a kasnije prema svim autoritetimg.. Za ovaj su tip znacaj ni p retjerana uljudnos,t i usluinost, meko{a :i S:k1o. h ost lukavstinama. On se sIuzi tim stavom da otkloni ak­ time maskuline teznje, da otkloni, iznad svega, svoju P9tis~ putu mrinju prema OCll. Usporedo sa svojom de facto fe-­ rninino-pasivnom prirodom (poistovjecenje s majkom u egu), on se poistovjetio s ocem u svom ego-idealu (poistovj ecenje s oeem u superegu i ego·idealu), ali to poistovjecenje ne moze ostvariti jer mu nedostaje fa lieko stanje. Uvijek ce

u

'1E~1

biti feminin i zeljeti da bude maskulin. Jaki osjecaj manje vrijecLnosti - posljedica ove nape tosti izmedu femininog ega i maskulinog ego-ideala - uvijek ce davati biljeg po­ . tiStenosti (ka tkad poniznosti) njegovoj lionos ti. Ja,ka smet­ nja potencije, ,koj a je uvijek prisutna u takvim slucajevi_ rna, daje cijeloj sit uacijli razumsko opravdanje. Ako usporedimo ovaj tip s onim koji se poistovjeeuje s majkom na falickoj osnovi, vidimo da falicko-nareisticki karakter uspj e~ no otklanja osjecaj manje vrijednosti koji se odaje 'Sarno oku 's'1Jruanjaka, napromv je osjecaj manje vrijednosti pasivno-feminina karaktera izr azen sasvim ot­ voreno. RazlLka Iezi u osnovnoj erogenoj strukturi: falicki libido dopu~ta potpunu kompenzaeiju svih stavova koji ni­ ,s u u skladu s maskulinim ego-id ealom, dok analni libido, ka­ da zauzima sredgnjli polozaj u spolnoj strukturi muskarea, spreeava tak kompenzaciju. _ _ Kod djevo 'cice je obrnuto: vjeroj atnije je da ce uspo­ stavljanJ u femininog karaktera vBe pridonijeti popu_~tljiv I otae, nego otae koj i je strog iIi okrutan. Velik broj J.dinic. \ kih usporedbi otkriva da ce d jevojcica tip.icno.....r.e.M irntLna .Qkrntnog oca styara n J~'iLs~u~kog rk arak.tera. Uvi­ jek prisutna zavist zbog penisa pokrece se i uklapa u Ikomplekls marsJrulinosti kroz Imrakterne promjene ega. U ovom slucaj u cvrsta, maskulino-agresivna priroda sluZi kao oklopljivanje protiv infan tilnog feminino~ stava prema oeu, 'koji je moran biti potisnut zbog oceve hladnoce i strogosti. Ako je, s druge strane, otae blag__i njezan , mala djevoj­ I ~, .( cica moZe u velikoj mjerJ, s iruZe"tJkom cUlnihkomponenata, CTPc>r \z~drz~ti L c~~ :azvi~~j lll>~v: _I:r.em~ Q~jektu. Nije. joj po­ ~ trebIio da se POlstoV]etr s oeem. 15tma, 1 ona ce obleno raz.. , !If-til+! viti .z.avist zbog penisa. Medutim, s obzirom na to da su frustraci je u h eteroseksualnom podrucju relativno slabe, zavist zbog penisa nema znacajan utjeeaj na oblikovanje J karaktera. Prema tome, vidimo da nije vazno d.a Ii ova iIi ona zena nosi u sebi zavist zbog penisa. Ono ~to je vaZno jest kako ana djeluje na karakter i da Ii stvara sirnptome. Odlucno je za ovaj tip da se majcinsko pois­ tovjecenje dogada u egu; one nalazi izraza u karakternim ertama koje nazivarno lI>fe..m,ininima«. Ocuvanje ove strukture ,karaktera je ovisno 0 tome da yaginalgLerotizam pQ.staj e stalan dio fernininosti u puber­ reru-:-ra'k a razocaranja oca in praHk oea rnogu u toj dobi pobuditi maskulino poistovjecivanje koje je izostalo u djetinj­ stvu, te pokrenuti uspavanu zavist zbog penisa i, u ovom kasnom stadiju, mogu dovesti do preobrazaj a karaktera prema rnaskulinom---Ovo.. Cest-O-f>ri mj.e~!!lQ.. ~.i-!'yojcica

u

140

lcoje- iz mOl]l lni1!-Iazloga .pooskuj U_ s.voje-».eteroseksu~e zElje (poistovjecivanje s m alogra<1anskom moralistickQ,m roajkomJ i tako izazi~aju svoje vlastito razoearanje u mu­ ~arce. U vecini slucajeva tak~feminine zene sklone su tome- da razvij~ histeric-ku priro4.ll: Iu postoji stalan g~Jji- _ poriv prerna objektu (koketnost) i uzmicaqj e, ..POlceDO _ razvojem g.enit~e anksioZll.9.sJL kada situa..eija prij~i da Os'ta:ne ozbiljnQm (histeriCka genitalna anksioznost). Histe­ :::fWd karakter u zene djeluJe kao za~tita protiv njezinih vlastitih gfmitalnih zelja ~ protiv maskuline agresije ob­ J ekta. Ovo cerno kasnij e Ip obliZe razmotriti. ponekad u praksi susrecemo poseban slucaj , 'n aime stro­ gu i cvrstu majku koja odgaja kcer ciji karakter nije ni 1: roaskulin ni feminin, vec ostaje dj etJnjast iii se kasnije vraea n a djetinjastos t. Takva m ajka nije svome djetetu da­ la dovoljno ljubavi i ambivalentan sukob p rotiv majke do­ voljno je bio jak na korist rnrznje, pa se u strahu od nje dijete povuklo na oralni stadij spolnog razvoja. Djevojcica ce mrziti majku na genitalnoj razini, potisnuti svoju mrznJu J,J:W.kon sto postigne oralni staY, pretvoriti je u reaktivnu

j}lbav i nemocnu zavisnost 0 majd. Takve zene razvijaju

osebno Ijepljivo ponasanje prema starijim iIi udatim ze­

nama, postaju [m privrfene na mazohistican nacin, sklone

_su da.J>Ostanu pasivno hom oseksualne (cunilingus u slucaju

nastranih formacija), privlace paZnju starijih zena, razvija­

ju slabo zanimanje za rnuskaree i, u cijelom vladanju, po­

gazuju ,ponasanje dojenceta« . Ovaj je stav, poput svakog

. drugo~ !arakternog stava, okloplj ivanje protiv potisnutih.. ze­

liA. i obrana prot iv potic.aja iz. v.anj~og syjjet
rakter sluZLkao oralna-obraaa protiv jakih..sklanostLmrZnji

usmjerenih prQtiy majke, iza cega se u dubini 'lI'lo_ tesko

nalazi jednako takQ odbije'iii -normalni feminini stay pre­

rna mu~arerma. '\

Do sad a smo usredotocili paZnju sarno na cinjenicu da spol osobe uglavnom odgovorne za frustriranje djetetovih spolnih zelja igra bitnu ulogu u rnodeIiranju karaktera. U vezi s time dotakli smo se odraslog karaktera sarno uto­ liko ~to smo govorili 0 »strogom« i »blagom« utjeeaj u. Me­ (iutim, oblikovanje djetetova karaktera je u jo~ jednom odlucujucem pogledu ovisno 0 prirodi roditelja, koju pak, sa svoje strane, odreduju opCi i posebni drustveni utjecaji. Mnogo od onoga sto sluibena p sihijatl1ija smatra n aslije­ denim (sto, uzgred, ne moze dokazati) pokazuje se, u do­ voljno dubokoj analizi, kao posljedica ranih konfliktnih poistovjecivanja. "'-"

..lalaD

141

Ne p oricemo da su n acini reagiranja n asljedno uvjeto­ vani. Novorodence ima s-voj )},karakter« - toliko je jasno. ' Tvrdimo, medutim, da \ o.kolina ima o dlucu j uCi u tj eeaj i odreduje da li ee neka monost biti r azvijena i oj acati iIi joj uopee neee biti d ana da se razvije. NajjaCi prigovor protiv glediMa da je kar akter priroden daj u oni paeijenti u ·k ojih analiza p okazuje da je o dredeni naein r eagiranja postojao do odr edene dobi a tada se r azvio p o tpuno druk­ ciji karak ter. Na primjer, u pocetku oni su s e lako uzbu­ divali i odusevljavali, a ,k asnije pali u dep r esiju ; iIi gnjevno aktivni, a kasnij e rniriDli i sputani. Iako se cini sasvim vje­ ro jatnim da j e stanoviti osnovni ton licnosti p r iroden i tesko promjenjiv, pretjerano cUaglasavanje nasljednog cim­ benika potjece nesurnnj ivo iz nesvjesne bojazni od p oslje­ diea sto p r oizlaze iz kritiJ:ce odgoj a, ako se ispravno o cijeni njegov utj eeaj . Ovo sporno pitanje neee b iti konacno r ij eSeno sve dok neka vaina ustanova ne odluCi da provede masovni pokus, npr. da se izdvoji sto ticUu djece p sihopatskih roditelja od­ mah nakon roden j a, da se ona odgoje u jedinstvenoj od­ gojnoj sredini ikasn ij e da se usporede rezultati s onima stotine druge djeee k oja su rasla u psihopatskoj sredini. Ako jos jednom u kratko pregledarno osnovne strukture karaktera, vidimo da sve one imaju jednu zajednicku ertu: sve su one potaknute sukobom proizaslim iz odnos<0l ..!$ie-:+ -roarteIJi\ One su p oku saj d a se r azrijesi ovaj siikob na pose5an nacin i da se to razrjesenj~. llcini t rajnim. Ako je Freud u svoj e vrijeme ustanovio d a edipski kompleks pro­ pada ad straha p red kastracijom, sada mozerno dodati da zaista prop ada, ali ponovno izranja na povrsinu u drukcijem . obliku. Edipski kompleks se pretvara u karakterne reak- I' cije koje jednim dijelom n a stavljaju s funkcioniranjem nj~' govih glavnih erta u iskrivljenom obliku, a drugim dijelo tvore r eakcijske formacije protiv njegovih osnovnih ele menata. ZakljucujESi... .»l~o re6ii Jo da je[ neuro:tSlJ -kMakter. i u sv~ .sadriaj ima i u svojem obliku nacinjen p ot.,Quno od komprom isa. u p ravo kao i shlnptom. On sadrZi infantllni nagonski zahtjey i ohranu kQia-pmada istam ill r a znirn stanjima razvQja. Osnovni infantilni sUKob i dalk p ost oji,

J

(

I

preobrai.en u stavove koji se pojavljuju u9drec1enom obliku,

Jmo automatski naCirir reagiranja k or i su p ostali traj ni i iz k ojih se oni kasnije m oraj u destilirati p u tem analiZe. Na temelju ovog uvi da u jednu fazu lj u d skog razvoja u stanju sma da odgavor imo na pitanj e ko je je u svoje vrijeme postavio Freud: u kojem obliku je potisnuto za­

142

driano - da ,Ii k ao dvostruki zapis, kao trag sjecanj a, iIi

drukCije? Sada s mij em o op r ezno zakljuci ti da sn oni ele­

menti infant ilnog d ozivJjaj a koj i n isn proddi u k arakter

zadriani kao cu vstveno nabijeni tragovi sjeeanja; dok su

oni elementi koji su dozivjeli sudbine ka rakterne transfor­

macij e zad rlani 'kao t renutan naCin reagiranja. Mada ovaj

proces jos moze biti nejasan, ne m oze biti sumnje 0 n je­

O"ovu »pos toj anju ,kao funkcij e«, jer u analitickoj terapiji

~pij evamo sves ti takve 'k a r akterne formacij e na njihove

prvobitne sastavnice. To nije toliko p ita nje da se iz du­

bine diZe ,p otonulo, kao, na primjer, u slucaj n histeriCke

amnezij e, n ego se ra di 0 p r ocesu k oji se moze usporediti

s uspostavljanjem n ekog elementa iz kemijskog spoja. Sada

bolje r azumijem o i to zasto u nekim slucajevi.ma karak ter­

nih neu roza n e uspijevam o d a uklonimo edipski sukob ako

analiziramo sarno sadd aj. R azIng j e da edipski sukob vise

ne postoji u sadasnj osti vee se do njega moze doprijeti

saroo analitickim rastvaranjem formaJnih nacina reagiranja.

Sljedeca razgranicavanja glavnih tipova, sto se upiru na odvaj anju s peoificno patogenih od specificno k stvarnosti orijentiranih psihickih dinamizama, daleko su od toga da budu teor ij ska razonoda. UpotrebljavajuCi ova razlikovanja kao ishodiSnu tooku, pokusat cemo stiCi do teorije psihicke ekonomije koja moze biti od prakticne koristi za obrazo­ vanj e. Naravno, stoji sarno do drustva da omoguCi i pro­ mice (ili o tJdoni) prakticnu primjenu takve teorije psihicke ekonom ij e. §IDLremeno-druSLVO .-Sa~im morak>m negira~-__ ~ spola i ekonomskom nedostatnoseu, Jj . nesposobnoS6u da zajaIIicisvoj1m~mnogoorci]nim CIanovima cak i goli opS tan a"k, jed.llakO- je__ ta15;o- Jldalj c:no od tQga da uzme n-a

znanje ove ..mQguCnosti~kao Sto j e daleko i od njihove prak­

ticne p rimj ene. To ce odmah biti ja ~mo ako - da preseg;,

nemo malo unapr ijed - kazemo da\.Eovezanost s rodite­

Ijima, zabran.jiYanje masturbaeije u ranom :a]etill] sfVU, za­

htjev...za aps,tinencijom u p~bertetu i uklapanjem seksualnih

,i nteresa u (dan as socioloski opravdanu) institucij u braka

~dstavlj ajl,l p oprilicnu ~uprotnost uvjetima p otr ebnim da

~e uspos tavi i provede spolno-ekonomska psihick a ekonomi­

Ja. Pr evladavaj uCi s.polni moral n u zno sj;yara karakterni te­

leIj neu r oza . Spolrg..TIsifiiGk.JU!lkonomij a j e nemoggea uz ~ se danas tako zestoko b ran i. To je jedna 00 I ~.!!.,U.l0I]iv,i h Clrustvenih p osljediea psihoap aliticKog h traZivan] a neuroza. I ___

r

143

I Genitalni karakter i neurotski karakter (spolno-ekonomska funkcija karakternog ok/opa)

1. KARAKTER I SPOLNI ZASTOJ

Sada cerna se obratiti p itanju zas to se uopce karakter oblikuje i kakvu on Lma ekonomsku funkcij u . Izucavan je d inarnicke funkcije karakternih reakcij a i nji· hova svrsishodnog nacina . vanja utire pu t odgovoru na prvo pitanj e : uglavnom karakte e nar me hani~a'P.1 Prema tome, illl a bi se ispravnom pretpos· a vka da je karakter, ako sluzi poglavito kao zastita ega, npr. u analitickoj situacij i, marao nastati kao ustrojstvo 1 Ovdje valja utiniti bitnu razliku izmedu na§ih pojmova i onih Alfreda Adlera ~to se tire karaktera i »sigurnosti«. a) Adler je poceo da se udaljuje od psihoanalize i teorije libida s postavkom da nije vahla analiza libida vee analiza nervoznog ka­ raktera. Njegova tvrdnja da su libido i karakter suprotnosti i pot· puno iskljucivanje prvog iz razmatranja u potpunom su proturjetne s teorijom psihoanalize. Ook uzimamo isti problem kao polazisnu toc· ku, nairne, svrsishodan nacin djelovanja onog sto se naziva »cjelo­ kupnom litnoseu i karakteromc, ipak upotrebljavamo bitno razlititu teoriju i metodu. PitajuCi sto potite psihitki organizam da oblikuje karakter, mi karakter promatramo uzrocno i stizemo tek sekundarno do svrhe koj u izvodimo iz uzroka (uzrok: neugoda; svrha: obrana protiv neugode). Adler, baveCi se istim problemom, upotrebljava fina· listitko gledis teo b) Ovdje poku~avamo da ob jasnimo oblikovanje karaktera s obzi· rom na ekonomiju libida i stifemo, prema tome, do potpuno razlititib rezuitata od Adlera, koji odabire natelo »volje za moei« kao apso­ lutno objasnjenje, tako p revida juCi ovisnost »volje za moei«, koja je samo djelomi~na narcistil:ka tefnja, 0 promjenjivosti narcizma U cijelosti kao i objektnog libida. c) Adlerove formulacije 0 na~inu djelovanja kompleksa manje vri· jednosti i njegovim kompenzacijama totne suo To se nikada nije po­ ricalo. Ali ovdje nedostaje veza s libidnim procesima koji lefe dublje, narocito s falitkim libidom . Upravo u nasem libido-teorijs kom razrje­ senju kompleksa m anje vrijednosti i njegovim razgranjivanjima U egu odvajamo se od Adlera. NaS problem pocinje upravo tamo gdje ga Adler napuSta.

144

zaniiSljeno da otklanja opasnos t. A analiza karaktera svakog pojedinog slucaja pokazuje, kada analiticar uspije da pro­ dre do za'Vrsnog stadiJa razvoj a karaktera, tj . do edipskog stadija, d_a~ karaktel' oblikuj.e-pod utjecajem epasnosti / ' ­ ....koj e IllJLprijete iz vanjskog svij eta, s jedn~!:,an~. odloznih zahtjeva ida, s druge. Gradeci na Lamarckovoj teorij i, Freud i, naroCito, Fe· renczi razlikovali su autoplasticku i aloplasticku prilagodbu u psihickom Zivotu. Kod poton je prilagodbe organizam mi· jenja okolinu jtehuologija i civilizacija); kod autoplasticke, pak, organizam m ijenja ~eb ~- u oba slucaja da bi prezi: vio. GledajuCi bioloski, o blikov.anje_k araktera j.e-.au.t~ sticka funkcija koju pokrecu oni podrazaji vanjskog svij e­ -ta K oji se Jav IJaJ u k ao smetnJa 1 neugoa a- (s1i Uktura 00l­ terri). Zbog sukoba ~~da j vanjs!.Qg.jivjjeta (koji ogra: ~ce.va iIi sasvim sJ?recava zado..Y,91jen je li bi d~1U..o ~o qu zbiljsk.e tjeskobe nast ale~~ suko_ba, ps.ihi~ki apar.at.,.Iea i:ta tako da organ~ra zastitnu branu i stavlJa j e izmed sebe i vanjskog svijeta. Da .£ismo razumjeli oV<:lj Eroces, Wi je ovdje tek grubo nabac.f?n, moramo za t ~ll.utak skre· nuti paznj u od dinamickog i ekonomskog gledis ta na to· picko. Freud nas je uCio da 0 egu, tj. dijelu psihickog mehanizma koji je u pravljen prema vanjskom sv·i jetu i zato izlozen, mislimo kao 0 aparatu namijenjenom da otklanja podra· zaj e. Ovdje se zbiva oblikovanje karaktera. Freud nam je, na vrlo j asan i uvjerljiv nacin, opisao borbu u koju se mora upustiti ego, kao odbojnik izmedu ida i vanjskog svijeta (ili ida i superega). Najbi.mije je u toj borbi da ego, u svojim naparima da posreduje izmedu neprijateljskih strana u svrhu samopotvrdivanja, bas one objekte vanjskog ' svijeta koji na'c el'll u gode ,ida prij,e ce put 'llZlima tj. sebe d zadr zava­ ~ kao moralne lLosrednikej kao . super.egQ.;. . SJ()g~, Jl10r~~9\\ Je -sastavnica cije podrijetlo nije u idu, tj. ne razvija se u ~ narcis ticko·libidnom organizmu, ne~nwL.sas1avni-Gio r ~den od ~met1.Hv~LEl'Jj~t@g vanj ~qg....uiJ e ta. ~ Ps ihoanaliti~feorija nagona promatra nerazvijen psi· hicki organizam kao snap primitivnih potreba kojima kao baza slilZe tjelesna stanja uzbudenj a. Kako se psihicki orga· nizam razvija, ego se pojavljuje kao njegov poseban dio i . posreduje izmedu ovih primitivnih potreba S jedne strane i \ ../\ .-­ vanj skog svijeta s druge strane. Da bismo ovo ilustrirali, raz­ mot~~mo protozoe,- ¥edtLnjiII1a~l!l~a , n3l...PriIlli.g, rizopode (korIJenonosce),..,Eaqiolar!j e_i ..dr. koji se s tite Q.d gQJb oz. van} ~kog svijeta oklopom od neorganske grade l5:oj i se drZi .~ Jedno .k emij skim izlucevinama- protoplazme. Neke od tih

(

145

protozoa stvaraju skoljku smotanu :e.oput one U QJuZa; dru· ge, oktugllCJfu6eu snabdievenu boclljama. U-U"sopore:-dffi-s:-­ am e'Q.aIDa, j>okr~illlvos t ovih olclopljenih protozoa je znat~-­ ogranicen~ dodir s vanjskim svijetom je ogranicen na 'Qseu· fiopodije, koje se, u svrhu gibanja i hranjenja. m ogu pruiiti van i uvlaciti n alrag KrOZ male otvore u oklopuA-.C~­ eeIno imati prilike da se koristimo ovom usporeqpom ali vee sada mozemo shvatiti .karakter ega - mozda freu· dovskLego opeenito - kao oklop koji stiti id od podraZaja iz_~~k.9E svijet_a.... li-go je, u fre~dovskom smislu. s truk,_ turna instanca. J >o a karakterom mislimo ovdje ne sarno na pojavni oblik ove mstanee, vee i na ukupan zbroj svega onoga ~ to ego stvara kao tipicne nacine reagiranj a, tj. nacine reagiranja karakteristicne za jednu odredenu osobu. Pod karakterom , ukratko, mislimo bitno dinamicki odredeni cimbenik koji se izraZava u karaktenisticnom ponasanju ne­ ke osobe: hod, izraz Hea, drzanje, nacin govora i drugi na· cini p onasanja. Taj karakter ega ' je sacinjen od elemehata vanj skog svijeta, zabrana, nagonskih ogranicenja i najrazli­ Citijili oblika poistovjeCivanja. Prema tome, ,saddajni ele· menti oklopa 'k araktera vu,k u svoje porijeklo iz vanjskog svijeta. Prije nego sebi tpostavimo pitanje: sto spaja ove clemente, tj. koj~ It o dinamick!i proces ucvrs6uje .taj oklop, mora nam biti ja,SIlo da je zastita rprotiv vanjskog svijeta bila doduse glavni povod za oblikovanjet ,k araktera, ali da sasvim sigurno k asnije ne Cini glavnu funkeiju karaktera. Civilizirani covjek ima mnogo sredstava da se zastiti od stvarnih opasnosti vanj skog svijeta, naime drustvene ured· be u svim njihovim oblicima. Osim toga, zato sto je visoko razvijen organizam, on ima miSicni aparat koji mu omogu· cuje da pobjegne ili da se bori i urn lroji mu omogucuje da predvLidi i izbjegne qpasnosti. Zastitni mehanizmi karaktera pocinju da djeluju na odredeni illacLn kada se pocinje jav­ l~~f~ bilo z~og kakvog ,t;n;.ttraSJ;Jeg stanja razdraZ~ IJlvost1.h zbog vanJskog podrazaJa .kOJl pogada nagonskl 1 aparat. Kada se to dog-odi, karakter mora da ovlada real· nom (Wi pak zastojnQllll) tjes.kobQllll 'k oja proiz1azi iz energije osujeeenih nagona. Odnos karaktera prema potiskivanju valja gledati u tome

da' otreba da se otis . zaht ' evi in'e obliko·

t,ati karakter, a kad je jednom karakter ()Iblikovan-oD.-lliSe

i ne trosl na potiskivanje, jer su nagonske energije - koje

slobodno lebde u slueaJu 0151CruIlPotiskivanja - ~e_c utre­

sene...J.l~amom. oblikovanju kara~tera.~S tvaranie neke erte

karaktera znacl, rprema tome, da je razrij esen sukob koji

je bio predmet potiskivanja tj . da je, i>1i sam proees potiski.

v

146

vanja bio uopee nepotreblilI!. iIi je potiskivanje do kojeg je \liFsUnu aoSlo pretvoreno u rel.ativno Mutt.4 ego-
147

-d!~e takoder sudjeluje u oblikovanju karaktera, tj .~celo·

skim svijetom viSe nisu podobne da obavljaju pravilnu libido-ekonomiju i drustvenu prilagodljivost. Katatoni stu­ gode;\ Istina, uzr ok i povod obllkovanju k a raktera Je po­ por je prirnjer 'p otpune zatvorenosti, dok je nagonski ka­ da otklanj a op asnosti nametnute zadovoljavanjem na­ rakter naj bolji primjer potpuno neprimjerenog oklopljiva­ gona. Medutim, j~dnom ka d je oJdop oblikovan, nacelo ago­ de nastavlja da djeluje ut oliko koliko karakter, isto kao i nja s truktu~e karakt~r.a. ~e.:oj atno j ~.j.~ .s"'~JraJn~ tyar,alIlj.e oQjek!.!!,gg" lib!da ~cts:fic~Lllb1:f!..o ~e ..lJ}ku pod simp tom, sluii ne saroo da otklanja nagone i da veze tjesko­ ruktL s jacanjk.ID i ucvrsCivanjem okloRa eB.<: ~ Afektivno za­ EU vee i d a .izopaceno zadovoljava nagon~Na pdmjer, .ge­ koceni pri'srulni ka ralkter-im~ 'z,Uu'i oklop aili slabe mQ~ nitalno-narcisticki karakter n ije se zastitio ~ml E d ~~ nQst i §.a ui1"e u-P-teEtfvne odnose _s vanll"klm svij e!~v e vanj sk~g svijeta; on zadovoljava i c,!o.b.ar 10 1 ida u ~ s'e odbija od n jegove gra,flre; tvrde povrsine. Svadljivi, agre­ cistiCkom o dnosu sV0K-ega prema Sllom cgQ-ide
mj er, ego falicko-sadistickog karak tera upotrijebiti pretje­ afektivnoj zakocenosti: nekih prisilnih kar-aktera, na. primjer,

sadizam je uglavnom utrosen n a s tvaranje i odrzavanje zida

ranu maskulinu agresiju da bi otklonio feminine, pa sivne izmedu ida i vanjskog svijeta, dolL.j e_ analna h omoseksual­

i analne teznje. SltiZeCi se tim mjerama, m edutim, on se i nost utrosena n a pretjeranu pristoj.nost i pasivnast nekih

sam mij enja, tj . p oprima trajno agresivne nacine reagiranja. pasivno-femininih karaktera.

Drugi, obrnuto, da spomenem jedan osobito cest tip , odbi­ N~onski poticaji koji nisu preI;Mt~LtLkarakt~, teze da jaju od sebe svoju potisnutu agresiju »umiljavajuCi« se ­ ostignu izravno zadovolj enje ako n isu._potisnuti. Priroda kao sro je rekao jedan pacijent - bilo kojoj osobi sposob­ ovog zadovoljenja ovisi 0 strukturi karaktera. 0 oblikova­ noj da izazove njihovu agresiju. Oni postaju »skliski« po­ nom karakteru zavis:i. kakve je vrste izravno zadovoljenje put jegulja, izbjegavaju izravno reagiranje, nikad ih nije nagona, a 0 tome koje su nagonske snage upotrijebljene da moguce cvrsto unvatiti. Obieno ova »skliskost« dolazi do iz­ se oblikuje k arakter, a kojima je dana da se utrose u izrav­ raza i u boji njihova glasa: oni govore mekano, melodiozno, no zadovoljenje nagona, zavilSi !Ile sarno razlika lizmedu oprezno, laskajuCi. PosizuCi ,z a analnim interesima da bi zdravlja ~ bolesti vee i razlika izmedu pojedinih ,tipova tka­ otklonio agresivne poticaje, sam ego postaje »mastan« i raktera. »klizav«, pa se i sam takvim smatra. Ovo uzrokuje gubitak Velika vaZnost pridaje se takoder kolicini' karakternog samopouzdanja ' (jedan takav pacijent se osjecao »smrdlji­ oklopa kao i njegovoj kvaliteti. Kada oklopljivanje karak­ vim«). Takve Ijude uvij ek nesto t jera na nove napore da se tera protiv vanjskog svijeta i p rotiv bioloskog dijela licnosti prilagode svijetu, da zadobiju objekte na svaki moguci na­ dostigne stupanj razmjeran razvoju lib ida, jos ostaju u nje­ cin. Medu tim, kako oni ne raspolazu nikakvom pravom mo­ mu »pukotine« koje posreduju dodir s vanjskim svijetom. gucnoscu da se prilagode i obicno dozivljavaju mnogu us­ Kroz te se pukotine oslobodeni libido i drugi nagonski po­ kratu i brojna odbijanja, njihova agresija raste i t o, opet, ticaji okreeu prema vanjskom svijetu ili se povlace od njega. traii ,pojacanu analno-pasivnu obranu. U takvim slucajevi­ Ali oklopljivanje ega moze biti tako potpuno da puko­ rna, karaktero-analiticki rad ne sarno da napada djelovanje tine postaju »suvise uske«, pa komunikacijske veze s van}

a:­

148

149

obrane. vee razotkriva i sredstva ~to slufe toj obrani, tj. analnost u ovom slueaju. Konacnu kvalitetu karaktera - tipicnog kao i posebnog odreduju dva cimbenika: prvo, kvalitativni, po onim stadijima razvoja libida u k ojima na proces obHkovanja karaktera najstaJlnij e utjecu unutrasnji .sukabi, tj. po po­ sebnom polozaju Hbidne fiksacije. Prerna tome, mozemo razlikovati depresivne (oralne), m azohisticke, genitalno..nar­ cisticke (falioke), histericke (genitalno-incestne) karaktere" i prisilne (analno-sadisticka fiksacija) karaMere; drugi je cim­ benik kvantitativan, po libido-ekonomiji, koja je zavisna 0 kvalitativnorn odredenju. Prvi bismo rnogli nazvati i povi­ jesnom, a drugi trenutnom uvjetovanoseu oblika karaktera. 2. LIBIDO·EKONOMSKA RAZLIKA IZMEDU GENITALNOG

KARAKTERA I NEUROTSKOG KARAKTERA

bide-ekonornije i prema tome, na nekom odredenom mjestu, razliku izmedu »zdravlj a« i »bolesti«. S obzirom na njihove kvali tativne razlike, _genitalan i neurotski arakter treba ~tj t i ·kao g§ vne (Jdea ne t!P.Qve. Zbilj sk i karakteri pred­ stavljaju mjesavinu. a da Ii je libl do·ekonomij a zajamcena iii nije, ovisi sarno 0 tome koliko se _zbilj,ski karalaer pribli­ zava jednom iIi drugom glavnom (idealnorn) tipu. S obzirom iia lw antitetu 'illOgU&g neposrednog i1ib ~dnog zado'voljenja, genita1lni i ne\.lJrobski ikarakJter valja \S.hV3JtttJi kao ;prosjecne 1Ji... pove: iH je· libidno zadovoljenje ,talkvo ,cia 'je one iSiposobno da u Moni za:stcrJiieUipotrlJeb15.enog Fibfcra;- jj]jJnlJe sposobno. U £oto~ 'SIu&JI\.l--razvJ.j~jlU 's e sJinptom:ia- Bet.lItot.s!ke arte "-­ ..kMa'ktera koje naJllOlSe stem dmstvenoj rLspolndj~b· nosti. Sada cemo pokusati da prikaiemo kvalitativne r azlike iz­ medu oba glavna (idealna) tipa. U tu svrhu mi cemo redom jednu drugoj suprotstaviti stmkturu ida. superega i, ike­ nacno. strukturu abiljeija ega koja ovi'si 0 idu i superegu.

Ako ok lopliiYanje karaktera prelati odr~d.e.nu_ mteJJ!~o je u P-Qtrijebiloy...glavnom on~_nagonske potkaje_koji ,pod uobi­ cajenirn prilikama slufe da izgrade octnose _ sa~tvarnoseu, Struktura ida · ako j e sposobnost z.a spoln-o. ~adovoljenie tim~bil~ suviSe GenFta~ni kaJra;kter je potpUJllO ;p ostiigao ,p ostambivaientaIn ograniCena L tada postoje s:vi uvjeti za oblikovanje neurot­ skog karaktera. Ako, sada, oblikovanje .karaktera i s~ruk­ ~talnlsJ1lllli;2 jncestIN.- 7elja i mja d a se"'OaStraili O tac­ turu karaktera muskaraca i zena neuroticara usporedimo s rnajka) napu~ tene su, i genitalne tefuje su pr enesene .na onima individuurna sposobnih da rade i vole, stizeII19 do beteroseKsualni objekt koji, kao u slucaju n eurotskog ka­ k valitativne razlike sredstava pornoeu kojih karakter ve.ze raktera, ne predstaVI}a-Tn.cestrii objekt, nego j e potpuno laustavTjeni libido. Moze · se ustano vit-i da postoje primjere­ preuzeo njegovu ulogu - tocnije, stupio na njegovo mjesto. na i neprimjerena sredstva vezivanja tjeskobe. Genitalno .... \ EdJ.eSki ,ko mpl~l\s.Jlise....ne;=,ppstajj; -on--J.SlpIDpa?~(: ~n nije orgasticko zadovoljenje lib ida i sublimacija praIikovi su potlsnut, ne.go je oslobod en katekse, Ako se anallZlraJu pre­ primjerenih sredstava,' sve vrste pregenitalnog zadovolje­ geni-talni' ·karakteri, onda mora - ako se hoee da analiza nja i reakcijske form acije su neprimjerene. Ova kvalitativna uopee uspije - najprije doCi d o novog zaposjednuea (ka· razlika izrazava se i kvantitativno: neurotski karakter tI1pi tekse) incestnog obje1ta, a posljedica toga obicno je pro· od neprestano..rastueeg zastoja libidanpl'a'Vo zato sto njegova........ lazno ostecenje aktuailnih ljubavnih o.dnes a.-. ..Pregenitalne sredstva zadovoljenja n isu primjerena potrebama nagonskog ~klonosti (,!nalnost, oralni erotizam i .voajerizam)- iiisu po­ aparata, dok genitalnim karakterom upravlja stalno izmje­ tisnu te nego su dijelom usidrene U kar-a kteru kao kulturne njivanj e Iibidne napetosti i' odgovarajueeg Jibidno~ sublimacije. a dijelom imaju u djela u ugodama koje pret­ -:rode neposrednom zadovoljenju, ali su, u sva:kom sIucaju, ~Mrn~a. u~ genitalni karakter~posjeduj.e Uslj.l~~u ") !!J}.i.I1.a.eko1Wrp;J - zraz »genitalan kar~ter« oprav4av?Cl­ ,p otcinjene genitalniITl tefujama. SQoln Uin.. ostaje ·I.!fUyiSi i njenica da, s moguCim izuzetkom vrlo neuobicajenih sluca. n.C!.jJ.lgQcinijL.!tP-QJIll! ~m. Agresivnos.! je tak oder u velikoj Il!je­ jeva, sam genitalni primat i orgasticka potencijl! .(sarna od­ n sublimir ana u drustvenim djelatn.os!ipa; u !!!.~!!.i.9j_ P~ redena posebnom strukturomkaraktera), nasuprot svim ~mjeri ona.,...Q.o..prmosi. neposre.dno gen.ltalno.1- sp~L a..da drugim strukturama libida, jamCi za uskladenu libido-eko· _ ipak ne l2.rodire do iskljlJcioIlogJ a.d.osalJ.enJa-.Ova podjela nomiju. 2 Usp. Karl Abraham: Psychoanalytische Studien zur Charakterbil­ Povijesno uvjetovana kvaliteta siIa i sadrlaja obJi,kovanja dung (Int. PsA Bibl., br. XXVI, 1925), narOCito Tr e& poglavljc: .Zur

karCl'ktera odreduje trenutno kvantitativno reguIiranje Ii­ Charakterbildung auf der 'genitalen' Entwicklungsstufec.

g

150

151

nagon skih poriva osigurava sposobnost za odgovarajuce orgasticko zadovoljenj e, koj e se doduse moze postiCi sarno genitalnim putem , tj . u genitalnoj zoni, ali ne ostaje ogra· niceno na genitalni sustav, jer pruza zadovoljenje 1 prege· nitalnim i agresivnim sklonostima. Sto su pregenitalni za· htjevi manje potisnuti, tj. sto bolje komuniciraju sustavi pregenitalnosti i genitaln osti, potpunije je zadovoljenje i postoje manje mogucnosti za patogeni zastoj libida. Neurotski karakter, s druge strane, pokazuje svojstvo, ako je slabo potentan od samog poeetka iIi ne Zivi u apstinencijti (sto se dogada k od goleme vecine slucajeva), da nije u_ sta­ Elu cia s_e raster~ti svog ~obodnog, nesublimiranog Libida u zadovoljavajucem orgazmu.3 Or gasticki, on je uvijek rela­ t iv!1E impotentan. Tu cinjenicu izvodimo iz sljedece nagon­ ske konstelaoije: incestni objektli d:majru istovremenu ka­ teksu, iIi je libidna kateksa, koja se odnosi na ove objekte, utrosena u reakcijskim fo rmacijama. Ako uopce postoji ikakav ljubayni zivot, njegovu je infantilnu prirodu lako ustanoviti. Volje~~ z~na _ sa~E!edstavlia majku (sestru itd.), a lj.y.brumLodnos je qpterecen svim-tjes,lobama, spu· tanostima i neurotskim h irovima infantilno& inces1 nog od· n6sa (tazan prijenoS). Genitalnog ·primata j li uopce nema iIi nema kateksu, iii je~ kao sto je slucaj u histericKog • raktera-,_ g~talna funkcija poremecena zbog incestne: fiksa­ oije:-Spolnost se - to narocito vrijedi ~'2!ijenosne !!eUI:Oze - Kn~ce cruz puta predugode, ukoliko pacijent nije apsti· nent iIi inhibiran (seksualno zaplasen). Prema tome, imamo lancanu reakciju: infantilna spolna fiksacija remeti orga­ s ticku funkciju ~ genitalnog pdmata; · taf -,p~~ ,-~. lje, stvara zastoj libida; zaustavljeni libWf~Qje st@Ile pojacavaJ'regenitalne fi,k sacije, itd., itd .•. USllijed ove pretje­ rane katekse i visoke napetosti pregenitalnog sustava, Ii­ bidni poticaji se uvlace u svaku kulturnu i drustvenu aktiv­ nost. Iz toga, naravno, moze proisteCi sarno poremecaj, jer aktivnost ulazi tada u asocijativnu vezu s potisnutom i za­ branjenom gradom. Povremeno, stoviSe, aktivnost postaje neprikrivena spolna a k tivnost u iskrivljenom obliku, npr. grc violinista. Libidni visak za drustvenu aktivnost nije slo­ bodno raspoloziv, jer j e u potiskivanju vezan uz infantilne nagonske ciljeve. 4

J Biljeska, 1945: Uskladivanj e spolne energije zavisi 0 orgastickoj moCi, tj. 0 mogucnosti organizma da. dopusti slobodno p rotj ecanje gr­ cevitih trzaja orgazamskog refleksa. Oklopljeni organizam nije spo' soban za orgasticke trzaje; biolosko uzbudenje je inhibirano grcevima , na raznim mjestima u organizmu .

b) struktura superega

eUlitalnog karaktera ,q glavnom od'ltkuju njego-

Vi Vo.L.ul

sp olno pozitivfii elementi l (elementi koji potvrduju

~kStlafnost) ; zbog toga- postoji visok-s1:upanj .sklada izmedu ida i superega.;. BuduCi da je edips1d kompleks izgubio svoju kateksu Cnij e zaposjednut), protukateksa u o.snavoiill eLe:_ mentima superega takoder je postala suviSna / Moze se reCi ~akti Cki nel!]a nikakvih seksualnih zabran:a--cm- strane-lT' supere:ga. iSuperego n ije sadisticki pretovaren, rie samo lZ­ gor e nave<:lenih razlo-ga, ,-v ee i zat? sto ne ,postoji zastoj libi­ da koji b i izazvao sadizam .i superego mogao uc initi okrut· nim.4 Geni,t alnl l ibioo, J er je neposredno za dovoljen, nije sknven u td n jama ego-i~a,..p~tQ druStyene dJelatnosti -~~ kao u SIUcaju neurotsk?-g karak!era" dokazj p otencije, riego one pruz.a ju prirodno, nenadoknaduj uee nar cisticko zadovoljenje. 1
__

- 10-.:--

-

-

,," • Za dalje obavijesti 0 ovisnosti sadizma u libidnom zastoju v. Po­ gl~vlje VII moje knj ige Die Funktion des Orgasmus, 1927; v. takodcr D!e Funk tion des Orgasmus, Kaln, 1969.

153

152

\

, '.

\

,..--::,

~Struktura ega

ijttrimO

~ talnog

::3

-q::=. l

~eoi. j

's ada u<jecaJje iNjrum. je izlozeQ , araktera. Povremena orgasticka praznjeilJ-;:r(bldne nape osti ida znatno umanjuju pritisak nagonskih zahtjeva ida na ego. Kako je id u ddbroj mjeri zadovoljen, superego nema razloga da bude sa_disticki i zato ne vrsi nikakav na­ rocit priti'sak na ego. B ez osjecaja ,krivnje, ego uzima i za. dovoljava genitalni libido i neke pregenitalne teznje ida te prirodnu agresi ju kao i dijelove pr~italn o(1 libida .. ~ mlra u dros tvenim djelaJnolilillla .... sto se tice genitaJnih hU­ jenj a;-ego se ne saprotstavlja idu i moze mu izvjesne zabra­ ne nametnuti utoliko lakSe sto je libido zadovoljen. Cini se da je to jedini uvjet pod kojim id .p usta da ga ego nadzire bez upotrebe potiskivanja. Jaka homoseksualna teinja ce biti izrazena sasvim drukcije kada ego ne uspije zadovoljiti heteroseksualnu teznju nego onda kad ne postoji libidni zastoj. Ekonomski je to 'lako razumjeti, jer je u hetero­ seksualnom zadovolj enju - ukoliko homoseksualnost nije potisnuta, tj. nije iskljucena iz komunikacijskog sustava Ii­ bida - i' homoseksualnim teznjama oduzeta energija-'.__ _ Budu'Ci da je ego pod sarno malom ·k olicinom pr-itiska i od ida Ii (J;d lSuperega - UlIl1JIlogome zbog 's palnog zadovolje­ nja - on se one mora braniti protiv ida onako ka'ko se to mora branHi ego neurotskog kamktera. On zahtijeva tek male koliCine protukatekse i zato :ima mnogo slobodne ener­ gije za dozivljavanje i djelovanje u vanjskom svijetu; dje­ lovanje i dozivljavanje su mu intenzivni i slobodno teku. Tako je ego u velikoj mjeri dostupan kako ugodi (Lust) tako i neugodi (Unlust). Ego genitalnog ·karaktera takoder ifha oklop, ali on njime ras<polaze, nije mu prepusten na milost. Oklop je dovoljno elastican da se prilagodi najrazliCitijim situacijama dozivljavanja. Genitalni karakter moie b-iti vrlo veseo, ali i ljutit kad je potrebno. On reagira na gubitak objekta odgovarajucom zaloscu ali ne pada sasvim u nju. Sposaban je da intenzivno i odusevljeno voli i strastveno mrzi. U naro.fiHm situacijama moze se ponasati poput dje­ teta, ali nikada nece biti ·infantilan. Njegova je ozbiljnost prirodna, nije ukocena (kao kompenzacija) jer on ne mora izgledati odrastao po svaku cijenu. Njegova hrabrost nije dokaz potencije, ona jeobjektivno motivirana. Tako pod izvjesnim uvjetima, npr. u ratu $010 ga smatra nepravednim, on se nece bojati da ga nazovu kukavicom onego ce braniti svoje uvjerenje. BuduCi da su infantilni ideali izgubili svoju kate.k~u, njego~a ~r~~ja k,:1.0 i nj~gc:va ljuba~ .Sll_~i motlvlrane/ PnlagodlJlvost I snagu nJegova -6klopa pokazu]e

154

.-, /

....

,

'­

\

· vkrje, pregenitalno lib-idno zadovolj enje i suvremeni spolni moral, sadizam i etika, spolno .p otiskivanje i udruzenja za rehabilitaciju posrillilih ~ djev9jaJ~,!.:. . . .. . U genitalriog .karaktera, · uskladena libido-eko nomija i spa­ sobnost za puno sp01no zadovoljenje temelj su gore nave­ den ih crta karaktera, a jednako tako i sve sto neurotski karakter jest i Cini odrcdeno je, u krajnjoj liniji, njegovom nedovoljnom libido-ekonomijom. Ego neurotskog karaktera je iIi asketski iii p ostize 5E,01n_o zadovoJjenj e sav osjeCaje kriyuj e. On je pod pritisKom s dviju strana: - stal ~ ,nezciOOvOTjenog ida s njegovim . zaustavljenim Jvbidom , i ~.krutnog superega. Ego neurotskog karaktera zauzima neprijateJjsk i stay prema idu i ula- , guje se superegu .· U is to vri jeme, medutim, on koketira s · idom J tajno se buni protiv superega . Sve dok ego potpuno ne potisne svoju spolnost, on je pretezno pregenitalno usmje­ ren, a zbog prevladavajuceg seksualnog morala, genitalnost je abojena analnim i sadistickim elementima. Spolni cin se smatra neCim p rl javim i i ivotinjskir;n. K a·ko je agresivnost uklopljena u nj iii, tocnije, usidrena dijelom u karakterni oklop a dijelom u superego, drustvene djelatnosti trpe od gresaka. Ego je zatvoren bilo za ugodu bilo za neugodu (afektivna zakocenost) iii je dostupan sarno neugodi; iii se pak svaka u goda brzo pretvara u neugodu. Oklop ega je krut, on je slabo iIi gotovo nika-ko pokretan, rel="nofollow">>'komunikacije« s vanjskim svijetom, stalno pod nadzorom narcistickog cen­ zora, siroma§ne su i s O'bzirom na objektni libido i s obzi­ rom na agresiju. Oklop dj eluj e poglavito kao zastita od unutrasnjeg zivota; posljedica je manje iii viSe izrazita sla­ bost stvarnosne funkcije ega. Odnosi s vanjskim svijetom su neprirodni, nezivotni i.J.i oprecni; cijela lienost ni ukom slucaju ne moze skladno vibrirati sa stvarnoscu, jer joj ne­ dostaje spO!sobnos.t za puno doii'vljaIVanje. Dok genitallni karakter moze promijeniti, ojacati ill oSil abiti svoje zastitne mehanizme, ego neurotskog karaktera je potpuno prepusten na milost i nemilost svojim n esvjesnim potisnutim meha­ nizmima. On se ne moze ponasati drukcije cak i ako zeli. .\ zelio bi biti radostan ili Ijutit, ali nije sposoban ni za jedno. Ne moze intenzivno voljeti jer su potisnuti bitni elementi njegove spolnosti. Niti moze primj ereno mrziti, jer se nje­ gOY ego ne osjeca doraslim mrznji, silno ojacaloj zbog libid­ nog zastoja, pa je zato mora potisnuti. A kada osjeea ljubav iii mrinju, reagiranje je jedva u skladu s r acionalnim ci­ njenicama, te u .nesvjesnom infantilna iskustva ulaze u igru i odlucuju 0 dometu i prirodi reakcija. Krutost njegova oklopa Cini ga nesposobnim da se iii otvori bilo kakvom

fi

156

v

~

dozivljaju iii d a se potpuno zatvori od drugih dozivljaja gdje bi bilo r azumski opravdano da to ueini. Obicno je spol­ no inhibiran iii ima smetnje pri pripremnim akcijama sek­ sualnog akta. Cak iako to nije slucaj, on n e dozivljava ni­ kakvo za dovoljenje. J.li, zbog svoje nesposobnosti da se preda, sm etnje se javljaju u takvoj mjeri, da se libidna ekonomij a ne u skladuje. Temeljita anaJ.iza osjecaja koje netko ima za vrijeme spolnog eina dopusta razIikovanje vise tipova narcistickih osoba, cija je paznja usmjerena ne na osjet ugode vee na misao da ostavi vrlo mocan utisak; '\pretjeran o estetska osoba, .koja se jako b rine da ne dodirne bilo koji clio tijela koji hi mogao povrijediti njena estetska osjecanj a; ~os oba s potisnutim sadizmom, koja se ne moze osloboditi prisilne misli da bi mogla ozJijediti zenu, ill i ',) osoba koj u m. uce osj ecaji krivnje da zloupotrebljava zenu; ~ sadJ sticki karakter, za koji akt znaci mucenje objekta. Po­ pis bi se .rriogao ·neizmjerno prosiriti. Tamo gdje se te smet­ nje ne ocituju potpuno, sputavanja koja im odgovaraju na­ lazimo u cjelokupnom stavu prema spolnosti. Buduei da super ego neurotskog karaktera ne ' sadrii nikakve spolno pozitivne elemente, on se kloni ~polnog dozivljaja (H. Deutsch ovo pogresno postulira za zdravi karakter). To zna­ ci, meautim, da sarno polovica lic~osti sudj~luje u dozivljaju. Genitalni karakter ima cvrst ,narcistic.ki temel~ U neurot­ skog karaktera, s druge strane~ osj ~mpo(en 'je prisi­ ljava ego da Cini nadoknade (kompenzaclJe narcistieke pri­ rode. Trenutacni sukobi, prozeti nerazumnim motivima, "Onemogucuju neurotskom karakteru da dode do razumskih odluka. I nfantilan stay i infantilne zelje uvijek imaju ne­ gativan ucinak, tj. djeluju 'kao smetnje.

Spolno -nezadovdljan i nezadovoljiv, neurotski karakter

je konacno prisiljen bilo na asketizam iIi krutu monogamiju.

\ Potonje ee opravdati moralom Hi obzirnoscu prema spolnom

partneru, ali u zbilji on se boji spolnosti i nesposoban je

da je uskladi. Kako sadizam nije sublimiran, superego je

krajnje strog; id je nemilosrdan u svojim zahtjevima za za­

dovoljenje svo jih potreba, ego razvija osjecaje krivnje, koje

·naziva drustvenom savjescu, i potrebu za ,kaznom u kojoj

pokusava nametnuti sebi one sto uis tinu zeli da ucini dru­ gima.

Nakon kratkog razmisljanja vidimo da empirijsko usta­

novljenje opisanih mehanizama postaje osnova za revolucio­

narnu kritiku svih teorijski zasnovanih sustava morala. Da

za sada ne ulazimo ovdje u pojedinostiovog pitanja tako

odlucnog za drustveno stvaranje kulture, mozemo prethod­

no utvrditi da ee, U onoj .mjeri koliko dru~tvo omoguCi za--.,

(3'

C­

dovoljenje potreba i dode do preobraiaja ,tome odgovara_ juCih ljudskih struktura, u istoj mjeri morati otpasti rno­ ralno uskladiya nj e dm stvenog Zivota. Konacna odluka ne leii u podrucju psihologije, vee u podrucju socioloskih pro­ cesakoji vode u socija'listicku plansku privredu. Sto se tice nase klinicke prakse, ne moze vise biti sumnje da sva'ko uspjesno analiticko lijecenje, tj. one kojemu uspije da neu­ rotske karakterne strukture preobrazi u genitalnu karak­ ternu stru'k turu, razgraduje moralisti6ke arbitre i zamjenju­ je ih samoUipray.ljanjem djelovanja zasnovanog na zelravoj libidnoj ekonomiji. Budu6i da su neki analiticari govorili 0 »unistavanju superega« analitickim lij ecenj em, moramo na to reCi da se radi 0 p ovlacenju energije od sustava moral­ nih instanca 1: 0 nj egovu zamjenjivanju libidno-ekonoms~o...m uskladenoseu. C:injenica da je ovaj proces u protuslovlju s danasnjim interesima drlave, moraine filozofije i vjere, to je od odlucujuce vaznosti u veri s necim drugim. ~o­ stavnije izraieno, sve to znaci da coviek cij~. l>J,L.5:PO~J<.g9 - i--prifhltivne bioloske :i kulturne potrebe -za·d0volj.ene.•_ ne treba nikakvu morainost da odrii samosvladava-nje, dok nezadovoljen covjek, potlacivan u svemu i svaceinu, friir 'Od sve jaceg unutrasnjeg uzbudenja, sto bi moglo bi'ti povod ­ da rastrga sve u sitne komade ukoliko njegove snage ne bi Uloralnim mo6ima bile djelomieno sapete, a djelomicno utro­ sene. Opseg i jacina asketskih i moralistickih ideologija ! najbolje su mjedlo za opseg i' jacinu nerazrijesenih nape­ / tosti od nezadovoljenih potreba u prosjecnom masovnom in­ dividuumu toga drustva, Oboje je odredeno odnosom proiz­ vodnih snaga i naeinom proizvodnje, s jedne strane, i po­ .Jrebama koje treba zadovoIjiti, s druge strane. Razmatranje sirih poslj edica spoine ekonomije i analitic­ ke teorije karaktera neee moCi da izbjegne ovim pitanjima, ostm ako, na racun svog prirodoznanstvenog ugleda ne dad­ ne prednost tome da se zaustavi na umjetno podignutoj granici izmedu onoga sto jest i onoga sto bi trebalo da bude. //

! 5 S·" ' ~,;

3. SUBLIMACUA, REAKCIJSKA FORMACUA I NEUROTSKA REAKCUSKA OSNOVA

11) ~ q... Sada cemo obratiti p aznju na postojeee r azIike izmedu drustvenih djelatnosti genita'lrrog karaktera i neurotskog ka­ ..J ~ H. v .. J);;,. raktera. ..J7 , 1_~O .ii Vee smo istakli da su orgasticko zadoyglj enje libida i ~i'J:r-:'lQ sublimacij~. p rimje!.::,na sr ecfstva za uldanjanje libidnog za· 1. ~\ 1 -NI) '\ stoia, a pregenitalno zaaovolfenj e ilibida i reakcijska for~.

158

macija da su neprimjerena sredstva iii, tocnije, neprimje­ rena za ovladavanja zastojnom tjeskobom. Sublimac:ija je, oput orgastickog za dovoljenja, specificna djelatnost geni­ - .falnog ·karakter a ; reakcij ska formacija je nacin rada neurot­ '." skog karaktera. To, naravno, ne znaCi da neurotski karakter ? ne sublimir a i da zdravi karakter nema ni,kakvih reakcij· . ~ skih formacija. { Za po.ceta~, ~a pokus~mo na tem~lju ~li~ickih iskustava teorij skl Oplsatl odnos lzmedu subhmacIJe 1 spolnog za do­ • ,"::1 voljenj a.. ~~e~, sublimacija j e posljedica otklla­ ~ nj
?O osobe pa cak i od jednog zvanja do drugoga. Apstinent umj~nif'

-~~e.ik
otonji mofe svoTim samoobuzdavanjem osloboditi sile za svoj studij ;

d~k prvi vjerojatno nalazi da \ njegov~o.J.s~,.1,l~tv() _~~afno poti~

..!.Ygova umjetni~ka dostignuca. Opeenito nisam stekao utisaKO ,s~JlabiCeJio~Q.na!anj$l~.Qji se kamii~be u mnos _'e ~~lijedi, n.ltY,0lil'-0odstvo jBJdh indi.Yid~Freud:ces. chrifieii, sv. V. str. 159. i dalje.

159

•J:')

r I

-'

Promatr an je sublimacij a genitalnog karaktera pokazuje da one uvij ek iznova dobivaju poticaje od _orgasti6kih zadovo­ ljenja libida, ~~.JlP-11stanj~ spolnih napetosti o sloba~ '1 energija za vise dj el~s ti jer, za izvjesno vrijem~olne ~:Xanta,zije nepovlace n a sebe nikakvu libidD-JJ kateksu; U uspjesnim analizama, nadalj e, 'p rimjeeujemo da pacijentova radna sposobnost tek onda osobito ojaca posto je on po­ stigao puno spolno zadovoljenje. ~L tr'!.inost sublim~iJ.e.--o-vi_ 2 i 0 us,k ladenosti libidne eko Il.Ollli,L~. Pacijenti koji se rj~ savaju svoje neuroze samo pomoeu sublimacije pokazuju se daleko labilnijima i mnogo su skloniji da ponovo obole nego oni pacijenti koji ne sarno da sublimiraju vee takoder postizu neposredno spoLno zado voljenje. Upravo kao sto je nepotpuno, tj . u prvom redu Cisto pregenitaJlno, libidno za­ dovoljenje smetnja sUblimaciji, tako je orgasticko genitalno zadovoljenje unapreduje. A sada usporedimo - ponajprije sarno deskriptivno _ sublimaciju s reakcijskom formacijom. 6 Ono sto upada u oei 0 ovim pojavama jest da je reakcijska formacija ne­ kako grcevita i prisilna, dok sublimacija teee slobodno. U potonjem slucaju kao da id, u skladu s egom i ego-idealom, stoji u neposrednom dodiru sa zbiljom; u prvom pak sIu­ caju, kao da sve djelatnosti strogi superego nameee idu koji se tome protivi. U sublimaciji naglasak je na ucinku dje­ :l atnosti, premda je i sama djelatnost libidno naglasena. U reakcijskoj formaciji, s druge strane, Cin je vazan; uCinak je od prilicno sekundarne vaznosti. Akcija nema libidni na­ glasak; ona je negativno motivirana. Ona je prisilna. Covjek koji sublimira moze obustaviti svoj posao za prilicno dugo vremensko razdoblje - njemu je odmor jednako vaZan kao i posao; ali pri prekidanju reaktivnog djelovanja prije iii kasni­ je javlja se unutrasnji nemir. Ako se prekid nastavlja, nemir moze narasti do razdrazljivosti pa eak i tjeskobe. I covjek koji sublimira povremeno je razdrazljiv iii napet, ne zato sto niSta ne radi, vee zato sto svoju dje1atnost, tako reCi, tek rada. Covjek koji sublimira hoee da djela i raduje se , svome radu. Covje'k ciji je rad reaktivne prirode mora, kao sto se jednom prikladno izrazio jedan pacijent, »da bude robot«. I cim zavrsi jedan posao, on mora odmah zapaceti drugi. Za njega je~-4 bijeg od mirovanja . Povremeno, uCi­ nak reaktivno izvrsenog rada bit ee isfCkao :i ueinak rada ,koji se temelji na sublimaciji. Obieno, medutim, reaktivna 6 Daljnje tvrdnje na ovom mjestu odnose se sarno na prosjecnog rad­ nika u kapitalistickom drustvu. Zasad nema nikakve mogucnosti da se ndto kaie 0 dinamici radnog ucinka sovjetskog covjeka.

160

(~'A (..-" ': /" ;''-J'4 )

dj ela pokazuju se drustveoo man je u spjesnima n ego subli­

mirana djela. U svakom slucaju, isti covjek ce postiCi mno­

go vise . ~ od uvjetima sublimacije nego pod onima reakcijske

forUlaClje.

Pri svakom izvrsenom radu, ,k oji odgovara apsolutnom utrosku odredene mase energije, moze se iz njegove struk­ ture viSe ill manje tocno izracunati odnos toga izvrsenoga rada pr ema r:a-!!:..n C!.i sposobno~i
161

obuzdao poriv. Reakcijska formacij a nije jednokratni pro­ ces vee se zbiva neprestano i, kao sto cerna odrnah vid­ jeti, on se siri. . U reakoijskoj forrnaciji~~e ~ta~(). ??-'OJmplj en ~oborn;_ on je svoj strogi promatr ac. U sublimaciji, energije ega I su slobodne za cijelovanje. :!.ednostavne reakgj ske forma- I Q,i.e,-kao sto su 9dvratnost i stid dio su oblikovanja karak­ tera svakog covjei{a:-One ne stete razvoju genitalnog ka· raktera i ostaju unutar fizioloskih granica jer nema libido nog zastoja da tpoj aca pregenitalne teznj e. Ako, me<1utirn, .spolno potiskivanje ide . pr~g.?Jeko, ako je ono us..Il1jereno · "narocito protiv genitalnog libi da , pa dolazi do zastoja Ii. bida , reakcijske "fo rmacije prrmaju pretjeranu libidnu ener· posljedkatoga, ,iska.zuj u -osobfiiu poznafu Hje·c. giIu i, ' n iku kao fobicka difuzija.

kao"

Prvobitni cilj

Sublimirani cilj

Reakcijska formacij a / N I;) :

fL pot;'k;~j.

/

_ . Vracanje poticaj a, protuka telsa ( J.- V- VI - e, J ~

I..

..........~ '--.

......_- Potiskivanjc

"

'I.•••

•Prvobitni cilj

A

Izvor nagonskc ener gije

B

A: Nema potiskivanja; poticaj sarno skrenut; prvobitnom nagonskom

cilju nedostaje kateksa;

B: Potiskivanje prisutno; prvobitni cilj je zaddao svoju punu kateksu;

poticaj nij e skrenut, vee ga ego usmjerava prema sebi. Na mjestu

vraeanja nalazimo dj elatnost iii djelo (reakcij ska formacija).

Shematski prlkaz subllmaclje u usporedbi s reakclJakom formadjom

Da navedemo kao primjer slucaj jednog sluzbenika. Kao sto i prilici tipicnom prisilnQm karakteru, on je izvrsavao svoje duinosti najsavj esnije. Tijekom vremena, unatoc to· me stQ se svorn poslu nije ni najrnanje radov~_ on mu se sve viSe posveCivaQ. U vrijeme ,kada Je usaQ u analizu nije bilo neobicno da radi sve do PQnoCi iii cak, jednorn priIi· 162

I~

/

kom, do tri sata ujutro. Analiza je ubrzo iznijela (1) da sU spolne fantazije uznemiravale nj egov rad (trebao je viSe vremena da vrsi svoj posao upravo iz tog razloga, tj. »tra· tio« je vrijeme, i (2) nije mogao sebi d'Opustiti nijedan miran trenutak, narocito ne uvecer, jer su tada suviSe na· bijene fan tazije nemilosrdno obuzimale njegovu svijest. Ra· deci noeu, oterecivao je izvj esnu kolicinu libida, ali veci dio njegova libida, koji se nij e mogao oslob'Oditi na takav nacin, povecavao ,se sve dok viSe nije mogao zanijekati smetnje u r adu. Zato, !irenje rea.kcijskih f01J1Jqcii.~ i rea.ktivnih djelatnosti :1 odgov~rg. sta~nom -nagomilavanju libidnog zastoja. Kada, ko- ; nacno, reakcij skerormac1je v1~e nlSU 'kadre eta upravljaj u zastojem libida, kada dolazi do procesa dekompenzacij e, ka· da, ukratko, karaok ter ~ga ne uspijeva da ..utro.sC libido, po­ javljuje se n eprikrivena neurotska tjeskoba iIi se javljaju neurotski lSirnpt'Omi koji raspolafu pretjeranom kolicinom nevezane t jeskobe. Reaktivni rad se uvijek razumski opravdava. Tako je nas paoijent pokusavao da opravda svoje duge sate zaleci se na pretjerano opterecenje poslom. Njegova p retjerana i me· hanicka aktivnost nije imala sarno ekonomski smisao oslo­ badanj a napetosti i nije sluiila sarno odvracanju od spol· nih fantazija, nego je ispunjavala funkciju r~akcij.ske far· macije..l?rotiv potisnute mrz,nje uperene prot[v nj~gova S~f;l . (Q.ca). Analiza je pokazala da - su napori "pacijenta da bude narocito koristan.... svome sefu predstavlj ali opreku njegovih 11 / .nesvjesnih narnjera. Takvo ponasanje poput robota ne mo· ' fuse ipak tumaciti kao samokafnjavanje, koje je tek jedan od mnogih srnislenih sadrlaja ,s imptoma. U osnovi, on se sigurno nije zelio kazniti, vec zastititi od kazne. Strah od posljedica m,jegO'Vih spolnih falIl!tazija Iezao je U osnovi reakcijske formacije. Ni rad izvrsen kao prisilnQ-neurotski rad kao duznost niti bilo koja druga reakdjska formacija nisu sposobni da vezu Oitavu za,stojnu tjeskobu. Zamislimo, na primjer, pretjeranu motornu aktivnost zens·k og histerickog karaktera iIi pretje' ranu poduzetnost i nemir planirana neurotika. MiSicni SUo stav obojih je preopterecen nezadovoljenim libidom; oboje stalno teZi prema objektu: histericna djevojka na neskriven naoin, planinar na simboIicki n acin (planina = zena = maj ka). Njihovokretanje, istina, odrjesava izvjesnu koli­ cinu libida; u isto vrijeme. medutim, one povecava nape· tost utoliko sto ne dopusta konacno zadovoljenje. Neiz· bjemo, stoga, djevojka ima napadaje hLsterije, dok neurot· ski pJaninar mora PQduzimalli sve napornije i opasnije pIa·

163

• ninarske pothvate da bi ovladao svojim zas tojem. Me<1u­ tim, kako postoji prirodna granica tome, simp toms'k a neu­ roza kona~no izbija ako on, sto se cesto dogada, ne do­ iivi nesrecu u planinama. Reakcijska osnova karaktera je prikladan naziv za sve mehan~e koji trose zaustavljeni libido i vezu neur otsku !,jeskobu u erte karaktera. Ako, k ao posljedica prekomjer­ nib spolnih ogranicenja, ona ne uspije da izvrsi svoj u eko­ n omsku funkeiju, ona postaje neurotska reakcijska osnova, koju analiticko lijecenje poktclava ukloniti. Sirenj e reak­ cijske formacije je samo jedan od mehanizarna neur otske reakcijske osnove. Nije bitno kada se javlja p ogorsanje neurotskog karak­ ter a; u sVakom se slucaju moze us tanoviti da je n eurotski karakter postojao od ranog dj etinjstva, od vremena k on­ fliktnog edipskog stadija. Neurotski simptom obicno p oka­ zuje kvalitativnu bliskost sa svojom neurotskom r eakcij s.k om osnovom_ E vo nekoliko p r imj er a; p risilno n eurotski pre­ tjerani smisao za red p ostat ee, uz prikladni povod, p risi­ Ian smisao za red; analni karakter narast ce do stanja op­ stip acij e; zbunjenost ce postati patolosko crvenjenje; hi• .. s tericka poduzetnost i koketer ija ce se razviti u his tericke II' napadaje; karakterna ambivalencija Ce postati nesposobnost ' da se donose odluke; spolna zaplasenost Ce p os tati vagini­ zam; agresija ili pretjerana savjesnost ee lPostati p oticaj za ubijanjem. Ipak, neurotski simp tom nece uvij ek pokazivati kvalita­

tivnu istovrsnost sa svojom r eakcijskom osnovom. Dogada se

da je simptom obrana p rotiv viSka tjeskobe na vBem ili

niZem libidnom stadij u. Tako, na primjer, histericki ka­

rakter moze r azviti prisilu za pranjem; prisilan karakter

histeri~ku ank sioznost ill konverzivni simp tom. Nije po­

trebno naglaSavati da u praksi naSi pacijenti p reds tavljaju

mjesavin u, s prevladavanjem jednog ili drugog k arak ternog

oblika. Me<1u tim, dijagnoza se ne smije postavljati p rema

simptomima vee prema neurotskom 'k arakteru koji leZi u

osn ovi simptoma. Tako ee, cak i kada dolazi pacijent zbog

konverzivnog simp toma, dijagnoza biti prisilna neuroza ako

karakter p okazuje pre teino prisilne neurotske erte.

Opisujuci rezul tate ovog ispitivanja, vidimo da se r azlika ~medu neurotskih i genitalnih karakternih tipova mora pro­ matrati sto je mOguCe elas ticn ije. B uduci da se razliko­ vanje temelji na kvanti tativnim kriterijima (na m jeri ne­ ,p osrednog spolnog zadovoljenja ili libidnog zastoja), pod­ vrste stvarnih karakternih oblika izmedu d va glavna tipa 164

sU beskonacne. Ipak, s obzirom na hellI'isticku vrijednos t i <11ediste koje ono nudi u p rakticn om radu, tipolosko istra­ zi~aDje tini se ne sarno opravdanim vee cak i potrebnim. Kako ovaj rad p redstavlja samo mali pocetak prema genet­ skoj teoriji tipova, ne tezimo da oqgovorimo na sva pitanja koja proizlaze iz »teorije tipova«. Njegov je zada tak zasad' ispunj en ako nas uspij e uvjeriti cIa je Freu dova teorija libida, neogranicena i s talno r azr aCiivana , .Jedin i zakoniti teffielj za psihoanaliticku karakterologiju.

9 Djeija fobija i oblikovanje karaktera

1. .OTMJENIo: KARAKTER

Pokazat cerna sada na primjeru kako karakterni stay pro­ izIazi iz infantilnih doiivIjaja. U ovom prikazu sIijedit ce­ rna put koji je vodio od analize otpora karaktera do nje­ gova pas tanka u odredenim infantilnim situacijama. Tridesetitrogodg nji muskarae zapoceo je analizu zbog te­ skoca u braku i smetnji u postu. Patio je ad jake nesposob. nosti da donosi odIuke, sto mu je otezavaIo racionaIno rje­ savanje njegova braeno g ,p rdbIema i spreeavaIo da napre­ duje u zvanju. S osobitim razumijevanjem i vjestinom pa. cijent je odmah prionuo uz analiticki rad, taka da su u vrIo kratko vrij em e patogeni sukobi edipskog odnosa omogu. cHi teorijsko objasnjenje njegovih bracnih teskoca. Nece­ rna uIaziti u gradu koja pokazuje poistovjecenje izmedu njegove zene i njegove majke, izmedu njegovih pretpostav. ljenih i njegova oca; iako zanimIjiva, ova grada ne otkriva niSta novo. Usredotocit cemo se na njegovo ponasanje, od. nos izmedu ovog ponasanja i infantiInog sukoba i otpor karaktera u Iijecenju. Pacijent je bio ugodne vanjstine, srednje visine, imao je suzdrlan otmjen izraz, Ibio je ozbiIjan i ponesto bahat. Njegov odmjeren, poIagan i otmjen hod padao je u oci _ trebaIo mu je prilicno vremena da prode kroz vrata ~ pri­ jede preko sobe dokauca. Bilo je ocito da je izbjegavao - iIi sk rivao - svaku rurbu iIi uzbudenje. Njegov govor je bio stalozen i uravnotezen, miran i otmjen. Povremeno bi bacia jedan nagIasen, ostar »Da! «, istovremeno pruiajuci na. prijed obje ruke, zatim preIazeci jednom preko ceIa. Le­ zao je na kaucu prekriZenih nogu, opusteno. Bilo je vrIo malo, ukoliko je uopce bilo, promjene u njegovoj smire­ nosti i ugladenosti, cak i kada -se razgovaraIo 0 osjetIji. vim i inace narcistickim temama. Kada je, nakon nekoliko

166

dana anahze, govorio 0 odnosu sa svojom m aJkom, koju je n jeZno volio, mogIo se lijepo vidjeti kako pojaeava svoje otmjeno drlanje u pokusaju da ovlada uz;budenjem koje ga je obuzeIo. Rekao sam mu da nema potrebe da m u bude neugodno i p oticao ga da sIobodno izrazi svoje osjecaje ­ ali bez u spj eha. Zadrlao je svoje ddanje i miran naein govora. J ednog dana, zaista, ,kada su se suze pojavile u njegovim oeima a glas se 06to gusio, istom je otmjenom smirenoscu podigao rup cic da osusi oei. Toliko je vec bilo jasno: njegovo ponasanje, bex obzira na p orijekIo, zastiCivalo ga je od zestokih euvstava u ana­ lizi, euvalo ga ad euvstvenog sloma. Njegov karakter spre­ Cavao je slobodan r azvoj analitickog dozivljavanja; vee je

postao otporam. Uskoro, posto 5e ocito uzbudenje bilo stisalo, u pitao sam ga kakav je dojam na njega ucinila ova analiticka situa­ cija. Odgovor io je da je sve to vrlo zanimljivo, ali nije na njega djelovalo vrlo duboko - suze su m u jednostavno »pobjegle«; bilo je to vrIo neugodno. Objasnjavanje da su takva uzbudenja potrebna i plodonosna nije bilo od ko· risti. Nj egov se otpor vidljivo ;povecavao; saopeenja su po­ staIa neprirodna; njegov staY, s jedne strane, p ostajao je sve izrazit-iji, tj. sve_ otmJeniji. _mirniji i uzdrlljiviji. MoZda je bila tek beznacajna podudamost da sam jednog dana pomisIio na izraz »Iordovski« za njegovo ponasanje. Bekao sam mu da igra lllogu nekog engleskog lor da i da to mora imati svoju povijest u njegovu mladenastvu i dje· tinjstvu. Objasnio Is am mu i trenutnu obrambenu funkeiju iijegova »lordovskog ponasanja«. Tada je iznio najvazniji element svoje obiteljske price: kao dijete n ikad nije mo· gao vjerovati da je sin malog neznacajnog zidovskog trgov­ ca, -kakav je b io njegov otac; morao je, b iti, mislio je, engleskog porijekla. Kao mali djeeak euo je da je nje­ gova baka imala vezu s pravim engleskim lor dom i mislio je da u zilama njegove majke teee engleska k rv. U njego­ vim snovima 0 buduCnosti, fantazija da ce jednog dana doCi u EngIesku kao ambasador igrala je vodecu ulogu. Tako su gjedeCi eIementi bili sadrZani u njegovu lordov· s!omponasanjll: 1. Misao da nije II srodstvu sa svojim oeem, kojeg je potcjenjivao (mdnja prema oeu). 2. Misao da je sin majke koja ima engleske krvi u zilama. 3. Njegov ego· ideal da preraste usku sredinu malogradan· ske obitelji.

167

Otkrivanje ovih elemenata, koji su b ili ukljueeni u nje­ govo drZanje, bio je prilican udarac njegovu pona~anju. Ali jo~ uvijek n ije bilo jasno koje nagone otklanj a. Kada smo sve dosljednij e ispitivall njegovo »lordovsko" pona~anje, nMli smo da je usko povezano s drugom crtom karakte:r:a koja je u a nalizi stvarala nemale te~koee - sa sklono~clt da se izruguje svima u rSvoj oj okolini i zlura­ dos¢u. Izrazavao je svoj p rezir i izrugivanje kao s visine svoga lordovskog pri jestolja. U isto vrijeme, medutim, to je slliZilo zadovolj enj u nj egovih jakih sadis tickih poticaja. Dodu~e , vee je i p rije toga govorio da je u pubertetu obil­ n o producirao sadisticke fan tazije. Ali, sarno je govorio 0 njima. Tek kad smo zapoceli da ih izvlacimo iz n jihova trenutnog sid ri~ta u sklonosti da se naruga, poceo ih je dotivljavati. Lordovska kva!liteta u njegovu pona~anju bila je za~tita protiv pretjeranog presezan ja njegova izrugivanja u sadistilku aktivnost. Sadis ticke ~an tazije nisu bile potis­ kivane; bile su zadovoljene izrugivanjem drugima i otkla­ njane aristokratskim drlanjem. Tako je n jegova nabusita priroda bila strukturirana tocno kao simptom: sIuzila je kao obrana protiv nagonskog poriva i, u isto vrijeme, za­ dovoljenje ist oga. Ne moze biti sumnje da je sebi u~tedio ne~to potisk ivanja sadizma p utem ovog oblika obrane, tj. ukljucujuei sadizam u osornost karaktera. Pod drugim okol­ nostima, vjerojatno je da b i se iz njegova slabog straha od pr'ovalnika razvila jaka fobija. Fantaziia da je lord nastala je kad je imao eetiri go­ dine. Zahtjevu da se svladava udovoljio je ne~to kasnije, iz straha od oca. Ovome je, na osnovi suprotnog poisto~ill:-. ~en;a s ocem, bila dodana bitna sklon ost da nadzire svo­ je a/ITesije. Dok se otac sta lno borio i prepirao s majkom, u djecaku se oblikovao ideal: "Neeu biti poput svog oca; bit Cu upra vo suprotno.,,1 To je odgovaralo fantaziji: »Da sam muz svoj e majke, odnosio bih se prema njoj sasvim drukcije. Bio b ib ljubazan prema n joj, ne bih se ljutio zbog njezinih mana." Tako je ovo obrnuto poistovjecivanje bilo dio edipskog kompleksa, ljubavi prema majd i md­ nje prema ocu. , Sanjarenje i samosvladavanie, praceni nvim sadistickim fantaziiam a. sacin javali su diecakov karakter, koji je odgo­ varao aristokratsko; (Jordovskoj) fantaziji. U pu bertetu je izvr~io jaki hornoseksualni izbor obiekta (bio je to neki ucitelj), ~to se zavdio u p oistovjecenju. Me
168

telj je bio utjelovlj eni lord, plemenit, miran, <suzdrlan, bes· prijekorno odjeven. PoistovjeCivanje je za pocelo oponasa­ njem uciteljeve odjece; slijedila su druga opon a~anja i, oko cetrnaeste godine. karakter ~to smo ga zatekli u analizi bio je potpun. Fantazija da. je aristokrat prevedena je u njegovo zbiljsko vladanj e~ postojao je i poseban r azlog zasto se ostvarenje fa n tazi­ je u nj egovu vladanju dogodilo upravo u toj dob i. Pacijent nije nikada svj esno masturbirao za vrijeme puberteta. Strah od kastracije, izraZen u razlicitim hipohondrij<sk im straho­ virna, razumski je opravdavao: »Plemenit covj ek ne radi takve stvari.« Ukratko, i lordovstvo je slliZilo kao obrana p rotiv zahtjeva za rnastur bacijom. Kao lord, osjecao se nadmoenim svim Ijudima, s pravom da svakoga prezire. U analizi, me
KARAKTERNIH STAVOVA

Zna tna kolicina genitalne anksioznosti b ila je vezana u nj e­ govu 10rdovskom drlanju . Povijest ovog vezivanj a otkriva fobi ju iz djetinjstva 0 kojoj se malo znalo. Izme
169

S obzirom n a nj ezin sadrlaj, nas zanima sarno Cinjenica da je njegov femin ini stay p rema ocu cinio sredisnji ele­ ment ove fobije, tj. ona se ocitovala ,k ao regresivna reak_ cija na strah od kastracije. To je bilo povezano s tipie­ nom masturbacijskom anksioznoscu. 8to je djecak svoju lordovsku fantaziju vise pretvarao u lordow,ko ddanje, nje­ gova je fobija postajala slabija. Kasnije su od toga ostaIi sarno tragovi bojazni u casu kad je odlazio na spavanje. Za vrijeme analoize, a s razgradivanjem njegova lordavstva, fobija od miSeva i strah od kastracije ponovo se afektivno pojaviSe. Ocito, dio libida iii tjeskobe djetinje fobije bio je preraden u karakterni stay. Poznajemo, naravno, p retvaranje iIlJfant~lnih zahtjeva i tje. skobe u crte kara.ktera. Poseban slucaj ove vrste pretvara­ nja je zamjena f~bjje vrstom oklopa protiv vanjskog svijeta i protiv tjeskobe, takvim oklopomkoji je odreden struktu­ rom nagona; u ovom je slucaju pacijentovo otmjeno po. nasanje vezivalo infantilnu tjeskobu. Drugi tipican slucaj je prijelaz djetinje fobije iIi cak jednostavnijih pojava straha od k astracije u pasivno-femi­ nini karakter, s'to popr ima vanjski izgled pretjerane, ste­ reotipne ugladenosti. Slj edeoi slucaj je jos jedna ilustra­ cija pretvaranja fobije u karaktemi stay. Ne uzimajuCi u obzir njegove simptome, jedan se pri­ silni pacijent isticao svojom potpunom afektivnom zakoce­ noscu. Vrsta zivog stroja, bio je nedostupan bilo za ugodu iIi neugodu. U analizi je afektivna zakocenost razotkrivena u prvom redu kao oklopljivanje protiv pretjeranog sadiz­ rna. Istina, cak i kao odrastao ,imao je sadisticke fantazije, ali su one bile prigusene i 's labe. Odgovarajuce jak strah od kastracije isticao sekao motiv oklopljivanja, ali se nije izraiavao ni na koji drugi nacin. Analiza je mogla slijediti afektivnu zakocenost od dana Ikad je nastala. Pacijent je takoder trpio od uobicajene djeeje fobije ­ u ovom slucaju, konja i zmija. Do seste godine, tjeskohni snovi s pavor nocturnus javljali Sil se gotovo svake noei. Imao je vrlo ces'te snove, pracene najjacom tjeskobom, da mu je konj odgrizao jedan prst (masturbacija = tjeskoba kastracija). Jednog dana odlucio je da se vise nece bo­ jati (vrat-it cemo se na ovu eudnu odluku) i sljedeCi san u kojem mu je konj odgrizao jedan od prstiju ibio je pot­ puno bez tjeskobe. U isto vrijeme razvila Se afektivna zakocenost, koja je zamijenila fobiju. Tek nakon pUiberteta povremeno su se ponovo javljali t jeskobni snovi.

170

Da se sada vratimo na cudnu odluku da se vge nece bo­ jati. Nismo mogli p otpuno razjasniti njezin dinami9~ i pro­ ces. Zadovoljimo se da ovdje kaiemo da I$e njegov i.ivo t sastojao gotovo iskljucivo od slicnih odluka. NiSta m je mog ao u cinit i bez posebne odlu ke. Njegova analna upornost i krajnje stroga zapovijed da se nadzire, koju je poprimio od svojih roditelja, cinile su osnovu ove odlucnosti. Analna upornost stvorila je i energetsku osnovu afektivne zakoce· nosti, koja je, medu ostal~m, t inila vrstu opceg stava Gotza von Ber.lichingena prema vanjskom svijetu u cjelini.2 Tek nakon sest m jeseci analize utvrdeno je da je pacijent svaki put prije nego sto b i pozvonio na vratima moga stana tri puta zaredom izgovorio Gotzov citat kao vrstu magicne for· mule protiv a nalize. Njegova afektivna zakocenost nije mo­ gla biti upadlj ivije izraiena. Prerna tome, analna upomost Q reakcija protiv sadizma bile su dvije najvaznije sastavnice ugradene u afektivnu zakocenost. Uz sadisticku energiju, i njegova je jaka djeti­ nja tjeskoba (zastojna tjeskoba i strah od ,kastracije) utro­ sen a u ovom oklopljivanju. Tek kada smo proradili' ovaj zid, skup najrazlicitijih potiskivanja i reakcijskih forma­ cija, suocili smo se s njegovim Jakim genitalnim incestnim zelj arna. Dok je pojava neke fobije znak da je ego suviSe slab da bi ovladao stanovitim libidnim poticajoima, pojava karakter­ oe erte i'l~ tiopicnog IStava na Tacun fobi'je znaci jacanje ego· -formaci'je Jt1 oblitk u trajoog oklopl}ivanja protiv idai vanj· skog svijeta. Dok fobija odgovara rascjepu licnosti, obliko­ vanje karakterne crte, s drug-e - st"rane, 'odgovara ] eClinjenju licnosti. Potonje je sintetska reakcija ega na sukob u lt c-­ nosti koji se vise ne moze podnositi. Usprkos ovoj oprecnosti fobije i oblikovanja karaktera, kao posljedice, osnovna skionost fobije je zadrzana u crti karaktera. Otmjeno ddanje naseg »lorda«, afekt-ivna zako­ cenost naseg prisilnog karaktera, ugladenost pasivno-femi­ ninog kar aktera nisu , naravno, niSta drugo do stavovi izbje­ gavanja, jednako tako kao i fobija tkoja im je prethodila. Pu tem oklopljivanja, prema tome, ego prima 'izvjesno ja­ danje, ali u hStO vrijeme ,i upravo kao posIjedica toga, pod­ lij eze ogranicenju svoje sposobnosti da djeluje i ogranicenju slobode kretanja. I sto vise oklopIjivanje nanosi stetu spol­ nosti za spolno dozivljavanje, to je vece ogranicavanje, i to l Gotl Von Berlichingen, Goetheova drama 0 seljackom ratu u Nje· ~ackoj oko 1500. Vitez Gotz je poznat po svojoj izreci: »Mozete po­

Ij ubiti moju strafnjicu.« (op. ur.J.

171

se vise strukt ura ega pribliiava onoj neurotika >i vee a je vjerojatnost za nj egov kasniji, ponovni slom. 3 U slu eaju kasnijeg neuro tskog oboljenj a, stara fobi ja po­ novo izbij a utoliko sto se nj eno ranije u kljucivanj e u ka­ rakter pokazuj e kao neclovo ljno da ovlacla zaustavlj enim Ii. b idnim uzbudenjim a i zastojnom tjeskobo m. Prema tome, moi emo mzilikovati sl'jedeee faze u tipicnoj neurotJsikoj bolesti : 1. I nfaJIl1JiJIDli '5'Ukob lZJmedu ,! ibi dnog p otiCaJja i fpusvraoije (ilskrate). 2. Rj esenje ovog .sukoba putem potiskivanja poticaja (ja­ canje ega). 3. ' Prob oj potiskivanja, tj. fobij e (slabljenje ega) . 4. Ovla davanje fOibijom putcm stvaranja neuro tske erte karaktera (jaea nje ega). 5. Pubertet ski sukob (i Ii njegov kvantitativni ekvivalent): nedostatnost karakternog oklopljivanja. . 6. Ponovno javljanje stare fobije iIi njezina simpt omat. skog ekvivalenta. 7. Novi pokusaj ega da ovlada fob ij om preradom tj esko­ be u karakter . Medu odrasHm pacijentima koj i dolaze na analiticko lije. cenje, mogu .se r azlikovati dva tipa: oni ,koji se nalaze u fazi sloma (faza 6) , u koj oj stara neuroza, u obIiku simpto­ ma, zaostrava neurotsku reakeij sku osnovu (obnovljeno stvaranje fobije itd.); i oni koji su vee u fazi obnavljanja (faza 7), tj . u kojih je ego vee uspjesno zapoceo ukljucivati simptome. Na primjer, opisan i mucan p risilan· smisao za red ,g ubi nesto od svoje ostri ne; ego u cjeZini pronalazi 5ta. novite obre de reda koji su ·tako r asprseni u dnevnoj kolo­ teCini da odaj u svoj p risilan -karakter sarno iskusnom pro­ matracu , Na taj se nacin hini sarno ozdravljenje, a li pr osi­ renje i slablj enje simptoma skode s.posobnosti ega d a dje­ Iuje i,s to toliko ,koliko i opisani simp tom . Zato p acijent vise ne f eli da bude izlijeeen od bolnog simptoma vee od opee­ nite smetnje u r adu, nedostatka zadovoljstva u iivotu i sHe­ nog. Neprekidna borba odvija se izm edu ega i njegovih neurotskih simptoma s n jihovim kraj nj im tockama: stvara­ njem i u kljuCivanj em simptoma. Medutim, svako ukljuciva­ nje simptoma prati karakt ema promjena ega. Ova kasnija ukljueivan ja simptom a u ego tek ~u odran glavn oga procesa kojim se djetinja fobija djelomieno iIi potpuno pretvoriIa u strukturu karak tera. J

V . Dnlgo poglavlje, »Genita lni karakter

172

neurots ki karakter«.

Ovdje govorimo a fob iji jer je to najzaniml jivije i, s obzi­ na libidnu ekonomiju, n aj vaznije acitovanje ometanj a jedinstva li~nosti : Al~ gor e opis:mi p roc.e si. mogu se o~i~a~i u slucaj u bllo ko]e t jeskobe kOja se pOJaVl u ran.om dJetmj­ stvu. Na primjer , dj etetov r azumski potpuna opravdani strah od okrutnog oca rnoze dovest i do trajnih promjen a koje nadomjestaju strah, na p r imj er, tvrdoglavost i oporost karaktera i '51. Cinjenica da dozivljajoi infantilne tjeskobe i druge kon­ fliktne situacije edipskog kompleksa (fobija je tek jedan od posebnib slueajeva ovdje izdvojen) mogu odrediti struk­ turu .karaktera, donosi .soborn da iskustvo iz djetinjstva ili psihicka djetinja situacija ostaju saeuvani, da tako kaiemo, na dva razlicita n aeina: s obzirom na sadriaj, kao nesvjesne misli; i s obzir orn na oblik, kao karakterni s tavovi ega. SljedeCi k linicki primjer je jednostavan prikaz ovoga: Narcisticko-mazohistickog hip ohondra su obiljezavale nje­ gove glasne, uzbudene i uzburkane zalbe na strogost kojom je s njime postupao otac. G rada koju j e donosio za vrijerne mjeseci lijecenja maze se sazeti u recenici: »Samo p ogle­ dajte sto sam p retrp io od ruku mag oca ; on me unistio, on esposobio za zivot.« Prij e nego sto j e dosao k meni, nj e­ gove infantilne ocinske s ukobe je temeljito p rora dio kolega za vrijeme jednoipogodisnje analize. Ipak, j edva da je bilo ikakve p r omj ene u njegovu ponasanju i u simptomima. Jednog dana mi je u p ao u oei jedan vid n jegova ponasa­ nja u anal izi. Njegovi su pokreti bili ravnod usni, bilo je traga urnora oko njegovih UJSta. Govor , j edva opi's.iv, bio je jednolican, sumoran. Konacno sam naslu tio znacenje n j e­ gova naeina govora : govorio je samrtniCkim gIasom. kao da · umire. Otkrio sam da, u stanovitim situacija'ma izvan anali­ ze, takoder zapa da u ovu nesvjesnu igru o bamrlosti. Znaee­ nje govorenja na takav nacin bilo je takoder : »Pogledajte sto je moj otac u einio od men e, kako m e izmucio. UniStio me, ucinio nesposobnim za fivot.« Njegovo ponasanje bilo je te~ko predbacivanj e. Moje tumaeenj e njegova »umiruceg«, Zalobnog, optuzuj u­ ceg naeina govor a imalo je zacudujuCi ueinak. Bilo je to kao da su, s razrj esavanjem ave posljednje formaln e veze s Deem, sve ranije interpretacij e sadrlaja pocele da d jeluju, Iz svega se mogao povuci zakljucak da je, dokle god njegov nacin govora n ije odavao nj egovo nesvjesno znacenje, velik dio afekata nj egova odnosa prem a oeu bio vezan u tome; prema tome, otkriveni 's adrlaj i ovog odnosa, usprkos tome sto su ucinjeni svjesnima, nisu b ili dovolj no nabijeni afek­ tom da bi bili terapij ski djelotvomi. rOlD

173

Ocigledno j e jedan te isti element n esvjesne, infantilne struktur e dvos truko sacuvan i ucinjen ocitim na dva naci. na: u onome sto pojedinac cini, goYori, m is1i; i u naCinu na koji djeluje. Zanimljivo j e p rimijetiti da analiza onoga »sto«, usprkos jedinstvu .sadrlaja i oblika, ostavlja »kako« nedirnutim; da je ovo »kako« skroYiste istih psihickih sadr. faja koji su se vee p ojavili u »sto«; i, 'k onacno, da je analiza »kako« posebno znacajna U oslobadanj u afekata.

10 Neki opisani oblici karaktera

1. HISTERICKI KARAKTER

\

175

nje cine d~o. histe~ckog ka~kt~ra -: 5to je ~~ijek slucaj ­ one su Q.bliOl u ko)tl.roa se oCl'tuJe gel1l1talnost H:i 'SIll bM'em po­

vezane s njom. U hus terickog karaktera, ~ i anu s u Yijek

pn:~l ia j u zensk.i_g~.~ t~ln! o rgan. d:u gih . ka~aktemih

tipova, npr. me l~nkohJl, ova . .podn:cja . lSI?unjaVaju svoju

prvobitnu pregeDl tal~u fu~kc~l~. H lsten ckl .kara ~t.er, kao

sto je reka o Ferenczl, »gemtahzlra « sve; drugl o bhcl neuro­

za zamj enjuj u genitalnost pregenitalnim mehanizmima iii,

obmuto, daju - kao kod histerije - da~taJni o rgani funk­

cioniraju poput grudi,usta ili anusa. Inace, ja sam to na

drugom mjes tu nazvao preplavlj ivanjem genitalnog libida

pregenitalnim. Kao posJjedica genitalne anksioznosti koja

djeluj e i kao genitalna fiksacija i kao inhibicij a genitalne

fun kcije, his tericki karakter uvijek trpi od jakog .spolnog

poremecaja. U isto vrijeme on je pogoden akutnim zast
neis m)~_enog _genitalnog Jibida. Zato njegova spolna zivah­

nQi[ mora bi ti jednako taka nagla kao i njegova sklonost

tjeskob,Qi m reakcijama. Za r azliku od p risilnog karaktera,

histericlci karakter j ~terecen neistrosenom spolnom

Y

~.peto.i~

Ovo nas dovodi do pitanja 0 prirodi njegova oklopljiva­ nja. Ono je daleko manje cvrs to i mnogo labilnije od oklop­

Ijivan ja prisilnog karaktera. Oklopljivanje u histerickog ka­

raktera tvori, na najjednostavniji moguCi nacin, lJ eskobnu

_obranu ega protiv genitalnih incestnih teznj i. Iako----.JetO

dosta cudno, ne moze se zanijekati da se, u prototipovima

his terickog karaktera, .genitalna spolpost stavlja u sluibu

sv..Qj.e vias tite obrane. $to je stay u cjelini viSe opterecen

tjeskobom , utoliko su nuinija spolna ocitovanja. Opcenito,

znacenje ove funkcije je sljedece: histericki karakter ima

izuzetIill....j a ke i nezadovoljene genitalne poticaje koji su za­

kocen Lgen italnom anksiozn05CU. Tako se on u vijek osjeca

izlozen opasn ostim a koje ~_gov~!:<3,j:u. nj~go_v_~m ) nfantilnim

strahovima. Prvobitna genitalna teznja je upotrijebljena da,

ta~o reCi, oP2Pa izvore, veli cinu i blg inu ogasnosti. Na pri­

IDjer, ako se neka histeritn a zena seksualno osobito f ivo

ponasa, bilo bi pogresno pretpostaviti da ona izrazava istin­ ~ku spolnu voljnost. Upravo suprotno: na prvi pokusaj da se

lskoristi ova ocita pripravnost, ustanovit cemo, u slucaju

ikrajnje histerije, da ce kod izrazitih tip ova ta pripravnost biti odm ah pretvorena u njenu 5uprotnost,da ce spolna ocitovanj a b iti zamijenjena tjeskobom ili obranom u nekom drugoID obliku, ukljucivo nagli bijeg. Prema tome, ~eolno ~ ..I?onasaoJe u histerickoji kar a kt era .i5LP.oku5aj da se pronaae - <­ ~u....opasnQStL prisutne Logp.klej)Lone moglLd.o~o Se takaO'er jasno p okazl,!.i.e u. p rij enosnoj reakciJi u analizi.

176

177

H is terickomkarakteru nikada nije pozna to znacenje njego. '\7a--spOlnor~i ·cm-zestog~ Qa15ija da ~E.0zna i

tiZ~snutj~ n~akve ins~uaCije«. ~r~tko, .,y}uz~l~o .\_ 'aa ono sto nOVd )e predsta~11a...spolnu teznju u OSnOV1 le~ Spol. ¥ ost \LSluZbLolll;~w....DTek . kada je ova o~rana razotkiivena i djetinja gemtalna anksioznos t anaHticki r astvorena, geni.

tJilna obj ektna teznja pojavlj uje se u .svojoj prvobitnoj funk·

ciji; usporedno s time, pacij ent gubi i svoju pretj eranu spo}.

nu zivahnost. Da su ostali sekundarni poticaji izrazeni u

ovom spolnom p onasanju, npr. primitivni narcizam iIi ze·

Ija da se vlada i ostavi utisak, ovdj e j e od male vainosti. Ukoliko .su drugi mehanizmi, a ne genitalni mehanizmi iIi njihove zamjenske formacije, nadeni u histerickog karakte. ra, oni ne p ripadaju izrazito ovom tipu. Na primjer, Cesto susrecemo depresivne mehanizme. U ovim slucajevima je genitalna incestna fiksacij a zamlj enjena regresijama na oral· ne mehanizme iii n ovim formacijama u tijeku procesa. Jaka sklonost histerickog k araktera da regredira, narocito na oralne :Stadije, moze se objasniti spolnim zastojem u ovom podrucju isto tako kao i cinjenicom da usta, u svojoj ulozi genitalnog organa, privlace na sebe velik dio libida na nje­ govu pomicanj u »odozdo prema gore«. U ovom procesu mo­ raju reakcije sIicne m elankoliji, koje pripadaju prvobitnoj oralnoj fiksaciji, jedako tako biti aktivirane. Tako bismo mogli reci da se histericki karakter predstavlja u cistom obli· -laLkada je zivo dj elatan, ·k ad je nervozan '1 zlvahall, ali da~ - ·k ad je depresiyan......porueen . autlstlcan - on odaJe druge mehanizme a fie one koji rou specificno pnpadaJu. Ipak se moze govoriti 0 JU.s.:te.rickoj depresiji, za razliku od melan· kolicne depresije. Razlika le~i u stupnju do kojeg su geni­ talni libido i objektni odnos udruieni s oralnim stavovima. Na jednoj krajnosti imamo nepatvorenu melankoliju; na drugoj, gdje prevladava genitalnost, imamo nepatvorenu histeriju. Ostaje nam da j os i,s taknemo: histericki karakter poka· zuje sla bo zanimanje za sublimacije i intelektualne djelat· nosti, a u svoj im k araktenrim reakcijstrim formacl]ama d'a­ leko zaostajenlza arugih oblika neurotskih karaktera. To se slaze i sa cinjenicom da lib1do kod hlstenka ne napreduj,e ni prema spolnom za dbvoljenju kOJe 51 moglo umanjiti prekomjernu spolnost, niti dovoljno veze spolne ene!gije nego ih djelomicno odvod i u tjelesne inervacije, a ~ retvara u strah iliJ ,i.!;:.'> kobu. Iz ovih nagonskib me· amzalttlrlllSfencKog' ltarak,f era neki rado izvode · toboznje proturjecje izmedu spolnosti i drustvenih djelatnosti. Ali pri tome previdaju Cinj enicu da osob-ito jak a smetnja subli­ 0

178

\.

m aciji proizlazi bas iz spolne inhibicije s nepovezanim ge. nitalnim li'bidom j da 's u drus tvene djelatnost posebna kVaIlteta genitaTno· sti moze za- to,lJiti- rai1bg, mnogo je vjerojatnije da je za to odgovorna kolicina libida upotrijebljena u uzbudivanju ge. nitalnog podrucJa. GeniJa,Lni a~arat, nasuprot svim drugim djelomienim porivima, fiziolo.ski j~ najiace ._snahdJenven jer ima sposobnost ,za orgasticko prainjenje; a s obziroIIl na libido~eKonolUTI)!, ....1..Q je oitiiQ.'lliema: tome, nmofemo pret­ pos taviti da njegovi poticaji imaju daleko vecu slienost s gladu, ukoliko se radi 0 nepopustljivosti i upornosti, nego sto je imaju s poticajtma oiz drugih erogenih podrucja. To lako moze biti ..snazan udarac nekim etickim pojmovima _ ali tome se ne moze pomoci. Zaista, otpor ovim otkriCima moze se takoder objasniti: njihovo bi priznavanje imalo revolucionarne posljedice.

~RISILNI

KARAKTER

17~

nost jer je zcWuiena IS temeljIi1o~6u, ona, s druge strane, u velikoj mj eri ogranicuje sposobnosti za r ad j er n e dopusta ~ast -i"~~-anj a, ni kaky~naglo.g,- neocekiv~ y reagiraniu. Pre dnost za sluibenika, ova erta ee se pokazati pogubnom za proizvodan rad, za razmah novih misli. Zato se prisilni karakteri rij etko nalaze m edu velikim drzavnici· rna, vi~e eemo ih susresti medu znanstvenicima, ciji rad nije nespojiv s takvom ertom. M(;!dutim, kako ona onemogucuje slobodno umovanje, ona stoji na putu temeljito novim otkri· Cima. Ovo j e povezano IS drugom er t(}m karaktera, . tlv!j~k

pri~.tnim_Smislom..zaW-o/r.me12.i41¥~ !!3:ZLlliia~. Ka­

~-r

iakferis tiena je pri tomeIFsp&solfnos se r azmli]anje.

vee prema racionalnom znacenju p redmeta ovdje zaostri i

.~ usredotoci, a ondje n aproiiv a~e nepo trebno -ne-----La~ ener/ill a ; paillJ a Je vIse-manje ravnomjern o rasporedena; 0

pitanjima sporedne vainosti razmislj a se nista .manje teme­

ljiJ o nego .9 onima u sredistu strucnog..mter.esa. s to j~ ova

erta vise ,patoloska i kruta, to je pamja viSe usmjerena na

styari s.Qoredne vainosti a r azumski vazlllJ e stvan su po:

tiSn.E~U-=strariu. 16 Je posIJedica dobro poznatog proeesa, ­ prem]etanja nesvjesne katekse, zamjene nesvjesnih m isli t koje su postale vaine, n evainima, sporednim stvarima. To je dio obimnijeg procesa 5ve veceg potiskivanja usmjerenog protiv potisnutih misli. Obicno se ovim mislima, dj etinjem snatrenju 0 zabranjenim stvarima, ne dozvoljava da prodru u stvarnost. I to razmisljanje i snatrenje krece se dui odre­ denih putova, u skladu s ustanovljenim, povijesno odrede­ nim s hemama, duhovnim r adnicima znatna je smetnja po­ kretljivosti njihova razmmj anj a; u nekim slucajevima to se izravnava natprosjecno razvijenom sposobnosti za pojmov­ unutar , no, Iogicko razmisljanje. Kriticke sposobnosti okvira logickog - boIje su razvijene n ego stvaralacke spo­ sobnosti.

' e!ftljjg 9, _ik_oj~ testo preI~i 'TJ.~ karakterna je a u svih p nsilnih karakt a usko. e ovezana s ima 0

1

dru

,. ko 'e smo naveli. , it . av -e idlace . · !~s ono.5 t nepre:; ~~t~om mudrovaij . ~te 1YOst roizlaze iz is tog nagon­ Sf g IZvora: ,apa1pOQ'"I.j<@CNajveCim dijelom oni pred­ s·~~vIjaju .izl1lY?Je . ~.danke vecim dijelom re_akeij ske forma­ ~ ClJe. 'Pro tli~ dJ etl1~.Jili sklonosti koje pripadaju T~do1J;lju lIlalVikavanJa na Cl'stoCu. Ukoli'ko ove lTealkcijls ke foITiiaoije nisu bile potpuno uspJesne, 'onda uz erte sto smo ih vee opi­ sali postoje i druge k ojih je priroda saJSvim '5up rotna, rte jedna­ 'k o tako t'v ore nnanentni dio pr~S'ilnog karaktera, ,iii, ispravmje reeeno, one tvOiI'e provale prvobi1rrIih skJonosti. Tada dolazi

do kr!0m§....IJ.eUl"ednosti,...nesp.osobnOS-t
eMJazlozit,2g_ miSlienja,



180

181

Uzdriljivost i r avnomjernQst.JLZiyotu i milli~u, koje lSe .zd.ruzuj u s neodlucno ~cu, cak su i u odredenom odnosu s njom, cine polaznu tocku za nasu ana lizu oblrka karaktera. Ne mogu se, kao u slucaju karakternih erta prozetih po­ sebnim sadrzajem, izvesti izravno iz pojedinacnih poriva; bicu odnosne osobe daju poseban pecat, a u analizi cine iezgru kako karakternog otpora tako i sklonosti da se iz­ ~j~gava okoncanje neke situacije, ukljucujuCi analitiokci jecenje. Znamo iz klinickog iskustva da se simptomaticke erte sumnje, nepovjerenja i s1. ocituju kao otpor u analizi i ne mogu 'Se u'kToniti sve dok se ne probije viSe ili manje izrazena afektivna zakocenost. Zato ovo zasluzuje posebnu paznju. Ogranicit cemo na~e razmatranje u biti, na formal­ ne pojave, narocito s razloga s to.su druge crte dobro po­ znate, dok ovdje istraZujemo komad Nove zemlje. Ponajprije moramo obnoviti sj ecanje na ono ~to znamo 0 razvoju libida prisilnog karaktera. Povijesno, imaIi smo sre. diSnju fiksaciju na analno-sadistiokom stadiju, tj. u drngoj ili trecoj godini zivota. Navikavanje na ci'stocu, zbog sIicno U'smjerenih majcinih ka'l'aMernih orta, provedeno je suvise rano, sto je dovelo do snaznih reakcijskih formacija, npr. do krajnjeg samonadzora, cak i u tako ranoj dobi. Sa stro­ gim odgajanjem u cistoCi, razvila se snazna analna tvrdo­ glavosj:, koja je, da bi ojacala, mobiliziral~dis.tiCke_poti­ caje. U tipicnoj prisilnoj neurozi, razvoj se ipak nastavio do falicke faze, tj. genitalnost je aktivirana, ali dijelom zbog ranije razvijenog- zatomljivanja a dijelom zbog asketsko­ -kulturnog Istarva roditelja, ad te 's e faze uskoro opel: odu­ stalo. 'U onoj mjeri u kojoj se genitalnost razvila, ona je bila ovisna 0 ranijem razvoju analnosti i sadizma u obUku falicko-sadisticke agresije. Nije potrebno isticati da ce mu­ sko dijete utoliko brle Zrtvovati ,s voje genitalne poticaje strahu od kastracije - tj. da ce ih potiskivati - ukoliko je agresivnije njegovo postignuto spolno ustrojstvo i ukoliko su obuhvatnije karakterne sputanosti i osjeeaji krivnje iz ranijih razdoblja uSIi u novu fazu. Zato je za prisilnu neu­ rozu tipicno da nakon potiskivanja genitalnosti dolazi do povlacenja na vee o~t.ay~~sa za izmet i na agresiju toga stanja. Odsad, tj. za vrijeme ta'kozvanog raz­ doblja latencijei - koje je narocHo izrazeno kod prisilnih karaktera - analne i sadisticke reakcijske formacije obicno postaju jace i definitivno oblikuju karakter.

n­

(iKao sto znamo iz spolnog razvoja djece primitivnih naroda. raz. dQ1;jje latencije nije bioloska vee drustvena pojava. stvorena spolnim ugusivanjem.

