Biblijski Leksikon

KRSOANSKA SADASNJOS.T

PRIRUCNICI

BIBLIOTEKA CENTRA ZA KONCILSKA ISTRAzIVA DOKUMENTACIJU I INFORMACIJE »KR~CANSKA SA NJOST«, ZAGREB, MARULICEV TRG 14

SVEZAK 7

BIBLlJSKI LEKS IKON

BIBLIJSKI LEKSIKON

II

KRSCANSKA SADASNJOST ZAGREB 1972 c

Naslov originala: Kleines Stuttgarter Bibel-Lexikon.

© by Verlag Kath. Bibelwerk GmbH Stuttgart und Christli Verlagsanstalt Konstanz.

Preveli: MARtIAN GRGIC, JOSIP KOLANOVIC, MIUENKO ZAGAR Strucna lektura: ADALBERT REBIC Iezicna lektura: MATE KRIZMAN, MARIJAN NEZMAH

Korektura: MARIJAN NEZMAH

Graficki uredio: MARIJAN NEZMAH Omot: VLADIMIR ROZIJAN

Tipografi: GRGO RUMORA, JOSIP STOR. ZELJKO PINTAR

Meteri: ANTUN BAKAN i SLAVKO NAVRATIL

Izdaje: Kdeanska sadaSnjost. Zagreb, Marulicev trg 14 Odgovara: dr VjekosJav Bajsic, Zagreb, KaptoJ 31 IZdano u Zagrebu 1972.

© za hrvatski prijevod: Tisak: »Vjesnikc, Zagreb

Kr~eanska

sadasnjost, Zagreb

PREDGOVOR

Poslije Rjecnika biblijske teologije, koji je iZaSao kao p knjiga u nasoj biblioteci ,>Volumina theologica« godine 1 izdajemo - evo - jos jedan biblijski rjecnik: Biblijski le kon. Premda opsegom manji, ovaj ce Leksikon znatno pr moci citaocima Biblije, studentima i propovjednicima, jer red biblijskih pojmova donosi i bibliiska realia. Time ce odret1eno vrijeme, dok ne dobijemo velikog univerzalnog bi skog leksikona, zadovoljiti otvorene potrebe. Zato ti ga, cijenjeni Citaoce, predajemo u ruke s uvjeren da ces se moci korisno njime posluziti. Zagreb, Cvjetnica 1972.

KRSCANSKA SADASNJ

PREDGOVOR NJEMACKOM IZDANJU

Sastavljaci ovog Leksikona zele pomoCi citaoeu da b razumije biblijski tekst koji se stvarao tijekom mnogih sto Ca, dijelom u okviru nama stranih kultura i razlicitog misao svijeta. Stoga je svrha ovog Leksikona pokazati i razjasnit mnogovrsnost biblijskih pojmova. Citalae ce radi toga mnogih naziva naCi odgovarajuce raziasnjenje. Biblija nije nikakav skolski povijesni prirucnik. Nije nairne, svrha da izvjescuje 0 povijesnim dogadajima. Kad povjesniear opravdano tvrdi da neka predaja nije povije toena, to jos nije nikakav temelj sumnje u istinitost Bib iIi opravdanje za slijepo poricanje njezine povijesne vrijed sti. Njegova je tvrdnja vise povod za razmisljan.ie kakav sao hoce Biblija naglasiti u nekom tekstu (usp. npr. natu eu »Aj«) i sto on znaci za sadasnje vrijeme. Nije svrha izlaganja da dovedu citaoea do nasilne promjene njegovih sadasnjih shvacan.ia. Ovaj Leksikon ne moze nadomjestiti velike biblijske i o teoloske strucne rjecnike. Citalae ce kod pojedinih natuk dobiti razlicite odgovore. One ce svratiti pozornost na slo tost biblijskih pitanja. Kod tema kao sto su brak, ljubav dost, trpljenje, drZava - necemo se osvrtati sarno na one redovito Citaju Bibliju nego i na sve one koje zanimaju pitanja. Da bi ova knjiziea ispunila ocekivanja citalaea, zele

Sastavljaci i Izdava

Na~in pisanja biblijskih vlastitih imena uzet je prema Bibliji .Stvarn Kratice biblijskih knjiga priIag04ene su na~eJima kojima su se ravnali njaci pri izradi BibJije .Stvarnosti«, izdane u Zagrebu 1968.

..

KRATICE BIBLIJSKIH KNJIGA Am Bar Br Dj Dn Ef Est Ez Ezr Fil Flm Gal Hab Hag Heb Hos Iv lIv 2 Iv 3 Iv Iz Izl Izr Jak Jd Jdt Jl Job Jon Jr JS

Kol I Kor 2Kor I Kr 2Kr Lev Lk 1 Ljet

Amos Baruh Knjiga Brojeva Djela apostolska Daniel Poslanica Efeianima Estera Ezekiel Ezra Poslanica Filipljanirna Poslanica Filemonu Poslanica Galacanima Habakuk Hagaj Poslanica Hebrejima Hosea Evandelje po Ivanu Prva I vanova poslanica Druga I vanova poslanica Treca I vanova poslanica Izaija Knjiga Izlaska Mudre izreke Jakovljeva poslanica J udina poslanica Judita Joel Job Jona Jeremija Josua Poslanica Kolosanirna Prva poslanica Korincanima Druga poslanica Korincanima Prva knjiga 0 Kralje· vima Druga knjiga 0 Kral.ievima Levitski zakonik Evandelje po Luki Prva knjiga Ljetopisa

2 Ljet IMak 2Mak Mal Mih Mk Mt Mudr Nah Neh Ob Otk p. .1

Pnz Post Prop Ps I Pt 2 Pt Rim Rut I Sam 2 Sam Sef Sir 1 Sol 2 Sol Suci I Tim 2 Tim Tit Tob Tui Zab

Druga knjiga Ljeto sa Prva knjiga 0 Ma bejcima Druga knjiga 0 Ma be.icima Malahija Mihej Evandelje po Ma Evandelje po Mat Knjiga Mudrosti Nahum Nehemija Obadija Otkrivenje Pjesma nad pjesm rna Ponovljeni zakon Knjiga Postanka Propovjednik (Koh let) Psalmi Prva Petrova pos nica Druga Petrova pos nica Poslanica Rimljanima Ruta Prva knjiga 0 Samuelu Druga knjiga d Sa muelu Sefanija Knjiga Sirahova Prva poslanica S njanima Druga poslanica S lunjanima Knjiga 0 Sucima Prva poslanica T moteju Druga poslanica T moteju Poslanica Titu Tobija Tuial.ike Zaharija

OSTALE KRATICE akad. - akadski aram. - aramejski arap. - arapski armen. - arnlenski asir. - asirski babil. - babilonski bibl. - biblijski djel. - djelomicno dosl. - doslovno dot. - doticni ego - egipatski Ev. - Evandelie Ev-a - Evandelja evan. - evandeoski fen. - fenicki filist. - filistejski g. - godina, godine gl. - glava grc. - grcki hebr. - hebrejski helen. - helenistieki 1 - istok i. - istocni. istoeno i e. - i cesce i dr. - i drugi i sl. - i slieno istoc. - istocnjaeki itd. - i tako dalie izr. - izrae1ski izv. - izvorno iz yr. - iz vremena J -jug j. - juini, juino JI - jugo-istok ji. - jugoistocni, jugoistocno judo - judejski jz. - jugozapadni, jugozapadno kan. - kanaanski kat. - katolicki knjiz. - knjizevni kr. - kratica krsc. - krscanski lat. - latinski leg. - legendarni c

LXX - Septuaginta m - metar Ml. - Mladi mn. - mnozina nadm. vis. - nadmorska visina namj. - namiesto nay. - navodni. navodno nar. - naroCit(o) npr. - na primjer NZ - Novi Zavjet nz. - novozavjetni odn. - odnosno opc. - opcenito op. prey. - opaska prevod otpr. - otprilike pal. - palestinski perz. - perzijski p. Kr. - poslije Krista polito - politicki pos. - posebno pov. - povijesni pro Kr. - prije Krista prY. - prvotno, prvotni rab. - rabinski relig. - rcligijski, religioz rim. - rimski rkp.(i) - rukopis, rukopi s - slijedeCi redak, " - slijedeca strana ss - sliiedeCi reci, " - slijedece strane sem. - semitski sir. - sirijski Sj - siever sj. - sjeverni, sjeverno SjI - sjevero-istok sji. - sjeveroistocni, sje istocno Sjz - sjevero-zapad sjz. - sjeverozapadni, s rozapadno sl. - slika SP - Sveto pismo St. - Stariji

st. - stoliece St. 1. - Stari Istok sv. - sveti SZ - Stari Zaviet sz. - starozavjetni teol. - teolo~ki tj. - to jest tslj. - tisucl.iece tzv. - takozvani usp. - usporedi u yr. - u vrijeme v. - vidi Vg. - Vulgata v. g. - vidi gore vjer. - vjerojatno

Vel. - Veliki vI. - vIas tit v. n. - vidi nize v. sl. - vidi sliku Z - zapad z. - zapadni, zapadno za Yr. - za vrijeme zid. - zidovski -+

znak koji upucuje d rijec pred strelicom o duje pod natuknicom strelice.

II = usporedna mjesta

Osim toga, poslufit cemo se i drugim, opcerazumljiv jasnim kraticama. BuduCi da npr. hebr., arap. i grc. jezik imaju gla kojih nema u hrvatskom, mogu se imena itd. najcesce p jeti u pribliZnoj transkripciji, a da se pri tom odvec ne po za dodatnim znakovima (npr. tockama, naglascima), zbog k bi rijeci postale veoma neobicne. Stoga se cesto tih zna odriCemo. Postoje razliciti poku~aji opisivanja glasova izvo jezika. Ovaj se Leksikon ne moze na sve obazirati. Ako ci poznaje neki odredeni naCin transkripcije, lako ce sam p znati istu rijec u Leksikonu i kad je donesena u druga transkripciji. Tako npr. moze naci: mjesto »C« cesto "k« (npr. mjesto Cir - Kir), mjesto cesto »5« (npr. mjesto Aser - Mer), mjesto »C« cesto (npr. mjesto Cion - Sion). Daljnji problem predstavlja pisanje bibl. vlastitih im (uklj. i pisaca pojedinih bib!. knjiga). S iedne strane po oblici koje su na temelju hebr. tekstovne predaje utvrdil ucenjaci prije ne~to viSe od tisueu godina. S druge stran stoje oblici koje upotrebljava grc. prijevod SZ (LXX, prije od 2000 g.) ~to se dijelom oslanjaju na tada~nji izgovor gla u hebr. jeziku, a dijelom na odlike grc. jezika. Taj poslj naCin slijedi lat. prijevod Biblije i veCina suvremenih kat. nja, dok onaj prvi nacin (u velikoj vecini!) slijede Reforma Tako i u na~im prijevodima Biblije postoje znatne razlike primjer, u nekim prijevodima nalazi se »Abdija« iIi ,.Sofo (grc. - lat. - »kat.«), a u drugima »Obadijac, odn. ,.Sefan Te razlike ne pokrecu nikakvih dubljih nacelnih pitanja, odraZavaju povijesne »sIucajnosti«. Molimo citaoce da n mjere ako naidu na koji oblik koji im je neobiean. Kod n nica ovog Leksikona na.ice~ce se obaziremo na oba oblika nja vlastitih imena i dijelom izricito upucujemo s jedno drugi. Za kratice naziva bib!. knjiga upueujemo na na~ p kratica.

A A (alta) i 0 (omega), prvo i zadnje slovo grc. alfabeta, oznacuju Boga kao pocetak i sVrSetak svijeta i povijesti (Otk 1,8; 21,6; usp. Iz 41,4; 44,6; 48,12). U Otk 22,23 tako se naziva proslavljeni Krist (usp. Otk 1,17; 2,8). AARON -+ Aron ABADON Mjesto unistenja, propasti (Job 26,6; 28,22; 31,12; Ps 88,12; Izr 15,11). Personificirano kod Job 28,22; Otk 9,11 (»andeo Bezdana«, grc. apollyon). ABANA J edna od glavnih rije· ka u podrucju -+ Damaska (2 Kr 5,12: inacica: Amana). Danas: nahr baradah. ABBA Iz aram. izvedeno oslovljavanje u NZ = Otac (izraz od milja); Isus upotrebljava prvi put tu rijec u moIitvenom odnosu s Bogom (Mk 14,36); to su oslovljavanje preuzeli takoder krScani grc. govomog podrucja (Rim 8,15; Gal 4,6). ABDIJA -+ Obadija ABDON (»uslufan«) Ime nekih osoba, npr. jednog »malog« -+ suca (Sud 12,13ss; -+ Barak). A. se zove i grad u podrucju plemena Aserova (-+ plemena) (15 21,30). ABECEDA -+ slovo (3) ABEL 1. (usp. hebr. hebel = prolaznost) Prema Post 4,2 drugi sin -+ Adama i -+ Eve, prema Post 4,8 ubijen od svoga starijeg brata -+ Kajina (usp. Mudr 10,3). Bog je primio Abelovu frtvu, a Kajinovu nije (-+ nomadi). U NZ A. se smatra mucenikom (Mt 23,3511) svoje vjere (Reb 11,4) i svoje pravednosti (1 Iv 3,12). c

2. (»potok«) Dio naziva mno mjesta (npr. Abel-Kera Abel-Misraim). ABIB -+ kalendar ABIGAJILA (»otac se r je«?) 1. Zena Nabalova koja se smrti svoga mufa udala Davida (1 Sam 25,2-42). 2. J edna od Davidovih ses (1 Ljet 2,16). ABIRU (»otac je ON«) Pr kasnijoj predaji drugi s Aronov koji je sa svoja brata postavljen za svecen umro bez djece za kaznu obrednog prijestupa (Izl 28,1; Lev 10,1). ABIJA (»Jahve je otac<'). nekih osoba, npr: 1. Drugi kralj Judeje 916-914. pro Kr.) koji je bijedio izr. kralja-+ Jero rna (1 Kr 15,1-8; 2 Ljet 13, 2. Drugi sin proroka -+ S ela; sa svojim bratom Jo bio je -+ sudac u Beer (1 Sam 8,2s). 3. Poglavar svecenickog kojemu je pripadao -+ Za ja, otac Ivana -+ Krstitelja 1,5). ABIMELEK (»otac je bog lek«) Ime nekih osoba, 1. U Post 20 kralj Gerara je k sebi uzeo -+ Saru, na Abrahamovu sestru. Kad snu saznao da je Sara zap Abrahamova zena, vratio (usporedni izvjestaj u 12,10-20; usp. Post 26,1-11 2. Sin-+ Gideonov (=Jeru koji je okrutno pobio bracu i proglasio se tada ljem nad Izraelom u -+ mu. Poginuo je od zrvnja je bacen s jedne kuIe Sud 9).

12

ABINADAB _

ABRAHAM

ABINADAB (»otac se pokazao darezljivim«) Ime nekih osoba, npr:

1. Covjek iz Kirjat Jearima koji je u svojoj kuCi imao -+ Kavceg saveza, dok ga nije David premo u Jeruzalem (1 Sam

7,1: 2 Sam 6,3). 2. Saulov sin koji je zajedno s njim poginuo (I Sam 31,2). ABIRAM (»otac je uzviSen«) 1. Prema kasnijoj predaji sudjeluje u pobuni Korahove eete (Br 16,1; Ps 106,17). 2. Sio Hielov (1 Kr 16, 34;-+ Jerihon). ABISAGA Djevojka Sunamka koja je Davida u starosti njegovala i poslije njegove smrti postala zenom Adonije (I Kr Us; 2,13·25). ABISAJ (hebr. znacenje nesi. gurno) Navodno brat Joabov i sin Davidove sestre Sarvije (I Liet 2,16). Davidov vjeran, nasilan ratni drug (1 Sam 26, 6-9; 2 Sam 2,18·24; 21,16s), kasnije vojskovolta (usp. 2 Sam 10,6-14; 18,2.5.12; 20,6). -+ Joab i A. (2 Sam 3,30) umoriIi su -+ Abnera (2 Sam 3,23· ·27; -+ krvna osveta). Zbog njegove osvetljivosti prokleo ga je David (2 Sam 3,28·30). ABJATAR-+ Ebjatar ABNER (»otac je svjetlo«) Necak i vojskovoda -+ Saulov (1 Sam 14,50s; 17,55); protiv volje Davidove proglasio je Sa. ulova sina kraljem nad Izra· elom (2 Sam 2,S-3,1), pre~ao je kasnije na Davidovu stranu; umorili su ga -+ Joab i -+ Abisaj iz -+ krvne osvete (2 Sam 2,12·3,30). ABRAHAM Prvi od triju patri· jarha. Njegova »poVljest« U Post 11,27·25,10 izrasla je tij.,.. kom duge predaje. Uz izvj.,.. staje 0 A. nalazimo i takve ko-

Kreta1'lje patrijarhd. izm Harana i Egipta prema P 12·50. U sj. stepskim pod jima mazda ih je put vod preko Tadmora (Palmire). Kaldejski, koji kasnija p daja povezuje s Abraham nalazi se preko 1000 km ji. Harana.

ji izv. vrijede za Izaka i Ja va iIi su nastali nezavisn njima (tako otpr. Post 22,1· Pov. A. potjece iz .... Har (tek kasnija predaja govori je on dosao iz .Ura Kal skog«). Imena njegovih ro ka nalaze se u okolici Ha na kao nazivi m.iesta. Od A. odlazi u potrazi za pas iIi u sklopu postupno~ s nja .... Aramejaca. Taj odla za Bibliju nije slucajan, oeituje Bozje vodstvo (P 12,1). A. dolazi u Kanaan. dj e prima - upravo u sv stu u -+ Sekemu - obeea da ce posjedovati zemlju imati potomstvo (Post 15). ~tuje Boga svoga plemena

ABRAHAM -

jega prema bibI. predaji pOistovjeeuje s Elom (-+ Bozja imena), vrhovnim bozanstvom sir.-kan. podrucja. Kao prvi udio u obeeanoj -+ zemlji kupuje A. poslije smrti -+ Sarine zemljiSte sa spiljom Makpela u okolici -+ Hebrona (Post 23). Nije sigurno kad je A. zivio. Zakljucei istrazivaca kreeu se izmedu 19. i 13. st. pro Kr. Ozbiljni razlozi govore u prilog 14. st. Biblija naziva A. »oeem Izrae1a« (Iz 51,2' usp. Mt 3,9; Iv 8,39), primaoeem Bozjih obeeanja (Lk 1,55.73), uzorom vjere (Rim 4; usp. Gal 3,9), »Bozjim prijateljem« (Iz 41,8; Jak 2,23). Isus je veCi od A. (Iv 8,52-58). ABSALOM (»otae je mir«) Sin -+ Davida i keerke kralja -+ gesurskoga -+ Maake (2 Sam 3,3). o Absalovomu zivotu i njegovu pokusaju da naslijedi Davida izvjestava »Povijest Davidovih nasljednika« (sastavljena zacijelo vee u yr. Salomona, kasnije jedan dio 2 Sam) u 2 Sam 13-19. Prema toj predaji A. ubija pretendenta na prijestolje Amnona pod izlikom da osveeuje povrijedenu cast svoje sestre -+ Tamare; bjezi u Gesur, ali postizava posredovanjem -+ Joabovim Davidovo oprostenje. Kasnije A. uspijeva postiei naklonost naroda; dize bunu, dade se izabrati za kralja u -+ Hebronu i kreee na -+ Jeruzalem. David bjezi sa svojim plaeenicima u -+ Mahanajim. U narednim vojnim obracunima u sumovitom istocnojordanskom gorju -+ Jabok plemena koja su se borila za A. podlegla su Davidovim vojnicima. A. je protiv izricitog Davidova naredenja ubijen. ADAM Izv. opee ime za covjeka iii ljudski rod, u rodoslovc

ADONIJA

Iju Post 4,25-5,5 dolazi. ka ime prvog covjeka, p ljudskog roda. Izvjestaji govore 0 covjeku ope., u eu je oslikana povijest Biblija povezuje A. s adamah (zemlja, njiva): srodan sa zemljom, on njegov zivotni prostor. djeea A. i -+ Eve navode s Kajin, -+ Abel i -+ Set. rna Post 5,5 A. je zivio 93 dina. Osim u izvjestaju prapovijesti A. se ne sp nje niti u jednoj starijoj k SZ, dok u NZ ima zna mjesto (jednozenstvo: M 4-6; nauka 0 milosti: Rim -21). Pavao oznacuje A. pralik novog nebeskog Krista (Rim 5,14); s njim pocinje novo stvorenje, raj. Zbog toga mora svak eanin svuCi starog covj zaodjeti se novim A. (R 14; Kol 1,15; 3,9s). ADAR -+ kalendar ADONAJ -+ Bozje ime, B imena ADONIBEZEK Kan. kra ga su Judejci prema Suc -7 pobijedili i osakatili. ADONIJA (»Gospodin je ve«) Ime nekih osoba, svega: najstariji od Da vih sinova koji su zivje za njegove starosti; nasto domoei prijestolja (podr od -+ Joaba i -+ Ebjatar se jos za zivota Davidov proglasiti kraljem (1 Kr Protivna stranka isposl je Davidovo odobrenje z no ustolieenje -+ Salomon je nasao utoCiste kod -+ venika (-+ pravo utociSta) je kasnije uzeti za zenu -+ sagu (pravo na prijestolje to je po nalogu Salomo ubijen (1 Kr 2,13-25). M neizravna zrtva uklanja

ADONIJA -

14

Urije; bib!. izvjestaji 0 nje-· mu sastavlieni su sa stajalista protivnicke stranke. ADONIRAM (»Gospodin je uzvisen«) Davidov i Salomonov sluZbenik koji se jos zove i Adoram; kamenovali su ga pobunjeni Izraelci kad je htio priopCiti naredenje -+ Roboamovo (2 Sam 20,24; 1 Kr 5,28; 12,18). ADONIS -+ Tamuz ADONI-SEDEK (»Bog je pravednost«) Kan. kralj Jeruzalerna, prema JS 10 voda saveza pet gradova: -+ J eruzalema,-+ Hebrona, Jarmuta, -+ Lakisa i Eglona; pobijedio ga Josua u bitki kod -+ Gibeona, u peCini kod Makede uhvacen i ubijen. ADORAM -+ Adoniram ADRAMITIJA Maloazijski lucki grad u pokrajini -+ Miziji (Dj 27,2). ADULAM (»zatvoreno mjesto«; kirbet d-sekmadkur) Kan. grad-ddava (Js 12,15); u A. je David nasao utoCiste pred -+ Saulom (1 Sam 22,1). ADUMIM (»crveni uspon«, »krvavi uspon«) Planinski prolaz na granici izmedu Jude i Benjamina (JS 15,7; 18,17), izmedu J eruzalema i J erihona. Ime potjece od slojeva crvene zemlje koja u blizini »gostionice milosrdnog Samarijanca« daje krskom krajoIiku izrazit pecat. AFEK (»korito potoka« ras el-cen) Naziv nekih gradova u Kanaanu, medu ostalima kan. kraljevski grad u Saronskoj ravnici sto ga je Josua, prema J8 12,18, osvojio; kasnije tabor Filistejaca (1 Sam 4,1s). -+ Herod (1) ga je prozvao Antipatrida (Dj 23,31). c

AHASVER

AGAB Krsc. -+ »proroJ.,.< iz ruzalema (Dj 11,28), istovj s Agabom iz Cezareje (Dj 10).

AGAG Kralj Amalecana 24,7?; 1 Sam 15,8-33) kog -+ Saul potukao i poste a -+ Samuel pogubio. Nij gurno da Ii -+ Hamanov n mak »Agadanin« u Est 3,1 neke veze s Agagom. AGAPE -+ liubav AGRAFA-+ kanon AGRIPA-+ Herod AGUR Pjesnik izreka iz Arabije (Izr 30,1-14). AHAB Kralj -+ Sj. izr. kra stva (875-854. pro Kr.), cajan politicar (blagosta velicanstvene gradnje); u stio svoje odnose s -+ Fen nima, napose svojom ze born s -+ Izebelom, trpi njezino -+ stovanje Baa borbu protiv Jahvinih pr ka. Zbog toga je u Knjig kralieva ostro osudivan i kazan kao protivnik -+ Ili Kr 16,29-22,40); poginuo u ki protiv Aramejaca (1 K 34-40). AHAJA Rim. pokrajina (o pro Kr.), glavni grad-+ Ko AHASVER -+ Kserkso

Polozaj Ahaje

AHAZ -

AHAZ (»Jahve je zahvatio«) Kralj (736-721. pro Kr.) -+ J. judo kraljevstva; buduCi da se nije pridrufio savezu ~ Sj. izr. kraljevstva i ~ Sirije (Damaska) protiv -+ Asirije, dosao je u tezak polozaj. Kad mu je poIozaj postao u vojnom smisiu bezizgIedan, poziva A. kralja Asirije (Tiglat-Pileser III) u pomoc (danak iz hramske riznice); time A. zaobilazi prorocanstvo Iz 7, spasava, dodu!ie, privremeno svoju zemlju, ali je posve dovodi pod asir. utjecaj. trtvuje svoga sina asir. bogu ~ Molohu; u SP veoma je negativno prikazan (2 Kr 16). AHAZJA (»Jahve je zahvatio«) Ime dvaju kraljeva: 1. A. izr. (~Sj. kraljevstvo; 854-853. pro Kr.), sin i nasljednik ~ Ahabov. Zbog njegove relig. snosljivosti osuduje ga 1 Kr 22,52-54. A. se obraca nakon teskog pada s prozora bogu ekronskom (Baal Zebubu, ~ Baal). ~ Ilija mu se zbog toga prijeti preranom smrcu (2 Kr 1). 2. A. judo (~ J. kraljevstvo; 842. pro Kr.), sin ~ Atalijin. Prema 2 Kr 8,28 borio se sa svojim stricem -+ Joramom izr. protiv Damaska; Joramje bio ranjen, a njegov se vojskovoda ~ Jehu pobunio protiv njega i dao A. ubiti (2 Kr 9,27).

AHIJA (»brat je Jahve«) Ime nekih osoba, prije svega: Ahija iz sila, ~ prorok koji je navijestio postavljenje -+ J eroboama za kralia ~ Sj. kraljevstva (1 Kr 11,29-36) a kasnije njegovu propast i propast njegova potomstva (1 Kr 14,5-16). AHIKAM (»brat se uzvisio«) Dvorski cinovnik -+ Josije (2 c

AHJO

Kr 22,12), zasticuje Jere za vladanja -+ Joja~m 26,24). AHIKAR Cinovnik asir. ljeva Sanheriba i Asarha pada u nemilost, zbog -+ mudrosti ponovno dol milost (mnogobrojne drevne price i bajke). U (11,20) pojavljuje se kao A Tobijin sinovac (leg.). AHlMAAS (hebr. znacen sigumo) Ime nekih osob je svega: sin svecenika doka, Davidov dousnik z jeme ~ AbSaIomove po protiv njega (2 Sam 15,3 17-21). AHIMELEK (»brat je k Svecenik u Nobu. Dok j vid bjezao pred ~ saulo mu je dao ~ prinesene k ve (usp. Mk 2,26//). Zbog je saul dao smaknuti A. gOY rod; umakao je j njegov sin ~ Ebjatar (1 22,21). AHINOAMA (»brat je kost«) Ime nekih zena, svega jedne od Davidov na (2 Sam 3,2: majka A nova; ~ Tamara).

AHIOR (»brat je svjetlo 1. -+ Ahikar. 2. Amonski vo.iskovoda rna Jdt usprotivio se ~ femu~ i bio je izrucen Ju rna; nakon niihove po presao je na zidovstvo.

AHITOFEL (hebr. znacen sigumo) Veoma cijenje vidov savjetnik (2 Sam prikljuCio se -+ AbSaIo pobuni protiv Davida i sio se kad je vidio da stvar propaia (2 Sam 17

AHJO je pratio ~ Kovc veza kada se prenosio ruzalem (2 Sam 6,3s).

16

AJ -

ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE

AJ (et-tel) Sem. naseobina ji. od Betela, od 3000-2000. pro Kr. Prema JS 7,8 Jo~ua ju je razorio. U stvari, A. je vee u to vrijeme bio hrpa ru~evina. Bib!. je izvje~taj ~ etiologija koja nagla~uje: Bog je zemlju poklonio. AJALON (»mjesto jelena«) Starokan. grad na putu od obale Sredozemnog mora prema planinskom kraju koji se vee spominje u pismima iz ~ Amarne, oko 20 km sjz. od Jeruzalema, nekada arap. selo jalo (1967. posve razoreno). MoZda sredi§te Mjeseceva kulta u kojem se stuje jelen (usp. takoder JS 10,12). AJIN (»izvor« ill »oko«) Grad u podrucju plemena Simunova (JS 19,7) iIi Judina (JS 15, 32). A. se pojavljuje kao En u mnogim nazivima mjesta.

se ubrajao u ~ Aserovu po krajinu (JS 19,30); u heleIf. do ba prigodno boravi~te ~ Sele ukoviea pod nazivom Ptole maida; 47. pro Kr. pripoje rim. pokrajini Siriji (~Siri ja); posjetio ga Pavao (Dj 21 7).

AKOR (mozda »nesreea, jad« Dolina u gorju izmedu Jeru zalema i Jordana (kamenova nje Akana JS 7,24ss). Ta dol na jeze jednom ee posta »vrata nade« (Hos 2,17; Iz 65 10). AKSA (»kopca za nogu«) KC Kalebova; on je daje svom bratu ~ Otnielu za zenu (J 15,16-19; Suci 1.11-15). AKSAF Kan. kraljevski grad spominje se u pismima iz ~ Amarne. Josua ga je osvoji prema JS 12,20.

AKARON ~ Ekron

AKVILA VI. ime: 1. Imueni zidov, poput PavI tkalac ~atora; za vrijeme iz gona zidova napustio je Rim zajedno sa svojom zenom Pr skom i po~ao u ~ Korint. Ko njega je Pavao boravio dui vrijeme (Dj 18,2s). A. i njegov zena pratili su PavIa u ~ Efe (Dj 18,18s) i ondje primili sebi ~ Apolona. Kasnije su s vratili u Rim gdje ih je Pava zahvalno dao pozdraviti (Rim 16,3s; usp. 1 Kor 16,19). 2. ~ Heksapla.

AKIS Prema 1 Sam 27,1-28,2 na~ao je David utoci§te kod filist. kneza A. u Gatu na svom bijegu pred ~ Saulom (usp. 1 Sam 21,11-16; mozda 1 Kr 2, 39).

AKZIB 1. Grad na Sredozemnom mo ru sj. od Akona; Izraelci g nisu osvojili, a ipak se pribra jao ~ A~eru (Suci 1.31). 2. Mjesto u Judeji (IS 15,44

AKON Kan. lucki i trgovacki grad sj. od Karmela. Spominje se vee u pismima iz ~ Amarne; Izraelci ga nisu nikada osvojili (Suci 1,31), ipak

ALEGORIJSKO TUMACENJ BIBLIJE polazi od uvjerenj da neki tekst stvarno ozna cuje ne~to drugo, dublje, ne go ~to neposredno izraiava

AKAD Prema Post 10,10 grad Nimrodov, u vr. Sargona I. (oko 2350) glavni grad istoimenog sem. kraljevstva u sj. Babiloniji. Grad su razoriIi oko 2190. nesem. Gutejci i jo~ nije iskopan. Vladari ~ Ura nazivaju se »kralj ~ sumerski i akadski«, a ~ Kir »kralj ~ Babela, Sumera i Akada«. AKADSKI Istocno-sem. jezik; ima asir. i babil. narjeeje; pisao se klinovim pismom.

ALEGORIJSKO TUMACENJE BIBLIJE -

pa i onda kad nije izravno naznacen slikovit govor. Pavao upotrebljava alegoriju npr. u Gal 4,21-23; 1 Kor 10,4. On formalno ne mimoilazi pravila koja vrijede za njegavo vriieme, no sadrzajno nje· govo je tumacenje i propovijedanje posve novo. Bitno je za svako alegorijsko tumace· nie: odredenom tekstu daje se suvremeno znacenje bez obzira da Ii se dosl. znacenje zaddava iIi ne. testo tu dolazi do izraiaia duhovita, a cesto i djetinjasta masta, tako da »tumacenje« viSe nema niSta zajednicko s izv. smislom bibl. mjesta (~Aleksandrija). ALEKSANDAR (»branitelj od ljudi«) Ime nekih osoba, prije svega: Aleksandar Vel. (357-323. pro Kr.), osnivac grc. svjetskog carstva; u SZ spo-

ALEKSANDAR

menut poimence saIl10 u 1,1-9, no na njega se i smjera u nekoIiko vid Dn; potakao je razvita -+ dijaspore. 0 A. postoj gi leg. izvjestaji bez pov. vrijednosti (npr.

Aleksandar Vel., lik n rom novCicu

Vojni pohod Aleksandra Vel. bio je i za Palestinu od v znacenja. Na njegovo se svjetsko carstvo smjera i ko Osim Tira (koji je osvojen 332. pro Kr. tek nakon visemje opsade) on je lako i brzo zauzeo os tale lucke gradove. K svladao otpor kod Gaze, bio mu je otvoren put prema E Ondje je osnovao Aleksandriju (331). Mnoga naselja nalaze na putu kojim je prolazio (na karti oznacena prozvana su Aleksandrovim imenom, kao Aleksandrija sandropol i sl. c

18

ALEKSANDAR-AMALECANI

govu posjetu Hramu); nizam.

-+

hele-

ALEKSANDAR BALAS dolazi na viast 153. pro Kr. kao sin -+ Antioha IV. Epifana i nastoji potisnuti Demetrija I, kraija -+ Sirije. -+ Makabejac Jonatan pomogao je A. uz velike ustupke. Konacno je ipak pobijedio Demetrijev sin, a Aleksandru je 145. pro Kr. odrubijena glava. ALEKSANDRIJA (arap. iskenderije) Ime mnogih gradova, prije svega: grad na Z delte Nila; 332/1. pro Kr. osnovao ga -+ Aleksandar Vel.; srediSte znanosti i kulture, posrednik izmedu Istoka i Zapada, nakon Rima najveCi grad pretkrsc. i ranokrsc. svijeta. Samostaina zid. zajednica s velikim kulturnim ostvarenjima (-+ Septuaginta, nastojanje da se zid. predaja filozofski produbi; -+ helenizam). Njegovo opadanje pocinje kad su ga zauzeli Arapi (642. p. Kr.). Izraz »aIeksandri.iska skola« ne razlikuje »katehetsku skoIu od znanstvene »skole«: potonja je do 215. p. Kr. privatna ustanova i otvorena je svima (pa i poganima); njezin je naj,glasovitiji predstavnik Origen. Za razliku od -+ antiohijske »skole« nije se toliko zanimaIa za »historijski smisao« nekog bibl. mjesta nego viSe za bozansko otajstvo, koje se tu nay. izrafava (opasnost od tumacenja SP unutar spekulativnog sustava). Tim svojim -+ alegorijskim tumacenjem Biblije imala je velik utjecaj na egzegezu i povijest d02;mi staroga i srednjega vijeka. ALELUJA (»hvalite Jahvu«) Starodrevni liturgijski poklik hvaIe, npr. na pocetku Ps Ills; na kraju Ps 104s; !~5s;

na pocetku i kraju Ps )06 113; 135; 147-150 (usp. Ot 19,1.3ss). ALFA IOMEGA

-+

A

ALFEJ 1. Otac carinika Levija (M 2,14). 2. Otac -+ Jakova (2) (Mk 3,1 II; Dj 1,13). ALKIM (grc.!lat. oblik za E jakim = >>lleka Bog podigne« Helen. raspolozen Zidov kog je kralj -+ Sirije, Demetrije proglasio -+ velikim svecen kom; Juda -+ Makabejac bo rio se protiv njega (1 Mk 9,54-57; usp. 2 Mak 14,3-13).

ALOJ Mirisava biljka (Ps 45, Izr 7,17; usp. Iv 19,39).

Alai

AMAJLIJA Predmet koji d je zdravlje iii zastitu i cud snu snagu, cesto je ujedno nakit (Pj 4,9). A. teol. popr rna drugi smisao i pojavlj je se kao resa na odjeci (B 15,38-41; usp. Mt 23,5) Ces je povezana s idolopoklo stvom (Post 35,4). Kako su s A. najcesce uvozile, moze s nrema nalazima A. utvrdi ..tomet trgovine zemalja i voznica.

AMALECANI Nomadski pI menski savez koji je prigod

AMALECANI -

ce poduzimao pljackaske pOhode prema J Palestine (1 Sam 30,14), te stoga neprijatelj Izraelu (Pnz 25,17-19). BibI. predaja vidi pocetak toga stalnog neprijateljstva u sukobu A. s Izrae1cima prigodom izlaska iz Egipta (Izi 17,8-16). Njihovu je moe slomio najprije Saul (1 Sam 15) a zatim David (1 Sam 27,8; 30,1-20; 2 Sam 8,12). 1 Ljet 4,43 spominje jos ostatke A. AMARNA Takoder e1-Amarna iIi Tell-el-Amarna, danasnje ime negdasnjeg Ahet Atona (»zraka Atonova«), prijestolnice Amenofisa IV. Ehnatona, na i. obali Nila, otpr. na pola puta izmedu Tebe i Memfisa. Za vladanja Amenofisa IV. (1372-1352. pro Kr.) u njemu je bio samostaIno razvijen bogostovni, knjii. i umjetnicki iivot. Njegov arhiv, pi sma iz Amarne - na akad. jeziku kIinovim pismom pisane glinene plocice, pronadene 1888. - vaina su vre1a za povijest, kulturu i jezik Kanaana. Pisma potjecu od kraljeva brojnih gradova-driava kao Biblosa, Beiruta, Akona, Aske1ona, Megida, LakiSa i Jeruzalerna, koji su traiili pomoc protiv --+ Hetita iIi --+ Habiruanaca, naglasavajuCi svoju vjernost prema faraonu iIi optuiujuCi svoje susjede kao izdajice. AMASA (»obvezao se J ahve«) Ime nekih osoba. prije svega: sin --+ Abigajile (Davidove polusestre 1 Ljet 2,17?), --+ Absalomov vo.iskovoda (2 Sam 17,25) koga je David pomilovao i postavio vojskovodom mjesto--+ Joaba (2 Sam 19,14) a ovaj ga je kasnije ipak mucki umorio kod Gibeona (2 Sam 20,7-13). c

AMON

19

AMASJA (»obvezao se Jahve«) Ime nekih osoba, prije svega: kralj --+ J. jUdo kraljevstva (797-779. pro Kr.), pobjeduje --+ Edomce i tako osigurava slobodan prilaz k moru Kad je za svog sina zatraiio kcer izr. kralja --+ Joasa (nasljedno pravo na --+ Sj. kraljevstvo), ovaj ga je pobijedio i zarobio te opljackao Jeruzalem. Amasja je pobjegao u Lakis i ondje bio umoren (2 Kr 14,1-22).

AMEN (hebr., nepromijenjeno preuzeto u grc. i lat. = pouzdano, zastalno) 1. U SZ odobravanje (1 Kr 1,36; Jr 11,5) iIi pak kletva kad netko ne ispuni svoju obvezu (Br 5,22). Bogostovni obrazac kojim se ieli zakljuciti neko iScekivanje (Ps 106,48). 2. U NZ liturgijski poklik Bogu (1 Kor 14,16; nebesko bogosluije Otk 5,14; zakIjucak molitava itd, Rim 1,25; 1 Pt 5,11), ne kao potvrda neke istine nego kao molba da Bog ispuni koje dana obecanje (Otk 1,6; 22,10). 3. Samo u Isusovim ustima rijec potvrdivania (otpr. doista): Mk 3,28; 8,12; 9,1. Luka to ponajcesce opisuje, prevo di iIi naprosto ispusta. Kod Ivana je cesto udvostrucenje »A., A.« (npr. 3,3; 5,19; 8,34) Proslavljenom se Kristu rijec A. stavlja u usta kao osobna oznaka (»Ovo govori A.«, Otk 3,14). AMNON --+ Tamara AMON

A) (»izvjeiban, spretan«) Kralj

J. judo kraljevstva (639-638 pro Kr.) koga su ubile njegove sluge (2 Kr 21.19-26). Kod M 1,10 naziva se Amos.

--+

AMON - AMRAFEL

20

(»Skriveni«) Bozanstvo grada Tebe i bog ego kraljevstva. Jedino ego bozanstvo koje se poimence spominje u SZ

B)

Or

46,25).

Egipatsko bozanstvo Amon sa svojom zenom Mut AMONCI (Amon) Aram. pleme koje se u 12. st. naselilo uz gornji tok -+ Jaboka. Glavni grad -+ Raba. Post 1?,38 tumaci da su A. potekh od-+ Lota, priznaje im aram. podrijetlo i plemensku srodnost s Izraelom. testo su A. vodi1i ratove protiv Izraelaca. Pobijedio ih ie -+ Jiftah (?) (Sud 10,7-11,33), Saul (1 Sam 11), David (2 Sam 12,26-31),-+ Josafat (?) (2 Ljet 20,1-30) i -+ Juda Makabejac. Od 64. pr: Kr. pod rim. vlascu, a .potkraJ 2. st. p. Kr. pretapaJu se u Arape. Nacionalno bozanstvo -+ Moloh (Milkom) (1 Kr 11,5. 7.33). AMOREJCI (= »zapadni Semiti«) Sem. nomadi sir.-arap. stepe. Potkraj 3. tslj. prov~i­ se u -+ Sumer. U uzastopmm naletima prodirali su u kulc

turna podrucja Mezopotamije i Siro-Palestine. Amorejski su knezovi ddali u svojoj vlast -+ Babilon. -+ Mari i -+ Biblos Post 15,16; Am 2,9s nazivaju Amorejcima cjelokupno pred izr. stanovniStvo Kanaana. Si gurno je da je na podrucju kasnijeg Izraela bilo amorej skih ddavica (Br 21,21-35; JS 10,1-14). S izr. precima A. ima ju zajednicko: naCin tvorbe vI. imena. razne rijeci i poj move, pravne obicaje. Naro citi oblik -+ Abrahamove zrtve (Post 15,9.10.17) potjece od amorejskog obicaja sklapanja ugovora.

AMOS (kraCi oblik od Amas ja = »nosio je Jahve«) -+ Pro rok, ne prorok od zanata (Am 7,14), nego stocar i uzgajivac divl.iih smokava iz okolice-+ Tekoe (-+ J. judo kraljevstvo) oko 10 km j. od Betlehema (Am 1,1). Ipak je javno na stupio u-+ Sj. izr. kraljevstvu (Am 7,12s) za vriieme -+ Jero boama II. (784-744. pro Kr.) u doba mira (usp. Am 6,13 i blagostanja (usp. Am 5,11 3,15; 6.4-6), ostro prekoravao zbog zloupotreba (npr. podmi tljivosti sudaca, Am 5,7.10-12 i bio konacno protjeran iz Sj kraljevstva (Am 7,10-13). Sa cuvana Amosova knjiga sadr zi slikovite prijetece izreke protiv poganskih naroda, pro tiv Sj. i J. kraljevstva, zatim opise dozivljaja i videnja, obe canja spasenja. Prosla je kroz viSe redakcija, ali najvecim dijelom potjece od A.

AMRAFEL Kao kralj Sineara zajedno s kraljem Kedor-Lao merom pobijedio kraljeve So dome, Gomore i dr. Konacno ga je svladao Abram. Nije vjer. da bi to bio -+ Hamura bi.

AMRAM -

A..\IRAM (»nal'od je uzvisen«) Prcma Izi 6,20 otac Arona i \'Iojsija. A~A

(»smilovao se Jahve«?) VI. ime, npr.: 1. Prema 1 Sam 1,1 jedha od Elkaninih zena koja je dugo bila nepiodna, sto se smatra.. 10 sramotom. 1 Sam 1 opisuje kako je njezina moIitva usli.. sana te je postala majkom-+ Samuelovom. Niezin hvalospjev (1 Sam 2,1-10) poslmio ie kao uzorak za Marijin hvalospjev kod Lk 1,46-55. ~. Stara proroCica kod Isuso\"a prikazanja u hramu (Lk .-1.)

~,36ss).

3. Neki nz. apokrifi nazivaju d.nom« i -+ Marijinu majku. Taj podatak pov. dakako niie pouzdan, ali je ipak imao \'eliko znacenie kroz povijest u poboznosti i umjetnosti. B) (grc. oblik hebr. skraceni.. ce: »smilovao se Jahve«) :lid. --+ veliki svecenik (6-15. p. Kr.). Rim. ga je namjesnik 15. p. Kr. doduse svrgnuo, ali je on ipak ostao i dalje najutjecajnija osoba u -+ Velikom vijeeu, premda su velikosvecenicku sluzbu obnosili njegovi si.. novi, odn. njegov zet -+ Kajfa. A. ie imao odlucnu rijec kod sudenja Isusu (prema Iv), kao i kod sudenja Petru i Ivanu (Dj 4,6). ANAKOVCI (Enakovci) U Pnz 2,10 opisuju se A. kao narod divova. Prema IS 11,21s Josua ih je gotovo posvema istrijebio. ANANIJA (grc. oblik hebr. Hanania, »milosrdan je Jahve«) Ime nekih osoba, prije svega: 1. Clan prve krsc. zajednice u Jeruzalemu. Iznenada je umro sa svojom zenom Sa. c

ANDRONIK

21

firom jer su oboje zaddali dio utrska od prodanog zemljiSta (Dj 5,1-10). 2. Krscanin u Damasku koji obnevidjelog -+ PavIa Iijeci i krsti (Dj 9,10-19; 22,12.. 16). 3. -+ Veliki svecenik (oko 47-59. p. Kr.), vodi istragu protiv PavIa u Jeruzalemu (Dj 22,30-23,10), optuzuje ga pred upraviteljem -+ Feliksom (Dj 24,1-9); pocetkom rim. rata, 66. p. Kr., umorili su ga neprijateIji Rima. ANATEMA -+ prokletstvo (5) ANATOT (rlis el-harrube, blizu Skopusa kod Jeruzalema) Grad u kraju Benjaminovu, dodijeIjen Ievitima (IS 21,18; 1 Ljet 6,45). U A. je bio prognan -+ Ebjatar (1 Kr 2,26). Rodno mjesto Jeremije (Jr 1,1; 11,21; 32,7ss). Poslije babil. smanjstva ponovno nase.. ljen (Ezr 2,23). ANDRIJA (»Muzevni«) Jedan od Dvanaestorice (-+ apostol), prema Iv 1,40-44 brat -+ Petroy, iz Betsaide. Isus ga je prvog pozvao. U Ev-a se pojavijuje nekoliko puta (npr. kad je nastalo pitanje 0 vremenu kada ce Hram biti razoren, Mk 13,3s, u Dj spomenut llamo u 1,13, i nigdje drugdje u NZ. Leg. su izvjestaji o Andrijinu djelovanju na Balkanu i u J. Rusiji te 0 njegovu mucenistvu. Iz crkveno-polito razloga kasnije mu se, kao prvopozvanom, pocelo pripisivati osnivanje crkvene zajednice u Bizantu. ANDRONIK (»pobjeditelj muzeva«) 1. Poganski vladar koji je dao umoriti -+ velikog svecenika Oniju III. i zbog toga po naredenju -+ Antioha IV. Bpifana bio pogubljen (2 Mak 4,33-38).

22

ANDRONIK -

2. Zatocenik koga Pavao da· je pozdraviti (Rim 16,7). ANDEO U starijim dijelovima SZ ima malo podataka 0 A. (ali usp. Post 28,12), za razliku od kasnijih spisa (usp. Ez, Zah, Dn) koji su vjer. nastali pod perz. utjecajem. Znacaj. no je za SZ da preko A. dje. luje sam Jahve. Prijepomo je znacenje izraza »A. Gospodnji«. U Post 22,l1s; Izi 3,2ss istovjetan je s Jahvom. Jah· ve se nije mogao zamisliti bez »dvorjanika« (usp. Job 1,6). »A. tumac« spominje se npr. u Dn 7,16 (usp. Otk 21,9). I u NZ u Kristu se Bozja djela navijestaju, prate, podupi. ru i izvode preko A., npr. u izvjestajima 0 djetinjstvu kod Lk i u Otk. Oni najcesee ne djeluju »povremeno« nego »uvijek« (Mt 18,10). Podjela A. na korove (npr. Prijestolja, Gospodstva, Vlasti prema Kol 1,16) jest poslijebibl.; -+ ke· rub; -+ seraf. Zabacuje se pre· nagla5eno stovanje A. (Kol 2,18). A. su samo »sluge« (Otk 19,10; 22,9). Krist je iznad njih (Heb 1,5), on je nas posrednik. Sedam A. predaja naziva arkandelima (usp. Tob 12,15; Otk 8,2) cija su imena dijelom legendama. »Umjet· nicko« prikazivanje (npr. put· ti) ne odgovara bibl. stvamosti. ANDEO CUVAR-+ andeo ANTIKRIST (»Protukrist«) na· ziva se izravni Kristov protiv· nik, (osoba iii poredak?) u povijesti. Pavao govori 0 A. kao 0 »covjeku grijeha«, »sinu propasti«, protivniku koji se uzdiZe protiv svega »5tO ljudi nazivaju Bogom iii drZe za sveto«. Najprije mora doCi veliki otpad (2 Sol 2,3-12). o njemu govore Ivanove poslanice (1 Iv 2,18.22; 4,3; 2 Iv

ANTIOH

7). Najjasnije je ocrtana sli A. u Otk, prije svega u Otk A. je tu zvijer koja ostvaru svesvjetsko kraljevstvo. Tu sa Sotonom i lafnim proro rna tvori paklensko trojstv Krist dokrajcuje moe A. (O 19,11-20) (usp. takoder M 13,22//).-+ davao. ANTILEGOMENA -+ kanon ANTILIBANON Gorje sto proteze usporedo s -+ Liban nom na i. strani prodola k jim otjecu Leontes i Oront Njegov je najjufniji i najv dio -+ Hermon. U SZ A. i n govi pojedini dijelovi ima razliCita imena (Pnz 3,9; 18,14; Ps 29,6; Pj 4,8). U izviru Orontes, Leontes, Ba da (stari naziv -+ Abana) i danod izvora -+ Jordana. ANTIOH (»Otpomi«) Ime s kraljeva iz dinastije -+ Sele koviea, od kojih se neki sp minju u Mak. 1. A. IV. Bpifan (175-163. Kr.), opljackao je zid. Hram. Da bi ucvrstio svo vlast i svoje kraljevstvo otv rio utjecaju helen. kultu zahtijevao je od 1:idova stuiu i da se klanjaju Zeu Olimpskom. Time je izazv

Antioh IV Bpifan. Starin novae

ANTIOH -

APOKALIPTICKA KNJIZEVNOST

ustanak -+ Makabejaca. Umro za vrijeme bojnog pohoda na Parte. 2. A. V. Eupator (163-162. pro Kr.) Maloljetni sin Epifanov, sklopio je mir s -+ Judom :Makabejcem. Umorio ga njegov necak (1 Mak 6,17-7,4; 2 ~lak 10,9-14,2). 3. A. VII. Sidet (139-129. pro Kr.) pobijedio je, uz pomoc ~ Makabejca simuna, uzurpatora Trifona, kasnije se okrenuo protiv simuna (1 :Mak 15-16), sklopio mir s Ivanom Hirkanom I, te zaglavio u bojnom pohodu na Parte. ANTIOHIJA Ime mnogih gradova; u SP: 1. Glavni grad -+ Sirije, osnoyan oko 300. pro Kr., velik i bogat trgovacki grad. Tu je nastala jedna od prvih zajednica krScana iz poganstva i sarno ime »krscanin« (Dj 11.19-26); polaziSte prvih krsc. misija (Dj 13,1-3; 14,26-28; 15,3540; 18,22). -+ Apostolski sabor. I u pobibl. vremenu znacajno srediSte krscanstva. Zbog nazadovanja i pustosenja taj je grad danas malo selo (antakje).

»Antiohiiska skola« nije biia neka stalna znanstvena usta· nova iii kakva katehetska skola (-+ Aleksandrija), nego srnjer u nauci i tumacenju Biblije koji su zastupali pojedini ucenjaci (npr. Lukijan iz A., umro 312; Diodor iz Tarza, umro prije 394; jedan od njegovih ucenika bio je Ivan Zlatousti, umro 407). Tu se naglasavao »pov. smisao« SP nasuprot duhovitom umovaniu. 2. A. u -+ Pizidiji, pogranicni grad izmedu Frigije i Pizidije; poeetni misijski uspjeh (Dj 13,1449, ali Dj 13,50).

2

ANTIPA 1. -+ Herod (4) 2. Nepoznati mucenik u Per gamu (Otk 2,13). ANTI PATER (»oceva slika priliKa~() Sin Jasonov, bio j poslamk-+ Makabejca Jonata na u Rimu i Sparti (1 Ma 12,1-23; 14,22). ANTIPATRIDA-+ Afek ANTISEMITIZAM -+ Zidovi ANTONIJA Tvrdava na sjz uglu hramskog trga, prvi pu spomenuta kod Neh 2,8; ob novljena za -+ Hasmonejaca preuredena za -+ Heroda (1) u cast njegova pokrovitelj M. Antonija prozvana A. U v Isusovo rim. je posada iz A stalno nadzirala hramski tr (Dj 21,31-36; 22,24). S nepra v?m ~eki smatraju da je t bIla PIlatova sudnica (-+ pre torij).

ANTROPOMORFIZAM Sliko vit govor kojim se Ijudski ob lici (lice: Izi 33,23; usta: Pn 8,3: oci: 1 Sam 15,19) i pona sanje (kajanje: Post 6,6; srdZ ba: Izl 15,7; radost: Pn 28,63) pripisuju Bogu. test se upotrebljava u Bibliji, po sebno u SZ, ali se u LX izbjegava iIi ublafuje. A. omo gucuje da se Bog prikafe ka ziva osoba koja djeluje u po vijesti. SZ otklanja opasno da se Bog poistovjeti s covj kom: »Ja sam Bog a ne co vjek« (Hos 11,9), Boga ne mo ze Hram tjelesno obuhvati (1 Kr 8,27), on ne pripada n kom spolu i ne smije se likov no prikazivati (Izl 20,4).

APOKALIPSA -+ Otkriven Ivana Apostola

APOKALIPTItKA KNJIZEV NOST KnjiZ. vrsta (obljublj na i veoma rasirena od 2. s

pro Kr. do 1. p. Kr.). Te§ke su prilike dale povoda da se razmglja 0 trpljenju i buducoj slavi dobrih. Iz grade, koju je sacuvala predaja, suvremeno se doba nastojalo shvatiti kao priprava na konacnu Bozju pobjedu i pobjedu dobrote. Pri tom su se upotrebIjavale, pored starodrevnib sIika, jos i kozmologije, umovanja 0 brojevima, pocetnim slovima, diobama, price 0 veIikim zivotinjama i andeIima. Opisivala su se ukazanja, predznaci svrsetka, posljednje nevolje, sudnji dan, blazenstvo i prokletstvo. U »otkrivenja« su se ubrajala videnja, snovi i dr., i cesto se u njima posizalo za osobama iz proslih vremena (npr. Adam, Henok; apokrifne apokalipse -+- kanon). U SP ima tek neSto prvih poeetaka i tekstova apokalipticke knjizevnosti, koji u usporedbi s neukusnim mastanjima drugih spisa djeluju trijezno (pretkrsc: Ez 1,4-28; 10,1-22; 37,1-14; 40-48; Iz 24-27; Zah 9-14; JI 3-4; nar. Dn 7-12; krsc: Mk 13//; 2 Sol 2,1-12; mnogo pojedinacnih mjesta a napose Otk). APOKRIFI -+- kanon APOLION -+- Abadon APOLON (skraceni oblik od Apolonije = »koji pripada Apolonu«) Ueen Zidov iz -+Aleksandrije, propovijedao u -+- Efezu (Dj 18,24-26) i -+- Korintu (Dj 18,27-19,1), u prvom redu protiv zidovstva; po njemu se prozvala i jedna stranka u toj zajednici (1 Kor 1,12; 3,4s). Dj 18,24-28 nastoje samostalno misionarsko djelovanje Apolonovo povezati s apostolima (poucen od Akvile i njegove zene). Mozda ucenik Ivana -+- Krstitelja (Dj 18,25); ne zna se sto se kasnije s njim

dogodilo, Nije vjer. da je o pisac -+- Poslanice Hebrejima APOLONIJE (»Apoionu posve cen«) Ime nekih osoba koj su za vrijeme -+- Se1eukovic progonile Zidove, nar. A. i Tarza, namjesnik Celesirije Fenicije za Seleuka IV. (175 -164. pro Kr.); ovomu je A opisao vrijednost blaga u je ruzalemskom -+- Hramu, a o je poslao Heliodora (2 Ma 3,5-29) da opIjaeka Hram. APOSTOL (»posianik«, u tom znacenju sarno krsc.) U vr Isusova djelovanja u Galile ji (pojedinaeni pozivi) stvar se zbor Dvanaestorice (izbor Mk 3,13; imena u razIiCitom redosIijedu: Mt 10,2-4; M 3,16-19; Lk 6,14-16; Dj 1,13 Isus ih salje kao rabini svo je ueenike (Mt 10,5; Lk 9,2 usp. Mk 3,14), njihovo je pro povijedanje upravijeno najpr vo izr. plemenima (usp. M 10,6). Ustaijeni broj dvanaes ( -+- plemena, suci posIjednji vremena Mt 19,28) zadrlan j i nakon otpada -+- Jude (5) (D 1,15-26). »Dvanaestorica« s nadalje smatraju »izaslanici ma« (poIozaj »Dvanaestorice« osobito Petra, u prvokrsc misionarskom djelovanju). Ima i siri pojam A. Sam j Isus nazvan A. (Heb 3,1), al prije svega glasnici, misiona ri (npr. Iv 13,16; 2 Kor 11,5.13 Otk 2,2). Tako Pavao naziv samog sebe i svoje suradnik (npr. Gal 1,1; 2,8; 2 Kor 8,23 I »Dvanaestorica« se nazivaj A. (npr. Mt 10,2; Mk 6,30). A predvodi bogosIufno sIavlj (npr. Dj 20,7-11), osniva i pred vodi zajednice (npr. Dj 8,14; Kor 13,10), on je »Bozji surad nik« (1 Kor 3,9). On nije go spodar nego sluga (usp. M 10,44; 2 Kor 1,24; 4,5), premd trafi poslusnost (npr. 1 Ko 14,37).

APOSTOL -

u NZ (nar. kod Lk i Dj), jos viSe kasnije, pojam se A. ogranicuje na »Dvanaesto,ieu« (npr. Dj 1,26; Otk 21,14). Pavao meau njima ima poseban polozaj. ,"a sluzbu A. spada ovlasteno poslanje u ime Kristovo (usp. .\It 28,19) ili u Bozje ime (usp. Gal 1,17), dakle ne pry. u ime \'~c

3.

~Crkve.

A. prema Dj najprije ostaju u Jeruzalemu (usp. Dj 8,1). Leg. su spisi koji govore kako su A. osnivali pojedine Crkve po cijelom svijetu kao i opisi njihova muceniStva. APOSTOLSKE UPUTE -+ Didahe APOSTOLSKI OCI Od 17. st. 5kupni naziv za krse. knjizevnost razdoblja neposredno nakon apostolskog vremena. Ti ,u pisci dijelom bili jos u osobnoj vezi s apostolima: poslanice (Klement Rimski, Ignacije, Polikarp), izvjestaji u muceniStvu (Polikarp), crk·.~ni propisi (-+ Didahe = Na· uk 12 apostola), propovijed 12. Klementova poslanica), ~pologija (Diognetovo pismo), .:shatoloski pokornicki spis I Hermin "Pastir«), poucni i !,obudni spisi (Barnabino pismo, mozda ne pripada A. 0.). APOSTOLSKI SABOR Nije to >sabor« u danasnjem smislu ,ijeCi, nego sastanak predstav~ika (Pavao, Barnaba) zajed· r,iee u -+ Antiohiji (-+ krsea:-:i iz poganstva) s predstavni· cima zajednice u -+ Jeruzalemu i tamosniim -+ apostolirna i starjesinama (oko 49. p. Kr). Sporazumjeli su se da se od -+ krscana iz poganstva nece traziti obdriavanje zid. bogostovnih propisa (npr. obrezanje) i s1. Tako krseanstvo niie postalo neka unutadid. sljedba. Prema Dj 15,20 bile su

ARABIJA

25

im nametnute sarno »Jakobove odredbe« (uzdriavanje od mesa zrtvovanog idolima, od krvi. od razvrata i od udav· ljenih zivotinja, tj. onih kojirna krv nije istekla prilikom ubijanja). Osim temeljnih od· redbi tu su saddani i vreme· nom uvjetovani propisi, kako bi omogueili euharistijsko zajednistvo s -+ judeokrseanima. Prijeporno je da Ii to treba povezivati sa samim A. s. ka· ko to opisuju Dj. APOSTOLSKO VJEROVANJE Obrazac vjere (jedan od mnogih nastao iz krsnog oogoslliZja i tumacenja vjere). Ne na· lazi se u SP (danasnji je tekst iz 8. st. a nastao je prosirenjem teksta iz 4. st.); tek je u 4. st. smatran »apostol· skim« (legenda tvrdi da su ga sastavili -+ apostoli kad su se razilazili iz Jeruzalema). ARABA Geoloska usjeklina koja Palestinu dijeli u smjeru S-J: dolina Jordana i njezin prodliZetak izmeau Mrt· vog i Crvenog mora. U Bibliji A. oznacuje gotovo iskljutivo dolinu Jordana (pnz 1,7; IS 18.8 i c.). Danas je to iskliucivo naziv za udolje j. od Mrtvog mora. ARABIJA Poluotok u Aziji; pradomovina Semita koji su odavde neprestano u novim skupinama prodirali u plodne krajeve oko Sredozemlja (-+ »Plodni Polumjesec«). SZ naziva stanovnike danasnjeg Arapskog poluotoka JiSmaelcima (Post 25,12ss), Joktancirna (Post 1O,26ss) i Keturitima (25,1ss). Arapin u SZ znaci isto sto i -+ nomad (Iz 13,20; Jr 3,2) i ope. oznacuje pripadnika pIemena sir.-arap. pustinje i j. -+ Negeba (2 Ljet 17,11; Iz 21,13; Jr 25,24). Ti »sinovi

BIBUOTfKA OBITELJ

26

ARABIJA -

Istoka« (Post 29,1; Suci 6,3) vee rano sudjeluju u karavanskoj trgovini (1 Kr 10,15). Unatoe njihovoj trgovini sa """* Salomonom. Arape su smatrali neprijateljima izabranog naroda (2 Ljet 9,14; Neh 2,19); za """* Jorama su upali u """* J. judo kral.ievstvo i opljaekaIi kraljevsku palacu u Jeruzalemu (2 Ljet 21,16s). U kasnijim spisima SZ Arapi su stanovnici perz. pokrajine A., neposredni susjedi pokrajine Judeje (Neh 4,1). Kasnije osnivaju kraljevstvo """* Nabatejaca; to je A. koju spominje Gal 1,17; 4,25. U 2 Mak 5,8 njihov se vladar naziva »arapski vIadar«. ARAD (tell arad) Rusevine grada koji se nalazi 30 km i. od """* Beer-Sebe. Tvrdava iz· Salomonova vremena, s do sada jedinim otkrivenim Jabvinim hramom s predvorjem i zrtvenikom (10-7. st. pro Kr.). Vjer_ podatak iz Suci 1,16 hoee tamosnje sveeenstvo povezati s Mojsijevim tastom. Kako to mjesto nije bilo naseljeno izmedu 2700. i 1050, treba kan. kraljevski grad A. (Br 21,1; 33,40) traziti na drugoj toeki j. pustinje. ARAMEJCI Sem. etnieka skupina izmedu Sirije i Eufrata koju spominju pisma iz """* Amarne i jedan natpis Tiglat-Pilesera I. SZ naziva podrueje izmedu gornjeg toka Eufrata i Tigrisa Aram Naharajim, »Aram obiju rijeka« (Post 24,10; mlada predaja: Padan Aram. Post 25,20 i c.). Ondje se nalazio"""* Haran, Abrahamova domovina. Uz taj je kraj vezana predaja 0 Jakovu koga Pnz 26,5 naziva A. U vr. Davida i Salomona postoie medu ostalima i aram. ddave: Sam'al u sj. Siriji, """* Soba izmedu AntiIibanona

ARARAT

i sir.-arap. pustinje u visi skoj dolini Leontesa (2 Sa 8,3ss), """* Bet-Rehob (2 Sa 10,6), """* Maaka. """* Gesur i Damask. Asirci su dokrajc nezavisnost tih plemena i d zava, a 732. pro Kr. srusili kralievstvo Damaska. A. su Asiriji imali veIik utjecaj. N hov jezik ( ..... aramejski) p stao je trgovaekim, a kasni i svjetskim jezikom. U med vremenu se aram. pleme K dejaca naselilo u podruc usea Eufrata i Tigrisa i s viSe sirilo svoiu moe. Ono arameiziralo to carstvo i vrijeme novobabil. dinast zauzelo vodeCi polito poloz ARAMEJSKI Sjz. sem. jez tijesno povezan s hebr. i pu skim; postanjem sem. narje je ..... Aramejaca. Nakon pr pasti aram. ddava postaje trgovackim i diplomatsk jezikom a u novobabil. ra doblju uopee jezikom Blisk Istoka. Nakon povratka iz izgnanstva sve do krsc. v mena narodni jezik u Pales ni i Isusov materinski jez SZ dijelom je napisan A. ( 2.4-7,28; Ezr 4,8-6,18; 12-26). NZ nalaze se razlieite A. ri ei (Mk 5,41; 7,34; 14,36; 15, 1 Kor 16,22). Prijeporno je Ii su Ev-a napisana prem aram. predloscima. Sirenj islama pocetkom 8. st. ara potiskuje A. Danas se nji govori samo u nekim seli u Iraku (oko MosuIa) i Si (npr. u Antilibanonu). Kv ratno pismo koje je potisnu starohebr. abecedu izv. aram. ARARAT Naziv brdovitog k ja u Armeniji uz srednji t Araksa, gdje se prema P 8.4 zaustavila ..... Noina kor lja. A. je vjer. kraljevs Urartu na armen. visorav poznato iz nekih izvora pi

ARARAT -

ARHEOLOGIJA

nih klinovim pismom. Svoj procvat dozivjelo je izmedu 9. i 7. st. Onamo su pobjegla 'Jba sina -+ Sanheribova posto su umorili svog oea (2 Kr 19,37). Danas se dvije planine u Armeniji nazivaju A. ARAUNA (iIi Ornan) -+ Jebusejae Cije je gumno David kupio radi podizanja zrtvenika, orema 2 Sam 24,16-25, kako bi zrtvovanjem otklonio po~ast. Prema 2 Ljet 3,1 bilo je co mjesto gdje je Salomon kasnije podigao -+ Hram. AREOPAG (»Aresov brezu]iak«) sjz. od Akropole u Ateni, od rijeCi A. izveden naziv za vrhovnu vlast u Ateni.-+ Pavlov govor na A. (Dj 1i .19-34) ne treba shvatiti kao pav. zgodu, vee je to usporedivanje prave spoznaje Boga s grc. mudroscu i isticanje :1admoCi krscanstva nad tom rnudroscu (usp. 1 Kor 1,22ss). ARETA (»Kovinar«) Ime nekih -+ nabatejskih kraljeva. ARHELAJ -+ Herod ARHEOLOGIJA je nauka 0 proslosti koja se zasniva na sacuvanim materijalnim ostacirna. Ti svjedoei proslosti ~umci razvalina (tell), gradeyine, grobovi s pogrebnim Dredmetima polozenim uz pokojnika - najcesce se istrazuju iskapanjem. Bibl. A. pro;natra iskopine i nalaze (oruiie, keramiku, nakit) bib!. rnjesta i nastoji da joj ne prornakne nista od onoga sto je rna u kakvoj vezi s Biblijom. ,\;ije njezin zadatak da potvrdi navode bib!. izvjestaja, neIW da utvrdi pov. istinu. Po\'ijest pal. A. zapocinje 1890. iskapanjem koje je poduzeo Flinders Petrie u tell el hesi. ~jegova su saznanja znacajna za daljnji arheoloski rad.

27

1. Humci, koje Arapi nazivaju

tell, umjetni su humci od razvalina, a sastoje se od razliCitih slojeva naselja koja su gradena jedno povrh drugogao Najstarije naselje pociva na stijeni iIi golom tIu. Ono je razoreno iIi napusteno. Glinene se opeke raspadaju. SlijedeCi naseljenid poravnavaju tIo i grade na starim rusevinama. Visina razvaline raste s brojem naselja. Tell-+ Megido dosize npr. visinu do 21 m. 2. Svrha iskapanja nije skupljanje muzejskih predmeta, nego povijest nekog mjesta. Zbog toga sve nalaze, a narocito raspored slojeva, treba pafljivo promatrati. 3. Oblid kerarnike mijenjaju se prema kulturnim razdobljirna. Nerazbijeni lond od pecene gline vafno su sredstvo za medusobno razgranicavanje slojeva i odredivanje vremena kad su nastali. Daljnja su pomoc za odredivanje vremena postanka iskopanih slojeva radio-karbonske metode (za razdoblje prije 3000. pro Kr.) i nalazi kovanog novea (tek od perz. vremena pa dalje). Poslije Petriea razvile su se dvije metode iskapanja. Prva skida slojeve tella jedan za drugim. Pri tom se najprije izmjeri humak, zatim se oslobodi prvi slo.L otkriveni zidovi unesu u plan, fotografiraju, nalazi popiSu, glineno posude i kovani novae sakupe, razbijeni lond se sastave, oznace brojevima, toeno opisu i, ako je moguce, odredi vrijeme njihova postanka. Potom se sloj skine i s drugim postupa na isti nacin (primjer: -+ Hasor) Prema metodi presjeka (son diranja) koju su razvili Mortimer Wheeler i Kathleen

ARHEOLOGIJA

28 o,"'_ _ _ _ 25 sokm '====fl

Najvaznije iskopine u Paiestini sa svojim arap. i bibl. nazi, vima: 1. tell el-fare c 2, tell dzemme 3. tell cadzul 4. tell el-hezi = Eglon 5. tell ed-duwer = Lakis 6. tell bet mirzim = Debir 7. es-sebbe = Masada 8. hirbet caskaliin = ASkelon 9. tell sandahanne = Maresa 10. camat el-halil = Mamre 11. hirbet et-tubeqa = Bet-Sur 12 bet dzibrin 13. tell ed-dzedede = Moreset Gad 14. tell zakarije = Azeka 15. tell es-safi 16. tell er-rumele = Bet Semd 17. bet lahm = Betlehem 18. bet sahur = polje pastir{i. 19. el quds = leruzalem 20. der en-nasbe = Kirjat learim 21. 'amwas = Emaus 22. tell dzezer = Gezer 23. tell el· -ful = Gibea 24. tell en-nasbe = Mispa 25. riis el-harrube = Anatot 26. hirbet qumran 27. cen feska 28. murabba 'at: spilje sa svitcima 29. tell es-sultiin = lerihon 30. et-tell = Aj 31. betin

ARHEOLOGIJA -

ARNON

= Betel 32. hirbet selun = Silo 33. tell balata = Sekem 34. se· bastije = Samarija 33. tell el-flir'a = Tirsa? 36. tell el-hOsn = Bet Sean 37. tell ta'annek = Tanaak 38. tell el-mutesellim = Megido 39. tell 'amr = Haroset Goim 40. et-tantura = Dor 41. tell el-'oreme = Kineret 42. tell hum = Kafarnaum 43. hirbet kerlize = Korozain 44. tell el qedah = Hasor 45. meron = Merom 46. amm el-awamid = Hamon 47. sur = Tir 48. dieras = Gerasa 49. 'amman = Rabat Amon, Filadelfija 50. telellit ghasul 51. dibiin = Dibon 52. miideba = Medeba 53. telt der'allii = Sukot? Kenyon, tell se presJece dubokim iskopom. Daljnji se is· kopi (sonde) nastavljaju u pravom kutu prema pronadenim zidinama (primjeri: Jerihon, Ofel u Jeruzalemu). U Palestini djeluju razlicite arheoloske ustanove: Ecole Biblique et Archeologique Franc;aise, Deutsches Evange· lisches Institut fiir Altertumswissenschaft des Heiligen Landes, Israel Exploration Society, American Schools of Oriental Research i dr. Znacajan je doprinos A. za bibI. znanost: ona potvrduje Bibliju (npr. osvajanje Samarije: 2 Kr 17), pomaze boljem razumijevanju Biblije (usp. tekstove iz nalazista _ Nuzu i -+ Mari), nadopunja podatke bibI. povjesnicara (znacenje -+ Omrija, Jehuov danak i dr.), uklapa Bibliju u vecu cjelinu povijesti i kulture starodrevnog Istoka (lutanja Amorejaca i Aramejaca kao pozadina pretpovijesti Izraela). Ona sili u nekim slucaje\-ima da ponovno razmislimo o odredenom bibI. odlomku (kao izvjestaj 0 osvajanju_ Jerihona).

vijecnika Josipa iz Arimateje koji je pokopao Isusovo tije10 (Mk 15,43//; Iv 19,38). _ Ra-

ARHIP (»krotitelj konja«). "Suborac« Pavlov (Flm 2), krscanin u _ Kolosima (Kol

ARNON (sel el-modsib) Pritok _ Mrtvog mora; prema Br 21,13 granica izmedu _ Moabaca i -+ Amorejaca. J. granica zemlje koju su zaposjeli Izraeld (Sud 11.13; takva je' granica na S -+ Jabok).

4,17).

ARIMATEJA (vjer. = rentis) Grad u Judeji, rodno mjesto

rna (2)

ARISTARH (>>Qajbolji vIadar«) Suradnik (Dj 19,29) i sudrug u suianjstvu (Flm 24), apostola _ PavIa, rodom iz_ Soluna (Dj 20,4). ARISTEJ (»odlican vladar«) Nav. kraljevski Cinovnik (ok<> 250. pro Kr.) koji je, po predaji, iz Jeruzalema doveo u_ Aleksandriju 72 prevoditelja Mojsijeva Petoknjiija. Oni sa navodno u 72 dana odjelito izradili svaki posve isti prijevod. Sve je to legenda (0 kojoj govori Aristejevo pismo iz otpr. 140. pro Kr.), dok je u pozadini toga izvjestaj 0 pocetku prevodenja SZ na grc. ( _ Septuaginta). ARISTOBUL (»najbolji savjetnik«) VI. ime, npr: 1. Eg. Zidov na koga je upravljeno pismo iz 2 Mak 1,10-2, 18, moZda relig. filozof (_ helenizam). 2. _ Makabejd. ARKANDEO _ andeo

30

ARON -

ASA

ARON (hebr. znacenje nepoznato) Za razliku od »Mojsija'< spominje se sarno u mla-dim predajama. Prema tim predajama brat -+ Mojsijev (Izi 4,14; 6,20) i njegov pomocnik (npr. Izi 7,1; 17,10-13; 19,24). Prema jednom ogranku predaje ( -+ Mojsijevo Petoknjifje) naCinio je ziatno tele (-+ bik), usprotivio se Mojsi.iu (Br 32,1-6.21-24; 12,1-15; usp. Dj 7,40s), umro na brdu Hor (Br 20,22-29; 33,38s; Pnz 32,50; ali prema Pnz 10,6 u Mozeru). Prema drugom ogranku predaje praotac »sinova Aronovih«, vainog svecenickog pIemena (Izi 28,1), prvi -+ veliki svecenik (Izi 28s; 39; Lev 8-10). Zbog toga se svi svecenici nazivaju »kuca Aronova« (Ps 115,10.12; 118,3; usp. Lk 1,5). »Aronski (iIi svecenicki) blagoslov« zovu se rijeci Br 6,24-26. Po Isusu, Velikom sveceniku, prv. je sveceniStvo postalo izliSnim (Heb 7,11-19). ARTASASTA Perz. kralj. Za njegove su vladavine djelovali -+ Ezra i -+ Nehemija (Neh 5,14). Po svoj prilici istovjetan s Artakserksom I. Dugorukim (464-424. pro Kr.). ARTEMIDA Dievicanska bo'fica plodnosti (prv. istoc. podrijetla) koja se napose stovaia u -+ Efezu. Njezin se hram smatrao jednim od svjetskih euda i u njem se cuvao kip koji je nav. pao s neba. Protiv PavIa su se pobunili proizvodaCi nabofuih predmeta (Dj 19,23-40). Cesto se krivo poistovjecuje s Dijanom (boficom Mjeseca i Iova). ARVAD Fen. grad i otok ispred sir. obale (Post 10,18; Ez 27,8.11). 1 Mak 15,23 naziva ga Arad.

Artemida iz Efeza

AS-+novac ASA (kraCi oblik od »Asahel« »uCinio je Bog«) Kralj -+ J judo kraijevstva (914-874. pr Kr.; 1 Kr 15,9-24). SP hvali nje govu borbu protiv idolopo klonstva i obredne prostituci je (-+ bludnica). Pritisnut od -+ Sj. kraijevstva sklapa save s -+ Damaskom. Prema 2 Lje 16,7 vidjelac Hanani protivi s

ASA -

tome savezu. Ljet navodi jos neke borbe i pobjede. ASAF (»on se smilovao«) VI. ime, npr: prema 1 Ljet 15,17ss; 16,5ss.37; 2 Ljet 5,12 (usp. Ezr 2,41; Neh 7,44); stalez za hramsku sluzbu odredenih pjevaca potjece od A., koji je djelovao u vrijeme Davida i Salomona. ~jemu se pripisuju Ps 50; 73-83. ASAHEL (»stvorio je Bog«) VI. ime, npr. »junak« Davidov (2 Sam 23,24), brat~Joaba i~ AbiSaja; umorio ga je ~ Abner (2 Sam 2,18-32). ASAR HADON Drugi naziv za -+ Esar Hadona.

Asarhadonov spomenik

-\SENATA (»posvecena bozici Prema Post 41,45.50ss kcerka ~ Poti-Fere, zen a -+ Josipova i majka ~ Manasea i - Efrajima. ASIDEJCI ~ Hasidejci ASIRIJA Zapravo ASur, sj. dio \iezopotamije. NajvaZniji grajO\i u srediSnjem dijelu zemi 'e: -+ Asur, Arbailu, Dur-Saru~ati«)

ASIRIJA

kin, Kalah i ~ Niniva. Od cetka pov. vremena do 7 vladalo je u neprekinutom zu 116 kral.ieva. Vee na p lazu u 2. ts1.1. osnovali su A trgovacke naseobine u An liji. Eili su posrednici su sko-babil. kulture koju su usvojili. Svoj prvi polito us A. ima zahvaliti uzurpa Samsi-Adadu I. (1750-1717) je osvojio ~ Mari, stvorio Ijevstvo koje povezuje Eu i Tigris i siri se preko o obiju tih rijeka. Teznju A prevlascu zakoeili su: ~ murabi iz Babilona, drlav Mitanaca i ~ Hetiti. Ostra dusobna razracunavanja i ra klima razvijali su bo nost toga naroda. Njegov vode stvorili disciplinir odlicno opremljenu vojsku 13. st. Asirci prodiru pr Sj, Z i J. Tukulti-Ninurt (1242-1206) osvaja Babilon glat-Pileser I. (1112-1074) iz na Sredozemno more i Va jezero. Drugo razdoblje nja (novoasir. kraljevs predvodi Adadnirari II. -889. pro Kr.). Vojni se poh vode sve bezobzirnije i ok nije, zarobljeni se neprija zlostavljaju, pueanstvo se vojenih podrucja preselja SaImanasar III. (858-824) napada IzraeI. ~ Jehu mu Ca danak. Tiglat-Pilesera (745-727) ~ Ahaz zove u po protiv ~ Sirije i ~ Izr (usp. 2 Kr 15,19s; 16,7-18; I Njegov sin Salmanasar (727-722) opsjeda ~ Sama Sargon II. (722-705) zauz taj grad (2 Kr 17,6.30s) Sanherib (705-681) za ~ kije opsjeda Jeruzalem (2 18,13-16). Svoj vojni po protiv Palestine opisuje u nim sacuvanim natpisi opsada ~ LakiSa prikaz je na jednom reljefu njeg

32

ASIRIJA -

palace. Za Asarhadona (681-669) i Asurbanipala (668-626) prufa se asir. kraljevstvo od Perzijskog zaljeva i gorja Zagros do Egipta, od armen. planina do Arap. pustinje. Asurbanipal promice umjetnost i znanost. ureduje biblioteku u svojoj palaci koja obuhvaca oko to.OOO glinenih plocica najvaznijih djela babil.-asir. kniizevnosti: Ep 0 'Gilgamesu s babil. pricom 0 ,opcem -+ potopu, ep 0 bogu zatorniku Eri, spjev Enuma ,eliS 0 stvaranju svijeta. Za Nabopolasara iz -+ Babilona i medijskog kralja Kijaksara padaju ASur (614. pro Kr.) i Niniva (612. pro Kr.). A. je razbijena (usp. Nah 3), novo-

ASURBANIPAL

babil. carstvo zagospodari je Medurjecjem. ASKEZA -+ etika ASMODEJ (Asmodi) U zid. l gendama (npr. Talmudu) za duh. U Tob 3.8 on je ubio s dam Sarinih muZeva. Ime predodZba 0 njemu mozda s u vezi s perz. demonom esm

-deva.

ASTIJAGA Posljednji kraljMedijskog kraljevstva, kog je oko 550. pro Kr. pobijed dotadasnji njegov potkraljKir. ASUAN -+ Sevan ASURBANIPAL Kralj nov asir. (-+ Asirija) kraljevstv (668-626. pro Kr.).

Razvitak asir. drZave. U 14. st. pro Kr. Asirija je jos bi ogranicena na podrucje oko Ninive i Asura. Najvise se pros rila u 7. st. God. 854. sukobio se Salmanasar III. s vojsko 12 saveznickih kraljeva, met1u kojima je bio i Ahab izr. 732. Tiglat-Pileser III. zauzeo je Damask a 722. Sargon I (2 Kr 19) pokorio Samariju. Ovaj je 689. razorio Babilo Asir. kralj Asarhadon (681-669) osvojio je g. 670. Egipat i pob iedio Tirhaku, etiopskog kralja (2 Kr 19,9).

ASDOD -

ASDOD Anakitski (JS 11,22), a od 12. st. filist. grad-ddava. Glasovito ~ Dagonovo svetiSte (1 Sam 5,2-5). Vzija (~Azarja) srusi njegove zidine (2 Ljet 26,6). 711. pro Kr. grad zaposjeda Sargon (Iz 20,1). Faraon Psametih, prema jednom Herodotovu izvjestaju, ospjeda grad 29 g. pocev otpr. od 620. pro Kr. Ruse ga ~ Makabejci, a rim. zapovjednik Gabinije opet ga podize. Prema Dj 8,40 u njem propovijeda -+ Filip. Danasnji se A. nalazi 7 km sj. od starog naselja. M~ER (»Sretnik«) 1. Jedno od izr. plemena. Njegovo je podrucje na z. padinarna Galilejskog gorja (JS 19,24-31 polaze na nj pravo koje tada jos nije bilo ostvareno). Kasnija povijest tog plemena

Bozica Astarta

ASTARTA

3

nije poznata. Iz njega potj ce -+ Ana (Lk 2,36). 2. Prema Post 49,20 bio je J kovljev osmi sin, praotac pl mena pod (1). A~ERA Fen.-kan. bozica plo nosti, zena ~ Baalova (u -+ V garitu zena oca bogova Ela Njezin se kip stovao u Jer zalemu (1 Kr. 15,13), u Izrae (1 Kr 16,33), u Baalovu hram u -+ Samariji (2 Kr 10,25) pokatkad i u J ahvinu hramu Jeruzalemu (2 Kr 21,3.7). Nj zin je znak - takoder zva asera - bilo sveto drvo obredni stup pokraj Zrtvenik Pnz u viSe navrata zahtijev da se asere obore (7,5), spa (12,3), odn. da se uopee ne p stavljaju (16,21). A~KELON (hirbet askeUi Kan. grad-ddava i luka. Sp minje se vee u natpisima 19. st. 1280. zauzima ga Ramzes II. Od 1200. jedan od pet najvaznijih filist. gr dova (JS 13,3). -+ Proroci m cesto prijete osudom (Am 1 Jr 25,20; 47,5.7). V helen. v neprijateljski raspolozen pr ma Zidovima (1 Mak 10,8 11,60). Od 104. pro Kr. slobo ni grad s v!. kovnicom novc Mozda rodno mjesto -+ Her da (1), koji je u njem sagrad krasne gradevine.