182

Kada takvo dijete dostigne puber tet, kada je izlozeno l2aj. snaznijim nasr taj ima fizickog sazrijevanja, ono ee, ako je­ oklopfj lVanje n Jegova karaktera dovoljno ja,k o, morati uikrat­ ko da ;p onovi stari proces, a da ne ispuni zahtjeve pribIiza­ vanja k ,spolnoj zrelosti. U pocetku su to obicno zestoke pro­ vale sadizma protiv zena (fantazija udaranja i silovanja i s1.), praeene osjeeajima afektivne slabosti i manje vrijed­ nosti; ti osjefuji gone na narcistiCke kODJpenzacije u obliku ja.ko naglasenih etickih i estetskih teZnji. Fiksacije na anal­ nom i sadistickom polozaju su ;p ojacane iIi regresivno po· noVO aktivirane nakon krat'kog, obicno neuspjesnog, napre­ dovan j a prema genitalnom djelovanju, sto daje povod da­ Ijoj izgradnji odgovarajuCih reakcijskih formacija . Na te­ melju tih procesa koji 'i du u dubinu pubertetsko i poslije. pubertetsko razdoblje prisilnog karaktera nastavlja se na ti· pican naCin, i zato na temelju njega mozemo povuCi odre· dene zakljucke 0 tom razdoblj u. Tu se, p rije svega, moze zapazit i kako c,u vstvena ,s posobnost postajtC.2~ plica, sto nevjestom oku izgleda kao znak narocito dobre drus tvene »prilagodbe«, a tako se to moze ciniti i onome na koga se to odnosi; u stanovitom smislu to Z'aista moze biti ta,ko. Isto­ vremeno s afektivnom .zaJw cenoscu tu je i, Qs$.C~a.i-.mrn:tras· nje pustosi i jaka zelia, »QfLse zapocne novi zivot«, sto se obicno pokusava naj15esmi.slenijim i najneprikladnijim sred­ stvim a . Jedan takav pacijent izradio je zamrsen sustav u svrhu bavljenja svojim malim i velikim zadacima. 00 je moran ovladati njimada bi odredenog dana mogao zapoceti novi zivot ; iSao je cak tako daleko da izracuna tocno na se· kundu kad je taj novi zivot -trebao poceti. BuduCi {fa nikad nije bio u stanju da i'spuni postavljene uvjete, uvijek je moran zapocinjati od pocetka. Kao prototip formalnih smetnja prisilnog karaktera bit ee dobro da istrazimo ojegovu afektivnu zakocenost. Mada na nas ostavlja utisa'k bespomocnog stava ega, to uopce nije slucaj. Naprotiv, gotovo ni kod hilo koje drugekarakterne formacij e analiza ne pokazuje tako intenzivan i revan obrambeni rad. 8to on otklanja i kako to cini? Tipicno sredstvo potiis'lcilw.nja ikod pr1S'il1nog kaoraktwa 'jeda ~ ~fek te od pWodibi., tako da se one vrlo cesto mogu bez lkakve smetnje pojaviti u svjesnome. J edan ta'kav pacijent je sanjao i razmiSljao 0 incestu sa svojom maj kom i cak o zestokom silovanju, pa i.pak je ostao nedirnut. Genitalno i sadisticko uzbudenje bilo je sasvim odsutno. Ako se takvi ~acij enti analiziraju a da se analiticar u is to vrijeme iIi, boo IJe r eci, u samom pocetku pretezno ne pozabavi afektivnom zakocenoscu, dobiva . se doduse daljn j a nesvjesna grada ­

183

povremeno cak i sIabo uzbudenje - ali nikada afekti koji bi odgovarali predodzbam a Sto je postalo od ovih ? Kada oSimptomi postoje, afekti su dijelom u kljueeni u njih; kada nema simptoma, oni su uglavnom ukljuceni u samu afektiv­ nu zakocenost. Dokaz za ovu tvrdnju je odmah vidljiv kada uspijevamo probiti zakoeenost pomoeu dosljedn og izdvaja_ nja i interpretiranj a; tada se, nairne, a fek ti koje smo trazili pojavljuju sami od sebe, u pocetku obien o u obliku tjeskobe. Znacajno je da se u poeetku osJobadaju oSamo agresivni .poticaji; genitalni poticaji se javljaju mnogo kasnije. Pre­ rna tome , mozemo reci da vezana agresivna energija eini vanjski sIoj kara kternog dklopa. t ime je vezana ? Agresija je vezana uz pomoe analno-erotskih energija. Afektivna za­ ,kocenost preds tavlj a jedan jedinstveni golemi .~a,-koji nije toliko p raeen t j elesni m zgrcenim st anjima, n ego se vi~e njima koristi. Svi miSiCi tijela , a narocito oni zdj elicnog dna i zdjelice, miSiCi ramena i oni lica (usp. »tvrdi«, gotovo na­ Iik na masku izraz Iica p risilnih kar aktera), u stanju su stalne hipertonije.1 Ovo je povezano s fizickom nespretno­ ~cuk6ju tako cesto susrecemo kod prisilnog karaktera. Ego, jedakle, da to pr ikazemo slikovito, analne sputavajuce ten­ dencije uzeo iz potisnutih slojeva i iskoristio ih u svom vlastitom interesu kao sreds tva da otkloni sadisticke poti­ caje. Dok su analnost i agresija usporedne sile u nesvjesnom, analnost, tj. sputava nje, d j eluje protiv agresije (i obratno) U tUnkciji obrane. Prema tome, akone slomimq afektivnu zakocenost, necemo doCi oi . do analnih energija. Sjetimo se na~eg pacijenta s afektivnom za'kocenoscukoji je mjeseci­ rna prije svake seanse p relazio rukom , preko otvora .svojih hlaca tri puta uz izgovaranje G6tzova citata. To je bilo kao da je zelio reCi: »Ja bih te tako rado htio ubiti, ali moram se nadzirati - moze~ me dakle . ..« Pasivno-feminini karakter takoder otklanja agresiju uz po­ moe analnih sklonosti, ali drugacije nego prisilan karakter: Kod prvog analnost dj eluj e u prvobitnom smjeru kao objekt­ no libidna teznja; kod potonjeg iskazuje se u obliku analnog­ sustezanja, tj. vec kao reakcijska formacija. Zbog toga kod cisto razvijenih prisilnih karaktera, pas ivna homoseksuaI­ nost (koja, naravno, pripada vrsti histerickog karaktera) nije tako blizu povrsine i relativno nepotisnuta kao sto je to kod pasivno-femininih karak tera. 2 V. Fenichelov izvanredni prikaz u .Uber organIibidinose Begleiter­ scheinungen der Triebabwehrc, I nternationale Zeitschrift fur Psycho­ analyse, 1928.

184

Kalko je moguce da analno sus tezanje moze ces to u kara k­ teru tako potpuno doCi do rijeci, da ani koji trpe a d njega postanu zivi stroj evi? To nij e sarno zbog analne reakcijske formacij e. Sadizam, koji je vezan u afektivnoj zakocenosti, nij e sarno njeu objekt vee takoder sredstvo upereno protiv analnos ti. Prema tome, interes za analne funkcije (,p raznje­ nje) takoder se suzbij a pomoeu agres ivne en ergije. Svaki afektivan, zivahan izraz budi u nesvjesnom stara, nikad rar-\ rije~ena uzbudenja. Posljedica je stalna tjeskoba da bi se ) mogl a dogoditi nesreea, da bi ne~to moglo sprij eciti ponov­ no uspostavljanje samosvladavanj a. Primjecuj emo da je t o ishodisna tocka za razmr sivanje. cijelog su'kaba iz djetinj stva i . 'zmedu oriva za prazn en' em i otrebe za za an' e 'z

straha od kaz ao sto znamo iz klim og iskustva, ako se

ail za a e tivne zakocenosti provodi ispravn o, probijanje u srediSnji sukob je uspj esno,. pri cemu se i odgovarajuee 'katekse vracaju u stare polozaje. Ovo je jednako rastvara· nju oklopa. Od afektivne zakocenosti stizemo i do afek tivnog usidre­ nja prvih poistovjecivanja i superega: udovolj eno je zahtje­ vu za samosavl adavanjem, nametnutom isprva od vani skog svii eta~m e suprotstavlja, ali nije ost alo pri tome. stovise, zahtjev je postao kru t, trai an nacin reagira­ nja ko iim se teSk o upravli a , sto se moze poslliCi sarno uz pomoe potisnutih energija ida. . DaJje ispitivan i e dina mike afektivne zakocenosti pok azuje da su u nioi saddane dvije vrste sadistickih potica ia; su stav­ nom analizom otpora oni se mO,gil izdvojiti prilicno Cisto. Obieno se prvi oslobada an.aJni-&a,dizam._ cHi ie cili udara­ nie. gazen ie. gnjeeenie. itd. Posto je to proradeno i rii esene analne fik saciie, falicko-sadi sticki poticaji sve viSe stupa iu u prvi red (ubadallie, probiianje itd,), a' to znaci: regresiia je uklon iena ; kateksa falickog poloZaia utire sebi put. U ovoi tocki. ob ieno,,- af~.an-st[ah o d'kast~n aeno postaie oei! i zapoWli e analiza gemra-r-ffi11"poti'skivania . U prisilnih karaktera, stara djetinja fobija eesto se ponovo javlia u ovom stadiiu. . Prema tome. nal~zimo dva sloia potisk ivania kod pri s iln ~ karaktera: vaniski sioi se sastoii od ~stickih i analnih -"aticaja. dok dublii slo UiruLfalickl..E2.!jca ii. To odsmvara obrtan iu pri regresivnom procesu: a ni poticaii ko ii primaiu novu kateksu leze naiblize povrsini, dak su ob iektno-libid,!fe genitalne teznie dublie potioSTIute , »prekrivene« sloievima, pregenitaln ih poloZaia. OVil ,s truk turni odnosi otkrivaiu dapi biJa ozbiIjna tehnieka !2:reSka ako bi se h t ielo. putem in ter­ pretacije, pred pacijenta afek tivno iznijeti sIaibe m anifesta. Y

185

cijeJ~m ita lno-objekt.nih teznji prij e nego sto su proradene Sfgjev.ite nadgradnje. Sve bi bilo p rimljeno hladno, otklo­ hjerro-sa sumnjom i nepovjerenjem.

V vezi s .time moramo se zaustaviti na trenutak, da bismo razmotri1i~ a~ciju i S1JlIlil.j·4 : One ,s acinjavaju najtezu prepreku 'aflalizi ako-oa-pQcetka ne uspijemo razrijesiti razne teznje skupljene u ambivalentnosti cuvstva. Ambiva-. 1entnost odrazava sukob izmedu dv-iju istovremeno prisutnih mogucnosti, jedne da se voli i druge da se mrzi ista osob,a; na dubljoj razini, to je sputanost i libidnih i agresivnill tez­ njlj koja dolazi od svakodneV'nog straha od kazne. Ako se sva ocitovanja bez razlike i istovremeno analiziraju, ambi­ valentnost jedva da ce se moCi svladati. A to nas moze lako navesti da pretpostavimo da je covjek bioloski, tj. nepro­ mjenjivo ambivalentan. Ako, s druge strane, nastavilmo na­ .p redovanjem u s'kladu sa strukturnim i dinamickim odnosi­ rna, mrinja ee uskoro izbiti naprijed i ona ee se moei re­ lativnom lakoeom razrijesiti analiticki, utiruCi na taj nacin put doboivanju Iibidnih teznji ill cistoj kristaIizaciji. Najbolji postupak da bi se izvrsilo ovo odvajanje ambivalentnih tez­ nji jest da se temeljito analizira postojeee nepovjerenje, od­ mah u pocetku anaIize. V ovom razmatranju moraIi smo se ograniCiti na najbit­ nije crte prisilnog karaktera, ostavljajuCi mnoge sporedne osobine nedimuHma. Dovoljno je ako smo uspjeIi da ob­ jasnimo osnovno oblicje karruktera.

'I [ IfALICKO-NARCISTICKI

KARAKTER

Naziv "falicko-narci'sticki karakter« proistekao je iz potre­ be da se obuhvate oni karakterni oblici koji stoje izmedu onih pristilne neuroze i onih histerije. Oni pokazuju tocno opisane crte koje se ostro razlikuju, i po tome kako nastaju i po svom pojavnom obliku, od onih astalih dvaju oblika, pa je razlikovanje opravdano. Izraz »falicko-narcisticki 'k arak­ ter«, katkad manje tocno nazvan »genitalno-narcistickim ka­ rakterom« , usao je u psihoanaliticko narzivlje tijekom pro­ teklib nekolik o godina. Opis ovog tipa prvi put je iznesen u dosad neobjavljenom referatu procitanom u Beckom psiho­ analitickom dmstvu u listopadu 1926.

j(fnjskom Falicko-narcisticki kara'kter razlikuje se v " risH je pre­ izgledu od pI'isilnog i histerickog karakt tezno ,sputan, suzdriljiv, potiSten­ histerick .e nervozal ClS tic zivah an. bojazljiv, hirovit. Thi.c ter, s druge stra ne, u n.::a:;. st:.':~~ u'Pu~~~~~~~~!!!.:~~~~~

186

cesto iza.2liva j ak ~

"LV

J
dojaII1-sJlQ~a­

~wHrasnjf. :'~~?~nizam.. vIse ?e:xrotican, ~i su

nacmi ponasanJa nametlJlvlJI I bucmJe se l'stlcu. S obzlrom na tjelesni izgled, falicko-narcistiCki kamkter je najcesce atletski tip, jedva da je ikada astenican tip. a s arno u izu­ zetnim slucajevi.ma piknicki tip (kako ih opisuje Kretsch­ mer). erte lica obicno po'kazuju cvrste r ostre muskaracke linije, ali vrlo cesto, medutim, usprkos atletskoj vanj}tini, nalazimo feminine. djevoj a6ke crte (takozvano 'beaasto' lice). Svakodnevno ponasanje nije nikada gmizavo, kao ill pasivno-feminina karaktera; obicno je nadmeno. bilo~­ no 'suzdrlano iIi p rezrivo agresivno. Katkad je ponasanje toga tipa »jb od1jik.av~.L...kako .je to jednom izrazio predstav­ nik ovog tipa. ..Natcisticki element. naSURf ot obj ektno-libid­ nom elementu, tsJi rema objilluJ. p-a i u 'f'UbaVi~ i uvijek je p rozet viSe iIi maDJ.e.-
-

--

-

­

-

187

karakter, a izbjegavanje opasnih 'S ituacija o~iljezava pasiv. no-feminini karakter. Ova hrabrost i ratobornosf falicko. -narcistickog karaktera im a, nasuprot genitalnom karakteru kompenzacijs ku funkciju i takoder sluzi da ot'klanja pr~ tivne potieaje. To nije od narocite vaZuos ti sto se tice po. s'tignutih uspjeha. . Pomanjkanje r eakcij.skilLfo rmacija pr otiv n jegova otvo­ renog agresivnog i sadistiokog ponasanja r azlikuje faIiCko. -nardsticki karakter od prisilnog karaktera. Morat cemo po. kazati da upravo ovo agresivno ponasanje ispunjava funkei. ju obrane. Zahvaljujuci Slobodnoj agresiji i 'kod ne osobito neurotskih predstavnika ovog tipa" druStven e a ktj·lll1osti su jake, im pulzivn e, energicne, uspjesne i cesto E!"o~ dne. Sto je karakter vise neurotsIa, t o se VISe 6mi da su njihove aktivnosti posljedak zablud e i da su jednostra ne - iako u zbHjj to nisu ll'vijek ; oda vde pa do s tvaranja pocandidnih S'U­ stava ima sijaset varija eija. Djelatnost faIicko-narcistickog karaktera razlikuje se od one prisiln og kara:ktera po vecoj temelijtos.tLu_de.t&i ima i vecoL darovitosti. ­ U fali cko-n;rcistl&fu muskaraca ~ekt'ivna potenciJa ' je za razliku od orgasticke potencije wlo domo t azvi]ena. Odnosi sa zenama su poremecenLjipiCnia:rL potCJ~u.1!!cirn stavom prema zens-korn .rQ.~JJ~i!.toc tome su predstavnfCi ovog karakternog t ipa izrazita 12..oze1 jni spolnLob jekti jer u svom izgledu pokazuj'll sva ob ilj ezja ocite rn~i... lako . nije rijetkost, faJi ck6-nareisticki karakter medl( zenama'tia, lekose rjede nalazi. Neurotski oblici su obiljezeilfalaivr;om homoseksualn oscu i kiitoralnoID _ uzhudIj iypJ C1,l-:: . Gemtalno zdraviJi oblici odli ku ju 's e v~ik.
me

188

ovaj poticaj p.o tisnut. i ,izbija u o~lik~ j~og ne.u~ots kog

osjeeaja suda 1 e~e~J~nJa. U 0~nov1 s~~ ,o vlh slucaJe,:a ,j.e

fiksacija na fazu dJetmJeg razvoJa u kOJol-le a,oa ln.Q:sadisUe­ 10 p~pravo na puSten, dok genita lni ~ktno-libidni

olozaj joS-niJe sasvim zaw:et~zato nj ime vlada ponosna, ;amo"uvjerena us.redotoCen ost na vlastiti penis. To ne objas­ njava sve. Fa licko-narcisticki karakter obiljezen j e ne sarno ovirn falickim ponosom , vee jos vise m otivima koj i ga pri­ siljavaju da se zaustavLna ovom stadiju razvoj a. S ponosom na zbiljski ili, sto moze biti slutaj, fantazirani

falus, ide usporedo jaka fali6ka agresil,t/Periis~ slucaju

DluSkarea ovog tipa nesvJ esno Je IlllWj e ~ljubavLa

vi~sredstta....agr.esije..ll slutbLoSllete...na..1enL Ovo obj as­

iJava j~ku-ex:ektivllU-!lo_telleiiu znacajnu za ov_aj tip, ali takoder i relativnl!.~~PQso bnos t za o:cgasJickCLdaiivljava­ nj e. U dj etinjstvu falicko-narcistic-kog karak,tera s iznenadu­ jucom redovit oscu nailazimo na naj tet a razocaranj a ~ Iju­ bavi baLprem.a Jleter oseksua1niIILO.b.j.e.ktim a, tj. majka je "i-aZota rala djecaka, a otae je razocarao djevojci~u. I, u . stva­ ri, ova r azocaranja se doZivlj avaju na vr4uncu teznje da se predobije .Qbj~kt falickom ekshibicijom. ;U sIucaju muskih predstavnika ovog tipa, majka je cesto .s trozi roditelj, iIi je otae ranD um ro, Hi nije bio oi enjen majkom i nikad se nije ni pojavio. Jaka smetnja daljnjem razvijanju prema genitalnoj objekt­ noj Ijubavi u djetinjstvu izazvana jakim frustriranjem (uskr a tom) genitalnih i ekshibicionistickih aktivnosti na vrhimcu njiho.va-IaZY..oja, i, . sto je tipicno od strane one osobe = o dgojitelja )13. koju su se genitalni interesi poceli usmjeravati; ima za posljedicu poistovjecenje s genitalnq ie: Ijenom osobom-odgojiteljem na genitalnoj razini. Djecaci, na primj er, odus'taju od zenskog objekta i okrecu svoj in­ teres na oca .laktivna h omQsek.rs.ualnos>t, j er je falicka). Majka ostaje objekt i elje, ali sarno s nareistickim stavovima i .sadistickim po ticajima za osvetom. Takvi muskarci uvi­ jek ppnOY.D-.lleSlljesno traZe da d oW u zeni kako su po­ t~tni : u ,i sti mah, rnedutim, spolm em 1m znaCi P..rk ~e ili uniStavanje - bolje reci - poniiavanje f ene_ _ ·~~h-iena.-analQgno, genitalna osveta na 1 mksu:cu (kastratija) zavrij em e spolnog cina i nas!ojanj.e a se musk arae u cini impotentnim ili da ta.ICOIZgIec:1a, po-, §taje glavn a sklonost. To nije ni u kakvoj suprotnos tI sa spolnom privlacnoscu koju vrse ovi izrazi to erotski karak­ teri na suprotan spo!. Zato se cesto susrecemo ,s neurotsko­ -poligamnom nesposobnosCu da se ustraje iUZ jednog part­ nera, aktivnim izazivanj em razocaranja i pasivnim bijegom

>

189

od moguenosti da se bude n apu5ten. U d rugim slueajevhna gdje narcistieka osjetljivost remeti mehanizme kompenza: cije, nalazimq,,_sla~u poJenciju, 'k oju pojedinac neee da Pri. zna. Sto je potencija zbllJskl vI~e poremeeena, opee raspo. lozenje je obieno nesigurnije. U ,t akvim slueajevima dOlazi do iznenadnih kolebanja od raspolozenj a muske samosvi. jesti do raspolozenja duboke potiStenosti. Sposobno,s t za rad je isto tako jako poremeeena. FaliekcrekshibicionistiCki i sadisHcki ,stavsluZi istovre. mene> kao obrana ,p rotiv potpuno opreenih sklonosti. Prisi. Ian karakter, nakon genitalne frustracije, vraea se na raniji stadij analnosH i' razvija ovdje reakcijs'k eiormacije. Falieko­ -narcistiCki karakter ostaje u faliekom stadiju - dapaee, on pretjeruje u ovim oeitovanjima; ali on to radi s n amje­ rom da se zastiti ad vracan ja va pasivni i analni stadij. Tijekom analize takvih karaktera pojav,ljuje s e sve inten· zivnije i u ,sve veeem broju odlueno ot,k lanjanje analne i pasivne sklonosti; ipak, ovesklonosti ne saeinjavaju izrav­ no 'karakter, nego sarno po odbijanju tih sklonosti, a koje u obliku faliekog sadizma i ekshibicionizma proizlazi iz ega koji je postao fali eko-narcistiean. Te sklonosti ,s u prava opre· ka pasivno-femininom karakteru. Dok potonji otklanja svoju agresiju i svoje genitalne poticaje uz pomoe analne i pa· sivne predanosti, falieki narcist, obrnuto, otklanja, s v oj ~~l. ntiP-asivno homoseksualne sklonosti uz pomoe falieke agre­ sije. testo eujemo analitieare da opisuju takve karaktere kao analne i pasivno homoseksualne. Medutim, upravo kao sto se pasivncrfeminini karakter ne moze nazvati falioko­ -sadistickim jer otklanja ove poticaje, falieko-narcisti eki ka­ rakter se ne moze opisati kao analno-pasivni z;bog toga sto uspjesno obuzdava u sebi ove poticaje. Karakter nije odre­ den onim sto otklanja vee naeinom na koji to eini i nagon­ skim snagama koje ego upotrebljava u tu svrhu. Dok u slucaju moralnog ludi,la, aktivne homoseksuaInosti i fali okog sadizma, kao i u sublimiranim oblicima ovih ti­ pova, npr. u profesionalnih atletieara, ova obrana dobra uspijeva, pa se ,suzbijene sklonosti pasivne i analne homo­ seksualnosti izraZavaju u povodu nekih pretjerivanja, dotle se u slueajevima ,paran0je suzbijene sklonosti s nazno pro­ bijaju u obliku raznih utvara ili tlapnja. Eritrofobija je usko povezana s paranoiekim oblicima ovog karaktera; opis patoloSkog crvenjenja eesto nalazimo u anamnezi paranoid­ ne ,s hizofrenije. Pacijent koji trpi od eritrofobije postaje zrtvom simptomatskog proboja suzbijane pasivne i analne homoseksuaInosti utoliko 5to se, zbog akutnog straha od kastracije, odriee masturbacije, nakon cega spolni zastoj, 190

koji se ocituje vazomotoricki,. sl~b i o~ramb~nu funkciju ega. Aktivna homoseksuaInost, fahckl sadIzam I moraIno ludilo, s drUge strane, imajl\l jaku egbranu, pod uvjetom da po­ stoji uspjesno libidno zadovoljenje. Ako je, iz ovog ili onog razloga, ovo zadovoljenje prekinuto kroz bilo koje vrijeme, pasivna i analna sklonost takoder izbija u ovim slucajevima, iIi simptomat.ski iIi neprikriveno. Me<1u falicko-narcistickcrsadistickim karakwima cest9 na­ . = l~ U lazimo individuume odane poroku, naroc:~., 'ia osnovi ovih oVLsnosti ne lezi sarno ,suzbll ~ _ ' al· n9st, vee takoder druga znacajna erta za ovaj karakterni tip, isto tako posljedica ,fa-li cke frustracije. Uzmimo primjer muskarca. Uz majcino frustriranje falicke ekshibicije i ma­ sturbacije, postoji poistovjeeenjes njom. Ovo ima izazovan utjecaj na nedavn-o n apustene analne polozaje i, dosljedno tome, na p asivncrfeminino ponasanje. To se odmah izrav­ nava naglasavanjem fali cko-ekshibicionistickih i agresivnih, tj. muskih, poticaja. Medutim, ,k ada se poistovjeeivanje sa zenom o dvija na falickom stadiju, zena fantazira kao da', ima penis, a vlastiti penis postaje povezan s grudima. 3 Zato kod spoln-o aktivnih oblika ovog karaktern-og tipa nalazimo s ~onos t ....pJiSim Q,L i akt~jil--.za.tim_majcin.s.kL5tav prema mladim muskarcima kod muskoK...U ednak stav
Usp. Bohmova

Sadgerova ispitivanja aktivne homoseksualnosti

191

tip upraviti svoju energiju na aktivne poth vate iIi zlotin, u velikoj mjeri ovisi ponajprije 0 mogucnos tima koje ovom karakteru p ruiaju drus tveni uvjeti i situacija da iskoristi ,s voje energije u sublimiranom obliku. Sljedeci p o vaZnosti je domet genitalnog zadovoljenja. On odreduje. ~oli~inu viska energije 'koj~m-ill.u _razara_ juci ,}?oticaji i, p r ema tome, koliko ce postati hitna pOtreba za osv~ii11 koj e ce p~togene obUke pop rimi ti. Razlikujuci drustvene i libido-ekonomske u vjete, ne zelimo umanjiti ti­ njenicu da inhibicija zado\'.9U!!nia_ takoder ovisi 0 drustveno­ -obiteljskim cimbenicima. S obzirom na njihova ustrojstva, ovi karakterni oblici ce vjerojatno stvoriti natprosjecnu kolicinu libidne energije, omogucujuci na taj nacin agresiji da p ostane toliko jaca. Analit icko lijecenj e falicko-narcistickih karaktera je jedan od najzahvalnijih zadataka. :{\.ako je U ovih pacijenata fa­ licki stadij potpuno dostignut a agresija relativno slobodna, lakse j e uspostaviti genitalnu i druStvenu moe kad se jed­ nom ovlada pocetnim teskocama, nego sto je to u pacijenata drugih .karakternih oblika. Od analize se uvijek mozemo mnogome nadati ako analiticar uspije da razotkrije falicko­ -narcisticke stavove kao suzbijanje pasivno-femininih potica­ ja i da u'kloni nesvjestan stay osvete prema 5uprotnom spa­ Ju. Ako to ne uspije, pacijenti ostaju narcisticki nedostupni. Njihov karakterni otpor sastoji se u agresivnom osudivanju lijecenja i analiticara u viSe i1i manje prikrivenom obliku, u narcistlckom ometanju posla interpretiranja, u odbijanju i otklanjanj u svakog tjes'k obnog pasivnog poticaja i, iznad svega, pozitivnog rprijenosa. Reaktiviranje falicke tjeskobe uspijeva tek s pomocu snaznog i dosljednog razotkrivanja reaktivnih narcistickih mehanizama. Znakove pasivnosti i analno-homoseksualnih sklonosti ille treba odmah traziti u dubini, jer se narcisticka obrana onda obicno pojacava do potpune nepristupacnosti.

11

Mazohisticki karakter

Bilje§ka prevodioca ameriCkog izdanja uku p nih djela

w. Reicha'

»Mazoh istickikarakter« pm p ut se pojavio u Internatio­ nale Zeitschrift fur Psychoanalyse, XVIII (1932-33) a pred­ stavlja klinick i raskid Wilhelma Reicha s Freudovom teo­ rijom 0 nagonu smrti. p o prvi put u povij esti spolne pato­ togij e prikazane su, na temelj u klinickih istraiivanja, ove cinjenice: a) Pojave upotrijebljene da potkrijepe hipotezu 0 nagonu smrti mogu se svesti na specifican oblik orgazmicke anksioz­ nosti. b) Mazohizam nije biolo§ki odreden nagon; on je sekun­ da.rlfi nagon u spolno-ekonomskom sm1s1u, tj. posljedica po­ tisnutih spolnih mehanizama. . c) Ne postoji nikakva biolbs'ka teznja za neugodom; prema tome, ne postoj i nagon smrti. Godine 1933. ovaj je clanak uklj ucen u djelo Wilhelma Reicha Analiza karaktera. U godinama nakon njegova objavljivanja dijelove su ovog rasvjetljavanja problema mazohizma usvojili razni psiho­ anali ticari, a da nis u spominjali njegov izvor. No, nitko nije razmatrao ni prikazao $redisnji elem ent problema, naime posebnu mazohisticku inhibiciju orgazmicke f],lnkcije, koja je postahi 6i!itom kao strah od umiranja iii stroh ad uni­ stenja. Tako je rjesenj e problema mazohizma osta10 isklju­ ivo znanstveno rjesavanje 'Spolne ekonomije. I Otkriveno je da je, osim nekoliko manjih izmjena. biljeAku koja prethodi "Mazohisti~kom karakteruc , koju je ranije potpisao prevodi­ lac, zapravo napisao sam Reich. Zato je u ovom prijevodu iznijeta U svom prvobitnom obliku. [N ap. Mar y H iggins]

193

Objavljivanje ovog eseja 1932. nije bilo liSen o dramatskih popr atnih dogadaja. Freud, k oji je bio izdavac In t ernatio_ nale Zeitschrift fu r Psychoanalyse, dozvolio je da se clanak poj avi u ovom Casopisu same pod uvjetom da muse doda bilj es-ka urednika. U toj bilje~ci citaoca je trebalo obavije_ stiti da je Wilhelm Reich napisao ovaj clanak protiv teorije o nagonu smrti, »u sluibi« komunisticke partije. Izvjestan b roj berlinskih analit icara odbio je ovu h esmislicu i pred­ 102io drukciji izlaz iz teskoee; nairne, da s e Reichov esej 0 mazoh izm u obja¥i za jedno s odgovorom . Taj odgovor je na. pisao Siegfried Bernfeld i on se .pojavio u istom broju spomenutog Ca50pisa pod nazivom »Die kommunistische Diskussion urn die Psychoanalyse und Reichs 'Widerlegung der Todestr iebshypothese'«. Odgovor, m edutim, n ije irnao nik rukve veze s p roblemom mazohizJm a. Um jest o toga bavio se dopr inosim a Wilhelma Reicha marksistickoj sociologiji i o~ tro ih pobijao. Drugim rijecima, lbuduCi da se klinicki dokazi Wilhelma Reicha nisu mogli osporiti, u cinjen je po. ku~aj da se diskreditira njegova t eorija m azohizma time sto je receno da su u diskusij u uneseni politicki i emocionalni m otivi. Taj je p okuSaj bio potpuni promasaj. Prepustamo citaocu da odluci da Ii ova teorija pociva na klinickim istra­ zivanjima i podacim a ill je motivirana politicko-ideoloskim interesima. Valja istaknuti da s polno-ekonomsko tumacenje problema m azohizma, tj_ .k..linicko pobijanje teorije nagona smrti, predstavlja golem korak naprijed u razumijevanju neuroza_ Jer,sada viSe n ij e bilo moguce pripisati ljudsku patnju n ekoj nepromjen j ivoj »bioloSkoj zelji da se pati«, tj. >>nagonu smrtic, 'Vee kobnim drustvenim d jelovanjima na biopsihicki aparat. A to je u trIo put kritici drustvenih pri­ lika koje stvaraju neuroze, p ut koji je ranije bio zakocen hipotezom biolosk e zelje da se patio Spolno-ekonomsko rj e~enje problema mazohizma omogu­ Cilo je da se u svoj sirini p ristupi bioloskom temelj u neure­ za. Zaista, strah od »razaranja«, strah koj i obiljezava ma­ zohizam , doveo je (u pocetku samo kao nagadanje, kasnije kao odrlivu teorij u) do razumij evanj a vegetativnog sustava. Danasnje objavlj ivan je ovog eseja opravdano je kao 5to je bilo i prij e dvanaest godina . Znacajno je za izvjesnu vrstu toboze znanstvene kritike da se danas ne moze objaviti ni­ jedna tvrdnja 'koj a je iznesena .pr otiv R eich ove teorije rna­ zohizma prije d vanaest godina. One danas nemaju vUse ni­ kakve 'W'ijednos11i. - one prupadajlU 'IDl1tvOj proslosti. T. P. W. 194

1. SAZETAK GLEDISTA

Buduei da analiticka karakterologija p retpostavlja odrede­ na shvaeanja nagona, odabrali smo rnazohisticke nagone da bismo pokazali posebnu vrs tu neurotskog ka raktera. Prepsihoanaliticka seksologija bila je, u hiti, miSljenja da se mazohizam, .kao posebno usmjereni nagon, sastoji u sklo­ nosti da se u podnosenj u boli i u moralnom ponizavanju nade zadovoljenj e. Kako pos toji odsutnost ugode U oba d­ lja, od samog pocetka se postavlj alo pitanje 0 p rirodi ma­ zohizma: kako s e moze nagonski zeljeti nesto sto je neu­ godno i iz toga cak izvlaCiti zadovoljenj e ? Pribjegavanje teh­ nickom nazivlj u m acilo je s arno odgadanje rjesenja; sma­ tralo se da izraz »algolagnija« objas.njava da netko zeli po­ stici ugodu iz toga da bude tucen i ponizavan. Neki autori naslucivali su prave o dnose .kada su osporavali pojam da roazohis t stvarno f ell da bude udaran; oni su tvrdili da sarno u daranje igra t ek posrednicku ulogu u dozivljavanju ugodnog s amoponiienja (Kraft-EbLng). Ma kako da je to bilO"'1 ostala j e bitna formulacija: ono sto T!11)sjeCna-.osop4-(J.§jecq ~ao neuggdnp, muzoflljl v ld l l&§ uggdl1f! iii ,mu•. btJ.Z:eYn-sluij. kao izvor ugod~ Psihoanaliticko istTaZivclnje pritajenih sadriaja i dinarni­ ke mazohizma, kako u njegovim moralistickim tako i u nje­ gOYim erogenim sastavnicama, dalo je obilje novih uvida. 2 Freud j e otkrio da mazohizam i sadizam nisu apsolutne su­ protnos tit__da jedan nagonski cilj nije nikada prisutan bez drugog~. Mazohiz~Ls~dizam sej avljaju kao oprecan parj jedan s e m oze iznenada izmij eni ti u drugi..lRadilo se dakle 0 Clijalektickoj suprotnosti, koja je odredena obratom aktiv­ nog s tava u pasivan stay dO'k predodzbeni sadriaj ostaje isti.3 Freudova teorija libidnog razvoja razlikuje dalje tri stadija spolnosti u djetinjstvu (oralni, analni i genitalni) i, u pocetku, priklopila je sadizam analnoj fazi. Kasnije je na­ deno da svaki stadij spolnog r azvoj a obiljezava odgovara­ juCi oblik sadisticke agresije. Ulazeci dublje u podrucje ovog problema, mogaosam pronaCi u svakom od ova tri oblika sadisticke agresije r eakciju psihickog aparata na svakodobnu frustraciju odgovaraj uceg djelomicnog libidnog poticaja. U skladu S ovim mis lj enjem, sadizam svakog sta­ dija proizlazi iz mjesavine destruktivnog poticaja protiv

1

2 Iscrpan kriticki safetak analitickih rezu1tata more se naci u Fe­ nichel: Perversionen, Psychosen, Charakterstorungen, Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1931, str. 37 i dalje. l Freud: "Triebe und Triebschicksalec, Ges. Schr., sV. V, str. 453.

195

frustlrirajuee osobe
se:

• Reich: .ttber die Quellen der neurotischen Angst«, Internationale

Zeitschrift fur Psychoanalyse, XI (1926), str. 427.

S >t.. . oznaka mazohizma obuhvaca sve pasivne st avove p rema spol­

nom fivo tu i spolnom objektu; u svojem najizrazitijem obliku za­

dovoljenje je povezano s podno§enjem fizitke iIi d u§evne boli koju

nanosi spolni objekt. . . Moze se ~k sumnjati da Ii je ikada prima­

r an i ne nastaje Ii Cclce putem pretvaranja iz sadizma... Freud: Drei

Abhandlungen zur Sexual theorie, Ges. Schr., sv. V, str. 31.

IOU slu~j u para suprotnosti sadizam-mazohizam, proces se moze

ovako prikazati:

a) Sadizam se sastoji u iskazivanju nasilja ill moei nad drugom

osobom bo objektom.

b) Ovaj se objekt napu§ta i zamjenjuje vlastitom osobom. Okreta­

njem prema sebi postiZe se i promjena od aktivnog do p asivnog na­

gonskog cilja.

c) Strana osoba se jo~ jednom t:rafi bo objekt; ova osoba, uslijed

brisanja koje se dogodilo u nagonskom cilju, mora da preuzme ulogu

sUbjekt a.

Slut aj c) je ono 1:to obitno nazivamo mazohizmom. I ovdje se za­

dovoljstvo kreCe duf puta prvobitnog sadizma, pasivni ego se u fan.

taziji vraea u svoju prvu ulogu, koju je u stvari pr euzeo

vanjski subjekt. Izgleda da se osim ovog ne susreee izravniji ma­

zohizam koji nije nastao na opisani na~in.c (Freud: Triebe und Trieb­

schicksale, Ges. Schr., sv. V, str. 453/454.)

"Cini se, isprva, da postoji potvrda gledi~ta da mazohizam nije oti­ tovanje primarnog nagona, ve~ potjete iz sadizma koji se okrenuo pro­ tiv vlastite osobe .. _ Nagoni s pasivnim ciljem mor a ju se prihvatiti kao gotova cinjenica ... Ali pasivnost nije sam mazohizam. Obiljezje neugode pripada mu isto tako - zbunjuj u6 pratilac zadovoljenja nagona ... (Freud: Ein Kind wird geschlagen. Ges. Schr., sv. V, str. 380.)

196

bioloska skIonost prema samoun:isten~, primarni ill ero­ geni mazohizaIllUa-Freudov£l Ttvrdnja iznesena je- nakon njegove hipoteze 0 »nagonu smrti«J koji bi Jmao bili. op ka tjelesnoj Ijubavi. Taka se za primarni mazohizam reklo da je individualni izraz bioloski zamisljenog nagana smrtI, iasnovanog na procesima disimilacije u svakoj 6eliji orga· nizma (takoder »erogeni m azohizam«).7 Pobornici teorije nagona smrti cinill su razne napore da potkrijepe svoje tvrdnje pozivajuei se na fizioloske procese rastvaranja. No uvjerljiv dokaz ne moze se nigdj e naei. Ne­ davni clanak koj i zauzima stajaliste za stvarnost nagona smrti zaslufuje posebnu pafnju jer se kIinitki priblifava problemu i iznosi na pm pogled uvjerljive fizioloske do­ 'kaze. Therese Benedek! temelji svoje dokaze na Ehrenber­ govim istraZivanjima. Ovaj biolog je otkrio da se eak i u nestrukturiranom jednostanicnom bieu moze na~i proces proturjetan samom sebi. Izvjesni procesi u protoplazmi ne samo da odreduju asimilaciju hrane, vee u is to vrijeme vode do talozenja tvari koje su p rije postojale u rastopini. Prva strukturna formacija stanice je neimnjenjiva utoliko sto se tekuee, rastopljene tvari pretvaraju u rnsto, netopivo sta­ nje. On~ ~to asimilira je dio Zivotnog procesa; ono §to na­ staje asimilacijom je promjena u stanici, visa strukturali­ zacija, koja od odredene tocke dalje, kad, naime, prevladava - nije vise zivot vee smrt. To nam je sasvim jasno, naro­ tito kada mislimo na ovapnjenje tkiva u visokoj starosti. Ali upravo taj dokaz pobija pretpostavku sklonosti prema smrti. Ono §to je postalo u~eeno i nepokretno, tj. ~to zaosta je poput sljake zivotnog procesa, ometa Zivot i n je­ govu bitnu funkciju, izmjenu napetosti i opu~t anja, osnov­ oi ritam metabolizma u ispunjenju potrebe za hranom i spolnim zadovoJjen jem. Taj poremeeaj zivotnog p rocesa je upravo suprotnost onoga sto sma upoznali kao osnovnu znacajku nagona. Proces ukru~ivanja sve viSe ometa ritam oapetosti i opustanja. Da bismo prihvatili ove procese kao osnovu nagona, morali bismo izmijeniti na§ pojam nagona. Ako je, nadalje, tjeskoba izraz »oslobodenog nagona ~mrti«, jos bi trebalo obiasniti kako ,.urnseene strukture« mogu ,p ostati sIobodne. Sarna Benedekova 'We da struk tu­

' -Ako je tovjek spreman da prij~e preko mate netocnosti, mote se re~i da je nagon smrtl kojt djeluje u organlzmu - prfmarni sa­ dizam - istovjetan s mazohlzmom.c Freud, u svom tlanku . Das ako­ nomische Problem des Masochlsmasc (.Ekonomski problem mazo­ hizmac ). , Freud: lenseits des Lustprinzips, Ges. Schr., sv. VI. I .Todestrieb und Angst«, lnternationale Zeitschrift fUr Psychoana­ lYse, XVII (1931). ,..~.

\

' j u~ 'r\

·1

0\) -Z E\-~{

197

ru, tj . one ~to je evrsto zamrznuto, promatramo kao nesto n epr ijateIj sko zivotu sarno onda k ad one preteze i zaustav· Ija zivotne p rocese. Ako su pr ocesi koji stvaraju strukturu istozna6ni s nago· nom smrti, ako, nadalje, ·k ao sto tvrdi Benedekova, tjesko· ba odgovara unutrasnjem zapazanju ovog preteznog ukru· Civanja, tj . umiranj u, u godinama djetinjstva i miadenastva ne bi smjelo biti nikakve tjeskobe, a u visokoj starosti vIa· daia bi sarno tjeskoba. Ali dogada se upra vo sup rotno: bas u razdobijima spoinog buj anj a funkcija .tjeskobe je najsnaz· nije oeita (pod uvjeto m da je tSputama funk mja spoinosti). Prema toj pretpostavci morali bismo naei strah od smrti i u zadovoIjenih Ijudskih biea, jer su ona podIozna istom ibio· loskom procesu razgra divanja k ao i ona nezadovoIjena. Dosljednim praeenjem Freudove teorije a'ktuaine tjeskobe, b io sam u stanju da izmijenim prvobitno pravilo - tjesko­ ba se javlja kroz pretvaranje libida - pa one gIasi: tk$.
uvelike umanjilo n jegovu vaZnost: sada se p sihicki su!tob

. shvacao kao rezultat sukob a izmedu erosa (,s polnost , libido)

i nagona smrti -
hiza m)~

Klinicka polazna tocka za ovu hipotezu, koja je od pocet· ka izazivaia najdublje sumnje, bila je eudna, zapravo zapa· njujuea einjenica da ndki pacijenti, cinilo se, ne zele odba­ citi svoju patnju vee uvijek ponovo traze neugodne situacije. To je bilo u suprotnosti oS nacelom ugode. Prema tome, mo· ralo se pretpostaviti da postoji unutTIWlja~skrivella namje· • Usp. lteich: Die Funktion des Orgasmus, str. 63. i dalje (1927).

'1 98

ra da se za9:,rZi patnj a iIi d.il se Qna ponovo dozivi.1O Ostaje p~d wakom pitanja kako t reba shva ti ti OVU »volju da se pati«, kao primarno biolosku skionost iIi ~ekt.tndarnu fOI:ma­ ciju psi?icko~ org~izma .. Bilo je. mo~ce u tvrditi PQ!.r.eou 'za .kaZnJavanJem KOja - prema hipotezl 0 nagonu smrtl Cinilo se da zadovoIj ava zahtjevima nesv·jesnog osjeeaja krivnje pu tem sa rno ovr edi ja. Nakon obj avlj ivanja dj ela »enserts es Lustprinzips« (S one s traJl1e nacela ugode) psihoanaliticka Iiteratura 'k a ko su je tumacili narocito Alexan· der, Reik i Nunbet:g izmijenila je, a da zapravo nije bila ni svjesna toga, pra vilo neurotskog sukoba.1l Prvobitno se O'o vorilo da je neuroza posljedica sukoba izmedu n agona i ~anjskog svijeta (libido - strah ad kazne) . Sada se govorilo da je neu roza posljedica sukoba izmedu nagona i potrebe za kaznom (libido - zelja za kaznom) , tj. upravo suprotno oel onoga sto se ranije sma tralo. 12 Ovo m m jenje bilo je u potpunom ·skladu snovom teorijom nagona temeljenom na opreci izmedu eros a i nagona smrti. Ova nova teorija svodila je psihicki sukob na unutra~nje elemente i sve vise i viSe zasjenjivala vrhovnu ulogu frustrirajuceg i kaz.njavajuceg vanjsk og svijeta,u Pr~ema p rvobitIlo j teorijLpatn.ja...j.e..p..Q1~ CaJla »iz vanjskog" svijeta , iz dnt~tva«. Sada se tvrdilo da potjece :o1z bioloSke zelje da se ,p ati, iz nagona smrti i po­ rebe za ·k aznom«. ta-nova f ormuIacija zatvorila je tebk R.ut u . sociologiju ljudske patnj e, sto ga je p rvobitna psih ologij· .ska formula psihlckog s_ukoba _bila siroko otvorila. Teorij a nagona smrti, ~.i . teorija sa morazaraju6ih bioloskih nagana, " »Sama patnja je one !ito je vaino.« "Zadovoljenje ovog nesvjesnog osjetaja krivnj e je moMa najsnainija

pozicija u ne~ij em (obi~no slo~enom) dobitku od b olesti - u zbiru

sila ko ie se bore protiv ozdravljenja i o'd- stania bolesti ' ne zeJe odu·

stati o Patnja koju donose neuroze je upravo ~imbenik koji ih ~ini vri· jednima mazohisti~koj sklonosti.« (Freud: "Das okonomische Problem des Masochismus«, Ges. Schr., 5'1. V, str. 381.) 11 Teori,ia nagona smrti prevladava u dana~njoj psihoanaliti~koj Ii· teraturi . Sam je Freud u jednom razgovoru prije nekoUko godina opi· sao teoriju nagona smrti kao hipotezu koja postoji izvan klini~kog iskus tva. U S one strane nacela ugode citamo na kraju: » • • • biti pri ­ pr avan da se napusti put koj i je netko slliedio neko vrijeme, kada se cini da ovaj ne vodi ni~emu dobrom.« Met1utim , hipoteza je po­ stala kli ni~ka »teorija«; ne sarno da nije bila napu§tena - nlje do­ vela ni do rega dobrog. Neki ana1iti~ lak tvrde da im aju neposre· dan. dokaz 0 nagonu smrti. ' , " »Bit cijele psiholOgije neuroze je sadrtana u r el:!enici da se krivnja moze okajati putem k azne, putem p atnje.« (Reik) Alexander: ,.Neurose und Gesam tpersonlichkeit«, Internationa1e Zeitschrift far Psycho· analyse, XlI (1926), str. 342. . 1J Ovo mmjenje DaSlo je svoje najjare zagovornike u engleskoj skupini Met1unarodnog psihoanaliti~kog drWtva.

199

dovodi do kulturne filozofije ljudske patnje (usp. »Das Unbe. hagen in der KuHur«, Nelagodnost u kulturi). Ljudska pat. nj a je, kaze Freud u tom djelu, neuniStiva, jer se destruktiv. ni poticaji i poticaji tefn je prema samouniStenju ne mogu svladati;14 ali tome glediStu suprotno glediste dovodi prvo. bitnu formulaciju psihickog sukoba do osude drustvenog sustava. Premjdtanje izvora patnje od vanjskog svijeta , od dru• . stva, na unu trasnji svijet i njegovo svodenje na b iolosku sklonost, zestoko su pokoJebaIi jedno od prvobitnih i glav. nih. nacela analiticke psihologije, »naCelo ugode-neugode«. Nacelo ugode-neugode je osnovni zakon l'sihickog aparata, u skladu 5 kojim se ugoda trati a neugoda izb;egava. U do. sadasnjem miSljenju ugoda i neugoda - iIi, drukcije izra­ zeno, p sihicka reakcija na ugodne i neugodne poticaje _ odredivale su psihicki razvoj i psihicke reakcije. »Nacelo stvarnosti« n ije bilo oprecno nacelu ugode; one je sarno znacHo da se, u tijeku razvoja i zbog utjecaja vanjskog svi. jeta, psihicki aparat mora naviknuti da odgodi trenutke stjecanja ugode a da se mnoge ugode dapace i odrekne. Ova dva »nacela psihickog fu nkcioniranja«15 mogla su vri­ jediti sarno dotle dok se na veliko pitanje 0 mazohizmu od­ govaralo tako da zelja da se p odnosi patnja nastaje iz sputa­ vanja sklonosti da se nanese bol iIi patnja drugoj osobi, da, dakle, nastaje okretanjem te sklonosti protiv vla-stite osobe. Tako shvacen, mazohizam lezi potpuno unutar okvira na­ cela ugode, iako ostaje problem kako patnja moze biti ugod­ na. Od samog pocetka to je bilo u suprotnosti s primdom i znacenjem fu nkcij e ugode.-.QoJe je jos bilo moguce razu· mjeti kako se nezadovoljena iIi inhibirana ugoda moze pre­ 'lvori ti n neugodu, ipak je bilo tesko shvatiti kako neugoda ~ze pos tati ugoaom. Ukratko, cak i prvobitno miSljenje opcei1fto prihvacenog nacela ugode nije r jdavalo osnovnu z.llgonet~azohizma, jer reCi da se 'mazobfz?m sa>s-t
J

.. "Cini mi se da je sudbonosno pitanje za ljudski rod da Ii ce i u

kojoj mjen njihov kultu mi razvoj uspjeti da ovlada ljudskim nago­

nima agresije i samoun i~tenja koji tdko uznemi ruju fivot ljudi u

zajednici.« Das Unbehagen in der Kultur, str. 136.)

IS Freud: Formulierungen uber die zwei Principien des psychischeH

Geschehens, Ges. Schr., sv. V.

200

tako vrijednog i klini6ki nepovredivog nacela u gode. Drugo, uvodilo je u iskustveno dobro zasnovanu materijalisticku teo­ riju nacela ugode-neugode jedan nesumnjivo metafizicki ele­ ment, nedokazlj,ivu d nedokazanu hipotezu koja je ob liko­ vanju anaUticke teorije nepotrebno nanijela rnnogo zla. Go­ vorilo se da postoji bioloska prisila da se ponove neugodne situacije. »NaCelo prisilnog ponavljanja« nije bilo o d velike vainosti ako ga shvatimo kao osnovno biolosko naceIo, jer kao takvo bio je to sarno naziv. FormuIaci ja nacela ugode­ _neugode, 5 druge strane, mogla se potkrij epiti fizioloskim zakonima napetosti i 0pu5tanja. Ukoliko se pri~ ilno ponav­ ljanje shvacalo kao zakon da svaki nagon tezi da uspostavi stanje odmora 1. zatim. ukoliko se mislilo na prisilu da se ponovo dozivi u goda kojaie jednom vec dozivl iena. tome niie bilo prigovora. Tako shvacena, ova fo rmula ci ia bila je vriiedan dodatak na~em razumij evanju meh anizma nape· tosti i opustan ia. Shvaceno u tom smisIu . prisiln o p onavlia­ nie lezi potpuno unutar okvira n a ~ela ugode; za ista. samo nacelo u!!ode obiasniava prisilu da se ponavlia. Godi ne 1923, prilicno nespretno s am definirao nagon kao pri rodu u2:ode koia mora da bu de ponovliena.16 Prema tom e. unutar okv1ra na(~e1a ulrode. prisila ponavlia nia je varna teorii ska pretpo­ stavka. Mel1utim ie upravo izvan naceIa uQ'ode nacelu pri­ silnog ponavliania bila dana znacaina fo rmulaciia kao hipo­ teza za obiasnienie cinienica za koie ie nacelo uQ'ode na­ vodno bilo nedovolino. No, nHe bilo mOQ:U ce klinicki doka­ zati da .i e prisilno ponavlian ie primarna sklonost psihicko~ aparata. N iime ie valial0 m nogo 5to raz ia·sniti. a da ipak sarno nlie bilo obi asn iivo. Zavelo ie mnoge analitica re da pretPQst~'Ve da postoi'i S'U'Perin(f i'vi dua~na »ananke« (grcka riiec. znacl - nuzda. nuznost). BiTo ie to suvisno kao obias­ nien ie te7nie da se pon ovo uspostavi stanie mirovan ia , ier .ie ova teznia potpuno ohia~niena ako se in/ede iz funkciie libida da dovodi do onu~tania , zatim i iz lihi dne cernie za maicinom utrohom. Ovo opustanie , u svakom nap'ons'k om podruciu. niie ngta drugo do usposta vl ianie p rvobitnog sta­ nja mirovan.ia i obuhvaceno je u poimu nagona. Uzgredno spominjemo da i hipoteza neke bioloske ednie za smrcu po­ staje suvisnom kada imamo na umu da fiz iolosko razgradi­ vanje organizma, njegovo postepeno urniranje , pocinje isto­ vremeno sa slablj enjem funkcija spolnog aparata, iZVOrGID libida. Zato, umiranje ne mor a biti zasnovano na nic~em drugom osim postepenorn prestanku rada zivotnog aparata.

x

u Reich: ,.Zur Trieb-Energetik«, Zeitschrift fur Sexualwissenschaft, (1923).

201

Klinicki problem mazohizma, vIse nego iSta drugo, zahti­ jevao je rjesenje i doveo do nesretne h ip oteze n agona smrti, prisilnog ponavljanj a izvan nacela ugode i potrebe za kaz­ nom kao temelja neu rotskog sukoba. U raspravi upravljenoj protiv Alexandera,11 koji je izgradio cijelu teoriju licnosti na ovim hipotezama, poku~ao sam svesti teoriju potrebe za kaznom na njezinu pravu mjeru, pa >sam se cak i ~ to se tice zelje za patnjom oslonio na s tarn teorij u mazohizma kao 'konaeno moguee objasnjenj e. Pi tanje ka'ko se moze teziti za neugodom, tj . kako ona m oze postati ugodom, vee rSe ne­ kako ,s lutilo, ali u to vrijeme nisam tome mogao niS ta pri­ donijeti. Hipoteza erogenog mazohizma, specjEicna sklQJlost erotizma koze i strazn 'ice da os'eca bol 'k ao u odnu (Sad­ ger , a nlJe n udila zadovolj avajuCi odgovor, jer kako je erotizam s trainjeg dijela m ogao biti povezan S osjetom boli kao ugode ? I za~ t o mazohist dok ga tuku osjeea ugod, nim one sto drugi osjeeaju kao bo~no i neugodno u istom erogenom podrucju? Sam je Freud djelomicno odgovorio na ovo pitanje. U fa ntazij i »Dijete tuku«, on je naslutio prvobitno ugodnu situacij u: »Ne m ene, vee mog suparnika tukU«,18 Ali ovo nije odgovaralo na pitanje zasto je udaranje praceno ugodom. Svi rnazohisti izjavljuju da je u goda po­ vezanas fantazijom da je netko tucen iIi sa stvarnim sarno­ sibanjem, da ani mogu osjetiti ugodu iii ,doCi do spolnog uzbudenja sarno UZ ovu fantaziju. DugogodiSnje istraiivanje slucajeva mazohizma nije dalo nikCl'kvo rje~enje, Tek kada >Sam poeeo sumnjati u istinitost i tocnost tvrdnj i pacijenata, zraka svjetla konaeno je probila ovu tamu. Moramo se euditi kako se, usprkos dugim godi­ nama analitickog r ada, sla:bo naucilo analizirati dozivljava­ nje same ugode, Pri tom dubljem analiziranju funkcij e ugo­ de u mazohis,t a, iznenada mi je upala u oei cudna cinjenica, koja me je isprva potpuno zbunila, ali je unatoc tome jed­ ,nim udarcem rasvijetlila spolnu ekonomiju i, po tome, spe­ cilficne os nove mazohizma. Ono ~ to je b ilo iznenadujuce i u isto vrijeme zbunjujuee, b ila.. je da se\.pravilo d~ol1ist doziyJjava neu odu kao u odu dkazalo kao lo1V6 §tovl'le, 'da se m az ' stov s ''zam ucr ' .. ra­ vo u tome da on. clodu~e , tezi u!!odi popu t svake dru~e osobe, , gg.~ ed an remeteCi mehanizam dovodi taj sustav aoS1o­ ,i!: sto ra(fa time da se oSj eti, kate narmalna OSObll dO­ , ivljava kao ugade, perc[piraju kao neugadnCtct[da::tmi.-.flEl!t" 17 Reich : »Strafbediirfnis und neurotischer Prozess, Kritische Berner­ kungen zu neueren Auffassungen des Neurosenproblems«, '"ternatio, nale Zeitschrift fUr Psychoanalyse, XIII (1927). " Freud: "Ein Kind wird geschlagen«, Ges. Schr., SV. V.

202

od toga . da tezi za

1BStLl trp i

O~_ ~1f;rS_!CJ,"'pr~~~~,?rnat SfygC41,H4

rt.elfHD!ie,

,bPKLOPIJIVANJE MAZOHISTICKOG KARAKTERA

Vrlo malo mazohistickih karaktera razvij~ mazohi s ticil~!l na­ . strailOst-:-KiKo se do razumijevanja mazohisticke spolne eko­

nomij e moze stici sarno putem razumijevanja njegovih ka­

ra'kternih reakcija, slijedit cemo u ovom prikazu put koji lSe

opcenito slijedi u svakoj psih oanalizi u kojoj analiticar nije

zadovoljan teorijskim objasnjenjem slucaja vee zeli da pa­

cijent postigne genitalno prvenstvo s orgastickom potenci­

jom, , Svako lQl2likovan je lk araktera , kao sto smo ranije nagla­ sill, ispunjava dvije fu nkcije: fi5rvo, ~klopljiVanje ega protiv vanj skog svijeta i protiv nagoniSKi zahtjeva; eko­ nomsku fun kciju, tj, tro~enje vis ka 's polne energije koji stvara spol ni zastoj - u biti, dakle, vezivanje staln:o stva­ rane t jeskobe. Ako to vrijedi za svako oblikovanje karaktera, ipak je nacin na koji ove osnovne funkcije ispunjava ego saJsvim 's pecifiCruo, tj. razliOit S obzirrom ITa pri'r odu pojedinih neuroza, U ovom procesu ,s vaki karakterni tip razvija svoj vlastiti mehanizam. .Nije, naravno, dovoljno poznavati osnov· ne funkcije pacijentova 'karaktera (obranu i vezivanje tje· S;kobe); potrebno je u najkrace moguce vrij eme saznati na koH poseban n aein Ik arakter izvrsava t a j zadatak . Kako ka­ rakter veze bi tne dijelove libida (iIi t jeskobe), k ako nadalje, te bitne elemente spolne energi je rnoramo osloboditi iz nji­ hove trajne u kopanosti u karakter i UrSmjeriti ih do geni­ talnog aparata i sustava >sublimiranja, tako - prisiljeni te­ rapij-s.'lrom nufnoscu j 'lIZ pomoc ana lizekaralktera - prom­ remo do srediSnjeg elementa fu nkcij e ugode. SaZmimo . gtay-~ erie mazohistickog karaktera. Nalazimo fiu,oiedina cno u svih neurotrSkih kam ktera i n e isiicu se u svojoj uokupnosti kao .121az~kLkarak.ter-SJLe....dQLse, u punom Proju ne na<1u na=:rikupjl i premoenO-Odrede. osnovni

fdruiOl

203

:avan iu {lOmoralni mazohizam«Ji~ cega- mazohist trpi ne manje od svogOE'jeKta. ~iCkO je svim "" rnazohis!i~kirn . ka~akterima __nezp'~ ltko DonaJame, naroclto u ni1b.01lU nasiuDu 1 nit (). SIma s lludima. U nekim slucajevima ove erte mo­ gu narast! do pseudode~~. Katkad su prisutne druge ka rakterne erte, ali one n e cine nikakvu zamjetljivu razliku u ukupnoj slici. Ono ~to j e vazno jest da ~e ova karakterno-neurots'k a sti­ ka u nekirn sIueajevima pokazuje otvoreno, dok je u d rugim ~ slucajevima skrivena povr~inskom rnaskom. .Kao ~to je tocno za tSva-ki drugi kara k temi stay, i mazo­ hlsticki stay se ogleda ne ,s amo u pona~anju p rema oQjek~, vee i prema samom 'sclll. Stavovi, u pocetku usmjereni pre­ rna obje ktima, t akoc1er su (a to je Cesto vaZno) zadrlani prema in trojiciranim objektima, prema superegu. Ono ~to je prvobimo bilo vanjlSko i zatIim t ako interiorizirano, mora b iti ponovno eksteriorizirnno u analitickom prijenosu. Pa­ cijentovo pona~anje prema analiticaru u prijenosu ponavlja ono sto je steceno u odnosu na objekt u dj etinjostvu. Da je isti meh anizam u meduvremenu dj elovao i unutar ega, to je za povijest njegova nas tanka irelevan tno. Pacijen t ciju eerno analizu pratiti u njezinim gIavnim obiIjezjima, a da ne u lazimo u sve po iedinosti njegove bo­ lesti, zapoceo je lijecenje sljedeei m zalba ma: od svo ie ses­ naeste godine potpuno je nesposoban za r ad i drustveno nezainteresiran. U spolnom podrucju postojala je jaka mazo­ histicka nastranost. Nikada n ije mario da ima odnos s dje­ vojkom, ali je svake noei m asturbirao sat ima na nacin zna­ ea ian za pregenitalnu Iibidnu strukturu. VaIjao bi se po­ trbu ~ke . stiseuCi penis . dok je zamiSljao da ga muskarac ill zena tuce bicem. Ukratko, llije masturbirao na n ormalan nacin, t j. da penis pr avilnim trlianjem dovede do erekciJe, nego gnjeceei ga, stiSeuei izmec1u bedara, trljajuci izmec1' dlanova ruku itd. Kada bi os;etio da ce uskoro ejakulirati, presta;ao bi i cekao dok uzbut!en je ne prot!e, da bi tada ponovo zapoceo. Na taj nacin Je masturbirao n oCima, cesto [ tiiekom dana, do.k kooacno, p otpu1ll0 i,s crpen, ne bi dozvo.lio ejakuJaciiu pri kojo.j sjeme ne bi ~iknulo ritmicki vee sa­ rno isteklo. Nako.n toga osjecao. se razbiien, strahovito umo-) ran , nesposoban da bilo sto ucini, zlovoljan, lOmazohi.stican«,t rantgth. od

7

204

i.zIIlucen. Po.sebno. mu je bilo. tesko izY!lCi se-'!.jutro iz kre­ veta. Usprkos silnom osjecaju krivnje, nije mogao. pr estati SOV im lOljencarenj em u krevetu«. Kasnlje je cijelu stvar opisao kao lOmazohisticku kaljuZu«. $to se vge bunio protiv toga, to je manj e uspijevao da se izvuce iz ovog »mazo­ his tickog raspolozenja«, dublje j e bio uvucen u nj . Kada je zapoceo analizu, ova vr..s t spolnog dotivljavanja se odvijala vee godinama. Ucinci na ojegovu litnost i na njegov cuv­ stveni tivot bili su razorni. Isprva me s e dojrolo kao Covjek koji se jedva drZi na nogama Cak i uz sve svoj e snage. Is tina, cin.io je ogroman napor da izgleda do.bro odgojen i sabran, za uzimao otm jen s tay i govorio 0 s vojim planovirna; zelio je postati m ate­ matiear. U analizi se po.kazalo da je o.vdje bila posrijedi dobro. razradena ideja vlastite velicine: godinama s amotan luta sumama NjemaCke, izmisljajuci m a tema ticki sustav koj im bi mogao sve izracuna ti i izroijenlti cij eli svijet. .Ta vanj ska Ijuska njegove licnosti otpala je vrlo brzo u analizi, jer sam usp~io da mu J.!ja' a " ona sluiila kao kom­ Ip enzacila za njegov s' eta " ot une bezvri' ednos tl osj eeaj staIllo nanovo stva ran i usko povezan 5 nj egovlm dotivlja­ vanjem masturbacije kao neceg lOpdjavog« i l>o.dvratnog«. ,.Matematiear«, jos od dj etinjstva zamiSljan kao cist, asek­ sualan covjek, imao je funkcij u pokrivanj a l>covj eka smrd­ Ijive bare«. Nije bitno za nase r azmatranje da j e paeijent imao sva obiljezja p ocetne .shizofrenije hebefrenog tipa. OVdje je vaino sarno da je "»clsta«inatematika imala funk­ ciju J>B-dizanj a zida j>rotiv "pdjavog« o.sjeeaj a koji je .imao u. !J seEb a koji je po tjeeao. od a.nalnog tipa " masturbacij~. S labavljenjem nj egova vanjskog biea, rnazohisticki stav se pojavio u svo.jo.j punoj velicini. Svaka seansa zapocinjala je falbom, n ako.n koj e su slijedili otvoreni dj etinj asti iza­ zovi mazohisticke vrste. Ako sam zatraiio da upotpuni ili doda poblliu form ulaciju nekog saopeenja, o.n j e p okuSa vao. da umanji moje napore do besmisla uzvikuj uei: lONe, neeu ! Ne, necu! Ne, oeCu!« U vezi s time o.tkriveno je da je, izrne­ du cetvrte i pete godine, p rosaokroz fazu zestokog prko­ senja pracena n apadima vris tanja i luparanja n ogama. Naj­ povrSniji dogac1aj bio je dovoljan da dovede do ovih »ispada plaea«, koji su, kako je rekao, dovodili nj egove r oditelje do oCaja, bespomoenosti i b ij esa. Takvi n apadi mogli su traj ati danima, do potpunog iserplj enja. Kasnije je on sam bio u stanju da oznaci ovo razdoblje p r kosenj a kao pretecu stvar­ nog mazohizma. Njegove prve fantazije da ga tuku poj avile SU Se kada je imao oko sedam godina. Prij e odlaska u krevet ne sarno da je zanillljao da ga je netko stavio preko kolj ena

r

205

i tukao, vee bi cesto odlazio u zahod, z
da se tada bojao daleko veeeg z1a. On se prevrnuo na trbuh

tako brzo da od oca zastiti svoje genitalne organe.19 Udarei

po ,s trainj.ici su 2ato primljeni s ogromnim osjecanjem

olaksanja; bili su relativno n eskodljivi u usporedbi s oceki.

vanom ozljedom penisa. Njegov strah je, prema tome, bio

ublaZen.

Ovaj osnovni mazohisticki mehanizam mora se jasno rae

zumjeti da bi se shvatio njegov karakter u eijelosti. Ali time

lUi unaprijed rjesavamo neSto i prije nego je analiza dosla

svom kraju jer se do jasnoce doSlo tek kad je analiza usIa

u svoju drugu godinu. Dotada je lijecenje poduzimano s

pokusajem, u pocetku bezuspjesnim, da ,se ovlada paeijen·

tovim mazohistickim reakcijama 'p rkosenja.

OpisujuCi nacin na koji je masturbirao posljednjih godi­ na, pacijent bi govorio: »Bilo je to kao da se okrecem s leda na trbuh pomotu vija!ka.« Najprije sam mislio da je to aluzija na falicku s polnost; tekkasnije prepoznao sam da je to prikazivalo obrambeni pokret. Penis Se morao zaStititi;

radije biti udaran po straznjici nego pretrpjeti ozljedu pe­ nisa! Ovaj osnovni mehanizam odredivao je i ulogu fanta­ z.ije 0 u daranju. Sto je prvobitno bilo strah od kazne, postalo Ij je kasnije mazohistickom Zeljom. MazohistiCka fantazija ', 'biti tucen', dakle, u ocekivanju stroze k azne pomirila se s blaiom. Alexanderova formulacija da s e spolna ugoda 0Ce­ k ivala od zadovoljenja potrebe za kaznom, takoder se mora sada protumaciti u Ovom oSvj etlu. Ne kaznj avamo se da umi­ rima iii »podmitimo« nas superego i da zatim uZivamo ugo­ du bez tjeskobe, nego !!lazohist pristupa u godnoj a:ktivn~sJi leao i svaka druga osoba, aliseu to um ijeSa strah od kazne. -~

19 Ovu je pojavu istakao Freud u svom l!lanku; »Das okonomische Problem des Masochismus« (Ges. Schr., sv. V, str. 378), Medutim, nje­ zino k!inicko istraiivanje ne vodi do hipoteze primarnog mazobizDl3 vee do njegova pobijanja.

206

MazohistickSL-Samakaznjavanje nije izvrsenje pribojavane kazne , vec prije iz~r.!enle b!~e, z_amjensk~ k~e. Prema tome, ono predstavlJa pose_b oil vrstu...obr a ne protlv ikazne i 1 tjeskobe. Pasivno-feminino .p redavanje osobi koja 'kainjava, tipicno za mazohisticki karakter, treba takoder shvatiti u ovom sklopu. Nas je pacijent jednom izloZio 5trainj ieu da bi se, kako je rekao, po njoj tuklo; a zapravo, ova zelja da bu­ de tuCen bila je stvarno zelja da lSe preda kao iena (potpuno u skladu s freudovskom interpretacijom pas ivne fantazij e 0 udaranju kao zamjene za pasivno-fem.in.inu zelju). Nemazo­ histicki pasivno-feminini karak ter ispunj ava ovu funkciju otklanjanja opasnost1 ad kastraeije p utem eiste analne pre­ daje. On nema nikakve potrebe za mazohistiekom mislju Hi fantazijom da bude tucen koja bi mu pomogla da otkioni tj eskobu. Ova nas razmatranj e dovodi neposre
I'"

207

, hva nalik na zivotinjske. Naro~ito 5naian napadaj zbio se kada sam mu rekao da bran i svoga oca sarno da bi prikrio neizmj ernu mrlnju koju je osjecao prema njemu. Nisam v oklijevao ni .cla m u kaiem da ima izvjesne kolicine razum_ skog opravdanja u n jegovoj m rinji. Odsada su njegove rad­ n je p o~ele poprim ati neprijatno obilj efje. Urlao je taka masno da su se susjedi uplasili. Ni.gam mogao dOpustl:iti da me to odvrati, jer sam znao da je to jedini pristup njegovim dubokim afekt ima, da .garno tako moze ponovo dozivjeti svo­ j u djetinju neurozu potPUrlO i afektivno - a ne sarno kao sjecanj e~ Ovo ponovno dozivljavanje omogucavalo mu je uviJek nanovo da stekne dubok uvid u svoje ponasanje. To je predstavljalo snazan izazov odraslih i, u p rijenosu, mene. Ali 'lasto j e izazivao? Drugi m azohis ti~ki pacijen ti izazivaju analitieara tipicnom

mazohistickom sutnjom. Ovaj pacijent cillio je to u obliku

primitivnog dj~jeg prkosa. Trebalo m i je p rilicno vremena

da ga navedem da razumij e a na sto je m eni vrlo brzo po­

.sta10 jasnim, naime da su ovi izazovi bili pokusaji da me

ucini strogim i da me razljuti. Ali to je bio tek povrsni smi­

sao njegova ponasanja. Na tome se ne smije ostati. A ako

se to ~esto cini, onda je to stoga s to se pridriavamo gledista

d a mazohist teZi za kaznom kao takvom, kao zadovoljenjem

osjecaj a krivnje koj i se ponasa kao neki nagon. Ovo se gle­

di ste opcenito sm atra objasnjenjem za najdublje znacenje

mazohistiekog izazova. A zapravo, tu se uopee ne radi 0 kaz­

ni, vee 0 tome da se pokaze da analiticar iii njegov pralik,

odgojiitelj, nije u pravu, da bude .cloveden do toga da se poene

ponasati tako da bi prigovor: ",Vidi, kako lose pos-tupas sa

mnom« dobio neku racionalnu' uporiSnu tocku. Ovo izazi­

vanje analitieara je, u svakom slucaju, jedna od glavnih

teS:koca u analiziranju mazohistickog karaktera. Ukoliko se

ne razumije njegova najdublja namjera, ne moze se na­

predovati.

- U tome da mazohist izaziva analiticara da bi pokazao ka­ ko ovaj nije u pravu, mora biti neki smisao. Taj smisao gIasi : ",Vi ste 10sa osoba; Vi me ne voHte; naprotiv, tretirate me strasno; imam pravo sto Vas nrrzim .« Ovakvo opravdava­ nje mrlnje i umanjivanje osjeeaja krivnje putem ovog me­ hanizma tek je posredujuCi uklopljeni proces. Glavni pro­ blem mazohisti~kog karaktera nije njegov osjeeaj krivnje iIi njegova potreba za kaznom. iako oboje u svakom slucaju pokazuju razli~ito jaku vrijednost. Ako osjecaj krivnje i pO:­ trebu za kaznom promatramo kao ocitovanja nekog biolos­ kog nagona smrti, tada ce se, is tina, razotkrivanje ove racio­

208

nalizacije mrznJe i izazova ob jekta morati smatrati kraj­ njim obja5njenjem. Zasto, dakle, mazohist stavlj a svoj objekt u polozaj da bude u nepravu? Geneti~k.L LP.ovijesno, iza ovog izazova lezi dUbok~a~- J , caranje u l j ubav. Mazohi,s t narocita yoliizaziva ti Olle.J -J1! ­ te pu em 0 1 •e retr io razocaran ' e. U pocetku, ovi su o Je ti bili ~ko volj eni, ali je bilo dozlvljeno s tvarno raze­ caranjeJIi lj uliav kOJu je dijete trazilo.....nije .bila dovoljno zadovoljena. Vee je sada moguee primijetiti dalaku potrebul I jubavlju pra te stvarna razo~aranj~ sto ill do zivlj av~ ~ zohisticki karak ter. Ta osobito jaka pg treba sprecava stvar­ no zadovol:ren:Je i lima poseban unutras nji izvor, 5tO eemo kasnije razmotriti. Kako je vrijeme 'prolazilo a pacijent uvidao da me ne moze razbjesni ti, njegovo je pona5anje pokazivalo izmijenjene namj ere. Sada, ocito, p oceo je liZivati da sebi daje oduska u analizi. Ova su ispoljavanj a postala zapreka, jer je paci· jent tr05io citav sat na djetinje bacakanje i vikanje. Sada je bilo moguce da mu se pokaze da je njegovo izazivanje pnrobitno bilo noseno vaZnom sporednom namjerom da is· pita kako daleko moze iei svojom nepristojnoscu te gdje i kada eu mu ja uskratiti svoju Ijubav i paznju i prijeCi na ,kaznjavanje. Uvjerio se da se ne m ora bojati - moze dakle biti zloces t a da ne bude kaznjen. Njegova neprekidna zlo· ces toca rastvarala je one neprestano pritjecanje straha od 1
I

209

vremen. Ponavljao sam ove postupke sve dok sam nije po­ ceo d a analizira. Sada smo m ogli nastaviti.

- Sto j e znacio izazov? Bio je to njegov jlaCin traZen..j.a..lju_ bavi, nacin s,voj-stven svim m azohistickim karak terima. Tre­ tao je gokaze Ijubavi da bi umanjio svo ju unutrasnju nape­ _tost i tjeskob u .l Ovaj zahtjev za Iju bavlju neposrediiO je - ovis.i o 0 stupnju napetosti stvorene njegovim nezadovoljava_ ju Cim oblikom masturbiranja . Sto j e vise osjeeao da je »u smrdljivoj bari« , to je jace iskazivao mazohizam u oSvome Ipona~anj u, t j. u porniji je pos taj ao njegov zahtj ev za ljubav- . lju, koji je trazio d a. isp uni svim mogucim sredstvima. Ali z~ to je ovaj zahtjev za Ij ubavlju postavljao na taj posredan, prik riven nacin ? Zasto se branio tako upomo svake inter­ pretacije svoje odanosti? Zasto se oj dalje zalio? Njegove zalbe pokazivale su .sljedecu slojevitost u odnosu na njihovo znacenje, ill skladu 's postankom njegova mazo­ h izma: »Vidis !kako sam j adan - voli me! (, »Ti m e ne va­ lis dovol joo ­ zao S1 prema mern! « »Moras me voljeti; prlsi­ lit Cu te da me volis. Ako m e ne b udes volio, razlj utit eu te!« Mazohisticka st rast za mucenjem, zalber-izazo.'Ll. patn]a m ogu se, s obzirom na njihova znacenje - njihovu dina­ miku cemo kasnije razmotriti - objasniti na temelju lan­ tazirano iIi stvarno neis. unj enja kolicins!
r

L

~ifi.ii 210

OVil

situaciju bolje kad je usporedi mo

5

afektivnom zakoee­

noscu prisilnog neurotskog karaktera. Ovdje je vezivanje tje­ skobe potpuno uspjelo, liZ gubitak, nairne, psihicke pokret­ nosti. Ali u nutrasnju napetost potpuno je utrosio dobro funk­ cioniraj uCi karakterni aparat, tako da nema nemira. Ako ga ipak ima, onda to znaci osteeenje ili dekompenzaciju ka­ rakternog oklopa. Mazohisticki karakter pOtkusava da veie unutrasnju nape­ -tost i prijeteeu tj eskobu liZ pom oe nep rimjerene metode, IDri,roe, tak6 ~ro-haee;--iZ~-6V()m i prko50m -iS'praSlti n~liu .. llu oay• .E.ri.rQciEo, p~toj i p~eban razlog za to, tj. i ovaj riacin izraiavanj a zahtjeva Zet Ij u bavlj u Ie specifican za mazohistiCki karak ter. On ne u.spij eva, a to je bitno, jer su rkos i izazov usm ·ereni 11a oso bu k o· a .e vol' ena i ad koje se trati Ijubav. Time ~ stra;w...J,Ii.L~LU.l..L.b.'''--LJ-UJ../.<1. painje poveeavaL upravo kao sto se osjeeaj krivnje kojeg ,se netko zeli oslobodi ti n e umanjuje vee. obrnlltD, poj acava, jer je volfena osoba u stvari mucena. Tako se objasnjava fiajri] e n eoblcno ponasanje mazohista eli ,se sye ViSe za­ ~e 11 sit Jl a c ijl1 p a rnje SID Sil intenzjynija Ujegoya nasto­ ..Emja da se izvuce iz nje. !To i ne moze biti drukCije, jer -sU ti pokusaji da se tjeskoba veze liZ karakter od samog po­ cetka osudeni na neuspjeh. . Ove stavove nalazimo pojedinacno i u drugih karaktera; oni su specificni za mazohisticki karakter ,sarno onda kada se nadu na okupu. 8to cini da se oni tako nadu na okupu? Dosad smo govorili ~ pretjeranom zahtjevu mazohistickog karaktera za Ijubaylju. Sada pak moramo dodati • se. ovaj zahtjev za Ijubavi temelji na d~ o~ bude ostq,yl,ieno strahu sto lSe osobito dubo.ko doziyljava u najra nijem.....ji.i-e.tinjs~ Mazohlsticki karakter 11e moze podnijeti da hl!de napusten, kao sto ~ R9~ti ~~ ~W.iU.RaY.ni...o.dg9S . tinjenica da ,gu ma­ zohisticki karakteri ta~ni pripisuje se us­ pjehu sekundarnog mehanizma ukljucenog u stay: ,Nidi kako sam nesretan, samotan i ostavljen.« Jednom, dok smo razgovarali 0 njegovu odnosu s maj kom, pacijent je uzviknuo vrlo uzb udeno: »Biti ostavljen sam. - to znaci biti mrtav, znaci k raj mog zivota!« testo sam o d drugih mazohistickih Ik~ra'~tera cuo to, po sadrzaju isto, sarno izraieno drugim nJ ~cmla. Mazohisticki karakter pe moze podnijeti gubitak obJ ekta....Jmazohisticko »lijepljenje« za objekt IjubavI) kao sto se ne moze odreCi ni njegoye zastituicke I!)Q~ Ne moze podnijeti gubitak I2sjhitkog dod ira, sto ga on na svoj ne­ p'flmjeren nacin pok usava uspo.staviti, tako naime sto ce I$e prikazivati nesretnim. Mnoge takve karaktere lako obu­

I t

'*

211

zima osjecaj da su u cijelom svijetu sa mj i ostavljeni. Ne vidmlo D.l..kakva razloga da interpretiramo ovaj oSJ ecaj u Ra.n.Kovom sIIllSlu tjesKobe ma;CIDS Ke utrobe, premaa se vrlo eesto nailazi na taJ stay, jer u sva.K.om mazorus tu, bilo da je mazohlstican samo u moralistickom sllllslu ill u otva. reno erogen om sllllSlu, na1azimo specificno erogeni teI!!.elj za....ID'ajJ)sJ~~j. Spomenuv$i taj temelj, rni smo se vee 00­ ,t akli spolne strukture mazohista, tkoJu cerna tek kasnije razmatrati. Cinjenicu cia/. ero tizam koz~)igra posebnu ulogu u rnazo­

hista p ozoaje nekoJJ..ko pSihoanaJJtickih autora (Sadger, Fe.

dern i drugI). No, oni su pokuSaU promatrati ero tJ.Zarn ko­

ze kao l!eposred.nu osnovu za mazorusticku nastranost (per.

verznost), d ok analiza p okazuje da koza poprima ovu poseb·

nu wogu na vrlo slozen i zaobilazan naclO, naime pOd uvje·

tom da se na(iu na okupu r azni clementi razvoj a. Samo

str ah ad »biti same temelji se izravno na s trahu koji na­

staje kaela je izgubljen dodir s kozom voljene oso be. Sku·

!pima, ponajprije, simp tome koji se ueragenih rnazohista

grupiraju na koZi. Uvijek nalaziJrno u jed.nom ili drugom

obJJ..ku p.o1icaj za a kt ivnoSCu.....na koli, ili nalazimo bar odgo­

varajuce fantazij e: _slipanj.e, tr!janj e ret.kama, udaranj e bi·

~~ Cern, vezaoj~ lizaz.iva.nj~Jg:var,enj'uQie, itd.-ScraziW"Ca preu­

zima vainu ulogu u vezi .5 time, ali samo na posredan nacin

anam~ fiksacije. Zajewucka je ovim teznjama zelj a da se

n\l)~Pf'l.lbE osjeCa tagLina kot e prvQ..bitna narnj era nije zelja za

~'f i10~, boli. Bicevanje oije radi toga tu ela bi se osj'etila bol, nego

I.,b.Of..I -. lSe bol podnosi zbog »ieienj a«. Hladnoea, _s d.D!&e strane,

) djeluj e odbojno. Neki mazohisti-ealf--.iau take dalekG~fan­ : taziraju da njihova k~a gori. ~j encarenj e u krevetu«, na- I I seg pacij enta takoder se moze svesti na zadovolJenje i elje za ' , toplinom koze. . Ovdje se ra

212

perifernib iila i oslobadanjem napetos,ti u srediStu (krvne ;tile u utrobi).

Nije lako razumj eti zasto tj elesni dodir s voljenom 050­ bom ima ucinak r azrjesavanja tjeskobe. Vrio je vjerojatno

da se avo maze objasniti cinjenicom da, fizioloski, t jelesna

toptina u navedenom smisiu i inervacija vanj s'k og dijela

tij ela u ocekivanju majcinske zastite r jeSava iii b arem ubIa­

zava uotIJtrasnju napetost. 20 Pobliie cerno ovo razmotriti kas­ X' • _x ' • . da nije. Za svrh u na:x: rel="nofollow"> eg sad a::>nJeg lSt r
»­

~rna vazodilatacija,. koja olaksava unutrasn ju napetost i

tj eskobu, predstcwlja e rogenu osnovu mazohistickog karak­

tera. Njegov kasniji po~i-.da izbjegne gubitak dodir a je .

samo psihicka kopija firioloskog proces:0nervacije. Biti os-}

tavljen sam u svijetu znac} hladnoCu Ln.ez.a!tiCen.ost,...tj. ne·

podno§llivQ s.1an~apetosti. ~ezi s time rnoie se postaviti pitanje 0 ulori koju igra I ~'fiksaciia u rnazohista. Na osnovi onoga sto do sada . znaUio. ne moiemo joj pripisati n ikakvo specificno znacenje, premda Je uvijek u veHkoj mien prisutna, kao sto je u svih karaktera koii imaiu pregenitalne fiksaciie. Ne m oze biti sumnie da oralni zahtjevi pridonose. ~na1no kar akteru ./ nezasitnosH mazohistickih zahtieva Hubavi. Ali oralna po­ hIepa u mazohizmu mnogo ie vi ero iatniie r egresivna poslie­ dica ranog ra~ocarania u ob.iekt ljubavi, n akon cega l~li­ jedio strah od napustan;a., tada primaran r azlog mazohis­ ticke potrebe za ljub avi. Nekoliko slucaieva iasno ie pokazalo da prekom;erna p otreba za liubavi potiece iz nekog d rugog izvora. Strah ad napu stan ia obicno ie izviraopovodom :testa­ kih agresiia te IZ pocetne diecie spolne znatizelje kOla je, U opreci S oralnim i analnim potieajima, n aiSla na ja:tco us­ 'kraCivanie kod voli enog rodbtelia ili odgoiite1ia. Golemi strah od Ik azne Ik oii sprecava napredovan ie prema genital­ nos;ti neP6sr edna je posliedica ovog l'roturjecia izmel'lu ne sarno douustenih spolnih potica ia, nego i takvih koH se unaprel'luiu s jedne strane j onih koiima se priieti strogim kazniavan;em, s dru l!e strane. Na§em p aciientu Je bilo do­ zvolieno da iede koliko god je zelio; u stvari, ohrabrivan ie da jede. Bilo mu ie dozvolieno da len u krevetu 5 maikom. da ie grIi, miluie itd. 0 funkciiama niegovih eri­ .ieva (praznjenja) vodila se pail;iva briga. No kad ie krenuo . l ' BilicSka, 1945: Orgonska energija, ko ia je otkrivena W2. daje ob-- ) .1asn ien ie ove p o iave: ublazavanje d.ietetove tieskobe tj elesnim dodi· V" r om s majkom obiasniava se, orgonsko-biofizic ki, orgonskim sirenjem , I djetetova biosustava koji posize..ta ma jkom . Postoji veza izmedu orgonskih polja dvaju organizama . .r

213

d.a istrazu je dalje mogucnosrti spolnog zadovoljenja, da se zan ima za majcine genitalne organe, zelio da je dodirne itd. d ozivio j e punu strogos t roditelj.ske vlasti. ' Ukolilco o ralni zahtjevi sudj eluju u mazohizmu, na njima se temelji raspolozenj e potiStenosti, k ako to biva ikod dru­ gih oblika neur oze. Na t emelju onoga sto sada znamo, P6~eban sklop erotizma koze, analnost, strah od napusta_ nja koji trafi razrj esavanj e p utem tjelesnog dodira posebno u znacajni za mazohizam. Ovaj erogeni raspored je jedan od bitnih razloga neumje­ TenOa . a Ijubavlju, koji ima 'llarocitu oboj enost u frazi :ozagrij m (= »zastiti me«). »Tuei me« je izraz iste tezn]e, a I nJ egov b"blik Je vee izmijen]en. Clmlo bi se da m azohist iclci kar akter ni'e rimio dovoljno Iju ba'Vi pa j e zato raZVlO ta 0 Jak zahtj ev za IJu avl. a tome Je (5cno sarno to da je on redovrto do:bvljavao jake frustraeije lju­ 'bavi; ali vrlo cesto nastaje taj jakCza b tj ev za 'ljlJbav( Ji pra­ 'Vo zbog p retj eranog m azenj a. / To pretjerano zahtijevanje IJuhavI, nadaIJe, sarno ]e poslj edica onog kvarenja kojemu porijeklo valja traziti u svij etu patrijarh alnog odgojnog sustava. Mazohisticki karakter je ,viSe nego sklonost ka analnom iIi koznom ero tizmu; on je posljediea narocitog sklopa vanjskih utjeeaja na erogenu nezasitnost koze i na citav spolni aparat. Ovaj sklop utjeeaja odreduje mazohis­ ticki kara kter . Tek nakon sto prepoznarilo ove utjeeaje, mozemo shvatiti druge kamkterne erte mazohista.

~

3. 'sPUTAVANJE EKSHIBICIONIZMA I STRAST ZA

SAMOUMANJIVANJEM

Razrnotrit cerna jos i n eke druge mazohi.sticke e rte karak­ tera, sada u vezi sa spolnom strukturom mazohista. Trebalo je go tovo godinu dana da se karakterni oklop p rkosa, izazivanja, jadanja itd. dovoljno probije da bismo mogli prodrijeti u fazu mnog djetinjstva, i iznad. svega, da postignemo da pacij ent uzme aktivnu ulogu u analitic­ kom radu. P relazim p reko poznatih i u ovom slucaju ne suviSe vamih o tkrica koja mazohizam; poput svake druge neuroze, donosi u analiZi. kao sto .su: pasivna fantazija bati­ oonja koja sakriva zelju da se preda o cu anlllino kao zena, tipican edips ki kom pleks, reakcije osj ecanja .l;
214

Nakon sto je olabruvljena s tI'Uiktura karaktera naSeg pa­ cij enta, n arocito nako'll s to je uk1onjeno pot~Slkivanj e mn­ nje prema oeu 'i strah od n j ega, doslo je do sname pro­ vale genitalnoS'ti.· Imao je erekcij u ; prestalo je m ~sturbi­ ranj e u m azohLs tickom obliku; poj avile su se genitalne ze­ lje za zenom. Nj egov prvi pok usaj da ima snosaj s a f e­ nom hio je p romasaj , alii je dovoo do anailli ze njegove du­ boke ljubavi prema majci, ~koja j e hila jako analno abo­ jena. U naglom poboljsanju n jegova stanja isticalo se oll je­ dece: .Njegovo pribliZavanje zenama bilo je, po vanjskom izgle­ du, jako, alt se nije m ogao osIoboditi osj eeaja unutrasnje zgrcenosti i usiljenosti. To mu je staIno davalo p ovod za mazohisticko jadamje, npr. usprkos vanjskom pobolj~anju nije s e osjecao dobro: »Sto se tice mazohisticke prljave bar e - niSta se nije promi jenilo.« Bio je skIoD b rzom razoearanju povodom najbezn acajni­ jih susreta i :pri n ajmanj oj teskoCi povlaCio se iz stvar­ nosti u mazohisti6ke fantazlJe . Ovo 'k ol eb anje izmedu manj e iIi vise snafnih pokusaJ a da us postavi genitalni dodir sa stvarnoscu i brzog povlacenja u mazohizam traj alo je _mno­ go m j eseci. Znao sam da njegov .stroh Qd kastracije nije nestao i da je za to odgovoran. Usredotocen je r ada na ovo podrucje dalo je obilje zan rmljivih analitickih rezultata. Dotad nije pacijent pokazivao ni t raga genitalnog zanima­ nja , a sad j e otk riveno da je bio p un tjeskob nih predodZbi o genitalnim o rganima. Evo Dekoliko p rimjer a: vagina je »glib « koji 'Vm znrijama .i orvima; Vr'h njegova falusa ce se otkinuti; covjek uranja u ponor i ne nalazi rpu t iz nj ega. No, r azgovQr 0 Is vim ovim tjeskobama nij e proizveo ni­ kakvu promj enu u njegovu labilnom stanju. Tjedan za tjed­ nom, m jesec za mjeseeom, on je zapocinjao svaku seansu istom mazohisticki izgovorenom zalbom da je ,.iznUItra slom­ ljen«. Prijenos se m orao uvijeik iznova analizirati, u Hjeku cega ·se razotkrivala n ova grada 0 n jegovim pasivno-analnim temjarrna. Izn ad svega, otkriveno je da se on odrnaJLpovla­ cio odJene kada...hLse. p oj a~io sllparnik. Misao da ima m ali p~ nije se m oglll l'!.ko ukloniti. Uzet je steW zavidnika pre­ ma svakom supar niku, a raj je staY Qdrnah bio zastrt pa­ siV1!.
215

/I i

nog dana pokazao ml Je svoj penis i pitao da Ii je mala r anica znak zaraze. Bilo je odrnah jasno da se iza Ovoga , k rio ,ekshibicionizam. Sada je analiza vodila neposredno do rasvj etlj avanja jedne vaine strane njegova genitalnog r azvoja. Kao dijete dosegao je genitalng fazu sarno u obliku pokazivanja penisa, cin koj i rnu je majka zabranila odrnah i strogo. Genitalno razocar anje je bilo utoliko gore jer rnu je bilo dopusteno da se odaje analnirn e'ksh ibicijarna koH­ 'k o god f eli pred rnaj:korn, koja 's e j1a ko b rinula za njegove funk cije praznjenja. U dobi od deset godina jos uvijek ga je majka odvodila u zahod. Njegovo zadovolj stvo prilikom pokazivanja straznjice bilo je jasan razlog zas to je usao u genitalnu fazu upravo pokazivan jern svoga penisa. Analiza je otkrila da su njegovi prvi pokusaji genitalnog pribliZa. vanja rna iei bili ekshi bicionisticke prir ode. Njegove su na. miere bile odrnah potisnu te, i to je kasnije rezuIt:r~Jo ja­ korn inhibiciiorn niegova van iskog nastupa. U pokusajima da irna snosa j. nikada-s_e. nije QQvazio da se po k.g~ nag zen i nHi joj dozvolio da dodime njegov p enis; Sliiedeci ana­ lizu ovog eJementa svofe neu roze, zapoceo Je ozbiIjno da razrnisJ ia 0 posIu i postao je fotogr af. P rvi korak u tom '5rn ieru bila Je kupnia karnere, koiom je 's likao 6ve. Ovdie ponovo vidirno kako je 7.a subIimaciiu b itno ukIanianje !renitaInog potiskivan ia. Dan as on sasvim dobro r adi kao fo tolITaf. Du ~m vrernena, mectutirn . niie crpio nikakvo unu­ tra sn ie zadovolistvo iz svog pos1a : ,,}a ne osjeeam sebe: a kada osiecam to je tako rnazob jstjRki biiedno.« ) Uvocteni e ~enitaJne faze u dietinistvu putem ekshibicio­ nizrna . nakon cega ie sliiedila odrnah stroga frustraciia i potiskivanie ove mmde i potpuna inhihici ia dalie!! genital­ no!!" r~ 7Voia. pnpada. prema rnoiem iskustvu . specificno ma­ zohisticki m karakterima. 21 unravo kao sto se uvoc1enie ge­ n;ta1nosti Dutem faTickog sadizma i niegove inhihiciie. zdru­ zeno s ana1no-sadi~tickom fi ksaciiom . odnosi specificno na pnsi1nu n eurozu, Broine tipic ne J<
~

SE!-\

" Sto se tice odnosa izme
216

Dalja karakterna crta je povezana s ovim osj ecaj elI!, koji se tek vr10 povrsno o.d nosi na osjecaj krivnje:(Mazohisticki ,k aralkteri 1:1~ [lodnose pohvalu i skIo.ill ~!,l samoponiiavanju i ~an.jiuant.UJU sprkos svojoj velikoj a mbieiji, p aeijent .n Ue mogao podnijeti kada je u §koli smatran dobrim uce· nikorn. »Da Srugi pacij~ je jednom Ir ekao da ne moze podnijebi pollva:lu jer se osje­ Ca kao da je izIozen sa ,svu,c enirn hlacama. Ne treba pot· cijeniti vainost ko ju za genitalni r azvoj ima analna fiksa­ cija, zaokupljenosrt razotkrivanjem straznjiee. Analni stid di· J

~ V. pogiavlje 0 "Oprecnim poistovjeCi vanjima« u m ojoj knjizi Der

tnebhafle Charakter, Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1925.

217

•

jete donosi sa sobom u genitalnu faz u i on genitalnost opte­

recuje narr-ocitom bo jazliivoscu . Za m azohista, s'Vaka vrsta

'42.Qhvale -predstavlja izazov ekshibicionistickih sklonosti.

Gdje godse i'Sitice, nj ega napada jru:a t jeSikoba. Zato je potre1J.no da se ponizi kako bi ot1klonio rtjeskobu. . Ovo

- je, prirodno, novi razlog da s e osjeea zanemareniJIn - sto

izaziva cij eli slklop portreba za ljubavi.

Ovamo pripada »oglupavjelost« iii »ponasati se kao glup«. Jednom je nas pacijent opisao p r izor iz djetinjs tNa u ko­ jem se pretvarao da je glup. »Zelim nesto sto mi nije pruzeno, tada se ljutim i djeluj em glupo. Ali, k oliko rrmogo me vole cak i kada se pravi m glup? Ako me ne vole, tada nisa m zavrijedio da budem voljen i moram, prema tome, b11i u istinu gltIJP i ruzan.« Sada je vrij eme da odgovorim o na pitan je zasto mazohis­ ticki karak ter izrazava svoj zahtJjev za ljubavi u tako pri­ krirvenom obliku, zasto j e ,sJl'SVim n esposoban d a izra.vno pokaie Hi trazi lju'bav. Drugi pacijent , koji je imao jak osjecaj patnje i sklOiiOs ti 'p rema mazohistii:3kom jadanju, im aQ. je obicaj da se pokazuje bijednim k ada god bi- ze~ Iio da predobi'j e zenu. Hvatao ga je uiasan strah. od toga da zeni izravno ponudi ljubav. Bqiao se da bi se ona mogla / razliutiJt i i narugati mu s~ -Til ga kazniti. Trpio je od- istog inhibiranog ekshibieionizma 'k ao i nas ,p acijent. " Sve to, uzeto zajedno, uzrokuje o sjeeaj unutrasnje atak­ sije, cesto mucan osjeeaj stida zbog vanjskog izgleda. §E1,l­ ,t~nost ,s,p osobnosti da se pokaZe iIi tr.flii ljubav otvorenQ pri· sil j alVa na 1skrivlj ene izr.aze i cini oso bu, kako j e to iznio .ria,s paeijent, »birokratskom«"..1j. neprikladnom i u kocenom. Iza ovoga lezi uvijek prisutan strah d a ce biti r azocaran ill odbacen. Jednom je nas p acijent rekao : "Sto jim pred zadatkom da penis, koji se n e koci, ,starvim u vag1nu koja mi nije ponudena.« Histericki karakter razvija tjeSikobu um jesto otvorenog dokaza Ijubavi; p risilan karakter oci tuje md n ju i osjecaj krivnje; mazom-sticki Ik ar ak ter p okazuje i trazi Ijubav na zaobilazan nacin jadanjem, izazivanjem Hi prikazivanjem bi­ jede. Svi su ovi razni oblici potpuno u skladu s postan­ ,k om ovih tipova: h isit ericki karakter je potpuno razvio svo­ ju genitalnost, ali je ona pomijesana ,sa strahom; p risilan ,karakter je zamijenio svoju genitalnost falickim sadiizmom; mazohisticki karakter je stigao do genitalnoSiti putem ....e~ s­ hibicionizma, zarnim j'll jepotisnuo, i sada joe zapeo u iskriv; ijenom izrazavanju Ijubavi.

mu

II

218

r -..'L_"Nm"~O

OPU~~G

~TA KAO SPECIFICNA OSNOVA MAZOHlSTICKOG ! ~KTERA.. NeOla nikakve n eurotske slrukture bez poremecaja genital­ nosti u ovom iIi onom obliku, koji uzro.kuje spolni zastoj i tako snabdijeva n eurozu izvorom energij~. Mazohisticki karakter u vijek otkriva posebnu vrstu sme tnja pri orgaz­ mll , pa te s metD'je ako nisu vidlj ive od samog poeetka, izla­ ze na vidjelo tek onda kad su impoteneija ili anestezija ve­ li'kim dijelom pklonjene. Ovo objasnjava zastosmetnje nije nitko zapaiao u pro slosti. Da pakusamo ,sada nastaviti nase razmatranje tamo gdje smo ga p rekinuli. Utvrdili smo da mazohisticki kara'kter stvara pretjeranu kolicinu neugode, koja proia stvarnu osn ovu za njegov osjecaj patnje. P r i­ rrnijetili sma da psihi6k i aparat ,s talno pokusava neadekvat­ no ovladati ovom napetoscu i 'p redispozicijom za tjeskobu, te da je osobita erta mazoh1stickog karaktera da pri ovim pokusajima veze tjesikobu, sve dublje tone u napetost ; neugodu koje pojaeavaju predispozieiju za tjesikobu i ia ko naprijed. NaSlismo, nadalje, da je mazohisticka predodzba kazne same zamj ena za kaznu koje se· uistinu boji. Moze 1i dozivlj ajstraha poput onog kal
219

~ ,..,v' y. yam ga u newmnu. Na tal !! ~ io patnja. koja je osnova m azohGtiBkibka rakterni eakdia, s1a100 h rani i povecavaJ,rBez obzira na tokaKo dubo­ ko i temeljito anaIiziramo znacen ie i postan ak mazohis tickog ikaraktera , ne mozemo postiCi terapiiski ucinak ako ne us­ piiemo p rodri"ieti do 'POistanka ovog gTcevitog -sta'V'a. I nare necemo uspi eti u u.spostavJianiu paciientove orgastioke PO­ tenciie, sposob nosti da se potp uno preda genitalnom doZiv­ Iia iu i u n i u tone, ier Je j edino ta org-astieka pOtencija kadra da ukloni unU'trasnii izvor neugode i tjeskobe. Da o$e vra­ timo na ~em paci ientu. Kada Je po pm put pokusao da ima spolni o dnos, imao je, istina, erekciiu , aH nije se u sudio izvoditi pok rete UOll­ tar vagine. Naipri ie sam misHo da ie to zboll' zbun ienosti iIi nedostatka znania - tek mnogo kasniie otlkrili smo pra­ vi razlog.., BOTao se vo ;acane u[!ode ,' zaciiel0 _ vrlo neo­ b ieno ponasan ie. Uviiek susrecemo ovai strah u liieceniu orp'astickog poremeeaia zen a koie su bile fricidne, ali u ma­ zohis ta ta'i strah ima poseban kan~ kter. Da bismo ovo ra­

zum ieIi, moramo se vra1iti an aIitiekoj gra<1i.

' Posto je paciient imao s rel="nofollow">polni odnos nekoliko puta, sto

je znatno povecalo njegovo geoitalno samouvj erenje, otkrive­

n o je da je dozivlj avao manj e u gode za vrijeme odnosa nego

za vrijeme m azohisticke masturbacij e. I pa1k je m ogao da sebi

stvori zivu zam isao osjeta genitalne eulnosti i ta je zami­

sao datla snazan potdcaj lij ecenj u. Pacijentovo sIabo ge­

220

\

nitalno doiivljavanj e bilo je .5u.mnjivo, jer pregenitaIna ugo­ da moze biti i-skorlJenjena sarno putem uspOsravlj anja pri­ rodno j ace genitaLne ugode. Od sutnost ugode za vrijeme spolnog .cina sigurno nije ?ilo nik.a.kvo. ohrabrenje razvija­ nJu geJJitaJ.nostl. Prl daljnJlm po.kusaJIma kOltusa poj avio se novi poremeeaj. Penis je postaJao mekan za vrlJeme akta. Da li je to bio sarno srrah od kastr aeije, ili je to bilO nesto vise ? Dalja analiza n jegovlh p red.od.Zbi 0 kastra­ ciji nije uspjela izazvati mkak:vu p romjenu u nj egovu sta­ nju. Konacno, pokazaJo se da je sLeza~J e misiea dna zdje­ lice pn je ~akula clje u masturbaeiji iIlla1.o vece znacenje nego sto smo p rvobltno pretposravlJali. Saiet cu IDtantllnu graou koja pOkazuje da, usp rk os nJegovu naoko slobodnom i.,pretjeranom analnom oi. ure tralnom zadovolJenju, JJ!.azohist ima analnu i urelraLnu inhibicijuJSP'Ul~)...i.1;e.sko b u...koje Porj ecu iz naj ranij eg dj etinj sLva, s to se kasnije .l?.r ~osi na genuaIiiu fUllKeij-u i ,s tvara neposrednu fiziOlosku osnovu , za p reLj erano stva ran j e neugQg.e. ad trece do seste godine zivota nas je pacij ent razvio _strah od zahoda, p otkrijep lj en fantazij om da bi s e neka Zivotinj a mogla uvuci u nJegovu s traZn..jicu. Tarnni otvor same skolj ke izazivao je tj eskobu. Poceo je da .suspreze p okrete svoj ih crij eva, sto je, opet, izazivalo strah da bi se m ogao isp razniti u hlaee. Kada se neLko isprazni u hlace, otae ga 1stuee. Nezaboravan p rizor, kad je imao tri go dine, pruZao je obilje dokaza za to. Kad nekoga otae istuce, postoj i takoder opasnos t odkastracije, zato :treba udarce navrn uti n a strainjicu, da .se slueaj no n e udari penis. Ipak, u »
221

zaboraviti ,da spomenemo da je otac narocito volio stipCllti djecu u stramjicu i, medu os tadim, uiivao da stavi do zoa­ nja da ce ih »zive odera ti« ako .se b udu lose ponasali. . T~ko je clije te illajpl'ije ~ma!l~ . anaJ.nrl. 5tr~h ~ oca, kOjJ Je Ino zdr uien s analnom fikSaCljOm na majku 1 udaranjern sebe (odraz straha od oceve kazne). Zbog olaksanja i za. dovoljenja p ovezanog s njima, dij e te je gledalo na kreta. nje svojih crij eva kao na nes to sto se kaznjava i tako po. celo da se ,tuce iz straha da ee biti ,k aznjeno od oca. Oci­ rto j e ovaj j oonostavni proces bio od daleko vece vaznosti za patologiju slucaja nego poistovjeeenje ·s kainjavajueirn ocem i mazohistickim stavO'Vima p rema budueem anamorn superegu. Takva patoloska poistovj ecen ja vee i s·a ma po sebi su neurot's ke formacije, po svojoj biti posljedice, a ne uzroci jezgre illeuroze.23 Nasli smo, naravno, sve slozene odno.se izm edu ega i superega, ali se nismo zaustavili ovdje, nego smo imaLi r ijesiti vainiju zadaeu da tocno utvrdimo razliku izm edu cimbenika mazohizma ovisnih 0 konkret­ nom pona,s anju oca i cimbeni'k a ovisnrih 0 unutrasnjillll eroge­ nim teinjama. U O'Vom, ika:o J u druglim sEcnim ,slueajevilIna, dosao sam do]skljucrlV:og zaJkljueka, da nase odgojne metode zasluzuju daleko veou painju illego sto im se obicno po­ klanja, i da nasu p aznju vrlo lose raspodjeljujemo kad 98 ,p osto n je posvecujemo analitiekom radu ,pos'Veeeno.m sit­ nim detaljima, a jedva dva posto grubim ozljedama ,i oste­ cenjima sto ih djeci nanose njihovi roditelji. Zato dosad nismo uspjeli U odgovarajucoj mjeri 1skoristiti psihoanali­ tieke nalaze za kr1t1ku patr ijarhalnog abiteljskog odgoja. Ova konfliktna situacija u djetinjstvu, poglavito poslje­ dica p roturj ecnog stava pacijentovih roditelja prema nje­ govoj analnosti, bila je odgovorna ne sarno za feminino predavanje muie'Vnom oeu vee takoder za osjeeaj praznine i impotencije. Kasnije, sVaJki put kad bi ,p acijent dosao u dodir s odraslim muskareem, osjeeao 's e impotellltnim. Iz straha, on je odm ah povlacio .svoju ,katek.su iz genitalnog podrucja i ,p ostajao analno-pasivan - sto je izraiavalo di\' . ljenje prema tim muskarcim a. Sada j e moguee da izvueemo sljedeee zakljueke: uobica­

jeno odgajanje s n avikavanjem na eistoeu (suviSe rano i

2J Neurozu uzrokuje sukob izmedu ega koji tezi za ugodom i vanjskog svijeta koji frustrira ave tefnje ega; podrfava ga sukob izmedu ega i superega. Superego zavrSava svoju moe na osnovi opetovanog do­ zivJjavanja da je spolni uiitak oes to kaZnjivo. Ranom djelovanju spre. ca vanja u djetinjstvu pridrutuje se izrazita atmosfera sllpresije od strane drustva.

222

su vise ostro) uzrok uje da analna ugoda preuzme prvenstvo nad drugim oblicima i da libido pos tane ucvrs6en u toj faZi; predodfba 'biti tucen' koj a je .p ovezana uz analnost zauvijek je lisena ugode i-, u pocetku, nabijena t jeskobom. r ako, nije I~eugoda vezana uz 'biti tueen' one sto postaje ug odom , nego Ji jetetov strah od toga da ce biti tuceno l\.oci oSjet ugode. U tIjeku razvoJa ovaJ se strah prenOSI na gerutalno poarut je. Kada je paeijent vee bio dosegao puni pubertet, jos je uvijek cesto spavao s llllajtJ.
223

\Ir) \­

lila neuroza se ublaiila nakon toga, ali prvu ej akulaciju je dozivio traumatski. 1z straha da ne smoti krevet, pacljent je skocio za vriJ eme ejakulacije, zgr abio nocnu posudu i bio neutjeSiv zbog toga 5tO se nesta sjemena razlilo po kre­ vetu. Kada je zap oceo da izgraduje svoju genitalno st za vri­ jeme lijecenJa, imao je znatruh teskoea sa zadrZavanjem erekci;je za vrijeme spolnog akta. U ovoj genitalnoj tazi masturbacija je zapoceta ,s norma·illim ffi ulevnim i falickim libidom, dok su se s porastom ugode ponovo javile mazo­ histicke fantazije. Analiza ove iznenadlle promJene od ge­ nitalnosti do m azohizma za vrijeme spoillog akta dOll1Jcla de sljedece Cinjenice: dokle go d j e osj et ugode bio slao, ge­ ni~1na fantauJ a je ostajala. Medutlill, cim je ugoda I?o­ cela da se poveeava, kada j e, kako je to p acij ent rekao, zapoeeo cia ga o bazr­m a ona] »osjeeaj kao da s e u njemu fies to rastapa«, on se p oceo bOJ ah; nJ~ov~ Je zQJelica postaJrua grcevlta umjesto da se opusti i ~odu pretvorila u neugodu. Tocno je opisao kako je »topljenje«-= obicno otgasticki ugodan osjet - osjecao k ao neugodan ili, tocnije, pracen tjeskobom: boj ao se da bi se penis mogao raspasti. Ovo osjecanje moglo bi uzrokovati da se koza penisa ra,s­ topi; penis bi se mogao raspuknuti ako se nastavi siriti (sto je normalno u spolnom alktu). Imao je osjecaj da je penis vreca toliko napunjena tekuCinom da moze puknuti. Ovdje imamo nepobi tan dokaz da, u mazohista, ~ije neu­ oda ta koja p os taj e ugodom, vee upravo suprotno~poffio(;Ui anizma ko ji je svo jstven mazohistickom kara kter.U,_5va­ ka u oda kO'a n arast reko izv'esne m'ere biva zakocena i prevrce se u neugodu J, Takoder je vazno istacl a je pacIJen m lsho 0 kas.tr:aciji kao da se odnosi na kOlu p~1 )lU spolnosti postajem vru¢ bo kuhana kokos IS koj e se moze .s.kinuti koza.« Uvijek prisutan strah oUazn~ uzrokuje »otapanjc« os­ jeta topline koj i prati poveeanje ugode prema vrhum:u, koje ·se moze promatrati kao ostvarenje ocekivane katastrofe za penis. Ovo i:nhibira tijek uzbudenja i stvara cisto fizio­ loski neugodan osjet d o tocke~lit. . . Mozemo sazeti tri faze ovog p r ocesa kako sLijedi: »~eznem za ugodom.« (jD»Topi,m See - to je kazna koje 'seJ~Qjim.« ('--~ ».Moram snzbi ti ovaj_nsj.e.L .d a bilLsp.asio...s.voj peni.s.«

Q

Ovdje ce se javiti prigovor: sputavanje r azvitka osjecaja spolne ugode zbog djetinje tjeskobe nalazi se kod svake neuroze, ukoliko one nije llo,p ee potpuno uniS til0 genital­

224

nOS t . Samo u nj emu, dakle, ne moze lezati za mazohizam specificni moment. Zasto svako sputavanje nezeljenog po­ ras ta osjeta ugode ne dovodi do razvoja mazohistickog mehanizm a? Ovom prigavoru moze se uzvratiti sljedeCim: Dvije su mogucnosti za takvo sputavanje razvitka osjeta uCTode. U prvom, osjeca j » toplj~a« ugode prvobitno se d~Ziv.ljava bet. tj'@skobe; kasnije, tjC$koba n adolazi i in­ hibira doyr~enje sEolnog uzbudenja, a i ugoda se jos uvi­ jek percipir a kao ugoda. U , dr..u~om, osjet ugode i osjet l!eugode idu r uku pod ruku. Ovo vrijedi za sva,ku nema· zohisticku inhibiciju orgazma. U mazohizmu, s druge stra­ ne, 10peCi os jecaj ugode koji dovodi do orgazma se sam prima kao ocekivana steta. Tjeskoba, dozivljena u analnom podruCJ U kao posljedlCa zaddavanja analne ugode, polaze temelj psihickom stavu koji uzrokuje da se ..k.a.snij.a geni.:. talna ugoda, koja je naravno znacajno jaca, primi kao znak o~ t ecenja i kazne. : J _ .. Tako imamo paracfo!ks da se ..mawhisticki ,.~. ~ ... ~. , ra staillo cezne za ostvarenjem ugodno os'eta, osto 'ano u neugodan oSJet. tvara ..s e utisak da on teZi za neugQdiiim osjecajem. Ono ITo se stvamo dogada, medutim, jest da se tjesko.,ba umijesa'la izmedu nagona i njegova cilja. uzroku­ juci da se zeljena ugoda primi kao predosjebna opasnost. Ukratko, u mjesto ugode,.J1e~gda je krajnja posljedica po­ cetne teinj e~ Ovo takoder rjesava problem prisile ponavljanja izvan na­ cela ugode. Pokazuje se da osoba zeli da ponovo dozivi ~ugodnu si:uacii~. ; Al~ ana.liza.otkriva.da. to nije SlUC~' " Upravo protrvno: Cl!.Ll~J~rvobltno zam}.s ljen kao ugod~n. ~ Tezn.ja.-j e---p.rekinuta f:r::u.~tr;;t~ijQlJl, Sl r
I

225

I\Pt1J~ I LrIA J(trl" t.

nisku, nevrhunsku (radije bismo rekli »mla.ku.«Lggodu~anaJ. nog podrucja. .On prenosi ana,Lnu praiksu i dozivljaj ugotle na genitalni aparat, koji djeluje na sasvdm drukciji nacin. Jako i brzo povecanj e u~ode u genitatln~aratu ne Sa­ m~Lj~ neuobicaj eno, vee takoder pot: spremno da izazove m as u osobe kojoj j e poznata samo analna ugoda - sto je sve prije negoli neodoljivo. Ako tome dodamo ocekivanje kazne, tada su prisutni svi uvjeti za neposredno pretvaranje ugode u neugodu. Gledajuci unatrag, mnoge cinjenice iz ranije Iijecenih slu. cajeva postaju jasnima na temelju ovih novih otkrica. To je posebno tocno za velik broj slucajeva u kojih je nezado­ voljenu spolnu a'ktivnost slijedilo mazohisticko raspolozenje patnje. Sada znamo da je ova aktivnost bila nezadovolja_ vajuea zbog poremecaja Svojstvenog mazahizmu. Takoder je bilo moguce doci do mnogo boljeg libido-ekonomskog ra. zumijevanja ja'kih mlli>:ohist ickih sklonosti pacijenata u ko­ jih sam, u Der triebhafte Charakter i Die Funktion des Or. gasmus, opisao orgasticke poremeeaje. Pacijentica s mazo­ histickom nastranoscu opisana je kako ' slijedi: »Ona je masturbirala . " s mazohistickom fantazijom da Je sasvim naga (!), vezana i zakljucana u kavezu, gdje je bila prisiljena da gladuje. U tom trenutku inhibicij'a orgazma je usIa u igru. Iznenada je morala da misli 0 napra'Vi koja je bila odredena da automatski ukloni njezin feces i urin, jer je ana bila vezana i nije se smjela pokretati ...« U analizi, 'kada je prijenos narastao do tocke spolnog uzbudenja, obicno bi je obuzimao nekontrolimni poriv da se isprazni i urinira. Kada je masturbirala s miSlju da ~ma snosaj, »ma­ zohisticke fantazije bi se umijesale upravo prije nego sto je zapoceo orgazam«. Prema tome, sa spolno-ekonomskog ,s tajaliSta mazohisticki ( stay i pripadajuea fant azija potjecu od 'neugodnog videnja

.0:Sjeta.....!~J~QQe i sluze da se ovlada neugqdam kroz psihicki

formuliran stay: llJa~a)n _ tako jadna - voIite me!« Sada

stupa u igru fantazija batinanja, jer zahtjev za ljubavlju

takoder sadrzi genitalne zahtjeve koji prisiljavajupacijenta

da kaznu otkloni ad prednje strane prema natrag: »Tucite

me, alL.!!!~f~ti!« Prema tome, mazoliisticka

reakcija ima posebno aktualno-neurotsku24 Qsnovu. Prema tome, problemi mazoh izma okupljaju se oko oso­ bitog poremeeaja fun kcije ugode. Pdstalo je jasnim da strah bd as eca a ras adan 'a ili »to ren 'a« osjeta u ode ko 'i vodi a orgazma prisiljava m azohista da se rzi slabog sporriog ,. Zastojno-neurotska.

226

W.,.... .l../''ffO'

\U) 4l'l.~€,"

-'II.- '1.*14"11\-t.,.

uzbude~.

Da Ii je to posljedica anaIne fiksacije i.Ji geni­ raIhe illhibicije? Tome bez sumnje pridonose oba cimbeni­ ka, upravo kao sto oba cimbeniJca o dreduju trajno neura· stenicno s tanje uzbu denja. Analnost pokrece Citav libidni aparat, ali nije sposobna da osigura i razrjesenje napetosti. Inhibicija genitalnosti, ne samo posljedica tjeskobe, sarna Cini proces koj i izaziva strah, koji sarno povecava raskorak izmedu napetosti i s tvarnog razr jesen ja: Ostaje da se ob· jasni zas to fantazija batinanja prva stupa u igru iIi po­ st aje naroCito jaka upravo prije vrhunca. Zanimljivo je promatrati kako ps ihicki aparat trazi da se smanji raskorak izmedu napetosti i zadovoljenja, kako po­ riv za opustan jem ipak izbija u fantaziji batinanja. Nas je paoijent bio cvrst u vezi s mrne: llBHi tucen ad zene je upravo isto kao i potajno masturbiranje u prisutnosti ze· ne« (= majke). Ovo, naravno, odgovara stvarnorn iskustvu: kao dij ete, a takoder i kao mladie, pacijent je mazohisticki masturbirao dok j e spavao u istom krevetu s maj'kom, to jest, on bi stiskao i trljao penis, ali pazio da nema ejaku­ laciju (fobija radanja). Tek kada je dodao fantaziju da ga majka tuce, dolaziIo je do polucije. Ova je imalo sljedeee znacenj e, kojeg se pacijent svjesno sjeeao: llImao sam uti­ sak da se maj penis kuha. Pri petom iIi sestom udarcu on bi se sigurno moran rasprsnuti, rnjehur bi se moran Qtvoriti.« f rema tome, svrha je udaraca bila da dovedu do o ustan ja kaje je bila zahranJena na druge nacme, tj. auto!,Yots t. 0 nlegov m]eur Rrsne ao pQi.Je lca ma]cma a, ako se, iz nekog razloga, njegov penis rasprsne i ~eme ejakuJira, tada nije on taj koji je odgovoran, vee j~ ,to mucitelj koji je uzrokova~ da se t o dogodl. 0 osnoViJe pre rna t ome zudnja za kaznom imala svrhu dovodenja do opustanja na zaobiIazan nacin , cineci odgovornom o')obil L koja kai njava, tj. rastereeivanjem sebe. Meh anizam je isti na povrsini i u dubini karaktera. Uprvom, znacenje je: »¥Qli me tako da se ne trebam bojati! « Znacenje zalbe je: »To si ti koja si odgovorna - ne jal« Funkcije fantazije ba tinanja je: »Tuci me tako da se rna 0 ustiti a da f ne budem kP..:!. e moze It! sumnJe a Je 0 naJ u Je zna8enje paslVne fantazije batinanja. Otkad sam prvi put uocio ovu najdublju funkciju pa­ sivne fan tazije batinanja, pr imij etio sam navedeni mehani­ zam u brojnih drugih pacijenata koji nisu razviIi nikakvu ocitu nastranost , vee su, prije, b ili u stanju da dne rna­ zohisticku skIonost u pritajenom stadiju pukm karak ~ I

221 '

~

Al

promjena u egu. Evo nekoliko primjera. Pei-silan karakter

razvio je fantazij u masturbacije da se nalazi medu prifll~

tivcima 'k oji ga prisiljavaju da ima snosaj i da se ponasa

s.asvim nes.putano. Drugi pacijen1:, p aosiVino-feminini karak:_

ter koji nije imao oCitih n a's tranosti, fan tazirao je da je

dove den do ejakulacije udarcima u penis. Ali morao je biti

vezan kako bi izdriao udarce i bio sprijecen da pobjegne.

U ovojkategoriji imamo takoder mazohisticki spolni stay

neurotskih zena, :k oji neki analiticari smatraju l1 0rma lnim

zenSki
zi sarno da je rastereti n ' ezinih os j eeaja k rivnje, tJ . ona e i

da dOZlVl s 0 ni akt bez k r ivn ·e. 0 Je m o uce sarno pod uvjetom da je silovana. Formal~~_or 1ro ji ne_ e zene _ / p r uza 'u u stvarnom a ktu ima isto znaceu' . avo nas dovodi do problema takozvanog ~ traha od u ode, koji igra glavnu ulogu u mazoh~mu. Evo primjera iz dni:. ge analize.

\j

\

Pacijent se sjeeao da je, kao dijete od neke cetiri godine, imao obicaj da svjesno stvara pavor nocturnus. Uvukao bi se ispod pokrivaCa, masturbirao, obuzeo bi ga strah, kojeg bi se oslobadao naglim zbacivanjem pokr ivaca s ti­ jela. Kako je primamljivo pretpostaviti da u osnovi takva slucaja lezi prisila ponavljanja, jer: najprije je imao pavor nocturnus, a sada je ocito zelio da ponovo dozi'vi strah. OVdje valja obj asniti dvije stvari: u stvarnosti, nije bio strah to sto je zelio da dozirvi ponovo, vee osjeeaj cul­ nosti. To se, medutim, uvijek mijesal0 sa strahom. Nadalje, oslobadanje od straha bilo je sarno za sebe lizvor ugode. Bitna je u Ovom procesu, medutim, bila cinjenica da je nastajanje straha izazivalo anailne i uretralne osjete zbog kojih se podnosio strah. Strah ne postaje ugodom kao takav, vee sarno Cini osnovu za razvijanje posebne vrste ugode.2S Djeca cesto dozivljavaju osjete razrjesavanja na­ petosti samo u stanju tjes.kobe; obi·cno ona sama ndljecu ave osjete iz straha od kazne. Opustanje dozivljeno izne­ nadnim pratnjenjem ili uriniranjem u strahom nabijenoj situaciji cesto cini glavni razlog ze1je da se ponovo doZivi tjeskoba. No, zeljeti da se shvate ove pojave izvan nacela ugode znaCi ne razumjeti Cinjenice u potpunosti. aol..Ln~­ skoba pod izvjes[lim..J!YjS!tima postaJ-u__j.e.di'na mogucnost dozivljavanja opustal1,m,_ k.Qje.g
sarnO - ne na vrl0 prik.ladan nacm - na cinjenic_u da bol [Strah m o@ postati osnovom spolnog uzbudenja. t injenica da »prsnuee penisa« u naseg pacijenta p~ed·

stavlja nagonski c ilj, ne proturjeci nasem shvacanju mazo­

hizma. S jedne strane, ova misao je predodzba tjeskobe,

kazne , u izvjesnom smislu. S druge strane, to je predodzba

konacnog zadovoljenja, opustanja kojese nagonski ieli. avo

dvojno ps ihicko znacenje misli 0 prsnueu mjehura iIi cri­

jeva uzrokuj e da se :konacna u goda vidi kao izvrsenje kazne

ad kojeg se strahuje.

VNAPOMENE 0 TERAPIJI MAZOHIZMA ..._ _ _ _ _ _ _ _ _ __

Uspos tavljanje zdr avog spolnog zivota, uskladene libidne . e!onomij e, ~e prol£:aCi sarno iz dvijy n~~rapijslmg Lprocesa : o slobadanja lib ida iz pregenitalnih fiksacija r ukla­ /]Janja genittalne anksi"oznostjJ J asno, ovo se postize put eni amilize p r egenitalnog i genitalnog edipskog sukoba (putem

uk lanj anja potis,kivanja). U vezi s time, medutim, valja na­

glasiti nesto u vezi s tehnikom. Ako su pregenitalne fiksa­ cij e razrijesene putem uklanjanja potiskav3Jnj a bez isto­ vremenog svIadavanja genitalIne anksioznosti, postoji opas­ noSIt porasta spolnog zastoja, dok jedini put do odgovara­ j uceg orgastiokog otereeenja ostaje zatvoren. Ova opasnost

moze narasti do izvrSenja samoubojstva upravo u casu kada

,analiza pregenitalnosti uspijeva. Ako je, s druge strane, ge­

nitalno potiskivanje uk,lonjeno bez razrjesavanja pregeni­

talnih fiksacij a, genitalni p r imat ostaje slab - genitalna

rnnkcija nije ,sposoi:ma da oslobodi ukupnu kolicinu tje­

sikobe.

Za terapiju mazohizma od narocite je vainosti kako ana- 'I liticaT PJ"odire j{f9z z~reke pacijentova karaktera ~ kaku...V I rusi pacijentoVll Slklonost da se okorisii svojom patnj om -d~' na kraju kx().jev~~li 1!icara uci~o k,!j\lim.]Otkrivanje

s adis ticke .p rirode avog mazohistickog ponasanja prvi je i

najhHnJ,ji ko:mk. On jamci za us.pjeh time sto o~iV'ljuje

prvo b itmi zatomljeni sa,dizam te pasirvne analno-mazohistiCke

fantazije zamjenjuje aktivno-falickim sadistickim fantazija­

rna. Kad je jednom tim putem reaktivirana infantilna ge­

nitalnost iM je ona ponovo formirana, mnogo je lak:;e otkriti

strah o d opasnosti kastradje sto su ga dosad mazohisticke

reakcije sakrivale Hi su se onjime napajale.

Nije potrebno reCi da dosad spomenute terapij ske mjere

nemaju nikakvo djelovanje na pacijentov mazohi sticki ka­

rakter. Njegovo jadanje, pl'kosenje, samouniStavanje i nje­

~

..!'i,

228 229

gova nezgr~pnost , sve sto kao racionalni razlog slufi njegoVU povlaeenj u iz svijeta, obicno se odrlava sve dok se ne uklo­ ni l?oremecaj njegova mehanizma ugode u masturbacijj. Jed­ nom kad je postignuto odgovarajuce orgas ticko ras t~ecenje libjda, pacijentova se lienost obieno brzo mijenja na bolje. Ali sklonost da se poduzme bijeg u mazohizam pri naj­ manjem razoearanju, frustraciji iIi nezadovoljavajucoj situa­ , ciji traje jos neko vrijeme. Stalan usporedan rad na geni­ talnoj anksioznosti i pregenitalnoj fiksaciji moze posti6i us­ pjeh sflmo ako steta za genitalni aparaL l).ij e bila suviSe velika i ako pacijentova neposre
~to odgo~ara

zbilji i, s terapi!skog gIedista. jedino i omogu- ) cuje uSPJeh. ­ fA.-r Uz dva navedena terapijska zadatka (svattenje mazohizma / na prvQbitno s1anje sadizma; (napredovanje p regenitalnosti. do genitaJnosti), .postoji i treCl zadatak, svojstven lijetenju rnazehistickih karaktera. To je analiticko razrje~enj e anal­ nog i genitaJInog grcevitog stava koji je, kako smo naglasili stvaran izvor simptoma patnje..l Ovaj prikaz mazohistickog procesa je daleko od toga da nudi rje~enje svih problem a mazoh izma. Ali moze se utvr­ diti da ce ukljuo~vanje problema mazohizma u okviru nacela ugode-neugode olaksati razrje~enje ostalih problema, sto je hipotezo m nagona smrti b ilo odgodeno.

""

l

230

5toje'f6~i

5-toje.'f~\

,. \J

,

5C

\fS

;t,

•

12

nosti. Kasnij e je nagon uniStenja (destruk cije) iIi nagon smr ti p oceo p redstavljati ,s'klonost protivnu spolnosti. Prva­ bitna analiticka psihologija temeljila se na opreci izmedu ega i vanjs kog sv ijeta. Ovome je odgovarala opreka izmedu 0/ rililibida Toli] ektnog ribidf!:...:: Opreka izmed u sl?,olnost!-. i

~&()f:Jer dOK s.e.-.nLJe smatraILQSn OynQ.DL QP~.korp psi~

0 ls.9uParata, igrahU e osnovlliLul.Qilll.-:p ri QQjasnjavanju n~l!­

rotske tj eskobe. Prema toj prvobitnoj hipotezi, 'k ada se li­

bIdO ~ecava da dade u svijest i dopre do svog objekta,

oose pretva~ !L!l eskQbl!J(asniJe.-Ere\ld..YiSe nije inzisti­

~pa uskoj uzajamnoj zgvisnosti izmedu s.polnosti i tj e-

J~ ierko smatram da n ije postojalo klinicko op ravdanje za prom jenu njegova miSljenj a. Maze se p okaza ti da izmedu ovib raznih opreka ne postoj i sarno slucajan odnos; one proizlaze j edna iz druge zakonomjerno. Tek je stvar shvaca­ Da bi se uvidjela vrijedno st teorijskog znacenja onaga sto nja koj a opreka je prva i kalko se odvij ao razvoj sljede6h je izneseno u prethodnim poglavljima, valja dublje zaCi u opreka, tj. koji utjecaji djeluju na nagonski aparat. ovaj predmet i formulirati neka razmiSljanja a teoriji na­ gana opeenito. Klini6ko je iskustvo pruzilo obilje grade da U nasim slucajevima, kao i u svakom drugom slucaju

se dokaze Freudova osnovna pretpostavka nacelne dvojno­ koj i se analizira dovoljno duboko, u stanju smo da otkri­

sti psihickog aparata; u isto vrijeme, ana je pruzilo rna­ jemo da u osnovi svih reakcij a ne postoji opreka izmedu

guenost da se uklone neka proturjecja u njoj. Ovaj klinicki Ijubavi i mrznje i s~gurno ne opreka izmedu tjelesne 'l jubavi

okvir nije pravo mjesto da pokusamo istraZiti veze izmedu i nagona smr ti, vee a reka izmedu a :»osoba«, id = ego

nagana i vanjskog svijeta taka temeljito kako to ovaj pred­ ugode) ic;=1lan f k og sVl/eta. a elem entarnoj razini postoji

met zasluzuje. Medutim, ipak je potrebno prethodno reci Sarno jedna el ja OroI1LjJroi.?_l ~.~i.iz piopsibicl
Olr s vanj ~kim svi i etom. Ps1fio_aE_~micJsg~smaCanje da su jIaliJi~idna ~Q!treba sUProtnostLa ipak medusobno ispre­

parove nagana, kao i , uopee, 'Sklonosti u psihickom aparratu

pletene u poeetku djetetova psihickog razvoja (jer libidno

koje djeluju suprotno jedna drugoj. Stalno se priddava­

podr aiivanje ustiju - »ugoda sisanja« - osigurava uvJace­

juCi ave oprecnosti psihickih sklonosti (koje, iako suprotne,

nj e mane), vodi do neobicnih i iznenadujuCih posljedica

ipak djeluju jedna na drugu) , Freud je p o prvi put,.ffiakar

·k ad se dosljedno ide dalje, tj. kad se Hartmannovi pogledi

i nesvje5Jno., ..£olozio temelje bUduee fij~lekti§ko-~aterija­

na funkciju povrsinskih napetos ti na j edinstvo organa pri­

listicke psihologije. 1 f rvobitno su nagon s.
mijene na nasa pitanja. Aka pretpostavimo da je Hartman­

i spolni nago~ (tjelesna Ijubav) bili ustanovljeni kao ~uprot­ nova teorij a (u nekim vidovima dopunjena istraiivanjima

Krausa i Zondeka) ispravna, psihich ...J!D.e.rgilil,JUOLa.---p_otj ~

* Biljes ka, 1948: Otkrice organizmicke orgonske energije ce nametnuti ponovno vrednovanj e nasih pojmova »nagona«. Oni s u konkretne cati iz jednostavni'h fizl oloskili i mehanickih y ovrsinskih na­

FIZICKE ENERGETSKE funkcij e. ,p etosti, ute~ih u kemi] l celija, napeto sti koje se stva­

I Usp. moj rad: Dialektischer Materialismus und Psychoanalyse (Un­ ,raJu u raZllicitim tkivima ljudskog 1fjela, naJlzr~Wje u ve­

ter dem Banner des Marxismus, 1929). Svaka prirodna znanost je rna­ getativiioms·us tav u i- sroctrtiin org!lnima (krvnom i limfnom

terijalisticka i dijalekticka (ovo potonje uvijek nesvjesno), ukoliko u sustavu). t r vezi s time se_ ~9kazuje da je pw:em e6ajftzia­

odgovarajueem smislu istrazuje cinjenicna stanja zazbiljnosti. Ako se, dakle, kaZe da je psihoanaliza poloZila temelj e jedne buduce dija­ kemij s'k e r avnotde lzazvan ovim napetostima- pow tacka

I

Neke napomene osnovnom sukobu

izmeau potrebe i vanjskog svijeta *

I

lekticko-materijalisticke psihologije, to onda znaci da je dana metodo­ los ka potkrepa njezinu iskustvu.

2

232

H emmung, Symptom und Angst, Ges. Schr., Bd. X.

233

1 sn aga akcije - u konacnoj analizi, najvjerojatnije tako<1er po~retack~ snaga miS!jenja. Medutim, ti oremeeajf:-npr. U oSl1lotiokoj ravnotezi organskih tkiva principije no su ~ J j ake prirode, kako pokazuje jedno razmatranj e: l ea nu VT. I obiljezava smeruravanje tkiva uslijed gubitka t~~Uline tkl­ va; druga, naprdtiv, sirenje organskih tkiva zbog. poveeaI.!l! sadrZaja tekuCine. U oba slueaja dozivljava se neugoda. U prvom, opadanje povrsinsk e napetos ti yroizvodi nizak pri: tisak i odgovarajuCi osjeeaj neugode, koji se moze otkloniti . sam e upijanjem novih tvari. U potonjem, s dU1~rane:­ t .poston: neposredna uzajamna zavisnost izmedu stvarne na­ petosti i OSfeta neugode. Zato ·se napetost moze uKr'on'TtTSa-::--' mo opustanjem , tj. uklanjan jem tvari. Sarno p oto!!,ji oblik ­ je povezan s posebnom ugodom; u prvom, r adi se tel("<> smanjenju neugode. »Nagon« je­ ukljueen u oba slueaja. U prvom prepozn~ emo glad J_zed; u c:l.rygQ.mJrepozn~ emo pf aIiJf" orgas1:ickog tereeenja svoj~vrsnog svim _ eroger.!iri -1f sp olnim nap eta­ s tima.Biofizioloski, prim itivni · se organizam, npr. prOtozoa, rastereeuje centralno, a optereeuje plazmom periferno; ona se mora siriti kad uvuce cesticu hrane, tj. kada zeli da ukla­ ni unutrasnji nizak pritisak. Nasim jezikom, ona se mora pribliziti vanjskom svijetu uz pomoe libidnog mehanizma da ukloni svoj »niski pritisa:k «, tj. svoju glad. Rast , razmna­ zanje, dijeljenje stanica, s druge strane, su potpuno dio libidne funkcije koju obiljezava periferno sirenje nakon opustanja, tj. smanjenje povrsinske napetosti. Zato je spolna energija uvij e'k -u sluzbi zadovoll~nj~ gladi, _dok~ -ane; n aprotiv, uvodi one tvari koje, p ut el!!- fizi ok~i.i§k.Qg procesa, konacno dovode do libidnih nep ~tosti.~cum kao ­ sto je u sisavanj e hr(!ne osnova samog postojanja i libidnih funkcij a , tako je potonje osnova prodt!~!t'Dlih _p ost ignuCaJ­ ukljueujuCi i one najprimitivnije ­ gi2anje. Ove biofizia­ loske einjenice se pot puno p otvrduj1Lll visfin organlzacijama .pslhickog aparata: nije moguee sublimirati glad, dok je spol­ na energija p romjenjiva i p roizvodna. Ovo £e_ temeljL na ei­ njenici d a je, u slueaju gladi, n~gativni uvjet uklonjen,­ ne stvara se n ikakva ugoda. U sluc~u s.p.olnyotrebe s-.dr ge strane, postoji rastereeenj e . .,lj. s txaranje 11 SJl~ _~tavn1 'em o'bHku. Osim .. od a 'k ejl1 ~ _ opu tan e. va ug a,.-U- sKladn sa zakoIlO-m-koJ-iJ.flS- nikals; nIJe shvacen, t jera n ponavljaD je.-ra~e__Sas\dm

j e mQ~ .da-.o~ ponav1janje p i ortan vi~roblem~~ Ca.nja Prem~_ .-tome.....gJaa Ie znaK ~gub i tka..energi:ie;-zadoyolj.enj e potrebe za hra,p.om n'£"'p'roizvodi nikalkvu_ e~l:gij~oj a bi se p~vila konkretno k ao pos tignuee (utrosak energije). To je tek U'

mi­

t

234

njan~nedostatka. Makar kako ovo a,njenicno stanje j o~

b. no~ ej~sno, ~U11 se da .se empirijska Esihoanaliticka eza da je ra g retvar'!c.n ":_ I. -1.._nog eneLg~kQg J?roCfsa k da SU, na a Je, poreme aji necije s ~sobnosti za ra us m - ovezan1 s .£oremeca]lma.. line ekonomijc- ­ konaCno -feiilefji na wsanoj_razlicL dviju osnovnih biol@kih E.0treba. Da se sada vratimo p itanju opr ecnosti teznji. Vidimo da one prvobitno ne leze unutar b iopsihicke jedinice, ne gleda­ juci na moguca filogenetska svojstva aparature, nego da vanjski svij et predstavlja jedan dio opreke. Da Ii je to u suprot nosti s Freudovom hipotezom unutrasnje oprecnosti teznj i? To ocito nije slueaj . Radi se sarno 0 tome da Ii je unutrasnja opreonost, unutrasnjedvojstvo, nesto sto je pri­ mamo bioloski dana iIi se tek pocinje oblikovati iz sukoba izmec:tu aparata koji upravlja fizioloskim potrebama i vanj­ skog svijeta;3 nadalje, da Ii je prva opreka unutar osobe opreka nagona Hi necega drugog. Zapoenimo istrafivanjem pojave ambivalencije. - ,;hmbivalencija osjeeaja« u smislu ist . reakci'a } I'll' _aVl 1 n e ' e 10 a on nego Je, £!1j e, dru's tveno f . odreden proizvod razvoja. U ustrojstvu postoji sarno spa­ S'Obnost b iopsihiOkog aparata da reagira na poticaje vanj­ skog svijeta na naCin da se moze ­ iako ne nufno ­ razviti u -!Eajan stav _kQjLQznacaYamQjg~mbj'Valenrtan. Affibrva: lencija predstaY!.j£._ koleb allje i z~dU.JBE-Eje i ljnhavnih tez­ ~am o " E02'rSins korn sloJ!I psihjckog aparata. U dubljem sloju, koji odgovara ranijem stadiju razvoja, kolebanje, ~­ ievanje, neodlucnost i druge znacajke ambiva!eiidje se druk­ cije obja:snjuje, lIlaime talko da one proi'2fiaze iz libidnog po­ ticaj a koji _ ~e b ez prestanka probija naprijed, ali ga strall g izvrSen ja radnj e r edovito u tome koeL t esto i~ (u pri­ silnih karaktera uvijek) _'poti&aj zL ljubavlJQ zflwijenJe_n po­ _ticaj em m rinje k.ojem je, u dubini i dare cil' da d6nvi JU av s n eUlm uz u en 'ima ali 'e takoder inhibiran istom ..ties 0 om kao i s olrii . otlca ·. TakoJ civisno 0 njezinu po­ t . u Idubml dl elovanfa , aml:nvalencii a ima tri zml cenja: a ""y'?lim te, a.li se bojim da eu zato piti kaznjen« (!1ubiiV­

UliieK

~ -

.

/ ­

b »M;zim te jer te ne sm ijero voljeti. ali se boj im zada­ vo jiti mrinju« (mrznja-strah). l

Da bi se izbjegao nesporazum, mora biti sasvim jasno da ne trafim

~psolutnu opreku izmec1u zavr~enog aparata potrebe i vanjskog svi­

leta. Aparat potr ebe sfun ima dugu povijest iza sebe. Filogenetski. on takoc1er mora da je proistekao iz sliCnih funkcionalnih proces a . To ce biti izvanredan problem za teoriju evolucij e eim ista bude spremna da odbaci meh anieko stajali~te u korist funkcionainog.

235

.primarne • Prerna Weberu, osjeti neugode (Unlust) prate centripetaino struja­ nje krvi, dok osjeti ugode prate centrifugalno strujanje krvi. V. i Kraus i Zondek: Sozyologie: Allgemeine und spezielie Pathologie der Person, Thieme, 1926.

236

5 Covjek moze, ako zeli, vidjeti razorne poticaje cak i u procesima koji pripadaju zadovoljenju gladi, u unistavanju i asimiliranju hrane. Tako prornatran, razorni poticaj bi bio prirnarna bioloska sklonost Medutim, ne srnije se propustiti da se uzme u obzir razlika izrnedu unHtenja u svrhu razaranja i unistenja u svrhu zadovoljenja gladi. Sarno se prvo moze srnatrati prirnarnim nagonskim porivorn, dok je potonje sarno pornocno sredstvo. Tamo se razaranje po sebi subjek· t!vno htjelo, ovdje je sarno objektivno dano. Nagonski poticaj rad­ nje je glad, a ne destruktivnost. Ali, u oba slucaja, destruktivnost je Upravlj ena na objekt izvan osobe.

237

ranja odgovara karakternom obliku cije i~ r~agiranje na opasnosHrnctonalno m6tivii'ano i ucvrsceno. Histericki ka. rakter se povlaci pred opasnoseu; prisilni karakter zeU da umsti izvor opasnosti. Mazohisticki kar akter, kako nije spo. soban da se objektu p ribliii na genitalno-libidan nacin niti da izravnom razornom sklonoscu urusti izvor opasnosti, mo. ra pokusati da svoje unutrasnje napetosti razrij esi putem posrednog izraza, putem prikrivenog za'klinjanja objekta da ' ga voU, tj. da mu dopusti i omoguei libidno opustanje. Na. ravno, u tome ne moze nrkada uspjeti. Funkcija drugog oprecnog para, llibido-unist~ prolazi novu promjenu, jer vanjski svijet frustnra ne samo Jibidno zadovoljenje vee takoder zadovoljenje r azornog poticaja. Ova frustracija razornm namjera opet se provodi p rijetnjama kazne ikoje, p rozimajuci svaki razorni poticaj tjeskobom, jaeaju cisticki mehanizam hijega. Tako se javija cetvrta . 'ca '-t ·eskoba.6 Sve nove opreene teznje opreka, se oblikuju u psihickom apara u proturjecja izmedu pret· hodnih teznji i vanjskog ,svijeta. S jedne strane, razornu sklonost jaeanju libidne namjere osobe. Sva:ka frustracija libida izaziva razorne namjere; ove se, dalje, mogu Iako pretvoriti u sadizam, jer potonji utjelovljuje razorne i li· bidne poticaje. S druge strane, razornu s,k lonost jacaju sklo­ nost tjeskobi i zelja da se izbjegnu iE razrijese napetosti koje uzrokuju strah na uobieajeni razoran nacin. Medutim, kako pojava svakog novog poticaja prijeti kaznom iz vanj· ~ skog svijeta, nastaje beskonaCni Ianac, cija je prva karika inhibicija libidnog rastereeenja koja izaziva strah. Inhibi: cija agresivnog poticaja prijetnjom kazne 'koja proizlazi iz, vanjskog svijeta nc:. ,s arno da poveeava tjeskobu i ometa ras· . tereeenje libida mnogo viSe nego ranije; ona takoder uzro­ I.kuje nove opreke. Dij eIom, ona preokreee razorni poticaj koji je usmjeren pr otiv svijeta i okrece ga protiv ega, na taj nacin dodajuCi parove dvama poticajima; tj. poticaj za samounistenjem postaje par razornom poticaju, a mazohi· zam postaje protupoticaj sadizma. U vezi s time, osjeeaj krivnje je kasnij,i proizvod - poslje­ diea sukoba izmec:tu Iju bavi i mrlnje prema istom objektu. Dinamicki,' , 2s~eeat krivnje odgovara jacini inhibirane agre­ sije, koja je i ta an jacma mfilbrrane tJeskobe. Izvodeei potpunu teorijsku sliku psihickih p rocesa iz kli· nickog izueavanja neuroza, narocito mazohizma, saznajemo • Usprkos cinjenici cIa ovaj opreean par lezi bUzu povrsine struk· ture licnosti, Adlerova cjelokupna individualna psihologija nije nikad oti~la dalje od toga.

dvij e stvari.I{1")\Mazoh izam predstavlja vrJo kasni proizvod

r~ a. (Ov~koder potvn1uje neposredno promatranje d)ece.) Rijetko se javlja prije trece iii cetvrte go dine zivota; upravo iz tog r
238 .(.:'

trasnje napetosti koje su postale nepodnosljive i mogu Se razrijesiti sarno putem samouniStenj a. Upravo k ao sto vanjski svijet postaje apsol1.1Jtno neugodna vanjska zbilja, vlastiti nagonski aparat neke osobe postaje apsolutno neugodna unutrasnja zbilja. No, kako je krajnja pokretna sila zivota napetost s obeeanjem moguenosti opu­ stanja - tj. postizanje ugode - biee koje je izvana i iznutra liseno ovih moguenosti mora zeljeti da prestane zivjeti. Sa­ mounistenje postaje jedina i konacna moguenost opusta­ nja, pa tako mozemo reCi da je cak i u zelji da se umre izraieno nacelo ugode-neugode. Svako drugo misljenje ne obazire se na duboka klinicka otkriea, izbjegava razracunavanje s pitanjem strukture naseg zbiljskog svijeta (razracunavanje koje vodi do kritike dru­ stvenog sustava) i odrice se najboljih moguenosti da po­ mogne pacijentu. Jer, kroz an3Jlizu analiticar mu omogueava da prevlada strah od kazne ovog svijeta i da razrijesi svoje unutrasnje napetosti na jedini nacin koji je bioloski, fizio­ loski i spolno-ekonomski zdrav - orgastickim zadovolje­ njem i mogueom sUblimacijom. cinjenice koje pripadaju mazohizmu pobijaju pretpostav­ ku primarne potrebe za kaznom. A:ko to nije tocno za mazo­ hizam, bit ee to tesko naCi u drugim oblicima bolesti. Pat­ nja je stvarna, objektivno dana, ali se subjektivno ne zeli. Samoponizavanje je obrambeni mehanizam zbog opasnosti od genitalne :kastracije; samoranjavanja su anticipacije bla­ zih kazni kao obrana protiv onih kojih se uistinu boji; fan­ tazije batinanja su posljednje moguenosti opustanja oslo­ bodenog krivnje. Prvobitna formula neuroze jos uvijek vri­ jedi: neuroza potjece iz sukoba izmedu Inagonske spolne potrebe i prijetnje kaznom zbog bavljenja spolnom aktiv­ noseu od strane patrijarhalnog, autoritarnog drustva. Na temelju ove formule, medutim, cak i zakljucci koje izvlaei­ mo u osnovi su drukciji. Patnja proizlazi iz drustva. Zato, imamo puno opravdanje da zapitamo zasto drustvo stvara patnju i tko je za nju zainteresiran. Iz Freudova prvobitnog pravila (tj. da frustracija dolazi iz vanjskog svijeta) logicno proizlazi da dio psihickog sukoba, frustracija, nastaje u uvjetima postojanja naseg drustvenog sustava. Do koje mjere, medutim, hipoteza 0 nagonu smrti zanemaruje OVil formulaciju, pokazuje razmiSljanje Bene­ dekove: »Ako prihvatimo teoriju dvojstva nagona samo u smislu stare teorije, nastaje rascjep. Tada ostaje bez odgo­ vora pitanje zasto su se u covjeku razvili mehanizmi koji djeluju suprotno spolnom nagonu.« Vidimo, prema tome, kako zbog hipoteze 0 nagonu smrti zaboravljamo ka'ko su 240

ovi »unu trasnji m ehan izm i«, koji u odnosu na spolni nagon djeluju supr otno, m oraine inhib icije k oj e p redstavljaju za­ brane nametnu te o d vanj skog svijeta, od drustva. Stoga ne »razvaljujemo vrata« kada tvrdimo da nagon smrti treba da objasn i bioloske cinjenice koje, u sldadu s prijasnjom teorijom, proistj ecu iz stm kture danasnjeg drustva. ostaje da pokazemo da »n ekontrolirani razorni nagoni«, koje smo sma trali odgovornima za covjekovu patnju, nisu odredeni biolosk i vee socioloski; da inhibicija spolnosti od strane au toritarnog odgoja pretvara agresiju u nekontroli­ rani zahtjev, tj. da se inhib irana spolna energija pretvara u unistavanje. A oni samounistavajuCi vidovi naseg kulturnog Zivo ta nisu aeitovanj a »nagona samouniStenja«; oni su o ei­ tovanja vrlo stvarnih , razornih namjera autoritarnog dru­ stva koje traii p otiskivanje spolnosti. -~

'rc

13 PsibiCki dodir i vegetativno strujanje

PREDGOVOR

Rad koji slijedi razrada je govora 5to sam ga oddao na 13. Mea unaroclnom psihoanalitickom kongresu u Luzernu, ko­ lovoza 1934_ To je n astavak razmatranja 0 teskoj karaktero­ -analitickoj i klinic koj gradi i prob-Iemima koje sam u poje­ dinostima razmatrao u Prvom dijelu ovog sveska. Iznad svega, to je pokusaj da se zahvate dvij e grupe cinjenica ko­ jima se nisam bavio u Prvom dijelu; (CD nedostatak pSihic­ kog dodira i ovamo pripadajuCi mehanizmT koJi zel11ijenj'uju psihicki dodir; @ o~£__l~dinstvo vegetativ,nih i psihickih ocitovanja afektivnog zivota. Potonje je neposredni nasta­ VaKmog rada 0 »prvobitnoj oprecnosti vegetativnog Zivota« (Urgegensatz des vegetativen Lebens), objavljenom u Z eit­ schrift fur politische Psychologie und SexualOkonomie, 1934. I opet, to je tek malen, dabome klinicki dobro potkrijep­ Ijen korak dalje iz podrucja onoga sto je vee poznato i izvjesno u nejasne i teske probleme odnosa izmedu duse i tijela. Primjena moje tehnike analize karaktera omogueit ce svakome da provj eri ova otkrica nakon sto ovlada pocetnim tehnickiim :teskoeama. Razracunavanje 's gledistima iznesenim u radovima drugih autora 0 problemu »ukupnosti« i istovrsnosti dusevnih i tje" lesnih funkcija namjerno je izbjegnuto. Spolna ekonomija pristupa problemu sa stajaliSta jedne inace zanemaren-e- po­ jave, orgazma, i svjesno primjenjuje metode ,.funkdonalizma" Cak 1 iz tog ra7Jloga, kriti'cko razmatranje bilo b l preura­ njeno jer bi one pretpostavljalo izvjesnu potpunost u mojem vlastitom glediStu te cinjenicu ·da su drugi autori vee zauzeli stajaliSte 0 problemu orgazma. Nijedno nije tocno. Postojao je dobar razlog zasto se kHnicko pobijanje Freu­ dove teorije 0 nagonu smrti moralo zadrfati. Dubinska ana­ liza takozvane' teznje za nirvanom narocito je pogodovala

245

jacanju mog glediSta da j e hipoteza nagona sm rti bila po­ ku§aj da se objasne cinjenice koj e se jos nisu mogle objas_ niti i, stoviSe. pokusaj da se to ucini na p ogresan nacin. Psihoanalitiearima s dij alekticko-materijalis tickom 1 on­ jentacijom, mladim zagovornicima spolne ekonom ije i ana­ liticarima karaktera, ovaj esej viSe nego raniji eseji nudi izvjesnu teorij sku jasnocu i prakticnu pomoe u primjeni -ka-raktero-analiticke tehnik~. Karak tero-analiticki koncept i tehnika psihickih smetnja ponovo ozivjese kao posljedice otkrica nedostatka psihickog dodira i straha od uspostavlja_ nj a dodira. La ko je moguee da ee se misli postavljene u ovont napisu uskoro pokaza ti nepotpunima, mozda ponegdje i netocnima. To bi dokazalo da sarno kroz zivu praksu mo­ zemo iCi ukorak s razvojem nove m isli. Oni koji se ozbiljno p otrude da nauce karak tero-analiticku tehniku neee imati teskoca da u svom klinickom radu p repoznaju odnose izme. du nacina psihickog dodira i veget"miLesa s preorgastic­ kim uzbudenjem. Ipak je sigurno da se bez sigurnosti u 'pltanju orgazma karak tero-analiticko lijecenje moze uspjeS' no okoncati tek slucajno. Predavanje na 'k ojem se 1:emelji ovaj esej dkoncalo je i moje clanstvo u Medunar odnom psihoanalitickom udruzenju. Nje­ govo vodstvo viSe nije zeljelo da ,s e poistovjeeuje s mojim gledistima. Veljaea 1935.

Wilhelm Reich

I Nakon otkri ~ orgonske energije Reich se vi lle nije s]ufio tim poj. mom. »Dij alekti~ki materijalizam, kako ga je zacrtao Engels u svom Anti-Dii.hringu, r azvio se u biofizikalni funkcionalizamc (Wilhelm Reich).

Marry Higgins

246

1. NESTO VISE 0 SUKOBU IZMEDU NAGONA I VANJSKOG SVIJETA

ponajprije zelim podsjetiti na one starije psihoanaliticke teorije koje sam u svom radu uzeo kao polaziSte. Razumi­ jevanje r ezultata karaktero-a nalitickog istrazivanja nije mo­ guce bez pozn avanja ovih teorija. prva p sihoanali tick a glediSta temeljila su se na sukobu izmeau nagana i vl!J:ljskag svijeta. Potpuno zanemar iVanje ovog osnovnog koncep ta od s trane danasnjih teorija nimalo ne mijenja cinjenicu da on i da.Jje ostaje na snazi. da je svakom k linicaru nedvosmisleno shvatlj iv u svakom slucaju i da je najplodonosnija formulacija u cjelokupnoj analitic­ koj psihologiji. U svjetlu toga nazora psihicki se p r~ s otkri­ va kao posljedica sukoba izmedu nagonskog_z_'!htjev~ _ Lva.Jlj· skefrustrai'rje (uskrate) toga -zan tjeva,teK sekundarno iz t~ opreke nastaje- @uffilsrijr sukob lzmeau zelje i samopo­ ricanja (iIi samouskraeivanja). _Sa~oporicanje je temeljni element onoga sto se nazi va »unutrasnji morak Moj a je na­ mjera da u svakoj prilid pokazem ,kako ovo pravilo dovodi do osnovnih teor ijskih gledi sta u psihickom sukobu. Ako ispitujemo porijeklo nagonske frustracije, prekoracujemo granicu psihologije, ulazimo u podrucje sociologije i susre­ cemo se s bitno drugacij im skupom problema od onih s kojima se susreeemo u podrucju psihologije. Na pitanje za­ sto drustvo trati zatomljenje i potiskivanje nagona, ne moze se vise odgovoriti psihologijski. Drustveni, tocnije, e~,onom­ ski interesi su ti koji uzrokuju ova zatoinljenja i potiskiva­ nIa u izvjesnim r azdobljima.2 Politika, za koju mi moji pro­ tivnid zamjeraju da je mij esam sa znanoscu, povezuje se neposre.dno s ovim najstroze znanstvenim, rekao bih - je­ dino znanstvenim p ostavljanjem problema. Kada m ladic otkriva da sputavanje njegovih p rirodnih spolnih temji ne uvjetuju bioloski r azlozi, da njima ne upravlja nagon smrti, vee da one ispunjava odreaene inte­ r ese onih koji imaju drustvenu moc, kada otkrije da su ro­ ditelji i ucitelji same nesvjesni izvrsioci ove drustvene moei, tada on nece prihvatiti tvrdnju da je to visoko zanimljiva znanstvena teorija, nego ce shvatiti bijedu svog zivota, zani­ jekatJi njegovo b ozallsko porijeklo i zapocet ce da se burn pro­ tiv ro.ditelj a i njihovih nalogodavaca. On cak moze postati 3

Usp. Der E inbruch der Sexualmoral, II. izd., 1934.

247

kritican po prvi put i poceti da razmiSlja. To i sarno to je one sto sma tram seksualnom polHikofff:3 Znamo da je zadatak e~a da posreduje izmeau takvih dru­ stvenili utjeeaja - ko ji kasnije postaju i'nteriorizi1rani 'kao moralnost iIi unutrasnje sputavanje nagona - i bioloskih potreba. Ako pratimo psihicka ocitovanja potonjlh, tj. iet­ -,p ojava, dovolj no daleko, stizem o do tocke na kojoj nase psihologijske metode istrazivanja viSe nisu primjerene, jer smo usli u podrucje fiziologije i b iologije. OVdje se moji protivnici i ja razilazimo u vaznoj tocki. J a naJazim po­ -=:;. trebnim da u~imgraniee p sihologijske metode; moji pro­ tivnici »psihologizir aju« sociologiju i bloio'glju. Nakon toga, cinit ee se poma,lo cudnim da je predmet mog istrazivanja upravo razvoj vegetativnih uzbuaenja iz karakternih, tj. psi­ hickih formacija, i da to nastojim ostvarHi uz pomoe psiho­ logijskih postupaka. J esam Ii kriv zbog zastranjenja od svoga v.Jastitog nacela? Radije b ih ostavio odgovor za kasnije. 2. NEKE TEHNICKE PRETPOSTAVKE

Odnosi izmeau psihickog aparata i vegetativnog uzbuaenja, kao sto ih ovdje pokusavam opisati, ostat ee neshvatljivi ako se najprije ne oslobodimo izvora pogreske svojstvene nasoj metodi teorijske spoznaje. Teorija i pr,? ksa s~ una­ sem mdu nerazdlvojno i'spTepilecu. Neispravan teorijski stav m ora neophodno dovesti ao neispravne tehnike, a neisprav­ na tehnika stvara neispravna teorijs ka glediSta. Ako poku­ sarno da of.krijemo izvore iz koji'h je potekla teorija 0 na­ gonu smrti, nalazimo, odvojeno od razloga drustvene pri­ rode - koje sam razmatrao na drugom mjestu - prije sve­ ga tehnicke izvore. Mnogi od onih koji su sudjelovali u radu Beckog seminara za psi'h oanaliticku terapiju sigumo 1 To je drustvena, t j. politi~ka djelatnost koja proistje~e iz znanja da je spolno potisklvanje d rustvenog podrijetla. Glediste koje je Bern­ feld izlo~io na 13. P s!hoanalitTcK6ilr kongresu da se spolni odnos mIa­ dica mo~e svesti na lose uvjete obrazovanja, sarno potvrduje mladi­ ceve neurotske osjecaje krivnje. Ono ce sigurno obradovati sve svece­ nike i pobornike »objektivnog duha«. No izvan toga, sarno ce zastrti problem puberteta umjesto da ga rijesi, i nanijeti stetu svakoj po­ zitivnoj spolno-ekonomskoj pomoCi mladiCima. Zbog svega toga, pro­ blem razvoja adolescenta jasno spada u okvir odnosa izmedu vegeta­ tivnog uzbudenja i psihickog ponasanja, bez obzira na to kako sa­ vjesno se istina presucuje a »objektivna znanost« zanemaruje ~inje­ nicu da adolescentni razvoj nase mladeZi uglavnom odreduje drustveno frustriranje njihova spolnog zivota. To zna6, da Ii je vegetativno pro­ ' izvedena spolna energija uskladena na zdrav iIi neurotski nacin, ovisi : prvenstveno 0 tome kako je drustvo opremilo mlade Ijude strukturno i materijalno.

248

ce se sjetiti komo smo t eskoca imali u ovladava'nju pro­ bl~IIlOm ' p'!itajen,.oga negativnog prijenosa nasih pacijenata, jedn akO teorij ski i pra'ktick i. Sig urno neeu pretj erati kad kazem da smo tek negdje izrn 1923. i 1930. stekH prakticko razumijevanje negativ­ edu nag prijenosa, tj. dugo nakon sto ga je Freud k linicki utvr­ dio i teorijski fo r mulirao. KHnicki temelj na kojem je Freud p ostavio svoj u teoriju nagona smrti je t ak ozvana »neO'atlYn
sam dij elio ovo glediSte u ,prvim godinama nakon objavlji­

vanj a rasp rave »Das Ieh und das Es« , i tek postepeno poceo

da sumnjam u nj . U tehnickim izvjestajima danim u Beckom

seminaru, postale su jasne tri stvarL koje su bacile znatno

svjetlo na tajnu Ilegativne Terapljs Ke!'eakcije: l(W pacijento­

ve p~ga.tivne.-S1clonoslLr tj. one koje proizlaze iz njegove po­

tisnute mrznJe, nhe ~u uo pce ana'l izirale iIi se to Cinilo

u n aj v ecoj mj eri n edovolj no; ( (2) , analitrCari, cak i najiskus­

niji, baratali su gotovo iskIju5vo ~pacijentovim pozitivnim

prijenosim a, tj. teznjama za ljubavi; ({3 Firialiticad su obiCriO

s matralr pozitivnjIll prijenosom on~ sto j e bilo sarno.. tajna,

~~isll..uta m dn,ig:.

Tek kr atko prije K ongresa skandinavskih psihoanaliticara u Oslu 1934. us.piO sam doCi do ispravne formulacije nega­ tivne terapijske reakcije. Ana,utickim radom osiobaaamo .,psi.biCku-energilu koja Itezi prema rastere~ffj u. Ako se pa­ cijentovi pn]enosl lskljubvo, Ih prere-mo;=l; :-ud-5amogpo­ cetka analiziraju kao pozitivni prii~)1o.sLako negativna oci­ tovanja nisu temelj'ito razotkrivena prije nego sto je to ucinjeno, posljediea ce biti sljedece: osloboaeni zahtjevi za ljub avi zeljno .1r?Je zadovolienj e i susrecu se sa strogim u skraculan5i.Ql uanalizi , a dijelom i ogradama unutrasn jeg sputav anja sfiiorenIn l irpotisnutih potica i a mrZnje usmjere­ nih p r otiv objekt~ Uubavi. Ukratko , vjerujemo da smo »oslo­ bodiU« poticaje ,1jubavL" ali u stvarnosti pacijent je -ostao nesEosoban za l jubav. Prema zakonu psihic!og aparata, Fiiistrirana Ijub av pr etvara se u m rZn ju. Nerazvijeni poti­ caji mdnje, koji su ostali u nesvj esnome, djeluju poput magneta na ovu umjetno stvorenu mrznju. Ovo dvoje poja­ cava j edno drugo, sekundarna m rlnja takoaer postaje ne­

I

249

svjesnom. BuduCi da ne dozivljava nikakvo prainjenje, pre­ tvara Se u samora'l.arajuce namjere. Prema tome, p Q1D:ba za kaznom koju smo utvrdili u nasih pacij enata, kao sto sam­ naglasio joS 1926. u svojoj raspri s Alexanderom, r::i je uyok vee proizvocL.neurotskoR. sukoba. A negativna ' terapi)5klf- . -nakcija bila i.§....J2osliedica l1era'l.vijenos:ti=1ebmke 'l.a m anipll_ ­ tiran je jJfilajenim (1atentm-rtlLn~gativnim prijenosom. "ao dokaz valjanosti ove tvrdnje mogu ustvrditi da. nema.. negativne terapijske reakcije kada se slijede dva p raviIa: Pacijen tov skriveni negativni stay se proradi prije nego 510 se poduzme biolo kamlv drugi anaIillCKi raCI;-pac!jent se ucini svjesnim ovog stava; osiguran je iziaz za svu oslobo­ denu agreSljU; sa- svakim mazohistickim poticajem se postu­ pa ne kao s ocitovanjem p rimarne zelje za samouniStenjem vee kao s agresijom 'koja je, u stvarnosti, usmj erena protiv objekata vanjskog svijeta. 2) Pacijentovi pozitivni izrazi liu­ bavi se ne analizir a'u sve . .. retvoreni u mrzn u, t ] . posta]u reakcij e razocaranja, iIi konacno postanu zgusnutl u mislima genitalnog incesta. U vezi s tim, podsjetio sam se jednog Freudova prigovora kada sam ga upoznao s mojim pocetnim gleclistima na karaktero·analiticku tehniku; a za­ tim su gotovo svi moji kolege uvijek iznova iznosili taj pri­ govor koji glasi: analiticar nema pravo da bira , on se mora baviti svom gradom onako kako se ona iznosi. Dao sam od­ govor na ovo primjedbu u Prvom dijelu ove knjige, pa ga ne moram ovdje ponavlj ati. Medutim, ovaj prigovor dovodi do bitnog rasvjetlj avanja teorijetehnike koju sam zastupao proteklih godina. Zelim je ukratko sazeti, jer je njeno po­ znavanje nuzno za razumijevanje teorijskih rezultata kao i .sredstava pomoeu kojih se do njih dolazilo. Prvo nacelo analize jest Ida se nesvjesno ucini svjesp.im. Ovo nazivamo inteiJeretiran jem.\O dreaeno je topickim gle­ diStem. MedutIm, a 0 p osao ifiterpretiranja treoa da l spuni ,s voju terapijsku funkciju, neophodno je u obzir uzeti to da izmedu p acijentove nesvjesne psihicke grade i nasih in· terpretacija post oje otpori i da se ovi otpori moraju uklo· niti. Ovo glediste 6dg6vara dinamici :p~ ihic kog procesa7'"Na temelju nasih iskustava u Kontrolniiri anahzama i u Be6kom tehnickom seminaru, moze se reci da su analiticari, mada su teorijski u poznati s oba glediSta, analizirali i da jos uvijek analiziraju, gotovo iskIjucivo u skladu s prvim, to· pickim. Ovo se p okazuje vrl0 jasno, na primjer, i u Steke· lovom i u Rankovom poimanju analitickog rada. Bio bi to dokaz nedostatka samokritike ako ne bismo priznali da smo svi mi vise ili manje zanemarili dinamicko glediste u prak­

250

ticn radu, jednostavno zato sto nisrno znali kako da nji­ orn me ru,kujemo. Topickom i dinamickom gledistu u tehnici, kara ktero-anaUticki rad .doda) e. jos ~s!!uktuY110 i ek01:?m~koJ.!.~dl.5te. Ovo ukljucivanJe SVlh nasili glechSta 0 .pslfilcKOnt pl0 CeStl u me· todu naseg rada urodilo je, bar za mene, dalekoseznijim preobrafajima prakse nego sto ih je, u svoje vrijeme, izvr­ sio prijelaz od neposrednog interpretiranja nesvjesnih sadr­ iaja na tehniku otpora. Kada jednom uklj ucimo s trukturno i ekonomsko glediSte, viSe ne mozemo u tvrditi da bi anali­ ticar treb ao da se bavi svime sto se pojavi. Zelim navesti nekoliko osnovnih nacela i potcrtati sto sam pokusao utvr­ diti iscrpnim klinickim dokazivanjem u prvom dijelu ove knjige: Grada koja se nudi tijekom analitic.ke seanse mnogostru'ka je; ona potjeee iz razliCitih psihickih slojeva kao i razlicitih povijesnih stadija r azvoja. Terapijski i dinamicki grada nije jednake vrijednosti. Spolna ekg,nornija namece nam strogo propisani put koji zapocinfe analizom pacijentovih prege: nitainih i ne ati ' avova i zavrsava usredotocenjem sve ·os 0 od'ene=pSl 1 e energij e na genitalni ~_at. !:L§.ao$av­ !jiriJ e or~Q5,e=rt~ - .?vo. s~ij,,@i""fOgiCKi iz teorije' orgazma - _naJva 1JI Je ter aplJskl cII] . Jednako tako je ekonomski odredeno da se dosljednom analizom pacijentova vladanja, poglavito iz trenutnih nacina ponasanja, povijesno poremeceni afekti mogu donijeti na povrSinu , povezani sa sadrlajima djetinjih misli, i tako raz­ rijd iti. Prema tome" q.naliza karaktera ale;; skladu .s u t)Lfl1en.!m planom IW" ~ WV .~ . J vw .~ rn .cYetztQye osqbite s(ruktu~. .. . -. Ispravno provedena analiza karaktera, premda beskrajno razlicita u sadrlajima, sukohima i strukturama, pokazuje sliepeee tipicne faze: ' . Karaktero-analiticko labavljenje oklopa. Prob oj karakternogo klopa"1Il,'"drogim rijeCima, konac· no umstenjeneurotske ravnoteZe. J . Izb ij anje na povrsinu najdubljih slojeva afektivno na­ biiene~rad~ ponovno pokre'tanje infantilne histerije. roradu bez [email protected]~ot:krivene grade; izdvajan je Ii· hlda iz pregenital nih fiksacij a. Ponovno aktiviranje infantHne genitalne anksioznosti (z~tojna neuroza) i geriitalnosti. -=­ I',! Pojavu orgazmicke anksioznos ti i uspostavljanje orga­ ~icke potencije - 0 cemu ovisi uspostavljanj e gotovO pune sposobnosti za djelovanje.

251

lako se uspostavljanje genitalnosti vee danas mnoghn analitiearima cini necim sarno po sebi r azumljivim, orga_ sticka potencija n ije p oznata i uocena. Do 1923. »osudivanje nagona« i subIima cij a bili su jedini priznati ciljevi terapije. Lmpotencija d. fl1igidnasrt: nisu s'IDaJtram,i posebnimsimptomi_ rna neurotskog organizma vee simptomima medu ostalima, koji mogu ali ne moraju biti prisutni. B ilo je poznato, sj­ gurno, da postoji orgazam i vrhunac (akme), ali se tvrdi10 da postoje brojne jake neuroze s. »potpuno neporemeeenim orgazrnima«,;. tj. spolno-ekonomska p riroda i dje16vanje or~ gazma bili su nepoznati. Drialo se da su neuroze ocitovanja spolnog poremeeaja uopee; s glediSta spolne ekonomije, s druge strane, neuroza n ije mogla nastati bez poremeeaja u genitalnosti i nije se mogla lijeciti bez uklanjanja ovog poremeeaja. Freud, Sachs, Nunberg, Deutsch, Alexander i veCina drugih analiticara odbijaiJi su moje glediS te psiho­ -ekonomske i terapijske vaznosti genitalnosti. U Freudovitn predavanjima u cilju uvodenja u psihoanaIizu (Vorlesungen zilr Einflihrung in die Psychoanalyse) (1933!) pitanja koja su se odnosiIa na genitalni orgazam nisu se uopee spomi­ njala, niti su spomenuta u Nunbergovoj Neurosenlehre. Ta­ ko je pitanje izvora energije neuroze ostalo bez odgovora. ad samog pocetka se ukljuCivanje funkcije orgazma u teo­

riju neuroze osjeealo kao smetnja i ono se otklanjalo. I

doista, to nije bHa posljedica cisto psihologijs kih istraiiva­

nja vee psihofizioloskih istrazivanja. 4 Ferenczijevi pokusaji

da dode do teorije genitalnosti bili su sarno »psihologizira­

nje« fizioloskih i bioloskih pojava. Orgazam !ilie psihicka

pojava. Naprotli·v, on je pojava na:s1:ala >Slamo svodenjem sve

sihjClqr aktivnosti na prvobitno ve~tivno djelovanje, ~yra~ ~sklju£ivaJI1i~ psihiiSke pred0cIZ6ene i zamiSfjIfjne

,a ktivnosti. On j e ipaKsredisnj i .proble~sihicke ekonomi­

je. Njegovo ukljucivanje u psihologij u amoguCilo je ne sa­

rno 'konkretno prilaienje kvantitativnom faktoru u psihic­

kom zivotu i uspostavljanj~ veze izmedu psifiiCkog i fizio­

Ioskog faktora (tj. vegetativnog) nego je ono, stovi:S~~ nnino

oralo uZllatnoj mjeri promijeniti psihoanaliticko gleda­

nje na neurotski proces. Kasnije se edipski 'kompleks sma­

trao objasnjenjem neurotske bolesti; danas vidimo da ovisi

o drugim cimbenicima da Ii edipski komp1eks vodi iIi ne vodi u neurozu: sukob .diiete-roditelj ne postaje patogen ako ne osto 'j i oremeea' 11 d ·etetovo· .s lno' ekono i 'i; ovaj ~n~; ~~~o~o aJ p01aze feme j za kasnije Iol e} tmkciomranje

b.

• Usp. moj rad: »Zur Triebenerge tik«, Zeitschrift fUr Sexuatwissen­

schaft, 1923.

252

Jjbi dne ekonomije u odrasloj dobi; on iz.vodi svoju eneE&U!. upravO iz onog sto je pomoglo da ga ~o've , tJ. zasto )a ge­ pitaolno-spolne en~gi~5 Na taj naCin naglasak ji .p omakriu t 'sll'SadrZaja do! ivljaJa n a ekonomi ju vegetativne energije. Zbog toga se davala -manja -vainost tome a a Ii se od sa­ mog pocetka dobivalo manj e iIi vise grade te koliko se sa· w alo 0 pacijentovoj proslos ti. Umjesto toga, odlucujuce pitanje bilo je da Ii su dozivljaji koji djeluju kao vegetativ­ po-energetske koncentracije sila zaista dobiveni ispravno. lma rnnogo anaIitica ra naklonjenih spolnoj ekonomiji, koji pjsu prosti kroz ovu evoluciju rascjepa u teoriji neuroze i zato ne shvacaju sredisnju vaznost pitanja orgazrna . Ako 'k tome j os uzmemo da sarno primjena karaktero-analiticke tehnike uspjesn o vodi do prodiranja u fizioloske pojave orgas tickog poremeeaja j njegove psihicke izraze, i da je ta ,t ehnik a dijelom odbijena a dijelom nije svladana, tada se ne moramo cu diti da su analiticari iznenadeni kad nadu da mazohiste u biti obi,lje.zava odredeni strah od orgastickog osjeta. l pak, ovdje vrijedi isto sto i za psihoanaliticko uvje­ renje opcenito: ani koji nisu dozivjeli analizu karaktera, ne mogu prosudivati njezina otkriea, jednostavno zato sto im nedostaje osjetilo za to i dozivljaj njf.!. U najboljem slucaju, oni je mogu shvatiti intelektualno; sri t~t:ijevorgazma osta­ je nedostupna njihovu razumijevanju, lmao sam prilike da analiziram izucene i iskusne analitieare. DosE su k meni s pozna tom .sumnjicavoseu iIi s uvjerenjem da »znaju vee odavno sve 0 tome«. Uvijek su bili u mogucnosti da se uvje­ re u znacajnu razlikl1 izmedu uobicajenog psihoamvlitickog postupka i analize ik araktera i morali da priznaju da nisu mogli znati one sto su saznali kroz analizu karaktera, iz jednostavnih razloga sto to nikada ne bi doslo na povrsinu bez p rim jene odredene tehnike. To je naroCito vazno za prave orgasticke osjete koji se javljaju po prvi put za vri· jeme automatskog stezanja genitalnih miSica. Zadovoljit eu se ovim ne opsirnim sazetkom. UkljuCivanjem ~ecijentove psihicke strukture i libidne ekonomije u ana­ hticki rad znatno se izmijeniSe i zamrsiSe slika, naCin po­ stupka i, stoviSe, osnovni pogled na tehniku. Ta se tehnika ?bogatila problematikorn, sto zacijelo nije nj oj naustrb , Jer nam se to uzvraea vecom sigurnosti i trajnijim i opsez­ nij im rezultatima koji se postizu kada god anaIiticar uspije rijeSiti sll1caj u skladu s karaktero-analitickom tehnikom. , Vidi takoder moj opis odnosa izmedu psihoneuroze i aktualne ne· uroze u Die Funktion des Orgasmus (1927). Takoder, The Function of the Orgas m, 1942, 1948.

253

Na Zalost, jos u vij ek se ne moze tvrditi da ovaj pristup uspij eva u svim slucajevima. Tijekom proteklih dvanaest godina, tehnika je pretrpjela zna tne prom jene, kao i n asi pogledi na dinamiku psihickog aparata . Shodno t ome, oni arrtalM:ieari koj'i nj'Sll 's lijedili Ovaj razvoj , n isu u stanju da shvate moja gledis ta 0 tehnici i teo­ riji. Boj im se da j e jaz postao 'tesko premostiv, ca:k i kada se drii da i drugi dijele moja glediSta. Zelim iskoristiti ovu p riliku da razj asnim nesporazum do kojeg dolazi svaki put kada pokusavam objasniti svoja gle. diSta. Grupa analiticara tvrdi da je sve sto kaiem otrcano i da im je vee odavno pozna to, dok druga grupa izj avljuje da m oja tehnika viSe nema nikakve veze sa psihoanalizom, da je pogresna. Kako j e ovo mogu6e ? Nakon sto shvatimo kako se vrse n ova znanstvena otkriea, necemo viSe biti iznena. d enio S j edne strane, moj a tkaraktero-analitic ka tehnika pro­ izaSla j e ¥ freudovske tehnike otpora; kako j e ja vidim, ona Go danas predstavlja ii]ez1n-najcl6sljedn iji raz~ Zato, ona m ora imati bitne slicnosti sf reuClovsRom tehni'k om. Zbog ovih slicnosti, prva grupa k riticara koje sam spomenuo vje­ ruje da pr imjenjuj e istu tehniku kao i ja. Medutim, na te­ melju bezbrojnih slucajeva preuzetih od drugih analiticara, mogu potvrditi da to uopce nije tako. Odgovornost koju no­ sim obavezuj e meda to ustvrdim. Uz slicnosti, postoje i dalekosezne i temeljne razli.ke. S druge strane: u kljucivanje n ovih g ajaliSta , narocito po­ stavljanje r:Ftiffi potencile kao terapiTskOg c;llja, izmi. j~E!!2.J e te 'cki postupak u cjelini do te mj ere da druga grupa kritieara u njemtiVIse ne prepoznaje analiticku teh­ niku. Ovo objasnjenj e je nepobitno i potvrduje ga povijest svih znanosti. Nova otkrica, pogledi, meto de nikada ne na­ staju iz nicega; a ni se temelje na cvrstoj osnovi - marlji­ yom radu drugih istrazivaea. Razlike i osobne netrpeljivosti koje r adaju n eslaganje m m j enja nesretna su ali a cito neiz­ bjema posljedica cinjenice da se kvantitativno i kvalitativ­ no obogaeenj e izvjesnih vidova znanja pretvara u kvalitativ­ n e p romjene cjeline. 3. PROMJENA FUNKelJE NAGONA

Moramo s nasim razmat'ranj em tehnike poCi jos malo dalje. Vidjet cemo da se teorij ski r ezultati do kojih sam na kraju dosao mogu pos tiCi i p okazati samo kada je primijenjena ka ra ktero-analiticka za razliku od jednostavne tehnike otpo­ ra, iIi cak zastarjele tehnike neposrednog interpretiranja.

254

Jedno od temeljn ih nacela karaktero:.analitick~ teh?ike j est I cia. se "potisnuta g~da n1ka~a ne oslobada i cini svjesnom . sa staj aliSta n~ona vee uvi' ek i ' ed' a sta ' ali!ta obrane .~ ~ rema tome, najvaZnij e se teorij s·ko pitanj e ov Je Le ganizaci'e d" elovaill. "a 5 p~~~ e o-s trukture, iz koje pro­ 'Iz aZ1 obr anaj jer, na ce terapIJs"'KlfaaDltI JC otvoran sa­ do one m'jere ko-Hko razum>ijemo ego-ob ranu. I, obmuto, poznavanje ida daleko manje od poznavanja ega vodi do poboljsanja nase tehn icke vj estine.7 U vezi s time, karak­ tero-analiticki pravac ispitivanj a p odudara se s problema m koji je bio glavna b riga psih oanalitickog is traiivanja kroz nekih cetrnaest godina : k ako djeZuj e ego? Svi se sjecamo kako smo bili jako irnpresioniram k ada n am je Freud rekao da smo do sada prou Cavali i razumj eli sarno one sto je po­ tisnuto. Zna:mo suviSe malo 0 porijeklu potiskivanja i a struktwri ego-
pitanje porijeIg'! energije ego-nagona, a ·t o je za na s billa

velika l10vina u to vrijeme, 1922. U o dgovoru na ovo pitanje,

Freud je iskoristio svoju teoriju nagona smrti, do koje je

rno

• Ovo nacelo su moji kritieari, me
255

dosao bas zbog teskoca koje pacijentov ego pruza uklanja. n j u potis:kivanja i lijecenj a. U s'k ladu s ovim misljenjem, OVe teskoee potj ecale su iz potre be za kaznom Hi, drugim rije. cima, iz nesvjesnih osjecajaxDvnje; u konacnoj analizi, go. vorilo se da su one izrazi primarnog m azohiz ma, tj. zelje da se pami. Zbog ~vega ·toga, n a p i,tanje s tr:ukiture ego·ohrane i zatomljenja libidnih snaga u covjeku formuladja nagona smrti nije odgovorila nista bolje nego na pitanje: sto je ego-nagon? Prisjetimo se, na brzinu, toga kakve su nejasno ee odvaj. kada postojalle u ana:tiJt'ickoj teoriji '0 prJrodi ego-magona. ~obitno 'se gla d, za razliku o d spolnosti, smatm!la ego-na. gonom koji slliZi u svrhu samoodrZanja. a vo glediSte bilo je u sU'Pr:otnosti IS fumkoi'j om ego-nagana kalO protivnikd spol. nosti. $,tdviSe, nekol1i:ko 'raZlID'atramja 0 spolno-eikOnoIllls.koj prirodi dovelo j e do uvida da se, u strogom smislu rijeci, na· gon gladi ne moze smatrati nagonom jer on nije ocitovanje prekomjeme proizvodnje energije kao sto j e spolnost; on je, na protiv, ocitovanje snizenja razine energije u organizmu. Nadalje, vee ,s mo odavno smatrali da potreba za hranom, s obzirom na njezinu strukturu, pripada idu a ne egu. Pre­ rna to me, glad n1je m og.la t voru.ti ener,g iju ego-nagona. SchHde r je je dnom pdkusao Ulspmedit i ego-ma:gone sa spolnim nagoruma, opisujuCi prve kao nagone usmj erene na grab ez i prisvajanje. a vo glediste takoder nije bilo odr· i »orgon« opisuju ist u stvar, to je pretjerano pojednostavnjenje nji· hova srodstva. »Orgo n« je vidljiva, mjerljiva i primjenjiva energija kozmicke prirode. »Id«, »entelehija« i Delan vital«, 5 druge strane, sarno su izrazi Ijudske intuicije da postoji takva energija. Jesu li Maxwellovi »elektromagnetski valovi« isti kao i Her tzovi »e!ektromag· netski valovi«? Da, sigurno. Ali 5 Hertzovim valovima moguee je p~ nositi poruke preko oceana, !ito nije moguce 5 Maxwellovim valovima. Takva »tocna« podudaranj a bez obzira na prak ticke razlike imaju svrhu verbalnog prikrivanja velikih napredaka na polju prirodnih zna. nosti. Oni su isto tako neznanstveni kao i sociolozi koji su opisivali orgon kao jednu od moj ih Dhipoteza«. »Hipoteze«, »id«, »entelehijac itd. ne mogu onvjeti krv niti uni!ititi maligne tumore. S orgonskom energijom to je sasvim moguce. Hvatanje u kostac 5 pr oblemima psihologije u daljem tekstu je ispravno i vazno unu tar okvi ra dubinske psihologije. Or gonska bio­ fizika nadmasuje ovaj okvir. S poznavanjem orgonskih funkcija or· ganizma, problemi dubinske psihologije postaju manje v~ni . Rjesenje problema psihologije len izvan podrucja psihologije. Na primjer, jedno­ stavna zakocenost orgonskog pulsiranja u grIu cini najslozeniji me­ hanizarn oralnog sadizma razumljivim na jednostavan nacin. Ali ne mozemo sada ulaziti u to. OsvreuCi se unatrag, zanimljivo je vidjeti kako su se uporno ozbiljni p sihoanaliticari morali boriti 5 biofizickim problemima, a da stvarno nisu mogli doCi do njihove srZi. U dubin­ skoj psihologiji analiticar radi s porivima, ali on je prije nalik na covjeka koji zeli piti vodu iz ~Se ciji odraz vidi u ogledaJu.

256

iivo, jer ne moze biti sumnje da po treba da se grabi i pri­ voji pr ipa da funkciji miSienog apara ta i, p rema tome, dio zaUhe vegetativn e energije. Freudov zadnj i pokusaj da kaO op recnika spolnosti uvede nagon smrti umjesto tajno­ v.i1ih ego-nagona, 's amo je nalrn.rj enio antagonizam izrnedu ega i ida antagonizmo m izmedu dvij u skionosti u samom idu. problem je postao s,lozen ijim nego ikada ranije. J.sorpno p roucavooje Ilmraktero-anaJlitickog rada 0 ego­ -obrantl. donijelo 'je odgovor ko jli je zais'ta bio sasvim oeit. pos tavljal0 se p itanje zasto je teori jskom istrazivanju taj odgovor bio skriven, iako je postojalo obilje aluzija na nj u analitickoj teoriji. Panovo cerno uzeti kao polaznu tocku osnovnu shemu psihickog su koba izmedu nagona i vanjskog svijeta. Porivu (P) koji teZi p rema vanjskim ob jek tima suprotstavlj a se

frustr ira juca protusila zabrana vanj skog svijeta (dijagram 1) .

fede'ee je pitanje gdj e zabrana vanjskog svijeta j obiv.%: energiju.. da bi izYrSHa svoju fu~kc::ij u. Nakon krat l<.-og r az­ roiSljanj a, vidimo da sarno saddai ~~brane potjece iz vanj­ skog svijeta; energija ili, 'm o je O'@:/Sn<JZ'o vemo, ka'feI{Sa s kojo m j e zabrana izvrsena potjece iz zaHhe energije same osobe. Pod utjecajem pritiska vanjskog sVljeta, razvlJa se ~ upu tar osobe,· rqzdva jarzje i!::L_rascJ!F. iedinstvene gl1ie.Jll:roku je da se jedan poriv okret e protiv drugog po­ rlva lH se cak isti J'o riv razdvaj a u dva smjera: Jedan koji nastavlj a da teH prema sVIJetu 1 d rugl 'koJl se okreee protiv sebe. Okretanje poriva protiv sebe opisao je Freud u djelu Trie b und Triebschicksale (Nagon i nagonske sudbine). Novi problem zapocinje kada dolazimo do procesa unutrasnjeg razdvajan ja i suprotnosti: Da navedemo konkretan primJ er; ' ada dj eCakrerrda masturbira s incestnim fantazijama , ta­ da njegova ljubav za sebe i njegovo objektno-libidno htije­ nje cini, u tom stanju, jedinstvo; teznja prema majci lezi u istom pravcu kao ljubav za .sebe - one ne idu jedna protiv druge. Zabrana masturbacije od strane majke ima ucinak frustracije objektno·libidne teznje (uskracene zelje) i djeca­ kovoj narcistickoj nepovredivosti prijeti kaznjavanjem ka· stracijom . Medutim, u trenutku kada vanjska frus tracija pocin je da dj eluje, narcisticka teznja za samoocuvanjem usprotivljuje se teznji za objektno-libidnom masturbacijom (dijagram II i III). Varijacija ovoga je pobuna njezne veze prerna m ajci (strah od gubitka ljubavi) protiv culnog spolno g ';1zb.udenja, koje .je prvobitno s os jecajima n jeznosti tvorilo Jedmstvo. P rema tome, na razdvajanje istovrsne teznje na· stavlja se suprotstavljanje jednog dijela razdvojene teznje drugom dijelu. Sada je jasno da zabrana vanjs kog sYij e ta

je

257

Dij agram pokazuje promjenu funkcije pori va, unutrasnje razdvajanje i opreku

S1

pT

I Prvobitni sukob izmedu poriva (P)

S1 py 1

vanjskog svijeta (S)

II Razdvajanje jedinstvene teznje pod utjecajem vanjskog svi­ jeta

s

Id

pt? III Opreka razdvojenih teznji. Id :::: Id u funkciji ego-nagona (obrana, promjena funkcije)

z

P

IV Poriv (P) u dvostrukoj funkciji (Id:::: obrana i

Z = zamjenski dodir)

F

=

mjesto gdje se, funkcija nagona mijenja

D:::: strukturno pomanjkanje doclira .

Obrana (Id) i trenutna situacija vanjskog svijeta postaju

jedinstvo (unutrasnji moral:::: drustvenaideologija).

258

ze

mo imati utjecaj sarno ~omoc ove energije kQja...,i1 postaia podijeljena . rotiv se .' . . a 1 razra 10 ovaJ shematskl pnkaz, navest eu drugl pri­ mjer, koji ee nas dovesti jos bIiZe problemima tehnike koji nas ovdje zanimaju. Izabrat eu pacijenta kojeg je obiljeza­ vaia p retjer ana spremnost da pomogne, nesposobnost da popritrni agresi'va:tl staY, kClJrakterolo$.ka potreba da se hvata Ijudi i U osnovi pasivno ponasanje. Sve crte njegova pasivno­ _feminina karaktera bile su usredotocene u izvjesnom na­ metlj ivom ponasanju, koje je sluiil0 svrsi stalnog uspostav­ Ijanja i zadriavanja dodira s drugim ljudima. Nije bilo tesko vidjeti da je nagonska snaga kojom odriava ove sta­ vove bila njegova pasivna analna homoseksualnost. Ukrat­ ko, pacijentov ego okoristio se id-poticajem da zadr:h objekt­ ne odnose. To je bila objektno-libidna, prema svijetu ori­ jentirana funkcija njegove analnosti; ukra tko, id-funkcija. U analizi se pacijentov karakter pokazao snainim otporom analitickom radu. Sa stajalista analize karaktera, ovo pona­ sanje nij e se moglo niti smjelo interpretirati kao oCitovanje nesvj esnih analno-homoseksualnih teinji, iako »u sebi« objektivno bi to bilo ispravno uCiniti. Ekonomsko i struk­ turno stajaliste ukazivalo je na drugi smjer. Ako je tocno moje pravilo da naj,'{ ai,oijaA:rta karaktera u analitickom Ii­ jecenju postaje n a ·vazru.....' ka ernf o t or, tada pitanje ­ " ram ena energija? - poprima vece znacenje od otrcane cinjenice da pacijent doiivljava analno-pasivno-fe­ minme objektne teznje. Interpretiranje ego-obrane nJije ovdje bilo od pomoci. Bilo je to upravo nesto prije nego sto je trazenje obrambene energije ovog ponasanja bilo zavrseno, i to na neobican nacin. Pokazalo se da analno­ -homoseksualna teinja, koja je jedno vrijeme odrzavala od­ nose s vanjskim svijetom, u drugo ili cak..uisto vrijeme ispu­ njava o brambenu funkciju ega..:yrema tome, ista teinja bila ~ podijeIjena i sIuiila suprotnim funkcijama; ponekad naIZ­ mjenicno, drugi put istovremeno : jednom kao teinja prema . obj€l ktu, drugi put kao obrambeni ego-nag/on. scrpno istrazivanje o~obicne cinjenice u drugim slu­ cajevima, koji su bili analizirani u to vrijeme i ranije, po­ kazalo je da je ovo pretvaran je ili, boIje, yromjena funkcii .2::l i~t~~_ ~~~om ~! ovo dje~ovanj~ls toVrt~~neno u _~lUZbl Ida;'-:l U 1mbr£!!0;9waroe. opca pOJava. Pnje nego lZVucemo teorijski zakljucak 0 tome, da navedemo nekoliko klinickih primjera koji su poznati svim analiticarima. Spol­ na koketerija koju nalazimo u histeriji takoder pokazuje ovu dvojnost u funkciji. Flertovanje je izraz potisnutih genital­ nih ielja, tj. usmjereno prema svijetu. U isto vrijeme one

259

je obrana protiv genitalnosti, izraz tjeskobnog »ispipavanja« objek ta da se odredi oda1cl.e dolazi genitalna opasnost. To je j edino moguee objasnjenje za ekstenzivan spolni zivot histe­ ricnih zena koje pate od jake genitalne tjeskobe. Isto vri­ jedi i za sadisticko pona5anje zene s prisilnom neurozom, koja, uz svoju agresiju prema voljenom objektu, istodobno zadovoljava svoj sadisticki odnos prema objektu i otklanja svoje vaginalne zelje za snosaj em . UkraJk.o~ ego-nagoni nisu niSta drugo do lLkupan zbroi ve etativnih zahtjeva u l1.jihovo · obrambeno - unkci ii:-tii nadovezuJemo sarno na 0 ro poznate predodZbe a a a­ zemo da ego-nagon nije drugo doli Jd-n3Jgon u smjeren bUo proti", sebeilrprorfv nekog---S!ru@ g na~na . Ci tav psihic;kl pro~es tim seaa_ k. Q.~!lj ezen rascjeporn i u skladu ~ sup r.oJn05¢u izrneq:u sklonosti koje su dj elov3Jle k ao jedin­ stvo. Ali to jos uvijek ' iahtijeva opsezan klinicki dokaz. Ova otkrica bila bi tek od akademskog interesa i bila bi sarno neka teorijska profinjavanj a n aseg znanja 0 psihickom apa­ ratu kad iz njih ne bi 'proizlazil e neke posljedice. Prije svega, postoji~QSlje,4ic.fi ~ ako je miSljenje koje smo razvili 0 strukturi ega i obrambenoj funkciji toeno, tada se sustavi, »ego« i ~~ j a~lJ.~ju sarno kao r:a.z:,lieite funkcije psihickog aparata~ i !!isu..a.dYo jena podrucja psihe. Jednom ranij e, slieno je pitanje trazi,lo odgovor, naime: ka­ ko je infantilan, J2QYij esni doz_t1i,gj sacuvan u sadasni.osti? Klinicki podaci pokazali su da on nije os tao 1(ao vrs ta po­ loga u nesvjesnom vee je bio apsorbiran u kara·kter Lizrazen pog@v.!.to-.!.ao formalan naCi'U., ponasanl a. ;<\ lZ ovih naciIia ponasanja moze se izvuCi sadrzaj proslih dozivljaja na isti naCin , na primjer, kao 5to se natrij moze iZVllei iz natrijeva klorida. Cak i ako nisu tako ostrih obrisa, odnosi u psihie­ kom sustavu vrlo su slieni. Ono 5tO je potisnuto i ono 5tO otklanja ne tvore dva pojedinaena, bitno o.dvojena podrucja

iIi sile; iako oprecni, oni tvore fun kcionalno jedinstvo. Pre.

rna tome, topickJi koncept psihickog ap3Jrata je sarno

pomoeno sredstvo, i Freud je imao pravo 5tO je odbio da

sustav nesvjesnog pripiSe dubljem sloju zivca:nog sustava.

Na primjer, opafaj koji ego postize isto je tako funkcija

vegetativnog sustava kao 5tO je nagon. Iwnicka posljedica ~ e sl j edeea: iskustvo pokazuje da ne dobivamo ili tekn edovoljno dobivamo J2.rvo bitnu energiju Rgt~ tQ&znagona - aJ(0 zapoenemo- iriterpre1irati nj~ovu r(i unkciiu~ U tom se slucaju moze lako dogoditi da -pacijen t privremeno stjece dobro intelektualno razumijevanj e, kao i

-

-

-

• Biljdka, 1945: "Biopslhicki aparat«, »ljudski orgonski sustav«.

260

duboko uvj erenj e u teorijsku isp ravnost analitickog rada. No stvarni cilj, oslobadanje nagona iz potiskivanja, postize se sarno do vrlo nezadovoljavajuceg stupnja. Struktura na· gona mijenja se malo. PotpU'110 je drugaeije ako zapocnemo temeljiti~ l:!#.iS ta~aniem obran:bene fun.~je is tog na 9?n.a. Velik bro] kh riiCkillproma tranJa pokazuJe da u tom slueaJu i sarno na ta j nacin__ve~e tativ
-

9 Biljclka, 1945: Godine 1933. nisarn znao da se U ovirn spontanim pokretima pacijenta bavim clijelovirna orgazmi ~ kog refl eksa. Nisam razumio biofizicku funkciju ovib pokreta. vee sarno njihovo "psihit ko znacenje«. Danas je veCina analiticara jo~ u tom staclij u.

261

ovim stavovima postupa kao s obranom pokvarilo bi Ovaj uspjeh. Netko ce sada zapitati u cemu se, u oba slucaja, ocituje one bitno u afektivnoj promjeni. OCi tuj e se u tome da se kada. se OhLalIlbena funkci' a nagona ispravno analizira izbjegava SV3.' 0 inter retirao'e n e"'ove 'J. -~ _ Q.j e, redovito pOJavI U1U s an a veoe tW~iDudenosti 1 na etosti koj ih aaJ.ent ram je n~ b io svjestan. ada se, s druge strane, runterpretiorajlU .ia':'~nkcIJe, ova 5tanja 5U od:9UJtna ilili se j,w­ ljaju tek slucajno - ne zakonito, tj. predvidivo. Navedeni pacijent, na primjer, ponovo je dozivio, po prvi put otkad je pretrpio ja'ke udare potiskivanja u pubertetu, navale krvi u glavu, jaki pritisak u predjelu srca i osebujne osjete u pred­ jelu dijafragme, po kojima se moze zakljuciti 0 pobudiva­ njima gangliona coeliacuma. Bi.Ii su to osjeti poput onih koje dozivljavamo na ljuljacki iIi u dizalu kada se spusta. U drugim slucajevima, takvi fizicki osjeti pojavljuju se zajed­ 00 s promjenom kinestetickih osjeeaja tijela (osjeti lebde­ nja, padanja itd.). Nastali znaci vegetativnog uzbudenja mogu se uglavnom sazeti ovako: osjecaj stezanja u podI'Ucju srca; osjeti nape­ ' tosti u miSiCima, narocito u gornjem dijelu bedra i kruni glave; osjeti strujanja i osjecaji culne ugode poput onih koje dozivljavamo nakon zadovoljavajueeg spolnog dozivlja­ ja; osjeti pritiska unutar lubanje; nemir; osjeti topline i hladnoce; hladni drhtaji duzkraljesnice; osjeti svrbeza, ce­ sto u uretri i perineu'illu; kratkoea daha; osjeeaji vrtogla­ vice; osjecaji mucnine; »vucenje« u genitalnom podrucju (kao pri padanju); osjecaji u supljini zeluca slicni onima koje dozivljavamo na ljuljacki ili u dizalu; nehoticno trza· nie miSica; osjeeaji svrbeza iIi »ugodni« osjeeaji stezanja u trzanju g,latkih miSicnih skupina. Priie nego sto pokusamo doCi do teorijske formulacije broinih pojava ove vrste, moramo se jos jednom vratiti na nasu polaznu tocku, strukturu karakternog oklopa, iz koje, kao sto je sada sasvim jasno, tehnikom analize karaktera oslobadamo vegetativnu energiju.

i

4. NM KAO OBRAMBENA FUNKCIJA ,

/

Najprije cemo navesti klinicki primjer da bismo jos jed­ nom tocno pokazali kako karakter osobe cuva i u isto vri­ jeme ot,klanja funkcije izvj esnih situacija iz djetinjstva. Obicno se pretpostavlja da ljudski urn ima sarno objektiv­ nu funkciju i da je usmjeren prema svijetu; naroCito etika i filozofija razmatraju razum i urn iskljuCivo u smislu apsO­

262

lutn O necuvstvene aktivnosti sposobne da »nepodmitljivo« sarna shvati stvarnost. Ovdje se previdaju dvije stvari: intdektualna funkcija je vegetativna aktivnost; i (2) inte­ lektualna funkcija' moze imati areKtlvntrna bi'-enu"St cija ja­ Gina rir e m ' 0 0 e rsto a e ivnog poticaj a.Uz to , k araktero-analiticki rad otkriva drugu funkc1}U KoJa se vrlo dobro poklapa s obrtanjem i suprotnoseu ranije raz­ matranih poriva. Intelektualna se aktivnost moze struktu­ rirati i usmjeriti na takav nacin da izgleda poput najvjesti­ jeg stroja cija je svrha upravo da .izbjegg1liL s poznavanje,. tj. izgleda poput aktivnosti 'koja odvraca od stvarnosti. Ukratko, urn moze djelovati ¥ dva ~p.Q.~mj~ psihickog a-parata: 'prerna svijs:.W i od....s.Y.ij.eta-On moze djelovati isprav­ no u suglasju s najzivljim afektima, a moze takoder zauzeti kriticanstav prema_~f~ktu. Ne postoji mehanicki, apsolutmo Oprecan odnos izmedu uma i afekta, vee prije funkcionalan. Do sada se cinilo da je vrl0 tesko da se intelektualne funkcije izvedu i ve etativn e ftinKCij~. Meaiitim, izvjesna ara tero-analiticka iskustva utrla su put razumijevaniu i ovog problema. ZeljeIi bismo avo pokazati na pacijentu u koj eg je na zanimljiv nacin bio vidljiv afektivni postanak bistre i lukave intelektualne funkcije. Analiza karaktera je uspjela razotkriti i ukloniti paci­ jentovu ugladenost i prividnu privrzenost kao varku i otkla­ njanje jakih agresija. Tada je zapoceo da razviia sliedeeu obranu: lzuzetno inteligentan, nastojao je da predvidi sve sto je s'krivao pomoeu nesv;esnih mehanizama 1, u stvari, uspio uniStiti veCinu afektivnih situacija pogadaiuCi ih una­ prijed. Bilo je to kao da iz tainog skrovitog miesta stalno sve osvjetliava i ispituje svo,j im umom. da bi spriiecio svako iznenadenie. Postaialo ;e sve iasniie da ;e urn isou­ njavao obrambenu funkciju ibio potican jakim tieskobnim anticipacijama. Na primjer, bio je uvijek izvanredno v;eSt u pronalazenju sto ja mislim 0 njemu u svakom trenutku. Bio je u stanju da to zakljuci iz raznih faktora i iz tiieka lije­ cenja. Bio je takoder u stanju da pogodi i predvidi sto ce se dogoditi u odredenom trenutku. Sa stajalista analize ka­ raktera ovo se ponasanje bas nikako nije smatralo nekim dobro doMim suradivanjem; dapace, bilo je napadano kao krajnje rafinirana djelatnost izbjegavanja. Prvi zadatak bio je da se ovo oruzje pretvori u beskorisno za pacijenta, a to se moglo uciniti sarno dosljednom analizom njegovih funkcija i mojim vrIo rijetkim saopeenjima. Padjent je nastavio jos neko vrijeme da se sluzi svojim umom kao obrambenim mehanizmom, ali je postepeno postajao nesi­

m

263

guran i nemiran i konacno poceo da se zestoko buni da ja ne zelim da ga razumijem, da je nj egova intelektualna p<>­ moe jasan dokaz njegove suradnje itd . Postao sam utoliko upornij i u a nalizi njegove intelektualne aktivnosti kao obra. ne protiv iznenadenja. Jednog dana sjetio sam se izraza za njegavo pona ~ anje. Rekao sam m u da me podsjeea na \lu~ kavu lisicu ili risa. I tada , nakon kratkog razdablja uzbu. ­ denja, njegovo obrambeno panasanje raspalo se u kamade. To se odigralo na ovaj naein: opet je jednom zapoceo seansu oeajavajuCi da ga viSe ne razumijem. Tada se njegova pal. nja postepeno usredotocila na dogadaj iz treee godine zivota 'koji je ranije bio tek usputno ispricao, bez pojedinosti i afekta. Tesko je bio pao i jako ozlijedio lijevu ruku, 5to je zahti. jevalo medicins,ku pomoe. Otac ga je digao na ruke i odnio preko puta u kirursku b olnic'll. PlacuCi nekontrolirano, sada se sjetio sljedeCih pojedinos ti: p rolazio je pored dueana u kajem su bile izlozene punjene zivotinje. Jasno se sjecao dviju medu njima: fisice i soba s velikim rogovima. Za vri­ jeme tog sata nije bio u stanju da se sjeti sto se dogodUo izmedu ovog opazaja i operacije. Zatim je b io u stanju da se vidi kako 'lezi na operacionom stolu, zavezanih ruku, UVU­ cenih ramena, u napeto'm iScekivanju. Iznenada se sjetio maske kloroforma, nakon eega je na trenutak halucinirao miris kloroforma. Maska je trebala biti stavljena na njega i on je mislio: »To je lice lisice sto dobivam ovdje! « U stvari, glava lisice vrlo je sliena maski kloroforma. Cak i kao dijete znao je da se olisice hvataju u stupice; 'll njegovoj domovini hvatali su ih u celiene zamke s eavlima kaji su se zatvarali ako noge zivotinje i »lamile njezine kastk Na putu do bol­ nice djecak je naprezao urn da vidi kako bi mogao izbjeCi ovoj nevolji. To je bilo mozda prvi put da je njegov urn slu­ zio svrsi da otkloni veliku i neminovnu opasnost. I anaH­ tieko lijeeenje otklClJnjao je kao opasnost na isti nacin, lu. kayo, »poput lisice«. Pacijent se jasno sjeeao kako je nakon napornog traienja izlaza dosao do zakljucka: »To nista ne karisti, to uopee niSta ne koristi! Uhvaeen sam.« Sada je bilo razumljivo ka'ka je stvorena jedna od njegovih bitnih slabosti: pastao je lukav i aprezan do takvog stupnja da nije biou stanju niti da djeluje prema svojim politiekim uvjerenjima niti - iz straha - da prati odredeni plan rad. nje. Bia je lisica u zamci kroz citav zivot i, poput lukave lisice, aktivno vezao djetinji strah da ee sam biti uhvaeen u lisicju zamku.

264

5. pREPLETANJE NAGONSKIH OBRANA

Bilo j e s a svirn pogre~no p retpostaviti da se, kroz slabljenje 'Ii uklapj anje jedne obrane, uvjeti za 11bidna strujanje auto­ ~atski 1!§l~ost~vljaju iii da to omogueava pacijentu da sib­ badno as ocira. cesta, doduse, nakon o tklan janja slaja obram­ be og apara ta oslabadeni afektl pacin u a p e s iiiTantil!lOm graaam ko]a se 0 naSI na n jih , Medutim, ana­ i se Mia svake d3Jlje maguenosti po tpu nog rastva­ ranja o k l opa, kada bi u toj rnedufazi ueinio iSta viSe osim da iz g r ade koja se donosi j zvuee one .5to se _~osrednQ _ adna si n a tr enutmLW eu.osulLSi.tuacii!:. Ako anaHtic ar pro­ pUS'ti da se drZi ovog postupka, vidjet ee da se nastala pu­ katina uskora panovo zatvara i oklop nastavlja da djeluje nedirnut. .1Jala probijanja _nakon o tklanjanja pajedinaanih slajeva obrane ne smiju s~ zaTQ.j e~jivati s konaci j ~ llr:.a.bi:. j anjem_ oklopa.. Razlag avo me nalazlmo u p osebilo , s rukfun -'OKlopljenog psihickog aparata, koju oznacavamo k ao pr~ pletanje obrambem St a. IjedeCi primjer ee to pokazah . o an ahtl ar neko nadasve ugladeno pana~anje, koje pred­ stavlja najgarnji sJoj psihickag aparata, razotkrije kao obrambenu funkciju te je i razod, onda izbija na povr~inu one sto se branilo, pa to mijenja karakterno drZanje, npr. agresiju. S glediSta analizekaraktera, bilo bi pogresna u to' vrijeme istaknuti pacijentu da prozivljava svoju infantHnu agresiju; bilo bi to' pagre~ no cak i da se ta agresija javlja na neprik riven nacin. Kao ~ta smo istak1i:, ova agresija nije sarno izraz infantj,}nag odnosa prema svijetu, vee u isto vri­ jeme i o tklanjanje onoga ~to lezi duhlje, npr. analno pasiv­ ne teznj e. Aka sada analiticar uspije da u k loni ovaj slaj abrane, ono sto bi daslo na povr~inu nije acekivana pasiv­ nost vee potpuna odsutnost psihiekag dodira , ravnodusnost prema a naIiticaru, itd. Ovo pamanjkanje dodira je nesum­ njiva ob rana, tj. otklanjanje straha pred razacaranjem. Ako, analizirajuCi avaj nedostatak dodira, analitiear uspije pana­ vo dove sti na povdinu strah pred razocaranjem, tada po­ manjkanj e dadira takader maze paprimiti karakter duba­ kog infantilnog straha pred gubitkom voljenag ob jekta; u isto vrijeme, rnedutim, ano otklanja dublje agresivne pati­ caj e p rerna ovam valjenom objektu koji je jednom uskrati,a svoju ,l jubav. Nas se primjer moze uciniti drugaCijim, sloze­ nijim Hi jednastavnijim, vee ,p rema tipavima. Na primjer, dub lji sloj agresije koji izranja moze sam biti izraz prvo­ bit110g d estruktivnag poticaja; u ista vrijerne, medutim, mo­ gao je takoder imati funkcij u otklanjanja vrlo jakih oraIna­ -narcist ickih zahtjeva za ljubavlju. S glediSta analize karak­

lific'arb

265

6. NEDOSTATAK DODIRA (KONTAKTA)

U naseg pacijenta, pr ema tome, vegetativno uzbudenje vjerojatno ne bi probilo dok se ne analiziraju oralne-nar_ eisticki zahtjevi za ljubavlju kao otklanjanje iskrenih, prvo­ bitnih poticaja ljubavi oralne Hi genitalne prirode. Prora­ divanje raznih stadija obrambenih formacija zahtijeva izu­ zenno strpljenje i uvjerenje da ee se konacno pojaviti bitni nago:llskb p..QJ:kgjiko ii viSe nemaju ulo~ obratrt" Se to dostigne, obieno je vee doslo do nove katekse paci. jentove genitalnosti. Medutim, uzajamni odnos obrambenih funkcija jos uvijek zahtijeva vrlo iscrpnu klinicku dopunu. U vezi s t1me, valja razmotriti Kaiserovo 10 glediSte da se interpretacija treba sasvim osloboditi. Prijesvega, nasta­ je nesporazum jer prema Kaiser'll mtefpretaeije znace sarno prevodenje u svjesno onoga sto je otklonjeno. U mom raz­ matmnju karaktero-analiticke tehnike upotrijebio sam ovaj izraz za svaki oblik analitickog saopeenja. Kaiserovo ogra­ nicenje pojma interpretaeije moze cak imati izvjesne pred­ nosti; prema njemu, uspostavljanje umjetne analiticke veze ili izdvajanje erte 'karaktera ne bi bilo interpretacija u stro­ gom smislu rijeci. Cak i S obzirom na to, mogu se sloziti s Kaiserom u teoriji sarno ako on misli da dosljedna analiza otpora ne cini svaku interpretaeiju suvisnom vee je cak iskljucuje kao pogresku. cini se da on zaboravlja da je moja formulaeija »interpretacije na kraju« prCJ:!s!.jfka nuz­ nos..LJio kle god karaktero-analiticka tehnika nije usavrsena do takvog stupnja da se mozemo o~~ eeati p'otpu no ~igt!mima u bavljen~aTIlZ'm1ma oOrane;) Prema tome, njegova tvrdnja vrijedi sarno za savrsen slucaj kara'k tero-analitickog radar Moram priznati da sam jos uvijek ,daleko od toga. Sada se jos borim s analizom obrambene formaeije , narc­ cito s problemima nemoguenosti stvamnja dodira i p rep le­ tanja obrambenih funkcija. Ono sto ispravan karakterc­ -analiticki rad zasad mozda najviSe otezava jest nesto cega ja kod Kaisera ne nalazim, a to je da se, sa spolno-ekon_om­ skog stajamta ima l a !g>J aditi, cl
--

10 »Probleme der Technik«, Internationale Zeitschrift fiir Psycho­ analyse, IV (1934).

266

Dosadasnj e k araktero-an aliticko gledanje na psihif ko oklop­ ljivaE,ie govorilo nam je da je to oklopljivanJe. zbroj SvIIl ob rambenih sila ' oglo se dinamicki rastvoriti putem ana ze or illa TIl n acma onasan . a. Kasnij e se pokazalo da ova pre 0 z an e 0 u vaca CJe mu onih cinjenica ~to ih nazivamo psihickim oklopljivanjem, dapace, vjerojatno nije uocen najvainiji faktor. Vremenom se pokazalo da, cak i nakon sto su se formalni naCini ponasanja temeljito raspaJi, eak i nakon sto su postignuta dalekosezna probijanja vege­ tativne energije, uvijek ostaje J,edan neodredi'Yi ostata'k . pr~ vidno izvan dohvatc!; Imamo osjeeaj da je pacijent odbio da sA-a'SIane S']foslJednjim zalihama svog »narcistickog polo­ zaja« i da ga je sjajno umio skrivati pred sobom ipred ana­ liticarom. Cak i kada se Cinilo da je analiza aktivnih obram­ benih sUa i karakternih reakcijskih formacija dovrsena, nije bilo sumnje da je postojao..=-n eodrediv o§t q,ta k. tako da smo bili postavljeni pred tesko pitanje. TeorQ.ski pojam oklopa je b io ispravan: S'kupu P 9 tisnu ti_h ~iQ zaptjeva koji su bili usmjeren i ~ma 'v allj skom s Vljetu staJao Je nasu­ prot s kup obrambe ' s11a "Io je su odrlava1e potiskivanje; avo dvoje je tvorTlOtunkc;ionalno iedinstvo unutar poseonog karaktera osobe ,Ukratko, ia'k o smo razumjeli oboje, i ono rio se otklall] 0 i one sto je otklanjalo, ipak nismo imali odlucan uvid U ostatak. Objasnjenje da je ~dE;z te i sH nagonis tovremeno usmje­ ren protiv svijeta i sIuzl kao obr~I!!Qe na-1l,tl1'kcij a protiv neaijeg vraiSfilog _eg,a,prosirmo je naSe ~nanje '0 ego-struk­ turl , ali j os - nije moglo rij esi ti zagonetku.. Zelinl se pos1u­ ziti klinickim primjeromkako bih, pokazao da t~enL.o_SJ.a­ t,?k okloplj ivanja ~valftt shvatiti k ao psihicko lZomanikp11.j.& dodira. • U ranije spomenutog pacijenta anaHza je otkrila da iza reaktivnog pasivno-femininog ponasanja postoji duboka otudenost od svijeta, njegovih ob jekata i ciljeva, sto se izra­ zavalo 'kao ravnodusnoSt i krut ost (nespowbnost da se pri­ hvafi neCij.j utjeeaj). Sam pacij ent nije odmah bio svjestan toga; naprotiv, njegova pasivno-feminina ovisnost umanji­ vala je ovu otudenost i dav~la mu utisak da ima narocito intenzivne odnose s vanjskim svijetom. Bio sam suocen s pr oturjecjem teskim za rjdavanje. S jedne strane, tu je bila njegova Iibidna Ijep1jivost, njegova spremnost da bude od pomoei i usluian, tj. naoko 'Vrlo intenzivna povezanost s objektom; u isto vrijeme, bio je to jas~ slucaj nedo- ' statka dodira. Problem je bio rij esen kad je postalo moguce

267

his torijski shvatiti porijeklo pacijentove p rivrZenosti i ovis­ nosti. Ovi stavovi, pokazalo se, nisu sarno ispunjavali funk. ciju ugusivanja p ot isnutih agr esivnih sklonost i, vee su, ~to. vise, nadoknadivali nj egovu unutrasnju o tudenost od sVijeta. Prema tome, m oramo razlikova ti:

Prvo: poti5nute zahtjeve. Drugo: poti5~Jl ju~C.,Qbrambene 51 Treee: 510j psihicke struktur~ izmetlu ovog dvo~a, nedo. statak, koji se u p ocetku ne po]avI]uje k a o forma ja dYfia.

~ickih sila, vee kao kruto, ll1epomicno ocitovanje, kao zid u p sihickom or ganizm u , posljedica suprotnosti izmetlu dviju libidnih struja kai-e2u k"LK. suprotnim y ravcima. Ovu strUk­ turu mozem o na jbolje r azumjeti 'k ada je p oznata njezina povij est.