A~KENAZ Prema Post 1 J afetov unuk. Od srednjeg jeka = Njemacka, askenas zidovstvo = njemacki i poljs Zidovi (koji govore pos. n rjccje, zvano »jidiS«). -+ S farad. A~TAROT (»AStartina m sta«) Kan. grad, prijestolni basanskog kralja Oga (pnz 1 JS 9,10). A~TARTA Sem. bozica plo nosti. Stovala se na cijelo Bliskom Istoku. Bozanst

34

ASTARTA -

grada -+ AStarota (Post 14,5) i -+ Sidona (1 Kr 11,5.33; 2 Kr 23,13), srodna je asir.-babil. bozici zenske plodnosti -+ IStar. stovanje joj je izrazito seksualno i povezano s prostitucijom. Njezini likovi narocito naglasuju spolne oznake. U SZ A. se najceSee navodi u mnozini poput -* Asere i -+ Baala (Suci 2,13; 10,6; 1 Sam 7,4). AsUR Grad na Tigrisu (Post 2,14), -+ Asirija. ATALIJA (»svoju je uzviSenost posvjedoCio Jahve«) VI. ime, npr: kneginja iz -+ Sj. izr. kraljevstva, prema 2 Kr 8,18 keerka -+ Ahaba i -+ Izebele, zena -+ Joramova (kralja -+ J. judo kraljevstva 849-842. pro Kr.); ima utjecaja na kralja i na svog sina -+ Ahazju (kult Baala). Nakon niihove smrti uklanja kraljevsku obitelj (asim -+ Joasa), vlada sarna (842-836), dok je sveeenicki krugavi nisu svrgli i ubili. ATENA Najvaznije kulturno srediste antike. U nz. vrijeme nema polito znacenja. Dj 17,15-34 govore 0 djelovanju apastoIa -+ PavIa u Ateni (-+ Areapag). AUGUST (»UzviSeni«) Rim. vladar (31. pro Kr-14. p. Kr.). Za njegove vladavine rodio se lsus (usp. Lk 2,1). Za vrijeme A. vladao je dugo vremena mir u Rim. carstvu. AUTENTICNOST -* Vulgata AVA (takoder: Iva) Grad koji se ce5ee spominje u vezi s-+ Hamatom (2 Kr 17,24; 18,34; 19,13; Iz 37,13). Nalazio se po svoj prilici u sir. dijelu Velikog asir. carstva. Oko 722. pro

AZIJARH

Kr. preseljeni su stanovn Ave u -+ Samariju (2 17,24.31). AZARJA (»pomogao je Ja ve«) VI. ime, npr: 1. Kralj -+ J. judo kraljevst (779-738. pro Kr) koji se u Ljet 26,1-23 naziva Uzija. N govo se vrijeme odlikuje g podarskim procvatom, pri te1jskim odnosima sa -+ izr. kralievstvom, podizanje vojnih i dr. gradevina. A. op zauzima luku Elat. Potkr svoie vladavine razbolio se -* gube, 5to 2 Ljet 26,16-21 maci time da je on povrijed sveeenicka prava. Suvladar m je bio sin-+ Jotam (2 Kr 15,1 2. Drug -+ Danielov, nay. sa tavljac »Azarjine molitve« (D 3,26-45 LXX).

AZEKA (tell zakarije) Mjes u -+ sefeli, 27 km sjz. od H brona. Kaie se da je Josua pobijedio udruiene kan. kr ljeve (JS 10,10), a tu se sabra i filist. vojska s -+ Golijato za borbu protiv saula (1 Sa 17,1). Utvrdio ga je-+ Roboa (2 Ljet 11,9),-* Nabukodonoz zauzeo, a nakon povratka suzanjstva u Nehemijino v jeme ponovo nastanjen (N 11,30).

AZIJA u SP ne oznacu kontinent, vee iIi kraljevst -* Seleukoviea (1 Mak 8,6), ri pokrajinu Aziju (Mala Azi Dj 6,9), iIi sarno obalna po rucja Male Azije (Dj 2,9).

AZIJARH Naslov visokih novnika u rim. pokrajini Az (usp. Dj 19,31). NiSta pobli nije poznato 0 zadaeama n hove sluzbe (kult?).

B BAAL (»Gospodar«) Veoma prosiren naziv bozanstva (takoder u imenima mjesta i 0soba, npr: Baal-Hermon, Suci 3,3; Baal-Gad, IS 11,17; Baal-Hasor, 2 Sam 13,23; Esbaal i Merib Baal, 1 Ljet 9,39s). Tim se imenom oznacuju veoma mnoga bozanstva koja imaju medusobno vrlo malo veze. Nekoliko primjera: »B.« nekog drveta, mjesta itd. (npr. Hadad-Rimon megidski, Zah 12,11). Nar. se u Kanaanu zacetnik plodnosti naziva B. (-+ uzviSice), a cesto nosi obiljezja koja potjecu iz starijeg vremena, udomacena u dot. kraju i koja s kultom B. nemaju niSta zajednicko (npr. Resef). Baali su bili veoma obljubljeni (usp. Suci 6,30) a u grc.-rim. svijetu

Broncani lik fenickog Baala

(npr. kod sem. robova) poisto vjeCivali su se s tamo pozna tim bozanstvima (npr. Zeu som, Jupitrom). U Ekronu s castio Baal Zebub (kojega j posjetio -+ Ahazja, usp. 2 K 1,2-16; -+ Belzebul). -+ Ahab -+ Izebela, -+ Ataliia i dr. pro micu stovanje B. (1 Kr 16,31ss 18,17ss; 19,1s; 2 Kr 11,18),-+ H ja i -+ Jehu bore se protiv to stovanja (1 Kr 18,19-40; 2 K 10,18-27). Poseban slucaj pred stavlja Baal-Berit (= Baal Sa veza) iz ~ekema (Suci 9,46;-+ Bozja imena). i;ensko pocelo kulta plodno sti najcesce se zove -+ Aser iIi -+ Astarta. BAALA (»Gospodarica«) Im nekih gradova, npr. pogranic ni gradic u Judeji (IS 15,9). BAALAT Drugi izraz za-+ Ba alu. BAALBEK (»gospodar doli ne«) Grad na visoravni izme du -+ Libanona i -+ Antilibano na (-+ Ce1esirija). U fen. vrije me mjesto stovanja Baal-Ha dada, -+ Astarte i Adonisa (-+ Tamuz). Mozda pripadao Ve likom -+ Davidovu kraljevstvu U helen.-rim. yr. kao Heliopo lis vaZno srediSte stovanj Zeusa Heliopolita = Jupite H eliopolitanus, Afrodite = Ve nere i Hermesa = Merkura Glavno bozanstvo B. stovalo se i na Z rim. carstva. Rim vojnici prosirili su njegov kultne simbole sve do Koblen za. U B. se od 2. st. pro Kr. do 3. st. p. Kr. gradio ve1ebn hramski prostor. Glavni hram s prostorom za zrtvenik, pred vorjem i propilejima, veliCine 300 X 120m, bio je posvecen Ju pitru, zatim hram izduzena

36

BAALBEK -

tlocrta posvecen Veneri i mali, okrugli Merkuru.

BAANA je sa svojim bratom Rehabom ubio ISbaala, ...... Saul~va sina....... David ga je osudio na smrt (2 Sam 4,1-12). BAASA Inacica za ...... Basa BABEL ...... Babilon BABILON (= grc.; hebr. Babel) Glavni grad ...... Babilonije na Eufratu. Ime se tumaci akad. puckom etimologijom kao bab-ili (»vrata Bozja«), a u Post 11,9 rijecju baIal (»pobrkati«). U povijesti je znacajan kao prijestolnica ...... Hamurabija koji je B. ucinio polito i duhovnim sredistem a gradsko bozanstvo ...... Marduka bozanstvom cijelog kraljevstva, i izgradio hramsku kulu Etemenanki. Mada je bio dva puta rusen - za Tukulti-Ninurte I. (1242-1206. pro Kr.) i -+ Sanheriba (689. pro Kr) zaddao je B. stanovitu premoe. ...... Nabukodonozor II. (605-562. pro Kr.) velebno izgraduje taj grad. 539. pro Kr. -+ Kir zauzima B. ...... Aleksandar Vel. htio ga je uciniti glavnim gradom svoga carstva. Tada poCinje opadati njegovo znacenje. Mlade slojeve gradevin~ (IStarine dveri, Ophodna uhca. Mardukov hram sa ziguratom Etemenanki veliki gradski dvor s viseCin:~ vrtovima) otkopala je jedna njemacka ekspedicija od 1899. do 1917. U Bibliii se B. smatra simbolom Bogu neprijateljske svjetske sile (Iz 13,1). Zbog toga je B. u NZ nadimak za Rim (1 Pt 5.13; Otk 14,8; 17,5). Zigurat Etemenanki (= kuca koja je. temelj neba i zemlje) visok .1e 91 m, a zauzima povrsinu od 8281 m2; na nj se nad?vezuje prica 0 gradnji Babtlonske kule. Ona donosi ......

BABILONIJA

etiologiju imena B. i mno st~kosti jezika,. zatim d sVOJ sud 0 babIl. kultur svjetlu vjere u Jahvu, osud oholo pouzdanje u vlas snagu i polito postupke te kazuje kako Ijudi i narodi Boga ne mogu napredovati. kraju ...... prapovijesti pobud kod Citaoca pitanje: nije li nos Boga prema Ijudima uvijek prekinut. Tako se pravlja odgovor koji Bog d u ...... Abrahamu.

BABILON I BIBLIJA Ozn z';\ zastar.ielu znanstvenu p plrku 0 utjecaju babil.-sum kulture na religiju Izrael Bibliju.

BABILONIJA Nizina povrs od oko 30.000 km2 u donj toku Eufrata i Tigrisa u nasnjem Iraku; plodna je u jed povremenih poplava r ka i sustava umietnog nav njavanja. Vazni gradovi: Akad. Sipar ....... Babilon, K Borsipa, Nipur, Izin, Lag Uruk, Larsa ....... Ur i Eridu. heoloski nalazi svjedoce prethistorijskoj naseobini ( 30000. pro Kr.) i preko 20 k turnih sredista nastalih vr~mena pretpismene pov stI (od 5000 pro Kr.). Sredin 4. tslj. pro Kr. upali su u Sumerani; privremeni na dak kulture uskoro je nad naden zamahom graditeljs i kiparstva (preporod sku ture). Glavno mjesto i sjedi njihovog vrhovnog nebes bozanstva najprije je Ur Tada se srediSte prevlasti izmjence nalazi u KiSu, U Umi odn. Uruku. Pronalask pisma oko 3000. pro Kr. (...... vo) poCinje za B. prava p jest. Najstarije isprave im gospodarski znacaj. Kasn se nalaze kraljevske list kraljevski natpisi i Ijetop

BABILONIJA -

Sargon iz Akada (2350. pr. kr.) zapoCinje prvo razdoblje sem. vladavine u Mezopotamiji, osniva prvo veliko kraljevstvo u povijesti. Kraljevstvo njegovih nasljednika poslije 160 godina postaje plijenom Gutejcima. Novo veliko kraljevstvo osniva Umamu (oko 2070-1960). U glavnom gradu -+ Uru ponovno se gradi bramska kula u cast Nane, bozanstva Mjeseca. U 19. st. pr. Kr. nadiru z.-sem. nomadi (-+ Amorejci) u to kraljevstvo, preuzimaju vlast u Larsi i A~uru te osnivaju prvu babil. dinastiju. -+ Hamurabi (1728-1686) najpoznatiji je njihov vladar. On osvaja cijelu B., pokorava -+ Mari, prikljucuje -+ Asiriju svome kraljevstvu. Njegovi nasljednici ne mogu zadrlati to podrucje. Ipak, tek 1530. pr. Kr. -+ Hetiti ruse prvu babil. dinastiju. S istoka u zemlju prodire planinsko pleme Kasiti, postaju vladajuCi sloj i vladaju otpr. do 1150. pr. Kr. B. tada gubi svoj polozaj velike sile i svoju kultumu nadmoe. TeziSte polito moCi prelazi na Sj (-+ Asirija). Povijest slijedeCih st. vrlo je promjenljiva, obiljezena i prodorom -+ Aramejaca. Nakon smrti asir. kralja -+ Asurbanipala prodiru s juga -+ Kaldejci. Nabopolasar osvaia Babilon i 625. pr. Kr. proglasava se kraljem. B. nanovo postaje ve1esilom: naziva se novobabil. iIi kaldejsko kraljevstvo. Sjajno doba za Nabukuduriusura II. (-+ !'ol"abukodonozor II. 605-562. pr. Kr.). Njegovo se kraljevstvo prostire od Perzijskog zaljeva do Mrtvog mora. On zauzima Jeruzalem (597. i 586. pr. Kr.) te odvodi vodeCi sloj u izgnanstvo. Posljednji babil. kralj jest Nabonid (556-539. pr. Kr.). Za njegova boravka u pustinjskom gradu Temi suvladar mu -+

BALTAZAR

je u -+ Babilonu -+ Be1s 539. pr. Kr. -+ Kir zauzima grad. B. postaje perz. po jinom. BABILONSKO SUZANJS -+ izgnanstvo BADAN Prema 1 Sam 12 sudac u Izraelu. B. je po prilici kraCi oblik za -+ Ab (Biblija »Stvamosti« pr LXX i jos nekim starim deksima cita »Barak«). BAHURIM Miestance sji Maslinske gore, prema 2 3,16 po svoj priIici pogran mjesto. Rodno mjesto Si (2 Sam 16,5-13), skroviSte ju Davidovih glasnika (2 17,18); rodno mjesto Azm ta, jednoga od Davidovih naka (1 Ljet 11,33; usp. 2 23,31). BAJKA U njoj se govoro ponasanjem zivotinja iIi b ka iznosi neka istina (npr ci 9,8-15; 2 Kr 14,9; usp. 2 11,15-22). K tome, bajkom se naziv galica, besmisleno umov laz (usp. neke prevodioce sta Jr 24,9; 1 Tim 4,4; 1,16).

BAKID (»sin boga Bak Vojskovoda (do 159. pr. Antioha IV. Epifana i -+ metrija I. Sotera protiv de Makabeja i -+ Makab J onatana. Zalagao se za lenizam i za priznanje -+ rna -+ velikim sveeenikom BALAK Kral.i -+ moapski zvao je -+ Bileama da pr ne Izraelce koii su nad jer se plasio bitke (Br 2 Mih 6,5). Midraska (pou preradba te zgode pretpo lja se u Otk 2,14. BALTAZAR 1. Babil. ime za -+ Daniela 1,7; 2,26). 2. -+ BelSazar

38

BALZAM - BARTOLOMEJ

BALZAM Ulje (koje se brzo skrucuje) , smola s balzamova grma (= baka-grm?), jedanod darova kraljice od Sabe Salomonu (1 Kr 10,2.10). Trgovacka roba (...... Tir, Ez 27,22; ...... Ezekijina riznica, 2 Kr 20,13) vazna za kozmetiku (Pj 4,10.14.16; Est 2,12), takoder za pomazivanje mrtvaca (2 Ljet 16,14; usp. Mk 16,1; Lk 23,56; 24,1; Iv 19,40) i kao kadivo (IzI 25,6). B. je jos i zajednicki izraz za raznovrsne mirisave smole (...... smola). BAR (aram. »sin«) cesto se javlja kao sastavni dio imena (npr. Baraba, Bamaba, Bartolomej). BARABA (»sin ocev = uciteljev<,) Zatvorenik umjesto kojega bi Pilat bio rado pustio na slobodu Isusa (Mk 15,6-15//; Iv 18,39s). Spomo je da Ii je Baraba bio krivicni iIi polito prijestupnik (usp. Mk 15,17). Izvan Biblije nema siguma svjedocanstva 0 nekom vazmenom pomilovanju. BARAK 1. Prema Suei 4,6-5,15, sin Abinoamov iz Naftaliieva Kedesa; vodio je po nalogu prorocice -+ Debore izr. plemena Naftali i Zebulun u borbu i pobjedu nad Kanaaneima (...... suei). 2. Kod 1 Sam 12,11 ...... Badan. BARAHIJA ...... Berekja BARBARI -+ pogani BARJESUS (»sin Isusov«) Zvan i £lima, zid. vracar, lazni prorok kod -+ namjesnika Sergija PavIa na Cipru....... Pavao ga udara -+ sljepocom, jer je B. htio namjesnika odvratiti od vjere (Dj 13,6-11). BAR-JONA (»sin Jonin«) Nadimak Simuna ...... Petra, izveden od oceva imena (usp. Mt 16,17).

BARNABA (»sin prorostva« »sin Neba«? prema Dj 4,3 »sin utjehe«) Prema Dj 9,27 13-14 judeokrsc. Pavlov sura nik, prenio je jeruzalemsk zajedniei sakupliene miloda (-+ milostinja). Kasnije su raziSli jer Pavao nije namet -+ krscanima iz poganstva kakvih zid. propis (Dj 15,36Gal 2,13). Pripisuje mu se p glas pogansko-krsc. zajednic ma (Bamabina poslanica), p ostre polemike protiv zido stva, pretjeranog alegorijsk tumacenja Biblije, s naukom dva puta (-+ Didahe) i s po som kreposti, odn. mana. P slanica je nastala oko 125. Kr., vjer. u Aleksandriji. Mn go je eijenjena (-+ apostol oei) i cak uVrStena u neke bibIijske rukopise. -+ kano BARSABA (»sin Sabe«?) 1. Josip B. s nadimkom Just (»Pravedni«), jedan od pre lozenih za naslj ednika ...... Ju Iskariotskoga (Dj 1,23). 2. Nadimak proroka Jude k je s ...... Bamabom, -+ Pavlom ~ Silom bio poslan u ...... Ant hiju da bi ondje priopCio kljucak -+ Apostolskog sabo (Dj 15,22-32). BARTIMEJ (»sin Timejev SIijepi prosjak kod Jeriho koga je Isus iseijeIio ( 10,46-5i//; samo ga Mk nav poimence). BARTOLOMEJ (»sin Tolm jev«) Jedan od Dvanaestor (...... Apostol). Spominje se sa u popisu apostola (Mk 3,1 Dj 1,13). Prema leg. pred djelovao je u Indiji, Fri i Velikoj Armeniji; tu mu najprije oderana koza a za odrubljena glava. Nesigumo miSljenje, sto se uvrijezilo Istoku od 9. st. a na Zapa od 11. st., koje poistovjec B. s -+ Natanaelom.

BARUH -

BARUH (»blagoslovljeni« iIi »nek je blagoslovljen«) VI. ime npr. jednog -+ Jeremijina suradnika (Jr 36,4·32; 32,12-16; 45,1), koji je s njim bio u Egiptu (Jr 43,6). Njemu se pripisuje Baruhova knjiga (sarno gre. tekst). Nakon pov. spor· nog uvoda (1,1-14) sIijede: Molitva prognanika (1,15-3,8, zajednieki pokornicki psalam), opomene (3,9-4,4) s himnom --+ mudrosti i pjesmama utjehe, odn. tuial.ikama (4,5-5,9). Raznorodni dijelovi nastali su odjelito jedan od drugoga. Najmladi je vjer. tek iz 1. st. pro Kr. -+ Jeremijino pismo, -+ kanon. BARZILAJ Prema 2 Sam 17, 27ss (usp. 1 Kr 2,7ss) vjerni Davidov pristasa. B. je Davida, dok je bjefao pred -+ Absalomom, snabdijevao hranom i opremom. Prema Ezr 2,61s, njegovi potomci nakon povratka iz -+ izgnanstva nisu mogli dokazati svoje podrijetlo, pa su stoga bili izluceni iz sveceniStva (-+ svecenik). BASEMATA (»balzam«) 1. --+ Ezavova zena (prema Post 26,34 kcerka Hetita Elona, prerna Post 36,2s kcerka Ji!imaclova. Proturjecje ovih dvaju podataka ne da se rijditi). 2. -+ Salomonova kcerka, zena Ahimaasova, koji je bio jedan od 12 Salomonovih narnjesnika (1 Kr 4,15). BAsA (iIi Baasa) 3. kralj -+ Sj. izr. kraljevstva (910-887. pro Kr.). Za opsade Gibetona ubio ie kao vojskovoda svoga kraI i a Nadaba, sina -+ J eroboamo\a i svu njegovu obitelj. Time ie ispunio prorostvo -+ Ahijino protiv Jeroboama. B. se tada sam zakraljio. Za sve vrijeme svoje vladavine bio je zaracen s kraljem -+ J. judo kraljevstva, no polueivao je tek djel.

BASTINA

39

uspjehe, jer je aram. kralj -+ Ben-Hadad upadao u njegovu zemlju. Kako je ustrajao u Jeroboamovu raskolu (idolopoklonstvo), prorekao mu je prorok Jehu propast njegove obitelji, koju je iskorijenio Zimri 886. pro Kr. (1 Kr 16,11-13).

BAsAN Plodna visoravan i. od Jordana na gornjem toku Jarmuka. Poznata po plodnim pasnjacima (Mih 7,14; Jr 50,19; Nah 1,4), po hrastovima (Iz 2,13; Ez 27,6), po stoci (pnz 32,14; Ps 22,13; Ez 39,18; Am 4,1). B. je bio dio VeIikog Davidova kraljevstva, Sj. izr. kraljevstva, a potom aram. posjed (2 Kr 10,33); za-+ Tiglat-Pilesera III. asir. a u 2. st. pro Kr. nabatejski posjed; pripadao je -+ kraljevstvu Heroda (1) i njegovim nasljednicirna. Izvjestaj 0 pobjedi nad leg. kraljem Ogom iz B. (Br 21,33-35) valjda sarno istiee pravo Izraela na taj kraj.

BAsTINA ima u bibI. govoru sire znacenje nego danas. U SZ oznacuie svaki posjed koji se dobiva na temelju prava (izuzev rada) iIi obecanjem. Sve je Batje vlasniStvo i on ga covjeku povjerava: Bozja je B. izr. narod (Ps 32,12), kan. zemlja (Izl 15,17), Zakon (Ps 119,111), djeca (usp. Ps 127,3). stoviSe, i sam je Jahve »bastinski posjed« (Pnz 10,9; Ez 44,28). Osvajanjem (Neh 9,25-26) iIi kockom (Br 26,52-56) Izraelci »bastine« zemljiSte, oranice i kuce. Mudri »bastine« cast, a lude sramotu (Izr 3,35). Glede B. u danasnjem smislu r.alazimo sarno odredbe 0 pravu prvorodenaca (pnz 21,15-17) i kceri (Br 27,1-11). Oporucno se nasliedstvo ne spominje, premda je bilo poznato (usp. Gal 3,17).

40

BASTINA -

U NZ sz. shvacanje B. u bozanskom odnosu Otac-Sin prosiruje se na covjeka. Krist je kao Sin pravi Bozji bastinik (Reb 1,2). Krscani su njegovi subastinici (Rim 8,17). Oni bastine Bozje kraljevstvo kao dar na svrsetku vremena (Mt 21,43; Ef 1,13s; 1 Pt 1,3ss). BAT _ mjere BAT-~mBA (»Raskosna«) lena_ Urijina (2 Sam 11,3; usp. Mt 1,6), koju je _ David zaveo dok je Urija bio na bojistu. Kako Davidu nije poslo za rukom da mu prisije oCinstvo, dao ga je na bojnom polju staviti na takvo mjesto da pogine (2 Sam 11,1-17). Tada David uzme B. za zenu (2 Sam 11,27). Prvi sin kojega je s njom imao umre a drugi je - Salomon (2 Sam 12,15.18s. 24). B. uspijeva kasnije kod Davida da njezin sin Salomon, a ne njegov prvorodenac_ Adonija bude proglasen za kralja (I Kr 1,11-40). Kad se kasnije B. zauzela kod Salomona za Adoniju da po svojoj zelji uzme za zenu _ AbiSagu sunamku, on ju je odbio (1 Kr 2,17-23). BDELIJ Smola balzamova grma (usp. Post 2,12), izgleda poput malih zuckastih zrnaca. U Br 11,7 opisuje se da je - mana izgledala poput B. BDJENJE _ budnost BEDUINI _ nomadi

BEEROT (»bunar podzemne vode«) Grad u gibeonskom kraju (IS 9,17), pripada Benjaminovu plemenu (IS 18,25; 2 Sam 4,2). Stanovnici toga grada vracaju se iz _ izgnanstva (Ezr 2,25). 1 Mak 9,4 naziva ga Beerzet (Bereja). Polozaj toga mjesta mozda se podudara s el-bire (kod RamaIlaha).

BELSAZAR

BEER sEBA (»bunar podze nih voda sedmorice« = » lja«) Staro kan. bogostov mjesto (Post 21,33), 43 km od Rebrona. Izraelci su preuzeli (1 Sam 8,2; Am 8 i povezali s predajama 0 rahamu, Izaku i J akovu. IS 15,28 pribraja se Judi u 19,2 simunu (_ plemen Nakon _ izgnanstva naselj ga lidovi (Neh 11,27). To polozaj tog mjesta nije ar oloski zajamcen. U uzre »od Dana do Beer sebe« oz cuje najjufniji predio Ka ana. BEERZET (1 Mak 9,4) v je is to sto i _ Beerot.

BEREMOT Naziv za »vo nog« (nilskog) konja; kod 40,15-24 opisuje se kao rem -djelo Bozjeg _ stvaranja kasnijoj zid. apokaliptic knjizevnosti opisuje se neman zajedno s _ Levij nom. BEL Babil. glavno bozans (mozda = _ Marduk) (usp 46,1; Jr 50,2). U dodatku (- kanon) prikazuje se bjeda nad B. u jednom s rickom prizoru (Dn 14).

BELIJAL Zloba. niStavnos 2 Kor 6,15 (Belijar) Antikr _davao. BELsAZAR (Baltazar) (» stitio kralja«) Prema prica Dn (15,18s) sin Nabukodono rov i posljednji aram. k _ Babilonije (5,30); za vrije gozbe opazio je ruku g piSe _ Menetekel, sto mu Daniel protumacio (Dn 5). P gledajuci bio je B. sin Na nidov, koji je vladao kao sljednji novobabil. kralj i vrijeme svog desetogodisn boravka u Arabiji) posta B. kao namjesnika u B lonu.

BELZEBUB - BERENlKA

BELZEBUB -+ Belzebul BELZEBUL (hebr. znacenje nesigurno). Po rijecima -+ farizeja, poglavica zlih duhova (Mk 3,22//; neki grc. rkpi BeezebuI. Rijec »Belzebub« koju ovdje rabe -+ Vulgata i sir. -+ prijevodi Biblije, po svoj prilici naknadno prilagodivanje rijeci Baal Zebub, -+ Baal); -+ davao. BENAJA (»sagradio je Jahve«) Prema 2 Sam 8,18; 20,23; 1 Ljet 27,5s zapovjednik tjelesne straze i Davfdov casnik, podriao je Salomona u borbi za nasljede prijestolja (1 Kr 1,8.10.26.32.36s); po Salomonovu naredenju ubio njegove suo parnike Adoniju, Simeja (1 Kr 2,25.46) i -+ Joaba koga je naslijedio (1 Kr 2,34s). BENEDICTUS -+ Zaharija BEN-HADAD Aram. kraljevi-+ Damaska: 1. B. I. sklapa savez (1 Kr 15,18ss) s kraljem -+ J. judo kraljevstva (-+ Asa) protiv -+ Sj. izr. kraljevstva (-+ Basa). 2. -+ Salmanasar II. asir. pobijedio je 854. pro Kr. savez koji je mozda predvodio B. II. Ovaj se potom bezuspjesno borio protiv -+ Sj. izr. kraljevstva (1 Kr 20,1-34). 3. B. III. bio je oko 790. pro Kr. porazen od Asiraca i nije stoga mogao postici viSe nikakva uspjeha protiv -+ Sj. izr. kraljevstva (-+ Joas; 2 Kr l3, 24s). BENJAMIN (»sin desne ruke« = »sin juga iIi srece«) Izr. pleme kojemu je prema Post 35,16-19 praotac bio najmladi sin -+ Jakova i -+ Rahele. Jakovljev ga blagoslov, valjda zbog njegove teznje za velikim djelima i ratobornosti, naziva »vukom grabezljivim«, a Mojsijev blagoslov »Jahvinim lju-

4

bimcem«. Povi.iest njegov -+ osvajanja zemlje u Kana anu sacuvana je kod 15 2 u preradenom obliku. Njego vu plemenskom podrucju izmedu Efrajima i Jude - pr padaju gradovi kao-+ Jerihon -+ Gilgal, -+ Rama i -+ Misp (usp. 15 18,11-28). Nije vise moguce razjasni pOV. jezgru izvjestaja 0 rat izr. plemena protiv Benjamin u Suci 19-21. BuduCi da j -+ Saul iz plemena Benjam nova. zadobiva B. vodecu ulo gu u Izraelu, a kasnije se ne rado pokorava Davidovoj vla sti; nakon podjele kraljevstv stapa se djeI. s Judom (usp 1 Kr 11,31-36; 12.20). -+ Pava potjece iz Benjaminova pIe mena (Rim 11,1; Fil 3,5). BEREJA 1. Grad u sj. Siriji (danas Alep). Prema 2 Mak l3,4 bi je ondje oko 162. pro Kr. ub jen -+ veliki svecenik Menela 2. Grad u -+ Makedoniji (da nas: Veria) koji je-+ Pavao po sjetio (Dj 17,10-14). 3. -+ Beerzet BEREKJA (= Barahija; »bla goslovio je Jahve«) Njegov j sin Zaharija prema Mt 23,3 ubijen »medu hramom i zr venikom«. Mozda je to ona prorok Zaharija 0 kojem Ljet 24,20s kaie da je kame novan. No, ond.ie se kao nje gOY otac navodi svecenik Joja da. Ni u kom se slucaju t ne misli na »malog proroka -+ Zahariju. Njegov se otac doduse, zvao B.. ali nije niSt poznato 0 muceniStvu tog proroka. BERENIKA (»donositeljica po bjede«) VI. ime dviju zena: 1. Kcerka Ptolemeja II. Fila delfa (285-247. pro Kr.), dru ga zena kralja Antioha I Theosa (261-246. pro Kr.). D

42

BERENIKA - BETHESDA

Dn 11,6 spominje se kao »kCi kralja Juga«. 2. Kcerka Heroda (6), a zena nekog Marka, zatim svog strica Heroda iz Halkide. Nakon njegove smrti zivi zajedno sa svojim bratom (-+ Herod [7]). Zloglasna je njezina veza s -+ Titom Flavijem. Prema Dj 25s Pavao ju je upoznao u Cezareji. BESJEDA NA GORI -+ Govor na gori BESKVASNI KRUH -+ kvasac BESMRTNOST -+ zivot BET (»kuca ...«) Dolazi na pocetku mnogih slozenica, npr. Betlehem, Betel. BETABARA-+ Betanija

Polozaj dviju Betanija

BETANIJA (»kuca siromaha« iIi »kuca Ananijina«) l. Selo na i. obronku -+ Ma-

slinske gore na cesti J eruza· lem-Jerihon. Nakon -+ izgnanstva u njem se nastanilo Benjaminovo pleme (Neh 11,32). Zavicaj Lazara, Marije i Marte (Lk 10,38; Iv 11,1.18) i simuna Gubavca (Mk 14,3); prema Lazaru kasnije prozvano el caziirije.

2. Selo na i. obali Jordana gdje je Ivan (-+ Krstitelj) krstio (Iv 1,28; 10,40). Naziva se jos i Ainon iIi Betabara. BET-ARABA Mjesto kraj Jerihona (IS 15,6).

BET-AVEN -+ Betel BET-DIBLATAJIM Prem 48,22 miesto blizu -+ Me koje se spominje na -+ M nu stupu. BETEL (»kuca Bozja«, b podrugljiv naziv: Bet Ave gresnicka kuca, npr. = 5,8). Najprije se B. zvalo s svetiSte, sam grad (Luz) se kasnije prozvao B. Suci 1,22-26; kasnije pre ne poznaju viSe te razlike, Post 35,6). Lezi 18 km sj J eruzalema na raskrizju p va J eruzalem-sekem i hon-morska obala. Prema ci 1,22-26 bio je izdajom za neko se vrijeme ondje n zio -+ Kovceg saveza ( Suci 20,27; 21,2s). -+ Jerob I. (932-91l. pro Kr.) pod je u B. drfavno svetiSt Kr 12,29.32s, -+ bik) da bi u -+ Sj. kraljevstvu stv protutezu Jeruzalemu ( kraljevstvo). Pri tom je miienio stare kultne pre koje su mozda utjecale c na -+ patrijarhe (usp. Pos 8; 13,3s; nebeske ljestve 2 -22; 35,6-15). Doduse, J. je ljevstvo privremeno pon zauzelo B. (2 Ljet 13,19), a tada vise od jednog st. pod vlascu -+ Sj. izr. kra stva. Na to svetiste ostro se mila prorocka kritika Amos: 3,14; 4,4; 5,5 i napo 7,10-17). U okviru svojih formi -+ Josija ga je dao siti (2 Kr 23,15).

BETFAGA (»kuca smoka Naselje kraj Betanije i. od ruzalema. Spominje se p kom Isusova ulaska u Jer lem (Mk 11,111).

BETHESDA Dvostruki njak sj. od hramskog pro ra, prema Iv 5,2 u blizini

BETHESDA - BETSABEJA

43

cjih vrata. Oba velika bazena, sagradena u 2. st. pro Kr. (usp. Sir 50,3), imala su dufinu otpr. od 50 i dubinu od 13 m. U njima se skupljala kisnica iz gradskog predjela Bezata. Podzemnim kanalom tekla je voda prema hramskom prostoru gdje se upotrebljavala za bogoslufje. Prijepomo je da Ii su bazeni bili okruzeni s 4 trijema i petim trijemom na razdionom zidu izmedu obaju bazena. Trijemovi su mozda bili sastavni dio kupaliSta, a otpr. od 135. p. Kr. dio Eskulapova hrama koji se s i. strane nadoyezivao na ribnjake. Prilikom iskapanja izmedu 1959. i 1962. pronadeni su ostaci zgrade (galerije s lukovima), u stijeni izdubene kupke i zavjetni darovi namijenjeni bogu zdradja Eskulapu. Moze se pretpostavljati da su bolesnici u tim kupkama, a ne u velikim ribnjacima, traiili ozdravljenje. Na tom je mjestu, spojenom mozda vee u Isusovo yr. s nekim svetistem, prema I v 5,2-9 Isus izlijecio uzetoga.

1. B. u Zebulunu (15 19,15) 2. B. u Judeji, desetak km j od Jeruzalema, naselje roda Efrat iii Efrata (1 Ljet 4,4; odatle »B. Efrata«, Mih 5,1) zavicaj ~ JiSaja (1 Sam 16,1) njegova sina ~ Davida (1 Sam 16,11-13). Spasenje, koje ima doCi, neee prema Mih 5,lss proizaCi iz Jeruzalema, nego iz neznacajnog B., ne iz kra ljevske loze (~kraljevstvo), nego iz druge loze »Jisajeva panja« (Iz 11,1). Prema Lk 2,4-7 (usp. Mt 2,1-12 Iv 7,42) mjesto Isusova rode nja (~popis pucanstva) »Gostionica« (Lk 2,7) moze znaciti masovno skloniSte ii prostoriju u kojem seljackom dvoriStu, a pod izrazom »Bet lehemska stalica« mozemo mi sliti na kakvu spilju. Sklanja nje u staju nije bilo ni rijetko ni nar. neugodno; iznenaduju ee je kod Isusova rodenja sto viSe ono posve svakodnevno (»pelene«). ~ pastiri. Nad spi ljom, koju predaja casti kao mjesto Isusova rodenja, sto ji bazilika podignuta jos u 4. st.

BET HORON (»kuea boga Horona«) Predizr. bogostovno mjesto. 1. Gomji B. (bet cur el-foqa) Pogranicno mjesto izmedu Efrajima i Benjamina, cuva prilaz na pal. visoravan (15 16,5; 1O,1Os). ~. Donji B. (bet cur et-tahta) na flodnozju brdskog prijelaza ,15 16,3). Salomon ga je utvrJio (1 Kr 9,17; usp. 2 Ljet 8,5). \'isinska razlika izmedu ta jva mjesta iznosila je preko 200 m. BETILUA ~ Betulija

BET-MAAKA (odn. Abel Bet -Maaka) Aram. grad-drlava n Sj ~ Palestine (2 Sam 20,14s) osvojio ga je kralj ~ Damask (1 Kr 15,20), a Tiglat-Pilese III. pripojio ga ~ Asiriji ( Kr 15,29).

BETLEHEM (»kuea kruha« iii ·kuca bozice Lahamu; bet :ahnz)

BET PEOR Prema Pnz 3,2 boravili su Izraelci u dolin nasuprot B. P. prije nego st su presli preko Jordana. Pre rna Pnz 34,6 ondje je poko pan ~ Mojsije.

BET REHOB Aram. grad-drla va u yr. ~ Davidovo, sj. o Amonskog gorja (Br 13,21; Su d 18,28; 2 Sam 10,6). BETSABEJA

~

Bat-seba

44

BETSAIDA- BEtENSTVO

BETSAIDA (bet-sajdii) NaseIje sj. od Genezaretskog jezera (kasniji naziv: Julija). Iz njeg potjecu: -+ Filip (5), -+ Andrija, -+ Petar. Prema Mt 11,21 Isus je prokleo B. i Korozain zbog nevjere. Prijeporno je znacenje izraza »B.« kod Mk 6,45 (onamo su posli ucenici nakon umnazanja kruha). Ozdravljenje slijepca, 0 kojem govori Mk 8,22-26, dogodilo se prema tom evandelistu u B. BET-SUR (hirbet et-tubeqa) Grad na podrucju -+ Judina plemena j. od Jeruzalema (IS 15,58); prema 2 Ljet 11,7 utvrdio ga je kralj Roboam. Nakon -+ izgnanstva sjediSte 0kruga, za vrijeme ratova -+ Makabejaca bilo je ogorcenih borbi za tu tvrdavu (1 Mak 4,29-35; 4,61; 6,726). Danas su to rusevine grada na najvecoj nadm. vis. u Paiestini (1000 m. nadm. vis.). BET-SEAN (tell el hosn) Kan. grad kraj -+ Genezaretskog jezera. Nije spocetka bio osvojen (Js 17,16; Suci 1,27). Nakon bitke kod -+ Gilboe pribiSe njegovi stanovnici trupia Saulovih pristasa na zidine (1 Sam 31,10). Salomon ga je ukljucio s ostalim gradovima, u kojirna je bilo pretezno neizr. pucanstvo, u poseban upravni okrug (1 Kr 4,12). Kasnije se prozvao Scitopolis (2 Mak 12, 29) i bio je jedan od najvafnijih gradova -+ Dekapolisa. BET SEMES (,.kuca sunca«) Naziv mjesta, npr: 1. (tell er-rumele) Pry. kan. grad-ddava (stovanje sunca), spomenut u izvjeStaju 0 povratku Kovcega saveza (1 Sam 6,9-15). 2. Grad na podrucju -+ Naftalija. Nije odmah osvojen (Suci 1,33). Tu je kralj -+ J. judo kraljevstva (-+ Joas) pobijedio

kralja -+ Sj. izr. kraljevs (-+ Amasja). 3. = On/HeIiopoi (eg. gr .Tr 43,13). BETUEL 1. Prema Post 22,22s; 2 Abrahamov sinovac, otac beke i Labana (-+ praoci). 2. Grad na podrucju -+ Si nova plemena (1 Ljet 4,30; tul kod IS 19,4 i 1 Sam 30, BETULIJA (Betilua) U 7-15 rodno mjesto -+ Judit i popriste dogadaja (Holo nova opsada). BEZDAN -+ Podzemlje, -+ vode BEZER Prema Pnz 4,41 grad-utoCiste (-+ pravo uto sta). BEZUMNOST ie manjak zumnosti, nered i nerazbo tost (Sir 21,22ss), bespom nost, glupo savjetovanje 1911; 35,8) i nadutost (Izr 26; Sir 21,28). Iz B. proizl -+ grijeh (Post 34,7; Jr 29, B. je takoder ne priznati Bo (Ps 14,1; Jr 4,22), od njega pasti (pnz 32,621) i obratiti tudim bogovima (Jr 5,21-2 B. prijeci ljudima da se p prave na -+ ponovni Kris dolazak (Mt 25,1-13; Lk 12 -21) te zavodi ljude u ispraz blebetanj.e (Ef 5,4; 2 Tim 2, Tit 3,9). Pavao naziva bezu nima i pogane ako ne priz vaju Bozji zakon (Rim 1,2 2,20) i, ljude koji ne pozn vjeru (1 Kor 15,36). On i ruku kriZa naziva »ludosc jer se protivi ljudskoj pred dZbi 0 Bogu (1 Kor 1,18s; 2,1 BEZENSTVO Prema SZ s mota je za zenu ako n udata (usp. Iz 4,1), jedna kao i neplodnost (-+ bra -+ udovica). Prema Lk i Isus je roden od Djevice djevicansko rodenje). B. k

BEZENSTVO -

BIBLIJSKA ZNANOST

Mt 19,1Oss tumaCilo se odvee kao tjelesna nesposobnost za brak a previdalo se da netko moze postati nesposobnim za brak i zbog odgoja koji je protivan drustvenosti. U NZ B. se veoma eijeni (usp. Dj 21,9; 1 Kor 7,8.26.38) a neprijateljski se stay prema braku zabacuje (1 Tim 4,3). Prema Otk 14,4 B. se prikazuje kao slika nepodijeljenog nasljedovanja Krista. -+ etika. BIBLIA PAUPERUM -+ Biblija siromaha BIBLIJA Zbirka spisa SZ i NZ (-+ kanon), svjedocanstvo Bozje -+ Objave (-+ nadahnuee). Ona nije naprosto prirucnik dogmatskih, etickih ili opceljudskih is tina, nego pruZa uvid u Bozje djelovanje u Ijudskoj povijesti. Kako se pojedini njezini spisi medusobno znatno razlikuju oblikom, vremenom postanka, odn. izv. okolinom i izraZajnom snagom, ne moze se npr. naprecae tumaCiti neki pojam iz Poslanice Rimljanima izrazom iz Knjige 0 sueima. Naziv »B.« dolazi od grc. biblia (= knjige; -+ knjiga, -+ svitak). Izraz »Sveto pismo« iIi sarno »Pismo« (Pisma) navodi se vee u sarnoj B. i najprije oznacuje SZ (usp. Iv 2,22; Gal 3,22; 1 Pt 2,6). BIBLIJA SIROMAHA (= Biblia pauperum) Kasnosrednjovjekovna zbirka minijatura (kasnije drvoreza) s nz. prizorima zajedno sa slikarna iz SZ i pobudnim (najveema nebibl.) tekstovima.Bogato opremljena izdanja nisu bila pristupacna za siromasnije, no jeftinija od izdanja Biblije; smatrala su se niezinim nadomjestkom (naziv »Biblija sirornaha« kasniji).

45

BIBLIJSKA IZDANJA -+ izda nja Biblije

BIBLIJSKA ZNANOST (Egze geza) Nastojanje da se Bibli ja protumaci u skladu sa znan stvenim zahtjevima (-+ biblij sko tumacenje). B. z. zahvaea mnoge probleme i posebna pi tanja, npr: 1. Temeljna pitanja (filozofi ja jezika; »pitanje hermeneu tike« = pitanje 0 moguenost i metodi bibl. tumacenja uop ce; kritika »egzistencijalnog tumacenja« = kritika bibl. tu macenja koje u Bibliji odje lito promatra sarno pitanja u vezi s ljudskom egzistenei jorn i koje bi »dernitologiza cijom« htjelo izluciti sve sto prelazi iznad toga; razlikova nje pov.-slikovitog od siste matsko-apstraktnog rnislje nja). 2. Filoloska pitanja (-+ tek stovna kritika; filologija izv jezika; povijest -+ prijevoda Biblije; poznavanje -+ biblij skih rukopisa; paleografija itd.). 3. Povijesna pitanja (polit. duhovna, relig. strujanja u svijetu u yr. kad su nastajal pojedini bibl. spisi itd.). 4. Literarna pitanja (povijes knjizevnosti, kniiz. oblika, re dakcije itd.). 5. Pitanje bibl. teologije i eti ke (Bog kao stvoritelj; Star savez; Kristov polozaj; Govo na gori; Pavlova teologija; zi vot prve krse. zajednice itd.) 6. Homiletska, katehetska dr. pitanja. U svakom pojedi nom slucaju uzajamno se pro zimlju ti sklopovi pitanja. Je dnom je vaznije ovo, drug put ono pitanje. Ne smije se zaobiei nijedno; ali sarno stru cnjaei mogu do kraja pronik nuti odredena podrucja.

46

BIBLIJSKI PRIJEVODI -

BIBLIJSKI PRIJEVODI -+ prijevodi Biblije BIBLIJSKI RUKOPISI J os neko vrijeme nakon pronalaska tiska Biblija i pojedini njezini dijelovi umnozavali su se prepisivanjem. Tisuce takvih B. r., bilo u izv. tekstu (kao-+ Masora, --+ Kumran) bilo u starim -+ prijevodima Biblije, l'azlikuiu se staroscu, materijalom na kojem su pisani (-+ -+ svitak, papirusi, pergamene, papir), sadrfajem i opsegom, opremom, (djel. inicijali, sitnoslikarije u bojama, prigodice u zlatu ili srebru, ili slovima na grimizom natopljenoj pergameni), brojem stupaca, vrstom pi sma (maiuscula = = samo velika slova, minuscula = samo mala slova), svojstvima teksta. Mnogi B. r. sadrfe i apokrife (-+ kanon). Starost i glasovitost nekih B. r. nisu jos jamstvo njihove kriticke vriiednosti. Najpoznatiji su: Codex Alexandrinus iz Egipta (5. st.), --+ Septuaginta i NZ, u dva stupca, poklonjen Britanskom muzeju, London; Codex Ephraemi Rescriptus -+ palimpsest, napisan oko 500, sadrfi gotovo samo NZ (djel.), mjestimicno neCitljiv; Codex Sinaiticus iz 4. iii 5. st., --+ Septuaginta i NZ, u 4 stupca, visestruko prepravIjan; pronasao ga C. Tischendorf pod neobicnim okolnostima 1844. i 1859. Britanski muzej, London, kupio ga od sovjetske vlade. Codex Vaticanus iz 4. st. --+ Septuaginta i NZ, u 3 stupca, veoma nepotpun. Nalazi se u Vatikanskoj knjiZnici, izdan 1868/81. »Zapadni« tekst: Codex Bezae Cantabrigiensis, iz 6. st., gotovo samo Ev-a i Dj., mnogo praznina, pisan dvojezicno

BIBLIJSKI TEKST

(grc.-Iat.). Sveucilisnoj knj nici u Cambridgeu darovao Beza; Codex Claromontanus, 6. Sadrfi Paviove poslanice, p san dvojezicno (grc.-lat.), pr naden u Clermontu kod Bea vaisa, cuva se u Nacionaln knjiznici u Parizu. BIBLIJSKI TEKST Izv. bib tekst nastoji pronaCi -+ te stovna kritika. U njegovoj p vijesti odrazava se povije kulture i civilizacije. Prije sv ga, dok se rukom prepisiva (->- biblijski rukopisi), izvrs ne su mnoge preinake (np pogreske, pogresni isprav prepisivaca ili Citaca predlo ka, preuzimanje uhodanih fo mulacija). Svaka knjiga i skupina knjiga (npr. Pavlov poslanice) ima razliCitu pov Jest teksta. Evo samo nekolik napomena: 1. Knjige hebr. predaje -+ SZ ->- Masora, --+ Kumran, ->- pr jevodi Biblije. 2. Knjige grc. predaje SZ (kanon): grc. tekst ovdje nij prijevod, nego izv. tekst, po najcesce prema hebr. predlo sku (za Knjigu Sirahovu pro ~aden 1900). Njegova se pov Jest podudara s povijescu tek sta ->- Septuaginte. 3. B. t. u himnima, molitvama vjerskim obrascima itd. obli kovao se i pod utjecajem Iitur gijskih obicaja. 4. Cetiri Ev-a mnogo su utje cala jedno na drugo, nar. s ob zirol!l na. usporedna mjest (-+ smopslS), pogotovu kad j oko g. 170. evan. harmonija sa ~tavljena (Tacijan), preraden 1 prevedena (grc. izvornik iz gubIjen). 5. U prenosenju B. t. zadrfa Ie su se neke inacice iz ten denciozne nz. redakcije krivo yjer~!l Marci?na. U Ev-a i D JaSlllJe se naZlre uz »neutralni

BIBLIJSKI TEKST -

tekst (posljedica neke starije recenzije koja je pokusala uspostaviti pratekst) jos i »zapadni« tekst! yise nego u dr:ugim nz. SPlSl~~ (»z~p~dn.l«, jer se tek kasm.le pnml]etllo da se on dijelom temelji na sir. predaji): on je iskvaren (utjecaj usporednih mjesta, glosa itd.) , ali saddi i nan~­ cite inacice zagonetna podnjetla. Osim »zapadnog« teKsta s prayom razlikujemo i druge recenzije (osobito: cezarejsku; -+ Heksapla, -+ prijevodi Biblije). Povijest B. t. ne moze se raziasniti samim rasclanjivanjem svjedocanstava prema recenzijama. Na kraju povijesti grckog B. t. (NZ, Septuaginta) nalazi se poprecan tekst (koim!-tekst) bez tekstovno-kriticke vrijednosti. BIBLIJSKO TUMACENJE. U Bibliji se navijesta da Bog djeluje medu Ijudima. Pri to~ se sluzi niihovim naCinom mlsljenja i obazire na njihovu okolinu. Biblija je, dakle, Bozja rijec (-+ nadahnuce), ali se De moze tumaciti ako se ozbiljno ne uzme u obzir taj ljudski naCin miSljenja. B. t. dakle ne znaci sakupiti i rasporediti sto viSe bibl. navoda koii su nastali, stilizirani i preradeni u raznim st. odn. civilizaciiama. Takoder nije ispravno bibl. rijeci upotrebljavati kao nakit za ukrasavanje osobnih -+ etickih shvacanja ili suvremenih iskaza (npr:-+ zena, -+ mir, -+ rat, -+ ddava); naivno doslovno tumacenie cesto ne zadovoljava. Nerijetko je takoder potrebno za razjasnjenje koristiti i izvanbibl. svjedocanstva, buduCi da treba pretpostaviti stanja i naCin miSljenja odredene sredine. Pogotovu se struc-

-+

BIBLOS

no znanie ne moze nad stiti nizanjem bibl. navo Prije nego sto su nastal spisi, postojala je zaje koja je te spise preuz -+ kanon, djel. ih oblik (npr. -+ Evandelja), a dj pridala novo znacenje -+ Pjesma nad pjesmam danas B. t. nije samo pojedinca prema Bogu se zbiva vise u zajednic zaiednicu (-+ Crkva). Na nje da se B. t. izvede st hvatnije i brizljivije znanstvenim glediStima met je -+ biblijske znano BIBLOS (hebr. Gebal, iz blu. danas dzebelj Jed najstarijih naselia na fen Ii, 39 km sj. od Beiruta. naselja padaju u yr. oko pro Kr. U 4. tslj. pro K podarsko i relig. sredis govacke veze s Egipto voz cedrovine, ulja i bak snije takoder uvoz i pre -+ papirusa). Bozanstva: at, Gebal (»gospodarica sa«) i Resef (-+ Baal). se u 3. tslj. podizu hra Oko 2000. pro Kr. osvo B. sem. -+ Amorejci. I 1785. i 1580. pro Kr. zapo ju ga -+ Hiksi, a potom je ego protektoratom. U a sko doba (14. st. pr -+ Amama) moli Ri Egipcane za pomoc. Vr fen. nezavisnosti prip putopis Ven-Amona koj zeli kupiti drvo za gradn zanske lade Amonove, 5,15-32 gdje pomazu G odn. ljudi iz Gebala, ko premanja gradevnog ma la za hram. Giblijci se spominju samo jos u a grad Gebal samo k 27.9. Oko 1000. pro Kr. vlada kralj Ahiram. Na njego kofagu nalaze se najstar

48

BIBLOS -

pisi pisani fen. -+ slovima. U 8. st. B. pada pod asir.-babil., a 537. pro Kr. pod perz. vlast. Fen. se brodovi, u Kserksovoj sluzbi, bore u pomorskoj bitki kod Salamine. S opadanjem izvoza drva opada i gospodar· sko znacenje B. Jos u rim. vrijeme B. je relig. srediste s godisnjim svetkovinama u east Adonisu. Nejasno je u kojoj je mjeri grc. naziv »Byblos« ovisan 0 rijeCima bib lion iIi biblia = knjige (»Biblija«). BICEVANJE Iz SZ poznata je osuda na batinanje (Pnz 25,2s; usp. 2 Kor 11,24). Jedna od rim. kazni bilo je B. remenjem u koje su eesto bile umetnute metalne kuglice iIi komadiCi kostiju. Rim. gradanin nije mogao biti osuden na tu kaznu (Dj 22,25). Prema Mk 15,15// i Isus je bio bicevan. BIK Na St. I. simbol preobilja snage, zivotnosti i plodnosti. Velika bozanstva Babilona, Egipta i Fenicije prikazuju se u obliku B. Takoder se i Jupiter Heliopolski prikazuje 8 bikovima. Bibliia zabranjuje likove B. (usp. Hos 8,4s8; 13,2) i prezirno govori 0 »salivenom teletu« (Izi 32,4) iIi »zlatnom teletu« (1 Kr 12,28). Izvjestaj Izi 32 zeli u obliku povijesti iz Mojsijeva vremena osuditi kipove B. u -+ Danu i -+ Betelu (1 Kr 12,25-33). Bikovi u Jabvinim svetistima nisu imali prikazivati BozJi lik, nego su slliZili kao Jabvino podnozje. Kada psalmi govore 0 nasrtljivim bikovima (usp. Ps 22; 92,11), zele predociti dozivljaj siromaha koji osjeca da ga pritjesnjuje neumoljiva i ne· oeekivana sila. BILEAM Sin Beorov, pretkazivac. Prema Br 22-24 trebao je po nalogu moapskog kralja

BJELOKOST

Balaka prokleti izr. narod kad je ovaj prodro u moapsku zemlju na svom putu iz Egip· ta prema Kanaanu. Umjesto toga, Bog ga je pozvao da prorokuje (magarica koja govori, andeo na putu) i blagoslovi Izrael (Br 22-24). Kasnije se spominie kao zavodilac Izraelaca na idolopoklonstvo (Br 31,8. 16), i zbog toga se u NZ ubraja medu krive uCitelje (2 Pt 2,16; Otk 2,14).

-+

BILHA (»bezbriznost«?) Prerna Post 30 sluskinja -+ Rahelina i inoea -+ Jakovljeva, rna} ka -+ Danova i -+ Naftalijeva, prema Post 35,22 -+ Ruben ju je obescastio. BISKUP -+ nadglednik

Polozaj Bitinije BITINIJA Kraj u sjz. dijelu Male Azije. Od 65. pro Kr. rim. pokrajina. Pavao ondje nije mogao djelovati (Dj 16,7); 1 Pt 1,1 pretpostavlja da u Bitiniji postoji krsc. zajednica. BJELOKOST Tvar za izradu raskosnih predmeta (prijestolje: 1 Kr 10,18 - ukrasi u palaci: 1 Kr 22,39; Ps 45,9; Am 3,15, - postelje: Am 6,4); dobiva se od afriekih slonova. U lirskim slikama -+ Pjesme nad pjesmama 8 B. se usporeduje tijelo zaruenika i vrat zaruenice (Pj 5,14; 7,5).

BLAGDANI -

BLAGDANI su se slaviIi u obitelji (npr. svadba, Post 29,22) i u narodu, bilo u vezi s obradivanjem polja (npr. B. sjenica, tjedni B.) iIi sa svetko,:anjem -+ Saveza, uz preosmlsljavanje kan. obicaja (npr. Nova godina), ili pak s bogosluznim iscekivanjem bozanskog spasenja (ostra kritika-+ proroka, npr. Iz 1,13s). Uvode se i novi blagdani (npr. B. Jahvina ustolicenja). Iz vremena poslije izgnanstva potjecu npr. Purim i Posvecenje Hrama kao i obicaj da se 0 5 glavnih blagdana proCita 5 sz. knjiga (= Blagdanski svici, megillot). --' subota, -+ pasha, -+ hodocasce. Za krscane su stari blagdani postali izlisni (usp. Gal 4,lOs). BLAGDAN SJENICA bio je blagdan zahvale za zetvu (blagdan berbe: Izi 23,16). ~rv. se nije svetkovao na tocno odreden dan (usp. Lev 23,41). B. s. postaje kasnije hodocasnicki blagdan (Izi 34,22s) s tocno odredenim datumom, s -+ etiologijom (spomendan boravka pod sjenicama prigodom izlaska iz Egipta, Lev 23,42s) i s posebnim obredirna (Br 29,12-38). Prijepomo je kako je n~st~o B. s.: da Ii od novogodlsnJe svetkovine iii od nomadskog blagdana satora (prigodorn prelaska u poljodje1sku civ~­ lizaciju iIi poslije tog~). Pnjepomo .je takoder kohko SUI trajno iii prigodice, povezam s B. s. drugi blagdanski mot~­ vi koji se dijelorn ne spomlnju izricito u SP (npr.: »Blagd~m obnove Saveza«, usp. Pnz 3110ss; kral.ievska svetkovina Si~na odn. svetkovina ustolicenja; svetkovina posvecenja Hrarna, usp. 1 Kr 8,2). "Sjenice« su bile ispletene od palmina, vrbova i s1. granja (usp. Lev 23,40; Neh 8,15). U

BLAGOSLOV

4

doba nakon -+ izgnanstva p dizali su ih i na ravnim kr vovirna kuca. U posljednja vremena svi c narodi prema Zah 14,16ss hit ti u J eruzalern da slave B. U Isusovo doba postojali s odredeni obicaji. Tako su s npr. nosile u povorci svecan kite cvijeca, njima se mahal te se pri tom povikivalo»Hosana«. Svecano se crp voda te izlijevala na oltar z tava paljenica (usp. Isusov aluzije kod Iv 7,37s: »ziva v da« = izvor-voda). Na pr dan B. s. svecano se osvjetlj vao jedan dio Hrama (odno Ii se na to Isusova rijee »svjetlu svijeta« Iv 8,12?).

BLAGDAN USTOLICENJA V oma su nejasne znacajke i p iedinosti te svetkovine. Pov zujuCi je s babil. B. u. bog -+ Marduka, neki srnatraju d se sliena svetkovina moze pre postaviti i u Izraelu. Pr~ma t me bi se B. u. J ahvrna z jedno s -+ Blagdanom sjeni bio svetkovao kao -+ SvetkoV na nove godine; ta se pretpo stavka oslanja na odgovaraj ce tumaeenie psalama 0 ust licenju (47; 93; 96-99). Dru tumaci to ne prihvacaju i svr caju pozomost na to ~a -+ Ja ve nije bozanstvo pnrode k je bi u izrnjeni prirodnih to~o va urniralo i uskrsavalo. OSl toga, da p~alD:1e ustoIie~pja. v lja povezlvatl s ustohcenJem nekog zemaIjskog kralja. P stoji i drugo turnaeenje, u v zi s Iz 40-55, prema kojem B. u. bio svetkovina kojom s siavi svesvjetsko i vjecno kr ljevstvo Jah,:ino. l!v t~m ! smisiu psalml ustohcenJa b bogostovne popijevke za t prigodu.

BLAGOSLOV je u SZ radn (npr. izgovaranje blagoslova

50

BLAGOSLOV -

na dobrobit ljudi (protivno: prokletstvo). B. iIi prokletstvo poCinje dje10vati Cim je podi.ie1jeno (odn. izreceno). Zbog toga jednom podijeljen B. tesko se moze povuCi (usp. pripovijest 0 Bileamu, Br 22,2ss; izvjestaj 0 Izakovu B. nad Jakovom, Post 27,1-40). B. dolazi {)d Boga, stvorenje ispunja plodnoscu (Post 1,22.28), podjeljuje se -+ praoeima i narodu (Post 12,2), otae ga daje svojim sinovima (Jakovljev B., Post 48s), B. podje1juje i Mojsije (Pnz 33,1-29), David (2 Sam 6,18) te svecenici. Kad ljudi »blagoslivlju« Boga (npr. Suci 5,2.9, mnogi prijevodi: slave, hvale), to onda znaCi da oni priznaju Bozju moe i slave je. Obrazae B. u Br 6,24ss (u mnogim evangelickim obrednieima) naziva se »Aronski B.« U NZ nalazimo ista znacenja B.: Isus blagoslivlja svoje ucenike (Lk 24,50), djeeu (Mk 10,16), kruh (usp. Mk 6,41; 14, 22) tako sto za njih Bogu daje hvalu. On upozorava na B. suda za dobre, a prokletstvo za zle (usp. Mt 25,34.41). Takoder poboznici i ucenici slave i hvaIe Boga u svojim B. (Lk 1,42. 68; Rim 1,25; 2 Kor 1,3). Nz. poslaniee takoder sadde pozdravne B. (npr. Rim 16,24). BLAzEN je covjek koji prima -+ spas. Preduvjet za to jest -+ vjera (npr. Mt 16,17; Lk 11,28), ustrajnost u vjeri (Jak 1,12), budno iScekivanje Gospodina (Lk 12,37). -+ blazenstva. BLAzENSTVA predstavljaju narocit knjiz. rod «Blago ... , blago onome koji ... , Ps 1,1). B. su kod Mt 5,3-12 dio-+ Govora na gori i opisuju buduce stanje u -+ Kraljcvstvu Bozo jem. Kod Lk 6,20ss imamo sarno neka od tih B.; Mt je naj-

BLIzNJI

vjerojatnije nacinio susta osim izv. B. dodao jos druga (npr. na temelju sli -+ rijeci Gospodinovih). Lk je i okvir drugaCiji kod Mt: istaknuto je bu vrijeme spasenja koje sa born donosi temeljitu pro nu stanja; kod Lk se na B dovezuju povici »Jao vama

BLISKI ISTOK -+ Plodn lumjesee

BLIzNJI Pod tim se mis svakog covjeka s kojim kodnevno dolazimo u do osim toga na clanove iste telji, pripadnike is tog pl na, a nar. naroda koji je s gom sklopio -+ Savez. SZ konu Saveza ureduje pon nje prema B. (Izi 20,13-17; 19,9-18; Pnz 15; 24). Prijes protiv B. smatraju se po dom Saveza (Izi 22,21ss 1O,ls; Am 2,6ss) sto iza osudu, -+ sud (Mal 3,5). T nae se smatra B. onda boravi u zemlH (Lev 1 Ljubav prema B. istiee se vjerska obveza koja ne s niti neprijatelja iskljuCiti 19,13-18; Izr 25,21s; Jr 1 U zidovstvu u Isusovo ljubav prema B. obuhvaca sarno one koji su bili v Zakonu. To Isus otklanja 5,43). U NZ B. se smatra ko koji je potreban pom (Lk 10,25-37). Ljubav pr B. mjerilo je ljubavi pr Bogu (Mk 12,31ss//; Jak 1 Iv 4,20s) i krsc. zivota 13,8ss; Gal 5,14). Ona je guca samo kao plod Bozje bavi prema ljudima (Mt 1 Iv 3,16; Rim 5,5; Ef 1,5; sto se objavljuje u Isus ljubavi (Iv 13,1.34; 14,21; 1 Iv 3,16) kojom on svoj daje za ljude (Rim 5,8; 1 1 Kor 8,11). Krsc. ljubav m obuhvatiti bracu u vjeri,

BLIZNJI -

Ijude pa i neprijatelje, te t~­ ko biti svjedocanstvo za Knsta (Mt 5,44ss; Iv 13,34s; Rim 12,9s; Gal 6,1s.10). Ona se treba nar. oCitovati u milosrdu (Lk 6,36) i u davanju -+ milostinie (Mt 5,42; Rim 12,13.20; 2 Kor 9,lss; 1 Iv 3,17) . -+ ljubay. BLVD -+ bludnica BLVDNICA V starini se cesto ne razlikuje kultna prostitucija od profane. 1. Bludnistvo se smatra neCim obicnim i poznatim (usp. Post 38,15-23; 15 2,1; 1 Kr 3,16). 2. Narocit oblik prostitucije predstavlja djelatnost hijerodula (= muski, a jos viSe zenske, koje se odaju hramskoj prostituciji). Vjerovalo se da odnos s njima predstavlja dje10 poboznosti (npr. oponasanje nekog bozanstva koje proiz~o­ di zivot). S drugim kultmm shvaeanjima (agrarna kultura) i hijerodulstvo .ie doslo u okvir izr. religioznosti. Protiv njega su se borili (npr. 2 Kr 23,7) zbog njegove suprotnosti s vjerom u Jahvu (-+ nomadi; -+ Hosea: brak je slika odnosa Izraela s Bogom), a ne iz eudorednih razloga. 3. Prostitucija je slika -+ razvrata (Otk 17,1-6; 19,2; usp. Izl 34,15s) i izriCito se u 1 Kor 6,15s zabranjuje primaocima te poslanice (= Kristovim udovirna). 4. Na mnogim mjestima Luterova prijevoda Biblije gdje se spominje rijec »B.« (npr. Post 24,14) Luter je slijedio tadasnii nacin izrazavanja: kod njega izraz »Dirne« (danas = B.) nema nikakve veze s prostitucijom, nego znaCi naprosto »djevojka«. BLVDNOST jest -+ zakonom zabranjeno spolno opeenje, no nije istovjetna s pojmom -+

BOG

5

»meso«. Teskom se kazno (cesto i smrtnom) kaznjav -+ preljub, opeenje s blizo rodbinom, homoseksualnos opeenje sa zivotinjama, ope nje sa zenom u vrijeme mj secnog pranja (Lev 20,9-21 V NZ B. oznacuje seksualn razuzdanost helen. svije (Rim 1,24; 2 Kor 12,21), pr jestupe protiv spolnog zivo (Gal 5,19), preljub (Mt 5,32) idolopoklonstvo (Iv 8,41; O 2,21). BOANERGES -+ Sinovi grom BOAZ (osoba)

-+

BOAZ (stupovi)

Ruta

-+

Hram

BOG nije u SP apstraktn pojam, vee osoba koja se o krlva, npr. u -+ Savezu i Kraljevstvu Bozjem. Poku saji da se 0 B. govori jeziko filozofa ne protive se Bibli (usp. Rim 1,20), ali oni uvije dovode u opasnost da se n uoCi sliiedeee: kad se u SP go vori 0 B., ujedno je govor i povijesti (npr. »jednobostv? nije pry. pojam nego zaklJu cak, usp. tako Ps 97,7 s Iz 4 10) i 0 dozivljajima kao -+ i lazak iz Egipta, -+ osvajan zemlje, uspostava -+ kraljev stva i -+ bogostovlja, -+ i gnanstvo i povratak u domov nu, nada u -+ Mesiju; 0 pr znanju da je B. dosao u -+ Isu su i 0 zivotu prvotne zajedn ceo Taj u svijetu dozivljen B. -+ pravednosti ipak se n zamiSlia kao nadmoeni di svijeta. Stoga se uvijek nagla savala da se B. ne smije pr kazivati -+ slikama (Izi 20,4 ali usp. i -+ Dura-Europos). V NZ B. se oCitovao po svom bastiniku (Heb Us). KrSean smiiu B. nazivati »Ocem«, je su »braea« Kristova (Gal 3,26 -+ Ocenas). Sarno je B. »do bar« (Mk 10.18), on je stvor

BOG -

52

BOGOSTOVLJE

telj (Mk 13,19) i upravitelj (usp. Lk 12,24). S B. su povezani -+ mir (Rim 15,33), -+ nada (Rim 15,13), -+ strpljivost (usp. Rim 15,5), -+ vjernost (usp. Rim 11,29), istinoljubivost (Iv 3,33). On daje onima koji ga mole (Mt 7,11; -+ molitva). Ni krseani ne mogu »prozreti« Bozje tajne (1 Kor 2,11). Oni ga trebaju ljubiti (Mk 12,30//; 1 Iv 4,19; -+ ljubav). -+ Trojstvo; -+ Bozja nazocnost; -+ Bozja imena. BOGATSTVO vlasniStvo.

-+

siromastvo,

-+

BOGOBOJAZNI Naziv za pogane koji nisu, doduse, posve preSli na zidovstvo (-+ prozeliti, pridoslice), ali su prihvadvali zid. vjeru u jednoga Boga i obddavali jedan dio obaveza zid. zakona (npr. subotu, propise 0 jelu). Krse. misijska djelatnost (-+ misije) imala je medu njima velik uspjeh (Dj 17,4). BOGOJAVUENJE Bozja »pojava« u svijetu prouzrokuje zaokret povijesti, zbiva se kod poziva (Izi 3; Iz 6,1-13; Jr 1,2-10), obeeanja (Post 18; Sud 13,3ss) a mtr. kod sklapanja Saveza (Post 17,14; Izi 19,18· -20,19). B. se kao pov. dogadaj datira, lokalizira (Izi 19,18; Iz 6,1; Mk 16,2-8; Lk 24,1; Iv 20, 12) i dozivliava na naroeitim mjestima kao sto su: brda (Izi 3; 19; Mk 9,2), mora (Mk 6,48), sator sastanka (Izi 40, 34), Hram (Iz 6). B. ima obiljezje poziva koji je jaci od covjeka (Iz 6,5; Jr 20,7), kod njega izaziva strah (Post 28, 17; Mk 6,50; 9,6; Lk 2,9; 24,38; Iv 6,20), i od njega trazi odluku. Covjek pri tom moze Boga susresti sarno na udaljenosti (Izi 3,6; 33,22ss; Sud <1,11ss).

Po Kristu se B. zbiva na n naCin, a pripravlja ga (Lk 10ss.28ss; 2,9 ss) iIi potvrdu (Mk 16,51/; Iv 20,12) poja andela. Kristovo je utjelovl nje skrovita objava Boz -+ slave (Mk 9,2s; Iv 1,14), k .ia ee se razotkriti na svrse ku vremena (Mk 13,2611). Zb veze s Kristom, B. se na proteze na zaiednicu (Lk 24,3 41ss; Iv 20,24-29; 1 Kor 15,5s B. se zbiva navijestanjem B zje rijeci a posve se izjedn cuje s -+ ponovnim Kristovi dolaskom (1 Tim 6,14; 2 T 4,1.8; Tit 2,13). -+ Objav -+ teofanija

BOGOsTOVLJE Na St. I. s rno je po sebi bilo razumlji da se iskazuie Stovanje boza stvu, da se ono nastoji ubl ziti, 0 necemu upitati itd. u Izraelu je B. bilo sastav dio zivota. Doduse, Jahvin ku bio je prozet idejom -+ Savez no, u ostacima tabu-predodz (npr. propisa 0 CistoCi) i m gickih postupaka (npr. -+ p mirbeni jarac) pokazuje se uglavnom nije stvoreno niS novo; prije bi se reklo da nasljede ispunjeno novim s ddaiem. Pri tom neki kult obicaji ipak nisu preuzeti (np kultna prostitudja). IzvjeSt govore i 0 bogostovnim ra njama patrijarha (-+ zrtva). Veliku prekretnicu u B. pre stavlja -+ osvajanje zem1 (siedilastvo, obrada zeml kultni obicaji koji su tu n deni). Spocetka jos nije bi sluzbenog sveeenstva (-+ lev ti, -+ sveeenik), vee su odg varaiuee zadaee spadale glavara roda. To se mijen osvajanjem zemlje. Osim tog u J. judo kraljevstvu slliZb no se B. sve vise usredotoCiv 10 u jeruzalemskom hram (-+ Josija, -+ uzvgice), a u to

BOGOSTOVUE -

je posebno miesto pripadalo kraliu. -+ Proroci su se zestoko obarali na B. (usp. Am 5,21-25; Hos 6,6; Iz 11,17: vise naglasavaju pravo, pravednost, milostinju, milosrde negoli B.). U -+ izgnanstvu i nakon izgnanstva srediSte je B. citanie Zakona. Doduse, nakon izgnanstva nanovo je ozivljeno zrtveno B. u Hramu; no, zrtve nemaju vise ono znace· nje sto su ga imale prije izgnanstva. B. bez zrtava, koje se sastojalo u Citanju i tuma· cenju Zakona, molitvi i s1., nalazimo i kod zajednice u -+ Kumranu te kod mnogih zid. zajednica izvan Jeruzalerna (-+ sinagoga). Razoreniem 2. Hrama (70. p. Kr.) prestaje zrtveno B. Isus ne odbacuie B. (npr. propovi· jed u sinagogama, sudjelovanie u hodocasCima u Hram); no, on ipak stavlja zapovijed Ijubavi iznad bogostovnih propisa (Mt 5,23s). Prva krsc. zajednica polagano se odvojila od hramskog B. (usp. Dj 3,1 sa 17,24s). S Kristom je konacno prevladano sz. B. (Heb 10,11-14), odn. ono se izvodi kao nebeska liturgija (usp. npr: Otk 5,6-14; 15,2-8). KrSc. zajednice pronalaze nove bogostovne oblike; srediste im je u slavljenju -+ Vecere Gospodnje na ..... Dan Gospodnji i navijeStanju poruke o Kristu (usp. Dj 20,7). BOLESTI oCituju ..... zlo u svijetu. Stoga su cudesna iscjeljenja znak ..... spasa i ..... KraIjevstva Bozjeg koje konacno svladava zlo (usp. Mt 11,5; Mk 7,37; Iv 9,3). Kao sto spas nije »proizvediv« unutar svijeta samog, tako ni ljudski napredak ne moze sam posve ukloniti B. (usp. 2 Ljet 16,12). Iscjeljenje dolazi konacno od Boga (usp. Ps 6,3) i postize se

BOtJA NAZOCNOST

molitvom (Ps 38; Br 21 Cesto se B. smatraju Bo kaznom iIi iskusenjem (.. 2 Sam 12,15; 1 Kr 13,4s 12,23; 1 Kor 11,30ss). Do B. ne znace da je bol gresnik (Iz 53,3ss; ..... ..... trpljenje; usp. naprot 41,5; Iv 9,2). B. su i sre da se Bog proslavi: bol nije cesto tako povrsan preuzetan kao zdrav c (2 Kor 12,7-10). Njega sjeti bolesnika nisu nek datna dobra diela, vec s mjerilo krsc. zivota (Mt -45). Bog se naziva »li kom« (usp. Izi 15,26; u p senom smislu i Isus: Mk Upotrebljavaju se i lij (2 Kr 20,7; Lk 10,34). Sla razlikuje dijagnoza od te je. Tako se istim izr oznacuje viSe B. koje m likujemo, kao npr: guba stevi, boginje, cirevi, kug BOSMATA ..... Basemata

BOSRA (»nepristupacno sto«; busera) Glavni gr Edomaca. Prema Post rodno mjesto kralja Jo Spominje se u ..... prijetn proroka 0 sudu (Iz 34,6; Jr 49,13; usp. Am 1,12). BOZ-+Ruta BOZJA IMENA ..... Bozje Bozja imena BOlJA NAZOCNOST. SZ nije mislio na nekog s zocnog Duha kad je govo »Bogu«. Zbog toga se m govoriti 0 njegovu »b stu«: Jahve »boravi« na rucju izr. plemena (usp. 11,24 - izvan Izraela stu druga bozanstva), na n brdima (..... Sinai, ..... H gorje Seir: Suci 5,4; ..... Ka ..... Sion). »Prebivalista J na« stara su svetiSta ..... (Post 28,16-19) i ..... Beer

54

BOVA NAZOCNOST -

(Post 21,32) kao i -+ bram u Jeruzalemu (2 Ljet 7,lss), ali i -+ Kovceg saveza (usp. 2 Sam 6,2). Ipak se ta mjesta ne shvacaju kao »mjesta« za samog Boga, vec kao mjesta njegova djelovanja i pojavljivanja. Pred Bogom se ne da niSta sakriti (Jr 23,34; Ps 139,7-12). On je nazocan u svojim glasnicima (-+ andeo), po svojoj ruci (Iz 8,11), po svom -+ Duhu, svome lieu (Izl 34,29) i po svojoj rijeci (Jr 15,16). Uz to je postojalo miSljenje prema kojem Bog prebiva na -+ nebu i odanle dolazi k ljudima (Post 11,5; 28,12s; Izl 19,18). BOZJA VLADAVINA Ijevstvo Boz.ie

-+

Kra-

BOlJE IME, BOZJA IMENA Pravo B. i. u SZ jest -+ Jahve. Uz to se upotrebljavaju i ronoga druga B. i. koja su veCinom vise naslavi nego imena (npr: Gospod, Svemocni, PreviSnji); ta su imena djel. upotrebljavali i drugi narodi za svoja bozanstva, npr: Adonaj (-+ Gospod), El, Eljon, Elohim (v. n.), Eloah, sadaj. Nadalje, Bog se naziva Gospod nad vojskama (= Sabaot), tj. kao gospodar izr. vojske, neba, ne· beskih sila, podvrgnutih kan. bozanstava (?). »Elohim« moze oznaCivati vise bogova (npr. Suci 9,13); ipak je to uglavnom oznaka za jednag Boga (neizr.: Baal Zebub iz -+ Ekrona, 2 Kr 1,2; pravi Bog: Post 1,1). Rijetko se izraz »Elohim« upotrebljavao za nesto bozansko (npr: duhovi mrtvih, 1 Sam 28.13; Mojsije, Izl 7,1). Djel. se prihvaca da je »Elohim« ostatak iz vremena kad je Izrae1 stovao vise bogova (18 24,14s). -+ ime(na). BOZJE KRAUEVSTVO Kraljevstvo Bozje

-+

BRACA GOSPODINOVA

BOZJE POSINAsTVO Prem Hos 11,1 say je narod Boz dijete (usp. Rim 9,4). Krscan su Bozja djeea, subastini Kristovi (Rim 8,16s) i brac (usp. 1 Iv 3,10). 0 »radanj odozgo« govori Iv 3,3. Boz djeea smiju Boga zva »Oeem«, stoviSe, »Abba« (= r jec od milja) (Gal 4,6; -+ Oc nas). BOZJE SMILOVANJE -+ m losrde BOlJI NAROD -+ narod BOlJI SLUGA

-+

Sluga Boz

BRACA GOSPODINOVA. U N

govori se 0 Isusovoj braCi sestrama, npr. Mk 6,311: »Z ovo nije tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, Josipov, Judi i simunov? Zar mu se sestr ne nalaze ovdje medu nama? Prema evangelickom shvac nju radi se 0 Isusovoj braC po tijelu. Prema kat. shvac nju radi se 0 Isusovim rod cima (bratiCima), jer se pr ma Mk 15,40 i Iv 19,25-27 ma ka dvojice od ove »brace« (J kova i Josipa) naziva isto tak »sestrom Isusove majke«. B. G. imaju u prvoj Crkvi zn cajnu ulogu. Prema 1 Kor 15 -+ Jakov (treba ga razlikova od Jakova, sina Alfejeva ko Mt 10,3) dozivio je ukazan uskrsnulog Krista. NZ znad ga kao prvog predvodnika j ruzalemske prazajednice (G 1,19; 2,9; Dj 12,17; 15,13). Pr ma starokrsc. predaji umr je mucenickom smrcu. Jako je bio voda judeokrscana vje nih Zakonu, ali je priznava i slobodu od Zakona Pavlov poslanju medu poganima. Pre ma prakrsc. predaji on sastavljac -+ Jakovljeve posl nice, kao sto se i -+ Judin poslaniea pripisuje istoim nom »bratu Gospodinovu

BRACA GOSPODINOVA -

BRAT

(usp. Mk 10,5ss, -+ rastava b ka) i slid bracne veze Kr s Crkvom (usp. Ef 5,23-32). L BRACA MAKABEJCI Prema 2 bav braenih drugova stika Mak 7 sedmero je braee sa svo- Kristove ljubavi (usp. Ef 5 jom majkom uhieeno i prisi· Tu se - kao i u SZ - za ljavano prekrsiti zid. zakon. niStvo Bozje s njegovim Oni su se protivili, uzajamno rodom oznacuje kao B. a se bodriIi i podnijeli mueenie tako i u Otk 19.7s; 21,9; 2 ku smrt. Uzori su 2idova vjer.. Na t~melju tih osnovnih nih zakonu. Tu se pojavljuje stavkl treba shvatiti prim evrsta nada u uskrsnuee i pre- be 0 nerazrjesivosti B. ( kogrobni -+ zivot (7,9.11.14.23. Mk" 10,9/1),.0 prvenstvu 29.36; usp. 12,43ss; 14,16).-+ BozJe kral.levstvo ima is Makabejd (Knjige 0 M.) B. (Lk 18,29), 0 prestanku b BRADA Nav. izraz muskosti ne ustanove kad nadode k i znak ugleda; mazala se uljem cno dovrsenje (Mk 12,25//) (Ps 133,2). Odrezati B. bio je su glediSta jos ostrija u znak sramote (2 Sam 10,4s) varna Pavlovih poslanica Apostolova osobnog stava ili tuge (Iz 15,2; Jr 41,5; 48,37); pri tom su neki naCini siSa- nJegove se primjedbe ne nja B. bili zabranjeni (tudin- ju shvatiti kao 'preziranj ski kultovi?) (Lev 19,27; 21,5). (usp. 1 Kor 7,1-9). Za Pav ~. Bozji dar (1 Kor 7,7) BRAK se u SZ smatra redo- sto on ne moze pomiriti vitim naCinom zivota (ne po· posvemasnjim predanjem stoii hebr. izraz za B.). Tko se stu, vjer. je u vezi stirn od tog usteze, protivi se stva- se H. ope. smatrao nekim ranju (usp. Post 2,24), jer nije vinskim odnosom musk pripravan radati potomstvo Udata zena bila je gotovo koje se smatra blagoslovom pravna. Stoga je muz m (Post 17,16; Ps 127.3), za kojim i~ati viSe zemi iii ciniti covjek eezne (Post 25,21), u IJ~b (suprotno krsc. sh kojem se ispunjaju Bozja obe·· nJu, -+ preljub). -+ levir canja (usp. Post 17,8). Ne imati bra, -+ rastava braka djece smatralo se sramotom z~nstvo, -+ djevieansko (usp. Post 16,4) ili kaznom (Iz n.le. 47,9). ZaiedniStvo s Jahvom Sk~apan.i.e B. se~to nisu u opisivalo se eesto kao »B. iz· r~!l saml b,racm drugovi medu naroda i njega« (usp. nJlhove obltelji. Otac za -+ Hos, -+ Pj, -+ Ijubomor Jab.· ce morao j~ dobi.ti otkup vin. Jr 2,2). S~adbena .le svecanost p U NZ B. se promatra s ovih v~se trajala nekoliko dan glediSta: cl.14!12): Vrhunac te sve 1. ISeekivanje se Mesije ispu S~l bIlo Je dovodenje -+ nilo, radanje potomstva stoga mce u kucu zarucnikovu ima manju vaznost nego u Ps 45,15) i svadbena goz SZ. BRAK S DJEVEROM -+ 2. Krscani zive u »prijelaznom vremenu«; uskoro ce nadoCi rat ski brak »svrsetak«. B. bi mogao orne· BRANITELJ -+ Parakle sti pripravu na taj dogadaj. 3. B. medu krseanima mora BRAT Naziv za sina ist odgovarati Isusovoj obnovi ditelja (usp. Post 37,27) Prema 1 Kor 9,5 B. G. djelo· vala su u misijama.

56

BRAT -

druge mu~ke rodake. U pr~­ nesenom znaceniu B. se nazIvaju: pripadnik istog naroda (Lev 19,17; Pnz 15,3.12) u opreci prema tudincima (Pnz 1, 16; 15,3), prijatelj (2 Sam 1,26), drug u sluibi (2 Ljet 31,15; Ezr 6,20), zajednicka sudbina s povjerljivim. osobama (Post 49,5; Job 30,29). B~atstvo medu Izraelcima zaSnIva se na -+ Abrahamu (Iv 8,39), i ono je zajedniStvo. nar?dll(?~ti .i vjere. Ovo posl.JednJe nIJe nIpo~to, prema NZ, povlastica Izraelaca (Mt 3,9). -+ Ponovnim rodenjem naravno bratstva postaje nadnaravnim i obuhvaca sve Ijude. Bratska ljubav znak je -+ Bozjeg posina~tva (1 Iv 3,l1s, -+ ljubav), a temelj je tome otkupiteljska Kristova smrt (Ef 2,13-18). Ljubav prema B. u vjeri ima prednost (Gal 6,10; 2 Pt 1,7), ali mora biti otvorena za bratsku ljubav prema -+ bliznjemu (Lk 10,30-37). NadovezujuCi na misao SZ vjernici su pravi sinovi Abrahamovi (Gal 3,7.29) i medusobno braca (usp. npr. Dj 2,29.37). Oni koji vrse -+ volju Bozju prava su Kristova braca (Mk 3,31-35//). Ljubav prema bliznjemu koji je u bijedi, kakvu zahtiieva vee Pnz 15,7-11; Lev 19,18, prosiruje se: treba P?dnositi slabosti svoga B. (RIm 15,1). Nz. bratstvo ne poistovjecuje se s organiziranom za.iednicom. I u -+ zajednici ima lafne brace (Gal 2,4; 1 Kor 5, 11; 2 Kor 11,26). Bratstvo se ne sastoii u navezanosti na Ijude nego s Bogom (1 Sol 1,4). Tko bratu Cini nepravdu, bit ce krivac samome Kristu (1 Kor 8,12).