Na kon sto smo otkrili ovaj poseban oblik pomanjkanja dodira u naseg pacijenta, poduzeli smo ponovno ispitivanje nasih klinickih i'skustava. Ovo ~n.ik.1U!i e dodira, pdka­ za lo se, ()pea je pOjayyeuroze kao sto j e i pJomj ena funk. ~.cll~gQna.~li , prij e nego ~to dam drugi klinicki primjer da bih pokazao pos tanak ove formacije, dozvolite da prika­ zem kratak s aietak, teori'j s~~ nedostatka dodira. Kada libidne skllonosti teku prema vanjskom svijetu - za­ drlavamo se namjemo na ovoj slici - a zabrana iz vanjskog svijeta zaus tavlja ovaj tok, ta da se, u izvjesn im situacijama, u spostaxlja r avnoteZa izmeg~agonske sile s jed ne_.s tran~ i frustliraj u Ce (llskraCttju ce) sHe s drqge str ane. Moze se r=e"ci da je ova ravnoteza p rividno = eno stanj e u neci­ jem libid nom toku i odgovara-i . " i (sputaVanju). A ovo dinami'c ko stanje moze mo£da1ezati U osnovi fi ksacije na gona na rartijJl!!....§.llidijim9:.-razvoj.a, kao i U ,?sn ovi p siIiicRe inhi'Qi£.ij e QpCeni to.

Ovo ce stanj e postati m nogo jasnije kako krecemo daIje.

Ono se cak m oze i drugacije opisati, iako ne mislim ni na

sto drugo. Ka da ego ~uzima neki nagon u svrh u zadovo­

Ijenj a i su srece se sa stracij om, on s e moze, k ao sto smo

ista'kli, ciiepati iii rastaviti. J edan njegov di9 okreeSe se pro­ tiv sebe (r eakCl]ska fo rmacij a); drugi dio nastavija u prvo­ Oitnom p raVcii'""'prem a van jsk om svi j e~ Ka da se to dogodi, m ami8JJ odnosi se mijenjaju . U tocki gdj e sb razilaz ~ truja usmjerena p r ema vanjskom svijetu i stmj a okrenuta_ E ema v~ash tom egtl, nastal e stan je parali~ejliJlkOCe.g.~ Nije to sarno neka h ipoteticka pom oena predodzba, Kada anali ticar temeljito shvati ovaj proces i uputi pacijente da mu tocno opiSu svoje osje6aje, ustanovit ce da oni dozivIja­

268

vaju avu inhibicij u izrazi to i neposredno u svim svojim objektnim odnos ima. Ocitovanja ovog din amicko-struktur· nog stanj a su r azlicita; navest eu sarno neka od cesCih kli­ nickih s tanja. Na prvom mj estu je ~eCaj unutrasnj~Qsamljenosti. Ovaj osj ecaj je katk ad prisutan us p r kos obrrju d rustvemh 1 stru­ kovnih veza. Udrugirn sluca jevima susreeemo se s osje­ caj em opisanim k ao ( »unutrasnje mrtvilo«. Ne moze biti sumnje da prisilan- neur otik ili, p obli1e, sh izoidna deperso­ nalizacija p r ipada ovoj skupini. R ascjep osjeta kod shizo­ frenih p acijenata neposredno je oCitovanje ovog stanj a. Kad se pacijen ti zale da su sami sebi tudi , osamljeni i b ezvolj ni, posrijedi je pozna to proturjecje izm edu objek tno-libidne struje i sklonosti da pob jegnu u sebe. Rascj ep i ambivale n­ cij a su neposredan njihov izraz; nezainteresiranost je poslj e­ dica r avnoteze sHa. Tako, nase r anlj e sh vacanj.e nedosta tka do dira k ao zida nije, dakle, uopee tocno. To je prij e meC1u­ rraIzm edu dinamiekih sila neO'o asivan s tay. 1sto vrij edi za afektivnu za 0 enos u prisilne neu roze i k a tatonu rigid­ nost. Moramo se zadovoljiti ovim primjerima. Nakon sto smo uspjeli probiti dklop , primjeeuj emQ jzttll§::. nu vegetativne stru je i afektivone zak£cenosti u na~i1i paci­ rena ta. Prijelaz iz stanja p okretnosti u on e ukocenosti jeaan j e od najvaznijih terapij skih i teorijskih problema ako nam je cilj da f on9~sp"o stavimo sposobnos t za vegetativno strujanje. a Stlienim stanj ima zakocell}a afeRata illP0]aVa n e'CfCiStatk a povezanosti sa svijetom susreli sma s e za vrije­ me rata a opisali su ih politicki zatvorenici koji su b ili pod­ vrgnu ti teroristickom postup ku. Ovdje je, oCito, afektima agresivna bijesa suprotstavljeno kocenje nametnuto vanj­ s-kom sHorn. Kako ovo sta lno kolebanj e iz jednog smjer a u drugi nije ni ekonomicno ni podnosljivo za psihicki aparat, osob a pos taje s mij esn~. Ovo stanje, m edutim, nije pasivan stay iIi konaeno okostavanje dinamickog stanja; ono je, ka­ ko smo rekli, poslj edica sukoba sila. Ovo mogu dokazati dvij e cinjenice. Prvo, vanj ski uvjeti' iJi karaktero-analiticki napori mogu · razrijes iti ovo otupljivanje u njegove dina­ m icke sastavne d ijelove. Do one m jere koliko ovo otuplji­ vanje popu5ta, ponovo se javljaju u osobe teinj e, agresija, kao i tjeskoba, tj. centripetalne sklonosti bijega . Ovo dalje potvr d uj e spolno-ekonomsko glediste s:polnosti i tjeskobe kao dva protivna smjera strujanja. Ono 5tO kasnij e susrecemo u nasih pacijenata kao potisnu­ ..!LEaKon, poi:iskujueu sil~ i unutrasnji nedostatak_ p qye]:a­ nosti sa svij etom, 'koji lezi izmedtt njih, te sve zajedno

269

djeluje jedno uz drugo i u isti mah, nastalo je u odredenolll po~esnom slij edu. avo ee ,p O'kazati sljedeCi primjer: Pa~lJenta kOji. je trpio akutno ~? osjeeaj.~ ~~utrasnjeg mrtvlla (za razhku od drugog p aCIJenta, kOJl lllJe Osjecao ovo stanje) obiljezavalo je ,p retjerano sluZbeno, uljudno i SuzdrZClino ponasanje; .Jjudi s vegetativnom pokretnoseu kOja slo'bodno teee nalazili su ga ·k rutim i bezivotnim. Izvjesno dostojanstvo koje je oeitovao upotpunjavalo je sliku. Nje­ gova najjaea tajna zelja bila j e da »osjeti svijet« i »da bUde sposoban da struji«. Karaktero-analitieko otpustanje njego­ vih afekata iz ovih stavova dovelo je do potpunog ponov­ nog ozivljavanja onih djetinjs-kih situacija iz 'kojih proiza­ dose kako njegov nedostatak povezanosti sa svijetom, taka i njegova eeZnja za psihiekom zivotnoseu. U njegovoj su se neurozi isticali ovi simptomi': krajnje jak strah od gubitka objekta, jake depresivne reakcijekada nije uspio postiei trenutn'll erekciju dok je ljubio zenu, i tome slieno. Prije svega, saznali smo da je neposredan uzrok ovih simptoma bila - uz ceznju za zirvim objektnim odnosom - jaka unu­ trasnja sklonost da se povuce, s'klonost da u trenu ostavi objekt. Ova sklonost potjecala je iz straha od njegove vlasti­ te mrtnje prema samom objektu putem kojeg je zelio da dozivi »leprsav osjeeaj «. Vazno je da je trpio od neosjetIji­ vosti (ane.stezije) penisa iIi, drugim rijeeima, od nedostatka osjecaja vegetativnog dodira. Narocito istaknuta ocitovanja takva stanja nalazimo u pri:silnihkaraktera. Njihova formu­ Ja »novog zivota«, da uvijek moraju sve poeeti iznova, njihov osjeeaj da imaju sposobnosti da budu »drukCiji« tj. zivahni i proizvodni a ne kruti, beiivotni i »mrtvi«, sarno je izraz posljednjih tragova vegetativne pokretnosti i obieno je naj­ jaei motiv ka ozdravljenju. Da se vratimo !l1asem pacijentu: kad je bila uklonjena neosjetljivost penisa, osjeeaj pomanj­ kanja dodira (kontakta) je takoder iSeezao; ali se odmah vratio kad se ponovo javio genitalni poremeeaj. Ovisnosti izmedu psihieke nemogucnosti uspostavljanja dodira i fizio­ lo skog pomanjkanja osjeeaja, s jedne strane, i sposobnosti za dodir i vegetativne osjetIji,v osti, s druge strane, imaju

svoje korijene u pacijentovoj ranoj povijesti. Ukratko sa­

zeta, ona je kako slijedi:

Pacijent je imao jaku genj'talno culnu privrZenost prema majci i bio odbijen kada joj se pokusao pribliziti na eulan i genitalan riaein. Znaeajno je da majka ne sarno da nije brani,l a dodire negenitalne povrsine, tj. lezanje zajedno jed­ no uz drugo, grljenje itd., vee ih je narocito poticala. Kada su njegovi genitalni poticaji bili odbijeni, zadriao je geni­ talnu sklonost prema majci, ali istovremeno razvio jak 270

aC1resivno-sadisticki stay prema njoj, koji je postepeno pot­ p~o nadomjestio genitalnu S'klonost. Ovaj j e stay takoder rn orao bHi p otisnut zbog frustracije i straha od kazne. Ota­ da se nasao zapleten u sukob izmedu njezne ljubavi za svoju rnaj ku, koja jekulminirala u ceznji za fiziekim dodirom s njom, i mr~nje prema njoj, straha od mrt nje kao i genitalne teznje i straha od gubitka voljenog objekta. Kasnije, bez obzira na to koliko cesto se priblizavao zeni, sadisticki stay prevladavao bi genitalnu eeznju, koja je bila vise iIi manje po­ tisnuta, i uzrokovao da se povuce. Da bi se suprotstavio zahtjevima potiskivanja iz djetinjstva, valjalo je da umrtvi genitalni osjet u svom penisu. Ni danas ne mozemo objasniti kako j e to moguee. U ovom slucaju, agresivni poticaj je vjerojatno zaustavio spolni poticaj i obrnuto. Gdje je pri­ sutna e rektivna moe, odsutnost genitalnog osjeta (vaginal­ na neosjetlji'v ost je isto) izravan je izraz gubitka spos,obnosti za dodir kao i njegova najistakm.Ltija znacajka. Mozemo pret­ postaviti da se ovdje ne bavimo sarno psihickim procesom vee takoder promjenom, vjerojavno elektro-fizioloskih funk­ cija na kozi penisa. Na dubljoj razini, osjeeaj mrtviJa imao je is to znacenje za pacijenta kao i nemanje .p enisa iIi neosje­ Canje svog penisa. Racionalni razlo g za ovo bila je cinjenica da je penis izgubio svoju sposobnost da osjeea. Pacijentova duboka potistenost proizasla je iz ovog stanja. ll Facijentova duboka otudenost od svijeta razvila se, dakle, ondJe gdje je njegova prirodna, prvobitna genitalna teznja dosla u sukob s agresij.om prema objektu i sklonoseu da se povuce koja je proizasla iz ovog sukoba. Sigul.'llo bi bilo opra'\'dano uo,poHi ovaj proces: gd'je god je pri'rodnim, ,~ mjerenim_I.1~or~skim poticajima uskracen nep~redan od­ nos 5 O'bjektimasviTeta,-pOSffecfica Je tjeskoba, kao izraz pOVTaCenja u se15er-Tazvijanje zida- n·edruZelju-bivosti. avo vidimo u djeteta nakon prve jake faze genita,lnog potiskiva­ nja, kao i u mlade osobe kada zbog vanjskih razloga ili unutrasnje nesp.osobnosti ne moze zadriati objekt. To je 11 Bil jeska, 1945: Klinicko oci.1Pvanje » n~q9 s ta tka dodira« postalo je kasnije vodece gleoanje iz kojeg smo zapoceli Tr a ganj'eZa orgonskim 4iOfiZickim p or~ltCat1:a. U nedostatku dodira b avtmose- £alCotenQ:" eu sposobnos tI re ·a t·eles r ona (anorgonija). U neosjetlji­ vos 1 pemsa, 0 a mje orgonski nabijena; orgonsko energetsko polj e je izrazito suieno; penis je osjetljiv na dodir, ali ne i na ugodu. Bu­ ?uCi da je sarno promjena energetske razin e sposobna da stvori u godu, ]asno je da zakocenost u plazmatickom strujanju uzrokuje nedosta­ tak dodira. Godine 1942. uspjeli smo dokazati fizicko postojanj e or­ gonskog energetskog polja pomocu obasjavanja niti Zarulje. V. tako­ Cler: Die bioelektrische Funktion von Lus t und Angs t, u: Die E ntd e­ ckung des Organs. Die Funk tion des Orgasmus, Kaln, 1969, str. 317. i dalje.

271

takoder slucaj medu parovima koji s u u braku dugi niz go. dina kada je genitalni odnos izgubio svoju zivost a drugi oblici spolnog zadovoljenja potisnuti. U svim ovim slucaje­ virna pojavlj uje se slika psihickog otuplj ivanja obiljezena ravnodusnoscu, bezvoljnoscu, osjecajirna osamljenosti i ja.. kim slabljenjem aktivnosti i objektivnih interesa. U pokusaju da shvatimo dln~ iku karaktera, susrecemo se s teskocama jezicne prirode na svakom koraku. Da bisIllO funkciju sputavanja (ili kocenja) i nedostatka kontakta opi. sali s to je moguce vj emije, moramo uciniti dalji ispravak u nasem trenutnom glediStu, onaj koji zahtijeva daleko­ sefuu 'Promjenu u nasem miSljenju u vezi sa psihickim apara. tom. I stakli smo da i~u sloja onoga s to je..Eotisnuto i onQ:. ga 5tO potiskuje (Obrana) na1azimo sloj nedQstatk~o..dira. OVlIt medusloJ odgovara inhibiciji (kocen.fu) koja proizlazi iz suprOlngsti izIue_du dva ftFiIi:tgghsklh potica:@jn rascjepa je"fl:­ nog nagonskog potica b~.

Inhibicija

f\\ 1 \

\

I

I

Inhibicija

I

I

.,

I I I I I

I

J

I

I

Antiteza

Razdvajanje Shema fnhiblclje

Shema strukture oklopa

272

273

5to vi dimo u analizi karaktera kao cvrstu, upomu iIi ispre­ pletenu formaciju, u pravo je ta,lc\:o _ nute-su rot1lfu ,sila u karakteru. Vee smo naglasill koUko je vazno pn - 1. i ltt se 1 anaililrati takvu karakternu formaciju s »pravog kraja« . 'Za vrijeme lijecenja, crte karaktera kao sto su suzddlji. vost i mucalji'V ost pos taju cvr st karakterni otpor, npr. u obU­ ku prkosno·bojazljive ~u tnj e. Potpuno j e s trano analizi ka­ raktera da svlada takve sutnje poticuei, zah tijevajuCi ili Pri­ siljavajuCi pacijenta da govorL Pacijentova sutnj a je obicno pgslj edica nes poso!z.n.os ti da dade . gQ¥Q.rniizraz-svojim_unu: trasn jim im pulSfma. Poticanj e i p risiljavanje pojacavaju pro kos ; oni ne uklanjaju poremeeaj pacijentove sposobnosti da se izrazi vee je pogorsavajut Pacijent bi naravno zelio da go­ vori, da otvor i svoje srce analiticaru. Medutim, zbog ovog iIi onog razloga, on to ne moze. Bez sumnje, sputava ga sarna Cinjenica da mora govoriti_ On ne zna da nij e sposoban da se izrazi, vee obicno misli da to ne teU, Potajno se nada da ee ga analiticar razumjeti usprkosiljegovoj nesposobno­ sti da se otvori. Ova zelja »da bude shvaeen« obicno je pra­ eena otklanjanjem svake pomoci: poprima se prkosan stay. Ovo pos ao cini te5kim, ali ne i nemoguCi m. Umjesto poticanja, uvjeravanja ili cak pribjegavanja do­ bro poznatoj »tehnici sutnj e«1 anallti c aWL~ paeijenta, uvjeravajuci ga da razumije njegovu spur­ arros t i, za sada, moze biti i bez njegovih napora da saopeava, Na taj nacin, pacijent je oslobodel! pritiska da » mora~<. _da govori; u isto vrijeme je r azoruian svakog trenutnog razIoga cia bude pr­ kosan. Ako sada analiticar uspije da pacijentu opise njegove stavove na je.clnostavan i. toCan nacin, bez ocekivanja nekili trehu tcifnih promjena, pacijent se spremno -~sjeca »shvaeeI!,«, i njegovi se afekti pocinju pokretati. U pocetku se bon pro­ tiv njih pojacavanj emsvoje ~utrije~ konacno postaje ne­ m iran, Ovaj".. .p rirodeni nemir j e prvo udalj;:lYaDJ~od stan.i9­ )gw0'S. l'fakon nekoliko dana, ili najviSe tjedana pazljiva opisivanja i izdvaj anja njegovih stavova, on postepeno poCi­ nje da govori. U vecini slucajeva, ,k arakternu ertu 5utnje uzrokuj e ~ tezanje m iSica grla..L., cega pacijent nije svjestan; ovo stezal1je'oa:vraca »poJavlJlvanje« uzbudenja. Tehnicki, prema tome, ni u koj em slucaj u nije dovoljno zeljeti da se uniSti po manjkanje kontakta. Nije dovoljno sarno obnoviti povijest njegova razvoja ill razotkriti nagon­ ske i obrambene sile na kojima one pociva, tj. koje ga sa­ Cinj avaju. Ono mora, kao i sva ki karakterni staY, biti izdvo­ 9Q..i~Js.J.iyiran(Lprije nego 5tO se analiticki uzme "'OcIVO­ '0 se maze u ciniti na razlicite naCine, zavisno 0 sIu­

caju. U biti, medutim, postiZe se temeljitim opisom pacijen­ lOva ponasanja. To se moze uCiniti i stalnim nagfasa vanJem raz;uk! lZIDeaU necijih idealnih zaht 'eva i stvarno SIro­ waSt-va nj egova ill njezina na ina postoJ anja; putem pokazi: vanja njegovog otrj ektivnog nedostaika interesa, sto stvara neuspjeh ill protuslovlja u njegovu radu; razotkrivajuci duo boku i opiplj ivu psihicku bladnocu njegovih dozivljaja, usprkoS pdvidnoj jacini njegova ljubavnog zivota. Na taj nacin, pomanj kanje kontakta je gurnuto do vanjskih granica agonije. Njegovo potpuno razvijanje i odgovarajuce razrje­ senje obiCno se postiiu sarno kada zah tj evi za zivim dodirom sa stvarnoscu, kao posljedica oslobodenih spolnih uzbude­ nja, pos tanu n uZni. Kada pacijent zapocne da ~ e ca prve, '. stru 'an ja u svom tijelu, nato­ iako _slabe, osjete or -c' eru a nom podrucju, osjee~ nedostatka doliira nij~ vise podnosl liV,-Upravo kao sto Je opceniti osj ecaj nedo­ _~ dodira, b ez obzira na to u, kojem psihickom sloju se nalazi, sarno opCi odraz org!!.z miCketj.e skobe, to jest s traha od orfcitiC~ ~_~ako i on potpuno nestaje sam od sebe 1{a a se~l sposobnost za orgasticki dodir . I stra1 vanja onih jlsihofizickih mehamzam a koji vode iz stanj a punog doiivljajado stanJa unutrasnJe praznine ili za­ ~ tvorenosti ne mogu se jos smatrati dovrsenim. Ovdje jos mnogo toga leZi u tami. Ono sto iznenaduje je cinjenica da se povlacenje spolnog interesa ill inhibicija vanjskog poti­ caja neposredno doZivIjava ,kao s ve veCi osje.¢~j » hladnoce«, »nijemosti«, »cvrstoc.e«" .".mrtvila«. »Moja--du.sa je poputZ'a: ­ mr znutog jezera«, rekao je jedan pacijent. Nase ranije objas­ njenje ove pojave kao »inhibicij e« J§RutanPJiti) uzrokovane , dvjema suprotnim sHama je tocna alLp.~P9tP.!lPo. A objas­ nJ enje db. relib~do iajkoji se povlaCi, ne doprinosi mu. Ri­ jeci ne mogu zamijeniti dinamicko shvacanje. Jednostavno jos ne znamo o dgovor. Postoji, medutim, naCin da se is trazi ova pojava koja razara zivot, ako dopustimo pacijentu da onovo doZivi tocnu ovijest ri 'elaza iz stan ' a uno zi­ tpune 0 amr 2StLLako u Jijecenju obratTmo naizmjenicnom kolebanju izmedu jednog i drugog stanja. 'o 1fnvaJ u se ~udIfCunufrasnji n acini pona­ sanja kada se slijedi ovaj postupak. Jedan paeijent, na pri­ rnjer, dozivio je prijelaz na sljedeCi nacin. On je morao me­ hanicki da ponavlja: »To je beskorisno; to je potpuno bes­ korisno«, itd. Zuacenje toga bilo je: »Kakva je korist od pok.usavanja , natjecanja, zrtvovanja , cak i voljenja? Druga osoba me ionako ne razumije.« Sigurno jedan od najtragic­ ni iih dozivljaja djece proizlazi iz cinjenice da se u ranoj dobi ne mogu svi osjecaji i zelje izraziti i izgovoriti. Dijete

275

mora naci drugi nacin da traii razumij evanje psihickog sta. nja koje ne moze izraziti. Ali roditelj i i odgojitelji, upravo zato sto su ono sto jesu, rijetko su sposobni da naslute sto se zbiva u djetetu. Uzalud dijete upueuje svoj poziv, dok konacno ne odustane od borbe za razumijevanjem i pos t ane nijemo: »To je beskorisno.« Pu t izmed u zivQg...
strahaje Jedan od najvainijih i najtezih, zadataka karaktero­ -analiticke terapije. Pacijenti, cak i oni koji su se sasvim oslobodili svojih infantilnih fiksacija, uvijek ponovo zapa­ daju u svoja stara neurotska stanja tim su sta vljeni pred zaClaeu da uspostave genitalno-orgasticki dodir. Ovo zahtijeva svladavanje .Qr azmicke tjeskobe. U svakom ispravno izvrse­ nomkaraktero-analitie om 1 eenju, ova faza, koja se ostr o ocrtava u veeini slucajeva, nastupa neko vrijeme na­ _·.'In sto i ~ ok!£t...probij en. Njezine su znacajke: povrSuoij' analitickih saopCeAJE; sno..Y,t i fant~)e padanja; opee j>~a-_ eavanje stava mucaljivosti, kao sto je namjerno izbjega­ "vanje teme genitrunih zelja; veca ucestalost vise ili manje jasnih misli fi~£kog raspadanja (ovo se ne smije mijesati s kastracijskim faritazijama); ponistavanje svih ranijih tera­ pijskih uspj~J1a; bijeg od svakog spolnog iIi objektivnog od­ nosa sa svijetom~ obnavljanje ranih- dj-etinjih- naeina reagi­ ra!!ia ; ponovno javljanje unutrasnjeg osjecaja prazniIi-e-- i napustenosti itd. Ova faza zahtijeva te,!p-eljitu analizu sta,:: vova i osjeta koje .is! eacij ent imao za vriJeme mas tyrbacije iIi sno.£aja. Kada se ovi stavovi i osjeti potanko analiziraJu, p rimjecu]e se da u izvjesnom trenutku pacijenti na neki nacin sputavaju poveca nJe uzbudenj~. Oni ne dopustaju va­ ltruzbtidenJa d a se dlgne: prekidaju uzbudenje kratkim brzim pokretima; stezu zdjelicne miSice a da toga nisu ni svjesni; odvra6lju svoj u paznju nesyjesno pomocu asocija­ cija;. odbijaju da se prepuste poticaju da protegnu zdjelicu daleko naprijed; vrlo t esto zausta~!.i.aju ..£S>k~!. ~ umire se u trenutku kada pocinju da aozivljavaju orgasticki o sJet, umjesto da se prepuste i povecaju opustanje u spontanom

ritrnickom s ~e~anj u. Naj~eze je. :-astj erati ?n~ orgasticku spu­ tanos t ~ k?JOJ ne nalaz u~o ?~~ V~,ISkl .zna k od naeti­ jed.-5Zp lS~nih, a uzbuden]e J.ed?ostavno umlre. Ovo »ohla­ -lfivanJ e« Je c-es to tesko razumJetl. Zelim da obratite poseb nu paznju na stay u spolnom aktu koji osobito pada u oei (ali se redovito malo tko na nj oba­ zire). Ako posto ji strah od orgastickog dodira i psihicko pornanjkanj e dodira ko]e tome pripada, tada veg&aIiVm poticaj kOJl freba da proizvede stezanje uvijek ne"dostaje. K~je~ medutim,E-reorgastlc1Q dodir potpun, ovaJ _Eotical. dj ~~mats ki. U prvom slucaj u , da bise svladalo po­ rnanj kanje a odlra i stiglo do opustanj a usprkos strahu, do­ lazi do pri silnog, naglog, svjesno proizvedenog trenja umje­ sto \Jl agog,- samoregullraj uceg,cuvstveno up ravljanog riima. Strah od genitalnog dodira ne moze se otkriti i u kloniti dok se ovaj oblik trenja ne analizi!a 9 0 otklanjanje osjeta i kao z;atomlj ena zelja za opustanjem. PacijentI ob iCno pru­ zaju jak otpor odustaJan]u od ovog oblika trenja i otvara­ nja vegetativnoj vrsti trenja. Oni ne fele da ih iznenadi orgasticki grc. Opeenito se moze reCi da ispravn.u i .E.~pteSn~ nalizu ka­ raktera obiljezavaju tri pojave: -jJ Potpuni p.!:9boj oklo}la ;­ Potpuni razvoj2traha od orgastickog dodira; Potpuno svladavanje orgastickog

. lpnj e sasvim nespu tanog, nehohcno

najveceg uii tka.

'Nap or koji se u veCini slucajeva zahtijeva da bi se doslo do prave k qpcentraci·e uzbuden·a u orgazmickoj tjes'k obi i tada' svla a a ova tJes oba, Dogato Je nagra en rzom I po· puncrnrpY'omJenom u p acijentovu opeenitom ponasanju, tj. njegovom slobodno lebdecom vegetativnom poki-dnoseu.

0-

o

7. ZAMJENE ZA DODIR

Sto se izrazitije suzbija vegetativna okretnost u gjetinj: stvu, u toli ko ce 'feze itl rna 0 III U da razvije odnose prema ~vijetu.J voljem m objektima, svome radu i stvarnosti­ uopce, koj i odgovaraju ovom stadijuzivota. U tom je slu­ caj u utoliko lakse potonuti u stanje otudene rezignacije (tj. lisene kontakta), pa ce i , zClmjenski "odnosC k6jis e- stvaraju biti utoliko neprirodniji. VeCina onoga 'S't()s!ufbena malo­ dobnicka pSiliologlja smatra »obiljefjima puberteta« poka­ zuj e se u kara1ktero-analitickom radu kao neprirodno stvo­ ~eno djclovanje osu je6ivane pruodne spolnos,fL 'Ovo vazl jed­

276

277 -;

nako za dnevno sanjarenje kao i za osjecaje manje vrijed­ nosti. Potonji osjecaji izrafavaju zami~ljenu manju vrijed. nost i ideale .suviSe udaljene od zbilje; oni odrazavaju ikon. Jg-etno proturje~ u s trukturi.. Osjecaj manje vriJ eanosti je unutrasnJ e videnje jaza izmedu zbilj skih uspjeha u spolnoIll i dru~tvenom podmcju i pritaj enih sposobnosti f moguenQ. I sti sputanih paraliwm vegetativne pokret!losti. Vecina -ljudi . --je,zapravo, daJeko m anje potentna nego ~to oni zammjaju u svojim snovima, a u isti mah, obdareni su daleko vee-iIll kvalitetama i sposobnostima nego ~to ih provode u djelo. Ovo groteskno proturjecje u strukturi suvremenog covjeka jedna je od posljedica uniStavajuce~ksualn.e. ~kgno~ koju mu namece dIJL~. Ukloniti ovo proturjecj e jedan je od najvalnljlh zadataa socijalistickoga dru~tva, jer proiz. vodna snaga, »radna snaga« , ovisi u prvom redu 0 tome koli­ ko se zbiljski ucinak rada izjednacuje s latentnom sposobno­ ~cu za nj, tj . ovisi 0 ponovnom uspostavljanju vegetativne proizvodnosti. Ova stanja su na dulje vrijeme p sihicki nepodno ~l~-i¥a- i dru~tveno ~tetna. Psihicki aparat, koji podrlava stalan tok vegetativne energije, buni se protiv ovog proturjecja, vidi ga viSe vIii manje s·v jesno kao 'V~I
koJi

278

'ota koji se temelji na neurotskoj podatljivosti ikoji zahti­ ~eva najveee osobne zrtve.

J Sadisticki stay prisilno-neuroticke, genitalno poremecene zene p rerna mu~ karcu, ima funkcij u ne sarno da otklanja njez inU genitalnost, vee i funkciju nadoknade za libidno otudenj e koje je p roizaslo iz ovog procesa, kao i funkciju da oeu dodir s prvobitnim objek.tom Ij ubavi, makar i u druk­ va eijem obli.ku. Jednako tako, neprirodni, lazni, pretjerani iz­ raz Ijubavi koje izmj enjuju supruzi, dodirne su funkcije i koje zamjenjuju iskreni spolni odnos. Neurotsko agresivno ponasanje svadalica. jednak? )~ tako. s~bijaonje i k ompen­ zacij a ne sarno paslvno-femlmmh potlcaJa prema mu~karcu Hi prirodnih genitalnih poticaja prema feni, nego je, osim toga, pokusaj - zbog nedostatka neposrednih vegetativnih odnos a - da se ostane u doticaju sa svijetom. Mazohisti6ko ponasanje nije sarno izraz i, u izvjesnom smislu, otklanjanje potisnute sadisticke agresije; on~ je takoder zamjenska fun kcija za prirodne odnose prema vanjskom svijetu. Maze­ histicki karakter je nesposoban za neposredne izraze Ijubavi. Kada se temeljito shvati r~zlika izmedu ocitQvanja 510:....

bodno lebdeceg, ne osredno veget~tivnog dodira i nepravih, I

i.e un arm • nelzraV11l zam' skih oCluosa (tj. takvih koji

s uze kao suro~t) , onda se brzo nauci da se u svakodnev­

nom i ivotu-taocitovanja, u svoj njihovoj mnogostrukosti,

ustanove i prepoznaju. Ovdje bih zelio navesti neke atipicne

ali znacaj ne p rimjere neprirodnog ponasanja: glasan, na­

metljiv smijeh ; LPrs~ano !paZno:mkova!fjF;"' ne-eromjr njiva,

mlitava .ljubaznost; l!~to_p2t(a]:jy~ ie stecenog ~n.En.ill.i I c~to

ponavlj a~je Eraz~ udenj~l iznenadenja iIi veselja, itd.;

I kruto ostajanje liZ odredena glediSta,\ plaonove, ciljeve (npr. parim oitni sustav, neurotska nesposobnost da se promijeni \ miSljenj e); n ametljiva skromnost u ddanju; velike ges.te pri . govoru; dj eti:n jasto snubljenje naklonosti drugih; hv ali 5 a­ vost u pitanj ima spolnosti; pretjerano pokazivanje spolne privlacnosti; neizbifilji'Vo udvarenje; neelkonomicni neizbir­ Ijivi spolni odnosi; i zrazito dostojanstveno vladanje; izvje­ stacen, patetican iIi pretjerano biran .nacin govora; izrazito autoritativno, oholo iIi za~titnicko p onasanje; laino prija­ teljstvo; ustrajanje pri konvencionalnom tonu u razgovoru; sirovo iIi lascivno ponasanje; hihotanje uz seksualne teme iIi bestidni r jecnik; »don juaniza:m«; stidljivost. VeCina ne­ svrsishodnih i sporednih pokreta jednako tako izraiavaju. liZ narcisticke sklonosti, surogatski odnos prema objektu, npr . izvje~taceno popravljanje frizure; cesto prelaienje ru­ korn preko cela na osebujan nacin; sugestivno gledanje su­

279

govorniku u 00; izvjestaceno njihanje bokovima; Uls1lj no e llodanj e dugim koracima iIi spor tski nacin hocla itd. Opcenito, gdj e god se erta kara ktera izdvaja iz ukupne lit. nosti na zaseElan III pro turj~Can nacin. tit'se jav!.ia Zam j en ~ 1m'ilfclla koj om upravlja vise ili manje duboko manjh n-e Veze s nekim- o1:ijektom .f laKo se to nera do p r izn aj e, ana a karaktera to u V'ijek ponovo potvrc1uje: erta karaktera kOja se popularno proma tra kao »losa«, »neugo dna« iIi »muena. obieno je-- istovjetna neurotskom ponasanju; isto vrijedi z~ veCinu nacina ponasanja koj~ u p ravljaju Zivotom taikozVanih »boljih ljudi«, tj. gdj e s e oblik stavlj a nad saddajem. S druge strane, veCina erta Ka6iktera koje seobicno smatraju »j ednostavnim«, »prirodnim«, ».~j~aticni~J:L\!:lacnim« slazu se, izgJeda, s ne-neuro ts ki lll p onas~em »genitalnog ka­ raktera« . (»Neurotski«OVd]e-poseb no zn aci psihi~ko stanje koje je nastalo potiskivanjem n agonskog potieaja a podrtava ga protukateksa koja trosi ener giju). Uvijek smo iznova duboko impresionirani dvostrukim fi­ ~ koji su Ijudi prisiljeni da vode. PokaiUje se da je­ vanjstina ponasanja, razlieita u skladu s drustvenom situa­ cijom i klasom, neprirodna formacija ; ona je u stalnorn sukobu s pray osr.e.dnom, ve cret,at.iVIlQ.9dredenom rio r~om, kOju je vrlo eesto jedva sposobno s ntl. a]strasnijl mili cajac koji ulijeva najviSe straha; najotmjeniji i naj­ suzdrzlj iviji akademik; elegantna, nedostizna »svjetska da­ ma«; »poslusan« einovnik koji djeluje paput stroja - svi se oni iScahure kao bezazleni karakteri koj i imaju najjedno­ sl aynije teznje, tjeskobe, poticaje mdnje. Ovo posebno na­ glasavam sarno zbog ne,:jerojatnog postovanja koje dru­ stveno ~ ednostavan CO~K iskazJ.lJe--PJenla~akternim mas­ kama. zIika izmedu zivog seksualnog ritma i sracunate sek­ sualne privlacnosti (seksepila); izmec1u prirodnog neizvje­ stacenog dostojanstva i uObrafenog dostojanstva; izmec1u iskrene i hinjene stidljivosti; i:l!medu neposrednog i hoti­ micnog izrazavanja zivota; izmedu vegetativnog miSicnog ritma i njihanj a bokova te sirenja ramena koji su zamjena za prvospomenuti ritam; izmedu vjernostikoja proizlazi iz ~Oln~g zadoVOI{ e~a i vjernosti 1:oja potjece izstraha i savje 1 - mog 1 lsmo i dalje nabrajati unedogled _ u isti je mah razlika izmedu prirodeno-revolucionarne psihicke strukture i ukocene zastarjele .psihicke strukture, izmedu zi­ yoga zivota i pus tog zivotnog nadomjestka. Ovdje 5U mim neposredno dani ma terijalni psihicko-strukturni temelji raz­ nih »svjetonazora«, i lju dskoj .praksi dostupnih - zasad sa­ rno u nacelu.

280

/

U ideologij i svih autoritarnih drustvenih organizacija VIC: geta tivni je zivot{ kao zl votinjski i p ri~itivan , uvije~ stav­ ]jan u apsolutnu o p reku »lrult1:Uirnom « hvot~ kao zaJmjeni za onaj prvi; taj je »kUTfurru« zivot Dio difere'n ciraniji i visoko razvijen. U zbilji je potonji, jer je otrgnu t od vegetativnog, j er predstavlja sarno zamjensku fUIJIkciju a ne nastavak prvog, neproizvodan, zamrznut u krute oblike i formule, .ill: lov poput osusene biljke. Vegetativni fivot, s druge strane, bltno je p roizvod an i ob daren beskrajnim mogucnostima raZVoja . A '?i'zfc)'g'"'?a to sasviin Jednostavan :~~Q~ giJallij e trajno zam rznuta i vezana. Vegetativrre zamJens~""""" foTmadJe"'iiisu-roCliIe kUlturu; say Ifudski napredak potekao je iz preostalih tragova neposrednog vegetativnog dodira sa svijetom . Ovo nam daje neki pojam 0 tome koliko rnnogo snage ceka da se razvij e ako uspijerno oslobo,diti ljudske strukture iz n jihovih za mjenskih fun kcija 1. .~b?OVlti ~ n 1 0 dom 1 d ru§{vom . Srecom~ e o .e prOlstecl nova re 19IJa, npr . nOVI pokret joge koji b i proucavao »fun kciju trenutnog dodira<<. Ova promjena u Ijudskoj strukturi pretpostavlja prornJene u f drustvenom sU!iJaY.J.l. 0 kojirna u eenik joge nema pojma. ~ """ Ako je co;vjek jedino bice kojem se uskracU;ie ostvariva-­ nje njegovih p rirodenih t efu ji i a:ko, s ' druge m ane, n e postOj l niKakav ~nagQ!l srnrti koji bi ga nagnao da pocini samoubojstvo pa- JetaKo n uznost da zivi, da irna drustvene veze ipak, u krajnjoj liniji, vegetativno uvjetovana, tada je zamjenski dodir sto ga covjek 's tvara, sarno izraz -k,o mQro­ z· i i drustvom uvjetoyanog straha misa izmedu zer Q J;iJ[otysihicka f ormacija zamjenskog dodira, za razliku od neposrednog vegetativnog dodira, strukturirana je upra­ vo popu t neurotskog simptoma. Dna pre'dstavlja zamleifsKu ~JRkcij u za n es to drugo, sluzikao_ obrana, trosie nergiju- i '0 usava da uskladi protur jeene sileo Kao i u slucaJu Sl.ri'll'- J tama, poslfedica djela nije ni na koji naein jednaka koli­ cini snage potrebne da se one izvrsi. Zato je zamjenski do­ dir jedno od mnogih ocitovanja poremecene drustvene elko­ nomije i p oremecene osobne sp01neeKonom ije-" koja 0 tome zavisi. Buduci da je fuIlkcija zamjenskog dodira kao takva b1l'aIiep ozna ta i buduCi da su njezina ocitovanja u drustve­ nom okviru postala tradicionalna , ona su se povezala s pre­ dodzborn da su neprornjenjive prirodne pojave. No, u svojoj ulozi drus tvene pojave i e1ementa struk ture suvremenog Covjeka, ova je ~nkcij,q". .zamjenskog dodira povijesna fg.r­ _macij a, tj . ona koj a potjeee' iz odreuenog trenutka u povi­

jeStI 1 prema tome j ~priWazna. Osoba koja krece na put

losim vla kom oklijeva da ga ostavi ddkle god nema na

Te

281

i.,t?ff~, ' C!\ 0 6' O~A H I 1\ £"fi?A.f5'Vi 111 ~ArA-i
raspolaganju novi i bolj i da bi je sigurno odvezao do odre. di~ta. StovBe, ta osoba pocinje da razvij a vrlo cUdnu spo­ sobnost da ustraje i ta koder poCinj e da gaj i iluzij e ~r<>dj vlakova. U Q.ok.
jos je uvijek u svOfem pticernom stadljU i mora ra<': unati s

jakim otpororn jednog svijeta ,koji se kaoticno odrlava uz

.l'omoe moralistickog i autoritarnog upravljanja zajednicom. ' U svim svojim u stanovarna, etickirn normariia i p oliticKim organizacij arna, .svijet protuslovi psihitkoj kulturi.. kojorn ne upravlja rnoralistiCik i 've¢ spolno-ekonom ski, ciji rad ne potjece iz duZnosti vee iz ob j ek tivnog inter esa, Ciji vegeta­ t ivni izvori teku sIobodno i imaju neposredan pristup do okolnog svijeta. KIiniCka osnova ove psi'hiCke stru'kture je u procesu razvoja, b arem u dij elu koj i jos nije poznat. Jedan od najteZih teorijskih i prak ti ckih zadataka bit ee primjena pojedinacne kara'k ter o-analiticke r estrukturizacije na ko­ Jektivnu odgojnu restrukturizaciju siroke rnase. 8. PSrIDCKI PRIKAZ ORGANSKOGA

a) Pojam »rasprsnuca«

Cinjenica da se b iofizioloska stanj a odraiavaju ili su pred­ staVlljena u p sihi'&im nacinirna on a ~anj a defin itivno je po­ tvrdena naSil ' znavanjern pSI 0 IZ 'h odnosa. Medutirn, w lo je neobicno i jos u vijek n e sasvirn shvatljivo, da kako u potrijebljen i ezik ta~o i osj eeaj, sto ga netko d obije 0

282

!

If

E" Tl 0 C P e::A-A If

I

po~

druge osobe, odr a,iavaju, lila potpuno_nesvjest~

:-KciKo -se Cini, z§!..kgnomj eran n acin, odgovar ajuee fizio..

loiko stanje, i to, ne sarno slikovito vee ne poru dno~ eko--nlto pnIDjera ce pornoCi da to pakazemo. . =r i\naliza 22kazuj e da SLLlil.Wi....k.ojUe qpisuju bo ,,_nedo­ s iiiP..w«ni_»te~ ki~ ujecJnp i fizicki hiper tonicn i. Analiza takoder pokazuj ~da jc::. snaga koristena da b i se oblikovao karak ter pacijenata k oji se osjeeaju »lj epljivi« i "prljavi« u bi.ti-anal~ porijekia. Izrazi poput » 0 0 ~ /»leOdeCJ«) »neposred~~ . en nro a . za ol'~e~@Ii()g ka:. /.I.. raktera "potpuno s11 u s a u s IOfizi6kOm s!..lJ:lk turom ve­ getathl10g aparata gemtalnog Ikalakter~i koi i imaju »ne­ PI1iV11« .....E.rirodu iskazu ju u a nalizi izvanrednu 5;gradn juza:­ mjeIiSkih dodirnm m elian1zama i. s arno najrnanje t ragove Sfobodno-leb deeeg genitalnog libida. Bilo bi vrij edno truda rorno-ti scrpno lzuciti ove osobite odnose izrnedu toga kako u drugom .zapazamo ono sto mu je 'Vegetativno svoj s­ tveno i njegove j~zicneJor:rnulsl.cij e. Ostavit cerno to za ka­ siiIje;Za sada zelimo Sclijediti sarno jedan pravac koji pro­ istjece iz ovih odnosa. U karaJstero-l!Dj.l1itic.k.9~ks.i" za razliku od jednostavne tehnike otpora, redovito se susreeemo s jednirn tipicnirn Ci­ njenicnim stanjern. _U pocetlku pacijent osjeca analiliearev napad n a karakterni oklop kao p rijetnju. avo objasn j ava ~o a1TIi1itiOka situacija r edovlw po sfaje povezana sa stra­ hon: od fizicke stete (~4:ah od ~as!r:':.cij e); ~~t se .bpJC \!.spJeba kara ktero-anab ttc'fog Irjecenja, lato sto ; se bOJ ao I fizicke ,k atastrofe. Ne, sarno intelektualno nego, utoliko ko­ Itro sU(Jv"dje-pos.r.i:jedi tendenolje ka geniitalnorn o:odraJV­ ~jenjlU, i ~elk>tirvno 2.,acij~ j eH da prijete6i napad IUspije, ~i da n jegoV'L.ps.!Picka ~tost bude s,l orn!.i ena: On' 0 '1 ~ .~to ..cega. se u isto vp.J~rne smrtno 0 1. iNe sarno da , , g 0 opa gleda kao i na katastrofu i

boji se; tome se dodaje strah ad gubi_tka ylasti n i d sob ~!? ,

5tO uzrokuje da ta prije" opisana istovrernena ze Ja za ne­

cim i st rah od toga istoga postanu J ipican otpor . Ono na

sto se ovdje misli lIlije stay ega prema svorn vfa:sfito rn po­

ticaju, vee ,s tav prerna pornoCi ko ju ego oCekuje od anaIi­

ticara.

Dok karakterni dklop nije p robijen, pacijent ne rnoze

~soeira ti sloboflno niti imati zj vo tno osj ecanje 0 sebi. On

oCeKuje n a neki magiCan nacin d a ee analiTIcar uc4!iti sve

~ njega i, a .da za to u stvari i ne zna, zauzim~, ~stav ,

kome j e, rnedutirn, sadrlaj s kroz naskroz aktiva-n. U t orn

trenutku moze se ocekivati da ee pacijent pokrenuti svoj e ma­ 'l.ohisticke poticaje i s taviti ih u 's Iuzbu otpora. Psihicki

9.

283

saddaj otpora je ovakav: »Vi m i ne pomazete; ne mozete n iSta uciniti, niti me volite n iti razumijete; ja eu Vas Pli. silitJi da mi pomognete, tj. bit 6u prck osan Ii osu
~!

284

nati da je za m ene ovaj odnos jednako zacudujuCi kao 5tO ~e i znacajan. Potpuno je moguce da ce njegovo rasvj etlja­ ~anj e znat~o. p~osiriti n~se znanj e 0 vezama izm~.du. fizio­ loskih i pSlhlCkiIh funkclJ a. Za sada, ne mogu recI msta 0 wrneY Medu tim, ovo klinicko promatranje dovodi nas do vrlo vaznog pitanja: kako je psihicki predstavljen pojam srnrti? b) K pitanju 0 pomisli na smrt

pitanje 0 p sihickom prikazu biofizioloskih rocesa se u izvje mm toc ama s pI an]em 0 0 o ' an'u e e da se ~O vo podrucje nije sarno Jedno b na] n e os UPllIJl vee, povrh toga, jedno od najopasnijih, jer nigdje drugdje, kao ovdje, nisu preuranjene spekulacije zatvorile svaki put do konkretnog utvrdivanja Cinjenica. Kao sto smo naglasili, hipoteza 0 n agonu smrti pokusaj je da se metafizieka for­ mula upotrij ebi u razjasnjavaju pojava koje se na temelju naseg sadasnjeg znanja i metode jos ne mogu objasniti. Po­ put svakog metafiziekog glediSta, hipoteza 0 nagonu smrti vjerojatno sad rii racionalnu j ezgru, ali je tesko doCi do ove racionalne jezgre zbog toga sto njegova mistifikacija zavodl m isli na krive putove. Teorija primarnog mazohizma tvrdi da je zelja da se pati i nestane bioloski odredena i da se objasnjava ta1kozvanim nacelom nirvane. Medutim, spol­ no-ekonomska istrazivanja mehanizama koji proizvode i in­ hibiraju ugodu dovele su do teorije orgazma. U Qvom tre­ nutku zelim sazeti probne formulacije iznesene u poglavlju »Mazohisticki karakter«. Nikada nisam tvrdio da su ove form ulacije potpune. 1. Mazohizam, koji 's e orueno promatra kao teznja za neugodom koja probija nacelo u gode, ~darna je n ell- ~ .[ otska formaci.iLp~·ihickog org~nizma . Ona se moze ana- . liticki razbiti u svoje sastavne dijelove i, prema tome, nije primarna bioloska Cinjenica. K ad je Sandor Rado napa­ kon izasao na javu s »novom« teorijom a neurozi koja svu tjeskobu svodi na »probijanje primarnog mazohizma«, ne sarno da j e krivo tumacio teoriju libida, vee je u cinio istu pogresku koj u je ranije ucinio Alfred Adler: njegovo je objasnjenj e prestalo upravo pred nizom ozbiljnih pitanja. Nairne kako moze zivi organizam zeljeti neugodu ili smrt? 11 Biljeska, 1945: Ova je pretpostavka potvr
285

~rividna teinj a za n eugodom nastaje tako ~to se iz­ m'iifu p rvobitnog cilj a po racena ugodom i tezn 'e za njiIn

~

. uskrata frust . 1....l!- svojllii u 0 e enoro ob u teznj ama za ugo om , pacIJent se uvijek- iU:iOVa s ukobljava s istom situacijomJrustracije, pa se Cini da je s.ubjektiv_ noi teli; u zbilji, on t eZi l!gQpnom cil iu ko ji lei i iza ~~a ili je skriven u uj emu. Zato je patn;a kOJ u m azohlsts-eoi iYlmece objektivrlQ odredena ali se sub jek tivno neUzi. 'Va1._ no jeaa se n"?"Zaifeillari ova r azlika. 3. Mazohist trpi o d s,Eletnj e u svom mehanizmu pobu­ divan ja u gode, pa on a sarno p utem karaktero-analitickog rastvaran~sihickog oklopa izbija na wfljelo. Ova se smet­ nja sastoji u tom e da pacijent svako poyecan je SVDga or­ gastickog, os jeCaja i..znad izvjesnog stUJ.mja o sj eca kao..neu_ _ --=-=u misicima ~ bo 'i . a se kao 0 as~osti »nesta ranJa«. £.g~lC 0 J) Je se sma tra .:.r::.a:::.~~~, sp rs ..?"> ~staJanJeb1 iii iopljenjem u fizickom smislu 1 otklanja ·se &J:Cevima . ~a farIitaJzija-batiimmjaililla fuD.'kcijru da po­ stigne zeljeno i u is to vrijeme strahovano opustanje a da se na sebe ne navuCe krivnja, tLda_ se t.o oIJ]lsJanje ne izazove vlastitim n apoz:.i:m.a , To se m oze jasno utvrditli u svim &lueaj evima erogenog mazohizm a. Izazivanje manje op~sa...ci:lj@1 da.. se izbj egne yeea QP~$.UOSLtek-re_

c

~sr~-me:banizam .

f\~ Ako je, Ikao posljedica vanjskog Ikocenja teznje za

ugoaom i Dlj ezine unutrasnje zadrtosti, o d vanjske i unu­

'trasnje psihicke stvarnosti nastala neka potpuno neugod­ na situaci ja . tada se eak i unistavanjem samog s ebe orga­ nizam jo~ uvijek .l1ukovodi naCeJoill.- ugode-neugode. To je s lucaj u m elailkolij i, na primjer. Kao posljednje utociSte melankolik p ose.ze za samouboj-stvom da bi nij esio neugod­ nu napetost. Mada je bilo ohrabrujuce uklinickom izucavanju mazo­ hizma doci dO' formulacija kO'je rusu bile u oprotuslov.l ju s. nacelom ugode-neugode i koje su omoguOile da ovu po­ javu uvrstimo u naSe o.pee znanje 0 psihickom aparatu, nije bilo ni1kakva razloga cia r,l:-~mo zadovoljni. Brojna pitanja su jos uViijek ostala bez o G:<.,. lvora, prije svega pitanje strah~ '!y'0misli n a smrt. Iz analize karaktera slijedi da je »nagon sniiti« w ak biopsiliickog kocenja i da :q.e postQjLnikakav m:imill:an mazohizam . S tovi~e, mogli smo uopce p osumnjafi u opravdanost se 0 mazoh izmu govori kao 0 posebnom n agonskom im puIsu kOJi tezi za neugodom . U meduvre­ m enu, nove su se ,p oteskoce p ojavile s druge 'strane. U traganju za cinjenicama koje bi shvacanje nacela nir­ vane ucinile koliko "je god moguce potpunim, naiSao sam

aa

286

u svojih pacijena ta na teinje za r aspadom, nesvjesnoscu, ne­

po ~j ~ ropadan j em lSlicru:rnzeIJ a ma . Nasao sam,­

ukratko, p sihicku gradu koj a je, cin ilo se, potvrdivala po­

st01janje stvar ne prvobitne teznj e za smrcu . Uvijek sam bio

voljan p reispitati svoje miSljenj e 0 pitanju nagona smrti

i prizna ti da su moji protivnici u pravu , ako sam mogao

naCi op ravdanje za njihovo glediste u klinickoj gradi.

AJi m oj i naj ozbiljniji n apori da nadem klinicki dokaz

za teoriju nagona smrti bili su uzaludni. Zaista, upravo

kad sam se po ceo kolebati u svom cvrstom odbijanju teo­

rije 0 nagonu smrti, nasao sam daljnji n epobitan dokaz

protiy n jega. Na irne, ova jaka Iteznja za raspadanjem itd.

'ugiavnom se ocitujt: na .kra ju lijecenj1L.... drugim ri.jeCima u

vrijeme kada je pacijent suocen sa zadatkom da svlasta

svo ju orga zmig]w t jes koh n___ Bilo Je to u najmaIijU rum

-=:KIiJnj e zbunjuju ce. Nada,Ij e, ova teznja se rijetko nalazila u mazohista; naprotiv, nalazila se upravo u pacijenata koji su razvili mazohisticke mehanizme do wlo neznatnog stup­ nja a gen italne mehanizme do vIlo V'isokog stupnja. To je povecaval0 zb rku, j er zasto bi pacijenti koji su bili pred ozdra vljenjem, ciji su mazohisticki mehanizmi bili jedva razvij eni i koj i n:isu pokazivali nikakve negativne terapij­ ske reakcij e prema lijecenju, tj. nisu imali nesvjesnu po­ trebu za kaznom - zasto bi upravo ovi pacijenti dopustili da »tihi« nagon smrti ima tako jak ucinak? I spjrujuCi starije teoridske formulacije, naiSao sam na aluziju u svojojknjizi Die Funktion des Orgasmus koja mi je po·kazala da sam jos 1926, a da to i sam nisam znao, naisao na klinicko proma,tranje koje tek sada mogu objas­ niti na zadovoljavajuCi nacin. Spomenuo sam u toj knjizi vrlo cudnu cinjenicu da se or'gazmick a tj eskoba cesto po­ tA f' t\l1 javljuje pod krin kom strah a 6d~.lllrti 1 d a je mlsao 0 po t­ \,,\O~ plinom spo nom za ovo Je u u nekjb. neu rot·Siklh l '~i 'ove. zana s idejom umiranJa. " M"'~ "" ~v'I ' - ze1in l u potrijebithsv . odnevni klinicki primjer da bih pokazao ranije previdenu cinjenicu koja je ovdje opcenito prisutna. Moram jos jednom r .. ;,iti da se ove klinicke pojave ne mogu potvrditi bez ~mjene karaktero-anaUticke tehnike, koja potJ?uno oslobada vegetativllO uzbudenje. H is­ teriena zena razvila je jaku genita,lnu tjeskob u p ri kraju lijecenja, izvjesno vrijeme nakon s to je a:klop slomljen. Za­ miSljala je spoJni cin kao okrutno prodiranje u vaginu, razvila misao da ogroman penis s ilom ulazi u njezinu pre­ malu vaginu, uzrokujuCi da se ona rasprsne. Ove su fan­ ~azije imale s voj e porijeklo u strahovanjima kao i spolnim rgrama njezinoga najranijeg d jetinjstva . Do one mjere do 287

k oje je njezina genitalna tj eskoba bila razr ijesena, pOstaIa je svjesnom r a nije nep oznatih orgastickih osjeta u geni. talnim organima i U m isicima bedara. Opis ala je Ove Os­ jete kao »lebdece«, »cuIne«, »slatke«, »kao da je elektrizi. rana« i, konacno, k ao izrazi to puteno otap~ Ipak

je jo§ pos tojao trag neodreden e genitalne tj eskobe. J ednog dana p ocela je zamislja ti lijecni'k a koji je zelio n a njoj izvrsiti bolnu operacij u, i u vezi s tom fantazijom sjetila se jake tj eskobe u odnosu p r ema lljecnicima iz vremena kad je imala oko d vije iii tri godine. BUo je jasno da je oVdje posrijedi genitalna teznja prema analiticaru nesto iskriv_ lj ena tjeskobom, teznja koja se djetinjim strahom od ge­ n itaJne operacije koristila kao obranom. Dovle nije bilo n ista neobicno u tom slucaj u. Medutim, s ada su se p oj avile vrlo ugodne fantazije 0 ge­ n1talnoj operaciji koju je zamisljala okrutnim prodiranjem. »To j e tako lijepo. Covjek pri tome nestaj e, umire, ko­ nacno je na m iru.« Fantazirala ~e gotovo ushieeno 0 oSje­ tima dozivljenim pod opeom anestezijom. Opisivala je kako se covjek gubi, postaje »jedno sa svijetom«, cuje zvU'kove »a ipak ih ne euje«, :povlaci se u sebe i rastvara se. Ne m ozem o zamisliti bolji opis nagona smrti. Medutim, daljnja

analiza je otkrila pravu funkciju ovog neobienog ponasa. nja. Pos tepeno su fantazije postale stvarnij~ mogle

su se j~sno o dvoj i ti u dvije kate~ rije, jednu neugodnu i drugu ,!!godnu. S obzirom n a njihov -sadtiaj, n eugodne fantazije su bile p reduvj et za ostvarenje ugodnih fantazija. Zastra­ suJuci, t}. mazoh istioki dozivljaj za kojim }e izgledalo da teZli mogao se razbiti u svoje sastavne dijelove. Zastrasujuca

fan tazija kao 'takva imaJa j e sljedeCi saddaj : »Lijecnik ce mi oduzeti penis iii 'nesto' iz m ojih genitalija.« Skrivena ugodna fantazij a je bila ova: »Lijecnik ee mi za to dati nesto drugo, bolj e, naime muski genitalni organ.«

Da bi eitalac bolje razumio vezu izmedu ovih dviju fan­ taziJa, zelim spomenu ti da je pacijentica imala brata stari­ jeg dvij e go dine, kojem je jako zavidjela zbog njegova pe­ n isa. Mislila j e d a djevojka ne moze postiCi tako veliku ugodu kao mladie. Zato je zeljela da se rijesi svojih zen­ skih genitalnih organa i da sebi pribavi muske. Na taj nacin, mislila je, bila bi u stanju spnijeCiti brojne tjeskobe, na primjer da bude r aznesena od muskog genitalnog or gana prilikom snosaja, iJ.i r asp rsnuee priliik om radanja djeteta iii za vrijeme oslobadanja od ekskremenata. A zapravo , ono za cime je tezila bio je najveCi moguCi orgasticki osjet. Mislila je da se ovaj osjet moze postiei u zeljenom stupnju samo uz pomoc m uSkih genitalnih organa. Osjecaji kojima 288

'e izr.EJ.k!:.:!?-!!/~!:inju za~mrcu bili su isti koje je dol.iyjela _ / _ 1 samorrC1J.i..g.a sti{;J(Om QSjetu, Ukr a tko, 1 orgazam i smrt v' ~iIi ~ p redstavljeni kao raspadanje, nestajanje, gubljenje ebe, otapanje; u jednoj prilici, ovi osjeti mogli su po­ :tati objekt _ l2,a j dublj e teznje; u drugoj p r ilioi, uzrok l!~j­ 'ace fjeskob.e. -J Ovo povezivanje o rgazma s idejom umiranja je opcenito. Na temelj u ovih uObic.aj enih klinickih primjera, dOlaZim9~ do slj edeeeg zak ljucka: tezn 'a zg_ n.e oggjan jem, nirvanom , ov'etna ~e s ' le nom za . , doiivlja jem tivili argan1zama. 1Prema tom e, ne pos,t ojl i ne moze p ostoj ati pomisao na smrt koja bi proizlaziJa iz stvarne smrti organizma, jer pomisao moze odrazavati ~m o ono sto smo vee dozivjeLi, a nitko jos nikada nije'dozi vio svoju- sm rt. Za sada, pomisii 0 smrti i umiranju koJe susrecemo u analizi izrazavaju se na je­ dan od dva naCina: iii postoje kao pomisii jakog ranja­ vanj a iIi uniStenja psihofizickog organizma, u kojem slu­ caju su praeene jakom tjeskobom i usredotocene na mi­ sao 0 genitalnoj kastraciji; iii postoje kao m isH 0 najve­ cem orgastickom zadovoljenju i ugodi u obliku pomisii na fizicko rastapanje, · raspadanje itd. u kojem slucaju su u osnovi misii 0 spolnom cilju. Pod posebnim uvjetima, kao na primj er u mazohista, sam orgasticki osj e t se dozivlj ava s nelagodom i, rna kolikot~o paradoksalno zvucalo teoretica­ rima nagona smrti, zelja za nirvanom se rijetko nalazi. Ukratko, upravo u mazohista nalazimo malo zastojne tje­ skobe i slabo razvijene pomisli na smrt. Telk sada, nekih dvanaest godina nakon p ocetnog teskog razlikovanja ,izmedu metafizicke teorije nagona smrti i kIi­ nioke teorije orgazma unutar dometa psihoanalize, moguce j e form ulirati bi tn~ razliku I?edu njima..?vtidva ~ s tC;l , t'!ko potpuno QP~cna.._temeIJe se na pacIJen OVlm negaUv: ..E!m terapi.i ski ~ reakcijaman-a izravno Interpretiranje~fmp­ .t0 ll?-~. Una sUS"e razvTIa usporedo jed a·ri- s drugim i bavila su se lstim problemom. Oba glediSta kretala su se u biofi­ zioloskom smjeru. Pr vo je zavrsilo u pretpostavd apsolutne ~ a-se patH-umr e; potonje je otvorilo put ~ijel o m sJ2letu _!.?blema u '~zrsa£t~araktera i~~)~_olos kih i psi-. hofiziolQn:ih odnosa. Mozda ee ova najvaznija proturjecnost sto se tice ispr avnog shvacanja pozadinskih Cinjenica jed­ nog dana biti smirena otkricem odnosa izravno p ovezanih sa zivo tnim procesom. calk i sada, medu tim, m aze se na­ vijestiti da je ono sto je teorija nagona smrti pokusala pri­ kazati kao razrjesenje zivota, upravo ono sto bi istrazivanje or gazma u skoro moglo r azjasniti kao bitnu znacajku zivog Sl

'

•

~b itn iiim

. 289

organizma.13 S obzirom na cinjenicu da je to u osnovi bio. losko p ro turj ecj e, one neee biti rijeseno u podrucju Psi. h ologije. Nema vise nikakve sumnje da mnogo a visi 0 tome ka ko ee se one konacno rijesi ti, da to nije stvar sitnica vee odluOna tocka pnirodnili z.nanOs.bi. Ovdje se bavimo p1talllje m pr;.llro de!i funkcije tefuje za oterrecenjem koja upra. vlj a svim Zivim organizmim a, koja j e, do sada, bila sadr. i ana u nej asnim konceptima »naceia n irvane«.14 (VuGODA. TJESKOBA. UUTNJA I M1SICNI OKLOP

veJ) ogranieavanje n agona koje zahtij eva suvremeni svijet i -cia bi bio u stanju da se bori s en~rgiT~m zastofakoja pro­ izlazi iz ovog ognmicavallja , ego mora proer - i@cU prQ: enu . Proces-mf Koji mislimo, iako 0 njemu govorimo u aPsolu tnim izrazima, definitivno je uzrocne prirode. Ego, tj. onaj dio osobe koji je iziozen opasnosti, postaje kru kada je s talno podvr ut is' . Lslif.nim S1! kobj ma jzmedU potrebe ' _ g svijet.a ·koji izaziva strah. On stjece u om procesu tra jan, jlytomatski nacin reagiranja. tj. §yoj "karakter«. To je kao da~ afektivna licnost_oklopila, kao rje tvrda::::ljuska koj ~ razvija namijenj ena da otkloni i osiabi kako Rdarce~ vanjskog svij eta, tako i zahtj eve unutras­ njTh teinla. Ovo oklopljivanje cini osobu IIij1n je os,iellfu:gm na neugoau, ali takoder ogranicava njezinu libid n!! i ag@: ""Sivauj?okretnost i taka smanj uje njezinu sposobnost za postizanj e ugoc;ls;. Kazemo da je ego postao m ani e elasti­ Can i viSYI1!t, t~_
-wr

o -]e. ~ se karakterni oklop slomi putem analize karaktera,

IJ Kao konkretniji primjer mogao bib navesti spajanje dvi ju spolnih stanica. Mozem o tek nagadati duboku vezu s orgastickim osjetima r as tapanja. "Biljeska, 1945: Odlu~na vainost spolno-ekonomskog razumijevanja misli »rasprsnuea«, »umiranja«, »topljenja. itd. stvarno je otkrivena tek 1936---40, kada su, na tem elj u ove hipoteze, zaista otk riveni bioni i fizic ka energija u atmosferi. Danas znamo da je neurotski strah od rasprsnuca izraz inhibiranog orgonskog sirenja biosustava.

290

vezana .~sija redovito prva izlazi na p'ovrsinu. ~li, da Ii je cesto spommJano vezivanje agresije iIi tjeskobe konkretno predstavljeno? Ako dalje u anaIizi karaktera uspijemo osloboditi agresiju vezanu u oklopu, posljedica je oslobadanje tjeskobe. Tjes­ koba se tada maze »pretvoriti« u agreslJu a agrestja u tje­ skobu . Da Ii je odnos izmedu tjeskobe i agresije jednak odnosu izmedu tjeskobe i spolnog uzbudenja? Nije lako odgovoriti na ova pitanje. Na~a klinicka istrazivanja otkrivaju neke neobicne cinje­ nice. Spu tavanje agresije i sih icki oklop idu ruku pod ru­ ku s pove am m onusom; katkad postoJi cak i krutost mi­ sJm,a.J!.dQ'@ 1. tijel~:.-AfeEtivno zat
291

Ova su pr omatranja potakla Ferenczija da razvije svoju ~kt i vnu tehniku in terferencije«. On je uocio da spreca_ vanj e traJillh mlSJ.cm h r eakclj a po veeava zastoj. Slazemo se s u me, ali - osjecamo da se iz till promatranja moze zakljuciti vise, a ne sarno 0 kolicinskim p rom j enama u uz­ budenju. To je stvar fu~onalne istovj etnosti izmedu ka­ r ak ternog oklopa i misicne. Iiiper tonr jem mis ic ne kruTostl. ..-- SVaKO je povecan je....miJ.icno&-tonusa-LJ,lkruCivan je znak {fa ~u 'vegetativno uzb uc1eni~. tjeskobq..JIT spOI;ifO . ~e.m i vezanc-Kada n astaju genitalni osjeti, n ekJ pad­ Jen fl uspIJ evaju da ih uklone ili oslabe _p utem_ motornog nemira. Isto vrijedi za osjecaja tj eskobe. U vezi s time, podsjetimo se na veliku vaznostkoju motorni ne­ mir ima u djetinjstvu kao sredstvo za oslobadanje energije. Cesto se primjecuje da postoji razlika u stanju rnisiene napetosti prije i nakon sto je razrij d eno jako potiskiva­ nje. Obicno,"Kada su pacijenti u stanju otpora, tj. kada je neka misao iii nagonski poticaj iskljucen iz svjesnoga, oni osjeeaju napetost u tjemenu, gornjim dijelovima beda­ ra, misiCima stegna itd. Ako uspiju svladati ovaj otpor sami od sebe iii ga razrijesi analiticar putem ispravne interpre­ tacije, oni se osjeeaju iznenada kao olaksani. U takvoj situa­ ciji jedna je pacijentica rekla: »To je kao da sam dozivjela spolno zadovoljenje.« Znamo da svaka uspomena na sadrtaj potisnute misIi takoder izaziva psihicko olaksanje. No. o vo olaksanje ne zna­ ti ozdravljenje, kao sto neupuceni vjeruju. Kako se zbiva QYQ ..9l~? Uvijeksmo tvrdili da ga izaziva ~sl oba· danje ranije vezane j?sihicke energ.ile. Zanemarimo sad~k­ sanJe 1 oSJecaj zadovoljenja koji su povezani sa svakim novim shvaeanjem. P sihicka nape ~Q.~ Lo1akSanj.e...ne---megu postpjati !?ez tjelesnog posredovanja , jer su napetost i Q.P.ust~Elje bio­ fiz©
liPiJanTe

292

od gornje strane ~_A9. uglti u sta, kao i izvjesna kru­ tos t u....izraz1l.J)cij.u uz~okpYma_kru toscu misicja ocnog kap. ka. Misi6i b eda r a sugotovo u vij ek napeti. T ipican prisi· Ian kar akter r azvija opcu miSienu k r utost; u drugih paci· jenata ova je krutos!.zdruzena s mlitavoscu (hipotonu.s) dru­ .'-c1ili mmcnih poar uc ja. sto medutim ne odrazava opl,lstenost. se cesto vidi u pashmo·femi ninih karaktera. I postoji• naravno, krutos t u katatonom stuporu. koja je pracena p'otpunim psihic.kim oklopljivanjem. Ova se redovito objas· nl ava poremeeajima ekstrapiramidnih inervacija. Ne sum­ njam o da 's u odnosni zivcani traktovi uvijek ukljuceni u prornjene rnisicnog tonusa. U ovoj inervaciji, medutim, po­ novo primjecujemo sarno opci poremecaj funkcije koji je izrazen putem nje. Naivno je vjerovati da je nesto objas­ njeno ka da se utvrdi inervacija iii njezin put. Psihicka ukrucenost u postencefalitickom stanju nije »iz­ raz« miSicne ukrucenosti , niti njezina posljedica. MiSicna ukrucenost i psihicka U'krucenost su jedi g:styn;:z n~gt rtrecaja-v~eta1i~~SkOg sus.t-ava-ka o cje· IIDe:' A- oVoreno je p itanje da li~m poremecaj ekstrapi· ramidne inervacije nije posljedica necega djelotvornog na primarnoj razini. sto je vee uniStilo sam vegetativni apa· rat, a ne sarno pogodilo organe. Mehanisticka neurologija, na primjer. objasnjava grc analnog sfinktera na temelju stalne uzbudenosti zivaca koji mu pripadaju. Razlika izme· du meh anisticko·anatomskog i funkcionalnog glediSta maze se ovdje la1ko pokazati: spolna ekonomij a shvaca zivce sa­ rno k ao posrednilke opce vegetativne uzbudenosti. Grc analnog sfinktera, koji je uzro.kom brojnih vrlo jakih crijevnih .p oremecaja, izaziva strah od defekacije stecen u djetin jstvu. On stvara zatvorenost. Njezino objasnjavanje ugodom sto je stvara zadrZavanje defekacije cini se da ne dopire do srZi stvaI1i. Berta Bornstein opisuje zadrlavanje praznjenja u djeteta odgodinu i po. U strahu da ce smo· citi kolij evk u. dijete je bilo u stalnom stanju grca i mo­ glo je nocu spavati sarno u skvrcenom sjedecem polozaju sa stisnutim rukama. MiSieno guranje prema natrag i zadr· zavanj e fecesa je prototip potiskivanja opcenito i njegov je pocetni korak u analnom podrucju. U oralnolP po_c:lrucju, potiskivanje je izrazeno ,k ao 'SItiskanje miSica usta ( grc ~..E1iSiCju g!,l~Jj.ana, grla i grlli!i; u gen~ podrucju, ono Je izrazeno stalnom napetoseu zdjelicnih misica. Oslob adanj e vegetativnog uzbudenja iz njegove fiksacije ~ napetostima misica glave. vrata, celjusti. gr kljana itd.• Jedna je od nuznih pretpostav.k i zay klanjanje oralnih fik­ sacij a uopce. Prema :rlasirii iskustvima u analizi karaktera,

To

293

oi uspomena na oralna uzbuc:tenj a i zelje niti razmatranje ge­ nitalne tjeskobe ne moze imati ist u terapijsku vrijednost. Bez nje, pacijen t se sjeca, al i ne dozivljava uzbuc:tenja. Ova su obicno vrlo dobra skrivena. Ona izbjegavaju da bUdu primijecena krijuCi se u vidlj ivim nacinima ponasanja koji se cine dijelom prirodne strukture neke asobe. rem ' tan ' . vezivan 'a e­ Najvainije tajne p olos ' ~t' e IJ icno su sadrfan e u p oj avama kao sto su : bezbojan, s Ia i 1 krestav glas; govor sa stegnutom gor­ njom usnom; izraz lica poput maske iJli nepokretan; cak i neznatni nagovjestaji takozvanog »djecjeg« lica ~~ nevidljivo nabiranje cela; spustene vj ede; nape~_ menu, skrivena, neprimjetno pretjerana osjetJjivost grla; brz, nagao, usiljen nacin govora; lazno znojenje; glasovi iIi po­ kreti prilikom govora koji se cine tek sIucajnima; izvjes­ tan naein spustanja glave, iH tresenje glavom, spustanje prili kom motrenja itd. Nije tesko uvjeriti se da se tjeskoba genitalnog dodira ne pojavlju~_ dokle god se ovi simptonu u podrutj ima glave i vrata ne otkriju i uklone. Genitalna t jesKol:5a Je u veCini slueajeva premjestena narocito prema gornjem dij elu tijela i vezana u stegnutom m iSicju vrata. Strah od genitalne operacije u mlade dj evojke bio je izra­ zen naeinom na koji je drfala gIavu dok je lezala na kauCu. Na kon sto je postala svjesna ovog neobienog nacina dna­ nja glave, sarna je rekla: »Lezim ovdje kao da je moja glava prikovana uz kaue.« U stvari, ona je zaista davala izgled kao da je nevidljiva snaga drzi dolj e za kosu i ne· sposobna je da se pomakne. Pitat cete se, opravdano, da Ii ovi koncepti ne protu­ rjeee drugoj pretposrtaJVci. PdVecani tonus m i§icja je narav· no parasimpat£c~olna fun~ smanjeni tonus i para· liza m l § H~J a , s d ge strane, su simpaticko·anksiozna funk· si,ill. Kako se to slaze sa Cin jemcom da zabrlnuto zadi'­ zavanje fecesa iIi govorna inhlbicija u djeteta idu ruku pod ruku s m iSicnim stezanjem ? IspitujuCi teor iju povezanu s ovim einjenicama, morao sam sebi postaviti ova p itanje i, kroz dugo vremena, nisam bio u stanj,ll naci ob jasnjenje. Medutim, kao sto se uvijek dogada kada iskrsnu ovakve teskoce u istraf ivanju raznih odnosa, upravo njegov zago­ netan vid doveo je do produbljivanja uvida. Prije svega, moralo se razumjeti da ...2,r oces miSicne na· petosti u spolnom uzbuc1enju ni je mo gao b id isti k ao I1,ro' ~m g i cne napetosti u t jeskob i. U ocek!viiiiju opasnosti mi­ sicje je napeto, kao da je Spremno za djelovanje. Zamislite jelena koji se p riprema da pobjegne. U stan;u uzasa, svako uzb udenje iznenada na pusta miSicje (»paralizir anod uia­

294

5a«). Ciiljenica da se u slucaju uZasa nehoticno praznjenje Jlloze dogoditi kao posljedica iznenadnog popustanja anal­ nag sfinktera, takoc1er se slaZe s nasim ka ncep tom odnosa izm edu tjeskobe i simpaticke funkcije. Na t aj se nacin sim­ paticka, strahom izazvana, dijarej a u sIucaju straha moze razlikovati od parasim paticke dijareje stvorene u godom u 51ucaju spolnog uzbudenja. Prva se temelji na paralizi sfink­ tera (simpaticka fu nkcija) ; potonj a na povecanju peristal­ tike crijevnog misicj a (par asimpaticka funkci'ja). U spol­ nom uzbudenju m iSicje se steze, tj . priprema za ma tarnu radnju, za dalje stezanje i opustanje. U ocekiva nju punom tjeskobe, s druge strane, misicj e je zahvaceno stalnom na pe­ toscu sve dok n ije oter eceno nekim oblikom motorne ak­ tivnosti. Tada 's e iii prepus ta paralizi ako dolazi do reak· dje uZasa, iIi ga zamjerrjuje reakcij a motornog bijega. Mi­ sicje moze, medutim, ostati napeto, t j. ne opustiti se ni u jednom od dva oblika. U tom slucaju, uspo stavlja se sta­ nje k oje se, nasuprot paralizi od straha, moze nazvati uko­ cenoscu od straha. Promatranje pokazuje da u paralizi od straha m iSicje postaje mlitavo, iscrpeno je uzbudenjem; va­ zomotorni sustav, s druge strane, dostize stanje punog u z­ budenja : akutne palpitacije, obilno znojenje, bljedoca. U sIucaj u ukocenosti o d straha periferno miSicje je kruto, osjecaj tjeskobe je odsutan iIi je sarno dijelom razvijen; covjek je »oCigledno miran«. U zbilji, covjek se ne moze pomaknuti i nesposoban je za fizicki bijeg kao i vegetativni bijeg u sebe. Sta sma nauCili iz ovih cinjenica ? .,Mijicna ukrucenost Jf ' moze preuzeti mjesto vegetativ e t 'esk Z'~ ZellO na drugi -na tn, lsto--nzbtlc1~ . .. -- _._"' -, srraha poduzima bijeg Rrem ~ \lllutra oa strahau potr e151java p:Iisicje da 1lvanJe organizinCf.B s:to= - oze s~7o'citi - a .Fos05a za vrijeme operacije pod 10­ kalnom anestezijom pokazuje istu miSicnu ukocenost. Aka se oine namjerni napori da se opusti, tjes koba se odmah po­ jacava u obliku palpitacij a i znoj enja. Tako misicna nape­ tost kaja je prisutna i nije rastvorena u motornom oslo­ badanju trosi uzbudenjekoje bi se inace pojavila kao tj eskoba; na taj se naCin tjeskoba zadrfava. U ovom pro­ cesu p repoznajemo pralik veziva nj a tjeskobe putem agres ij e kOja, kada je i ona sputana--;=-­dovodi do afekilv~n e z7ikoce-

1

k

IS

Teorij a evolucije morat

ce

odluciti da Ii se biolo§ko oklopljivanje

ornjace, na primjer, r azvilo na isti nacin.

295

nosti. Ovo vezivanje tjes'k obe dobra je poznato iz neurot. sXih formacija. Ova klinicka otkrica su ad velike vainosti za tesrrijl! afe.... kata. Sada bolje shvacamo medusobni odnos: -:Karakterne zakocenosti iIi o k lopa i m iSicne ukocenosti' 2. O puStanja m iSicne u kocenosti i oslo badanja tjeskobe.' 3. V ezivan ja tjeskobe i us postavljanja m isicne ukocenosii' 4. MiSicne napetosti i libidne inhibicije; , 5. Libidnog opustanja i m isicnog opustanja. Prije nego sto for muliramo teorijski zakljucak na teme­ lju ovih otkrica, pogleda jmo daljnje klinicke einjenice koje se tieu odnosa izmedu miSicnog tonus.§Li 2.Po1ne napetosti. Kada, u tijeku _analize Karaktera,~mLnapetos qoClm da uzmiee zbog slabljenja karakterne kore, tada - kao sto smo IS-m il - na povrsinu dola~i tj~_~koba Hi agresija iii Iibidni poticaj. Libidni poticaj smatramo protjecanJ~ bii:OerijaTtjeTes~h S~a-PLeU1a periteriib. a-;t,ieskph ij'....sma­ ramo protj eC,anj em u zbudenja i tjelesnih sokova prema Sre. diStu. Agresivno uzb udenje takoder odgovara uzbudenju us­ m:rerenom prema _p~e riji, ali onom koje se odn~sLsamQ na J!liSicje ' IJdo v ,,-:;-Ako se uzbudenje koje teee u sva tri - sn1j era moze osIoboditi iz miSicne ukocenosti , iz povecanog trajnog miSionog tonusa , tada moramo zakljueiti d ~ miSicna hi pertonija ereds tav lja inhilJi9iiu tijeka svako 1ika uzbutten ja.. (ld,gode, tjeskobe, bijesa) iIi i?p:rr.rn znacajno 4=fu1~jegjt: l'eg£1,ativnQg.st.r~. To je kao da je izazvan'i m I ICIJa zivotnih funkcija (libido, tjeskoba, agresija) for­ mlranjem mfSicnog oklopa ako bioloske jezgre odredene osobe~ Ako oblikova11je karaktera ima tako blizak odnos prema tonusu miSicja, mozemo pretpostaviti da postoji funk­ oionalna jednakost izmedu neurotskog karaktera i miSicne cBS-tonUe. S120menut cemo aodatna ofknca kOJa potvti!uJu ovu pretpostavku; spomenut cemo i otkrica koja bi mogla moida ograniciti vainost funkcionalne jednakosti karakter­ nog oklopa i miSicnog oklopa. _ S fenomenolos1kog 'je stajalista jasno da if privlacnos1, tj. s olna rivlaeivos t, moze uglavnom opisati 0- emm svoj­ stvom rnisicj a koje Je praceno protJecanjem pSI I e uvah­ ~os.ti. X itmi.fnost neeijih 'p okreta, izmjena misicne napetos­ t L.L.o~uja u pokre~iau zajedno sa--sposohnos-cu za jezicno modulirarrj e. Lo-p_cu muzikarifi)tt---{f-t-a-kvih--ljudi -t& ­ koder imamo osjecaj izravnog psihickog dodira. Drazest dje­ ce koja nisu bila podvrgnuta nikakvim Jakim prisilama, naroCito u analnom podrueju, ima isti temelj. S druge stra­ ne, ljudi koji su fizicki ukoeeni, nezgrapni, bez ritma, odaju dojam da su i psihicki ukoeeni, drveni, nepokretni. Oni go-

ore lIlonotono i rij etko su muzikalni. Mnogi od njih ni­ ~ada se ne »opuste«; druge tek b Iiski prijatelji nagovore da se "malo opu~t~«. U O\~om slueaju, iskus~ ?roma~r~e mo­ odmah utvrdItI promJenu tonusa u IIl!1S1CJU. PSIhlcka i tjelesna kru to s t tada ollisu s.licna ocitovanja; one su funk­ cionalno istovjetne. U mu§karaca i zena ove vrste imamo utisak manj kavosti i u erotici i u tjeskobi. Zavisno 0 dubini takva oklop lj ivan ja, uk~ost moz.e-pratiti vise ili. manje jaka unutrasnja uzbudenQst. promatrajuCi melankoliene iIi potiStene pacijente, nala­ zimo ukoeenost u njihovu govoru i izrazima lica, kao da je svaki pokret moguc sarno putem ,svJadavanja nekog ot­ pora. U manicnih pacijenata, s druge strane, svi poticaji kao da naglo p replavl'juju Qitavu lienost. U katatonom stuporu, psihicka i misicna ukoeenost se potpuno podudaraju; iz tog razlog a , razr jesenj e ovog stanja obnavlja psihicku i miSicnu pokretnost. Ovako promatrano, takoder je moguce utrti put do razu­ mijevanja smijeha (»veseo« izraz lica) i zalosti (potiSten izraz Iica) . U smijehu se miSicje lica steze; u potiStenosti one postaje mlohavo. To je potpuno u skladu sa einjenicom da je miSicno stezanje (trza'j dijafragme u slucaju smijeha, »smi­ jeh koji trese trbuh«) paTIl~im.pa~o .Llibidno, .nok je mi­ siena mlohavost simyatitka L.protulibidna. U takozvanog genita.lnog ,k araktera l6 koji ne trpi ni od kakva zastoja uzbudenja iii trajne s.putanosti uzbudenja, postavlj a se pitanje ne razvija li on iIi pak ne moze razviti misicru ok,lop, To bi b io dokaz protiv moje tvrdnje da je, U osnovi, Ikarakterni oklop funkcionalno istovjetan miSicnom oklopu . Jer, gtmitalni kara1kter je takoder razvio » karakter« .~ Istrazivanje ovih karakternih tipova pokazuje da i oni mogu razviti oklop, da oni imaju sposobnost ,j da se ograde pro­ tiv neugode i da se postede tjeskobe. U tomslueaju, medu· tim, postoji veca krutost u ponasanju i izrazu lica. Ovi uvjeti negativno utjecu 11a spolno uzbudenje i sposobnost za spolnu ugodu, ali ne nuino i 11a sposobnost za rad. Me­ dutim, rad .koji se obieno izvrsava bez nap ora ,j osjecajem r ugode zamijenjen 'je mehaniekim izvrsavanjem, bez ugode. \ ~"y£li!JCi s~ol~__ iivot d aje ~ajbOlju ~r:uktur~ Osnovu za p rOlzvodnu- Ei;J.~RazliKaTZmeaUoklopa neu­ rotskog k araktera i oldopa genita1nog karaktera lezi u t ~to Je_ ]1 ptVog ID1 SH"na k$it6stJi8t~m!ili!<~ do

ze

rne-

m dijelu 16 Usp. »Genitalni karakter i neurotski karak ter«, u Drugo ovog sveska.

297 296

se u potonjeg moze upotrijebiti iIi rasp olagati njome pre.

rna z.elj iP

SIJedeCi prim jer je p rikladan da nam pokaze funkcio. nalan odnos nekog .k arakternog stava prema m iSicnoj nape­ tosti i vege tativnom uzbudenju. Analiza karaktera nekog pa­ cijenta pokazala je da se on istice povrsnoscu k omunicira_ nja, tj . sve ~to je iznosio b ilo je povrsno; paeijent je saIn osjeeao da je to »puko Cavr.1janje«, cak i kada je rasprav. ljao 0 najozbiljnijim s tvarima. Ova povrsnost, uskoro Se pokazalo, pos tala je sredisnji karakterni otpor. Kojeg Ii bo. Ij eg sredstva za uniStavanje svakog afektivnog poticaja! U pocetku je analiza otkrila da su »cavrljanje« i »povrsnost« p r edstavljali poistovj eeenje s maeehom, koja je imaIa iste erte karakter a. Ovo poistovjeCivanje s majcinskim Iikom saddavalo je pasivno-feminini stay prema oeu; a cavrljanje je bilo pdkusaj da se pridobije homoseksualni objekt, da se o n obraduje, da se p ovoljno raspolozi, da se »tetosi« , kao ~to bi se cinilo s opasnim lavom. N0 i on je djelovao kao zam jenski dodir, jer, dok se poistovjeNo s maj cinskim Ii­ kom, pacijent nije imao nikakav odnos s oeem. Osjecao se u dalj enim od njega, sto se pokazalo tek kasno u analizi._ Ova potiskivanje jake agresije prema oeu Iezalo je u ko­ rijenu i hranilo ova udaljavanje. Stoga je cavr ijanje bilo takoder izraz pasivno.femininog snub.Ijenja (vegetat,ivna fun kcija) , otklanjanje agresivnih sklonosti (funkcija okIopa) i nadoknada za nemoguenost uspostavIjanja dodira. Psihic­ ki sadrlaj p ovrsnosti mogao se formulirati otprilike ovako: ,,2elim i moram da predohijem oca na svoju stranu, moram m u u dovoljiti i razveseliti ga; ali ja to uopee ne volim da radim; nije mi nimalo stalo do njega - mrzim ga, duboko unutra. Nemam uopee nikakav odnos prema njemu, ali ne smijem dopustiti da se to otkrije." Uz ove psihicke stavove, pacijentova nespretnost i misiena krutost bili su odmah ociti. Lezao je tamo na nacin d obro poznat analiticaru ka­ raktera: ukoceno p oput daske, kruto i nepokretno. BiIo je jasno da ee svaki analitick:i nap~r biti beznadan dok se ovaj rniSicni oklop ne oslabi. Mada je davao utisak da se boji, pacijent je r ekao da nije svjestan da ima ikakve tje­ lJ Sa stajaliSta spoIne ekonOmije, nije toliko vaZno da je biopsihicka energija vezana; vaian je oblik u ko;em se ovo vezi~ odvlja, da Ii -ognmtl.':a ~a ko!1sHost eiiergiie iIi ne. Cilj rnentalne h lgijene-rremoze lm:t sputavanje sposobnosti k~a da r azvije oklop; njen je cilj sarno da osigura s~odnu pokretnost i na'veee rnoguce ras o!agan'e, vegetativnorn energijom, tJ. da osigura fleksl I os 0 0Pih Ova] zada­ - f'a"R se ne moze usklaru ti s postojeCirn obrazovnirn i rnoralistickim in. stitucijama,

298

sko be . U~ navede~e e r te, o.dav~o· je j ~ka .stanj~ deperso?a­ Iizacije i lmao beZlvo tan os]eCa] u seb l. Njegovl vr lo zamm­ J'ivi dozivljaji iz djetinj stva nisu bili znacajni kao takvi ·ii u oclnosu na njegove neurotske simptome; za sada, za­ 1 im ao nas je sarno nj ih ov odnos prema ovorn oklopu. R a­ ~ilo se 0 probijanju ovog oklopa, 0 tome da se iz njegovih e1emena ta izvuku kako djetinja p rethistorija, tako i vee po­ malo odumrIa vegetativna uzbude nja. ponajprije, po vr~nost se p okazala kao »strah od dubine«, naroCito strah od pada. U vezi s time, pacij ent je donio uvjerJjive izvj e~ taje da je strah od padanja zaista p r evIa­ davao u njegovom zivotu. Bojao se da se ne utopi, padne u planinsku provalij u, padne s palube broda; bojao se spu­ stanja toboganom, itd. Uskoro je postaIo jasnim da su ove tj eskobe povezane i imaju kor ijen u iZbjegavanju t ipicnih osjeta dozivI'javanih u podrucj u dijafragme dok se usp inje­ mo dizalom. U knjizi Die Funktion des Orgasmus pokazao sam da se strah od ot gastickog uzbudenj a u nekim sluca­ jevima konkretno dozivljava kao strah od padanja. Zato nas neee iznenad iti da je pacijent trpio upravo od jakog orgas­ tickog p oremeeaja ove vrste. Ukratko, povdnost je bila viSe no pasivan stay Hi »urodena« karakterna erta; ona je imala vrlo odredenu utogu u pacijentovim psihickim ope­ racijama. Bila je aktivan stay, otkIanjanj e »straha od du­ bine« i osjeta vegetativnog uzbudenja. Morala je postojati veza izmedu ovih dvaju otkIanjanih stavova. Pom iSIjao sam da je strah ad padania morao bili istovjetan strahu od vege:. ta tivnog uzbut!enia _Ali kako? PaCljent se sjeeao da bi se, ,kad se kao dijete IjuIjao, odmah ukocio, tj. zgrcio miSice cim 'je osjetio dijafragmat­ ske osjete. Njegovo drlanje obiIj ezeno nezgrapnoseu i po­ m anjkanjem uskladenosti, potjece iz tog razdoblja. Bit Ce zanimlj ivo muzikologu da, cini se, nije imao sluha za gIazbu. Ali ovo poma nj'kanje 'II1Juzil.kaJInosTi mogio se svestli. lIla dru­ ge dozivljaje iz djetinj stva. U yeti s povijes cu n jegova ne­ dostatka dodira i njegova miSienog oklopa, ana.Jiza je po­ 'kazaia da je i taj nedostatak sIuzio kao otklanjanje vege­ ta tivnog uzbudenj a. Sjecao se da je njegova majka imaIa obi­ caj da mu pjeva sentimentalne pjesme Ikoje su ga neopi­ sivo uzbudivale, dovodile ga u stanje napetosti, izazivaIe nemir. Kada je lib idni odnos prema majci bio potisnut zbog r azocaranja njome, muzikalnost je t akoder postaIa zr tvom potiskivanja. Nije to bio sIucaj sarno zato sto su odnos pre­ rna majci p oglavito podrlavali m uzicki doZivIjaji, vee i zato ~ to nije mogao podnijeti vegeta tivna uzbultenja izazvana n jezinim pjevanjem. A ovo je bilo povezano 5 uzbudenjem

299

koje je dozivljavao u djetinjoj mas turbaciji i koje je do­ vela do razvijanja akutne tjeskobe. U snovima pacijenti cesto p rikazuju svoj otpor otkrivanju nesvjesne grade kao s trah da idu u podrum iIi strah od pada u jamu. Znamo da su ovaj otpor i njegova predodZba u snu povezani, ali to jos ne razumijemo. Zasto bi ne­ svjesno bilo povezano s dubinom, a strah od nesvjesnog sa strahom od pada? Ova zbunjujuca situacija rijeSena je na sIjedeci nacin: nesv' esno je s remiS te isnutih ve _ tativnih uzbu denj~tj. uz u enJa kojima ,qjje dozvQ! ~ 'a se rasterete i teku siobodno. Ova uzbudenja ·s e dozivJavaju u Jednom od dva oblika : ~1 jokretljivosti. Oni su slieni onim osjetima u podrueju srca i drjafragme i u ml5!CjU sto se dozivljavaju u stanju straha iIi prili'kom brzog spustanja u dubinu. U vezi s time valja spomenuti i osjete koji se dozivljavaju u po­ drueju genitalnih organa kada stojimo na rubu strme pro­ valije i gledamo dolje. U ovoj situaciji osjeeaj genitalnog stezanja obieno prati predodzbe 0 padu. Cinjenica je da pri samoj pomis-li na opasnost organizam djeluje kao da je opasna situacija zbiljska i povlaeise u sebe. U slueaju straha, kao sto sam objasnio ranije, energetske katekse u obliku tjelesnih sokova teku prema srediStu organizma i tako stvaraju zastoj u podrueju genitalnih organa i dija­ fragme. U slueaju pada, nadalje, ovaj fizioloski proces je automatska reakcija organizma. Z ato, mi2.£Q.. dup,i.11e..LmisaO­ pif4J,mta-mora ju bili funkcio nalno istovietne oS Qs.if:tom s redisnjeg .1J.Zbudenja u organizmu. To takoder omogucava

da razumijemo inaee neshvatljivu cmjenicu da ljuljanje, brzo spustanje itd. mnogi ljudi do~ivljavaju s mjesavinom tje­ Sikobe i ugode. P rema spolno-ekonomskoj teoriji,18 tjeskoba i ugoda su blizanci, nastali iz istog korijena a kasnije su­ protstavljeni jedan drugom. Da se vratimo nasem pacijentu: objektivno je opravdano opisati njegov strah od nesvjes­ nog kao istovjetan njegovu strahu od dubine. Sa stajaIiSta spolne ekonomije, prema tome, vidimo da je povrsnost na­ seg pacijenta bila aktivan karakterni stay za izbjegavanje vegetativnih uzbudenja kako tjeskobe tako i ugode. 18

Usp. Reich: »Der Urgegensatz des vegetativen Lebens«, Zeitschrift

Afekti vna zakoeenost takoder spada u ovu kategoriju. odnos izm cdu m iSiene ukoeenosti, s jedne strane, i karak­ terne p ov rsn?~ti i pomanjka,r:ja do~ir.a, s ~ruge. ~~r~ne, jos valja obja~mtl. Moz~. se r~cl da, bZlOloskl, mlSlcm oklop ispunjava 1St r , st ispunjavaju psih~i Spolna ekonomija ne smatra pri­ iiiiifan odnos izmedu \Z1oloskog i psihiekog aparata kao od­ nos uzajamne ovisnosti vee kao odnos funkcionalne is to­ vjetnosti s istovremen~m opreko~, tj: pr?mat.~a o~nos. ~ija­ lekticki. Stoga se dalJe postavlJa pltanJe ruJe h IDIsl£na ukoeenost funkcio .. ' t rnom ok"fopu, 0 - ­ an u dodira afektivnoLEk9cenostL itd. Suprotan od­ ' nos je Jasan: fiziolo sko~uje 2.sihicko pona­ sanje i obrnuto:-Cin jenica da ovo dvoje uzajamno u tj e8u' Jedno na drugo, " medutim, daleko je manje vazna za shva­ canje psihofizickog odnosa nego sve sto podupire shva­ canje njihove funkcionalne istovjetnosti. zelim navesti jos jedan klinieki primjer koji nepogre­ sivo pokazuje kako se vegetativna energija moze osloboditi iz psihickog i miSienog.-Dk1opa. Drugog je pacijenta obiljezavalo njegovo jako falicko-nar­ cisticko otk,Ianjanje pasivno-homoseksualnih poticaja. Ovaj srediSnji psihicki sukob otkrivao se u njegovu vanjskom izgledu: imao je ukoceno, pretjerano uspravno drzanje tije­ la, a njegov je karakter bio kompenzatorno agresivan. Bio je pOitreban ve1ik analiltitki napor da bi pacijent pos:tao svjestan ovog sll'koba, jer je davao jak otpor prepoznava­ nju i probijanju analno-homoseksualnih poticaja. Kada je konacno doslo do probijanja, pacijent je pretrpio, na moje cudenje, vegetativni sok. Jednog dana dosao je na analizu s ukocenim vratom, jakom glavoboljom, prosirenim zjenica­ ma, koze naizmjenieno pjegasto crvene i bJijede i s jakom tjeskobom. Pritisak u glavi hi popustio kada ju je pokre­ nuo i pogorsao bise kad ju je driao na miru. Jaka mue­ nina i osjecaji vrtogla'Vice upotpunjavali su sliku simpatiko­ tonije. Pacijent se brzo oporavio. Slucaj je bio upadljiva potvrda valjanosti mog gledanja na odnos izmedu karak­ tera, spolnog zastoja i vegetativnog uzbudenja. Cini mi se ?a Ova otrkriea takoder pruzaju uvid u problem shizofrenije, Jer su u pravo u psihozama fun1kcionalni odnosi izmedu vege­ tativnih i karakteroloskih sastavnica tako tipieni i tako oCiti. A ?ostoji dobar razlog da se vjeruje da ce novo gledanje ko Je smo Qvdje opisali jednog dana dati dosljedno i za­ dovoljavajuce obj asnjenje ovih odnosa. Ono sto je ovdje novo nij e znanje da su psihieki aparat i vegetativni sustav

fur Polilische Psych%gie und Sexual6konomie, 1934.

301 300

u razvitku prirode (evolucij i) mozerno ustanoviti dva ve­ rka skoka koji su bili uvod u dalj nje, postepenije procese lazvitka. prvi je bio skok od n eorganskog stanja do organ­ r kog Hi ve; etativnog stani a . D ru~ Je 5,10 skok od organ­ ~~J>_vegetatnl0g stiirija do razvo ' a ~ ih~ aro-2-.. ti razvoJa _s':!lestI ~ , n]ezmorn sredlSn]Om spo sob no seu za sal1'ftj"5vitest.,l lkohko organsko raste iz neorgans kog a psihic­ "ko jZVegetcrtivnog, utoliko oni nastavljaju da fu nkcion iraju i djeluju u skladu s o snovnim zakonima koji upravljaj u nji­ hovom matricom. U nacelu, u organskom nalazimo iste ke­ mijske i fizicke zakon e koj e na.Jazimo u neorganskom; a u psihickoj sastavnici nalazimo is te os novne r eakcije napetos­ ti i opu:§tanja, zastoj ener gije i os lobadanje, uzbudljivost itd. koje nalazimo u vegetativnoj sastavnici. Ocito, funkcio­ nalni pr oces razvoja karaktera k oji smo opisali kao rastav­ ljanje i op reku novih for macija takoder u pra vlj a mnogo obu­ hvatnij im i opeenitim razvojim a organskog iz neorganskog i ps ih ickog iz organsko­vegetativnog. U organizmu je organ­ sko istaknuto na racun neorganskoga kao sto je psihicko istaknuto na racun vegetativnoga.l 9 Oni su jedinstveni i u isto vrij eme suprotni. U sposobnosti psihi6kog aparata za samoopazanje, najneobicnij oj i najcudnijoj funkciji svj es­ nog zivota, naroCito -svijesti, uocavamo izravno oCitovanje gornje suprotnosti. U pojavi depersonalizacije funkcija samo­ opaianja je patoloski iskri vljena. Produbljenje naseg pozna­ vanja depersonalizacije oi njoj srodnih pojava uz pomoe di­ jalekticko-ma terijalistickih metoda istrazivanja vjerojatno ce nam prufi ti vafue uporne tocke za rjesenja problema svijesti. Zelio bih da se ove aluzije prime onakvima kakve jesu: grube skice vrlo nejasnog podrucja, · kojem se ispravan pri­ stup jos mora i straziti . One se bitno razlikuju od predas­ njih glediSta odnosa izmedu tjelesnih i psihickih fUD'kcij a . Ipak, one ne mogu zahtij evati da ih uzmemo ozbiljno ako ne uspij u rijesiti ove probleme koj i su os tali nedo stupni i, ako se potpuno ne varam, offioraju ostati nedosturni dru­ gim disciplinama (mehanicko-materijalistickim, idealistickim itd.) . Za sada, ova osnovna pitanja Zivota obavijena su t a­ mom; to nam namece dvoj e : prvo,krajnju opreznost u stvaranju novih glediSta; drugo, moramo raskinuti sa svim glediS tima koja na,s ne dovode blize rjesenju, koja su, za­ pravo, tek preuranjeni pokusaj i da se uzm e kao da su rije­ seni prob lemi koj i se jos ne mogu rijesiti. Put kojim treba

a

a

ve~_

e ener giie ' 4) Karakterni oklop i m iSiCni oklo cionalno su ist(). vletni' Vegetativna energija se 1I19,ze osloboditi, pOKrenuti .jz ternQcr i mlSlcnocr 01 (). m oe QQredene tehni ke i, za sa a, sa s om te t clio bih sasvim razj asniti da ova teorija koju smo raz­ viIi na tem eljukliniokih podataka proizaslih iz analize ka­ r aktera predstavlja sarno pocetni korak prema opseznom pri­ kazu funkcionalnih psih ofizickih odnosa, i da su jos neraz­ r ijeseni problemi neusporedivo slozeniji, obimniji i tezi nego ono 5tO smo do sada postigli u smislu razrjesenja. Medutim, osjeeam da sam konacno uspio da dodem do nekih temelj­ nih formulacij a s obzirom na citav skup problema koj:i mogu vrlo dobro posJufiti da unaprijede nase znanje 0 psihofi­ zickim odnos ima. Osj ecam da je moj pokusaj da primi­ jenim funkcionalnu metodu istrazivanja bio uspjesan i da su ga rezultati opravdali. Ova j e metoda potpuno opre~na metafizicko-idealistickoj iii mehanisticko-uzrocno­materija­ listickoj metodi primijenjenoj u poku saju da se dode do ne­ kog upotrebljivog zna nja 0 psihofizickim odnosima. Za sada, medutim, odvelo bi nas suviSe daleko da iznesemo osnovne epistemoloske prigovore ovim metodama. Spolno­ekonomski pristup razlikuje se od nedavnih napora da se shvati psi­ hofizicki organizamkao »ukupnost« i »jedinstvo« utoliko sto upotrebljava fun kcionalnu metodu istrazivanja i pro­ matra funkci ju orgazma kao srediSnji problem.

a

10. DVA VELIKA SKOKA U RAZVITKU PRIRODE (EVOLUCIJI)

Tako smo stigli do teorijske forrnulacije psih ofiziokih od­

"nos ~ koj a se m oze' p otkri]epltl opseinim klinickim pro~a­

tranjima. Na osnovi ovih glediSta, sigurno nije nepromls­ ljeno postavHi hipotezu za daljnji rad na ovom polju, pod uvjetom da srno je voljni odbaciti ako se pokaze j alovom iii laznorn.

302

_ 19 Ovo nije sasvim istini ta. Ali, b ila bi preuranjena sada davati izjave koj e obvezuj u 0 odnosu »psihickog« prema vegetativnom i svij esti pr e­ rna jednom i cirugom. I

_303

iCi dijalakticko-materijalisticka psihologija pun je neizvjes­ nosti i zamki. Tek nedavno je spolna ekonomija stigla do nekoliko bitnih form ulacija koje su j oj dale cvrst ternelj Sada mnogo ovisi 0 eksperimen talnom istrazivanju orgazll1a' NQ jedno je sigurno: ako prirodna znanost uspije da rije~ si problem odnosa tJ.j ela i du~e, tj. da ovlada njima tako da ce to posluZiti Ijudskoj pra ksi, a n e sarno salonskim fiIozo. fijama, tada je odzvon ilo transcendental nom misticizrnu »apsolutno objek tivnom duhu«, pa, prema tome, i svirn~ ideologijama koje pokriva naziv religije u uZem i u ~irem smislu rijeci. Covje'kov vegetativni zivot je sarno dio opceg procesa Pd ­ rode. U svojim vegetativnim strujanjima covjek ta'k oder do. zivljava dio prirode. Jednom, 'kada sasvim shvatimo prirod. no funkcioniranje, nece biti mjesta za duhovne tvorevine kOje svoje pogubno postojanje zahvaljuju sarno na~em tako ne­ dovoljnom poznavanju njihova izvora, koje sprecavaju stva­ r alacko razvijanje vegetativne energije, uzrokujuCi tako i bolest i patnju sto ih, povrh toga, te tvorevine dubokim fi­ lozofskim razlo~ima opravdavaju kao nesto sto donosi sud­ bina i sto je nepromjenjivo. Ljudi sanjaju, pokrenuti mrac­ nim »oceanskim« osjecajima-;-=- ~to da vladaju svolim opstojanjem, pa ~o propadaju u snovima. Mi znamo tko SD oITIllki i privredno ,k oristi njihovim snatrenjima. Ipak n jihovo sanjanje, tek je slutnja 0 bliZoj produktivnosti nje­ gova vegetativnog iivota. Znanost ce jednog dana mozda us­ pj eti u ispunjavanju covjekova sna 0 zemaljskoj ,sreCi, maz­ da jednoga dana znanosti pode za rukom da bude poli­ ticka, a poLitici da bUde znanstvena. Tada ce na mjesto vjec­ nog pitanja (bez odgovora) 0 znacenju zivota doCi njegovo konkretno ispunjenje.

Jzrazajan jezik zivoga

1. FUNKCIJA CUVSTVA U ORGONSKOJ TERAPIJI

peda­

r-­ 1

/

'

305

,

u

2. PLAZMATICKO IZRA2:AJNO GIBANJE I

CUVSTVENI IZRAZ GIBANJA

'~je

u strogo funkcionalno m smislu odrediti pojam Predodibe ortodaksne psihologije i dubinske psi­ o oglJ e su vezane uz tvorbu rijeCi. Medutim, iivi organizam dj eluj e s onu stranu svih predodfbi i pojmova sto nam ih »zivoga«

pomocu

306

Y:-~~""LU U \, U Y"L y a lZ

.

l(a,ra.k..ter nog oklopa oslobadamo iz m iSicno

0

1 0 cisto fizioloskoj orgonskoj terapiji pomocu orgonskih akumula· 1o," '~Prnvlja" u Di' K".,b/opalhi'. ~. II, Enld"k.", d"

' -.

rganizroa . V skladu s tim e, one sto se smatra »duhovnoscu«

~eli ke muzike sarno je drugi naein da kazemo da je dubok ~sjecaj istovjetan s ~a-.iilU?l orga n izmom ;'{va,u

Sarna tvorba rijeCi odaje kljuc problema kako se zivi orga. nizam izrazava. Na primjer, njemacka rijec Ausdruck i njezin engleski ekv·ivalent »exspression« (jedna i druga rio jer znace »istiskivanje«; nap. prev.) toeno opisuju - oei. gledno na temelju osjeta 5tO ih pruzaju osjetila - jezik ii. vog organizma: te rijeei, dakle, doslovno znace - a moramo ih uzeti doslovno - da se ne5to u zivom sustavu (tj. proto­ plazmi) »jstiskuje yan« i. prema tome, »krece«J a to je kre. . tanje s'irenje ili stezan ·e~.r:o.wp azme. Doslovno, »emocija« - cuvstvo-~. zn~-=- -- e ta - va' ; O at. movere); u isto vr'i= jeme, 0 je an <. Kretanje protop azme je, .. dakle, re), asvaka ' em6Ciia kaOJzraz #,,,,t" orgamzma vezana )e uz kretaIJ.i.e (emociju prevodimo nil.som nJec( cuvStVo) - nap. prev.) ta shvacanja ce zahtijevati af neke promjefie, jer znam'b-'iz orgciriske terapije da postoji iz. raz u 'ljudskih bica stvoren nepokretnoscu Hi ukocenoscu. OVdje se nismo igrali rijeeima. Jezik je jasno prols i'ekao iz opazanja unutrasnjih stanja kretartja i iz osjeta organa, a rijeci koje opisuju euvstvena....Atanja izraVl1 0 odratavgju od. govara ju6i izrazai!li pokret zivog organizma. Premda jezik neposredno odrazava p,]azmatieko cuvstveno stanje, on nije sPQsoban da dode do samog tog stanja. \ ' Razleg, J e za ,tQ 5tO Roceci zivog funkcioniranja Iete mnogo JJ dublje i izvan jez ika. OSlm toga, zivi organizam lma svore vlastite naeine lzrazavan ja kretanja, koji se uopce ne mogu ,obuhvatiti rijeCima Svaka osoba naklonjena mUZICI zna za euvstvena stanja izazvana velikom muzikom. No, ako po­ kusamo da prevedemo ove euvstvene dozivljaje u rijeci, mu­ zieko se osjecanje tome opire. Muzika je nijema, i zeli da ostane takva. lpak, muzika daje izraz unutrasnjem kretanju zivog organizma, i slusanje muzike izaziva »osjet« nekog »unutrasnjeg gibanja«. Nijemost muzike se obieno opisuje na jedan od dva naCina: (1) kao znak mis.ticke duhovnosti, iIi (2) kao najdublji izraz osjeeaja, nesposoban da se izraz.i rijeeima. Prirodno-znanstveno glediSte tumaCi muziku u smi, slu da je ona izraz povezan s posljednjim dubinama zivog

•

Eo

• 1

308

granica {fazik~­ "'V'o saa znanost nije niSta odlueujuce rekla 0 .£rirodi iz­ rai.ejnoK. kretan ja gIazbE!.,. Bez sumnje, sam umjetnik govori naro u obliku nJj emog izr~~~!a~ta iz dubine zivotne fug!ccij.£z. ali on bi isto tako ,k ao i mi bio nesposooan da rijeeima izrazi one sto izrazava svojom muzikom iIi svojim slikama. V stvari, on se jzrazito opi~ svakom pokusaju da. ,/ jezik u mj etnickog izrafuva nj a preye..cle.-u-lj-udski gevon=li- jeL ~ zik. (j'n pridaje veliku vaznost eistoCi svoga izrazavanja. Zato, ~otvrduj e orgonsko-biofizicku tvrdnju da zivi organizam posjeduje s'Voj vlastiti jez·ik dase izrazi prije, izvan i neo· w visno 0 svim govornim jezicima. Pogledajmo sto orgonska l ? terapija ima da kaze 0 ovom problemu iz svakodnevnog iskustva. Pacijenti dolaze orgonskim terapeutima puni nedaca. Iskusno oko moze primijetiti ove nevolje izravno iz izraza j' r 1.(/ nih pokreta i cuvstvenog izraza njihovih tijela. AKa anali­ 't1&1r dopusti pacijentu da govori nasumce, nati ~e da paci­ jent tezi zaobici svoje nedace, tj. tezi da ih na ovaj iIi onaj naCin skrije. Ako analitiear zeli doCi do tocne ocjene svog pacijenta, mora zapoceti time da zamoli pacijenta da ne govori. Ova mjera pokazala se korisnom, jer Gim E.aCi]eirt ~ da govon. euvstveni izrazi n jegova tijcl3dovedeni su u mnogo Q.SJ;riji fo kus..j'osHje nekoliko m inuta sutnje, ­ a'ilaTitica r ce obieno uhvatiti pacijentovu njljocitiju karak­ ternu crtlL iIi, tocnije, razull'jet ce CuvstWfiI Izraz lazma­ ticRogtbanj . se pacIJen Smija na pnjateljski naGin dak Je govorio, njegov smijeh moze se pretvoriti u prazno cerenje za vrijeme sutnje, Giji karakter poput maske i sam pacijent mora odmah uoeiti. Ako pacijent govori 0 svome zivotu sa suzdril'jivom ozbiljnoscu, izraz potisnutog bijesa moze se Iako pojaviti u bradi i vratu za vrijeme sutnje. Neka ovi primjeri budu dovoljni da istaknemo kako, od­ vojen od svoje komunikacijske funkcije, ljudski jezik tako- \h der cesto d~ao obrana, Izgovorena r ij ec skriva Izra· ra]ltl jezTh: 1010 e Jezgre . ,-r 'mnoglm slucajevima funkcija govora se izo pacila do takva stupnja da rijeei uopce niSta ne izraZavaju i sarno predstavlj aju stalnu, ispraznu aktiv­ nost m gicja vrata i govornih organa. Na temelju ponovlje­ ~ih iskustava, moje je miSljenje da je u mnogim psihoana­ lIza-rna ko je su trajale godinama lijeeenje zapelo na ovoj , ,,~ ., .l2...moloSkoJ--un ot~ Ovo 'klinieko iskustvo moze se, 'ZCrpravo mora se, p . , Iti.na drustveno podrueje. Vloga

f

309

~

bezbrojnih govora, izdanj a , politickih debata nije otkriva_ nje korijena vain ih zivotnih pitanja vee da ih utopi u bu­ jiei rijeci. Orgons ka terapi ja, za razliku od svih ostalih oblika tera_ ptje,yok ujava da u t jece na or gan izam ne putem !.:!QQ IJudskog jezika vee navoden 'em aei ' enta da se izra . _ v' ..Jo S'k~ va] p ns tup vodi ga u dubinu od_ koje stalno bjezi. 1\!a taj nacin orgonski terapeut .utl, razurniie i utjece na ~zik zivog orga,n jzma..... Jedva je moguce postiCi prlma~ jez i~ni izraz zj ve protoplazme u pacijentu u »cistom« obli­ ku. Da je pacijentov Qacin izrazavanj a bioloski »cis.!.«, on ne bi imao potrebe da potrazi pornoe orgonskog terapeuta. Moramo proCi kroz ob iJj e patoloskih, neprirodnih izrazaj_ nih pokreta (tj. pokreta ko]t m su pnrodeni proeesu ZiVOg organiZrllii) da bismo sti gli do pravog bioloskog naCina iz­ razavanja. Ljudska biopati]a, u srvari, nil e m sta drugo ao I tI1rnpai1 zbroj svih iskrivljenja prirodnih nacina izrazava- [ v' nja zivog organizma ; Razotkrivanjem patoloskih nacina iz­ razavanja , 'u poznajemo ljudsku biopatiju na dubini koja je nepristupacna metodama lijecenja koje rade ljudskim je­ zikom. To se ne smije pripisati manjkavosti ovih metoda; one su pri-kladne u njihovu vlastitom podrucju. Sa svo;im

»isti sDUO«. Nema nikakve razlike prom jenjiva i aktivna iIi nepro­

iskrivl;enim izra zom zivota, m et1utim, biopatija ' lezi izvan poaruc;a ;ezika i misli. Stoga orgonsko-terapijS'ki rad na Ijudskoj biopatiji lezi uglavnom izvan podrucja ljudskog jezika. Prirodno, mi ta­ koder upotreblja'V aJITIo izgovorenu 'r ijec, a'li rijeCi koje upo­ trebljavamo nisu u skladu sa svakodnevnim pojmovima vee organs kim osjetima. Ne bi imalo nikakva smisla omogu­ ~i ti pacijentu da razumije svoje stanje pomocu fiziolos. kog nazivlja. Ne kazemo mu: >>Vasi organi za zva­ kanje u stanju su trajnog stezanja, zato se vasa brada ne pokrece dok govorite : zato je vas glas jednolican; zato ne mozete plakati; morat e stalno gutati da biste otklonili poticaj da zaplacete, itd.« To bi se pacijentovu intelektu cinilo razumnim , ali mu ne bi omogucilo da djeluje na ikakvu promjenu u svom stanju. Radimo na ~iolo§ki dub l jo j razini razumijevanj a. Uopce nam nije nuzno da budemo u stanju da is t aknemo to~no koji su to pojedinacni miSiCi stegnuti. Ne bi imalo nikakva smi­ sla, na primjer, pritiskivati zvakace miSice, jer ne bi bilo nikakve reakcije osim uobieajenog bola. Mi radimo jezikom ~liCnQg i tjelesnog izraza. Tek kada os;etimo pacijentov izraz / . liea, u stanju smo da ga shva timo. Upotrebljavam ovdje ri­ jec »shvatiti ga« da bih oznacio sasvim doslovno da to mati saznati koja su cuvstva izrazena u njem u, tj . »uhvatJiti«

./

'1

"--=

~

•

311

310 -c::;7

~

:la, uvucena, nepokr etna zdj elica, »bezizr aZajne« iii Uko. ceno rasirene noge gJavni su s tavovi i mehanizmi potPUtte obuzdanosti. Oni se mogu 'izraziti shematski u dijagralllU: Lelia

emir, m uoninu itd. Ako oklop postoji dugo vremena i dje­ je tkivo organa, pacijent dolazi k nama zbog ze­ l~canOg ulkusa, reumatizma, artritisa, karcinoma ili angi­ e pektoris . BuduCi da sam prikazao 6sto klinicke cinjeni­ ne u pojedinostima na drugom mjestu, sada eu se zadovoljihl ~vi.rn sazet~on:' Ovdje. mi. je n~jvi~~ s.talo da prodr~m. do fttnkcija btOlo ske dubme 1 da IZ nJIh Izvedem funkclOmra­

fvao

na

'-~r-~~:~g;~~~~

e nesposoban cia slomi svoj vlastiti ­' nesposoban da IzraZi ,s voja osrrov­ na moloska cuvstva, Dobro mu Je poznat oSJet goIiC1:1I1ja,­ alrIikada onije d012ivio ongonsko zswo. Oklopljena osoba ne moze izraziti uzdisaj ugode ili ga svjesno opona· sad. Kada pokus.ava da to u cini, posljedica je stenjanje, suzddani krik, iIi cak poticaj na povraeanje. Takav je covjek ne~osoban A a da oduska Uytnii ) li Asl udari p.esnicom u oponasanju Iju lJ!.j§; On ne l)1gze potpuno izdisati. Njegova je dijafra gma vrlo agranitena u svojim pokretima; (To se moze Jako u tvrditi ,pomoeu x-zraka,) Nije sposoban da pdkreee zdjelicu prema naprijed. Zamoljena da to ucini, oklopljena osoba cesto nece razumjeti sto se od nje trazi iIi ee izvrsiti pogresan pokret, tj. pokret koji odaje zaddavanje. Izrazlti napor na perifernim miSiCima i zivcanom sustavu uzrokuje veliku osj etljivost oklopljenog organizma na pritisak. Nije moguee dotaei oklQIilieni organizam na odredenim dijelovi­ rna tijela a"-d;; ne prOiZVedemo_ ..1U W • drugim rij eCima, da se obnovi okretnost t' elesne iazme. '> U oklopljenog orgamzma, pu SiraJuca funkcija sVIh organa je osteeena u vecem iIi manjem stupnju. Zadatak je orgonske terapij e da ponovo uspostavi punu sposobnost za pulsaci'ju. Ovo se odigrava biofizicki, nakon sto je mehanizam suzdda,: tat idealne orgonsk.e fer apije je jav,lja-:­ vanja uni~ten . nje re leks o r a rna. Kao sto znamo, to je uz disanje n aj :kretanja u zivotinjskom carst'vu. U zna ajnlje o cit trenutku orgazma orgamzam se potpuno "predaje« osj etima g.voj ih organa i nehoticnim ..pulsacijama ti'reta. Ovo oDJ asrfj Va blisku povezan<5'S'fP'Qkreta orgazamsko g refleksa i ~i -Gn je jed a

~

Osnovnl bioflzioki stay neokiopIJenog organlzma

\

Leda

• =::s:n -= - _____

~

Steamii d;,

i

; di,

+ Osnovnl biof1zl~ki stay okIoplJenog organizma: »zadriavanJec

.J 312

0

--'

313

~d~Oni koji su upoznati s na~im radom znaju da . 0 pacijenta da se »preda«. To ne bi imalo ni­ ikakvu svr hu, jer on iii ona ne bi bili u stanju da to ucine. Kada bi to pacijent mogao u ciniti, ne bi imao potrebu da potraZi na~u pomoc. Takoc1er ne dopustam o pacijentu cia vjezba »predavan je« . Ne Jo0stoN nikakva te~i ka s~ da svjesno proizvede ti~ s tay preda nJ.a- 2.u:.. ntzam djeluje autonomno, izvan podrucja jezika, uma i voTe. JeluJe u skladu s odredemm zakomma pnrode, 1 te cemo zakone ovdje istraZivati. Orgazamski je refleks, zajedno sa ,s vojim fizickim ocitovanjima predavanja, kao sto ce se uskoro pokazati,' k1lu~ zaJ'lZUmijeyanje osnovnih procesa ,c rirode, koji daleko nadmasuju pojedinca pa ca'k i zivi orga: nizam. Zato se oni koji zele irnati koristi od daljeg razma_ tranja ovih pojava rnoraju pripremiti za putovanje duboko u podrucje kozmicke energije. Oni koji se nisu potpuno oslo­ bodili pojmova 0 seksuaInostJi koji v:ladaj'll u nocnlln klu­ bo'Virna bit ee gorko razocarani i nece uspjeti shvatiti cak ni n ajosnovnije stvari.

-neh

,/

orft

Vee smo izvrsili temeljito izuCavanje funkcija orgazrna u podrucju psihologije i fiziologije. Zato cerno se ovdje usre­ dotociti iskljucivo na osnovnu prirodnu pojavu »orgazma« I U~'rJrilicnn nMbicno, organizam ne prestano 1l0ku­ . '0S"

" O\J f Dr)O~O> c. . C .

314

J w"J '\

315

biol?atskog~ayanj a zivotn~nkciJer-na.Lje..pr.vi

2adataJc 4ii sloIDi:l is'cne Ukoeenostj mgk s~ UOtI cilj pre~stanja. On se ne m oze posh 1 vna koji . drug! nacm, 6110 pSifiOana.litickim prisiIjavanj etn uvj eravanjem, molbam a iIi gimnastikom. Nije potrebno d~ pacijentima govorimo iSta a ovom cilju. Brojna iSkustva Su nas naucila da ce s ~J2Qtpuni orgazams.ki retleks ramiti satn P9 sebi ~ u spjjeIl)& slomitLmisicnLQkJop . Nas je rad poka. zao da j e .~ itna unkci'a misitJ1Q okJQp,a da sprjiecL orga. zamski re flek s . ~

okl~~ SaII19~Y!lEp.ja~jem

.. I r.. I

Na drugim mjestima opisao sam brojne mehanizme mi. sicnog oklopa. OdgovarajuCi karakterni oklop opisan je u Prvom dijelu ave Knjige~ s aaa zehm uvesti" novo gledBte koje ce razjasniti karakterni i miSicni okiop na razini n":,i. osnovnijih fun kcija zivota. U vezi s time vrsena su proma, tranja tijekom prote k,lih desetak godina. Zato ne oklijevam da preuzmem punu odgovornost za vai nost koju ova pro­ matranja imaju na polju biofizike.

( !»m GMENTNI

~ R!~PORED OKLOPA

Psihijatriji je vec desetl]'etiffia poznato da psihiekim poreme­ cajima histerije ne upravljaju anatomski i fizioloski procesi miSica, zivaca i tkiva kao cjelina; prije, ani su odredeni pojedinim, cuvstveno vaznim organima. Na primjer, pato­ losko crvenjenje je obieno ograniceno na lice i vrat, usprkos Cinjenici da krvne tile idu poglavito duzinom organizma. Isto taka, osjetni poremecaji u histeriji ne protezu se dui zivcanog sustava, vec su ogranieeni na cuvstveno znacajna podrucja tijela. Prilikom razbijanja misicnog oklopa dolazimo u istu si. tuaciju. Pojedine misicne zakoeenosti ne idu smj erom m i­ sica iIi zivca; one ; u sas'v im nezavisne ad anatomskih pro. ' cesa. PazI]lvim ispitivanjem Hpienih slucajeva razlieitih bo­ -"les ti u potrazi za za'konom koji upravlja ovim zaQ(Qeenostima, otkrio sam da j e misicni oklo p rasporet!en U 5egm en tima. BiOlOSki, . .,9v.a -se~,?~ fu n kcija je ooIik zivog ~~ niranja_mtwg.G-f>Fiuti~ od onog sto ga llalazimo u visoko razvijenih tivotinja. 06 ti primjer segmentnog funkcionira­ nja je onaj koluticavih crva i bioloski sustavi ,srodni njima. U viSih kra.Jjesnjaka, sarno segmentna struktura kraljesnice, krajevi zivaca koji odgovaraju segmentima hrptene mozdine i segmentni raspored gangJija autonomnog ziveanog sustava nagovjescuju porijeklo kralj esnjaka iz segmentno struktu­ niranih organizama.

316

pokusat eu u daljnjem izlaganju dati samo grubi prikaz .O"rn en tnog rasporeda misicnog oklopa. Ove predodibe se set? eIje na promatranju reakcija oklopa kroz razdoblje od tern no gO go d'mao i11 B;duCi da je pacijentovo tijelo obuzdavano i buduCi da . cilj orgonske terapije da obnovi al~cka strujanj
~~ 'elici logieno valja zapoceti rad probijanjem oklopa u

~ ~a tij ela najudaljenijima od zd jelice. Prema tome,

~d zapocinje na izr azu m iSicja ,l ica. Postoje barem dva jasno

r azberiva segmentno uredena oklopljivanja u glavi: jedan

~egment obuhvaca ~1j) 1 oei i podrue je Jicnih kos ti ju; drugi

obuhvaca. usne, bradu i eeliusti. !Cada -kazem da je oklop

se a mentn{3 ureden, m islim da on.....:Ftm~a ,k ruzno , na­

P.!'lje.d, na obje ~trarg~i strag~, tJ. ~ppjfiCa. . .

Oznacim o rVt rsten oklo ocm a drugl k~o, oralm aklQl?ni pI1Sten. U pod'l1Ucju oono Q o pnog Is~gm~IT~~ n3J~ifY1i! roo Sltezan ]e 1 nepokretnoSlt, go.tovo tS'Vlh mlSlca oCll'lh : jabueica, vjeda, cela, sUZJruih :b1jJezda a'td. Ukmceno celo ri vje· de, bezirz:raza'j ne oei liii :izboeene o cme jabucice, izraz poput masJ(e i nepokretno5lt na ob j e stTane nosa bitne !Sill znaea.j'ke ovog ok!1Oipnog prisltena. OCi prov,1rujlll k,a o 1z ukocene TIIalSike. Pacijent nije u IS1>anjlll da otvori SriJrom oci kao pci oponasanjlU strave. U shizofrenih bolesnika izraz ociju je prazan, kao da zure u prostor. Uzrok tome je stezanje miSiea acne jabu­ j5ice. Mnogi su pacijenti izgubili {posobnost da Jiju suze. U drugib je otvor ocnih kapaka sveden na uski, ukoceni prorez. Celo je b ez izraza, kao da je »izravnano«. rKratkovidnost, astigmatizam itd. vlflo su ceSito ,prriIS
(4)

317

a drugi pocinj e kada jedan pestaje da d jelu je na drugi

cuvstvenim a kcijama. . ,

Oklopni segmentl uVIJek Imaju vodo ravnu struktuty -... _n ikada okomitu, sa dv~ istaknu ta Tz'i'.tzetka mku i nOR! ' Nji. oklop fUllkcionira zaJedno sa susj ednim oklopm m seg_ mer/tima tijela, tj. ruke sa segmentomkoji obuhvaca rame.

na , a noge sa segmentom koji obuhvaca zdjelicu. z elimo n~

rocito istaCi ovu pOjedinost. Ona ce postati razumljivom u

odredenom b ' . ickom kontekstu. c

Drugi, tj . . obuhvaca citavo miSicje

brade, zdrijeJ. u kljucujuCi misice oko

usta. Oni su funkcionalno povezani jedan s drugim; npr.

B opustanje oklopa b r ade je 's posobno da proizvede grceve u A misi6]u usana Ii u veZl s time cuvstva p lakanja ili zel.li!. za­

si san jem. Isto taka, osIobadanje refleksa p ovracanja u sta­ '. nju je da p okrene oralni segment.

o Cuvstveni izrazajni oblici plakanja, bijesnog ujedanja, vi,

,k anja, sisanja, pravljenja grimasa svih vrsta u ovom seg.

mentu zavise 0 slobodnoj pokretnosti ocnog segmenta . Oslo­

badanje refJeksa povraeanja, na primjer, neee nuzno oslo­

boditi suspregnuti PQticaj za plakanjem ako oklop ocnog

CitaIac je sigurno svjestan Cinjenice da ovi procesi pred­ prstena nije vee rastvoren. P a cak ikada su dva gornja stavljaju primarne funkcije plazmatskog sustava. Oni nisu oklopna segmenta rastvorena, j os uvijek moze biti tesko oslo­ sarno dublji od sveg Ijudskog jezika vee takoder glavni za boditi poticaj za plakanjem dakle god su treCi i cetvrti seg· funkcioniranje zivotnog aparata. Oni su praiskonske filoge- " ment dalje dolje, u grudnom kosu, u stanju grcevitog ste· netske funkcije. U sggmentn0gJ rasporedu misicnog oklop­ zanja. Ova teskoea u oslobadanju cuvstava daje nam uvid u krajnje znacajnu Cinjenicu biofizike: ~lvanla susrei'!l:!mo crva u COYle u. i) O klopljivanja imaju se&.mentnu, kruzn u stru kturu, ras­ Pokretima koluticavog crva upravljaju valovi uzbudenja p~denu pod pravim kutovlma prema kral jesnip;. koji prolaze od kra' a re a dui os1 t1" ela Da r1" ed do » lave«. Valovi uzbu e ja se prenose st 0 0 s~gmenta do segmen a 2. 'Plazmaticka strujanja i cuvstvena uzbuden ja ko jf1....Q1w.jlv­ dok De dosegnu predriTi - kraj . Na straznjem kraju, jedan Ijamo teku us poredo s tjelesnom osi. valoviti pokret slijedi drugi u procesu gibanja. U crva se 'I Prema tome, sputavanje cuvstvenogjezika izrazavanja dje­ segm~nti i~mjenjuj u ritmicki i pravilnoizm edu stezanja i si­ Fu'e pod ravim u 0 a sm er or ons~ . . renja . U crva i gusjenice funkcija gibanja je neodvojivo po­ ( Dvije su stvari vazne u vezi s time: orgonske struje vezaD""a s ovim plazmaticko valovitim kretanjem. Logican je sta!,a~~ se u org~amski refleks ~amo ka a .i,e n j~hov prolaz zaklju cak da se~ bioloska energi{a prenosi u ovim valovitim \'/-..1 du~ cl)elog orgaruzma neqme t a~ ; Itttllokl'oplj1vanja su raspo­ "pokretima..J>!r to'"ne moze biti m §ta drugo. Ovu tvrdnJu po tre ena l! segmentima poprecno n't"tok stru jan ja. Jasno je, krepljuju promatranja unutras.njih pokreta biona. Kretanje .r - prema tome, da orgasticka puIsacija moze djelovati tel£. @" ~alik na valove tjelesnog orgona polagano je i, u tempu i t. kon sto su osIabl jen j syj segmentni oklopm prste.i.l:Q\Q. Ta lzrazu, potpuno odgovara cuvstvenim uzbudenjima koja u k oder je jasno d a se osjeti svakog tjelesnog organa mogu funkcij i ugode dozivljavamo subjektivno na naCin nesumnji· st~piti u osjet ukupnosti sa,mokada su zapoceli prvi orga· . vo nalik na valove. , t icki trzajL Oni su uvod u razbij'anje- nti:Sicnog oklopa.

U oklopl jenih Ijudskih organizama orgonska energi ja je U

Orgonska struj anja koj a probij~i!!-1L-O.PJls.tanjl.t~~ ,,:-~e~aca u trad nom stezaDju misica. Tjelesni orgon ne pocinje r~

dodatnog oklopnog pr stena p okazuju se od ogromne pomo Ci a ece slo odno sve dok okloprn p rsten nij e olabavlj en. u ""Poslu rastvaranja u cj elin i. Zapravo, dogada se ovo: oslo~v ojim

nov

.I?'

A

318

_

319

L:

\l

'\

,~ (

t

·'1

j;: ' '\

t",) •

Prva reakcija je ~1?Wcko po drh ta~abj e, uz osjet 2$icka . iIi onog sto zovemo »truCl« . RhmtkI, ova reakcija nam gO~ri da oklop popusta i tj elesni orgon se oslobada. Pravi Osjeti plazmatiekih vaIova uzbudenja dozivljavaju se samo kadije­ rCl?rrJ],!en Clj eh mz oklop n'ffi segmenata, npr. mlslcna zaKoce:: n]a u po ruC]U 0 l]U, USIa, r · , gru 1 1 fragme. Kada je to izvrseno, u oslo'bodenim dij elovima tij ela dozivljavaju se ...izrazite puJ.sacije, fio put valova, koje se· krecu prema glavi i dolJ e pr ema gBfiita nim or ganima. Vrlo eesto o rganiZ'am J;ea. gira novim oklopljivanjima na ova poeetna strujanja i Put-­ SaCl] e. Grcevl U duboko m m iihcJu grla, o brnuta p erl! taltika ]~ka, dijafragmatski tikovi itd. svjedoee 0 orbi oja se odigrava izmec1u otica'a stru 'an 'a i k 5 . Kako je VI e org6i1ske energlje postalo slobodno nego je pacijent spQ.SQ,b?n da odrijesi, kako, stovise, greevi zau. stavJjaju plazmatlcko strujanje na bro jnim tockanna u tUelu, pacijent razvija akll tp u t jeskobu. (. Ove pojave, koje moze lako izazvati orgonski terapeut '\ koji ima izvjesno iskustvo j tehnieku vjestinu, potvrduju \ orgonsko-biofizieki poj am! proturj eej aizmedu cuvst'va u gode .i cuvstva Jj§ skoll£, OVdje mo ram izdvoj iti n ovu pojavu, kOja do sada nije bila opisana dovoljno jasno. tim se prve aklopne zakocenosti razrijese, sve se viSe pojavljuje kretanje koje izraiava "!?reda y .<, zajedno s orgonskim stru]anjem i osj e tima. Medutim, nJegovo potpuno razvijanje sprecavaju one oklopne zakocenosti koje jos nisu razrijesene. Obieno se Cini 'kao da or.GEnizg m siZ-'~m j.e lj sula• • dati ave .~e~iiesene okl0rm.,e .zakocer:o~ ti. Izraz p.o~etno~ iI­ preClavan] . p tvara se ,u mrzuJU. Ova] ]e proces tlplcan 1 i zasluzuje posebnu pazn"ju. -- Kada, na primjer, oklopljivanje oralnog podrucja dovol} no oslabi da otpusti suspregnuti poticaj za plakanjem, dok su vratno i grudno oklopljivanje jos uvijek nedirnuti, pri­ mjecujemo kako nize misicje lica pop rima izraz kao da zeli zapla1kati ali nije u stanju da to ucini. Izraz kao da je narubu I$UiZa pretvaJra se u 'll['sko cerenj!e podrucja U1sta i brade. To Je izraz ocaja, krajnje frustracije. Sve se ovO ,.. Illoze saleti u sljedecoj formuli:

~~!~~~~A~~!!~~:'!.~S"!.12~7,:!:'.O~~O¥.N!*

,

11

~0~ @ 320

.../

-

321

-

'it?>t/o A

tvoren« ili »samokontrola«, »prianjanj e uz sebe«, »suzdrzant glavna su ocitovanja grudnog oklopa. Ram ena koja su PO: Vlicena natrag izraiavaj u upravo ono 15 to zn aci - l> SUZ9 Za. r vanj e« . Zajedno s vratnim oklopom, grudni oklop~ ...;<..-izraz Suspregnutog »prkosa« i »nepopustlji vosti«. Kada nije trajno oklOpljen, izraz prenosen kietanfem cetvrtog segmenta je izraz »osjeeaja ko ji slobodno teee«. Kada je oklopljen, to ~ j e izraz l>oepokr etnosti« ili~r:..a::-n_odusnos~ Trajno '~Irenje grudnog kosa ide zajedno sa sklonoscu vi­ sokom krvnom pritisku, palpitacijama i tjeskobi; u izrazithn, dugotrajnim sluCajevima, postoji i sklonost prosirenjusrca. Razlicite sreane greske posljediea su neposredno ovog sirenja iIi posredno sindroma anksioznosti. Plueni emfizem je izrav. na posljedica traj nog sirenja grudne supljine. S klon sam vjerovanju da i dispoziciju za pneumoniju i tuberkuloz valja traziti takoaer ovdje. u • »Mahniti bij es«, »r azdiruee plakanj~«, l> jecanje« i »~d­ noMVva CeZpja« su u _biti cuvstva kOja nastaju u grudnom ~ segmentu. Ova prirodna cuvstva nepoznata su. Q klQ~j organizmu. Bijes oklopljene osobe je »hladan« ; ona sma tra P'tfta~djetinjastim«, »nemuievnim« i »beskarakternim«, a eeznju smatra »bapskom«, znakom »slaba karaktera«. Veeina euvstvenih izraiajnih pokreta rukama i sakama ta­ koaer potjece---lZ 'Pla:Zr'i'ilifIekIfi cuvstava organa grudi. S obzirom na biofiziku, ovi udo vi su nastavei grudnog seg­ ~a . .!:L..Y.mJetnika_ t\Qjl je _u stanJu da slobodno raz.vlja ~oje e~znje, euv~tv..9~rudi siri se . neposredno u - potp.uno sinhroniziranil'£lJystva i izrazaj,ne P9kret,e _ruku J saka. To isto vrijedi za virtuoza na ViOfiru 1 klavlru, kao 1 slikara. U plesu, bitni izrazajni pokreti potjecu iz eijelog organizma. »Nes retnost« ruku i v 'ero 'atno dio pomanjkan~mgzikal_ ~i takoaer potJeeu IZ gr udnog 0 opa . On je uvelike od­ go voran za izraz »tvrdoee« i »nepristupacnosti«. U evrop­ skim kuIturnim krugovima i na naroCito izrazen nacin meau »viSim krugovima« Azij e, potp uno okJopljivanje glave, vrata i grudnih segm enata zaodij eva organizam znakom »otmje­ nosti«. Ovome odgovar aju ideali »cvrstoee karaktera«, »sa. mostalnosti«, »velieine« i »kontrole«. Militarizam sirom svi. jeta koristi izraz utjelovljen u oklopljivanju grudi, vrata i glave kao naglasak »nepristupacnog dostojanstva<,. J asno je , V • da se ovi stavovi temeJ]'e-na Oltlopu a -De obrnuto. U nekih paeijenata nalazimo citav niz meausobno poveza.

nih zivotnih problema koji potjecu iz okl "vanja grudi.

Tipieno je za ove pacijente da se zale na vor« u grudima.

Ovaj organski osjet dovodi nas do vjerovanJa da je J§ jliak

(sIieno glohusu hystericusu u grkljanu) grce..YJt. TesKo je

322

>te-"'A Ci da Ii je dusnik ukljuc.en u ovo,- a li vrIo vjerojatno jest. ~.a ovog un utrasnJeg »evora« saznajemo

proce~l:ll'-o u da su bjjes i t~Q. a vezani u nJernu.. ~a b~ se oslobodio

vaj »evor« U grudlma, ces to valJa p n tlsnu tl prema dol je

°rudnu sugljinu i u isto vrijeme na~ p'ae~enta da Ylc.£:.

ifFuzaavanJe unutrasnjih grudnih or gana obI no.:::tJhvata

veL' obuzdavan le.-Qll.l ITaj« iIi »posezan je za ne Jenti - om etem na kretati ruke sasvim re V

V

•

."

,

"

V ·

,

povezan s izraza ' . o u v n e Ka l a Je ova

0 u z avanje tako jako a a e,

a nar06ito vrhovi prs tiju, gub e svoj orgonski naboj, postaju

bladni i v.}azru i onekad akutll-O OQIlll. Vrlo Je vJerojatno

a se ayna udov.a gangrena vr ova prstiju temelji na ovoj specificnoj a norgonij i. U mnogo slucajeva jednostavno je poticaj na gu senje,koji je oklopljen u lopaticama i sakama, odgovoran za vazomotorno stezanje u vrScima prstiju. Nalazimo da zivotom ovih paeijenata upravljaju opee obu· davan ' e inici 'ative i poremeeaji u radu uzrokovani n " ho· l( G./ vo nes 050 no u aa slobodno u 0 a tkad ­ okloplj ivanje gru ne supljme u ena ide ruku pod ruku s pomanj kanjem osjetljivosti bradaviea. Poremeeaji spolnog zadovoljenja i zaziranje od dojenja novoroaeneeta nepos red­ ne su pos ljedice ovog oklopljivanja. Izmedu lopatiea postoje dvi~ bolne miSiene skupine u pogrucju trapeznih misiea. Njihovo ok"Ioplji vanje stvara uti· -::-- ' . sak suspregnutog p rkosa koji se, zajedno s natrag povu~ l\4:ru ) cenim ramenima, moze najbolje opisati rijecju »~«. . --:" ~ Kada su grudi oklopljene, meaurebarni miSiCi pokazuju

akutnu o~etlj i vost na golieanje. Da ova osjetljivost nije

»jednost avno ne zelim da me netko golica«, vee biopatsko

poveeanje uzbudljivosti, dokazuje cinjeniea da one nestaje

kada se grudni oklop rastvori. U jednom narocitom slucaju,

karakterni stay nepristupacnosti imao je uglavnom jednu

fun keiju, a ta je hila »Ne diraj me! S kakljiv sam.«

Moja namjera nije, naravno, da se narugam ovim karak­ ternim stavovima, vec sarno da ih vidimo onakvima kakvi jesll, tj. ne kao utjelovIien je >?'ViSih«-i-p.l~tijjh" karak­ k.mih crta vee k ao izraz biofizickih stanj a. General moze, ali ne mora, biti »visoko cijenj ena« osoSa. Ne zelimo ga velicati niti p oniziti. Ipak, necemo se liSiti prava da ga pro· matramo kao fivotinju koja ima posebnu vrst oklopa. Ne bi tne smetalo ako neki drugi znanstvenik zeli da svede mo­ ju zed za znanjem na biolosku funkciju psica koji ide nao­

323

·",'- t

I

da llle Ne teo

kretanje grudne supJjine takoder prestaju. Moramo 'i~ j ~u--stanJu

®.

. ~".I'1r' ,j{ \ ! J.. ...... 1.,.;

_.-::::

r:da

kret

t

g jja!ra gIIilltsko~okLpP'd . da~

lZvrSl= ~fragm.e . .To je nova pot~r~a einjeniee da r::eu:nu ":" o,,:u­ 5 va nisu ill od kakve konstl u ponovnom oZlvlJavanJu bIO­ loskih euvstvenih funkeija. Sarno PJ,lletD h ioloSkog izratai:'1 riO ok r ~ . 'ti oklo ni rsten . :I etl k opm segment eini prsten kOjI se Iri naprijed pre­ ko podrebarja, donjeg dij ela grudne kosti, straga duz naj­ donjih rebara prema straznjim pripojima dijafragme, tj. desetom. jedanaestom i dvanaestom grudnom kraljesku. U biti, on obuhvaca dijafragmu, zeludae, solarni pleksus, uklju­ cujuCi gus teraeu, koja lezi ispred njega, jetra i dvi je izbo­ cene miSicne skupine koje se proteZu duz najdonjih grud­ nih kraljesaka. Izrazito oeitovanje ovog dklopno g prstena je lordoza kra­ ljesnice. Obieno terapeut m oze gurnuti ruku izmedu paci­ jentovili leda i kauea. Donj i prednji rub rebara je gurnut naprijed i isturen. T esko je iIi sasvim nemoguce saviti kra­ ljesnicu prema naprijed. Na fluoroskopu mozemo vidjeti da je dij afragma nepokretna pod obienim uvietima i da se tek malo pokrece uz prisjJno disanje. Ako kazemo pacijentu da diSe svjesno, on ce uvijek udahnuti. Izdisaj kao spontana radnja nj emu je st rano Ako mu kazemo da izdahne, on mo­ ra da ucini znatan nap~r. Ako uspije da malo izdahne, nje­ govo ti jelo automa tski poprima stay koji radi protiv izdi­ sanja. Glava se krece naprijed iIi se miSicje oralnog oklop­ nog prstena jos jaee steze. Lopatice su povucene natrag, a ruke cvrsto pritisnute uz gornji dio tijela. Zdjelicno mi­ sicje je nape to a leda jos ukocenije savi.nuta., Dijafragmatska zakocenost je sredisnji mehanizam ovog podrucja. Zato je upiStavanje ove. zakocenos ti j edan od -srediSnj ih zadataka t erapii~ bzrle~enle oklopa u diiafragmatskom segmentu donosi sa soborn svladavanje mnogih teskoca. Zasto je tako? Tjelesni izraz, koji se suprotstavlja tom radu, sasvim jasno govori, mada p acijent nije toga uopce svjestan, da se organizam protivi tome da se dijafragma slobodno siri i steze. Medu­ tim , ako se gornji segmenti ispravno opuste, sarno j e pitanje vremena kada ce se dijafragmatski oklop takoder rastvorit~ i . Na primjer, prisilno disan 'e u rudnom segmentu iIi ponov­ ljeno oslobadarli e, re eo sa ovraean a moze nagnatl orf@ru­ '" s Ie u slranj e. Podrazavanje ramenih m iSica ~ z lOo, anJem moze Imati isti ucinak. Teorijski razumijemo zasto je otpor punoj pulsaciji dija­ fragme tako jak: o.rg.anizam se b rani protiv osjeta ugod e ilj --.­ .­

i

324

325

--i

t'eskobe ~to ih dijafragmatsko okre 0st ' edutlm, ne SffilJ emo Dl Je nog as a za oraVitI a Je ta tvrdnja r acionalisticka i psiholos ka i fi nalis ticka tvrdnja, ( Dna pretpos tavlja da organizam »misli« i racio. • , nalno, nesto poput: »Ovaj cj epidlaka lijecnik traii da slo. bodno sirim i s teiem svoju dijafragmu. Ako pristanem, do. iivjet eu osjete tjeskobe i ugode koje sam doiivljavao kada su me roditelji kaznjavali zbog toga sto se zaba vljam. Po. mirio sam se sa situacijom takvom kakva jest. 2a to, neeu prj. stati.«

»razmi~lja«

2 i\l'i organizam ni'tli milsli nrimi razmiSlja racionalno. On niti cini ni,ti ne cini S'tvaJri »da bi . ..« Zio\l'i organizam fun koionilT'a u skla,gu s primarnim plazmatickim cUvstvima, koja imaju zadovoljavanja bioloske nap'etos ti i po.treba'JednoZIVOg lzravno u govorni iezik svij es ti... 1zvanredno je vazno da se ovo shvatI:" !t-] er raclOnaIis ticko miT.lj enje koje je oblikovalo covjekovu me­ '11 hanicku civilizaciju sposobno je da i zasjeni uvid 0 ~u, temeZ'no razlicit jezik zivog organizma.

~ stavnu~evestTJezlk

Y

.2Ig~ullzma

ugu~i

na~

Zelio bih navesti posebno jasan klimcki slucaj da prikazem novinu pojave 0 kojoj se ovdje radi:

p (I

"

J""

II

,',j

Pacijent koji je imao znatan intelektualan uvid u orgon­ sku terapiju i kOji je vee uspio prilican dio ok. lopa gornjeg dijela tijela, zamoljen je da ucihi napor da probije dijafragmatski oklop. Po tpuno smo se sporazumjeli u tome. I u razgovoru i u pribvacanju zadatka, pacijent je pokazivao potvrdan stay. 1pak, Cim je ucinjena tek mala pUko tina u zidu dijafragmatskog oklopa, pacijentovo tijelo od dijafragme pa dolje do zdjelice pocelo je da se trza u stranu. To je bilo vrlo zacudujuce, u najmanju ruk u. I trebalo je znatnog napora da se razumije ~to je ovaj pokret pokusavao da izrazi.

razrije~iti

U svom pokretanju u stranu, donji dio tijeZa izrazavao je jedno odresito NE. Potrebno je sarno pokrenuti desnu ruku s jedne strane na drugu, na takav nacin kao da se kate >>De-ne«, da bi se razumio izrazajni pokret kOjim se oVdje bavimo. Psihologisticki iIi, jos bolje, misticki, moze se pretpo­ staviti da je sustav plazme iz'v an govornog jezilka izra­ iavao snazno NE jednom pothvatu koji su '»korteks« i go­ vorni jezik patvrdivali. Takvo interpretiranje procesa hilo bi pogresno i ne hi dovelo ni korak bl iie razumijevanju Zivog organizma i njegova izraiaj nog jezlka. Trbuh i zdje­ lica ovog pacijenta nisu »raZrnisljali« 0 zahtjevu k oji je postavljen organizmu. Oni nisu »odlucili« da odbiju da 326

ristan u . Ovdje je bio ukljucen drukciji proces, proces P' se u skladu s izr azajnim jezikom fivih bica. Vl1>oista do nasih vlastitih osjeta« i da ti osj eti ne odgovaraju stvar­ nosti. U osnovi, sve sto fivi je funkciona lno istoyj~Slijedi, prema tome, da su rea'k ci je crva na klijesta istovjet­ ne onima kakve b i bile nase u slicnoj situaciji. Reakcije boli i napora da se otkloni bol su iste. Ova funk cionalna isto­ vjetnost izmec1u covjeka i crva om ogucuje nam da budemo »impr esionirani« u ispravnom, obj ektivno istinitom smislu rijeci izrazajnim pokretom crva. 2 apravo, ociti izraz crva prenosi one sto osjecamo kroz poistovjecenj e. Ali mi ne os jecamo izravno b ol crva i njegov povik »ne«; m i sarno ~ocavamo izrafajni pokret koji b i, pod bilo kakvim uv,k I I..C­ t Ima, b io i'stovjetan 1) lzraza)lIl1m pokretom naseg sustava pTaZme u istoj bolnoi situaciji. . 1z ovoga sI1]eaCda sh~~ pokrete-Ktw.Sl4.lene 7 lz!:!!.z,e 0 or ant ma na tem el"u istov -etnos(Jz-J ~ me u tla ct t va t Ont SVl • -. " zravno shvacamo j ezl Ztvll orgamzama na erne JU n k­ cionalne lstovjetnos ti b lolos~t-ava:--N-rrkurz ~to smo shvabli u n]emu ovaj bio[o~kl ]ezlk lzraZaja, izraZavamo ga rijecima: prevodimo ga u gO'Vort1!i jezi!k svij esti. Medutim, rijec -ne« ima tako mnogo, u stvari tako malo, veze s je­ V '

327

zlcmm izrazom zivog organizma, kao ~to rijee »macka« illla s mackom od krvi i meSa koja prelazi ulicu pred nasilll ocima. U zbilji, rij ee »maeka« i specifican sustav orgonske plazme koji se pokreee ovdj e ispred nas nemaju nikakve veze jedno s drugim. Kao sto potvrcluju mnoge razIicite oznake za pojavu »macka«, oni su tek slabi, slucajno zarnje. njivi pojmovi koji se pridruzuju stvarnim pojavama, pokre­ tima, euvstvima itd. Ova razmatranja Zvuce popu t »intelektualne« i »poluinte­ ligentne« prirodne filozofije. Laici su neskloni prirodnOj fi. lozofiji i zato Ce odloziti ovu knjigu jer »ne pociva na cvr. stirn temeljima zbilje«. Citalac koji dijeIi ovu misao vara se. Pokazat eu na sIjedeeim stranama kako je vazno mi. sIiti ispravno i upotrijebiti i koncepte i rijeCi tocno. POka. zat eu da su mnogi mehanisticki orijentirani biolozi, fizi. eari, bakteriolozi itd. uistinu vjerovali, od 1936. do 1945, tj. u razdoblju u kojem su otkrivene funkcije zivog orga. nizma - da je to bjla rijec »macka« koja se kreta1a uli. com, a ne sIozeni zivi proizvod prirode. Da se vratimo onOme »ne-ne« naseg pacijenta. Njegovo je znacenje ovo: kada plazmaticko strujan je ne moze iii duz ti 'ela u uzduznomsmjeru jer je spri 'eCeno 0 recnim o lopnim za ocenos lma, 0 aZl 0 PQ41.!;fniCnog kretania TOle, sekundarno, znaCl NE u govornom zeZlku . _ »Ne« u govornom jeziku odgovara onom »ne« izrazajnog je­ zika zivog organizma. Ne moze se pripisati PUkom slucaju da je »ne« izrazeno popreenim pokretom glave, dok je »da« izrazeno uzduznim pokretom glave. »Ne-ne« koji je nas pa. cijent izrazio postranicnim ljuljanjem zdjelice iScezlo je tek nakon sto je zakocenost dijafragme razrijeSena. Ire­ dovito se javljalo kada se Ova zakocenost vraeala. Ove su cinjenice od najveee vaznosti za razumijevanje

tjelesnog jezika. Opeeniti stay naseg pacijenta prema iivotu

bio je takocler negativne prirodt;. »Ne« je bio temeljni stav

njegova karaktera. Iako je trpio i borio se protiv ovog ka­

rakternog stava, nije mogao od njega pobjeei. Bez obzira

na to koIiko je svjesno i intelektualno zelio da kaze DA, nje­

gOY karakter je stalno izrazavao NE. Bilo je lako razumjeti

povijesne i biofizioloske fun1kcije ovog »ne« na strani nje­

gova karaktera. Poput tolike male djece, i on je stalno

dobivao kIistire od svoje majke koja je trpjela od izrazite

bolesti prisiIe. Poput druge djece, i on se pokorio ovom

zloeinu s uzasom i unutrasnjim bijesom. Da bi umanjio zes­ tinu svoje srdzbe, da bi bio u stanju da podnese ovu po­ vredu od strane majke, »Suzdrzavao se« , uvlaeio dno zdje­ lice, jako smanjio disanje, opeenito razvio tjelesni staY

328

e-ne«. Sve sto je u njemu bilo zivo, zeljelo je (ali mu "?'e bilo dozvoljeno) da vikne »ne-ne« na ovu povredu, sto ?IJ imalo za posljedicu cia je u svoj kasniji zivot ponio ne­ ~:JjeciV'U ranu. Otada je nacelno NE-NE prema svemu i sva­ ~om postalo ociti izraz njegova iivotnog sustava. I, mada 'e ovaj nega tivan karakterni stay predstavljao a1kutni simp­ {om, bio j e u isto vrijeme izraz jake samoobrane koja je, prvobitno, bila racionalna i opravdana. Ali ova samoobrana, racionalno motivirana u po cetku, poprimi'la je oblik trajnog oklopa, koji je bio kruto zatvoren svemu. Vee sam na drugom mjestu objasnio da neki .[J.jetinj-Mj do zivlja ' moz§ samo ttJJsJJ » 'elavati iz roslosti« ako 'e ukotv J ~rL.JJ..JsIutl 0 lO t) koiL nast1l10"Stt ...J,L n aseg se paClJenta prvobitno, •rano »De-ne« tijekom godina pretvorilo u neurotsko i ne­ racionalno »ne-ne«. Drugim rijecima, postalo je ugracleno u trajan karakterni oklop koji je bio odgovoran za njegovo podd avanj e i izrazavanje. Izraz ».De-ne« nestao je sa stva­ ranjem oklopa lijecenjem. Tako je i povijesni dogadaj, na­ pad majke, izgubio svoje pawlosko znacenje. Sa stajaliSta dubinske psihologije, ispravno je da kaze­ \ ~ rno da je u ovog pacijenta afekt obrane i »vi,kanja ne« bio .~ »pritegnut« . Gledano sa stajalista bioloske jezgre, s druge ~ strane, nije to bi.lo »pritezanje« »ne-ne« vee nesposobnost .. \ organizma da kate DA. Pozitjvni, potvrcini stay u zivotu '.. rnogue je sarno kada organizam funk cionira kaQ cjelina, ~n \ kada plazmaticka uzbuclenja, zaj edno s euvstvirnc.L~Qja im pripadaj,u, i110gu--proCI kroz sve or ane i tkiva bez smetnje, kadasu, uKra' 0, lzrazaJru po reti plazme sposobni ­ slobodno. - elm ma1kar i jedna oklopna zakocenost ogranieava OVil funkciju, izra~f!iJ:!okret potvrde je poremeeen. Mala djeca se tada ne mogu potpuno prepustiti svojim igrama, malo­ dobnici popustaju u radu iii u skoli, odrasli djeluju poput kola ko ja se pokreeu s pritegnutom koenicorn za slucaj opasnosti. Promatrae, nastavnik ili tehnicki nadglednik, stje­ ce »utisak« cia je osoba lijena, prkosna i.Ji nes-posobna. Sarna »zakocena« osoba osjeea da je neuspjeSna »ma koliko lSe tru­ dila«. Ovajse protes moze preves ti u jezik zivog organiz­ rna: organizam uvijek zapocinje djelovan 'em na bioloski is­ pravan n . . No, pri­ likom prolaza orgonskih uzbut!enja kroz ol"ganizam, funk­ cioniranje je usporeno i izraz »Ugodno mi je to ciniti« pretva ra se u automa tski »Necu« iIi »Ne Zelim«. Ukratko, 0r:ganizam ~je odgovoran Z!L.s~vlastito lo-k m ranje. f

329

~~

stoj ati poseban razlog za ovu

te~kacu.

Maramo

pret~

P~aV'iti da postoji neka bitna raz;lika izmedu izrazajnih pO­ ~reta s kojima sma s.~ do s~da ~poznali i .. izraZajnog po­

,

lU"eta cij elog trupa kOJI postaJe 06t kada dlJafragma funk­ cionira slobodno. Zelio bili zamoliti citaoca da me slij edi odsada s kraj­ njim strplj enjem i da mi prerano n e iskaZe nepovjerenje. NjegovO ce st rp ljenje bogato nagraditi rezultati koj e cemo postici. Mogu u vjeriti citaoca da sam i sam morao im ati naj vece strplj enje kroz vge od jednog desetljeca da bih dosao do otkricakoja cu op isati. Uvijek iznova tijekom ovih godina ocajavao sam u pokusaju da shvatim orgazamski re­ £leks; clin.iJlo s e apsclurtno nevjeroj amim uCiJnilti ovaj osnov­ ni biolo~ki refleks pristupacnim ljudskim pojmovima. Me­ dutim, odbio sam da odustanem, jer ni1i s'a m mogao niti sam zelio da dopustim da zivi org.~nizarn, koji u svim drugim podrusH!l!~ima odmah~@vstveno g izraza« cinio mi se apsurdnim . -pQvr aeanje predstavlja jedan pr,i stup problemu, jer paci­ jent t esto povracakada je probijen ,dijafr:agmatski oklop. Upravo kao sto postoji nesposobnost da p lace, postoji ta­ koder nesposobnost da se povraca. Ovu nesposobnost je lako razumjeti s obzirom na orgonsku biofiziku. Zaj edno s oklopnim prstenima koji ,lei e imad nje, dijafragmatsJka za­ koc~nost ~p- recava peristalticko valoviN-gibanje tjelesne e~gU~ ze l~a do usia. Na isti nacin »cvor« u gru dima i »gutanje« , zajednosa stezanjem miSica oka, sprecavaju pIac. U drugim slucajevima dijafragmatskih za­ kocenosti postoji, uz nesposobnost da se povraca, sta1na mu cnina. Nema sumnje da su zalbe na »nervozan zeludac« neposredna posljedica oklopljivanja ovog podrucja, iako jo§ Uvijek ne razumijemo potpuno vezu izmedu avo d voje.

I'

~

~)

331

v\.

.~

. ~ ~j< :.----

PovracanJe je bioloski izrafajni pokret cija funkcija vr!i tocno ono sto » izrazava~( : g r~sccmj e tt ele~ z~. Temelji se na peri'Sfiiiftickom pokretu zeluca i jed. nja'k a u ·smje ru suprotnom od njegove normaine funkcije ,naime prema ustima. Refleks povracan ja slabi oklop dija: fragmatskog segmenta temerjito i brzo. Povracanje Je pra. ceno grcenjem trupa, brzim uvi.J anj em supIjine ze-Iuca, dok se vrat i zdjelicni kraj trza;u n ap rijed. U kolikama male djece, povracanje jepraceno proIjevom. S obzirom na ener. giju, jaki valovi u zbutlenja krecu se od sredil fa ti'ela' ore prema ustim rema anus v stvem lzraz u ovom u aJu govon a av e emen aran jezik da ne moze biti sumnje 0 dubokoj bio loskoj prirodi ovog jezika. Pitanje je sarno u njegovu razumijevanju. Potpuni je pokret Ikoji obuzima trup u ~U) cisto fizioloski (ne cuvstvenol , isto kao i ona' or fl-e!<sa. TO je potvraeno i k Illl 1: razr j esenje dij afragmat. sIre za kocenosti donosi prve grceve trupa, koj i se zatim razvijaju u potpuni orgazamski refleks., Ovi grcevi su pra· ceni dubokim izdisanjem i valom uzbuaenja koji se siri gore od podrucja dijafragme prema giavi i doIje prema ge· nitainim organima. Znamo da je razrjesenje gornjih oklop. nih segmenata nuzan preduvjet za otpustanje potpunog grca trupa. U kretanj u vala uzbuden ja prema zdjelici, orgonsko u zbuaenje postoj ano ideka zakocenosti u sredini trbuha. Sredina trbuha se steze o stro i brzo iIi se zd ielica pokrece prema natrag i ostaj e zgrcena u tom pol o~ Ovo stezanje u sre : . reds v1" sesti ­ oklopm prsten. r ve 1 og r u nog m m ca tuS7ilJdO' mi nts) je p racen grcevi tim stezan]em a va1u-bocIlil i miSiea (Transversus abdommts) kojTwu oadonjili reo ara do gor­ nie-granice zdj elice. Mogu se Iako napipat1 kao {vrde bolne miSicne veze. Na Ieaima, donj i dijelovi miSica idu duz kra­ Ijesnice (Latisslmus dorsi, sacrospinalis itd.) i odgovaraJu ovom segmentu. Ovi miSici takoder se mogu j asno osjetiti kao tvrde bolne veze. Otpustanje sestog oklopnog segmenta je lakse nego labav­ ljenje ijednog drugog segmenta. Nakon sto je rastvoren, hko je~CL do._o~edmog i posljednjeg oklopnog seg­

W menta,&4Lflianag

~~

.

l!?

1-

r.::11 ie'·

.",)

D.kl.g~

U veCini slucajeva oklop zdjeIice aca oto22.....§ve misice zdjelice. Cijela zdj elica je vucena Tr!;wSnL. rniSic izuaa---stm rize-=je bulan: Isfo--vrI]edi '-i-i duktore stegna, one na povr5ini kao i one ko ji Ide dublje. Analni sfink­ terni miSiC je stegnut, zato je anus uvucen. Recite nekome ~-

332

.- .

~

l.dj ellCl, KaO- 1 u- svaKOlll drugo m oklopnom segmentu, postoji »udar anje« iIi »probadanje« pomocu jakih zdjelic­

ni1Lp.okr.eta-prema.->@.Il. idlJlV izraz ovog poJITeta jeJ asan

. i ne moze se po gresno r azumjeti. Uz izraz bijesa , izraz pre­ / zira_se takoaer jasno oCituje: preziranj e zdj elice i svih-n:re= zinih organa, prezir anje spolnog Cina i naroCito preziranje partnera 5 ko jim se cin provodi. Na temelju sirokih kli­ nickih iskustava, u.tvrdio sam ~mo 11 oekoliko sIu­ u ,?-aso) £.1£1 1.~J.J1!baYiJ~OJl pnsvaJa pocetne Ijubavne-p'6fr- Iii caJe , m~~ sadlSiftJsa cuvstva glavni su dio prezira su- . vremenog c~~rem~sP2rnosb. _Ne govorim 0 jasiiirn ()

~e~a ~lIska,ac ~. ~na

ci~iliZaCiji-uP~nrj~n'i

333

slucajevima u kojima se s,polni cinvr~i zbog koristi ill

opstanka. Govorim 0 veCini ljudi svih dru~tvenih sIojeva.

Na .t emelju ovih .k.linickih otkrica latinska izre:ka »Om!:!g_4ni.

~q~t coitum trist~« Eosta~a je z~J.ans_tv:ni aks.io:n. PoStOJi

sarno jedna pogre~ka u ovo] tvrdnJl:Co vJ ek pnplS~ i ivo.

~iDj~lastito razocaranje. ~j ·e.s i ~ezir koji SUtako

~VlJ'l 1171r~ iaj[)l pdk:ret ~tailne 1:JiU!bav:l ava e u

-~rostJ:allJenun..vulgaml~azun~p§ovan1 a kp ji su okup.

Jeni oko rijeCi »fuck«. U Amerid nalazimo rijeci »knocJc

me« napisane na plocnidma - njihovo znacenje je jasno.

Dao sam iscrpan opis ovih Otihica u prvom dijelu SVOje

kujige Die Entdeckung des Orgons. Zato nije nuino da ovdje ulazim u poj,e dinosti.

0 CUVSTV ENI IZRAZ ORGAZAMSKOG REFLEKSA I SPOLNA SUPERPOzrCIJA

[!,\;\·IH"J

~f;'"~",,,

M ;t

M>lJf"

~,

...

"~nc

Stralnji dio

Prednji dio J"V

)v

J:!.'. Jr a-J ..... ,"' ... v

.......... =s=--:¥ --

l&4r fo""~U.c:;. . . ""* c:;. ~ ~4 v ~

"" ,,""{Lot.

--

.JI..VV"

$ UPt-RPO'Lj ( IJ k

334

.PQL4£ll/'

/.

.--=.,

335

f"

na putu. Morat cemo uciniti veliku stranputicu i sakupiti velik broj prirodnih pojava da bismo shvatili izrazajni jezik zivog organizma u orgazamskom ref.leksu i u superpoziciji. Neuspjeh govornog jezika u ovom sIucaju ukazuje na funk­ ciju prirode izvan okvira zivota. Ovdje ne upotrebljavamo rijec »izvan« u natprirodnom smislu mistickog, vec u smislu funkcionalnog odnosa izmeau zive i neiive prirode. Za sada, moramo zakljuciti da je govorni jezik sposoban da opiSe sarno takve pojave zivotakoje se mogu shvatiti kroz organske osjete ,i koje odgovaraju izrazajnim pokre­ tima, npr. bijes, ugoda, tjeskoba, gnjev, razocaranje, tuga,

Iica. Vidimo da je problem izr aiaj nog jezika zivog organizma daleko slozeniji nego 5tO bismo pretpostavlj ali. Da pokusamo prodrijeti dal je i potraziti slit nos ti koje povezuju r azvije­ nije s manje razvijenim oblicima zivota: Tehnika orgonske terapij e naucila nas je da en.' doslovce jos tunkcionira u Ijudsko j i ivotinji. Segmentni raspored ·o"Klopnih prs tena ne m oze imati drugo znacenje. Razrjesenje ovog segmentnog oklopa oslobada izrazajne pokrete i plaz­ maticka str ujanja koja su nezavisna 0 anatomskom raspo­ redu Zivaca i m iSica u kraljesnici. Oni su m nogo viSe u skla­ du s peristaltick im pokretima crijeva, crva, iIi protozoe.

336

337

Usprkos nj egovu razvoju iz filogenetski starijih oblika ii. vota, Covj eka jos promatramo ugIavnom kao originalno stv(). renje bez ikak ve veze s oblicima od kojih je potekao. Se • mentni karakter i, p rema to~e, karakter crv~ bioloskog je~. grovnog sus tava jasno su sacu vam u s egment~ma kraijesnice i ganglij a. Medu tim, ovaj jezgrovni susta v je segmentan sa. mo u morioioskom, tj. s trogom, o blirku. OrK~nske funkci je i oklopni pr steni takoder p redsta vlj aju tunkclOnalne segn;ten. te, tj. funkcije k Ol e lUlal U vlsoko savremena vazn~' , ...ao sto bl se moglo reci za kraljeSlliCU, o. p roslos ti U iivoj saciasnjosti. Orgonske funkcij e i oklopni prsleni preds tavljaju naja,k!ivniji i na jvaini ji funkcionalni !!Qarat sadasnjo'"ti, jezgru svih bioloskih funkcija Ijudske i ivotinj e. Bioloski vaini organski osjeti 1 Cllvstva ugode, tj esko5'e i bije~ potjecu 12 segmen tnih funkclja Ijudske ii. vo tinj e. Jednako su tako sirenj e i stezanje, k ao funkcije ugode i tjeskobe, bile prisutne u iivog organizma od amebe sve do covjeka. Kada je netko ~retan, drii glavu visoko; ka. da se boji, uviaci je, kao sto Cry uvlaci svoj prednji kraj. I II Ako ameba i cry u ljudskoj ij'v otinji nastave da djeluju kao r jezgrovni elementi njezina cuvs tvenog funkcioniranja, tada je opravdano da pokusamo povezati, i time shvatiti, osnovni bioloski refleks orgasticke superpozicije s najjednostavni­ jim plazmatickim funkcijama. Naprijed smo naveli da rastvaranje dijafragmatske zako­ cenos ti neizb ' efno vodi do prvih or as tickih trza' a tij ela. Takoder smo nag as! 1 a su II ovi tijela tek nastavci dvaJu _ Ivr.segmenata grudi i zdjelic~. N ajveCi i najyainiji gangliiski \ . a parat je smj eSlen u sredini tru ea, blizu let1a. , / . Osmj~limo se sad na mentalni skok koji ce na prvi pogled I ~,?'( lzgledatl »neznanstven« , »neopravdan«, zapravo »lud«. Kas­ r / n ije se mozemo osvrnllti llnatrag i vidjeti da Ii smo pocinili kakvo zlo. Bilo kad, svatko je vidio macke uhvacene za krzno na ledima i podignute u zrak. Meko tijelo macke Cini se da se savilo, glava je dove dena blizu zdjelicnog kraja; glava, pred­ nje i straznje noge vJse mlitavo., nesto poput crteza na stra· nici 339. Mozemo, naravno, za misliti bilo koju zivotinju u istom polozaju, cak i covjeka. Postoj i, kao sto je uvijek slucaj kada tijelo poprimi neki polozaj , cuvstveni izraz. Nije lako odmah odgonetnuti ociti izraz ovog narocito.! Lpolozaja. Promatr~­ juci ga pazlj lvo neRo vnjeffie, dobivamo utisak meduze s u­ cali rna. Biofizika ce morati da nauci tumaciti oblike pokreta i! tjelesnih oblika i oblike izraza iz oblika pokreta. ViSe cerna

.._...... Solami pleksu$

//

338

339

,)0

nom ~f:=· ~aj!irimitiVnig i. na:na .redni ·e lazmaticke I f!iiikC! Je j e d a HZ d m ! I dJeluJu kao da -su­ sobno povezane. Razvoj slozenijih funkcija u organizlll~ (fun kcija koje nazivamo »vm ma«) nema nikakva ucinka na pos tojanje i fun kcij u »meduze u covj eku«. Upravo ta medu_ z~ u .~ovj~k.u I.'reds~~vlja njegovo jedinstvo ~ manje razvije­ m m zlvotmJsklm SVlJetom. Ba~ kao sto Darwmova teOrija iz. vodi po drijetlo covjeka iz niZih kraljesnjaka na temelju CO­ vjekove morfologij e, orgonska bio fizik a prati COv;ekove cuv_ stvene funkci je mnogo dalj e na trag do QOlika k etall,ia -kusaca i protozoa.

15 SbiZofreno cijepanje 1

Die­

1. .DAVO. U SHlZOFRE NOM PROCESU

' X,

.B,tnkciona1n a istovj e tn ost COlTjekov jh Zi yotll jb fimkcija s .QD.illla-fii,imiti"n ih orgaJlS~ gibanja doseze daleko natra e: izva - ---' ­

'Prema tome, on e sto nazivamo »prirodom u covjeku« mo­ ze se prevesti iz podrucja m isticnog iIi pjesnicke fantazije u zbiljski, objekt ivni i p rakticni jezik prirodne znanosti. Ovdje se ne bavimo metafor ickim iIi analognim odnosima, a jos rna­ nje sentimentalnim videnjima; ba vimose opipljivim, vidlji. vim procesima zivog organizma i onima kojima mozemo upravljati.

~

f

340 .J. A 11111 VI 1<'.0 Y YU PMlt\ 0 F..~ i<..!$ Y ITP" n 11) ,I VI kO f.t 1\ cl'> ETy .~!

Poj am "davla« je p ravi izraz za izopacenost prir ode u covje­ ku. Nijedno drugo Ij u dsko iskustvo nije.... tako prikladno za ·izucavanje ~davla« kao shizofre no iskustvo. Shizofreni je svi­ jet u svojem naj cgcem o6 liku mjesavina mistike i cuvstve­ nog pakla, prodo rne iako izopacene vizije Boga i davIa, na­ strane spoinost i i ubilacke e tike, zdravlja do naj veceg stup­ nj a genija i lu dila do njegovih naj dub ljih dubina, sjedinjenih u jednom uZasnom iskustvu.. Ovdje m islim na shizofreni pro­ ces koji se u klasicnoj psihijatriji naziva »£!ementia para­ noides« iIi »p r aecox«, a ne na takozvani »katatoni stupor« iIi »l1ebefreni« proces. Dok 'k atatonog bolesnika tipicno obiIjeza­ va potpuno povlacenje iz stvarnosti i potpuno misicno oklop­ Ijivanje, dok se h ebefreni proces sastoji uglavnom u polaga­ nom obamrlom pogorsanju b iofizickog funkcioniranja, dotle pocetne faze paranoidne shizofren ije, narocito u pubertetu, obiljezavaju bizarne misli, misticn i dozivljaji, misIi, proga­ njanja i halucinacije, gubitak snage racionalnog asociranja, gubitak stvarnog znacenja rijeci ri, sto je osnovno, polagano raspadanje or ganizmickog, tj . jedinstvenog funkcioniranja. , Ogr a nitit cu se na one procese u shizofrenog bolesnika koji se odnose na nasu gIavnu nit razmiSlj anj a : »davla« kao pred­ stavnika izopatene prirode u tovjeku. Oni ukljucuju pod­ rucje sekundarnih, nastranih i p rotudru~tvenib poriva koji se rijetko otitu ju u dobro oklopljenih neurot ika, podrucje Primarnih biofiziokih osj eta, plazmatitkih strujanj a i do­ zivljaja koji potjefu liz dodira s kozmickim funkcijama, do­ Zivlj aja ko ji su gotovo potpuno zapreta ni u takozvanim nor­ malnim Ijudskim biCima; i, konatno, m isli proganjanja kako ih dozivljava bolestan mada najosjetljiviji b iosustav. I Koncipirano 1940-48. Na engleskom jeziku napisao autor, kolovoz· -rujan 1948.

1

341

-<.

Shizofreni svijet mije~a u jedan dozivljaj one sto horn normaIis drZi briiIjivo odvojenim. »Dobro prilagoden« horn~ normalis sastavljen je ad tocno iste vrste dozivljaja kao i shizofreni boIesnik. Dubinska psihij atrij a ne ostavIja nikakve sumnj e 0 tome, Homo normalis se razlikuj e o d shizofrenog b oIesnika s~mo po to~e sto su ove funkcije ~:Uk~ije raspo. redene. On Je dobra pnlagoden. »drustveno on]entJran« trgo. vac iIi cinovnik za vrijeme dana; sreden je na povrSini. Ali on prozivljava svoje sekun darne, nas trane porive onda kada ostavI ja dom i u red da bi posjetio neki udaIjeni grad i odao se povremenim orgij ama sadizma iIi promiskuiteta.:. To nje­ govo postojanje covj eka »srednje kla se« j asno i ostro je od. voj eno od izvjestacene vanjstine. Njegova vjera u postojanje neke osob ne natprirodne siIe i njezine sUprotnosti, davla i pakla, sadrzana j e u treeoj skupini iskustava koj a je jedna. ko tako, jasno i ostra ogranicena od druge dvije. Ove tri osnovneskupine se ne mijesaju jedna s drugom . Homo nor. malis ne vjeruje u Boga bas onda k a d r adi neki sumnjiv posao, zbog cega ga kao »gresnog« kude svecenici u nedjelj­ noj m isi. Homo normalis ne vjeruje u <.1avla kada podupire neke znanstvene ustanove; on nema nikakvib nastranosti ka. da pomaze svojoj obitelji; ali zaboravlja svoju zenu i djecu ka d Svom davlu pusti uzde u javnoj kuci. Ima psihijaJtwa Ik ojri poricu is,tinitost ovih cinjenka. Drugi pak psihijatri ih doduse priznaju , ali k afu da je to »tako kao sto treba da bude«, da je ova vrsta jasnog odvajanja d avo1skog pakla od drustvene vanj stine sarno od koristi i da pridonosi sigurnosti u drustvenom fun'kcioniranju. Ali pra. vi vjernik u pravog Isusa mogao bi tome prigovori ti. On mo. ze reCi da podrucje davla valja uniStiti, a oe da se one za­ tv.ori ovdje i otvori tamo. Tome bi pak mogao p rigovoriti neki drugi e ticki duh da se prava vrlina ne ocituje u tome sto netko nema por oka, nego u tome sto se op ire iskuse. njima davla. Ne zelim sudjelovati u ovakvoj r aspri. Vjerujem da, opet unutar okvira miSljenj a i zivljenj a. svaka s trana moze uka­ za ti na nesto is tine. ZeIim o stati izvan ovog kruga punog po­ roka da bih razum io davla kako se pojavljuje u svakodnev. n9m . zivotu i u svijetu -s hizofrenih bolesnika. Cinjenica je, da je shizofreni bolesni'k, u prosjeku, mnogo posteniji od homo normqlisa, a ko p r ihvatimo neposrednost . izraza kao znak postenja. Svaki dobar psihijatar zna da je shizofreni boIesnik neugodno posten . On je takoder ono sto se obicno zove »dubok« , tj . u dodim je s dogadajima. Shizo­ idna osoba vidi kroz hipokriziju i n e sakr iva einjenicu. Ona odHeno shvaea euvs tvenu stvarnost. u ostroj suprotnosti od

342

homo normalisa. Naglasava m ove shizoidne znacaj ke da bih ucinio sh vat;lj~vim zasto homo normalis toliko snaf no mrzi shizoidni urn . Objektivna vaznost ove nadmoei shizoidne ostroumnosti ocituje se sasvim praktieki. Kada zelimo saznati istinu 0 drustvenim cinjenicama, proueavamo Ibsena iIi Nie tzschea, koji su obojica »poludjeli«, a ne proueavamo pisanj e nckog dobro p rilagodenog diplomata iIi r ezolucij e kongresa Komu­ nisticke partije. Nalazimo uzburkani karakter i beznadnost oraonske ener gij e u predivnim crtezima van Gogha, ne u radovima nekog od njegovih dobra prilagodenih suvreme­ nika. Nalazimo bitne znacajke genitalnog karaktera u Gaugui­ novim slikama, ne u nekoj slid homo normalisa. I van Gogh i Gauguin su zavrSili kao psihotici. A kada zeli mo da sazna­ mo nesto 0 Ijudskim cuvstvima i dubokim Ijudskim is ku· stvim a, pribjegavamo kao b ia psihijatri shizofreno m b olesni­ ku, ne homo l1ormalisu. To je tako jer nam shizofreni bo­ lesnik kaze otvoreno one sto m isIi i kako osjeea, dok nam homo normalis ne kaze uopee niSta i pusta nas da istraruje­ mo godinama prije nego sto se osjeea spremnim da pokaze svoju unutrasnju strukturu. Zato se moja tvrdnja da je shizo­ j freni bolesnik . posteniji od homo normalisa tini sasvim ispravnom. To je izgleda tuzno stanje stvari. Trebalo b i da bUde ob r­ nuto. AXo je homo normalis zaista normalan, kako on to tvrdi, ako tvrdi da su samoostvarenje i istina najveei ciljevi dobrog pojedinacnog i drustvenog zivlj enja , tada bi morae biti mnogo sposobniji i pripravniji da se otkrije sebi i svo­ me lij ecni ku nego »Iu l'lak«. Mora postojat i nesto temeljno lose u strukturi homo normalisa, ako je istinu tako tesko izvuci od n jega. Izjaviti, kao sto cine dobro p rilagodeni psiho­ anali ticari, da j e to taka k ako treba da bude, da homo nor­ malis ne bi inaee mo gao podnijeti utjecaj svih svojih cuv­ stava, znaci potpunu ravnodusnost sto se tiee pobolj sanja Ijudske sudb ine. Ne mozemo temelj iti pobol jsanje prilika na sirem pozn avan ju covjekove duse i is tovremeno braniti njegovo opiranj e da se otkrije. TIi i dalje prosirujemo domet naseg paznava nja covjeka i osu duj emo opei neodredeni stay homo normalisa, iIi branimo ovaj stay i o dustajemo od za· datka da r azu mij emo covjekov urn. Nema trece rnogucnosti. Da bismo r azumj eli homo normalisa i n j egovu suprotnost, shizoidnikarakter , moramo se staviti izvan okvira miSljenja obojice. Homo nonn alis - uz pomoc krutog oklopliivanja ­ POtpuno kaei zapazanje temelJnog orgonskog fun ~l::iorti.tailja.;... \ U shizofrenog bolesn ika. s druge strane, okloplJivan~u ~tvari r azbij a i na taj nacin b iosustav p replavljuju duboki

I

343

dozivIjaji iz biofizicke jezgre s kojima se on ne m oie botiti Razumij ivo, stoga, oklopljeni homo normalis razvija tjeskO: bu. k~da osjeea da mu grijete otk?ea org~>D0?1ij e, dok ih sbi. zOldm ka'r a kter razum lJe odmah 1 Iak~, 1 oSJeca se privuten njima. 1z istog razloga mistik, koji je s trukturno b lizak sbi. zoidnoni karakteru, obieno shvaea orgonske cinjenice, iako sarno kao u zrcaIu, dok kruti mehanist gleda s oholim Pre­ zirorn na sve znans tvene postupke u podrucju euv,s tava i na. ziva ih »nenaucnima«. Prediaiern da prou cirno istaknute pojedinos ti ovih va:znih Ijudskih fun kcij a pomoeu konkretnog sIucaja paranoidne shi. zofrenije. To znaci predociti sliku dometa davia mnogo bOlje nego ~to bi to ucinila bilo koja puko teorijska apstrakcija psihij atrij skog klinickog iskustva. E ks per imentalan svijet ,s hizofrenog bolesnika bezgranican je i tako bogat u var ij acijama da se moramo ograniciti na one pojedinosti koj e se odnose na na ~ glavni predmet: kako shizofreni bolesnik dozivlj ava svoju biofizicku j ezgru? Za~to se njegov ego Iomi na tako tipican nacin? Prikazat eu slucaj paran oidne shizofren ij e. Klinicki psihi. jatar ee razumj eti da~s ain--morao p rikri ti siu~aj na takav na. cin da je pacijentov identi tet za~tje en, dok se tipioni meha. nizmi b olesti ipak jasno poj avljuju. Bio je to prvi slucaj shizofrenije koji sam eksperimentaino lij ecio orgonskom terapijom. Prisao sam ovom sIucaju s ne­ kim opeim teorijskim pretpostavkama koje su proistekle iz mojih ranijih iskustava sa shizofrenim bolesnicima, a to su: 1. Psihoanaliticki raspored mentalnih funkcija prema tri velika podrucj a ega, superega i ida moraj u se ostro razliko­ vati od biotizickog rasporeda funkcija cijelog organizma u skladu s funkcion alnim podrucjima bioenergetske jezgre (su. I stay plazme), perifenje (povr~ina koze) i podrucja orgonske energije izvan povr~ine tij ela. Ove dvij e teorijske strukture opisuju r azlicita podrucj a p rirode n a razliCit nacin. Nijedno nije primjenjivo na drugo podrucje organizmickog funkcio­ niranj a. Postoj i sarno jedna dodi rna tocka dvij u teorijskih shema, tj. ,»id« psihoanaliticke teorij e, gdj e podrucje psiho­ logije zavrsava a ono b iofizicke izvan psihologije zapocinje. 2. Najdje]otvorniji terapij sk i pristup bilo kojoj cuvstveJ)oj (= biofizickoj) bolesti je, uko11ko je uopce mogue Hi indi­ ciran, povlacenje bioenergije iz biopatskih simptomq.. Da bi se uniStili psihoneurotski iIi psihoticki simptomi, nepotrebno je,. pa cak i stetno, pretrazivati po svim pojedinostima bez­ broj nih pato ]o~k ih racvanj a; umjesto toga, o tvaranje jezgr~ biosus tava i uspost avljanje uravno tezene energetske ekono­

344

.je automatski ce ueiniti da simptomi n estanu, jer, vit1eno : ;ergetsld , ~ni su posljedica nepravilnog energetskog meta­ bolizma u blOsus tavu. 3. Velika opasnos t nastaje u neurotika kao i u psihotika kada se oklop pocinje rastvarati. Neophodni su krajnji oprez . lijecnicka vjestina d a bi se vodio ovaj proces. Praksa lijec­ ~icke orgonske terapije je zato ogranicena na izueene lijec­ nike. Mi znamo na~e odgovornosti bolje od bilo koga drugo­ ga i nema potre~~. da n as na nj ih podsjeeaju ljudi koji znaju malo 0 orgonOml]!. Znao sam vee otprije da b i pacijentica mogla dozivjeti slom iIi da ce se to cak i dogoditi, kada se nj ezino oklopljivanje sasvim rastvori. Ali izgledi da ee ona podnijeti postupak b ili su dovoljno dobri da opravda ju pokus. Pacijentica je b ila u du~evni m ustanovam a nekoliko p u ta k roz du ija razdoblja. Dijagnoza je bila »shizofrenij a« i, prema izvjestajima, paci­ jentica je bi,la u procesu rastrojstva. Konacni poslj ednji slom bio je neizbjeZan; zato rizik preuzet u OVOID slueaju nije b io suvge velik, a izgledi su u dovoljnoj mjeri obecavali da zadovolj e savjest lij ecnika koji poduzima pokus. Pacijent icu , t ridesetdvogodiSnj u I rkin ju, doveli su k meni j ' njezini rodaci, ,koj i su eu Ii 0 mojem novom lijeeniekom pri'\, stupu biopatijama. Obavijestio sam ih 0 velikoj opasnosti naglog sloma. Bili su s p remni pr euzeti rizik i potpisati izj avu " u tu svrhu . Takot1er sam ih upozorio na rizik iznenadne pro- L - j , vale destruktivnosti. Kako sam bio dobro upoznat s ocitova­ njima koja prethode razarackom napadu, bio sa m uvj eren da eu osj etiti opasnost n a vrijeme. Za to sam se ,l atio pokusa izvan bolnice, pod strogim uvjetom da ce medicinska sestra iIi rodak biti uvij ek uz pacijenticu i d a ce na prvi znak ne­ mira i destrukt ivnosti p acijentica biti smje~ tena u b olnicu. Daljnji uvje t bio je da ce pacijentica, koja je u to vri jeme bila pu~tena na rijee, r edovito vidati lij eenika koji j u j e pustio i da ce u ustanovi gdje j e pacij en tica bila ranije biti sve pripr emljeno da bude odmah ponovo primljena u sIuea ju sloma. Takoder sam bio u pismenoj vezi s psihija trom za­ duzenim za slucaj u u stanovi i osigurao njegovu suradnj u . Takve m jere opreza su prije ko potrebne ako netko zeli I~jeCiti shizofrenog boiesnika izvan boinice. Netko bi viSe vo­ ho osloniti se na ustanovu koj a vodi eksperime ntalnu orgon­ sku terapiju unutar svojih zidova. Ali, na zalost, ustanove za dusevne bolesnike - s vrlo malo izuzetaka - nisu sklone da se muce novim lijecnickim n aporima - koji pruzaj u mnogo na,de - da lJijece shdzofreniju. So k-terapij a je kod rnlitavih shizofrenih a ktivnosti odviSe jednostavno primjen ji­ va, a ima previSe psihotik a 0 kojima treba da brine mali broj

345

lij eenika. Nema vremena za op§irno i dalekoseino znans~ no izueavanje. Razumij em ovaj stay, ia ko ga ne odobrava: Nek~lik~ slucajev~ shizo?,enije,. ~obro. shvaceni umjest~ »soki~am«, na dUg! rok bI u~tedJeh drustvu bezbrojne tniIi. june. Cini se suviSe mnogo oeekivati takvu buducnost. Po.. zn ato je da su dusevne bolnice zapravo zatvori za psihoti~ke bolesnike, s ma lo lijeenicke brige, nedovoljnim sredstvUna i, u veCini njih, ni·kakvim is tr azivaekim radom. StoviSe, neki lijecni6ki administratori su neskloni da razmatraju ikakav ozbiIjan pokusaj da popra ve stanje ovih pacijenata. Katkad oni s velikim neprija teljstvom susrecu ta,kve lijecnicke po.. ku§aj e. Ovaj kratak opis drustvene situacije neka dostaje da objas­ ni i m oje mjere opreza i moju volj nost da preuzmem rizik. Dobro sam poznavao opasnos t, ali moguca buduca nagrada cinila se velikom . I zaista, nisam se razocarao. Ova pacijen. tica, kOja je nalazila u tociSte u d usevnoj bolnici mnogo go­ dina i koja je vee propadala u vrijeme kada sam poeeo eksp eriment, ostala je izvan ustanove kroz viSe od sest go­ dina nakon lijecenja. Ponovo je prihvatila svoj poziv; proces propadanja bio je zaustavljen. Pacijentica je postala drustve_ na na mnogo naeina. Ne mogu predvidjeti da Ii ce ovo stanje trajati; nadam se da hoCe. ZnarnS'tvenai iliijeOnicka' ,n agrada je bHa veHka:

orgonska terapija moze se uspjesno primijeniti u nekim slu­ cajevima shizofre nije gdje nisu uspjele d ruge metode. Reo zultat je opravdao rizik. Nadalje, orgonska teorija je bila potvrdena u nekima od njenih temeljnih pretpostavki a pri­ lagodena u drugima. Dobivene su mn oge sasvim nove cinje­ nice 0 osnovnom fun kcionkanj u u biosustavu covjeka, i po prvi put u povijesti medicine i psihijatrije neka srediSnja pi. tanja 0 prirodi paranoidnih mehanizama u shizofrenije do­ bila s u odgovore. Opisat eu teorijski pdkus kako se odvijao k roz razdoblje

od tri m jeseca. Biljezio sam pailjivo veeinu bitnih pojedi­

nosti odmah nak on svake seanse i vodio poseban zapisnik 0

opeenitoj liniji razvoja da bih pronasao, ako je moguce, neke

dosljednosti iIi zakon .tom razvoju. Sam slucaj ne nudi ni.

sta novo u ocitovanjima i.Ji simptomatologiji shizofrene psi.

hoze. Nova je, medutim, reakcija na orgonsko-terapijske mje.

reo Pokus je o t krio neke dotad nepoznate veze izmedu po­

znatih shizoidnih fun kcija i donio na svjetlo neke nove funk. cije u dubini biosustava koje su od najveee vainosti za ra. zumijevanje Ijuds1ke biologije opcenito.

°

pojava pacijentice prvi utisak n ije bio a naj sh izofrenog bolesnika. Govarila je o svojim simp tom i~a i dozivljajima na r~Fv,. sreelen na­ cin. Osjecala se velIk a nelagoda u pozadIn! nJ eZlna ponasa­ nja; govorila je nekako izvjestaceno i neobuzdano. Cinila se vrlo inteligentnom i davala o stroumne odgovore na najteh pitanja; p oznavala je psihij a trijski jezik neuobieajenom ja­ snocom. Re~la je da je zelj ela da susretne psihijatra koj i bi razumio n jezina unutrasnja cuvstva, ali psihijatri su uvijek misliIi da je ona »luda«. Njezine oci imale su tipican o d­ sutan, pomalo zamagljen pogled shizofrenog karaktera. Po­ vremeno bi postajala zbunjena, ali je ponovo lako stjecala jasnoeu. Kako je razgovor n apredovao, jasno su se mogle razaznati izvjesne teme koje je nastoj ala da izbjegne. Na pitanje da :Ii poznaj e neke cudne iIi neobiene doziv,ljaje, nje­ zine su oei postale »tamne« i rekla je: »D dodiru sam s nekim mocnim silama, ali one sada nisu ovdje.« Tema je bila jasno nabijena cuvstvima, i nismo pretrazi­ vali po njoj dalje. Pos talo je jasno, nadalje, da je »disimuli­ mla
Prva seansa Ogranicio sam rad na orijentaciju na njezino oklopljivanje i karakternu obranu. Njezine izvj estacenosti bile su jace ne­ go u p rvom susretu. Razumjela je vrlo dobro nacelo orgon­ ske terapije. Znala je godinama da je veCina ljudi oklopljena i zato nisu razumjeli unutrasnj i zivot shizofrenog bolesnika »koji osjeea i zna sve~. · Pokusao sam saznati viSe 0 »silama«, ali je odbila da govori 0 njima. SHe, rekla j e, nemaju uopce nikakve veze s njenim vlastitim unutrasnjim potrebama. lma­ la je izvanredan dodir s predmetom razgovora. Cinilo se da uopce ne dise. Fizickim pregledom se pokazalo da je n jezin grudni kos bio mekan, ne krut kao u slucajevima prisilne neuroze. Ova mekoea i pokretnost grudnog kosa kas­ nije je pronadena u drugih pocetnih shizofrenih bolesnika. Treba dalje istraziti da Ii je i do koje mj ere nedostatak ok1lopljivanj a grudnog ko~a znacajk a shizofrene biopatije.2 Mekoea njezina grudnog kosa bi se t inila normalnom da nije b ila praeena odsutnoscu disanja. Disanje je bilo tako 2 OVU pretpostavku su donekle poddala ispit ivanja shizofrenih boo lesnika dra Elsworth Bakera u Marlboro S tate Hospital u New J erseyju.

346 347

plitko da se ~inilo kao da ga uopce n ema. Kada sam zallloij pacijenticu da glasno u dahne i izdahne, odbila je; kasnije SO po kazalo da je nesp osobl1a da to u cini. Cinilo se da zaustavlj e disanje negdje u vratnim segme n ffma. a Postaj ala je sve nemirnija, gledala uznemireno po zidovi. rna i duz s tropa. »Tu su neke sjene«, rekla je. Iznenada je rukama uCini1la znak k>riza p reko grudi. »Ja SClim posveCena. siIe dolaze k meni; mogu ih pozvati i uciniti da doau; sile lll~ vole ...« Upitao sam je da Ii su je »siJe« ikada nagovarale da po­ cini zlocin. Morat ce n a ovo pitanje vrlo skoro odgovoriti r ekao sam. Jer, ako pokus treba da se odvija bezopasno' moramo znati sve 0 »siIama«. Pitao sam je da Ji obeCaj~ da ee m i reCi odmah ka da »sile« zazele da ucini ne~to 0pasno sebi iIi drugim ljudima. Rekla j e s clu bokom iskreno~eu da ee mi odmah reei. Relda mi je da su joj »siIe« ponekad go­ voril e da pocini zlocin. J ednom je iznenada osjetila da mora da gUTne zenu sa stanicnog perona. Jedva je dovrsila ovu recenicu, kada je postala sasvim oclsutna duhom; nije slusala moja pitanja i cinila se sasvim disociranom . Mrmlj ala je nesuvislo i nerazumljivo. Mogao sam sarno razabrati rijeci: »... Sile su izdale .. . sto sam rekla ...« Znao s am od njezinih roaaka da je zestoko mrziIa svoju majku i da je u isto vrijeme jako ovisila 0 n joj. Misli 0 »zlocinu«, »menstnIacij i« i »majci« bile su u sko povezane. Poriv da ubije bio je takoder nekako povezan s dozivljava. njem »sila« iIi izdaj om »sila«. Pacijentica se oporavila n a kon n ekog vremena i povratila svoj mir.

Od druge do pete seanse Za vrijeme sljedeee cetiri terapij ske seanse pokusao sam oprezno da se pribliZi m n jezinoj disfunkcij i disanja. Pro­ blem nije bio, kao u dklopljena neurotika, da se slomi oklop gruclnog kosa. Cinilo Se da nema nikakva okZopa. P roblem je bio kako da je privo lim da uvuce i izdah ne zrak kroz grkljan. Pocela bi se zestoko bori ti kada god bih p ok usao da izazovem puna clisanje. Imao sam u tisak cia funkcija disa­ nj a nije b ila zaustavljena nepokretno~cu zbog oklopljivanja, vee kao da je bila Sputavana jakim, svjesnim nastojanjem. Takoder sam mislio da njezin organizam jako trpi zbog ovog nastojanja kao i cia oca ne osjeea ovaj nap ~r. Odgovarala je zestokom razdrailjivo~eu na svaki moj po­ kusaj cia izazovem disanje. Tipican oklopljeni neu rotik bi se 348

okazao nedirnutim iIi bi se zlobno nasmij ao mojim napo­ Pima. Ali ne i nasa shizofrena pacijentica. PokuSala je da ~teligen?!O sur~auje, ali j e postaj.ala ~Zasm7ta k~d~ gO.d bih se priblizlO uSPJehu. Strah o d »slla« lspunJao bl Je tJesko­ born; osjecaJa je da dolaze blize i da su svuda o ko nje, na zidoviIna , ispod kauCa it e!. Rekla mi je da ju je upr avo ova tjeskoba d ovela k meni kao lijecniku u kojeg je mogla imati povj erenj ~. Shva tila je iz m oj ih knjjga cia eu znati 0 eemu ona govon . Odustao sam od claljih pokusaja da je navedem da d g e kada god b i se pojavila tj eskoba. Receno joj je da je to jedna od njezinih glavnih pa to!oskih smetnji, da cemo je mo­ rati svladati; da ee mi morati pomoCi cia to ucinim; i da ce joj svlaclavanj e ove smetnje donijeti veliko olakSanj e. Obeeala je da ee roi ,pomoCi; bil a je uvjerena cia sam u pravu. Znala je to vee dugo vremena_ Mogao sam stvoriti sljedeee misljenje 0 situaciji: Nasa pacijentica nije iskljucila iIi mogla iskljuciti potpuno osjet plazmatiCkih strujanja, kao sto cini kruto okloplj eni neurotik. Osjecala je orgonska s truj anja u svom tij elu »vrlo blizu« i suzbijala ih n e dozvolj avaj uei p rolaz zraka u pluea i iz njih. Da Ii je ikada zaista i sasvim clozivj ela tjelesna strujanja, wsam mogao reCi, a ni ona nij e znala. Sarno je doZivlj avala »naclolaienje« »sila«, ali nije osjecaZa »siZe« kao svoje vlastite. Obuzimao bi je uias kad bi osj etila lI>sile« ; u isto vrijeme osjeeala je cia se »posvetila njima«, posvetila »misiji«. Nije htjela reei k akva je to bila vrsta misije. Bitno je pravilo u raclu sa shizofrenim bolesnicima (kao li s onima koji n isu psihoticni) uvj eriti pacijenta da se nje­ gove zalbe uzimaju ozbiljno, d a se ne smatraju cuclnima iIi »luclima« iIi »protudrustvenima« iii »nemoralnima«. Ne sti­ , f eme nikuda ako pacijent n ema iIi ne razvije apsolutl1O po­ vj erenje u svog lij ecnika, koj e mu dopusta da osjeca da mu se vjeruje u osnovi i da se shvacaju njegove rijeci i osjeeaji, bez obzira na to koliko cudni m ogu izgleclati laiku. Sltizofre­ nom bolesniku se mora pokazati iskreno razumij evanj e ca k i ako ovaj prijeti da ee ubiti lijecnika. Ovaj apsolutni zahtjey ciw orgonsko-terap ijsko lijecenje psihotika neclostupnim lijec­ nik u koj i nij e cuvstveno sposoban cia vrsi taj posao. Daljnji izvjestaj ee p otkrijepiti ovu tvrclnju.

Sesta s ean sa Poslije o tprilike .p ola sata pazlj ivog, briZlj ivog obradivanja njezinog vratnog oklopljivanj a, doslo je do prve provale mrZ­ nj e. Ova prva provala bila je p racena tihim pJakanjem; u 349

isto vrij eme razvila j e jaku tjeskobu, podrhtavanje usana ra mena i, tako a er , djelomicno grudnog kosa . ' U takvim situacijama, gdj e se isprep lecu razne vrste eu,," stava , valja ogijeli.t.i. cuvst va jedn a ad drugih. To se lllo!e u ciniti . tako ~a se P? tpomaze naJpovr~nij e. cu~stv91 ono kOje se bon protiv dublJeg cuvstva, 1 »po tiskuJUCl" potonje. Pre­ rna tome, ohrabrivao sam je d a p lace, s to je kocilo bijes, i posta je smiren a n je.na zalost (uz mnogo suza), dopustio sall] joj da razvije bijes ohrabrujuCi je da rukom u dari kaue. To

je opasan postupak ako pacijent, narocito shizofreni, nije u savrsenom k ontaktu 5 lijeenikom. Da bi se osJgurao ovaj kontakt, m ora se objasniti pacij entu da m ora zaustaviti svo.. ju bijesnu r adn ju odmah kada mu se kaie da to ucini. Za. data1k je lijeenika da o dluci kada je dosegnuta tocka u cuv. stvenom oslobadanj u gdje je pacijent u op asnosti da izgubi n a dzor . Sarno vjesti orgonski terapeuti mogu to ri zvesti. Upo.. zoravarn lijecnike koji nisu izuciIi .tehniku medicinske orgon. ske terapije i izucene orgons-ke terapeu te koji nemaju po.. trebno is-kustvo da se ne late lijecenja shizofrenih bolesnika. Ne m oze se napredovati u takvim sJucajevima bez otpu5tanja bijesa, a ne moze se odrije5iti bijes bez mnogo ilskustva pret. hodno stecenog u manje cuvstvenim situacijama. P r ema kraju seste seanse pacijentica je oslobodila dovolj­ n o cuvstva da se .o pusti. Iskazarla je cuaenje da je takvo olaksanje m oguce i izrazila zahvalnost sa suzama u ocima. Shvatila je sada po prvi put da j e njezina misao da »su je ljudi promatrali« bi,la prividne p rirode (racionalni element u misli proganjanja b it ce ['azraaen kasnije). Saopcenja su teikla slobodno. Hor:iJ.a se protiv »utjecaja" »sila« daleko una­ trag koliko se god mogla sj etiti. Uvidje1a je da se drzala stvar­ nosti tek IS velikim naporom; osjeCala se ·k ao da visi nad pa­ norom veeinu vremena, narocito za vrijeme puberteta. Uvi­ jek se osj ecala smetenom kad se n j ezin strah od »sila« su­ sretao s njezinom ,l ju bavi za nj ih. Priznala je da je to bilo u takvim trenucim a smetenosti da su se u njoj uzbuf1kali po­ ticaji za ubijanjem. Cinilo se da je to pravi trenutak da joj k aiem a svojim brigama 5to se tiCe moguce nekontrolirane provaJe razara­ n j a . Odmah j e razumjela n a sto mislim. Slozila se i uvjera­ va~a m e uz sasvirn neshizofr en pogled da ju je avo mucilo vee dulje vrijeme. Ta da sam j oj rekao d a znam iz iskustva d a mnogi shizofreni bolesnici u pocetnim fazama boles ti ima ju istu brigu da Ii ce biti u stanj u da se odhrvaju nadiranju uboj s tvenog razaranja. SlozHa se d a nem a nikakvoga dru­ gog nacirna da bUde zasticena a d toga da pocini ubojstvo osim osiguranja u bolnici. Shvatila je s a ma od sebe da je u takvim 350

c vstvenim

sitrua d jarrna traZi1la sigurnost b olrnice. Osjecala se ;urnijOm unutra, rekla je, jer zivot tamo nije postavljao SI nj u n ikakve zahtj eve koj e nij e bila u s tanj u da ispuni. ~~aIa je da nece p ocini ti ub ojstvo dok je u bolnid ; ali je t koaer znala da j e zivot u bolnici stetan za nju. Osjecala je je polagano p r opadanj e neizb je.zno jeT ju je zivot unutar zido va bolnice cinio utucenom iIi bijesnom, vee prema po­ sebnoj situacij i koju je 'susretala. Razumjela je bolesnike pot­ puno i osjeeala simpatiju za n jih; u isto vri jeme osjecala je uzas prema takvom n jihovom opstanku. U svojim bistrim fa­ zarna, vidjela je u lakim i izvjes tacenim stavovima mnogih psihij atara prema psihotiku n j ihova pom an j kanje r azum i· jevan~a, o~utn~st mn?gih pos tupa.ka, nepravde . tako cesto poCinp ne ltd.; Imala Je, ukntko, Izvanredan u Vld k ada rSu »sille« bile odsutne iIi kada su bile prisutne »b ez suviSe ja· kih zahtj eva na njlU«. Kako je terapij ski proces napredovao, jedno jedino pi tanje dobiIo je sveobuhvatnu val.noSrt: DA LI »SlLE« KOJE JE PROGONE 1 KOJE ONA ODANO vaLl PRE DSTAVLJAJU NJEZINE TJELE SNE OSJ ETE STRUJANJA UGODE? AKO JE TO SLUCAJ, ZAsTO IH S E BOJI? (JASNO JE DA 1M JE ODANA.) KOJA VRSTA MEHANIZMA U NJ E ZINU TI· JELU KOCl STRUJANJ E UGODE? KAKO ZAKOCE NA PLAZ· MATICKA STRUJANJA POSTAJU »ZLE " SILE? KAKVA J E VEZA IZMEDU OVE ZAKOC E NOSTI 1 SH IZOFRENOG PROCESA? Poceo s am usmjeravati svoju paznju prema funkcijama koje bi mi mozda odgovoriIe na ova pitanja. Moj je utisak bio da je mehanizam koji koCi nekako povezan s njezinim vratnim seg.mentom, narocito s neobienim por emecajem di­ sanja : nikakvo disanj e Uz prisutnos t mekog grudnog kosa.

:a

Sedma seansa Za vrijeme sedme seanse postalo je ocito da je djelomicna provala bijesa ko j u 'Sam d d ao pod nadzorom za vrijeme prethodnog lijecell'ja povecala njezinu fiziolosku potreb u za punim di sanjem. T.o se mogJo vidjeti u n jezinim ca k jos ocaj­ nijim pokusajima da sprijeci duboko d isanje kroz grlo, grklj an i dusnik. Ohrabrivao sam je da izdahne potpuno i pomogao blagim pritiskom njezina grudnog kosa . Iznenada je p op ustila izdisanju, aLi je odmah nakon toga zapala u stanje transa. Nij e odgovaralla kad sam j e pozvao; njezine su oei zurile pre ma uglu stropa; cinilo se d a halucinira. Njezine su noge j ako drhtale i imala je fascikularne trzaje u miSicima ramena ok.o tridesetak minuta. 351

Uspio sam je probuditi iz transa stipajuci j e doVoljno jako da j e ucinim svjesnom osjeta bola. Polako se pocela vraea punoj svijesti. Bila j e ocigledno smetena; POkusala se UVj! riti da je budna udarajuei u s tvar i. Zgrabila j e moje ruke poeela plakati i rekla: »Zelim da se vratim, oh , zelim cia s~ vr atim ...« To j e trajalo jos deset minu ta Tada je rekIa' »Jo5 se msam sasvim vratila ... Gdj e ste vi? .. S Gos~ dom ... pitala sam ga da Ii da se prepustim davlu ... da ste vi davo ...« U odgovoru na moje pitanj e, rek la je da vi~e nije »vidjela s tvari« vee je im ala »neki dodir« (sa silama). Osjecala je drhtavicu u n ogama i r amenima, eula je i moj glas, pa i,pak »osjecala se jako, j ako daleko«. Bilo je to Prvi put da se nije mogla »vratiti« brzo. »To je trajalo tako dugo ovaj put ... Gdje ste vi ... Molim dopustite da ddim v~e ruke ... Zelim se osjeeati sigurnom da sam ovd je ...« Ddeei moje ruke, gledala je su mnjicavo po lSobi, dui zi. dova i u strop. Osjeca,la se iscrpljenom i ostala dufe cd jednog sata n akon seanse da se sabere. Rekao sam joj da dod:e s u tradan na dalj e Iijecenje i cia m e zove ill da p ozvati elm osjeti potrebu da razgovara sa mnom.

Osma seansa Nakon dOZivljaja preth odnog d ana, osjeeala se vrlo umornom i otiSla u krevet eim je stigla kuei. Sad a se osjecala smireno i sigurno, njezine su oei bile jasne. Odlucio sam da ne kre­ nem .dalje u r azbijanju njezin a oklopa, vee s amo da je do­ vedem do tocke na kojoj je bila prethodnog dana. Vaino je pravilo u rastvaranju oklopa da se napreduje po­ ,l ako, korak po :k orak, i da se ne kreee dalje u biofizicku duo binu dok se ne zna tacno sto se zbiva i dok se pacijent ne privikne na situaciju .k oju je ·v ee dostigao. To vaii za sve v·r ste medicinske orgonske terapij e; to je na roeito potrebno u Iijeeenj,u shizokLnib karaktera. Ako se zanemari avo strogo pravilo, izgubit ee se uvid u cij eli proces i pacijenta izloziti opasnosti. Pacijenti koj i se osjecaju bolje nakon djelomic­ n ih p rovala ces to mole lijeenika da napreduj e bde, da ih vida cesce. Ovome se ne smije udovotjiti. Kada se postigne izvjesno probij anje, organizm u se mora da ti vrem ena da se sredi i d a upije cuvstva koj a su se p robila. Poloiaj iz kojeg napreduj emo dalje mora biti CSvrst. Izvj esna koliCina loseg osjeeanj a zbog oSltatka oklopljivanj a po trebna j e da bi se dalje--ispravno napredovalo. Na rocito se valj a cuvati paci. jentovih miis ticnib, reIigioznih ocekivanj a da je sada »oslo­ boden«, »izbavlj en«. Istina j e da j e prvib nekol1ko probija­

352

,

. cvrstog oklopa praceno osj eeajima velikog olaksanja. Ovo JlJata ~kriva pravu situacij u u d'llbini biofizicke strukt'llre. cesta u pravilu treba biti oprezan dokle god se osnovni orga­ Z;'cki strah od ugode ne pojavi na nesumnjiv nacin. Sve dok 5 1. duboki uzas spont anog plazmatickog stezanja nije na po­

t~~ini i nije svladan, neophodan je veliki aprez.

,rU ovoj, osrnoj sean$oi, pacijentica je vrJo dobro surad-i­ ala. Imala je manje tjes:kobe, dozvolila da se trzaF javljaju ~nogo lakse i voljno; ali bilo je ja,s no da jos mnerrrireno prati svaku sitnicu onog sto se zbiva, da je »na oprezu« da se ne prepU'sti i da se mora jako boriti da ponovo ne po­ bjegne u stanje transa. N~kada se ne smije krenuti dalje bez velike paZn~e dokle god ne izbije terneljno nepovjerenje, sto s e moze ocekivati U svakom pojedinom slucaju. Shizofreni bolesnik je daleko iskreniji od neurotika u pokazivanju ovog tipicnog nepovje­ renja. U neurotika, mora se iskopati nepovjerenje ispod opIa­ te Ij ub eznosti i u gladenosti. Paoi'j entica me otvoreno upitalla: »Mogu Ii yam vjerovati ? Oh, kad bih yam samo rnogla vJe· rovati ... [Gledajuci me s velikim strahom u ocima] Jeste Ii vi njemacki spijun?« Bilo je to u brzo nakon Mo je FBI zamijenio orgonskb istra­ zivanje s njemackom (iii ruskom?) spijunskom aktivno seu i zatvorio me ('kao »stranog neprijatelja«) prilikom ulaska SAD u drugi 'sV'jetski rat. Cinjenica da sam uskoro bio pusten na­ kon saslusanja, nije mnogo znacila pacijentici. Za nju je bilo vaZno da sam osumnjicen za subverzivne aktivnosti, i to je, namvn o, bilo u skladu s opeim stavom neurotika, :k stvari, st o ne moze nijedan drugi karakterni tip. Kasnije eemo vidjeti da je ova lucidnost in­ teligencij e u shizofrenog bolesnika jedna od najveeih opas­ nosti koja prijeti njegovu opstanku u danasnjem drustvu. Pacij entica je bila predbiljezena za posjet $ovome lijecniku u ddavnoj bolnici sljedeCi dan. Rek ao sam joj da niSta ne

353

skIUva, ali sam joj lI'ekao ida bude pripmvna na JijeCni~ nesposob nost da razwnije sve ~to Ce mu ona objasniti. I~ smo srecu da smo ,radili sa psihljatrom koji nije bio jedan ad okrutnih lkirurga sok4:erapije. Pacijentica je napustila ovu seansu mirn.o i s asvim sredeno.

Stdetak nakon osme seanse 1. Pacijentica je dosla s ostacima ostrog smisla za stvar_ nost kojih se ocajnicki drlala da se n e bi potpuno slomila. 2. Pacijentica je traiila IDOj U pomoe, jer je osjeCala da r azymijem »sile« i im~ »doclira« s njima. " '" 3. MilSlila je da j e bolja o d ostalog svijeta zbog svog dOdira sa »sillama«. Njezina kritika svijeta homo normalisa bila je .i.spravna, gotovo savrlena i racionalna u s kladu s njezinirn dodirom sa »shlama«, ma 5to on e predstaJvljale. 4. Njezino okloplj ivanj e razlikovalo se od oklopljivanja jednostavnog neurotskog biop ata po tome 5tO ono ruje bila potpu:no i 5to je bilo umjetno izgra deno. Njezin grudni kas je bio poIcr-etan, ali nije dilSala potpuno. Zbog slabosti njezi­ na okUopljivanja, osjeeala je kao Id a visi sarno naniti iznad ponora. »Izvana« su bile »sile«, koje su bile »t1avolske« i »privlacne« u isto vrijeme. 5. BIagi oSljeti orgonskog 'st:r:!!i~a u njezinu tijelu imali su blisku vezu s"""lljeiln.iID. pojm om ~la«, ali su ovi asjeti bili projicirani na zidove i stropove. Nj ezin shizofreni strah da ee Is e slomiti na n ek.i je na& ovisio 0 njezinu dodiru sa »silama« . 6. Opaianje unutr aSiljih »sila« na zidovima i na stropu
Pacijentica je dohlI'o poznavala »siIe«. Opils alaih je u poje­ dinostima. Neka obiljclja »sila« b ila su ista kao ana' koja se pripisuju svemogucem bieu = Bogu; druga su hila ona koja se pripisuju davlu - ~a, lukava, podrnukla i zlobna iskusenja. Prva sk'llp ina ohiljezja cinhla je da se pacirjentica osjeeala sigurnom i zastiCenom i prema tome »odanom si­ lama«; sto se tiee d ruge skupine obilj ezj a, pacijentica se po­ lIlasala kao da mora biti zasticena p rotiv »sila«, njihovih zlib pamjera i Jsku~enja ikao 5to je uboj stvo. Ova gvosmislenOS t u prirodi »sila« postajala je .sasvim jasnom kako je rod na­ predovao. 354

Moja je pretpostaVtka na ovom lSta diju rada bila sljedeea:

aka »sile« predstavJjaju DOBRO i ZLO 'U istoj cuvrStvenoj for­

rn

, tada valja pretpostaviti da je do cijepanja u dvije p ot­ aciji opreene vrste doZivljaja doslo zb og DVIJU DIJAME­ puno r RALNO SUPROTNIH SITUACIJA U NJEZINOJ STRUKTU· RI I(ARAKTERA koje su b ile medusobno ~5klj ucive i n espo­ jive. Shizorrena cijepanje lianos ti mora se pripis ati ovoj i? nespoj iVOS ti ; Isvaka od dviju sUrprotnih cuvstvenih struktura izrnjenicno bi obuzimala funkcioniranje organizma. Za razti­ kU a d .shizofrene strukture, struktura homo nonnalisa d ri.i jedn iJi drugu opree.nu strukturu s ta1no u stanju potis.kiva­ nja. uTako je u homo_normalisa oijepan je litnosti _skriveno. Zajedni cko nacelo funkcioniranja kako BOGA t alw i DAV­

LA je osnovno biofizicko fu nkcioniranje organizma, »bio­ loska jezgra«, cije na jznacajnije oeitovanje je plazmaticko

.s trujanje i n jegov subj ektivni opaiaj kao blagog osjeta lju­

bavi, kao tjeskobe iii m d nje. Sve to treba da potvrdi dalji

razvoj ovog sluca ja.