BUNARI

BRIJEG -+ uzviSice BROJEVI 4. knjiga Mojsijeva (= Br, Numeri). -+ Mojsijevo petoknjizje BUBREZI s pripadnim salom smatraiu se nar. vrijednom zrtvom (Izi 29,1322; Lev 3,4; Iz 34,6), a ujedno i »sjedistem« osjecaja, kao ~to su radost (Izr 23,16), oiadenost (Ps 73, 21) volja i saviest (Ps 16,7; 26,i). Bog ispitu.1e B.. i sr~e, tj. ono ~to je na.Jdublje u covjeku (Jr 11,20; 17,10; 20,12; Otk 2,23). BUDNOST Prema SZ Bog bdi nad svojom rijeCi (Jr 1,12) kao i nad spasenjem i propascu (Jr 31,28). U NZ neophodna j~ budna priprava na ~ pono.v~l dolazak (Mt 24,42ss) I na vJecni zivot (Lk 12,37s; Otk 16,15). Nuzno je bdieti i m?liti d~ b! se ispuniIi Kristovi zahtJevI (Mk 1434-38//; KoI4,2). Opomena na B. nar. se upravlja predstojnicima (-+ starj~si~a) ~~. jednica (Reb 13,17) I vJernlclrna kako bi se mogli suprotsta· viti moCi -+ demona (1 Pt 5,8). BUDUCNOST -+ ponovni dolazak BUNARI (= bunari vode-podzemnice) imaju uz izvore i catrnje (= zde?ci s kis~i<:om) veliko znacenje u PaiestlnI koja oskudijeva vodom. To me. du ostalim pokazuju mnoga imena mjesta, slozenice rijeCi bunar (beer), kao Beer Seba. Beerot. B. s izvor-vodom nazivaju se »izvori zive vode«: usp. Isusov razgovor sa Samarijankom na -+ Jakovljevu zdencu (usp. Iv 4,5). B. se slikovito primjenjuje na suprugu (IZI 5,15) i zarucnicu (Pj 4,12-15).

c CADOK -+ Sadok CAR Od pocetka 1. st. pr. Kr. C. se naziva apsolutni vrhov· ni poglavar u Rim. Carst":u (prema imenu »Caesar«, kOJe se izgovaralo »kaesar«, u nas u staroslavenskom »cesar«; op. prev.) Prema Lk 2,1 Isus Sf! rodio u vrijeme C. Augusta (30. pro Kr. - 14. p. Kr.). Pre· rna Lk 3,15 zapoceo je svoje javno djelovanje za C. Tiberi· ja (14-37. p. Kr.). Za vladavine C. Augusta zapo· Cinje u zeml.iama oko Sredo· zemnog mora razdoblje mira. Nadalje, na St. 1. bilo je uobi· cajeno da se kraljevi manje iIi vise caste kao bozanstva. To oboje omogucava da shvatimo zbog cega se vee spocetka zivi C. slave u bogostovlju, npr. kao izbavitelji, osloboditelji. otkupitelji, nosioci spasenja. Poneki su C. i sami pokusa·· vali to stovanje promicati, ve·· dna medutim dopusta da im drugi iskazuju takvo stovanje. Krscani u tom nisu mogli sudjelovati uza svu svoju odanost -+ drfavi. U NZ zapravo se sarno u Otk naziru tragovi borbe protiv stovanja C. To se stovanje odrazava u kultu koji se iskazuje »zivotinji«. Osuda »zivotinje« pokazuje da krscanstvo to osuduje (-+ Otkrivenje Ivanovo). CARINICI su bili privatne osobe kojima je Rim unajmio pravo za pobiranje carine. Oni su morali uplatiti odredenu svotu, a smjeli su i preko toga utjerivati carinu za vI. uzdrlavanje. Ako su pod sobom imaIi Cinovnike. nazivali su se carinicki starjesine. Zbog svoje sluzbe i zbog cestih prijevarnih postupaka bili su veoma

omrafeni u narodu i poistovjeCivali su ih s »gresnicima« (Mt 9,10; 11,19). Bila je sablazan druZiti se s njima. Znak je Bozjeg milosrda da je Isus navratio u kucu -+ Zakeja, carinickog starjesine (Lk 19,2-10) i da je -+ Mateja (Mt 9,9) pozvao za apostola. CARSTVO MRTVIH -+ Podzemlje CEDAR se u SZ velica zbog njegove velicine i ljepote (Ez 31,3-7), a cesto se upotrebljava u slikovitom govoru (2 Kr 14, 9' Ps 92,13). Cedrovinu upot;ebljava -+ David i -+ Salomon za gradnju Dvora i -+ Hrama (2 Sam 7,2; 1 Kr 6,16-20). Ona se upotrebljava i za gradnju drugog hrama (Ezr 3,7). Znacajnu ulogu igra cedrovina u izr. bogostovlju kod obreda ociScenja (Lev 14, 1-9.48-53). Bujne sume C. u Libanonu pretjeranim iskoristavanjem cedrovine za gradnju svedene su na bijedne ostatke. CEDRON -+ Kidron CELESIRIJA (»uleknuta -+ Sirija« el beqa.c) Prv. dolina izmedu Libanona i Antilibanona. U 1 Mak 10,69; 2 Mak 3,5; 4,4; 8,8; 10,11 oznacuje j. dio kraljevstva Seleukovica s glavnim gradom -+ Damaskom. CENZUS -+ popis pucanstva CESTA -+ ulica CEZAREJA (»Carska«) Naziv mnogih gradova u SP: 1. C. Antiohijska -+ Antiohija. 2. C. Palestinska. C. Stratonova (kesa.ri) oko 30 km j. ~d Haife. 20-9. pro Kr. dao Je -+ Herod St. kraj tog mjesta sagraditi Stratonovu kulu u

58

CEZAREJA -

cast earu Augustu. Najznaeajnija luka u Palestini. 6. p. Kr. sjediSte rim. upravitelja (gradevinski natpis Poncija -+ Pilata). Tu je -+ Petar krstio -+ Kornelija (Dj 10), a Pavao za yr. -+ Feliksa i -+ Festa odsjedio dvije godine u istraznom zatvoru (usp. Dj 23-25). 3. C. Filipova, na podnozju Hermona i na izvorima Jordana, zvala se izv. Paneion. Izgradio ju je -+ Herod Filip 3. pro Kr. kao svoju prijestolnieu a prozvao u cast Augustu i utemeljitelju Gaju Filipu. -+ Sinoptieka Ev-a navode da je tu Petar izrekao svoju mesijansku vjeroispovijest (Mk 8, 27,30; Mt 16,13-20; -+ Mesija).

Polozaj Cilicije CIUCIJA Pokrajina u Maloj Aziji. Spominje se vee u vrlo starim natpisima. Od 66. pro Kr. rim., kasnije samostalna pokrajina. Dj 6,9 svjedoee da su u C. ziv,ieli i zidovi. Njezin glavni grad -+ Tarz rodno je mjesto apostola PavIa. CIMBALE Spominju se uglavnom kao bogostovno glazba10 (udaral,ike odn. cinele) (2 Sam 6,5; Ezr 3,10 i dr.). CIPAR Otok u i. dijelu Sredozemnog mora. Od starine ima veze s gre. krajevima, s Egiptom i Bliskim Istokom. Najkasnije od pocetka 3. st. pro

CRKVA

Kr. na C. Zlve i zidovi (us 1 Mak 15,23; 2 Mak 4,29; 12s; 12,1s). Od 58. pro Kr. ot dolazi pod rim. vlast. Rod kraj -+ Barnabin. UtoeiSte k eana za prvih progonstava ( 11,19s). Prema Dj 13,6-12 pr konzul C. Sergije Pavao, n kon Pavlove pobjede nad B jesusom, postao je krsean -+ Kitijci. CIR-+ Kir CIRENA (Kirena; gre. nase bina u sj. Africi) To podrue pripadalo je ddavi -+ Ptolem jeviea (1 Mak 15,23) otpr. 75. pro Kr. zidovi iz C. b su prema Dj 2,10 kod duho skog euda u J eruzalemu; p rna Di 6,9 imali su vI. sinag gu u Jeruzalemu (progonst Stjepana). -+ Kirena CLAUDIUS -+ Klaudije CODEX -+ kodeks

CODEX ARGENTEUS (»s brna knjiga«) Rukopis sa s brnim slovima. Codex aure = rkp. sa zlatnim slovim Codex purpureus = knjiga listovima pergamene natopl nim grimizom. Bez tog raz kovanja dolazi do pogresn nazivanja pojedinih divotkopisa imenom »Codex arge teus«, npr. rkp. Wulfilinog stoenogotskog -+ prijevoda blije (sada: Sveue. knjizni Uppsala, svedska).

CODEX RESCRIPTUS -+ p limpsest CORNELIUS -+ Kornelije

CRKVA u SP nije niti ne zgrada niti vrijeme bogosl ja, vee zajednica ljudi koji v ruju u Krista. Nz. gre. jezik pozna sarno je nu rijee za C. i -+ zajedni (ekklesia, lat. ecclesia). S ga se na mnogim mjestim

CRKVA -

CAM

59

ta rijec jednom prevodi izrazorn C., a drugi put izrazom zajednica. Bog poziva ljude u C. slobodnim odabranjem (Rim 8,28ss) sto se zbiva kod -+ krsta. C. se s Bozjom pomoCi uputila prema cilju ali ga jos uvijek nije poluCila. Prema tome C. nije tek neki pojam, vee predstavlja zbiljsko zajednistvo krseana s Kristom i medusobno. Tome smjeraju slike i izreke, kao npr: C. kao Bozji narod (1 Pt 2,10) u Novom -+ Savezu; C. kao Tijelo (Rim 12,4-8; 1 Kor 12,12-31; kome je Krist Glava: Kol 1,18; Ef 1,22s; usp. ruka Bozja, Iv 10,29; 1 Pt 5,6; trs Iv 15,1-5). To organsko zajednistvo izgraduje se u pojedinim zajednicama (usp. pocetke Pavlovih poslanica, npr. 1 Kor 1,2). U zajednicama su prisutna sva dobra sto ih Krist, kao nosilac -+ spasa, daruje ljudima: njegova rijec, njegov naputak, njegov primjer,-+ sakramenti, -+ ljubav, spremnost na slu-

zenje i novi zivot koji se daje ljudima u prastanju grijeha. Crkvene strukture nisu bile isprva utvrdene. Bilo je zajed nica koje su predvodili -+ sta rjesine, a i takvih koje su predvodiIi biskupi, odn. prez biteri (-+ nadglednik, -+ prez biter). Bilo je neophodno da svaka zajednica bude u vezi s apostolima i njihovim propo vijedanjem. C. ima udjela u zivotu Uskrsloga, iskazuje hva lu Bogu, svjedoci za Krista i nastoji sluiiti svijetu. CRKVENICA -+ Sirah CRVENO MORE Dio Indij skog oceana j. od Arabije na ziva se »Arapsko more«. Oba njegova okrajka, C. m. i Oman ski zaljev skupa s Perzijskim dijele Arapski poluotok od af rickog, odn. azijskog kopna. C m. proteze se do Sueskog za ljeva i do zaljeva Aqaba koj skupa okruzuju Sinajski po luotok. Prijeporno je koliko se naziv -+ »More rogoza« od nosi na C. m.

CARANJE -+ vracanje CAS -+ sat, -+ vrijeme cAsA od gline, kamena, dragocjene kovine iIi stakla, ako izuzmemo -+ mjesinu kojom su se sluiili -+ nomadi, ope. se upotrebljavala kao posuda za pice (2 Sam 12,3; Post 40,11; 1 Kr 10,21). U relig. zivotu Izraelaca imala je C. nar. znacenie kod obrednih pranja (Mk 7,4; Mt 23,25s). Poznata je C. utjehe nakon pogreba (Jr 16,7), C. zahvale kod zahval· nih zrtava (-+ zahvaljivanje) (Ps 116,13). U prenesenom smislu saddaj se C. uzima kao slika covjekove sudbine (Mk

10,38s//; 14,3511; Iv 18,11: C trpljenja). Bozji -+ sud opisuje se kao »is pijanje c.« Bozje srdZbe (Iz 51,22; Jr 49,12), jadikovanja zalosti (Ez 23,31ss), koju mo raju ispiti oni sto su prije pili iz babil. C. grijeha (J 51,7.17-23; Otk 17.4). U 1 Ko 10,21 C. -+ demonska i C. -+ Go spodinova oznacuju povezanost covjeka s jednom od te dvije sileo Kako je piti iz ne Cije C. znak zajednistva' (2 Sam 12,3), polazeCi upravo od takvog shvaeanja naglasuju 1 Kor 10,16 (c. blagoslova), 1 Kor 11,25.28; Lk 22,20 (c. No yoga -+ saveza) zajedniStvo

60

CAM -

stoIa, a time i za covjeka spasonosno zivotno zajedniStvo s Kristom. CATRNJA je sIuiila za skupljanje kiSnice (Pnz 6,11; 2 Ljet 26,10). Imati vlastitu C. bio je znak blagostanja i mira (2 Kr 18,31). VIasnik je bio odgovoran za nesreee zbog nepokrivene C. (IzI 21,33s; Lk 14,5). Ponekad su se neprijatelji (Post 37,20.24; Jr 38,6-13) iIi lesevi mrtvaca bacali u C. (Jr 41,7). CETVEROVLASNIK Vladar jednog od cetiriju dijelova na koje je bilo razdijeljeno kraljevstvo. U vr. rim. vladavine to se izvorno znacenje upotrebljava ope. za vladare manjih podrucja (nesto kao »vojvoda«). Vladara s naslovom C. susreeemo u SP npr. kod Mt 14,1; Lk 3,1; Dj 13,1. CINOVNIK Iako su se razIikovaIi Cinom i utj ecaj em, C. su bili znacaini nosioci kulture, jer su veCinom znali citati i pisati. Kad se gradanska vIast nije vise mogla izvrsavati preko -+ starjeSina, plemiea itd., C. su postaIi neophodni i imaIi su cesto veIik utjecaj. Egipat je imao najizgradeniji sustav Cinovnistva (usp. Post 4O,ls; 41,38-45). U Velikom izr. kraljevstvu i u ddavama nasI.iednicama znademo npr. za biljeZnika (driavnog pisara, usp. npr. 2 Sam 8,17; 1 Kr 4,3; 2 Kr 18,18; Jr 36,20; 37,15; Ezr 4,8s) i upravitelja dvora (usp. 1 Kr 4,6). Medu cinovnistvo spadaju i kraljevi dvorani (npr. peharnik, komornik). Popis C. naIazimo npr. u 2 Sam 8,16ss; 1 Kr 4,1-6. CIREVI -+ bolesti CISTOCA oznacuje kultnu eudorednu C.:

COVJEK

Kultno necistim smatraju s osobe iIi stvari za koje se mis lilo da su pod demons kim utjecajem, iii da same imaj takvu moe, iIi da ne bi smjeI stupiti pred Bozju -+ svetos Primjeri oneciseavanja: nek boIesti, spoIno opeenje, rada nje, mjesecno pranje (men struacija), dodir mrtvaca. Ne Cistima se smatra iu i neke z votinje i jela kao i predme zapIijenjeni poganima. »Kul na neCistoea« ne znaci dakl neki vrednosni sud u smisI suvremene etike. Katkada s nesto namjerice ucini nec stim (= oskvrnjenim, npr. ne ka kultna mjesta). Cudoredna C. oznacuje covje kovu savrsenost i svetost. Ta kav smisao imaju izrazi ka npr. »ciste ruke« (Ps 18,21 neduznost (Ps 26,6); ogranice nje C. na spolno podrucj nije bibI. RazIikovanje kultn i eudoredne C. ne uzima obzir da bibI. pisci ne poznaj tu razliku i da cesto podrazu mijevaju istodobno obje C COKOT -+ vino COVJEK je Bozje stvorenj (Post 1,27ss; 2,7) ito veoma uz viSeno (Ps 8,6-9). On je cje lina, a nije »sastavljen« o -+ tUeIa i duse: te rijeCi n oznacuju dijelove nego bita cijelog covjeka: On »nema« dusu, vee jest dusa, tj. ziv biee; on »nema« tijelo, vee jes tijeIo, tj. prolazno biee, bie koje zivi od nade. Kad se spo minju zajedno tijelo i dus (npr. Ps 84,3) ne misIi se n dva dijeIa vee na dva vid Ijudskog bitka iIi na istoznac ne pojmove koji se u heb pjesnistvu naizmjence upo trebIjavaju (»Parallelismu membrorum«, npr. Ps 63,2). SjediSte su osjeta nar. -+ je ra,-+ bubrezi. »TijeIo« rijetk

COVJEK -

zna6 naprosto »meso" .. (npr: Job 2,5). Coviekov gnJeh I krivnia razorili su odnose C.-Bog odn. C.-stvorenje (Post 3,5s.16-19; 8,21,->- grijeh). . "C.« nije neko apstraktno ~ly­ stvo, vee je konkr~tno bl~e (->- Adam); nije nekl ,0~a~IJ~­ nik, vee pripada veeOj ejehni, npr. narodu Saveza. I u NZ na covjeka se gleda k~o na cjelinu, a ne kao na z~u dijelova (usp. Mt 10,28). NjegOY je bitak apsurd!ln. To se oCituje u tome sto lZ mudrosti nastaje ludost (usp. ~ Kor 1,20), a »sigurnost« kOja se postize djeIima (->- zakon) ne vodi k ->- spasu (usp. Ef 2,8s); ona su viSe povod za hvaIisanje (usp. Rim 3,27). Svaki 6talae mora te apstraktne tvrdnje primijeniti na svoje prilike: u kojoj je mjeri njegov
CUDO

61

razmiSljanja 0 pojmu »osobe" »osobnosti« i dr. dolaze u pobibl. vrijeme. CUDO (CUDESA). 0 C. se u SZ ne izviestava kao. 0 ne~om »neobicnom dogadaju«, vee se na njih gleda kao na Bozje djelo. Cudom Bog osloba~a svoj narod (IzI3,20;.7,3ss), eu~ desnim ih znakovlma vodi kroz pustinju (Izl 1~,4ss.1~ss). C. kao znakovi i slmboIic~e radnje nekog ->- proroka ~s­ kljuCivo sluie za potvrdu njegova propovijedanja (1 Sam 101-9; 2 Kr 19,29; Ez 4). NZ pr'etpostav!.ia cudesno Isusov- umnaianje kruha; Lk 5,1-11), o ozdravljenjima (Mk 1,4045//; 7,31-37), istjerivanju. ~avo!a (Mk 5,1-20) i ->- usknSIVanjU mrtvih (Mk 5,2143//; Lk 7,11-17; Iv 11,3344). Isusova su C znakovi Bozjega gospodstva koje se u njemu ocitovalo (Mk 43541/!). Nar. Ivan naglasava z~akovitost C. u prilog Kristove tvrdnje da je jedno s Oeem (Iv 2,11; l1,41ss). BuduCi da ~. posve sluii njegovu. propo':ljedanju, Isus ot~anJa C. kOje bi trebao izvestl sarno zbog senzacije iii ako ga zahtijevaju iz nevjere (Mk 6,5; Lk 23, 8-12). Sarno oni dozivljavaju C koji prilaze Isusu s ->- Vjer~m '(Mk 1,40; 6,54ss) i koji ga za to mole (Mt 8,2; 15,25; ->- poklon). Kako se preko apostoIa propovijed~nje na,st~-yl~a! udijeljena im .Ie moe Clllltl C. (Mk 3,14; Dj 2,43; 4,30), da bi njihova rijec postala vjerodostojna i omoguciIa ljudima. da priznaju Boga (Rim 15,18s;, 2 Kor 12,12; Gal 3,5).

D DAGON Prednjeazijsko bozanstvo koje se stovalo u Babiloniji, Asiriji, Feniciji i Palestini. U SZ bozanstvo Filistejaca (Sud 16,23; 1 Sam 5,1-5; 1 Ljet 10,10). Naziv D. nije u vezi s hebr. riieCi dag (riba), premda je D. u sinagogi u Dura-Europosu prikazan kao riblji rep, nego mozda od dagan (zito, zitarica). DAH-*duh DALILA -* Delila DALMACIJA Rim. pokrajina (otpr. od 10. p. Kr.) na Balkanskom poluotoku. Prema 2 Tim 4,10 onamo je putovao Tito. Prijepomo je da Ii »Ilirik« u Rim 15.19 oznacuje takoder D. DALMANUTA Nepoznat kraj na Genezaretskom jezeru ka· mo se Isus povukao poslije drugog -* umnazanja kruha (Mk 8,10). Usporedna mjesta kod Mt i neki tekstovi kod Mk imaju Magdala, Magadan i s1. DAMASK Poznati trgovacki :grad u plodnoj, vodom obilnoj ravnid na raskrizju vaznih karavanskih putova. Imao je svetiSte -* Hadadrimona (2 Kr .5,18). U yr. kralja Davida glavni grad jedne ddave -* Aramejaca. Nakon toga je ratovao, ali i oddavao mimodop'Ske veze s Izrae1om. -* Tiglat Pileser III. zauzeo je grad 732. pro Kr., Rimliani 64. pro Kr. D. se ukljucuje u -* Dekapolis. U nz. vrijeme postoji u D. jaka zid., a vrlo ranD i jaka krse. zajednica. Ona je presudna za -* PavIa (Dj 9). DAMAs cANSKI SPIS (najcesee se skraeuie kao: CD) Pronaden u genizi (ostavi) jedne

sinagoge u Kairu 1896. Ob lien 1910. Ulomd ruko (9-10. i 11-12. st., ali je t nastao izmedu 50. pro Kr. p. Kr.). Ulomd slicna sadd pronadeni su u -* Kumranu s. mogao bi biti u vezi s k ranskim pokretom. Mo »Damask« u D. s. znaci »K ran«. DAN Prv. oznacuie vrijem jutra do veceri; suprotnos Ci (usp. Post 1,5); vrijeme 24 sata zvalo se »D. i noe« ( Izi 13,21; 1 Sam 30,12 i Prema toj predodZbi vjer pocetak D. smjestao uj (usp. Sud 19,4-9). U kasnij vrijeme bio u upotrebi obr naziv (i predodzba) »noe i (usp. Pnz 28,66). Prema t D. zapoCinje s (prethodn veceri (usp. Neh 13,19). T NZ racuna D., nar. -* sub (usp. 1 Kor 11,25; Mt 27,62 je bio razdijeljen tek pribl prema prirodnim pojav (jutro, vecer, podne, zalaz ca, zora itd.). KraCi vreme razmak (kao sto je sat) moze se zasigumo utvrdi SZ, ali svakako moze u (-* sat). -* vrijeme. DAN Malobroino izr. pl koje potjece od Dana, »s -* Jakova i Bilhe (Post 3 Prema Sud 18 zauzeli su prepad podrucje LaiSa (L rna), kraja oko izvorista Jordana, i nazvali ga D. 19,47). Starodrevno bogostovno sto postaje za -* Jeroboam ddavnim svetistem (Sud 27-29; 1 Kr 12,29; 2 Kr 1 Am 8.14). U izrazu »od D Beer-sebe« D. oznacuje na vemiju tocku podrucja n ljena Izraelcima.

DAN GOSPODNJI -

DAN GOSPODNJI Uskrsli se svojima ukazao u prvi dan tjedna (Lk 24,30; Iv 20.19), te je stoga D. G. postao blagdanski spomendan na Isusovo ->- uskrsnuce, dan sastajanja (Dj 20,6; usp. 1 Kor 16,1s), dan slavljenja ->- Vecere Gospodn je. Slavio se i kao dan ->- suda (usp. Jr 13,6.9; Jl 2,11) i kao dan iscekivanja ->- ponovnog Kristova dolaska. D. G. smatrao se danom nar. objava (usp. Otk 1,10). Prv. to nije bio dan poCinka. Tek je ear Konstantin proglasio nedjelju u 4. st. p. Kr. zapovijedanim blagdanom, po primjeru na sz. subotu. Sve viSe je D. G. postajao nekako »krsc. ->- subota«', a da se pri tom nije mislilo kako su subotnje obveze i slavlja Staroga saveza bile sarno »sjene« koje su s Kristom prestale (Kol 2,16s; Mk 2,28//). ->- Judeokrscani su spocetka obdrzavali subotu uz D. G. (usp. Di 3.1; 5,20.25; 9,20). Taj je obicaj dokinut kad se povecao broi krscana iz poganstva (->- zakon). Prema Lk 17.22.24.27.30 Isus na sebe primjenjuje D. G. i sebe s njime izjednacuje. On je sudae sviieta (1 Kor 4,4), ali i spasitelj onih koji vjeru· ju (1 Sol 4,15-18). DANIEL (»Bog sudi«) VI. ime, napose: glavno liee u ->- Danie· lu (knjiga), mladi zid. prognanik koji pod imenom Balta· zar zivi na babiI. dvoru (Dn 1.7), te unatoc iskusenjima ostaje odan svojoj vjeri; tu· maCi snove, odgoneta tajanstvene natpise i ima videnja. DANIEL (knjiga) Sz. knjiga, prozvana tako prema glavnom lieu; Dn 1-6 (u sebi nejedinstven ulomak) opisuje dozivIjaje D. i njegovih drugova na babiI. dvoru. Dn 7-12 (ponajviSe u obliku izvjestaja u prvom

DANIEL

63

lieu) donosi cetiri Danielova videnja, a Dn 13s zgode 0 Suzani, Belu i zmaiu (taj dio sacuvan je sarno u grc. predaji,. a tako' i pjesma triju mladica u uzarenoj peCi Dn 3,52-90;->kanon). U svom konacnom obliku najveCi dio knjige potjece otpr. iz g. 165. pro Kr. Pisae nastoji ucvrstiti vieru u Boga koji upravlja Izraelom i spasava gao To je vrijeme opadanja zi· dovstva (->- helenizam) za Antioha IV Epifana (175-163. pr_ Kr.). S tom nakanom iznosi kao primjer zivot jednog zi9-' iseljenika, koji stalno osta]e vjeran Zakonu i uvijek iznova pobjeduje protivnike zidovstva. Daje osvrt koji saddi to viSe tocnih pojedinosti sto se viSe priblizava vremenu u kojem je zivio sastavljac. 8to dalje zalazi u proslost, to se u njegovu izvjestaju cesce uocavaju leg. erte. Tako ->- Baltazar (BelSazar) nije bio kralj (drukcije Dn 5,1), nije ga naslijedio ->- Darije (drukcije Dn 5,30s) i dr. To ne znaci da ne prenOSl i tocna sjecanja (npr. naslovi sluibenika u Dn 3,2s). Ali za njegoVll temu u ejelini pitanje povijesnosti posve je sporedno. U apokaliptickom dijelu (Dn 7,12) pokazuje Dn u razlicitim slikama (vaznim i za razumijevanje Otk) da, unatoc os trim sukobima i mu· kama, Bog ipak bijase i ostaje pobjednik (->- Sin covjecj~, ->- andeo). I onda kad preUZlrna motive iz drugih relig. nl'zora (npr. astroloske slike) , podreduje ih cilju ejelokupnog djela. Dn 12,2s saddi najstariji izriciti spomen vjere u uskrsnuce u SZ Uz njegov apokalipticki stil dobro pristaje njegovo umovanje 0 znacenju brojeva (Dn 9,1-3.24-27). cetiri kraljevstva u Dn 2 ozna-

DANIEL -

cuju iIi asir. (odn. novobabil.), medijsko, perz. i grc.-helen. ddavu iIi pak asir. (novobabil.), medijsko-perz., ddavu Aleksandra Vel. i ddavu Seleukovica. Ni u kom se slucaju vidokrug sastavljaca ne izdize iznad polito odnosa njegova vremena. Zgode zabiljezene u Dn 13s (razradeni motivi, kao u povijesti Suzane - oklevetana zena, mladi mudri sudac; u priCi o Belu i 0 zmaju - obiljezja kao u legendi 0 Habakuku, otisci stopala kao dokaz) oslanjaju se na sem. predloske, premda su sacuvani sarno u grc. tekstu. Izmedu tih i ostalih dijelova Dn postoji tek labava veza. Nepoznato je vrijeme njihova postanka. DAN PRIPRAVE Petak u koji su se izvodile sve pripreme za slijedecu subotu iIi za slijedeCi blagdan. DARIJE Ime triju perz. careva. 1. D. I. Vel. (522486. pro Kr.) osigurao je svoju vlast pobje· dom nad ustanickim pokretirna, uredio carstvo (podjela na satrapije), dao sagraditi kanaIe i ceste, brinuo se za strogu upravu, dopustio nastavak radova na izgradnji -+ Hrama (usp. Ezr 4,24-6,15); nije mogao osvetiti poraz svoje vojske kod Maratona (490. pro Kr.), jer je prije toga umro. 2. D. II (424450. pro Kr.) spominje se u Neh 12,22. 3. D. III. (336-330. pro Kr.), posljednji perz. car; porazio ga je Aleksandar Vel. (usp. 1 Mak 1,1) kod Isa 333. pro Kr. i Gaugamele 331. pro Kr., a umorio ga jedan od njegovih satrapa. 4. D. Medijac u Dn 9,1 nije pOV. osoba. -+ Daniel (knjiga).

DAVID

DARIK -+ novac DAR JEZIKA nar. je pozna korintskoj zajednici (-+ K rint) i oznacuje neku vr zanesenjacke poboznosti ko je mogla pojedince uvesti zanos a pripisivala se djelo nju Duha Sv. (1 Kor 12-1 Pavao zahtijeva da se gov tudim jezikom protumaCi, je inace beskoristan za zi zajednice (1 Kor 14,26-29). DAROVI DUHA -+ karizma DATAN -+ Abiram DAVID (»Ljubimac«?) Izr judo kralj (oko 1012-972. Kr.), najmladi sin -+ JiSa iz -+ Betlehema u Judeji. njegovu usponu do kraljev vlasti 1 Sam 16-2 Sam 2 nosi razne izvjestaje koji djel. iskljucuju. D. dolazi dvor -+ saulov kao svirac i sac oruija. Stjece naklon naroda i -+ Jonatanovo pr teljstvo. saul u njem vidi parnika. D. mora bjezati. pustinji sakuplja cetu vo

Davidovi ratovi prema 1. knjizi 0 Samuelu

DAVID -

ka i postaje vazal-+ Filistejaca. Poslije Saulove smrti D. u -+ Hebronu postaje kralj nad -+ Judeiom, a nakon razdoblja gradanskog rata i kralj nad Izraelom (2 Sam 2,8-5,5). -+ Jeruzalem, koji je osvojio, postaje polito i relig. srediSte ddave. Od dvanaest plemenskih skupina stvara jedinstven narod, siri svoje kraljevstvo i osvaja podrucje Filistejaca, Moabaca. Amonaca i Edomaca. Jos za njegova zivota poCinje borba za njegovo nasljedstvo (2 Sam 13; 15-19,9; 1 Kr 1-2), u kojoj pobjeduje -+ Salomon. Njegovi obiteljski sukobi, njegovi prijestupd protiv -+ Bat-Sebe i -+ Urije pomracuju mu sliku. Jedinstvena drlava koju je on stvorio u Palestini ostaje ideal za Izraelce. Vec-+ Ljetopisi idealiziraju D. i njegovo djelo. S Davidovim likom povezuje se nada u -+ Mesiju. Davida smatraju pjesnikom tuZaljke za Saulom i Jonatanom (2 Sam 1,19-27) i oko polovine -+ psalarna. DAVIDOV GROB Prema 1 Kr 2.10; Neh 3.16 i Dj 2,29, D. g. nalazi se u Jeruzalemu. Na temelju ozbHjnih razloga ddi se da se nalazi na ji. brezuljku. Netocno je mjesto na Z. brezuljku, koje caste zidovi. DEBIR (»straga«) Ime, npr: 1. Prema JS 10.3 ime jednog eglonskog kralja. 2. Grad u -+ Negebu kraj Rebrona. Ne moze se utvrditi tocan polozaj. Ranije se zvao Kirjat-Sefer (»grad knjiga«): JS 15,15; Sud 11.11. Osvojio ga OtnieI. Prema JS 21,15 i 1 Ljet 6,43 grad-utociSte. 3. Prema JS 15.7 pogranicni grad izmedu Jude i Benjamina.

DEMETRIJE

6

DEBORA (»pcela«) 1. Dadilja Rebekina (Post 2 59; 35,8). 2. Suditeljica (-+ sud) i pro roCica u Efrajimu. U Boz ime trazila .ie od -+ Baraka d pode s ratnicima iz -+ Naftal ja i -+ Zebuluna u boj proti -+ Sisere. Ta je borba opjev na u jednoj od najstarijih p bjednickih pjesama, u Deb rinoj pjesmi (Sud 5). Nep znati sastavljac napisao je t rano sv.iedocanstvo izr. pje niStva pod dojmom same bo be (oko 1120. pro Kr.). DEKALOG -+ Deset zapovije DEKAPOLIS (»Desetorogr de«) PrY. savez 10 gradov (osim Scitopolisa = Bet-Sea na i. obali Jordana) s prete no helen. (-+ helenizam) st novnistvom, grc. civilizacijom samoupravom pod rim. vrho niStvom. Smatrao se u zeml poganskim stranim tijelom Broj gradova koji su mu pr padali mijenjao se (pokuSa susjednih gradova da se i s mi prikljuce kao dio D.). NZ D. se spominje kod M 5,20; 7,31; Mt 4,25. DELILA (Dalila) (»ustalasa uvojci«) U puckom priean kod Suci 16.4-22 ljubavni -+ Samsonova. DEMA (grc. znacenje nesigu no) Suradnik apostola Pav (Kol 4,14; Film 24). MoZ je to ista osoba kao i koji prema 2 Tim 4,10 napus PavIa »iz ljubavi prema ov me svijetu«. DEMETRIJE (»posvecen D metri«) VI. ime, npr: 1. D. I. Soter (162-150. p Kr.), kralj iz porodice Sel ukovica koji je umorio sv prethodnika i nasHno post vio -+ Alkima za velikog sv cenika; ponekad se borio pr

66

DEMETRIJE -

DESET ZAPOVIJEDI

tiv -+ Makabejaca (1 Mak 7,1-10,50; 2 Mak 14,1-10). 2. D. II. Nikator (149/8-146. pro Kr.; 130-124. u partskom zarobljeniStvu). Kralj je iz porodice Seleukoviea. Slabie; umorio ga Aleksandar Sabinat. Beskorisni ustupci Makabej· cima (1 Mak 10,67-14,3). 3. D., srebrnar u Efezu. Prema Dj 19,2340 dize bunu protiv PavIa da bi spasio svoj obrt. DEMITOLOGIZACIJA -+ biblijska znanost DEMONI Prema grc. shvaeanju biea snagom sliena bozanstvima, koja su ljudima pokatkad sklona a pokatkad nesklona. Takvo se shvaeanje valjda razvilo iz dozivljaja nemoei pred prirodnim silama (vatra, zemlja, zrak, voda, a tako i Sunce i Mjesec), koje se personificiraju i smatraju bogovima. Magijskim zaklinjanjem, bogosluZnim svetkovinama i pretjerano toenim obddavanjem propisa te svetih dana i vremena nastojala se svladati moe D. SZ poznaje predodZbe 0 D., ali se kloni dualistickog usporedivanja D. s Jahvom. NZ govori takoder 0 D., pos. u -+ sinoptickim Ev-a. Ali oni se spominju sarno u odnosu na Isusovo poslanje: s njima je povezana -+ opsjednutost (npr. Mk 5,1-13), bolest (npr. Mt 9,32; 12,22; Mk 9,17.25), kao i ope. razorna snaga zla, predocena u liku -+ davla iIi -+ Belzebula (usp. Lk 11,15). Isus se oCituje kao pobjednik nad D. (Mk 1,32s//). Po njemu se uspostavlja Bozje kraljevstvo (Mt 12,28//) a rusi Sotonino kralievstvo. U ivanovskom shvaeanju D. se pojavljuje pod pojmom -+ »svijet« (Iv 12, 31; 14,30; 16,11; 1 Iv 4,4) koji je u posvemasnjoj -+ dualisti-

ckoj opreci s Bozjim svijet kao i -+ »meso« (Iv 3,6; 8,1 »tama« (Iv 1,5; 12,35). K pobjeduje D. (Iv 12,46). Pre Iv 3,3; 8,12 to mogu i oni k vjeruju. Pavao govori 0 upotr~bljava.iuei izraze »si »vlastI«, »prirodne sile sv ta« (Kol 2,8.20ss), »svijet« Kor 2,6; 2 Kor 4,4), »pokva ni svijet« (Gal 1,4). On zna st~ah od 9-eI?onskog utjeca ah ukazu.1e 1 na to da je k eanin umro »svijetu«. Nje p. viSe pe mogu naskoditi, Je on dIO novog -+ stvorenja Kor 8,6). Upozorava da se treba pretjerano strasiti jeta, ali opominie da se smije predati svi.letu. Nagla va: sluZenje Bogu oslob cov~eka od' P?ganskog po sanJa. Otklan.1a svaki pos paJ.<: z~ koji se ~.ini da je p u~Je~aJem magl.1skog shva n]a 1 zabacuje ga kao nevj (Kol 2,18-22).

DERBA Grad u -+ Likaoniji. pr... Kr ..-+ Klaudije ga je p POJIO nm. pokrajini Galac Prema Dj 14,6s.20s Pavao u D. dosao na svom prvo a prema Dj 16,1 na svom d gom misijskom putovanju. DESET EGIPATSKIH ZAL -+ zla DESETINA -+ porez DESET ZAPOVIJEDI (= kalog) Pry. ne predstavlj neku saddajnu cjelinu (ob rom na saddaj pojedinih povijedi: -+ idolopoklonst -+ subota, -+ ljubav, -+ ro telji, -+ umorstvo, -+ br -+ vlasniStvo, -+ zaklet -+ etika), vee su sastavlje od raznolikih elemenata (n zabrane, zapovijedi). Pojed su elementi razmjerno sta njihovo saZimanje u »dekalo (lzI 20,1-17; Pnz 5,6-21; Izl

DESET ZAPOVIJEDI -

po svoj je priIici mladeg datuma (bogostovlje Saveza dolazi kratko nakon rascjepa kraljevstva 932. pr. Kr?). Za davno postanje pojedinih zapovijedi govori takoder njihov »apodikticki« oblik: (»~~ ras ...«), a ne npr. »kazUlstlcko« pravo (»ako ... , onda ...«, npr. Pnz 15,13ss). DEUTEROIZAIJA Od kraja 18. st. naziv za nepoznata pisca 40-55. gl. knjige -+ Izaijine. Prijeporna je jedinstvenost i opseg D. Protiv Izaijina autorstva tih poglavlja goyore pOV., knjiz. i saddajn! razlozi. D. je djelovao potkraJ -+ izgnanstva, kad se nakon -+ Kirova pobjednickog pohoda poslije 550. pr. Kr. babil. vladavina blizila kraju (usp. Iz 44,28 i 45,1-4 gdje se Kir naziva »pastirom« i »pomazanikom« u sluzbi Jahve). Stil mu je pjesnicko-lirski (usp. Iz 44,23). Konacno, on VOdl do zadnjih zakljucaka jednobostvo, jer ne osporava sarno moe drugih bozanstava, nego i sarno njihovo postojanje (usp. 44,6). »Mesijanska prorostva« manje su usmjerena na Mesiju-Kralja, a viSe na proroka i »Slugu Bozjeg« izmiriteIja. D. se bitno sastoH od dva dijela (s ponavljanjima), naime izjave 0 Izraelu koji zivi u izgnanstvu (gl. 40-48) i 0 njegovu povratku u Jeruzalem (gl. 49-55). U to su uVrStene pjesme 0 -+ Sluzi Bozjem. Po obliku se mogu razlikovati i dr. izvjestaji 0 videnjima, rijeci utjehe, prorostva, opomene, poruge, poruke i hvalospjevi. Najznacajnije su misli D. ove: Jahve je jedini Bog, stvoritelj i gospodar povijesti (44,24-28). Izrael kao vjerni ostatak smatra se nosiocem i posrednikom spasenja koje dolazi od Boga,

DIDAHE

a u njem imaju udjela i p ganski narodi (42,5-10); pr past Babilona i osloboden Izraela (46,12-47,4); putovan oslobodenog naroda u Jeruz lem (52,7-12), naposljetku pa nicki i izmirujuCi Bozji Sl ga (usp. gl. 53). Ni vrijeme ni mjesto posta ka D. ne dadu se tocno utv diti. Osim toga ddi se da Iz 49-55 nastao u drugom vr menu i okolnostima nego 40-48. DEUTEROKANONSKI -+ k non DEUTERONOMIJSKA POV JEST DEUTERONOMIJSK PREDAJA Misaoni svijet kn ge Pnz (-+ Mojsijevo peto)m zje) bio je veoma utJecaJa H Suci 1 i 2 Kr (u nesto m nj~j mj~ri: 1 i 2 Sam, pr?z dijelovi Jr i Ez) preradem u skladu s duhom i teznjam Pnz. I neke mlade sz. knji pokazuju »deuteronomijsk utjecaj (npr. 1 i 2 Ljet). Ne tumaci Biblije drfe da »de teronomijska« mjesta ne uk zuju sarno na jedan smjer p~ daje, nego na .suvislo pov..d 10, kojemu OSlm Pnz ponaJp je pripadaju jos i H, Su 1 i 2 Sam. 1 i 2 Kr. Smatra da ono polazi od davanja z povijedi a u -+ izgnanstvu g da Bozju kaznu za nepresta odstupanje od Zakona. DEUTERONOMIUM -+ Pono ljeni zakon DIBON Ime grada, npr. D. Moabu, i. od Mrtvog mora, od Arnona. Prema Br 21, osvojiSe ga Amorejci, a prem Br 32,3.34; IS 13,9.17 dodi ljen je Rubenu iIi Gadu. D. je bio poznat po -+ Mesi stupu, koji je pronaden 18 DIDAHE (»Nauk« Gospodin predan od dvanaestorice ap

68

DIDAHE -

DJELA APOSTOLSKA

stoIa. Cesto se skraceno naziva Nauk dvanaestorice apostoIa) Pobibl. spis (sastavijen jamaeno u prvoj polovici 2. st. p. Kr.). -+ Etika u obliku ueenja 0 dva puta, putu zivota i putu smrti (usp. -+ Barnaba; prijeporna je medusobna ovisnost iIi postojanje zajedniekog izvora). Liturgijska, organizacijsko-disciplinarna pravila i misli pune eshatoloskog oeekivanja. Najstariji pobibl. euharistijski tekstovi, zajednieko ispovijedanje grijeha, znaeenje -+ proroka. Zajednicu predvode biskupi (-+ nadglednik) i -+ dakoni. DIDIM -+ Toma DIDRAHMA -+ novae DUAKONISA -+ dakon (3) DUANA -+ Artemida DIJASPORA (»rasprSenost«) Usp. »biti odbaeen, protjeran« u Pnz 30,4; Neh 1,9; Ps 147,2. D. se jos primjenjuje za oznaku onoga sto izaziva strah (pnz 28,25; Jr 34,17; Dn 12,2). D. oznaeuje nase1javanje zid. manjine u pogansku sredinu. Pos. znacenje imaia je D. u Babiloniji, Mezopotamiji, Egiptu, Siriji, Grckoj i Rimu. Vrijednost je D. u tome sto se preko Izraelaea Bog objavia poganima. Sveobuhvatnost predodZbe 0 Bogu. Velika je vaznost -+ sinagoge za zid. D. i za sirenje krscanstva (apostoli navijestaju Ev u sinagogama). DIJATESARON je gre. naziv za Tacijanovo izdanje evan· delja (-+ bibIijski tekst). U -+ Dura-Europosu naden je gre. ulomak D. koji upucuje na to da je izv. tekst D. bio gre. a ne sir. DUETE se u Izraelu smatra10 velikim blagom: brojna dje-

ea svrha su -+ braka (usp. Po 24,60). U tom su sIozni opC pogiedi St. r. i relig. uvjerenj Djeea su dar, sreca i ispunj nje braka. (usp. Ps 127,3s 128,3), ona su nagrada i Boz biagosiov (Izi 1,21; 23,26). Ka Bog nekome obecava djeeu, je znak nar. odabranja (Po 15,5; 22,17).

DINA U predaji 0 plemensk povijesti (-+ plemena) kCi J kova i Lee. Prema Post 34,2 -31 obeseastio ju je Sekem prema Post 49,S osvetili su Simun i Levi. dok kasnija pr daja to pripisuje svoj bra (Post 34,7-24). DIONIZUE Prema Dj 17, clan atenske gradske uprav koji se nakon govora na -+ Ar opagu obratio na krscanstv Leg. su zgode 0 njegovu ka nijem zivotu. Kasnije su m pripisivani spisi koji potje od drugih pisaca.

DIOTREF (»Zeusov hranj nik«) Istaknuta krsc. osob 3 Iv predbaeuje mu drskos sumnjieenje i neprihvaean »starjesine«; on »ne prim brace«.

DJELA APOSTOLSKA N knjiga (80-85. p. Kr.), nast yak Lk: sirenje Ev. snago Duha Svetoga od J eruzalem do Rima (u 2. dijelu nar. Pavao u sredistu izvjestaja nije to, dakle, povijest djel vanja svih apostola. Upotre ljavaju izvore: npr. popis p staia na Paviovim putovan rna, s kratkim podacima (u pjeh u misiji) koje je sastav jedan od njegovih pratilae Ne upotrebljavaju Pavlove p slaniee, ali se ipak podaci t poslaniea veCinom podudar ju s onima iz Dj (najtere n petosti: obrazae Jakobova p jedloga, -+ Apostolski sabor;

DJELA APOSTOLSKA - DOEG

D,i Pavao se ne prikazuje tolikim protivnikom judaizma kao u svojim velikim poslanicama, ...... krseani iz POganstva). Govori su slobodno izneseni, no sama njihova problematika ima pov. pozadinu. Od uobicajenog sluZbenog teksta Dj razlikuje se njihova »zapadna« verzija (...... biblijski tekst). DJELO(A) Medu Bozja D. ubrajaju se ...... stvaranje (Post 1,31; Ps 139.14) i vodstvo njegova naroda (pnz 3,24; Iz 60, 21). Isus je poslan da vrsi Oceva D. (Iv 4,34; 17,4). Ona sluZe kao potvrda njegove poruke te im je cilj da probude ...... vjeru u njega (Iv 5,36; 14,12; 15,24). Covjekova su D. prolazna CPs 90,17), zla (Iv 3.19), podlozna -+ mesu (Gal 5.19). D. zakona ne izvode ...... opravdanje (Rim 3,20) i zavode na licemjerstvo (Mt 23,3.5). Tek ...... krv Kristova Cisti od mrtvih D. (Heb 9,14). Dobra D. nisu cov,iekova zasluga, vee plod milosti (1 Kor 15,10; 1 Tim l,12s), te tako neizravno i Bozja proslava (Mt 5.16). Kod Jak 2.14-24 dobra su D. znak zive vjere i sluZe kao potvrda vjere. Covjek neee na ...... Sudu biti suden prema rijeCima, vee prema D. (Mt 16, 27; 1 Kor 3,13s; 2 Kor 11,15; Otk 2,23). DJEVICA U SZ:

1. U obicnom smislu upotrebIjava se za netaknutost (Suci 19,24; Job 31,1) a s obzirom na pripravu za brak netaknutost djevojke prije braka (Lev 21,13-15; Pnz 22,3-29). 2. Slika za nepokorne gradove i zemlje (2 Kr 19,21; Iz 47.1); potlaceni grad = osramoeena D. (Iz 23,12). 3. Slika za Bozji narod kojemu pripada Jahvina ljubav i

6

koji svoju v,iernost ...... Savez ne smije proigrati sluZeei ku mirima (Jr 18.13-15; Am 5,2 4. D. kod Iz 7.14 maci da majka ...... Emanuela »mlad zena« prije poroda prvog dj teta. U NZ: 1. U opeem znacenju upotreb ljava se npr. za 10 D. (M 25,1ss), za Anino djevicanstv prije braka (Lk 2,36), za Fil pove keeri (Dj 21,9). 2. Marijino djevieanstvo pri Isusova rodenja (Mt 1,23 kao i zaceee po Duhu Svet me upueuje na to da je Sp siteljevo rodenje cudesan, j dinstven stvarateljski Boz cin. 3. Djevicanstvo radi »Kraljev stva Bozjega« (Mt 19,12), rad brige »za ono sto je Gospod nje« (1 Kor 7,34) izraz krse. ocekivanja buduenosti usmjereno je k svrsetku vr mena (usp. Lk 20,35). 4. Djevicanstvo u preneseno smislu (2 Kor 11,2) odnosi s na iskljucivu pripadnost . Crkve i njezhIili zajednic Kristu (usp. Otk 14,4: koje j Bog otkupio). U ranom je krseanstvu D. bi pocasni naziv koji se, kak proizlazi iz usporedivanja st rih zid. i krse. grobnih natp sa, za razliku od zid. obicaj nije dodjeljivao sarno djevo kama nego i krse. zenama muZevima. DJEVICANSKO RODENJE . djevica DJEVICANSTVO isto je st i svojevoljno ...... bezenstvo. DOBROTVORNOST ...... obitel ...... gostoljubivost, ...... udovic ...... milostinja. DOEG Edomac; prema 1 Sa 21,8 nadglednik ...... Saulovih p stira, odao je ovome da s

70

DOEG -

svecemCI IZ Noba prnZili pomoe Davidu (1 Sam 22,9s). Po saulovu nalogu D. je pobio svecenike (1 Sam 22,18) jer »kraljevi sluge« nisu htjeli na njih diCi ruku. DOKSOLOGIJA Pjesme Bozjoj -+ slavi (grc. doxa). Ona je ponajcesce dio nekog hvalospjeva, koji se ne mora zamiSljati kao duia pjesma. Obrasci kao »koji je slavljen zauvijek« (2 Kor 11,31) nisu dakako D., nego hvalospjevi skraceni u obrasce. Posebni su oblik skracenog hvalospjeva u NZ recenice koje pocinju s »jer«. DOR (»stan«) Kan. grad na Sredozemnom moru j. od Karmela. Osnovan je u 14. st. pro Kr. Oko 1190. osvojili su ga Tekeli. Spominje se kod IS 11,1-9; 1 Ljet 7;29. Prema 1 Kr 4,11 zauzeo ga David iIi Salomon, kasnije Asirci, a neko je vrijeme bio pripojen drzavi Seleukoviea. Nakon toga pripadao Judeji, a Pompej mu je dao slobodu: postao je grad-drlava pod rim. upravom. Danas tel dor kraj et-tantilra. DORKAS -+ Tabita DOTAN (tell dotan) Pal. naselje sj. od Samarije. Staro kulturno mjesto (moZda se spominje u popisu pobjeda Tutmozisa III. oko 1480. pro Kr.). Spominje se u povijestima 0 Josipu (Post 37,17), Elizeju (2 Kr 6,13) i Juditi (Jdt 3,9; 4,6). DOVRSENJE oznacuje u SZ zavrsetak nekog vremenskog razdoblja (Post 29;21) i dolazak vjesnika spasenja iIi propasti (1 Kr 8;24s; 2 Ljet 36, 21s). To D. potkrepljuje Bozju rijec (IS 21,43ss). Unatoe mnogih ispunjenja narodu su dana nova obecanja (1 Kr 2,4;

DRAGULJI

Iz 7,1-16; 9.2-7 i dr.) kojim se iscekuje D. sto nastupa Isusom (Mk 1,15). On je sv jom ljubavlju D. starog Z kona (Rim 13,10s; Gal 5,14 BuduCi da ie Krist D., punin svega stvorenja (Ef 1;23), i kr canin se smije nadati da c s niim i on biti dovrsen (1 P 5,10; Reb 10,14).

DOZIVANJE MRTVIR Nar Cit oblik -+ proricanja i -+ pr znovjerja. U SZ medu ostal rna i Lev 19.31 svjedoci 0 m. Ono se smatra, poglavi u beznadnim prilikama, m gucnoscu da se dobije savj (1 Sam 28). Prema Pnz 18, D. m. je zabranjeno jer smatra prezirom Boga (Iz 18ss) i otpadom od njega (L 20,6; 1 Ljet 10,13). Svrgav nje -+ saula pripisuje se i nj govu D. m. Ddi se da je du mrtvaca u zazivacu duha da govori preko njega. Prem Lev 20;2,7 mora se ubiti zaz vac duhova. DRAGUUI i poludragulji n razlikuju se. Isti se nazivi up trebljavaju za D. koji su sli na izgleda, a koje mi dan razlikuiemo. D. se shvacaiu kao pojam ljepotu, snagu i nepropadl vost. Sluiili su kao nakit (np Ez 16,11s) te ukras bogosto nih iIi kraljevskih predme (npr. 1 Ljet 29,2s; Ez 28,12 Na izvanbibl. podrucju slu kao amajlija iIi lijek te se d vode u vezu s pojedinim p netima. U SP D. se istieu k simboli ljepote, ugleda i sav senosti, jer oni pristaju Bo (npr. Izi 24,10), andelima (np Dn 10,6), i novom Jeruzalem (npr. Iz 54,11s). Posebno mjesto zauzimaju p pisi D.: Izi 28,17-20 (naprsn -+ efod[1.] vel. svecenika); 28,13 (odjeca ljudi koji su

DRAGUUI -

raju); Otk 21,19s (temeljci novog Jeruzalema). U tim se popisima npr. spominju (u prijevodu): rubin, topaz, alem, smaragd, safir, ametist, hijacint, ahat, ledae, krizolit, oniks, jaspis, sard, zlato, kaleedon, sardoniks, beril, krizopraz. Uz to se brojem 12 htjela naglasiti savrsenost. DRAHMA -+ novae DRUGI IZAIJA -+ Deuteroizaija DRzAVA Razvitak Izraela u D. zapoceo je nestalni~. bogostovnim savezom (kOJl se veCinom naziva »amfiktionija«) 12 plemena nakon-+ osvajanja zemlje (usp. JS 24,1-28). Tek (oko 1020. pro Kr.) -+ saul zadobiva opeu (poglavito vojnu) zapovjednicku vlast. U doba-+ Davidove vladavine (oko 1012-927. pro Kr.) ujedinjena je i polito vlast te protegnuta na say Izrael: pri tom je ostala neka razlika izmedu -+ kraljevstva u Judeji i u ostalom Izraelu (usp. 2 Sam 5,4ss). D. osvajanjem neizr. podrucja privremeno postaje veliko kraljevstvo (2 Sam 8,1-14). Uprava zemlie sredena je narocito pod Saiomonom. Nakon njegove smrti kraljevstvo se raspalo na dvije nacionalne drzave: Judeju i Izrael (-+ rasejep kraljevstva). U prvome se oddala Davidova dinas tija (usp. 2 Sam 7,8-16). Izrael je postojao do 722. pro Kr., a Judeja do 586. pro Kr. (-+ izgnanstvo). Kasnije je ddava Makabejaea postigla odredenu nezavisnost. I -+ Herodova (1) .ie D. bila ovisna 0 rim. earstvu. Temeljno shvaeanje Izraela 0 D. izrazeno je u teokraciji: Bozja vrhovna vlast u uskoj povezanosti s relig. i polito punomoCi Bozjih izaslanika. Nar.

DUALIZAM

prije izgnanstva D. se sma djelom -+ Saveza s Bogo Kritika D. uglavnom je b kritika zbog nedovoljne v nosti Savezu onih koji su n me upravljali (-+ proroci); i alnoi D. ne bi bila uskraee poslusnost. I kasnije se p matra polito vlast kao ne sto Bog daje (usp. Mudr 6 U NZ ne nalazimo niti ri »D.« niti teoriju 0 D. Usp ne izjave odnose se na pos jeCi poredak Rim. Carstva. smije se u teol. razglaba previdjeti da se nz. mjesta temu »D.« ogranicuju na k kretne prilike. Krse. teorij D. ne smije se izvoditi iz jedinih redaka, vee iz nac llZ. -+ etike (usp. takoder -+ romastvo, -+ vlasnistvo, -+ boda, -+ mir, -+ pravednost savjest, -+ rat, -+ ljubav, -+ d Gospodnji, -+ naplata). znata Gospodinova rijec 0 tanju poreza (Mk 12,17) i I sovo ddanje pred Pilat (usp. Iv 19,11) izraiavaju d nost i granice poslusnosti p rna D. -+ Apostoli pred iid. v seu naglasavaju da se viSe t ba pokoravati Bogu nego dima (Dj 5,29). U stavu pre rim. D. prevladava prizna i potvrda ddavne (pa i ganske) vlasti (usp. Rim 1-7; 1 Pt 2,13-17) sto je val posljedica teokratskog sh eanja D. u SZ. NZ ne nau va djelatno suprotstavljan Mjerilo su mu covjekova nasanja prema D. obveze ih Bog ovoj nalaze; NZ zna za iskvarene oblike D moze biti izazvan na ostru k tiku D. (usp. Otk) .

DUALIZAM (od lat. duo = dva). Shvaeanje prema jem svijet odn. stvarnost Civa na dva suprotna poce U SZ (-+ stvaranje) preu je rasiren mit 0 borbi izme

72

DUALIZAM -

sHe kaosa i Boga stvoritelja (-+ kaos). SP ne zna za vjeru u viSe bogova koji bi se medusobno boriIi. Kad je rijee 0 -+ demonima, ostaje pri tom netaknuto Bozje vrhovno gospodstvo. D. u shvaeanju eovjeka (su· protnost du~a-tijelo) ima svoje korijene izvan SP (npr. 11 neoplatonizmu). U SP nalaze se sarno neki tragovi D. (usp. Mudr 9,15; 1 Pt 2,11). Unatoc tome on je kasnije u kr~e. -+ etici bio vrlo utjecajan (neprihvaeanje svijeta i tijela, premda je i njih Bog stvorio). To mozda potjece odatle ~to su izjave. 0 zlim nagnueirna covjeka, npr. kod PavIa, mogle biti shvaeene dualistieki (suprotnost -+ duh-tijelo) i neki etieki D. dugo je vremena bio opee ra~ireno shvaeanje. U njem se skriva neka vrsta etickog pesimizma kojem je temelj izvanbibl. metafizicki D., premda se to ne zeli uvidjeti iIi priznati. D. valia dodu~e odbaciti. Ali to ipak ne prijeci da se priznaju odredene razlike, npr. izmedu Stvoritelia i stvorenja, vjere i znanja, miIosti i siobode. DUGOTRPNOST je naziv za strpljivost kojom podnosimo drugoga, pa i onda kad on daje povoda da ga odbacimo (usp. Izr 19,11). Bog je sarna D. te stoga daje mogucnost za obracenje (Ps 86,15; Rim 9,22). D. je kr~Cana »plod Du. ha« (Gal 5,22) i proizlazi iz kr~c. ljubavi (1 Kor 13,4). -+ strpljivost. DUH Hebr. rijee za D. izv. znaCi »da~ak vjetra« (»ruahe, Izi 10,13), odn. »dab zivotae (Post 7,15; Mt 27,50), stoga znak da je odredeni covjek utaZio zed iIi glad iIi da je

DUH

ponovno zadobio srcanost (S ci 15,19; izv. tekst Post 45,2 Jahve je gospodar tog ziv nog daba (Post 2,7) i on d zivot (Ez 37,1-14). On ga mo ipak ponovno oduzeti (J 34,14s). Kasniie se pocinje r miSljati ~to se stirn »D.« z va poslije covjekove sm (usp. Lk 23,46). Izraz »D.« m ze izrafavati i nacin pona~an (npr. »D. vrtoglavi« Iz 19,1 BoZji D. daje narocitu sna i izdriljivost (Br 11,25; S 14,6; Lk 1,15; 4.14). -+ Pror su sv.iesni da ih on vodi. ee poCinuti na -+ Mesiji l1,2s; Lk 4,18.21; usp. Ez 25ss; Ps 51,12-15) i na -+ Sl Boz,iem (Iz 42,1). Smatralo da je on na djelu vee pri st ranju svijeta (Post 1,2). najee~ce ne zami~Ija »D.« k »sablast« i s1. (npr. 1 Kr 22, iIi inace kao neko izvanzema sko biee. Kasnije se govor »zlim duhovima« (-+ demon Siom njihove moei svjed da je Isus Mesija (usp. 12,28). Izraz »Bog je D.e nije jo~ b moguc u SZ (ali usp. Iz 31 jer D. nije oznacavao Bo bit, nego njegovo djelovan Tek se kasnije moglo doei te pojmovne tvorbe (Iv 4,2 D. - meso: D. moze ozna vati cijelog eovjeka a ne sar jedno podrucje ljudsko Znacenje pozdrava kao »I D. tvojimc i s1. (Gal 6,18) i je kao kad kafemo »I s bom«. Medutim, i NZ pozn diobu na D. i -+ meso (M 14,38). To ne znaci da bi vjek bio razdijeljen na ta d bitka. Taj dualizam pozn tek grc. filozofija. StoviSe, t ba reei da jedan covjek mo postupati na dva razlicita eina. D. - Slovo: To Pavlovo protstavljanje (2 Kor 3,6

DUH -

odgovara Apostolovu suprotstavljanju -+ Zakonu (usp. Rim 7,6). Duh Sveti: -+ Trojstvo. I kod izricaja koji bi mogli ukazivati na trecu bozansku osobu ne smije se zaboraviti da pojam »D. Bozji« = snaga utjece na stvaranje tog izraza (»grijeh protiv D.« kod Mk 3,29: odbijanje snafuog Bozjeg djelovanja). Prve zajednice bile su svjesne da su obdarene Duhom. -+ karizma. DUHOVI -+ Pedesetnica DURA-EUROPOS Grad na z. obali Eufrata, osnovan iIi sagraden za Seleukovica Nikatora (312-281. pro Kr.). On mu je dao ime svog rodnog mjesta Buropos. U posjedu je Par-

.

~

A . ~ !

•

Dura-Buropos, zidne slikarije tl sinagogi (prije 256. p. Kr.): Abraham prima obecanje

DUSA

ta kao Dura od 100. pr Od 165. p. Kr. konacno rim. vlasti te postaje i ristem Carstva. 256. p osvaja ga Sasanid Sapu tim je grad opustio. Slu je otkriven 1920. Iskopano medu ostalim goga i srediSte krsc. za ceo Dobro su se saeuva su za posljednje opsad zasipane. Sinagoga, koja gradena oko 200. p. Kr. novliena 245., oslikana j toe zid. zabrani slika. F - danas u Sir. nacion muzeju u Damasku zuju gotovo iskljucivo zgode. SrediSte krsc. za ce preneseno je u Yale ry (New Haven). Nast pregradnjom neke kuce Oko srediSnjeg dvorist se sedam prostorija. N zn.ac~jna :pros~orija za k mlsh da Je bIla krstion k~p~la muceni.ka: natpi mlllJU Boga 1 Krista; rije prikazuju prizore iz

DUSA (hebr: nefes) He jee koja se vecinom p s D. ima siroko macenj grkljan, zdrijelo (Iz 5,1 tim disanje, zivotni d Sam 1,9), zivotna sna 38,16), zivot (Izl 21,23: za zivot«), zivo bice (c Post 46,26; zivotinja, Pos krv kao sjediste zivot 17,14). Dusu zahvacaju sve z pojave: ona gladuje (Ps moze klonuti, cezne za B (Ps 42,6s) i naginje zl 10,3). Iz nje proizlazi n dost (Ps 35,9), Ijubav 44,30), pouzdanje (Ps mdnja (Ps 11,5); tu D isto sto i -+ srce. D. nije neko zivotno koje bi se moglo odije tijela i koje moze samo postojati. -+ Smrt nije d

74

DUM -

nje tijela i D. vee istjecanje zi votne snage tako da preostane »mrtva dusa« (Br 6,6) koja u -+ Podzemlju zivi zivotom sjene (Iz 14,9). Tek u grc. misIi nasuprot mrtvom tijelu stavlja se D. (Mudr 3,lss; 15,8). Sz. znacenje preuzeto je u NZ. D. (grc: psykhe) znaci »zivot« iIi »ziv covjek« (Mk 3,4; Mt 16,26), uzima se namjesto »osobe« (Dj 27,31) i mjesto »ja,

DAVAO

ti, mi« (Reb ja« = »ja«). upotrebljava -+ »tijelom«: a Bog ee joj

10,38 »dusa m Rijetko se » u suprotnost D. je besmr suditi (Mt 10,2

DVANAEST MALIR PROR KA (knjiga) -+ proroci DVANAEST PLEMENA -+ p mena DVOR -+ palaca DVORJANIN -+ cinovnik

D DAKON (»sluga«) 1. -+ slufenje 2. Nosilac odredene slufbe u -+ zajednici (npr. poslufivanje kod stoIa, Dj 6,2; briga za siromahe). Prema Dj 6,6 prvi su D. na poseban naCin dobiIi poslanje -+ polaganjem ruku. Pri tom su zastupali (a uskoro i na drugim podrucjima) probitke i naCin miSljenja krseana grc. jezika (heleniziranih) prerna domaeim krseanima. Prerna Dj 6,8s njihova je djelatnost obuhvaeala i svjedoeenje prema vani, a to je razjarilo protivnike prvotne zajednice (-+ Sjepan). U Dj ne postoji izraz »D«. Pitanje je da Ii se vee tu moZe govoriti 0 D. Druga predaja opisuje D. kao sluzbenika uz »biskupa« (-+ nadglednik) zajednice (1 Tim 3,8-13; usp. Fil 1,1). Opseg njihove uloge ne da se viSe tocno odrediti, ako je uopee imao cvrstih obrisa. NZ, nairne, ne opisuje njihovo djelovanje, nego ponasanje i odlike koje se trate za tu slufbu (1 Tim 3,8-13); no vjer. imaju neku zadaeu u vodenju zajednice jer se 0 njima u 1 Tim govori neposredno iza ",biskupik

U pozadini tih predaja naz se Cinjenica da se u mlad Crkvi stvorilo podrucje sluf za D., na pocetku dakako s vrlo nejasno odredenim ovl tenjima. Tek su na teme tog razvitka nastale rece predaje. MoZda je Luka u starije izvore protumacio temelju tog iskustva. Podro nije obIikovanje dakonske s zbe zbilo se u pobibl. vrijem 3. Dakonice: I zene su im moguenost da djeluju u kr zajednici (-+ udovica). Pri porno je da Ii je »diako (mnogi prijevodi: slufbeni u Rim 16,1 vee naslov, iIi tu hoee naglasiti sarno zas ge Febine. Mozda se u 1 T 3,11 ne misIi na supruge kona nego dakonice. DAVAO (sotona, protivnik) SZ D. se u prvom redu shva kao protivnik u smislu tu telja na sudu (Ps 109,6), ub ja se medu »Bozje sinove« u -+ nebu nastupa pred Bog kao-+Jobov tufitelj (Job -12; 2,1-7), slicno kod Zah 3 SZ ne pozna veze izmedu i demona iIi neki pad and (1 Kr 22,19-23; Iz 14,12). Kas je zidovstvo I). naziva -+ B jal i -+ Belzebul, zove ga k

DAVAO -

EBJATAR

7

ovoga svijeta (2 Kor 4,4). Ova ko se tumaci poraz D. u Isu sovoj kusnji (Mt 4,1-11):-Isus je jednom zauvijek slo mio moe D. i njemu, knez ovoga svijeta, oteo moe (I 14,30), ali ipak ne konacno sto ee se dogoditi tek pri -ponovnom dolasku (2 Sol 2,8 Otk 20,7-10). Za sada su Ijud pozvani da se odluce proti D., komu se mogu oduprije --+ rijecju Bozjom, --+ vjerom itd. (Ef 6,11-18). S njime e biti pobijeden i --+ Antikris kao njegov sluga (1 Iv 2,18; Sol 2,8s).

zorn tame i poglavicom palih andela. Javlja se misljenje da je D. gresnim padom postao Bozjim neprijateljem te djeluje iz --+ zavisti, pozude i pohlepe za moeu. U NZ D. je utjelovljenje zla (Mt 13,19), neprijatelj (Mt 13,25.28; Lk 10,19). On se protivi Bozjem spasiteljskom naumu (Mt 4; Mk 4,15), zasljepljuje Ijude da ne vide Bozju volju (2 Kor 4,4), vodi u nevjeru i --+ grijeh (Ef 2,2). Naziva se »napasnik« (Mt 4,3; 1 Sol 3,5), Jaki (Mt 12,29), otac--+ lazi (Iv 8,44), poglavica ovoga --+ svijeta (Iv 12,31), bog

E EBAL (dzebel islamije) Brdo sj. od Sekema, oko 940 m visoko. Prema Pnz 11,29 brdo prokletstva; prema Js 8,30-35 na njem Josua proglasava Mojsijev zakon. EBED JAHVE --+ Sluga Bozji

EBER (»onostrani«?) Spom nje se npr. u Post 10,21.24 (popis naroda) kao ime osob a u Br 24,24 kao ime kraj (mozda podrucje »s onu str nu« Eufrata, odakle potjec --+ Hebreji).

EBED-MELEK (»sluga boga Meleka« iIi »kraljev sluga«) Prema Jr 38,7-13 Etiopljanin, dvorjanin kralja --+ Sidkije; svojim je zagovorom spasio proroka --+ Jeremiju, a ovaj mu je, prema Jr 39,15-18, obeeao da ee se zbog toga spasiti pri skorom razorenju J eruzalema.

EBIONITI (od hebr. 'ebjon = siromasan) Judeokrse. slj dba (--+ judeokrseani). Njiho se nazori ne mogu tocno odr diti jer se ime lOE.« primjenj valo na razliCite vrste jude krse. skupina. S njima se np dovodi u vezu: zabacivan hramskog bogostovlja, djev canskog rodenja, teologije postoia PavIa. Tzv. Ebionitsko evandeIje n pisano je vaIjda u 1. polovi 2. st. p. Kr. (grc.) a sadrZi nopticku okosnicu, ponajvi preuzetu iz Mt (--+ sinoptic evandelja) , mnogo je toga obliceno. Prijepomo je da su E. i slicne skupine utjeca na islam.

EBEN HAEZER (»stijena pomoei«) Kamen (umjetno obraden iIi u prirodnom obliku?) koji je mozda oznacavao kan. bogostovno mjesto (usp. 1 Sam 6,18) u blizini --+ Mispe. Prema 1 Sam 7,12 tu je Samuel podigao kamen kao spomenik pobjede nad Filistejcirna (--+ etiologija?). E. H. spominje se vee u 1 Sam 4,1; 5,1. Prema 1 Sam 4s kod E. H. Filistejci su zarobili --+ Kovceg saveza.

EBJATAR (Abjatar) Sin sv eenika --+ Ahimeleka; jedini o svog roda koji je umakao p

76

BBJATAR -

kolju _ Saulovu (1 Sam 22,20). Sveeenik za Davida (2 Sam 8,17). U borbi za Davidovo nasljedstvo stao je protiv _ Salomona na stranu _ Adonije i bio prognan (1 Kr 2,26s). ECCLESIA _ Crkva ECCLESIASTES _ Propovjednik ECCLESIASTICUS _ Sirah EDEN _ Raj zemaljski EDIKT Pismeni proglas. Prema Est 8,8 (usp. Dn 6,8) E. perz. kraljeva bili su neopozivi. Augustov E. kod Lk 2,1popis pucanstva. EDOMCI. Sem. narod koji se od 13. st. pro Kr. naseljava j. od Mrtvog mora. S obje strane Arabe (= produfetak jordanske uvale .1. od Mrtvog mora) razvila se njihova drfava (usp. popis u Post 36,31-39), kojoj su se j. granice stalno mij enj ale. Toj je drfavi pripadao i Esjon-Geber odn. _ Elat (na Crvenom moru). Pri· padnost nekih plemenskih skupina kolebala se izmedu E. i Izraelaca (npr. Post 36,15 nasuprot H 14,14; Post 36,13 nasuprot Br 26,13). Mozda Pnz 23,7s upueuje na bogo~tovne veze izmedu Edomaca i izr. sveti~ta. Najznamenitiji grad bio je _ Bosra. Kako su E. posjedovali moe da sprijeee prilaz Crvenom moru, uslijed pro~irenja izr. drZave uskoro je do~lo do vojnih sukoba (usp. 1 Kr 11,14ss). Nesigumo je da Ii je to poeelo vee za vrijeme _ Saula ,(1 Sam 14,47). Za Davidove vladavine, prema 2 Sam 8,14, to .1e podrucje bilo jedna od pokra.1ina, ali je nakon Salomonove smrti uskoro opet postiglo nezavisnost (usp. 1 Kr 11,25b). S obzirom na tamo~nja bogata nalazgta bak-

BFEZ

ra bio je to tezak gubita Izrael. Nakon _ rascjepa ljevstva podruc.1e Edoma kratko vrijeme gubi neza nost u korist _ J. judo kra stva (_ Amasja). _ Nabuk nozor II. ga je pokorio ( Jr 49,7-22), ali to nije E. sp cilo da i dalje prodiru na judo podrucje (usp. Ez 25,1 35,15). Na glasu je _ mud E. (usp. Obadija 8). _ Eza Idumejci.

EFA 1. Midjansko pleme kojeg praotac spomin.1e u Post kao _ Abrahamov unuk; I velica »dromedare« iz E. 2._mjere.

EFEZ Grc. grad na z. o Male Azije (danas selfuk plodnoj dolini, stjeciste t vine, civilizacija, religija I ka i Zapada (npr. kult car vracarstvo, zidovstvo). U vrijeme svjetski grad, pol gospodarsko srediste. Hra Artemide u E. smatrao se nim od svjetskih cuda. _ vao je djelovao u E. na sv 3. i 4. misijskom putova dok nije morao bjefati z pobune srebmara (_ Dem

Brant Artemide u Efezu. ljef na starom rim. novcu 2. st. p. Kr.

EFEZ -

rije). U E. je nekoe postojala velika krse. zajednica (usp. Otk 2,1-7). -+ Poslanica Efezanima. -+ Ivan. -+ Marijina je smrt u E. leg. EFOD 1. Prema Izi 28.6-14; 29,5 viSebojni, vuneni iIi laneni, zlatom protkani dio odjeee -+ velikog sveeenika; nosio se povrh gornje odjeee, na grudima, ukrasen draguljima. U jednom savu E. nalazili su se kamenovi za proricanje (?) -+ Urim i Tumim. 2. Lanen E., izraden u obliku pregace, nosio je -+ Samuel kod svoje slufbe u svetiStu-+ Silo (1 Sam 2,18) i David kad je plesao pred -+ Kovcegom saveza (2 Sam 6.14). 3. E. koji je -+ Gideon dao postaviti (Sud 8,26s) a -+ Mihej(1) izraditi za svoje svetiSte (Sud 17,5); prema 1 Sam 2,28; 14,3 nosili su ga sveeenici a prema 1 Sam 21,10 stajao je u svetistu u -+ Nobu te imao neku ulogu kod proricanja (1 Sam 23,9; 30,7); opisuje se kao kip bozanstva, odjeea bozanstva, predmet kulta iIi spremnica. EFRAJIM Naziv za srednji dio brdovitog podrucja sa z. strane Jordana; prenesen je na ondje nastanjena izr. plemena i njihova praoca. Njihova prednost pred susjednim Manaseovim plemenom temelji se na obilnijem Jakovljevu blagoslovu (Post 48,13ss). To se pleme bori protiv prevlasti plemena-+Judina a nakon-+ rascjepa kraljevstva dobiva vodecu ulogu u -+ Sj. izr. kraIjevstvu koje se viSeput naziva E. -+ Josua i Jeroboam 1. pripadaju E. EFRATA (»plodna zemlja«) 1. Naselje u blizini -+ Rame u Beniaminu (Post 35,16-19; Jr 31,15). Kasnije se krivo poistovjeeuje s 2.

EGIPAT

77

2. Drugo ime za -+ Betlehem koji je naselio jedan rod iz E. (Post 48,7; Rut 4,11; Mih 5,1). EGIPAT (hebr. misraim) Zemlja uz Nil, jedno od najstarijih nalaziSta ljudske kulture. Vee u kameno doba tu su se razvile razne kulture. Prava povijest pocinje oko 3000. pro Kr. U slijedeCim tslj. odnos E. - Mezopotamija odluc~an je za povijest svega Bliskog Istoka. nar. Palestine (koja se nalazi na prometnid izmedu te dvije zemlje). Vee prije osnutka Starog kraljevstva (izmedu 3200. i 2890. pro Kr.) postoji veza izmedu E. i Biblosa, mozda cak i pravo vrhovnistvo E. nad i. obalom Sredozemnog mora. Ona je za vrijeme Srednjeg kraljevstva (od 2050. pro Kr.) povezana s E. zivahnom trgovackom i kultumom razmjenom. Eg. tekstovi toga vre-

Egipat

78

EGIPAT -

mena spomm.1u vazne gradove u -+ Kanaanu. kao -+ AskeIon i-+ Jeruzalem. Upad Hiksa u E. oko 1670. pro Kr. i njihovo protjerivanje oko 100 godina kasnije ostavili su takoder tragove u Palestini: protjerani Hiksi naselili su se u Palestini. E. u nekoliko navrata vojnim pohodima nastoji ponovno uspostaviti vrhovniStva u Palestini i Siriji. 1480. Tutmozis III. pobjeduje kod-+ Megida. U vrijeme -+ Amam{: E. viSe ne moze ostvariti svoje vrhovnistvo u Palestini. Knjiz.-relig. spomenik toga vremena. pjesma Suneu Amenofisa IV. Eknatona. ima odraza kasnije u Ps 104. U 14. i 15 st. pro Kr., osim ostalih nomadskih plemena, borave u E. i preci rodova kasnijeg Izrae1a. Iz izvjestaja nastalih u raznim vremenima saznajemo da je E. - nar. i. dio Delte (-+ Gosen) - bio utociste za nomade u vr. gladi. -+ Izlazak iz E. mozda se dogodio za vrijeme Ramzesa II. Nesto kasnije pobjednicki stup faraona Merenptaha prvi put spominje ime -+ Izrael. Iz natpisa se ne moze zakljuCiti koja se zapravo narodnosna skupina pod tim misli. Veliko kraljevstvo -+ Davidovo duguje svoj postanak takoder politickoj slabosti E. Eg. polito umijeee snazno utjece na Davida. Salomona i njihove nasljednike a ego mudrost na -+ mudrost Izraela i Biblije. No jedva se moze govoriti 0 nekom utjeeaju ego predodzbe o bogovima na relig. shvaeanja Izraela. Faraon seSonk I. (-+ siSak) poduzima oko 930. pro Kr. vojni pohod u Palestinu koji nije ostavio veCih tragova. U slijedeCim st. druge sHe odreduju politiku u Palestini i Feniciji:

EHUD

-+ Aramejci i Asirei. Oko 7 pro Kr. dolazi u jz. Palest po prvi put do neprijateljst izmedu E. i -+ Asirije. Posl propasti asir. velesile dobi faraon -+ Neko. koji je 608. Kr. u bitci kod Megida ub -+ Josiju, jos jednom prevl nad Palestinom. Meduti vee nekoliko godina kasn prosiruje -+ Nabukodonoz svoju vlast sve do granica Jos jednom je Palestina do pod vlast E. Od 323-198. pro K PtolemejeviCi (-+ Ptolem vladaju E .• u koji spada i P lestina. Njihov kraljevski gr -+ Aleksandrija postaje vaz srediSte zid. -+ dijaspore g govora. Tu je uCinjen vaZ doprinos prevodenju SZ grc. (-+ Septuaginta). Spomo je da li Mt 2,13-25 ( jeg u E.) iznosi pov. zgodu (po uzoru na leg. zgodu 0 M siju) prikazuje Isusa kao nov Mojsija. kao novog narodn osloboditelja. Isusov povrat iz E. shvaea Mt 2.15 u skla s Hos 11.1 kao Bozju volju EGIPATSKI POTOK (wadi 'ariS) Stara granicna rije izmedu Egipta i Kanaana. dom ispunjena sarno u vr. sa. Utjece u Sredozemno mo (Br 34.5). EGLON Ime: 1. Moapskog kralja. -+ Ehud 2. J.-palestinski grad, pre 15 15.39 nedaleko -+ Laki tocan polozaj nije pozn Pr~ma 15 10.3-35 osvojio Josua.

EGZEGEZA -+ biblijska z nost. -+ biblijsko tumacen EGZISTENCIJALNO TUM CENJE -+ biblijska znanost EGZODUS -+ Izlazak

EHUD Pre.ma Suci 3.12-3 sudae koji je pogubio -+ Eg

EHUD -

na (moapski kralj) i tako oslobodio svoj narod od moapskog jarma. EKBATANA Glavni grad medijskog cars tva (-+ Medijci); prema Ezr 6,2ljetno boraviSte perz. kraljeva. Nije ga osnovao tek Arfaksad (usp. Jdt 1,1-4); u SP E. se spominje tek uzgred, npr. kao mjesto u kojem je mladi Tobija nasao zarucnicu (Tob 7,11ss). EKRON (Akaron) Filist. grad; konacno je postao zid. tek kad ga je oko 150. pro Kr. Aleksandar Balas poklonio Jonatanu -+ Makabejcu (1 Mak 10,89). Nije sigurno da Ii izvjestaji 0 zauzecu E. u vrijeme sudaca (Suci 1,18; 1 Sam 7,14) ocituju trazenje prava za pripojenjem toga kraja, zahtjev za placanjem danka ili neko privremeno zaposjednuce. Svakako se E. kod Am 1,8; Jr 25,20 navodi kao filist. grad. U E. se stovalo bozanstvo zvano Baal Zebub (2 Kr l,2s; -+ Ahazja). EL-+ Bozja imena ELA (hebr. znacenje nepoznato) VI. ime, npr: Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva (887-886. pro Kr.), sin-+ Basin; umorio ga je -+ Zimri, jedan od visokih casnika (1 Kr 16,9s). ELAM, ELAMCI Zemlja, odn. narod i. od -+ Babilonije; glavni grad -+ Suza nije se mogao oprijeti -+ Sumeru i -+ Akadu. Od 13. st. pro Kr. imao je teskih okrsaja s -+ Asirijom i Babilonijom. Granice izmedu E. i tih zemal.ia cesto su se mij enj ale. Kultura i civilizacija E. ne spadaju ni u sem. ni u indoevropsku etnicku skupinu (nego »azijansku«).

ELEAZAR

79

Pitanje je da Ii Kedor-Laome iz Post 14 ima kakve veze s tim E. Nejasno je sto znac ime E. u Post 10,22. Najkasnije od 700. pro Kr. E se borio kao saveznik Babilo nije protiv Asirije, koja ga je oko 650. pro Kr. pokorila. Na kon toga dospio je u sastav medijsko/perz. carstva (-+ Me dijci). E. postaje dio kraljev stva Seleukovica. Propast gra da Suze pocinje kad su g osvojili Arapi. »Elamci« se u prorockoj knji zevnosti viSe puta spominj medu tudinskim narodim (npr. Iz 11,11; Ez 32,24). Osim toga E. se kod Iz 21,2 pojav Ijuju kao neprijatelji Babilo nije, ali i kao neprijatelji sa me judo drlave (kao podanic Asirije? usp. Iz 22,6; Jr 49,34 -39). Prema Ezr 4,9 i E. su bi naseljeni u -+ Samariji. U D 2,9 zidovi iz E. svjedoci s duhovskog cuda. ELASAR Prema Post 14,1 pr jestolni grad kralja Arioka Ranije se poistovjeCivao s ba bi!. gradom Larsom. ELAT Edomska luka (-+ Ed omci) u Akabskom zaljev (= sji. zaljev Crvenog mora Prijeporno je odakle dola ime E. (usp. "Ela« u Po 36,41) kao i vrijeme osnutk (spomenut je u 1 Kr 9,26 to je kasniji podatak nego 2 Kr 14,22?). Svakako je bi od veIike vaznosti posjedov ti E. (prilaz k moru, trgovin s j. Arabijom i i. Afrikom Morao se uvijek cvrsto bran ti. E. je konacno u poslje njoj treCini 8. st. izgubljen Kr 16,6), ali je jos daljnih st tinu godina u njemu cvjeta trgovina. ELEAZAR (»Bog je pomogao Ime nekih osoba, npr. 1. Prema Izi 6,23 treci s

80

ELEAZAR -

Aronov. Uvijek mu se pridavala vodeca uloga (usp. Lev 20,26). 2. Pismoznanac; bio je vjeran zakonu i podnio muceniStvo (2 Mak 6,18-31).

-+

ELEFANTINA Otok na NHu (nasuprot Asuanu). 2:id. uporiste u 5. st. pro Kr. s vI. hramom u cast Bogu Jahu (Jahve). Brojni, ponajviSe aram. rkpi (»Elefantinski papirusi«, -+ papirus), ali nema bibl. tekstova. Ti rkpi odrazavaju zivot zid. zajednice u dijaspori. ELI J ahvin svecenik u -+ SHu gdie se nalazio -+ Kovceg saveza. U predaji postoji nekoliko usporednih prikaza: u 1 Sam 1,17.25s; 2,11; 3,1-9 Eli je vrlo povoljno prikazan. Prerna 1 Sam 4,1S izgleda da je -+ sudac. Uz to postoji izvjestaj 0 njegovim nevrijednim sinovima i n.iihovoj smrti (1 Sam 2.12-17.22-25; 3,10-4,11). Taj je izvjestaj pod utjecajem cinjenice da su od Salomonova vremena u J eruzalemu Sadokovci bili potisnuli Elijevce u svecenickoj slmbi (usp. 1 Kr 2,26s). Izvjestaji 0 Samuelu tvore daljnji sloj predaja, u kojem E. nema velikog znacenja (usp. npr. 1 Sam 3). Razliciti slojevi predaja vise se ne mogu razluCiti. Zbog toga je prijeporno kakav je zapravo E. bio kao svecenik. ELIEZER (»Bog je pomocnik«) Ime nekih osoba, npr: 1. Prema Post 15,2 Abrahamov sluga. 2. Prema Izi IS,4 Mojsijev sin; u 1 Ljet 23,15.17 leviti izvode svoje podrijetlo od E. 3. Prorok koji ustaje protiv kralja -+ Josafata Judejskog (-+ J. kraljevstvo; 2 Ljet 20,37).

ELlZEJ

ELIFAZ iz Temana, prvi o -+ Jobovih prijatelja (Jo 2,11); zastupa u tri govora n rodnu predaju po kojoj su Jo bove patnje posljedica njego vih grijeha (Job 4-5; 15; 22 Bog ispravlja to krivo shva canje u Job 42,7-8.