Deveta seansa Pacijentica je ,dosla na d evetu seansu pUrna veselja i sav'r seno

koordinirano. Posjetila je svoga psihijatra dan ranije. On joj

je rrekao da m e poznaje kao »briljantnog«. Objasnila rnu je

mo ju metod'll terap ije kao onu koja "daj,e oduska«. Psihi­

jatar :u bolnici ju je hrabrio da nas,tavi terapiju. Njegov je

,StaN morao znaeiti podrsku nj ezinim vlastitim nadama, jer

je rSumnjala ranije u moje postenje (»Jeste Ii vi njemaeki

spij un?«). Njezino disanje bilo je fiziolos ki 'gotovo potpUITlo taj dan; oci su bile jasne, a ne »zam agljene« kao obicno. Rekla je da !ima potrebu za genitalnim zadovoljenj em. Neiskusan lijecnik h i Jikovao nad »USrpjeho m« . Ali ja sam mao da je velika opasnost tek pred nama. Bolestan organiozam moze laka ,steCi .,neznatno .povecanje u energet skom funkcioniranju i jako tdiva I\l OVOID dob-r om o sjecanju , vi~e nego zdravi organizam, zbog velike razlike mnedu obicnog stanja napetosti i sla:bog p opus.tanja nape­ tosti nakon rdjelomicnog rasttvaranj a oklopa. Ali bioenergetski sustav nastavlja da povecava Srvoju r azinu energije dok se dogadalj u povrernena otpustanja energije. A jedini n aCin pot­ punog otptcltanja r azvijene b ioenergije 51\1, .k ao ~to door""o znamo, ot Wli or astiokL.:L--:Z .. • dno proC paren.J a . r em u evne glJene n e b i 10 taIko t d ak kao 5tO jest, da priroda nije uCinila_notp..un.o..o.rgas1ic~e-

355

~je sasvim ovisnim 0 odsutnosti tr ajn_og tjelesnog okloPljiva.. n ja. Kao prirodni -rstraZ.iva~i i lije cn iei, nismo odgovorni za ovu s ifuaeiju; mi smo j e tek otkrili i opisali. Sarna je paeijentiea bila s vj,esna opasnasti koja je pre(! njam, dalleko vise nego 5to bi bio jednootavni net.lirotik. Relda mi je -cia »sile« nisu bile u b1izini poslj ednje vrijeme, ali one l>mog'll .j ,s igurno ce se vratiti, zle kao 5oto vee jesu«. Upitala me da li eu je ostaviti ako se »sile« vrate. Zeljela j~ z?at,i kak~v)e tocno, bio, me,h anizam , orgonsko-te~apijskog lijeeenja. Njezma su pltanja bIll a \I1rlo Inteligentna I primje­ rena. Pitala je da Ii ee se morati odreCi s,vog sadasnjeg l>nadmocnog« polozaja u svij etu i da Ii moze postati korisnUn cla;nom druStva. Ova pitanja izgledaju eudnima Illekome tJko ne zna sto je ovaj slucaj otkrivao na tako nesumnjiv nacin. Shizoidni ka. r ak ter ima daleko bolji dodir s funkeijama prirode i drustva i uvid u njih od homo normalisa. Ovo ga prozima raciona}. ni.m osjeeajem nadmoei u odnosu na prosjeenog homo nor. m alisa, kojem nedostaje takav uvid. Logicno je prema tome cia bi morala, da postane »kori.5nim clanom drustva«, tj. ho. mo normalis, izgubiti neke od svojih uvida i s njima svoju nadmoe. Takvi osjeeaji nadmoCisadrle veliki dio razborite 1stine. Shizoidni karakter je, u prosjeku, doiosta nadmoean prosjec. ilOiil"homor wrmaztsu u inteHgenciji, kao sto je to i »zloti. naoki karakter«. ~li ta je inteligencija neprakticna zbog dUo boko smjestenog rasejepa. Ona je nesposobna da vrsi trajne, racionalne bioloske aktivnosti, kao u slucaju onoga sto se naziva »genij«.

I'~korisltio sam oV'U priliku da bih je ojacao protiv budu. eib opasnosti. Rekao 's am joj da je dozivjela tek prvo olak. sanje, ali da ee se prestrasiti do opasnog stupnja kad se njezine »sile« pojave 12 dubine. Razumjela je i obecala da ee biti u bliskom dodiru sa mnom za 'Vrijeme predstojeeih posturpa·k a.

Dogadaji koje eu sada opisati einit ee Is e 'krajnje nevjero­

jatnima nekome tko nije pokusao da od POCePka razumije

ovaj s,l ucaj (i bilo koji drugi, uostalom) S obzirom na pri.

rodne funkeije bioenergije i njezine zakoeenosti u biopati.

jama. Ovi dogadaji cini.t ee mu se Upra'VOKao dnigi primjeri

»Iudih reakeija«, >>nerazumljivi«, »opasni«, »protudruStvenic,

kao dobri razlozi za zatvaranje paeijenta u dusevnu bolnieu. Slaiem se da je ono sto dolazi bilo opasno, protudrustveno, dobar razlog za za tvaranje; ali ne mogu se sloziti da je to nerazumljivo iIi iSta viSe »ludo« od djela, ili radije nedjela, nasib diktatora illi zaeetnika rata, koje ne osuduju na bolni­ 356

cu, vee ih, naprotiw, ,sla'Vi i ob~z?,va mnostvo homines nor­ males. Zato m e ne moze uzbudltl daleko m anja »ludos t « u shizofrenog bolesnika. Grubo r eCeno, ako se dogodi one naj­ gore, on se ubij a iIi p rijeti da ee ubiti nekoga, aM on nika da ne odvodi m iliju ne nevinih ljudi iz njihovih domova za »cas t domovine«; on ne zahtijeva pod p rijetnjom oruzja da se rniHj lIDi zrtvuju za n jegove nemoene politicke ideje. Zato, zelirno biti razum ni; zelimo odbaciti nase laino poste­ nj e. Mora postoja ti j ak r arz:log zasto se sa shizofrenim bo­ Iesnikom na nasem planetu pos;tupa tako okrutno, a okrutni se homo norma lis tako bezumno s lavi.

Deseta seansa Upravo opisa ni stay spasio je ovaoj sI'llcaj . On bi mogao, cvrsto vjerujem, spasiti toisuee zivota koji lagano umiru n evini u zastarjelim dusevnim bolnieama samo zbog tipicnog izbj egavanja homo normalisa -cia nesto ucini i zbog njegove okrutnosti kako se ona ocituje u neodgovornoj, opcenitoj, nekri tickoj i nedifereneiranoj primjeni »sok-terapije«. Pacijentica se osj ecala savrseno mirnom taj dan. Ali kada se svukla, viodio ,s am lik kriza urezan 'll kozu na grudima u visini grudne ka st i, oko 6 em dug i 4 em sirok. U6nila je to ,prethodne veeeri »sasvi.m bez ikakvoga siVjesnog moti-va«. Ona je to »naprosto moraia« uCiniti. »Moram dati sebi oduska iIi eu s e rasprsnuti.« Bilo je odmah ocito (dobro ,izvj ezbanam orgonskom tera­ prutu) da je njezin vratni segment bio jako stegnut, blijed i nepokre tan. Jaki bijes se ocitovao na lieu, koje je bilo go­ -1ovo pla vo, cijanotieno. Trebalo je oko deset minuta da se otpusti ova jaka vratna za,koeenost. Uspio sam, izazivajuCi potr ebu za povraeanjem dok refleks povra eanja nije dobro d j e1ovao ~, pomoCu prisilnog odisanja. tim je zakoeenost u grlu popu stila, pocela je t iho plakati. Ponovljena ohrabre­ nja da place glasno nisu imala U'spjeha. Ovu pojavu nalazimo vplo eesto u neurotskih biopa6j a: cuvstvo plakanja je suviSe jako d a odjednom ·s asvim izbije. Obieno postoji jaki bijes suzdrlavan cuvstvom plakanj a. Ako se paeijent prepusti pIa­ kanju u potpunasti i ,slobodno, on ee a sjecati da mora pooi· niti ubojst'Vo . Takvo okloplj,iwanje obieno proi~lazi iz okrutnog kaznja­ vanja za sasvim nevino ponasanje u dj etinjstvu. Majka - je mrzila oca ; ona je zeljela da ga ubi je, da ga se rijesi; on je bio suviSe jak, a majka suvise ·slaba d a to ucini. Taka je ona kainj avala tro- iIi cetverogodiSnje d ijete zbog toga 5tO cIDi

357

1. $to veCi i boIj i dodir ona USp ostavi sa svojim plazIlla_

ti~~

osje~ima,

~traha

bioener getskim bit. ce manje od s Ua. To bJ t a koder dokazaJo mOJu tvr.dnJu da su »SZ~u shizofre_

rern a nekom dnlgom. Upravo kao sto dijete lako razvija ftezanj e u svom vlasti:0n;t ~lu ~?a i~a po~.~aj da ugusi aj ku iIi oca, taka shtzozdnt uboJlca reze neczJe grlo kada

da s e USpostavi izvjestan stupanj orgast\ickog zadovoljstva, a to bi, opet, ukionilo zastoj energije kojJ je djelovao u st1j njezinih pri'videnja.

n Uspio sam p risi'liti pacijentiou .cia n ekoliko pa t a udahne i da potpu no ~zdahne tri Hi cetiri puta. Ta da je doslo do grca crlatisa. Njezino je lice ,p omo dr hlo, cit avo se tiljelo treslo, ~Ii je konacno gJ"c popustio i doslo je do nezavisn ih pokreta crrudi i nogu. Ocajnicki se boriIa pro tiv ovih rpok reta, oeito bez u spjeha. Uska veza izme du nezavisnrih pokreta i Tazvija­ nja njerina prividenja pOSttala j e sada sasvim jasna. Okrenula je ocne jabucice prerna gore i rekla oeajnim gla­ sam : »Mislite Ii da vise ne mogu s tupiti u dodir 5 njima (si,l ama)? ... Za,r ste mi to zaista ueiIl!ili ? .. ,«

niji iskrivljeni opazaji osnovnih orgons k ih organskih OSjeta. 2. Ovaj d odir s njezinim tjelesn im o sjetima pomogao bi

3. Neizopacen doiivljaj tjelesnih osjeta omogucio bi jOj da otkrije prividen je. pravu prirodu <sUa i, na taj nacin polako uni~ti

P,rJje nego sto Se to moglo opostiCi, pacijentica je morala proCi kroz n iz opasnih si'tuacija. P ri vid enja 'i 'k atatone reak­ cije mogle 'SU se oeekiva ti rSa svarkim probijanjem jakih orgQn_ s kih -strujanja u njezinu tijciu. Ona bi gledala Ove osjete s uZaJSom; za:kochla bi ih tj elesnom ukocenoseu, a zarkocena p lazma1acka struj anj a hi bi,la ,p r_etvorena u razaracke poti­ caje. Za to je »osekundame« po ticaje ko ji p roizlaze iz spre. cavan ja pr:vobitnih, osnovnih Ou!vs tava , trebalo 'Vooiti pazljd. vo i ".pustati« polako, k orak p o kora k. Ova opasnost je po­ staIa naroeito velikom k ada su se p oeela pojavljivati prva Spontana ol1gast iCka stezanja njez£na o llgallizma.

Dvanaesta seansa DoW smo vr.lo bHzu promjenama p umm nade, a s njima i do 'v elikih opasnostii. DoMa je na ovu seansu s jakom tje­ skobom iUZbu denjem. Postavljarla je bezbrojna pitanja i bo­ rila se snafno i dugo p r otiv svarkog p okusaja da 'ra-stvori za­ :kocenost u gorlu, koja j e taj dan bila narocirto jaka. Njezino disanje je bilo plitko, a 'lice s a svim bJijedo ,i plavkasto. Zeljela je noz. Rekao sam joj da eu joj dati noz ako mi

naj.prije tkaze za s10 ga treba. »2:elim sir oko . . . razrezati Vas

fuludac« ...« Govor eei t o, pokazala je svoj vlastiti zeludac.

Zapi1:aQ sarm je za's'1o zeli TaZI1ezati welj j moj ze1udac.

»Ov.dje bOili .. . ,n iste d ali dovoljno oduska jucer ... cc Da Ii je

tamo osjecala jaku n apetos t ? »Da., . da .. , to je strasno ...

takoder u .grIu , ..« Iznenada sarm 'Sa'V,r senom j;a snoeom rsh vartrlo zasto i u kojJm C.uvstJVenim situacijama p ocinjaju u:bojst'v a shizofreni bolesnici i shizoidnd tipovi »7Jlocinaca«: kada ..!1@.~1.9§J .!1 orga­ nima, narocito u podrucju dij afragme i u grlu, postane ne­ rpoc!noSllju.vo j:aJka, j~)!Vilja 'Se ,por.iv da se prereze vlarstiti It.r.buh ili grio. Japanski obieaj h arak,irija, p rik'r iven ddeoloskom racionalizacijom, krajnj:i j e izraz takve b ioenergetske situa­ cije. Ubojstvo se dogac1a kada je poticaj usrnje r en od sebe

362

feg ov

vlastiti osjet gusenja posta11.e nepod11.osljiv.

lzgubila je dodir sa »silama« zbog dodira koji je njezino samoopaianje stvorilo s n jezinim vlastitim nezavisnim t je­ lesnim funkci jama. Odgovorio sam: »Ja se ne bavim vasim 'sHam a'. Ne roam niSta 0 njima. Samo se bavim ,time da Va s dovedem u dodir s Vasirm vlas1atim tijelom .« Da ,sam o.dbacio njezinu pomisao o »silama« iIi izgovorio m 1S1jenje 0 njima, a na b'i lI"eagirala neprijate1j.ski, 'jer im je bila privrZena. Mo ja je namjera, stoga, bila da sHe osta'v im nedirnutima i d a ,r adim 's arno na za:kocenostima u njezi!I1u organtizmu koje su stvorirl e p rivi­ danje sila, Nakon nekag vremena rekla je: "ZeUm iCi u Bellevue [ psi· hijatr ijska U5JtanO'Va u New Yatiku] ,da potraiim 'sile' .. . mo­ ram Jh naCi negdje .. . One .soU zeljele da budem nesto osobito, bolj a , d a ne budem zivotinja ...« Ovdje, u je dnom urednom grupiranjoU, imali smo cijeli ,su­ stay i deologija.. homo nor111alisa usmjeren protiv prirodnih tjelesnih funkcij a. )~« u psihozi imale su dvostruku funk­ ciju : jedna je preds taV1ljala primarne tj elesne funkoije, na­ roCito orgonske, b iose~sualne osfete ; druga je p r edStaViljaIa prezir tij ela, »U!ZVisenost
rOve veze i uzajamno djelovanje .rijetko se vidaju tako jasn u jednostavnih neurotskih biopatija. Ovdje je »davo« dOb~ odvojen od »Boga« i ddan po strani sigurno i s,talno. Jako je drhtala tijekom cijelog ovog procesa. Naizmjence je ,djelomieno popustaJla tjelesnim osjetima J pokretima, a tada bi se opet ukocila. Bo,rba je bila ,strahov1rt a. Njezino se lice oS'lllo pjegama, kao u soku. OCi rSu bile izmjenicno ja'Sne i zamagljene. »Ne zelim biti prosjecno ljudsko biee.« Pitao sam sto tocno misJi. »Ljudsko biee ,s a zivotinjrskim cuvstvi_ ma.« Objasnio sam joj raZJI~ku izmedu prim3Jrnih i sekundar_ nih pTotudrustvenih poriva, i kako s'e p:r.vi pretrvaraju u po.. tonje. To je dobro razumjela. Tada se sasvirn prepustila i opustilla. Nestala je jaka napetost u trbusnirn misiCirna. Osje.. eala se ola:ksano J polako se smirila. Vidjeli smo kakav je strah od ugodnih, »otapajuCih« organ­ skih osjeta - daz'ivljaj u organizrnu za kojim se najvi~e cezne - i kakva se bMba vodi protiv »niske putenosti« u duhu homo normalisa, a u psihozi protiv zilh »sila« ill »da­ vala«. zelio bih sasvirn osabita ista1knuti O'VU struktu:rnu funkciju aklopljene ljudsike zi.votinje. Biopsihijatru s dugim iskustvom u orgonskoj terap.iji ova dihotomija i ambiva:1encija prema vlastitom organizlffiu Cini ,se kao prava bit problema bijede ~judske zivotinje. Ona je ,s d svih onih ljuds,kih funkcija na koje g,ledaJrna kao na zastranjivanja od prirr-odnog zakona Zirve stvari. To je sri zIocinaokog ponasanja, psihotickih procesa, neu:rotske pustosi, Jracionrnog misljenja, opeeg terneljnog 'rascjepa u svijet Boga i srvijet t1avla u lj.udskorn inted.ektual­ nom postojanju. Ona sta nazivamo Bagom preobraea se u davola upraova po. tom izopacavanju zivotnih funkcija, tj. »po­ ricanjem Baga«. U ,shizafreIlrOg bolesnirk a ove prirode funk­ cije kao i njihove izopacenosti pojavIjuju se na sasvim nepri­ krJven naain. Treba sarno dase nwci C.itati jezik shkafrenog holesnika. »Vi.soko« predstavlja >>u}Lsko« i obrnuta. Nagoni postaju »niski« zbog rascjepa u ,s trukturi. Prvabitno »visoko«, »po­ put Boga«, postaje neoddiva i vraea se tek kao »davo«. »Bog« je vee u homo normalisu, 3Jli se on promijenio u davla; Bog je pastao nedostiian i treba ga traziti - uzalud. Kakva tra­ gedija! Kako je sarna ljudska zivotinja - i nitko ,drugi ­ stvorila svoj'll Zivartnu filozofiju ri svoje religije, mora biti istina da, bez obzira na to Ik3Jkvese dihotomije jav:ljaju u idealagijama i miSljenju, one, tj. zivotna filazofija religije, vuku podri.jeula iz ovog struktUrrnog ,rasojepa s njegovim ner~rjes'ivUm prOiturjecnostima.

364

:Bo dilema rz.medu Boga i davla rjeSava se bez bali ili

~e n~ nju gl~d:: izvan, akvira m~h~r:rivstickc:-mistic­ tda lna ka~a ltogsarnis1J enJ a , t). sa staj8l1sta pnrodnog, bwfLZLckog l)udskog {ullkcianira?ja. To se j~,: no ~~kaz.a~o, ali valja dalje ra.zra­ diM. Sada cemo se vratltl pac1)entlCl. Za vrij em pos~jedrnjih nekoliko seansi imao sam utisa!k da e je pacijentica sada bHa S'llocena s jednim od ova dva razvoja:

Hi ce zapasti u stupor uSilijed iznenadnagpotpunog okloplji­

vallja proti plazmatickih .s trujanja; i1i ce postati neurotilk

v prije neg s to dastigne zadovoljavajuCi stupanj zdravlja.

o stvarni pr oces slijemo je oba pravca razrnisljanja, ali na sas virn neocekivani .nacin. Trinaesta seansa

Nerado je do~la taj dan. zeljela je sama da govari. Dan ra­

nije, poslije seanse, s·v e je bilo »nestvarno, kao da je po­

dignut rid oko svih stvari i rl judi ... ni}e bilo uopce nikakvih

no cuvs . . , Kako to da u tak.v om stanju osjeeaJm we jas tava a 1pak k ao kroz .tanki zid?« Objasnio sam joj da se rasteretila velike 'kolicine energi­ je; da su, zato, njeziJni najgor.i sirnptomi ,p rivremeno nesta1i; ali da je njezino unutraSnje pornanjkanje dodira razgolieeno. Savrseno dobro jerazumjela da je nedostatak zbiljskog ,do­ dira u izvjesnom sloju njezine s.trukture ucinia da osjeeaa stvari i ljude »'k ao kroz zid«. »Da« rekla je, »nisam se magl1a kretati slobodno; svi pokreti su tako polagani; nisam mog podiCi noge iIi hodati bde nego sto sam cinirl a ...« Takvi porerneeaji se ne rnogu 'razumjeti ako nista ne zna­ rno 0 orgonskim napadima koji se talko cesto jaJVljrajru na:kon zestokih cuvst'Venih prevrata, kao sta je to. Sllucaj i .p ri jedno­ stavnirn neurotskim biopatij.ama. Cini se kao da organizam, menaviknut na jaka cuvstva, postaje djelomieno nepokretarn. Nj ezin orgazamski refleks bio je puniji i jaci talj dan. Nje­ zino je lice bilo jako crvena, bez cijanotickih upletanja; trza ji su se javljali slobodnije i nije :ih oeekivala s tako mnogo tjeskabe. Nakon nekog vremena rekla je: »Vase oei izgledaju poput ?rckih ... I rnate li kakve veze s grckim bogovima? .. Oh, lZgledate p oput lsusa ... « Nisam ngta odgovorio i pustio sam je da govori. »Oh, mo­ ram .tako mnogo misHti ... ima tako rnnogo cuvstarva, 'sUrprot­ mosti... Sto je .r ascijepljena licnost?« . Objasn io sam joj da se netko osjeca rascijep}jen na dvoje, 1 cia je zaista podijelJen, kada osjeca tocno sto se zbiva oko 365

njega a ipaik se osjeea ograden. Razumjela je. Pr ema kraju seanse postala je uznemirena; iznenadni grcevi u cije10tn ti1elu javili su se nekoliko .puta. Pitala me ~ to znaCli izraz »energet·ski zastoj «. I t,a,da, lllastavljajuCi odmah, zapitala je zaSto se zanimam za nj ezine »sile«. I mao sam u1!isa k da je njezin organiZal'l'l zapoceo povezi. vati »sile« s viitenjem njezinih s trujanja. C1nilo se kao da jezin sjajan lUll pOillaie da sjedini obmanu i razumijevanje ,bmane. Bilo je to u pravcu na~ih nastojanja da se svlada rascjep koji je di jelio njezine organske osjete od njezina samoopaZanja. Naoko nepovezana bila je njezina izjava: »Cesto promatram p lave Ikr~canske djevojke. .. zavidim im . . .« »Ali Vi jeste playa kr~canska djevojika«, rekao SalIll. »Ob, ne, ja sam tamna zidovka ...«

Cetrnaesta seansa Osjeeala se d obro .t ijekom trio daIna od pos1je dnje seanse. ),Sila« nije bilo; ruje ceznula za njima. Bila je u kinu s pri­ jateljicom; bila je u muzeju i na izletu h icikiom. Dobro je izglooaJIa taj rlan,ali je nerado pris1aJa na duboko disanje; ukrutila je grudni ko ~ i ponovo zaustavila disanje. Nisam mogao razurnjeti ovu reaikciju . Nakon mno.go. razgo­ voca, rekla je: »Imala sam isti osjeeaj u kina prema prijaJte­ ljici kakav sam !imala p rije nego ~to sam iSla u bolnieu prvi put . .. ne rvo1im v·a s danas ...« OklopiJIa se jako u ttni~i6ju bedara, naroeito u dubokim vez. nim miSiCima. Ova ws ta oklopljivanj a je dobro poznata iskusnom orgonsko.m terapeutu kao zn3lk. jakib aM suzbija· nih genitalnih uzbudenja. »Pritisak na ove roisice o.s:lobada prljave osjecaje ... nastrane osjecaje ...« Oaito je razvila neke homoseksualne misli protiv jakih, prirodnih genitalnih 1P0ticaja. Taj dan se dojelomicno pre­ p ustila osjetima i nastavila da se osje6a bis tro 'i sretno. Njezina rodakinja, koja ju je i dovela .k: mem, telefonirala mi je i rekla da se izvanredno oporavila. Znao sam, medutiro, .da je najveea opasnost upnllVo ispred nas ba~ zbog ovog veliko.g pobolj Sanja. Njezin organizam, nenaviknut da funk­ cionira na visdkoj razini energije, nije jos bio spreman da primi ,t ako mno.go dobrog raspOllo.zen ja i ugode. U skladu s time, upozonio sam protiv Sluvik veHkog optimizma. Moje upozorenje se p okazalo ,lspravniro, kao sto cemo USkOTO vidjeti.

366

pe(naesta seansa Dobro iZ'Vjefban i iskusan orgonski teratpeut postaj e vrlo oprezan ill vodenjru procesa ,ternpije up...-avo kada 5e velilka pobol:j~a.nja razvijaju suviSe iznenada. Dokle god se temel jna orgazamska tjeskoba nije .pojaNila i nije proziVlljena, postoji velika opasnos t od p otpune tegre~ij e, Hi , jo~ gore, Is amouboj­ stva u nek,im tesldm slueajevima. Bilo je to pm put da se s ovoro QpasnosCu rvad.jalo suoCfti ill slucaju shizof.renije. lato su poduzete sve potrebne mjere opreza. Pacije.ntica je dosla na ovu seansu s bistriro, sretnim oCi­ roa i bila OOto savr~e.no zdrava. Zatraiila je savj et 0 dija· fragmi i stvarima mentalne higijene. Ali se snazno b orila protirv punog dJisam.ja ; zaikoeenost 'jebilla u gI11u Ii oiko ustta. Polako joj se na licu jarvio ipOdrugljiv sroijeb; J"a2Jumjela je ~to se dogodilo. Pr-epustila se ponovo i iSla vrio dad.eko u to roe da dop usti drhtanje tijela; ali je njezino lice postalo ~la"'kasto pjegavo, kao u Soku. Oei su se ponovo okrenule ,preroa go.re; davala je rutisak poeetka jakog povlacenja. Sa­ svim oCi.gledno. dozivjela je neke jake orgonske osjete u svo­ me tijelu. Pj,tao sam je u tom trenutku da Ii je do~ la u dodir sa svoj im »silama«. »Da, Sikoro. ...«, bio Ije odgQvor. Sada joj se takoder 6nilo jasnim da su »sile« bile istovjetne S orgon· skim osjetima koji pro tjeeu njezinim tijelom. Poslije seanse ostala je dugo u sobi. Pus-tio. sam je da dode na kraju mog radnog dana ,da bih joj mogao dati V'iSe vre· mena ako bude pot rebno. Iz svoje susjedne sobe iznenada .sam cuo cudnu buka . Kada ·s am ponova u~ao u sobu, qastuci i madrac bili su baceni na pod, grJjalica je bEa okrenUlta, noga jednog s tolca starvJjena u ,p epeljaru. »Sile su rni rekle da to ucwm .. .« r ekla je mirno. Rekao .sam joj neka ne brine, ali sljedeci put neka roi 'k aie kada je ",sile« nagovore da Cini ta'k-ve .swan. Konaono, bile su to. moje stvan ane od »sila«. Relcla je »Da«, na turoban i dalek naCin.

Sesnaesta seansa Njezina II'adnja prethodnil dan ukazaila je na VIllo jiake pdticaje mrinje protiv mene. U skladu sa starim prarvilom arralize karakrtera, preuzetim u orgo.nsku terapiju, ne sm.ije se iCi dalje dok lSe mrski stavovi naj.pdje ne rasciste. Zato nisam nastavio fizicki, vec sam sarno radio psiholoski, ,p omocu am.a­ lize .karaktera. R ekao sam joj ·da se osjeea zanemare.noro od mene. Da U je fam.tazira1a o.tome da zivi u mojoj kuei? Jest. · Sada se osvetila na nizak naein jer je bi:la v1110 osjetljiva. Nije dobila n1kakvu Ijrubav od svoje majke, sarno prigovara· 367

nje say svoj Zivot. Povu1kla se u zivot fantazije , i tu su »site«
Dobro je poznato da se prisutnost shizofrenije illoze d1jagno­ sticirati pazljivim promatranjem izraza oeiju. Shizoidni ka­ rakteri i sasvim razvijeni ,shizofreni bolesnici imaju tipican odsutan pogled udaljenosti. (;ini se da psihotik gleda upravo ~roz vas odsutnim ali dubokiin pogledom u veli1ku daljinu. Ta1j pogled nije prisutan stalno. Ali kada cuvs,t va nabujaju Hi kada se dotaknu ozbiljne teme u razgovoru, oei »odlutaju«. Isti izraz moze se vidjeti u zaj,sta ,v eIikih znanstvenika_ i umjetnika, na primjer u Galileja i Beethovena.MoglCbIsroo se usuditi. dapretpostavimo ·da je veIiki stvamlac oil naud hli umjetnosti duboko zadubljen u svoje unutrasnje stvara­ la6ke sile; da jest i da se o sjeea udaljenim od beznaeajne, 368

ko buke da bi se svojero. stvaralast'v u predao po,t­ dnevne . . ovu ~ d a l'.J.er;ost .sva uni'je i sas'V .lm : H omo norma l'lS ne raozuml~e :p sklon je da Je nazove »ludom«. On naZlVa »pslhotlCkim« 1 no 5to mu je strano, 5to prijeti njegovoj osrednjosti. Psiho­ O'k je ta1kouer duboko zadubljen u svoje unutrasnje zivotne ~le' on ih slusa upravo kao sto to Cini i genij; razlika je, ~edutirn, velika: genij iz QlVog dodira sa svojim silama stva­ ra velika, trajna djela; sh~zofrell'i balesnik postaje zapleten u njih zato sto je rascijepljen i boji ih se, a nije sjedinjen sa svojorn bioenergijom kao sto je stvaralacka ljudska struk­ tura . Ali izraz oCiju je dubok u oba slueaja, a ne ravan, pra­ zan, sadisticki ili turoban kao u neurotskih karaktera koji nemaju uopce nikakva dodira sa svojom bioenergijom. poznavao sam dobro ovaj simptom, jer sam radio u psihi­ jatrijskoj bolnici u Beeu dvadesetak godina prije nego sto sam se susreo s ovim slueajem. Ali nisam znao nista 0 nje­ govoj funkciji u vezi s mehanizmom 'p rividenja i dezorijen­ tacije. Nasa jepacijentica pakaziv3!la ovaj osobit simptom na posebno jasan naoin. Kada su se »sile« priblizavarle, nje­ zine bi oei postajale zastrte, izraz hi postajao kao da gleda u veliku daljinu i, uz to, oene jabueice bi se ostro okrenule prema gore kada su »otapajuCi« organski osjeti posta'jali vrlo jaki. Odlueio sam da usredotoeim svoju painju na ovaj simptom i, a1ko bude moguee, da ga uklonim, jer se timlo da je to glavni mehanizam pomoeu kojeg je »odlazila«.

Sedamnaesta seansa Ulazed u sobu, upita1la je: »Mogu Ii ponovopostati medi­ cinska sestra? Moja svjedodzba je vrlo losa ...« Nikada nije bila med-icinska sestra. Odgovorio sam da ne znam. Zasa,d mora pronaCi zasto je okretala oene jabuc.ice 'p rema gore kada god bi je obuzele sileo U orgonskoj terapiji malo se go­ vori; pacijent se navodi da zauzme paseban stay koji ovaj pokusava da izbjegne. U skla,du s time, naveo sam je da okre­ ne oene jabueice prema gore. Ueinila je to oklijevajuCi; ali kada je dostigla izvjestan polozaj s oenim jabuCicaro.a, upla­ sila se i rekla: "To je mjesto gdje obieno odlazim ... znam to sada ...« poticao sam je da pokusa opet. poku5ala j·e, ali se ponovo uplasila. Re
369

tjeskobe? Da Ii je to ~aza mozga, podrucje u k rStavanja o~J1o zivca? Da Ii bi bilo .r aZllmno pre tpostaviti da je shizofreni' C ~rava »bolest mozga«, izaz:rana neko.m odreden~m vrsto: cuvstvene po-bune, s lokalmm stezan]em posebmh dije10v mozga uslijed jake tjeskobe? Cinito se da mnogi simptollli : shizofreniji potvr duju vaznost ove pretpostavke: tipicno shi. zofreni pog-Ied u oCima , d egenerativni p rocesi u mozgu na. dem u starili shizofrenih boIesnika (oni hi bili sekulldarne strukturne p romjene u ·tkivu zbog zloupotrebe upravo kao S'tO je ovap njenje krwlih zilla 'I1IsJi'jed txajnog, -tjelesnog ste. zanja vask1l'larnog sus tava) ; izvjesta'Vanje tako mnogih shi. zofrenih boles.nika da se osjecaju zamagljeno iIi »spljosteno« nacelu p ri provaH bolesti. Cinilo se vafnim sIijediti Ovaj la nac misli. Osamnaesta seansa Pacijentica se vratila osjecajuCi se sasvim dobro. Radili smo na izrazu njezinih oCiju . P oticao s am je ·da ponovo pokma da »ode« i stupi u dodir sa »silama« okrecuCi ocne jabucice pre-rna gore i da .v oljno proizvede prazan, daleki pogled. Spremno je 5uradivala, ali kada god hi dosla bli.zu izvjesnog polozaja i izraza ocnih jabucica, 'p ostajala je uznemirena i prestajala. Cinilo se da idemo dobrim smjerom. Iznenada, i bez nekog vidljivog razloga, rekJ.a je: »Vi sugerirate sve sto mi se dogada .« Postojala je sarno jedna moguca i.nteI1pretacija ave rece. nice: namjerno oIkretanje ocnih j abuCica pdkretalo je njezin shizofreni meharuzam. BuduCi d a sam je ja poticao da to uci­ ni, ja ,s am logiono bio onaj koj i je izazivao sve sto joj se dogadalo. Ova misao da djelujem na nju ,p ojaviil a se iz Cisto biofizickog stava . Ovaj tjelesITi stay oCito je izazvao »izvan« u njenom samoopai anju ii. .tako stvorio misao da se na nju djeluje. Ovaj mehanizam se ryjeroj atno m oze p r imijeniti na mnoge - ako ne ,s ve - slucajeve misli proga,njanja. Osmjelio sam se n a poeetnu p r etpostavk!u da se »odlaze. nje« U ocima dogatlalo uslijed lokalnog stezanja i ivcanog su­ stava u bazi mozga. Prema toj pretpostavci, ovo stezanje je imalo istu rnnkciju kao i sva druga biopatska 5,tezanja: da sprijeci suvise jaka tjelesna strujanja i osjete. Na taj sam nacin stigao do prvog cvrstog temelja za orgonsko razumi­ jevanje shizofrenog p rocesa.

370

PROVALA DEPERSONALIZACUE I PRVO RAZUMIJEVANJE 4. s HlZOFRENOG ClJEPANJA

Moraro o imati na umu da ovaj orgonsko-terapijski pokus u llucajU shizofrenije nije vrsen na psiholoskoj osnovi. Napro­ :iv: sva psiholoska oCitovanja shizofrenog procesa moraju se razumj eti pomocu dubokih biotizickih procesa koji leze ispod tun kcija uma i odretlu ju ih. Nasa je pretpostavka da je do met psihe mnogo uti nego domet biofizickog funkcio­ niranja; da su psiholoske funkci je sarno fun kcije samoopa­ Zanja iIi opazamja objektnih, biofizickih funkcija plazme. Pre­ ma tome, shizofreni bolesnik ce zapasti u stanje dezorij en­ taci je kada njegovo samoopazanje preplave jaki osjeti or­ gon skih str ujanja p lazme; zdravi genitalni karakter ee se osjecati dobro, b iti sr etan i visoko uskladen pod utj ecajem orgonskog strujanja. Nas je pristup shizofreniji biotizicki a ne psiholoski. Po­ kusavamo shvatiti psiholoske poremecaje na .temelju plazma­ tickih disfunkcija ; i pokusavamo razum jeti kozmicke fanta­ zi'j e shizofrenog bolesnika s obzirom n a funkciju kozmicke orgonske energije koja upravlja njegovim organizmom, iako on vidi svoj u tjelesnu energiju na psihoticki iskrivljeni na­ cin. Nadalje, ne vjerujemo da psiholos ko interpretiranje shi­ zofrenih mishl m oze iCi izvan znacenja rijeci i povijesnih do­ gadaja. Ono ne moze ni u k om ..slucaju dostiCi cisto fizicke i biofizicke procese, jer ovi djeluju izvan dometa misli i ri­ jeci. To cini one sto se ispravno naziva »dub inom« svijeta shizofrenog bolesnika, za razliku od povrsinskog svijeta neu­ rotik a. Shizo fre nija nije psihoZoska bolest; ona je biofizicka bolest , koj a ,takoder ukljucuje psihi6ki aparat. Da bismo razu­ mjeli ovaj proces, -Dufno je poznavanje funkcija orgonske energije. SrZ problema je prekid jedinstvenog, potpunog orgonskog funkcioniranja i subjektivnog opatanja tog pre­ kida. Izvjesni shizofreni simptomi, kao sto je dezorijentacija, dozivlja j »propasti svijeta«, gubitak moei asociranja, nesta­ janje shvacanja znacenja rij eci, gubitak in teresa itd., sekun­ darne su reakcij e na unistavanje temeljno organizmickih, bioloskih funkcija. Drugi simptomi, kao sto je udaljen po­ gIed, trans, au tomatizam, flexibili.tas cerea, katalepsija, uspo­ ravanje reakcije itd., izravni su izr azi biofizickog poremeeaja i nemaju nikakve veze sa psihologijom. Povlacenje l:ibida iz svij eta je posljedica a ne uzrok bolesti. Opee propadanje organizma u posljednjim fazama p rocesa zbiva se u slijed trajnog smanjivanja iivotnog aparata,kao u kancerozne bio­ patije, iako razIiCito po porijeklu i funkciji. Propadanje kar·

371

~

cinomatoznog organizma nije u sukobu s drustvenim insij. ,tucijama zbag svojeg odstupanja. Shizofreni organizam kOji .propada pun je sukoba s drustvenim obrascem na koji odgo. vara osobitim raJscjepam. Ako ne bi-smo razlucili ave metode .pristupa, ne bismo po. stigli nikakve pra'kticne rezultate. I sami bismo se zbunili IS obzirom na sve sto se tice prirode i funkcija shizofrenije. Valja dati sazetak ovih (;j,njenica prije nego sto nastavimo iZllJcavanje naseg lSlucaja. Postat ee sasvim jasno iz samih cinjenica da je ono sto se obicno naziva »s.hizofrenim proce­ som« mjesavina objeMivnih biofizickih procesa i psiholoskog apazaja i Tookoije na ove rprocese; i, Ikao paSoljednje, iako ne najmanje vazno, tu je ukljucen treCi element koji nije mo­ gao biti poznat prije otkriea atmosfers.ke orgonske energije. Ono stosada Sllijedi Cinit ee se sasvim nevjerojatnim. Zato zelim uvjeriti Citaoca da nisam imao ni najmanju pomisao o postojanju ta;kvih mehanizama. Ali od lijecenja ovog slu­ eaja Cinjenice ,koje eu opisa.ti nadene Sill u nekoliko dmgih slueajeva shizof.renije. Klinicki, kao 'i orgons,ko-biofizicki, vise ne moze bj:ti nika'kve sumnje u stvarnost ovih cinjenica.

Devetnaesta seansa Pacijentica je dosla na devetnaestu seansu vrlo mirna i sa­ brana, ali neznatno odsutna duhom. Govorila je vrlo polako. kao da se bori protiv neke ,velike prepreke; rekla je da je vrlo potistena. Dan ranije je biia u kupnji, po prvi put u mnogo mjeseci;kupila je mnage stvari, uzivala u nj.ima kao IThikada prije, pdkazivala ih prijateljima i sparvala dobro. Slje­ deee Jutro, medutim, 'hila je obuzeta velikom prazninom i umorom. U njoj je bilo »nistavilo«; osjeeala je potrebu da sjedi mirno u nekom kutu »i da se uo.pee ne mice«. »Svaki :pokret bio je tako veli'ki napo.r.« zeljela je biti sarna. Davala je utisak nadolazece katatonije s nepokretnoscu i za to ti­ picnim ponasanjem. »Sve je bilo ·vrlodaleko ... .promatra1la sam sebe kao da sam izvan sebe; osjeeala sam ·se jasno udvostrucenom: tijelo ovdje a dusa tamo ... (Rekavs.i to, poka.zala je prema zidu) .. , Znam dobro da sam jedna osoba . .. ali ja sam izvan sebe ... mozda tamo gdje su 'sile' ...« TraZila je oCima uznemireno duz zidova. Tada, iznenada. urpita,l a je: »8to je aurora borealis? (Vrlo polako , 'kao s veli­ k,im naporom). Cula sam jednom 0 tome; postoje uzorci i valoviti putovi na nebu ... (Ponovo je gledala istrazujuCi duZ zidova sobe, kao da je jako odsutna) ... Cujem vas, vidim vas, ali nekako vrlo daleko ... na jako velikoj udaljenosti .

372

1:nam vrlo dobro cia sada drhc~, osjecam to ... ali t~ nisam e 'li, to je .ileS to d~~go .. , (p?sh]e .dug s.tank~). ... Zel]e1a. bih ~e rijes itl ovog tlJela; to msam p; zeltm bttt tamo gdJe su 'siZe' .« Bio.. sam, sasvim neprofesionalno duboko dirnut .prisustvu­ juti njezino dozivljavanjushizofrenog rascjepa i deperso­

m nalizacij e na tako nesumnjiv naCin. BUo je to prvi put u

psihijatrijskom radu da se takva stvar odi­

mojem dug om gra pred mojlim ocima tako jasno. Objasnio sam joj da je

la doz,ivjela rascjep koji je postojao u njoj od djetinjstva. »Je

li to ono 91'0 nazivaju ',ratScijepljena licnos. t '«? pi,tala je. Nije

povez .svoje vlas,tite rijeci s onim sto sam joj upravo

ala »Sve one djevojke (u dusevnoj bolnici) govorile su objasnio. o tome . . · Je li to ovo? « Ovi pacijenti ocito dozi'\l1ljavaju rascjep u organizmu sasvim

jas , ali ga ne mogu shvatiti ni opisati intelektua.lno. Dok

m je no nastavila govoriti, jako je drhtala citavim tijelo ; drzala

je grudi visoko u nadahnutom polozaju, boreCi se snazno protiv punogizdisanja. Moje -temeljito istrazivanje ucinilo je a sasvim jasnim da ona uopce nije za.mjE,Cival da suzdrZava ~nje; Cinilo se da je njezin grudnikos iskT}ucen iz s amo­ opaZan ja. Njezine su oei bile jako zastrte, celo je bilo plav­ kasto, obrazi i vjede pjegavi. »Moj mozak kao da je prazan ... To nikada prije nije bilo tako jako ...« Pitao sam je davoIi tva ipoznaje ovu vrstu napada iz svog ranijeg iskus . Odgo ­ rila je potvrdno. ObjasniO sam joj da taj napad nije bio jaCi nego ranije,samo jasnij.i s obziram na njezino samoopafanje. Ponovila je: »sto je s aurorom borealis? ... zeljela bihcia budem sarno dusa, moje tijelo da ne bude ...« Ovdje je nje­ zin govor poceo da se nekako gubi. To je bila nedvojbeno jedna ad najvaznijih seansi u nje­ zinom lijecenju i, moram dodati, jedan od najpouenijih do­ gadaja u mojem Citavom medicinskom iskustvu. Da se zausta­ vimo na trenutak i pokusamo razumjeti sto se dogodilo. Ne­ zainteresiranom bolnicko.m psihijatru, ko}i vida takve stvari mnogo puta svakog dana, to ne znaci »bas nista«; samo jos jedna od onih »ludih stvari koje se zbivaju u ludnici«. Nama je o vo iskustvo zivog organizma puno znacenja i dubokih tajni. pokusat eu povezati ove poja'Ve oS onim sto mamo iz o.rgons,ko-biofizickog funkcioniranja organizma. Kaliko znam, ni psihologija ni ,k emija ni klasicna fizika ne mogupruZiti bilo kakvo vjerodostojno tumacenje. ZaS to je spomenula auroru borealis u vezi sa svojom de-a personalizacijom? sto je zna6lo kada je rekla da je nasl »sebe«, sVOjlll »dusu«, »tamO gdje« su njezine »sile« obicno bile? sto. je znacilo »tamo«?

313

Podsj etimo se ovdje takvih dofivljaja 0 kojirna iZVje§ta vaju veliki spiritualisti i rnistici kakav je Swedenborg. Od­ baciti ove -stvari s osm ijehom iii osj ecajem nadmoci jedn­ neznalice, n e vodi mcemu. Moramo se d d ati logickog lcij ucka, od kojeg nema bijega, da zivi organizam ne moze dOiivjeti nista ako iza toga ne postoji neka vrsta stvarnosti ]straziti m isticki dozivljaj na znanstvenom temelju ne POd: razumijeva vjerovanje u postojanje natprirodnih sila. Ono sto zelimo jest da razu mijemo sto Is e zbiva u zivom orga_ n izmu kada ovaj govori 0 >,Jzvan« iii 0 »du hovima« iIi 0 »du­ si koj a je izvan tijela«. Bemadno je pokusavati sviadati praz. lIlovjerje a d a se ne razumije s to one jest i kCllko djeluje. Konacno , misticizam i praznovj erje vIadaju duhom goleme veCine Ijudske rase, un iStavajuci zi-vote. Ignoriranjem toga k ao »izmisljotine« , kao sto to neupucen J. stoga bahat me­ hanist obicava ciniti. ne postize se niS.ta. Moramo ozbiljno pokusa ti da razumijemo misticko iskustvo a da sami ne po­ stanemo m istici. Pacijentica je projicirala dio svog organizma prema zido­ vima sobe i promatrala se sa zidova. Ako zelimo opisati tocno sto se dogodilo. mommo r eci da se njezino samoopazanje po­ javilo tamo gd je su se obicno pojavl;ivale njezine »sile«: na zidovima sobe. Zato je opravdClln zakIjucak da su »Slile« pred­ stavijale izvjesnu funkciju njezina viastitog organizma. Ali zasto na zidovima? Cuti glasove iz stvari i vidjeti ih na zidovima uobicajeni je shizofreni dozivIjaj. U nj egovoj osnovi mora postojati iz­ vjesna temeIjna fun'kcija koja je odgovorna za ovaj tipican dozivljaj. Projekcij a izvjesne funkcije prema van oCito je odgovorna za osjecaj da je osoba podijeIjena na dvoje. U isto vrijeme, trajan rascjep u licnosti, ili. drugim rijecima, pomanj kanje JEDINSTVENOSTI u organizmu. pozadina je dz 'k oj e se pojavljuje akutno oijepanje.Psihoanaliticko objas­ njenje mehan izma p rojekcije s obzirom na potisnute porive koji se pripisuju drugim Ijudima Hi stvarima izvan sebe. sa­ rno p ripada sadrtaju pr ojicirane misli na unutrasnji entitet, ali ne ob jasnjava funkci ju same pro/ekci/e, bez obzira na projiciranu misao. Ove proj icirane mis ii se razli'kuju u po­ jedinih pacijenata; mehanizam pro jekcije je isti u svim slu­ ca jevima. Zato je mehanizam p;rojekcij e daleko vazniji nego n jezin sadrfaj. Vafno je znati cIa je progonit~lj u paraltQi~­ noj misii voljeni homoseksualni objekt ; ali zasto jedno Ijud­ S1ko bice projicira svoju homoseksualnu zelju dok je drugo sarno potiskuj e ! oblikuje u neku vrstu simptoma? Sadriaj j e Jsti u oba slueaja. Bitna I$tvar, p rema tome, je razlika, tj.

2:

anizam projekcije, sposobnost da se projicira. To se, . d a illJe .. sh vail'1o. , ruka rnIzr tirn nase pacijentice ielimo uzeti ozbiljno. Od rijeOi do "eciaze zelimo vjerovati U one sto je rekla. Poslije mozemo eh IIIedu

rdluc~ti sto je bilo iskrivljeno a li to zaista tocno. Najvise 0apan}Uje tvrdnj a da je opaiaj »tamo gdje su sile obicava1e ~itJ.« . To je kao da su opazaji smjesteni na izvjesnoj udalje­ nosti izvan povrsine koze organizma. Ocito ·je da mor a po­ stojati jak poremecaj unutrasnje sposobnosti za samoopa­ ianje prije nego sto je »osjecaj da je osoba izv ana« uopce mog . Ovaj unutrasnji porernecaj je, kao sto smo ranij e ue otkrili, cije.pan je samoopafanja od objekt ivnog biofizickog procesa ,k oji treba d a se opaia. U zdravog organizrna ond su ujedinj eni u jedan dozivlj aj. U o lclopljene neurot·ske osobe biofizicki organski osjeti se uopce n e razvijaju; pla7llIlaticka strujanja su u glavno m smanjena i to ispod praga samoopa­ ianja (»mrtvilo«). U shizofrenog bolesnika, s druge strane, plazmaticke struje ostaju jake i neostecene, ali n jihovo su­ bjektivno opazanje je osteeeno i rascijepljeno; funkcija opa­ ianja nije ni potisnuta niti uj edinj ena sa struj an}em; funk­ cija samoopaianj a izgleda poput »beskucnika« u doZivljaju shizofrenog bolesnika. Kako subjektivno opazan je nije pove­ zano iskustveno s objekti'Vnim plazmatJ.okim strujanjima, 0 ­ ni se razumljivim da shizofreni bolesnik trazi razlog za ova iskustva koja ne osjeca kao svoja vlastita. Ova situacija moze objasniti zbrku koj a tako cesto oburl­ rna sbizofrenog bolesnikakada rascjep izmedu uzbudenja i opaza.nja postane akutw. On vidi neSto Sio nije njegovo vlastito; mora .pOSil:ojatoi razlog za dozivljaj, koji on ne m oze naCi; Ijudi ga ne razUJIIliju; lij ecnik kaze da je to ludo. To sarno iPovecava zbrku; tjeskoba i nemir su logicna posljedica ove zbI1ke. Shizofreni bolesntk se cuje da govori, ali bu duCi da je nj egovo samoopazanje odvojeno od bioloskog procesa kojem one pr1pada, 0IIl sam sebi zvuei 6udno i udaljeno; ri­ jeCi gube dodir sa ,s tvarima koje treba d a oznacavaju, kao sto je to Freud tako toCno opisao; to je pocet ak dezorganizacije govora. Bilo je sasvim jasno u nase pacijentice da je n jezin govor poceo propadati kada god je opaz>rrla zido­ virna« bilo na vrhuncu. Da bi se o snovni shizofreni rascj ep doveo do vrhunca u akutnom dozivljaju cutilne obmane, kao sto je "biti izvan ~ebe«, zahtij eva izvjesnu tjelesnu funkcij u. U nase je p aoi­ ]entice jako kocenje disanja protiv sn~no nClldolazecih pIaz­ r.natiokih osjeta cinilo neposredan uzrok p roj ekcije. N jezina Je glava bUa sasvim nesumnjivo u stanju soka zbog nedo­ statka kisika uslijed zakocenog disanja. 375

374 \~ .~ I

2\'" "'"

U vezi s time mogu spomenutidoiivljaj koj.j sam illlao otprilike dvadeset i Osam godina ranije za vrijeme 0pee ane. stezije. Usao sam u to sa cvr&tom odlukom da promatrant pocetak gubitka svijesti. Uspio sam zapamtiti sarno mali dio dozivljaja nakon sto sam se probudio. Najdojmljiviji dio to. ga bio je osjeeaj da su se glasovi ljudi u operaeionoj sali gubili sve dalje i dalje, postajali sve viSe nestvarni; nadalje osjeeao sam kao da moj promatrajuCi ego nestaje u nekQ veliku udaljenost. Depersonalizaciju uslijed sredisnjeg dje­ lovanja droge dozivio ·s am u ovom ob1iku: »Primjeeujem da jos primjeeujem ... Primje6ujem da primjeeujem da prirnje­ cujem ... Jos uvijek primjecujem da jos uvijek primjecUjelll da jos primjeeujem itd ... « beskonacno. U isto vrijeme, osje­ cao sam da se moj ego gubi u neku daleku, vanjsku daljinu, jednako tako kao sto netko dOzivljava da cuje glasove U ve­ Hkoj udaljenosti dok v1di tijelo kako spava u krevetu. Potpunom gubitku samoopaZanja prethodi dozivljaj vrlo slican onome koji je opisala nasa paeijentiea. Prema torne, on gubi mnogo od svoje tajnovitosti.

»Projekcija« je doista proces nestajanja sposobnosti da se opaza, njegovo odvajanje od organizmickih funkcija koje se mogu opaiati ili se obicno opaZaju. Njegova je posljediea prj_ vidanje osjetnog utiska »izvan organizma«. Ovo odvajanje funkeije samoopazanja od organizmickih funkeija ne moze se dozivjeti u nekim slucajevima ni na lroji drugi nacin osim kao da »dusa osta vlja tijelo« ili »dusa je izvan tijela«. Kako opazanje ima sarno slabi dodir i ko­ nacno uopee nikakav dodir s bioenergetskim fUnkeijama ko­ je ona 's ubjektivno odraza,va, osoba doZiVlljava na vrlo tipican nacin »samootudenje«, ili »udaljena je vrlo, vrlo da1leko«. Prema tome, proeesi projekeije, transa, depersonalizacije, halueinaeije itd. imaju Ikao svoj temelj zbiljski rasejep u bioenergetskom s'UStavu. Rasejep izmedu tjelesnog uzbutlenja i pSihickog opazanja ovog dOzivljaja pomice tje·l esni osjet na udaljenost. Ne cini veli·}Qu razliku da H se organSiko uzbudenje Hi njegovo opa­ zanje dOziVlljava kao da se gubi. U svakom slucaju, javlja se zakocenost izmetlu uzbutlenja i opazaja (Vlidi str. 377), a ne, kao u »hladnih« prisiln:ih neurotika, izmedu energet­ iSkog izvora i njegove pokl[()Dno&ti (vddi Slt-r. 378). U pri-si1lnog neurotika pritjecanje energije je stvarno sma­ njeno ili vezano u potpuni oklop cim se poveca. U shizofte­ nog bolesnika tdk energije nije smanjen; ne postoji zako­ cenost samog s.tvaranja energije, vee sarno pomanjkanje opa­ . zanja visokog ,s tupnja uzbudenja. Ovo pomanjkanje opazanja 376

zakocenje.___.. shiz. cijepanje slobodno uzbudenje

........ opazanje, povlacenje od uzbudenja

- .. ----~ orgonsko strujanje

Shizofreno cijepanje uslijed zakocenja opazanja uzbudenja; uzbudenje se opaia kao »cudno«, »strano« ill »daleko«

bez sumnje je povezano 's odredenom zakocenoseu u pod­ rucju baze mozga, narocito u ocnQIIl liveu, kako je izrazeno u tipicnom 'shizofrenom pogledu. Vjerujem, zato, da je ispravno -traiiti tjelesno osteeenje negdje u mozgu No, pot­ puno je pogreSno vjerovati da se moze ukloniti shizofreni Iproees frontalnom lobotomijom. Shizofrenija je, kao i karci­ nom, opci biopatski 'p roees, s Iokalnim simptDmima usHjed poremeeenog fun,keioniranja u organima. Zamijeniti Iokalni poremeeaj u mozgu sa shizofreniun procesom bilo hi isoto ta­ ko lose kao zaan..ijeniti lokalni maligni tumor 5 potpun~m malignim proeesom. Obje pogreske u suprotlnosti su s medi­ cinskim zadaeima. Rekao sam pacijentici sve sto sam shvatio 0 njezinoj bo­ lesti. Suradiva'la je izvanredno, iako je njezin govor bio jaJko lp oremecen i znatno usporen veCinu vremena. Funkcija SAMOOPAzANJA Cinila se ja.k o poremeeenom, zavisno 0 tome koliko ,s e snazno razvio rascjep izmedu uz­ budenja i opazanja uzbudenja. Rastavljanje i stvaranje bes­ mi,s lenih rijeCi povecali su se kada se rasejep poveea'o. Nor­ malna funkcija govora 'i poveZlivanja vratila se kada je rasejep nestao i· paeijentica ponovo ,pocela osjecati svoja tjelesna strujanja kao svoja vlastita. Ovo je omoguCilo zakJIjucak da funkci,ia samQopazanja u cjelini olds.i 0 dodiru izmetlu oQklf. ~og u zbuaenja i subiektivnog o,§~bJJ,aen ia. $to je bIiZi ovaj dodir, to je jace funkoioniralo samoopaianje. Ovo promatranje bHo je od najvece teorijoske vaznosti; sada je bilo moguee povuCi hipo tetski za,kljucak na opcenitiji nactn. 377

zakoce nje uzb uden j a

~

·····_····,,····""·opaianje zakocenosli

t

emocionalno mrtvilo afektivna zakocel1Ost

zakoceno uzbuaenje orgonsko strujanj e

PrisiJna energije Deurotska afektivna zako~eDost UsUjed zakOCenja bio­ mrtviloj potpunim oklopom. UzbudenJe se UOpce ne oPaZa: 5aJDooPaZanje Je potpuno, all lIbe!fVOtno«, »mrtvo« Hi "prazno« @MEDUOVISNOST SVIJESTI I SAMOOPAlANJA

SIjedece je prvi orgonski POkusaj da se pr1bliZi problemu svijesti i samoopa.lanja. On ne pokusava rijesiti ovu naj­ vern "gonotku u prirod; - no, c;n; se da htrnimrSlem samosvjeSlIlos,ti na naCin koji prilicno obecava : >~ je funkcija samoOpazanja sasvim o~nito, i obratno. Ako je samoo,p azan]e potpuno, svijeSit je ta~tPuna. Kada se funkcija samoopa.lanja raspada, onda se raspada i

fUnkcija svijesti opcenito uzevsi, a s njom i sve funkcije kao

sto su gov~r, asocijacije, snalazenje itd. Ako sarno samo­

opaianje rrije poremeeeno, vee sarno odrazava kruti organi­

zam, kao u afektivno zakocenog neurotika, fun.k:cije svijesti

i uma bit ce takoder krute i mehanicke. Kada samoopaZanje

odra.zcwa tromo organizmicko funkcioniranje, tada ce svijest i Urn takoder bri-tj tromi·. Ka da samoQpaianje odraiava uda­ ljeno, sIabo organsko uzbu denje, svijest ee razviti misli 0 tome da je osoba »izvan« iIi misIJ 0 »stranim i cUdnim sHa­ ma«. Zato su shizofrene pojave tako :prikladne _ bolje nego bila kOja druga vrsta biopatije - za razumijevanje naj>te.leg ~ najnejasnijeg problema cjelokupne prirodne Zllatnosti, spo­ sobnosti .live materije da opai a sebe i, u razvij enijih vrsta, da bUde »svjesnac sebe.

378

lako ..samoopazanje 'k onstituira sarnosvijest te iako vrsta amoopafanja odlucuje 0 tipu svijesti, ove dvije funkcije ~ma nisu istovjetne. Svijest se j avlja kao viSa funkcija, razvi­ jen a u organizmu mnogo kasnije od samoopazan ja. Njezin stupanj jasnoee i jedinstva zavisi, ako polazimo oct proma­ traoja u shlzofrenim p rocesima, n e tako mnogo 0 snazi i jaCini samoopazanja, 'k oIiko, viSe iIi manje, 0 potpunoj inte· graciji bezbrojnih elemenata samoo paf.an ja u jednom jedi­ 1tOm aOZlvlZaJu SEBE. Mozemo vidjeti kako se u shizofre­ nom slomu ovo jedinstvo raspada i .k ako se, zajedno s time, raspadaj u funkcije s,vJjesti. Raspadanj e ,s amoopazanja pret­ hodi raspadanju funkcija svijesti. Dezorijentiranost i zbrka su prve reakcij e neCij e vlastite opaiajne neus1kladeno Sti. Misaona asocijacija i us kladen govor, koji zavisi 0 njoj, slje­ dece su funkcije svijesti u Ijudske Zivo tinje koje se raspadaj u kada -ciezintegracija saunoopazanj a ode dovoljno daleko . Cak i v rsta neuskladenosti svijesti odrazava vrstu dezintegracije u samoopaianj u. U paranoi.dne s hlzofrenije, gdje je samoopazanje jako po­ remeceno, asocijacija i govor su takoder razdvojeni. U ka­ tatonom stuporu, gdje je organizam akutno i jako stegnut i nepokretan, potpuni mutizam tj. odsutnost govora i cuv­ stvene reakcije je praviIo. U hebefrenoj slici bolesti, gdje polagano propadanje j sIabljenje svih biofiziclkih procesa napreduje, opazanje i svijest su ta'k oder u pravilu osJablje­ ni, jako usporeni i s;ve manje djelotvorni. Prema tome, moramo zak-ljuciti da ,su mentalne funkcije samoopazanja i -svijesti izravno vezane uz iz·vjesna bioener­ getska stanja organizma i da Qm odgovaraju kako u pogledu vrsti tako i u pogledu s-tupnja. Ovo nam dopusta zakljuc8Jk da je shizofrenija uistinu biofizicka, a ne »samo« dusevna bolest. Temelj anentaInih disfunkcija traZio ·s e dosad u ke· mij ski m i mehanickim ostecenjima mozga ,i njegovih izda­ naka. Nas funkcionalni pris tup dozvoljava dmkCij e razumi· jevanj e ovih meduodnosa. Mentalne disfunkcije izrazavaju sruzofreni proces dezin· tegracije biofizJCkog susta·v a tako neposredno da nas to za­ panjuje. Disfunkcije ·samoo.pa.lanja i svijesti su neposredno povezane s disfunkcijama cuvs tvenih funkcija ; ipa:k, euv­ stvene funkcije su funkcije orgonske pokretnosti plazme, a ne struktuma iJi kemijska stanja. <';uvst va Su bioenergetske. !Zlgzmaticke. a ne mentalne iIi kemijske ili mehanicke funk­ cije. Bioenergetske, mentalne i struktur.ne flmkcije moramo sa cuvs tvenim fun kcijama, kao zajednitkim nacelom funk­ cioniranja, rasporediti ovako :

379

@Bioenergetska cuvstva - _ _ _

/

G}l mentalne funkcije

~r:;-~,

o

strukturne i biO­ kcmijske funkcije

Nitkakav drugi raspored nije mogue. Da se stavi (3) urnjesto (1) znacilo bi zaglibiti u mehanistickenacine miSljenja kIa­ sicne psihijatrije, 510 ne voeti nikuda. Da se stavi (2) umjesto (1) znacilo hi izvlaciti cuvstvene porerneeaje iz zbrke i staviti funkcije uma ispred funkcija protoplazrne. To ne bi iSlo i vodilo bi sarno u rnetafiziku. Pdkusajrno razumjeti fu.mkcionalni odnos lZJrnedu sarno­ qpazanja i biofizickog cuvstva (= gibanje plazme). U svojoj 1<. knjizi The Cancer Biopathy pokusavao sam ocrtati grubu . / sliku razvoja rnalog djeteta ovako: Pokreti novorodenog djeteta nisu jos uskladeni u JEDNU cjelokupnu funkciju i, u skladu s time, nerna )~svrhe« iii »zna­ eenja« u pokretima. Istina, reakcija ugode i tjeskobe su vee jasno formirane; ali jos ne nalarimo nikakvih uskladenih po­ 'kreta Ikoji bi oznacavali postojanje potpune svijesti i sarno­ svijesti. Moramo pretpostaviti da u novorodena djeteta samo­ opazanje vee postoji i sasvim funkcioni-ra, ali ne na uSkladen, jedinstven nacin. Ruke se .kreeu za sebe, a oei, koje u po­ eetku jos nisu usmjerene na predmete, takoder se pokreeu za sebe. Noge pokazuju sarno beznacajne i besmislene po­ krete, bez ikakve veze s pokretima drugih organa. Za vr.i­ jeme prvih nekolioko mjeseci zivota polako se razvija uskla­ denost nezavisnih i odvojenih pokreta. Moramo pretpostaviti da se postepeno uspostavlja izvjesna vrsta funkcionalnog DODlRA izmedu mnogih organa; a sbrojnijim dodirima jedinstvo poOinje da se razvija. Vjerojatno nismo suviSe da­ leko od istine ako takoder priznamo razvijanje i uskladenost funkcija razlicitih opazanja. Prema tome, na temelju zavis­ nosti samoopazanja 0 plazmatiekom gibaniu, samoopazanje U 'llIterinom i dzvanuoterinom postoj.anju bilo bi tek bJijedo i rastavljeno na mnogo odvojenih dozivljaja sebe u skladu s odvojenoseu plazmatiekih opokreta organa. Sa sve veeom uskladenoseu pokreta, njihova opazanja se ta'koder postupno uskladuju jedna s drugirna, dok se ne dostigne toeka gdje ose organizam :krece uSikladeno kao cjelina i, prema tome, mnogi razliciti opaza}i sebe ujedinjeni su u jedan skupni opazaj sebe kojese giba. Sve dotad, moramo nadalje zaklju­ citi, ne mozemo govoriti 0 potpuno razvijenoj svijesti. »Svrha« i »znacenje« bioloske aktivnosti fini se da nieu kao

r

380

e~undarne

funkcije, usko povezane s ovim procesom uskla­ ? sV:>I:r:e tempu razvi­ 'anja. NapredUje mnogo brze u nlZlh ZlvotlDja n ego u covje­ Razlog je toj razlici nepoznat. U ljudskogdjeteta spo­ soMost govora se ne raz·vija dok tjelesni pokreti i odgovara­ juce s~moopa~anje ne dosegne izvjesno jedi,n stvo i, s time, svrhu 1 znacenje. Valja obratiti paznju na to da su svrha i znaeenje ovdje izvcdeni iz funkcije uskladenosti, a ne obratno. »Svrha« i »znacenje« su, prema tome, sekundarne funkcije, sasvim zavisne a stupnju usklac1enosti pokreta pojedinih organa. Dalj e moramo pretpostaviti, aka logickl kOTa'k po korak slijedimo razlicite razine us·kladenasti i odgovarajuce funk­ cije organizma, da se [racionalno':! aktivnost koja je svrho­ vita i znacenjska u odnosu na 0 olinu i neCiju vtIastitu bio­ energetsku situaciju, sada takoder pojavljoUje ok ao furuk~ cuvs tvene i opaZajne uskladenosti. OCito je da nik'iiK'Vi ra­ cioronnaaklivnost TIlje moguca dakle god organizam ne funk­ cionira kao cjelina i potpuno uskladeno. Vidirno jasno u shi­ zofrenoj dezintegraciji, koja je suprotnost prvobi.tnog pro­ cesa bioenergetS
~ivanj a. On se. Cini takode: zavi~~.n

ka.

381

1 I

flMA. Sjedinjene AmeriOke Drlave dje1uj'll, - onako kak djeluju - ne na temelju povijesn og dogadaja Deklaraci'O nezavisnostJi, vec iskljucivo zato s.to je taj povijesni dogac!!j postao ziva, sadasnja, stvarnost u zivo tu Amerikanaca. Po­ vijesna Delclaracija n eza'vi snosti je dj elotvorna danas salllo do one mjere do koje je bila doista usidrena 'll cuvstvenoj strukturi americkih gradana, i ill trun vi's e Hi manje od toga Zato sto psihijatrija nije izasia izvan pukog pov.ijesnog mii Jjenja i istrazivanja, ona je zaglibiia terapijski. Sjecanje mo. ze, ali ne mora nuzno, pokrenuti stvarna cuvstva u danasnjelll organizmu. Orgonsko terapi}ska medicina ne napada sjeeanja vee Sa. dasnje biofizicko usidrenje povijesnih iskustava; zbog toga ona radi s 'v isokim stu pnjem stvarnosti, a ne sa sjenkama s jecanja iz proMosti. Sjecanje se u ovom procesu cuvstvene p obune ma ze razviti, aU ne mora. Da Ii ce ,to one uciniti ill ne, nije ni od kakve terapijske vaznosti. Cimb enik koji covje. } kovu strukturu prenosi od »bolesne« u »zdravu« je cuvstve­ na, bioenergetska usklac1enost organizma. Refleks orgazma je tek najista,knutiji dokaz da je u Sikiadenost zaista uspjela. Disanje, slOilU misiCnih zakocenosti, r astvaran}e Icrutog oklo­ pa, oruda su u ovom proces'll reintegracije organizma. Na zall ost, cesto ih pogresno shvaeaju k ao da ,s'll terapijsk,i cilj postav,l jen sam sebi, calk tako misle i neki koji, rade na na· sem podrucju. Puka oruda medicinskih nastojanja uzeti za n jihov ciIj, posljedica je loseg misljenja usl.ijed nedostatka usldadenog ,p oznavanja organizma, tj. uskog proS'lldivanja koje nije u skladu .sa sirinom Ii dubinom lj'lldskih cuvstvenih bolesti. S ta,k o uskim pristupom lj udskim organizmima neee se niJmda prodrijeti do temelinih bioenergetskih pojmova orgo­ nomije. U najboljem ee slucaju . Illetko postati lijeonik iIi covjek koji p r avi dobre poslove s ljudskom bijedom, ali ne i znanstveni medicinski radnik. Narocito bih zelio upozoriti protiv bill o kakvih pokusaj a da se ovlada shizofreillm biopa­ tijama ako se nij e oVlladalo dubokim biofizickim meduodno­ sima izmed'll cuvstava i plazmatii'ikih aktivnosti, opazaja i funkcije svijesti. Ovi funkcionalni m eduodnosi b.ili su do ovog casa potpuno skl1iveni i nepoznati. Tek pocinjemo da ih ,r azumijevama, zagonetke su jos uvijek brojne. Zato je bitan krajnji oprez 'll stvaranju miSljenja. Tij ekom razvojasusre­ cemo se s opasnoscu da u klonimo temeljne probleme prirod­ nog f'llnkcioniranja upotreblj avajuci nazive slobodno. Vee moi emo cuti ljude k ako kafu da orgonska terapija nije niSta drugo vee »rad s rukama i mgiCima«, iii »pustanje da paci­ jent dise« , iIi da pak »covjek pati od napetosti«. Sklonost pro­

sjecn~ Il judSke zw?tinje da ~bj~: . :je~ostavni'n;t. iako te­ rneljnun stvarnostlma verbahzacIJe zlvotnih funkcIJa ogrom­ na je i ide m edu najstetnij e stavove u zivotu . To nije stvar "rnis ica« iIi »disanja« iii »napetosti«, vee je to stvar razumije­ vanj a kako je kozm icka orgonska ener i'a dosla do to a da t ort - azmattc u po retnu tvar i kako su kozmitke or onske fun ~ prisutne i a ttvne u ]uds 9.i zivotinji, ill njezinim 6uvswima, U njezinom miSljenJu, u njezinoj n erazumnosti, u

~.i.sJ4QvH1Jem do1J.yli'!iu-s:~...s~f~eno ra.zdYa­ janje Je samo ]edan, mada vrlo znacaJan, p nmJ er meduod­

nosa izmedu Ouvstvenih procesa u Zivoj tvari i podrucja orgonske energije (iIi etera) oko nj e. To je vaino, a ne mi­ siena napetost. Cini se da je u priTodL stva ri da ziwee-samo f1 1nkcionira...i-da-j~-aOOv(}l-jllQ-pu!kim_funkcipniranW;J.w;­ mislj.anj e Dylasti,tom ,postoj anju, pu tovj bivst,vovooja.-i pi­ tanla: eemu QUO? - drevna je ~tivnost lludske Zivotinje; ali nam se cini vrlo sumnjjvim da Ii te_o!!Q. yS takva zivotna 1\ nuZnQ&-kag i s arno Zivlj ~ e. U svakom slucaju, instituoija

driave j e svela sve Ijudske interese na p itanja pukog opstan­

ka. I, n ekako, Ijudsk a zivotinja prihvaca ovo glediSte u cije­

losti i kao nesto sto se sarno po sebi razumije.

Poznavanje necijeg gledista bitno je za svaki valjani za­ ldjueak. Ono sto ovdje pokusavam reci je velika d'llbina funk­ cija koj e susreeemo u shizofrenog bolesnika. Mislim na du­ binu, ne slozenost. Funkcije ,koj e se javljaju u shizofrenog bolesnik a, ako ih sarno nauCimo ispravno Citati, su KOZMIC­ KE FUNKCIJE, to jest fwlkcij e ,k ozmicke orgonske energije unutar organizma u neprikrivenom obliku. Ni jedan jedini simptoril. ill shizofrenij.i nema sm1s1a ako ne razumijerno da se o~tra granica koja razdvaja homo normalisa od kozmi6kog orgonskog oceana SIlomHa u shizofrenog bolesnika; prema tome, neki od njegovih simptoma su nastali zbog intelektual­ nog uvidanja ovog slom a; drugi su izravna ocitovanja sjedi­ njenja izmec1u organizmicke i kozmicke (atmosferske) orgon­ ske energije. Ovdj e se osvreern n a funkcije ikoje veiu covjeka i njegovo kozmieko p odrijetlo u jedno. U sh izofreniji, kao i u pravoj religiji i pravoj umjetnosti i znanostU, svijest 0 ovim dub 0­ kim funkci jama je velika i 'Preteina. Shizofreni bolesnik se razlikuj e od velikog umjetnika, znanstvenika ill osnivaca re­ Ugije po tome sto njegov organizam nije snabdjeven iIi je suviSe rascijepljen da prihvati i da n osi iskustvoove ist<>; vjetnosti funkcij a unutar i izvan organ'i zma. Dogada se da se n akon razdoblja velike proizvodnosti umjetnik .hli »pozna­ valac« slomi psihotiokL Valjalo je suviSe mnogo podnijeti; homo normalis, koji je izgubio svoj prvi smisao , uCinio j e

383

382

zivot suvise teskim i nepodnosljivim za takve individuume. Konacni slom u takvih velikih ljudi kao sto su van Gogh Gauguilrl, NietZJSche, Doeblin, Ibsen ~ mnogU drugi, djelo j~ homo normalisa. Misticna ods tupanja, poput onih Sweden_ borga, Lodgea, Eddingtona, Driescha, itd., posljedica su po­ manjkanja tizickog shvacanja kozmickih i organizmi6kih orgonskih energetskih funkcija. A ovo pomanjkanje znanja je, opet, posljedica mehanickog oklopa homo normalisa. Ali da se vratimo nasoj pacijentici.

Dvadeseta seansa Pojavio se novi problem: kakav je tocno tjelesni mehanizam koji cini sadrzaj shizotrenog eijepanja izmeau organskog uz­ budenja i opazanja ili zamjeCivanja toga uzbudenja? Doga­ daji su ostro ukazivali na cudan poremecaj disanja: izrazito ogranicen opseg disanja u vezi s mehanicki mekanim grud­ nim kosom. U dobro oklopljena neurotika, grudni kos je obieno sasvim ll'koeen; na taj se nacin ne razvijaju nikakva jaka 6uvstva. U shizofrenog bolesnika, s druge strane, grud­ ni kos je mekan, cuvstva Sill potpuno razvijena, ali se ona ne opazaju potpuno; najvjerojatnije je sputavanje gibanja stroMme grudnog kosa stvorilo mehaniza.m koji je odvajao opaiaj od uzbudenja. To se morale potvrditi klinieki. Dalji tijek dogadaja potvrdio je ovu pretpostavku. Nepokretnost u njezinom grudnom kosu ,i vratu bila je na­ r06ito jaka taj dan. Cinilo se da zrak uopce ne prolazi kroz grkUjan. U isto vrijeme pacijentica je imala meksi grudni kos i vratno miSicje nego ikada ranije. Rekla je: »Danas sam vrlo cuvstvena ...« Nikakav pokusaj da se izazove prolaz zra­ ka kroz grlo nije imao uspjeha. Nije bilo nikakvog drhtanja, sarno jaka odbojnost prema disanju. Nije bilo nikakvih »sila« u blizini taj dan. Pacijentica me pitala da li moze oti6 u kupaonicu. Zabri­ nuo sam se kada se nije vracala. Nakon izvjes,nog se vremena vratila. Njezin gornji dio trbuha pokazivao je rez u koZi oka 10 em dug duZ podrueja solarnog pleksusa ispod grudne kosti. Rekla je: »Ovdje osjecam najjaca euvstva ...« Rekao sam joj da takve radnje nece ulcloniti pritisak; sloiila se. Ne bi pomoglo da sam se uzbudio i uznemirio zbog takvih djela. To bi samo izazvalo pacijenticu da cini gore stvari. Ako se ima dobar nadzor nad terapijom, pl1ihvatit ce se tClJkva djela kao poseban naCin samoiz,razavanja. Ovo zahti· jeva, naravno, apsolutno povjerenje pacijenta u lijeenika i obrnuto, povjerenje evrsto izgradeno proradivanj em nepovje­ renJa i potpunom iskrenoscu.

384

Dvadeset i prva seansa pacijentica je dosla na oVll seansu dobro r aspolozena i, na rnoj e veliko eudenje, disuCi potpuno. Ali, dodala je tr.i reza pr onog ueinjenog dan ranij e. Objasni'la je: »Morala sam to ekO uclniti zb og sila; inaee, mogle bi se zabrinuti zbog nepot­ punos t i reza ... To je morae biti k riZ . . · Bojim se da one (sUe) nece oprostiti razmak od dvadeset i cetiri sata izmedu .p rvog r~za i d~datniv~ krizeva .. .« . . ' Bilo je saSVlm OCltO da se posjekla u pokusaju da b ID­ energe tski oslobodi svoju strahovitu euvstvenu napetost u

dijafragmatskom podrueju. To se naziva »ludim« u sh izD­

freno g boles-nika. To je »narodni obieaj harakirija« kada ja­

panski general ucini istu stvar, sa smrcu kao poS'ljedicom.

U osnovi, iste su prirode; i:maju funkciju , u shizofrenog bo­

lesnika isto tako kao i u generala, uklanjanja nepodnoslj ive

cuvstvene napetosti u gornjem dijelu t,r buha.

Taj dan imao sam utisak da su psihotieka prividenja bila pris-u tna, ali da su v,rIo slaba. Rekla mi je da »sile« nisu bile u blizini citav dan. Os-jecala je potpuno svoje euvstveno uz­ budenje. Cinilo se da je dodir i~medu uzbudenja i opazanja po noVO uspos-tavljen; to je ocito ucinilo opazaj strujanja kao vanjs kih »sila« tezim. Jos uvijek se bojala »sila«; nije vje­ rovah situaoiji takvoj kaikva je bila. Prethodni zahtjev »sila« da se »fr tvuje« mogao se sada razumjeti kao unutrasnji po­ ticaj da strahovitu cuvstvenu napetos.t oslobodi »otvaranjem napetog mjehura« nozem. To je sarno potv.rdilo one sto je orgonsko-biofizicko istrazivanje dovelo na svjet>lo III drugim biopatijama kao sto je mazohizam: jaka cuvstva odgovaraju sirenj u sustava plazme. Pod uvjetom nekih stezanja organa, javlj a se osjecaj »rasp-rsnuca«, zajedno s nesposobnoscu da se "dd oduska«. U takvim se situacijama javlja samoozljedi­ vanj e, samoubojstvo, stvarno nanosenje udaraca tijelu. S obzirom na bioenergiju, nepodnoMjivo napet mjehur je pro­ busen. Pobolj sanje nije dugo potrajalo. Mogu re6 da ni~kada pri­ je nisam dozivio nesposobnost za puno zdravo funkcionira­ nje u biopatskog orgClJnizma tako jasno kao u ovom slucaju. Biopatska struktura je navikla na biopatsko funkcioniranje; ona je nesposobna da potpuno »uzme« iii upravlja jakim prirodnim {;uvstvima i da ih usmjerava. Postalo je jasnije nego ikada ranije da postoje dvij e ostro razgranicene skupi­ ne lj udskih zhrotinja: jedne bez oklopa i druge sa oldopom. Ono sto izgleda lakli m i oCiglednim neoklopljenoj jediniki, kraj nje j e neshvatljivo i [lemoguce da provede d]{ilopljena jedinka, i obratno. Izvjestan nacin Zivot a zahtijeva izvjesnu

385

strukturu karaktera; ovo vrijedi za oba pockucja. NaSa

pacijentica nije bila u stanju da podnese zdravo !unkcio. niranje. Sada mozemo bolje razumj eti kako su beskorisne

pomaknuti. »MoIDa sam Boga da d odete i oslobodite me iz ovog polozaja.. . iznenada se nisam uopte mogla mak..

s obzirom n a ovu n esposobnost da se zd ravo funkcionira' uobicajene mj ere mentalne higijene. Nametn u ti zdrav~ u vjete zivljenj a oklopljenim or ganizmima isto je sto i 2a. h tijevati ad sepava covjeka da plese. 1-1iere rac,jonalne~n. t alne h igijene su sasvim u r edu; one 'zahtijevaju, medutim por 0 u anJanJe 0 opa ' ve l lm r : m 'erima i, n e s ve a s recavan 'e b '

u .novorodene ~ce, Sirina i dubin a ovog zada tka je oeigledna.

nati . ..«

Dvadeset i druga seansa

U izvjesnim krugovirua prevladava krivo sh vacanje da j e bitna s tvar u orgonskoj terap ij i uspostaV'l j aoje or gastioke moCi i nista osim toga. Istina je, naravno, da to jest i ostaje glavni cilj nase tehnike. Ali nacin n a koji se taj cilj postiZe odlucujuCi je s obzirom iIl.a cvrst06u i t r a juost uspjeha. U

Njezine reakcije, narocito govor, bile su izrazito Usporene. S vaku p oj edinu rijec ponavljala je nek01i.ko p uta. Nije mOgIa form ulirati rijeci. Njezino je lice bilo ukoceno; n ije mogla pokrenuti licne miSiCe; znala je odgovore na m oja pitanja, ali ih .nije mogla for.mulirati; bila je malo smetena; nje2Jina je koza bi~a blijeda i p jegasto bijela i pla¥kasta; osjeca'la se potpuno praznom.

pomogao ,s am jo jda ustane, i pola'k.o je poeela opet da se

kreCe. Rek1a je: »Mislila sam d a bi sHe to mogle da mi ucine, ali De znam ...« Nakon toga, n jezina je glava poeela drh tati; 'n akon ne!kog vrernen a ,p otpuno se oporavila i otiSla , uvjeravajuCi me da ·se osjeca bolje.

J)vadeset i treca seansa

hiti, polagano i temeljito svladavanje cuvstvenih zakocenosti u organizmu i tjeskobe povezane sa svakom pojedinom za­ kocenoscu jest ana Sto osigurava trajne rezultate. Nasa shi­

zofrena pacijentica j e bila b lizu cilja terapije; aIi bolesni m ehanizmi koji Sill bili upleteni bili su najglavnije zapreke Rekla je p olagano: »Mogla bih se pokrenuti kad bih uci­ 'k oje je trebalo svladati aka je konacan uspjeh trebalo da nila w lo ve1iki napor . . . Zasto je svaud napor tako ,tezak? '" bude trajaill. U ne.kim je s~ucajevima laiko postiCi oslobada­ Zasto mi se to dogada? Imala sam tai.kva stanja prije, aLi n je zapr etane energije. Ako glavne zakocenosti, pak, ostanu nikada ih nisam osjecala ,tako jasno.« nerazrij dene, posljedica· ce biti povratak s gorim ucimcima Rekao ·sam j oj d a je njezino puno disan je neki dan uci­ od same bolesti. Zato postujemo pravil0 da napredujem.o nilo pojavljivanje :osHa« n em ogu6m. Ustala je j htjela da polako i pailjivo proradujuci svaki pojedini sloj zakoce­ ode, ali je pala natrag na kaue. n osti. Dve biofizioke zaikocenosti, koje ometaju slobodno Pokretao sam nj ezh, e Hene m iSice, p odigao vjeae, pokre­ protjecan:je tj'e lesne ene11gije, eime upnwo )~dJi.'spoziaiju« za tao kozu na celu. To je m alo !p omoglo, ali katatoni napad se rame vrste simptomatskih bolesti. nastavio. Ocigledno je reagirala na jaka cuvstva od prethod­ Znao sam da pacijentica nosi u sebi jake s.lclonosti za nog dana anol'gonskim n apadom , nepokretnoscu; ali je nje­ ka tatoni stlUpor. Ove skIooosti ce se morati potpUillo r azviti; zin urn bio jasa:n; m ala je sto se zbi va. Na ikraju, jos se oDe ce morati da izbiju na povrsinu i da budu savladane. osjecala "pr aznom«, aU m anje )}udaljenom «. »Ako ozdra. Najveca je opaSlIlos1: jos u'VIijek IleZaJ.a ispred Das. Ne smije­ vim i a'ko poeinim uboj stvo, b11 cu oSQIa ena. Danas su neki m o se ponositi uspjehom suviSe rano. mladiCi biLi smaknu ti Illa elektricnoj stolici . . .« (Neke egze­ Pacijentica je pretrpjela s'l abi katatoni napa d za vrijeme kucije su se zaista dogodhle taj dan,) prethodne seanse. Vmtila se sretna i izgledal a vrlo dobro: KataleptiOki napa d za vrijeme seanse bio je posljedica slo­

rekla m i je da se vrlo dobro provela o d p osljednje seanse. ma izvj esne d uboke zakoCenosti. Medicinski orgonski tera­

Mo~a je pokretati 1iane misiCe, alli oije bila u stanju da peut zna dob ro d a se svaki patoloski sloj mora pojaviti 12

,p okrece kofu cela kao u »cudenju« ili »mrStenju«. dubine. To se n e mijesa sa zivotom izvana. Ona je dobro

I spricala je sauna od sebe da se osjeca prinudenom da radila u uredu taj dan i bib sred ena. • eini mnostvo grimasa kada se osjeca jako cuvst,v enom ; ali Os tala je u sobi naka n s to -sam otiSao. Kada sam se vratio :nJje bila u stanju da ucini bilo kakvu grimasu kada se osje­ deset m inuta kasnije, nasao s am je savijel1!u, s glavom medu ca la »otudenom«. »UCila sam n aporno da n e pokazujem oi­ p ovuc enim nogama, s rukama !I1a k oljenima. Nije se mogla kakva Ouvstva na liou ... ne volim zene koje pokazuju euv­ stva; zelim da budu poput lijepih, vitkih kipova .. .« 386 387

Ovih nelkoliko recenica, iako izgovorenih mirno, sadIia_ vale je. mn.og~ cuvstven.og n~boja. Njezino. mi.sicje glave i vrata bilo je jako zakoceno I kruto. Zato jU je prav,ljenje grimasa djelomicno oslobadalo osjecaja ' napetosti i nepo. kretnosti. Jaka depersonalizacija i cijepanje izbrisalo je spo. sobnost za grimase. Sada razumijemo zasto ,k atatoni bo. lesnioi i uz.napredovali shizofreni bolesnici prave grimase: to je ocajnicki pokusaj da otpuste mrtvilo i nepokretnost koji obuzimaju njihov organizam u stanju stupora. Oni ispi­ tuju sebe da vide da Ii jos uopce iSta osjecaju. Nisam odmah razumio sto j e znaCio ideal »vi tkog Hka«. Uskoro sam to saznao na mucan nacin. Tog je dana govorila mnogo 0 »umiranju«. Misao »urni­ ranja« je dobro poznataorgonS'kim terapeutima. Obicno dO'lazi kada je pacijent bliZIU orgastickog os'lobadanja bio­ energije; ,p ovezana je s Jakim strahom od potPlliI1og pre­ pustanja. Tjestkoba t'raje .dokle god se ne razrijese glavne zakocenosti u organizmu, obicno u zdjelici. Njezina je glava bila vidljivo vr10 jako poremecena. Zato sam se bojao preu­ ranjeneprovale potpunih tjelesnih trzaja. Ishod bi neiz­ bjezno bio potpun slom zbog pn;ostale zakocenosti u celu. "Cuvstva me bole posljednje vrijeme u trbuhu«, rekla je. "Ovdje ...« i pokazala je gornji dio trbuha. »Moja lijeva ro­ ,ka takoder Zivi i djeluje sarna za sebe ... ne osjecam je kao svoju ruku ...« Kada god neurotSiki ,iii psihoticki simptom postaje snaz­ niji, to uvijek znaci da se ouvstvo zadriano u nekom pod­ rucju tame sve viSe natis,kuje i ,tezi provalL Odvajanje nje­ zine lijeve ruke vjerojatno je bilo izraz jakih potieaja da dodi'I1lle genitaJlne organe. Njezina m~sao »lijepi, Vlitlci kipovi« mogla je, u 'vezi s time, same znaciti biti »lik bez genHalnih organa«, nesto »poput Boga«. Da bih je pripremio za genitalnu prova1u, usredotoCio sam se na njezino nepokretno celo i oei. Potieao sam je da po­ krece kozu cela, okrece oci u svim smjerovima, izrazava ljutnju i strah, znatiielju i oprez. TO NUE MANIPULACIJA I NEMA UOPCE Nl KAKVE VEZE S BILO KAKVOM VRSTOM MANIPULACIJ E. Mi ne )>U1lanipuliramo« mehanic­ ki; mi izazivamo Guvstva u pacijenata dopustajuCi im da oponasaju namjerno ovaj ili onaj cuvstveni izraz.

Jako se protivila pokazivanju izraza .tjeskobe u oCima. Ovo protivljenje je obicno mnogo jace u shizofrenog bo­ lesnika nego u neurot~ka. Razlog, temeljen na nekoliko slu­ cajeva shizofrenije, j e sljedeCi: podizanje vjeda, njihovo otvaranje sirom i pokazivanje tjeskobe oS'l obada osjet snaZ­ nog uzasa S osjecajem predstojece nesrece. Katkad se javlja 388

paJl . Neki tak~ pacijen:ti irnaju osjecaj da .umiru, »oelia­ ze« ika i da n ece bIt! u stanJu da se »vrate«. Bitno je da se bu vrlo oprezan u tom trenutku. de sam vdo pazljivo na njezinim izrazima u celu, zau­ Radio stav1j ajuCi je kada god bi pokazala S'uviSe jaku tjeskobu. Nakon nekog vremena mogla je pokretati celo lakse i osje­ tala se slobodnije. Njezino samoopaz.anje cijelog O'rganizma bilo je joS uv,ij ek jako 'p oremeceno; dozvoliti da se probiju potpuna preorgastiOka stezanja brIo hi opasno i neuputno. Bila je osjetljiva na dodir, pritisClJk, hladnocu i toplinu, ali povremeno nije osjecala drhtanje. Nakon terapijske seanse postavljala Je mnoga inteligentna pit~nja. 0 sebi, ali. je nje­ zin gOVOr bro Z)natno uIs,poren; govonla Joe kao prot!l'V neke

, 0 0 \11 ~rg~ ~16V,i ,. 2!-~ 0

veHke Za wprotushle. ijeme pokusa s ovom shizofrenom pacijentieO'l1l, prvi oJ put sam dosao na . or. a:riS1<.t oSJet ili skr§J1et« j e prav . SEST Z sposo nos _ ,.llliri§.a.., okusa, do~, ojalo je nesumnjivo u i Clra-

sljS!~de¢u mis~

v]!i:J~glnkLos rmro_o1~J4nkFiia,=QR.GO'N~KU u SE­

TILO, koje.S~ sa,svIm_u.E!Qo~tajalo iii bilo poremeceno u Gio­

~. Prisil3l!!JlE!.\1rQ1ild~ sasvim izgul>io oVQSeSfo osj efiTo.

J

Shizofreni bolesni,k je. zamijenio ovo osjetilo i pretvorio ga

u izvjesne obmsce svog pa,r anoidno-halucinatornog sustava kao li to su »sile«, »davo«, »glasovi«, »elektriena strujanja«, ­ »crvi u mozgu iii erijevima« itd. BuduCi da SI\1 orgonslki osjeti i org~ki opazaji, tini a1o se, tvarili velik dio onoga sto se naziva ( eW sada: se pokaz

jasnim zasto eijepanje i razdvajanje opazaja i govora obicno

idu r uku pod ruku s razdvajanjem i premjestanjem ovih

organskih osjeta. Moramo takoder pretposta,v iti da zestina i ishod bolesti

zavise potpuno 0 posebnom organu u kojem se odigrava

umr tvljenj e, tj. gasenje organskih osjeta. RazdvajClJnje jedne

m ke cini se bezopasnim u usporedbi s nepokretnoScu ociju

i cela, iIi cak dijelova mozga. a Manje l>ismo prigovara

i lobotomijama koje se vrse da bi se ubio davo u orga­ nizmu da one sluze otkriva.nju dinamiokih funkcija mozga.

Takva pitanja kao »Da Ii se mozak pokrece? Da Ii se on

steze i siri dok radi, upravo kao drugi organi poput srea,

crijeva, zlijezda itd.?« su od najvece vainos ti za medicinsku patologiju i razumijevanje funkcija organizma. Bilo bi izvan­ti red no vazno izumiti sredstvo koje hi omogucilo srpecijalis za mozak da prQlIIlatra mozak u njegovu prirodnom sta.nju. Izrezivanje »prozora« u lubanji 1a se proucava mozak, kao stose cinilo s majmunima i nekim ljudskim bicima, nece 389

f

pomoCi. zivi organ se ne pokrece kada se u njegovoj blizhij izvodi te~ka operacija. To po kazuju edemi i sliene disfunk. oij e koj e se javIjaju poslije operacija. Sve ~ to wlim reCi je ovo: Pos,t oji dobar razlog da se vjeruje ,da u shizofrenom pro. cesu dijelovi mozga, najvjerojatnije baza sa svojim korije. nima zivaca, pos taje nepokretna, kao sto su u slu eaju tra} nog .z atvora crijeva nepokretna, iIi kad je posrijedi tumor zeluca, peristaltika ,p res taje d a funkcionira. To bi se cinilo noWm, obecavajuCim i funkciona1lnim prist-upom tjelesnim poremecajima u shizofrenij e. To bi zahtijevaIo da se odbaci mehanisticko glediste 0 funrkciji mozga. Mozak bi trebalo promatrati k ao organ poput drugih u OIkvi.ru sveuJmpnog funkcioniranja organizma, kao posebnog »prenosioca« sve­ u]mpnih funkcija pIazme, a ne kao izvor motornih poticaja. Ako je ' ozaik, naime, izvor poticaja, t ada je stjedece lagieno pitanj e: t . r; be mozgu? Ako kazemo da motorni poticaji astaju u sivo an, ' vlja ·s e pretpostavka ne­ kom waZicu u mozgu. Postoje rnnoge vrste bez mozga, koje potpuno funikcioniraju ~ to se tiee zivo1mih f-unkcija, l1klj'll' cujuCiproSIUdivanje; a m amo na osnovJ p okusa da psi bez mozga nastavljaju da funkcioniraju, cak i Jcada su jako osteeeni operacijom. Da se vratimo nasoj pacijentici: Situaciju je 'II ovoj tooki obiljezavalo ,t o da je pacijentica bila blizu potpunim tjeIes­ nim trzaj1ima i genitainoj aktivnos,ti; ali zalkoeenost u celu i ocima ciniIa je gIavnu zapreku koja se morala ukioniti pri­ je lIlego sto joj je mogio bi-ti dopusteno da se razvije dalje na svom put'll prema p riroonoj genitainosti.

°

Dvadeset i cetvrta seansa Paoijentica je dosia sjajuci se cd veseIja. Osjecala se vrlo sretno i ugadno. Njezine su oci b He jasne, a pogied ziv. Boja njeziJIla lica bi[a je rum ooa i svjeza. Prosla je, po prvi put u zivotu, kroz razdoblje menstruacije bez psihotickih reakcija. Posjetila je mnoge prrijatelje, medu njima i dje­ vojku u dusevnoj boLnioL Njezino je disanje bilo znatno poboljsano, iako nije bilo sasvim nesputano. SljedeCi koralk j e bio s asvim jasan: m orao sam je vratiti tamo gdje je bila prethodni dan. Morala je »napumpati« vise 6uvstava da bi naucila da ih podnosi a da ne »odlazi« Ii tada se mogio nastavi,t i dalje. Za 'Nijeme dubokog d isanja pojavilo se drhtanje preko b rade i u zvakacim mBicima. Re1cla je: »Kada m e moja

390

'uvs tva udaraju na jednoj strani a drusWO na drugoj , osje­ se kao da tonem, ranj avajuci se, postajuCi sifilitiena 'Ii n poput toga ...« K asnije: »Cuvstva i de da provale ~vdjeesto . . .« PO'kazaIa je na zeludac i zatim dolje prema geni­ tal org . »Tada sam u stanju da p oCinim svasta . ..« anima rtim Ne se ocekiva,t i ,da se ove veze p dkazu jasnije. IIloie

~arn

0AACIONALNA FUNKCUA »DAVOLSKOG ZLA«

n sko Valj a ponovO sazeti osnovne fu,nkcije koje je o rgo Qstra­

ziVanje pronaslo u dubini covjekova biofizickog funkcioni­

ranj a, da bi se ,razumjelo ,potpuno znacenj e \!fYufture ..!5:.d)

rakWlP U svjetlu orgonske biofizike ova se »struk tura« po­ javI]Uje kao ulw?an .zbro j odnosa izmed:u orgo::s,~~:er­

getsJ.w?,; s ustava 1 os r;Q U · da

prorn .pIazm~a strujanja. da izydi oslobadanje ener­ atra g1]e' .i da u skladi sve funkci'e ener i'e u ' w an srede· . pot­

pun~yen

funkcionala lD ·s:\,llitID': »QrgonskLSUsUU«. U shizofrenom proce&u, sus.tav op azanja je prepIavljen visokim stupnjem biofizickih osjeta Ikoji ,ne pripadaju uJmpnom bio­ sustavu a njLhovo je postojanj e odvojeno. To cini »rascjep liOnosti«. Biosustav ima vplo Inisku toleranciju za iznenadne poraste cuvstvene, tj. bioenergetske, razine funkcioniranja. DezQJ:'ij entacija, halucinacije, ,p ropadanje govora i .p oticaji na ub ijanje vjerojatno ce se pojaviti s iznenadnim porastom razine energd.je ako je tdierancija nis,k a. To nema nikaJkve veze sa »psihologijo.m«. »Psihologija« shizofrenog bolesni.ka je posljedica a 'n e uzrok ,procesa. Kada je opazanje rascijep­ Ijeno od bioooergetskog uzbudenja, tjelesni se osjeti doziv­ Ij avaju kao »strani«, kao »vli«, »davolski« utjecaji »Dadna­ ravnih snaga« C"nadnaravnih« u smislu »izvan« sebe). U ovoj mucnoj ZbTOi biosustav razvija razarajuce poticaje da se zastiti od davia. To je, zapravo , ostatak zdrave licnosti koji se bori protiv d avia. Da n astavimo s dogadajima u pacij ootice: Pacijentica je jedva izgovorila rijeci: »Cuvstva zele da probij u ovdj e ... u genita'i nim organima ., .«, kada je probH­ jedjela i zasutjeIa; Iezaia je nepdkretno,kao odsutna; nije odgova.ra;la na pitanja. Nakon nekog vremena rekla je vrio pIaSljivo: »Upravo sam se molila Bogu . . . Cuvstva su otisla.« Ostavila je seansU mimo i ,p oma'io odsutno. Daln naJkon toga primio sallI1 slj wece pismo (kur ziv je moj - W. R.): 391

18. oiujka, 1942. Tako je sve cuvstvo - vi niste znali za muziku koja je iz. vodila Lisztovu Mada rsku rapsodiju - ill drugo - to no vi idll kroz mene - ne kroz vas ill bilo koga drugog - da mi kaiu ne~to - obicno ne znam ~to - veceras je to bila moj a velicina - vi to ne biste mogIi razumjeti - niti bi mogao bilo tko drugi na zeml ji. Postoje boje i tmine i sjene i svjetla - veceras je jako pa. dala kga i hodala sam po mlakama i skinula sam cipele i hod ala pored va~e k uee, ljudi su zurili u povorku i na ulieu _ u~la sam da jedem na va~oj glavnoj ulici i tamo je bila neka zen a nakon ~to je govorila djecaku u dueanu 0 bolnicama i 0 Bellevueu - oni su radili tamo - , tada su govorili da bi me uznemirili ali nisu mi se smijali - meni - Ij udi u povorci dobro su se zabavljali - i oni su zeljeli da odem _ ali ja sam ipak ostala _ DosIa sam kuei i uvidjela da sam prosla na gradanskom teo stu koji sam jednom polagala - tako eu mozda biti daktiIo­ graf za grad - da neeu biti u stanju da napLlstim tako lako iako Sarno ljudsko i cuvstveno? - Vi niste mogli znati _ Vi ste rekli da ne vjerujem u moje sile - ali one vjeruju u mene - one ~alju kiSu i kazu mi da znaju - necu vas vidjeti dva dana mozda i mogu zaboraviti vas i va~ rad - 86000 Zidova je bilo ubijeno - smaknuto od nacista u Rusiji danas _ i sva rasPeca Krista - CavIi su prolazili kroz njegove ruke i jedan kroz stopala - pitam se da li je mnogo krvario, blagoslovljena Majko oprosti mi - Tvoje je Kraljevstvo Moc i Slava zauvi. jek i zauvijek Amen Vi muCitelju BIagoslovljenog Sakramenta _ Vi biste trebaIi da platite i vasi poslije vas - ja sam zasticena od svojih ne­ prijatelja kiSa ih obiIjezava jer su me uznemiravali _ nesto ce se dogoditi varna - Adler je umro kada sam mu rekla da ce umrijeti - Katz Psihijatrijski je umro takoder _ Vi cete imati mnogo teskoca - Vi mozete misIiti da su one prirodni rezultati stvari ali ja eu znati bolje _ Mogli ste biti tako korisni ali vi ste iSIi vasim neusporedi. vim putem - epitom znanja - sfere koje idu okolo i okolo - Pomoc kada sam trebala vi niste dali - ja sam zasticena i ako katkad treba da trpim to je iz odredenog razloga _ Zidov u meni mora se uciniti da trpi tako da drugi mogu prezivjeti ­

o

zivot

ti,

0

Gospode, nasa vjera miruje _ to te uzima u vjecni

Naredi i ja ell poslusati nikakve me veze ne mogu naci nikakve snage osim onih koje me sprecavaju od izvrSavanja rooje predodredene sudbine - Molim te reci mi 0 Gospode Ako je vase zanimanje izbIijedjelo ja sam voIjna da presta· nem - ako je va~ ego i dalje ohol ja sam takoder voljna da prestanem tako moram uzeti prvu pomoc da pomognem ra­ njenim ljudima da prezive Mumije i ludaei postaju tamni na suneu - (naknadna misao) Vi, takoder -

F,

Predlazem da ovo shvatimo vrlo ozbiljno, U takvim shizo­ frenim doiivlj ajima, svijet ,koj i se naziva IZVAN u zajed­ nickom misticizmu i u pravoj religiji ocituje se pred nasim ocima , Mora se nauciti citati ovaj jezik, 8to nikada ne pri­ znaje homo normalis, 5tO se proiivljava sarno potajno, iii se glupo ismjehuje, jako su iskrivljene slike prirode; upra vo is te sil e koje nadahnjuju veIike mudraee, filozofe, muzicare, genij e zna·nosti, u sirokom podrucju izvan koncepcija homo normalisa i njegove svakodnevnepoliticke b-uke, Odvazujem se na tvrdnju da u nasim dusevnim bolnicama mnogi po­ tencijalno veliki umjetnici, muzicari, znanstvenici i filozofi trunu jer homo no rmalis odbija da vidi izvan zeljezne za­ vjese koju je povukao is-pred svog stvarnog zivota, jer se ne usuduje da 811eda u zivotne stvarnosti Ove velike dU5e, slomljene i upropastene kao »shizofrenici«, ZNAJU I OPA­ zAJU ono sto se nijedan homo normalis ne usuduje dotaei. Isk rivljenje ovog znanja nece nas dovesti na stranputice, Poslu5ajmo ono 5to ova nad3lrena i vidovita bica imaju da kazu . Mozemo mnogo da naucimo ad njih; m.ozemo nauciti cia post3lllemo umjerenijti, ozbl1ljnijli, manje obijesni i drski, i mozemo zapoceti da ostvarujemo neke zahtjeve koje u ispraznom obliku iznosimo u nasim crkvama i u nasim visoko a·kademSlk,im ustanovama. J a tvrdim, na·kon trideset godina iscr,pnog izucava>nja shizofrenog urna, da oni proziru nasu hipokriziju, nasu okrutnost i g lupost, nasu laznu kU1l­ turu, nase izbjegavanje istine i nas strah pred nj om. Oni su imali hrabrosti da se prib lize onome sto se obicno izbjegava, i bili su uniSteni jer sou proSli kroz opakao bez biJo kakve pomoci od nasih neurotickih roditelja, nasih umiSljenih uci­ telja, nasih okrutnih direktora o brazovonih ustanova, nasih neukih Lijecni·k a. Nadali su Is eda ce iZlroniti iz pakla u Cisn, svjezi zrak gdje stanujusamo veliki umovi. Nije njihova Ikrivnja da to nisu mog'li uciniti, da su os tali prilijepljeni u dometu »davla«; to je 'krivnja dubokog nepoZlIlavanja i glu­ p osti n asih homines normales.

392 393

NaSa je pacijentica dozivjela svoju cuvstvenu oluju kao veliku m uziku. Neznalica ce reCi »to je ,ludo«. Ne, to nije ludo. Beethoven p rolazi kroz istu vrstu cuvs tvene o1uje kada sklada vehku s1o:nfonij u, k oj a don osi velik dobitak nekorn krajuj e nemuzikalnom p os10vnom covj eku. Ocito je da Beethoven iana s trukturu da podnese sasvim istu vrstu Ve­ luke cuvs tvene oluje koja uzrakuje slam u shizofrenoj struk_ tun. JednaIkQ j e ocigledno onome tko ,radii s orgoI1lskiim funk. cijama da Beethoven, da b i oouvao svoj unutraSnji sVijet, ~V'laci svoju bioenergiju iz svojih slu~nih zivaca, da po­ staje gruh da ne bi mor ae slusati bro ljanj e d osadnih )~kriti­ cara« .j sto sve ne. Shizofreni bolesnik se r azlikuje od njega po tome sto on ne cuva svoj genij da ostane nedirnut i ne r azvija ga kao sto to cini Beethoven. Ali on trpi od loseg Vlladanja i nedj'e la nasih BaJbbri,rta ne manje nego sto je trpio Beethoven; i on se povlaci u svoj vlastiti unutrasnji svijet. Njegova je nesreca d a ima sarno djelomican dodir sa svoJim unutraS!iljim svijetom,da nije snabdjeven da ga potpuno prihvati i da ga ponese dalje; odatle slam. Moj rad s »neva­ ljalom omladinom« u Njemackoj nije ostavio nikakve sum­ nje da se najbolje o d ljudslke zetve unistava me zbog mjegove »zIoee« vee zbog pakla sto ga homo normalis zove »civiIi­ ' zacijom« i »ku1turnom adaptacijo.m «. Morat cemo reci viSe o tom dometu daY-la. Homo normalis, koji zeIi da njegovi psihijatri i biolozi budu »daleki«, »neouvstveni«, »akadem­ ski«, »udaljeni«, tako da on moze nesmetano i daJje saditi cuvstvenu kugu u milijune novorodene, zdrave djece, mrzi s@zoidan kara;k ter zbog njegove bliskosti s podrucjem pri­ roM koje je njemu zauvijek zatvoreno. Uvece is-tog dana kad se javila cuvstvena oluja, nasa je pacijentica postala nemirna. Vidj ela je svoga lijecnika u bolnici i dobr o je branila svoj stav. Ali unutar nje oluja se nastavila. Bilo mi je jasno da ee, ako i;kada postane sposohna da se bori sa SivOj:im jakWmi ~aoionaIln:im ouvlStviJma, biti spasena. AIm ne, sigumo ce zavrs,iti u dusevnoj bolnici kao ,katatoni bolesnik G)ANORGONSKA PODRUCJA U KATATONOM STANJU

Dvadeset i peta seansa Pacijentica se vratiua u vrlo losem stanju. Vodila je »ocaj­

nicku bitJku protiv 'sila'«. Njezine obje ruke su bile zavijene

fla's terom. Veliki 'k riz, uCinj en od vrpce, bio je pricvrScen na

nje~in i eludac dolje iprema genita:lnim organima i poprijeko.