ELIJAKIM (»Bog nek uspra vi«) Ime nekih osoba, npr: 1. Nadglednik palace jud kralja -+ Ezekije (-+ J. jUd kraljevstvo; 2 Kr IS,18). 2. Jojakim. ELIMA -+ Barjesus ELIMELEK (»Bog je kralj« Osoba u Knjizi 0 -+ Ruti. E. s doselio iz Betlehema u Moa i ondje umro. Bio je mm No emin a Rutin tast. ELION -+ Bozja imena ELISA -+ Elizej ELIZABETA (»Bog je savrse nos1«) -+ povijest djetinjstv Isusova. ELIZEJ (»Bog je pomogao« Podrijetlom iz Abel-Mehole -+ prorok u Izraelu (2. pol. st.). 0 njegovu pozivu postoj razliciti izvjestaji u 1 K 19.16.19 i 2 Kr 2,11-13. Poziv ga -+ Ilija, ciji je ueenik i slu ga. On zahvaca snafnije neg njegov ucitelj Ilija u unutras nju i vanjsku politiku svoj zemlje: u pohodu protiv Mo abaca navijesta Bozju rijec ( Kr 3,16-20), ima znacajnu ulo gu u ratovima protiv Arame jaca (2 Kr 6,8-23), pomazuj -+ Jehua za kralja nad Izra elom i tako ga potice na dr zavni udar protiv vladarsk loze-+ Omrijeve (2 Kr 9,1-10 Izmedu E. i -+ Joasa postoj tijesni i povjerljivi odnosi ( Kr 13,14-19). Izvjestaji 0 nje govim cudesima u velikoj s mjeri oblikovani prema pre daji 0 Iliji; oni nastoje E

ELIZEJ -

prikazati kao veeeg proroka (usp. 2 Kr 2,14; 4,25-37; 13,20s). ELKOs Prema Nah 1,1 rodno mjesto proroka -+ Nahurna. Nije moguee odrediti polozaj tog mjesta. ELOAH -+ Bozja imena ELOHIM -+ Boz.ia imena ELOHIST -+ Mo.isijevo petoknjizje ELON (»hrast«) Ime, npr: 1. Prema Suci 12,11 ime jednog-+ suca. 2. Naziv jednog naselja koje se spominje u 1 Kr 4,9. ELTEKE Prema H 19,44; 21,23 levitski grad u podrueju -+Danovu. ELUL -+ kalendar EMANUEL (»Bog s nama«) Ahaz, kralj (736-721. pro Kr.) -+ J. judo kraljevstva nije se bojao sarno velesile -+ Asirije, nego se smatra da su ga -+ Sj. izr. kraljevstvo i aram. drzava Damask prinudili da pristupi savezu sklopljenom protiv Asirije. Prema Iz 7,6 izgleda da je i njegova dinastija bila ugrozena. Tada mu -+ Izaija daje znak: mlada ee zena zatrudnieti i roditi sina i nazvati ga E. (Iz 7,14). Hebr. rijee za »mladu zenu« moze znaeiti i »djevicu«. Kako je gre. prijevod (-+ Septuaginta) izabrao gre. rijee koja ima gotovo sarno to znaeenje, i kako je Mt 1,22s to mjesto u tom smislu protumaeio, cesto se drzalo da mjesto u Izaiji smjera na Isusovo djevicansko rodenje. Drugi npr. dde da je E. bio sin Ahazov iIi samog Izaije. To sto ovaj u prvi mah obeeaje Ahazu izbavljenje, ne mora se protiviti tumaeenju odnosne izreke u smislu konaena spasitelja.

EPAFRA

81!

Ahaz se nije pouzdao u znak,. nego u asir. moe kojoj se obratio za pomoe. Asirci su podvrgli Izrael i Damask i nametnuli mu teSke dace. Kod Iz 8,8 E. je prorokov suvremenik. EMAUS 1. Mjesto u Judeji (1 Mak 3,40.57), 24 km z.-sjz. od Jeruzalema. Ondje je lezalo se10 'amwas koje je 1967. posverna razruseno. 2. Kod Lk 24,13-35 nalazi se izvjestaj 0 dvojici ueenika kojima se na putu u E. pridruzio uskrsli Krist. Taj E. imao bi biti udalien 60 stadija (nesto preko 12 km) od Jeruzalema (Lk 24,13). Neki rkpi kao i mnogi ucenjaci izjednacuju ga s onim pod br. 1. EN -+ Ajin ENAKOVCI -+ Anakovci EN DOR (»dorski izvor«) .ii. od Tabora. Prema 1 Sam 28,7-25 rodno mjesto zazivacice duhova kojoj je uspjelo da se Samuel ukafe saulu. EN FEsKA -+ Kumran EN GEDI (»jaretov izvor«), Oaza u pustinji Z. od -+ Mrtvog mora (usp. Ez 47,10). Prerna 1 Sam 24 David je pred saulom pobjegao u jednu spiIju kod E. G. ENOs (»covjek«) Prema Post 4,26 sin -+ setov (usp. Post 5,6-11). »Pocetak« stovanja Jahve. Prvi eoviek u predaji Keniiaca? EN-ROGEL-+ Valjarov izvor ENUMA Ells -+ izvjestaji (} stvaranju. EON -+ vrijeme EPAFRA (»pozeljan«) Pavlov suradnik iz Kolosa (Kol 1,7;. 4,12; Flm 23).

82

EPAFRODIT -

EPAFRODIT (»pozeljan«) Pavlov suradnik iz Filipa (Fil 2,25-30). EPlKUREJCl -+ filozofi EPlSKOPOS -+ nadglednik ERAST (»dostojan ljubavi«) Pavlov suradnik (Dj 19,22), riznicar grada Korinta (Rim 16,23). Prema 2 Tim 4,20 neki je E. ostao u Korintu. Prijeporno je da Ii se radi u oba slucaja 0 istoj osobi. EREK (Uruk) se nalazio na ->- Eufratu i bio je polito sred.iSte ranog -+ sumerskog kraIjevstva. U Post 10,10 grad -+ Nimroda. U E. su se nar. stovali bog neba Anu i boziea-ma ika lnana IStar; njena se kultna svadba s -+ Tamuzom svecano slavila. ESAR HADON (asir.: »Asur je poklonio brata«) Asir. kralj (681-669. pro Kr.) koji je, izgleda, u Samariji naselio tudinee (Ezr 4,2) a kojemu je -+ Manase (kralj -+ J. judo kraljevstva) placao danak. ESENl zid. sljedba, mozda nastavak -+ Hasidejaea. Nasi su izvori za proucavanje E. izvanbibl. E. su se strogo drzali Zakona (osobito se mnogo traZila cistoca, zbog toga cesta pranja), zivjeIi su u siromastvu i ponajcesCe neozenjeni u zajednieama slicnim samostanskima. Ozenjeni E. zivjeli su izvan ove zajednice, ali su bili uiedinjeni u jednom savezu. E. su mozda i pokret protesta protiv posvjetovnjacenog jeruzalemskog hramskog svecenstva. Prijeporno je da Ii je shvacanje obnove bogostovlja kod Ez 40-48 bilo E. uzor. Neka njihova naucavanja nisu bila zid. podrijetla, nego su mozda potjecala od parsizma ili novopitagorstva. Ponajcesce

ETAN

se i Kumranci (-+ Kumran smatraju skupinom E. ESHATOLOGIJA se bavi sv setkom -+ vremena, -+ pono nim Kristovim dolaskom, $udom, ( -+ apokalipticka knj zevnost) i prethodnom poj yom nevolja, -+ zivotom pos je smrti. Krsc. E. polazi o uvjerenja da je svako isp njenje u znaku Krista. ESJON-GEBER Lucki gra kod -+ Elata; prijeporno je d Ii je Salomon utemeljio E. je E. isto sto i Elat. Prema Kr 9,26 Salomon je grad brodove u E. Lucka postroj nja danas su zasuta. ESTERA (knjiga) Umjetnic izvjeStaj 0 progonu i izba Ijenju zidova u perz. dda za Ahasvera (Kserksa 486-465. pro Kr.), zato sto s (prikazani u liku zakonu od nog Mordokaja) zabaciva ddavnu religiju. Ahasver uzeo za zenu zid. djevojk Esteru i ucinio je kraljicom Njezina ljepota, domiSljato i zagovor otklonili su zlo o njezina naroda. Neprijate zid. naroda bili su naprot unisteni, ponajprije protivn zidova Aman. Opisom to oslobodenja Knjiga 0 Este razjasnjava smisao blagda Purim na koji se citala. O je stoga legenda 0 blagdan ( -+ etiologija). Knjiga je n pisana u yr. od 300-80. p Kr. EsKOL lme: 1. Abrahamov saveznik (pr ma Post 14,13). 2. Dolina, jamacno u blizi -+ Hebrona, odakle su uho donijele lozu s grozdem (pr ma Br 13,23s; 32,9; Pnz 1,2 EsTAOL -+ Sore ETAN (»nepokolebivi«) Mu rae, prema 1 Kr 5,11 »Esr

ETAN -

ETIOPIJA

8

hanin«, koji bi prema sastav- 1,5). Isus naglasava da je o ljacu 1 Ljet 2,6 zapravo tre- Mesija, s njim ono poCinj bao biti sin nekog Zeraha. Ta tvrdnja bila je razlog su Ime E. nalazi se npr. i u 1 kobima izmedu Isusa i auto Ljet 15,17-19 (hramski pjevac), riteta (-+ farizeji, -+ pismo Ps 89,1 (nav. pjesnik psala- znand). rna). 7. E. »blazenstava« u -+ Govor ETBAAL Kralj -+ Sidona, otac na gori. 8. E. »opreka« u -+ Govoru n -+ Izebele (1 Kr 16,31). gori. ETIKA. U SP nema nikakvog 9. E. glavne zapovijedi (= etickog sustava ili jedne E., ljubav prema Bogu i prem nego viSe osnovnih oblika eti- bliznjemu: Mk 12,28-3l!!; lj ckog ponasanja. Nije bibl. bay prema neprijateljima: L eticki dualizam dusa-tijelo iIi 6,27.35; Mt 5,44). s1. prema kojemu bi tijelo i 10. E. -+ »zlatnog praviIa« (M sve tjelesno bilo zlo (-+ tije- 7,12: »Sve sto zelite da Iju lo). varna, <:inite i vi njim E. vrsena sarno kao askeza Cine (vjezbanje u kreposti) radi sa- usp. Lk 6,31). me sebe bezvrijedna je. Aske- 11. E. -+ nasljedovanja i m za se uvijek mora vrednovati ceniStva. prema svojim pobudama i 12. E. -+ prvotne zajednice. 13. E. apostola -+ PavIa. svojoj svrsi. 14. E. -+ pastoralnih poslan Neki osnovni obIid: ca. Ovoj je srodna E. »ucen 1. E. -+ nomada. dvama putovima« (smrt-z 2. E. Saveza; nacelo: savez s ovot; -+ Barnaba; -+ Didahe). Jahvom cesto prikazan u slid -+ braka. Osobito su -+ pro- ETIOLOGIJA Pricanje ko rod naglasavali obvezu vjer- nastoji razjasniti neki post jeCi obicaj (Post 32,32), obre nosti prema Jahvi. 3. E. Zakona: nacelo: zakon- ime (Izl 2,1-10), gradevinu, p ska odredba ( -+ deuterono- lit. stanje (IS 9), rosevine ( mijska preda.ia). Taj oblik E. 8) i dr. Na etiolosko pripov prvenstveno je iz vremena po- jedanje upucuJu ooraSCI »s slije izgnanstva (usp. Neh 8ss), do danas« (Post 19,37.38; ali nije llZ. jer je Krist po- 6,25 i c.) i »kad vas jedno sIjednja svrha -+ Zakona (Rim dana budu pitala vasa djeca 10,4). Ne moze se, dakle, sa- (Js 4,6s). staviti neki sustav krsc. E. iz ETIOPIJA (hebr. kuS) U S propisa SZ. naziv za Nubiju, danasnji S 4. E. iScekivanja; nacelo: na- dan (Post 2,13; Est 1,1). St da u ono sto je Bog obeeao novniStvo je imalo negroidn i u dolazak Mesije. Ona je primjesa. ·KuItura se razvij mogla doCi do izraZaja u strp- la pod ego utj ecaj em. Priro ljivoj postojanosti, ali i u na- na bogatstva (Iz 43,3) i trg silnom polito prevratu (-+ ze- vina (Iz 45,14) privlacili loti). uvijek iznova Egipat da pr 5. E. kao mudro zivotno umi- tegne svoju vlast na E. O jeee (-+ mudrost). 1000. pro Kr. E. postaje nez 6. E. Isusova prema prvim visna a za Piankija (751-71 trima Ev-a; naceIo: » -+ Kra- osvaja Egipat. Sve do prodo ljevstvo je Bozje blizu« (Mk asir. ceta (oko 670. pro Kr.)

BIBLlOTFKA OBITELJ) I

A

••

84

ETIOPIJA -

Egiptu vlada etiopska dinastija (-+ Tirhaka). Proroci vise puta spominju Kusane (Am 9,7; Iz 18,1-2), oni slufe kao robovi u Izraelu (2 Sam 18,21), zatim kao sluzbenici na jeruzalemskom dvoru (Jr 38,7). U NZ E. oznacuje kraljevstvo u ji. NUbiji koje postoji od 6. st. pr. Kr. do 4. st. p. Kr. i njime cesee upravljaju kralji'ce s naslovom kandaka. OdatIe potjece i dvoranin koga Filip obraea (Dj 8,27ss). ETNARH (»vladar nad narodom«) Ime za knezevski naslov, kao npr. -+ Makabejac Simun (1 Mak 15,1), Arhelaj (usP. Mt 2,22; -+ Herod). EUFRAT (najdufa rijeka z. Azije, duga oko 2700 km). Cesto se naziva »velika rijeka« iIi jednostavno »rijeka«, a u Post 2,14 spominje se kao je,dna od cetiriju rijeka u Raju zemal.iskom. Pritoci su mu Balih i Habor. Korito rijeke i podrucje usea mijenjali su se tokom povijesti. Rusevine gradova koji su nekoe lezali na obali danas su udaljene od E. U bibl. su vrijeme E. i -+ Tigris imali odvojeno usee. EUHARISTIJA Slavljenje -+ Vecere Gospodnje, -+ zahvaljivanje. EUNlKA (»pobjednica«) Prerna 2 Tim 1,5 pobofua majka -+ Timotejeva (usp. Dj 16,1). EUNUH oznacuje onoga koji je prirodnim zahvatom uskopIjen (Mudr 3,14; Mt 19,12), povjerenike nekoga kralja (Post 37,36; 39,1; 1 Kr 22,9; 2 Kr 8,6; 23,11), slufbenika u vojsci (2 Kr 25,19) i na kraljevskom dvoru (Est 1,10; 2,3.14; 4,4); eunuhu je npr. bio povjeren i odgoj djece. Eunusi »radi kraljevstva Bozjega« -+ bezenstvo.

EVANDEUA

EUTIH (»sretnik«) Prema 20,9s mladie iz -+ Troade ko je za vrijeme dugog Pavlo noenog govora zaspao i pao prozora treeega kata. Pav ga je ponovno vratio u ziv (-+ uskrisivanje mrtvih).

EVA (hebr. havviih) Ime ra nih znacenja; prema Post 3, prvi covjek daje to ime sv joj zivotnoj drufici, posto je prije (Post 2,23) nazv »zenom.« Biblija tumaCi o imena na pucki nacin. E. izvodi od pojma »zivotan« »ona koja daje zivot.« Im »2:ena« ('issah) shvaea se k zenski oblik od 'is = covje Znacenje zene kao »mufic upueuje na bitnu vezanost muskarcem jer je zena p stanjem i odredenjem jedno njim. Na to misli i izvjest Post 2,18-22 prema kojem zena oblikovana od rebra p vog covjeka. Prema Po 4,ls.25 ona je majka -+ Ka na, -+ Abela, -+ Seta. Pop -+ Adama, i E. se jedva gd spominje u drugim dijelovim SZ. Poimence kod Tob 8,8, kod Sir 25.24 misli se na nj 2 Kor 11,3 govori da je E zavela -+ zmija. 1 Tim 2,13ss, cinjenice sto je E. stvore poslije Adama i sto se da zavesti, izvodi opravdanje podredeni polozaj -+ zene.

EVANI>EUA Evandelje ( vijest koja veseli, blagovijes oznaeuje u NZ navijestan Isusovo i navijestanje 0 n mu, govorenom rijecju (us Mt 11,5; Mk 1,1), pOS. 0 njeg voj muci i njegovu uskrsn cu. Isus nije niSta napisao n ti je to igdje od svojih uc nika zatrazio, nego im je n lozio da njegovu radosnu jest navijestaju po cijelo svijetu (usp. Mk 16,15). Tek mnogo desetljeea kasnije n

EVANDEUA

pisano ono jedno E. u cetiri razliCita sastava. Od polovice 2. st. ti se spisi nazivaju lOE. po« Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Tesko je rasvijetliti put od prakrse. navjestaja do pisanog E. Poticaji da se zapisu apostolska svjedoeanstva 0 Isusu zacijelo su ovi: da se osigura predaja ucenicima druge generacije i prijevod izv. hebr.-aram. obrazaca na grc. (tada svjetski jezik). Prije nasih »ve1ikih E.« bilo je bez sumnje pokusaja da se zapiSu dijelovi predaje 0 Isusu koji su medutim bili izgubljeni. Kao navjestaji Isusoya djelovanja E. su prema namjeri svojih sastavljaca svjedocanstva vjere (usp. Iv 20,31). Ona se zasnivaju na pov. cinjenicama, ali u svojim pojedinostima nisu vjerno pov. prepricavanje »Isusova zivota«. Stoga je promasen svaki pokusaj da se na temelju E. dade Isusov zivotopis. U oblikovanju E., od dogadaja Isusova zivota do njihova pismenog prikaza, mogu se razlikovati tri stupnja: 1. Isusove rijeci i djela, posebno muka i uskrsnuee. 2. Svjedocanstvo 0 Isusu u crkvenom propovijedanju (misijsko djelovanje, pouka, bogosluZje). Tada su pojedine Isusove rijeci i postupci doneseni u odredenom usmenom i pismenom obliku. Na ovaj je utjecao »Sitz im Leben« ( = doticne prilike i nacin ili zahtjevi slusateljstva). 3. Spajanje ranije sastavljenih izvjest~ja koje su izvrsili evandelisti. Oni sa svoje strane oblikuju evan. cjelinu, ali na razlicit nacin, vee prema redoslijedu, izboru, preinakarna, dopunama, razjasnjenjirna pojedinosti iz Predaje. ~

Metoda povijesnih oblika p kusava izdvojiti takve poje ne dijelove. Evandelisti p tom nisu bili ni slobodni p ci ni puki sastavljaci poda ka koji su im bili poznati ( redakcijsko-povijesna met da). E. su s pov. razvojem d gadaja i prethodnom Pred .lorn najvise usklac:1ena u vjestajima 0 Isusovoj mud smrti. SvjedoCanstvo 0 sm i uskrsnucu srediSte je i v hunae svih E. Ako usporedimo sve 4 kn ge, zapaZamo da se 3 pr E. daleko viSe podudara medusobno nego s Ivanov E. Zbog toga su se E. Mate Marka i Luke od god. 17 cesto otiskivala u usporedn stupcima (»sinopsis«), te zbog toga nazvana »sinopt kim«. Problem medusob ovisnosti i razlicitosti, tzv. nopticko pitanje, dovelo .le gotovo opcenito prihvaeen miSljenja da Marko i jed zbirka govora Q (ni.le sacuv na) predstavljaju dva glav vrela ~ sinoptickih E. Mate Luka vjer. su neovisno .led od drugog upotrebljavali M ka i Q, a povrh toga oboji donose razlicite. sebi svojstv ne i vI. podatke. ~ Ivanovo koje je nastalo po prilici o 100. god. sadrZi vise razli nego podudamosti sa sino tickim E. Dok sinoptici pok zuju osnovni Markov naert obzirom na Isusovo jav djelovanje u Galileji, put Judeju i Jeruzalem (s m kom) i spominju sarno .led svetkovanje Pashe, Ivan m dutim pozna cetiri Isuso putovanja izrnedu Galileje J eruzalema kao i njegovu p sutnost u Jeruzalemu na blagdana Pashe. Treba sm trati da sinoptici donose jest 0 Isusu u okviru .led

86

EVANDEUA -

stvenog nacrta, dok Ivan, naprotiv, viSe sliiedi stvarni tok dogadaja. Ivan s dubljom spoznajom govori 0 Kristu kao onom koji se od poeetka ob· javljivao, bio ispunjen Duhom i djelovao u tijesnoj povezanosti s Ocem. Njegovo E. polazi od raskida sa zidovstvom kao neeim vee gotovim i snainiie od sinoptika uoeava da je -+ Kraljevstvo Bozje vee prisutno na ovom svijetu. Kako su E. u prvom redu svjedoeanstva vjere, nije lako rijesiti pitanje njihove pov. pouzdanosti u· vezi s danasnjim shvaeanjem naeina pisanja povijesti. Ona jedva pruiaju pouzdane i toene podatke 0 vremenu i rnjestu dogadaja. Usporedni podaci svjetovne povijesti nalaze se kod Lk u rnalobrojnirn i to nesigurnirn - napomenama (npr. 3,1) (-+ popis pueanstva). Podudarnost 4 E. u glavnirn tockama Isusova djelovanja, osobito s obzirom na njegovu srnrt, pokazuje njihovu povijesnu pouzdanost. Gledorn na izvjestaje koji se u pojedinostirna eesto razilaze ta podudarnost irna to veeu vrijednost. Uz to treba napomenuti da se usmeno prenosenje nekog izvjestaja u starini odvijalo dosta pouzdano. U usporedbi s antiekom historiografijorn i krivim (apokrifnirn) E. evandelisti ostavljaju dojam da su se trudili kako bi stvarno i trijezno iznijeli dogadaje i vjerno saeuvali izrieaje Predaje. EVIL MERODAK Hebr. irne babil. kralja Amel-Marduka (562-560. pro Kr.) koji je pornilovao -+ Jojakina (2 Kr 25,27). EVODIJA -+ Sintiha

EZEKIEL

EZAV (»hrapav, rutav«?) Pr rna bibl. predaji sin -+ Izak i -+ Rebeke, blizanac s -+ J kovom. Pralik lovca (Po 25,27-34); kasnije se smat praocern Edomaca a naziv se i Edom (Post 36,1-19). Post 25,21ss; 27 on je olie nje naroda Edomaca koji podvrgnut domu Jakovljev (= Izrael). Ti izvjestaji opis ju odnose izmedu dvaju s sjednih naroda kao obiteljsk povijest. EZDRA -+ Ezra EZEKIEL (»Bog je j~k« »Bog jaea«) Prorok, sm sv eenika Buzija i sam sveeeni 597. pro Kr. za Nabukodon zora II. s mnogim odlieni Zidovirna odveden u Babil niju. Pete godine -+ izgnanst Bog ga je u jednorn viden pozvao za proroka (kako op suje Ezekielova knjiga) da opomenama i utjehom bio o pomoCi svojirn zatoeenim s narodnjacima. Posebno je n vijestao konaeni pad Jeruz lema kao Bozju kaznu te p vratak u domovinu iz izgna stva i dolazak vrernena sp sa. Djelovao je viSe od 20 g dina. Knjiga koja nosi njego ime punija je videnja od o talih proroekih knjiga: u ra nim izvjestajirna otkriva o Ezekielov poziv (1-3), besje o kazni i sudu nad Judejo (4-24), protiv drugih naro (25-32), poziv na obracenje obecanje buduceg spasenja narod (33-37; videnje polja suhim kostima: Ez 37), pr past -+ Goga (38s) i Bozje Kr ljevstvo u posljednja vrem na (40-48). E. je kao i sasta ljae sveceniekog spisa ( Mojsijevo petoknjiije, -+ Z kon svetosti) navjestite Bozje svetosti. On se otkri

EZEKIEL -

u svojoj nepokolebljivoj naklonosti prema izr. narodu (usp. Ez 11,20), ciji se spas unatoc svim grijesima ostvaruje povratkom u domovinu (usp. Ez 16,55). Slika je toga novi hram (Ez 40ss) i novo bogostovlje po kojem se na pravi nacin slavi J ahvina svetost usred njegova naroda (Ez 37,27). I kad se E. nada onome sto je nedohvatno, njegove se slike ne mogu oznaciti naprosto kao »mesijanske« (usp. Ez 17,22ss; 34,23s; 37,24s). Prijeporno je da li je EzekieIova knjiga jedinstveno djelo (s preradbama) iIi je zbirka sastavljena od viSe Ezekielovih izreka, odn. izreka drugih proroka, iIi je E. uopce nije napisao. Neki dde da je barem neko vrijeme E. djelovao u J eruzalemu. ali ne u izgnanstvu. -+ Septuaginta donosi bitno kraCi Ezekielov tekst nego hebr. predaja. EZEKIJA (Hiskija; »Jahve je moja snaga«) Kralj -+ J. judo kraljevstva (721-693. pro Kr.). Najprije neutralan prema Asiriji, a kasnije se povlaci iz jednog saveza protiv Asirije (711. pro Kr). Nekoliko godina kasnije ipak se konacno okrenuo protiv te sileo Jeruzalem je bio opsjednut. E. se nije predao, hrabrio ga je 1zaija (usp. 1z 36s), a asir, se kralj morao hitno povuCi (posast u vojsci ?) (Ezekijin danak, ogranicenje njegove vlasti na sam Jeruzalem). Za vrijeme E. valjda je sagraden ribnjak

EZRA

SHoe. E. je provodio i b gostovnu obnovu: unistio »mjedene -+ zmije« i uklon -+ »uzviSice« ne sarno bore se protiv idolopoklonstva n go radi stvaranja srediSnj bogostovlja u Jeruzalem Predaja ga hvali (2 Kr 18,3). EZRA Knjiga Ezrina tvori je zajedno s knjigom -+ Neh mijinom prY. jedan spis k nastavak -+ Ljetopisa. Knji su najprije odvojene u gr rkp. a tek u 15. st. p. Kr. pr uzeto je to i u hebr. Biblij Knjiga E. prikazuje povrat Zidova iz -+ izgnanstva u J ruzalem na temelju -+ Kiro edikta (538. pro Kr.; Ezr 1ponovnu gradnju Hrama (3povratak jos jedne skupi prognanika pod vodstvom koji se zalagao za oddavan Mojsijeva zakona, nar. u b gostovlju, i poduzimao mje protiv mjesovitih brako -+

(7-10).

Svrha je spisa ponovna usp stava zid. zajednice, njezi Hrama i Grada kao ispunj nje starih Bozjih obecanj Sada pocinje novo razdobl za Bozji narod. Spis je s stavlien oko 300. pro Kr. U kladenje kronoloskih podat ka kod E. i Neh zadaje t skoee koje do sada nisu rij sene. Prijeporno je sto k E. treba misliti pod rijec »zakon«. 1sto se tako vrijem Ezrina povratka u J eruzale razlicito odreduje, ali je to 10 barem oko 1 st. prije s stavljanja Ezrine knjige.

F FACEE -+ Pekah FACEJA-+ Pekahja FANUEL-+ Penuel FARAN -+ Paran FARAON (hebr. rijec za ego »velika kuca«) Naslov ego kraljeva. Zadatak im je bio da ispunjaju naloge bozanstva a i sami su bili smatrani bozanstvima. U SZ poimence se spominju: SiSak (950-929. pro Kr.; 1 Kr 14,25), Tirhaka (689-663. pro Kr.; 2 Kr 19,9), Neko II. (609-593. pro Kr.; 2 Kr 23,29) i Hofra (= Apris, 588-569. pro Kr.; Jr 44,30). Ne donose se imena F. u doba Abrahama (Post 12,15-20), Josipa (Post 40s; 47), -+ izlaska iz Egipta (Izl 1; 8; 5,15), zatim u doba Davida (1 Kr 11,18-22), SaIomona (1 Kr 9,16.24) i Jeroboama (1) (1 Kr 11,40; valjda SiSak, v. g.). U NZ govori se o F. u vezi s Mojsijem i Josiporn (Dj 7,10.1321; Heb 11,24) te kao 0 orudu Bozjeg spasiteljskog nauma (Rim 9,17). FARIZEJI Vjerska skupina-+ Zidova koja se nikad ne spominje u SZ, ali zato cesto u NZ. Naziv «F.« tumaci se najveema kao »odvojeni« (od svega »necistoga« u smislu njihove stroge vjemosti Zakonu ili od nekog polito usmjerenja?). Nejasno je podrijetlo tog pokreta. VeCinom se drZi da su nasljednici -+ Hasidejaca (Asidejaca, 1 Mak 2,42). Prema-+ Josipu Flaviju postojali su vee 150. pro Kr. U doba kraljice Aleksandre (76-67. pro Kr.) F. su zadobili vodeei utjecaj u zidovstvu i davali mu stoljeCima svoj pecat. F. (za razliku od sveeenickog sloja -+ saduceja) nisu bili sve-

cenici. Zbog svog poznavan Zakona ufivali su medu n ukima velik ugled i zbog to su cesto bili smatrani vod rna bespravnih. Njihova n stojanja nisu bila polit., v relig. naravi. Naspram drla zastupali su srednji prav nasuprot -+ zelotima. U njih vu tumacenju sz. -+ Zako najveCi je ideal bio posvem dosIovno ispunjavanja Zak na. Nebrojeni propisi koji nastali u usmenoj pred imali su istu vrijednost kao pisani zakon. Za razliku saduceja F. su branili usk nuce od mrtvih i opstojno andeoskog svijeta. U Ev-a raz »F. i pismoznanci« ugla nom oznacuje srodnu sku nu (npr. Mt 5,20; 12,38; M 7,5; Lk 5,30). Ev-a podvrgavaju o~troj k tici farizejski nacin mmjen i njihov zivot: Isus zigo~e n hovu oholost (Lk 18,10-1 gramzljivost (Mk 12,40), cas hleplje (Mt 23,5ss) i prijetvo nost (Mt 15,3-7). Zbog svo uskogrudne vjemosti Zako i revnosti za odrlanje pos jeeega, F. i pismoznanci odb cili su Isusa jer je za se tvrdio da je on iznad Zako i da donosi novu poruku Bogu (usp. Govor na gori, M 5ss; Mk 2,724; 3,6; 8,11; 11,1 12,13). Zajedno s -+ »velik sveeenicima« zakIjucili su u ti Isusa (Mt 26,3; "Mk 14,53-6 testo se F. prikazuju kao Isusovi protivnici, a da se spominje njihova (pretjeran revnost za ustanove i njiho relig. djela. -+ Usporedba 0 i cariniku (Lk 18,9-14) gu svoju izraZajnu snagu ako ozbiljno ne uzmu djela F relig. niStavnost -+ carinika.

FEBA -

FEBA (»Cista«) Krscanka obracena s poganstva, sluzbenica zajednice u Kenhreji (predgrade -+ Korinta). Pavao je preporucuje zajednici u Rimu (Rim 1,16ss). Njezino spominjanje zapravo upucuje na -+ sluienje :lena u prvim krsc. zajednicama. FELIKS (= Antonius Felix) Skorojevic, slobodnjak cara -+ Klaudija ciji je utjecajni liubimac bio brat Feliksov. 52-60. p. Kr. F. je bio rim. namjesnik (prokurator)u Judeji. U drugom je braku zivio s Druzilom I, najmladom l\cerkom kralja Agripe (-+ Herod [7]). F. je dao ukloniti -+ velikog svecenika. Unatoc ostrih protumjera sirilo se nezadovoljstvo za vr. njegove korumpirane i cinicne uprave. PavIa su doveIi pred F. Ovaj je oklijevao s postupkom protiv njega. Nisu ga podmitili da oslobodi PavIa (Dj 24). FENICIJA Obalni pojas na Sredozemnom moru, z. i jz. od Libanona. Brojne rijeke i potoci presijecaju to podrucje i oteiavaju promet medu gradovima. Prirodna prometna veza jest more. Stoga je povijest F. zapravo povijest gradova-drlava ( -+ Biblos, -+ Sidon, -+ Tir, -+ Ugarit). F. je domovina dvaju slovCanih pisarna (-+ slovo): alfabet klinova pisma u Ugaritu i kurzivno pismo Biblosa. Vrhovno bozanstvo F. jest bog stvoritelj El. Pojarn F. dolazi sarno na nekoliko mjesta u SP (kasniji spisi). Helen. naziv F. u vezi je s gre. phoinix (= crveni grimiz) (-+ Kanaan). Prema Post 10.15 Fenieani su Semiti. Isus je posjetio predio Tira i Sidona. Pavao je prosao kroz F. (Dj 15,3) i ladom pristao u Tir (Dj 21,3).

FILEMON

FEST (= Porcius Festus) -62. p. Kr. rim. namjes (prokurator) koji je nasto oko pravice i vjemosti d nostima. za razliku od s predsasnika -+ FeIiksa. Dao izvesti -+ PavIa pred sebe; duCi da se ovaj pozvao cara, morao ga je poslat Rim i nije ga sam mo osloboditi u -+ Cezareji. FILADELFIJA (nazvana rna Philadelphos = ljubi brace). Naziv mjesta: 1. -+ Raba. 2. Grad u -+ Lidiji (Mala ja). Njemu je upravljeno no od pisarna sedmorim C varna u Otk (3.7-13) koje h Ii njegovu vjemost. FILEMON Bogat krsca u -+ Kolosima eijeg je odb log roba Onezima Pavao ratio u Rimu i vratio ga s smenom preporukom (-+ slanica Filemonu) (usp. 4,9).

..c. Genezareesko ;:{ jezero

Polozaj Fenicije

90

FILIP -

FILIP (»ljubitelj konja«) Cesto vI. ime, npr: 1. F. II. Makedonski (-+ Makedonija), otae -+ Aleksandra Vel., spominje se u 1 Mak 1,1. 2. F. V. Makedonski, spominje se u 1 Mak 8,5 zbog poraza u borbi s Rimljanima. 3. Sin -+ Heroda (1) i Kleopatre, cetverovlasnik pretezno pogan. podrucja Itureje, Gaulanitide, Trahonitide i Bataneje (4-43. p. Kr.) (Lk 3,1). Kod Mt 16,13 spominje se-+ Cezareja Filipova koju je on sagradio. -+ Saloma. 4. F. Herod, sin -+ Heroda (1) i Marijamne II; ozenio je Herodijadu koja je kasnije zivjela s Antipom. Spominje ga Mk 6,17s; zivio je i umro u Rimu. 5. -+ Apostol (Mt 10,3) iz Betsaide (Iv 1,44); -+ Natanael; -+ Ivanovo Evandelje govori 0 njemu prilikom umnazanja kruha (Iv 6,5.7), zatim kao 0 posredniku izmedu -+ pogana i Isusa (Iv 12,21s) te konacno u opisu -+ Vecere Gospodnje (Iv 14,8s). Navodno je dje· lovao u Palestini i Frigiji, bio ondje razapet i kamenovan. 6. Jedan od »Sedmorice« u prvoj zajednid (Dj 6,5; -+ dakon). Prema Dj 8,5.6.12.13 djeIuje u Samariji, prema 8,26-40 obraca dvorjanika kandake etiop. kraljice, te djeluje u": Asdodu. Prema Dj 21,8 otac cetiriju neudatih kceri, obdarenih prorockim darom, zvan Evandelist. FILIPI Grad u i. Makedoniji. Tu je Pavao prvi puta 51. p. Kr. propovijedao na evrop. kopnu i utemeljio zajednicu IOj 16,12-40) s kojom se uviick osjecao usko povezan (Fil 1.75; 4,10-18); -+ Poslanica Filipijanima.

FIl.ISTEJCI

F. su 31. pro Kr. zadobili od Rima narocita prava (ius Ita licum) te su 50. p. Kr. bil znacajan vojnicki i trgovack grad. StanovniStvo, koje je bi 10 mjesavina ital. doseljenik odn. legionara, Makedonaea dr., osjecalo se kasnije Rim ljanima (Dj 16,21). Zid. je za jednica bila mala i nije ima la vlastite sinagoge (Dj 16,13) FILIR -+ kovani novae FILISTEJCI Ahajska skupin -+ naroda smora koju su dor ska plemena protjerala s Egej skog mora (SP spominje Kre tu kao domovinu F.: Am 9,7 Sef 2,5) te su morem i kopnom prodrli prema I. Faraon Ram zes III. odbija ih s granic ego kopna, ali ih naseljava n obalnim predjelima Kanaan i upotrebljava kao placenike F. se osamostaljuju, sacinja vaju vladajuCi sloj gradov -+ Gaze. -+ Askelona, -+ Asdo da, -+ Ekrona (= Akarona) i-+ -+ Gata. 0 prvom sukobu iz medu izr. plemena i F. izvje stavaju Sud 4-5. Sisera je za cijelo bio filist. gradski knez Na svrsetku razdoblja sudac F. imaju prevlast na kan. rav nicama. Nakon pobjede ko -+ Afeka (1050. pro Kr.; usp 1 Sam 4) postaju gospodari Z Jordanije, a prodorom prem silu zaposjedaju i gorsko pod rucje sto su ga nastaval plemena. U -+ Gibei je sjedist filist. upravitelja. - U takvo nevolji plemena biraju -+ sau la za vojskovodu. Svojim voj nim uspjesima nije izvojeva nijednu pobjedu. Poginuo j u boju protiv F. kod brda-+ Gilboe. David. koji je dota bio filist. vazal, postaje kra Ijem -+ Judeje. On konacn pobjeduje F. Njegove uspje he (2 Sam 5,17; 8,1) safim izvjestaj 1 Sam 17 u slid po

FILISTEJCI -

GABRIEL

91

Ipak su se filozofski izrazajni oblici odmah prihvacali, kao npr. stoieki oblik rasprava (puku razumljiv govor koji se sastojao od izmisljenih pitanja, prigovora itd.). -+ mudrost. FRIGIJA Podrue.ie u Maloj Aziji s vaZnim putovima i gradovima' (npr. mjesta u kojima su osnovane prve krsc. zajednice -+ Laodiceja, -+ Kolosi, Hijerapol; usp. Kol 4,13). Nekadasnje frigijsko kraljevstvo u 6. st. pr. Kr. dolazi pod perz., a u 2. st. pro Kr. pod rim. vlast. Od 200. pro Kr. u F. se naseljava.iu Zidovi (kovani novae sa slikom potopa). Dosta su bili rasireni frigijski kultovi (Kibela = »velika majka«). Pavao je propovijedao u F. (Dj 16,6; 18,23).

bjedonosnog dvoboja S Golijatom. I u samoj Davidovoj tjelesnoj strazi nalazili su se F. Na to smiera spominjanje Kerecana i Pelecana (2 Sam 8,18). U vriieme rasejepa kraljevstva viSe je puta dolazilo do borbi s F. (1 Kr 15,27; 16, 15; 2 Kr 18,8; 2 Ljet 21,16; 26,6s; 28,18). Asirci viSe puta napadaju Filisteju. Podlozio ju je -+ Sanherib. Pod -+ Esar Hadonom Filisteja je asir. pokraiina. Nakon upada -+ Nabukodonozorove vojske F. nemaju viSe nikakvu polito ulogu. Doduse, vojska iz Filiste.ie bori se protiv Makabejaea (1 Mak 3,41). Sir 50,25s govori 0 neprijateljstvu izmedu Zidova i stanovnika filist. priobalne ravniee. Prema F. obecana zemija zove se -+ Palestina. FILON ALEKSANDRIJSKI -+ helenizam FILOZOFI Jedva da u SP susrecemo »visoku filozofiju«. Dj opisuju kako epikurejski i stoieki F. nisu ozbiljno shvatili PavIa (17,18). Mudrost svijeta ne vodi Kristu (1 Kor 1,18-31). Odnos izmedu krscanstva i filozofije dugo je vremena bio dosta napet (-+ gnoza).

Polozaj Frigije

G GABAEL (»uzviSen je Bog«). Rodak -+ Tobijin kod kojega je ovaj prema Tob 1,14 pohranio svoju gotovinu. Tobija daje u zadacu svome sinu da novae donese natrag. To je povod njegovu putovanju. GABATA (»uzvisina«) Gradski predio u Jeruzalemu, koji Josip Flavije naziva Gornji grad, s velikim poploeenim trgom (odatle gre. litostrotos = »ka-

meni plocnik«, Iv 19,13) i negdasnjom Herodovom palaeom koja je slufila -+ Pilatu kao slufbeno sjediSte u Jeruzalemu, kao -+ pretorij (sudniea, Mk 15,16). GABRIEL (»Bog je jab iIi »eovjek Bozji«) Andeo koji prema Dn 8,16; 9,21-27 tumaCi proroku videnje ovna i jarea i znaeen.ie sedamdeset godina. Prema Lk 1.11-20 navijesta

92

GABRIEL -

GALILEJSKO JEZERO

-+ Zahariji rodenje Ivana -+ Krstitelja, a prema Lk 1,26-38 navijesta -+ Mariji rodenje Isusovo. GAD Ime: 1. Izr. pleme, prema Post 30, 9ss potjece od jednog JakovIjeva sina, moralo se odupirati vojnom pritisku (usp. Post 49,19; Pnz 33,20s; 1 Ljet 12,8). Zaposjelo je kraj i. od Jordana. G. je bio oko 840. pro Kr. ponnen od Hazaela iz Damaska (-+ Jehu) (2 Kr 10,33). Kasnije je presao u Amonce (Jr 49,1). Obeeano mu je da ee u posljednja vremena opet zadobiti mjesto medu izr. plemenima (Ez 48,27; usp.Otk 7,5). 2. Bog sreee. Da osiguraju njegovu naklonost, mnoga imena mjesta imaju u svom sastavu »G.«, npr. Baal-Gad (JS 11,17). 3. Savjetnik i vidjelac Davidov prema 2 Sam 24,11-15. Prerna 1 Ljet 29,29 sastavljac jedne »povijesti kralja Davida«, prema 2 Ljet 29,25 organizator bogosluzja. GADARA (hirhet umkes iii mukes) zvao se grad u kraju i. od Jordana (ji. od Genezaretskog jezera) koji je pripadao -+ Dekapolisu. Izvjestaj 0 iscjeljenju dvojice opsjednutih, koje je izveo Isus (-+ cudo), smjesta Mt 8,28-34 u okolieu toga grada. -+ Gerasa. GALACANI su naslovnici -+ Poslanice Galaeanima. Oni su krse. stanovnici pokrajine Galacije, ponajviSe Kelti koji su se od 278. ·pr. Kr. doselili u Malu Aziju. Nasuprot toj »sj.-galaeanskoj« teoriji jos se pokatkad zastupa »j.-galaeanska« teorija prema kojoj bi oni bili krse. stanovnici rim. provincije G., kojoj npr. pripadaju Likaonija i Pizidija

GALILEJA (od hebr. galil krug?). Kraj z. od -+ Gene retskog jezera i -+ Jorda Dobar pregled polozaja G. je karta uz natuknicu-+ Pa stina (ipak ne oznacuje u i nz. tekstovima G. posve i podrucje). Vjer. se vee Sa mon morao odreei jednog jela G. (1 Kr 9,11). Zid. stan nistvo, koje je jos preost u G. poslije -+ izgnanstva, liko se stopilo s neZidovsk pucanstvom da su u vr me -+ Makabejaca preost Zidove preselili u Judeju Mak 5,23) i da se moglo go riti 0 »G. poganskoj« (Mt 4,1 Konacno je G. postala dio k ljevstva -+ Herodova (1) ( -4 pro Kr.), a zatim prip njegovu sinu Herodu An (4. pro Kr.-39. p. K.). U nje vo su yr. djelovali Ivan Kr telj (Lk 3,1) i Isus (usp. 1,14//). Isus potjece iz -+ Na reta u G. ramo se govor posebnim narjecjem (Mt 73). Zakonu vjerni krugov Jeruzalemu malo su cijen stanovnike G. (usp. Iv 7,4 G. ie bila srediSte pokr -+ zelota. Poslije konacnog zorenja -+ Jeruzalema G. staje srediStem rabinske u nosti (-+ Tiberijada). GALILEJSKO JEZERO -+ nezaretsko jezero

(v. s1.).

Polozaj Galaciie

GALION -

GALION Rim. politicar, brat filozofa Seneke koji je odgajao Nerona. Neron je obojicu prinudio na samoubojstvo (66. p. Kr.). Prema Dj 18,12-17 htjeIi su Zidovi optuziti PavIa pred rim. namjesnikom (prokonzulom) Ahaje, koji ih je odbio i pristao da se izudara nadstojnik sinagoge. Taj je namjesnik bio G. Na jednom natpisu u Delfima spominje se G. kao prokonzul Ahaje. Prema tom podatku, bilo da ga smjestimo u 51/52. p. Kr. iii 5.z;53. p. Kr., odreduje se i godma spomenutog dogadaja i drugih opisanih zbivanja u zivotu apostola PavIa. GAMALIEL (»dobro mi je ucinio Bog«) Ime nekih pismoznanaca, prije svega: G. St., prema Dj 22,3 ucitelj apostola -+ PavIa. Prema Dj 5,34-39 on smatra postupke protiv krscana suviSnim, na sto su Petar i I van pusteni na slobodu. U zid. predaji smatra se cuvenim pismoznancem. Postoje i krsc. legende 0 G. Njemu se pripisuje i jedno apokrifno Ev. GARIZIM (Gerizim; dzebel et-tOr) Brijeg (868 m) jz. od -+ Sekema. Prema Pnz 11,29' 27,12 (usp. JS 8,33) brdo blaga: slova. Na njem se nalazio hram -+ Samariianaca koji je razorio -+ Makabe.iac I van Hirkan 107. pro Kr. On je drfao ~akonitim sarno bogoslufje u .leruzalemskom hramu. Koliko je nevazno to pitanje za krscane pokazuje Iv 4,19-24. Jos danas mala samarijanska za.iednica slavi svake godine blagdan Pashe na G. GAT (»tiiesak«) Naziv starog k~n. grada koji spominju vee pIsma iz -+ Amarne. Prijepora? ,.ie njegov geografski polozaJ. Prema JS 11,22 nastavali

GAZA

Ovaj je natpis pronai1en u D fima i sadrzava ime »Galion

su ga Anakovci (usp. 1 Sa 17,4: G. je bio domovina Golijata). Prema JS 13,3 b je srediSte saveza od p filist. gradova. Prema 1 Sa 21,11 kralj G. bio je gosp dar -+ Davidov dok je ovaj j bio zapovjednik jednog odr da placenika. G. je zacije vee David prikljucio podru ju svoje drfave (1 Ljet 18, Kasnije je G. pripadao ASd du (usp. 2 Ljet 26,6). 711. p Kr. osvojio ga je -+ Sargon

GATANJE kao oblik -+ prazn vjerja jest pokusaj da se osv jetli tama covjekove buducn sti. Pri tom se ono sluZi np promatranjem oblaka (p 18,10; Jr 27,9), astrologijo (Dn 2,27), promatranjem zrt va i motrenjem jetre ( 23,4; Ez 21,26), -+ dozivanje mrtvih (2 Sam 28,3-17) i sp vanjem na grobovima kako se od mrtvaca doznala budu nost (Iz 65,4). Unatoc izric zabrane (Pnz 18,9ss) u Izrae se gatalo (2 Kr 17,17). I N ustaje protiv G. (Dj 16,16).

GAZA (»Jaka«?) Stari ka grad, vafno trgovacko sred ste i utvrdeno pogranicno mj s~o.,na putu izmedu Egipta Sm.le. Faraonu Tutmozisu II (1504-1450. pro Kr.) G. je sl Zil~ kao polaziSte za njego vOJne pohode na Palestinu/S

94

GAZA -

riju. G. se spominje u pismirna iz -+ Amarne. U 13. st. pro Kr. G. je filist. grad. Salomon i -+ Ezekija bore se za posjedovanje G. (1 Kr 5,4; 2 Kr 18,8). Za -+ Tiglat-Pilesera III. (745-727. pro Kr.) G. dolazi pod Asirce, a za faraona Neka II. (609-593. pro Kr.) pod Egipcane (Jr 47,1.5). 539. pro Kr. opsjeda je Kambiz, osvaja i prikljucuje perz. carstvu. Oko 332. pro Kr. opsjeda je i zauzima Aleksandar Vel. (usp. Zah 9,5) i G. postaje helen. {-+ helenizam). Za Pompeja G. postaje slobodni grad. Prema Di 8,26 ona lefi na putu kojim je iSao etiop. dvoranin. Jos i danas ima stratesku vaZnost. GEBA (»humak«, dzebii c) Mjesto oko 10 km sj. od Jeruzalema; prema 1 Sam 14 odatle je-+Jonatan poduzeo svoj jznenadni napad i tako nanio poraz -+ Filistejcima. Nakon -+ rascjepa kraljevstva G. utvrduje kralj -+ J. judo kraljevstva (grad na sj. granici; usp. 2 Kr 23,8). GEBAL -+ Biblos GEDALIJA (»velikim se pokazao Jahve«) 1. G. potjece iz jedne cinovni.eke obitelji. G. 586. pro Kr., nakon osvojenja Jeruzalema (-+ izgnanstvo), Nabukodono.zor II. postavlja ga za upravitelja, ali je poslije dva mjeseca ubijen. Bio je blizak -+ Jeremiji (Jr 40,5s). 2. Drugi G., sin Pashurov, bio je odlucan protivnik Jeremijin (Jr 38,1-6). GEHENA (aram. ge-hinnam, hebr. ge-hinnom) Izv. ime za dolinu Hinom, jz. od Jeruzalerna, potom naziv za mjesto admazde i kazne. Prema 2 Kr 16,3; 21,6; 23,10 dolina Hinom

GENIZA

srediste je stovanja Moleka (-+ Moloh). Zbog njega ce Bog kazniti narod a dolina Hinom prozvat ce se dolinom klanja (Jr 7,31-34). Zaciielo na tu dolinu misli i Iz 66,22-24: to ce biti mjesto konacne propasti. Pojam G. odvaja se konacno od predodibe doline Hinom i dijelom se poistovjecuje sa seolom (-+ Podzemlje). Prema iid. tekstovima 1. st. p. Kr. gresnik nakon smrti odlazi u G. U NZ G. (u hrv. prijevodu: pakao) isto se tako pojavljuje kao mjesto vjecne kazne (Mk 9,43.45.47 i c.). Posljednji se sud kod Mt 23,33 opisuje kao osuda paklena. GEMARA -+ Talmud GENEALOGIJA -+ rodoslovlja GENEZA -+ Postanak GENEZARETSKO JEZERO 1. G. j. (= Galilejsko jezero kod Mk 1,16//, Tiberijadsko jezero ,[-+ Tiberijada] kod Iv 6,1; vidi kartu uz natuknicu -+ Palestina) ima oko 150 km2 povrsine; najveca mu je duzina 21 km, najveea sirina 12 km; dubina usred jezera 42-48 m. Nalazi se 208 m ispod morske razine. Kroza nj protjece rijeka -+ Jordan. Ima cistu, sIatku i ribom bogatu voduo Klima je topla, oluje na jezeru nisu rijetke (usp. Mk 4,37/1). Na G. j nalaze se sredista Isusova djelovanja. -+ Kafarnaum. 2. G. j. okruZuje uski pojas obradive zemlje. Sarno je kraj zvan Genezaret (el-ghuwer), jz. ad jezera, vrlo plodan (naplavina) te je bio gusto naseljen. Prijepomo je sto znaci upo treba naziva »Kineretsko jeze ro« (npr. IS 13,27). GENIZA Prostorija uz sina gogu gdje su Zidovi pohranji

GENIZA -

vali svitke Pisma i druge posvecene predmete koji su postali neupotrebljivi za bogosluzje. Nakon nekog vremena nakupljeni su se predmeti zakapali na nekom groblju. Sacuvao se saddaj G. u starom Kairu, istrazen 1896. Pri tom su otkriveni mnogi rkpi bibl. i nebibl. knjiga a medu ostalima ulomci hebr. teksta knjige -+ Sirahove.

,

.

GERAR Grad na J Palestme. Njegov kralj Abimelek nav. je suvremenik Abrahamov i Izakov, no u Post 26.12-31 naziva se Filistejeem. G. tek za -+ Ezekije ulazi u sastav Jud. kraljevstva (1 Ljet 4,39s). Prijeporan je polozaj tog mjesta. GERASA (dzeras) Naziv grada u predjelu i. od Jordana, koji je pripadao -+ Dekapolisu. Nalazi se oko 40 km (zracne linije) j. od -+ Gadare. Zaeije· 10 ga je osnovao Aleksandar Vel. Vecina znacainih rim. rusevina (zidine, hram, kupke i dr.) potjecu iz 1. i 2. st. p. Kr. "Geraski« u Mk 5,1 zacijelo ima znaciti »gadarski« iIi »gergeski«. GERIZIM -+ Garizim GERsON (»zvonac«, »praporae«) Prema Izi 2,22; 18,3 sin -+ Mojsijev. U puckoj predaji njegovo bi ime znacilo: »Bio sam gost (ger) u tudoj zemlji«. GEsUR Malo aram. kraljevstvo, i. od Genezaretskog jezera. Odatle potjece Maaka, kCi kralja Talmaja, zena Davidava i majka AbSalomova (2 Sam 3,3). Stoga Absalom nakon ubojstva svog polubrata Amnona bjezi u G. (2 Sam 13,37). GETSEMANI (»tijesak za ulje«) Mjesto na -+ Maslinskoj gori (prema Mk 14,32; Mt 26,36; Iv 18,1 vrt-imanje) gdje

GIBEA

se Isus u smrtnoj tjesk molio i bio uhicen (Mk 14 -50//) Prijepomo je gdje tocno nalazio.

GEZER (»omedeni kraj«) G na J Palestine, na karav skam putu iz Egipta pre S. Zauzeo ga je i utvrdio T mozis III. (1504-1450. pro K U vr. -+ Amame nezavisan Unatoc IS 10,33; 16,3; 21,21 raelci ga nisu nikada zauz Jedan ego faraon dodijelio je -+ Salomonu kao miraz ovaj ga je utvrdio (1 Kr 9 -17). Nakon rasejepa kralj stva razoren. 734. pro Kr. p asir. vlascu. U vr. makabejs ratova oko njega su se vo zestoke borbe (1 Mak 9 13,43). Pri raznim iskapanji od 1902. pronadeno je k svetiste, kraljevsko grob utvrde iz broncanog doba, lomonova gradska vrata i dine, »ratarski kalendar« st. pro Kr.) i glineni crije natpisom iz samih pocet abecede (-+ slovo).

GIBEA (»uzvisina«) Naziv koliko pal. gradova i sela dignutih na uzvisinama. N vaznije mjesto: G. u Ben minu (takoder: G. saulov naseljena najkasnije u do -+ osvajanja zemlje, a u sudaea razorena (Suci 20 -48). Kasnije sjediSte filist. mjesnika (1 Sam 10,5; 13 rodno mjesto -+ saulovo k je osvojio -+ Jonatan (1 S 14). Mjesto je bilo saulo prijestolnica, ovdje je podi utvrdu. Kad je prijestolnic postao Jeruzalem, G. je iz bila svoje znacenje. U 8-6. pro Kr. ona je vojno vanj utvrdenje i straZarnica Je zalema protiv asir. pokraj Samerene (-+ Samarija). Pre da ju je 597. pro Kr. -+ bukodonozor II. mozda ra

'96

GIBEA -

GILGAMES

rio, ipak G. u 6. st. pro Kr. do- rini poistovjeeuje s Nilom 'Size svoj najveCi opseg. To 2. Nepresusivo vrelo u do naselje nestaje oko 500. pro Kr. Kidron kraj J eruzalema, -GIBEON (»mjesto na brezulj- nasnji Marijin zdenac ji. ku«, ed-dZib?) Stari kan. grad; grada. prv. ga nastavaju Rivijd (JS GILBOA (dzebel fukuca) 9,1; 11,19) koji su se prema JS izdanak gorja Efrajim iz 9 za vrijeme osvajanja zemlje du ravnice ~ Jizreel i udo lukavstvom domogli ugovora -+ Bet-Seanske. Tu je pob s Izraelom, te su za kaznu od- dio -+ Gideon (Sud 7,1-22 redeni za drvosjece i vodo- -+ Saul i njegovi sinovi u nose. Sve do Salomonova vre- s Filistejdma izgubili bit mena G. je bio bogostovno zivot (1 Sam 31; 2 Sam 1 srediste i driavno svetiSte (1 GILEAD Brdovit kraj i. od Kr 3,4-15). Prilikom iskapanja dana. Ime je na pucki n 1956. g. nadeno je uz zidine protumaceno u Post 31,4 17 rucica od vrceva s utisnu- kao galced (»kamenje svj tom oznakom »G«. canstva«). Dolazi zapravo 'GIBETON (tell el-meliit odn. rijeci koja znaci »biti opo mozda oznacuje brdsku ciikir) Prema JS 19,44 (usp. H 21,23) filist. grad koji je za se tos. Prv. se G. nazivalo je prisvajalo pleme Danovo. Ipak brdo juzno od -+ Jaboka, je za Zimrija (886. pro Kr.) G. nije i njegova okolica ( !bio bezuspjesno opsjedan (usp. lOs), najzad podrucje na njeno Izrae1cima i. od ~ 1 Kr 16,15.17). dana. Pri osvajanju ze -GIDEON (»ozlijeden u ruku«?) prodor plemena u G. spom Kod Sud 6,11-8,35 pripovijeda 32,39-42. To se odra se 0 pozivu i djelima G. Po Br jos i kod Br 26,29; JS 17,1, tom izvjestaju on postaje ~ se G. pojavljuje kao sin -+ sudac i oslobada Izrae1ce od kirov i unuk ~ Manaseov midjanskog pritiska. Rodom vratak u G. kod Mih 7,1 je iz Ofre Manaseove. Pojedi- znak je spasenja. G. je do ne zgode 0 G. takot1er su bo- vina -+ Jiftaha (Sud 11 :gostovne etiologije, a odnose -+ Ilije. U jednom pogra se na oltar u Ofri na koji je nom mjestu Gileada -+ J 'G. postavio svoj ~ efod (Sud je bio izabran za kralia. 8,27). Prema Sud 6,25-32 uklonio je G. iz Ofre stovanje GILGAL (»krug«) Naziv Baala, pa se zbog toga zove i sta, npr: Jerubaal. Zapravo su tu pove- 1. G. i. od Jerihona (H 4 zana dva kruga izvjestaja: u vr. -+ osvajanja zemlje izvjeStaj 0 G. i izvjestaj 0 Je- no bogostovno mjesto s rubaalu. Prema Sud 8,32 on diSnjom (?) proslavom p je otklonio kraljevsku cast laska preko Jordana i o dom (JS 3-4). Prorod ga (~ kraljevstvo). Prema Sud '9,1 njegov se sin zvao ~ Abi- priznavali (Mih 6,5). melek. 2. G., prema 2 Kr 2,1; 4,38 diSte jedne prorocke sk 'GIRON nalazio se valjda u gorju E 1. Jedna od cetiriju rijeka u jim. Edenu koja protjeee kroz djelu zemlju Kus (Etiopiju; GILGAMES ~ izvjeStaj Post 2,13). Ona se vee u sta- stvaranju

GLAD -

GNJEV BOtJI

GLAD--,>-zed GLASNIK Prenosilac usmene iIi pismene obavijesti, u prvom redu za vojnicke iIi polito pregovore (IS 6,25; Suci 9,31; 1 Sam 19,11; 2 Sam 12,27; 18,19-32; 2 Kr 14,8; Iz 14,32). Imao je punomoc zakljuCivati ugovore, tj. u necije ime pravovaljano pregovarati (IS 2; 9,3-15). -+ apostol; -+ andeo. GLEDATI -+ vidjeti, gledati GLUH--'>-uho GNOZA (»spoznaja«) Pokret koji relig. spoznaju smatra bitnom. Ona se stjece intuicijom, prorokovanjem, videnjirna i magijom. Pesimisticki gleda na svijet i ostro ga dijeli od Boga (ucenjem 0 dobrom bogu s jedne strane i 0 zlom tvorcu s druge). Covjek je dospio u ovaj svijet, ali se iz njega i iz tamnice svoga tijela oslobada i biva besmrtan pravom spoznajom. U tom pokretu nailazimo na perz., eg., grc. (platonizam), zid. i dr. shvacanja, kasnije i krsc. Pojedina mjesta u nz. spisima ne obaraiu se toliko na gnosticke, ponajcesce posve izmisljene sustave, nego na njihov temelini stav koji se ne moze pomiriti s prodorom Boga u ovaj svijet, odn. s istinskim --'>- utjelovljenjem (npr. Dj 8,9ss; Simun vracar? Kol 2,8? Iv 1,14? --'>- Ivanovo evandelje, --'>- Judina poslanica, -+ iivot, -+ svjetlo). Pri tom su preuzeti opravdani zahtjevi G. Mnogi apokrifi NZ sastavIjeni su u duhu G. GNJEV BOZJI. SP govori na veoma ljudski naCin 0 Bozjem smijehu (Ps 2,4), Ijubavi (Hos 11,1), radosti (pnz 28,63), mdnji (Am 5,21) i 0 G. B. G. B. proiziazi iz zahtjeva koji Bog kao Sveti postavija pred co-

9

vjeka (pnz 6,13ss). Taj je gnje njegov odgovor na grijesn ponasanje kakvo se oeituje raskidu Saveza (Izi 32; Pn 11,13-17) i odvraeanju od Jah vine spasiteliske voIje (B 11,1; 13,25-14,38). -+ Proroci na vijestaju G. B. kao posljedic prezrene Bozje Ijubavi (Iz 9,7 -20; Jr 4,1-4). Iz 30,27-30 veom slikovito ocrtava G. B. cije s posljedice ocituju u gladi, bo lestima i porazima (Br 12,9s 2 Sam 24,13-27) i zahvaca sv krivce. Prema propovijedanj proroka--,>- Dan Gospodnji na roCit je dan gnjeva Bozjeg Kad se govori 0 G. B. zbo obrednih prestupaka, time s zeli podvuCi Bozja svetost ( Sam 6,19s; 2 Sam 6,6ss). U propovijedi --'>- Krstitelja nav jesta se buduCi sud gnjev (Mt 3,7s) 0 koiem govori Isu u usporedbama (Mt 18,32ss Lk 14,21-24) a koji on izric protiv --'>- demona (Mk 1,25; L 4,41), kao i protiv onih koj ne iele obracenie (Mt 11,20-24 koji su okorjeIi (Lk 15,28) koji ne iskazuju postovanj prema njegovu Ocu (Mt 21,12 23-45). U NZ, kao i u SZ, govo ri se 0 G. B. u sIikama, ka sto su npr. oganj (Mt 5,22; Kor 3,13), casa gnjeva (Ot 14,8.10; 16), tijesak gnjev (Otk 14,19s). Kod -+ PavIa j G. B. objava Bozje -+ praved nosti i --'>- svetosti (Rim 3,5; Sol 1,to) koja ee se na SUdn dan, na dan G. B. (Rim 2,5 ocitovati pred cijelim svije tom. BuduCi da su Ijudi gres nici, podvrgnuti su G. B. (Rim 1,18-3,20). Ipak im se Bog ob raca svojim milosrdem (Rim 9,23). Od G. B. nije mogao spa siti sZ. --'>- zakon (Rim 4,15), ve jedino Isus koji je na seb uzeo grijeh (Iv 1,29; 2 Ko 5,21). Tko se prikIjuci Isus --'>- obraeenjem i -+ vjerom, bi

98

GNJEV B02JI -

ee spasen od G. B. (Iv 3,36; 1 Sol 1,10). GODINA Za zivot Izraelaca najveea prirodna jedinica mjerenja vremena (ponajcesee mjeseceva G. s povremenim prestupnim mjesecom, premo da je poznata i sunceva G.) Glavna godiSnja doba bila su Ijeto i zima (usp. Post 8,22; Iz 18,6). U klimatskim prilikarna Palestine proljeee i jesen nemaju velikog znacenja. -+kalendar. GODISNJA SEDMICA. U Dn 9,24-27 pod »sedmicom« ne misli se 7 dana nego 7 godina. Radi toga u nekim prijevodirna nema »sedmica« vee »G. S«. To bi vjer. znacilo da se ispunjenje ne ocekuje u 70 godina (usp. Dn 2,9; Jr 29,10), nego u 7X70 godina = 70 G. S. kao simbolicki broj za dugo vremensko razdoblje. GOG Predvodnik izr. neprijatelja (Ez 38-39), knez Meseka i Tubala (Ez 38,2). Ti krajevi, koji se jos zajednicki nazivaju zemlja Magoga, nalazili su se zacije10 u Maloj Aziji. G. bi mogao odgovarati lidijskom kralju Gigu (oko 650. pro Kr.). No Ezekiel uopee ne misli na neki pOV. lik. G. je pralik svib izr. i Bozjib neprijatelja. »Poslije mnogo dana« j »poslije mnogo godina« on ee zahvatiti u svjetska zbivanja. Zajedno s Magogom, koji se ovdje personificira, G. predvodi vojsku koju je skupio Sotona (-+ davao) (Otk 20,8). GOL, GOLOTINJA Prema Post 2,25 simbol covjekova prostodusja koje se gubi grijehom (Post 3,7.10). Pojam za Ijudski zivot ukoliko je prolazan (Job 1,21; Prop 5,14). G. oznacuje takoder siromastvo odn. bespomoenost (pnz 28,48) i zbog

GOMORA

toga se osjeca kao sramo (Iz 20,3s; Mih 1,8). Stoga smatra nar. djelom milosr G. zaodjenuti (Iz 58,7; 25,36.43s). G. se osjeea cov koji mora zivjeti u oskud (Rim 8,35; 2 Kor 11,27); G. smatra covjek koji je pr Bogom preuzetan (Otk 3,1 te koji budno ne ceka Gos dina (Otk 16,15). Covjek pred Bogom G., tj. nista moze pred njim skriti (H 4,13). GOLAN Grad i. od Genezar skog jezera. Njegov je po zaj vise nemoguee odrediti. imena G. izveden je naziv k ja Gaulanitida (di.o[iin).

GOLGOTA (Luter ima na Golgatha prema jednoj l inacici) Mjesto Kristova r peea izvan tadasnjih gradsk zidina (usp. Iv 19,20). G. je p znata sarno iz NZ. Mjesto zacijelo dobilo svoj na (»lubanja«) prema izgledu brezuljkaste uzvisine (a ne smislu »gubiIiste« = »stra ste« iIi zbog navodne Adamo lubanje koja bi bila ondje kopana - [Origen]). Priliko gradnje crkve Sv. groba naiS se na mnoge grobove.

GOLIJAT Filistejski »div« megdandZija iz -+ Gata; p rna 1 Sam 17 pobijedio ga i ubio -+ David a prema 2 Sa 21,19 Elhanan. 1 Ljet 2 nastoji uskladiti obje pred je: Elhanan je navodno ub Golijatova brata.

GOMORA -+ Sodoma. Spa medu pet gradova u dol Sidim (Post 14,2); prema Po 19,24ss zbog bezboznosti sv jib stanovnika bio unisten njem i sumporom. Izvjes hoee razjasniti pustos kra oko -+ Mrtvog mora i ujed slikovito pokazati posljed

GOMORA -

GOVOR NA GOR!

grijeha. DrZi se da bi taj grad mogao biti ili sj. (otpr. u telWit ghastll) ili j. od Mrtvog mora. GORGIJA Vojskovoda kralja -+ Antioha IV. Epifana (1 Mak 3,38). GORNJI RIBNJAK u -+ Jeruzalernu. Prerna 2 Kr 18,17 poslanik asir. kralja -+ Sanheriba pozvao je -+ Ezekiju da preda Jeruzalem. Na istom je ribnjaku -+ Izaija bodrio kralja -+ Ahaza na otpor protiv-+ Sirije i -+ Sj. kraljevstva (Iz 7,3ss). GOSPODAR (Gospodin) (grc. kyrios) Tko je necim raspolagao bio je gospodar (npr. Post 24,9): G. zemlje, kralj (usp. 2 Kr 18,27; -+ kraljevstvo) i vrhovni G. zemlie: Bog (1 Tim 6,15). Bog je stvorio Izraela (Iz 43,1) i on je G. cijele zemlje (IS 3,13; usp. Mt 11,25). G. je dakle naslov, ali u nz. vrijeme cesto i puki izraz ugladenosti (ipak rjede nego u drugim jezicima). Za krseane zapravo postoji samo »jedan Gospodin, Isus Krist« (1 Kor 8,6). Bez sumnje Isusa su vee za zivota u nekim prilikama nazivali »G.« (usp. Iv 13,13), osobito njegovi ucenici. Nz. su tekstovi pisani pod dojmom uskrsnog dogadaja: »G.« ovdje takoder oznacuje vee proslavIj7nog Krista (usp. Dj 2,36; Rim 14,9). »G.«, -+ »Mesija«, »Sudac« (-+ ponovni dolazak) pO!1ajcesce ~e ~potrebljavaju u lstom znacenJu. GOSPOD(IN) -+ gospodar GOSPODINOV DAN -+ Dan Gospodnji GOSPODNJA BRACA-+ braca Gospodinova GOSPODSTVA -+ andeo

GOSTOUUBIVOST nar. p zuju -+ nomadi koji su up ni na iskazivanje medus pomoci. Veliko postivan oddalo se i kasnije (Post -8; 19,1-8; Iz 58,7; Rim 1 Tko je putovao, morao s kasnije doba osloniti na G gotovo i nije bilo svra Gost je uzivao pravo uto (Post 19,8). Kao uzor G. trali su se Abraham i Job 31,32). Sam se Bog pok gostoljubivim (Ps 15,1); u canoj zemlji izr. je narod gov gost (Lev 25,23) i toga mora cak i straneim kazivati G. (Lev 19,34). C je na zemlji sarno gos 119,19; usp. 1 Pt 1,1): on smije na njoj smjestiti k bi ona bila njegovo vlasn - manje se misli na o cen zivot. Cak i Isus gostoprimstvo (npr. Lk i preporucuje ga (np 14,13; usporedba 0 v gozbi Mt 22,1-14). G. je m na Sudu (Mt 25,35.43). O imala veliko znacenje u krse. zajedniei (usp. 3 I bila je jedan od oblika d tvornosti. Tudinci, ne gosti, bili s padniei stranih naroda i (Izi 20,10; 1 Ljet 22,2; 8,41s; Neh 9,2; Lk 17,18) cani zapravo nisu viSe tu (Ef 2,19). GOSTOPRIMSTVO -+ ljubivost GOsEN Naziv mjesta: 1. Eg. kraj koji su prema 45,10; 47,11.27 nastavali e1ei. Zacijelo uski plqgni zemlje u wadi tumiTiit, prijestolnice -+ Ramzesa 2. Kan. grad u Judeji (IS 11,16; 15,51). GOVOR NA GORI Veli vor koji Mt stavlja na po Isusova djelovanja (5-7)

100

GOVOR NA GOR! -

Lk 6,20-49 Isus govori s podnozja brijega (»novi Mojsije«, usp. npr. Izi 34,29-32) svemu »narodu«, pri cemu ispusta jedan dio gradiva iIi ga donosi na drugom mjestu. Kako Mt tako i Lk sabiru -+ rijeci Gospodinove, sistematiziraju ih, izabiru, preinacuju (Mt cesto prema pojedinim nazivirna, Lk cesto na teol. temeljirna). G. na g. ne navijesta neko eudorede izabranih, nikakav nov zakonik i nikakav eticki ideal za kojim bi tek trebalo »ponekad« teziti. Vise se opisuje kako izgleda ostvarenje -+ Bozje vladavine (npr. na etickom podrucju) i ujedno dokazuje kako se niti medu krseanima ne moze pretpostaviti da je ta vladavina konacno prisutna. Pojedini krseanin mora se na temelju G. na g. uvjeriti kako je jos daleko od svega toga, kako je na njem da radi na njegovu ostvarenju (-+ etika). Znacajni su dijelovi G. na g. prema Mt-+ blazenstva (5,3-12; usp. Lk 6,20-23), antiteze (»culi ste ... ali ja yam kafem«; 5,21-48),-+ Ocenas (6,7-15; usp. Lk 11,1-4), »zlatno pravilo« (Mt 7,12; usp. Lk 6,31). GRAD Veee utvrdeno mjesto, veeinom zariSte moei, utjecaja iIi bogatstva. SrediSte G. na St. 1. nije bio trg i sl., vee hram bozanstva. Svrha utvrde i palace gospodara G. (odn. kralja) bila je zastita hrama. U podrucju Palestine i i. Jordanije nema mnogo G. kasnijeg, helen. iIi rim. tipa. Prijelaz od posve seoskog u gradski naCin zivota (mnogo prije -+ osvajanja zemlje i u Kanaanu) znaCio je pravi preokret naCina zivota i mislje· nja. I kasnije je G. bio neprijatan -+ nomadima (usp. Post 11,1-9).

GRlJEH

GRADNJA je uglavnom b ovisna 0 izvanizr. (npr. asir., helen.) uzorima. L Redovito se grade pra kutne nastambe (rijetko s se od jedne zajednicke pros rije za covjeka i zivotin jedva koji prozor; vanjsk se stubama penje na ra krov - sobe za boravak, s vaonice, pokatkad koja so ca). 2. Raskosnije su bile pal (nekoliko prostorija koje ruzuju unutrasnje dvoriSte 3. -+ Hram (na St. 1. Ce spojen s vladarskom pa com). 4.-+ grad. 5.-+ grob. GRAMZLJIVOST (ne pos odgovarajuea hebr. rijec) hlepa za tudim imanjem o duje se u -+ Deset zapovij (Izi 20,17; Pnz 5,21); pror se protiv nje bore (Jr 22, ona razara zivot (Izr 1, Imutak ne donosi nikakvu gurnost (Lk 12,15) a stv brige. Teznja za njim je ne sitna. skrtost je kratkovid (Prop 5,9-16). Obozavanje v niStva nadomjestak je relig i zbog toga idolopoklons (KoI3,5). GRCI (He1eni) Vee nekol st. pro Kr. taj izraz ne ozna je sarno stanovnike Grcke, liude odredene kulture i c lizacije (usp. 1 Kor 1,22; -+ lenizam; suprotno tome: b bari Di 28,2 i zidovi Iv 7, U krse. zajednici nema ni kve razlike izmedu G. i zid (Gal 3,28). GRIJEH. SZ i NZ nisu raz nikakvu sustavnu nauku 0 ali 0 njem govore na najra citije naCine. Prema Post G. se prikazuje kao prijes Bozje zapovijedi, on uzrok podvojenost izmedu Bog

GRIJEH -

njegova stvorenja kao i ~ smrt te sprecava dovrsenje stvaranja. G. postaje moc. ~ Zlo u svijetu nije djelo nekog bozanstva, vee ga ljudi uzrokuju. Prapovijest ljudi ponavlja se u zivotu pojedinaca. To je iskustvo u SZ izrazeno kod Iz 59,2 (G. kao zid izmedu Boga i cov.ieka); 2 Sam 12,7.9.10 (G. kao nezahvalnost i prezir Boga). ~ Sinopticka Ev-a ostaju kod sz. shvacanja. Ona sarno ondje govore 0 G. gdje je ujedno rijec 0 pokori i ~ obraeenju covjeka Bogu (npr. Lk 5,8; Mk 10,18). Prema Mk 8,38 ljudi su zao i preljubotvoran narastaj; zbog G. svi su ljudi podlegli smrti (Lk 13,3.5). sire gledanje nalazimo kod Iv. G. ispunja svijet ~ tamom (Iv 1,5). Svijet postaje zao zbog odbijanja Bozje rijeci (Iv 1,11; 8,23; 9,39). Svijet zivi u G., ali za to nema nikakve isprike (Iv 15,22s). Prvotni je G. nevjera (Iv 16,9). Pavao: pozivajuCi se na Post 2-3 u Rim 5,12-21 ocrtava G. kao nadosobnu i pretpovijesnu moc. ~ Adamovim prijestupom G. je prodro u ~ stvorenie a po G. smrt. Oboje se dozivljava kao temeljno zlo (Rim 6,23). Ljudski je rod upao u G., a ne tek covjek pojedinac; covjecanstva je u G. suodgovomo s Adamom. Ipak, unatoc tome ne moze se iz Rim 5,12d izvesti misao 0 iskonskom grijehu, kako se to Cini nakon Augustina (»pad u G.«). G. doduse ima svoj izvor u Adamu; ipak, ljudi koji zive poslije njega postaju krivci svojom vI. odlukom kojom pred Bogom bivaju gresnici (Rim 3,23). Kad bi jedan Adamov G. bio pre sudan za ljudski rod, onda bi svaki pojedinac bio podlozan nekom tudem, da·

GROB

lekom cinu koU bi ga vaG neumoljivoj sudbin bi, naprotiv, ljudski ci sio jedino 0 covjekovoj mogli bismo upasti u m zam: covjek bi sarno t htjeti, pa da cini dobro. 5,12-21 i u 1 Kor 15,21s i Krist promatraju se k cetak i temeli novih st sti: u Kristu je gresno canstvo izmijenjeno i p dena na nov zivot. Rim stari, gresni covjek (A treba obuCi novog co (Krista). Rim 5,19; 11,3 di su suodgovorni u G. ti; ulaskom Krista u t odgovomost prevladava covjek iivi u gresnoj eg ciji i nuino mu je pot trajno ~ obracenje. To bjeda u borbi izmedu ~ i ~ tijela (Gal 5,17), po nad ~ pofudom (Rim 8 porivom na G. (Rim 7, GRMUAVINA Prema shvaeanju, Bog nije sar rok G., nego je ona, st njegov glas (Job 37,2ss 1,2; Ps 29,3). Grmljavinom otkriva svoju moe i slav 19,16; 20,18; Ps 29,3), s gnjev (Job 36,33), svoju o i kaznu (1 Sam 2,10; 2 22,14s). U neocekivan tre on grmljavinom potvrdu jeCi ~ Samuelove (1 12,17s). I u NZ glas se Boiji pov s G. (Iv 12,28s), G. je Boijeg velicanstva (Otk 4,5) i popratna pojava B posljednjeg suda (Otk 11; 16,18s; usp. Iz 29,6). GROB Najcesce se p obavIjao nekoliko sati p !;mrti (kod Izraelaca je l.niranje bilo vrlo rijetko Post 50,2s). To je najcesc IJOsao sinova (Mt 8,21; no 1. Kr 13,29; 2 Kr 23,30). K

102

GROB -

sluiila je prirodna udubina (Post 23,19); katkad umjetno prosirena, iIi poseban iskop u zemlji (usp. 2 Kr 21,18), iIi u peCini usjecena prostorija (Iz 22,16; Mt 27,60) iIi »grobovi prostog puka« (Jr 26,23; usp. 2 Kr 23,6; zajednicki grobovi?). Oblid su se grobova mijenjali. Za grobne komore u yr. Isusovo usp. s1. Osim toga poznato je u to yr. pokapanje u okomitim nisama, odn. grobnid s lukom, kao i u udubinama (kok) gdje se tijelo uguralo u jedno od 9-18 vodoravnih okana koja su se nalazila oko grobne komore. Grobne udubine, grobne komore itd. cesto su sluiile djeloj obitelji tokom nekoliko pokoljenja (usp. Post 49,29-31). Ne biti sahranjen u »G. otaca« smatralo se Bozjom kaznom (1 Kr 13,22). Osobito u kasnije doba pokapalo se po mogucnosti izvan gradskog pod-

GUBA

rucja. Grobni predmeti u na starijem su razdoblju ces nego kasnije (-+ prekogrob zivot). U Izraelu nije bio ob caj spaljivati mrtvace, za ra liku od drugih naroda (us Am 2,1; 1 Sam 31,12 ne sm tra se viSe ispravnim). Pri to ie mozda utjecalo i to sto Ilije moglo zamisliti da i dal moze zivjeti u -+ Podzeml onaj koji je bio spaljen i s se spaljivanje smatralo k nacnim unistenjem.

GROB, SVETI -+ Sveti grob GROM -+ grmljavina

GUBA Zajednicko ime za ra licite kozne bolesti (Lev 13 Lepra je samo jedna od nji Svima im je zajednicko koza dobije mrlje (dje1. oljusti). Slicni se znakovi ja ljaju kod »gubavih« kuca (L 14,33-53) iIi odjece (Lev 13,4

Presjek jedne zid. grobnice u vr. Isusovo. U padinu brezulj usjecen je hodnik u koji se cesto silazi po nekoliko stub Iza niskog otvora (la), koii se zatvarao tdkom kameno plocom, iskopana je izba (2) s klupama od kamena uza zido (2a), a zatim druga izba (3) sa slikom jedne ili nekoliko rib U toj drugoj prostoriji polagalo se mrtvo tijelo. Kad se htio grob staviti drugi mrtvac, skupljale su se kosti prethodnog spremale u malom otvoru u hodniku ili u posebnoj skrinj za kosti (ossuarium).

GUBA -

HAGADA

-59). Gubavi se izbacuju (Lev 13,45s; Job 2,7s), udaljuju iz naselja i bogostovne zajednice (svecenik utvrduje postoja· nje gube: usp. Lev 13,144; Mk 1,40-441/). G. se smatra bicem Bozjim (Br 12,9s; 2 Sam 3,29;

1

2 Kr 5,27; IS,S). Vjerovalo da u vr. spasenja neee v biti G. Isusovo iscjelivanje bavaca stoga navijesta da nadoslo vrijeme spasenja ( 11,511; usp. Mt 8,2-4; Mk 1 -44//).

H HABAKUK Jedan od »malih« proroka, zapravo bogosluZ' ni prorok krajem 7. st. pro Kr. U Knjizi Habakukovoj optu· zuje on sir. vlast koja se ocito protivi Bozjoj pravednosti (usp. 1,2ss.12·17). Jahve odgovara da on pravednika cijeni i da su dani silnika odbrojeni (1,5·11; 2,1·5). Zatim slijede prokletstva protiv bezboznika (2,6·20) i opis jednog videnja o uniStenju neprijatelja (3; iz· vomost prijepoma). Mozda su to bili dijelovi neke knjige za bogosluZou upotrebu. Pravednik se mora uzdati u Bozju pomoe jer ga on unatoc suprotnom prividu ipak ne za· pusta. »Pravednik zivi od svoje vjemosti« (2,4). Tu misao Pavao dalje razvija (Rim 1,17; -* vjera). HABAKUKOV SVITAK -* Ku· mran HABIRU (ispravnije, premda rjede: 'apiru) Od pocetka 2. tslj. pro Kr. drustveni sloj u prednjoj Aziji i Egiptu: skupi· ne odn' horde kOje traze zastitu, prisilni radnici, niZi placenici i dr. H. zacijelo nisu biIi jedinstven narod. Svjedocanstva 0 njima nalazimo npr. u tekstovima iz grada -* Ma· ri, u pismima iz -* Amame, na glinenim plocicama iz -+ Nuzua. Prijepomo je kako se H. moze povezati s izrazom -* »Hebreji«. -*

HAD -+ Podzemlje HADAD se naziva akad. zanstvo raslinja, Cije je sto nje bilo vrlo rasireno vee u tslj. pro Kr. H. se cesto pri zuje s trokrakom munjo testo je i sastavni dio ime (npr. Ben H.). U popisu P 36,31·39 dva se edomska kra nazivaiu H. (»Hadar« u P 36,39 pogreska je prepisi ca). Tako se zvao i jedan edo ski kraljevic koji je pr Davidom pobjegao u Egip ondje bio rado primljen i slije Davidove smrti podru Edoma opet vratio nezav nost od Izraela (1 Kr 11,1425b). HADADEZER (»Hadad je moenik«) Prema 2 Sam 8,3 aram. kralj koga je pobije David. HADAD·RIMON (Zah 12, Vee od 4. st. pro Kr. upotre ljava se kao naziv mjesta. je po svoj prilici izv. ime j nog bozanstva raslinja (-+ H dad). »Hadadrimonski pla mozda je bila godisnja kult naricaljka za bozanstvom r linja koje na nekoliko mjes »umire«. HAGADA (»razlaganje«) t bibl. tumacenje (ukoliko se odnosi na propise: -* Halak ukljucuje i propovijedi. upotrebljava price, usporedb gatke, itd. Vee u tekstu k

104

HAGADA -

se tumaci postoje jedne kraj drugih razlicite knjiz. vrste (--+ metoda povijesnih oblika) i predaje razlicita podrijetla.--+ Midras. HAGAJ (Agej; »roden na blagdan«) zove se iedan od --+ proroka. Prema Hag 1,1 djelovao je 520. pro Kr. u Jeruzalem~, gdje je zajedno sa --+ Zah,;lrljom zahtijevao od povratmka iz --+ izgnanstva da obnove Hram (usp. Ezr 5,1; 6,14; Hag 11-15). H. je nagovijestio da c~ novogradnja biti veoma !ijepa (Hag 1,15b-2,9), govono je 0 zarazi necistoce (2,10-14), o budueem blagoslovu (l,l5a; 2,15-19) te 0 uzviSenju namjesnika Zerubabela u yr. konacnih nevolja (2,20-23). H. je dalje porurivao gradnju Hrarna koja je vee zapinjala. ~i: jeci su mu sabrane u knJlzl Hagajevoj, koja je nastala malo kasnije. HAGARA se prema Post 16,1 zvala ego slufavka Abrahamove zene. Sin H. i Abrahama bio je --+ JiSmael. Oba izvjestaja 0 njezinu protjerivanju prikazuju je dijelom u slabom svjetlu (Post 16) a dije· 10m je safaljevaju (Post 21,9-33). Bog izbavlja H. i JiSmaela da ne umru od zedi (Post 21,19). U Gal 4,24-31 Pavao tumaci H. kao pralik Jeruzalema vjerna Zakonu, koji se ponosio da potjece od Sare, Hagarine gospodarice. No Sara je zapravo majka od Zakona slobodnih krseana. HAGIOGRAFI (»sveti spisi«) Tudica prema grC.ilat izrazu kojim se oznacivala treea skupina knjiga fid. --+ Kanona: Ps, Izr, Job, Pj, Rut, Tuf, Prop, Est, Dn, Ezr, Neh, 1 Ljet, 2 Ljet. HAKELDAMA --+ Krvna njiva

HAMAN

HALAKA (»pravilo«) Oznak za zid. propise koji su izvede ni iz SP iIi nastali na temelj predaje (koja navodno potje ce od Mojsija). H. pridodaj bib!. --+ Zakonu jos mnog (dijelom sitnicava) »tumac nja« i pravne inacice. Prv. J bilo zabranjeno zapisivati H Medutim, vee u --+ Damascan skom spisu iz Kumrana nala zimo tekstove H. Druge zbi ke H.-tekstova jesu --+ MiSn (rab. »slufben«) i Tosefta. Hagada.

HALEL (»hvalospjev«) zid. na ziv za Ps 113-118, koji su se n najvaznije blagdane pjevali cast Bogu. »Hvalospjev« ko Mk 14,26//, sto ga je pjeva Isus s Dvanaestoricom n kraju vazmene vecere, bio j zacijelo taj H. (ne »veliki« H = Ps 120-136, iIi Ps 135s odn Ps 136). HALELUJAH --+ Aleluja

HAM (hebr. znacenje nesigu no) Prema Post 5,32; 6,10 i --+ Noin sin, prema Po 10,6-20 zajednicko ime za sj -africka arap. i kan. plemen Kasnije'se redovito Egipat n ziva ;,Hamova zemlja« (us Ps 105,23; 106,22). Proklinj nje izr. protivnikc1 povezu se una trag s prokletstvom ko je je Noa izrekao nad H (Post 9,25ss)

HAMAN Protivnik --+ Mordok jev u izvjestaju 0 --+ Ester Hamanov plan 0 uniStenju z dova bio je osujeeen a on sam bio pogubljen. Est 3,1 n ziva H. »Agadaninom« ( Agag), mozda zbog toga da s jos vise istakne njegovo s parniStvo s Mordokajem plemena Benjaminova: H. b po tom bio Amalecanin (us 1 Sam 15).

HAMAT - HARMAGEDON

HAMAT (hama) zvao se grad-drfava u srednjoj Siriji. Trazio je Davidovo prijateljstvo (2 Sam 8,9s), moran se kao i -+ Sj. izr. kraljevstvo boriti protiv aram. drfave Damaska, kasnije protiv Asirije (854. pro Kr. pobjeda nad Asircima kod Karkara, ponovni procvat H. a od 738. pro Kr. teski namet i odstupanje pojedinih podrucja A~iriji). I nar?d)e H. bio nasel.1avan u osvoJemm podrucjima Sj. kraljevstva (-+ izgnanstvo) (2 Kr 17,24). HAMURABI Krali ...... Babilonije (1728-1686. pro Kr., cesto se stavlja u starije razdoblje). H. je uspio malu drfavu prosiriti u veliko kraljevstvo kojim je odlicno upravljao (npr. briga za izgradnju kanala). Poznat je prije svega po tome sto je dao zapisati tadasnje pravne propise (osim ulomaka: 2 112 m visok komad diorita; na njegovu je gornjem dijelu prizor kako H. prima zakon od boga Sunca. Zatim slijedi sam zakon pisan klinovim pismom. Istrazivaci ga diiele na 282 §§). Mnogi od tih pravnih obicaia bili su na snazi i izvan Bahilonije, npr. u podrucjima u kojima su prema knjizi Post boravili patrijarsi. H. zacije10 nije »Amrafe1« iz Post 14; ipak nije nemoguce da je sastavljac 14. gI. Post mislio na H., ali viSe nije znao pravo ime. HANANEL (»milostiv je Bog«) Kula u gradskim zidinama u Jeruzalemu (Neh 12,39). HANANIJA (»milostiv je Jahve«) VI. ime: 1. Prema Jr 28 jedan se prorok imenom Hananija usprotivio -+ proroku Jeremiji, neistinito je navijestao skori svr-

setak novobabil. vlada ubrzo zatim umro. 2. J edan od -+ Danielovi gova koga su Babilonc zvali Sadrak (Dn 1,7).

HANUKA -+ posvecenj rna HANUN (»pomilovan«? ime npr. sina i naslj am~nskog kralja N Teska uvreda koiu je nio Davidovim posla bila je uzrok ratu (2 10,1-14). -+ Raba.

HARAN 1. Grad u sjz. Mezopo znacaino cvoriste prom karavanske trgovine (n procvat, prema pismima da -+ Mari u 19. i 18. st. p srediSte kulta Mjesece zanstva Sin, koje je k neko vriieme stovao i -+ ham (usp. IS 24,2). Pr~m nom dijelu sz. predaJe bio poiaziSte Abraha putovanja. Kasnije je H pao pod Asiriju. Kod Carrhae poginuo je 53. konzul Kras (Crassus). 2. Prema Post 11,26 A mov brat zvao se H. Pr no je da Ii je to ime u (1). NekoIiko gradova okoIici imaju isti naz Abrahamov .rodak. Abra vo doba pada oko p nakon najveeeg procv

HARMAGEDON Prem 16 16 tri zloduha ok k~aljeve Zemlje na mje za borbu protiv Boga. Neki tumace ime lOH »Megidsko brdo« (= ha u SP redovito se govor o Megidskoj ravnici. misle na »har mo'ed« (= na gora, aluzija na Iz Drugi opet misle na po nje razIicitih predodZb Megido kao bojno polj

106

HARMAGEDON - HEBREJI

5,19; »Brda izraelskac kao mjesto Gogova poraza: Ez 39,4). Drugi opet traie drugo tumacenje. HAROD Prema Suci 7,1 Gideon se s voiskom utaborio kraj izvora H. (zacijelo en dtlilad) na podnozju gorja-+ Gilboe. Miesto H. (2 Sam 23 25) nalazilo se zacijelo oko 100 km (zracne linije) j. od tog izvora. HAROSET GOIM (= H. Poganski, zapravo tell 'amr) Prema izvjestaju Suci 4, pnjestolnica -+ Sisere koga ~u pobijedili Debora i Barak, SJZ. od -+ Jizreelske ravnice. HASAR V mnogim imenima mjesta oznacuje »dvori~t~«, »salas«, npr. H. Sual = LIsleje dvoriste (Js 15,28). HASARMAVET (hadramaut) Kraj u j. Arabiji, osobito poznat kao podrucje gdje se uzgaja tamjanovac. Prema Post 10,26 (popis naroda) H. se susrece kao ime osobe (potomak Semov). I

HASESON TAMAR Mjesto j. od Mrtvog mora koje su prema Post 14,7 nastavali Amorejci. Nije ispravno poistovjeCivanje s -+ En Gedijem (2 Ljet 20,2) jer se ovaj nalazi sjevernije od H. T. HASIDEJCI (Asidejci) Relig. skupina u zidovstvu (najvatreniji pobornici obdrlavanja Zakona, protivnici -+ helenizma). PoduprIi su -+ Judu Mak~­ bejca. Vjer. su preteee -+ fanzeja i -+ esena (-+ Kumran). HASMONEJCI Naziv kojim je pisac J osip Flavije prozvao .~i­ nastiju -+ MakabeJaca. PnJeporno je znaeenje naziva H. HASOR Naziv mjesta, posebno grad sj. od Genezaretskog

jezera (tell el-qedah). Spomi nje se u ego tekstovima, u p smima iz -+ Maria i -+ Amar ne. Prema JS l1.1ss sjediSt nekog kralja s brojnim sa veznickim vezama. Prema J 11,11 H. je bio osvojen i spa ljen, a prema 1 Kr 9,15 Salo mon ga je utvrdio (stratesk znacenje).

HAVRAN Kod Ez 47,16.1 oznaeuje se tim imenom asir pokrajina i. od Jordana.

HAZAEL (»vidio je Bog« Vbio je (izmedu 846. i 842. pr Kr.) damaseanskog kralj Ben-Hadada II. i naslijedio ga Predaja s njime povezuje ka ko -+ Iliju tako i -+ Elizeja ( Kr 19,15ss; 2 Kr 8,7-15). Haza elova je politika uperena pro tiv Izraela i Jude (2 Kr 8,28 usp. 2 Kr 12,18). Asir. kral Salmanasar III. nav. postiZ pobjedu nad H. 861. pro Kr ali to nije okrnjilo njegov prevlast u Palestini/Siriji, je su velike unutarnje teskoC slabile Asiriju. HEBREJI V Post 10,21 H. s dovode u vezu s -+ Eber, odn -+ Sem. Prema Post 19,13 Ab ra(ha)m se oznacuje kao H Prijeporno je u kakvom j odnosu s »Habiru ('apiru)c izrazom koji vecinom ozna euje potcinjene drustven slojeve 19-12. st. pro Kr. (pla cenici, robovi, zarobljenic prisilni radnici i dr.). Oni s poznati iz tekstova koji po tjecu iz Palestine/Sirije, Mal Azije i Egipta. Jesu li Habir bili beduini? Da Ii su H. bi skupina Habirua? Ime »H. na nekim mjestima izraiav ovisnost (npr. 1 Sam 14,21 no vecinom je naziv »H.c ea stan naziv za narod (2 Ko 11,22) ili ime za Zidove iz Pa lestine koji su govorili aram (Dj 6,1). -+ Habiru.

HBBREJSKI -

HEBREJSKI se naziva z. sem. jezik kojim je napisan najveCi dio SZ. Izvanbib1. vrela tog jezika jesu: tekstovi iz -+ Kumrana. »ratarski kalendar« iz -+ Gezera. ostraka (= ispisane glinene plocice) iz -+ Samarije i -+ LakiSa. natpisi (-+ Siloe) i dr. Tek se potkraj 3. st. pro Kr. »kan. jezik« naziva »H.« (Iz 19,18). H. je nastao kao mjesavina starosjedilac. kog i pridoslog (aram.) jezic· nog blaga kad je prilikom-+ osvajanja zemlje dijelom preuzet jezik nove domovine. Postojala su razlicita narjecja (usp. Sud 12,6). Jos se mogu prepoznati tragovi jezicnog razvitka u sacuvanim tekstovirna. Oni nam ipak otkrivaju samo mali isjecak. Osim toga rab. su ucenjaci ujednacili jezik bibl. tekstova (do oko 10. st. p. Kr.) i pri tom uklonili znakove jezicnog razvitka, i to u korist iednog konacnog jezicnog oblika (-+ Masora). Poslije -+ izgnanstva H. postaje sve viSe jezik knjizevnosti, bogostovlja i nauke. Govorni je jezik bio aram. Taj vee utjece na jezik Est, Prop, a jos vise na srednjehebr. jezik Talmuda itd. (novohebr. = jezik ddave Izrael). Kod sIusanja H. jezika dobiva se ovaj dojam (te odlike nisu svojstvene sarno H.): mnogo nepca· nih i grlenih glasova, »emfaticni« glasovi (= snaZno izgogoreni k, s, t), razlika izmedu jakih i slabih glasovnih udara, razraden sustav glagolskih oblika (koji se manje razlikuju u vremenu a viSe u naCinu radnje), srodne rijeci (u sacuvanom jezicnom obliku) imaju ponajcesce tri zajednicka suglasnika, jednostavno gradene (usporedne) recenice.

HBKSAPLA

10

H. je izv. bio pisan kasnijim razvojnim oblicima fen. abe cede (kao primjer V. s1. u natuknicu »Siloe«), a od 3. s pro Kr. gotovo samo stilizira nim (aram.?) »kvadratnim p srnom« (tako svi bib!. rkp Prirnier: V. s1. uz natuknic »Masora«). Najprije su se p sali samo suglasnici (sustav tocaka i dr. kao znakova z samoglasnike, -+ Masora).

HEBRON (blizu el-halil), ran je Kirjat Arba (JS 15,54), sta ri grad-ddava na uzvisini, ok 36 km j. od Jeruzalerna, nase Iili su ga Kalebovd (Sud 1,20 JS 11,21). H. je bio Davidov prijestolnica prije zauzimanj Jeruzalema (2 Sam 5,5). Tu s -+ Absalom dao izabrati z kraija. Zbog njegova istaknu tog poIozaja -+ Jeroboam j H. utvrdio (932-917. pro Kr. -+ Juda Makabejac razorio j H. (poslije 164. pro Kr.). Gro patrijarM. u el-halil dijelo je iz srednjeg vijeka, dijelom iz Herodova vremena.

HEKSAMERON se naziva on sto Post 1,l-2.4a iznosi ka stvaranje u sest dana.

HEKSAPLA (»sestopIet«) zov se jedno -+ Origenovo izdan SZ. Ono u 6 usporednih stu paca donosi hebr. tekst, nj govu grc. transkripciju, Akv lin grc. prijevod (dos1., 2. s p. Kr.), Simahov prijevod (v 10 siobodan, kra.i 2. st. p. Kr. -+ Septuagintu (LXX) i Te dotionov grc. prijevod (tem Ijita preradba LXX u 2. st. Kr.). Neke sz. knjige uz t imaju jos neke grc. prijev de. Djelo se vjer. nije prep sivalo i ostalo je sacuvano s mo u ulomcima ili prijevod ma. H. je imaia velik utjecaj n predaju LXX: u Dn je Teod

HEKSAPLA -

108

tionov tekst gotovo posve istisnuo tekst LXX. Origen je stavljao opasku ako je LXX saddavala viSe nego hebr. tekst. Gdje je pak LXX sadrzavala manje od hebr. teksta, uvrstio je u stupac LXX dijelove iz drugih grc. prijevoda. Na to su se kasniji preradivaci i prepisivaCi doduse osvrtaIi. aIi su unatoc tome katkad pobrkali i prijevode i Origenove znakove, koji su dijelom i krivo postavljeni iIi ispusteni.

HEKSATEUH

-+

sestoknjizje

HELENIZAM oznacuje civilizaciju BIiskog Istoka u 3.-1. st. pro Kr.: osvajacki pohod~ i carstvo Aleksandra Vel. 1 njegovih nasljedni~a (diadohi), osnivanje mnoglh gradova s grc. vodecim slojem; grc. pravno uredenje; grc. us!anove; bogata kultuma razmJena; oblik grc. jezika kao jezika trgovine, prometa, dipl<;,ma<;ije i izobrazbe; povezlvanJe grc. i istoc. kultumog blaga, ukljucujuCi i relig. predaje (stapanje, izjednacenje i povezivanje bozanstava); pucka filozofija koja hoce biti svje!. ska, kult vladara. procvat pn· rodnih znanosti i fiIologije. SrediSte H. bila je -+ Aleksan· drija. SnaZno su helenizirani bili i gradovi -+ Dekapolisa. Uz pokusaje da se zid. relig. svijet nanovo premisli (npr. Aristobul. Filon Aleksandrijski) u prilog su H. iSle i povrsne upravne mjere (-+ Antioh [1]), protiv kojih se dize snafan zid. ustanicki pokret ( -+ Makabejci). Premda je njegova ostrina uskoro popustila, ipak je i dalje bilo odbojna stava protiv svega noyoga (-+ farizeji). Nar. kod Zidova koji govore grc. (-+ Septuaginta) kdcanstvo je

HENOK

dobro primljeno, jer on napusta ddanje koje se ogra nicava na zidovstvo (usp. D 11,20; -+ Apostolski sabor. Zakon). Kultumo i jezicno je dinstvo koje je ostvario H. ka snije se takoder pokazalo vr jednim pomagalom u najsta rijem krsc. misijskom djelo vanju. Svi su nz. spisi napisa ni na helen. grckom. Nz. s pisci ponesto preuzeli i iz m saonog svijeta i nacina prika zivanja helenizma (npr. Pa vao: oblik rasprave, po ko izmisljeni razgovor pun sarno predbacivanja, retorska pita nja, opreke, primjeri itd; usp Rim 4.1ss; 1 Kor 7,18-22;Ivanovo evandelie: sklonos apstraktnim pojmovima i os rom duaIizmu: »Zivot« itd svjetlo-tama itd.). HELIODOR (»dar [boga] Sun ca«) Utjecajni ministar Sele uka IV. Filopatora (-+ Seleu koviCi). 176. pro Kr. pokusa je na njegovu zapovijed op ljackati riznicu jeruzalemsko hrama. Prema 2 Mak 3,7-40 tome ga je sprijecio Bozji za hvat. HELIOPOLIS -+ On HENOK Ime osobe, prije sve ga: Prema Post 5.18-24 (popi setovaca) potomak -+ Setov Njegov bi zivot nay. traja 365 godina (broj dana u go dini). Ne spominje se smrt H nego da je »iScezao«. 0 tom su nastale mnoge legende. Henokova knjiga (ne spada -+ kanon), izv. napisana hebr (2. st. pro Kr.), sacuvala s uglavnom sarno u etiopskom prijevodu. To je -+ apokalip ticko djelo te opisuje anaele opCi potop, mesijanska vide nja, astronomska gledanja videnja 0 -+ spasu covjeean stva, opomene. Navodi je J 14s. Drugi oblik predaje 0 H

HENOK -

pruza slavenska Henokova knjiga, 2 staroslavenska prijevoda grc. predlozaka. HEPTATEUH -+ Sedmoknjizje HERMENEUTIKA -+ biblij. sko tumacenje HERMENEUTSKO PITANJE -+ biblijska znanost HERMON (dzebel et-teldz = Sniezno brdo, dzebel es-seh = Starcevo brdo) NajjuZniji planinski masiv -+ Antilibanona, oko 2760 m visok, stalno pokriven snijegom. H. se smatra sj. granicom (npr. Pnz 3,8) i upotrebljava u simbolicnom govoru (»hermonska rosa« Ps 133,3). HEROD (»iunacan«) Pod tom se natuknicom obraduje cijela dinastija Herodovaca, a k tome i Arhelai (v. 3), Antipa (v. 4), Filip (v.' 2 odn. 5), Agripa 1. i II. (v. 6 i 7). Gdje u SP stoji samo »H.«, kod Mt 2 i Lk 1,5 misli se na H. 1. (v. 1), u Dj 12 Agripu I. (v. 6), inace uvijek na Antipu (v. 4). Usp. prilozeno rodoslovlje. 1. H. I. St. (dio literature naziva ga »Herod Veliki«, kralj 37-4. pro Kr.). Bio je potomak jednog Idumejca, Cezarova prijatelja, prema tome nije bio Zidov. Zbog tog podriJetla mnogi pravovjerni Zidovi nisu nikad posve prihvatili tu dinastiju. Herodovi zivotni podaci: 47. pro Kr. vojni namjesnik u -+ Galileji, uskoro zatim i u -+ Celesiriji, na svom bijegu pred Partima imenovan (pot)kraljem, 37. pro Kr. boreCi se protiv njih izborio si je kraljevstvo. Diplomatskom vjestinom, najsurovijom okrutnoscu i umorstvima stvorio .je konacno kraljevstvo koje je bilo veliko otpr. kao Veliko Davidovo kraljevstvo (izuzev -+ Dekapo-

HEROD

lisa). Poput mnogih sam zaca H. I. bio .ie velik g telj (npr: -+ Hram, palaca zareja, tvrdava Antonija zaliste, utvrda Masada) vanjskoj politici H. je bio san 0 Rimu, a u nutar uglavnom samostalan. -+ gi, -+ povijest Isusova dje stva. ViSe je sinova dao s nuti. 2. H. Filip (Boethos), kod 6,17; Mt 14,3 samo »Filip vio .1e u Rimu kao priv osoba bez polito ambicija. gova ga je zena -+ Hero da napustila i zivjela sa jim djeverom H. Antipom 4). 3. Arhelaj, 4. pr. Kr. Kr., etnarh (ne kralj kak to [1] zelio) Judeje, Sam i I dumeje. Sagradio je kosnu palacu u J erihonu. je vrlo ozloglasen (usp. 2,22), konacno je bio svr i prognan u Viennu (G danas Vienne, .1. Francu 4. H. Antipa, 4. pro Kr. p. Kr., cetverovlasnik -+ leje i -+ Pereje (»kralj« Mk 6,14 pucki je nacin zavanja, usp. naprotiv Mt Lk 9,7). Protjerao je s zenu da bi zivio s -+ He jadom. 39. p. Kr. prognan Lugdunum (Galija, d Lyon). Dao je uhititi Ivana -+ K telja i na zahtjev Herod smaknuti. 5. Filip, cetverovlasnik (4 Kr. - 36. p. Kr.) podrucj je su uglavnom nastaval mo pogani (Itureja, Tra tida, Gaulanitida i dr.), minje se kod Lk 3,1. Uze za zenu mnogo mladu -+ mu, sagradio Betsaidu i C reju Filipovu.

HEROD

110

6. Agripa I. (u NZ: »H.«), 37. p. Kr. u Rimu imenovan kraljem i nasljednikom Filipovim (v. 5) te daljnjim imenovanjima iz Rima konacno 41-44. p. Kr. kralj nad cijelom Palestinom. Nasuprot svome prethodnom iivotu on se naizvan strogo pridrlavao iid. zakona, traiio je naklonost naroda (smaknuce Jakovljevo i zatvaranje Petrovo: Dj 12, Iss.19), nastojao je donekle oslabiti vezanost uz Rim (izgradnja utvrda koje nije smio dovrsiti). Naglo je umro od neke bolesti crijeva (Dj 12,20-23).

7. Agripa II, sin Agripe I. 6). Razna rim. imenovan stvorila su od njega vlada nad velikim podrucjem sj. sji. od prvotnog posjeda J deje. Osim toga stekao je pr vo popunjavati polozaj -* ve kog svecenika. Imao je ljuba ni odnosaj sa svojom sestro Berenikom. Za njegove vlad vine bila je dovrsena gradn hrama koji je njegov dj H. I. (v. 1) bio zapoceo. N svega 7 g. kasnije bio je ra oren (iid. rat). Agripa ostao je vjeran Rimu i ond je zavrsio svoj iivot. U

HERODOVO RODOSLOVUE (lmena u kunivu spominju se u NZ)

Herod 1. Stariji 73, t 4. pro Kr. Zene su mu, pored drugih, bile

* oko

.J. .J.

.J.

Marijamna I. Marijamna iz plemena Makabejaca II. pogubljena 29. pro Kr.

I

.J.

.J..J.

.J.

.J.

Maltaka

I

.J.

.j.;---'------O.j.

Aleksandar Aristobul Herod Arhelaj (umoren) (umoren) Filip t oko t 7. pro Kr.od 7 pro Kr. zena mu 18. p. Kr. zena mu H erodijada Berenika 1. .J. Saloma

I

.J. t

.j.

.J.

KIeopatr leruzalems

I

t

Herod Filip Antipa * 4. pro K t 39. p. Kr. t 34. p. K zena mu zena m keerka Salom Arete IV. a kasnije Herodijada

.j.

Herod, Herodijada Agripa 1. kralj udata za . 10. pro Kr. Heroda t 44. p. Kr. Halkide t 48. p. Kr. Filipa, zena mu kasnije za Berenika Heroda '-----------;.J. II. Antipu .J..J. .j. Agripa II. Berenika Druzila udata z * 28. p. Kr. II. namjesn t oko Feliksa 100. p. Kr.

I

HEROD -

25,13-26,32 (preslusavanje PavIa) misli se na Agripu II, a ne na njegova oca. HERODIJADA Supruga svog strica -+ Heroda (2) Filipa (Boethos) i majka -+ Salomina. H. je napustila svog mufa koji se odrekao politike i zivjela s njegovim polubratom Antipom kojemu je donijela nesrecu: zbog H. je Antipa p~otjerao svoju zenu, a to je bilo povod ratu s njezinim ?cem (kraljem Nabateje). H Je isposlovala da se odsijece glava Ivanu-+ Krstitelju (Mk 6,19-2411). Ona je nagovorila Antipu da u Rimu poradi oko kraljevske krune, no on je bio prognan u Lugdunum (Galija, danas Lyon). H. je posla onamo s njime. HE~mON (hesban) Grad (oko 25 km i. od sj. obale Mrtvog mora). Prema Br 21,26 i rugalice koja potom slijedi grad Sihona, amorejskog kralja. Prema Iz 1,54; Jr 49,3 i c. H. je moapsko srediste. Ruben i Gad svojatali su za se H. (usp. Br 32,23).

HETITI su se nazivali stanovmCl velikog kraljevstva koje je uz Egipat, Asiriju i Babiloniju odrec1ivalo politiku St. I. (osobito krajem 16. i izmec1u 14. i 12. st. pro Kr.). Glavni je grad bio Hatuza (danas: Boghazk6j, i. od Ankare). J. su mu granice neko vrijeme sezale do sj. granica danasnje drZave Libanon. Kraljevstvo je propalo pod najezdom -+ naroda smora. Kulturno i relig. H. su bili pod jakim utjecajem -+ Hurita i pokorenih naroda. Pos. su preuzeli klinovo pismo (uz svoje slikovno pismo). Njihov jezik nije bio sem. vee indo-evropski. Posebne odlike H.

HILIJAZAM

bile su smisao za politiku, vijest i pravo (npr. sud rasprave, ugovori, Ijetop Poslije 1200. pro Kr. hetit su se knezevine oddale got?VO pola tsl.1. Kad SP von 0 H., onda misli na n (npr. Post 23,10). HEZEKIEL -+ Ezekiel

HIEL (»moj je brat Bog« -+ Betela, oko 870. pro Kr vodi znacajne grac1evin radove i utvrc1uje pono osvojeni grad -+ Jerihon. tom je kao zrtvu prinio ja dva sina. Vi.iest iz 1 16,34 u najmanju je ruku u cala na izricaj kletve kod 6,26.

HIJERAPOL (»sveti gra Naziv mjesta, npr: H. u Frigiji, nedaleko Laodic oko 170 km i. od -+ Sm (= danas: Izmir). Grad ( dionice vune, vruCi izvori, vanje Kibele) imao je b nu zid. a prema Kol 4,13 zo i krsc. zajednicu.

HIKSI Mjesovita etnicka pina, koja je ddala vlas Palestini vee prije nego otpr. od 1670. pro Kr. zavl la i Egiptom (s vreme sarno njegov dio). H. su uzeli mnoga dostignuCa kuIture a u Egipat uveli nje i bojna kola. Vrijeme su H. vladali sarno jos sj. dijelom Egipta ozna se kao pocetak »Novoga ljevstva« u-+ Egiptu.

HILIJAZAM (grc. hilioi sucu; lat. izraz za hilijaz milenarizam) Vjerovanje tisucgodisnju vladavinu stovu i njegovih sljedbe na zemlji jos prije pos njeg suda (prema Otk 20 prosireno vee u 1. st. (npr. Justina, Tertulijana, Iren

112

HILIJAZAM -

i ostro napadano (npr. Origen, Jeronim, Augustin). Danas ga propovijedaju sarno neke sljedbe. H. ne vodi racuna da se u Otk mnogo upotrebljava simbolika (upravo brojeva: 1000 = lOxlOxlO: savrsenstvo) te da Otk nUe nikakav kalendar buducnosti u kojem bi se iznosio jedan dogadaj za drugim. U Otk se pomocu slika neprestano navijesta jedno te isto: Bog pobjeduje, pa i kad se prkos njegovih protivnika ne da slomiti. HILKIJA (»moja je bastina Jahve«) VI. ime. npr. velikog svecenika koji je prema 2 Kr 22.3-20 za vr. kralja -+ Josije 621. pro Kr. pri obnovi Hrarna nav. nasao Knjigu Zakona; na temelju nje Josija provodi bogostovnu obnovu; ta je knjiga zapravo sri Knjige Pnz (-+ Mojsijevo petoknjiz· je). HINOM (Ben Hinom) Dolina j. od J eruzalema, prozvana prema nekom nepoznatom H. Prijeporno je gdje se tocno nalazila. Jr 7,31s; 32,35 ostro osuduje tamosnji kult -+ Moloha odnosno Moleka (zrtvovanje djece). HIOS Otok u Egejskom moru Z. od Smirne. Spominje se u Dj 20,15. HIRAM (»brat [= bozanstvo] je uzviSen«) 1. Tirski kralj, suvremenik Salomonov (trgovacki ugovor, 1 Kr 5,15-26; usp. 1 Kr 9.2655; Salomonov zajam zla· ta kod H., 1 Kr 9.14; Salomon odstupa zemlju H., 1 Kr 9,115s). Prijeporno je pov. zna· cenje vijes1;i u 2 Sam 5,11 (Hiramovi odnosi Ii Davidom). 2. Tirski majstor koji je prerna 1 Kr 7.13-46 izradio neko-

HOSANA

liko predmeta za Salomon hram. HIRBET QUMRAN -+ Ku ran HIRKAN -+ Makabejci HISKIJA -+ Ezekija HISTORIJSKI -+ povijest HOBAB -+ Jitro HODOCASNICKE PJESME psalmi, -+ hodocasce HODOCASCE Po -+ Zako muskarci su trebali hodoca ti na -+ pashu, -+ Pedesetn i -+ Blagdan sjenica (Izi 23, Pnz 16). Mozda je bilo dovo no i sarno jedno H. godiS (1 Sam 1,3; Lk 2,41). zidov -+ dijaspori bili su dufni rem jednom u svom ziv poCi na H. Prema prorock propovijedanju i pogani hodocastiti u Jeruzalem 2,1-5). NZ govori 0 H. kod 2,41; Iv 7,2s5 i 10,22. Jed skupina -+ psalama oznace je u naslovu kao »hodocasn ke pjesme«. HOFRA Eg. faraon (588-5 pro Kr.), spominje se kod 44,30. HOLOFERNO -+ Judita HOMER -+ mjere HOMOLOGUMENA -+ kano HOREB -+ Sinaj HORITI -+ Huriti HOSANA (Hosiana: »Pom zi!«) Poklik H. bio je svec poziv i bogoslufni obraz 050bito na Blagdan sjenica. dan toga blagdana nosile se grane maslina i palmi pjevale litanije s pripjevo »H«. Na taj su dan prema M 11,9// tako pozdravili i Isu I u krsc. bogoslufju ta je rij ostala ka<> svecani poklik bogoslufni obrazac.

HOSEA -

HOsEA (Ozej; »spasio je Jahve«) VI. ime, npr: 1. Jednog proroka koji je u-+ Sj. izr. kraljevstvu djelovao kratko prije njegove propasti (oko 750-730. pr. Kr.): -+ Hosea (knjiga). 2. Ime posljednjeg kralja tog Sj. kraljevstva (733-725. pro Kr.). On ,ie ubio svog prethodnika -+ Pekaha i naslijedio ga (2 Kr 15,30) s odobrenjem asir. kral,ia. Nakon smrti toga kralja otpao je od Asirije, a novi je asir. kralj opsjedao -+ Samariju i 722. pr. Kr. zauzeo je (-+ izgnanstvo). To je bio kraj Sj. kraljevstva. H. je mozda vee nekoliko godina prije toga bio zarobljen. HOsEA (knjiga) Knjiga -+ Hoseina dobila je ime po proroku koji je podrijetlom bio iz -+ Sj. izr. kraljevstva. Prvi dio knjige (1ss) opisuje povijest Hoseina braka: njegova je zena -+ bludnica (kultna prostitucija iii osvrt na zeninu nevjeru?). N,iegova djeca dobivaju simbolicka imena. Prema Hos 3 uzeo je Hosea jednu preljubnicu, a da nije s njom imao odnosaja (drugi brak, prihvaeanje njegove prve zene, opis istog braka s drugog vidika?). Ta simbolicka radnja zeli pokazati da Jahve ljubi svoj narod kao zarucnicu, premda ovaj ide za drugim bogovima. Ta je Jjubay neshvatJjiva. Drugi dio knjige (4-14) zbirka je izreka i prijekora narodu i njegovu vodstvu (kritika bogostovlja, Hos 6,6). Knjiga, osobito njen 2. dio, vrlo je lose sacuvana (naknadno uvrstavanje starih Hoseinih izreka u-+ J. jUdo kraljevstvu?) HRAM U doba -+ patrijarha preuzeta su svetiSta Kanaana-

HRAM

113

ca (masebe, stabla, izvori na ogradenim m,iestima) sa zrtvenom hranom i pieem te s ljudskim zrtvama (svetiSta u -0>- Betelu i -+ Danu). Prema Kn,iizi Izlaska Izraelci su za yr. putovanja kroz pustinju imali pokretno svetiSte (-+ sator), koje je zajedno s Kovcegom saveza i -+ oblakom oznacavalo Boz,iu nazocnost Nakon -+ osva,ianja zemlje Jahve se stuje u raznim svetiStima kao sto su -+ Silo (1 Sam 1-3), -+ Mispa (1 Sam 7,6-12), -+ Gilgal (1 Sam 11,15) -+ Betel, -+ Rama, -+ Gibea (1 Sam 10,10) i -+ Betlehem (1 Sam 16,1-5; 20,6.29). Nakon-+ Davidova osvojenja -+ Jeruzalem postaje glavnim gradom, a kan. sveta uzvisica J ahvinim svetistem (usp. izvjestaj 0 Davidovu kupovanju -+ Araunina gumna: 2 Sam 24,16-25; 1 Ljet 21,25). David namjerava podiCi H. pokraj svog dvora (2 Sam 7,1-4). Bog, medutim. otklanja taj naum (2 Sam 6-12). -+ Salomon je (uz bramove u -+ Aradu, Betelu, Hebronu i dr.) podigao i H. u Jeruzalemu. Gradnja je zavrsena nakon 7 godina te je H. uz veliko slavlje posveeen. Sve je to traiilo porezne namete. tlaku a bilo ie uzrokom i kasnijem rascjepu kraljevstva. H. je bio pravokutna gradevina duga 35 m a siroka 10 m, razdijeljena u tri dijela: trijem, dug 5 m a sirok 10 m, sa stupovima -+ Jakin i Boaz (1 Kr 6,3; 7,15-22.41s). I. od H. staiali su zrtvenik za zrtve paljenice i Mjedeno more. Trijem je bio nepokriven a ulaz mu je bio prema I (1 Kr 7,39; Ez 47,1). Na njega se nadovezivalo SvetiSte, odvojeno dvokrilnim vratima od cempresoya drveta. Bilo je 20 m dugo, 10 m siroko, 15 m visoko.

114

HRAM

a na gornjim polovinama zi· dova bili su prozori (1 Kr 6,2·35; 7,50). U Svetistu je sta· jao kadioni zrtvenik, stol na kojemu su stajali -+ prineseni kruhovi te 2 svijeenjaka s po 5 krakova (1 Kr 7,48s). Sveti· nja nad svetinjama bijase odi· jeljena od SvetiSta dvojim vratima od eedrovine, bila je uzdignuta, a imala je oblik koeke s bridovima velicine 10 m, bez prozora (1 Kr 6,20-28; 8,6·12). Pod krilom dvaju-+ kerubina bio je smjesten -+ Kovceg saveza (1 Kr 6,19· ·28; 8,6s). H. je iznutra bio ob· lozen drvetom, a takoder ukljucivsi i vrata - zlatnim listieima (1 Kr 6,15·35). Oko SvetiSta i Svetinje nad sveti· njama podignuta je prigradnja visoka 7,5 m koje je prostor sluZio kao skladiSte (1 Kr 6, 5·10). H. je 586. razorio -+ Na· bukodonozor (2 Kr 25,9.13·16). Nakon -+ izgnanstva moglo se na temelju ukaza -+ Kirova (2 Ljet 36,23) pod -+ Zerubabe· 10m, upraviteljem -+ Darija I, zapoceti s obnovom H., sto je dovrsena 515. Taj drugi H. imao je razmjere Salomonova H .• samo su nedostajali Kov· ceg saveza. Mjedeno more i stupovi Jakin i Boaz. Dva svi· jeenjaka zamijenjena su jed· nim sedmerokrakim (Ezr 6,3· ·7; Zah 4,2). Izmedu SvetiSta i Svetinje nad svetinjama sta· jao je kameni zid u koji je ugraden okvir vratiju. a na njem je visjela dragoejena za· vjesa (Mak 1,22; 4,51). Trosak za izgradnju zidova podmirio je perz. kralj, a za unutarnju opremu morao se pobrinuti Jeruzalem (Ezr 5,14s; 6,4-8). 169. pro Kr. -+ Antioh IV. oplja· ckao je H., u nj postavio kip nekog bozanstva i tako ga obesCastio (1 Mak 1,21·24.44-49), no -+ Juda Makabejae ponovo

ga osvoji i nanovo posv (1 Mak 4,36·59; -+ Posveeen Hrama). 20. pro Kr. -+ Her Veliki (1) zapoCne nano gradnjom H., sto je zavrse 64. p. Kr. Trijem je povee i procelje mu je poviSeno; to je SvetiSte i Svetinja n svetinjama uzdignuta za jed kat viSe. Prostor oko H. po jeljen je u po jedno predvor za sveeenike. za muskaree i zene. Taj uZi hramski prost bio je opkoljen predvorjem pogane, koje je bilo okruZe trijemom sa stupovima (Iv 23); izvedeno je podzidenim zastitnim potpornjima (dio t ga je danasnji Zid placa). P ganima je bio pod smrtno kaznom zabranjen pristup sam hramski prostor. 70. Kr. -+ Tit Flavije razorio je taj H. Jedinstvo Jahvina i Salomon va kraljevstva dobilo je sv izraz u povezanosti H. i kr ljevskog dvora. Unatoc tom sto su imali H .. bili su svjes da Bog nije vezan za kueu kamenja (1 Kr 8,22·28) i samo iz dobrohotnosti isp nja H. svojom -+ slavom (1 K 8,lOs). Ipak, prijetila je opa nost lazne sigurnosti, sto oCitovalo u praznovjernom p uzdanju (Jr 7,4). Mislilo se Bog mora zastititi svoje sve ste te tako i sam grad. H. mjesto prorockog -+ poziva ( ljevskog dvora, Unatoc tom 6), ali i mjesto idolopoklo stva (Ez 8,7·18) i bogostovn lieemjerja (Iz 1,11·17). Sto su proroci upozoravali na m guenost da Jahve moze sv H. i napustiti (Jr 7,12·15; 9,10). UnatoC vjerskim refo mama u doba -+ Ezekije Kr 18,4; 2 Ljet 29·31) i -+ Jo je (2 Kr 23,4-27) navjestaji pr roka su se ispunili: Bog je n pustio svoj H. (Ez 10,4.18).

HRAM - HVAT

-+ Ezekielovu videnju (Ez 40vjetni darovi, htveni dar -44,3), u doba izgnanstva, jav- hramski porez te pohrana lja se slika novog H. koji po- ca udovica. sirocadi i bog staje znakom novog spasenja: Ijudi (2 Mak 3,lOs). Nakon sam ce Bog postati gospoda- pasti -+ Kraljevstva H. b. rem svoga naroda (sto je na- staje ddavnom riznicom. govijesteno razdvajanjem Dvo- sto su je plijenili, medu o ra i H). H. je Jahvino neoka- lima -+ sisak (1 Kr 14 Ijano svetiSte (Ez 43,1-12). -+ Hazael (2 Kr 12.17s),-+ Hramski izvor postaje zna- (2 Kr 14,14). -+ Nabukodon kom duhovne plodnosti (Ez (2 Kr 24,13), -+ Antioh Ep 47,1-12). Unatoc ponovnoj iz- (1 Mak 1,21ss). gradnji H., snafno se naglasaPOSVETILO -+ va jos veca potreba duhovnog HRAMSKO bogostovlja (Jr 31). Isus posti- svecenje Hrama va H. (Lk 2,41-50; Iv 2,14), ali HULDA (»krtica«?) Proro osuduje svaki relig. formali- koju su po naredbi -+ Jo zam (Mt 5,23s; 12,3-7; 23,16-22). 621. pro Kr. pitali 0 pron On navijesta razorenje H. (Mt noj Knjizi Zakona (-+ Moj 23,28s; 24,2). Uz to on govori vo petoknjiZje) (2 Kr 22,14 na nov nacin 0 svome tijelu HUR (»dijete«?) Ime, npr kao H. (Iv 2,19-22). Tim H. raelca koji je prema Izl 1 Bog je ostvario nov znak svo- 12 s Aronom sta,iao uz je nazocnosti. Na temelju -+ jedinstva s Kristom oeito je sija protiv Amalecana. da se -+ Crkva shvaca kao du- HURITI (Kuriti, Horiti) hovni H. (2 Kor 6,lss; Ef 2, rod koji je od pocetka 2. 20ss), cak da su pojedini krs- pro Kr. prodirao u gra cani Bozji H., H. Duha Sve- gomjeg toka Eufrata i risa. Ondje je stvorio izm toga (Rim 8,11; 1 Kor 6,19). 16. i 14. st. pro Kr. kraljev HRAMSKI POREZ -+ porez Mitani, a imao je utjeca HRAMSKI SVITAK Rkp. pi- u Palestini. Prijepomo je san na pergameni iz -+ kum- su Huriti bili znacajniji d ranskog utjecajnog kruga. Hiksa. Oni su uveli su Napisan je kao Bozja -+ »To- ni uzgoj trkaCih konja. ra« i donosi nove zapovijedi. HUSAJ (»uracunao je Jah Dalje razraduje propise 0 sve- VI. ime, npr. ime Davi tkovinama u -+ Hramu i 0 -+ medu -+ AbSalom cistoci kao i 0 gradnji Hra- uhode sav,ietnicima za vr. nje ma. pobune. H. je uspio -+ A HRAMSKO BLAGO Stara su felov mudar savjet osuje svetiSta, zbog zavjetnih daro- poslati obavi,iesti David va koji su se tu ostavljali, po- Sam 15,32-37; 16,16-19; 17, stala riznice odn. »banke«. Ta- HVALITI -+ slaviti, hval ko se i u -+ Hramu skupljalo veliko bogatstvo. To su bili za- HVAT -+ m,iere

I IBSAN Jedan od »malih«-+ sudaca (Suci 12,8ss). IDOLOPOKLONSTVO Izr. Bog Saveza jedini je Bog; stoga svaki kult drugih bogova znaCi I. (usp. Izi 20,3-5; Lev 19,4; Pnz 4,35; 5,7-9), bilo da se shvacaju kao »NiStavilo« (usp. Ps 31,7; Jr 2,5; 18,15; Jon 2,9) iIi kao zli duhovi (usp. Pnz 32,17; Ps 95,3; 97,7; Bar 4,7). IDUMEJeI = -+ Edomci. I. je naziv za taj narod stvoren poslije izgnanstva. Podrucje Idumeje nije posve istovjetno s negdasnjim Edomom. OdatIe potjece dinastija -+ Herodovaca. lKABOD (hebr. znacenje nepoznato) Prema 1 Sam 4,17-22 :sin Pinhasov i unuk -+ Elijev. Ime 1. pucki se tumaCi kao »gubitak slave« (= kabod) jer je bio roden kad je -+ Kovceg saveza bio pao u neprijateljske ruke a Pinhas i Eli pogi· nuli. IKONIJ (konya) Vazan trgovacki grad u -+ Likaoniji. Zid. zajednica u I. bila je neznat· na, ali je imala zidovstvu veorna odane clanove. Mozda su ti clanovi pokrenuli otpor protiv PavIa i Barnabe kad su ,ovi primiIi -+ krscane iz poganstva (Dj 14,1-6). Unatoc tome krsc. je zajednica u I. napredovala (Dj 16,2). Iz nje je potekao -+ Timotej. ILIJA (»Bog je Jahve«) Prorok iz TiSbe u -+ Gileadu i. od J ordana, dje1ovao za yr. -+ Ahaba i -+ Izebele u -+ Sj. izr. kraljevstvu. Izvjestaji 0 njemu (1 Kr 17-2 Kr 2) zele brojnim .opisima cudesnih djela pokaza-

ti njegovu velicinu. Ilijino zn cenje pociva na njegovi polito zahvatima u prilog v rovanja u Jahvu a protiv st vanja Baala Melkarta (-+ Baa koje je promicala kraljica. O stavlja narod pred izbor i p ziva Baalove svecenike na B fji sud na brdu -+ Karme (1 Kr 18). Njegovo je putov nje na Horeb znakovito: p vijest naroda mora se op povezati s pocecima, s obj yom Boga na -+ Sinaju (1 K 19). Prema 2 Kr 2,11 bio uznesen na nebo, i odanle tr ba doCi prije »Dana Gospo njega« (Mal 3,1.23-24). Ta je n da bila u kasnozid. (usp. S 48,10-12) i u nz. vrijeme veom ziva. Ona se kod Mk 9,13 i nastavlja u Ivanu-+ Krstitel (usp. takoder Iv 1,21). I. ukazuje kod -+ preobrafen Isusova. Priziva se kao pomo nik u nevolji (usp. Mk 15,35 Mt 27,47.49) i postavlja ka uzor postojane molitve (J 5,17s).

ILIRIK je raniji naziv za rim pokrajinu Dalmaciju (2 Ti 4,10) ili opei izraz za udaljen balkanske zemlje (Rim 15,1 IMANUEL -+ Emanuel IME(NA) su prema sem. n Cinu shvacanja ne sarno nazi za ljude, nego se sarna osob izjednacuje sa svojim 1. Sam 25,25). Tko pozna 1. nek osobe, taj nad njom irna vlast (Post 32,29s; Suci 13,1 Izgpvoriti neCije 1. znaci st viti ga pod svoju vlast (Po 2,19s; 2 Sam 12,28). Ratom izopcenjem unistava se 1. n kog naroda, tj. sam narod ( 7,9; Iz 14,22); obratno, potom stvo nastavlja Zivjeti u (Post 21,12; 2 Sam 18,18) .

IME(NA) -

Suprotno od pogana, Izrael moze prizivati 1. svoga Boga jer mu je Bozje 1. objavljeno (Izi 3,6.13-16). Bozje je 1. za~­ tita i utociSte (lzr 18,10; Ps 91,14), u njegovo se 1. ljudi mole, blagoslivlju, pobjeduju i zaklinju (Post 4,26; 13,4; 2 Sam 6,18; 2 Kr 2.24); tko se u Boga pouzdaje, njegovo 1. zapisuje na svoju ruku (Iz 44,5). Kad se kaze: oskvrnuti Jahvino 1. (Am 2,7), svetiti (Iz 29.23), slaviti (Iz 25,1), ljubiti I. Jahvino (Ps 5,12), sagraditi dom 1. njegovu (2 Sam 7,13), misli se na samog Jahvu. Ipak Izrael - za razliku od pogana - otklanja misao da moze samim prizivanjem Bozjeg I. Bogom ovladati; presudno je pouzdanje (Ps 33.21; 148,13), spoznaja Bozje veliCine (Jr 10,6) i ovisnosti 0 njem (Post 18,27; 1 Kr 8,43). NZ pretpostavlja sz. shvacanje I. i produbljuje gao Isusovo je 1. izraz njegova poslanja (usp. Mt 1,21): On je -+ otkupljenje (Dj 10,43; 1 Kor 6,11; 1 Iv 2,12), spasenje (Dj 4,12), punina krsc. zivota (Kol 3,17). U njem nam se ocituje ljubav Oca koji u njegovo ime cuva ucenike (Iv 17,11.21). Usli~ava se molitva u Isusovo I., tj. molitva u duhu Isusovu izvedena (Iv 14,13s; 15,16; 16,23.26). Covjek se spasava zazivanjem Isusova 1. (Dj 2,21; Rim 10,13). Zajedno s onima koji u Isusa vjeruju tvori -+ Crkvu (1 Kor 1,2), te stoga smije nositi Kristovo I. (Dj 11,26). To se jedinstvo s Kristom obistinjuje -+ krstom u Bozje I. (Mt 28,19; Dj 2,38). BuduCi da je kr~ca­ nin u~ao u zajednistvo s Bogom, mora moliti da se sveti Bozje I. (Mt 6,9). INKARNACIJA -+ utjelovljenje

ISPRAZNOST

117

INOcA Premda se u nacelu monogamijski brak smatrao pravilom (Post 2,24), ipak SZ dopusta mogucnost poligamije (vi~ezenstva), i to dijelom radi potomstva a dijelom kao znak ugleda i bogatstva, npr. Post 25,6 (Abraham), Post 35,22 (Jakov), 2 Sam 3,7 (Saul), 2 Sam 5,13 (David), 1 Kr 11,3 (Salomon). Bozanski zakon pretpostavlja poligamiju zakonitom (Lev 18,18s). Nasljedno pravo inocine djece uredeno je u Pnz 21,15ss. NZ ne govori 0 I., vee nagla~ava monogamiju (jednozenstvo) (Mt 19,4ss; Ef 5,29-32). INSPIRACIJA -+ nadahnuee IRAN -+ Medijci, -+ Perzijci ISBOSET (»cov.iek sramote«, namjerno nastalo od Esbaal = ISbaal: »Baalov covjek«, Baal = Jahve) Sin -+ Saulov. -+ Abner ga je uzeo sa sobom u Mahanajim (grad plemena Efrajimova i. od Jordana; tom plernenu pripadao je I.). Tu je bio izabran za kralja. Ali kralj David nije rnogao biti posve potisnut. I. se odrfao samo dok je bio iiv Abner. Kad su ga njegova dva vojna zapovjednika (oko 1005. pro Kr.) ubili i nadali se da ee ih David zato nagraditi, ovaj ih je dao srnaknuti. ISKARIOT -+ JUda (5) ISKONSKI GRIJEH -+ grijeh ISKOPINE -+ arheologija ISKRENOST -+ prostodwnost ISKUSENJE -+ napastovanje ISPASTANJE -+ pornirenje ISPRAZNOST Taj izraz SP nerna nikakve veze sa sarnodopadno~eu, nego oznacuje niStetnost. Isprazni = nistetni

118

ISPRAZNOST -

ISUS

su npr. kumiri (1 Kr 16,13), isprazan je covjek (usp. Ps 39,9s), ljudske namisli (Izr 21,6). Sastavljae knjige ~ Propovjednika u svemu vidi tu ispraznost (1,2). Poslanica Rim govori 0 »ispraznom« miSljenju pogana (1,21). Prema Rim 8,20s sve prolazno podvrgnuto je niStetnosti. NiStetno je tao koder puko izvanjsko bogostovlje (Jak 1,26).

ISTOCNA JORDANIJA O oznaka za podrucje L od Mrtvog mora kroz koje te rijeke ~ Jabok, Jarmuk i Amon, te za podrucja ~ san, ~ Gilead, ~ Moab i ~ mon. U Isusovo doba od jordanijskih podrucja s minju se ~ Pereja i ~ Deka lis. ISTOCNI GRIJEH ~ grije

ISPUNJENJE ~ dovrsenje

je[ho]sua = »Jahve je pom

ISTINA u SP niposto nije ft· lozofski po.1am. Ona se uglav· nom izvodi iz ~ Saveza. Bu· duCi da je Bog v.1eran svojim ~ obeeanjima, on je utociSte pravednika (Ps 91,4). I. medu Ijudima znaci pouzdanost, is· krenost u cinima (Izl 18,21) i treba se kao istinitost rijeci podudarati sa stvamoscu (1 Kr 22,16) I. izmedu covjeka i Boga povezana je sa: »sluZiti Bogu« (15 24,14), »hoditi pred Bogom vjemo i postena srca« (2 Kr 20,3). U kasnom zidov· stvu ucvrscuje se misao da je sam Bog I. U svijetu se uza· jamno bore I. i laf. NZ govori o I. u smislu pouzdanosti, iskrenosti i vjemosti (Rim 3,7). Pavao se u svome propovi.1edanju poziva na I. Evandelja (Gal 2,5), poziva nadalje na pokomost to.1 posvemasnjoj I. (Gal 5,7) jer se .1edino tako moze postici spasenje (2 Sol 2,13). Ljubav se pokazuje kao I. u mislima i djelima (1 Iv 3,18). Prema Iv I. je nerazdvojivo povezana s Isusom (Iv 8,40.45), on je I. (Iv 14,6). Covjek se mora odluciti da ~ vjerom i Ijubavlju slusa Isusa (Iv 18,37) te da duhom I. daje svjedocan· stvo za Isusa (Iv 15,26s; 16,13). ~ Jedinstvo za.1ednice moguce .1e jedino priznavanjem I. (Ef 4,15s).

nik«). Cesto vI. ime (npr. 50,27; Kol 4,11). Najznaeajn osoba stirn imenom jest I Nazareta. Oskudni su nebibI. izvori k govore 0 I. iz Nazareta, uk ko se ne uzmu u obzir nakn ni umetci u tekstu kojeg rog pisca. Takvih izvora ip ima (npr. u spisima Tac Svetonija i Josipa Flavija). I. nije nikad zivio i da je tek utjelovljenje jedne Id toga danas ne tvrde ni naj rjenitiji kritici, i to prije s ga pod utiskom onih mno priopeaja 0 pov. nevafn sporednim pojedinostima ih sadde nz. spisi a nemog je da su izmiSljene. No ip nije namjera nz. spisa (pa Ev·a) ispricati »Isusov Ziv Oni u prvom redu govor tome sto se u I. dogodilo t posljedicama »dogadaja I. K sta«. Zato su ispustene po dinosti koje bi spadale u vjestaj 0 »Isusovu zivotue, nisu vafne za sam »dogad na koji se ti spisi odnose (n nema izvjestaja 0 Isusovu votu u Nazaretu prije njeg javnog dj elovanj a). »I.e Krist« najstariji je obra vjerovanja u I., a znaci: I nitko drugi) jest Krist (= sija). »I. Krist« veoma se ra upotrebljava kao dvostru ime, a da se pri tom vise n

ISUS (gre. oblik hebr. rij

ISUS -

osvrtalo na izv. znacenje. Najstariji krsc. spisi 0 I. jesu Pavlove poslanice (od 51152. p. Kr.). No Pavao nije poznavao I. osobno. Medutim, on izrazito naglasava njegov zemaljski zivot (Fil 2,7). -+ Ev-a su koje desetljeee mlada, ali sadde mnogo stariju gradu. Ona nisu sarno svjedocanstvo vjere nego i zbirke pojedinih navjestaja 0 I. kako su ih npr. upotrebljavale prakrse. misije. I. je vjer. roden oko 4. pro Kr. (nase racunanje vremena krivo je zapoceto) a umro u travnju 30. iii 33. g. IstraZivanje o vremenu Isusova zivota dosta je zamrSeno i nailazi na mnoge pojedinacne probleme (npr. -+ popis pucanstva; Isusovo javno djelovanje u 3 se Ev-a svodi na jednu a kod Iv na oko 3 godine; Iv navodi 14. nisan kao dan smrti, dok ostaia Ev-a dan nakon toga; rab. propisi i obicaji u Isusovo vrijeme; itd.). I. je odrastao u Nazaretu (-+ povijest Isusova djetinjstva) kao sin -+ Josipa i -+ Marije. Bio je tesar kao i Josip (Mk 6,3). NadaIje, opisuje se kako je I., posto ga je I van -+ KrstiteIj krstio (odnosno poslije Ivanova uhieenja), navijestao da je (po njemu) dosio -+ KraIjevstvo Bozje (usp. Mk 1,15). Tom navjestaju sImi gotovo sve 0 cern izvjeStavaju Ev-a, bilo da se radi 0 -+ cudesima, izboru »Dvanaestorice« (-+ apostol) ili 0 -+ Govoru na gori. Ne mozemo shvatiti nz. spise ako ne pretpostavimo ovo: Isusovi su sIjedbenici imali duboku svijest da je I. pravi-+ Mesija koga je Bog uzvisio (-+ uskrsnuee). Naslov »Sin Bozji« razvija se polagano: prva ga tri Ev-a jedva upotrebijavaju. Kod Iv se I. ocituje kao moe koja oci-

ITAMAR

1

to dolazi od Boga. Uskrsni d

gatJaj oblikuje vjeru nz. pis

ca (usp. Rim 1,4). To znaci: je -+ Gospodin (Rim 10,9) »Sin Bozji« odvijeka ( 1,14.18). Tek kasnije nasta metafizicka tumacenja 0 o nosu izmedu Boga (Oca) i te izmedu bozanske i Ijuds naravi u jednoj Isusovoj os bi. Nz. piscima mnogo je va nije izvesti ono sto slijedi »dogadaja« I. Krista i to nav jestiti (-+ spas). ISUSOV SILAZAK NAD P KAO (Silazak Isusov; usp. postolsko vjerovanje) »Paka ovdje ne znaci »mjesto os de«, vee »carstvo mrtvih »boraviste svih umrlih«. »1. n. p.« stoga znaci da je Is stvamo umro i siSao u ca tva mrtvih. Buduci da je njega opet iziSao (-+ uskrsn ce Isusovo), on ima »kIjuce smrti i podzemIja« (Otk 1,1 Kako se zamisljalo da u po zemiju postoje odjelita m sta za pravednike i gresni (-+ Podzemlje), drZalo se da Isus pravednima navijes svoju pobjedu. ISUS SIRAHOV -+ Sirah IsBAAL -+ Isboset IsTAR Akad. bozica rata i I bavi. Istovjetna -+ Astarti ko su stovali Z. Semiti. ITAJ Davidov vojskovoda Gata kojemu je za -+ AbSa move pobune ostao vjeran Sam 15,18-22). ITALA-+ Vetus Latina ITAMAR Rod sveeenika po rijetlom od praoca 1., koji prema Izl 6,23 i C. bio sin Aronov. Cianovi tog roda vrs su nadzor nad nekim redo rna levita (Br 4,28.33), ali bili podredeni sveeenicko rodu Pinhasovih sinova (E

120

ITAMAR -

IVANOVE POSLANICE

8,2). Prema 1 Ljet 24,3 njemu je pripadao i -+ Abimelek (i Ebjatar: 1 Sam 22,20). ITUREJA Predio sji. od-+ Galileje. Njezini stanovnici zapravo su aramejizirana arap. plemena. Za Aristobula L (104-103. pr. Kr.; -+ Makabejei) bili su prisilno judaizirani, a zatim oko 2 st. kasnije opet samostalni. Rim. je earstvo razdijelilo L te jedan njezin dio konacno dodijelilo -+ He· rodu Filipu (Lk 3,1). Kasnija povijest L nije poznata. IVA-+Ava IVAN (grc. oblik hebr. imena: »Jahve je milostiv«) Vrlo cesto vI. ime, npr. L-+ Krstitelj, -+ Ivan Apostol. IVAN APOSTOL opisuje se kao »stup« prve zajednice (Gal 2,9) i viSe se puta spominje odmah poslije -+ Petra. Prema prvim trima Ev-a Isus je pozvao L kao jednog od prvih ucenika (Mk 1,19sll). L je bio, kao i -+ J akov Stariji, sin Zebedejev i ribar kao i njegov otae. U -+ Ivanovu Ev· andelju 1. se nikada ne spominje poimenee. Prijeporno je da Ii se pod imenom »1.« misli na onog ucenika »koga je Isus ljubio« i koji se u drugom dijelu ovog Ev. viSe puta spaminje: on je stajao pod krizem i vee prije Petra bio na praznom grobu. Prema staroj krse. predaji I. je umro u Efe· zu u 1. cetvrtini 2. st. p. Kr. Sastavljac -+ Otkrivenja Ivanova naziva se 1. (1,1), ali za· cijelo nije istov.ietan sLApastolom. Predaja nadalje govori 0 nekom »prezbiteru 1.«, utjeeajnom clanu vodstva zajedniee u Efezu. Mi 0 njemu osim ime· na jedva sto znademo. Cak ako bismo ga zajedno s dije·

10m predaje smjeli poisto titi s Gospodinovim ucenik nije opravdano njemu prip vati 2 Iv, 3 Iv i Otk, jer sas ljac 2 Iv i 3 Iv sam sebe o cuje kao »prezbiter« (sta sina, bez imena). -+ Ivan poslaniee. IV AN KRSTITELJ -+ Krsti

IVANOVE POSLANICE 1 nije pismo vee zapravo prava: nedostaju posilja primalae i pozdravne rij Stil je propovjednicki i p can. Njegove misli kruZe temel.ine misli 0 spasenju jasne rasClambe. U sred se nalazi zajedniStvo s Bog po Isusu Kristu i krseana dusobno (1,3·7); u zajednis je -+ ljubav (2,5), -+ svj (2,10), oprostenje grijeha (2 -+ zivot (2,25) i -+ istina (3 To se zajedniStvo ostvaruje vjeri u Krista (5,1) i u me sobnoj ljubavi (3,23s). Iz i mjera ljubavi jest Bog·O i Sin u Duhu (4.13·16). Bez zajedniStva covjek je u t (2,9), u smrti (3,14), u (2,21s). Povod za pisanje z jelo je bio sukob sa zablud -+ gnoze koja se pozivala nar. spoznaju Boga bez Kri otklanjala vidljivi svijet zlo i, dosljedno svom nepr teljskom stavu prema tij zabacivala tielesnu stranu tjelovljenja kao i Kristovo krsnuee. 1 Iv, naprotiv, is da se prava spoznaja B daruje samo po vjeri u Is Krista (1,1-4; 5,4s), istice tj sni zivot Isusa Krista (4,2 spominje kao spoznajni z pravog zajednistva s Bog priznanje grijeha (l,8ss) i bay (4,7ss). Oboje nedos kod krivih uCitelja koji p cu vjeru u Isusa kao -+ Kr (= Mesiju) (1,10; 2,9; 2,22)

IVANOVE POSLANICE -

1 I v cesto preuzima nacin govora gnoze, razotkriva njezine pojmove kao krive i nastoji u krse. poruku ukljuCiti njezine pozitivne postavke. Pri tom se isticu srediSnje tocke krse. zivota, naroCito nutarnja povezanost ljubavi prema Bogu i prema bliznjemu, ispunjenje svih zapovijedi po vjeri i ljubavi, povezanost najdubljih pogleda sa svakodnevnim ponasanjem. 1 Iv vrlo je slicna-+ Ivanovu Evandelju i zacijelo je napi· sana kratko prije iIi poslije njega (oko 100. p. Kr.) ali je, izgleda, nije napisao Ivan, vee neki od ucenika iz njegove skole. Sastavljac Iv i 1 Iv zacijelo je isti. On se ocito obraea krse. Citatelju obraeenom iz poganstva i piSe u Maloj Aziji (Efez?).

Dok je 1 Iv rasprava, 2. i 3. I. p. sastavio je neki »prezbiter« (= starjesina; -+ Ivan Apostol) Cije je ime nepoznato. 2 Iv upravljena je nekoj maloazijskoj zajednici, a 3 Iv kdeaninu imenom Gaj. Obje su poslanice srodne s 1 Iv. Obje te poslanice poticu na bratsku ljubav i upozoravaju na krive nauke. Veliko je pitanje da Ii je sastavljac, koji govori autoritativno, bio sam Ivan Apostol iIi ih je mozda cak napisao neki njegov ucenik. 2 i 3 Iv zacijelo su nastale u Efezu ok? 100. p. Kr. One su ope. pnznavane kao nz. spisi tek od S. st. IVANOVO EVANDELJE, kao

i druga 3 (-+ sinopticka) Ev-a,

feli svojim svjedocanstvom poslufiti vjeri u Isusa (usp. Iv 20,31). Ono se ipak od njih znatno razIikuje svojim vI. naCinom prikazivanja, saddajem i izrazom. I prema I. e. Isus poCinje svoje javno djelova·

IVANOVO EVANDELJE

121

nje poslije susreta s Ivanom -+ Krstiteljem. Ono se odvija u Galileji i Jeruzalemu a zavrsava njegovom smreu i uskrsnueem. Cijela je knjiga izradena prema jedinstvenom nacrtu. rna kako se razliCito prosudivao temelj tog nacrta. Mozemo uoCiti ovakvu raspodjelu: uvod (1,1-18), Isusovo oCitovanje cudesnim znakovirna i rijeCima (1,19-12,50), Isusovo oCitovanie u muci i uskrsnueu (13,1-21,23) te zakljucna rijec (21,24s). Vrlo je prijeporna potanja rasclamba. Za razliku od ostalih Ev-a, I. e. spominje 3 Isusova vazmena blagdana, 4 putovanja od Galileje do Jeruzalema i navodi Jeruzalem kao glavno mjesto dogadaja (ostala Ev-a, naprotiv, sarno 1 vazmeni blagdan, jedno putovanje, glavno djelovanje u Galileji). Izvjestaji 0 cudesima i govori u I. e. ponekad se nasiroko iznose i medusobno povezuju (npr. umnazanie kruha 6,S-13; govor 0 kruhu zivota 6,26-S9). Umjesto -+ povijesti Isusova djetinjstva (Lk odnosno Mt), I. e. ima dubokoumni proslov. Obiljezje I. e. jest i dramaticnost izmedu Objave i ljudskog odgovora na nju: krseanstvo i zid. religioznost nisu u to vrijeme viSe samo zavadena braea. vee nacelni protivnici. U skladu s time I. e. vee od pocetka navijesta Isusa kao Mesiju i donosioca spasenja (usp. Iv 1,29: »Evo Jaganjca Bozjeg ...«) i pokazuje kako su ga-+ »zidovi« odbacili (1,11; !?,16) .. Objav~ se siri, a nepriJatel.1stvo »zldova« raste: kriZ je vrhunac i rjesenje tog sukoba. U I. e. sve je usmjereno prema »casu«: U njemu se otkriva konacna Isusova proslava i uzviSenie smreu i uskrsnueem (usp. 12,23; 17,1). Na

122

IVANOVO EVANDELJE -

pocetku, dok se jos otkriva spasiteljska sila, »cas« jos nije nadosao (usp. 2,4; 8,20). raj je »cas« zapravo eilj Isusoya putovanja k Oeu (13,1). U drugim se Ev-a Isus prikazuje prvenstveno kao vjesnik i posrednik _ Kraljevstva Bozjega, u I. e. on je objavitelj sebe sarna. Pri tom se naglasava Isusovo covjestvo (usp. 4,6; 11,5.35), ali nije ono u srediStu I. e., vee naprotiv jedinstven Isusov odnos prema Oeu sto se ocituje u _ eudesima i govorima (usp. 5,17s; 8,42.54; 10,30.37s). Medu velike objaviteljske govore spadaju oprostajni govor (14ss) i velikosveeenicka molitva (17). I. e. odlikuje se izrazima »Ja sam ...« (»Ja sam«: put, istina, zivot, svjetio, Mesija, pastir, trs, prijatelj, kruh zivota, 14,6; 9,5; 4,25s; 10,11; 15,1.15; 6,35). Osim toga opaza se da Isusovi sugovornici u I. e. (npr. Nikodem 3,1-21; Samarijanka 4,1-26) krivo shvaeaju Isusovu misao u jednom sasvim odredenom smislu. Vee se sada odvija sud (3,18), svijet je konacno pobijeden (16,33; usp. 13,31), a ne »bilo kad jednom« u dalekoj buduenosti. Dogadaj se Krista ne promatra (kao kod drugih Ev-a) sarno s glediSta njegova zavrsetka, vee se na nov nacin tumaci na temelju iskustva koje je steceno propovij edanj em, bogosluijem i razmiSljanjem pod vodstvom proslavljenog Gospodina, cija objava i poslije njegove smrti zivotvorno i daije djeluje. Cini se da I. e. razracunava s pokusajima rasejepa, a nar. s _ gnozom koja nije toliko neka posebna skupina (rasirena i u zidovstvu) koliko duhovni pokret. I. e. zabaeuje te-

lZAlJA

meIjne gnosticke nazore ( _ Ivanove poslanice) i ot nja gnosticki dualizam stvoritel.i - dobri Bog, tjelesnost - dobra bestje nost). Ono naglasava Isus covjestvo i tjelesnost. Isto menD se sluii uobicaje gnostickim pojmovima i o kama kao sto su: smrt vot, tama - svjetlo, laZ tina. I. e. sastavljeno je pripros grc. jezikom. Odredene »k cne rijeci« neprestanee se navljaju. StH je I. e. sas osebujan. Od 2. st. predaja gotovo ne jeporno ddi da je _ Ivan A stol sastavliac I. e. Prona papirusi nedvojbeno potv ju da je ono nastalo ili u novo yr. iii malo poslije p. Kr. Danas vise ne postavljamo tanje da li je pisae aposto nije? Sve vise, nairne, u vamo kod svih _ evand cvrstu povezanost izmedu apostolskog propovijedan zapisivanja, a da pri tom o je mjesta za vI. osebujno kovanje naslijedene pred Danas se dakle pitamo: d iza I. e. na bilo koji nacin ji ugled Ivana Apostola? duse, mnogi podaci u I. e tjecu od nekog oceviea, a zbog toga jos uvijek ne m prihvatiti da ga je Ivan stol izravno sastavio_ Vrlo je prijeporno da li e., kako nam je sacuvano stalo od vee zapisanih vr kako su ona izgIedala. IZAIJA (»pomoc je Jah VI. ime, npr. prvoga od s proroka. I., sin Amosov, ro je oko 770. pro Kr. U go smrti kralja Uzije (739. Kr.) bio je u jednom vid pozvan (Iz 6,1-7). Potjeca

IZAIJA -

zaciielo iz odlicnije jeruzalemske obitel ii, bio je ozenjen i imao barem dva sina. NadovezujuCi se na ~ Amosa i ~ Hoseju on je te proroke kao i svog suvremenika ~ Miheja nadvisio snagom knjiz. i teol. izraza. Prema Iz 7,3; 8,3 dao je dvojici sinova simbolicka imena. 1. je djelovao u vr. sve veee opasnosti za ~ J. judo kraljevstvo i Jeruzalem.~ Sj. je izr. kraljevstvo propalo razorenjem Samarije 722. pro Kr. Kad su 735. pro Kr. Resin iz Damaska i Sanherib iz Asirije opsjedali Jeruzalem, on je upozoravao kralja i narod da se ne pouzdaiu u ljudsko saveznistvo, nego u Bozju pomoe (Iz 7; ~ Emanuel; Iz 30; 36s). Vee je prije javno ustajao protiv drustvenih nepravdi (usp. Iz 1,21ss; 3,16s; 5,1-24; 10,1s). Prema babil. Talmudu i leg. krsc. predaji 1. je za kralja ~ Manasea (693-639 pro Kr.) podnio mucenicku smrt. Prema tim vrelima bio je prepiljen (usp. Heb 11,37). IZAIJA (knjiga) Prva od prorockih knjiga naziva se Izaijina. Dijeli se na tri dijela: gl. 1-39; 4'0-55; 56-66. Od kraja 18. st. polako se ustalilo miSljenje da sarno gl. 1-39 potjecu od samog Izaije, dok druga dva dijela, naprotiv, potjecu od razliCitih sastavliaca iz kasnijeg vr. (velike jezicne, sadrlajne i pov. razlike). Ova dva dijela nazvana su ~ Deuteroizaija (gl. 40-55) i ~ Tritoizaija (gl. 56-66). Pri konacnom sastavljanju razliciti su dijelovi povezani u jednu knjigu zacijelo stoga sto je u svakom od njih prisutna istovjetna osnovna misao, npr. nazivanje Jahve »Svecem Izraelovim«, njegova nadmocnost nad svim ostalim silama, vjerovanje u njegovu spasiteljsku pomoc bez Ijud-

IZAK

123

skih sila, spasenje Ostatka Izraelova, buduCi -+ Mesija kao donosilac spasa. Iz 1-39 sadrli: rijeci 0 -+ J. judo kraljevstvu (l-12), unutar toga je pjesma 0 vinogradu (5,1-7), izvjestaj 0 viaenju s pozivom i obavijesti 0 samom Izaiji (6,1-9,7), prijetnje tuaim narodima (13-23), apokalipticko viaenje konacnog opustosenja (24-27), opomene i obecanja J. judo kraljevstvu (28-35) i pov. dodatak (36-39; usp. 2 Kr 18ss). U cijelom se izv. tekstu nalaze dodaci koji su umetnuti kasnije. Zbirka izreka nije bila jedinstvena, tako da su sada mnogi srodni dijelovi odijeljeni i stavljeni na razlicita mjesta. Izaijina knjiga postojala je u svom danaSniem obliku (gl. 1-66) vee u 2. st. pro Kr. G. 1947. u-+ Kumranu je pronaaen hebr. Izaijin svitak (pisan od 2. st. pro Kr. do 68. p. Kr.). IZAK (»neka se bozanstvo smjeska«) Prema izvjestaju Knjige Post bio je sin -+ Abrahama i -+ Sare koja je dugo bila neplodna (pucko tumaeenje imena Izak: Post 17,17; 21,6). Neke price 0 1. izv. moz· da pripadaju izvjestajima 0 drugim ~ patrijarsima. Ponaj cesce 1. ne sto.ii u prvom planu, nego npr. njegov otac Abraham (kao kod price 0 Izakovu zrtvovanju u Post 22,1 -14), njegovi sinovi-+ Ezav ~ Jakov, iIi njegova zena -+ Rebeka (kao u prici 0 Izakovoj prosidbi u Post 24). U NZ 1. se smatra djetetom obeea nja i nasim praocem (Rim 9,7-10). Prica 0 »Izakovu Zrtvovanju« (Post 22,1-14) izv. zeli oprav dati da se umjesto ljudskih zrtava mogu prinositi zivotinj ske zrtve. Osim toga, mozda

124

IZAK -

IZGNANSTVO

se zeljelo obrazloziti bogostovlje na brdu Moriji. IZBAVUENJE _ otkupljenje IZBOR _ odabranje

predlozenih inacica mo konstruirati izv. tekst). 2. Izdanja Biblije u (n vatskim) -+ prijevodima .ie. .

IZDANJA BIBLIJE 1. Biblija u izvorniku. SZ: jedino danas mjerodavno izdanje: R. Kittel i P. Kahle. U nj su unesene inacice Izaijina svitka iz_ Kumrana.-+ masoreti. Starija hebr. izdanja imaju jos uglavnom sarno pov. znacenje. NZ: »klasicna« I. B. potjecu od C. v. Tischendorfa (mjerodavna .ie naklada iz g. 1869-1872); B. F. Westcotta - F. 1. A. Horta (1881); B. Weissa (1894-1900); usp. uz potreban oprez i izdan.ie Herm. v. Sodena (1902-1913). Sva ta izdanja imaju viSe svezaka. Za teologe su priredena prirucna izdanja. Najstarije takvo izdanje priredio je E. Nestle (1898) (Povlasteni wlirttenberski bibl. zavod u Stuttgartu), u posljednje yr. posve preradeno i temeljito popravljeno (ne viSe s pukim usporedivanjem starijih bibl. izdanja, nego s posve samostalnim tekstovno-~rit.ickiI? bi!jeskarna. NajavIJem su 1 novl popravci). Osim navedenih, upotrebljavaju se u Njemackoj jos i ova I. B.: A. Merk (Papinski bibl. institut, Rim 71956, s veoma obUnim tekstovno-kritickim bUjeskama); H.l. Vogels (Freiburg i. Br. 41955; krace tekstovno-kriticke biljeske koje se mnogo osvrcu na lat. i sir. _ prijevode Biblije); K. Aland M. Black - B. M. Metzger A. Wikgren (United Bible Societies, London 1966, prije svega s prakticnom svrhom; samostalne tekstovno-kriticke biljeske, upozorenja 0 stupnju vjerojatnosti s kojim se od

IZEBELA Prema 1 Kr 1 je kCi sidonskog kralja ala i zena _ Ababa, kra Sj. izr. kraljevstva (875-8 Kr.). Ovaj je trpio st Baala, koje je njegova uporno promicala, vjer zorima svoje domovine rna 1 Kr 18 Ilija se sup v!ja I. i na goru Karm Zlva proroke Baalove na sud. I u stvarima koje n vjerski znacaj lose je ut na Ababa (Nabotov vin 1 Kr 21,1-16). Sudbina zapecacena kad je -+ Jeh pro Kr. postao kraljem u gr.ad _ Jizreel. Strmog na .1e s prozora palace, su je pogazili a psi izj Kr 9,30-37). (Izebelina Atalija). U Otk 2,20 simb se spominje lafna proro IZGLED _lice, _ viden

IZGNANSTVO Na St. I like se primjenjivalo p rivanje vodeCih gospoda polito i duhovnih sloje bi se npr. unaprijed o gucili ustanci. I zgnanstvo je za Izrael cilo duboku ranu. Pret se mislilo da »Jahvino p nje s njegovim narodo Savez, vodi prema stv ddavnosti. Jahve se za stovao kao Bog kojem pada zemlja (_ vlasnist kralju su gJedali Jahvi mjesnika (_ kraljevstvo Ne~i s~ ostrim rijecim bah pn]estupe naroda vJ7rnosti Jahvi (-+ proro ;nJetko su u pitanje st lspravnost samog sustav ga se to teze podnosila tastrofa.

IZGNANSTVO -

IZLAZAK IZ EGIPTA

125

Nakon osvajanja -+ Samarije IZGON IZ HRAMA Prema iz· (722. pr. Kr.) slijedi prot jeri· vjestaju -+ sinoptickih Ev-a vanje (2 Kr 17,6). Tudi su naro- Isus tjera trgovce iz predvorja di naseljivani u nekadasnjem u kojem su trgovali i tako -+ Sj. izr. kraljevstvu. 0 omma skvrnili Hram (Mk 11,16). Tim koji su protjerani ne zna~o Cinom Isus je izazvao vodeCi niSta pouzdano. Na podrucju sloj ljudi i tako zapecatio svooko Samarije pocinje se stva· .iu sudbinu (Mk 11,15-191/). rati mjesovit narod (-+ Sarna· IZGRADNJA. NZ ne govori 0 rijanci). I. pojedinca, nego uvijek 0 I. Tzv. »babil. suzanjstvo« obu- zajednice koja se usporeduje hvaca viSe I. Na jodlucniji ut- sa zgradom (1 Kor 3,10ss.16). jecaj ima dozivl.laj zauzeca i Sve mora slufiti tom izgradirazorenja Jeruzalema i Hrama vanju zajednice, npr. duhovni (586. pr·. Kr.). Broj odvede~ darovi (1 Kor 14.3ss26) i uzau sufanjstvo navodi se razh- jamno opominjanje (1 Sol cito (Jr' 52,28ss; 2 Kr 24,14ss; 5,11). U Ef 4,12.16 govori se 0 -+ Sidkija). Pokusaj pobune »1.« -+ Tijela Kristova. protiv . novobabil. prevlasti (protiv -+ Nabukodonozora II) IZLAZAK 2. knjiga Mojsijeva, ne uspijeva, a ostatak pucan- (= IzI, Exodus). -+ Mojsijevo stva bjezi u Egipat (Jr 40,7- petoknjizje -43,7). Ddava je uniStena, kralj IZLAZAK IZ EGIPTA (grc. oslijepljen, njegovi sinovi sma· exodos) kao djelo Jahve predknuti, nestao .ie -+ Kovceg sa- stavlja temeljno vjerovanje veza. Izraelaca (Izi 15,1-18), zametak Ta se propast pokusava raz- je cjelokupne predaje koja je jasniti (-+ deuteronomijska PO:" zabiljezena u Mojsijevu :petovijest). Posto.ii nada u skon knjiZju, clanak vjere kOji se povratak u domovinu i obno- najcesce ponavlja u SZ (Br vu hramskog bogostovlja (-+ 23,22-24,8; Pnz 26,8). Tom osloEzekiel, -+ Kebar, -+ Deuteroi- bodenju iz Egipta pripisuje zaija); razvijaju se oblici bo- Izrael svoju opstojnost i svoj gosluf.ia ko.ii nisu u .vezi. ~ nar. poloza.i medu ostalim hramskim kultom (lzrazltl narodima. To temeljno vjeroznakovi Saveza: propis oobre- vanje pripovjedacki se oblikuzanju, bogostovna cis toea, o· kuje u Izl 1-15, a svake godi· danost Zakonu. -+ sinagoga. -+ ne slavi obredima vazmene subota). U poboznosti i teolo- svetkovine. gi.ii susrecemo tako korjenite U temelju bibl. izvjestaja na· preoblike da se s pravom raz- laze se ove pOV. zgode: Polulikuje doba prije i poslije I. nomadi iz Kanaana, »Jakov(usp. npr. -+ siromastvo, -+ na· ljeva obitel.i«, u Yr. gladi doda, -+ Mesija). laze u Egipat, nastanjuju se Povratak u domovil111 nakon u pokrajini Gosenu te su najI. (536. pr. Kr., -+ Kir) opisuje zad kao narod s manjim praKnjiga -+ Ezrina. Hramsko je virna, kao -+ Habiru, upotrijebbogostovlje obnovljeno. Pri ljeni za tlaku pri izgradnji tom su uvedene brojne refor· utvrdenih gradova Pitoma i-+ me koje neupuceni nisu ra- Rarnzesa. Zacijelo su jos u yr. zumjeli (npr. stroga centrali· faraona Ramzesa II. (1301zacija bogostovl.ia, rasno cis· ·1234. pr. Kr.) pobjegli iz tog tunstvo; Neh 12.44-13,31). ropstva. N.iihovi ego progoni-

126

IZLAZAK IZ EGIPTA -

IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU

telji potopiSe se u vodi uslijed neocekivane katastrofe. Mjesto toga »cuda u moru« ne moze se viSe utvrditi. U potrazi za novom domovinom zdruzu.iu se sa svojim zemlje zelinim srodnicima, rodovima i plemenima na rubovima obradive pal. zemlje iIi u samoj Palestini. Ne zna se sigurno kojim su putem ti odbjegli ddavni robovi stigli u Palestinu. Bib!. predaja spominje dva razlicita puta: veliki vojni i trgovacki put duZ obala Sredozemnog mora na kojem leze Baal-Sefon i Migdol (Izl 142; Br 33,7) i put kroz pustinju, koji u predaji ocito dobiva vecu vaznost. NajvaZnija mjesta koja se spominju u izvjestaju 0 lutanju pustinjom jesu -+ Kades Barnea i -+ Sinaj. Kao vrijeme tog Iutanja pustinjom navodi se »40 godina«, vrio cesto upotrebl.iavan zaokruZen broj. Podatak 0 broju 600.000 odbjeglih muskaraca (Izi 12,37; Br 2,32; 26,51) poCiva na nekoj tesko protumacivoj simbolici brojeva. Mozda je ona izvedena iz brojne vrijednosti siova u izrazu »sinovi Izrae1ovi« = 603. IZOP je mala biljka koja raste po zidovima (1 Kr 5,13). Njezine su se grane upotrebljavale kod zrtava ociScenja (Izi 1222; Br 19,6.18). Na to se poziva moliteIj u Ps 51,9. Kod Iv 19,29 spominje se izopova stabijika. IZOPCENJE -+ prokletstvo (4) IZRAEL (prijeporno je hebr. znacenje) Svi bibl. izvjestaji polaze od puckog tumacenja rijeci »I.«. Ono se teal. i genealoski produbljuje: prema Post 3228 -+ Jakov dobiva ime I. na kraju jedne nocne borbe s nekim nepoznatim bicem, a prema Post 35,10 dobiva ga

od Boga prigodom ukazan u -+ Betelu. Svi "Izraelovi s novi« Jakova smatraju svoji praocem. Mozda su tvoriIi j dan bogostovni savez. Najstariji izvanbibl. spome o »I.« nalazi se napisan n stupu gdje se prikazuje kak faraon Merenptah (potkraj 1 st. pro Kr.) odvodi pokoren plemena. Ne znamo sto z pravo tu znaci rijec »I.«, j SP ne spominje neki taka poraz. I -+ Sj. se kraljevstvo naziv 10 I. (1 Kr 14,19). I. je ime za Bozji -+ narod ( 53,7; Iz 40,27), koji je prim ljen u -+ Savez. IZREKE (knjiga) Spada mudrosnu knjizevnost ( mudrost). Viest sastavljac reka bio je Salomon (usp. Kr 4,32). Zbog toga mu pred ja pripisuje dva veca odlom ka I. (10,1-22,16; 25,1-292 koja su sigurno najstarij postanja. Drugi dijelovi (1 30-31) upucuju na doba nak izgnanstva. Knjiga I. obuhvaca ove sk pove: gl. 1-9: pohvala mu rosti i nienih plodov 10,1-22,16: pravila za ziv 22,17-24,34: odnosi medu I dima; 0 umjerenosti i lijen sti; gl. 25-29: nacelna pra la; 30,1-30,14: Bozja mudro i covjekova sicusnost; 30,15brojcane izreke; 31,1-31: sav ti kraljevima i pohvala vrs zene. I. su raznovrsne upu o vjeri u Boga kao jezgri m drosti, zatim 0 trijeznu i p stenu zivotu. Upozoravaju zamamnost zla. Od mnogih nastale su poznate poslovic

IZVJEsTAJ(I) 0 STVARAN

Post 2,4b-24 saddi ostatak dnog I. 0 S. Prema tom izv staju, prije -+ stvaranja n bilo nikakva raslinja ni

IZVJESTAJ(I) 0 STVARANJU

rade polja; postojala je sarno zedna pustinja. Bog je natapa i zasaduje vrt; stvara covjeka (-+ Adam), a iz njegova rebra (zaeijelo -+ etiologija za trbuh koji nema rebra) zenu. Od tog je 1. 0 s. sacuvano jos samo kazivanje 0 paduo J edan (roladi) potpun 1. 0 s. donosi Post 1,l-2,4a. Stvaranje se dogodilo u »sestodnevnom djelu« (umjetnicka tvorevina, trima prvim danima odgovaraju 3 slijedeea itd.; poredak stvaranja prikazan je u skladu s piScevom podjelom svijeta; stvorenja primaju bitak samom Bozjom rijecju). Izvjestaj ne zeli prikazati 6 razdoblja niti iznositi prirodoznanstvene tvrdnje, vee je te01. izricaj: sve je Bozje djelo; Bog ne postupa na Ijudski naCin, vee nadilazi covjekove postupke; tu nema nestvorenih bozanstava zvijezda ili zivotinja, sila -+ kaosa, kao ni nekog pry. bozanskog para iii borbe bogova; gospodar stvo-

1

renja jest covjek (»musko zensko«). Dovrsenje sve stvaranja jest dan Bozj pocinka, -+ subota; sedmic shema predstavlja nacin k ko je pisae mogao izraz »vrijeme«. Babil. ep Enuma EUS (»K je gore«) izvjestava naprot o borbi protiv kaosa (utj lovljenog u Tiamatu); iz p bijedenog kaosa oblikovan svijet. Prema jednom od e nazora na svijet, u pocet je bilo pramore (Nun) iz k jeg je izronio bog Atum k bozanski par Atum/Nun; bo -ovan Hnum oblikovao je CO jeka na loncarskom kolu. babil. epu 0 GilgameSu (nam poznatom u »asir. verziji«) govori se 0 stvaranju, vee nuznosti smrti. Glavnom lie Gilgamesu, polubozanskom smrtnom kralju -+ zmija kraju pokazuje biljku besm nosti na dnu mora, koja ni na prirodan nacin dostup ljudima (UtnapiStim -+ potop

J eruzalem: Salomonov hram, bakrorez iz 17. st.