Rekla m i j e da su »sile« zahtijeva~e izvjestaj 0 tome da Ii ih

394

je izdaIa; pitale su da Ii je s'premna da se potpuno Zrtvuje, da ·i m se p r eda do n ajpotpunije m j ere. Pitao s am je §to time rnisli: »To m a N da mOiram urezati duboki Ik riz nozem u 5Vome tij elu .. .« Re}(11a je da ne ie1i da to u oini, i vodila je tdku borbu pro tiv toga, a li da ne zna kako d a izbjegne ovom zaht jevu. K'Onacno j e d'Osla do zakljucka da b i mogla da poku sa »prevaJriti sile« : a:ko stavi za'voj preko trbuha, sile bi mogle povj erovati - »aIi sarno za kratko vrijeme« ­ da je udovolj ila njihovom zahtjevu. Zeljela je d a joj po· rnognem. Jednom, rekla je, gotovo je upotrijeb ill a ziJet da zarefe kriz. Nje2lin je govor bi'O znatno usporen, kao da su svi poticaji bi!li uguseni. BHa je pamalo disocirana: pokazivaia je izvje­ stacen'Ost i priea1a je kojesta. Nj ezino je lice bilo b lijedo , koia cela nepakretna, oci su bile jako zasjenjene, koza tije­ la n ejednak a. Nesto se mor alo odmah ueiniti ako se zeljelo izbje6i zatvaranje u bolnicu. Bi:la je u stanju slionom soku. Odveo .sam je u metalnu orgonSiku s,9hu i ispitao fl uore­ scentnom zarulljom. Pozadina ovog testa je slljedeca: 'Orgon­ ski nabijene fluorescentille zarulje svijetle ,kada se blago trlj aju 0 koZu. Zelio sam se uvjeriti da Ii je njezino stanje posljedica gubitka pov:rsinsko.g naboja. Njezine su noge da­ vale uobicajeni efekt osvjetlJenja. Kosa je reagiraia tek slabo, a eelo uopce nije rea-giralo. Bio sam' iznenad en kad sam je 000 da mi gavori unaprijed Ik oji dije10vi njezina tije· Ila ce davati a koji neee davati osvjeNjenje. Predvida'la je poreme caj na temelju osjecaja mrtvila ili zivotnosti koje je osjecal a na pojedinom mjestu. Pok usao sam p'Oveeati naboj u orgonskom a·kulJJlll'latoru. Nakon otpri1ike pola sata obasjavanja, polaJko je potela da se oporavlja. Ucinak obasjavanja postao je jaci tame gdje je ranije, bio slab; mogia je 'pomicati koZu cela; nejedna­ kosti je nestalo; njezine su '06 ponovo posta1e sjajme. Po­ rernecaj je bio najjaci u podrucju segmenta koji odgovar a bazi m ozga: oei, vjede, donji di jelovi cela , sljepoocice. Na­ kan otpriHke pola 'satta osje6aJla s e »purtije 'U glavi gdje je pn'je biao prazno«. NjeZlim se govor tako der Zll'atno popraVlio. Na kraju me moma da je ne ostavim u njezinoj b orbi protiv )~il a« i .cia je kroz to sigurno provedem. Re:t<;ao sam ' da ne mogu niSta obecati, ali da eu u ciniti sto mogU da joj pamognem. Ponovo se osje6rla pI'ioLiano &retnom. Za vr ijeme ovog lijecenja s tekao sam evrsto uvjer enje da je n epokretnost bioenergetskih funkcija u vidnom segmentu, ukl jucujuci mozak, bila srediste akutnog katatonog napada. Nekoliko drugih SlIueajeva pritajene i ocite shizofrenije s ka­ tatonim slclon'Ostima potvrdiva>Io je avo u vjerenje. Dalje ispi­ 395

tivanje ove disfunkcije moglo hi otkriti da je ona oPCenlto specificna za akutni shizofreni slom; ona .moze takoder ograniCi1ui cwaj mehaDlizam na ,izyj esne tipove 's hizofrenije Njeno glavrw obiljezje je zastoj pokreta i, s njima, zastoi bioenergetskog funkcioniranja mozga, naroCito njegovih ceonih i baznih dijelova. Orgonomija je prestanak bioenergetskog funkcioniranja nazva1la »aTIorgonija«. Ova je simptomatologija [lajprije otkri-vena u kanceroznoj biopatiji. Ali sada sam je sreo u shizofrenog bolesnika za vrijeme katatonog napada. Bilo je ispravno ,p retpostaviti da je vecina simptoma katatonog na­ pada bi'la posljedica vise ili manje potpunog zastoja bio­ «nergetskog funkcioniranj a na periferiji organizma. Poka­ zalo se da je ovaj zastoj prati'lo iIi cak uzrokovalo povlaeenje bioenergije do srzi biosustava. Nepok retnost, flexibilitas cerea, ustrajnost, tromost govara ili mutizam, prema tome, trebalo jepromatrati kao izravne izraze nepokretnosti. S druge strane, takvi simptomi kao automatS'ki 'p okreti, mani­ rizmi, eholaUja i, naroeito, iznooadna provala jakog bijesa mogE su se razumjeti s obzirom na pokusaj ostatka pokret­ ne bioenergije da probije nepokretnost nasilnim -iIi auto­ matskim pokretima iz srediSta prema van. Olaksanje koje obieno dozivljavaju katatoni bolesnici na,kon napada bijesa i poboljsanje u slici bolesti koje slijedi, mogli bi potvrditi nase tumacenje. Sto je potpunije oklo.pljivanje, sto se siri dublje prema biolostkoj jezgri,tOIliko veCi mora biti bijes u provali. Inaee, takva provala bi bila nemoguca idoslo bi do propadanja s gubitkom tez,ine i prestankom biofunkcija jedne za drugom. Takoder treba pretpostaviti da se para­ noi,dna shizofrena slika mijenja vise iIi manje izmenada u katatonu ako biosustav izgubi svoju sposobnost da podnosi jake bi'Ofizieke provale energije. Potpuno konaono stezanje biosustava u ta,kvlim slueajevima bHo bi ,reakcija na poku­ saje sirenja ostalih zivotnih poticaja. Naroeito treba naglasiti da nepodnosenje zdravog prosiri­ vanja od strane bolesnog organizma Cini srz bolesti. G).UNKCIJA SAMOOSTECIVANJA U SHIZOFRENIJI

Znamo iz lijecenja
oj

396

shizofr enog bolesnika, a naroeito u katatone vrste, samora­ nj avanje stjeee posebnu funkciju. To je postalo jasnim kada Su pokusaji samoos teCivanja u nase pacij entice otkrili svoju IIlotivacij u. Dvadeset i sesta seansa

Odveo sam je u orgonsku prostoriju i opet ispitao povr­ sinu njezine koze orgonski nabijenom zaruljom,3 napunje­ \IlOm plinom. Tada sam je zamolio da mi ,p okaze dijelove koze koj e osjeca mrtvima i da protrlja zaruljom ta mjesta. Na moje veliko iznenadenje, pokazala je upravo ona ista mjesta gdje je sebi zadala udarce: na zglobovima ruku, gdje se jednom posjekla; na dlanovima, na sed'lu nosa; na slj epooCicama; i, najnaglasenije, na grudnoj kosti, gdje je nekoliko puta urezala u kozu kniz. Ova mjesta nisu da­ vala sj aj orgonski nabijene zarulje, za razliku od drugih mjesta. Njih je osjeca,l a >>'lTlrtvima« U svome samoopazanju, i ona su bila nenabijena, tj. »mrtva «, objektivno. To je najvazniji novi podatak 0 biofiziokom stanju u shi­ zofrene psihoze. U nase pacijentice, misao 0 »Zrtvovanju« neprij a telj.skim »silama« oeito je bila izgradena na temelju ispravnog opazanja jakih bioenergets,kih disfunlkcija povr­ sine koze. Ponasala se upravo onako kao mnogi shizo.freni bolesnici u dusevI1Jim bolnicama; oni su gnjeCili kozu, doti­ cali celo, trljali vrhove prstiju 0 zid, pokusavali da pokrenu vjerte, njihali udove itd., na uobieajeni nacin; neki to cine godinama. Ovi stereotipi i automatizmi nisu se do ovog casa r azll'mjeli. Sada se pokazuje da su ove katatone radnje bile izrazi ocajnog ali beskorisnog pokusaja da se zadobije osjecaj u dijelovima tijela koji su umrli. zelio bih nagla­ siti naroCito katatone grimase. Katatoni bolesnici obieno imaju jako ukoceno lice, poput maske. Pravljenje grimasa, zato, cini se da je pokusaj da se pokrene umrtvljeno mi­ sicje lica. Teorijski bi odvajanje pojedinih dijelova tij ela itli cijelih organskih sustava iz podrucja samoopazanja, u skladu s ovim biofizickim otkricima, bilo izravan rezultat nedostat­ nosti u orgons-kom naboju u odnosnim dijelovima ili orga­ nima. Prisilno-neurotski biopat sarno osjeca opcu prazninu i mrtvilo; shizofreni biopat opaza disfunkciju mnogo jasni­ je i neposrednije. On nam moze reCi toono gdje je disfunk­ cija smjestena, ako obratimo tpaznju na ono sto govori i J

Usp. moj clanak »Orgonsko pulsiranje«,

0

»luminaciji«, 1944.

397

razumijemo njegov jezik cuvstvenog, tj. bioenergetskog, iz. raza. Opravdan je zalkljucaik da shizofreni urn opisuje objek. tivne procese . Norm alno, zdravo fun kcioniranje organizma izraiava se u r avnom jernoj ras,podj ~Ii bioenergije u bio­ sustaV'U koja i u,pr avlja n jime. Dobro znam da se krecem dui putova koje josnitko n ije znanstveno izucavao. To ne sarno da je novo podrucje, vee t akoder niCij e podrucje, da tako k aiem. Samoopaianj e dobrog ras-poloienj a i srece, Sna­ ge .i sdgurnosti, p osljedica jeuskladenos ti u jednu cjelinu svih samotlipravlja Ckih dj elomicllih funkcij a razliCitih orga_ na U organizmu. U sk!ladu s time, osjeeaj rastavljanja, cije­ panja, d epersonalizacije itd. u shizofrenom biosustavu mo­ r a biti posJjedica neuslcladenosti pojedinih organa i sustava energije u tij elu. To je kao da neki od organa - predlaZelll posebn o m ozak - odvojeno p os toje, r azdvojeni od citavog organizma; kao da ne :postoji nikakav dodir i nikakvo je. dinstvo izmedu bioenergetskih jedinica nazvaruih »organi. ma«. Dusevna i cuv,stvena zbrka i dezorijentacija su izrav. na posljedica zdravog samoopaianja ovog rastavljanja. Na sa j e pacijentica reagirala sasvim jasno: kad se javilo »zastiranje« cela, osjeeala je da su vijuge njezina mozga isprepletene »poput zapletenih crijeva«. Meni se takav opis cini punim racionalnog znacenja. Usprkos rutinskom pri. govoru mehanistioke neurologije, cini se nevjerojatnim da bi mozak imao vijuge poput crijeva i da se III isto vrijeme on ne krece, poput veCine drugih organa, kada vrsi svoj rad uskladivanja i prenosenja sredisnjih poticaja. Nije Ii naj­ razumnije pretlpostaviti da je m ozak g r aden od vijuga po­ put crijeva upravo jer se krece poput peristaItike dok funk­ cionira? Neke zdrave osobe koje su n avikle intenzivno raz­ misujatdiznose da osjeeaju veliku vrueinu u mozgu i U celu kada misle s velikim naporom; da osjeeaju »zar«, i da taj »zar« nestaje kada na,por prestane; s druge strane vidimo blijeda, nepokretna, hladna cela u slucajevima du­ sevne nedostatnosti i pseudodebiliteta. Ako se malo zami­ slimo nad ovim pitanjem, cirri ,se ociglecLnim da se mozak ne bi ponasao drukcije ad os'talih organa za vrijeme jakog funkcioniranja. Stvaranj e tophne je dobro poznat znak fi­ zioloskog napora u m iSiCima i u cuvstvenom stanjlll spol­ nog uzbudenja. Nedostata,k stvaranja topline se Jako vidi u slucajevima s rriSlkom bioenergijom, kao u kanceroznih bio­ patija, anorgonskih sIabosti, anemije itd. P rema tome, to nije razlog da se pretpostavi .da m ozdano tkivo ne razvija vise energije i, s njom, viSe ,t opline i gibanja za vrijeme teSkog rada.

398

Dovoljno dobro znam da ova p retpostavka zvuci eucino i neObiOilo klasicnoj patologiji, za koju je mozak. nepokre­ tan organ, uspI1kos p ogreSuoj p r ettpost
399

Za vrijeme dvadeSet i sedme seanSe pacijentica je bila vecinam dobro raspolozena, koi a cela bila je po kretna, a oei vrlo zive i jasne. Ali .n jezino je disanje jo~ bilo ogra_ niceno. Moguce je, nairne, »ispumpati n a povrSinu« osta_ tak patoloskih mehanizama. Dokle god je jos moguee da se izazove tjeskoba pomocu disanja iIi izvjesnih tipienih polo. zaja tijela, biofizicka struktura nije u stva ri bila ociSeena od svojih disfunkcija. Kada sam »ispumpao« njezina cuv­ stva, izgubila je svoju veselost, »si'Je su bile blizu«, celo je postalo olij edo 'i nepokretno: »Nesto se ubacuje izrne­ du koze cela i mozga«, rekla je. To je, rekla je, bio uvijek s,lucajkada ,su »sHe« bile u blizini; obicno je nestajalo s njima. Za vrij eme sljedeceg -razdoblja (dvadeset i osma do tri­ deset i druga seansa) cinilo se da je pacijentici mnago bolje. Ponavljala je: »Ja ne znam da Ii zehim da ozdravim ... « Covored to, mislila je da ne zna »sto ee joj se dogoditic ako ozdravi. U nekoliko navrata prekIinjala me: »Molirn, pomozite mi protiv sila ... nisu sada u blizini, ali znarn da ee se vratiti ... takoih oSe bojim ... spasite me ... « Dotada je vee bilo potpuno jasno da su »sile« bile nje­ zini iskrivljeni opazaji plazmatiCkih orgonskih strujanja; da ih je voljelai 'll isto vrijeme ih se bojerla; kada god bi stru­ janja postala jaca, ona bi zapala u stanje naHk na stupor. Osjecanje ,sila, bijeg u psihoticke mehanizme i nepokretnost vidnog segmenta cinila je funkcionalil1o jedinstvo. Mogao sam vidjeti da se bori.Ja protiv opakih, Zllih izra­ za u svojim ocima. OhraoJ:1ivao sam je da se prepusti i da istjera taj izraz. Uspjela je s izvj esnim naporom, i odmah se osjecaIa mnogo bolje; ali u isto vrijeme cini'lo se da se priblizavala katatonom stanju kada go·d je stvarala izraz jake mrinje u oeima. Je dnom je us tala , kao u stuporu oti­ sla 'll radnu sobu, uzela grijalicu i ukljucila je Ii~pred vrata radne sobe; tada je iz vjesaIica na vratima izradi,l a kriZ. MOraJia je da umiri »sUle« i Ulgodi im, rekla je . Takoder mi je tIleSto kasnije rekla da »osjeca sarno dijelove Sovoga mozga«; drugi dijelovi »su hili Lskrivljeni« i »zato j e bila zbunjena«. Dobro sam znao da ce morati proci kroz jak napad tje­ skobe, s moguCim potpunim zapadanjem u katatoniju, kada se plazmati6ka strujanja probiju punam snagom. Ciniolo se da to ovisi iskljucivo 0 tome da Ii ce se prepustiti punom disanju iill ne. Moglo se vidjeti da obuzdava dj,sanje uvijek kada su »sille« postajale suviSe jake. Za ·w ijeme sljedeca cetiri tjedna (u proljece) bilo joj je mnogo balje. Dobro je radila u uredu gdje je preuzela posao; bHa je drustvena i vesela; napadi povlacenja postali

400

SU ri1etki i nis'll b ili tako jak i 'k ao ranij e. Istina, k atkad bi se vratila svome shizofreno m stavu i radnjama. Na pri­ mj er, jednom je dosla s trbuh om obavijenim ljepivom tra­ kom »da bih se odriala zajedno . .. « Neurotski biopat bi jednostavno izrazio strah da ce se rasprsnuti ; nasa je pa­ cijentica doista poduzela mjere protiv rasprsnuca na tipic­ no p siho tican naein. Ali, oboje smo razumjeli sto se zbiva, zasto je radila takve stvari, i ona je znala savrseno dobra kada ce prestati da ih cini. J ako sam se naprezao d a j oj kazem sve 0 opasnosti koja predstoj/i, i ona je razumjela s pravom shi zofrenom in teligencijom. Takoder j e postupno naueila da pravi izraz ubilacke m rZ­ nj e u oeima a dase toga ne prestrasi. To joj je daio izvje­ stan osjecaj sigurnosti protiv njezina straha da ce poci­ niti zlocin; uvidjela je da se ubila cka mrznja m oze izr a­ ziti potpuno, i da to ne ZJIlaCi da covjek. zaista m ora da ubije. Radio sam stalno i oprezno na smetnjama disanj a u n je­ zinom grlu, s izvjesnim uspjehom. Ali nikada ,se nij e pot­ puno prepustila cuvstvenom disanju. Pomalda je svoje glav­ ne osjete s grudi na trbuh; bio je to znak p oma"ka oil opa­ zanju njezinih orgonskih strujanja .p rema p odrucju geni­ tal nih organa. J ednom je nestasno pokusala da stavi petlju oko svoga vrata »da vidim da Ii bih ,se mogla objesiti«. Ove su ·r ad­ nje jos imale prizvUJk opasnos!i ako sebe; ali su zivahnost i humor u njima umanjivali opasnost. Znao sam da se pa­ oijen tica jos nije izvukla iz mogucnosti da doista pocini sa­ m oubojstvo. Njezin je lijecnik primijetio veliku promjenu i ohrabrivao njezin terapijski napor. Ovaj je psihijatar bio od velike pomoci i susretljiv. Bilo je jasno da su se bioeneq;~ij a i osjeti ,k oji je prate kreta li prema genitalnom podrucju. Preorgas ticki osjeti su bili blizu. Zato je glavni terapijski problem predstavlj ala za­ kocenost koja je jos prevladavala u 'n j ezinu grIu. Znao sam, ako ·se ta zakoeenost ne uspije pokrenuti na vrijeme, ako genitalno uzbuden je probije veli kom snagom uz jos prisut­ nu zakocenost u grlu, ona ce definitivno postati katatoni bo­ lesnik. Bila je to tJrka protiv vremena da se ukloni zako­ cenost u gI11u prije potpunog razvoja genitalnog uzbudenja. Jednog se dana potpuno predala disanju i osjetila odmah istovjetnost orgonskih strujanja i »sila«. Zna,l a je to odmah i sasvim jasno, a da nije ostalo nikakve sumnje. Njezin se grudnJ. kos p okretao sasvim automat ski. Imala je jake os­ jete strujanja u Citavom tijelu, s izuzetkom genitaInog po­ drucja od m ons pubis prema dolje. Pitala je: »Da Ii bi bilo

401

moguce uciniti tijelo cij elim a da se ne
disanju, ali bi ubrzo postajala zbunjena i p jegava u lieu kada god bi se pribliZhla strujanj ima u zdjelicL Vidio sam da se jako grci u bedrima po prvi put. »Sile« su poceZe da probijaju do podrucja kojem su pripadaZe: naime u gem­ talno podrucje.

Govo ri1a je nekako zaplaseno, bojailjivo i p rigusenim g'la­ som; relda je da je mtko n ije razurnio ·s obzirom na »ove

osjecajc«. Pocela je da opisuje opsimo sto je douvlj avala

kada se »to dogodilo ill zapocelo da se dogada u tom po­

drucju«. »SiJ.e« n ekako ueine da stvari u sobi oko nj e po­ primaju »cudan i zraz«; postaju sasvim »neobicne«. Nisu,

doduse , promijenile svoj oblik, ali su poprimile zivi izraz,

znacenje zivih bica. »Nesto cudno se pojavljuje iz njih«; one

»cini se da zele da mi kaiu vafne stvari, kao da su oiivje1e«.

Tada je postala zbunj ena i ,p restrasena.

U pocetku cisam mogao razumjeti zasto su »stvari postaIe zive oko nje« kada je ona sarna bila blizu toga da dode u genitalno uzbudenj e. Tada je postalo jasno: U j akom bio­

seksual nom uzbufl enju orgons ko energetsko podruc je orga­ nizma znatno se prosiruje; svi osjetni utisci postaju jaci i os­ tr iji. To se i n joj dogodilo ; ali buduCi da nije opazala ovaj bioZos ki proces kao svoj vlastit i, buduCi da je uzbudenje bilo razdvo jeno od samoo pazanja, ORGONSKO ENERGETSKO

Genitalni organi su bioloska oroda energetskog ras terecenja i stvaranja vrste. Potonja funkcija je simko poznata i pri­ znata. Homo normalis, medutim, k oji je nasljednik homo PODRUCJE OKO NJE, D02IVLJENO U VRLO zlVIM OS­ sapiensa, koj i je, nadalje, nas'ljednilk homo divinusa, osudio JETNIM UTISClMA, POJAVILO SE KAO STRA..N:A, NEO­ je biofizicku funkcij u energetskog rasterecenja; one se vra­ BICNA SNAGA KOJA J E OzIVJELA STVARl U SOB!. tilo bo davo u m as ti covjeka. Bioloski jaka jedinka nije Prema tome, proj icirani psihoticki osjet proganjanja po­ Zrtvovala ili nij e IDogla zrtvovati svoj racionalni sud za­ javio se kao pravi opaiaj stvarnog procesa: PSIHOTlK OPA­ htjevima crkvenog miSljenja; velika prirodna snaga dosla zA SVOJE VLASTlTO ORGONSKO ENERGETSKO PO­ je u sukob sa zavisnoscu jedinke 0 njezinom rodlu i nje­ DRUCJE lZVAN SVOG ORGANIZMA. Sadrzaji os jeta, kao zinu drustvu . U ovim okolnostima genitalne snage nastav­ sto su projicirane homoseksualne Hi razaracke misli, se­ ljaju da djeluj u, ali su one r azdvojene ad ostalog organiz­ kundarne su U odnosu na b ioenergetsko opazanje orgon­ ma kao »Iose« Hi kao »grijeh«, te se vracaju tkao davo, kao sk og energetskog podrueja. »sHe ·izvana« u podrucj e shizofrenije i rnistioizma opcenito. Zaustavimo ,s e za t renutak i promotrimo kO'liko je s ~gurOva je cinjenica pos tala n esumn jivo j asnom za vrijeme na ova pretpostavka, bez ob zira n a kliniOko is:kustvo koje daljeg napredovanja nase pacijentice. Od Tauska 1919, po­ je donijela n asa pacij entica. znato je u psihijatriji da u shizofrenoj misli genitalnii apa­ Sprava za mjerenje orgonskog energetskog podrucja, koo­ rat predstaVilja progorutelja. Ali nije bilo poznato da to struirana 1944,4 pokazala j e postojanje orgons·kog energet· ima mnogo dublje biofizicko znacenje; da je to jak osjet skog polja izvan p OVirsine k oze. zivog strujanja u tijelu, a ne same u genitaln im organima, Orgonski uabijeni elektroskop reagira samo na energetsko kojli postaje stran i nepodnosljiv u malodobnika isto tako polje dlam.a koj'i se pornice, a ne na mrtvu tkarunU. kao i u psihotika. Genitalni organi toliko prevladavaju sa­ Osoilograf reagira kada se elektroda pricvrsti na mokar rno zato sto n jihovo uzbudenje izaziva najjace osjete zi­ rucnik i kada zivi organizam ili organ kao sto je ruka dovotnosti. dime rucnik. Rekao sam pacijentici da sada ima zadata'k da nauCi osje­ cati svoje genita'ln o podrucje up ravo tako jasno kao sto • Usp. The Discovery of the Orgone, sv. 11, 1948. osjeca druge dijelove svoga tijela. Pustila je potpuno maha

403

402

Bioni, jako o abijeni orgonom, ubijaju bak terije i stanice raka na daljini Ii privlace druga tij ela. Ova sposobnost nes_ taj e u trenutJku smrti. Ne moze se, prema tome, sumnjati u postojanje »sestog oSjetHa«, u orgonsko opazanj e izvan p ovr sine organizma. Objasnio sam pacijentici funkciju orgonskog energetsko polja kako se vidi u bionima, krvnim stanicama i u napravig za mjerenja polja. Razumjela je i pohvalila me da sam prva oso'ba koju poznaje kOja joj je pomogla na razumljiv ·n acin objasniti njezine duboke dozivljaje. Zelio bih ovdje ukratko spomenuti dva sIucaja parano_ idne reakCije kojli pokazuju cinjenicu da se proganjajuca osjetilna halucinacija u izvjesnim slucajevima javlja nakon opazaja orgonSike energije izvan kozne povr5ine. Prije nekoliko godina lijecio sam zenu kOja je patHa od vaginalne neosjetljivosti. Bila je udana, ali nikada nije do­ zivjela ni'kakve osjete u zdj edici. Nakon izvjesnog vremena poceo se javljati orgazamski refleks; uskoro je bio dovoljno razvijen da bi obnovio prirodne fiziOlos.ke funkcije u vagi­ nalnim mukoznim membranama i zlijezdama. Izvijestila me da je njezin suprug, Cini ,se, prilicno zadovoljan razvojem njihova odnosa. Medutim, nakon nekoliko dana dovela je svoga supruga 'k meni u ocaju: on je d05ao na misao da ja u svojoj zlobi djelujem na njega elektricnim strujama pre­ ko njezine vagine. Bilo je odmah ocHo da je razvio para­ noidnu progonstvenu misao. Bio je smjesten u bolnicu s dijagnozom paranoidne shizofrenije.

Zasto se suprug ..slomio psihotickikada je njegova su­

pruga razvila jaka vaginalna strujanja i uzbudenja? Ne bis­

mo mogli odgovoriti na ovo pitanje prije nego 5tO su bile

otkrivene funkoije organizmicke orgonske energije. Sada se

to Cini jasnim: .njegov vlastiti energetski sustav je mogao

podnositi genitalni zagrljaj samo do vremena dok se nisu

jaV'ljali jaki osjecaji. Kada se njegova supruga pocela opo­

ravljati, njezin je organizam sasvim ocitoizazivao struje i

jaka uzbudenja u njemu. Nj egov je organizam paranoidno

.reagirao na ovaj dozivljaj rascjepom. Ja sam lijecio nje­

govu suprugu; prema tome, utjecao sam na njega elektri­

citetom preko njezine vagine. Pokazivao je tipicne shizofre­

ne scimptome. Ovaj slucaj pokazuje da se u organizmu jednog partnera zbivaju stvarne fiziolos ke promjene kada se genitalno funk­ cioniranje mijenja u drugog partnera. Ovo vrijedi za slab­ ljenje osjeta kao i za pojacano uzbudenje. testo vidimo u orgonskoj terapiji da se mlii i zena oporave kada se

404

bioenergetska situacija promij eni na bolje u partnera .toji je na lijecenj u. Muskarac s jasno zacrtanim psihotickim mehanizmima obicno je r eagirao jakom tjes kobom nakon sto bi okrenuo ocne jabucice prema gore. Osjecao se kao da se gusi do smrti. Je dnog dana sam ga opet potakao da okrene jabu­ cice prema gore. Ova j put realkcija je bila naroCito jaka. U tij eku napada t jeskobe zurio je u jedan ugao sobe, driao vjede si'Tom otvorooe, zapoceo da vice ,i pokazJivao s uZa­ som prema kutu. "Zar ne osjeeate«, vikao je, »tamo, upravo je tamo, izlazi iz zida, zuri u mene.« Tada je iznenada sko­ cio i p otrcao ,s u zasom u taj ugao iz kojeg je osjeeao da do lazi pogled. Doveo sam ga do te reakcije nekoliko puta. popustala je postepeno i konacno sasvim nestala. U ovom je slucaju takoder doslo do »projekcije«. B ioener­ getski, m edutim, nisam imao 'llJikakva razloga da sumnjam da se njegovo polje orgonske energije uzbudilo daleko izvan njegova tijela i da je to omogu610 psihoticku reakciju. Da se vratimo nasoj pacijentici: za vrijeme nekoliko slje­ deCih tjed ana bila je ,sretna, racLila dobro i nije imala [li kak vih prividenja; cinilo se da su »sile« otiSle. Ali jed­ n og dana, kad je ponovo vidjela svoga lijecnika, rekla mu je da ne zna da Ii da nastavi rad sa mnom , da je postala zb unj ena i da ne razumije mehanizme .k oje joj objasnja­ yam . Okrenula se protiv m ene na zao nacin. Za vrijeme seansi sa mnom ponasala se oholo, nabusito, kao da me prezire. Lij ecenje joj je onemogueilo da zivi u zbiljskom svijetu zbilj skih ljudskih biea; izgubila je »kredo« 0 »izvan« koji se cinio tako mnogo chljelom nje . Kako ee biti u stanju da opstane u tom svijetu ako postane genitalna? Dobro je znala , rekla je, da su ljudi losi; ali nije zeljela da zamijeni svoj svijet za zb iljski svijet. Odbila je moj prijedlog da bi mogla razviti sposobnost da zivi svojlim vlastitim zivotom a da ne mora pob jeCi u svoj sh izofreni svijet. Na to je odgovorila da svijet takav kakav jest ne dozvoljava ljudskim biCima da dozive sreeu spolnog jedinstva, a da im ne nametne teske okove i boli. Zato ona viSe vo'li svoj svijet prividenja gdje je ana svoj vlas titi gospodar i zastieena »silama«. Njezina ocjena drustvene situaci je, u koliko se ticala spol­ no ekonomskog nacina zivota, cinila se sasvim razumnom. Niti jedna njezina kriticka misao nije se mogla pobiti sa stajaliS ta Ijudske dobrobiti iii drus tvene sigurnosti ili mo­ raIne cjelovitosti. Na primier: za vriieme nj ezina puberteta b ilo je trenutaka veIikog zdravlja i bistrog rasudivanja: eez­

405

nula je da je Im ladic zagrli i da ga voll; ali ta da je dO~Ia misao gdje da ga voli, i sto ueiniti sa svojim rodacima kOji b i j e m ucHi d a su same n agadali sto ona radi; bojala se da ce je ,poSilati u pop ravni dam; znala je da ce postati 2Jlo. cinka arko bude uhva eena i da ce biti odvedena u neku usta_ n ovu. U to vrijeme nij e mala da ee kasnije p rovestU. mnogo godina u dusevnoj b oLnici. Ali n jezina patnja zbog uskra_ eenih tjelesnih uzbudenja pos tala je tako jaoka da je konac_ no pozdravila m r tvilo dUSevnih bOlnica. Da Ii je trebaia da se pokori svojoj bolesnoj majci, koja ju je grdila cijeli dan, mrzHa il1je~nog oca , govorila pogrdno o njemu, bla tila njegovo hue gdje god i kada god je mogla j er se p ovukao od nje? IIi, kako je mogla razviti svoju veliku inteligenciju na n ekom polju lj udskog na stoj anja okada nije imala svoju vlastitu sobu, kada je n j ezina maj1k a otvarala 's-va p~sma na slovJjena na nju? Bi'la j e p ritJijeSnjena izmedu svoje neodoljive tjelesn e Zudnje za muskarcem j drustvene nemogucnosti, u svojoj zivotnoj situaciji, da zadovo-Iji ovu zelju. RazdobIje ove dileme bilo je kratko, ali m uCno. Tada su po p rvi put stvari oko nje postale zive i t inilo se »da joj govore«. Najprije je hila znatiieljna; ali ,kada su one postale jace, postaola je uplasena i konaono zb unjena . Gdj e ce ona zavrsiti i gdje Ce Svijet oko nje zapoceti? Zn ala j e sve ma­ nje. Tada b i se javiIi poticaji za u bojstvom i bilo joj je teskoda se obuzdava da ne nanosi ozljede Ijudim a. Zato su se zidovi ustanove ciniIi p nibjeZistem od veW
,

A

~

SOBA

S'''en; S';j "

ZRCALQ

1r---------- _ _, I

B " . Dmg; S';j". : 1______ - - - - - -_.

Moe »siIa« ocitovala se u njihovoj sposobnosti cia joj otva­

re svijet B kada se osj eeala tjeskobno U ,s vijetu A. Ovaj

»drugi svijet« bio je »sasvim stvaran«, mada je znala sa­

vrseno d obro da nije bio stvaran. Pacijentica je p oeela da 0paZa Ill1Ttvil0 u svome grIu. Ra­ zumjela je p o prvi p u t u nekoliko m jeseci na sto sam

406

mislio ,k ada sam joj govorio da zadrZava disanj e, da treba da pokusa da zrak istisne van, d a treb a cia pusti grudi da »padnu« iIi da se »spuste«. Osjeca'la se uznemirenom kada su se grudi p okretale pre­ ma dolje dok je zrak prolazio kroz n jezin glotis. K ada je osjecala jako uzbudenje u donjem dijelu trhuha, rekla je: »Bojim se necega sto ne o sjecam, ali znam da je tamo ...« Proj ekcij a i lll1ist iHkacija t jelesnih strujanj a bile su posIje­ dica nedostat ka jasnog opazaja organskog osjeta koji je

ipak bio opaZen. VI1lo je tesko pravim rijecima izr aziti takve biofizicke fumkcije. Te funkcije su izva n domasaja nijeci i misli. VJ:11o je te~ko fOl'mulirati u rijeci dozivlj aj u kojem se proces u organizmu opaza a ipa,k i ne op aZa kao vlastiti. Ali ne mo­ ze birti nikakve sUlIUlje da je upravo to kljuc za razumije­ vanje shizofrenog cijepanja i projekoij e tjelesnih osjeta . N jezina o~ tra inteligencij a ocitovala se o,p et .kada je sarna od sebe for mu lirala razliku izmedu histeri okog i shizofre­ nog d ozivlj aja: p rvi, r ek:Ia je, sastoji se U otudenju jednog organa iz cijelog tjelesnog d ozivlj aj a; poton.jd se ,sastoji u otudenj u, Uipr avo kao u histerij i, uz pogresnu interpretaci ju i mistifikaciju samostalnog opaZaja.

Ovaj j e opis u skladu s najvjest ijim biops ihijatrij s-kim shvacanjima procesa. On odgovara s vakom tipu m istickog dozivljaj a ; mistioizam op aZa tjelesni proces kao otuden i kao da potjece »izvan« osobe, izvan njenog svijeta. Pacijentica je h ila u stalnoj neravnotezi izmedu razum­ nog spajanja svoj ih osjecaja i shizofrenog p r ivida . Ocekivao sam da ce ,se nj ezin shizofreni proces potpuno razvitri. k a da samoopazan je uspostavi do dir s tj elesnim uzbudenjem u punoj snazi. Moja sou se ocekivanj a pokaza'la toonima.

Trideset i cetvrta seansa Pacij entica je dosla sa zivim shizofren1m prividenjima. Ubrzo naikon posljednjeg postupka, kada je uspostavila dodir sa svojim tjelesnim strujanjima, p oj avHa se dijarej a. Imala je »iskrivlj ena crijeva ... i nesto se !po:k reta'lo dolje prema gen italnim organima«. Povraeala je sve sto bi pojela; mu­ e ili su je jaki vjetrovi. Noeu je vidj ela mnoge cudne oblike i likove u svojoj sobi s dugama oko njih. Bilo je 06to da se orgonska energij a brzo kretala u njezinu tijelu i izazvala uzbudenje crijeva. Bilo je, nadaolje, ocito da je pogresno tumacHa veCinu svojih osjeta. TliZiIa se : »Ne vjerujem vam ... vi s te sIoini s njima [sa silama]; one se koriste svim

407

psihijatara, neurokirurga, direktora du-s evnih bolniea, ouko­ moguCim sredstvima da mi naskode ... one su otrovale loga koji lij ece beznad ne slucajeve, shizofrenih bolesnika, hr anu, ta ka da sam morala povracati . . . one cine da pada politi svib vrsta, spletkarskih i en a mojih suradnika itd. cara kjSa da h i m e uzrujale... nikada p rij e nisu se mijesale u fako sam znao cime se bavim. Bila je playa od srdibe; uvi­ svakodnevni iivot ... sada to Cine ... to je vasa greska ...« jek iznova je pokusavala da skoCi na mene, da se docepa mog Misao da je otrovana ma ze se lako razumjeti kao poslje­ vrata i da me u dari ... c iniIa je to otvoren o i iskreno, dok .ctica uzbudenja 'koja su natjer ana natrag u gornja crijeva biopatski psihoanaliticar koji Is e osj eca ugrozenim mojim u obrnutom smjeru, tj. u poticajima da povraca. Poticao ucenjem ide okolo suljajuCi se i ogovarajuCi, govoreci lju­ sam je da se viSe pokori »silama« . Uspjela je da se pre­ dirn da sam u bolnici za dusevne bolesnike, iii da zavodim pusti jos potpunije. Kada su se poj avili jaki drhtaji u cije­ sve amo je pacijentice, iIi da sam upravo pokopan. Sto se '10m ti jelu, ponovo je otiSla. Doveo sam je natrag ustinuvsi toga tice, vise volim p onasanje svoje paeijentice. NaJkon

je. Ali su n jezine oci os tale prazne i "daleke«. Koza na celu izvjesn og vremena slomirl a se saswm neshizofreno i plakala

hila je nepokretna; drhtala je uz jaku tjeskobu. gorko poput djeteta. Plakala je dugo, i to je bilo cuvstveno

To je sarno za sebe bio veliki korak naprijed. Ocekivao potpuno. Na mahove je postaja.Ja bijesna, prokiinjala svoju

sam to. Znao sam da ce se svi nj ezini shizofreni simptomi rnaj ku, oca, svijet, eijeli sustav obrazovanj a i medicine,

r azbuktati kad se njezini organski osjeti razviju i kad budu driavnu b olnieu i tamosnje lijecnike. Na kraju se smirila i

p otpuno opaieni. Ali nisam znao kakav ee bit,i ishod: pot­ objaosnila: nakon posljednjeg tretmana, spontani pokreti u

pu na katatonija iii ozdravljenje? Rizik je morae biti preu­ donjem dijelu trbuha su je obuzeli; osjecala ih je potpuno;

zet, jer bi katatonija iona'ko bila jedini rezultat bez lijece­ njezini genitalni organi su jako »svrbje1i« po prvi put u

nja. Takoder sam znao da je opasnost od samoubojstva njenom zivotu; po k usala je da se zadovol ji, ali bez uspjeha.

velika. Uvjeravao sam se u njezino povjerenje i postenje. Morao sam poduzeti jake mjere opreza protiv moguce Prizna1a je da je, ,kada su njezine ruke postale potpuno nesrece. Znao sam da se, ak o lijecenje ne uspije da ucini mrtve n eko vrijeme prije nekoliko dana, imala poticaj da pacijenticu sposobnom da p odnosi i u jedini svoje t jelesne ih odreze. »... Sarno da yam mogu vjerovati ...« ponavljala osj ete, m O-be oceki'VaJti rnajgore. Upozorio sam njezine ro­ je. »... Sada su zavladali sa mnom ... cine sa mnom sto dake da poduzmu potrebne korake da je smjeste u bolnicu. fele . . _ ne mogu se vise boriti s njima ...« Pogodilo me da Netko ce ponovopitati zas to sam preuzeo velik rizik, zasto je odb ila eigaretu koju sam joj ponudio za vrijeme seanse. je nisam zatvorio odmah . Moj je odgovor ponovO: znanstveni Sumnjala je da eu je otrovati. rezulta ti ovog pokusa bili su ogromni; zatvoriti pacijenticu znacilo bi zaustaviti pritjecanje znanstvenih obavijesti; to Trideset i peta seansa bi takoder znacilo okoncanje svak e nade u njezino ozdr av­ ljenje. Bila je 'p red ozdravljenjem i zasluZila je da ga do­ Pacijentica j e dosla u stanju potpunog vegetativnog Soka. segne. Konacan ishod pokazao je da je ovaj stay ispravan. Njezina je koza bila pjegava od plave do crvene boj e. Drhta­ Ali u to vrijeme nisam znao konacan rezultat. .Ja je i njezine su oci bile jako zamagljene. I edva je mogla govoriti. U pocetku se cinilo da je voljna da surad uje. Ali Trideset i sesta seansa kad su se poj aviH grcevi na njezinu lieu i ramenima, izne­ nada je skocila, izvukla noi iza 'leda i krenula na mene. Po­ Pacijent ica je dosla kaosno; nije zeljela da dode. »Ne sV!ida stao mi je obicaj da budem na oprezu zbog takvih stvari. mi se [ situaeija] ...« r ek la je. »Osjeca,la sam ugodu u eita­ Zgrabio sam joj ruku, istrgao D OZ iz sake i rekao joj ostro vom tijelu; m oj e tij~lo je sada jedno, ali mi se to ne svi­ d a Iegne i ne mice se. Vikala je: "Moram vas ubiti ... mo­ da .. ,« Bila je gotovo potpuno opustena; njezino disanje ram ... moram . .. « funkcioniralo je dobro. "zeljela bih da se vratim u svoj sta­ Kroz vise od dva desetlj eca doZivljavao sam i razumije­ d svijet . .. volje1a sam sile ... Bojim ,se da bih mogl a sHno vao ubojstveni bijes pro t.:iv mene od strane Ijudi koji su se zelj eti da spavam s mladieem ...« (N ikada nije zagrlirla na smrt prestrasili mog znanstvenog, stvarnog opisa orgon­ m uskarea.) skih strujanja. Nailazio sam na taj strah kod kandidata za dobro poznate :zmakove jakog preor­ p okazi vala je sve p redsjednika, komunistickih osloboditelja, fasistlckih misti· ugode. Moglo se dogoditi: iIi Ce je za­ gastickog straha ad ka, dobro prilagodenih psihoanaIiticara, neuroticnih sudskih

409

408

hvat it i strah do te mj ere da se p anovo potpuno povuce i vjerojatno zau vijek, ili ce joj poei za rukom da se prO'bije dO' potpunog zdravlja. Trideset i sedma seansa

DosIa j e zaleCi se na pokre te u trbuhu i u genitalnDm PO'd. rucju. Nij e im ala nikakvu moe nad tim pDkretima. Napro­ tiv, pokreti su im ali veliku mDe nam nj ezinim tijelDm. Prije toga vremena nije mogla nista uciniti protiv »sila« , ali su Dn e mogle, tako je rekla, ubiti me, j er sam izazvaD ovu si. tuaciju p okretanja u nj ezinu tijelu. Nije mDgla zivjeti s tim pokretima. Kad bih ja b io mrtav, tada b i prestao utjecaj koji sam VTsio na n ju, a s njlime b i ta'k eder i prestali po­ kreti u n jezinu tij elu. Da se na trenutak p Dnevo zaUlStavimo da razmislimo 0' ovej situacij i: terapij ski rezultat je b iD surnnj iv ukoIikD se DdnDsiD na Dbnavljanje p otpunDg zdravJja. KaD klinicka PO'­ tvr da cijele teorije Drgazmi6ke Drgonske biofizike, situacija je bila d r agocjena, b Dgata m DguooDstim a, sa sirokim izgle­ dom na cijelo p odrucje 'ljllldske s trukt ure karaktera. AkO' 'p Dku samo safeti, on da nam se ,s ljedeCi zaklju eci cine sigur­ nim a : 1. Uboj ita m rznja koju smo ja i moji suradnici susretali u tako mnogo Iju di, p odjednako laika i strucnj aka, postejala je zbeg izazeva spentanih pokreta u tijelu, u tijelima koja nikada n isu dozivjela nezavisn e p okrete, dDbrD peznate sva· ikDm zdravom, neokIepljenom individuumu. 2. Ovi pokreti, a.ke se otut1e i izdvo je iz doma~aj a punog opazanja (= sam Depafanja), tvore dezivljaje ,s vake vrste m isticizma. Na taj nacin p ostaje lako r azumljivim da je psihopat p oput HitTera vB e volie da ubija u proljeee. 3. Utjecajne »sHe« u shizofrenij i istevjetne su s plazma­ tickim pokretima u organizmu. 4. Mnoge vrste zlocinstava i IllmDrstava vaJja svesti na takve iznenadne prDmjene u ,s truk turi ,petenoijaLnih iIi istinskih zloeinaca. S. Trajno d~loplj eni Ijuds'ki organizmi podnose same niske stupnjeve bioenergije i odgovaraju ca cuvs tva . One sto tvon intenzivnu zivotnu r adost u neoklepljenih individuuma, nji­ ho y pelet, njihevu fivos t, naime funkcioniranje biDener­ gije na visoke j r arini uz jaki energetski metabolizam, sa­ svim je nep odnosljivo oklopljenom jndividuumu . Iznenadne p r omjene od visoke do vrlo niske razine ene rgije uzroktiju akutnlll rpo1liStenost . S druge strane, iznenadne promjene

od trajno niske na VTlo visoke energet ske razine izazivaju drarnatske i opasne situacije zbog nesposO'bnO'sti da se PO'd­ nose jaki osje ti i ouvstva. Zato se moze O'eekivati d a ee biopsihijatrija prije i'li Ikasni· je uspjeti da opise ljudske strukture i karakteristiene reak­ cije izrazima »bioenergetski metabolizam«, »cuvstvena tole­ I'ancija biofizicke uzbudenosti« i »sposobnost za energetsko praz,t jenje«.

TakvO' jedno energetsko stajaJiste bi 'n am omoguCilo da

upravlj amo , konacno, »ljudskom prirodom«, ne sa slozen im

rm islima
funkcijama, kao stD upravlj amo osta:lom p rirodom .

Trideset i osma seansa Pacijentica se osjeeala prilicne dob rD, bHa stalezena, b istr a. pokusala je da se zadovolji; osjecala je jako kucanj e u va­ gini. Medutim, »odve jila« je sveju desnu ruku ; nije m Dgla stisnuti ruku p rtlikom rukovanja. Objasnio sam jDj d a se u Dvom odvaj anju njezine desne ruke odrafavale neike jako obuzdavan je , koje m orame iskopati iz d ubine. lITo bi b ilD suviSe epasne«, relda je. Ovdje je bilD pesrijedi, oCigledno, vrlo staro i dub Dko kecenje pokreta fizickDg samezadDvoljenja desnem rukom. Trideset i deve ta seansa Znao sam da je m eram pr ovesti ikr e z genritalna cuvstva sto je brle i sigumije m Dguce ako zelim izb jeCi konacan slom. Bila je vrle pokretna i bistra tDga dana. Kada je disanj e »napumpalo« devdljno orgazmicke energije, n jezin a se zd je. lica pocela trzati sarna ed sebe. Jaki osjeti koj i 5U st ruj ali pojavili su se i ona j e e dbila da nastavi. lzj avila je izne­ nada da je zbunjena (nije b ila). Prilikom sljedeceg su sret a sa svojim lijetnikom zata jila je cinjenicu da se osjeca m no­ go bolj e, k ako bi vrata za pOVTatak u belnicu zadrlala otvo­ renima. »Ako kr enem dalje, to ee m i uzeti m eza,k . ..« Misli­ la je d a ee izgubiti sVlijest : ORGAZAMSKA TJESKOBA se prob ila naprijed. Na k r aju seanse uc-inila je znak k riza k ake to cine ka tolici. U 'je danaest sati ist e veceri zvala me t elefonom d a mi kaze da Mjesec "baca sjenke na ,p od nj ezine sobe« i da je to »znak njej od n jih« , ali nij e bila u stanju da pozove »sHe« . Uspio sam da je umirim.

411 410

Cetrdeseta seansa Bila je vrlo nesretna. Znao sam da je 6POlnO bila vrlo uzbu. dena prethodne noCi, da nije bila u m ogucnosti da dobije zadovaljstinu i da je dostigla kljucnu tocku u svome zivotu. Rekla mi je da je ocajnicki pokusavala da 'povrabi »sile«, ali nije u tome uspjela »usprkos dodiru s Mj eseeom«. Bila je uvjerena da su »sile« odbile da joj se p ridruze jer je »zi. dov6ka«. Nadalje, rekla j e da nije zeljela da izgubi svoj svj. jet; ne moze zivjeti u »ovom svijetu«. Bilo je jasno sto je mislHa pod rijecju »zidovska«. To je znacilo biti »sp olan« i »svinjski« u isto vrijeme. Dvosmisle­ nost ovih cuvs tvenih dozivljaja potjeeala je iz cinjenice da je zeljela da os je ti svoje tjelesne sile ali nij e zeljela da se osjeca iii da bude »svinjs'ki«. To je bUo u potpunom skladu s kliniekim iskustvom orgonske biofizike: ljudska zivotinja teb za punim osjecajem i ostvarenjem svojih bioseksualnih cuvstava; u isto vrijeme ana ih odbija i mrzi zbog njihove nastrane iskrivljenosti. »Bog« 'p redstavlja prvo, »davo« po­ tonje; oboje je izmijesano u jedan bolan, zbunjujuci entitet. To postaje sasvim oeito u shizofrenog bolesn.ika, ali je tako­ der pri.sutno i jasno izrazeno u homo normalisa. Da Ii je njezino odbijanje svij eta homo normalisa bilo opravdano? Naravno da jest. Ovaj svijet je uniStio njezinu prirodnu biolosku strukturu (»Bog«) i usadio »davla«; nje­ zina majka joj je to ucinHa. Shizofr eni bolesnik poznaje naeine homo normalisa i ima puni uvid u njihove kobne po­ sljediee. Homo normalis je, s druge strane, Babbitt koji ne razumij e shizofreni svijet razumnog rasudivanja, ili, uosta­ aom, svoga vlastitog.

Jezgra problema je biofizicki rascjep izmedu uzbuden ja i opazanja i rezultirajuee nepodnosljivosti ja kih cuvstava od strane biosustava.

(2) KRIZA I

OZDRAVLJENJE

Pacijentiea je prosla kroz sljedeea tri razlicita razdoblja na kraj u i poslije lijeeenja: (1) r azdoblje izrazito dobrog osje­ canja i zdravlja; (2) iznenadni katatoni slom; (3 ) potpuno ozdravljenje, bez p sihoze kroz vise od pet godina nakon Iije­ cenja. 1. Brzo napredovanje prema ozdravljenju:

Prvo razdob lje trajalo je oko mjesee dana. U pocet ku je cesto p lakala »je r 's.He' me ne zele VliSe; je r .sam 'zidovska' . ..« S tjelesnim osjetima i povratkom njihova opai anja, »sile« su potpuno otisle . Tada je pocela uzivati u svome novostecenom zdravJju. Obicavala me zvati da mi kaze da joj nije potrebno :lijecenje taj dan, da se osjeea dobro i sretno, da bi radij e igrala tenis iIi pogledala neku predstavu . Radila je uspjesno i sretilo u uredu. Za vrijeme terapije disala je potpuno; dozvoli1a je da se njezina cuvstva razviju slobodno, plakala, smijala se, govo­ rila vrlo inteligentno i bez traga zakocenosti iii ustrajanja na necemu. Ali nisam sasvim vjerovao ovoj situaeiji, zbog mojih iskustava s reakeijama na jaku orgazamsku tjeskobu. Znao sam da nije sigurna sve do k ne prihvati svoju biolosku Glavni je eilj ovog s,l ucaja da opise psihoticku krizu u

ulogu kao zenka u zagrljaju s muskarcem kojeg ce moGi doista voljeti. odnosu na orgonska strujanj a i cuvstva biosustava. Od kraj­

nje je vaznosti da usredotocimo painju na tu jedinu Cinje­

"Sile nisu vise b ile u blizini.« Na povrsini se nije mogao nieu, a ne da 6krenemo 'llslijed zbrke shizofrenih mehani­

vidjeti nikakav trag shizofrenih simptoma. Ali je bi lo mnogo zama j. halucinatornih misli. Mom mo prodrijeti do zajed­

znakova da shizofrene funkci je jos rade u dubini, iako bez nickog naZlivnika koji obilj ezava shizofreni s'lom, bez obzira

visokog stupnja bioenergije. na sadriaje halueinaeija. Sredis te Shizofrenog sloma je odre­

Oklij evala je da prizna djelotvornost orgonske terapije. deno silnim orgonskim strujanjima plazme koja tece bio­

Znamo da paeijenti, koji ne cijene dob re rezultate, goje bilo sustavom nesposobna da se bori s cuvstvenom burom. kakve neprijateljske osjecaje u pogledu svega sto se moze Psihijatrija je s.poznala da je psihoti6ki sustav pokusaj ,smatrati ostatkom tjeskob e. da se obnovi izgubljeni ego (= svijet). AH ona nije mogla Naglasavala je da za svoje ozdravljenje zahvalj uje samo reCi zasto se taj svijet ega rusi. Psihoticka rekonstmkeija je velikom Gospodu. Razvila je misao da »zdravlje« zna ci stal­ ,posljediea, a ne uzrok bolesti. To se mora imati na umu. nu, neprekidnu sreeu, bez primjese tuge i briga. Nije pri­ Takoder, »narcistioka fiksacij a u dj etinjstvu« nije uzrok slo­ h vatila moju tvrdnju da zdravlje znaci takoder sposobnost ma vee sarno jedan od uvjeta ,p od kojima dola~i do sloma. da sepodnese u dar neprijatnih situaeija i briga. 4 12

4U

OsjeCala je 'sYoje genitalno podrocj e !leao da pripada njOj

~ n.e vise kao ~tvo ~li ~tr:m~; ali je .~vrdi1.a da n~a nikab~

zelJ e za spolmm sJedlllj en] em. NIJe bilo UOpce nikabe surunje da nij e dopustala da se problem spolnog sjedinjenja pomno istraZi. Bila je neodredena i spretno izbj egavala raz_ govor koji se ticao ozbiljnog ljubavnog zivota. Tada, p olaJko, sumnj ivi znaci p reds tojece nesreCe poCeij su se p ovecavatJi.. Pocela me nazivati »var alicom « i »opasnim covjekom« koji je izazivao »1ose stvari« u lj udima. Dna »nije f elj ela nikakvu orgasticku m oe«, r ekla je, mada j e dosla k mem izricito jer sam j a razr adio taj pojam cuvstven og zdravlja. J ednog dana dosla j e s metaInim kr izem objesenim oko vrata; l!.!Upila ga je za deset centi »da bi umirila 'sUe'". Upo­ zor io sam je da ne bude suvise optimis ticna vee da oee­ kuje viSe davolskih stvari iz d ubine svojih eUy<stava. Sroijala se tome.j uvj eravala me da pr etjerujem . Pokazivala je znakove bij ega iz daIje terapij e. Zeljela je da dode samo jos na nekoliko seansi. Rekla je da nisam dovoljno obrazovan, nisamdovoljno vjest za nju. lei ee na policiju da me optuii da »radim 'lose stvari«. Tada, jednog dana, uopee nij e f eljela da suraduje, ostala je u kaputu i ubrzo otiSla. Telefonirala je isto vece ispriea­ vajuCi ,s e zbog svog ponasanja i rekla mi da me jos uvijek jako treba. Zatim su dogadaji brzo ,k renuli na lose. 2. Iznenadni katatoni slom Pacijen tica je dosla na sljedeeu seansu u vr.Jo losem zdrav­ stvenom stanju. Provela j e »uZasnu noc« ; stvari i oblici u sobi postali su »tivi«; na zidu se pojavila sj ena i ispruzHa ruku da je zgrabi. »Nisam osj ecala n ika'k vu tjeskobu, ali bio je to uiasan d otivlj aj«, r ekla je. DsjeeaIa se malo bolje !kada su se tjelesna s trujanja raz­ vila i kaela j e dopustila njihovo opazanje. M i sutradan je dosla sasvim zbunjena, s jakim disocijaci­ jama u govoru i m islima. Sve su stvari bile »cu dne«; sve su radnje biJe str ahovito slozene; kada je nesto iSlo lose, mi­ slila je da se sile ispreplecu s njezinom voljom. Nj ezin po­ sao u uredu bio je velik teret, j edva podnoslj iv. Njezin govor za vrijeme cijele seClinse bio je j ako r etarcLiran i veeinom nerazumlj iv, ali je snazno pokusavala da je razumijem. Bila je u sobi za ter apij u oko 19,20 sa ti r adi toga da se obuee. Jedan od m oj ih p om oenika nasao ju je u 20,50 sati u ka talep tiOkom poloi aj u ; nije se mogla po krenu ti; os tala je u istorn polozaju sat i po. Vrlo polako i s velikirn naporom 414

eJda nam je da nije hila u stanju da pozove pomoe. Na ~ake plazmaticke stroje koj e su prijetile da ce je svladati bjezin je organ izam reagirao lkatatonom kataIepsijorn, to 'es t potpWlom zakoCenoscu. J Sljedeceg dana pacijentica se oporavila od svog katalep­ tickog aapada, ali je umjes to toga razvila misao 0 velicini. Ova nova iluzija je ocito im ala funkciju da sprij eci tok b io­ energije u njezinorn organizmu i opaianje p rirode u njoj. Kada su se za vrijeme seanse javili ja:lci preorgasticki osjeti, iznenada je r ekla: »Ja sam suviSe velika i suvise do bra da bill bila Zivotin ja . ..« Nekaliko mi nuta kasnije: »... 'Sile' me prirnoravaju da zarezem duboko u svoj lijevi obraz. Ali ja tu upravljati soborn; j ata ,s am od n jih [sila] ...« strucnjaku za orgonsko-biofizicko fWl'kcioniranje ova reak­ cija je jasan izraz iluzije snage zbog tI1ovog i zadovoljava­ juceg dozivlj aja biofizickog. vagatonog sirenja njezinog pIaz­ matskog sustava. J os uvijek nesposobn a da p otp uno prihvati i uiiva u funkciji ugode, okrenula se p rotiv nje pomo6u svoje iluzije: sada j e bila eak jaca od »sila« , tj . jos jaca ad zivotinje u sebi. To se usikor o potvrdilo na vrlo drastican nacin. Sljedeceg dana primio sam od n je ovo pismo: Cetvrtak Naknadni dodatak - afektivni (trebalo bi biti e£ektivni) advokati gimnazije u Rimu. Vi to ne vidite besmrtnom snagom VOlje da se prezivi i postigne. »Moj dub« je u stanju zbunje­ nosti zbog dijelova koji ovamo pristaju i zbog mog dobrog ~e£a i posla. Vi niste namjestili dijelove za mene, nitko nije to uCinio i ne slaZe ih i zato idem psihijatrima da to prona­ demo - Vodene bebe, bonea Diana i priCe dra DooIittlea kada sam bila dijete. Ja sam vrIo vrlo stara od Buddhe i Moham­ meda u spiljama i Izis na r aspecu ja sam uvijek potiStena po svojoj naravi. Moram imati jasan odgovor, ne time da »pro­ mijerum svoje misIi« kako ste vi rekli - to ne rjesava nista - ali vi ste vrIo vrio dobri moje misli nisu misli vee breme­ nito znanje stavijeno u moju glavu. Recenice napisane u knjizi koje znaju kako i zaSto trpim napisane za moje 06 samo bez autor ova znanja ili volje. Bremenite misli. Ali stra~na panika je iz jezive zbrke koja boli. Tu je jos jedna poruka da se doda vasoj zbirci. Dna se moze pokazati jednog dana izvanredno vrijednom - ne bih morala da kaZem »rekla sam vam«. Da Ii znate tko sam ja? Rekla sam yam da eu vam reei pot­ punu sliku - i Grci i Rimljani - stari naravno - uklapaju se pravo u sliku. Pretpostavljam da ste euli za »his« ­

415

JA SAM NJEZINO USKRSNUCE 1 tu su oni koji su suprotstavljeni Stranim Silama _ ima ih vjcrojatno pet. - Gospod na lijevo, drugi su viSe iIi manje pones to protivnici - To su oui koji katkad donose strah jet su cesto protiv mene i muce me mudro. Vidite potpuna rein. karnacija nije uvijek prisutna i kada je tu sarno dio ja sam podlozna da me zavedu ove druge sile. Nisu mi ostavljene sveeenice itd. - ne u ovom svijetu tako se moram sarna boriti - a ja nisam uvijek puna potpune nadmoCi da to lako ucinim - Gospod naravno - moj je saveznik. Kada sam pot. puna kao ovo vece u vasem domu - nema NiSta sto ne mogu uCiniti - ako to zelim - po dolasku kuCi bio je tamo poli. cajac uaredujuCi nekome da ugasi svjetla u dueanu _ zbog opreza radi zracnog napada - nadala sam se da ee mi nesto reCi ili netko drugi - narediti mi da nesto ucinim _ BUdale su ovi ljudi oni ne mogu ocijeniti moju velicinu _ oni je ne vide - oni vide sarno nesto neobicno ali oni ne znaju moe. Pitanje samoubojstva je tesko zbog pitanja statusa izvan - da Ii eu iCi natrag do mog prvobitnog rodenja ili naprijed u buduce kraljevstvo - sve dok se pitanje ne rijeSi ne mogu uciniti niSta. Smrt je druga sila, ona je sasvim dobar, ozbi. Ijan lik - dosla je davno - ali otada ne. Danas jedna je isto kao pros Ii tjedan ali to je Zlo, mislim - Vidite ja kao Izis nisam potpuno na is tom stajaIiStu kao Drugi _ u nacelu jedan razlog zasto sam predodredena da zivim oVdje na zemlji i snosim ovaj zivot - problem na koji mi nikada nisu rekli odgovor - sto je glavni razlog iza ovog bivstvovanja U3 zemiji ­

To je dovoljno da se piSe

F. Imena su tako beznacajna Sarno obiteljski ostaci _ uopce ne stvarni _ Posta-Ia je bozica Izis zbog svoj ih jakih tjelesnih osjeta; psihoticko iskrivljenje osjeeaja snage i »misije« Ii dodir sa svemirom su ocito posljedica njezine nesposobnosti da do­ pusti puno op azanj e prirOdne orgonske snage i da je uziva kao zivi organizam, po tpuno i zdravo. Zato se cinila oprav. danom moja tvrdnja da sh izofreni bO'lesn~k, za razliku od neurotika, ima punu mOe svoj e prirodn e or gonske energet­ ske funkcije; on se razlikuje od zdrave zivotinje, ukljucu~ juCi covjeka, utoliko 5tO odvaja opazanje od uzbudenja 1 tako svoj osjeeaj snage p r etvara u i1uzije velicine, a SV?j: ,s,l abo opazanje dalekog UZbudenja u iluzije »izvan« i mlsll pr oganjanja. 416

Cim se da su ovi uvidi od prvor azredne vainosti za razu· mijevanje cijelog po drucja psihotiCkih iluzija; tu nije vaino da Ii je cijepan je izazvan o visokom tempera turom kao u postpuer peralnoj amenciji, iIi postsifilitick im strukturnim 'lezijama kao u bolesnim dozivljajima progresivne paralize, ill stvarnim shizofre nim cijepanjem. Bit ostaje ista. Nakon 5to je jed ins tvena funkcija organizma rascijeplj e­ na, b iofizicki procesi u organiz m u ee se opaza ti k ao sHe stranc egu, u obliku halucinacij a iIi obmana r azlicite vrste. posebni mehanizmi koji razlikuju iluziju u p rogresivnoj p a­ raolizi od i'luzije u puerperalnoj groznici Hi iluzije u demen tia praecox, ovdje nisu vaini. Ono ~to je vazno , m edu tim . je

osnovna nepovezanost opazajnog aparala i biofizickog susta­ va uzbuc1enja. Nasa je p acijentica opisala ovu ,patolosku situacij u vrIo jasno za vr ijeme svijetlih trenutaka u ovom r azdoblju n je­ zina slom a: "S vijet je vrlo daleko . .. a ipak vrlo btizu ... on m e se uopce ne lice.. . a ipak bolno osjecam sve oko sebe ... Kada avion proli jece imam jasa n osjeeaj da motor cini gIas­ nij u buku da bi me uznemirio . .. Ptice pjevaju glasnije da bi me izludile ... To zvu ci gIupo, ali ja iskreno vjerujem da to one rade u tu svr hu . . . Ljudska bica m e gledaju i p aiIjivo prate sve sto radim . . . Jedva mogu podnijeti sve te m noge utiske . .. Kalko eu b iti sposobna da obavljam svoj posao? . .. Zeljela bih iCi natrag u bolnicu gdje ne moram raditi i biti odgovorna.« Kasnije: »Biste li mi do zvolili da progutam ovaj kriZ? To bi mi pomogio da sve bolje podnesem. K ada je sarno jedna 'sila' u mojoj blizini. m ogu je podn ijeti; ali kada ih ima u b lizini mnogo, tada to ne mogu podnijeti; moja sposobnost da to podnesem nije dovo'ljna.« To je zaista jasan j ezik. Moramo sarno nauciti da ga sIu­ sarn o da b ismo ga razumj eli, um jesto da »sokiramo« tak ve .slomlj ene Ijude. Homo normalis se zatvara u svoju sobu iza navucenih zavjesa kada ga smeta sjaj no sunce, kada ne m oze p odnij eti udar prirodnih sila. Stara brbljava u sidjelica prica ruzne price 0 zaljubljenim parovima, jer njezin organizam ne moze podnijeti uzbudenje 'k oj e u njoj izaziva fun kcioniranje Ijubavi oko nje. Biopatski Fuhrer uhija milij une Ij udi jer ne moze podnijeti nikakav zivi izraz . Zlocinac ubija onoga tko izazove u njemu osjeeaje Ijudskosti i dobrote. Shizofreni bole snik se r asp ada cuvstveno i biofizioki. Pacij entica j e zapala ill ,s tupor u toj istoj seansi, opora­ vila se, i jedan od njenih r odaka j u je odveo kuci.

417

S ljedeceg dana u 13,30 sati progutala je kriZ ko ji je nosila na grudima. Dos1a je na seansu s velikom boli. Na jprije je u zela krr ii SalIno u U'5ta. Tada »je otisao dolje ·sasvim sam. "" BOlilo ju je u grkljanu, ali je k onacno skliznuo dolje kroz jednjak. Namjerava'l a je da »u dovolji Bogu« ovom radnjolll i da odvrati ljude od toga da je gledaju. Pre strasila se kada je proguta·l a kriZ, ali joj ·se B og nasmijao. Zeljela je da ode na visoko brdo, da rasiri ruke prema ne b u; tada bi Bog dosao do nje i zagrlio j e.

N jezina jaka zelja za genitalnim zagrljajem bila je na taj nacin skrivena u obliku psihoticke misli da je zagrli Bog. Dao sam joj odmah da pojede veliki komad kruha. Gle­ dala je u k rull i rekla: »Ovdje su oCi [ rope u kruhu] koje

m e gledaj u .. .«

Odveli su je privatnom lijecniku koji ju je pogledao na rendgen . K r iz j e bio u ielueu . Lijecnik j e m ao za orgonS/ko terapijski pokus i suradivao da bi pomogao da bUde drZana izvan bolniee. Ali svi napori bili su uzaludni. U moj oj dugoj Jcarijeri lijecnika istrazivaca vidiosam mnoge ljude koji su radije umrli nego da dozvole opazanje svojih bioenergetskih osjeta strujanja. Bio sam svjedokom da ljudi idu u rat ra­ dije nego da rizikuju kaznu da kazu istinu. Zato me nije zacudilo da vidim pacijentieu da radije ide u dusevnu bol­ n ieu nego da dozvoli puno genitalno uzbudenje u svom organizmu. K r iZ je kasnije odstranjen p r irodnim putem. Ali sljedeceg dana primio sam ovaj izvjestaj od jednog od njezinih ro­ daka koji ju je Cuvao;

/zvjestaj ad 23. svibnja, 1942. Najprije sam postao svjestan neke promjene u njezinu po­ nasanju kada je zamolila svoju majku da ode i rekla da ce nesto sebi pripremiti za jelo. Kasnije sam saznao da je upor­ no trazila da majka ode iz kuce. Postavila je stvari da jede. Kada sam kasnije pogledao, stajala je kraj praonika s casom u rud, koju je badla u jednu stranu praonika. Casa se nije razbila i ona je pokusala da je udari malom Iopaticom, ali bez uspj eha. Mislio sam da ce se ozlijediti, pa sam joj pri­ stupio i ponudio da za nj u razbijem casu. Dala mi je casu, koju sam razbio. Pokupila je komade i paZljivo ih staviIa u kantu za smece. Nije bilo drugih ispada za vrijeme obroka. Ostala je u ku­ hinji i promatrala me; njezine su oci imale cudan pogled. Poslije obroka pripremio sam za sebe tus. Tada, odjednom, dok sam bio pod tusem, vrlo sam se iznenadio vidjevsi je da

418

ulan

u kupaonieu s velikim kuhinjskim nozem u rukama . Bila je potpuno gola. To je prvi put da sam je ikada vidio golu pred sobom. Pitao sam je za sto treba noz. Rekla je da ga je upotrije­ bila da otvori vrata, da podigne zasun. Tada je poloZila noz na umivaonik i pogledala me. Pretvarao sam se da nastavljam s pranjem, ali sam je sve vrijeme drzao na oku. Sarno je stajala tamo, ne govoreCi niSta i promatrala me. Pokusao sam da r azgovaram s njom, ali nije imalo smisla. Imenada je skocila na rub kade u kojoj sam bio, stavila ruke oko mog vrata i pokusala me gurnuti pod vodu. Moj je vrat bio pun sapuniee i njezin zahvat nije bio siguran. Primio sam je za zglavke i udaljio od kade. Pitao sam je zasto je to ucinila. Rekla je da me zeljela vidjeti pod vodom. Stajala je gleda­ juCi me neko vrijeme i tada otisla. Kada sam izasao iz kupaonice, bila je u drugoj sobi. Svjetla su bila ugasena i sjedila je u tarni. Nisam ulazio u sobu, vee sam slusao pazljivo koliko sam mogao. Nakon nekog vremena zacuo sam zvuk kao da se nesto trga. Sto je to bilo sto je trgala ne mogu reCi, i nakon sto se to nastavilo odredeno vrijeme, otiSao sam da vidim sto radi. Potpuno je poderala stranice iz knjige The Function of Orgasm dra Wilhelma Reicha i spremala se da zapocne trgati drugi primjerak knjige kada sam joj ga oduzeo. Bila je obucena u ogrtac za kupanje i nastavila hodati po mraku. Kada sam je ponovo primijetio, popela se na ormar u pred­ soblju i stajala tame u katatonom stanju, cigareta joj je visje­ Ia u ruei. Nakon otprilike deset minuta, za koje je vrijeme stajala nepomicno na ormaru, nazvao sam dra Reieha da ga zapitam sto da ucinim. On je predlozio da je dovedem do telefona da razgovara s njim. Uzeo sam je za ruku i povukao dolje. Pala je u moje ruke prilicno lako. Ali kada sam je zapoceo voditi prema telefonu, pocela je da udara i zahtije­ vala da je ostavim. Ostavio sam je. Navukla je ogrtac za ku­ panje i sjela da razgovara s drom Reichom telefonom. Ostavio sam je samu i otisao u drugu sobu. Dr Reich mi je savjetovao da joj dam dvije tablete za spa­ vanje i stavim je u krevet. Ali nakon sto je govorila telefo­ nom, bilo joj je mnogo bolje i rekla je da zeli posjetiti neke nase ozenjene prijatelje s kojima je imala dogovoren sasta­ nak. Oboje smo otiSli do njih i tame proveli vece. lake joj nije bilo sasvim dobro, bila je prilicno bistra. Kada smo stigli kuci oko dva sata u noCi, uzela je dvije tablete za spavanje i otisla u krevet.

419

Hi ne. Bojala se da ce 'p otpuno p ropasti a1ko ode natrag. Mor sam se sIoziti da je ta Qpas-nost bHa prisutna i da je ao bilBilo a velika. je savrseno jasno u ovoj seansi, nakon velikog napa­

Spavala je cijelu nedjelju i odbila da ustane bilo da jede iIi iz kojeg drugog razloga. Konacno je ustala u ponedjeljak ujutro, ali nije otisla na posao taj dan.

da, da je bila i savrSeno bistra i vrlo blizu potpunog kata­ tonog sloma u istio vrijeme. Nikada prije nisam vidio veliku jas i zdravlj e zdruieno s katatonim stanjem na takav nOCU naCin. Obieno se stanje jasnoce i zdravlja vraca nakon sto pacijeI1Jt prooolje katatorui !Suupor pomo6u zestokog bijesa. Ovdje bijes nije bio vidljiv, ali ,se jasnoca borila protiv ne­ pokretno sti . Koja ce funkci ja pobijediti na kraj u? Nisam z,nao; nitko to nije mogao reci. Njezina katatona nepokretnost je biola w lo ja'ka i time

.povecala opreku prema njenoj jakoj potrebi da komunicira

sa mnom , da mi govori, da kaze sto se zbiva u njoj. Govorila

je vrlo jasno ali vrlo polagano, svaka je rijee izlazila s veli­

korn teskocom. Njezin izraz lica bio je poput maske; nije

mog pokrenuti miSiee lica; ali njene oei nisu bile zastrte;

1a naprotiv, imale su sjaj velikog zdravlja i uvida. Izrieaj, m ada polagan, bio je jasan i sreden, logiean i svrhovit. Tijekom otprilike tDi sata rekla mi je da je neki dan »potpuno pala u drugi svijet«. "Sile« su uspjele da je povuku u taj drugi svijet protiv njene volje. Konaeno je uspjela da se vrati u ovaj svijet. A>li se osjecala jos uvijek vrlo daleko. Nije imala dodira sa stvarima i ljudima uopce. Sve se einilo udaljeno, kao da je u velikoj daljini. Osjeeala se potpuno ravnodusnom da li je bilo devet sati ujutro iii uvece, da .u se Ijudi oko nje smiju ili plaeu, da }i je vole iii n e. Ja·ko je nastojala da se priblizi ljudima i dozivl}ajima, ali nije bila sposobna da to ucini_ Zu rita je u svijetlu mrtju na podu gdje se odrahvalo svj etlo s prozOTa. Znala je da je to svjetlo, ali u isto vrijeme izgledalo joj je neobieno, "strano«, kao cia je »nesto zivo«. Meni se emilo jasnim ,da je jasno opazala utiske, ali da u isto vrijeme NIJE MOGLA USPOSTAVITI DODIR SA SVO­ JIM VLASTITIM OPA2AJ IMA. Razlika izmedu njezine unutrasnj e situacije prije lijecenja J sada sastojala se u tom e da se prijasn je stanje jasnoce izmjenjivalo sa stanjem zbr,k e; sada je hila zbunjena ali je istovremeno mala savrseno dobro zbog cega je zbunjena. Bio je to velik korak naprijed prema zdravlju . Ovi uvidi 'll proces lijecenja od neprocjenjive su vaznos-ti. Oni ne samo da nam govore sto se Z)biva u katatonorn stuporu, vee otkri­ vaju vazne funkcije samoopaZanja i same svijesti. Svak i ~rirodni znanstvenik znakalko -su odlueni ovi uvidi za bu­ duce shvacanje najvece zagonetke p rirodnih w anosti, f.ttnk­ 421

Nekoli:ko ..sati nakoD primitka ovog pisma, pacijentica mi je telefonirala. i:elj ela je da )lucini nesto, ali mi ne moze r eCi sto ... « Poznavao sam pacijenticino stanje dovoljno dobro da sam bio siguran da nece uciniti nista okrutno. Znao sam da su duboko sm jesteIl'i shizoidni m ehanizmi pro­ b ili i da jos uvijek probijaju; da je ispolj Ha neke od njih, ali takoder da su njezino pristajanje na lijecenje i njezino povjerenje u mene bili dovoljno jaki da je za drze od opasnih radnji. Element obostranog povjerenja imao je veliku tezi- '/ nu u nasem odnosu. Obecala mi je da ce otiCi u bolnicu ako bude p otrebno; morae .sam vjerova ti njezinu obecanju ako sam zelio da ozdravi. Ne m ozemo shizofrenog bolesnika vra­ titi u zdravlje ako ne podupirerno njegovu zdravu strukturu i ne oslanjamo se na nju. Ona je mala da joj vjerujem, i to je bilo najmocnije jamstvo protiv stvarne opasnosti. Dalji razvoj kao i konacan ishod dokazali su da je ovaj stay bio ispravan. Poslijepodne istog dana nazvao je njezin Todak: potpuno se svukla, popela na visoki ormar i os tala tamo u stavu kipa; rekla je rodaku da je ona boZica Izis. Takoder je pristupila svome bratu sek sualno naglaseno, nakon sto ga je pokusala utopiti u kadi. Nakon jedan sat njezin je brat ponovo nazvao: jos je sta­ jala tamo nepomicno; oCito se nije mogla maknuti. Savjeto­ vaG sam njezinim rodacima da sacuvaju mir; rekao sam irn da ona prolazi kroz odredenu cuvstvenu situaciju, da je nje­ zino ddanje izvan bolnice, ako je ikako moguce, bitno, ali da treba da pozovu bolnicka kola ako osjeeaju da je situacija opasna. Nisu morali da zovu bolnicka kola. Takoder sam im rekao da me odmah nazovu u svako doba ako dode do bilo kakvog pogorsanja. Nisu me nazvali sve do sljedeeeg poslijepodneva. Pacijentica je atiSla u krevet pret­ hodno veee vrlo iscrpljena. Sada, u cetiDi sata poslijepodne, bila je jos ukrevetu i nije zeljela da ustane. Njezina je majka upomo nastojala da je izvuce iz kreveta. Rekao sam im da ostave pacijenticu da spava; bila je oeito iscrpljena trebala odmor nakon velikog napora koji je prozivjela. Pacijentica je spavala sve do poslijepodneva treceg dana, i dosla da me posjeti u sest sati poslije podne. )lBila je u b olnici da lSe upise ponovo, ali je bolnica bila zatvorena.« Rekao sam joj ·da treba da ide natrag u bolnicu ako osjeca potrebu da to uCini. Rekla je d a ne zna da Ii da ide natrag

420

~

cije SamoOpaZan ja. A za vrijeme cijelog pokusa osjecao sam se i djelovao daleko viSe kao prirodni znanstvenik nego kao PSihijatar. Savjetovao bih da samo psihijatri opremljeni ve­ likom psihijatrij,s kom vjes tinom i tem eljitim poznavanjem problema uma treba da pokusaju takve pothvate u istra~i_ vanju prirodnih funkcija. Ali, s druge strane, ne moze biti nikakve sumnje da je takvo r izieno istrazi vanje nezamje_ njivo ako medicina treba konacno da ovlada ogromnim pod­ ruejem cuvstvene kUge. Sjeeala se dobro da je pokusala da utopi svoga brata i da otvori p Hn. Ali je tvrdila da je »Ono zeljelo da to ucini«, da je pokusa la da se odupre »tome«, ali nije uspjela. Zato je zeljela da se vra ti u bolnicu. Bilo je jasno da ee, ako uspije da zadrzi svoju bistrinu, psihotieke funkcije prestati. To j e zahtijevalo da se ne skriva iza zastitnog zida bolnice. Od ostalog ra zdoblja katatonije, sjeeala se samo dana ka­ da je tamo staja·la kao bozica Izis; nije se mogla sjetiti slje­ deea dva dana kada je nepokretna lezala u krevetu. Bila je katatona kroz dva dana i bila je amnestiena u vezi s time. Dopustio sam joj da govori kOliko go d je zeljela. Opisivala je uvijek iznova otudenje svijeta razlicitim rijecima i sli­ ,k ama. Na kraju sam je poveo u orgonski akumulator. Nje­ zine su reakcije postale brze nalron nekih dvadesetak mi­ nuta i otiSla je u dobrom stanju. Prva od-Iuena pobjeda nad tkatatonim slomom bila je dobivena. Vratila se sljedeCi dan ponovo ma·lo usporena. Zraeenje u orgonskom akumulatoru odmah je ponovo ukloniIo plazma­ ticko stezanje. Bilo je to vrlo dobro. Postalo je jasno da ce orgonski akumuZator jednog dana igrati veliku ulogu u svla­ davanju katatonih stanja biofizickog stezanja organizma. Moram priznati da sam bio vrlo zacuden rezultatima do­

bivenim pomocu orgonskog akumulatora, kada sam vee tada

- prije nekih sedam godina - bio dobro upoznat s nje­

goyim vagotoniekim ueincima. Ipak, cijela stvar se pokazala

zaeudujueom i nevjerojatnom eak i meni. Za to sam mogao

dobro razumjeti reakcije nepovjerenj a na strani .l ijeenika

kOji nikada ni-su radiJj s orgonskom energijom. Obavijestio sam njezinog brata 0 njezinom velikom pobolj­ sanju, ali opet up ozorio protiv suvise velikog optimizma. Takoder sam mu savjetovao da bUde spreman u svako do­ ba da je odvede u bOlnicu. Pacijentica se s t im e s<]ozila. Tada, sljedeeeg jutra, dogodila se nesreea. Cijelo znaeenje mentaliteta policije u vezi s bOlnicama za dusevne bolesnike postalo je oeito na groteskan naein. Usprkos obavijesti koje je javna slui.ba imaZa a pokusnom lijecenju i do brim rezuZ­ tatima postignutim do sada, i usprkos njihovom vlastitom

422

odobravanju svega toga, dvije medicinske sestre odvele su pacijenticu sl jedeceg ju tra u 7,30 sati u bolnicu Bellevue, i to silom, a da se nisu posavje tovale ni sa mnom niti s nje­ zinom porodicom. Pacijentica se nije opirala. Ova bozanska svemoe bolni6kih psihijatara je najveca za­ ,preka istinskim naporima koji se ticu racionalne dusevne higijene. MogIi su i trebali su barem obavijestiti porodicu i mene. Ne. Osjeeali su se svemoenima nakon sto je najgore proslo, nakon sto ·s u se pacijenticom baviJi vjes.to i muko­ trpno iskusni biopsihijatar, porodica i sarna pacijentica. Po­ tonj a se ponasala, s obzirom na situaciju, zadivJ j ujuce. Iskre­ no se nadam da ce pokret dusevne higijene jednog dana biti u stanju da podreze krila sudu i boinickim psihijatrima i prisiliti ih da S'lusaju Ii obrate paznju na nove medicinske napore, pune nade, u slucajevima gdje oni sami ne odaju niS ta do kr ajnjeg neznanja. CijeJi napor mnogih mjeseci bio je U opasnosti da propadne zbog ove akcije jayne sluibe. Tada nisam uspio da pronadem kako je do toga doslo. Ne moze biti ni,ka kve prave dusevne higijene dokle god se do­ p usta da se dogadaju takve stvari. I stina, pacijentica je reagirala o.pasno psihoticki 'll neko­ Hko navrata. Takoder je istina, i ja sam to znao vrio dobro, da ·s am preuzeo velik rizik. Ali poduzimamo rizike svakog da­ na naseg zivota, ako ni u cemu drugome, onda hodajuCi ispod krovova s Iabavim crepovima. Pa ipak ne zatvaramo viasni­ 'k a kuee s Iabavim crepovima. Niti zatvaramo roditelje koji masovno stvaraju zlocince. I ne zatvaramo suca koji osudi nevin a eovjeka na smrt u e.Jektricnom 's toleu. Zato, ne mo­ gu nas uopce uzbuditi tako dobro ·kontrolirane akcije shizo­ frenog boiesnika. Nasa je pacijentica bila, u cjelini, usprkos svemu, mnogo manje opasna nego pojedini psihopatski neu­ rokirurg koji drii znanje izvan svoje dusevne bolnice, iIi dik tator koji up ravlja milijunima. Nitko nije trazio da Hitler bude zatvoren ; a ipa,k, o.dveli su ovu pacijenticu koja se ta­ ko hrabro borita za zdraV'lje. Oeito je da iza takvih linstitu­ cionainih m jera ima neSto daleko viSe nego puka zastita javnos ti. Jos je jedna einjenica ovdje vazna. Mi, medicinski orgon­ ski terapeutikoji radimo s dubokim 'Ijuds.k im cuvstvima, znamo iz iskustva da ce Cak i najprilagodeniji neurotilk zvu­ eati di vlj e i nenormaino uhu neobavijestenog neuroJoga za vrijeme orgonske terapije. Da takav ll1eurolog slusa jednu jedinu terapijsku seans'll orgonske terapije, on bi sigurno otrcao j avnom tuziocu, kao sto je jedan zaista jednom ueinio u New J erseyju. Kada duboka cuvstva, naroCito mrznja, probij u oklop, koji je postupa,k apsolutno .potreban za izlje­

423

cenje, ZIlalno d a smo stvor ili umjetnu situacij u koja uklju. cuje prave cuvstvene snage. Znam o da su cuvstva poten. djaZno opasna , ali proces probijanja je namjeran. Obieno imamo pun nadzor nad pacijentom, i pripremali smo euv. &tvooo probijanje danima i tjednima s najvecom paznjorn. Isto vrijedi i za otvamnje trbuha za operaciju. Nitko nece optuiiti kirurga za ubojstvo. I nitko ne prigovara okrutnoj metodi ~ok »terapije«, iIi probijanje talamusa dugim igla. rna, ill mahnitim operacijama na m ozgu koje ubij aju paci. jente. B uduci da je neznan je u cu vstvenim s tvarima ~iTOko ras. prostranjeno, buduCi da, n ada lje, sva ki n eznalica misE da je »strucnjak« jer on sam ima cu vstva i m oze, prema tome, prosudivati b iofizicke il i psiholo.5ke procese, s ituacij a u bio­ 'Psihijatriji je r azlicita od one u kirurgiji. Ja s~m n isam bio sasvim siguran ,k o Uko je mnogo cuv. s tvene situacije u ove pacijentice bilo pos'l jedica terapij. skog Postupka, a koliko mnogo pravi psihoticki .s lom. Tam. nicari su bHi vrlo da.Jeko od takvog razmatranja. Kasnije cemo morati r eCi vise 0 m rlnji homo normalisa prema sziho­ freno m bolesniku. Trebalo je sarno nekoliko dana da se sa. svim uVj erim da je pacijentica reagirala psihoticki u skladu

s terapijskom situacijom, a ne kao posljedica psihotickog Sloma. Podnijela je lIlepravdu tako da sam joj se morae di. viti. Iz bolnice je svome bratu napisala sljedece razumno pismo malo na:kon toga .5to je bila tamo primljena: 28_ svibnja, 1942.

Mnogo ti hvala ~to si pi sao tako brzo - znam da je nacin mog odlaska i njegova neocekivanost morala biti veliki sok tebi i mami - i ja sam biJa ~okirana, pa mogu zamisliti kako ste se vi osjeeali. - Bilo kako, jedina stvar kO ju mogu reCi jest da je to bio nepotreban korak koji su poduzele bolnicke vlasti - ali kako nisam mogla uciniti nista u tom trenutku da ih sprijecim da me povedu - »uzela sam to« koliko sam mogla lak~e . Zabrinuta sam za svoj posao. - Pitam se da Ii ce biti mo. guee da nastavim tamo gdje sam prekinula, ako odavde odem . dovoljno brzo. Mrzim pomisao da izgubim odlicnu preporuku koju znam da bi mi cni dali - osim ako se Ijute sto sam otiSla a da nisam niSta rekla. Ako primiS ovo pismo na vrijeme, tako da me mognes po­ sjetiti ove nedjelje, dobro; ako ne, bit ce dovoljno i sIjedeCi tjedan. Ako je moguce, POkusaj da dr Reich doc1e s tobom _ zeljela bih ga vidjeti.

Kada mi ponovo pilles, posalj i mi adresu od E. - u mojem je adresaru (koji je na stolu u mojoj sobi). Obavijesti me da Ii si u ve7i S njom i da Ii se Ijuti sto nisam mogla ici s njom na izlet ove subote. Pazi na potvrdu 0 prvoj pomoCi od Crvenog kriza, ocekivala sam je u posti za otprilike tjedan dana. Budi u vezi s O. i M. i obavij esti me cim ona dobije bebu i, naravno, kako se osjeca. Reci mami da mi posalje nesto nakita. Red joj takoder da ne brine - osjecam se dobro i nadam se da eu ubrzo otiCi odavde. Volim te,

F. Kasnije sam saznao da je do njezinog smjestavan ja u bol­ nicu doslo jedino zbog toga .5to je njezin Jijecnik pogresno shvatio njezin opis»sila« koje s u se pojavljivale u orgonskoj tera piji. Njezino pismo iz bolnice zvucalo je razborito i sa­ vrseno razum no. N jezino je lijecenje vee bilo toliko uspjeSno da bi joj bilo moguce da se brani od ucinaka okrutne meto­ de zatocenja. Primio sam sljedece pismo od pacijentice, koje jasno pokazuje da su njezine reakcije bHe sarno uobicajene reakcije za vrijeme psihijatrij.ske orgonske terapije: 6. li pnja, 1942.

Ne znam sto mislim 0 stvarima oko sebe - da su me po­ kupili i doveli natrag ovamo u bolnicu bio je ~ok - mogla sam misliti mnogo 0 povratku - ali nisam nikada ozbiljno ocekivala da ee iCi tako daleko i da ee me prisilno dovesti natrag - Po mom miSljenj u - oni su dosta besramni ­ nikada nisam ucinila niSta sto bi im davalo pravo cia mi to uCine - i bez upozorenja, takoc1er - da Ii yam je moj brat rekao? - Mogla sam dignuti galamu i odbiti da idem - ali znala sam da imaju stezulje u bolnickim kolima a bilo ih je dovoljno da me silom svladaju - tako sam se predala koliko sam mogla velikodusnije - uklopila sam se ovdje upravo kao i ranije - radim ovdje posvuda i pomazem - ali osjeeala sam se »izvan« nekoliko puta - ovdje barem to nije vazno ­ ali ja bih zeljela da odmah odem i oslobodim se - ali jedina nevolja u vezi stirn je da ee me staviti u strogi odjel i da eu izgubiti sve povlastice koje sam stekla - zato sto sam dobra, tako poznata i tako dobar radnik - ne znam da Ii je to vri­ jedno - vidjet cemo ­ U svakom slucaju, Isus, itd. je donekle jos uvijek ovdje blizu - to jest neka vrsta utjecaja - on zamrsuje stvari za

424 425

mene - ali ne toIiko da bi to bilo vaZno - pitam se da Ii hi elektrosok bio od ikakve koristi - Uzgred, kako bih vas za sve na svij etu, rnogla nazvati da sam ovdje bila u nedjelju ~ ta vi valjda ne misIi te da bi oni dopustili pacijentu da obavj telefonski razgovor, ne mogu yam ja cak ni ovo pismo napi. sati bez lijecnika, sestara, bolnicara koji ga citaju i cenzUrj. raju i vjerojatno ne posalju - tako ce ga m oj brat potajno iznijeti MisIim da svi vi (Iijecnici) zaudarate! Ne znam tko ima pravo a tko krivo - iii sto je pravi nacin - iIi tko je tko _ Treba Ii da kaZem ovim lijecnicima da namjeravam da vas posjetim kad izadem? Ne vidim ovdje nijednog Iijecnika, iona. ko - sarno na zadnjem sastanku osobJja kada odlucuju da Ii ce m e pustiti kuci iIi ne _ U cemu je stvar - da Ii mislite da ste suviSe veliki da biste dosIi da vidite pacijenta ? MoliIa sam brata da vas zamoIi da dodete - ali rekao je da ne mozete - pretpostavljam da je to zato - ne znam tko je liZ mene a tko nije _ Tu je stalna prijetnja premjeStaja u strainje zgrade koje su uiasne - i buka, smrad i uzas rnjesta u cjelini _ Da Ii ste rekli ovim Iij ecnicima iIi Iijecniku koji me ranije pustio iz bolnice 0 svemu sto se dogodilo dok sam bila kod kuce? - Jesu Ii me zato doveli natrag? _ Ako vas moram kriviti za to - mrzit cu vas do posljed. njeg casa svog Zivota _ Zatim je bolnica pocela

vr~iti

svoj tipican utjeeaj:

PiSem ovo dok cekam da se moj brat vrati. Ne znam niSta ni 0 cemu - stoviSe - Uopce nije lose oVdje _ U stvari _ izvrsno je - Imarno zabave svake noC! _ J a i neki drugi pacijenti koji su privilegirani poput mene i neki bolnicari _ Sve se to radi potajno, naravno - ne mogu vidjeti nikakvu buducnost uopce. Vidjet cemo - stoviSe - Isus i Smrt, itd. pribliZavaju se opet - muce me - ja »sjedim na buretu baruta« jer sam vrlo sumnjicava sto se tice ovog izvanrednog vremena koje ovdje provodim - sumnjam da Isus, itd. sve to nagomilava tako da moze biti Velika erupcija da to sve smrvi _ sarno da me uznemiri _ Donekle sam u magli za vrijeme dana i veceri _ ali ne danas - mnogo - znate - umrtvljena, itd. daleko _ C:ak i ne znam da Ii eu nastaviti s varna poslije _ ne znam niSta -

Sve je to varka

Svakako ­ F.

426

Napisao sam pIsmo lijecniku k oji je pogres no sh vatio nj ezin izvj estaj 0 reakcijama prilikom lij ecenja. Zamollo sam ga d a joj pruzi p r iliku za ozdravJjenje i .premjesti je u privatnu us ~ an o vu . Lijecni'k se s time sJozio, ali propadanje ,k o je sam a ce kivaa poceJo je brzo da napreduje. Iznijet eu ovdj e pismakoj a ·sam primio u to vrijeme. Ona daju pri­ Jieno jasnu sliku sto joj se dogadalo; u svakoj borbi za zivot i ozdravJjen je pacijentiea je pok azaJla velik uvid, i~razen psihoti cno . Ako s e citaJae pobrine da temelj ito prouci nje­ zina p is ma, da odvoji p sihoticki izraz od sadrzaja njezinih misli, morat ce se sloziti da ovi shizofreni boJesnici propa­ daj u ne zb ogprema,lo vee zbog previSe i prejasnog dodira sa svij etom oklopJjenog covj eka. I stina je da se misao 0 Isusu pojavlju je tipicno psih o ticn o, 'kao sto se to dogada u rnnogim p.sihozama. Ali j e takoder istina da je Isusa pri. bila na kriz grupa bolesnih , okrutnih, IllbiJackih homines

normales. Cetvrtak, 19. studeni, 1942. Strasno je i ja ne znam sto da radim. Proslu noc pronasla sam »zasto« svijeta i rata i gotovo svega. IspijaIi su galone krvi ispred mene. Davo je crven zbog toga i postaje crveniji i crveniji i tada krv ide prema suncu i pali gao Isus je pustao krv na krizu u kapima i njih su gutaIi zatim je posjednut po­ red davla i pio je takoder - stol je bio naokolo i tekla gusta krv (nikakvih nogu na njemu) Majka Marija je bila u kutu i promatrala. Bila je bijela poput plahte - Sva njezina krv je bila iZVllcena i ispijena. Vidjela je kako je pije njezin sin i patila. Nisam zeljela da to vidim ni cujem ni znam »Z35tO« od svega - taj »zasto« ali oni me prisiljava ju da vidim i cujem - Mozda zbog !zis - kojom su se koristili sve te ti· suce godina izmedu ja ne znam sto da radim.

F. Proslu noe pronasla sam »zasto« svijeta i rata i gotovo svega. Ispijall su galone krvi ispred mene ...

Ova je tvrdnja bila savrseno istinita, u potpunom skladu sa stvarnoscu. H itler i drugi militaristi prolijevali su mili­ june gallona krvli . Veza 's ervenHom ·s,unea je psihoticka, na· raYn o, pa ipak osjeeamo ,s klonost da r azmisljamo 0 toj vezL Nisam imao nikakve vijesti od paeij entice nekoliko mje­ seci. Tada, u veljaCi 1943, primio sam sljedece pismo. Bilo je j a sno da se jos uvijek hrabro b ori ida me se snazno po­ k usava driati:

427

14. veljace, 1943. Stvari su izopacene poput palcla - svijet i svi Ijudj U njemu zaudaraju - Svatko nas toji prerezati tudi vrat _ "eli_ kim, mesarskim nozem - Oni ubijaju osam milijuna _ bili su zidovi i dd e nas ovdje zivc - to nema nikakva smisla _ ni~ta nema - Pretpostavlja se cia ne jedem a ja jedem i tako mi se uzvraca spletkom i sitnicavo~cu _ Sve oko mene _ samo da me uhvati u srediSte svega toga - moram biti 115 funti te~ka - Za dugo vremena i ja se tome pribIiZavam i tada jedem tone i dobivam sve natrag - 10 ucenika jos Ceka da budu izvedeni iz katakombi a ja ih ne mogu izvuCi dok nemam 115 fun ti - Sada su oni s desnom stranom _ Gospod i oni mi pomafu u mom obecanju da ne jedem ali j a jedem i, kao sto sam rekla, naplaceno mi je obiIato _ tako mnogo da se ne mogu uvijek boriti sa svime. Ne poznajem nikoga danas samo generacije ranije - stoljeca ranije - vjecnosti ramje _ stari mudrac _ Samo rad je danas ispravan i stvaran _ ja ga voIim _ nikada vas ne iznevjeri - nikada - rad je p rava linija _ RekIi ste mome bratu da cete pisati - moIim, molim pi­ site - ne znam niSta a zeljela bih da cujem 0 pravom stanju stvari od vas - Hvala mnogoF

Velik u vid u stvarnosti naseg drustva i nase nacine ii­ vota, iako izraien na iskrivljen naein, bio je obiljc:zje ovog pisma, i nacin je kako mnogi shizofreni bolesaik gleda kroz nas. Pacijentica je ostala u dusevnoj bolnici jos nekoli:ko mje­ seci, uku-pno preko godinu dana. Nj ezin me brat obavje­ stavao 0 njezinu zdravs tvenom s'tanju. Izasla j e iz balnice euvstveno jako ranj ena, ali je zadrzala stav koji je stekla za vrijeme samo tri mjeseca orgonske terapije. Sada 5e einila manje psihotienom , ali je promijenila karakter u smjeru prisiIne nell'roze. Bi1a je neljubazna, zla, neugod­ na p r ema parod ici; u kra tko, postala je tipican homo nor­ malis. Njezina velicina i »iskra" genija n esta.Ji suo Brat je oienio djevojlku druge vjere. Ranije ona za to uopce ne bi marila. Primila bi to filozofski. Sada je p r igovarala na temelju sitnih vjer skih r azloga, upravo kao i njezina majka, Llmju je r anije pr ozrela tako potpu no a 'k oju je sada oponasala. ViSe n ije r a dila u uredu kao s to je ra­ dila za vrijeme najkritienijeg razdoblja svog psihotiekog stanja. Samo je iSla okalo beiivotno i bez interesa, drieci se svoje omrznute m aj ke tipicno neurots.ki. Doiivljaj nje­ zinog prisi.Jnog zatocenja bio je suvise za nju. Orgonska

428

terapija je obnovljena tek u lis topadu 1944, godinu dana nakon otpu stanja 1Z bolnice. 3. polagani oporavak

Njezino biof izioko stanje 4. listopada 1944. bilo je sljedece: Disanje je funkcioniralo dobro, zrak je p rolazio k roz gIotis, sarno neznatno smen. Orgazam ski retleks je funkcionirao lako i p otpuno. Vaginalno samozadovoljenje S orgastickim oterecenjem postizalo se u redovitim razrnacima. Oei su bile jos uvijek m aio zamagljene, ali znatno po­ boljsane. Cjelokupno ponasanje bilo je gipko i uskladeno. »5ile« su bile »vrlo slabe« ali »jos uvij ek negdje na velikoj udaljenosti«. 5labi prilisak u dubini izrnedu oCiju osjecao se povre­ m eno. Koia lica bila je rumena. Tij ekom nekoliko pregleda, znakovi nalik na sok k alta­ ton ij e bili su jos vidljivi, ali u cjelini situacija se cinila zadovoljavajucom . Uspio sam u oslobadanju da place pot­ p uno. Zatim me zamoliLa da joj dozvolim da opsirno go­ vori 0 »necemu vrlo vainomu. Nasla je porijek'lo svoje misli da je boiica Izis. Kao dijete, sjecala se ,sada, osjecala je da razumije svi­ jet mnogo bolje od drugih, naroCito odraslih. Uvijek je osjecala da su Ijudska biCa oko nje losa na neki naCin koji nije rnogla sasvim razumjeti. Glavna stvar u tim doziv­ Ij ajima bila je njezino cudenje da je bila u stanju da zna toliko mnogo vise od ostalih. Postepeno je razvila o sj ecaj da je izvan ostalih Ij udskih biCa i zapocela da vjeruj e da posjeduje znanje tisuca godina. Da bi sarna sebi objasnila ovu neobicnu einjenicu, m orala je prihva titi misao da bi to bilo moguce samo ako bi se boiica Izis ponovo rodila u n jezinu tijelu. U odnosu na svakodnevni tijek sitnih d o­ gadaja, ova misao joj s e Cin ila eudnom, pa se zato osje­ cala jos izdvojenijom. Zatim j e poeela osjecati svoje ti­ jelo kao vrlo jako koncentrirano u genitaln im organima. To je bilo p rotivno svemu u njezinoj okolini. Pa lako , nauci­ fa je da osj ecaj u svome tijelu m oie osla biti Hi lOukloniti« ako se prisili da se ukoci. Tada bi uzbudenja obieno splas­ nula. Os jecala je ova uzbut1enja neodoljivima i izvan svog nadzora. Kasnije je nauCila da njima vlada, ali ih je jos IUvijek osjecala u blizini. Povratak neodolj ivih sila obie­ no je bio najavljen jakim osjecajem u gornjern dijelu tr­

429

buha. Katkad je os tao sarno taj predosjecaj; u drughn prilikama sile bi se vracale u punoj snazi. Sada je jasno razumjela da su neodoljive sil", njezina ranog djetinjstva i kasnije »zle -silc« »izvana« jedna te ista stvar. I mao sam utisak da je usprkos ovom uvidu u njezinom duhu os tala izvjesna koliCina sumnje 0 pravom znacenju »sila«. I dalje se naglo oporaV'l jala. OCi su -po sta.Je jasnije, ali povremeno bi se vracao .p riti.sak u ocima. Objasnjavala je: »Ali on [pritisak] je iza oCiju, ·ne u ocima ...« Mogao sam sarno potvrditi ovu izjavu. Nakon cetiri mjeseca pacijentica je ponovo dozivjela ka­ tatoni na-pad, ali ga je svladala. Predlozia sam stalno dnev­ no zracenje padrucja sedlaste jamice organSikam energijom. :2anova sam vidio -pacijenticu u sijecnju 1947. Mnago je citala, imala dobar apetit. I mala je odnasaj s velikim za­ dovalj-stvom, ali bez kanacnog argazma. U studenom iste godine dosla je panava da me pita za savjet: orgasticko apustanje za vrijeme sno saja jas uvijek nije dobro funkcio­ niralo. Ali je dobra radila svaj pasaa i u cjelini se dobra asjecala. Savjetovaa sam j oj da ne posjecuje viSe nikakve Jijec­ nike, ca k ni mene, i da pokusa zabaraviti cijelu tragediju svoga iivata. Malila je za nastavak terapije sa mnom, ali sam asjecaa da treba da po-stane -potpuna nezavisna i savjeto­ vaa joj da nauCi da stoji na v-Iastitim nogama. Dana 4. kolavoza 1948. primia sam sljedece pismo: PiSem yam da yam kazem kako je dub ok utisak ostavila na mene vasa knjiga Listen, Little Man! Ne mogu napisati da sam uzivala u knjizi jer ono sto pisete 0 »Little Man« je i suviSe zalosna is tina, i nalazim da sarna pristajem u taj kalup.

~ eHm da znate da je neprijateljstvo pa cak i mrinja koju sam pokazivaia prema varna i vasem radu za vrijeme tera­ pije potjecaia iz mog znanja (povremeno cak svjesnog) da se suvise priblizavam probijanju svog tijeia u osjecaj i moz­ da ijubav. To je bilo nesto sto nisam mogia dopustiti _ jako sam nadzirala svoje tijelo cijeii f ivot i cak ga svjesno osudivaia na unistenje - postupajuCi s njime kao da je prljavo, mrzila ga i zanemarivaia te mucila sebe kaznja­ vanjem za prosie osjecaje i za masturbaciju. Ista mrinja koju sam imala za tijelo bila je mrinja koju sam projici­ rala na vas. Oprostite mi zbog toga, doktore, ta mrinja je nanijela veliku stetu mojem tijelu i duhu. Zeljela bih yam reCi da mi je usprkos mojoj »zloCi i opakosti« vas rad uti­

nio ogromno dobro. Svjesna sam koliko stete nanosim sebi i drugima oko sebe i zasto cinim te stvari. Takoder, zatje­ ccm se da razmisljam i osjecam da moje tij elo zeli da bude zdravo i da je moj e povlacenje u »kuJu od bjelokosti« du­ sevne bolesti sarno promijenilo boju slike, ali ne i samu sliku. Mogla sam se uciniti dusevno bolesnom da bih bila nesto »posebno«, da bih bila sigurna da ce se moje tijelo driati daleko u pozadini, ali postepeno pronalazim da je zdravo »aktivno« tijelo vece zadovoljstvo - fizicki i du­ Sevno. Tako, mislim da cete vidjeti da dolazim do toga, rna kako polagano. vasom pomoci. Proces je polagan jer jos uvijek imam velik broj napetosti i ponekad zakocenosti s kojima cirri se ne mogu nista uciniti. Cesto me izdaje moja mala hrabrost i tada se vraca tamna slika mrinje, iluzije i pat­ nje, ali ne stalno, zahvaljujuCi svemu i molim Boga da imam hrabrosti. F. Krajem 1948. CUO sam da je u dobru stanju - s izuzet­ ko m pisma koje sam primio od nje u kojem govori kako je »pakvarena u svojaj srZi« i kaka »nije vrijedna da zivi u ovom prekrasnom 6vijetu«. Rekaa sam jaj da oprestane brinuti a tome i da nastavi uzivati. Nije vise spominjala »sile« . Nekalika tjedana kasnije posjetila me . Cinila se savrseno sredenam, njezine su aCi sjajile inteligencijom i znamjem. Radila je dobra ,i cak mnago ucila. Medutim, njezin geni­ talni ljubavni zivot nije bio u redu. Nije imala mladica. S rela je jednogkoji joj se dapao. Jedne veiSeri bili su sami. Znala je da ce .se to dogoditi te naCi, da ce je za­ grliti. Danijela je n e kaliko tableta za spavanje sa sobom. S tavHa je tablete za spavanje u njegavu casu s vinom i on je zaspaa. Savjetovao s am joj da !,Lkloni posljednju za­ p reku uz pomoc jednag ad nasih psihijatrijskih O'rgonskih terapeuta. Protek1a je sedam gadina odkraja terapijskog pokus·a; vremensko razdoblje dovoijna dugo da u cini moguCim zdra­ vu ocjenu 0' postignutam rezultatu , ali ne dO'volj no dugo -cia da konacan adgovor da .Ji ce takvi p acijenti ostati zdravi. To ce zavisiti 0 mnogim uvjetima izvan dohvata pojedi­ nacne o rganske terapije. One su bitno dru stvene prirode. T(}-~e_tlglavnom p.ltan je da Ii_~e hO]!2o ..!Jo YJ:!1alis temeljito p romijenfti svo]llacin i ivota i misij en ja, pitanJeToJe Ce­ kii- ~. ii~y.e""tO"j mjeri n eswran odgovor. R~vj~ tlj.a~DJ~-ci: nj enice da nacin iivota honz.o normalisa stvara ,g hiz~ffl!ni s15rrill -m iTIju nima zdrave n ovoradene dj ece ce biti, ako

430 431

se ozbiljno razmotri i izvr~i prakticki, d io ovog najvaZui. jeg odgovora. Sasvim je ocho da je vee izvjesno vrijeme, i opravdano, homo normalis podvrgn ut oMrom ispitivanju s obzirom lIla zdravlj e i r azumnost njegovih nacina l'ostoja_ nja . 1z ta,kvih iskustava u poj edinih shizoirenih-!Lolesnik
Zivotnih sila u Ijudskoj iivotinji, koje je on nesposoban ' da osjeti u sebi. Ako ne p rikupimo hrabrost da zadrzimo ovaj uvid, necemo uspjeti kao psihija tri, Jijeenici i odge­ jitelji. r-' Cuvstvena kuga, k oja je po prvi put u povijesti medicine sagradena na strahu o d organskih osjeta i koju taj strah dalje poddava , nas'l a je svog medicinskog protivnika. To je nasa velika obveza: OMOGUC1TI LJUDSKOJ ZI VOTINJI DA PR1HVATI PRlRODU UNUTAR S EBE, DA PRESTANE BJEzATI OD NJE I DA U2;IVA U ONOME CEGA SE SA. DA TAKO BOJI.