J JAAZANIJA (»neka bi uslisao Jahve«) VI. ime, npr: 1. J., sin nekog Jeremije u yr. proroka Jeremije (oko 600. pro Kr.), glavar -+ Rekabovaca (JI" 35,3). 2. J., »Maakatijev« sin, vojskovoda za -+ Gedalije (2 Kr 25,23; Jr 40,8). JABAL Prema Post 4,20 sin-+ Lamekov, otac stocara odnosno nomada; -+ Jubal; -+ Tubal. JABES (tell el-maqlub?) Grad u -+ Gileadu. Prijepomo je da Ii se iza Suci 21,12 (otmica djevojaka iz J.) kriju rodbinske veze s plemenom Benjaminovim. Kad su Amonci opsjedali J., Saul (iz plemena Benjaminova) probio se kroz njihove redove (1 Sam 11,5-11). Stanovnici J. bili su mu uvijek privrZeni i sahranili njega i njegova sina (1 Sam 31,12s; 2 Sam 2,4s). JABNE (kasnije ime: Jamnija) Filist. grad na Sredozemnom moru (niti 50 km zracne linije z. od Jeruzalema); tek od kralja Uzije = -+ Azarje (779-738. pro Kr.) dio -+ J. judo kraljevstva (2 Ljet 26,6). Veeina stanovnika nisu bili Zidovi (usp. 2 Mak 12,8). J. je bilo uporiste protivnika -+ Makabejaca (1 Mak 5,58); poslije razorenja Jeruzalema (70. p. Kr.) srediSte zid. ucenosti i sudovanja (»Jamnijska sinoda« -+ kanon). JABOK (nahr ez-zerqii = playa rijeka«) 1. pritok -+ Jordana u koji se ulijeva oko 40 km sj. od Mrtvog mora. Prema Post 32,22-28 -+ Jakov ga je presao i ondje poslije noene borbe dobio ime »Izraek J. presijeca podrucje -+ Gilea-

da, a gomji mu tok dijel Amonce oei -+ Amorejaca. ) Amona do J.« (Br 21,24) = dio 1. Jordanije. Kasnija p daja govori 0 -+ Ogu. J. g nica njegova podrucja, p rna podrucju amorejskog k za Sihona, takoder je b na J. (usp. IS 12,2). Prema Pnz 3.16.13 podru oko J. svoiatala su za se p mena Ruben, Gad i Mana

JADRANSKO MORE Izme Sicilije i Krete (Dj 27,27) ne sarno more izmedu Ita i rim. pokrajine Dalmacije

JAELA ())kozorog«) naziva prema Suci 4s zena Hebe Kenijca, koja je ubila -+ S ru na bijegu pred Izraelo zabivsi mu satorski klin u 10 (Suci 4,17-22). Zato je -+ bora hvali (Suci 5,24-27).

JAFA (kasnije ime: Jopa; pr grade Tel Aviva) Vrlo s grad na Sredozemnom mo Spominje se npr. u pismi iz -+ Amame. J. ie prema 19,46 svojatalo pleme Dan, je nije osvojilo. Tek od vr Makabejaca J. je bila zid. sjed (1 Mak 14,5). Ipak se s minie da su luku J., jedinu Sredozemnom moru, Izrae vee ranije upotrebljavali (u 2 Ljet 2,15; Ezr 3,7; Jona 1 Prema Dj 9,43 Petar je d vremena boravio u J. Pre Dj 9,3641 tu je Petar vra zivot Tabiti. Di 10,9-23 izv stavaju da je Petar imao denie 0 Cistim i necistim votinjama: Ev. se mora na jestati ne sarno »Cistimc dovima nego i »necisti poganima (usp. Dj lOs). JAFET se zove u Post 5,32 dan -+ Noin sin. Noin bla

JAFET -

slov raz,JasnJava irne »J.« sa »stvarati prostor« (piitiih; Post 9,27). U popisu naroda (Post 10) J. je praotac indoevropskih naroda. Prijeporno je da Ii je irne »J.« u vezi s Ii· korn iz grc. prica »Japetorn«. JAHIN --* Jakin (2) JAHVE (skraeeni i sporedni oblici, npr. kao dije10vi vIa· stitih irnena: Jahu, Jo, Jeho, Ja[h], Jao) NajceSee od -+ BO:ljih irnena u hebr. Bibliji. Izgovor »J.« zajarncen je broj· nirn izvanbib1. svjedocanstvirna. Prernda se u sacuvanirn :lid. bib1. rukopisirna ponaj· cesee upotrebljava »Jehova«, ne znati da je to pravi tra· dicionalni izgovor. Takvo je pisanje nastalo ovako: u svirn su se rijetirna pry. pisali sa· rno suglasnici (konsonanti; kod Jahve JHVH). Kad je ka· snije i izgovor sarnoglasnika (vokala) oznacen pornoeu toc· kica itd. (--* Masora), nisu uz JHVH stavljane tockice koje bi oznacile sarnoglasnike te rijeti, vee znakovi za izgovor hebr. rijeci »Gospodin«, koja se na tom miestu upotreblja· vala iz strahopostovanja urn· jesto rijeci JHVH. Te nadodane tockice nisu trebale oIa· ksati izgovor JHVH, nego sa· rno podsjetiti da se tu irna urnetnuti zid. rijec »Gospodin«. Kad se ti samoglasnici uvrste u --* tetragrarn Bozjeg irnena, dobiva se »J(e)H(o)· V(a)H, ali u zagrade stavljeni sarnoglasnici pripadaju rijeci »Gospodin« f(e)D(o)N(a)J]. Bozje ime »J.« nije se nikad u starini izgovaralo kao »Jehovah« iIi s1. U IzI 3,14s (prica 0 »gorueern grmu«, --* trnje) irne J. turna· ci se kao »ja jesarn« (usp. Otk 1,8: »ja djelujern« proizIazi iz krivih metafizickih tu·

JAKOV

12

rnacenja koja naginju ovakv prevodenju: »Ja sam terne1 bitka«). Vrlo je prijeporna staros podrijetlo i izv. znacenje irne na J. Niie se zacijelo za n doznalo tek preko --* Mojsij (Izl 6,3) i nisu ga poznaval sarno izr. plernena. Mozda s MOjsije s njirn upoznao ko Keniiaca. Svakako mu je Mo sije kod izr. plernena za ka nija razdoblja osigurao na znacenie. JAHVIST --* Mojsijevo pcto knjizje JAIR A) (»neka bi bozanstvo zasj 10«) Irne, npr.: 1. Jednog »rnalog« --* suc (Suci 1O,3ss). 2. »Jairova sela« (?) u B 32,41, naselie i. od Jordan nazvano tako prerna J. iz pI mena Manaseova. Povezivan s (1) kod Suci 10,4 nastalo kasnije. B) Prema Mk 5,2211 nadsto nik sinagoge u Kafarnaum Ciju je keer Isus uskrisio. JAKIN (»neka bi Jahve utv dio«) Irne, npr.: 1. Prema Post 46,10 ime je nog -+ Sirnunovog sina, prem Br 26,12 praotac Jakinovac 2. J edan stup u -+ Hramu. JAKOV (»bozanstvo zastie je«?) VI. irne: 1. Prema Post 25.26 tako se zv sin Izaka i --* Rebeke. Od se izvode 12 plemena Izrael vih. U Post price 0 J akovu tvore nikakav suvisli zivot pis, nego zbirku mnogovrsn izvjeStaja koji su dovedeni vezu s J. Njegovo se irne pu ki tumaci hebr. rijecju »p variti« (caqab) (Post 27,36; usp. Post 25,26). Stirn je zn cenjem povezana sIikovita p vijest Jakovljeve prijeva brata --* Ezava (lukavstvo

130

JAKOV -

JAKOVLJEVA POSLANICA

steceno pravo prvorodenca i blagoslov, ,Post 25,29-34; 27). Na taj se, lukavstvom steceni blagoslov pozivaju Jakovljevi potomci. Druga skupina izvjestaja povezuje J. s nekim bogostovnim mjestima i istice njihovo dostojanstvo (npr. Post 28,10-22: Betel, san 0 nebeskim ljestvama). Druga stara predaja izraiena je u izvjestaju 0 Jakovljevu grobu u Makpeli (Post 50,12ss). Druge se zgode s J. odvijaju u Haranu kod _ Labana (Post 20ss). Daljni su izvjestaji povezani s Mahanajimom (Post 32,2-22; 33,1-16), s Penuelom (nocna borba; Post 32,23-31; _ Izrael), sa sekemom (Post 33,18-34,11), s Josipovim dogodovstinama (_ Josip 1[1]). U kasnijoj se bibl. knjizevnosti J. rijetko spominje (negativno npr. Hos 12,3s.7; pozitivno npr. Mudr 1O,lOss). 2. J. St., sin Zebedejev, brat _ Ivanov, koji je zajedno s njim pozvan za apostola (Mk 1,191/; 3,17//; Dj 1,13). Prema Mk 3,17 J. i Ivan imali su nadimak Boanerges (sinovi groma). J. je zajedno s_ Petrom i Ivanom imao povlasten polozaj (Mk 5,3711; 9,2//; 13,3; 14,3311). G. 44. p. Kr. za _ Heroda (6) odrubljena mu je glava (Dj 12,2). 3. J. Mladi, sin Alfejev, jedan od »Dvanaestorice« ( -+ apostol). Spominje se sarno u popisu apostola (Mk 3,181/; Dj 1,13). Nadimak »Mladi« uobicajen je, ali se od Jeronima poistovjecuje s (4). 4. J. je prema Mk 6,311 jedan od Gospodinove brace, glavar -+ zajednice u -+ Jeruzalemu (Gal 1,19). Imao je vodecu ulogu na _ Apostolskom saboru (Dj 15,13-29). Mozda od njega potjece _ Jakovljeva

poslanica. 62. p. Kr. zacije je kamenovan. JAKOVLJEV BLAGOSLOV n zivaju se u Post 49,3-27 sabra ne izreke. One se stavljaju usta -+ Jakovu (patrijarhu Prije zapisivanja prosle s dugu knjiZ. povijest i obliko vane su pod utjecajem stva nih prilika pojedinih plemen kakve su bile mnogo stoljec kasnije. JAKOVLJEV ZDENAC (b •aqub) U Isusovu razgovor sa Samarijankom (Iv 4) ka mjesto dogadaja spominje s J. z. SZ ga ne spominje. O 4. st. p. Kr. navodi se njego polozaj. Danas je to mjest prekriveno rusevinama krua ske crkve. JAKOVLJEVA POSLANIC Unatoc uvodu kakav nalazim u pismima, J. p. prije je zbi ka propovjednickih izreka n goli poslanica. Njezine s opomene odnose na svako dnevni krsc. zivot, iskusen (1,2-16), djelotvornu vjer (1,9-27; 2,14-26), odnos prem bogatima i siromasima (2,1-9 obuzdavanje jezika, svade prepirke (3,14,12), Bozju pro vidnost i sud (4,13-5,11) i mo litvu (5,13-18). -+ pomazanj Sastavljac -+ Jakov (1,1) zac jelo je brat Gospodinov to imena, a ne jedan od aposto lao Njemu pristaje snaia moralisticki naglasak J. p. isticanje dobrih djela (2,2 usp. s tim Rim 3,28!). Moguc je da J. p. potjece i od neko kasnijeg, naobraienog -+ ju deokrscanina koji je svoj sp okitio ugledom Gospodinov brata. To se tvrdi pogotov na temelju dotjeranog gr jezika J. p. Moguce je da sadasnja J. p. takoder plo kasnije prerade pisma Gospo dinova brata. Preradivac bi

JAKOVUEVA POSLANICA -

tom slucaiu bio neki uceni judeokrseanin. UkoIiko J. p. pot.1ece od Gospodinova brata, bila je napisana prije 62. p. Kr. (= prije Jakovljeva muceniStva u Jeruzalemu). U protivnom je mogla biti napisana do pocetka 2. st. p. Kr. Poslanica .1e tek od 4. st. (prvenstveno na Zapadu) stekla potpun ugled nz. spisa. JAKOVUEVE UESTVE Na· ziv za nebeske ljestve 0 kojima je prema Post 28,12 -+ Jakov (patrijarh) sanjao. JAMNIJA-+ Jabne JAMSTVO -+ zajam JANJE i stepska ovca bili su vaZan izvor za odijevanje (vuna, 2 Kr 3,4) i ishranu (salo, Pnz 32,14; meso, Iz 22,13; mlijeko, Iz 7,21s). Velika stada mnogo su znacila; ona su bila vazan dio ratnog plijena (Prop 2,7; Br 31,32). zrtvovanjem J. moglo se Bogu iskazati veliko priznanje; stoga je J. bilo .1edna od najvaZnijih zrtvenih zivotinja (npr: jutarnja i vecemja zrtva, Iz129,38s; -+ Pasha). Prema Iv 1,29.36 Ivan -+ Krstitelj Isusa naziva »J. Bozje«. To znaci: 1. (tradicionalno) Isus je od Boga poslano J. koje ee biti zrtvovano za svijet, te tako oduzeti grijehe. Raspravlja se da Ii je slika »J.« preuzeta iz zrtvenog kulta (ukljucujuei i blagdan Pashe) iIi iz Iz 53,7 (patnik -+ Sluga Bozji). 2. J. = znamen nevinosti i bezgresnosti, te se zbog toga povezu.1e s »oduzimanjem« grijeha. 3. Krstitelj je na aram. govorio 0 Bozjem Sluzi; u aram. je ista rijec za »sluga« i »J.« (»J. Bozje« = »Sluga Bozjh; pitanje je da Ii se tu radi 0

JAVAN

ne?otic~oj za~un! iIi 0 mJemoJ prom.lem znac 4. U Iv 1,29.36 ne govori K tel.1 vee Evandelist (-+ I vo evandel.1e): Isus kao vazmeno J. (usp. npr: po muke po Iv; Iv 19,36; 1 5,7; 1 Pt 1,18s). Osieea se caj prakrse. predaje u kad se govori 0 »J«. Tu prvom redu misli na Po nika, proslavl.1enoga Gos na.

»JAO« POKLICI Izraz z nad samim sobom (Suci 1 Sam 4,7s) iIi prijetnj dom nad -+ Jeruzalemo 13,27), svojim narodom goyim vodama (Iz 5,8-2 23,1; Ez 34,2) ili nad dr narodima (Iz 10,5; Jr 4 U Govoru na gori ko 6,20-26 cetirma blazens stoje nasuprot 4 »J.« p. tako nalazimo prijetnj dom, sto ih Isus upravlj dovima koii nisu sprem niti pokoru (Mt 11,20-2 stroge »J.« p. protiv fa stine (Mt 23,13-36). Bozj u-+ Otkriveniu Ivanovu Cinje s »J.« p. (Otk 8,13; 18,10.16).

JARMUK I. pritok Jor ulijeva se u nj malo ju od Genezaretskog jeze se ne spominje u SP.

JASON Grc. ime, npr: 1. J., brat velikog svee Onije III. koji je kupio bu velikog sveeenika (17 Kr.) i pokusao helenizir dove (2 Mak 4; -+ heleni 2. J. iz Kirene opisao je nak -+ Makabejaca. Sa se sarno isjecak u 2 Mak 2 Mak 1,23).

J AVAN Popis naroda tak ziva jednog od Jafetov nova (Post 10,2.4). Zacij

132

JAVAN -

misli na jonske gradove-drlave (usp. Ez 27,13). JEBUSEJCI Pleme kome je pripadao (kan. iii amorejski) viSi drustveni sloi u -+ Jeruzalemu prije nego su ga zauzeli Izrae1ci. J. se spominju u popi sima naroda (np~ .. Pnz 7~1) i mozda su se poshJe osvoJenja (prije 1000. pro Kr.~ Jeruzalema (= Jebus: SUCl 1910s) stopili s izr. narodom (u~P. Zah 9,7). Ime Jebusejca -+ Araune jest hetitsko. JEDINSTVO je u NZ glavni i~­ kaz 0 nacinu krscaninova Zivota. J. se ne zasniva na ljudskim naporima, nego izrasta iz Kristova bica i zadace. Pavao u Kol 1.18 naziva Krista Glavom koja ujedinjuje -+ stvorenje. Krist je novi :+ Adam, pocetak novog pokolJenja koje viSe nije podlozno -+ grijehu, -+ smrti, -+ ?ak
JEHU

vjeri, jednom krstu. (Ef 3, 4,5; Gal 2,20), po ~ednom Duhu (1 Kor 12,4), lednom Evandeliu (Gal 1,6s), jedn -+ kruhu (1 Kor 10,17). Ta dna Crkva poznaje mnogov ne milosne darove, sluz djelotvome snage koje staju plodonosne pod v stvom Duha Svetoga (1 K 12,4-11). Ona ostvaruje sv J. u slavlieniu euharistije Kor 11,23-i9;:"'" zahvaljivanj znade da je od Boga prim posinjenje (Rim 8,15; Gal 4 svjedoCi Krista kao brata sv liudi (Rim 8,29; Heb 2,11.1 ujedinjuje ju i posvecuje D -+ istine (Iv 17.17.19). Plod novi -)- mir (Ef 2,14). J. Crk nalazi svoje ispunjenje u vrsenoj spoznaji Boga (1 K 13,12) i konacnom Kristo gospodstvu (1 Kor 15,28). K ko ie J. Crkvi neophodno p trebno, -+ Pavao se bori p tiv svake vrste stranearen u zajednicama (Dj 6,1-6; 1 K 1,11-13), koje se moZe izbj sarno cuvanjem J. Duha ( 1,27; Ef 4,3). Unatot ce uporabe rijeci »J.«, Bibl ne govori 0 J. sustavno, razlike u govoru 0 J. nala mo jos neizgladene jedne p red drugih (nar. Pavao i Iva Crkveni raskoli i razracun vania unutar Crkve nisu u melju gubitak J. nego -+ sa lazan. Krivnja se obicno n lazi na objema stranama. JEHOVA -+ J ahve

JEHU (»Jahveje tOll) VI. im npr.: kralj -+ Sj. izr. kralje stva (842-815. pro Kr.). Jos kao voiskovoda sam dao i brati za kralja. Kad je njeg krali -+ Joram bio ranje ubio ga je, a tako i jufnoju kralja -+ Ahaz.iu; dao je pog biti -+ Izebelu i citavu ,.ku Ahabovu« (2 Kr 9,12s.2427.3

JEHU - JEREMIJA

133

Jehu: Dio prizora na »crnom obeliskwc Salmanasara III. Tu je prikazan »Jehu, sin Omrijev« kako donosi danak. Izr. kralj Jehu lezi niCice pred Salmanasarom. -33; usp. Hos 1,4). Njegova je vjerska politika, nasuprot njegovih predsasnika, ostro usmjerena protiv stovanja Baala (usp. 2 Kr 10,18-28, mozda su je poticali ""* Elizej i ""* Rekaboyd, 2 Kr 10,15s). J. je morao plaeati danak""* Salmanasaru III. ·Pobijedio ga je -+ Hazael iz Damaska (2 Kr 10,32). JELO Osnovna prehrambena sredstva bili su voda i kruh (djel. i nesto voea); za svecanih obroka uzimalo se takoder meso i vino. Namjesto stoIa najcesce je sluZila (katkad poviSena) ploca (»leCi za stol«, muskarci s nogama otraga, oslonjeni na lijevu ruku; zene su cueale uspravno. Kasnije su lijegali na sagove, mekana sjedala, naslonjace i na istrosene jastuke). J. je vise negoli danas bilo izraz zajednistva, koje se nije smjelo ometati (usp. Ps 41,10; Mk 14,20;""* gostoljubivost). J. je ujedno slika zajedniStva s Bogom i ""* Kraljevstva Bozjeg (Iz 25,6; Mt 8,11; 19,28; 22,2-12). Vazmena vecera i krse. slavljenje Vecere Gos-

podnje jesu »gozbena slavI,ja«; to znaci da su viSe negoIi obicni »blagdanski objed«: oni izrazavaju i pro dubljuju zajednistvo s Bogom. JEREMIJA (prijeporno je znacenje imena, vjer.: »nek Jahve uspravi«?). Jedan od velikih proroka, sin svecenika Hilkije (roden oko 650. pro Kr. u Anatotu, oko 5 kID sji. od Jeruzalema). J. je vee u rnladim danirna pozvan u prorocku sluZbu (usp. Jr 1,4-7); moran se odreci braka i obitelji (16,2). Djelovao je kao prorok oko 40 godina (625-586. pro Kr.), borio se za oslobodenje svog naroda koji je tada prozivljavao najteze trenutke u svojoj povijesti. Osim u yr. vjerske obnove za kralja -+ Josije (obnova bogostovlja 621. pro Kr., Josiiina srnrt 609. pro Kr.), J. je rijecima, pisanjem (usp. 29,1) i slikovitim postupcima upozoravao na buducu Boziu kaznu (usp. 27,2). Stekao je rnnogo neprijatelja u narodu i vodstvu jer je neumorno upozoravao na propast zemlje i pad pod babil. vlast. a narodu predba-

134

JEREMIJA - JERIHON

civao njegove grijehe i bezbomost. Prema J. sve to daje povoda za Bozju kaznu i konacno razorenie Jeruzalema. Htjeli su ga ubiti (11,21), proganjali ga i zatvarali (26,7ss), udarali i mucili (20,2) te za opsade Jeruzalema baeili u catrnju punu gliba da u njoj zaglavi (37,11-38,13). cak i kad su se njegove prijetnje ostva· rile u strahovitim zbivanjima dvokratnog osvajanja Jeruzalema (597. i 586. pro Kr.) i protjerivanja vedne Izraelaea u Babiloniju (-+ izgnanstvo), ostatak naroda koji je s J. ostao u domovini jos mu uvi· jek nije vjerovao. Protiv Jeremijina savjeta, posljednji su zidovi pobjegli u Egipat poslije ubojstva babil. narnjesnika i prisilili J. da ide s njirna. Ondje su ga prema leg. predaji kamenovali njegovi vlastiti zeml.iaci. Ni 0 jednom proroku ne znamo da bi prozivio tolike unutarnje i vanjske sukobe kao J. Na ljudsku receno, njegovo je djelo dozivjelo tragican neuspjeh (usp. Jr 25,3), ako gledamo na njegov neposredni ucinak. Prema Mt 16,14 neki su Isusa smatrali uskrslim J. JEREMIJA (knjiga) Gl. 1-25. sadde govore protiv naroda, kraljeva i »proroka« radi nevjernosti Bogu Saveza kao i navjesta.i suda sve do konacne propasti 587. pro Kr. (2. osvajanje Jeruzalema). U. gl. 26-45. nalaze se obecanja za buducnost i opisi Jeremijina osobnog zivota. U gl. 46-51. rijeci su osude protiv Egipta, Babilona i man.iih naroda. U dodatku (gl. 52) opisuje se propast Jeruzalema (usp. 2 Kr 24s). Djel. govori sam Jeremija, djel. njegov drug -+ Baruh (usp. 19; 26-29; 36-45), a djel.

govore drugi. Zbirka izre potjece iz razlicitih vremen Dijelom je viSe puta prerad vana. Upadne razlike izme sacuvanog hebr. i grc. teks ukazuju na dal.inje kasn preradbe. Jeremi.iino shvac nje Boga Saveza is to je k kod -+ Hoseje: Jahve je z rucnik-suprug u braku-save s izr. narodom (Jr 2,2), ko on kao nev.iernu zarucni uvijek nanovo poziva da vrati i iskusi veliku Jahvi ljubav. Ispunjen.ie starih ob canja ocekuje se, unatoc p lit. propasti, na prorocki n cin u »Novom -+ savezu« ( 31,31ss). Bogostovni obicaji mogu ukloniti grijeh, uko jenjenu bolest (usp. Jr 6,2 7,10s). Jeremi.ia se obara »proroke« koji vjestim rije rna govore 0 -+ »miru« ( 6,14) i slusaoee uljuljavaju sigurnost (14,13s; 23,17; 28) JEREMIJINO PISMO Naz za spis sacuvan sarno na g (mozda je izvornik sastavlj hebr.) (besmislenost idolop klonstva). -+ Septuaginta smatra posebnim djelom Vulgata dijelom -+ Baruho knjige. Ono ne potjece n od Jeremije niti od Baruh nego je nastalo nekoliko kasni.ie. JERIHON (»M.iesecev grad« Ime triju susjednih nase ko.ia vremenski slijede jed poslije drugoga: 1. Sz. J. (Pnz 34,3 i c.: gr palmi, danas tell es-sulta smjesten na laporastoj plo na ulazu u Jordansku dolin 8 km z. od-+Jordana, 10 k sj. od -+ Mrtvog mora. O 7800. pro Kr. lovci su podi svetiste na izvoru (Elize izvor: en es-sultan) a posl prelaska na s.iedilacki nac zivota u sl.iedecem tslj. osn

JERIHON - JERUZALEM

vali jednu od najstarijih danas poznatih gradskih zajednica, koja je prekrivc:ila povrsinu od 4 ha a opkoljena je snaznim utvrdenjima. U 5. tsl.i. kulturno nazadovanje, od kraja 4. tsl.i. do razorenja oko 1580. pro Kr. trajno naseIjen. Utvrde su se neprestano dogradivale. Iz yr. -+ osvajanja zemlje (oko 1250. pro Kr.) ima tragova zivota u tom naselju, ali nema tragova zidina. Prema 18 6, J. je bio najprije osvojen od kan. gradova. Taj bib!. izvjestaj donosi zaeijelo opis bogostovnog ophoda koji se svake godine obavljao od svetiSta u -+ GiIgalu do J., a njime se slavio spomen na osvajanje zemlje. Prica 0 -+ Rahabi (18 2) zeli razjasniti zbog cega je pleme tog imena »ostalo prisutno u Izraelu do danasnjeg dana« (JS 6,25). U 9. st. pro Kr. J. se ponovno utvrduje (1 Kr 16,34). Ilija i -+ Elizej posjecuju grad (2 Kr 2,4s.18). Elizej je nay. vodu iz izvora ucinio pitkom (2 Kr 2,19-22). 2. Nz. J. (tell abu el-allijik) na izlazu iz wadi el-qelt u Jor· dansku dolinu: zimska palaca Heroda St., pogranicno carinsko mjesto. U NZ spominje se: iscjeljenje slijepog prosjaka Bartimeja (Mk 10,46-52); gozba kod Zakeja (Lk 19,1-10). 3. Eriha nazivaju Arapi danasnje naselje na mjestu negdasnjeg krizarskog grada i. od (1) i (2). JEROBOAM (»neka se narod mnozi«?) Kraljevi -+ Sj. izr. kraljevstva: 1. J. 1. (938-911. pro Kr.) vee je za -+ Salomona bio visoki cinovnik (1 Kr 11,28); ovaj ga je kasnije progonio (1 Kr 11,40). Prvi kralj -+ Sj. kraljevstva (-+ rascjep kraljevstva)

13

koji se stalno morae bori protiv pokusaja kraljeva -+ kraljevstva da osvajanjem S kraljevstva ponovno obnov Veliko Davidovo kraljevstvo drZavno jedinstvo ( -+ Robo am, -+ Abija). Da bi oba kra ljevstva razdijelio ne sarn polito vee i vjerski, osnovao j u -+ Danu i -+ Betelu drlavn svetiSta (-+ bik), radeei tak protiv bogostovne prevlas jeruzalemskog -+ Hrama. T se u -+ deuteronomijskoj po vijesti ostro osuduje (usp npr. 1 Kr 12,26-30). 2. J. II. (784-744. pro Kr.): v hUllac moei Sj. kraljevstva njegova gospodarskog procva ta (i.-jordansko podrucje po novno osvojeno, usp. Am 6,13), ali postoje ostre dru stvene suprotnosti protiv ko jih se osobito borio -+ Amos. JERUBAAL -+ Gideon JERUZALEM (»grad sto ga j osnovao bog Salem«, arap. e quds = Sveti) Grad na vapne nastoj zaravni u Jud. gorju oko 800 m nad Sredozemnim morem. Pry. poloZaj mjest na uskoj strmoj litiei (-+ O el) izmedu dolina -+ Kidron Tiropeon i Hinom; naselje jos od 4. tslj. pro Kr., jer se t nalazio izvor -+ Gihon. J. s spominje u tekstu jedne eg potjernice otpr. iz 1900. pr Kr. a u 14. st. spominju ga p sma njegova kneza Abdi-H pe Amenofisu IV. (-+ Amar na). -+ Davidovi su plaeenic osvojili kan. J. i od tada o postaje osobno vlasniStv kraljevo (»Davidov grad« Njegov smjestaj medu pleme nima. ali izvan plemenski podrucja, stvara uvjete da J postane prijestolnicom. Prije nosom -+ Kovcega saveza za dobiva relig. znacenje za izr plemena. Na S grada -+ Salo

I

Crkva SV. Za04d•• gradske zidin.

"'

200

Dalint!

d!amija

OmarOY4 Gro~a

HinpM)i~":;~~lf;!ll1~

(.Kopola .a

I

Maslinska go

stiie.(~J

Oolina Kidrona

..--.:.-.~

...... Grobovi i%

.. prvog stoUea >.:

Brtlo

"

kulnje

:: u Bttleh«m. Hebron.

II II

Gat'"

" "

" ""

"

II I'

"I'

1\ II

" n H.Ice/4mr!Gh "I I

leruzaIem: Gore: Presjek grada gledanog s juga (danaS izgIed). Dolje: Tioert grada u vr. evanl!elista (prema mnog rekonstrukcijama. - - vjer. polozaj zidova i zgrada ko viSe nema; - - - - danaSnje zidine staroga grada; = = = vje smjer vaznijih priIaznih eesta)

JERUZALEM -

JIMJ

mon podize palacu i -+ Hrarn. (usp. Izr 7,23) i osjecaja (T S vremenorn se grad siri pre.. 2,11). rna Z i S. Svoje relig. znace- JEZABELA -+ Izebela nje zadrfaya i po.slije .-+ ras· cjepa kral.1evstva 1 svoJeg ~az­ JIBLEAM . (kod bir belcam orenja (587/6. pro Kr.): za vJer: Stari grad, oko 30 krn (zr nike je on od Boga odabram ne linije) sj. od sekerna. P grad (Iz 40-55; Ps 137; 122; 87). rna JS 17,11 dodi.ieIjen M~ Poruka i djelovanje proroka seu, ali nije odmah osvo (Suci 1,27). -+ Izaije, -+ Jerernije, -+ Eze· kiela usko su povezani s J. JIFTAH (»neka bi Jahve ot Prerna Iv -+ Isus je dolazio u rio oslobodio«) -+ Sudae J. na godiSnje blagdane. Gra~ -+ Gileada. Prica se 0 Jifta ima narocitu ulogu u -+ Luki- voj borbi protiv -+ ~mo~ae nu djelu. U povijesti rnuke izZbog zavJeta Je r vjestava se 0 posljednjern Moabaea. rao zrtvovati svoju kcer ( Isusovu djelovanju, njegovoj ei 10,17-12,7). To zacijelo n muci i smrti u J. Poslije Us- povezano s ~spornem;rna krsa u J. se stvara prva zajed- neku 1iudsku zrtvu, vee rno niea. Sastavliacu Otk grad je s bogostovnirn obicajern .( slika nebeskog J. koji ce Bog vojacka svecanost na b~dlrn na kraiu vrernena ostvariti. Iz izvjestaja 0 s~kobu lZI?70. p.Kr. Hrarn je razrusen, Gileada i Efra.l1ma prOlz 135. grad je nanovo podignut ovo: u prvorn redu, nije b u rirn.-helen. stilu (Aelia Capi- jos nikakva jedins~va rn tolina), 637. osvaiaju ga Ara- razliCitirn plernenskirn SkU pi. Na svetoj hridi hramskog nama. Drugo, postojaia je prostora podignuta je »Kupo- lika u narjeejirna. U Heb 1 la na stijeni« (Ornarova dZa- ss J. se stavlja za uzor. rnija), te J. postaje sveti grad i hodocasnicko rnjesto isla- JISAKAR (»Bog nagraduj rna. Od 1517. do 1. svjetskog Prerna Post 30.18 sin Jakov rata pripada Turcirna. U 16. (pucko turnaeenje imena J st. dobiva grad nove zidine kar). Pleme Jisakarovo p (danas se to naziva »Stari je opisano u Post 49 grad«). One se djel. pokiapa- (»koscat rnagarac, tegleei ju sa sj. zidinarna koje je po- ga«). Podrucje koje mu je p JS 19.17-23 dodijeIjeno digao Herod Agripa (4144. rna da se danas viSe tocno od p. Kr.); njirna su u utvrdeni diti. Nalazilo se jz. od Ge dio grada ukIjueeni i predje- zaretskog jezera i obuhvac Ii -+ Golgote i Bazate. J. Isu- je ravnieu -+ Jizreel. Prern soya vremena bio je nesto Kr 15,27 kralj -+ Basa pn jufnije i sarno se sj. dio po- dao je plernenu J. klapa s danasnjirn Starirn gradorn. -+ Bethesda, -+ Gihon, JIsAJ (lat Jesse; »covjek zji«) Otac Davidov iz Be -+ Sveti grob, -+ Maslinska herna. Tek je kasnije nas gora. tvrdnja da je J. bio unuk B JESEJ -+ JiSaj za i -+ Rute (Rut 4,22). B JETRA Nije bila poznata bio- kivanje -+ Mesije izrafava Ioska funkcija tog organa; 11,1 (»Mladica iz panja Jis srnatrao se sjediStern zivota va«; usp. Rim 15,12).

138

JISMAEL -

JISMAEL (>meka bi Bog uslisao«) Prema Post 16 sin Abrahama i ego robinje-+ Hagare. Sara je bila odbacila J. i njegovu majku, ali ih je Bog spasio. Prica 0 JiSmaelovu -+ obrezanju (Post 17).3-27) nastala je tek kasnije. Prema starodrevnom nauCavanju islarna, J. je praotac Arapa i pokopan je sa svojom majkom u Cabi u Meki. JiSmaelcima su se nazivala neka nomadska plemena u sj. Arabiji i Sinajskoj pustinji. Zivjeli su od uzgoja sitne stoke, trgovine devama i povremenih pljackaskih prepada. JITRO (»bozanstvo je dalo izobilje«?) zove se prema Izi 3,1; 4,18; 18,1s.5s.12 Mojsijev tast, midjanski sveeenik. Prijeporno je zasto se u drugim predajama naziva Reuel (Reguel) (Izl 2,18, »bozanstvo je prijatelj«) ili Hobab (Suci 1,16-4,11; usp. Br 10,29) i da Ii se iza izvjestaja u Izl 18,1-12 (posjet J. Mojsiju nakon izlaska iz Egipta) krije uvodenje midjanskog stovanja -+ Jahve. Prema Izl 18,13-27 Mojsije je na Jitrov savjet postavio suce. JIZREEL (»Bog sije«) Naziv mjesta, npr: 1. Grad J. (zerin) bio je -+ Ahabova prijestolnica (usp. 1 Kr 18,45; zakonsko ubojstvo Nabota, 1 Kr 21; Jehu unistava Ahaba, 2 Kr 9,14-37; 10,6-11), mozda zbog prikladna prometnog polozaja. 2. Ravnica J. nazvana prema (1) (merdz ibn camir) u obliku troiruta, Z. od Jordana, na S granici s Galilejskim gorjem, a na J sa -+ Samarijom. Ta plodna ravnica (zove se tako
JOAS

JOAB (»Jahve je otac«) Dav dov neeak i vo,iskovoda. Ubi je svog suparnika -+ Abnera ( Sam 3).7) i izvo,ievao mnog pobjede (usp. npr. 2 Sam 1 27). J. je ubio -+ AbSaloma ( Sam 18,14) i svog takmacaAmasu (2 Sam 20,10). Budu Ci da se opredijelio za -+ Ado niju (protiv Salomona), da ga je Salomon ubiti, premd je J. zatrafio utociSte kod zr venika (1 Kr 2).8-35). Naslije dio ga je -+ Benaja. JOAHAZ (»Jahve zahvaea). V ime, npr: 1. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstv (815-799. pro Kr.); jako ga j pritisnuo Hazael iz Damask (2 Kr 13,22), koji je silno pro rijedio izr. vojsku (usp. 2 K 13,7). 2 Kr 13,6 s prijekorom primjeeuje da su -+ asere dalje os tale u -+ Samariji. 2. Kralj -+ J. judo kraljevstv (608. pro Kr')' Kad je stupi na prijestolje, bile su mu te 23 go dine, a vee nakon 3 mje seca svrgnuo ga je ego fara on Neko te odveo u Egipa gdje je i umro (2 Kr 23,31-34 Na njegovo je mjesto dosa stariji mu brat -+ Jojakim. 3. Drugi naziv za -+ Ahazju ( Ljet 21,17). JOAKIM Tako se nay. pre rna apokrifnom »Jakovljev evandelju« zvao otac -+ Mar jin (6). JOAS (»Jahve je dao«) VI. ime npr: 1. Kralj -+ J. judo kraljevstv (836-797. pro Kr.). Kad je Atalija uklanjala sve Dav dove potomke, on je bio skri yen i jedini je umakao. Sve eenik Jojada proglasio ga j kraljem dok je .los bio dijet (2 Kr 11,1-22). Prema 2 Lje 24). posIije smrti Jojadine na pusta u svojoj vjerskoj pol tici prvotnu revnost za vjer

JOAS -

u Jahvu. J. je dao uljepsati Salomonov hram; morao je plaeati teski danak -+ Hazaelu iz Damaska; pao je kao htva zavjere (2 Kr 12). 2. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva (799-784. pro Kr.) koji je ponovno ucvrstio kraljevstvo (pobjedom nad kraljem Damaska -+ Benhadadom III, 2 Kr 13,25; usp. izvjestaj 2 Kr 13,14-19). Kad je kralj -+ J. judo kraljevstva (-+ Amasja) zatrazio Joasevu keer za svog sina, J. je osvojio i opljackao Jeruzalem (proboj zida, taoci). JOB se zove glavna osoba Knjige 0 Jobu. Ime nije izr. J. se ubraja medu stare pravednike (usp. Ez 14,1420). Okvirna prica Knjige 0 Jobu zacijelo je vrIo stara. Knjiga polazi od dvije pretpostavke. 1. Bol je kazna za grijehe. 2. I pravednike poput J. pogada teska patnja. Knjiga iznosi razmiSljanje sastavljaca pred tom cinjenicom. On dokazuje da je krivo tvrditi: »Bol je kazna za grijehe«. Nadalje pokazuje kako se J. ne miri s takvim stanjem (on nije »poboZni strpljivae«, nego borae s Bogom, usp. Job 32,2), konacno se podlaze, Bog ga opravdava i ponovno obasipa bogatim darovirna. Nije rijec 0 nekoj nagradi s onu stranu groba. J. nije naveden na podloznost sarno Bozjom moei i velicinom, vee i osv.iedocen osobnom spoznajom (usp. Job 42,5). Pitanie kako pomiriti postojanje boli s Bozjom pravednoscu ne nalazi svoje rjesenje u knjizi, jer ona zeli govoriti kako pravednik podnosi bol (usp. Jak 5,11), a da pri tom ne postavlja temeljno teolosko pitanje 0 smislu i podrijetlu trpljenja. Stoga to nije

JOEL

139

knjiga utjehe za neke, nego poruka upravljena svima. Knjiga 0 J. tako je sastavljena da je u stariju okvirnu pricu (bol i sreca za J.: Is; 42,7-17) ugradeno mnostvo pojedinacnih knjiZ. jediniea: jadikovka (3), pokusaj prijate1ja Elifaza, Bildada i Sofara da kod samog J. pronadu krivnju za njegovo trpljenje, sto ovaj otklanja (4-14; 15-21; 22-27), ponovna Jobova jadikovka (29ss). I peti sugovornik, Elihu, pokusava J. uvjeriti (32-37: bol kao Bozja kazna; vjer. kasnije umetnuto). Konacno govori sam Bog (38-42,6) i pokazuje svoju mudrost za razliku od Jobove ogranicenosti. Kako se tu nalaze brojni pjesnicki oblici (npr. mudre izreke, raspre, himan, tufaljke) u velikom izobilju te se medusobno izmjenjuju, Knjiga 0 J. nije laka za citanje. Osobito se ne bi smjela prihvatiti izjava Jobovih prijatelja prije nego se procita Bozji govor. Osim toga, knjiga je jezicno teska. Ipak je to jedno od najznacajnijih djela svjetske knjizevnosti koje je uvijek utjecalo na kasnije pisee, premda katkad sarno u rubnim pitanjima (npr. Bozji razgovor sa Sotonom 1,7-12; 2,1-7: »Razgovor na nebu« u Goetheovu »FauStUll).

Sastavljac je knjige nepoznat, a svoje je dje10 dovrsio najkasnije 200. pro Kr. JOEL (»Jahve je Bog«) Jedan od 12 »malih« -+ proroka. Sarno se iz njegove knjige 0 njemu moze nesto doznati. Predaja stavlja vrijeme njegova djelovanja u 8. st. pro Kr. Knjiga, naprotiv, upucuje na 4/3. st. pro Kr. To je najstarija apokalipsa (-+ apokalipticka knjizevnost). U gl. Is J. govorl o navali skakavaea (povod za

140

JOEL -

poziv na pokoru), u gl. 3s 0 »Jahvinu danu«, danu suda. Sastavljac ne opisuje sarno prirodne nepogode, vee pravu Bozju namjeru, naime blagoslove koje ee »Dan Jahvin« donijeti Bozjem narodu (plodna zemlja, izlijevanje Bozjeg Duha) kao i unistenje neprijatelja. JOJAKIM (>meka bi Jahve uspravio«) Kralj -+ J. judo kraljevstva (608-597. pro Kr.), sin -+ Josijin. Faraon Neko svrgnuo je Jojakimova brata Joahaza s prijestolja i imenovao J. za njegova nasljednika. Pri tome mu je izmijenio prv. ime J. (Eljakim = »neka bi Bog uspravio«) kako bi time jos jasnije istakao da je J. ego vazai. Kasnije se J. moran podloziti -+ Babiloniii (Nabukodonozor II), ali se uskoro okrenuo protiv novobabii. politike (suprotno savjetu -+ Jeremije koga je progonio). J. umire prije nego je Nabukodonozor II. osvo.iio Jeruzalem, pa je ovaj pozvao na odgovornost njegova sina-+Jojakina. JOJAKIN (»neka bi Jahve uevrstio«) bio je sin -+ Joja. kimov i vee sa 18 godina kralj -+ J. JUdo kraljevstva (597. pro Kr.). No vee nakon tri mjeseca svrgava ga Nabukodonozor II. i odvodi zajedno s mnogim drugim uglednim lienostima u Babiloniju. Medu njima se nalazio i prorok -+ Ezekiel (usp. 2 Kr 24,8.15; -+ izgnanstvo). Pomilovao ga je tek -+ Evil Merodak (Avilmar· duk 562-560. pro Kr.). JONA (»golub«) VI. ime, npr: Sin Amitajev iz Gat Hahefera (kod Nazareta), -+ prorok u-+ Sj. izr. kraljevstvu; navijestio je kralju Jeroboarnu II (874-744. pro Kr.) prosirenje njegova kraljevstva (2 Kr 14,25).

JONATAN

Knjiga 0 Joni dovodi se u ve zu s tom osobom, ali je mno go st. mlada. Za razliku o ostalih prorockih spisa SZ, t knjiga ne donosi Jonine rijec nego prieu 0 njemu. Prem toj prici Bog je pozvao J. d propovijeda pokoru u grad -+ Ninivi. J. zeli izbjeCi toj za daCi i dospijeva u utrobu ve like ribe iz koje ga Bog oslo bada (1s). Tada J. poslusa Boz ji nalog, Ninivljani se obra eaju a Bog im se smiluje (3 Joni je krivo sto se spasav poganski grad, ali je naroc tim znakom poueen da Bo ima samilosti i prema poga nima. Knjiga je zacijelo na stala izmedu 400. i 200. pro K Namjera joj je da u zid. na rodu potisne svijest 0 njibov iskliuCivom odabranju, a is takne misao 0 Bozjoj volji d spasi sve ijude. Kako pripo vijest nUe nikakav pOV. iz vjestaj vee poucna prica, mo gao je sastavl.iac primijeni shvacanja svog vremena (J. »utrobi ribe«) , a da ne iznos nesto neistinito. Isus na sebe primjenjuj »znak Jone« (Mt 12,39ss; 16,4 Lk 11,29s). Prijeporno je da znacenje kod Mt 12,40 odgo vara izv. znaeenju tib Isuso vih rijeci. JONADAB (»Jahve se pokaza darezljivim«) VI. ime, npr: 1. Davidov necak i savjetnikAmnonov (2 Sam 13,3.5). 2. Osnivae -+ Rekabovaca (J 35,8ss), pristasa -+ Jehuov ( Kr 10,1513). JONATAN (»Jahve je dao« tesce upotrijebljeno vI. ime npr: 1. Sin GerSonov i unuk Mo sijev (Suci 18,30). Prijeporn je da Ii je istovjetan s levitom koji se spominje u Suci 17 7ss.

JONATAN -

2. saulov sin a Davidov prijateU (1 Sam 18ss) koji je zajedno sa Saulom poginuo na brdu Gilboi (1 Sam 31). 3. Sin sveeenika -+ Ebjatara; za -+ AbSalomove pobune djeluje kao Davidov tajni glasnik. 4. J., .iedan od -+ Makabejaca. JOPA-+Jafa JORAM (»Jahve je uzviSen«) VI. ime. npr: 1. Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva (853-842. pro Kr.), sin -+ Ahaboy. Prema 2 Kr 3,2 uklonio je Baalove stupove koje je bio podigao njegov otac. Zajedno s kraljem -+ J. judo kraljev stva i kraliem Edoma vodio je rat protiv Moabaca (2 Kr 3) koji nije mogao uspjesno zavrsiti (povijesnost nije zajamcena). Kasnije je u boju s -+ Hazaelom bio ranjen. Ubio ga je -+ Jehu (2 Kr 8,28ss; 9,24). 2. Kralj -+ J. jud kraljevstva (849-842. pro Kr.), surjak od (1), ozenjen -+ Atalijom koja je odredivala njegovu politiku u vjerskim pitanjima. Zato ga zigose 2 Kr 8,18. Rat protiv Edomaca, koji su se bili odmetnuli, ostao je bez uspjeha (2 Kr 8,22); nije uspio ostvariti pristup na more a i Libna je otpala (2 Kr 8,22). Prema 2 Ljet 21,4 dao je pogubiti svoju braeu. Prema 2 Ljet 21,18s umro je od bolesti crijeva. JORDAN (eS-sericlit el-kebire = velika rijeka) Ime rijeke koja dijeli Z. i I. Jordaniju. Protjece kroz geolosku usjeklinu koja je mnogo duZa nego tok same rijeke J.: pocinje u sj. Siriji i zavrsava u sj. Africi. Pripadaju joj Mrtvo more i Akabski zaljev. Jordan pratjece oko 220 km kroz tu usjeklinu s vrlo velikim padom i mnogim duboko usjecenim vijugama. Nije plovan a moze se pregaziti sarno na

JOSIP

141

nekim mjestima (i. granica-+ Obeeane zemlje, usp. Ez 47,18) Protjece kroz -+ Genezaretsko jezero. Dolina kojom nastavlja teCi plodna je tek uza same obale. odn. u oazama. Ulijeva se u Mrtvo more (392 m ispod povrsine mora). Stalni su mu pritoci npr. -+ Jabok, -+ Jarmuk. -+ Istocna Jordanija. JOSIP (»nek Jahve pridoda (jos viSe djece vee rodenoj)«) VI. ime, prije svega: 1. Patrijarh J.: Povijest 0 »J i njegovoj braci« (Post 37; 39 47; 50) sastavljena je razlicito od ostalih povijesti 0 praoci rna. Izradena .ie, nairne, u obliku poucne pripovijetke (mu drosna knjizevnost Salomono va vremena?). To ne znaci da se ne oslania ni na kakvu pov predaju. Njezina slikovitos nije sarno psiholoski shvatlji va. vee sadrii i mnoge ono vremene podatke (pa i egi patske) sto se mogu uklopit npr. u yr. -+ Hiksa. U sadas njem je tekstu J. sin -+ Jakov ljev, koji je prodan u Egipat ondie se dobra snasao i nije zaboravio svoju obitelj, nego joj u nevolji pritekao u po moe. Smatra se praocem jed nog plemena (usp. H 17,17 koje se kasnije dijeli na Ef rajimovce i Manaseovce (usp Post 48,14-9). Kasnije je naziv J. oznacavao -+ Sj. izr. kra Ijevstvo (usp. Am 5,15), ali say narod (usp. Ps 81,6). 2. J., Marijin mm: njegov se otac naziva Jakov ili Eli (M 1,16; Lk 3,23; -+ rodoslovna sta bla Isusova). Sam je J. siro masan gradevinski obrtnik (Mt 13,55). CestC> se pojavljuje u izvjestajima-+ povijesti dje tinistva Isusova. Kasnije se jedva gdje spominje (umro?) Nema nikakve bibi. podlog sto se J. u umjetnosti prika zuje kao starac.

142

JOSIP -

3. J. iz Arimateje bio je prema Mk 15,42-45// ugledni vijeenik koji je pokopao Isusa (_ grob). JOSIP FLAVIJE zid. povjesnicar (roden 37. p. Kr.). zid. casnik u 1. zid. ratu protiv Rimijana (_ zidovi), 67. p. Kr. prelazi k protivnicima, odn. pada u zarobljeniStvo gdje se s njime dobro postupalo. U svojim djelima (pisanim grc.) opisuje taj rat, zid. obicaje, skupine, ustanove i dr. Kad stvari prikazuje iz vI. uvida iIi briZljivo prepisuje isprave, njegovi su izvjestaji veoma vrijedni. Kad pak upotrebljava druge izvore, to Cini najtesee povrsno i pristrano (npr. velicanje zid. naroda, svojih rim. pokrovitelja iIi sama sebe). NiSta ne izvjestava 0 tako znacajnom pokretu kao sto je kumranski (_ Kumran). Josipov izvjestaj 0 Isusu - ukoIiko nije kasniji dodatak svakako je krse. preradba. JOSAFAT (»Jahve je presudio«) Kralj _ J. judo kraljevstva (874-849. pro Kr.). Sklopio je mir sa _ Sj. izr. kraIjevstvom zenidbom svog sina -';- Jorama i _ Atalije, kneginje Sj. kraijevstva. Od J. potjecu mnoge reforme u unutrasnjoj i vjerskoj politici. Osobito se 2 Ljet 17-20 vrio povoljno izraZava 0 J. Prijeporno je u kolikoj mjeri izvjestaji u 2 Ljet 0 ratnim podvizima J. svjedoce 0 njegovu stvarnom sudjelovanju. JOSAFATSKA DOLINA naziva se kod JI 4,2.12 (druga dioba: n 3,2.12) ravnica na kojoj ee biti posljednji sud Bozjim neprijateljima. Od 4. st. p. Kr. pod tim imenom zidovi, muslimani i krseani podrazumijevaju dolinu Kidrona i rado je odabiru za pokapanje mrt-

JOSUA

vaca. Naziv je moZda simb lican (Josafat = »Jahve presudio«). JOSIJA (»nek Jahve iscijeli Kralj _ J. judo kraljevstv (638-608. pro Kr.). Spocetka asir. vazal; polito raspado Asirije zadobiva okolna po rucja na S i veeu polito sarn stalnost, jer _ Egiptu nije d pustao nikakav utjecaj na sv ju politiku. Obiljezje Josijin vladavini daju relig.-polit. mj re: uklonio je kultove koji protive J ahvi i nastavio sob novom _ Hrama. Pri tom pronadena 621. pro Kr. Knjig Zakona koja mu je predocen (- Hilkija). Prijeporno je d Ii je ta pronadena knjiga pre hodno bila preradena. Ona s ddi jezgru Pnz (_ Mojsijev petoknjiZje), potkrepljuje J. njegovoj obnovi i potice ga n daljnje napore. Stovanje se J hve centralizira. Uklanjaju s druga Jahvina svetiSta (np - Betel; 1 Kr 23,15) a sarno J ruzalem postaje zakonito sv tiSte. 608. pro °Kr. J. pogiba boju kod Megida protiv fara ona_Neka. 2 Kr i 2 Ljet sma traju J. posljednjim velikim kraljem vjerske obnove. JOSUA (Jozua; »Jahve je po moenik«) naziva se prema Pn 31,14.23 Mojsijev nasljednik voda naroda. Vee se u ran jim sZ. izvjestajima J. spom nje kao Mojsijev pomoeni (npr. Izi 17,9-14). o slici kakvu imamo 0 _ osva janju zemije ovisi i nase pro sudivanje povijesnosti izvjes taja 0 J. Josua (knjiga) obu hvaea uvod (1), opis osvaja nja krajeva Z. od Jordana (2 -12; mnogi od tih izvjeStaj neka su vrsta _ etiologije npr. izvjestaji 0 osvajanju_ Jerihona i _ Aja), opis pIe menskih podrucja i sl., Josu ine opomene, obnova Savez

JOSUA -

u sekemu, izviestaj 0 Josuinoj smrti (13-24). Knjiga je nazvana prema glavnoj osobi, a ne prema njezinu sastavljaeu (nastanak: -+ Mojsijevo petoknjizje). JOTAM (»Jahve se pokazao pravednim«) VI. ime, npr: 1. Gideonov sin koji je umakao -+ Abimelekovu krvoprolicu. Ovome na porugu isprieao je prieu 0 stablima koja su izabrala glog za kralja (Sud 9,7-20). 2. Kralj -+ J. judo kraljevstva (738-736. pro Kr., prije toga dugo bio suvladar svoga gubavog oca -+ Azarje: 2 Kr 15,5). Kako nije stupio u savez s Resinom iz Damaska, -+ Sj. izr. kraljevstvom i drugim protiv Asiriie, oni su se okrenuli protiv J. kralievstva. Medutim, J. je umro. Njegov sin i nasljednik -+ Ahaz morao se obraniti od tog napada. JOZUA -+ Josua JUBAL Prema Post 4,21 sin-+ Lameka, praotac svih koji sviraiu na liru i sviralu. -+ Jabal; -+ Tubal. JUBILEJSKA GODINA (od hebr. jobel = rog za uzbunu) znati isto sto i »milosna godina«. -+ vlasniStvo. JUDA (pleme) (hebr. znaeenje nepoznato) Ime -+ plemena koje vuee podrijetlo od jednog izmedu Jakovljevih sinova. U poeetku izr. povijesti u Kanaanu ono nema nikakve uloge. Mozda spoeetka nije ni pripadalo savezu dvanaest pIemena. Ali kad je Judejac-+ David oko 1005. pro Kr. postao kraljem nad djelim Izraelom i napokon osvojio -+ Jeruzalem te ga ueinio prijestolnicom, pleme J. i njegovo podrueje postaje sredistem kraljevstva. Ipak, vec posIije smr-

JUDA

ti Davidova sina Salom (932. pro Kr.) ta se tvore raspada (-+ rascjep kra stva): J. je ime za -+ J. kra stvo. Poslije izgnanstva: dovi. JUDA (znaeenje nepoznato ime, npr: 1. J. Galilejac iz Gamale; minje se u Dj 5,37; potaka ustanak protiv rim. gos stva, osvojio 4. pro Kr. tv vu Seforis. Poslije njeg smrti i dalje je zivio nje fanatizam: -+ zeloti. 2. J. Makabejac (»eekic«), ci sin Matatije; poslije s svog oca vodi ustanak pr -+ Antioha IV. Sirijskog opet izvojuje vjersku slob (166-160. pro Kr.): -+ Jeruza je osloboden i bogosluZj u Hramu ponovno usposta (1 Mak 3,14,60). U uspjes borbama J. uevrseuje s moc, ali se nije mogao od ti; zbog toga sklapa s Rim ugovor 0 prijateljstvu, nije nikad stupio na snagu je J. pao u borbi (1 5-9); -+ Makabejci. 3. J., koji se spominje s kod Lk 6,16; Iv 14,22; Dj jedan je od »Dvanaesto (-+ apostol), brat Jakov Ozbiljno se postavlja pit o njegovoj djelatnosti u biji, Siriji i Perziji kao njegovoj smrti odrubl njem glave. Veoma je p porno da Ii je on pisac dine poslanice. -+ Tadej 4. Prema Mk 6,3 »J.« se jedan od -+ Gospodinove ce. 5. J. Iskariotski, sin simu jedan od »Dvanaestorice« apostol), u popisu apostol vodi se na posljednjern stu (Mk 3,191/). Sinop Ev-a opisuju njegove preg re s -+ Velikim vijecem 14,lOsl/), njegovo drZanj

144

JUDA -

Posljednjoj vecen (Mt 26,25) i poljubac kojim je izdao Isusa (Mk 14,44sll). Prema Mt 26.1-16 J. je izgubio vjeru u Isusa kao Mesiju.Ivanovo Ev. pretpostavlja Judinu nevjeru (Iv 6,67-72). Osim nevjere, kao razlog Judine izdaje istice se nar. njegova pohlepa za novcem (Iv 12,4-6). J. ispunja zahtjev _ velikih svecenika i pismoznanaca, otkriva Isusovo boraviSte (Iv 11, 56; Mt 26,15s) za 30 srebrnika. Na Posljednjoj veceri Isus ga prokazuje kao izdajnika (Mt 26,21-251/; Iv 13,21-26). Poslije izdaje (Mk 14,43ssll; Iv 18,2-9) toliko ga je progonila savjest (Mt 27,3-5) da se objesio._ Krvna njiva. JUDAIZANTI _ judeokrscani JUDEJA Helen.-rim. naziv za dijelove j. Palestine koju su nastavali 2idovi. Pravo znacenje rijeci J. mijenja se: »J.« se naziva podrucje dot. perzijske pokrajine (_ Nehemija), podrucje vlasti _ Hasmonejaca, Heroda Velikog itd. 641. p. Kr. i 4446. p. Kr. J. je bila dio rim. pokrajine kojom je upravljao namjesnik (prokurator), 70-135. p. Kr. posebna je rim. pokrajina. JUDEOKRSCANI se nazivaju clanovi najstarijih krse. zajednica koji su prije bili 2idovi iIi _ prozeliti. Medu njirna postoje razliciti smjerovi. 1. J. slobodni od Zakona, »helenisti«; oni su napustili zivot prema zid. propisima prerna kojima su se do tada ravnali (_ Stjepan, _ Pavao). 2. J. vierni Zakonu, pos. u Palestini, strogo su se drZali_ Zakona (npr. propisa 0 cistoCi i jelu). Ipak to nisu smatrali nuZnim za spasenje (Gal 2,16) i nisu to zahtijevali od _ krscana iz poganstva.

JUDITA

3. J. strogo vezani uz Zakon »judaizanti«; oni su htjeli krscane obracene iz poganstv prisiliti da prihvate zid. pro pise i obicaje. Protiv njih j ustao npr. _ Apostolski sabo i apostol Pavao (_ Poslanic Galaeanima). Da je pobijedi 10 shvacanie takvih J., krs canstvo bi se svelo na jedn zid. sljedbu i nekoliko deset ljeea poslije Isusove smrti is cezlo. Utjecaj J. bio je veli sve dok je srediste krscanstv bilo u Palestini. Vee u 1. s p. Kr. izgubili su svoje znace nje za krseanstvo, ali su s ipak zadrzali dosta dugo, dje povezani s drugim pokretima na rubu krseanstva. _ ebionit

JUDINA POSLANICA Kratk J. p. zeli upozoriti razne zajed nice (zacijelo krscana iz po ganstva) na opasnost od kr vih ucitelja i njihova ponasa nja (4.8.12). Ovima najavljuj strog Bozji sud. Vjernike po tice na molitvu, liubav i milo srde (14s.20ss). Sigurno je d se pod imenom _ »Juda« (1 ne misli da je sastavljac isto imeni apostol, nego neki drug judeokrseanin iIi Gospodino brat stirn imenom. Pisac j zacijelo kasnije nepoznata soba koja je pod tim imeno sastavila letak protiv krivi uCitelja. Vrijeme apostola ve je davno proslo (17). Izgled da se tu pretpostavlja pred jom vee zaokruZen pokla vjere. J. p. nastala je potkra 1. st. p. Kr. Velik je dio Judine poslanic preuzela 2 Pt (_ Petrove p slanice). JUDITA Knjiga 0 Juditi, sac vana sarno u grc. prijevod opisuje moe asir. kralja Nab kodonozora koji je najprije p korio Medijce a potom prek svog vojskovode Holoferna

JUDITA -

JUZNO KRAUEVSTVO

druge narode 0-3)- Sarno se mali izr. narod povukao u utvrdenu Betuliju, u nadi da ee se uz Bozju pomoe oduprijeti neprijate1ju (4-7). Bogobojazna udovica J. jaca pouzdanje svoga naroda u Boga i zaziva Bozju pomoe (8-9). Lukavstvom ubiia Holoferna i oslobada svoi narod (to-IS). Na kraiu se nalazi njezina pjesma hvale za oslobodenje (16).

Knjiga nije nikakav pov. izvjestaj (proturjecni podaci) nego pobudna prica. Ona pokazuje: moe protubozanskih sila ovoga svijeta; pomoc Bozju svima koji se u svojoj slabosti potpuno njemu povjere; snagu bozanske vladavine koja se Bozjom voliom ipak uspostavlja. Kao vrijeme sastavljanja knjige uzima se 1. st. pro Kr- (dakako, prema starijim predloscima). JUzNO KRALJEVSTVO Nakon _ Salomonove smrti_ rascjepom kraljevstva stvoreno je J. kraljevstvo _ Juda. Ono se oddalo od 932-586. pro Kr., dakle skoro 1 1/2 st. duze od_ Sj. kraljevstva. Glavni grad J. k. uvijek je bio Jeruzalem. Gotovo uvijek su bili vladari Davidovi potomci (za razliku od Sj. kraljevstva u kojem su se izmijenile brojne dinastiie). Prvi su kraljevi J. k. pokusali osvojiti Sj. kraljevstvo, te tako nanovo uspostaviti Veliko Davidovo kraljevstvo. Kasniji kraljevi (npr. _ Josafat) trudili su se oko dobrih polito odnosa. Prvi je kralj J. k. _ Roboam; za njim su slijedili _ Abija, _ Asa, ~ Josafat i ~ Joram (poznat je jedan drugi kralj istog imena u Sj. kraljevstvu). Nije mu uspjelo zaddati podrucje ~ Edomaca. Veoma kratko vIadao je ~ Ahazja. Nakon toga

145

slijedi trogodiSnja strahoviada ~ Atalije. Nakon nje dolazi za kralja~Joas, dakle opet pripadnik Davidove dinastije. Morao je kral.ievstvu _ Damaska plaeati danak. _ Amasja pobjeduje Edomce, ali se nije mogao sporazumjeti sa Sj. kraljevstvom i pretrpio je tezak poraz od izr. kralja Joasa. Za _ Azarje (= Uzija) J. k. dozivljava »gospodarsko cudo« (poput Sj. kraljevstva koje je taj razvitak dozivje1o nesto prije). To se moze dovesti u vezu s opadanjem moei obiju velesila, Egipta i Asirije. Nanovo je osvojen Elat u Akabskom zalievu. Kasnije je Azarja obolio od gube, pa s njime zajedno upravl.ia njegov sin i nasljednik ~ Jotam. _ Izaija zapocinje svoje dje1ovanje. U meduvremenu poCinje se nanovo uzdizati moe Asirije._ Ahaza je navodno Sj. kraljevstvo i kraljevstvo Damaska prisililo na savez protiv Asirije. Jer odbija suradnju, ovi napadose na njegovo kraljevstvo. Izaija ne racuna na neko cisto ljudsko rjesenje i htio bi Ahazu naviiestiti Bozju pomoe. No Ahaz se oslanja na asir. vojnu moe te salje asir. kralju (_ Tiglat-Pileseru III) darove. Ovaj doduse oslobada Ahaza od njegovih protivnika. ali J. k. stavlja pod sve veti asir. utjecaj (pa i vjerski)._ Ezekija pokusava izvesti obnovu: kult je prociSeen od stranih utjecaja, djeluju Izaija i_ Mihej. Dao je izgraditi prokop ~ Siloe. Potajno pregovara s asir. protivnicima kod Filistejaca (npr. ~ Asdod) i protiv Izaijine volje pridruzuje se protuasir. savezu. Asir. kralj _ Sanherib dolazi 701. pro Kr. pred Jeruzalem. Nenadana bolest u vojsci prisili ga da odustane od opsade. Na-

146

JUtNO KRAUEVSTVO -

kon njega dolazi asir. vazal ~ Manase. Njegovu viadavinu obiljezuju asir. kultovi i nasiIje nad pravovjernima. NaposIjetku je morao Asircima pIaeati danak (mozda od bojazni protuasir. mjera). Nakon ~ Amona dolazi~Josija. U njegovo doba djeluju Jeremija, Sefanija i Nahum. Ime mu je povezano s centralizacijom ~ bogostovija u Jeruzalemu (dokinuta su dotada zakonita svetiSta izvan Jeruzalema) i s otkrieem knjige (621. pro Kr.) koja tvori jezgru Pnz (~Moj­ sijevo petoknjiZje). Josija pada u borbi protiv velesile Egipta koja se ponovno uzdigla. Sada se J. k. nalazi izmeau 2 velesile: Egipta na J i Asirije na S. Sj. je kraljevstvo osvojila Asirija pred vise od 1 st. ~ Joahaz .1e odveden u Egipat, a faraon mjesto njega postavlja ~ Jojakima (koji je najprije bio ego vazal). Iza-

KAFARNAUM

zvao je nepovjerenje asir. kr lja ~ Nabukodonozora II., a ovaj dopire do Jeruzalema te u yr. ~ Jojakina kojega odv di u suianistvo. Njegov n sljednik ~ Sidkija konaen pregovara u smislu protuas politike. Pri tom raeuna n pomoe Egipeana, unatoe J remijine opomene. Kad se N bukodonozor II. priblizavao .T ruzalemu, pokusao je farao priteei u pomoe protuas judo predstraZama. No, u tom ne uspijeva. 586. pro Kr. Nab kodonozor II. osvaja i raza Jeruzalem; velik dio puea stva odveden .le u ~ izgna stvo. Za namjesnika osvojeno podrueja Nabukodonozor p stavlja GedaIiju. No, taj vee nakon tri mjeseca um reno Ostatak pucanstva, un toe Jeremi.1inim opomenam b.lezi u Egipat pa i njega pr siljava da pode s njima.

K KAB~mjere

KABALA :tid. mistika od 13. st. p. Kr. nadalje. KADES (= Kadd-Barnea; 'en ques? »svetiSte na m.lestu borbe«?) Oaza s izvorom oko 90 km .1. od Beer Sebe. Prema Post 20,1 tu je boravio Abraham, a prema Br 13,16 i izr. plemena pri.le ~ osva.lan.la zemlje. Iz K. su prema Br 13,26s u obeeanu zemlju bili poslani uhode. KADIONA :tRTVA~zrtva KADIONI :tRTVENIK :trtvenik za ~ Zrtvu kada u Sv. ~ satoru (Izi 30,1) a kasnije u ~ Hramu (Lk I,ll). Opis K. z. u Izi 30,1-5 pot.leee iz kasnijeg

vremena. Nepoznat nam prY. oblik K. z. u Izraelu. KAFARNAUM (tel hum; »N humovo seIo«; prema mlac1i gre. bib!. rukopisima: Kape naum) Grad na sjz. obali G nezaretskog jezera u ko.lem nalazila carinarnica (Mt 9, granica izmedu podrue.la k .lima su upravljali ~ Herod [ Antipa i ~ Herod [5] Filip) rim. posada (stotnik iz K.: M 8,5-13; Lk 7,1-10). SrediSte ko.lem .le Isus proveo velik d svog .lavnog djelovanja, »nj gov« grad (Mt 4,13; 9,1), mj sto mnogih Isusovih Ctides Isus je prokleo K., kao sto prokleo Korozain i Betsaid jer ga ni.le htio prihvatiti (M 11,23).

KAFTOR - KALENDAR

KAFTOR -+ Kreta KAJFA (nadimak Josipa Kajafasa) Veliki svecenik (18-36. p. ~:.), i predstojnik -+ Velikog VIJeca za yr. postupka protiv Isusa (Mt 26.3.57 i dr.). NjegOY predsasnik -+ Ana bio je prema Iv 18.13 Kajfin tast. Obojicu je rim. viast postaviIa i smijenila. KAJIN (»kovac«?) Prema Post 4 najstariji sin -+ Adama i -+ Eve. Kakoie zrtva njegova bra~a -+ Abe~~ bila primljena, a nJe.gova mJe, on ga je ubio a zatlm morao Iutati naokolo bez pokoja. »Kajinov znak« bio je znak njegova nedjela i zastitni znak protiv krvne osvete. Mozda je prica 0 Kajinu -+ etioIogija kojom se tumacio nomadski naein zivota opora cud i plemensko tet; viranje Kenijaca (na krajnjem J Palestine. odn. na poluotoku Sinaju) (-+ Jitro). KALCEDON -+ draguIj !
jeporna je njihova plemens pripadnost prije nego je Iz el postao ddavom (samost na skupina Kenazovaca u Suci 1,1lss?). ' KALENDAR Vee od davn kretanje zvijezda kod ist naroda predstavlja temelj racunanje vremena. Izrae su racunali vrijeme poglav prema Mjesecevoj godini (3 dana = 12 mjeseci, od ko svaki ima 29 odn. 30 dan Ipak, da su se drlali Mje ceve godine bez obzira na Su cevu godinu, blagdani bi pomaknuli u roku od oko godina za cijelu godinu. Da se to izbjegIo, u Izraelu kao sto se to cinilo i u Mez po~~miji, . u~etao prigod pnJestupm mJesec; u SZ 0 me nema spomena. Neke zid. skupine (-+ Kumran) im Ie drugaciju podjelu godin 1 godina = 364 dana = tjedna od po 7 dana. Ta podjela bila dosljedno prov dena prema tjednima. Sva su godine blagdani padali isti dan tiedna. Ukoliko nije umetao ni jedan pos bal?- dan, b~~gdani S? se pom cab kroz cIJelu godmu, slie kao i u Mieseeevoj godini, s ~o 10 put~ sporije. Nadal lZgleda da Je postojao sust prema kojem se godina dij 1iI~. na 7 odsjeka po 50 dan kOJlma se u odredeno vrijem dodavalo 16 dana (usp.: 50 d na od Vazma do Pedesetnice ProIjeee i jesen smatraju 1!0cetkom godine. Prijeporn .le da Ii tu dolazi do izraZa kasnija promjena iii prijel od nomadske u sjedilacku c vilizaciju. Nepoznato je brojenje godin prema nekom evrstom po dogadaju; zbir godina za nek duze vremensko razdobl

148

KALENDAR - KAMEN

(npr. 300 godina u Suci 11,26) proracun je kasnijih redaktora. U doba kraljeva godine su se racunale prema vremenu kraljevanja (1 Kr 15,1.20), a kasnije prema nekom znacajnom dogadaju (npr: suianjstvo, Ez 1,2; 2 Kr 25,27). Prvo pravo brojenje godina pocelo je s »grc. kraljevstvom« -+ Seleukovica koji su racunali godine od osvojenja Babilona (312/311. pro Kr.; 1 Mak 1,to). Za Makabejaca zidovi su neko vrijeme brojili godine prerna njihovoj vladavini, ali su uz to zaddali i »grc.« nacin brojenja godina (1 Mak 13,41; 14,1). Zbog podneblja postojala su u Paiestini itd. sarno 2 godi.5nja doba: Ijeto (susno) - kisno doba. Godina je bila razdijeljena na 12 mjeseci (izuzme Ii se umetnuti rnjesec). Pocetak mieseca odredivao se prema Mjesecevim mijenarna. Najstariji nazivi za mjesece sto ih poznajemo iz SP jesu: Abib (mjesec klasja, ozujak! travanj; Izl13,4 i c.), Ziv (mjesec cvijeca, travanj/svibanj; 1 Kr 6,1 i c.), Etanim (jesenji mjesec, rujan/listopad; 1 Kr 8,2), Bul (mjesec kiSa, listopad/studeni; 1 Kr 6,38). Ti nazivi potjecu iz kan. sredine. Nadalje, mjeseci su se naprosto oznacavali rednim brojem (npr. Ez 1,1: »cetvrtoga mjeseca«). Takav nacin brojenja mjeseca spajao se sa starim nazivima, npr. pomocu glose. Tako se u 1 Kr 6,1 mjesec Ziv naziva »drugi mjesec«. Najkasnije nakon -+ izgnanstva upotrebljavaju se babill /asir. nazivi mjeseci: Nisan (orujak/travanj; Est 3,7), Ijar (travanj/svibanj), Zivan (svibanj/lipanj; Est 8,9), Tamuc (lipanj/srpanj), Ab (srpanj/kolovoz), EIuI (kolovoz/rujan; Neh 6,15), TiSri (rujan/listo-

pad), Mardesvan (listopadlst deni) , Kislev (kasleu; stude 'prosinac; Neh 1,1), Tebet (pr sinaclsijecanj; Est 2,16), Seb (sijecanj/veIjaca; Zah 1, Adar (veIjaca/ozujak; Est 3, Kao prijestupni mjesec um tao se iIi drugi EIuI iIi dru Adar. Ti nazivi nisu nestali onda kad su kasnije uvede makedonski nazivi mjese (usp 2 Mak 11,21.30). Sedmodnevni ciklus tjedn bio je nezavisan 0 toku godi i mjeseci. Stoga pocetak svrsetak tjedna nije ovisio pocetku iIi svrsetku godin iIi mieseca Jos nemamo uvje Ijiv odgovor na pitanje zas je uveden tjedan od upravo dana. Pojedini dani u tjednu ni imali nikakve nazive, nego s se naprosto brojili (usp. M 28,1), izuzev -+ subote, a ka nije i »dana priprave« pri subote. Dan se racunao od laska do iziaska sunca (us Post 1,5); kasniie od zalask do zalaska sunca (sto je bi vafno za obdrfavanje subo njih propisa!) KALENDARSKI SVITAKKurnran KALEz -+ cas a KALNO (Kalano) Grad na S Sirije. K. se spominje kod to,9; Am 6,2 kao primjer opomenu. Nisu nam pozna dogadaji na koje se tu mis Pogresno se navodi K. u Po to,10. KALVARIJA Strana rijec »stratiSte«. -+ Golgota. KAMATI -+ zajam

KAMEN Palestina je boga kamenjem: ono steti poljim (usp. Iz 5,2); upotrebijava u razliCite svrhe (npr. mlins K., kamenovanje). U kasni

KAMEN - KANON

se doba posveceno kamenje (masebe) ostro osuc.1uje (2 Kr 23,14). K. (stijena) upotrebljava se kao slika smrti, tvrdoee srca (npr: Mt 3,9; Ez 11,19). Drago kamenje slika je raskosi (npr. Otk 21,19s). Isus sebe naziva »ugaonim K.« (Mk 12,10, neki prev.: »zaglavni K.«) prvih zajednica (Ef 2,20) koje su sagrac.1ene od »zivog kamenja« (1 Pt 2,5; -+ izgradnja). KANA (»trska«) Naziv mjesta, npr: 1. K. Galile,iska, sto se spominje jedino kod Iv (2,1.11: svadba u K.; 4,46; 21,2). Nije tocno poznat njezin pravi smjestaj: najvjer. ne dolazi u obzir kefr kenna (hodocasnicko mjesto) vee hirbet qiina, vise od 10 km sjevernije. 2. K. u ASeru (qiina?). Spominje se kod JS 19,28 u popisu bastine koja je zdrijebom dodijeljena plemenima. KANAAN Kulturni krug izmedu -+ Ugarita i granice -+ Egipta, domovina slovcanog pis rna, podrucje gdje su se naselila izr. plemena. Ime je zasvjedoceno u ego tekstovima iz 2. tsl,i. pro Kr. te u tekstovirna ispisanim klinovim pismom. To je ime u vezi s 'purpur' (-+ Fenicija). Nejasno je da Ii je proizvod nazvan prerna zemlji ili je K. dobio ime prema svojoj najvamijoj trgovackoj robi. Bib!. rodoslQvl,ie izvodi K. od Hama (Post 9,18) i oznacuje ga »bratom« Kusa, Misrajima (Egipta) i Puta (Post 10,6). Kanaanci su doista bili Semiti. Cjelokupno staro neizr. i predizr. stanovniStvo cesto se naziva Kanaancima. Ako je izv. znacenje Kanaanac = trgovac, prekupac (Iz 23,8 i c.), onda je taj naziv mogao prijeei i na trgo-

vacku robu te naposljetk na samu zemlju. -+ Palestin

KANDAKA Naslov etiops (-+ Etiopija) kraljica.

KANON (»mjerilo«) naziva popis sZ. i nz. knjiga koje smatraju slufbenima. Taj popis, poput ostalih pop knjiga, bio neobvezatan a ne bismo vjerovali cia u po jesti djeluje Bog a ne n sIijep slucaj. Bog ne djel bez ljudi. Iz toga proizlazi K. ima svoju posve Ijuds povijest, ispunjenu sIijep ulicama i nesporazumima. T se tijekom povijesti spozn nadahnutost (-+ nadahnu nekog djela. Uz to je K. jedan od obl svjedocanstva vjere -+ Crk On je proizvod, ali i nad samog vjerovanja i ne mo se »spokojno pohraniti«, se mora uvijek iznova (u kvi) pronalaziti. K. je takoc popis kojim se odreduje da se neki tekst smije citati bogoslufju. Pocetak kanonskih popisa pafamo vee u sz. nastoja da se istakne vamost zak skih propisa (usp. Neh 8; 119). Uskoro su tome doda prorocke knjige (izuzev D i »spisi« (npr. Ps, Izr). Mec tim, dugo vremena nije b jasno koje su knjige kan ske, a koje nekanonske. u Jud 14 navodi se neko p udoepigrafsko dielo kao p vo prorostvo. Za zidovstvo K. konacno utvrden tek nak razorenja Hrama (70. p. K (24 knjige; sinoda u Jamn 90. p. Kr.). Prije 5. st. kr teolozi nisu se sluZili SZ pisanim na hebr. vee g prijevodom (-+ Septuagin Rkpi LXX nisu jedinstve jednom se uzima ovaj a dr

150

KANON

put onaj spis. Svi rkpi donose viSe spisa negoli hebr. koji se drle utvrdenog K. iz 90. p. Kr. Nije nam poznato da li to znaCi da su i iid. teolozi prije tog vremena smatrali kanonskima neke spise koje su kasnije drlali nekanonskima. Jeronim je u Palestini upoznao kraci, zid. K, te je druge spise zabacivao kao nekanonske. Protiv njega je ustao Augustin. Takvo razmimoilaienje pojavilo se nanovo, npr. u 16. st: neki su reformatori (nar. Kalvin i Karlstadt) smatrali pravim iid. K.; veCina se na Tridentskom saboru (1546) nakon duie rasprave odlucila za duzi K, kakav se npr. nalazio u -+ Vulgati (45 knjiga). TeoI. sustavi svih krsc. konfesija produbili su tu opreku, pa i u nacinu izraiavanja. Svi priznaju knjige zid. K. kanonskima (kat. teolozi: »protokanonske knjige«). Kat. teolozi osim tih knjiga smatraju kanonskim i jos neke druge koje nazivaju »deuterokanonske knjige«; nekat. teolozi odbacuju ih kao »apokrife«. To su 1 i 2 Mak, Jud, Tob, Mudr, Bar, Sir; dijelovi Est i Dn (price 0 Belu i Suzani). Uz to postoje i druge knjige za koje se drZi da su ih napisale bibI. licnosti a koje su tijekom stoljeea usle u bib!. rkpe (npr. »Henokova apokalipsa«, »Salomonovi psalmi«). Njih ne smatraju kanonskima ni kat. ni nekat. teolozi: nekat. ih teolozi nazivaju »pseudoepigrafh< a kat. »apokrifi«. Stoga je posljednji izraz dvoznacan: ono sto evangelicki teolozi nazivaju »apokrifima«, kat. teolozi oznacuju kao »deuterokanonske knjige«; ono sto kat. teolozi pak nazivaju »apokrifima«, evangelicki teolozi oznacuju kao »pseudoepigrafi«. DrugaCije se razvijao nz. K.

Uzor za stvaranje nz. K b je prethodno postojanje zb ki sz. spisa. Nz. spisi rasi su se povezivanjem i izmjen spisa medu zajednicama (u Kol 4,16). Postojala je tez za jedinstvenoscu i uskla njem (-+ Evandelia, -+ sinop cka evandelja). Uz to je M cion (polovina 2. st. p. K proglasio svoj vI. K: Lk+ Pavlovih poslanica. Nasta su, nadalje, mnogi nz. apok fi (npr.: apokrifna Ev-a k su zomo ocrtavala Isuso djetinjstvo, mladost i usk nuce; apokrifi Djela apos skih, odn. povijesti aposto u kojima se ocrtavala sudb svih apostola; apokrifi apos skih poslanica koje su nast razradom nedorecenih mje u pravim poslanicama, ta npr. poslanica zajednici u Laodiceji; apokrifne poslan kojima su se branili odred teoI. pravci, kao sto je -+ B nabina poslanica; apokri apokalipse koie su zivopi ocrtavale posljednje nevo prekogrobna zbivanja). Na sljetku se prihvatilo ono se u vjerskoj svijesti sma 10 Svetim pismom NZ: E a od posljednje trecine 2. Pavlove poslanice (ne Heb; neke izuzetke probrane p rna duiini), zatim Dj, 1 P Iv; sarno na Zapadu Otk sarno na Istoku Heb. Bilo mjerodavno da li iza ne djela stoji apostolski aut tet. Od 5. st. postojala su rijetka razmirnoilaienja m krsc. teolozirna 0 oz. kan skim knjigama ciji je kan citet bio prijeporan. Te knjige Euzebije (umro jednim imenom nazvao »a legomena« a da pri tom dao svoj vI. sud 0 njima. ter je u oz. K. izdvojio dr uii K. u koji ne ubraja

KANON - KARIZMA

spIse sto ne »govore 0 Kristu«. Uobicajeni hrvatski nazivi bib!. knjiga plod su pov. slucajnosti: neki preuzimaju nazive sto ih donosi Vulgata, dok se u Bibliji »Stvamosti« uglavnom pokusalo hebr. na· zive preoblikovati na hrv. jezik onako kako ih Cita -+ Masora. Nekoji su nazivi nove kovanice. -+ Rijeci Gospodinove koje nisu usle u K. nazivaju se »agrafa«. KAOS Iskonsko stanje u raz· nim izvanbibl. izvjestajima 0 -+ stvaranju (predocuje se kat· kad kao »borba s kaosom« izmedu bozanstva i grdosije Kaosa, v. donju sliku). Pisac Post 1,1-2,4a polazi od postojeceg svijeta i redom proma· tra razliCite stvari »kao da jos nisu stvorene«. Tako dolazi do nekog K. kao iskon· skog stanja (tohu-va-bohu, teo hom: Post 1,2). Kod takvog postupka ne moze se oceki· vati nikakav odgovor na pi. tanje kakvo je zapravo bilo stanje stvorenja »prije« svjetla u Post 1,3, KAPADOCIJA Predio i rim. provincija u Maloj Aziji. Pre-

151

ma Dj 2,9 na blagdan Pedesetnice bili su u I eruzalemu Zidovi iz K.; prema 1 Pt 1,1 u K. je bilo i krscana.

Po[ozaj Kapadocije

KAPERNAUM -+ Kafamaum KARIZMA (»dar«) Nacin na koji Bozji -+ Duh preko pojedinih osoba djeluje na korist zajednice. Za mesijansko su vrijeme obecani obiIati darovi Duha (npr. II 3,ls). Oni se svakom krscaninu daju kod-+ krsta, ne moraju se dakle oeitovati u izvanrednim i neobicnim pojavama kao sto je to ponekad, kako se cinilo, bilo u prvoj Crkvi (npr. Dj 2,4;-+ dar jezika). K. se nadograduju

Borba babil. bozanstva Marduka s Tiamatom, nemani kaosa

152

KARIZMA - KCI

na naravne sposobnosti pojedinca, podredene su ljubavi (1 Kor 12,26-13,13). Nisu privatne objave, nego se procjenjuju prema tome ukoliko sluie cijeloj -+ zajednici. Koliko se viSe crkvena sluiba shvaea kao siuzenje zajednici, toliko se manje moze stvarati neka suprotnost izmedu K. i sluibe. KARKEMIS (dzerablus) Grad na z. obali Eufrata, na danasnjoj sir.-turskoj granici. Oko 1600. pro Kr. K. je bio srediste -+ Hetita; 717. pro Kr. osvojio ga je -+ Sargon II. te je postao asir. pokrajinom; 605. pro Kr. tu je Nabukodonozor II. pobijedio Egipeane (Jr 46,2); time je novobabil. kraijevstvo zadobilo previast na Bliskom Istoku. KARMEL (»rasadnik«) Naziv mjesta: 1. (dzebel mar 'eljas = brdo sv. Ilije) Gorsko bilo j. od danasnje Haife; pruia se prema SjZ. Tu se od davnine nalazilo svetiSte. Prema 1 Kr 18,20-46 ovdje je doslo do obracuna izmedu -+ Ilije i BaaIovih sveeenika kojih zrtva nije bila uspjesna, te su stoga bili ubi· jeni. Prema 2 Kr 2,25 ondje je neko vrijeme boravio i -+ Elizej, zacijelo u jednoj od tamosnjih spilja. Cesto se velica K. zbog svoje ljepote (Iz 35,2); uvenuli K. slika je unistenja (Nab 1,4). 2. (el-kirmil) Mjesto u Judeji, nekoliko km j. od Hebrona (IS 15,55). KASNA KISA -+ kisa KATOLICKE POSLANICE Skupni pojam za 7 llZ. poslanica koje se ne pripisuju apostolu Pavlu: Jak, 1 i 2 Pt, 1,2 i 3 lv, Jud. Nejasno je podrijetlo samog izraza »K. p.«; vjer. je na to utjecalo izv.

znacenje TI.1eCl »katolic (»sveopCi«) ukoliko ta pis nisu bila upravijena poje nim zajednicama, vee o krseanima iIi zbog toga imaju opCi znacaj. Taj iz nema niSta zajednicko s »ka vjeroispovijeSeu.