~



@ Cuvstvena ,l kuga (C/V1Qn Vf\J A)

PU..s8/ NA)

Izr az »cuvstvena kuga« nije pogrdan izraz. On ne oznaeava svjesnu zlobu, moralnu iii biolosku degeneracij u, nemoral­ nost iIi slieno. Organizam kojem se 09 rc&eB,ja sj:alno one­ m ogucuj~ priroaila EOkre tmvQStJa~vija ne12!irocjng obi ike kreiimja. On hrama Hi hoda na stakama. Jednako talko se covjekp'robija k roz zivot na s takama cuvstvene kuge kada mu se prirodni samoregulatorni zivotni izrazi potiskuju od njegova rodenja. _Osoba J29-i;QMJ:la cuvstvenom_ kugom hra­ ma karakte roloski. Cuvstvena kuga je trajna biopatij a orga· nizma. ~se ID:!t_kla u ljudsko drustvo s prvitffi masovnim potiskivanj em genitalne spolnosti ; postala je endemska bo­ lest koja muci ljude siro m svijeta tisucama godina. Nema osnove za pretpostavku da se euvstvena ,kuga prenosi od majke na dijete nasljedem. Koliko znamo, usadena je u di­ jete od prvih dana zivota. To je endemska bolest, poput shizofrenije ili karcinoma, s jednom razfi kom , a je da se­ ocItiije uglavnoni- u - arustvenom zivotu. Shizofrenija i kar­ Cifrom-5n-15lOpat lJe koje mozem o smatrati posljedicama pu· stosenja cuvstvene ,kl,lge u drustvenom zivotu. Ucinke cuv­ stvene kuge valja potraziti u ljudskom organizmu jednako kao i u zivotu drustva. Cuvstvena kuga ponekad prelazi iz endemskog stadija u epidemiju, poput bilo ;koje druge za· razn e bolesti, na primjer poput bubonske ,kuge iIi kolere. EjJjd~@j,sl~a ~l:ilianja cuvstvene kuge ocituju ~ ~ I.:~Ero· . s tr<:tE.i.<mim , _i gigantskiIE....Plova'l~a _~adizma iii zloeina, u rnalom i yelikom opsegu. 1edna taKva epidemijska provala b il~.i~katolicka iIlkViZls:iJfi. s I'ednjem vij eku; medUllaI'o -- ---ni..Jiliz@1 dva desetog ?tQljeca je druga . Kad na cuvstvenu kugu ne bismo gledaIi kao na bolest u strogom smis1u l'ijeei, dosli bismo u opasnost da protiv nje umj esto medicine i odgoja rnobiliziramo policiju. P riroda

ta

433

Cuvstvene kuge iziskuje policijsku silu, i na taj 5e n acin ona Cuvstvena kuga stvarno predstavlja ozbilj nu prijetnju zivotu, ali ne takvu koju ce policij a ikada otkloniti. Nitko neee p rimilti kao uvredu ako mu se kafe da bolUje od bolesti srca ill da je ner vozan. Nitko n e bi trebao prillli.. ti kao uvredu ako mu se kafe da t rpi od »akutnog napada Cuvstvene kuge«. Ponekad to cujemo medu orgonomicarima: »Nem a nikakva smisla da danas gubite sa mnom vrijeme, okuien sarn.« U naslln okolnostima, kada je net ko pogoden cuvstvenom kugom lakse prirode, on se bori protiv nje osamljivanjem i cekanjem dok napad iracionalnosti ne pro. de. U akutnim slucajevima, gdje racion-alno m iSljen je i pri­ jateljski savjet ne p omaiu, primjen juje se vegeto-terapija. Dolazimo do uvj erenja da takve a'kutne napade ouvstvene

.kuge redovito stvara poremeeaj Iju bavnog tivota i da oni ne­

-staju uklan janjem poremecaja. Akutni napad kuge tako je

pozna ta poj ava meni i mojim suradnicima da je p rihvacamo

tkao naravnu stvar i borim o se s njome obj ektivno. Izuzetno

j e vaino za s tudente orgonske terapije da nauce zamijetiti

akutne napade k uge na samima seb i, da se u njima ne iz­

gube, da ne dopuste da u druStvenoj okolini potine .kakvu

stetu i da, uz pomoc intelektuaJnog distancir an ja, pricekaju

da ti napadi prestanu. Na taj nacin u spijeva mo da stetne

u c inke u n asem zajedniekom radu ogranieimo na minimum.

Ponekad s takvim napadom ne mozemo izad na kraj i

o dnosna osoba skrivi kojekarkva zla iIi cak ode iz naseg

kruga. Takve nevolj e p rimamo na isti nacin kao sto bi netko

piimio akutnu fizitku bolest ili smrt voljenog kolege.

Cu vstvena kuga je me p ovezana s karakternom neurozom nego s orga nskom bolescu srea, na primjer, ali ona moze s vremenom dovesti do kar einoma iii bolesti srca. Upravo kao i karak ternu neurozu, nju podrZavaju sekundarni porivi. " Razlikuje se od fizitkih m ana u toliko sto je ona funkcija .I karaktera i, kao takva, j ako je branjena. Posve r azlican od his teriokog napada, napad euvstvene kuge ne osjeca se kao nesto strano egu i kao bolest. Istina, karak tero-neurotsko .p onasanje je obitno izrazito racionaJizirano, ali za reakciju cu vstvene kuge vrijedi to u daleko vecoj m jeri. Toga je co. vjek j edva uopce svjestan. C1talac ee zeljeti d a zna kako prepoznajemo r eakciju kuge i kako j e razlikujemo od ra­ cionalne r eak cije. Razlikujemo j e na isti n acin na koji razli­ kujemo racion alnu reakeiju od r eakcije n eurotskog karak­ tera: t im se dotaknu korijeni i1Lm.otill:L.ku~m pQgo~ reakciJe, posljedica je tjeskoba iii Ijutnja. RazmofHmo porn­ nije.

sm.

434

Covjek ikoji je uglavnom slobodan od cuvstvene ku ge i koj'.i j e orgastic.!ci potentan ne zna za strah kad lij ecnlk raz· matra dinamiku priI'Odnih zivOLnili proeesa, nap roti-v, on ce se zivo zanimati za takav razgovor. A onaj s ku.i.nim. cuv­ stvom postat ce nemiran hli lJut .k ada se razm atr aj u meha­ nizmi cuvstvene k uge. Orgasticka nemoc ne dovodi u vij ek do cuvstvene kuge, ali svaka osoba pogodena cuvstvenom kugom Hi je trajno orgasticki nemocna ili postaje nemocna kratko vrijeme prije napada. avo o laksava da razlikuj emo reakcij u kuge od racio nalnih r ea:kcij a. Nadalje, nij edno p ravo medicllsko lijecenje ne moze po. remetili. ill trklO1!tti-~~rtm~..i zd rav6 R.o.n~~.,}ra p runjer;­ nepostoJi nikakvo r acionalno sreds tvo »lijecenja«, tj. orne­ tanja, sretnog Ijubavnog odnosa. Ali neurotski simp tom se moze ukloniti; kui.noj reakcij i se moze p rist upi ti 1 ona se m oze ukloniti p ravim ,karaktero-analitickim umijecem Jije· tenja, a po tome j e i prep oznaj emo. Prema tome, pohiep a za noveem , tipiena kan ikterna erta cuys tvene kuge,..1lloie se lijeclh , all se tlarivanj e novcane m oz.e lijeciti. Po dmukla lukavost moze se izli jeCiti; otvorenost karaktera ne moze se izlij ectu.-Klinicki, reakcija cuvstvene kuge se moze usp o­ rediti s impotencijom; moze se ukloniti, tj. izlijeCiti. Geni- /,1 taina potencij a, s druge s trane, »neizljeCiva« j e. ,~ Bitn a i OSnovna kara kteristika reakcije cuvstvene kuge

jest da se 'radn ja i opravdanje radnje nikada ne podudaraif,l. Zbiljski m ati'" je skriven a prividni m otiv se daje kao razlog zd-raanru. u rea:kctJf p nrodne 1 Zdfave jedlnke, lJlotiv, rafl.!!:J.E. iazj Cine organsko je.di.nstvo; niSta tu nije £kri~_ a vo j edinstvo je neposredno razumljivo. Na primj er: zArav co.'.11 vjek n ema drugog opravdanja za spolne r adnje osim~e p~e- potrebe_ za..l.juba vi, a eilj m}l _ie zagovoJjenje ,tel. potJ,~..e.. :&Sketski, lruZrii bolesnik, naprotiv, upotrebljava etfcKe norme da op ravda svoju spolnu debilnost. Ovo oprav­ d anje nema nIkakve veze sa zivotnim stavom~ .s.ta:!L.J!s keze koja. pe r iee zivot postoii p.rije opravdanja. 'Zd rava osoba , neceotJeti d~meee SVUj=1lac.iIFZiVota ali ce-lije-citi i d ruge i pomoci 1m kada je za to zamole i kadUuu~ sposobna:- Ni U K om slucajunece zdrav covj~k. p ropisivali da- s vatko »mora bHi zdrav<<.' P r vo, tak_av bi ~ahtj.ev bio_ ne.:. raz~map.l--ier se fie moze nekome naredi ti da bude zdrav. Drugo, zdrava osoba nema potrebe da svoj nacin Zivo ta na· mece drugim a, jer se motivi pe nasanj a odnose iskljucivo na njen vlastiti zivot a ne na tudi. Osoba pogod ena cuvstvenom ,jCugom razlikuj e se od zdrave osobe time sto ona svojc ~votne zaht j evt'j ne postavlja sarno sebi, vee, p rije svega svojoj okolini. ramo gdj e zdrav covj ek savj etu je i pomafe, 435

,

gdje pred druge j ednostavno iznosi svoja iskustva prepusta­ juCi njima da li ce ga h tjeti llZeti kao primjer, ondj e osoba pogodena cuvstvenom kugom silom namece svoj nacin zi­ vota drugima. Okuzeni boIesnici ne podnose gIedi§ ta koja ~jet~ EjihoV1J oklopu. ili razo tkrivaju nj!?ove .iracionaI~e m otive. Zdrava osoba Je sretna ak a doblJe uVId u svoJe motive. OkilZenog bO'Iesnika obuzima pri tome bijes. Kada gIediSta suprotna n jezinu vIastitom remete njen zivot i rad, zdrava oso ba zapocinj e ostru razumnu borbu za Ocuvanje svog nacina zivo ta. Okuzeni boIesnik se bori protiv drugih ~ nacina zivota cak i kada ga ne pogadaju ni na koji nati Motiv njegove borbe je 1zazov s to ga on vidi u samom post janju drugih nacina zivota. Energija koja podrzava reakciju cuvstv~ kuge redovito potRPeiz nezadovQ]jiVegradl za uzitko..z:n......sye]edno da Ii r a di 0 sadistickirrn ratnim djelima iIi 0 klevetanju prijateIja. Zastoj spoIne energije je Ono sto kugom pogodena osoba ima zajedni6ko sa svim drugim biopatijama. Ukratko eu reCi n esto 0 razIikama. Osnovna biopatska priroda cuvstvene kuge otkriva se u cinjenici da se, POput svake druge bi-o­ p atije, i ona maze Iijeciti uspos tavIja.njem prirodne Ijubavne Sposohnosti.

se

Sklonost cuvs tvenoj kugi je opeenita> Nema jasno odre­ dene Iinije izmedu kugom zarazenih i onrih ne zaraienih. Up ravo kao sto je svaki covjek negdje u dubini skIon kar. cinomu, shizofreniji iIi alkohoIizmu, taka i najzdraviji co­ vjek, i o naj koji se najvise raduje zivotu, nosi u sebi skIo­ nos t k iracionaInim reakcijama kuge. Cuvstvenu kugu je Iakse razIikovati od struktul'e genital­ nog karaktera nego ad strukture neurotskog karaktera. Cuv­ stvena k uga je, doduse, karakterna neliroza ili karakterna biopatifa u strogom smislu r ijectaTIje ana i n esto viSe od toga; a to »vi§e« razJjkuje j e od biopatij"a- I karak:terruifi n euroza: kao cuvstvenu kugu moterno oznaCitio no liillISlto ponasanje koie na temelju biopatske .strukture karaktera i§luje na organiziran ili tipican nacin u met1uljiidskim, fl. dt,u§tvemm _o~inui""T u oagovaraJuczm dnr~tvenim-ins-H­ tucijama. Polje djelovanja ct..ivstvehe-:kuge~-rsto-taku---S-i.­ rokokaoi Ono karakterne b iopatije. Drugim rije:;:ma, gdje god postoje karakterne biopatije, tamo postoji bar neka mogucnost za trajno dj elovanj e jH akutnu epidemijsku pro­ valu cuvstvene kuge. Opisimo na brzinu nekoliko tipi":nih podrucja u kojima cuvstvena kuga bilo trajno bjesni iIi mo­ ze doCi do izraiaja u akutnim pravalama. Odmah eemo vidjeti da · je cuvstvena k uga aktivna upravo u najvazUlJI'lTI podrucjima zivota: >u ­ misticizmu u njegovu najrazornijem 436

ob iiku; u pasimoj i aktivnGj glacli za vlaseu; u moralizmu; u b}oRa.!IlaIDa autonom!ll.oK zivcanog susta'va; u l?artij~ '5~_ :V politi kantstvu ; u obitelj skoj kugi koju sam oznaCiO'Kao »fa­ mil it i s.«~a.di~tic kim m etQdal1la <2dg()J~; u m azohisticko p odnosenju takvih metoda ill zlo¢ilill~Q~ohuni--p' ro tiv njih; u oE9~~nTu-~evetanju; u svemu sto p'otpad2..Y9~me­ ricki poj,tm u.g ene (»rac~et~ u pmtu.druH venom kriminalu; pornografiji; bogaeenju; rasn~.i1-.. I v/) '/Jtl J/iio . raft> ':! Vidimo da se podrucje cuvstvene kuge p riblizno poc!lldar3 ~

sa sirokim podrucjem drustveIlJih zala, protiv kojih se uvi·

jek borio i jos se uvijek bori svaki drustveni pokret za

siobodu. S malom netocnoseu, maze 's e reCi da se podrucje

cuvstvene ikuge podudara s onirn »politicke reakcije«. a

mozda cak i s nacelom politi-ke uopee. To bi bilo konkretno,

medutim, sarno aka se osnovno nacelo svake politike, naime

zed za moei i posebnim poviasticama, prenese u ana pod­

rucja zivota koja ne smatramo politickima u uobicajenom

smislu rijeci. Na primjer, majka koja pribjegava politickim

metodama da otudi svaje dijete odsvog supruga spadala bi

pod ovaj prosireni pojam politicke cuvstvene kuge. 1sto bi

se moglo primijeniti na ambicioznog znanstvenika koji se do

visoka drustvenog ,p olozaja ne penje zbiljskim djelima vee

spletkama.

Vee prije sma bili utvrdili da je bioloski spolni zastoj

zajedmckiL b lQbzlO!Qska iezgra . syili oblika cuvSfv~ Tuge.

Na temelju na sih dosadasnjih iskustava, 1I110zemo r eci da je

gennilni karakter ·~Rosoban CIa se- koristt .!!!.etodallilleuv·

llielle kuge. To je na velik u§irb po one drustvo kojim u

taka velikoj mjeri gospodare kugom zahvaeene institucijc.

Postoj i jos jedan zajednicki nazivnik svim oblicima cuvstve

ne kuge: gubitak sposobnosti za prirodno spolno zadovolje­ nje redovlto VO dl ao-r71ZVO Ja se1<.unaarnmjJutrcajcz:;-naroCito

sacris.rickih. Postoji obilje kIinickih dokaza koji pot krepIjuju

ovu tvrdnju. Stoga nas ne iznenaduje da naIazimo da bio­ _ Q.~ihiCikE energi]a,Koja - ,pot~nj ule reakcije cuvstvene kuge, ­ uvijek pripada vrsti energiie iz sekundarnih poriva. U iz­ razitim slucajevima, poseban Ijudsk i sadizam nikad ne ne­ dostaj e. Prema tome j e shvatljivo .....c!a su istinoljubivost i iskrenost tako rijetJka Ijrudska kaa::akrt:ema 'slvojostva; jos i vise, cia ima :toliko cu denja i divljenja kad se ti mnogo hvalj eni naciui ponasanja ovdje iIi ondje probij u. Sa stanoviS ta nasih »kul­ turni-h« ideaia, ocekivali bismo da su istinoljubivost i iskr,-~ nost svakodnevni, sami po sebi razumljivi s ta~ovi. Cinj emca da ne sarno da to nisu, cia se na njih gleda s cudenJem, da·

437

se istinoljubivi i iskreni rou~karci i zene sroatraju cudacima pomalo »udareni u glavu«, ~to vi~e da biti is tinoljubiv i iskre~ Cesto povlaci za soborn velike druStvene opasnos1i - Sve se to ne moze objasniti na temelju vladajuce .k ulturne ideo­ logije, nego sarno uz pomoc poznavanja organizirane cuv­ s tvene kuge. Sarno tako se moze shvatiti i to ~ajt9-.SlLQb.Jek: tivnost i istinol jubivost> pokretlle... sile svih t@ ji za slobo­ doro, kroz stoljetne najteze napore uvij ek d.9i!vljavale ~ raze. Zbog toga se ne moze pretpostaviti da ce se bilo kojem po kretu za slobodu posreCiti da pos tigne svoje ciljeve ako se svojom istinoljub ivo~6u o~ tro i jasno suprotstavi organi­ ziranoj cuvstvenoj kugi. Cinjenica da euvstvena kuga nije r anije bjla prep0zna.ta. njezina je najsigurnija ~a~ti ta Prema tome moramo pret­ postavfti da ce pomno istrazivanje njezine prirode i njezine dinamike uniStiti ovu za~ ti tu. Nosioci euvstvene....kyge .(~ taj posao, sasvim logieno, turnaciti kao smrtnu prijetnju njihow Rostojanju. To t e se jasno pokazati u nacinu na koji po­ bo"ffilcilnasta>vljaci cuvstvene 'kuge reagiraju na sIjedete objektivne prikaze. Na temelju ovih reakcija, bit cerna u stanju i m orat cerna razlikovati one koji zeJe da pomognu u borbi protiv 6uvstvene kuge od onih koji zele da ocuvaju nj ezine institucij e. Vidjeli smo toliko puta da se iracionalna narav cuvstvene kuge nesmotreno razotkriva eim se poku~a iei do nj ena korijena. To je razUl.l1ljivo, jer cuvstvena kuga moze reagirati sarno iracionalno. Ona je osudena na uniSte­ nje kada se o~tro i j asno suprotstavi racionalnom razmi§lja­ nju i prir odnom osj ecaju zivota. Izravan napad i borba hisu potrebni. Kuga te se automatski i neizbjeZno I2retvo­ riti u hijes kada se prirodne funkcije zivog organizma objek"· tivno i istinito opiSu. Ne postoji n ista ~tQ ona_mrzi viSe od toga. RAZLIKE IZMEDU GE NITALNOG KARAKTERA, NEUROTSKOG KARAKTERA I REAKCIJA CUVSTVENE KUGE

a) U m iSljenju.·

MiSljenje genitalnog karaktera je u$1111jereno k a objektivnim cin jenicama i zbivanjima. Genitalni karakter razlikuje bitno o4-nebi tuog iIi mgnje bitnog; oIL,Pokusava da rije~i i uklom iracionalne cuvstvene poremecaje; on je, s obzirom J;1a svoju priI.'od~ fl!:..nkdonalan, tj . sposoban da se .l'rHagodi; on nije m ehanicki i nile mfsti.can. N jegova prosudivanja su poslje· clica misaonog procesa Racionalno razmHljanje je otvoreno

i,

I

objektivnim dokazima, jer je nj emu tesko djelovati bez objekttvniFi 12..ronrttokaza;; Bez sumnje, neui otski TCarakter takoder p oku sava da se

okrene o'bjeKUvnim Ciin]enicama B. procesima-:-U n-fuot'hom

karakteru;--meautlm--;-~ racionalno mllSlfei1fe Selsprcp ~ce s

trajnim spolnim zastojem ko'e 'e u ozarum to a mi~renja,

uslijed c~a se---on oy~jes?-e m~ ere rukov~di n-acel0Il! lZ­

bi§gavanJ a neugode. TO znacl da ce neurots1ci ikarakter u po­

trijebitti razTIClhFgredstva da izbjegne procese i dogadaj e

koji bi, ako 0 n jima promisli, proizveli neugodu ill bi se

razlikovali, na 'p r im jer, od nacina razmm janja prisilnog ka­

raktera; ili ce 0 oviril p roCesima i dogadajirna razmlsljati:

- tako iracionalno, da raCiOrlaliii cilj 'pOstane nedohvafljiv. Da naveaemo ptimjel. mirt-slolfoJla_ ~e_ojJ~nifQz~te. M~tJi.m, kako je prosjecna kara~!Jly. strujIDlra neur_o tska u svom... -razni~}lJanj u: stroh od s12boae i steah ad odgovornosti _ (9trah od ugode) ispreplecu se u mislima 0 mi:! l0 slobodi, .~og_ cega se ovi cilj evi vi§e raz~traju form!!,listicki nei > objektivno. To~gotovo isto kao da se.naH~dnostavnije i yajneposrednije cinjenice Zivota, t j. one cirnjenice koje otito predstavljaju prirpdni gradevni matemja
438

~

:--. l \ ~.

' ..

~'

I'

upravIjaju gotovo isklju civo iracionaina cuvstva. U neurot_ nje, tako i sekundarni nagoni. On se boji prirodnih 17oriva. skog karaklera se m iSljenj e i djelova nje ne POdud~. To Ovaj strah djeluje kao iracionaini motiv za cijeli nj egov, u ne vrijedi za 'k ugom zahvaceni ,karakter; kao u genitalriog sebi logican, sustav miSljenja i p otice ga na opasna djela karalrtera~oVoJ7 miSlje.~je u .p~tpunQm. sugla.sju s 11k ,kad je njegov drustveni sustav ozbiljno ugrozen. goVim radn]ama, ah postOJI znacaJna razlika, tJ. njego'/i zaklJucci nisu rezultat njegova [email protected] a. Oni .§.u uVi'ek b) U d jelovanju: _pred6dreltfflt-:t(fj. gOfOVI su prije n ego j e i poceo misllti) njegovom cuvstvenom zar azom. U osobe pogodenl! cuvstve~ U genitalnog karakter a su mo!iv, cilj i radnja u S'kladu-.oied­ nom kugom miSljenje ne sluzi, kao na polju racionainog, ~s ' drugh n; ci]jevi i - mo tivi ~u ~a_cion-alnil. tL arustv;;W­ tome da dode do ispravnog zakljucka, nego, naprotiv, one tlst!Ji.eren i. US'KlaGu s p riro.c!nom njihovom bItl, tj. uz~vsi u

sluzi da potvrdi i raciona !izira unaprijed stvoreni iracio_ - 01JZir njihov pr,imarni bioloski temelj, genitaini karakreri nalni zakljucak. To se opcenito nazi va predras.udom,. ali se teze za poboljSaFg"!...m vlaSlifih uvjeta zivota i uvje ta ii1'Ota ~relazi preko tQg.a QatLpredrasu.da J.lJl.a-..Stetne_~tvene d rugih. To je o ne s t'O nazivamo »dru ~tvenim postignuc"em« . ucj nke u velikom opsegu. Ona je, nairne, opcenito rasirena- i - -U neurotskog kara1<:tera je sposobnost za radnj u uvijek QbilLeiava gQtovo sve 5 to ~e nazlva »tradicijom«. ~etole­ ogr anicena, jer Stl motivi m eni afekta Hi su proturjecni; rantna j e, tj . ne tI]?i racionalno miSl~!!Jugj e bi joj ~ budJ.l.CLda je n~ur..otski karakt er obicno duboko 'po tisnuo svo­ pomoCi izvuCi tlo pod nogam.a...--Z-ato, kugom pogodeno mis­

ju iracionalnos t, on je stalno prisiljen da se o d nje brani; a ljenje nije aostlfpno dok a.zima. Ono ima svoJu vlastitu teh­

lIpravo to dovodi do ogranicenja njegove_ sposobnos ti dje­ niku u svom v lastitom podruCju, 'svoju vlastitu ;,dosf[eanoSt«, l ovanja; on se bojd. da se sasvim preda bilo kojoj djelatno­ · sti, jer nika~ nij e ..§igpran nece Ii se prj tome llrobiti s a­ d a tako kazemo, koja nekoga limpresi~nirak~o »io~«. distiOki iE neki drugi pot.ic~j1. Orueno pati jer je &vjestan . Na taj nacin, one s tvara dojam facionalii.ostf," a da zapravo nije nimalo racionadno. onoga ~ t o ga sputava u vlasti tom zivotu, ali on ne zavidi zdravim Ijudima. Nj ega obiljezuje staY: »Bio 's am n esretan Na primjer, strogo autoritaran odgojitelj ce vam reCi da u zivotu; nasoj djeci treba da bude bolje nego meni.« Ovaj je djecu tesko odgajati i da su zato njegove metode neophod­ stay cini ga simpaticnim, mada jalovim promatracem na­ ne; u tom uskom okviru njegov se zakljucak cini ispravnim; pre tka. On ne skodi napretku. ako racionalilii mislilac dode i kaze da je teskoca u odga­ Kod bolesnika za razena emocionalnom kugom, motivi ak­ janju djece, koju je strogi autoritaran (iracionalan) odgo­ c7.je: Su uvijek hinjeni; spominjani motiv nikad se ne po­ jitelj naveo da opravda svoje metode, samo drustvena po­ f[q;zff" Sa st v£...r.l1irlJ:_..!!!otiv..Q11!:.! ~il
·no

440

r/

441

recimo, b ila- ~viern~a) prisYaja sebi zajednicka ~OZbilj_ no je uvjeren da d jeJuje »u najbolk,m interesu d~a~o f i j ete, zatim, pa ti zbog odvajanja od m aj ke iIi ca POcinje da propada, takav ce se otac pokazati pot-puno nepristu_ pacnim tome da b ilo ka ko ispravi svoju odluku. Kugolll pogodeni otaccLQaCi svakojaka opravdanj a kao potkrepll ~VolLUYjel'enja---da--l).~QO.r.o«-dfe~l.r"""drl~~i ga Claleko od m
.Y.§1gi

c) U seksualnosti:

SI'Qlnost genitaIno.g 'k araktera ie uglavnom od redena osnov­ n im p rirodnirrn zakonima b iolo§lke energije; ako se raduJe ,k ad oko seb e gleda ljubavnu ·sreeu d rugih, 10 jene~to ~to je struktu r alno sarno po sebi razumliivo. Jednako je tako ravnodu~an prema nas tranost i (p erverzi ji) i zazire od ..P9rno­ g rafij e. Genit alan karakter se lako prepoznaje po dobro~ ./ dodiru koji ima sa zdravom djecom; on smatra posve pr:­ rodnim da su djeca i mladi uglavnom Spolno orijentiram; on jednako tako ispunjava iIi barem tezi da ispunjava (cesto dru~tveno ogranicavane) zahtjeve koj i p roizlaze iz OVID bio-

442

lo~kih

cinjenica. Ovaj stay je spontano dan, bez obzira na to da li je odgovaraju ce znanje steceno iIi nije. U nasem drustve­ nom zivotu danasnj ice upravo su takve majke i takvi ocevi, osim ako zive u sredini koja podup ire njihova gledist a, izloze­ ni ozbiJjnoj opasnosti od strane autoritarnih institu cija da se na njih gleda ,kao na zlocince te tako s n jima i p ostu pa. Oni zasluiuj u upravo suprotno - naj vecu mogucu drustvenu zastitu. Oni cine srediS ta drustva iz kojeg ce jednog dana izaei odgojite1ji i Iijecnici koji ee djelova ti racionalno. Te- v melj njihova zivota i radnji je sp olna sreca koju su oni sami dozivjeli. Roditelji, na primjer, koji bi dozvolj.J,i svojoj d jed da dozive spolnu lj ub av u skladu s potpuno zdravim, prirod­ nim""Zakonima, b ili bi u op asnosti da ih ne~i asket koji bi se zatekao na vlasti o ptuzi za nemoral (iIi »moralnu izopace­ nost«) i 1iSi njihove d jece. Neuro tski karakter zivd s e~k§J!a,lllit r ezignir anim zivotom y Hi ' sek nomlceooaJe n~rlim aktivnostiina:- Njegova or gar- V' - sticka nem oe je pr acena ceznj om za ljub avnom ·s recom ­ On je ravnodusan prema Ij ubavnoL sreCi drugih. Vj erojatnij e je da ce njime vladati tjeskob a nego mrlnj a kada god dode u dodir sa spolnim prob lemom. Njegov se oklop odnos i ['5­ kljucivo na nj egovu vlas titu spolnost a ne na spolnost drugih. Njegova orgastieka zu dnj a je cesto utjelovljena u kulturnim iIi vjerskim ideaIima, koji nisu n i vrlo kor isni ni vrlo stetni za dobrobit zajednice. Neurotski karakter je obieno aMi­ van u :krugovima i skup inam a koje nemaju n ikakav veliki dru~tveni utjeca>j ; n e moze, dodu~e , biti sumnje 0 kuIturnoj vrijednosti nekih od ovih skupina, aIi problemu s trukturne higijene sir okih masa one ne mogu niSta pr,i donij eti jer siroke mase daleko neposrednije pristupaju pitanju pri. rodnog Ijubavnog zivota. Taj upravo opisani oSDovni stay spolno bezazlenog neurot­ skog karaktera moze pod odgovaraj uCim vanjskim okolno­ stima u svako vnijeme prijeCi u ku gom zaraien stay. To se zbiva obieno ovako: sekundarni porivi, obuzdavani kulturnim i religioznim i.dealima, probijaju se. Spolnost karaktera obo­ ljelog od cuvstvene kuge je obicna sadistitka. i pornogratska. Ob iIj d ena je usporednim posto janjem bestidne spolne po­ hlepe (zahva ljujuCi nesposobnosti da se postigne zadovolje­ !lje) i sadistickog moralizma. Ovo dvojstvo je stvar struk­ ture; kugom zarazena osoba ne bi to mogla promijeniti cak i da ima uvid i znanje. S obzirom na svoju strukturu, ona

ne moze bili niSta drugo do pornagrafski---pohortti'Olri-sa=­ disti{;ki moralistitrra·rrtsto-vrijeme: --­ To je sri l(arakterne strnkture -Ku gom pogodene osobe. Ova stru ktu ra razvija ogor cenu mrlnju protiv svakog p ro­

443

ces'a. kOlji izaZ'i,va n)enu VlI
Genitalni karakter abivno prati razvijanje radnog procesa; radni proces je prepus ten svom vlastitom hodu; zanimanje je u biti usredotoceno na proces samog rada; rezultat rada se pos tize bez posebnog napora, jer proizlazi sam od sebe iz radnog procesa. Oblikovanje proizvoda kroz radni proces je bitna ozna ka bioloskog zadovoljstva radom. Odavde po­ Iazi ostra kritika svih metoda odgajanja male djece putem igracaka koje koce djecju a1ktivnost. Predodreaenje kako ~gra6ka m-eba d a fun kcionira i kruta uputa Ikako >igracku treba 'Sastaviti, gu~e djetetOVlU maStu i stvaralastvo; bioloska rados t od rada .id e ru·ku pod ruku sa sposobno~cu ,z a odusevljavan;e. Prisiln i m oralizam podnosi sarno mist.i&­ nu.. eks-tazu;-On ne trpi ni ka I
444

ce. svoje pod ~~ tlo od straha oeL .ugod.e.. U odras lih...:.... Ono i]Jla zaglupliuiuQ u tj ecaj na dj etetovo zadovollstvo...rado m . .t;en.i./.tI1JIi karak ter ullravliSL izyrsivanj em radfl drljgj]l daj uci dobar pri~ ne odredu ;uci proizvod i m etodu Tact;: To zahtijeva sposobnost da se podnosi vegeta tivno stni}anje i da se nekoga ostavi da se p repusti samome sebi. Neurotski kara!te~J~v~ !!!..a nje ograngen lJ~vome radu.- NJ e.gov.:a 6.ioloska energija j e ugEivnom utr osena na ~tklanjanj e nastra nih fantazij a., Neurotska ~metr.Di'- ra,du ima SvO'je ko rlj e~ u .1£jvoj upotrebi bioloske energije. U,pravo - iz istog razloga r ad neurotskog karaktera, bez ob zir a na to ko­ liko ovaj m oze biti potencij alno bogat, automatican je i neve­ seo. K ako je neur otski karakter nesposoban za iskreno odu­ sevljenj e. on ce (ako je, na p r~m j er , odgojitelj) dj etetovu spo­ sobnost za odusevlj avanje smatrati »nedolicnom«. Na prisil­ no n eurotski nacin, ipak. on nastoji da odredi rad drugih. E mQ~ionallno okuien i bolesnik mrzi rad, jer ga osj eca ka;o t eret. Za toOi1o}ezi od -svake-odgovornos tf, a na rocltoo malin. poslova koji zahtijevaju strpljenje. On moze sanjati 0 p isanju neke znacajne knjige, 0 slikanju nekog j,zvanrednog umj etnickog djela, 0 voaenju farme itd.; meautim, buduci da j e nesposoban za rad, on se kloni sustavnog r
445

ludila«. ne sarno d~u }zljecive u n.?c~l!:L-vec s.u SPosobne da....... r:..a zviju iz.uzetne sposob nosti'Za rad~ spolnQst i intelektua~ ak~¥nosL Ovo nam ponovo pruia pri~odu da naglaSimo da p OJam »cuv·s tvena kuga« ne p odrazumIJeva pogrdu iIi omalo­ va.zavanje. Tijekom svog gotovo t ridese tgodisnjeg biopSihija_ trijsk og r ada, uvjerio sam se da je sklonost cUvstvenoj kugi up ravo znak za to da je odnosna osoba obdarena vrlo Ye­ likim kolJcina ma bioloske energije. Bas je, zapravo, visoka napetost njezine bioloske energije ono 5to cini da doticna osoba oboli od cuvs tvene kuge, ako se zbog krutog karak_ 't ernog i miSiCnog oklopa ne m oze r azviti na prirodan naein. Taiko zara.zena osoba j e proizvod autoI'1ta l1Ilog prisilnog 0<1. goja; zato s to raspolaze vecom darovi toscu, s kOjom nije rnsta p os tigla, ona se p risilnom odgoju osvecuje daleko uspje5nije o d mirnog i rezigniranog neurots.k ogkaraktera. Ona se razlikuje od genitalnog karaktera utoliko sto njezina pobuna u drustve nom smislu nema nikakva ci,lja i zato je n esposobna da p ostigne bilo kakve racio nalne promjene na bolje. Razlikuje se od neurotskog karaktera utoli;k o stQ__se.__

ne miri sa sudbinom. .

Genl1allif karakter ~adzire svoje ,r ea!kcije cuvstvene kuge na dva nacina: (1) BuduCi da je struktura njegova karaktera poglavito racionalne naravi, on osjeca svoje vlastite zarazne reakcije kao tude i besmislene. (2) On je toliko ukorijenjen u racionalne procese, da odmah sluti opasnost po svoj ii. votni proces koja bi mogla p roizaCi iz njegovih iracionalnih sk!lonos ti. On je, prema 'tome, obdaren sposobnoscu da se kontrolira. Osoba zar azena cuvstvenom k ugom, naprotiv, iz. vlaci tako mnogo sekundarnog, sadistickog zadovoljstva iz svog vlas titog ponasan ja, da je nedostupna bilo kll'k'/')j ko­ rekturi svog ponasanja. Djela zdrave osobe teku izravno od zaliha bioloske energije; djela ,k ugom zahvacene osobe po­ tjecu iz istog izvora, ali ona moraju svaki put probiti ka­ rakterni i miSiCni oklop i u tom procesu najbolj.i motivi pos ta ju protudrustvene iracionalne radnje. U svom prolasku kroz kara'k terni oklop d je latnosti mijenjaju svoju funkciju:

-

receni ~!n DJiti oslobada energrju orgasticki niti daje racio­ nalnO samopouzdanj e- Ovaj »neuspj eh« omogucava nam da shvatimo neke od pr oturjecnosti u strukturi osobe pogodene cuvstvenom k ugom. Takav bolesnik ima jaku zelju da voli; nalazi zenu za koj u vjeruje da je m oze voljeti·; pokazuje se nesposobnim za takav dozivlj a j; to ga odvodi u sadisticki bi­ jes probiv sebe ill protiv zeljene zene, bi'j es koji nerijetko zavrsava u morstvom. U osnovi, p r ema torne, ._bole21i ka ob Qlj..eLag_od....em~;_.~w_ _

kuge obiljezava proturiffle..J.?,met1.u jgk~ zelje za zivotom i .!1esposobnosti (zbog oklopq) djJ. Ilostigne odgovarajuc5e ispu­ njenje svojih zivotnih Zelja. yazlj ivom promatracu je evrop­ ska iracfonalnost bila jasno obilj ezena ovi m p roturjecjem: S logikom p risile, najbolje namiere doveIe su do razornih ·ciljeva. - Ja vjerujem da ce se opisani mehanizam emocionalne kuge moCi jednosta'Vlrim 'llaOinom d emonSitrirerw na tipu gangster a ako se ne b u de iSlo sarno za tim da se ispita rezultat gang· sterskog djela, nego da se istrazi i kocenje racionalnih im­ pulsa, s to djelu bas daje pecat emocionalno bolesnog dj ela. Pokusaj mo sada ispitati ove ralilike na jednostavnim pri­ m jerima svakodnevnog Zivota. Uzmimo k ao prvi .p r imjer borbu za dijete koja se obicno odigrava kada r oditelji podnesu tuibu zbog razvoda braka. Mozemo ocekivati tri reakcij e: racionalnu, sputanu reakciju .neurotskog karakter a i reakdju ouvstvene kuge. a. Racionalna reakcija

Otac i m aj-ka se bore za zdrav razvoj djeteta racionalnim dokazima i sredstvima. Moguce je da ·se oni u nacelu slazu tada je la:ko; ali, takoder je m oguce da ce oni imati vrlo razlicite misli 0 toj stvari. Ipak, u inter esu djeteta, oni ce izbjegavati podmukle metode. Govorit ce otvoreno s d jete­ poticaj pocinje razboritom namjerom; oklop onemogucuje

tom i dopustiti mu da samo odluci. Nece dozvoliti da njima glatko i organsko razvijanje poticaja; kugom zahvacen ka­

upr avlj aju sebicni interesi (sto se tice posj edovanja djeteta); rak ter osjeca ovu prepreku kao nepodnosljivo kocenje; po­

umjesto toga, vodit ce ih d jetetove sklonosti. Kada je jedan ticaj mora najprije probiti oklop da bi uopce postao oeit;

ili drugi roditelj alkoholiear ill dusevno bolestan, ovaj ce u ovom se p rocesu gube prvobi tna namjera j r acionalni cilj.

podatak biti saopcen d jetetu kao nesreca koju t reba hrabro Rezultat akcije sad rii malo od prvobitne raoionalne namje.

podnij eti, brinuci se sto je m oguce vise da se postede dje· r e; on j e tOCan odraz razaranja koje se moralo primijeniti

tetovi osjeeaji Mo tiv ce uvi 'ek bili sprecavan 'e da se d 'ete_- _ . r a di probijanja oklopa . SurpvJLs.tokui en0L- bolesni~a raz­ . mjerna je neuspje.bu pxLprabija~_i-ka.r.gJggJ1()g__ tu nanese steta. :2:rtvovanje oso lllteresa odreduje zauzi­ -P.k/..aJLa. Labavljenje oklopa je nemoguce, jer kugom opte­ manje takvog stava-. - ­

446

441

b. Karaktero-neurotska reakcija B orbu za dijete koce svakovr sni motivi, uglavnom strah od javnog miSIjenj a ali i drugi. Prilagodivanje javnom miSIjenju u toj je borbi vaznije nego za stita djetetovih interesa. U tak vim Sporovima karaktero.neurotski rOditeIji se zadovo. Ijavaju uObicajenom praksom : dijete ostaje s majkom u svakom slucaju iIi se, p alk , obraeaju sudu da donese odluku.

Kada je jedan od bracnih drugova pijanica iIi je dusevno balestan , tada postoji sklonost k Zrtvovanju, k sakrivanju

b. Karaktero-neurotska reakcija

cinjeniea, s poslj edicom da i dijete i d rugi bracni partner pate i bivaju ugrozeni : RCJS.yod se izbjegava. Mo tuL njiho.va ___ pona_s anja je sazet u r ecenici : »Ne zelimo _da iza~OJli: ciju pai nju.« _Nj ihov je sta"L odre4en mir.eJ1jel1J~

Neyjera se tmLQilQ ma zobist itkLilLoklop--i s.kLi.Yf~j e_da se ona _UWle k m an ju. I'ostoji veHki strah od odvajanja. Mi­ r enjesa sudbinom , bijeg u neurotsku bole st Hi alkoholizam i his tericn i napadi tipicne su reakcije.

e. Reakcija cuvstvene kuge

c. R eakcija t uvstvene kuge

Spasavanje djeteta je uvijek prividan i, kao sto posljedice pokazuju, neispunjen motiv. Stvaran _ motiv ie~ti se_ partneru liSavajuci njega iii 11'jr;rzadovqJjstva da ima..dijele,--_ Zato, u borbi za dijete jedan partner pribjegava klevetanju drugoga, bez obzira na to da Ii je on ili ona zdrav ili boles tan. Odsutnost svakog obzira prema djete tu pokazuje cinjeniea da se njegova ljubav Za drugog roditeIja ne uzima u obzir. K ao sredstvo za otuaivanje djete ta ad jednog ili drugog ro­ diteIja, kai e mu se da j e njegova maj ka iIi otac alkoholiear ili dusevno boles tan, tvrdnja koja obicno ne odgovara cinje­ nieama. Naravno, pri tome dijete najviSe pati; motiv je osve. ta partneru i vladanje djetetom. Nema iskrene ljubavi za dijete. Postoji velik b r oj varijaeija ovog primj era, ali njegove

osnovne erte su iste i one s u od opcedrus tvene vainosti.

Pri donosenju odluka raeionaln i pravni red bi morao dati

prednost takvim r azlikama. M oie se pretpostaviti da ce

doCi do znacajnog porasta broja razvoda braka; i moje je

miSIjenje da je samo isp ravno izucen psihijatar i odgr>jite!j

sposoban da mjeri Opseg s tete uzrokovane samo reakcJjama

cuvstvene kuge u slucajevima ra zvada .

Da navedemo drugi p rimjer iz podrucja privatnog iivota

u kojem cuvstvena kuga bjesni daleko i siroko: nevjernost

Ijubavnog partnera. a. Racionalna reakcija

U slucajevima u kojima jedan od partnera u lj ubavnom od­ nosu zeli da bUde iIi jest nevjeran , zdrava osoba reagira u nacelu na jedan od tri nacina: zbi.Jjsk,im odvajanjem od

448

partnera; natjecan jem i pok usajem da se povrati partnerovd Ijubav; iIi podnosenjem kada drugi odnos nij e suviSe ozbi­ Ijan te ima privremeni karakter. V takvim slueajevima zdra­ va osoba ne bjezi u neurozu, ne postavlja nikakve zakonskc zah tjeve i E,0kazuje Iju tnju samo a1
U praviIu, nevj era se ne javll ja iz IJu:bavi za drugu osobu vee zb og toga sto nekome dosadi njegov partner iIi mu se hoee osvetiti. Povrijedena strana pokusava da zadd i part­ nera u kuCi, da ga smrvi histerickim napadima, da zavlada nj ime seenama najnize vr s t~, iIi ga cak da pratiti od de­ tektiva. Bijeg u alkoholizam cesto se javlja kao sredstvo da bi se surovo postupanje s pal"1tnerom moglo lakse provoditi. Mo tiv nije ljubav za partnera vee zed za vladanjem i posje· d ovanjem . - Reakcije cuvstvene kuge cesto prevladavaju u tragedijama ljubamore. U danasnje vrijeme ne postoje ni medieinska ni drustvena ni zakonska glediSta i m jere koje uzimaju u obzir ovo sirako i b ezutjeSno podrucje zivota. Prijedimo sada na osobito dojmljiv i tipican naCin reagi­ ranja cuvstvene kuge koji cemo oznaciti kao "specificna

reakcija kuge «. Specificna reakcija kuge ima narocitu sklonost da se slu­ zi seksualnim, tj. moralistickim, klevetanjem. Ona d jeluje poput projektivnog mehanizma u maniji proganjanja: ovdje se, _.n aim~slr.ani JgeL~r~lLpotic;iij kojj _probij~ okl£~. . premie~ ta ~a-.9sob~i li.pr:~c!.l11~te u vanj skom svijetu . Ono sto je u stvarnos ti unutrasnji poticaj, pogresnos e tumaClkao vanj ska pJiietni
449

nma tu pogresku sto je ovakve projektivne m ehanizme ogra· ruci!a na dusevno oboljele. Ona je presla preko ·toga da up rarvo ism m ehanizam U obliku specificnih reakcija kuge prividno normalnih Ijudi, bjesni u drustvenom zivotu. 0 tome ce sada biti govora. Biopsihicki m ehanizam je slj edeCi: prisilni _ m~aIizam u odgoj~ j-1J~iv.otu--S1vara spQlnu ,p ohotljivost, koj a nema""": ~ve veze s prjrodnom potrebom za l~uba uj i tvori pravi ...,...ss;kundarni poriv, popu t, na primj£',_sadizma iIi mazohizma. Kako j e vegefa tlvna ziVost u prirodnom dozi~ljaju ugode zakdIjala, p ohotij ivost i zed za spolnim ogo:llaJ;an3e.m. po~ je neolJJ.!Z§a:Qa sekundarna potreba. I sto tako kaQ stO-du. sevni boiesnik p rofiCirasvs>ja vegetaTivna struja,nja i svoj~ perverzne po ticaje na druge osobe i dozivijava ih kao 2ri­ jetnju kojp. iz njih potjeee, kugom zar afena osoba proJkI ,svoju vlast1tu Jpohotu i nastr anost na druge O S9b ~. _Z~zliku od dusevnog boiesnika, ona viastite poticajekoje proJicira na drugu osobu ne dozivljava mazohisticki kao prijeJnLll, nego se sImi ogovaranjem na sadistieki nacin, da h i, U vlg.H i­ t oj ol:>rani, n a tovarila na druge one s.to ne 'smije vidjeti na sebi. Ovo vrijedi za prirodnu genit
450

kakvo, ali oni jako uZivaju da jedan drugome citiraju kla­ sien Uteraturu. U isto vrijeme, puni su cinizma. Smatraju se mu odernima , liberalnima, slobodnima od svih konvencija. Nesposobni za ozbiljne doZivljaje, gledaju na spolnu ljubav kao na vrstu dj ecje igre. provode ljetne pr azruke u z3!jedni­ cama , m uskarOi.ci i zenskice five zajedno. Noeu dolazi do ves zabava, bas do tih »dj ecjih igara«. Za vrijeme do­ elih 0 tim djecjim igrama zbijaju se sale vescIo i vrlo

nlcka inteligentno. Mozda ce dvolicnim aluzijama n;;tgnari »gresnu

zenu« da se zacrveni. Sve je to uvelike dio danasnjeg »slo­

bodo umnog« i »nekonvencionalnog« naCina iiv ljenj~. Netko

je »veseo«, netko ima »humora« . Netko samo natuca kako Je

cesto sudjelovao u »igri« prethodne nod; a netko daje na

znanje, sve u "duhovitim« govornim figurama, da je bilo

»vr lo zgodno«, da je ona bila »carobna« itd. Ozbiljan slusa­

lac, koji je dobro upoznat s beznadnom seksualnom bijedom

Ijudskih masa i razornom ulogom seksualne neozbiljnosti,

odlazi s utiskom da je pohotljivosti ovih individuuma uzrok spolna glad zbog orgasticke nemoCi. Za takve kultivirane »boeme« tipicno je da u ozbiljnoj spolnoj ekonomiji, koja se pozrtvo vno bori s cuvstvenom kugom u masama, gledaju sablasni proizvod bolesna uma. Ali ovi mladi »geniji« su dobro upuceni u umijece »visoke politike«. Uvijek naklapa­ juCi 0 kulturnim »vrijednostima« koje se moraju visoko drzati, oni bjesne Cim netko njihov govor 0 kulturnim vri­ jednostima pocne prevoditi u drustvenu akciju medu rna­ sa ma. Jedan taik av boem sreo je zenu koja je zeIjela doCi k meni na ucenje. Prirodno, poveo se razgo vor 0 mojem radu. On joj je dao lijepo upozorenje, rekavsi da k meni ne bi po ,ia0 ni svog najboljeg prijatelja ni svog najgoreg neprijatelja, jer sam ja, rekao je, »vlasnik jayne kuce bez dozvolc,< . Ali se, za sva,ki slucaj , odmah osigurao primjedbom da sam vrlo sposoban klinicar. Ova kleveta, p o uzoru specificne kuzne reakcije brzo se prosirHa. Ipak, i ena je dosla k meni da uei spoino-ekonomsku pedagogiju i uskoro shvatila ono sto nazivam euvstvenom kugom . Tesko je u takvim situacijama zaddati ob jektivan i ispra­ van stav. Covjek se ne smije prepustiti poticaju, koji se jav­ enu m lj a spontano i razumljiv je, da istuce takvu kugo zaraz n osobu, takO da je prode volja da klevece; napoko , valja sacu vati Ciste ruke. Ne obazirati se na dogadaj na dosto­ janstven nacin , u pravo je one s cime kugom zarazena osoba racuna kako bi mog la nastaviti da nesmetano tjcra svoju dru~tvenu nepodopstinu. Ostaje otvoren put da :;e tal
451

njezinoj vlastitoj razini a ne medicinski. P rema tome, do­ pustamo da stvar ide svojim tokom. Tako se dolazi do toga da se stvar prepu sti da ide svojim tdkom, ali se pri tome izlaiemo opasnosti da sli eno formirani kuzni bolesnici uzmu stvar u svoje ruke i da se m edu njima nade neki znanstveni povjesniear te da tako bud em o, uz »autoritet strucnog pisca povijesti«, predani potomstvu kao potajni v,lasnici javne .kuee. zelim ovdje odmah dodati da je za mene prostitutka s pristojnim karakterom drustveno i Ijudski prihvatljivija od kakve kugom zahvaeene osobe. Prostitutke se ne pretva­ raju; drustveni uvjeti, materijalna oskudica i prevladavajuei drustveni kaos vode ih u zanimanje koje zahtijeva od njih da zadovoljavaju ·spolne potrebe mornara i vojnika, tj. Ijudi koji rizikuju svoje zivote. Bezbrojni prineevi i sveeenici mo­ rali su posjeCivati jayne kuee da bi zadovoljili svoje potrebe iii izbjegli svoju bijedu. Ovo nije ni prigovor ni pohvala, vee sarno utvrdivanje cinjenice. Ta je stvar vazna utoliko sto je cuvstvena kuga uvijek uspijevala u tom da pomoeu takvih glasina uniSti po~.tena i vazna nastojanja. Borba protiv cuvstvene kuge je drusr.veno neophodna, jer ona uzrokuje vise stete na Ovom s\'ijeru nego »deset tisuea topova«(. Citajte, na primjer, izvjestaj Friedricha Langea, velikog filozofa prirode, 0 klevetama ko­ jima je pionira prirodnih znanosti sedamnaestog stoljeea, de la Mettriea, izvrgnula cmocionalna kuga. U svom velikom radu Histoire Naturelle de ['Arne de la Mettrie je jasno Is hvatio bitne odnose izmedu osjeta oj fizioloskog poticaja i potpuno ispr avno naslutio i opisao vezu izmedu problema tijelo-duh i bioloskog spolnog procesa. Bilo je to suvise za filistre, koji su broj em daleko nadmasili odvazne i postene znanstvenike; prosirili su glasinu da je de la Mettrie bio u stanju da dode do takvih glediSta sarno zato sto je bio »ras­ kalaseni pohotljivac«. I tako je buduCim pokoljenjima pre­ nijeta glasina da je de la Mettrie umro od poslas.tica, koje je na pravi pohotan naCin jeo suviSe prozdrljivo. Ovo je, naravno, medicinska glupost. I vise od toga, to je tipican primj er kugom zahvaeenog prenosenja glasina .k oje, kada spopadne Ijudske organizme nesposobne za za­ dovoljstvo, postaje specificna reakcij a kuge i prenosi se na potomstvo, kaljajuCi bez r aZ'loga casno ime. Lako prepozna­ jemo katastrofalnu ulogu Ikoju igraju takve reakcije kuge u drustvenom zivotu. zelio bih spomenuti 'jos jedan primjer u kojem se projek­ cijsk,i mehanizam cuvstvene kuge, u obliku klevet e, jos jas­ nije ocituje. Vee u Norveskoj sam euo da krui i glasina da sam postao shizofreni bolesnik i proveo izvjesno vrljeme u

452

du sevnoj bolnici. S izvjesnim naporom uspio sam uCi u trag izvoru ove glas.i ne. Ka da sam dosao u Sjedinj enc Drzave 1939, utvrdio sam da je ta glasina vrlo rasprostranjena, mno­ go vise n ego u Evr op i, gdje je moj rad bio bolje poznat. V Am er ici je izvor glasine bio cak i nejasniji nego sto je bio u E vropi, ali su izvjesni zna'kovi jasno uka zivali da je p otekao iz istog evropskog izvora . Situacija nije bila lisena humora. Ubrzo nakon mog ras­ kida s Medunarodnim psihoanalitickim udruzenj em, oso­ ba Ik oj a j e prva zapocela ovu glasinu pretrpjela je zivcani slom i bila prisiljena da provede nekoliko tjedana u du­ sevnoj bolnici. Ovu Cinjenicu mi je neposredno saopeio sve­ ucilisni profesor koji je bio dobro obavijesten 0 situaciji. Oeito, zivcani slom je ovog klevetnika strahovito prestrasio. Nasao se u to vrij eme u teskoj situaciji: s jedne strane uocio je ispravnost mojeg razvoj a; s druge, nij e se mogao odvoj-iti od organizacije koja se ostro protivila ovom raz­ voju. Kao 5.to je uobicajeno u ovakvim sllucajevima, isko­ r istio je prilike da bi otklonio paznju sa sebe i usredo­ toeio je na mene kada sam bio u sredistu kriticke rasprc. Mislio je da sam uniSten, a prilika da mi zada j03 jcdan u darac bila je suviSe privlacna. Njegova reakc\j':\ bila jc posebna kugom zahvaeena projekcija. Nikada nisam bio dusevno boles tan, niti sam bio osuden na dusevnu bolnicu. No-sio sam sve do daTI3.snje~ dana je­ dan od najtezih tereta ikada naometnutih jednom covjeku, bez ikakva poremeea ja svoje sposobnosti za rad i Ijubav. Pos tati dusevno bolestan nije sramota. Poput svakog ps ihi­ jatra koji sam sebe postuje, i ja osjeeam duboku sirnpatiju za dusevne bolesni·ke i cesto se divim njihovim sukobima. Kao sto sam vee naglasio, dusevni bolesnik m i se cini da­ ,l eko ozbiljnijim, dalek? ?,liZim pravim funkcijama z.iv,ota nego sto su malogradam Ih drustveno o pasne osobe obol]ele od kuge. Ova ·k leveta trebala je da u nisti mene i moj rad i izazvala je brojne ozbiljne situacije 'k oj'im a nije bilo lako ovladati. S nekim studentima, na primjer , imao sam do­ d a tnih teskoea da ih uvjerim da nisam dusevno bolestan. V izvj es nim fazama vegetativne terap ij e, specifican meha­ nizam cuvstvene kuge se neizbjezno pojavljuje. Cim pacijent Hi ucenik dode u dodir sa svojim p,]azmatickim strujanji­ rna, javlja se jaka orgazamska tjeskoba. Dogada se da se na vegetO'terapeuta -gleda kao na >,prljavu « sekisuailnu s'VinjiJ. iill »ludog« covjeka. zelim naglasiti da se dva reakcijoa javIja TedoviJto. VeCilTI'a Iffiojdh st'1.lldena'ta je zaiSota cll'la 0 g'la­ smi. Nekli vidovri. Iteonije Is palne ekonomije ·su tako revo­ IlucionaJrni; da je kraj11'joe l'cilko cSamu teorilju 'sr'natmti. lu­

453·

j

o

r\'

~ 1,"-

"

dom. Moram reCi ovdje da su, kao posIjedica ove glasine, neke slozene situacije postale smrtno opasn~. Trebalo bi da postoje izriCite zakonske mogucnos ti za sprecavanje ta­ kvih posljedica kugom zarazene reakcij e. Sarno svojem kli­ nickom iskustvu moram da zahvali m da sam bio u stanju sretno prebrodit,i - uz vee postojece teskoee mojeg posla - opasnosti koje su proizasle iz glasine 0 mojoj dusev­ noj bolesti. Afera nije bila bez popratnih komicnih dogadaja. Kada je nekoliko godina kasnije uoeeno da moj znanstveni rad jas­ no pokazuje da nisam shizofreni bolesnik, rasirila se nova glasina, i opet iz istog izvora. Sada se govorilo da sam, sreeom, »ozdravio« od svoje shizo frene bolesti. Specificne reakcij e kuge se susreeu naroeito u podrueju politike. Za vrijeme posljednjih nekoliko godina uvijek smo iznova dozivlj avali da su diktatorsko-imperijalistieke vlade, sa svakom novom pob jedom zrtvi pripisivali upravo one ' namjere ~t o su ih same im ale a ·kasnij e i provele. Na pri­ mjer, govorilo se da je Poljska tajno planirala da napadne Njemacko carstvo, da to treba ocekivati, i zato su oprav­ davali Njemacku 5tO je napala PoJjsku. Napad na Sovjetski Savez »opravdavao« se na isti naein. Takoder su ilustrativni za ovu specificnu r eakciju kuge sada poznati "Moskovski procesi« protiv Len iinovih ranih sura·dO'ika. U tim je procesi>ma protiv opozici}s.kih funk­ cionara Ruske komunistieke parti ie podignuta optuzba zbog , veJeizdaje; okrivljeni su bili optuzeni da su poddavali iz­ ravnu vezu s njemaekim fasistima i zajedno s njima plani­ rali zbacivanje vlade. a nima koji su nesto znali 0 pro­ ~'losti ovih optuzenih , b ilo je jasno da su optuzbe protiv njih izmmjene. Ali 1936. nit ko nij e mogao objasniti svrhu tako ocite JaZ;ne optlrlbe. Rus ka vJada bila je dovoljno jaka da manie provi dnim dokazima ukJoni svaku nezgodnu opo­ ziciju. Tek 1939. ova ie zagonetka bila razja~njena , barem za one koji su vee bili upoznati s posebnim mehanizmom kuge. Godine 1936. govori lo se da su optuzeni poeinili upra­ vo onaj z) o~in protiv drfave koji ,ie sarna vlada u stvari po~inila 1939. Potpisala je sporazum s Hi tJerom koji Ie pred­ vidao rat s P oljskom i podiielila PoJisku s niemaekim fa­ ~istim a. Tek se tada shvatilo da je, klevecuCi druge, drlava usp jela da se opravda zboS! sporazuma s H itJerom, tako dobro u stvari da su im plikacije ove akcij e ostaJe nepo­ znate javnosti. Ovaj slucaj je bio jo~ jedna potvrda cinie­ nice da javnost dj eluje kao da nema pameenja. Takve poli­ ticke reakcije kuge u stvari racunaju upravo na iracionaI­ n ost u masovnom mmjenju. NiJe ovdje ni od kakve vaf­

454

nosti sto ovaj sporazum nije pomogao, 5to je konacno nje­ macka diktatura povela rat s ruskom diktaturom. Niti ·s u mogle naknadne racionalizacije promijeniti cinjenicu da je sporazum potpisan. Da navedemo jos jedan primjer iz .p odrucja cuvstvene kuge. Lav Trocki se m oran braniti protiv optufbe da je kovao zavjeru protiv zivota svojeg supam ika. Bilo je to ne­ sbvatlj
455

cija? Zar iracionalnost u dru ~t seze boko-. ar j e zaista m ogu e da milij uni odras tn raul1111 ~ -.I judi nisu toga svjesni, stoviSe, odbijaju da budu toga svje. sni? ~ '" Ova pitanja cine se neobicnima sarno zbog toga sto su ucinci cuvstvene kuge suvise fantasticni da bi se osjetiIi kao nesto zbHjsko. Ljudski urn ocito odbija priznati da takve apsurdnosti mogu prevladati u tako sirokoj mjeri. I ba ~ ta silna nelogicnost ovakvih drustvenih prilika predstav. lja njihovu najjacu zastitu. Molim citaoca da to protuslov. Ije izmedu golemosti i nevjerajatnasti emocion3!lne kuge uz. me najozbiljnije sto moze. Cvrsto vjeruj em da nijedno dru· zIo bilo kojeg opsega ne moze biti uklonjeno dokle : \1 stveno god javnost odbij a da spozna da ta besmislenos,t doista po. \ stoji i da je taka golema da se ne vidi. U usporedbi s veli­ cinom drustvene besmislenosti, koju neprestano hrani du­ boko ukorijenjena cuvstvena kuga, osnovne dru ~ tvene funk­ cije ljubavi, rada i znanja, k oje upravljaju zivotnim pro­ z- ' C' cesom, cine se neizmjemo malenima; one, s tovise, u jed­ :1 [ nako tako golemoj mjeri izgledaju smijesne. U to se lako \mozemo uvjeriti. Na temelju duge i opsezne lij ecnicke praik sc znamo da, rna kako da je nerijesen, -problem spolnosti mladlh igra neusporedivo vecu ulogu u formiranju nasih drustvenih i moralnih ideologija nego neki tarifni zakon Hi nesto slicno. / Zamislimo da parlamentarac, koji je uz to i lijecnik, za­ trazi od svoje vlade da problem puberteta iznese na sjednici parlamenta i da se 0 njemu raspravlja kao sto se rasprav· Ija 0 tarifnom zakonu. Zamislimo, nadalje, da ta ista istak· nuta osoba pribjegava opstrukciji u parlamentu, (tj. da drZi beskonacno duge govore), jer je njen zahtjev odbijen. Vjerujem da ovaj primjer na jednostavan nacin pokazuje I osnovno proturjecje izmedu svakodnevnog zivota i admini­ strativnog ob lika koji n jime vlada. Ako tu stvar razmotrimo mimo i ob jektivno, naCi cemo da nema nicega vrlo rposebnoga oko zakonske rasprave 0 problemima puberteta. Svatko je, ukljucu juCi svakog clana parlamenta, prosao ,k roz pakao mladenacke neuroze izazvane spolnom frustra· cijom. Nijedan drugi sukob ne moze se po veliCini i vaz­ nosti usporediti s ovim. To je problem ad opcedrustvenog interesa. Razumno rjesenje teskoca puberteta ukloIlilo bi jednim udarcem mnostvo drustvenih zala kao sto je mh­ denatka delinkvencija, skrb za mentalno oboljele, nevolja razvoda brakova, bijeda odgajanja djeteta itd. - tisuce formalnih budzetskih programa i tarifni sustav,i nikada se ne mogu calk ni priblieiti ovom problemu.

~

jt:,~

--'

\If

I

J

\

456

Stoga zahtj ev naseg.. Clana par Iamen ta smatramo nesum­ njivo razboritim, naprednim_i korisnim, tJ isto vrijeme, me­ dutim.. sami ga odbacujemo. Nesto se u n ama protlVitrno­ gucnosti jayne, parla mentarne raspnive 0 tom predmetu. Ovo »nes to« je upravo ucinak i namjer a drustvene cuvSltve­ ne kuge, koj a stalno t ezi da -oeuva sebe i svoje inst ifuClje. Ona j e povukla ostru granicu izmedu drustvenog i pri vatneg- Zivota, i potonjem je osporen pristup javnoj plat­ formi. S luzbeni zivot je aseksuaIan na povrs'iili a pornograf­ ski ili nastran .rspod povrsine. Da ova opreka -ne postOjI, sTU­ zbeni zivot bi se odmah slagao s privatnirg ziv otom i foeno odraiavao svakodnevni zivot u veIiklm drustvenim oblici· rna. Ovo ujedinjenje svakodnevnog iivcita i dhlstvenih in­ stitucijab1IOor)edn_ostavn~Io s lozeno. Tada bi, me­ c1utiIJh-autom~!!>.ki nestalo- one E9drucje u drustvenom okvi­ ru kO-je ne sarno sto ne pridonosi OCU\l.'l!!Ju aruStvenog ii­ vota, vee g3: povrerneno dovodi do ruba ponora. To podrjlc.j.e mozemo nazvati .1?.vjsoka-p-olitika«. ~ Nastavak jaza iz medu stvamog zivota zajednice i njclle sluzbene vanjstine jedan je od zestoko branjenih ciljeva euvstvene kuge. Ne postoji drugi naCin da se objami ci· njenica da cuvstvena kuga uvijek pribjegava sili oruzja ka­ da se ucini napor da se dotakne taj jaz na objektivan i razuman naein. Predstavnici visoke poIitike, bilo da su osob­ no pogodeni iIi ne, uvijek pokusavaju da osujete rasprosti­ ranje spolno-ekonomskog spoznavanja odnosa izmedu co­ vj ekova bioloskog organizma i drzave. U svojem najblazem obliku, njihovi napadi su nesto poput: »Ove 'spolne filolO­ fije' su nemoralni eirevi na drustvenom tijelukoji se otva­ raju od vremena na vrijeme. Istina je da ljudska zivotinja ima spolnost, ali to je sarno za zaljenje. Konacno, spolnost nije sve u zivotu. Postoje drugi, daleko vazniji, problemi, na primjer ekonomija i politika. Spolna ekonomija pretje­ ruje. Bilo bi nam mnogo lakse bez nje.« Ovo je uobieajeni argument, a njegove se neke varijacije redovito susreeu pri lijecenju neke osobe od biopatije i cak pri podueavanju studenta. Uvjereni smo da taj argument proistjeee iz orgazamske tjeS'kobe i da je njegov cilj da sprijeCi uznemiravanje rezigniranog stava neke osob-:!. Suo­ cen s is'tim a>l1}U111~D:tom na javnom skupu 0 dU'sev:nd~ jeni. ( ovjek ne moze r azoruzati zagovornike Imlt).lI'.iu1il-dPt­ gih »vrednota« ukazujuci na njiho\l.. oliobnL QklQp i s~rah od ugod~. §P9 1ni e!-~momist Ikoji upotrijebi J:akav pri's tup i~lao oi-skup prativ sebe, jer protivni~ s~polne ekonomijedUl!U s. skupom OVUKarak
457

Postoji neoboriv, cisto logican protudokaz koji je, na te­ melju naseg iskustva, uspjesan. S laiemo 's e s protivnikom : spolnost nij e Sve u ZlvotU. Cak dodajemo da u zdravih Ijudi spolnost nije predmet razgovora iIi srediste n jihova razmiSljanja. Ali ka:ko objas_ nja vamo da spolnost, koja n ije sve u zivotu, zapravo zau­ zima najvainije mjesto u covjekovu zivotu i miSIjenju? Ova se cinjenica ne moze poreci. Da navedemo jos j edan pri­ mjer da to pokazemo. Kruzenje pare u tvornicki m cijevima je neosp oran predu_ vjet za rad tvornice. Medutirn, radnici u tvornici jedva da i pomiSljaju na kruien je pare. Njihovu paznju potpuno zao. kuplja njibov posao. Energija koj u stvara para »nije sve« u tvornici. Postoje druge vai ne stvari, npr. izra da ,s trojeva i sIicno. Zamisnmo da se iznenada zacepi j edan Hi vise pal". nih ventila. Dotak energije stvarane parom odmah bi pre­ stao. Pokretni klipovi hi staIi; kotaci se vise ne bi okre­ tali; rad ne b i dolazio U obzir. Svi bi radnici moraIi hitno usmjeriti painju na sprijeceni tok pare u cijevima. Sve bi razmiSIjanje bilo usredotoceno na jedno pitanje: kako lIla najbrZi nacin ponovo uSpostaviti redovito kruzenje pa­ re. ZamisIimo dalje da neki r adnici 0 toj situaciji pocnu raspravljati ovako: »Ta prokleta teorija 0 topIini preuve],i­ cava ulogu pare. Is tina je da je para potrebna, ali ona je daleko od toga da bUde sve u tvornici. Zar ne vidite da ima drugih stvari 0 kojima se treba brinuti? $to je s eko­ nomijam?« V slomu poput opisanog, ovim »mozgovima« bi Se sarno nasmijaIi, i brzo bi se pokusalo ukloniti osnovni poremecaj u kruzenju pare prije nego sto se obrati paznja na »druge stvark Nebi imalo nikakva smisla raspravljati 0 mteresima ekonomiie kada su parni veThtili zacepIjeni. Ovaj pdmjer pokazuje prirodu spolnog problema u na­

sem drustvu. Tok bioloske energije, tj . spolna energija, je

poremecen u vecine Ijudi. Biosocijalni mehanizam drustva

zato funkcionira lose a katikad nikako, pa imamo neraz.

borite politicare, neodgovornost na strani masa, biopatije,

umorstva - ukra tko, emocionalnu kugu. Da svi liudi ispu.

njavaju svoje priro dne spol ne potrebe na prirodan nacin,

'Mlo bi malo govora 0 spolnom probtemu; ne bi postojao

spolni problem. Tada bismo s pravom tvrdHi da poSitoje

»i druge stvark Buduci da je spolna ekonomija zainteresirana da vidi ove takozvane druge stva ri ka ko dolaze k sebi, ona trosi mno/!o vremE!na i napora pokusavajuCi da ukloni osnovni problem. _CinJenica da. se dan~ Sve o~.re.f~ ~ti. __ _ naj sigurniji je znak eta postoji jak-poremecaj ne sarno u _ _

458

---

-

tQk.!:L~~lne. eneq~ije

Ijudske

zivotini-e..~.k.a:cw2osLj.ed.i«a

o\'Q~ p or:emecaj.a,-1L!!i ~govu

QiQsocij alnorn _iYn!);,ciojJiraqj.u. Spolna danomija.ieli da otvori ventile koji spreeavaju tok bioloske energij e u Jj uds·koj 2ivotinii, .da _hLll1ogIe~ funkelo­ nirati dr uge vazne stvari _ kao_ ~-to je bistro--I:aZmi slj~nj~ priro dna skromnost i z ado~(~.!1~v~ utj rad, _a p orno,grafsl@ spolnoot ne bi 'vii~a'Uzima~ a neCi je cjelok upno razmisljia­ nje, kao sto j~ da~ s lue~j . _ ._______- Ovaj poremecaj toka energije ima dubok ucinak na os­ novi biosocijalnog fu nkcioniranja i na taj naem upravlja i vremenskim ogranieenjima i viSim funkcijama Ijudske zivo­ tinj e. Vjerujem da osnovni bio!oski kar akter ovog poreme­ eaja ne shvacaju u njegovom punom opsegu i dubini eak ni neki seksualni ekonomi. A da bismo se ukra tk o obavijestili o toj dubioni i 0 odnosu seksualne ekonomije prema dru­ gim znanostima , eva opet jednog primjera: us ~mo @rodne ~nosti , koj ~ zanemaruju ovaj .2 S­ novnibiQQIki RQreme.ea i_ sa-SK'u jiiilOm.. inZen.ieLiI- na zel iez­ nici. Zamislimo da ovi i~zenieri piSu tisuce slozenih tehnic­ ki-n--Kn jigaopisujuCi konstrukci ju vlakoVa , n j ihovu veiThinu i gr~4:u vratab rozora, siedafa i prostora za spavanje,yo­ seban kemijski sa_staY zeljeza_l drva , jaeinu kocnica, !?q:;inu koj om ovi '1~ l<;Q.vi tr eba da putuju _i vremenskLrjl~QITd, Sta-ruceo--SYaklL!2Qj.e.dino.sLs.va.ke- poj-e-d-iRe-p-ruge,--U· -S\CakQL k niizi, medutim, ovi inzeni ~r.i rec;l_2'{Lto ispu sta iu jednu po­ jedinost - ne s-p ominju dina1'!!.iku 2are. p rirodniaci n isu upoznatl - sp roucawiemrunkcionalnih zivotnirh procesa. OnL s~Q.rema !Qiile m o@ us poreditL s Qvim m-zefi i~rima:-Sek­ sualni ekonomist ne maze vrsiti svoi posao ako u potpu­ noSti ne shvaiiCia ] e- on inzenier clpar al a. _ Ni1e nasa-----P-D.gx:e_sk~_~~.J;e , kao inzenjeri zivog, aparata. _p-rvo i na iprije bavimo_biQ.~eksualT!.om energi iom. Nemamo ni ni]~ manieg razloga da se oSlecamo poni zenima zbog toga. Bas naprotiv: imamo sve r azloge da budemo ponosni na nag ,/ tezak zadatak . Netko ee pitOJti zacu deno kako ie moguce da se tako pot­ puno p revi di~ bolest koja je uniStavala covi ecanstvo taka dugo vremena. '_Ona j tko je zasao do sa.,!lle srii cuvstvene kuge zna da je_ skrivanje diD njezine _nriroae:-Ona d u wte-swr u spi eh nemogu cnosti da se do n ie dode. da se kroz niu vi di , da se a na s'hvati - sve je to dio n iezina cilia. Vee sam r aniie naglasio da je bolest suviSe ocita da bi privukla p aZniu. (Hitler: "Sto ie veca laz. to ioi se spremniie vie­ ru ie.«) Priie analize karaktera niie b ilo znanstvene metade za o tk rivan ie i raZ01!krivanie cuvstvene ku!!e. Politika i izraz poli ti ~kog miSljenja cinilo se da ima posebnu vrstu raz­

fJVotnog -

459

loga; bili smo milje udaljeni od p omis li na iracionalni ka­ rakter pO'Iiticke kuge. A sarna cuvstvena kuga ima,la je nad­ zor nad najvaznijim drustvenim institucij ama i bila, stoga, u mogucnosti da sprijeci prepoznavanje njezine naravi. Moramo se baviti cuvstvenom kugom svaki put kada lije­ cimo biopatije i svaki put kada m oramo restrukturirati na­ stavnika iIi lijecni'ka. Tako, calk i pri ispunjavanju ovog obra­ zovnog programa, cuvstvenakuga prijeci nase napore u obliku reakcija otpora karaktera. Na taj nacin ucimo je klinicki, i na ovim iskustvima temeljimo nasu tvrdnju da nije ostavila nijedno Ijudsko bice nepovrijedenim. Takoder ucimo 0 nj ezinoj prir odi kroz tipicne reakcije znanstvenih otkrica org onomij e. Ca'k i ako oni pogodeni cuv­ stvenom 'kugom nl-su neposredno pogodeni posljedicama na. sega znanstvenog rada, cak i a ko su oni vrlo daleko iIi neupoznati s predmetom, oni su neka ko naslut ili i osjetiH prij etnju od razotkrivanja cuvstvene kuge dok se zbiva u tihim uredima 'k araktero-analiticara i orgonskih terapeuta. Usprkos cinjenici da oni nisu neposredno pogodeni, rea· girali su klevetom i posebnom reakcijom kuge mnogo prije nego sto je pojedini orgonomicar i pomislio da je pred od­ lukom da se u'k ljuci u najtezu borbu koju su lijecnici i nastavnici ikada poduzeli. a vo cemo podrobno obraditi u razmatranju 0 obrazovanju Iij ecnika i nastavnika. Ovdje je sarno vazno da se da vrlo temeljit opis opcenitih znacajki cuvstvene kuge, tako da svatko moze biti u stanju da ih raspozna u sebi i u drugima. tUYs.t~~a.- i e_ Y'rnjela dobra p rikriyenilU q ....1UWU1­ ziranim...akcijama pre.duh.itl:1ti mog]1¢,a o1lQta. D jelova,la je poput otmjeno obucena ubojice l\.ome se skida .J>r inka Cuv­ stvena kuga je bila uspjesna kroz vise od jednog desetljeca; gotovo je uspjela da osigura sebi opstanak za stoljeca koja dolaze ....QmLbi zaist'! likovala da nije postala tako razoma i bucnoo.c ita kao diktature i masovna..zaraza. Pokrenuh je rat nezamislivih opsega i pridonijela trajnom, svakodnev­ nom umorstvu. Pokusala je da se sakrije iza vrlo zvucnih »ddavnih interes a« i »novih redova«, iza »tisucugodiSnJih carstava« i »rasnih zahtjeva«. Godinama joj je yj eroxao psi­ hijatrijski bolestan svijet. Ali njezina_ dkla izda je bila su suviSe glasna. Povrij edila je prirodne osjecaJ~z~ Jivot svih muskaraca i. .iena. ne os tavlj ajuCi oni je_duu p o_wQiCjl i pi jedno zaniman je uedirnutfma. P oja\Ce-.koi e sUJ araoktero­ -anall iticari i orgouski terapeuti naucilL da proucavaju i da se s .njima bore tako dobro kcoz.. ta-lro d u go- vr.emen sko razdoblje u tiSini svojih radnih soba iznen~d a 'sll-po~tal~ jedno s pojavamasvjetske katastrofe. r u ~c:l:lo~ve:...!

460

!

likom opse~ osn~~ znacajke bile su iste. Tako je sama cuvstvena kuga dosla u pomoc prirodnoj znanosti i radu nekolicine psihija tara i odgajatelja. Svijet je poceo da pita o svoj oj prirodi i da trai i odgovor . Ovaj odgovor dat ce se u skladu s nasim znanjem i svijeScu. ~~j.esna_o sQQ~__ ce otkriti cuvstvenu kugu u sebi i na.....taj nacin bolje shva­ lu ti sto uVIJ ek ponbvo gura svij et u tragediju. »Novi red« uvijek zapoeiI~j e _E. "Vla~tit6jkuci. R azotkrivanj e ovih skr ivenih a'ktivnosti i mehanizama izo­ p acenog zivota ima dva cilja: prvo, ispunjenje obveze prema

drustvu. Ako, u slucaju vatre, zapne dotok vade a netko

zna gdje je zapelo, njegova je duinost da to kaze. Drugo,

b uducnost spolne ekonomije i orgonske biofizike treba da

bude zasticena ad cuvstvene k uge. U Aus'triji 1930, u Nje­

mackoj 1932. i 1933, U Danskoj 1933, u Luzernu 1934, u Dan­

skoj i Svedskoj 1934. i 1935. i u Norvesko j 1937. i 1938. moj posteni rad na ljudskoj strukturi podvrgnut je napadima. Osvrcuci se unatrag, gotovo sam sklon da se osjecam za­ hvalnim za ove neopravdane napade, jer su ani okoncali moju dobronamjernu bezazlenost i otvorili moje oci za opcenito opasan, mada patoloski, sustav klevete i progona. /':: Kada lopov ide suvise daleko i odbaci svaki oprez, on . uvelike riskira da bude uhvacen i onemog ucen . Do prije ot­ prHike deset godina, ani koji su bili zahvaceni i Sirili. cuv­ stvenu kugu osjecali su se sigurnima. Bili su suvise uvje­ reni u svoju pobjedu. Mnogo godina, u stvari, izgledalo je da je pobjeda na njihovoj strani. Velika ustrajnost, duboko ukljucenje u eksperimentalni i prirodni znanstveni rad i nezavisnost za koju nezavisnos t od javnog misljenja mozemo biti sarno zahvalni - uCinili su njihovU pobjedu ne­ mog . cuvstvena kuga se nikada ne predaje niti po­ ucom civa dok nije opovrgla velika d jela, dok n ije zatrovala plo­ dove ljudske marljivosti, istrazivanja i postizanja is tine. Ne m islim da je uspjela ovaj pllit ili da ce uspjeti. Ova je po prvi put da je cuvstvena kuga suocena ne samo s poste­ nim stavovima vee i s neophodnim poznavanjem zivotnih pro­ cesa, koji uvij ek nadoknaduju u jasnoCi ono sto im ne­ dostaje u snazi. Snaga i uporna primjena orgonske prirod­ ne znanosti omogucila mi je da se oporavim od teskih i opas­ nih udaraca koje mi je nanijela cuvstvena kuga. K ada je to bilo moguce, cini mi se da je najtei i dio izvrSen . Sto se tice mene i moga rada, h t io bih citaoce nase (psi­ hoana li:t icke) literature zamoliti da razmisle a ovom jed­ nostavnom CinjenWkom stanju: Neu rotski psihoanaliticari iz­ javili su da sam dusevno bolestan; 'Pravolinijs,k i komunisti objavili su da sam trockist; u seksuaolnom smislu lakomi­

461

sleni Ijudi optuiili su me da sam n ezakoillti vlasnik jayne viknuti na Qvaj no.vi oblik lijecrucke aktivnosti. Naueit ce kuce; Ges tapo m e progonio p od izlikom da sam bOljsevi,k da sh vati cuvstvenu k ugu u sebi i u drugima i da valja (F.tH je UCIUlO isto. p Od izlikom da sam njemaeki SPIJUU)' iei u znanstvena sredg ta a ne na policiju, javnom tuzio.cu, vlastOlJublve majke zeljele su me predati p otomstvu kao za: ill vodi stranke. Ima policaj aca i javnih tuZilaca, pa ca'k i VOdlllka djece; sarlatani n a Po.1JU p SihiJatrije nazivali su spasilaca, ko.ji su zainteresirani za svla davanje cuvstvene me sarla tanom; takQzvani sp as lOci covj ecanstva nazivali SU u sebi i u drugima. J er PQlicija i javni tuiilac mo­ kuge m e novim lsusom ili Lenjinom. Ma ka,.Iw laskavi iIi nelas­ raju ipak da se b ave biopatskim zlQCinom, a oljudski spasi­ kavi bili ovi razni nazivi, toliko m ora biti jasno: nije vje­ i masovn im biQpatijama u covjeku. Od­ telj b espomQcno.scu r Oj atno da bib, buduci da sam jedna OSQba, mogaQ biti sada zelimQ da povu cemo. ostru granicu izmedu onih koji vlasnik jayne kUce, spijun, trockist, ShizQfreni bOlesnik i diskutiraju uz pom oc policije ipolitickih progona ili uz spasilac, sve u isto vr iJ eme. SVaka od Qvih aktivnosti is­ pomo.c znanstvenog raspravljanja. TakQ cemo biti u stanju p Unila bi citav zivot. Ali ja ne mogu biti sve to iz jedno­ da razlikujemo Qnog tko je pogoden cuvstvenom kugom stavnog razloga sto moji interesi i moja nastojanja leze na od onoga tko nije. V OVQm trenutku zeliQ bih naglasiti da drugom mjestu, naime u radu na iracionalnoj IjUdSkoj ne pocin jemQ rasprave ni 0 politici ni 0. policij i. Naprotiv, strukturi i u krajnje napornom r adu na razumijevanju ne­ pozdravljamQ svaki obli'k znanstvene rasprave; sto.viSe, Qce- /t' ,11 . davno otkrivene kozm iCke zivotne energije; oni Jeze, ukrat­ kujemQ je. £. I ~'j/ w"-~ ko, u p odrucju spolne ekonom ije i orgonske biofizike. Moi­ Vjerujem da je doslo vrijeme kada bespomocnost prema da ce ovo logieno razmisljanje pomoCi da se ukloni nespo­ razum u vezi sa mnom. cuvs tvenQj kugi pocinje da nestaj e. Do sada su se nj ezini napadi Qsjecali kaQ nesto stQ se mQze usporediti sa stablQm Veliki pisci i pjesnici opisivali su emocionalnu kugu Qt­ koje se rusi na zemlju iIi kamenom koji pada s krova. Takve kad ana uopce bjesni i borili se protiv nje. Oni koji su stvari se jednostavnQ dogadaju, i covjek je imaQ srecu i citali i uistinu razumj eli djela tih velikih .lena i muskaraca, o.s tao ziv i1i n esrecu i pao mrtav. Odsada znamQ da se stablo znaju koje podrueje oznaeavamo kao euvstvenu kugu. Na ne rusi slucajno i da Kamen ne pada s krova prema vlastitQj zalost, OVa velika postignuca ostaZa su bez bitnog drustvenog volji. ZnamQ sada u oba slucaja da dobro skrivena, dusevno uCinka. Nisu bila ill organizirana niti su stvorila temelj za PQremecena Ijudska zivotinja uzrokuje da se drvQ preva­ osnovne drustvene institucije. Da se to dogodilo, bilo bi ljuje a kamen otkQtrlja s krova. Kada se to jednom shvati, teskQ povj~r:~tvati _da bi euvstv~
dignu ti su spomenici u cast velikih majstora knjizevnosti,

Zato, kada neki lijecnik Po.dnosi prijavu protiv bilo kojeg ali i suviSe eesto vidimQ da euvstvena kuga zna kako da

seksualnog ekonoma zbog ove iii one »nezakonite aktivnQ­ -.$agradi velike muzeje u Kojima se ova vdiJ(a dostignuca

sti«, kada neki politicar podnQsi prijavu PQliciji protiv bilQ mogu zakZjucati i uCiniti neskodZjivima krQZ Zaino divZje­

Ikojeg seksualnog ekonoma zbQg »utaje poreza{(, »zavodenja nje. SvakQ Qd ovih dostignuca bilo bi dovoljno da se sa­

djeteta«, »s.pijunaze« iIi »trockis ticke o.Pozicije«, kada cuje­ gradi razuman svijet, da je uzetQ ozbiljno kao praktiena

m o glasine da o.vaj iIi o.naj dusevno bolesni orgQnomicar roogucnost. Nisam prva osoba koja pokusava shvatiti i bo­

zavodi sVQj e pacijente, vodi ilegalnu javnu kucu itd., tada riti se protiv euvs tvene kuge. Ja samo vjerujem da sam

znamo da imamQ PQsla s PQlicijQm iii poli tickom taktikQm prvi prirodni znanstvenik koji je, otkricem orgona, osigu­

a ne sa znanstvenim dokazivaujem. Nastavni zahtjevi Orgon­ rao evrst temelj na osnovi kojeg se cuvstvena kuga moze

skog inst1tuta i zahtjevi svakodnevnog rada javno su jam­ razumjeti i pobijediti. stVQ da mi cinimo nMe n ajbQlje da bismo suzbili osnQvna Danas, pet, osaro, deset, cetrnaest godina nakQn razliCi­ Qbiljezja euvs tvene kuge. tib neocekivanih i nesh va tljivih katastrofa, QVO je moje sta­ Ne skrivamQ, niti smo ikada skrivali, da ne mozemQ vje­ ja'liS te: kao sto bakterioZog posvecuje sve Svoje napore i rovati u dobrobit IjudskQg QP stanka dok le god se biologija, energiju potpunom ukZanjanju zaraznih boZesti, medicinski p sihijatri ja i obrazovna znanost ne uhvate u 'k ostac sa sve­ orgonomicar pOSvecuje Sve svoje napore i energiju razotkri­ opeom euvstvenom ku gom i ne povedu s njom nemilQsrdnu van ju i Suzbijanju cuvstvene kuge kao boZesti koja uzima bQrbu kao sto. se borimo sa stakQrima zarazenim kugom. maha medu ljudima u svijetu. Svijet ce se PQstepeno na­ Takoc:ler n e skrivam o cinjenicu da su nas opsirna, pazljiva

0

462 463

1

lSCrpn a klinicka istrazivanja dovela do ovog zakl jucka:

.sarno ponovno uspostavljanje _prirodnog ljubavnog zivota d]ece:m fadih i Qdraslih mai.e-.o.slalio71itfsVijetlClInrkternih neuroza i, s k arakternim neu.rQZ{J.11:la-Cuvst, ·--- _ zinfm razlicitim oblicima. L.

.

KAZ AtO iNi t!:N A 1 POJ MoVA

Becko psihoanaliticko drustvo,

186

Beethoven, Ludwig van, 369,

395

Benedek, Therese, 197-198, 240

Bernfeld, Siegfried, 194, 248 bilj.

Bioenergija, bioloska energija, otkrice - il at~feri, 290 bilj.;

potpuno otpustanje -, 356;

u biopatijama, 357;

u shizofreniji, 361, 370, 400,

402, 416;

u katatonom napadu, 391--,

u zdravom.-fuPJ;i~

u oklopljenih .

41 2;

,u sklQnQs..!L:@ cu\!Stvenu ku­

gu,448;

u spolnom problemu, 460

I Bioni, 290 bilj., 319, 405

Biopatija, definicija - , 310, 313;

.. shizofrena,- 37S-;-:r84; - - ­ pomanjkanje orgonskog osje­ tila u -, 3W;­ cuvstvena kuga kao -, 435,

437-438

Boehm, Felix, 191 bilj.

Baker, Elsworth, 348 bilj.

Becki seminar, 21, 65, 113, 248, Bornstein, Berta, 293

Brak, institucija -, 143 ~

250

Abraham, Karl, 131, 151 bilj.,

181

Adler, Alfred, 94 bilj., 144 bilj.,

238 bilj., 285

Adolescentna-s.polnost (spolnost

mladih), 458

Aktualna neuroia, 12

Aktualna tjeskob'h-D:46-147.!,..

J.?8, 237; V. takoder Zastojna

tJeskoba

Alexander, Franz, 37, 199, 202,

206, 250, 252

»Algolagnia«, 195

Alkoholicari, alkoholizam, 191,

438

»Ambivalencija osjecaja«, 235

Analiticka pasivnost, 5

Analni karakter, XX

Anemija, 400

Anksioznost, v. Tl eskoj:>a

M Orgontj a:-anorgonshl, 271

bilj., 323, 333, 388, 396, 397,

400

Apstinencija, pravilo -, 117,

119

Arc de cercle, 312

Aristotel, 255 bilj.

465

YCIJvs tvena kuga, reakcija cuv­ VVstvene kuge, 395, 433--434, 435--466; specificna reakcija kuge, 451 -452 Cuvstvena zakocenost, 66 De la Mettrie, 454 Deutsch, Helene, 252 00;-. Djelovanje orgazma, v. Orga­ ~ zamska funkcija Dnevno sanjarenje, 277 Doeblin, 385 Dreyfus, 457 Driesche, 255 bilj., 385

Freud, Sigmund, njegova nace­ la, 8; i izravno interpretiranje, 9­ - 10; o nestajanju simptoma, 9; o sjecanju, 19;

i otpori, 24, 28;

o prijenosnoj neurozi, 29;

o tjeskobi, 40;

teorija 0 formiranju i raz­ rjesenj u otpora, 58;

o ispolj ava nju, 70;

o prijenosu, 107, 120;

o ulozi analiticara, 122-123; o crtama karaktera, 130-131; o edipskom kompleksu, 142; i autoplastieka i aloplasticka prilagodba, 145; o potiskivanju, 153; o sublimaciji, 159;

i »mazohistieki karakter«, 194; o mazohizmu i sadizmu, 195 -197, 202, 206 bilj.;

teorija aktualne tjeskobe,

Eddington, 385 Edipski kompleks, stadij, 22, 45-46, 56, 67, 133, 135, 138, 142, 151, 152, 153, 164, 168, 173, 214, 221, 229, 252 Ego -ideal, 57, 139, 140, 148, 153, 160, 167; -nagoni,259-260; -obrana, 47, 56, 58, 68, 70, 109,

110, 117, 255; -struktura, 104, 154 Ehrenberg, 197 Ekshibicionizam, 216

Emocionalna kuga, v. Cuv­ , J? 8; stvena kuga VO'eorija nagon~

Eritrofobija, 20, 188, 190, 217

teorija nagona smrti, 248,

Evolucija, teorija -, 235 bilj. 255-256;

o dezorganizaciji govora, 376 Funkcija orgazma, v. Orga­

Falicki sadizam, 190 zamska funkcija

Falicko-narcisticki karakter, 139 -140, 176, 186-192 Funkcionalizam, 245

Federn, Paul, 212

Felacija, 191

Galileo, 369

Fenichel, Otto, 184 bilj ., 195 bilj., 216 bilj. Gauguin, Paul, 344, 385

Ferenczi, Sandor, 3, 10, 19, 26, vd4enitalan karakter, 11, 129, 144, 70, 145, 177, 252, 292; 150, . 187-188, 280, 282, 283,

466

297, 311, 344, 372, 438, 439, 440, 442, 444, 446, 448 Glover, 37 Goethe, J. W., 171 bilj ., 452 Gogh, Vincent van , 344, 385 »GCi tz von Berlich ingen«, 171, 184

njegova aktivna tehnika in. terferencije, 292 Fiksacija u ranom djetinjstvu, 382 Fobicka difuzija, 162 Fobija, 171-173

v

H aarmann, 191 Ha rtmann, 233 Hebefr eni proces, 342 Hertz, 256 bilj. H istericki karakter, histerik, histerija klopljivanje u -, 134; u zene, 141, 163, 175, 287; neurotska reakcij ska osnova -,164; izucavanj e -, 175- 179; u vanjskom izgledu, 186; ---i. Ijubav, 218; i opasnost, 238; _ promjena fU.11kcije u nagon­ skim zahtjcvima, 259; ,odredivanje fizickih poreme­ caja u -, 316 razlika od shizofrenog iskust­ va, 408 Hitler, 424, 429, 456, 461 Homoseksualnost, 188, 189, 190 -191

Ibsen, Henrik, 344, 385 Id, 40, 42; -poticaj , 58; -struktura, 151-152; -teznja, 58 Impulzivna Iienost, karakter, 137-138, 148 Impulzivne neuroze karaktera, XV I sus Krist, 360, 366, 427, 428, 464

J ones, Ernest, 131, 181

Kaiser, Hellmuth, 266 Karakter, I X, 290-291; ObllKovan je i ekonomska fun­ kcija -, 144; - ega, 146; odnos prema potiskivanju, 146; ekonomska naeela - , 147; r azvoj karaktera, 273 K araktcrna struktura, v. Stru­ ktura karaktera K arakterne reakcijske forma­ cije, 135 Ka;::.akte.rni. oklop, XII I, 40 ' labavljenje - , 44, 67 ; ~ ii1fantllna tjeskoba, 69; - i sadisticke i narcisticke energije, 113-114; , oblikov~~je ~, 132-133; spolno-ekonomska funkcija -,144 ;

- u histeriekog karaktera,

175;

struktura -, 262;

u karaktero-analitickoj prak­

si, 251, 283-284;

klinicko izucavanje -, 290

-291;

- i misicna krutost, 298, 301,

316;

- i miSicni oklop, 302;

rasvjetljavanje -, 316;

v. talwaer MisiCni oklop Karakterni staY, 141, 166, 169­ -170, 173, 204, 300, 311, 323, 328 Kar cinom, kancerozna biopati· ja, 372, 378, 397, 400, 435, 438 Katarticka terapija, 9 Katatona kataJepsija, 416 Katatoni stupor, 149, 293, 297, 312, 342, 380, 389, 423 467

nClLt) ~lVt44- vLU qA­

t Katolicka inkvizicija, 435 .~

ugode, 148. 200-201. I}ompleks manje vrijednosti,

286, 333

f V'..-o sjeeaji, 140, 144 bilj., 277-278 Nagom, teorIja -, 232 ~ ~afft-Ebing, 195

Nagonski sputan (inhibiran) Kraus, Siegfried, 233, 236 bilj .

karakter, 138

Kretschmer, Arthur, 187

Nagon smrti, i »mazohisticki KUrten, 191

karakter«, 193-194; i tjelesna ljubav, 197, _ 129, 233; ­ Lamarck, 145

i procesi ko ji stvaraju stmk­

Landauer, Karl, 113

turu, 197-198;

Landru, 191

i psihicki sukob, 198;

Lange, Friedrich, 454

i mazohizam, 202, 208, 220,

Lenjin, 456, 461

230;

Libido-ekonornija, 10-11, 119,

kao posljedica narcistickog

144 bilj., 149, 150-151, 155­ bijega, 239;

-157, 158, 159-160, 173, 179,

i melankolija, 239;

229, 235, 253

i Freudovo prvobitno pravi­ Lodge, 385

10, 245-246;

pobijanje -, 245;

i sputavanje (inhibicija) spol­

MalinOWSki, Bronislaw, XX

nih teznji, 248;

Manicni pacijenti, 297

i negativna terapijska reak­

Masturbacija, 118

cija, 249;

Mazohisticki karakter, mazo­

i ego-obrana, 255;

histi, 191, 193-231, 238, 253,

i spolnost, 257;

279, 289

formulacije, 285-289

Mazohizam, 283-239, 240, 284,

Napoleon, 191

285-286

Nasljede, 73, 141

Maxwell, 256 bilj.

Negativna terapij ska reakcija,

Medicinska (lijecnicka) orgon­

249-250, 287, 289

ska terapija, X, 346, 350;

Nemogucnost uspostavljanja

v. takotler Orgonska terapija

dodira, 265, 266-277, 298, 301

Melankolija, melankolik, 177,

Neosjetljivost penisa, 270-271

239, 286,_297

Misieni oklop, 19 bilj., 49 bilj., Neuroticar, definicija -, 280

137 bilj., 290, 296, 298, 301, Neurotska reakcijska osnova,

158, 164

305, 315, 324, 448; v. takotler

Neurotska tjeskoba, 233

Karakterni oklop

MoraIno Iudilo, 188, 190-191 Neurotski karakter, 11, 40, 45,

135, 144, 150, 282, 297, 311­ Mussolini, 191

-312, 438, 440, 441, 442, 445,

447, 448

Nacelo nirvane, 239, 285, 286, Neurotski planinar, 163

290

Nietzsche, 344, 385, 452

, ~jlCelo stvarnosti, 200

Nunberg, Hermann, 14, 16, 36,

~a~eIo ugode, naceIo ugode-ne­ 199, 252, 255 bilj.



LX.J

----~--

.,..

468

prijelaz do -, XIV;

Oklopljivanje, ega, 131 , J ?4, 171 ; cilj orgonske terapije s obzi·

1 ugoaa-neugooa, 132? rom na -, 115 bilj. ;

- kaOzamjena fobije, 170; i frustr iranje primarnih pot­

vanjski oblik -, 175; reb a, 137 biIj .;

- u histerickog karaktera, 177;

i dubinska psihologija, 256

- u mazohistickog karakte­ bilj.;

ra, 203;

terapijski zadatak s obzirom

periferno - , 290, 295;

na -, 31 5;

- u shi7..0frenog b olesnika,

i covjekove cuvstvene funk­

348, 353;

cije, 340;

sprecavanje - , 387;

i struktura karaktera, 392;

-~i~ lj utnja, 397;

klinicka potvrda -, 411;

v. takotler Karakterni oklop klinicko iskustvo -, 413;

i · MiSi~-nioklop i Ilomo normalis, 433; Oklopni segmenti, 316 ;

i cuvstvena kuga, 462; ocni, 317-3 18;

i Reichovi interesi, 464

oralni, 317-318;

///

vratni, 320-321;

o/Orgonska cnergija, i cuvstva ,

1X; -­ grudni, 321;

dijafragmatski, 324;

i »psihicka energija«, X;

trbusni (abdominalni), 332;

otkrice -, X , 255- 256 om.;

zdjelicni, 332

i tjelesni dodir, 213 b ilj.;

Ophuijsen, J. H. W. van, 181

i nagom , 232 b ilj.;

Orgasticka moe (potencija) , °i terapija, 305, 307, 383;

115 bi1j., 150, 152, 203, 251­ u van Goghovim sIikama,

-252, 254 , 291. 305, 324, 388

344;

Orgasticka nemoc (impotenci.

u shizofrenih bolesnika, 384,

ja), 12, 313, 333, 437, 453

408-409;

u bionima, 405;

Orgazam, teorija -, 246, 251 ,

zracenje sa -, 431 ;

253, 282, 289

i cuvstvena kuga, 464

Orgazamska funkcija, XIII, 252

Orgonska luminacija, 335

Orgazamska tjeskOba, 193, 251,

Orgonska terapija, postupak u

266, 275- 277, 28n o8, 414,

- , IX- X;

446,, 455, 459

i vegetoterapija, XI , XIII ; Orgazamski refleks, 305, 313­ i patogena sjecanja, 19 bilj.; 315,316, 318,330-332,334,368,

i prisilan govor, 34 bilj.; 383, 405, 430

i zakocenost pokreta, 49 bilj.; Orgonomija, I X, 346, 383, 397,

i analiza k araktera, 102 bilj.; 462

-, 115 biIj.; cilj Orgonska biofizika, izdanja 0

- , 305; koncept - , IX- X; sasvim fizioloski, 307; kao bioenergetsko izucava­ i segmentni oklop, 337; nje cuvstava, X; ~ i stavovi mrZnje, 368-369; i ka raktero-analiticke raspre, ig ovor, ".,,' XIII;

469

pogreSno shvacanje -, 383­ - 384, 388;

i shizof reni mehanizmi, 401;

pacijentovo neprijatelj stvo

prema -, 415;

i pacijenti, 424;

i cuvstvena k uga, 436, 447;

v. takoder Medicinska (lijec­ nicka) orgonska terapija Orgonski akumulator, 307 bilj., 396, 400--401, 423

Osuaivanje nagona, 252

Otpor karaktera, 37, 43--44, 59,

69, 100, 131, 298

Otpori, 4;

pritajeni (Iatentni), 25-26

i afektivna zakocenost, 170,

211;

izraz lica i naCin hoda u _,

176;

izucavanje -, 179- 186;

i genitalna frustr acija, 190;

i l jubay, 218; ~

i pasivna fantazija batina­

nja, 227;

i ljubavni poticaj, 235; ~

1 r eagiranje na opasnost, 238;

promjcna funkcije u nagon

skim zailtj evima u - , 259;

i nemogucnost uspostavlja­

nj a dodira, 269, 270;

sadis tic ki stav zene, 278;

i orgonsko osjetilo, 390;

obilj eija -, 430

Pasivno-feminini karakter, 73, Protuka teksa (pr otuzaposjednu­

eel, 4, 13

100,110,139,149,184, 188,190,

Protupri jenos, 122

207, 259, 278, 293

Patrijarhalna porodica, XIX v' Pseudologija (pseudologia phan­

tastica); 103, 176

Plahost, 133, 137 J

Polje orgonske energijc, 271

bilj., 345, 386, 404, 405, 406

Rado, Sandor, 285

Pomanjkanje psihickog dodira,

Rank, Otto, 9, 10, 121, 212,250

246

Razdoblje latencije, 182 bilj.

PoviSeni krvni p ritisak, X

Raynaudova bolest (gangrena

Praprizor, 20, 72, 85, 87, 89, 90,

vrhova prstijU),323

92, 93, 94, 96, 97

Reakcijska formacija, 101, 158

Predobrana od neuroza, XVII,

· -159, 163-164, 178, 188, 267,

136, 179, 220

268

Prijenos, 4, 6-7, 14-17, 21, 28,

Reakcij ska osnova karaktera,

31, 107;

163, 172;

negativan, 6, 21, 28 , 31, 113­ U mazoh izmu, 203

114, 120-121, 249

Refl eks orgazma, v. Orgazam­ P rimarni porivi, 137 bilj.

ski r efleks

Prisila ponavljanja, 14, 16, 200­ Regresija, 382

-202, 225-228

Reik, Theodor, 199

Prisilan govor, 34 bilj.

Prisilni karakter, prisilni neu­

Sachs, H ans, 252

rotik,

Sadger, 191 bilL 202, 212

sadizam u -, 148, 162-163; Sadizam, sadisticki poticaji, u

konverzivni simptomi u

prisilnog karakte ra, 148, 195

164;

- 196, 200, 238, 439, 452

470

Stal jin, 457

Schilder, Paul, 256

Sekundarni narcizam, 115, 137 Stekel, Wilhelm; 250

Sektmdarni porivi, 137 bilj., Strah od ugo9§,228, ~

Struktura Karaktera, XII,

193, 436, 439, 442, 445, 452;

XVIII, X IX, XXI-XXII, 135,

v. takoder Sadizam i Mazo­ 142, 392

hizam Shizofrenija, shizofreni boles­

Sublimacija. J5.8=.l$;­ prema Freudu, 159, 178-179,

nik,

203, 216, 240, 252

sh izofreno cijepan je, 301, 317;

prikaz slucaja, 342-434, 435, Superego, struktura - , 153

Swedenborg, .385

438, 451-452;

glasine 0 Reichu i - , 455­ -456, 463-464

Shizoidna depersona jizacija, 269

.

Taus.~, ~l~tor, 403 ..

Simptomatske formacije, 135

Sklonosti samoubojstvu 239

TeonJa hblda, 10, 144 bIIJ., 165,

Siobodna asocijacija, 4 ' .z85. Slobodno lebd' t'Jes I<0 b a TJelesna IJUba~ 98 eca 1

163 ' Jesl\.oba, 236-2 , 271 •

p-;:-;:-r;;- - -

1

"q

\\''"

Spolna politika, 248

Spolno-ekonomski, spolna eko­ nomija, njezini zaceci, XIII; i Freud, XIV ; i dru~tvo, 158; i histerit ki karakter, 178­ -179; i mazohizam, 193-194; 203; trajni poremeeaj -, 239; i orgazam, 245,252,253; i terapija, 251; i zamjenski dodir, 281; pojmovi usklaaene i neuskla­ aene _ , 282;

i zivci, 293;

. i biopsihicka energi,B.. 298

bilj .;

u odnosu na tjeskobu i u go­ du, 300;

i »kultivirani snobovi«, 452;

revolucionarni vidovi -, 456;

argumenti protiv - , 459;

i osnovni problem, 460--461;

i cuvstvena kuga, 462;

i Reichovi interesi, 464

Spolno-ekonomsko usklaaenje

energije, 13S

®

Vegetoterapija, X, XIII, 305,

307

Weber, 236 biJj.

Weissmann, 335

Zamjene za dodir (zamjenski

dodir), 277-281, 283, 298

Zastojna tjeskoba , 115, 146­ -147, 159, 163-164, 17C"-Z37, - ­ 289;

v. lakoder Aktualna tj eskoba Zavist zbog penisa, 140

Zola, Emile, 457

Zondek, 233, 236 bilj.

»zelja za ozdravljenjem«, 120

bilj.

Zivotna energija, 464;

v. takoder urgons ka energi­ ja 1 l"t l() p nprC111::l

471

,.

('I

~

, A tl

i l....

'-' G

1"'

" I'

....

...

t

")

"

I·

I

.()

J')

BILJESKA 0 PISCU

L

'I. _.

...

, .., ..... n '; IJ

lA

j

Wilhelm Reich je roden u Austriji 24. ozujka 1897. kao sin imucnog p ol jop rivrednika. Rane godine zivota pro­ yea je u seoskoj sredini i to je mozda odredilo njegovo 'kasnije zanimanje za bio logij u i pr.irodne zna·nosti. Po­ slije sudjelovan ja u prvom svjetsko m ratu upisao je me­ dicinu na Sveucilistu u Becu, g'd je je diplomirao 1922. Go·dine 1920. su-sreo Ije F.reuda i usk<:>ro postao istaknu­ ti m s