KAZNA Poznato je viSe K. u npr: smrtna K. kamenovanj iIi spaljivanjem, naknada kradu. Tek kasnije nailazi na privremeno lisavanje bode, npr. stavljanje u kl iIi zatvor. Svrha je K. da novo uspostavi prijasnju r notezu (naknada) iIi da kri iskljuci iz zajednice: ne r se toliko 0 ispastanju kol o proCiscenju. Zbog toga shvatljivo da se npr. os krivaca kafnjavaju i njiho djeca (lz134,7) iIi njihov na (IS 7). Vee u SZ pokusava prevladati to misljenje (P 44,16s; nar. Ezekiel); to je nacno prevladano u NZ 9,2ss; -+ pomirenje). Kad se govori 0 Bozjoj ponajveema se ona shvaea okvirima ovoga svijeta (n unistenje nekoga grada). I SZ K. se smatra ciSeenjem pozivom na obraeenje. No NZ ona sve viSe ustupa mje pomirenju. -+ nap lata.

KCI Na temelju veoma sna naglasenog plemenskog sh eanja, K. je posvema podv nuta vlasti svoga oca (P 29,21ss; Br 30,4ss) i tek se dajom toga oslobada (-+ bra K. je zapostavljena u naslj nom pravu (Br 36,1-12) i m gla se prodati kao ropki (Izl 21,7-11). U sirem znace K. znaci i »snaha« i s1. (P 24,48; Rut 1,11), »zena jedn naroda« (Post 27,46; Ps 9,15 u prenesenom smislu: »gr (Iz 1,8; 62,11), »zemlja« 46,11.19.24).

KEBAR -

KEBAR Kanal u Mezopotamiji, prema Ez 1,1.3; 3,15.23 i dr. podrucje naseljeno zid. izgnanicima u BabiIoniji (-+ izgnanstvo) i mjesto -+ Ezekielovih videnja. KEDRON -+ Kidron KEFA -+ Petar KEDAR Nomadsko pleme (sir.-arap. pustinia) Ciji su pri· padnici srnatrani dobrim strijelcima (Iz 21,26s). S Tirom su trgovali janjcima, ovnovirna i jarcima (Ez 27,21). KEDES (»svetiSte«) Naziv mjesta, prije svega: K. u Galileji, grad-utociste i levitski grad (IS 20,7; 21,32), -+ Barakov zavicai. Osvojio ga je 733. pro Kr. -+ Tiglat-Pileser III. KEDOR-LAOMER (»sluga [boiice] Lagamar«?) naziva se u Post 14,1-16 kralj Elama. Ugusio je ustanak podignut protiv njegova vrhovnistva te pri tom zarobio -+ Lota kojeg je onda oslobodio Abraham. Prijeporno je da li se tu radi o pov. izvjestaju (rijec »K.« el.amskog je podrijetla, ali ond]e nema 0 njemu podataka) ~li se u !om liku sarno zeljelo lstaknutI ono sto se kasnije zbilo. KEILA (tell qila) Naziv mje· sta: prema IS 15,44 K. je spa· dala medu mjesta plemena Judina. David ie na svom bijcgu pred -+ Saulom oslobodio K. od filist. navale, ali se nije mogao u K. oddati protiv saula (1 Sam 23,1-13). KEMOS (»grozota«) Glavno moapsko bozanstvo (1 Kr 11,7; Jr 48,7), zacijelo nije bog Amonaca kako se to navodi u Suci 11,24. Prema 2 Kr 23,13 -+ Salomon je i u Izrae1u uveo stovanje K., a ponovno ga je ukinuo kralj -+ Josija.

KIDRON

153

KENIJel -+ Ka.iin KERECANI I PELECANI Davidova tje1esna straza koja mu je bila slijepo odana (usp. 1 Kr 1,38). Vedna clanova nisu bili Izraelci. Nejasno je podrijetlo naziva »K. i P.«. KERIGMA (»poruka«) Navjestaj da je Isus -+ Krist (usp. Rim 16,25) i da je Bog u Kristu izveo -+ spas i jos ga uvijek izvodi. Prije pisanih -+ Ev-a postojala je sarno K. Svaki redak Biblije nema istu vrijednost; svoju vrijednost u Bibliji uvijek poprima s obzirom na K. KERUB Pry. rnitoloski lik, asir. kiiribu, cesto prikazivan zajedno sa Stablom zivota. Preuzet u Bibliiu iz kan. mito[ogije. Straiari na ulazu u Edenski vrt (Post 3,24; -+ Raj zemaljski). Kipovi K. stajali f;U u Svetinji nad svetinjama a reljefi na zidovima i vratima Salomonova hrama (1 Kr 6,23·2923); kao nosaci Boga koji se objavljuje (2 Sam 22,11; Ps 18,11), znaci nazocnosti Jahve »koji stoluje nad kerubima« (1 Sam 4,4; 2 Kr 19,15; -+ Kovceg saveza). U Ezekielovu viaenju K. tvore ziva prijestolna kola za Bozje velicanstvo (Ez 1,5-28). KETIB -+ Masora KETURA Prema Post 25,1.4 ipoca Abraharnova i pramajka 6 arap. plemena. KIDRON Dolinska usjeklina izmedu J eruzalema i Maslinske gore (potok sarno u kiSno doba), starodrevno pokapaliste. Preko K. David je pobjegao pred AbSalomom (2 Sam 15,23); prema Iv 18,1 Isus je preko K. presao na Maslinsku goru.

154 kINERET,

KINERET - KIM

KENERET (tell

el-coreme) Utvrda na sjz. obali

Genezaretskog jezera (granica Nafialija, IS 19,35) po kojoj je to jezero zacijelo i dobilo ime (Kineretsko jezero, usp. Br 34,11). Spominje se vee u ego izvorima. KIPAR-+ Cipar KIPOVI -+ slike i kipovi KIR (»pastir«; u SZ kiires) Osnivac perz. carstva. Kao vazal Medijaca dolazi na prijestolje u Ansanu (558. pro Kr.), buni se protiv svoga suverena Astijaga, zauzima glavni grad Ekbatanu. 546. pro Kr. pobje· duje lidijskog kralja Kreza. U listopadu 539. porafava babil. vladara -+ Nabonida. -+ Babilon mu se predaje bez borbe. Polito je mudar a vjerski snosliiv prema podloznicima; odobrava Zidovima povratak iz -+ izgnanstva i ponoVnu izgradnju hrama (Ezr 1,1-4; 6,3-5; 2 Ljet 36,22s). Nepoznati prorok Iz 40-55 naziva ga, dapace, Bozjim »Pastirom« (44,28) i "Pomazanikom« (45,1). KIR (zemlja) Tiglat-Pileser III. odveo je (poslije 732. pro Kr.) stanovniStvo pokorenog Darnaska u suZanjstvo u zemlju K. (2 Kr 16,9); do danas se jos nije uspjelo tocno utvrditi 0 kojem se predjelu zapravo radi. KIRENA (Cirena) Grc. naseobina (u Isusovo doba: rim.) z. od Egipta s velikom zid. zaiednicom (usp. 1 Mak 15,23). simun Cirenac podrijetlom je iz K. Njega su prisilili da nosi Isusov kriz (ili poprecnu gredu? -+ razapinjanje; Mk 15,21). zidovi iz K. bili su na blagdan Pedesetnice u Jeruzalemu (Dj 2,10) te su (zajedno s drugirna) ustali na Stjepana (Dj 6,9ss). -+ Judeokrscani iz K. djelovali su i u misijama me-

au poganima (Dj 11,20; -+ k cani iz poganstva). -+ Cire

KIR-HAREsET, KIR-HER KIR-MOAB (el-kerak) Gla rnoapska utvrda, oko 20 km od Mrtvog mora (j. dio). B je od velikog strategijsk znacenja (promet) i dobro vraena. Prema 2 Kr 3,26s rael i Judeja nisu mogli os jiti K. jer je kralj K. -+ M prinio svoga sina kao zr paljenicu.

KIRJAT (»grad«) dolazi k prvi dio rijeci kojima se zivaju mnoga mjesta, npr: 1. K.-Arba: prema IS 14,15 ri naziv za -+ Hebron. 2. K.-Baal (IS 15,60; 18,14 drugim nazivom K. Jea (»sumski grad«) bio je ugo rom povezan s Izraelom (u IS 9,17). Tu je bio smjeste Kovceg saveza (2 Sam 6,21prije no sto je premjeste Jeruzalem. Prorok Urija je rodom iz toga grada 26,20). Prijeporno je gdje nalazio K.-Baal. 3. K.-Sefer (»grad knjiga prema IS 15,15 stari naziv -+ Debir.

KIRJATAJIM (»dvostruki grad«) Naziv miesta, nar. u Moabu. Grad K. naizmje su posjedovali Izrael (Br 37) i Moab (Jr 48,1).

KIR-MOAB -+ Kir-Hareset KISLEV -+ kalendar

KIsA je u -+ Palestini znaca zimskog godiSnjeg doba. L K. pada veoma rijetko (u 1 Sam 12,17s). U zimskom, snom razdobl iu razlikuje rana K. (listopad/studeni), oma potrebna za obradu z lje; zimska K. puni zdenc pogoduje raslinju; kasna (ozujak/travanj) neophodna

KISA -

za dozrijevanje p10dova (usp. Pnz 11,14; Jak 5,7). Pravovremena K. znak je Bozje mi10sti (Pnz 28,12; Di 14,17), a 01uja, nevriieme i tuca znak su suda (Iz 30,30; Otk 16,18). KIsON Rijeka sj. od-+ Kar mela, utjece u Sredozemno more kod danasnje Haife. Sarno donji tok rijeke ima trajno vodu. K. protjece kroz ravnieu JizreeI. BuduCi da stvara mocvare, veoma je otezavala ratne pothvate (usp. Suci 5,21: Siserin poraz). Tu je -+ Ilija pobio Baalove proroke (1 Kr 18,40). KITIJCI (hebr. kittim) Pomorska etnicka skupina (usp. Post 10,4; Iz 23,1.12; Ez 27,6; Jr 2,10). Prijeporno je da Ii se K. mogu dovesti u vezu s lukom Kitionom na -+ Cipru. U 1 Mak 1,1; 8,5 K. su Makedonci, a u Dn 11,30 Rimljani. KLANJANJE -+ poklon KLAUDIJE (puno ime: Tiberius C. Drusus Nero Germanieus). Rim. car (41-54. p. Kr.). Za njegova vladanja trebala je, prema -+ Agabovu prorostvu, nastati velika glad (Dj 11,28). Prema Di 18,2 K. je zbog neredft protjerao iz Rima sve :iidove (»impulsore Chresto«). Zbog toga su -+ Akvila i Priscila prebjegIi u Korint. KLEOFA VI. ime: 1. Suprug (svakako ne otae) »Marije Kleofine« (Iv 19,25); prema staroj predaji Josipov brat i Isusov strie; zacijelo otae Gospodinove -+ brace simuna i Jude. 2. Jedan od ucenika s kojim je prema Lk 24,18 UskrsIi putovao u Emaus. KLEVETA se kao nepravedno sumnjicenje osuduje (Lev 19,16; Jr 9,4-9) i ne bi je smje-

KNJIGA

155

10 biti medu krscanima (Jak 4,11). K. je nepos1usnost prerna Bogu (Rim 1,30; 2 Tim 3,3). Krscani moraju racunati s time da ce zbog svoje vjere biti oklevetani (Dj 19,9; 1 Pt 2,12), no to im slufi na spas (Mt 5,l1s). KLINOVO PISMO -+ slovo

Klaudiie

KNJIGA Na izvanizr. i izr. podrucju: Knjiga sudbine ili »Ploce sudbine«, saCinjene vee kod stvaranja; u njih Nebo po nareden iu babil. bozanstva ..... Marduka upisuje ljudsku sud· binu (-+ providnost). Nesto sli· cno poznato je i u Egiptu. Na to znanje eiljaju Ps 139,16 i Jd 4. Nepredvidivost Bozjib odluka istiee se u Otk 5,lss u slici »Knjige sa sedam peeata«. Knjiga suda: Nar. u SZ kod Dn 7,10; Iz 65.6; Jr 22,30; Mal 3,16 zove se K. u kojoj su za· pisani grijesi, a tako i u Kol 2,14. Prema Otk 20,12 covjek nece biti suden sarno prema grijesima nego i prema djelima.

156

KNJIGA -

Knjiga zivota: poznata sarno u SP. Biti »upisan« u tu K.

znaci imati udiela u bozan· skom zivotu (Otk 21,27). To je zalog spasenja (Dn 12,1), teo melj radosti (Lk 10,20), nagra· da za navijestanje evandelja (Fil 4,3). Prema Otk 13,8; 17,8 nisu upisani u K. zivota koji se odaju -+ idolopoklonstvu. KNJIGA SAVEZA Zbirka za· kona (Izi 20,22-23,33). Naziva se tako zbog toga sto izvodi zakone iz sklapanja Saveza (20,22) i zakljucuje ih s obe· eanjima Saveza (23,20-33). U propisima 0 bogostovnom pro· storu (20,23-26) i blagdanima (23,12-19) uvrstene su zapovi· jedi za svagdanji zivot (21,1· -23,11). Pojedini njezini dijelo· vi nastali su u razlicito vrije· me i dijelom su znatno stariji od same K. s" ali ipak ne po· tjecu neposredno od Mojsija. Cijela K. s. bila je zacijelo sastavljena u 10. st. pro Kr. KNJIzEVNA VRSTA -+ metoda povijesnih oblika KODEKS Naziv za starinsku knjigu U opreci prema svitku. -+ biblijski rukopisi KOHELET -+ Propovjednik (Salomon) KOHORTA Rim. vojna jedinica (oko 500 ljudi) (usp. Mk 15,16; Dj 21,31). KOINE Oblik grc. jezika od vremena -+ helenizma pa otpr. do 400. p. Kr: iz mnogih narjecja tada nastaje govomi, trgovacki i knjiz. jezik Sredozemlja i velikog dijela Istoka. Ta »svesvjetska« rasprostranjenost jednog jezika, 5tO je bila posljedica osvajanja Aleksandra Ve!',iako je pogodavala brzom sirenju krseanstva: NZ je napisan K. jezikom te ga nije trebalo cak ni uRi-

KORABLJA

mu prevoditi. Ipak je grc. zik NZ prozet semitizmima oslania se na LXX te poka je velike jezicne razlike: n kod Mk nalazimo mnogo p kih izricaia, dok je Heb pisana knjiz. oblikom K. zika. KOLOSI bijahu razvijen gr (ovcarstvo) u-+ Frigiji. U vrijeme Kolose je nadmas susjedna Laodiceia, a kasn su posvema pali u sje Krse. zajednici u K. Pavao upravio -+ Poslanicu Kolo nima; zacijelo je to bila zaj nica -+ krseana iz poganstv KONKORDANCA se naz popis bib!. riieci. U K. rij (verbalna K.) pojedine su jeCi donesene abecednim dom, dok se u K. stvari (re na K.) uzimaju druga glediS U svakom slucaju K. sadrla pregledan popis i lako se njoj nalaze mjesta gdje se SP spominje neka rijec neki bib!. redak. K. je jed od najvaznijih pomagala rad na Sp, a veoma se la niome sluziti. Postoje pot ne K. koie sadd<;lvaju sve jeci kao i dje!. K. koje don sarno izbor odnosnih mjes Postoje K. u izv. jeziku i prijevodima. VeCinom se navodi sarno dot. rijec ve jos nekoliko rijeCi koje su vezi s dot. miestom.

KOPUE Pored dugog K. ( ki prijevodi: sulica, Ez 39 upotrebljavalo se koplje bacanje (1 Sam 17,6). KOR-+mjere KORABUA (lat. arca,»orma Plovilo koje je -+ Noa sag dio po Bozjem naredenju ko bi svoju obitelj i odred broi neCistih i cistih zivoti spasio od propasti za vr. eeg -+ potopa (Post 6-9). P

KORABUA -

rna 1 Pt 3,20 K. je praslika krse. krstenia. K. spominju i Mt 24,38; Lk 17,27; Heb 11,7. -- rel="nofollow">- Alegorijsko tumacenje Biblije usporeduje K. s Crkvom. KORAH (»eelavae«) VI. ime, npr.: 1. »Sinovi« Korahovi (Korahovci): pjesniei psalama (npr. Ps 42; 44-49). 2. Prema Br 16 ustao je Levijevae K. protiv Mojsija odn. Arona i bio je uniSten. Mozda ie to kazivanje -+ etiologija kojom se zeljelo razjasniti podredeni polozaj Korahovaea (v. g.).

KORBAN (»posvetni dar«) Zrtveni dar Hramu. U grc. tekstu kod Mt 27,6 K. znaci »hramska blagajna«. Isus ustaje protiv zaobilazenja propisa lime sto bi netko zrtveni novae uplatio u hramsku blagajnu i onda smatrao da je udovoljio obvezi (Mk 7,11). KORINT Grc. grad izmedu Peloponeza i srednje Grcke. To mjesto bilo je vee vrlo ra· no naseljeno; 146. pro Kr. RimIjani su razorili K. a ponovno r~a sagradiIi nakon viSe od 1 st. Taj novi grad brzo je ra!;tao (velika zid. naseobina) i postao je sredistem kulture, civilizaeije, sporta (usp. 1 Kor 9,24s), trgovine, bogatstva, eudorednosti i necudorednosti. K. je bio glavni grad rim. poIcrajine Ahaje. Pavao je krse. zajednici u K. upravio -+ Poslanice Korincanima. KORNELIJE (Cornelius) Rim. \;totnik u-+ Cezareji, jedan od "bogobojaznih«. Izvjestajem 0 Kornelijevu krstenju, koje je podijelio Petar (Dj lOs), zeli I;e pokazati da je Crkva otvorena i poganima. KOROZAIN (hirbet kerlize) Grad 3 km si. od Genezaret-

KOVCEG SAVEZA

157

I;kog jezera. 0 Isusovu djelovanju u K. izvjescuje nas Mt 11,21ss gdje se taj grad prokli\lje zajedno s -+ Betsaidom i .+ Kafarnaumom. Otkriveni su ostaci sinagoge i stambenih zgrada. KOVANI NOVAC PrY. se djena za neku robu isplacivala u komadima od plemenite kovine itd., koji su se mjerili na tezulji (-+ zlato, -+ utezi). Od 6. st. pro Kr. nalazimo i u Palestini K. n. za ciju Ie Cistoeu kovine odn. vrijednost jamcila drlava. Veoma je tesko odrediti u nasim dinarima vrijednost tog novea (nestalna vrijednost kovine, stvarna i nominalna kupovna moe, visina nadniee i dr.) Prema Mt 20,2 visina nadnice radnika izIlosila je 1 denar (= 16 asa = 64 kvadranta = 128 leptona, obola) iii 1 drahmu (= 1/6000 talenta = 11100 mine = 1/4 statera, sekela, srebrnika (?) ,,= 6 obola = 48 halka). Neki prevodioci upotrebljavaju suvremeno novcano nazivlje umjesto biblijskog. Pri usporedbi sa suvremenom vrijednoseu novea valja uzeti u obzir da su nadnice bile mnogo manje a kupovna moe mnogo veea od danasnie. K. n. cesto je izraz polito i vojnih prilika (pravo kovanja novea, otisnuti likovi); pri iskapanjima pronalasci K. n. predstavljaju vazno sredstvo za datiranje \;veukupnog nalaza (~ arheologija). KOVcEG SAVEZA Prema bibi. izvjestajima vee u pustinji predmet bogostovlja. Sigurno zajamcen kod bogoiitovnog slavljenja spomena na ->- izlazak iz Egipta, odn.->osvajanje zemlje (usp. JS 3s; 6: K. s. uvrsten prilikom knjiz. preradbe). U starijim izvjesta-

158

KOVCEG SAVEZA -

jima K. s. ne povezuje se s pretkan. vremenom. Prijeporno je kako je taj K. s. izgledao, da Ii je u pocetku bilo nekoIiko kovcega i s kakvim lie napravama drugih religija on moze usporeaivati. Tek za ,+ izgnanstva nastao je opis u Izi 25,10-22; 37,1-9, i to pod utjecajem uspomena na nekadasnje bogostovlje u Salomonovu hramu. Ne moze se bez ograde taj opis prebaciti natrag u pustinjsko razdoblje ni naprosto prema njemu rekonstruirati izgled K. s. Opisuje se kao kovceg od bagremova drva, oblozenog zlatom s motkama za nosenje i ~ kerubima. U ~ deuteronomijskoj predaji ne opisuje se njegov izgled, nego se K. s. prikazuje kao spremiSte za ploce s Deset zapovijedi (pnz 10,1-5) i kao srediSte zakonodavstva ~ Saveza (usp. npr. Pnz 10,8; 31,26). S njegova je pokrovca (»pomirilista«) Jahve priopeavao svoje odredbe (Izi 25,22). K. s. bio je vidl.iiv znak Bozje nazocnosti (usp. Br 10,35; 1 Sam 4,7; 1 Kr 8,11) a prije livega moCi koja je pratila narod u borbi (usp. npr. Br 10,33·36). S njime su postupali s relig. strahopocitanjem (usp. 2 Sam 6,7; kasnije je nastao tekst Br 4,5s.15). Pitanje je da Ii je K. s. vee od vremena sudaca bio smatran podnozjem, odn. (?) prijestoljem Jahve »nad kerubima« (usp. npr. 2 Sam 6,2; 2 Kr 19,15; Ps 19,5; ~ Silo). Ne sarno zbog poboznosti nego i zbog polito mudrosti (ideologija centralizma!) David je prenio K. S. u novoosvojeni -+ Jeruzalem (2 Sam 6) gdje je 587. pro Kr. zajedno s hramom bio uniSten. To je iza· zvalo razlicite odjeke: s jedne se strane govori da nitko viSe

KRALJEVI

neee za niim zaliti (vee 3,16); s druge strane, sma se da ee on biti sakriven vremena spasenja (2 Mak -8; zatim Otk 11,9). Tek se -+ izgnanstvu oblikuje pred u kojoj se opisuje pokrov (»pomiriliste«, »okajaliSt (Izi 25,17-24; 37,6-9). Taj je krovac (a ne K. s.) imao ne ulogu u obredu pomirenja o sanom u Lev 16. KOZMOS ~ svijet

KRALJEVI, KNJIGE 0 Obje su knjige prv. bile j na knjiga koju je tek g prijevod (LXX) samovol razdijelio. U njem i u lat Vulgati navode se kao 3. i knjiga 0 kraljevima (~S muel [knjige]). K. opisuju povijest kralje Judeje i Izraela od David smrti (972. pro Kr.) pa do r orenja Jeruzalema (586. Kr.). Pojedini su vladari p kazani prema ustaljenoj s mi (stupanje na prijesto trajanje vladavine, dob, oc na, smrt i mjesto ukopa, sljednik), u srediStu koje s ji relig. znacenje te stav p rna J ahvinu odn. Baalovu k tu. Svi su kraljevi ~ Sj. kraljevstva nepovoljno oc njuju; ocjena kraljeva ~ iud. kralievstva razlicita Osim izvjestaja 0 kraljevim K. meau ostalima opisuju: vidovu smrt (1 Kr 1), doga je vezane uz ~ Iliju i ~ El ja, pronalazak Knjige Zako za kraljevanja 4- Josije u deji. Sam pisac kao izvore spo nje: knjigu »Povijesti Sa monove« (1 Kr 11,41) te k gu »Ljetopisa kraljeva izr skih i judejskih« (1 14,19.29). Uz to se sluZio i d gim izvorima; on je viSe daktor i komentator negoli

KRAUEVI - KRALJEVSTVO BOtiE

sac. Knjige su nastale zadjelo u godinama nakon razorenja Jeruzalema (586. pro Kr.), no ne treba iskljuCiti kasnije nadopune i prerade. U K. povijest se zamislja kao Bozje djelovanje u svijetu; tijek povijesti lezi u Bozjoj rud. Pri tom Izrael na temelju Saveza ima srediSnju ulogu. Izrael je KRALJEVSTVO prv. bio relig. savez plemena (usp. IS 24); pojedina su -+ plemena bila samostalna; tek od zgode do zgode nastupali su -+ sud. Sa -+ Saulom (1020-1012. pro Kr.) zapocinje trajno K. koje se udomilo tek s -+ Davidom (1012-927. pro Kr.). Saul je jos uglavnom sarno vrhovni vojni zapovjednik; njegovo K. jos nije od svih prihvaeeno (usp. 1 Sam 8,7). David postaje najprije kraljem Judeje a kasnije, u personalnoj uniji, takoder i kraljem Izraela, a isto tako i njegov sin -+ Salomon (1 Kr 1,35). Takva se tvorevina slomila nakon njihove smrti (932. pr. Kr; -+ rascjep kraljevstva): tad nastaju 2 monarhije, -+ Sj. izr. K. i -+ J. judo K. Sve sto je kasnije napisano o kralju, napisano je s idealnog glediSta Davidove vladavine. Ponajprije, kralj se smatra Jahvinim namjesnikom: u tome je njegova velicina (usp. kraljevske psalme, npr_ Ps 2; 18; 72), ali i njegova ogranicenost (nema pobozanstvenjenja kraljeva). Istinski kralj ostaje Bog sam. Svijest o tome jos je jasnija nakon .+ izgnanstva. kad namjesto polito K. postoje samo vjerski vode (usp. Iz 41,21; 43,15;-+ Sluga Bozji, -+ Kraljevstvo tlozje. U Sj. K. nikad se nije nametnula neka kraljevska loza; u

159

J. K. uvijek se priznavala Davidova kralievska kuCa (usp. 2 Kr 11,13-20). No, K. se ne prenosi rodenjem, vee se ostvaruje bozanskim odabranjem (usp. 1 Kr 2,15; 1 Ljet 28,4s). Obredom krunjenja a nar. -+ pomazanja, kralj je na poseban nacin povezan s Jahvom i od njega posvojen (2 Sam 7,14) a kao pomazanik Jahvin bio je nepovrediv (usp. 1 Sam 24,7). Kralj se nar. brine za -+ Hram (usp. 1 Ljet 22-29) i -+ bogostovlje (2 Kr 23) a katkada obavlja i sveeenicku slufbu (1 Kr 9,25). On je izbavitel.i (2 Kr 13,5), spasitelj siromaha (Ps 72,4.12), pastir naroda (2 Sam 5,2). U NZ Isus se naziva »kraljem« (usp. Mt 2,2; Iv 1,49; ulazak u Jeruzalem Iv 12.15; to se cesto spominje u izvjestajima o mud, npr. Mk 15,26//; Mt 27,42; Iv 18,37). On, medutim, otklanja izvanjsku moe (usp. Mt 4,9sll; Iv 6,15). Proslavljenoga Krista njegovi sljedbenid smatraju kraljem (Otk 1, 5;) oni su dionid toga K. (1 Pt 2.9; Otk 1.6). KRALJEVSTVO BOzJE (Bozja vladavina, Bozje gospodstvo, Bozja vlast, Kraljevstvo nebesko) nije neko podrucje, nego naziv za nov odnos prerna Bogu i covjeku. »Uei u kraljevstvo« stoga ne znaci nekamo iei. Sz. Bozje -+ kraljevstvo bilo je privremeno; ono se konacno uspostavlja u Kristu. Stoga je propovijedanje 0 K. B. srediSnja tocka Isusova navijestanja, kako se to vidi iz prvih triju Ev-a. »K . B.« takoder obuhvaca ispunjenje takvih ljudskih teznja kakve nagovijestaju izvankrsc. pokreti. Kraljevstvu Bozjem protivi se npr. bolest, smrt, krajnje siromastvo, nevolja, polito i drustv. potlacivanje,

160

KRAUEVSTVO BOllE - KRETA

rat. Kako je pojam K. B. s~­ svim opeenit, tesko je t1;1 njec razjasniti <;l~gim popnovirna. Ono »tlplcno krscan: sko« u poimanju .K. B. l?i!o bl sliiedeee: Idt;alm se cIl] ne ocekuje kao IJudsko dostlgnuCe, nego kao 'd~r koji Je Bo~ konacno po Knstu obecao, all za koji krsean~ m~::>raju. ~tvo­ riti preduvjete I pnpra':ltl mu put zivotom i vlad~nJem u smislu K. B. Neka mJesta goyore 0 K. B. kao necem sto ima doei (Mk 1,15) a druga kao necem nazocnom (Lk 17,21; Mt 12,28). U toj se napetosti krseanst,:o jos i dan~~ nalazi. Pocetak .Ie tu, no cllJ jos nije polucen. U -+ Ocen~su krseani mole: »Docti kralJevstvo tvoje« (Mt 6,10). Nisu uspjeli pokusaji da se nekako ukloni napetost izmedu tog pocetka i cilja (npr. raspravljanjem, tvrdnjom: K. B. = Crkva). Zadaea je Crkve u tome da u svi,ietu ostvari put prema K. B. (usp. Kol 4,11). »Kralievstvo nebesko« mjesto »K. 13.« nastalo ie tako sto se iz strahopostovanja izbjegavala rijec Bog. Kraljevstvo nebesko, dakle, ne oznacuje neko izvansvjetsko kraljevstvo, vee odnos ovoga svijeta prema Bogu. Stoga se kod Mt 5,3.10 siromasnima u duhu i progonjenima radi pravde ne obeeava sarno »viecno blazenstvo«, nego se time hoee reei da je njihov odnos prema Bogu, sada i kasnije, oblikovan na poseban naCin. Dolazak K. B., njegove vlastitosti i zahtjevi ocrtani su u -+ usporedbarna. NEBESKO KRALJEVSTVO -+ Kraljevstvo Bozje KREPOST u smislu eudored. savrsenstva nije kao pojam uobicajena u SZ, no ipak je

poznata u nekim opisima. je ustrajnost i muzevno nasanie (2 Mak 10,28; 15,1 dika Bozja (Iz 43,21; 63,7), k sota i -+ slava (Rab 3,3; Z 6,13). NZ govori 0 K. kao B joj moei (1 Pt 2,9; ~ Pt 1 ne opisuje ju kao IJudsku etiku (Fil 4,8; 2 Pt 1,5), v kao krse. zivot sto ga B omogueuje. Prt;dnost. se ~ -+ vjeri, -+ nadl, -+ IJubavl Kor 13,13) a zatim dol ostale K. (Gal 5,22s). KRETA Otok u i. dije1u S dozemnog mora. Drevna. rnostalna kultura: rana mm ska (poslije 300 - ok? 2000. Kr.; obojena keramlka, bo stovne spilje, ~etveroku~~ okrugle gradevme, raZVIJ plastika, pogotovu zen~ka. zanstva); srednja mmo1 (oko 2000-1550. pro Kr.; m ge neutvrdene. palace, ~ Knosos s brojmm proston rna stupovima, dvoristim pis~o »linearno A« jos n odgonetnuto; jezik mo sem.; zidne slikarije; prevl zena u religiji i drustvu); k na minojska (oko 1550-12 pro Kr.; snazan utjecaj kenske kulture, s kojom p pada i kretska kultura. U gonetnutom »linea~o~. pismu pisalo vse. gr~. PnJ~ ran je dOI?asa.l. blbl. ':1. o »Kereeamma« IZ yr. pnJe gnanstva (usp. npr. 1 S 30,14). Neki ucenjaci u »K toru« (npr. Ir 47,4) vide st naziv za K. U helen. i r doba mnogi su zidovi ziv na K. Neki su od njih na bl dan Pedesetnice bili u Ieru lemu (Dj 2,11). Tit 1,12 nav i potvrduje kao istinitu ru licu 0 laZljivim i lijenim novnicima' K. Prema Dj 7-13 Pavao je posjetio K. svom putovanju u Rim.

KRIST -

KRIST pry. nije ime nego naslov: K. = -+ Mesija (od aram. mesihi1) = (ocekivani) Pomazanik. To razjasnjava zasto se u NZ tako cesto govori 0 K. - Mesiji (Pomazaniku) (npr. Mt 2,4; Mk 8,2911; 1 Iv 2,22). »Isus K.« ponajprije je obrazac ispovijesti vjere (»Isus je Mesija«), ali vee u NZ postaje vI. imenom (usp. npr. Mt 16,21; -+ Isus). U znanstvenim se djelima cesto upotrebljava naziv K. sarno za proslavljenog K., za razliku od »Isus« u smislu »pov. Isus«. Ne smije se pretpostavljati da svatko tko to dvoje razlikuje manje-viSe otklanja povezanost izmedu »pov. Isusa« i »Krista vjere«. U obrascu »po K.« i s1. (kome je mozda i liturgija dala svoj pecat, usp. 2 Kor 5,18; 1 Sol 5,9; Rim 7,25) ispreplieu se mnoge misli: ponajprije misao prikljucenja Kristu koji je donio spas. Drugo, povezanost s K. koji jos uvijek djeIuje ( -+ uzviSenje Isusovo; usp. Rim 5,1s). Treee, misao da je Bog vee prije postanka svijeta preko K. djelovao (usp. 1 Kor 8,6) i da ee se sVrSetak svijeta zbiti u njegovu znakn (nsp. Rim 2,16). Izraze »S K.«, u glavnim PavIovim poslanicama, treba zasebno promatrati: neki oznacuin konacno dovrsenje (npr. sjedinjenje 1.iudi s K. poslije --+ smrti; usp. Rim 6,8; 1 Sol 4,14; 2 Kor 4,14; 13,4), drugdje poistovjeCivanje sa sudbinom Isusa K. (usp. npr. Rim 6,6). ~egdje se opet misli na -+ krst. Ne moze se stvoriti jedinstvena shema koja bi odgovarala svim tim izrazima. KRIZOLIT -+ dragulji KRIZOPRAZ --+ dragulji

KROV

161

KRIz je bio ukras, ali i sredstvo smaknuea. Kao ukras bio je nadaleko rasprostranjen (npr. u Meksiku; takoder kao teme1.ini oblik slova i kao K. u Suncevu krugu). K. se upo-' trebljavao za smaknuee zacijelo tek od 5. st. pro Kr. -+ razapinjanje. U slikovitom nacinu govora Isusov K. znak je -+ nasljedovania i svakome postavlja presudno pitanje (1 Kor 1,18): zeli Ii netko biti s Isusom, nisu tada u pitanju pobozne i lijepe rijeCi, vee se radi 0 tome prihvaea Ii i »nosi« sebe i svoje, a osobito tude svagdasnje teskoee i brige (usp. Lk 8,23). Takav stay cesto izgleda ludim; u svakom slucaju, ne radi se 0 necem velicanstvenom i sjajnom, vee to moze biti neugodno i sramotno (usp. Reb 13,13). Krseanin je ipak svjestan da se treba »ponositi« Isusovim K. (Gal 6,14). Stari je covjek zajedno s Kristom raspet (Rim 6,6),-+ krstom je zajedno s njim umro (Rim 6,3); novi ee covjek zajedno s njim zivjeti (Gal 2,19). Nar. kod Iv, K. je i znak Isusove pobjede. KRONOLOGIJA -+ racunanje vremena (biblijsko) KROTKOST Poput -+ poniznosti spremna podredenost (Bogu iIi ljudima). K. jest znak odabranja (usp. Sef 3,12) i obiljezje -+ Mesije (usp. Zah 9,9). Isus se naziva »krotkiin« (Mt 11,29) i krotke naziva blazenim (Mt 5,5). U Pavlovim poslanicama K. se vise puta istice kao dliZnost (Gal 6,1) i naziva plodom Duha (GaJ 5,23). KROV Ope. je bio uobicajen ravan K., izgraden od spleta greda koje su poCivale na zidovima iIi poprecnim greda·

162

KROV -

ma ugradenima u zid. Na njib se stavliala drvena grada i siblje a sve je potom ucvrsce· no ilovacom. Svaki je krov morao biti zasticen ogradom (pnz 22,8). Kao najomiljenije mjesto u kuCi K. je bio prostor na kojem se odvijao zivot Ijudi: bio je to prostor za boravak (Su· ci 16,27; 2 Sam 11,2), sluiio je za prenociSte gostima (1 Sam 9,25). Na K. su se podizali 01tari za stovanje kumira (2 Kr 23,12), zazivale se zvijezde (Sef 1,5), gradile sjenice za -+ Blag. dan sjenica (Neh 8,16), pjevaIe tuZaIjke (Jr 48,38). Da bi na sebe privukao pozomost, -+ Absalom je na K. svoje kuCe usao k -+ Davidovim inocama (2 Sam 16,22). K. je takoder bio mjesto za razmiSljanje i molitvu (Dj 10,9). KRST Obredna pranja pozna· ta su u svim religijama. Bu· duci da je poznat -+ Savez i -+ svetost Bozja, a Ijudska se slabost pred Bogom osjeca kao neCistoca, SZ donosi is· crpne propise 0 obrednim cis· cenjima (npr: Lev 12-16; Br 19). Asketski pokreti (-+ Kum· ran) u posIjednjim st. pro Kr. vodili su k stvaranju potanjih propisa za pranje (usp. Mk 7,1-5) i za K. -+ prozelita (kao nadopuna -+ obrezanju). Nar. mjesto zauzima Ivan-+ Krstitelj: njegov se K. na ot· pustenje grijeha i kao pri· prava za buduceg -+ Mesiju prima sarno jedanput (Mk l,2ss), ali nije dostatan za uIa· zak u -+ Kraljevstvo Bozje; to se ostvaruie tek K. iz vode i Duha Sv. (Iv 3,5; Dj 1,5). Isu· SOy K. predstavlja priznanje Ivana K. (Mt 3,14) i sluii kao svjedocanstvo da je Bog povezan s Isusom kao svojim Sinom (Mk 1.9ssll). U NZ K. je posvemasnje predanje Kri·

KRSTITEU

stu vjerom, te stoga i nu preduvjet krsc. zivota 2,38ss). To je Bozje djelo i dena posredstvom Ijudi se izrazava obrascima: K ime Isusa Krista (Dj 10 u -+ ime Gospodina Isusa 8,16), u -+ Krista (Rim 6,3) kao kupeIj -+ ponovnog ro nja i obnove u Duhu Sv. 3,5) te kao dionistvo u sovoj smrti i uskrsnueu (R 6,4) podjeljuje oslobodenje -+ grijeha (Rim 6,1-23) te s ra novog covjeka koji je sta »obukao« (Gal 3,27) i is nio se svetoscu i -+ pravedn eu (Rim 6,1-14; 1 Kor 6 Krstom se liudi uclanjuj crkvenu zajednicu (Dj 10 tako se ostvaruje jedins Kristova tijela (Ef 4,1-7). P sa krstavanja u Crkvi ima s najjasniji izraz u nalogu stavanja (Mt 28,19). K. sa onda daje ljudima zivot u K ljevstvu Bozjem kad se B zivot razvija -+ vjerom. K. posto nije jamstvo -+ op danja. Stoga je razumljivo se dovodi u pitanje krSta nje djece. K. djece nije u izriCito zasvjedocen, ali pretpostavija svaki put je rijec 0 obracenju »ku (Dj 16,15.33; 18,8). On se m uvijek gledati u vezi s rom i moze biti razlozan rno kao sviedocanstvo spr nosti na vjeru. KRSTITELJ Nadimak Iv koji je ocrtan kao poslje -+ prorok starog -+ Sav Prema Lk on je sin svec ka -+ Zaharije iz svecenic razreda -+ Abijina (Lk 1,5; 1 Ljet 24,10). -+ Gabriel je vijestio rodenje i poslanje (Lk !,13-17). ~a -+ obreza mu .Ie dana Ime Ivan, a gOY ga je otac velicao ka Mesijina pretecu (Lk 1,67 Dok njegov otac ostaje u s

KRSTITElJ -

KRSC. RACUNANJE VREMENA

sluibi Hrama, Ivan ide u~ pustinju te tamo propovijeda krstenje na otpustenje grijeha (Lk 3,3). Moguee su veze s~ Kumranom, ali se ne mogu zasigurno utvrditi. Kao mjesto krstavanja spominje se ~ Betanija (Iv 1,28) i Enon blizu Salima (Iv 3,23). Spominje se da je pozivao na obraeenje (Mt 3,7-12; Lk 3,7-9), ddao narodu staleske propovijedi (Lk 3,10-14), posvjedocio da je Isus Mesija i krstio ga (Mk 1,9-111/). Svoje ucenike upueuje Isusu kojega trebaju slijediti kao veeega (Iv 1,35ss). Mk 6,17-29 izvjestava 0 odvaZnosti kojom K. kori ~ Heroda Antipu (4) zbog njegova preljuba, sto uzrokuje Krstiteljevo smaknuee. (Prema ~ J osipu Flaviju u tvrdi ~ Maherontu). Krstiteljevi ucenici imali su vI. molitveni obrazac (Lk 11,1) i postili su sto Isus ne prihvaea (Mk 2.18-2211). Njihov se utjecaj nadaleko prosirio, tako da ~ Pavao cak u Maloj Aziji susreee ucenike koji su primili samo Ivanovo krstenje a nisu jos poznavali Duha Svetoga (Dj 18,25; 19,1-7). KRsCANI Sljedbenici Isusa kao ~ Krista. Izraz »krseanin« ne potjece ni od Zidova (koji nisu Isusa smatrali pravim

163

»Kristom«) ni od samih K. (koji su se nazivali npr. sveti, braea, ucenici), vee od pogana (cinovnici?). Ovi su tim imenom sljedbu Kristovih pristasa prozvali najprije u ~ Antiohiji, prema Dj 11,26. U NZ ime »K.« nalazi se jos samo u Dj 26,28 i 1 Pt 4,16. U knjizevnosti pobibI. vremena veoma je cesto. KRsCANI IZ POGANSTVA SP tako naziva one koji su kao pogani prihvatili vjeru u Krista. Prema Dj 11,20 bilo je u ~ Antiohiji mnogo K. iz p. Pavao se u prvom redu sma· trao apostolom pogana (Rim 11,13; ~ Poslanica Galaeanima) i nastojao je (dije1om s ~ Barnabom) osvojiti naklonost K. iz p. (usp. Dj 13,48). Razni zid. nazori i obicaji biIi su tudi K. iz p. (~prozeli­ ti). Nije jasno da Ii su bili obvezani obddavati zid. propise, npr. obrezanje. Apostolski je sabor oslobodio od toga K. iz p., premda je i nakon toga biIo jos poteskoea (usp. Gal 2,11; Pavao se suprotstavio Petru »u lice«). Ta neizvjesnost nije vise predstavljala teskoce otkako su samo pogani bili pripadnici Crkve. KRsCANSKO RACUNANJE VREMENA ~ racunanje vremena (krseansko)

164

KRUH -

KRV

KRUH GIavna zivezna namir- Izi 12,8.11.39 upotreba toga nica. U najstarije doba mije- imala je za yr. -+ Pashe p sio se od jecmenog a kasni- sjecati na izlazak iz Egip je od psenicnog brasna, po- Time sto je Bog u pust mijesanog s kvasom, obliko- svoj narod hranio -+ mano van u okrugle pogace. Tije- pokazao mu je da ga vo sto se pekio iIi na vrucem pe- Kod proroka K. se cesto pelu (= prevrta: Post 18,6; 1 istovjecuje s -+ rijecju B Kr 19,6), na glinenoj odn. zelje- jom (Am 8,11), s mesijansk znoj tavi (Lev 2,5) iIi u krus- 'gozbom (Iz 55,lss), s boz noj peCi (u obIiku korita, valj- skom mudroscu (lzr 9,5). ka ili rova). Priie jela nije se NZ govori 0 K. kao 0 sv rezao, nego lomio na komade. dasnjoj hrani (Mk 6,32-4 K. se smatrao Bozjim darom, 8,1-10; 6,8; 7).7), kao 0 Boz izvorom covjekove snage (Ps rijeCi i niezinu znacenju 104,14s; 1 Kr 19,6ss), slika i ljude (Mt 4,4). Kod Iv se K prilika Ijudskog zivota: osku- naziva »K. s neba« (Iv 6, dica u K. oznacavala je nedo- 48ss), K. zivota (Iv 6 statak uvjeta za zivot (Am 48), pravim K. (Iv 6,3 4,6), osjecala se kao kazna (Jr Blagovanje toga K. znak 5,17; Ez 4,16s). Izobilje K. vjere i budi novi zivot u smatralo se BozUm blagosIo- vjeku (Iv 6,51). -+ jelo, -+ yom (Ps 37,25; 132,13; Izr cera Gospodnja. 12,11). KRV Za Izraelce je K. n Ne sarno tielesni nego i du- lac -+ zivota (Lev 17,11). I hovni zivot tumaCio se slikom je sto i Zivot (Post 9,5; K.: trpljenje = K. suza i pe- 12,23); »K. proliti« znacilo pela (Ps 80,6; 102,10; Iz 30,20), isto sto i »oduzeti ( grijeh = K. opaCina (Izr 4,17), 19,16; Pnz 27,25). zivot« kasn lijenost = K. besposlice (Izr vrijeme uz -+ mesoUuzima 31,27), zivotne tegobe = jesti i K. kao oznaka za prola K. u znoju lica (Post 3,19), ve(Sir 14,18) i opis naravnog dro raspolozenje = K. radosti vjeka (Mt 16,17; 1 Kor 15, (Prop 9,7). Kako je K. Bozje vlasniS K. sImi za oddavanje zivota ona je pod njegovom pos pojedinaca, ali je i znak za- nom zastitom (Post 9,6). T jedniStva: jesti s nekim K. K. prolijeva, zadire u Bo znak je prijateljstva (Ps 41,10), pravo (Post 37,22; 2 S K. dijeliti znak je gostoljubi- 12,5-12); zadovolistina je m vosti (Post 18,5), izraz brat- guca sarno prolijevanjem ske ljubavi (Iz 18,7; Ez 18,7.16; ubojice (Post 9,5s; Izi 21,12 Tob 4,16) i smatra se djelom -+ krvna osveta). K. ubijen poboznosti. Redovito se jeo »vapije« k Bogu (Post 4, kvasni K. Beskvasni se jeo u Ubojica se naziva »krvniko zurbi (Post 19,3) iIi u yr. zet- (2 Sam 16,7s), on je krv ve (Rut 2,14). Napose u bo- omascen (Jr 2,34; Iz 1, gostovlju imao je beskvasni njegova mu krivnja ne da K. nar. znacenie: u Hramu su koja (Post 4,12-16). Nev poznati -+ prineseni K. (1 Kr prolivena K. traina je pri 7,48; 2 Ljet 13,11) i K. kao-+ nja ne samo za ubojicu (S prvine (Lev 23,17), zatim bes- 9,24; 1 Sam 25,26s), nego i kvasni K. u zrtvenim obredi- njegovu obiteIj (Pnz 22,8). ma (Izi 23,18; 34,25). Prema zji -+ sud ceka nar. one k

KRV -

KRVNA OS VETA

165

su se ogrijesili 0 -+ proroke bodeni od prokletstva -+ Za(Mt 23,30-35; Lk 11,50s). Prema kona (Gal 3,13), posveeeni Mt 27,25, Isusovi su neprija· (Reb 13,12), obdareni novim telji izazvali Bozii sud jer su -+ mirom (Kol 1,20). Oni se trazili Isusovu K. K. je po- smiju pouzdano na"ctati (-+ stala simbolom Bozjeg suda nada) da ee uCi u novo -+ Sve(Izi 4,9; 7,14-21; Iz 34,3; 63,1-6; WHe (-+ nebo) u koje je Krist Ez 14,19). Kako se K. pro- stupio kao novi -+ veliki svematra povezano sa »zivotom«, eenik (Reb 9). K. K. povezuje uzivanje K. zivotinja bilo je ljude s Kristom i medusobno zabranjeno pod prijetnjom is- (1 Kor 1O,16s; Iv 6,54ss) kod kljucenja iz zajednice (Post sudjelovanja u euharistijskoj 9,4; Pnz 12,16.23ss). gozbi (-+ Vecera Gospodnja), Veliko se znacenje pridavalo a time je omoguceno tijesno K. u sz. poimanju -+ zrtve. zajedniStvo s Bogom. Prema Lev 17,11 K. je sluiila KRVNA NJIVA (Hakeldaza okajavanje krivnje. Prema mah) Zemljiste blizu JeruzaIzi 29,15-26 K. je prilikom po- lema, mjesto za pokapanje tusvete -+ sveeenika i -+ zrtveni- dinaca. Povezivanje s izdajnika imala posvetnu moe. K. je kom -+ Judom jest krsc. etiobila znak Bozjeg prijateljstva logija. Zapravo se tu ne goi odabranja (Izl 12,13-27), -+ vori 0 kupovanju K. nj., nego Saveza (Izi 24,4-8) te ciSeenja se time ocrtava odvratnost izi pomirenja zajednice. Ona je daje (Mt 27,6-10, gdje se naobnavljala zajedniStvo s Bo- vodi Zah 11,13; Dj 1,19). gom (Lev 4,5). U NZ postaje KRVNA OSVETA. SZ naglasajasno da je unatoc tome osta· va odgovornost plemena (-+ la moe -+ grijeha te da je co- nomadi), a ne sarno pojedinvjek najzad ipak morao zivje· ca, prema kojoj se ravnalo i ti neotkupljen (Reb 1O,3s). pravosude (rodbinsko jamKRV KRISTOVA Nz. izraz za stvo). Preko osvetnika Jahve spasonosno znacenje Kristove trazi od uboiice obracun za smrti. Treba ga shvatiti u prolivenu -+ krv (Post 9,5s.) skladu sa sz. pojmom -+ krvi. Radi nepovredivosti iivota, zrtvovanje -+ zivota, koje je Bog je propisao prema Lev Krist izveo (Mk 10,45), bilo je 24,17 smrtnu kaznu. K. o. niokajanje covjecje krivnje je bila sarno pravo nego i duz(Rim 3,24s), izbavljenje od nost. naredena u Izi 21,12-23; Bozje srdzbe (Rim 5,9), pomi- Br 35,16-33; Pnz 19,11-13. Na renje i otpust -+ grijeha (Ef to su bili obvezani najbliii 1,7; Kol 1,20), ustanova novog, srodnici ubijenog: sin, brat kod Jr 31,31ss obeeanog sa- (Suci 8,18-21; 9,13s; 2 Kr 14,5; vrsenog -+ Saveza (1 Kor 1 Mak 9,38-42). K. o. izvrsava11,25). K. K. bila je cijena ko- la se isprva bez ikakva suda, jom je -+ Krist otkupio ljude 8tO je katkad dovodilo do isod grijeha (1 Pt 1,18s; 1 Kor korjenjenja citavih obitelji (2 7,23; Otk 5,9), ljudima je ste- Sam 3,27; 14,7-11). K. o. ostavkao -+ zajednicu Bozju a -+ Ijena je u nadleznost vlasti (Izi poganima omoguCio da budu 21,18-25), koja je nakon sudblizu Bogu (Dj 20,28; Ef 2,13). ske skupstine i presude na Krvlju Kristovom !judi su temelju izjava nekoliko svjeoCiseeni od -+ mrtvih djela doka predavala ubojicu osve(Heb 9,14; usp. 1 Iv 1,7), oslo- tniku (Br 35,12.30); ovaj je on-

166

KRVNA OSVETA -

da postupao kao izvrsilac pravomoene presude. K. o. pogadala je sarno krivce, a ne pripadnike njegove obite· lji (pnz 24,16). Kralj ga je mogao pomilovati (2 Sam 14,8ss). Nadalie, razlikovalo se umorstvo od nehoticna ubojstva (Izi 21,12s; Pnz 19,4ss). Tko je ubio nehoticno, mogao se skloniti u grad koji ima ....,.. pravo utociSta i tako naCi sigurnost. Osim umorstva, spominju se u Lev 17,4; 20,9-27; Ez 3,1820; 33,4-8 razni prijestupi koji isto tako podlijezu K. o. Prema Pnz 32,43 i 2 Kr 9,7 sam Bog preuzima ulogu osvetnika kad ne postoji nijedan covjek osvetnik. K. o. nije se mogla nadomjestiti novcanom otkupninom (Br 35,31ss). Sve dok je postojala samostalna izr. drlava, primjenjivala se K. o. S gubitkom samostalnog pravosuda, za vr. rimske okupacije, nestaje K. o. (Iv 18,31). Sz. zakon odmazde (ius talionis) ne vriiedi vise za novi Boz.ii narod (Mt 5,38ss; Rim 12,19ss). KSERKSO (bibl.: Ahasver) Sin -+ Darija I, vladao je kao perz. kralj od 486465. pro Kr. Pobijedio je -+ Egipat, pokorio -+ Babiloni.lu, ali je bio poraien od Grka u bitki kod Salamine. Urotnici su ga umorili. SP izvjestava 0 njem u Knjizi 0 -+ Esteri i Ezri 4,6. KUCA nije slliZila za stanovanje, nego kao zaklon od suncane zege i kiSe, a i za spavanje, ukoliko se nije spavalo na ravnom ....,.. krovu. Ponajcesee jednokatne kuee sastojale su se od jedne velike prostorije, a bile su izgradene od kamena i nepecene glinene opeke (drvo je bila skupa uvozna roba). Zbuka i pod bi-

KUMRAN

Ii su najcesee od gline. M sto prozora bilo je nekol (neostakljenih) otvora. Ri ke su K. s viSe prostorija takvim K. prostorije se cesee nifu oko nutarn dvoriSta. a tako i staje i sp mista. Tu su se nalazile kr ne peCi i nakapnice za vo U he1en.-rim. vr. postojao tip K. koja je na gornjem tu mogla imati dvoranu (u Dj 20,8s). U prenesenom smislu »K.« nacuje »obitelj, pleme« (u Post 7,1). Nar. znacenje u vo krse. doba ima kuena jednica (Dj 11,14; 16,15; 1 K 1,16; Kol 4,15), kojoj su u vom redu pripadali ukue (ukljucujuCi i robove). U jedinim su se K. oddavali stanci zajednice (Dj 2,46). jela je zajednica »Bozja devina« (1 Kor 3,9; usp Tim 3.15). Krseani su »uku ni Bozji« (Ef 2,19). Nap krseanima razliCitih stal (npr. Kol 3,18-25) nazivaju »kuenim zakonikom«. KUCNO BOZANSTVO -+ raf KULA BABILONSKA -+ B Ion KULT....,.. bogostovlje KUMRAN (hirbet qumrlin; obala Mrtvog mora) U K iskopana velika gradev slicna samostanu. s blago onicom, radionicama, go darskim zgradama itd. U zini su otkrivena grobiS spilje. U spil.iama su pro deni mnogi rkpi: 1. Hebr. rkpi gotovo svih knjiga (npr. Iz). Daju uvi oblik predmasoretskog sta (-+ Masora) te pokaz da je masoretski tekst s 2. Apokrifi, odn. deutero nonski spisi (-+ kanon),

KUMRAN -

KUSAN RlSATAJIM

odlomci hebr. izvornika Sir i Tob. Mnogi pseudoepigrafi. 3. Komentar Hab Is i ulomci drugih komentara. Pojedina se mjesta stalno dovode u vezu s posljednjim vremenima (i mjestom Kumranaca u njima). 4. Spisi kumranske sljedbe koji omogueuju da shvatimo mnoge nalaze uK., npr: Pravilo sljedbe (skraeenica: 1 QS = 1. kumranska spilja, Pravi10 sIjedbe; odredbe 0 primanju cIanova i uredenje zajednice); svitak 0 ratu (1 QM; opis sv. rata »sinova svjetIa« protiv sinova tame); Hodajot (1 QH; odIomci zbirke pjesa. ma zahvaInica); uredenje za· jednice za sav Izrael (1 QSa); ulomd vee poznatog »Dama· scanskog spisa« (opomene upravIjene onima koji zive iz· van »samostana«, a koji su ozenjeni te imaju privatni posjed). Pri prosudivanju rkpa javIjaju se teskoee zbog toga sto K. nisu istrazivali samo strucni istraZivaCi vee su npr. i beduini nudali na prodaju (djeI. prokrijumcarene) rkpe. Svi kumranski naIazi jos zadugo neee biti objavljeni. Sad vee znamo da je u Isusovo doba zidovstvo imaIo viSe oblika negoli sto smo to prije misIiIi. Kumranci su nastojaIi do u tancine obdrzavati Zakon (npr: kupanje uranjanjem kao bogostovno Ciseenje; imali su v!. kalendar koji ~e zasnivao na subotnjem krugu i svaka je godina bro.lila 364 dana), tvorili su tijesno za.lednistvo i bili protivnici sIuzbenom zidovstvu. Sami su sebe smatrali »sinovima svjetIa«. (Postavlja se pitanje da Ii .le na to utjecala iransko/perz. religioznost). VeCina istrazivaca Kumrance smatraju skupinom -+ esena.

167

U prvom odusevI.ienju pretjeranD su se poistovjeCivaIi K. i NZ. Dakako, postoje medu njima mnoge dodirne tocke (npr: nacin izIaganja Pisma; naglasavanje zajednice stoIa' prijezir prema bogatstvu; mnoge misIi, npr. svjetIo-tama u Iv). Ipak, postoje i velike razIike (npr: iScekivani prorok; 2 Iika Mesije od kojih je jedan iz Aronove kuee). Kumranski je pokret vise srodan s nekim pokretima u krseanstvu negoli s NZ. Neki dde da je -+ KrstiteIj odgojen uK. Ako se ne uzmu u obzir pojedini tragovi 0 starijem naseIjenju nekih spiIja, K. je bio ~aseIjen izmedu 136/5. pro Kr. I 68. p. Kr. Nakon toga K. je bio rim. vojna postaja; oko 132-135. p. Kr. nastavali su ga zid. pobunjenici. 1947. otkriveni su prvi naIazi. KUPKA Novorodence kupaju (Ez 16,4.9). K. ocituje zensku teznju za uIjepsavanjem (Rut 3,3; Ez 23,40) i zavrsetak tu· govanja (2 Sam 12,20). KupaIista (Beirut za -+ Heroda Agripe I, -+ Bethesda), kupke (Gezer u rim. doba), kupaonice (iskopane izvan izr. podrucja) kasni su i pojedinacni sIucajevi. KupaIo se u kuCi, dvoriStu, vrtu, rUed, vodi tekuCid (2 Sam 11,2; Dn 13, 15.17; 2 Kr 5,10.12; IzI 2,5; Lev 15,13) i upotrebIjavaIa snjeznica, lug, Iuzina, »sapun« (Job 9,30; Jr 2,22). -+ Pranje nogu. Obredno i kuItno pranje -+ Kumran, -+ krst, -+ pranje. KUPNJA -+ trgovina KUS -+ Etiopija KUSAN RISATAJIM (ime namjerice nagrdeno: »dvostru-

168

KUSAN RlSATAJIM -

ko zao Arapin«) K. R. opisuje se kao kralj »Sirije na Eufratu« koji je tlaCio Izrael, ali ga je pobijedio -* sudac Otniel (Suci 3,8ss). Do sada se nije mogao opravdati ni jedan pokusaj da se K. R. poistovjeti s nekom drugom licnoseu. KUSNJA -* napastovanje

LAZAR

KVASAC Za blagovanj dan -* Pashe trazio se bes ni kruh (Izi 12,15). U NZ slilm prodorne snage Bo kraljevstva (Mt 13,33), ali ka loseg utjecaja -* fariz -* Heroda (4) (Mk 8,15). KVIRIN -* popis pucans KYRIOS -* Gospod(in)

L LABAN (»bijel«) U povijestirna praotaca znacajno je za lik Labanov slijedeee: 1. Brakovi Rebeke, Lee, Rahele odn. -* Izaka i -* J akova sklopljeni su unutar rodbinskih veza; tako se rod nije izmijesao s tudincima (Post 28,1). 2. Povezivanje Jakovljeve i Labanove skupine. Kod sklapanja zenidbe (v. g.), L. je lukayo postupio (usp. Post 29, 25). Ugovorom je odvojio svoju pasu od pase Jakovljeve skupine (Post 31,43-54). LAICKI IZVOR -* Mojsijevo petoknjizje LAIS-*Dan LAKAT -* mjere LAKIS (tell ed-duver) Drevni grad u jz. dijelu Palestine; spominje se vee u jednom ego tekstu iz 20. st. pro Kr. i u pismima iz -* Amarne. Prema JS 10,31-35 Izraelci su osvojili L. i Eglon, a prema IS 10,26 ubili njihova kralja kao i jeruzalemskog kralja -* Adoni-Sedeka. Kralj -* Roboam dao je utvrditi L. (2 Ljet 11,9), a kralj -* Amasja bio je u L. ubijen (2 Kr 14,19). 701. pro Kr. asir. vojska osvaja grad i adatle krene i na Jeruzalem (-* Ezekija, judo kralj).

Prigodom iskapanja pron je 21 ostrakon (ispisan neni crepiCi), sto predst vrijedno svjedocanstvo za rohebr. pismo i jezik. LAKORINA -* obrezanje LAMEK Prema jednom Iu predaje Kajinov, a p drugom Setov potomak i otac (Post 4,18; 5,25). Lam va pjesma (Post 4,23s) pro je osvetljivoseu; time s ljela pokazati gresnost Ka va roda. LANAC (zemIje) -* mjere

LAODICEJA Grad u-* Fr osnovan u 3. st. pro Kr vao je napisao laodice zajednici poslanicu (Kol koja nije sacuvana (-* Pos ca Efezanima); apokrifna slanica Laodicejcima napi je mnogo kasnije. L. je bogata i gorda, poznata Iijecnicima za bolesti (mast za oCi). Otk 3,14-22 njezinu mlakost; ona s umisljala da je bogata a bala bi kupiti pomasti za kako bi uistinu progledala su zajedljive aluzije. LAZAR (»Bog je pomog grc.'lat. skraeeni oblik) ime: 1. Prosjak pred vratima u poredbi 0 skrtom bogata

LAZAR - LICE

siromasnom L. (Lk 16,19-31) kome je »Bog pomogao«. 2. Prema Iv 11.1-46 Marijin i Martin brat iz Betanije koga je Isus uskrisio od mrtvih '(ime je simbolickog znacenja). LEA (»divIja krava«) Prema izvjestaju it Post 29s to je ime najstarije -+ Labanove kceri koju je on podvalio Jakovu za zenu. Od L. i njezine sluskinje Zilpe izvodi se podrijetIo 8 plemena (= »L. pIemena«). LEBEJ stoji u nekim rukopisima umjesto -+ Tadej (Mt 10, 3; Mk 3,18). LEGAT -+ upraviteIj LEGIJA Rim. vojna jedinica (u doba carstva oko 6000 pjesaka, 120 konjanika, pomocni i specijalizirani odredi). Kod Mk 5,9'pod »L.« se mozda misli na vI. ime, pa stoga ne treba tim imenom izrazavati sarno mnostvo zlih duhova. LEPTON -+ kovani novae LEVI -+ Ieviti. -+ Matej LEVIJATAN Morska neman koju Bog svIadava (Ps 74,14; usp. Ps 104,26; Iz 27,1). LEVIRATSKI BRAK (brak s djeverom) Na St. I. bio je to rasiren obicaj a u Izraelu propis. Djever je morao ozeniti udovicu svog brata koji bi umro ne ostavivsi sina, kako bi se pokojniku rodio potomak (Post 38,8; -+ Ruta), te tako odrfala obiteIjska 10za. Prvorodenac roden u takvu braku primao je bratovIjevo ime (pnz 25,5ss). Zena je mogla javno traiiti pravo na L. b. (pnz 25,8ss). LEVITI su prv. bili staleska skupina. Bilo je i -+ svecenika koji nisu bili L. (usp. 1 Kr 12, 31). Ipak se (barem u nekim

169

krajevima) prednost davala L. (Suci 17s). Ta predaja oblikovana je u Yr. kad su sarno L. mogIi biti svecenici. I drugi svecenicki rodovi (-+ Aron) svodili su svoje rodosIovIje na praoca Levija, koji je prema Post bio JakovIjev sin. Kad je -+ bogostovIje usredotoceno u J eruzalemu. veCina L. postaju u bogostovIju pomocni sluibenici. LEVITIK -+ Levitski zakonik LEVIT SKI ZAKONIK 3. knjiga Mojsijeva (= Lev, Leviticus). -+ Mojsijevo petoknjizje. LIBANON (dzebel lib nan) naziva se gorski Ianac (visok otpr. do 3000 m) nasuprot-+ Antilibanonu u danasnjoj drzavi L. L. je ranije bio bogato posumIjen, drvo (npr. »cedri libanonski«) bilo je vaina trgovacka roba (npr. 2 Ljet 2,7). Na nekim mjestima SP »L.« oznacuje L. i Antilibanon (npr.

IS 1,4).

LIBERTINAC -+ slobodnjak LICE 1. Cavjecje je L. zrcalo duhovnog zivota (npr. Post 4,5; 40,7; 1 Sam 1,18) ili oznacuje samu osobu (Ps 42,6; 43,5). 2. Bazie L. oznacava pokatkad Bozju osobu (IzI 33,14s; Ps 31,13; 80.17), ali najcesce vidIjivu Bozju nazocnost ili Bozju objavu (IzI 33,20.23; Iz 6, 5; 1 Kor 13.12). 3. L. u ustaljenim izrazirna: »Traziti Bozje L.« = zazivati Bozje -+ miIosrde (1 Ljet 16, 11; Ps 24,6). »Bog prekriva, zastire svoje L.« = Bog stavIja covjeka na kusnju iIi se srdi na nj (Job 13,24; Iz 59,2). »Nekome u L.« = otvoreno, neustrasivo (Job 13.15; Gal 2,11). »Okrenuti nekome svoje L.« = osvrnuti se na nekoga, ne biti mu vise nesklon (Lev 20,5; Jr

170

LICE - LIZIJA

21,10; usp. 1 Pt 3,12). »Pasti na svoje L.« = iz postovanja iIi tjeskobe baciti se na zemlju (Lev 9,24; Mt 17,6; Lk 5,12). LICllA Gorovit predio u MaIoj Aziji. Stanovnici L. bili su bastinici samostaine kulture; u Isusovo doba i u doba apostoIa L. je bila pod rim. vIaseu, ali je veeinu unutrasnjih posiova uredivaia samostalno sve do 43. p. Kr. Prema Dj 21,1; 27,5 Pavao je na kraju 3. misijskog putovanja i na svome putu za Rim (oko 58. i 60. p. Kr.) svratio u L. LIDA (arap.: ludd, suvremeno-hebr.: lod) Grc. naziv staroga grada Loda, ji. od Jope (-+ J afa). Nakon -+ izgnanstva nastavali su ga Benjaminovci (1 Ljet 8,12; Ezr 2,33); posto je L. postala posjedom -+ SeIeukoviea, 143. pro Kr. ustupIjena je Makabejeu Jonatanu, te tako nanovo postaia zid. (1 Mak 1l,34). U L. je Petar ozdravio Eneju (Dj 9,32-35). LIDIJA Krai na Z Male Azije. U 1. polovini 6. st. pro Kr. raste polito moe L. (Krez). 133. pro Kr. L. postaje rimskom. LIDIJA Prodavaciea grimizne robe iz grada -+ Tijatire. Obratio ju je Pavao. PavIa i -+ Silu

Polozaj Lidije (1), Likaonije (2) i Licije (3)

primiia je u svoju kueu u Filipima (Dj 16,14s.40). LIHVA Bilo je dopusteno d u zajam novae iIi zivotne mirniee. No, bilo je zabran no za to uzimati kamate ( 15,7ss; 23,20) jer se to smatr L. i protivilo se zapovijed Ijubavi prema vI. narodu.

LIKAONIJA Krai na J M Azije. U Isusovo doba i u ba apostola L. je pripad rim. pokrajini -+ GaIaciji kraju koji nosi taj naziv). G dovi Ikonij, Derba i Li ubrajaju se u L. Pavao je sjetio L. na svom 1. i 2. sijskom putovanju (oba p 52. p. Kr.). LIKOVI -+ slike i kipovi

LISTRA Mjesto u -+ Likaon prema Dj 14,8-20 u L. je vao ozdravio covjeka hro od rodenja; zbog toga su htjeli iskazati bozansku cast. Nahuskani od Zido stanovnici su ga kamenov Dj daije izvjestavaju da je vao jos jednom kratko nav ti~ u L. te je kod jednog k nijeg posjeta tu upoznao -+ moteja (14,21s; 16,1ss; sve je 52. p. Kr.). LITERARNA KRITIKA -+ blijska znanost

LITHOSTROTOS -+ Gabat LIZIJA VI. ime: 1. Klaudije L., zapovjed rim. posade u tvrdavi Anto (JeruzaIem). Uhitio je Pa 58. p. Kr. i dao ga odvest Cezareju, te ga tako osio dio od bijesa naroda. 2. Vrsilae ddavnih posiova -+ Antioha IV. Posto su potucene druge vojske, za djeo je boj protiv -+ Ma bejea Jude (165. pro Kr.), je bio pobijeden. Kad m kasnije nije postao kraI

LIZIJA -

Lizijin kandidat, vee jedan drugi Seleukovie, L. je bio ubijen. LIZIMAH Brat velikog sveeenika. S njegovim je dopustenjem prodao hramske predmete a razjarena ga je svjetina ubila (171. pro Kr.). LOG~mjera

LOGION (mnozina: logia) ~ rijeci Gospodinove LOGOS Grc. rijec »L.« ima viSestruko znacenje, npr. »rijec, govor«. Neposredno se dovodi u vezu s Kristom kod Iv 1,1.14; 1 Iv 1.1; Otk 19,13 (uglavnom se prevodi: »Rijec«). Prema Iv Rijec bijase vee u pocetku i ta je Rijec istovjetna s Utjelovljenim. Vjer. se i u 1 Iv (»Rijee zivota«) upotrebljava u istom smislu. Drugi smisao ima L. u Otk (Krist kao pobjednik na bijelcu). Mnogo je cimbenika utjecalo na to da je L. poprimio takvo znacenje. - Poznato je da je u grc. puckoj filozofiji »L.« bio neka vrsta sv.ietskog uma, ili prvo stvorenje stvoreno prije svih drugih, ili jedna od prvih emanacija boZanstva. U zidovstvu se katkad iz strahopoCitanja »Rijec« upotrebljava namjesto~ »Jahve«. U NZ Bozja se rijec veoma cijeni; onima koji je vjerno prime donosi ~ spas (»rijec zivota«: Fil 2,16). . LOMUENJE KRUHA ~ Vecera Gospodnja LOPOV Prema Izl 20,15 ~ vlasniStvo se stavlja pod Bozju zastitu; provali li L. noeu, navlaci na sebe smrtnu kaznu i zato se moze odmah nekaZnjeno ubiti; ako se zatece danju, mora nadoknaditi pocinjenu stetu (Izl 21,37s). U pro-

LUBANJA

17

tivnom se slucaju on prodaj (Izl 22,2). Ako pastir bez svo je krivnje izgubi neku zivoti nju, ne kaZnjava se, ali ipa mora poloZiti ~ zakletvu. Ak netko zbog njegove nemarno sti zivotinju ukrade, mora t on nadoknaditi od svo vlasniStva (Izl 22,10s). Otmic covjeka kaZnjava se smre (Izl 21,16). Mk 10,19; Lk 18,10 Rim 13,9; Ef 4,28 naglasavaj zabranu krade. Prema Mt 24 43; Lk 12,39; Otk 3,3; 16,15 Kr stov ce dolazak biti tako ne nadan za ljude kao provala L (usp. 1 Sol 5,2.4; 2 Pt 3,10). Ko Mt 6,19s i Lk 12,39 preporu cuje se covjeku da se brin za bozanski zivot koji L. n moze ugroziti. BuduCi da je Bozji narod Boz ja svojina, svatko se smatra L koji mu nanosi stetu (I v 1 1.8.10). Stav ~ Jude (4) prem Isusu poistovjeeuje se s po nasanjem L. (Iv 12,6). LOT Prema Post 14,12 Abrah mov bratic. Jedan ograna predaje opisuje da je L. st novao u ~ Sodomi i da ga j Abraham oslobodio iz zaroh ljeniStva kraljevft sto se spo minju u Post 14, te da je zbo svoga gostoprimstva spase od propasti koja je zadesi Sodomu (Post 19,1-29). Kasn je se L. smatra pralikom pr vednih (2 Pt 2,7s). L. se smatra praocem Mo baca i Amonaca (Post 19,3 -38; »Lotovi sinovi«: Pnz 2, 19). S oblikom jedne stozas tvorevine od soli jz. od Mr vog mora povezuje se pric o Lotovoj zeni koja se, navo no, prigodom unistenja Sod me obazrela i pretvorila stup soli (Post 19,26). LUBANJA (mjesto zvano L.) Golgota

172

LUCIFER - LUKINO EVANDEUE

LUCIFER izv. znaci »zvijezda Danica«. Njezino se padanje, slika pada babiI. kralja (Iz 14,12), mnogo stoljeea tumacilo kao pad davolskog poglavice (u vezi s Lk 10,18 gdje se govori 0 padu Sotone). Zato mu je i dano ime L. LUDOST -+ bezumnost LUKA -+ Pavlov suradnik (usp. 2 Tim 4,11), po rodenju poganin a po zvaniu lijecnik (Kol 4,11.14). Ako su tzv. »Mi-izvjestaji« u Dj njegovo djelo i ako su tu oertani njegovi vI. dozivljaji, onda je on pratio PavIa na njegovu 2. i 3. misijskom putovanju (usp. Dj 1'6, 10-17; 20,5-15; 21,1-18; 27,1-28,6). Vee od 2. st. zasvjedoceno je da je on napisao -+ Lukino evandelje i -+ Djela apostolska. Prema predaii L. potjece iz Antiohije u Siriji; nije bio ozenjen a umro je u Beoeiji u starosti od 84 g. LUKINO EVANDEUE Pisae L. e. u predgovoru prvog od svojih dvaju spisa (= Lk i Dj) spominje svoju namjeru: pomno ispitati sve sto je dotada bilo predano, po redu to napisati i tako posvjedoCiti pouzdanost poruke. Svoje pisanje zapoCinje -+ povijeseu Isusova djetinjstva (1,5-2,52) i nastupom -+ Krstitelja (3,1-20), zatim opisuje Isusovo djelovanje u Galileji (4,14-9,50), izvjestava 0 Isusovu putu u Jeruzalem (9,51-19,27) i kao vrhunae svega opisuje Isusovu muku, uskrsnuee i uzasasee (19,28-24,53). Drii se Markova naerta, kojim se koristi uz druge izvore (1,1) (-+ sinopticka evandelja). Katkada ispusta dijelove Mk. Medutim, on donosi mnoge odlomke koje ne nalazimo kod Mk, npr. povijest Isusova djetinjstva, dijelove iz zbirke go-

vora Q i mnoge podatke k ne nalazimo drugdje. Skoro nemoguee odrediti podrije tih odlomaka. Povijest Isu va djetinjstva najvjerojatn je preuzeo iz nekog pisa predloska jer se tu - za liku od ostalog dijela L - pokazuje tocno poznava pojedinosti zid. poboznosti Pisae L. e. pomno se bavi redivaniem datuma Isusova vota i gradanske svjetske vijesti (usp. 2,1s; 3,1s; -+ po pucanstva). Ipak, on ne izniieti nikakav »Isusov vot«, kao ni ostala-+ evan lja, nego propovjednicko 10.

Neke osnovne misli: Razbijeni su zid. okviri. I je doduse ispunjenje SZ (u 4,17-21), ali on takoder n masuje SZ. Isusovo se ro slovl.ie ne svodi sarno na rahama (kao kod Mt), vee Adama, praoea svih Ijudi. zu sa SZ predstavlja Krsti koji je prikazan kao Isu preteea (usp. slicnosti i prestano naglasavanje Isus uzvisenosti nad Krstitelj kako je to prikazano u p jesti djetinjstva 1,5-2,24; ss). Isus se osobito prikaz kao Pomoenik i »Spasit (2,11). On je »trebao« um jeti i uskrsnuti (usp. 24,26) skladu s Bozjim naum Isus svojom smreu dolazi proslave. Zastrasenost ubijanjem -+ Mesije, koja zvanja kod Mt i Mk, kod je ublaiena upravo povez njem muke i uskrsnuea (u 18,31; 24,44ss). Isus djeluj Duhu koji je neprestano djelu u njegovu zivotu cece, 1,35; Simunovo svje canstvo, 2,25ss; kusnja, 4,1 cudesa 4,18). To je Bozji Duh koii Ce kasnije ispu i ucenike (Dj 1,8). Zbog t

LUKINO EVANDEUE -

neki L. e. nazivaiu »Ev. Duha Sv.«. Isus svoju pomoe pruia narocito prezrenima i napustenima (usp. 19,7-10), earinicima i gresnicima (7,34), pa i bludnicama (7,48ss) kao i razbojniku koji je s njim bio raspet (23,43); njegova ljubav pripada siromasima (usp. 6,20-26; .... siromastvo) koji lakse od bogatasa idu Bozjim putem (usp. 7,22). Tako L. e. poprima drustvene erte koje ujedno ukazuju na prilike u Praerkvi (npr. zajedniStvo dobara, Dj 2,44s). I zene, inace malo eijeniene, u L. e. nalaze se blize Isusu negoli u drugim Ev-a (zene koje su pomagale svojim dobrima, 8,2s; Marija i Marta 10,38-42; zene jeruzalemske 23,27ss; .... Marija). Izgleda da L. e. viSe od dvaju prvih Ev-a pokazuje vremensku udaljenost s obzirom na Isusa; L. e. ublazuje Markove izjave koje naglasavaju Isusovu liudsku uvjetovanost (npr: Isusova smrtna borba na Maslinskoj gori, Mk 14,32-41 i Lk 22,40-45); on opisuje Isusa kao .... Gospodara i Kralja (prilikom ulaska u Jeruzalem, 19,38). ISCekivanje sko-

UETOPISI

1

rog -+ ponovnog Kristova d Iaska nije toIiko naglaseno. Isusovoj osobi -+ Kraljevst je Bozje vee prisutno na ovo svijetu (usp. 11,20; 17,21) m da se jos uvijek priblifa (usp. 10,9). Ta prisutnost, ko se priblizava a ujedno je v darovana, zasnovana je Is sovim zivotom i nastavija u Crkvi. Isus je sredina vr mena izmedu SZ i NZ. Sm sao je Crkve da, prozeta »D hom«, budi v.ieru tijekom p vijesti (usp. 18,8; 24,47ss), p tice na ljubav, zahvainu rado (2,10) i molitvu (11,9), na pravan stay prema posje (16,9) i na podnosenje sv kodnevnog kriza (9,23). Prema jednodusnoj preda ovo je Ev. napisao .... Luk Neki ipak osporavaju njego autorstvo jer iedva da je m guee uociti neko tjesnje pokl pa~je izmedu Lk i !llisaon sVI.Jeta PavIa komu Je on b pratilae. Sa sigurnoseu se m ze ustvrditi da .ie pisae b na~braZen ~ovjek k~ji nije p dn.Jetlom 1Z Palestme. Dje je napisano (u Antiohiji?) sv kako najranije nakon 70. Kr. a vjer. oko 80. p. Kr. LUZ .... Betel

LJ LJETOPISI Naziv dviju sz. knjiga koje predstavIjaju jedinstveno djelo i zele pruiiti prikaz povijesti od .... Adama. Vrijeme do Davida obradeno je uglavnom u obliku rodosIovnih popisa (1 Ljet 1-9; ali vidi npr. 1 Ljet 4,38-43). Na to se nadovezuju podrobni izvjestaji 0 Davidu (1 Ljet 10-29), Salomonu (2 Liet 1-9) i slijedeCim kraijevima u -+ J. judo kraljevstvu (2 Ljet 10-36; -+ Sj.

izr. kraljevstvo gotovo se i n spominje). Ti izvjeStaji fe istaknuti da je Bog od nezna nih pocetaka vodio prema kr ljevstvu. Kralj toga kraije stva ima sarno od Boga mo pravo i uspjehe. Ideal tog kraljevstva jest Veliko Dav dovo kraljevstvo a reIig. m je srediSte u bogostovlju j ruzalemskog hrama. Poslje nji razlog katastrofe razor nja toga hrama bio je u tom

174

UETOPISI - UUBOMOR JAHVIN

sto kralj i narod nisu obddavali Bozie naredbe. U skladu je s tom teznjom da se ideaiiziraju stvari koje su u vezi s bogostovljem (usp. npr. kupovnu cijenu gumna Araunina. odn. Ornanova u 2 Sam 24,24 i 1 Liet 21,25) i da se kraljevi procienjuju na temelju svoga drzanja pre~a jeruzalemskom bogostovlJu. Sastavljae eesto navodi druga djela u· kojima se potanje opisuje taj predmet (usP:. npr. 2 Ljet 26,22; 27,7), a nJIma se zacijelo sImi i kao vrelima. Tijesna veza postoji izmedu tih izvjestaja te onih u 1 i 2 Sarn i 1 i 2 Kr: tekst je djel. preuzet dosl. Sarno malo vijesti koje su zapisane sarno u knjigama Lj. odrazavaju pov. uspomene. Po svoj prilici od sastavijaca Lj. potjeeu i Kniiga -+ Ezrina i -+ Nehemiiina (sliena usmjerenost). On ie, dakle, u svojem »Ijetopisnom pov. djelu« prikazao put od Adama do jeruzalemske bogostovne zajednice te njezino propadanje sve do obnove bogostovija i obdrZavanja zakona za vrijeme Ezre i Nehemije. Vrlo je prijeporno kad su knjige Lj. bile dovrsene. Vier. su nastale poeetkom 3. st. pro Kr. Kasnije je djelo bilo dotjerano i na nekim mjestima preradeno. UUBAV Jahvina Lj. prema svome narodu Hos, Jr, Ez i Iz smatraju temeIjem -+ Saveza (-+ Hosea). Bog ljubi i pojedince (usp. Ps 42s). On je-+ Otac. U NZ iasno se navijesta da svaka Lj. proizlazi od Boga koji je prvi Ijubio, stovise, koji je sarna Lj. (1 Iv 4,16). Lj. je -+ spas, dionistvo u Bozjem bieu i Kristovoj objavi (Rim 5,5; Iv 14,21). NaSa je Lj. zahvalnost (usp. 1 Iv 4,

lOs) i nasljedovanje Boga ( 5,1s.25). J edini put krseana u -+ ziv jest Lj. prema Bogu i Isu Kristu a tako i obiljezje Lj. - Lj. prema bliznjemu ( i prema neprijateIju). Time jedan sz. propis postao sre stem cjelokupnog zakona: n rna nijednog zahtjeva koji bio veCi od zahtjeva Lj. (M 12,29ssl/; Lj. prema neprija Ijima: Mt 5,3ss; Lj. prem uvrediteIjima: 2 Kor 2,8; bliznji). Lj. je »nova zapo jed« (Iv 13,34s; usp. Jak 2, Ona se ne sastoii u osjee nim rijeCima, vee u dobr djelima (usp. 1 Iv 3,17s). L nema granica (Mt 10,37). O je temelj i mjerilo krse. etike. U savrsenoj Lj. nema stra (1 Iv 4,17s), ona je temeIj n de (2 Tim 4,8). Ljubavlju naziva i uslman stav aposto i »starjesina« prema zajed carna (2 Kor 6,6). Ohladnjelo Ijubavi znak je propasti posIjednjih vremena (Mt 12; Otk 2,4s). 0 Lj. najviSe g vori Pavao (»hvaIospjev Ijub vi« = himnicki opis u 1 K 13), Iv i 1 Iv. Agape je stav Lj. i njezin raz; bratska gozba u prv Crkvi. UUBAV PREMA BLIzNJIM -+ bliZilji UUBOMOR JAHVIN Prem shvaeanju SP Lj. ne umanju Bozju vrijednost, nego je n sto sto spada na bit Bozj zeli se naglasiti Jahvina isklj eivost (usp. 1 Kr 14,22) ko ne podnosi stovanje »drug bogova« (Izi 20,3). Skiapan saveza izmedu Boga i Izrae promatra se kao brak koji Izrael postaje sarno Bozje v sniStvo. Zbog toga Bog posta Ija zahtjev da on bude prihv

UUBOMOR JAHVIN - MAGI

cen kao jedini Gospodin (Izi 19,5; 20,4s; 34,14). Lj. J. kod-+ proroka je izraz njegove-+ svetosti (Iz 48,11; Ez 36,22-28; 39,25), osobito svetosti njegova imena. Lj. J. smjera na spasenje njegova naroda i kao takav je znak njegove ljubavi (Iz 9,6; 26,11; Ez 36,5s). Pokrece J ahvu da se zauzme za svoj narod (Iz 63,15; Jl 2,18; Zah 8,2) i da se bori protiv Izrae10vih neprijatelja (Iz 42, 13; 59,17s; Ez 5,13; 36,5s; 38,9; Sef 3,8). Isto se tako Jahvinu ljubomoru pripisuje ispunjenje Bozje spasiteljske volje (Iz 9,1-6) i oslobodenje Jeruzalema (Iz 37,30ss). Lj. J. utjelovljuje se u liku svecenika

(Br 25,11), proroka (1 Kr 19, i poboznih (2 Kr 10,16). NZ ne govori viSe 0 Lj. J. rno se kod Iv 2,13-17 Isus p kazuje revniteljem za Bo prava. Neizravno se Lj. J. o tuje kao Bozji zahtjev zb kojeg se spocetka nejasna r nost -+ Pavlova (Dj 22,3; G 4,17) mijenja u predanu sl bu zajednici (Rim l1,13s; G 4,17ss) a pokazuje se u P lovoj ljubomornoj ljubavi p rna njezinoj vjeri (2 Kor 11,1 Smisao za Lj. J. iScezava k se taj pojam, na temelju ne voljnog poznavanja SP, poc uzimati u osobno-cudoredn znacenju, odn. kao stetno sevno stanje (Jak 3,14ss).

M MAAKA 1. (»glup, bedast«?) VI. ime, npr. majke -+ AbSalomove (2 Sam 3,3), majke kralja -+ Abije (1 Kr 15,2), majke kralja -+ Ase (1 Kr 15,10). 2. Podrucje na j. obronku-+ Antilibanona u sj. Izraelu. Aramejci koji su ondje stanovali borili su se skupa s Amoncima protiv Davida (2 Sam 10,6). MAGADAN Prema Mt 15,39 mjesto na Genezaretskom jezeru koje se kod Mk 8,10 naziva -+ Dalmanuta; neki rkpi Citaju -+ »Magdala«. MAGARAC je bila zivotinja za karavanski promet (Post 42, 26), za radove (pnz 22,10), za prijenos tereta (Post 22,3) i jahanje (Suci 1,14). U Izraelu se nije upotrebljavao za zrtvovanje (usp. Izi 34,20). Kod Mk 11,2-7//; Iv 12,14s Isusov ulazak na M. znak je njegova mesijanskog dostojanstva (usp. Zah 9,9).

MAGDALA Zavicajno mje Marije iz M. (-+ Magdale Mt 27,61), mozda je istovje s Magadanom (Mt 15,39) i D manutom (Mk 8,10); zacij se nalazila na z. obali nezaretskog jezera, oko 10 sjz. od Tiberijade. MAGDALANKA -+ Magdal MAGDALENA ( = Marija i Magdale) Isus ju je izlije a ona ga je zatim pratila 8,ls). U izvjestaju 0 Muci vori se da je stajala kod I sova kriZa (Mk 15,40//) i da bila kod njegova pogreba ( 15,47 //). Prema Iv 20,11-18 n se Uskrsli prvoj ukazao. Zapadu se pogresno M. p tovjecuje s -+ Marijom iz tanije i gresnicom 0 kojoj vori Lk 7,37-50. MAGI Prv. se tako naziv jedno medijsko pleme koje obavljalo svecenicku sluZb kasnije su se tako nazivali istoc. gataoci (npr. Dn 2,

176

MAGI - MAJKA

U -+ povijesti Isusova djetinjstva, kako ga je prikazao Mt, M. su se dosli pokloniti Isusu (l~genda je da su bila upravo tn mudraca' iii kralja). Prerna Mt 2.2 oni su vidjeli njeg?VU .~vijezdu na Istoku (drugl pnJevod: gdje izlazi). Mislil? se na riietku konstelaciju zVIJezda, kakva je mozda videna nedugo prije Isusova rodenja. Premda se pisac mogao toga sjetiti, ono sto on ~esetlJeCima kasnije pripovi· Jed~ Jest nesto drugo: on goyon ~ i!!dnoj zvijezdi koja Je naJpnJe zasla, zatim nanovo izasla te je naposljetku iSla pred njima prema Betlehemu (~,9s). Najprije su se M. propltkIVali ..kod -+ He~oda (1) (2,?), kOJI. ~e »uplasl« te je htIO ~klomt~ obeeanog Mesiju pokolJem dJece. U tom je izvjeStaju povijesno: 1. Cinjenica da su Izrae1ci (a ne P?gani). ?dbacili odn. progo~IlI MeslJu i njegove pristase; 2. Hero~ova (1) grubost i njegova bOJazan za prijestolje. 3. Mozda neka rijetka konstelacija zvijezda. Mr;t0ge pojedinosti govore u pnlog pretpostavci da se os~m vee recenoga, ne radi ~ pn,opeayanj,! pov. podataka, ve~ 0 shk
Bog preko njega konacno p cinje djelovati. MAGNIFICAT (»slavi du moja, Gospodina«) Pr~a rij lat. ,Prijevoda Marijina hv 10sPJeva (Lk 1,46·55). Budu da se mnogo upotrebljava lat. bogoslufju, taj se hva spjev cesto naziva M. Tek u mnogome podsjeea na S npr. na Anin hvalospjev Sam 2,1-10; usp. 1 Sam 11 no ne radi se 0 nekom m~h nickom navodeniu, vee 0 mostalnoj pjesmi. Pjesnikin »klice od Ia~osti« (1,47) j Bog sada salJe -+ spas te P?kazao milosrde (1,50.54) vJernost (1,55). On je uzvis »neznatnu sluzbenicu« (1 4 -+ Marija (6). ' MAGOG-+Gog

MAHANAJIM (»dvostruk bor«, tumacenie naziva u Po 32,3 jest naknadno; tell h dzadz?) Grad u predjelu Gi ad (1. Jordanija) , j. od rije -+ Jabok, boraviste ISbaa saulova sina (2 Sam 28s Davi.dovo pribjeziSte u bor protIv -+ Absaloma (2 Sa 17,24), namjesnicki grad u S lomonovu kraljevstvu (1 K 4,14). MAHERONT (kod hirbet :mukaver) Grad odn. zam I. od Mrtvog mora. Neki Hasmonejac utvrdio ga je 9 pro Kr. a Rimliani su ga ra orili oko 56. pro Kr. -+ Hero (1) ga ~anovo podize (prot Arapa) 1 raskosno izgraduj :frema -+ J osipu Flaviju, u M Je pogubljen Ivan-+ Krstite {usp. Mk 6,26ss). Nakon osv JenJ~ Je:uz~lema (70. p. K lI4: Je bIla .1edna od poslje nJ.lh utvrda koje su se opira Rlmu; M. se ne spominje SP. MAJKA -+ zena

MAKABEJCI

MAKABEJCI Izv. nadimak Jude (jednog od Matatijinih sinova, 1 Mak 2.4), koji se veCinom dovodi u svezu s hebr. rijeCi »cekiC«, kasnije ga (zacijelo krse. pisci) protezu na Citavu obite1j i pokret Judin. Njihova dje1a i dr. opisana su ponajpace u knjigarna 0 Makabejcima (-+ Makabejci I[knjige 0 M.J). Nazori i obicaji -+ he1enizma izazvali su otpor Zakonu vjernih 1:idova. Juda M. (166-160. pro Kr.) nakon smrti svog oca vodio je pobunu protiv Sirijaca (-+ Se1eukoviCi) koji su bili zaposjeli Palestinu te je okupio zid. cete protiv Bakida, vojskovode -+ Antioha IV. Epifana. Konacno mu je uspje10 zaposjesti Jeruzalem (osim Tvrde) (1 Mak 3,14,41). Podignut je nov zrtvenik a Hram nanovo posveeen (4,44-59); to se posveeenje jos i danas slavi na b1agdan Hanuka (-+ Posveeenje Hrama). 1:idovi su konacno postigli vjersku slobodu, unatoc porazu u borbi za Jeruzalem (6,48-61). Juda je sad nastojao ucvrstiti polito viast protiv helen. stranke u zem1ji. Za to se borio, s promjen1jivom sreeom, najprije on (1 Mak 7) a poslije njegove smrti brat mu Jonatan (160-142. pro Kr.). Priznat je velikim sveeenikom (152. pro Kr.; 1 Mak 10,20) a zatim je zadobio punu viast nad Judejom pod sir. vrhovniStvom (1 Mak 10,65). Polito je uspjehe postigao pog1avlto zbog toga sto su ga istovremeno zelje1a pridobiti 2 suparnika u borbi za sir. prijestolje:-+ Aleksandar Balas i -+ Demetrije I. Soter. Njegov brat i nasljednik Simun (142-134. pro Kr.), nakon Jonatanova ubojstva, mudrom politikom i vojnim uspjesima zadobiva

17

stvarnu nezavisnost (1 Ma 13,33-51) i bio je progiase velikim sveeenikom i vlada rom 1:idova doviieka (1 Ma 14,41). Njegovu su dinastij (»Hasmonejci«) priznali i Rim ljani (1 Mak 15-24). Naslijedi ga je sin Ivan Hirkan (134-103. pro Kr.; usp. 1 Ma 16,21-24). Time zavrsava bib izvjestaj 0 M. Izvanbibl. izvo ri govore da su M. vladali Judeji do 37. pro Kr. U dob Ivana Hirkana I. razoreno j svetiSte na -+ Garizimu. S svadom izmedu -+ farizeja -+saduceja u vezi je i obracu unutar dinastije M. (Aristobu II. protiv Hirkana II, vee 7 pro Kr.). U to .ie bio uplete i knez -+ Nabatejaca. Obje s stranke pozvale Rimljane pomoe (63. pro Kr. Pompe osvaja Jeruzalem). Poslje njeg makabejskog kralja p gubio je 37. pro Kr. -+ Hero (1). Ovaj je potpomognut rim zastitom zadobio vlast i po puna zatro kueu M. MAKABEJCI (knjige 0 M Ime su dobile prema glavno junaku koga opisuju, Judi Makabejcu. 1 Mak opisuje otpr. razdo lje od 175-134. pro Kr.: pob nu, borbu i uspjehe 1:idov protiv pokreta -+ heleni rna odn. Siraca koji su vl dali u Palestini (-+ Se1eukov Ci), i to najprije pod vodstvo sveeenika Matatije, zatim nj govih sinova Jude, Jonatan i simuna. K. 0 M. su im skl ne. Pod sir. vrhovniStvom p slo je za rukom postiCi nes vojne i polito slobode. 2 Mak jest, kako sam pisa veli, sazetak veeeg djela Mak 2,19-31). Opisuje dio i tog vremenskog razdoblja, n ime 175-161. pro Kr. Ali nj zina osnovna tema nije Bo ja skrb koja bi se ocitova

MAKABEJCI - MALKO

178

preko junackih licnosti, vee sudbina 2:idova vjernih Zakonu i sudbina Hrama; -+ braea Makabejci. 1 Mak zacijelo je nastala oko 100. pro Kr. a predlozak za 2 Mak nekoliko desetljeea ranije. BuduCi da su sacuvane sarno na grc., evangelicki ih teolozi uglavnom smatraju apokrifnima a katolicki deuterokanonskima (-+ kanon). MAKEDONIJA Zemlja na Egejskom mo~, od 146. pr: Kr. rim. pokraJma. Prema DJ 16,9s Pavao je videnjem u snu pozvan da prijede u M: O~­ dje je bilo viSe krse. zaJednica (npr.: Filipi, Solun, Bereja). Pavao je viSe puta posjetio M.

SREDOZEMNO MORE

Polozaj Makedonije

MAKIR (»kupljen«) VI. ime: 1. Prema Post 50,23 i c. -+ Manaseov potomak; veCi dio Makirovaca naselio se kasniie u -+ Gileadu (Br 32,39s). Zbog toga se M. naziva i »ocem Gileada« (npr. Br 26,29). 2. Davidov pristasa u vrijeme -+ AbSalomove pobune (2 Sam 17,27ss). MAKPELA ZemljiSte sto ga je Abraham kupio od Hetita Efrona (Post 23,9-18). Tu se nalazila spilja u kojoj je bila sahranjena Sara (23,19), Abraham (25,9), Izak. Rebeka, Lea i Jakov (49,31; 50,13).

MALAHIJA (Maleaki, »m glasnik«) Ime posljedn »malog« -+ proroka. Izv. nije zacijelo vI. ime, vee ri kojom Bog oslovljava na nepoznatu osobu: »moj g nik« (3,1). Tako se M. shv i u LXX. Tek je kasnije glasnikom poistovjeeen pi -+ Malahijine knjige te je slov shvaeen kao vI. ime. znamo tko je bio M.; zacij je zivio u 1. polovici 5. pro Kr. MALAHIJA (knjiga) U 6 vora navijesta Jahvinu rij 1. Jahvina ljubav prema raelu (1,2-5); 2. Prijekor sveeenicima z prijezira prema zrtvama cesnicama (1,6-2,9); 3. Prijekor zbog rastava i b kova s tudinkama (2,10-16 4. Navijestanje Dana Gosp njeg (2,17-3,5); 5. Nerodica kao kazna za vjerno davanje desetine Hram (3,6-12); 6. Bozji je pravorijek pra dan (3,13-21), konacna opo na i navjestaj da ee prije na J ahvina doCi prorok Ilija (3,22ss; usp. npr. 1,17).

Spis je u 1. polovici 5. pro Kr. napisao nepoznat sac (-+Malahija). Za neka mjesta to osporava (spomi nje zrtava pricesnica 1,11 zena tudinki 2.11s; Mesi glasnika 3,22ss). U samoj se knjizi istice cenje bogostovlja i zeni te, nadalje, Dan suda dovrsenje sudbine pravedn u Izraelu. MALEAKI -+ Malahija MALKO se prema Iv 1 zvao sluga velikog sveee kome je pri Isusovu uh nju Petar odsjekao uho ( Lk 22,50s).

MALOVJERNOST -

MALOVJERNOST -+ tjeskoba MALTA Pavlova se lada, prerna Dj 28,1 na svom putu u Rim nasukala kod otoka Melite. Veeina pod tim podrazumijeva M., jz. od Sieilije, gdje i danas ima »Pavlov zaljev«. Drugi nagadaju da se mozda radi i 0 Mljetu u Jadr!l~sko~ r.n0rui tome se protiVI dalJlll OpiS puta u Dj 28.12s. MALTER -+ mjere MAMON (prijeporno je podrijetlo rijeci) Posjed i imutak (ne sarno novae!). U zidovstvu ta rijec dolazi sarno u kasnijoj knjizevnosti te u 3 Gospodnje rijeci. Kod Mt 6,24 (= Lk 16,13) »M.« je gotovo osoba, Bogu protivna sila: nagodba izmedu Boga i bogatstva u krajnjem je nemoguea. L~ 16.9 dodatak je -+ usporedbi 0 »nevjernom upravitelju«; on je ne tumaci. Usporedba znati: dalekovidna je mudrost potrebna u odnosu na-+ ~r~ljevs.tvo Boz.ie. Druge poJedmostl usporedbe nisu od nar. znacenja. Dodatak zeli reCi: ako netko vee ima »M.« - bogatstvo, njime se treba »ispravno« sluiiti. Kod Lk 16.11 radi se 0 vjernosti u velikim i malim stvarima (usp. Lk 16,10); nepouzd!lll0~t u pogled)l »M.« ponajVIse Je znak nev.Jernosti u svemu. Lk je u 16,9.11.13 donio zvukovno iste rijeci, kako on to cesto cini, a pri tom ne smjera na neku logicku vezu. Ovdje su takve rijeci »M.« MAMRE (rlimet el halil) Staro svetiSte kod-+ Hebrona (J. Palestina) s vise svetih hra~tova (iIi s.~mo jednim?); tu Je neko VTIJeme boravio Abraham (Post 13,18; 18,1).

MANA

MANA Pod rijecju M. u podrazumijeva se prvenst no ovo troje: 1. M. kao hrana u pusti Kako je izgledala M. sto opisuje u Izl 16,14.31 i u 11,7 (usporedena s -+ bd jem), ne mozemo tocno zn jer mnoge vazne hebr. rij sarno se jedanput navode tom opisu, te je tesko ja odrediti njihov smisao. B je to nesto poput pahulj zrnato. slatko. Jos danas pustinjskim predjelima stoji mlin: slatke kugliee ih beduini upotrebljavaju k dodatak jelu; izlucuju ih taste usi M.-tamariska. Malo vjer. da prvi izvjestaj gov o slatkim gomoljima »pl M«. Izraelci nisu 40 godina vjeli sarno od M. (Izl 16 jer su pri izlasku sa sob poveli i stoku (Izl 12,38); oazama je bilo i plodova (u Izl 15,27) a kod duiih zadr vanja zasadiIi bi i zito (u Lev 8,26); zivezne su namir ee kupovali (usp. Pnz 2,6) bi ih napljackali (usp. 31.30). 2. M. kao Bozji dar. ZiveC pustinji, narod je u M. p poznao Bozji dar (usp. P 8,16). To zapravo hoee reCi vjestaj 0 padanju M. Iskri bismo. smisao ·tog izvjest ako bismo se zadovoljiIi rno s botanickim objasn njem. Iskrivljuje im se i tako. smisao ako se raz~ol sl~jevi pr~daja.o »M.« po saJu svesti na Jednu pred te sve razjasniti cudom mjesto da· se u tom vidi p rodna pojava u kojoj se p poznaje Bozja briga. S ti se moze sloziti tvrdnja da prema kasnijem gledan npr. subotnja zapovijed po zivala s dogadajem pada M.: smjela se sarno za do

180

MANA -

MARANATHA

ni dan skupiti jer se inace kvarila (Izl 16,20), osim sto se mogla skupljati dan prije subote za subotu kad nije bilo M.; tada se M. nije pokvarila (Izl 16,24). Nadalie, htjela se izraziti veliCina Bozje brige time sto se govori 0 velikoj koliCini M. Godisnja koliCina .za svakog pojedinog Izraelca iznosila je vise tona. 3. M. kao Bozji dar u posljed· nia vremena. Kasnije se posljednje vrijeme zamiSljalo kao novo doba mladosti Izraela (usp. Jr 2,2). Pri tom se mislilo i na putovanje pustinjom i na M. Shvaeala se kao Botja rijec (pnz 8,3) i »kruh s neba« (Mudr 16,20). NZ produbljuje takvo shvaeanje: M., hrana spasiteIjskih vremena (Otk 2,17), nastavija se i biva nadmasena »kruhom koji je s neba siSao«, a taj je kruh sam Isus (Iv 6,49ss). To siavi zajednica u Veceri Gospodnjoj (usp. 1 Kor 10,3.16s). MANAEN (»tiesiteIj«) Prorok i uCite1j krse. zajednice u -+ Antiohiji; M. je bio odgojen zajedno s -+ Herodom (4) (Dj 13,1). MANASE (»onaj koji dade da zaboravim«, naime preminulog). VI. ime: 1. Prema Post 41,50 najstariji sin Josipa i Asenate, keeri ego svecenika; posvojio ga je Jakov. Tako je M. postao jedan od Jakovljevih sinova, ali je pravo prvoroc1enca pripalo njegoVll bratu -+ Efrajimu (Post 48,1-19). 2. Od njega se izvodi podrijetlo plemena M., koje se naselilo s obie strane Jordana (18 13,7s). Onaj dio plemena koji je tivio u 1. Jordaniji dobio je ime prema -+ Makiru, sinu M., dok je znacajniji dio na z. obali Jordana za-

drz.ao ime M. (IS 11,5-10). M da se na tom podrucju p bilo naselilo Citavo pleme 18 17,1-6 i dr. bio bi poku da se razjasni kasnije cin nicno stanje. 3. Jud. kralj koji je vla 54 godine (693-639. pro K sin kraija -+ Ezekije. M. bio asir. vazal (danak -+ A hadonu), te se zbog toga njegovo doba dosta rasi pogansko bogostovije (vra nje, gatanje, Ijudske zrtv cak je u Hram dao posta lik Mere (2 Kr 21,2-9). Izra ci vjemi Zakonu (poput Izaije?) umirali su kao mu nici (2 Kr 21,16). Njegovo ponasanje u 2 Kr ocjenj vrlo nepovoljno jer tom d Iu nije vazno niegovo po dj~lovanje,. vee njegov u caJ na vJerskom podruc Njegovo asir. suzanjstvo Ljet 33,11-20) i »Manase molitva« jesu Iegendarni. MAON (»mjesto stanovanj tell macin) Okruzni grad gorskom bilu j. od -+ Heb na i pustinjski predio i. njega; tu se zadrfao -+ Da bjezeei pred -+ Saulom 15,55; 1 Sam 23,34; 25,2); vicaj -+ Abigajile i -+ Naba MARA (»gorak«) 1. Ime pustinjskog izvora gorkom vodom sto ga je p rna Izi 15,23ss Mojsije uci pitkim. Tocno mjesto nije znato. 2. Tako se nazvala Noe (»}jupkost«) koja je bila is n]ena gorcinom (Rut 1,20).

MARANATHA (aram., iIi: m ran atha = nas je Gospo tu; iIi: marana tha: doc1i, G spodine nas! Vier. se misli oba znacenja kad se kaze M U NZ dolazi M. (nepreveden u 1 Kor 16,22 i (preveden mozda u Otk 22.20.

MARCION - MARIJA

MARCION -+ biblijski tekst MARDOHEJ -+ Mordokaj MARDUK Pry. gradsko bozanstvo u Babilonu. a otpr. od 1830. ddavno bozanstvo u Babiloniii, od velikog znacenja (npr. u Jr 50,2; Dn 14,1-22 naziva ga »Bel«). Njegov najvaini.ii hram u -+ Babilonu imao je toranj Etemenanki. M. je pobjednik -+ kaosa, gospodar bogova i stvoritelj svijeta (prema epu Enuma elis, -+ stvaranje). -+ Merodok-Baladan, -+ Mordokaj. MARESA (»miesto na vrsku«, tell sandahanne) Grad nepunih 50 km z. od Mrtvog mora. Bio je strategijski vazan (prilaz -+ Hebronu); titvrdio ga je -+ Roboam, prvi kralj J. jUdo kraljevstva ( -+ rascjep kraljevstva) a -+ Asa, jedan od njegovih nasljednika, uspjesno ga je obranio. Nakon -+ izgnanstva M. pada u ruke Edomcima, tek 110. pro Kr. osvojili su ga -+ Makabejci, zatim postaje rim. (odn. samostalan) grad a 40. pro Kr. razorili su ga Parti. M. je vjer. bio zavicaj -+ Miheja (usp. Mih 1,15). MARl (tell hariri) Ne spominje se u SP. Vaian babil. grad na Z. obali Eufrata. Njegov prvi procvat pada u 1. polovicu 3. tslj. pro Kr., drugi pak u 19-18. st. pro Kr. M. je bio znaeajan trgovacki grad. Otpr. od 2000. pro Kr. M. je pripadao -+ Amorejcirna. -+ Hamurabi je osvojio M. pocetkom 18. st. pro Kr.; otada je grad bez nar. znacenja. Najznacajniji je nalaz prilikom iskapanja (-+ arheologija) arhiv od preko 20.000 ploClca s klinovim pismom iz svih razdoblja povijesti toga

grada. Na njima su op prilike toga doba, pa p tome i prilike u Siriji/Pa ni u doba prije patrij Pojavljuju se imena koja ee slieno, kao npr. »B min«, »David«: ona su bila mnogo prosirenija, sto se prije mislilo. M imao velikih teskoca s -+ biruima.

MARIJA (gre.jlat. oblik na -+ Mirjam). 1. M. iz -+ Magdale (M. dalena), -+ Magdalena. 2. M. iz Betanije. Prem 10,39-42 i Iv 11,1-45-+M sestra a prema I v i -+ La va sestra koja se eesto p vjecuje s (1), odn. sa z o kojoj govori Mk 14,3-9/ pomazanje Isusovo). 3. Majka Ivana zvanog M u Jeruzalemu (Dj 12,12). 4. -+ Jakovljeva (3) m (Mk 15,40). 5. Krseanka u Rimu 16,6). 6. Isusova majka. Po njezina zivota ne moze s sve rekonstruirati iz bib dataka. Ona je pralik koji vjeruju (usp. npr. L sa Post 15.6: Abraham) je dublje prva Crkva pro la u otajstvo Isusa, to je raslo postovanje prema govoj majci; -+ djevica. stariji spomen Isusove m u Gal 4.4 zeli sarno ista da je Sin Bozji bio is eovjek, roden »pod -+ nom«. Najvise 0 M. gov brojnim aluzijama na SZ vijest Isusova d.ietinjstv je donosi Lk (Is). Prem povijesti M. je zivjela u zaretu i bila zarucena s sipom (usp. Mt 1,18). M hvalospjev, -+ Magnifica jelom je sastavljen prem uzorcima (-+ Ana). Osim povijesti Isusova djetin

182

MARIJA -

MARKOVO EVANDEUE

sinopticka evandelja izvjestavaju jos sarno da je Isus odbio M. i svoju braeu (-+ braca Gospodinova; Mk 3,31-35//) te da vise velica one koji vjeruju negoli svoju naravnu majku (Lk 11,27s). U -+ Ivanovu evandeliu M. dolazi na pocetku Isusova djelovanja (svadba u Kani, 2,1-5) i na svrsetku (kriZ, 19,25ss).

-+

MARKO Zapravo: Ivan zvani M. (Dj 12,12). Jeruzalemski su se krscani sakupljali u kuCi njegove majke: toga se M. sjeeao iz mladih dana. Pavao i Markov bratucad Barnaba (1 Kol 4,10) uzeli su ga sa sobom na misijsko djelovanje; no M. je napustio misionare (Dj 12, 25; 13,5.13; 15,37ss). Prema predaji M. je bio kod PavIa i Petra u Rimu (Kol 4,10; Flm 24; 1 Pt 5,13; u razdoblju poslije 60. p. Kr.). On je sastavljac -+ Markova Evandelja. MARKOVO EVANDELJE Najstarije od 4 -+ Evandelja; Njime su se slufili Mt i Lk ( -+ sinopticka evandelja). Stil se odlikuje dijelom shematskim oblikom a dijelom velikom zornoscu: M. e. povezuje izvjestaje ocevidaea i vee oblikovanu predaju zajednice. Najznacajnija je zasluga pisea sto je stvorio prvi ejelovit izvjestaj 0 Isusu. Rijec »Ev.« koja se nalazi u uvodu M. e. oCito je pridonijela kasnijem nazivu »evandelja.« Isusove rijeci i djela u M. e. nisu prikazani vremenskim slijedom, vee prema odredenom sustavu: uvodni sus ret s -+ Krstiteljem (1,2-11), djelovanje u Galileji (cudesa, usporedbe, rasprave, izbor »Dvanaestorice«, (-+ apostol, 1,14-6,6), put u Jeruzalem (6,6-10,52) i Isusova smrt

(11,1-15,47). Slijedi jos kra vijest 0 praznom grobu. kav sustav slijede takoder iLk. Svrha M. e. jest navjes vjere 0 Isusu -+ Mesiji. U vom se dijelu npr. nar. ist izvanredna djela (kao isc ljenja bolesnika, istjeriva zlih duhova, moe nad pri dom i smreu, 1,23-34; 2,1 4,35-5,43). Time se podcrt saddaj Isusovih rijeci, do zak -+ Kraljevstva Bozj (usp. 4,1-34; 1,14s). Mk ne nosi mnogo Isusovih rije premda npr. poznaje mn usporedbe (usp. 4,33). Nak pocetnog odusevljenja (u 1,45) dolazi kritika (od str knjiZevnika 2,6s; farizeja naroda 6,6). Ucenici pak prihvaeaju tu kritiku, stov Petar u njihovo ime prizn Isusa Mesijom (usp. 8,27 Na putu u Jeruzalem Isu svom propovijedanju najv pafnju posveeuje pouci u niU (prorieanje muke, 8,3 9,30ss; 1O,32ss; govor 0 orenju hrama i posljedn vremenima, 13,1-37; naslje vanje, 8,34-38; rastava bra 10,1-12; bogatstvo, 10,17 najveea zapovijed, 12,28-34; desa i preobrafenje, 9,2-8). hunae je M. e. prikaz muk svjedocanstvo 0 praznom bu (14,1-16,8). Tu su skoro slovee vjerno primijenjeni vjestaji sto su prethodno likovani u propovijedi p krse. zajednice (usp. npr. prepletenost izvjestaja 0 ci s recima psalama, 15,24 36). Tzv. »dufi Markov z setak« (16,9-20) kasnije je dan te se lako moze vid da je to zapravo sazetak vjestaja ostalih Ev-a. Ne mo da Ii je 16,8 (prestr nost zbog praznog groba, o zbog »mladica u bijeloj h

MARKOVO BVANDELTE -

ni«) bio izv. zavrsetak M. e. te zasto se donosi i koje mu je znaeenje. No, ni »kraCi Markov zavrsetak«, koji je takoder saeuvan, ne moze biti izvoran. Poruka M. e. 0 Isusu jest poglavito ova: On je -+ Krist. Naslov »Sin Bozji« upotrebIjava se dosta suzddIjivo (sarno na nekim kIjuenim mjestima, npr. 1,11; 9,2; 15,39: svjedoeanstvo zajednice koja vjeruje?). Isus se veCinom naziva -+ Sinom Covjeejim. Cesto se raspravIjaIo 0 »mesijanskoj tajni{( u M. e., tj. 0 Isusovoj zabrani da ga nazivaju Mesijom (usp. 1,34; 3,12; 7,36; 9,9). To se nastojalo protumaeiti time sto on nije htio poddavati pogrdno zid. iSeekivanje Mesije i izazivati rim. vIast. Zacijelo je ispravnije ovo: Isusova objava vI. osobe ne zbiva se u jednom priopeenju, vee polako i postupno. Ueenicima je sinula tek poslije Uskrsa. Osim toga bilo je zastrasujuee jasno da je Isusa, pravog Mesiju, njegov narod odbacio kao sto ie odbacivao i njegove pristase. Temelj je »mesijanske tajne« u tome sto je M. e. snaino obiljezeno pouskrsnim i misionarskim iskustvom prve crkv. zajednice: ljudi nisu htjeli znati da je taj Isus Mesija. - Preduskrsno obiljezje oCituje se u tome sto je Isus u M. e. ocrtan u pravoj ljudskosti; druga su Ev-a takve odlomke djeI. izmijenila iIi izostavila: Isus jede i pije (2,16), umoran je i spava (4,38), baca pogled naokolo da vidi tko ga se dotakao (5,32), saialjava se (1,41; 6,34), gnjevi se (3,5), grli djecu (10,16), obuzima ga smrtni strah (14,34), umire vieuCi (15,37). Njegova se volja razlikuje od Oeeve, kome je on podlozan

MASLINA

(14,36) itd. Dok Iv nav Isusa kao Objavitelja i podina a njegovu ljud stavlja u drugi plan, M protiv donosi svjedocans covjeku Isusu iz Nazar o njegovim spasiteljskim lima. M. e. ne ocekuje o tateIja shvaeanje vjere, s pretpostavlja od samog eetka svoga Ev. Jezik sastoji se od malog bro jeCi; gradnja je recenica nostavna i jednoliena; reeenice i odlomci slijed ni iza drugih povezani s »i«. Zapaia se primjen sticnih i puekih izraza. N prieanja je zoran, katk nespretan (sem.-aram. pO tIo). S time se slaie i preda se M. e. oslanja na Pe propovijed. Da Ii je M. e bilo Ev. rimske zajednice pisao ga je zacijelo nepo no prije 70. p. Kr. -+ Mar

MARTA (»gospodarica«) rna Lk 10,3842 poduzetn stra -+ Marije iz Betanije rna Iv 11,144 i sestra -+ ra. MASA VI. ime: 1. (»kusnja«) Mjesto u nji Sin (nemoguee je od toean poIozaj). Cesto s povezuje sa sv. izvorom r~?a (»prepirka«), gdje je SIJe prema Br 20,1-13 u da iz stijene potece vod 2. Arap. (JiSmaelovo) p (npr. Post 15,14). MASFA-+ Mispa MASLINA Znacajna za s zemno podrucje (pnz BuduCi da iz njezina ko izbijaju uvijek nove ml uzima se kao slika brojn ce (Ps 128,3). Pavo se sim kom M. da bi prikazao

184

MASLINA -

civanje pogana u Bozje KraIjevstvo (Rim 11,17-24). MASLINSKA GORA J. dio brdskog 1anc3l s v!se ..glav.ica, sto se proteze naJprIJe sJ. a zatim i. od -+ J eruzalema ~ pravcu S-J te se pritom smzuje od nekih 820 m n~ 740 J!l nadm. vis. M. g. udalJena Je oko 1 km od grada i od njega odijeljena dolinom Kidrona. Sve do M. g. pruia se podrucje Judejskog gorja, bogat? oborinama; i. od M. g. prostlre se Judejska pustinja; j. joj se obronak proia prema -+ Betaniii i -+ Jerihonu. S nje se otvara krasan pogled na -+ Istocnu Jordaniju, na dio jordanske potoline sve do -+ Mrtvog mora i na J eruzalem. U SZ M. g. se spominje kad se govori 0 Davidovu bijegu (2 Sam 15,30) i kod Zah 14,4 k~o mjesto -+ suda. M. g. nar. Je povezana s posljednjim dogadajima Isusova zivota: preko M: g. ulazi Isus u Jeruzalem (Mk 11,1-111/), tu je noCio i cesto se zadrzavao (Lk 21,37; 22,39); prema Mk 13,1 t;la M:.g. oddao je govor 0 poslJednJlm vremenima (usp. Mt 24,3). Nakon -+ Posljednje vecere odlazi Isus s -+ ucenicima na M. g. u vrt -+ Getsemani, gdje se moli i gdje ga -+ Juda izdaje (Mk 14,26-421/; Iv 18,ls). Dj 1,l1s spominju M. g. kao mjesto Isusova -+ uzviSenja i, aludirajuCi moZda na Zah 14,4, kao mjesto -+ ponovnog Isusova dolaska. Na nar. znacenje M. g. podsjecaju: bazilika »Ocenasa« (na mjestu na kojem je u 4. st. podignuta bazilika Eleona), kapela »Gospodnjega placa« (usP. Lk 19,3444), Getsemanska bazilika, kapela (moseja) Uzasasea (na ostacirna gradevine iz kriZarskih vremena), i druga spomen-mjesta.

MASORA

MAS ORA (»predaja«) jest n ziv za djelovanje -+ m
..

.

.t

-

1

1 .

,

..

Hebr. rukopis iz 9. st. p. K (Izl 20,1-5) sa znakovima z izgovor, diobu recenica. i s u tekstu te masoretsklm b Ijeskama na rubu

MASORA -

MATEJEVO EVANDELJE

gickih pravila (npr. prema uzoru na arap.), tako da je izbrisana izv. zivahnost hebr. jezika: u hebr. ima mnogo manje izuzetaka od govornih pravila nego u drugim jezicima. I u utvrdivaniu samoglasnika polazili su cesto od logickih pravila ili od upotrebe u srodnim jezicima, a ne od povijesti hebr. jezika. Skoro svi rkpi hebr. SZ-a su masoretski i potjecu najranije iz 10 st. p. Kr. Kako pokazuje usporedba s nalazima u -+ Kumranu, taj je tekst ipak mnogo stariji, premda to nije bio jedini starinski oblik teksta. MASORETI se nazivaju ucenjaci koji su se bavili -+ Masorom (predaja SZ od 7. st. p. Kr.). Ponajveema su dje10vali u Tiberijadi. Rab. su ucenjaci vee odavna bili utvrdili sasvim odreden, starinski oblik hebr. teksta kao mjerodavan. M. su priredivali brizljiva izdanja tog teksta. Dodavali su mu npr. recenicne i naglasne znake a naroCito tockice koiima se odreduje izgovor samoglasnika; raniji sustavi nisu bili jednoznacni. Medu ostalima poznate su obitelji Ben Mer i Ben Naftali (10. st.). MASEBE Kameni spomenici (veCinom kultni, npr. stupovi podignuti u znak zahvalnosti iIi pobjede, kao Post 35,14; 1 Sam 7,12; svjedocanstva 0 sklopljenim ugovorima, Post 31,44-52). Bile su suzbijane one M. 0 kojima se mislilo da su u vezi s kultom tudinskih bogova (usp. Pnz 16,22). MATANIJA (»Jahvin dar«) Prerna 2 Kr 24,17 prv. ime-+ Sidkije. MATATIJA (»Jahvin dar«) Svecenik. otac -+ Makabejaca. Po-

digao je pobunu protiv -+ lenizma kad je 167. pro ubio jednog otpadnika i nog kraljevskog cinovnik razrusio zrtvenik u -+ Mo (1 Mak 2,23ss). M. je m pobjeCi i malo nakon tog umro; njegov sin Juda uzeo .je vodstvo ustanka. MATEJ (»Bozji dar«?) J od Dvanaestorice (-+ apos sin Alfejev, carinik u K naumu; osim kod Mt 9,9 ziv) , M. se spominje sar popisima apostola (Mt 1 Dj 1,13). Prema Mk 2,14; Lk 5,27s Levi. Nije posve jasno da Levi i M. ista osoba. Ne zn pouzdano da Ii je djeIov Arabiji i Etiopiji kao ni t Ii je podnio mucenistvo. daja mu pripisuje -+ Ma vo evandelje. MATEJEVO EVANDELJE e. sImi se -+ Markovim e deljem i slijedi njegov ra red. U usporedbi s Mk, M prosireno je prvenstven ovome: -+ povijest djetinj 5 velikih skupina govora vijest Uskrsnuea. Uz to j e. sustavno rasporedeno t slicne stvari done sene zaj (npr: -+ Govor na gori sa ljen je od pravih Gospod vih rijeCi sakupljenih na nom mjestu). Saddaj m ovaj: rodoslovlje, povijest tinjstva, -+ KrstiteIj, Isu kusnja (1,1-4,11), djelovan Galileji (4,12-13,58) s Govo na gori (5ss) i govorom u poredbama (13), Isusov u Jeruzalem (14,1-20,34) s trovom ispovijeseu (16,13 navijestanje muke i Isu preobrazenje (17,1-13), Isu muka i uskrsnuee (21-28) vorima (protiv farizeja, 0 sljednjim vremenima i 0 s 23ss). Osim govora, u M. e okupu su i cudesa, npr. 1

186

MATEJEVO EVANDEUE - MEGIDO

vjestaja 0 cudesima (8s). lzuzev Mk, M. e. koristi zbirku govora Q i usmene predaje (-+ sinopticka evande1ja). Svrha je M. e. pokazati da je Isus obecani -+ Mesija. testo se navodi SZ (»navodi za razmisljanje«, npr. 1,23; 2,18; 4,4.6.8.15; 11,10; 12,7.18-21) kao dokaz da se u Isusu ispunjuje SZ i da je on obecani kralj (usp. 1,1). Poruka je u prvom redu upravljena izr. narodu (usp. 10,5ss; 15,24). Ovaj je ne prihvaca; spasenje prelazi k poganima (21,43; -+ magi). Sarno mali ostatak, ucenici, postaju nov Bozji narod (usp. 12,46-50), s kojim Bog nanovo sklapa savez u Isusovoj krvi (26,28). M. e. napisano je za vjeme judeokrscane i razracunava sa zidovstvom. Ocevidno je judeokrsc. obiljezje (npr. aluzije na zid. obicaje), brojni su sem. izricaji i jezicne pojedinosti. Ali ono takoder pokazuje da je zidovstvo nadmaseno u svijesti kakvu je nova zajednica ucenika imala 0 sebi: nema razlike izmedu zidova i pogana (usp. 24,14); zajedni'ca se naziva dotadasnjim pocasnim naslovom za sinagogu »ekklesia« (16,18), njezin je Gospodin sudac svih ljudi (usp. 25,31-45) i Sin Bozji (11,27). Toj svesvjetskoj Crkvi Isus je obecao da ce nadzivjeti sva progonstva (16,18) i da ce on uvijek biti s njome (28,20). Prema predaji Matej je sakupio Isusove govore u hebr.jaram. jeziku. M. e. sacuvano je na grckom. Pretpostavlja se da ga je nepoznati judeokrscanin uredio prema hebr./aram. predloSku. Neki smatraju da je s »prvotnim Matejem« istovjetan izvor Q kojim su se, kao i Markovim Ev., slufili Matej i Luka.

M. e. napisano je nakon p. Kr. Njegov saddaj pret stavlja rascjep izmedu Crk i zidovstva; prema tome bi 10 sastavljeno oko 80. p. Kao mjesto nastanka je navode Palestinu, drugi Sir

MATIJA (»Jahvin dar«) Pre Dj 1,27 M. je izabran u z Dvanaestorice (-+ apostol) mjesto izdajice -+ Jude Iska otskoga. Prijepoma je poza na tog izvjestaja; nepozn su pojedinosti 0 M. MEDEBA (mlidabli) Grad -+ Moabu, oko 20 km i. od M tvog mora. Izrael ga je os jio (usp. Br 21,30), kasnije staje nanovo moapski, a u ba -+ Makabejaca opet Podni mozaik grc.-pravosla crkve u M. (6 st. p. Kr.?) n starija je karta Sv. zemlje. MEDIJCI se nazivaju iran plemena koja su najprije b asir. podanici. Kasnije su osnovali carstvo (glavni gr -+ Ekbatana, kod danasn Amadana u Iranu). Poslj njeg kralja Medijaca Astij svrgnuo je njegov unuk-+ (552. pro Kr.), osnivac pe cars tva (-+ Perzijanci). MEDVJED Danas se u Pa tini tek rijetko susrece. H ni se plodovima, ze1enjem, tom, medom, jajima i sitn zivotinjama. Gladan M. m biti opasan i za covjeka (2 2,24; Am 5,19), nar. medvje ca kad joj se ukrade mlad cad (2 Sam 17,8; Izr 17,12; H 13,8). Njegovo mumlanje sl je zlovolje i negodovanja 59,1). »Zvijer iz mora« ( 13,2) ima medvjede sape znak velike snage. MEGIDO (tell el-mutesel Stara tvrdava u sj. Pales (preko 35 km Z. od Jordan velike strateske vaznosti (r

MEGIDO -

niea Jizreel, put Egipat-Mezopotamija). Mnogi ego izvori spominju M. (pa i pisma iz-+ Amarne). Izraelci najprije nisu mogli osvojiti M. (15 17,12). Kasnije se spominje meau Salomonovim posjedima (1 Kr 4,12; 9,15);-+ Josija je umrou M. Rimliani se nisu utaborili u M., vee nesto juznije: zacijelo je M. bio vee napusten. -+ Rarmagedon. Najpoznatiji nalazi iskapanja (-+ arheologija) u M. bile su konjske staje (spremiSta bojnih kola), koje su se cesto pripisivale Salomonu, ali ih je jamacno podigao tek -+ Ahaz (mozda na mjestu neke ranije Salomonove graaevine). U njima je 'hilo mjesta za otpr. 300 zivotinja. MELKISEDEK (»[bog] Melek je pravedan« ili »kralj je [bog] Sedek«; u Reb 7,2 pucki: »kralj pravde«) Javlja se u Post 14. Taj se odlomak ne povezuje ni s prethodnim ni sa susljednim izvjestajem Post. Prema njemu je M. bio kralj salema, primio je kruh i vino, u ime svoga boga (»cel celjon« = SveviSnjega), blagoslovio je Abrama; Abram mu dade desetinu od svega. Veoma je nejasno znacenje te zgode. Mozda se njome htjelo ozakoniti jeruzalemsko bogostovlje i davanja Rramu. Rijecima Ps 110,4 zeli se naglasiti svecenicko pravo kraljeva (ili -+ Rasmonejaea?). U NZ (Reb) zeli se pokazati kako Kristovo sveeenistvo nadvisuje levitsko (»Sveeenik zauvijek«, Reb 7,3); niSta nije poznato 0 njegovu podrijetlu (nije levit); ipak je Abraham priznao takva svecenika. MEMFIS Grad u Donjem Egiptu (lijeva obala Nila). Sacuvan je grad mrtvih (s Gizeho-

MERIBAAL

vim piramidama). U Star kraljevstvu M. je bio gla grad -+ Egipta. U SP naziva »Mof« (Ros 9,6) ili »Nofe (n Jr 46,14).

MENAREM (»tjesitelje) K Sj. izr. kraljevstva (743pro Kr.; 2 Kr 15,14-22). Ubio svog prethodnika, te ga pi 2 Kr smatra okrutnim i g nim. M. je morao plaeati lik danak -+ Tiglat-Pileseru -+

MENETEKEL Prema Dn 5 -28 za vrijeme jedne go kralja -+ BelSazara neka lj ska ruka napisala je na z prorocanske rijeci. -+ Da ih je protumacio: mene': brojeni (su dani tvoje vla vine), teqel: vagnut (je k na tezulji i naaen je pr gan), peres: razdijelit (ce tvoje kraljevstvo). Mozda to bila neka zagonetka pro macena za tu priliku. Sug nici (u mnogim se jezic piSu samo oni) mogu se c ti takoaer: mine, sekel (o je znati -+ kovani novae perser (= pada vrijednost, nacno dolaze Perzijanei). svakom slucaju, M. je zago tan nagovjestaj neke propa

MERABA Najstarija saul kCi, koja je prema 1 S 18,17ss bila obeeana Davidu zenu, ali mu je nisu daIi. K nije David predade njezin sinova Gibeoneima da smaknu (2 Sam 21,8ss).

MERARI (»Snazni«) Od M izvodi velik ogranak -+ lev prema Post 46,11 i c. M. je sin Levijev. MERIBA -+ Masa.

MERIBAAL (»moj gospo je Baal = Jahve«) VI. i promijenjeno u »Mifibo (»raznosac sramote«?):

r

188

MERIBAAL -

1. Hromi -+ Jonatanov sin, saulov unuk (2 Sam 4,4). Ne sarno iz velikodusnosti vee i zbog nepouzdanja prema tom posljednjem potomku Saulove kuce, primio ga je David na svoj dvor (2 Sam 9). U -+ Absalomovoj pobuni protiv Davida M. nije stupio u sluibu Davidu, ali je opovrgao njegove prigovore i zadrlao je polovicu svoga posjeda (2 Sam 16,14; 19,25-31). 2. Saulov sin. David ga je predao u ruke Gibeoncima da ga smaknu (2 Sam 21,8). MEROOOK-BALADAN (hebr. za: Marduk-apla-iddin »-+ Marduk mi je bastinika udijelio«) Kao babil. krali odrlao se protiv -+ Asiraca (721-710. pro Kr.), ali ga je kasnije otjerao ..... Sargon II. 703 pro Kr. jos je jennom, ali bez uspjeba, pokusao zadobiti vlast. U SZ stoji da je M. uputio poslanstvo -+ Ezekiji u Judu a ovaj mu je pokazao svoju riznicu i oruZanu (2 Kr 20,12-19, gdje umjesto M. pise: Berodok-Baladan; Jr 39,1-8). Zacijelo je to bio pokusaj da stekne prijatelja za politiku protiv Asiraca. Ezekiia se morao kasnije gorko pokajati zbog tog pokusaja.

MESIJA (gre./lat.: Krist; »Pomazanik«) Oznaeuje Bozjeg pomazanika u bogostovnom i prenesenom smislu, npr. kralja (usp. 1 Sam 26,23; 2 Sam 22,51), velikog sveeenika, buduceg M. Vee u doba kralieva nastaje, nar. iz v,iere u Jahvina obecanja i iz kritike postojeceg kraljevstva, nada u M.-kralja. Tijekom vremena kritika biva ostrija a nada jaea. Vrhunac predstavlja ..... Izaijino prorostva (..... Emanuel, ..... mir) ...... Mihej izbjegava naslov »kralja«.

MESIJA

M. izrasta iz panja -+ JiSajev (= otac Davidov), dakle ne vladajuee dinastiie. Neki mis na »novog Davida« (usp. E 34,23s). Razorenie Jeruzalema (586. p Kr.), propast kraljevstva i . izgnanstvo stvaraju nove pre postavke: nemoguea je viS nada u grad i kralja (usp. P 25,39ss). Time zapoeinju pravca teologije 0 M.: Neki se unatoe svemu nadaj polito obnovi. Potvrdu za t nalaze u vladaniu ..... Makab jaca, gaje mrlnju protiv rim vlasti u Palestini i njezinih s radnika (..... zeloti) te progl suju vodu posljednjeg neu pjelog ustanka (do 135. p. Kr Mesijom. Drugi se nadaju Bozjem sp siteljskom odgovoru na str liivu, nenametl\ivu "Qosto~ nost onih koji su posvem vjemi Zakonu. Tada ee B poslati M. Takav su stav im medu ostalima ljudi iz ..... K mrana (mesi.ianski voda potjeee iz Davidove, vee Aronove kuce); sliena shva nja nalaze se npr. i kod ha dizma (zid. pokret poboznos u srednjem vijeku. Slika 0 M. obiliezena je kom ..... Sluge Bozjega, iii oeekivao novi Mojsije. Lik Sina covjecjeg nije uobiea na predodzba 0 M. Poruka je NZ: Isus je M. Krist). Tko prihvati tu poru mora ispraviti i svoje pre dzbe 0 M.: otklonieni su po zahtjevi za vlascu (usp. 4,8s). Doduse, u propovije nju se upotrebl.iava izraz » Davidov« (npr. Mt 1,1), ali otklanjaju nesporazumi. V na je nova pravednost k Isus donosi te krStenje D hom: svi su pristase pozv da budu proroci. Nar. u ..... I novu evandelju Isus je -+

MESIJA -

METODA POVIJESNIH OBLIKA

18

spodar i Kralj, rna da pri tom da u --+ grijeh (Rim 7,14), ne istice polito zahtjeve. Moz- neprijateljstvo s Bogom (Rim da je i tin --+ Jude Iskariotsko- 8,7), u najrazlicitije oblik ga bio uzrokovan time sto je promasaja (Gal 5,19ss). Kriv on imao drugaciju sliku 0 M. je i pogibeIjno pod izrazom negoli Isus. »M.« zamiSljati sarno --+ blud IScekivanje M. nije izrazeno u nost. cesce se tim izrazom tzv. --+ ProtoevandeIju (Post oznacuje svaka ljudska tez 3,15). Tek su se naknadno ra- nja po kojoj covjek drli da c zna mjesta, koja na bilo koji sam sebe konacno spasiti be naCin govore 0 buducem spa- Boga. senju, shvacala u svjetIu do- M. i duh suprotstavljaju s gadaja Kristova. U tom su se (Iv 3,6; 1 Pt 3,18) a nar. jasn smislu kasnije ta mjesta cesto kod PavIa (--+ duh). On opisu nazivala »mesijanskima«. je »M.« kao osobnu moe s vI pamecu i teznjarna (Rim 8,5ss MESO (put) oznacuje covje2,18), koja vojuje proti Kol kovu vanjstinu (Post 2,21; IzI 4,7; Lk 24,39; 1 Kor 15,39). Sto- Bozjeg Duha (Gal 5,1724), sa ji mjesto --+ tijela, zivotnosti mostalno djeluje (Gal 5,19 postavlja vI. zahtjeve (Rim (1 Kor 5,5; 7,28; 2 Kor 12,7; i u vezi s otkupIjenjem: Kol 1, 8,12). No, ni za PavIa »M.« sa 22; Rim 2,28s; Gal 6,12s; Iv 6, rno po sebi ne znaCi »grijeh« 51-56), oznacuje ljudsku osobu jer je i sam Krist zivio u ,.M.« (Iv 1,14; 1 Tim 3,16; 1 Iv 4,2). (Rim 8,3; 2 Kor 5,16). M. oznacuje zajednistvo (po- MESA (»[Bozja] pomoc« jedinih osoba: Post 2,23s; Mk Kralj --+ Moaba koji je podiga 10,8; 1 Kor 6,16; srodstva: Post -+ Mesin stup (poslije 850. pro 29,14; Suci 9,2; narodnosti: 2 Kr.). Osamostalio se od Izra Sam 5,1) i jedinstvo ljudi (Iz eIa; zrtva njegova sina na 40,S; Jr 25,31; Iv 17,2; Gal 2,16). gradskom zidu bila je povod Cesto se izraz M. upotrebljava da su opsjedatelji (Juda i Iz kad se govori 0 Ijudskom zi- raeI) uzmakli (tako prema 2 votu i 0 covjekovu odnosu pre- Kr 3,4-27). rna Bogu. M. je kratka vijeka (lz 40,6), slabo (Iz 31,3), ne- MESIN STUP -+ MeSa je po pouzdano (Jr 17,5), podlozno digao stup na kojem velic smrti (Sir 14,17), iz njega se osvajanje gradova, pobjede ( ne mogu spoznati Bozje tajne nad IzraeIom) i gradnje. Po (Mt 16,17), podlijeze napasti- dignut je poslije 850. pro Kr rna (Mt 26,41), ono je podrucje a otkriven u -+ Dibonu. zemaIjskog - Cisto ljudskog, METODA POVIJESNIH OB a to se odnosi na misao (2 LIKA NaCin rada kod svakog Kor 5,16; 1 Kor 2.1-16) i zivot -+ biblijskog tumacenja po ko(Fil 1,22.24). jem se pojedini redak shvaca M. nar. oznacuje protivljenje u vezi s cjelokupnim knjiz Bogu. »M.« je naziv za onoga djelom. Pri tom se pronalaze koji svoje spasenje zeli izvesti odredene jedinice (npr.: Gos sam, oslanjajuCi se na sebe, podnje rijeCi, prepirke, uspo redbe, himni), nastoji se utvrbez Boga, pa i kad mnogo 0 njem govori. On se uzda u ze- diti »zivotni smjestaj« pri njimaI.i ske prednosti (2 Kor hovu nastanku kao i razvojni 11,18), u svoju vI. askezu (Kol put koji su prosle prije njiho2,18.23), on neprimjetno upa- va zapisivanja. Tek kad se u

190

I' I

METODA POVIJESNIH OBLIKA - MIHEJ

tvrdi njihov knjiz. oblik, pOstavlja se pitanje sto se zapravo njima hoee reei. Pri tom treba uociti da bibl. knjiievnost upotrebljava druge oblike nego mi danas. Mnoga dostignuea M. p. o. znacajna su, osobito za tumacenje -+ psalama i -+ Evandeljel. Treba zabaciti pretjerani stav prema kojem se ustaljeni knjiz. oblid (rodovi) i povijesnost iskljucuju. Sve se viSe uvida koliko svoga Ullose evandelisti uza svu svoju vjernost naslijedenim knjiz. oblicima, Vee je sarno SP rado razvrstavalo po skupinama dijelove (»oblike«) koji su u knjiZ. pogledu slicno gradeni. METRET -+ mjere METUSALAH (iz nepoznatih razloga kroz mnoga se stoljeca nazivao »Metuzalem«; nejasan je prijevod imena) Prema jednom ogranku predaje Setov potomak (Post 5,21), a prema drugom kao »Metusael« Kajinov potomak (Post 4,17s). Poslovicna je njegova visoka iivotna dob (969 godina, prerna »samarijanskom petoknjizju« »samo« 720 godina). zivotna dob praotaca nije brojcani podatak, nego teol. izricaj (npr. velika zivotna snaga); stoga je izlisno nastojati nekako razjasniti njihov dugi vijek. METUZALEM -+ Metusalah MEZOPOTAMIJA (»Medurjecje« = podrucje izmedu Eufrata i Tigrisa) Oznaka koja dolazi tek u 3. st. pro Kr. U SZ M. je grc. prijevod naziva raznih podrucja Arama. Drugo znacenje ima M. u Dj 7,2 i danas kad »M«. oznacuje podrucje -+ Asirije i -+ Babilonije. -+ Plodni Polumjesec. MIDIJCI -+ Medijci

MIDJANCI Savez bed (glavno podrucje ispase obje strane Akapskog z va). Njihove su veze s I lorn djel. bile dobre (Mo bjezi k M. i prima od sav.iete, IzI 2,15-21; 18,13-2 djel. neprijateljske (Br 25, -+ Gideonova pobjeda nad Suci 6ss). Neke su skupin castile Baal Peora (usp 25,6-18). Mozda se Mojsij svog boravka kod njih put susreo sa stovanjem Jahve. M. izvode svoje p jetlo od jednog Abraham sina (Post 25,1).

MIDRAS (»izlaganje«) N za poucno rab. izlaganje B je. Ukoliko se radi 0 pro rna, onda se govori 0 M laka iIi halakskom M. (-+ na), a inace je rijec 0 M ggadi. Za razliku od pro Haggada nije sakupljen jednu zbirku niti kanon na. Stoga postoje mnoge ke, npr. Rabba za Post, zaljke. MIFIBOSET -+ Meribaal

MIGDAL (»toranj«) Javl u mnogim imenima m kao dio naziva, npr. M.-E 19,38).

MIGDOL test ego naziv mj

MIHAEL (»tko je kao B naziva se kod Dn 10,13.21 knez andela koji priska pomoe Izraelu. U kasn zidovstvu on je jedan od dela koji stoje kraj B prijestolja. U Otk 12,7ss sana je njegova pobjeda »Zmajem« a kod Jud 9 gova borba s davlom za sijevo tijelo (prema zid_ daji).

MIHEJ (»tko je kao Jahv VI. ime, npr:

MIHEJ - MlLOSRDE

1. Cov.iek iz Efrajima kome su Danovci oteli bogostovni lik (-+ efod) te na silu odveli njegova svecenika kako bi osnovali vI. svetiSte (Suci 17s). 2. Jimlin sin, prorok (-+ proroci) u Samariji u vrijeme kraIja -+ Ahaba. M. je bio protivnik Ahabove vanjske politike (rat protiv Damaska) i zbog svog je propovijedanja bio bacen u tamnicu (1 Kr 22,8-27). 3. Prorok, pisac -+ Mihejeve knjige (2. polovica 8. st. pro Kr.), mozda rodom iz -+ Marese, Izaijin suvremenik. MIHEJ (knjiga) sadrli optuZbe (Iss), obecanja (4,1-5,8), optuZbe (5,9-7,7), obecanja i za· kljucak (7,8-20). Mih 4,1ss = Iz 2,2ss (obecanje 0 brdu nade i 0 vjecnom miru). Dvaput se upotrebljava skica prijetnja - poruka spasenja: zacijelo djelo redaktora (5. st. pro Kr.?) koji se koristio zbirkama starijih prorockih izreka; najsta· riji dio potjece od samoga M. (2. polovica 8. st. pro Kr.). U M. se nar. zeli pokazati kako velikasi, mocnici i bogatasi pripravljaju propast Jeruzalema zbog teskih drus· tvenih prilika (npr. veliki posjedi, podmitljivost), za koje su oni odgovorni. M. govori u snaznim slikama. Prema M. i -+ proroci djeluju po volji onima koii im daju kruh (3,5). MIREJA -+ Mihej MI-IZVJESTAJI -+ Djela apostolska, -+ Luka MIKA -+ Mihei MIKALA (»tko je kao Bog?") Saulova kCi. Davidova zena koja ga je spasila od svoga oca (1 Sam 19,11-17). Udali su je za drugoga; David ju je

19

kasnije trazio natrag (da oza koni svoj kraljevski poloza povezujuCi se sa saulovom obiteIji?). Kad je David izvo dio bogostovni pIes pred -+ Kovcegom saveza, ona mu s rugala (2 Sam 6,16.20ss).

MILENARIZAM -+ hilijazam

MILET Jonski grad na neg dasnjem uscu Meandra u Egejsko more, poznat po trgo vini, filozofiji prirode, pisanj povijesti, raskosi i necudore duo Prema Dj 20,15-38 u M. s dosli starjesine krsc. zajedni ce iz Efeza (oko 100 km o M.) da se oproste s Paviom koji je putovao za Jeruzalem gdje je bio uhicen. Prema Tim 4,20 Pavao je u M. kas nije ostavio boiesna Trofima

MILO (»dolijevanjec) Pojaca nje jeruzalemske utvrde koj je sagradio Salomon (1 K 9,15 i c.). 0 tome nista pobliZ nije poznato. MILOSNA GODINA -+ vlasnis tva MILOSRDE 1. Bog je milostiv (Izl 22,26 34,6), prema pojedincu (-+ mi lost) i ciielom narodu (-+ Sa vez, -+ vjernost). Njegovo s M. ipak ne smije shvatiti ka popustljivost (usp. Jr 13,14 Sir 5,6). Ono dosize svoj vrhu nac kad je Bog u Isusu Kristu udijelio spas narodu (Lk 1 54) a po svojoj odluci (Rim 9,18) i svim Iiudima (usp. Rim 9,23; 11,32). On se naziva »0 cem M.« (2 Kor 1,3), temel je M. medu Ijudima (Lk 6,36 i zahtijeva ga (Mt 9,13; 12, prema Ros 6,6; -+ bogostov lje). 2. cesto se Isus prikazuje ka milosrdan (npr. Mk 1,41; 6 3411; 10,47-511/; ali Mt 15,22 28//; usp. Fil 2,27; Isus ka

192

MlLOSRDE -

»milostiv veliki sveeenik«, Reb 2,17). 3. Na sudu (usp. Jd 23; Reb 1O,28s) Bog ee prema milosrdnima biti milosrdan (Mt 5,7; Jak 2,13; usp. Mt 23,23); -+ ljubav, -+ obraeenje. MILOST Prevodioci prevode rijecju »M.« razliCite hebr. izraze (npr. »ljupkost, naklonost« u Post 19.19; »vjerna spremnost na pomoe« u Iz 55,3). Prema Ps 89,29 Bozja se M. zasniva na -+ Savezu. U Kristu je Bog konacno darovao i obeeao svoju pomoe. Taj novi odnos Boga prema ljudima naziva se M. (Gal 2,21; Rim 3,24 -+ pravednost, 6,14). U nz. pozdravima (npr. 1 Kor 1,3) »M.« najcesee znaCi otpr. »naklonost«. Na drugim nz. mjestima »M.« otpr. znaCi »evan. blagovijest« (npr. Dj 13,43). U NZ M. rijetko ozna. cuje (kao npr. Rim 1,5) pojedinacan dar, nego ope. Bozju dobrohotnost. U prv. zajednicama veliko su znacenje imali milosni darovi (-+ karizma). MILOSTINJA se veoma cijenila u SZ (-+ pravednost); mnoge sz. odredbe daju prednost -+ udovicama, sirotama, »neznatnima« (Lev 19,15) itd. Jahve im takoder sa svoje strane udjeljuje spasenje (Lev 25, 42; Pnz 15.15). Kad je -+ bogostovlje bilo potisnuto, i poslije ostre kritike -+ proroka, M. je u veeoj cijeni nego -+ post, -+ irtve i dr. (Iz 58,6s; usp. Lk 11,41; Izr 21,3; Tob 4,11). M. donosi oprostenje grijeha (Dn 4,24; Tob 12,9); u vr. spasa ona ce biti izobilna. Na nekoliko mjesta obveza M. vrijedi sarno prema siromasima vI. naroda (Lev 25,44). NZ preuzima visoko postovanje prema M., ali iznosi nove razloge (-+ ljubav prema bliz-

MIR

njemu, M. kao mjerilo Sud Mt 25,31-46; iscekivanje vrem na spasenja: Lk 10,3311) i r bija nacionalne okvire (ljub prema neprijateljima, usp. 6,27.29; 10,30-37). Granice medu strukturalnih promje (-+ siromastvo) i M. nesta kad se imaju prinijeti tes osobne zrtve (usp. Mk 10,21 Niie dosta da M. bude sar izvanjski dar: ona mora odg varati nutarnjem stavu ( 6.1-4; usp. Sir 18,15ss). -+ P lovo skupljanje darova za zajednicu u Jeruzalemu j M. (Dj 24,17; 1 Kor 16,lss; Kor 8-9; Rim 15,25s). U Je zalemu je postojala urede briga za siromahe (-+ dakon MINA -+ utezi, -+ kovani vae MIOMIRIS ie znak Boz blagoslova (Post 27,27) iIi kovit izraz za zrtve koje Bogu mile (lzl 29,18; Ef 5

MIR »Imati M.« u SP zna »zivjeti savrseno, dobro i b stete«. Stoga suprotnost m nije -+ rat (usp. izv. teks Sam 11,7), nego nedaee, ne vrsenost. Jos danas ponajvi tako shvaeaju na Istoku ri M. Stoga se cesto zazivanje primjenjuje kao pozdrav (u 2 Sam 18,28; neki prijevo Zdravo!). Oblici su M. odsutnost rata Sam 7,14; Lk 14,32; Otk 6 zatim san (Ps 4,9) i smrt (P 15,15). M. nestaie uslijed sloge (Mt 10,34) i bolesti (u Mk 5,34). On dolazi od Bo (Br 6,26) s kojim se sklapa Savez. Stoga je pouzdanje Boga takoder nada u M. (L 26,6; Iz 52,7). -+ Mesija se ziva »mironosni knez« (Iz 9 U Kristu je nadosao M. ( 2,14; Iv 14.27; 16,33); Dj 36ss) jer su Bog i ljudi op uzajamno povezani (Ef 2,

MIR - MISNA·

krvlju krifa: Koll,20). Kristo· va je poruka poruka M. (Ef 2,17; 6,15) i obveza da se sve uCini za M. (Mt 5,9; Rim 12,18; 1 Pt 3,11), i to ne samo rijeCima (Jak 2,15s; usp. Iz 6,14). Gotovo se nigdje u SP rijecju M. ne oznacuje nutarnja dusevna smirenost. MIRIAM (sporno je znacenje rijeci) Prema Br 26,59 -+ Mojsijeva sestra (usp. i Mih 6,4). Prema Izi 15,20s prorocica (-+ proroci) i sastavljacica jedne pobjednicke pjesme. Prema Br 12,1-15 oboljela je od-+ gube za kaznu sto je rogoborila protiv Mojsija a kasnije je ozdravila na Mojsijev zagovor. Prema Br 20,1 umrla je i bila sahranjena u Kadesu. Br 12 ne spominju nikakve rodbinske veze. U Izi 2,4.7s (izvjestaj 0 spasenju mladog Mojsija) nije spomenuto ime njegove »sestre«. MISIJE (»poslanje«) Izrael ne poduzima misijske pothvate medu poganima, vee oni sami trebaju doei Izraelu (usp. Iz 2,3). Kasnije je zidovstvo postalo poduzetno u misijskom radu (usp. Mt 23,15). Oni koji su posvema presli na zidovstvo (pranje uranj anj em, obrezanje) nazivaju se »prozeliti (»pridoslice«) pravednosti«; ti su obdrlavali sve propise. Ljudi skloni zidovstvu nazivali su se »bogobojazni«: obdrlavali su neke zid. odredbe (npr. subotnja zapovijed, propise 0 jelima, hramski porez). Prijeporno je sto su bili »prozeliti vratiju« (mozda su se u raz· licitim krajevima tako nazi· vali »bogobojazni«, »tudinci«). KrSc. je propovijedanje u pryom redu namijenjeno :lidovima (usp. Mt 15,24.26). Ali oni ga odbacuju. Prema NZ M. medu poganima plod su

19

Bozjeg zahvata (misijska za povijed, Mt 28,19; Kornelijev obraeenje, Dj 10; Pavlovo v denje u snu, Dj 15,9s; -+ Za kon). NajveCi misionar pogan u prvoj Crkvi bio je -+ Pavao cesto su »bogobojazni« naj spremniji prihvatiti poruku Pavao ne preuzima vodstvo za jednice u pravom smislu ri jeci (usp. 1 Kor 1,17).

MISPA (»promatracnica«) Im visoko polozenih mjesta, npr. u Benjaminu (tell en-nasbe mjesto zbora plemenskog sa veza (Suci 20,1; 1 Sam 7,5ss oko 12 km sj. od Jeruzalema -+ Saul je u M. proglasen z kralja (1 Sam 10,17-25). Kral -+ Asa iz -+ J. JUdo kraljevstv utvrdio je M. (granicna utvrd prema-+ Sj. izr. kraljevstvu -+ Gedalija je stolovao u M Relig. srediste ustanka -+ Ma kabejaca (1 Mak 3,46). MISTERIJ -+ otajstvo MISNA (»ueenje«) Pokusaj d se Bozji zakon razradi do tancine i strahopostovanj prema predaji povod su na stanka zbirke propisa. Iz S nastaje halakski -+ Midras iz navodnih usmenih predaj nastaje M. Prijasnje zbirke M potisnule su zbirku rabi Je hude (200. p. Kr). Zajedno komentarima i sl. iz slijedeee st. (Gemara) tvore Talmu (pal. oko 400. p. Kr; babil. ok 500. p. Kr., koji je jos i dana obvezatan). Zamorno je Cita M. (uglavnom: »Rabi XY re kao je... Rabi QV reka je ... ; razlicita su miSljenj naprosto donesena jedna po red drugih). Ono sto Jehud nije preuzeo, sakupljeno je Tosefti (koja nije obvezatna »Usmena predaja« i »tumace nja« uskoro su preslojili sv topisamske propise (usp. M 15,5ss).

194

MIT - MJENJACI

MIT se naziva kazivanje u kojem se ljudsko djelovanje i nacini reagiranja prebacuju na izvanzemaljsko podrucje (primjeri: borbe bogova, »pu· tovan.ie duse u nebo«). Pritorn se svo.istva u biti ne izrnje· njuju, vee se samo podizu na viSu razinu. Tako npr. bozan· stvo raspolaze neogranicenirn fizickim mogucnostima. M. cesto treba proturnaCiti neki obicaj, dogaaaj u povijesti iii prirodi, neki kult. Tvrdnja da bozanstvo obicno uzrokuje vremenske prilike jest npr. M. No nesto je drugo reei: budu· Ci da su vremenske prilike ovakve iii onakve, dolazi osobito do svijesti da djeluje neka izvanzemal.iska sila. Ali to se ne moze dokazati niti kao istinito niti kao lazno. Mnogo je mitske graae demitologizirano vee u SP. Tako npr. u izvjestaju 0 -+ stvaranju gotovo je sasvim nestao M. 0 borbi protiv kaosa, nasuprot drugim prirnjerima na St. I. Pokret »demitologizacije« NZ-a istice da nije moguee neke stvari izluciti (npr. neke izvje· staje 0 cudesima) a druge 0staviti kao pov. dogaaaje. Sve skupa nije nav. govor 0 bozanskome, vee opis covjekove situaci.ie; NZ ne saddi izjave 0-+ spasu ko.ii dolazi izvana, vee spasonosnom putu poje· dinaea. Ovd.ie rnoramo postaviti neka pitan.ia: Zasto je poruka NZ prikladnija da to izrazi, a ne neka druga djela? Koliko se poruka NZ 0 spasu moze preskoCiti te prihvatiti puka vjera, ko.ia bi bila ideo· logija bez spozna.ie? Do koje mjere nije rijec sarno 0 sudbini nekih izabranih pojedinaea, vee 0 sudbini svih lju· di? 8to da kazemo 0 ogranicenosti takva pokusaja rjesenja vremenom i sredinom? Potre-

bno je premisliti osnovn tanja, a ne tek neke izvan pojedinosti: npr. da se p vor sto teologija demito zaeije ne promatra ovo ili kao povi.iesno ne odnos nju nego n.iezinu pretec liberalnu teologiju. Pri op danom odbacivanju teol demitologizacije ne smij ujedno odbaciti njezino tem no pitanje: sto uCiniti ka neki opisani dogaaaji ne gu danas prihvatiti kao Cin.ienice? MITANI Ddava na gom Eufratu (2. poloviea 16. polovica 13. st. pro Kr.) s ritskim stanovnistvom i kom (-+ Huriti) te indo skim vladajuCim slojem su osvojili -+ Hetiti.

Polozaj Miziie

MIZIJA Pokra.iina u sjz. lu Male Azi.ie; u M. se n ze -+ Troada i -+ Pergam vao je dvaput posjetio M. 15,7-11; 20,5-13). MJEDENA ZMIJA-+ zmij MJEDENO MORE -+ Hram MJENJACI Propisani hram porez u Izi 30,11-16 i Neh 32s morao se plaeati u rom kovanom noveu; zat M. uz naplatu mijenjali i rim. kovani novae. Uz t se oni bavili i uobicaje

MJENJACI -

bankarskim poslovima. Bili su smjesteni u vanjskom predvoriu Hrama (Mk 11,15ssll; Mt 25,27; Iv 2,14), -?- izgon iz hrama. MJERE Kao ni za -?- utege, tako ni za M. nemamo tocnih podataka; nalazi prilikom iskapanja medusobno se ne podudaraju iIi se mogu uzeti u obzir tek po cijenu svakakvih pretpostavki; neki su podaci zaokruieni brojevi (npr. 2000 lakata dug kanal Siloe); sustavi M. viSestruko su se mij enj ali; M. se dijelom jos i danas utvrduju prema M. vI. tijela (npr. prema ruci). Stoga je nemoguee dati tocne tab· liee, vee samo red velicina u koiem se kreeu neke M. M i ere za duzinu: lakat: otprilike 112 m (obicni lakat ima nesto manje, a stariji lakat iz Ez 40ss nesto vise); pedalj: 1/2 lakta; dIan: blizu 8 em; palae: blizu 2 em. Veee su M. tek pribliZne: korak, dan puta (= 30-60 kIn), duljina puta, dio puta, kamenomet itd; nejasna je duiina gomed (Suci 3,16; neki prevode: »Iakat« a veeina »pedaIj«). U kasnije doba navode se helen. i rim. M.: milja: nesto preko 1 i 112 kIn; stadij: blizu 200 m; hvat: oko 2 m; stopa: oko 30 em. Mjere za povrsinu:

Sz. navodi oznacuju komad zemlje kao jaram = lanae zemije (oko 30 jutara), sto S6 moglo obraditi jednim jarmom volova u jedan dan (blizu 114 ha?). Osim toga katkada se navode i M. za usjeve kojima se odreduje velicina polja.

MJESINA

Mjere za zapremninu su tvari:

homer = kor: oko 3 112 kasnije (npr. u NZ): nesto se od 2 hI; efa: oko 1/3 hI; seah, fitna miera: oko 1 kasnije (npr. u NZ): oko kab: tocno 2 1; hojniks, funta, mjera (Ot 6): nesto preko 11141.

Mjere za zapremninu teku tvari:

kor: oko 3 112 hI; bat: oko 1/3 hI; nesto vise: tret = miera; hin: oko 6 1; kab (i za tekuCine): ravno log: oko 112 1. MJERE ZA TEzINU -?- ut MJESEC se smatrao izvo svjetla, mjerilom vremena kalendar) te uzrokom plod sti, rasta, kiSe, zdravlja i s ti. Na sveCan se nacin isk vala poCast -?- mladaku. U M. se izricito prikazuje Bofje stvorenje (Post 1,16). St. I. bilo ie veoma rasir stovanje M. kao bozans o sirenju tog stovanja u I elu usp. Jr 8,2. -?- Haran je srediste Mjeseceva kulta mnogim opisima posljed vremena M. ima posebnu gu: on neee viSe sjati 13,24), postat ee erven krv (Otk 6,12), zasjat ee sunee (Iz 30,26) iii ee posv iSceznuti (Otk 21,23). MJESEC DANA -?- kalenda MJEsINA Sasivena kozja fa sluiila je za ddanje v (Post 21,14), mliieka a nar_ na (1 Sam 1,24; 2 Sam 1 testo se pilo iz M. (-?- ca Novo vino koje jos vrije ra se uliti u novu, cvrstu (Mk 2,22), jer se stara M. l podere. BIBl./OTFKA OBIT

l ~:. ~ .P_ E K

196

MLADAK - MOJSIJE

MLADAK Ima nar. znacenje kao dan pocetka mjeseca, i to ne samo s obzirom na odredivanje vremena, vee i s obzirom na vjerski zivot Izraela. U 2 Kr 4,23; Iz 1,13s; Am 8,5 lOM.« se poistovjeeuje sa -+ subotom i kao takav je dan pocinka i prigoda za bogosIuzni sastanak (Iz 1,13s), za godiSnju zrtvu (1 Sam 20,6. 29) i za obiteljsku gozbu (1 Sam 20,18.24). U Br 28,11-15 doneseni su propisi za zrtvu na svetkovinu M.

Moe. SP velica neogranic Bozju M. (usp. npr: Suci Ps 19; 104; Iz 40,10; 44,26ss 1,49; Bog kao »Svemo Mk 14,621/). On udjeljuje i dima M. i jakost (Ps 8 Iz 11,2; Iv 19,10s: -+ drlav nar. Mesiii Isusu (nad n stirn duhovima Lk 4,36; 20; M. oprastanja grijeha 2,10; iscjeljivanja bolesnih 5,30; naucavanja Mk 1,22; s Iv 5,27). Tu M. (vlast) prim i ucenici (Mk 6,7; Dj 8,1 2 Kor 13,10). Na nju se o nj.a propovijedanje (Dj 1 Rim 15,17s; 1 Sol 1,5; 2 12,9s); pa i sarno je Ev (sila) (1 Kor 1,18; 2 Kor Fil 4,13). Ta sila djeluje u v nicima (Iv 1,12; 2 Pt 1,3s 6,10). Ovoj je protivna npr grijeha (Rim 6,14-22). test u NZ cudesa nazivaju »s djela« (npr. Mk 6,5; 1 Ko 10).

Podrueje Moabaca

MODIN (el-arba cin) Mje ni 25 km sjz. od Jeruzaie rodni grad i mjesto ukop Makabejaca; tu je zapoceo hoy ustanak (1 Mak 2,11.15

MOAB Zemlja u kojoj su boravila Izraelu srodna plemena. Izvjestaj Post 19,30-33.37 (M. se rodio iz odnosaja izmedu oca i keeri) potvrduje tu rodbinsku vezu. izrazava prezir Izrae1a prema M. te pucki razjasnjava i samo ime »M.« (= »od oca«). M. je imao vee prije Izraela svoga zajednickog kralja (mozda je -+ BaIak bio pokrajinski knez). Od -+ osvajanja zemlje nadalje bilo je zadievica izmedu M. i Izraela (-+ Bileam). Za vrijeme svoga kralja Eglona Moapci su i z. od Jordana bili supamici Izraelu. Kasnije su postali niihovim vazalima. Moapskom kralju -+ Mesi uspijeva 854. pro Kr. zadobiti nezavisnost. Naposljetku su Asirci osvojili M. a kasnije je ukljucen u kraljevstvo Nabatejaca.

MOJSIJE (ime je zacijelo o M. doznajemo sarno iz drugi su spisi ovisni 0 SP nejasni. Tekstovi ne idu tim da prufe zaokrufen M sijev zivotopis; uvijek tr uzimati u obzir njihov gI cilj: jedan sloj predaje (ja sticki; -+ Mojsijevo petokn je) naglasava Botje djelov pri -+ izlasku iz Egipta putu kroz pustinju; M. to javljuje. Drugi sloj (elohi ki) prikazuje M. kao dje nog-+ proroka. Treei sloj uteronomijski) gleda u nje i zagovomika i pomirit (usp. npr. Pnz 9,18ss). tet sloj (sveeenicki spis) gled M. onoga koji je odreden saobraeanje s Bogom; sve

MOJSIJE - MOJSIJEVO PETOKNJIZJE

ge djelatnosti (npr. vodenje ratova) prepusta drugima; odlikuje se »licem iz kojeg izbi· ja svjetlost« (Izl 34,29). Te se razlicite predaje 0 M. dopunjavaju. To sto ih ima nekoliko ne znaCi da M. nije postojao. Kasnije je predaja mnogo toga povezala s njime sto se tical0 npr. izlaska iIi pustinje, ali pry. ne i M. M. je uistinu bio znacajna osoba jedne skupine plemena (tocnije se ne moze 0 tom viSe utvrditi). Prema izvjestaju Izl roden je u Egiptu, gdje ga je odgojila faraonova kCi a zatim je morao bjezati u Midjan i ondje se ozenio. Tu je prema bib!. izvjestaju u jednom videnju saznao da se Bog zove Jahve (-+ Sinai). Opisan je kao voda naroda (izlazak, putovanje pustinjom) i velik zakonodavac. NajviSe izvjestaja 0 M. nalazi se u knjigama IzI-15. Kasnije sz. knjige doduse cesto spominju boravak u pustinji, ali ne i M.: velicaju M. sarno u kasnijem zidovstvu (npr. Sir 45,1-5). Isus je veCi od M. (Iv 1,17; 6,32; Reb 3,2-6; usp. Reb 11,23-26). MOJSIJEVO PETOKNJIZJE (Pentateuh = peterodjelni svitak) zove se prvih pet knjiga SZ (-+ Tora): 1. Mojsijeva = Genesis (Post, »Postanak«); 2. Mojsijeva = Exodus (Izl, »Izlazak«), 3. Mojsijeva = Leviticus (Lev, »Levitski zakonik«, tj. levitsko-bogostovni propisi); 4. Mojsijeva = Numeri (Br, »Brojevi«), 5. Mojsijeva = Deuteronomium (pnz, »Ponovljeni zakon«). Tih pet knjiga tvore jednu cjelinu. Njihova je podje1a nastala kasnije. S knjiz. gledista M. p. ne potjece od -+ Mojsija, nego su skup zapisa iz razlicitih vre-

mena. Na viSe izvora upu npr: dvostruki izvjestaji izvjestaja 0 stvaranju, 1,l-2,4a; 2,4b-7; zatim dv vjestaja 0 Mojsijevu po Izl 3; 6) i zamjene B imena. Bib!. znanost SZ da danas u M. p. plod s nja slijedeCih izvora: J (jahvisticki, nazvan tako do Izl 3 upotrebljava za ime Jahve); E (elohisticki zje ime: Elohim); D (deu nomisticki = Ponovljeno kona) i S (sveeenicki Redoslijed njihova nast sporan je (JESD ima nost) a jos vise vrijeme stanka svakog od njih. O se medusobno povezivali J + E = Jehovist) i u je preuzimana druga g (npr. popisi, Z. Sv. = -+ Z svetosti) prije nego su u nacnoj redakciji ujedinje J E-+ } IE S-+ } JES} D-

-+ Mojsijevo petoknjiZje Ta skica prub samo osn pregled. Izvori su ozn kao gotove cjeline, kao d su popunjeni nikakvom gom gradom; spajanje iz prikazano je kao da su p zani s drugima bez ik promjene. Stoga pri tur nju nije glavno pitanje k izvoru pripada dot. odlo nego: Sto je u pozadin izvora? Ima Ii dot. odlo vee svoju pretpovijest, kao popis iIi -+ etiologi izvanbib!. spoznaje (npr. panja) mogu pomoCi da s de do odgovora na to pit Treba nadalie imati na p ti da pojedini dijelovi i rnladih izvora mogu biti rna stari. Neka Citatelj n puni taj nacrt u tom sr da ne gleda u pojedinim sima neku zaokruzenu

198

MOJSIJEVO PETOKNJUJE - MOLITVA

nu, nego kao zivi organizam koji se sastoji od mnogo dijelova a svaki od tih dijelova u svakom dodiru s drugim organizmom mijenja sebe i uzrokuje promjenu kod dru· goga. Tako starost pojedinih upotrijebljenih odlomaka moze sezati i do Mojsijeva vre· mena. Mlade su zakonske odredbe pridruZene starijima i zato se nalaze pored njih. J obuhvaea: Izvjestaj 0 stva· ranju (Post 2,4b-7), prapovijest i povijest patrijarha, iz· vjestaj 0 -+ izlasku iz Egipta i 0 putovanju pustinjom; Bozje vodstvo unatoc grijehu. Neki ucenjaci zele amo pribrojiti i dijelove IS 2-12; drugi dijele J na razlicite slojeve predaje (tako O. Eissfeldt na· ziva najstariji J-sloj »laickim izvorom« = L). J ne donosi nikakav zakonski tekst, a nastao je zacijelo u -+ J. judo kraljevstvu (iIi djel. vee u Ve· likom Davidovu kraljevstvu?). S J je zajedno bio preraden E. Pri tom je ispusteno mno· go od onoga sto je bilo u J: od E dakle nije mnogo toga ostalo. Neki istrazivaci dovode uopee u sumnju sarno postojanje izvora E. Mozda je on nastao poslije 900. pro Kr. u-+ Sj. izr. kraljevstvu. J i E mozda su spojeni poslije propasti Sj. kraljevstva 722. pro Kr. S se odlikuje mnogim obrascima. Tom izvoru pripada prvi izvjestaj 0 stvaranju (Post 1,1-2,4a). NajviSe se obazire na bogostovlje i pravo. Zakon svetosti (Z. sv.), rodoslovlja (toledot) i dr. ugradeni su u S zajedno s drugim izvorima. Podje1a S na viSe samostalnih izvora nije se ustalila. Svakako je S nastao u babil. -+ izgnanstvu i nije bio uvrsten u JE. nego je u nj preuzet JE (oko 500. pro Kr.).

Neki smatraju D prvim lorn -+ Deuteronomijske jesti. D je bio nekoliko kasnije ugraden u JES, je prema njemu bio dotje Sporno je kad je nasta Nekako se cini da je u s nalazom Knjige Zakon vr. kralja Josije (621. pro 2 Kr 23). Svoj konacni o (ukljucujuCi nekoliko ma preinaka) dobilo je Mojsi petoknjizje zacijelo u 4. st Kr. Neki ucenjaci misle da t knjiz. rasClamba obuhva H, iIi cak i Suce (»Heksat = sesterodijelni svitak; » tateuh« = sedmerodijelni tak); iIi pak dde da am spada Pnz (»tetrateuh« = tverodijelni svitak).

MOLITVA Kao u svim dru religijama i kod Izraelac M. naCin na koji se co obraea -+ Bogu. Ona obuh sva podrucja zivota: M npr. prosnja (i za materij stvari, usp. Ps 128), zazi vapajima (Izl 32,11-14), po nicka M. (Ezr 9.6-37), za ljivanje, zahvalnica (Ps 136). Prozbena i pokorn M. takoder saddavaju h bene izraze 0 Bozjim djel Moli se kod -+ bogostovlja psalmi; -+ prorocka kritik 1,15) i na bilo kojem dru mjestu (usp. 2 Kr 20,2s). se cesto molio (usp. npr 5,16; »Velikosveeenicka M Ivanovo evandelie) i uci svoje ucenike kako ee m (-+ Ocenas). U Kristu je o ren nov pristup k Bogu ( 4,16); molitve ee biti us ne. M. krseana mora ipak izlaziti iz ispravna stava: stenja (Mt 6,5s), pouzd (Mk 11,24), ustrajnosti 11,5-13), poniznosti (Lk 18.9 pomirenja s drugima (M 14s), -+ pravednosti (1 Pt 3

MOLITVA -

»Klanjanje« je viSe od »M.«: to je odgovor cijelog covjeka upucen nekome tko je njim obvladao. Ono se takoder ne sastoji u prvom redu od rijeci, nego postaje vidljivim iz sveukupnog ponasanja obvladana covjeka (usp. Otk 1,17).

MOLITVA GOSPODNJA-+ Ocenas MOLITVENE VRPCE (u nekim prijevodima: »zapisi«) Neki su dosl. shvatili rijeCi Izl 13,9.16; Pnz 6,8; 11,18 i na vrpce pergamene zapisivali po koji propis -+ Zakona, stavIjali to u kutijice i privezivali ih molitvenim vrpcama na Iijevu ruku i na celo. Isus je prigovarao farizejima sto izraduju upadljivo siroke M. v. (Mt 23,5). Mnogi poboznici onog vremena nisu nosHi M. v. sarno kod molitve nego cijeli dan. MOLOH Postoje 2 tumacenja imena »M.«: 1. Rijec je nastala od mlk (»posvetni prinos«); ponajvise je to bilo zrtvovanje djeteta Hi koja nadomjesna zrtva mjesto djeteta. Takav je obicaj bio rasiren i u Izraelu (usp. npr. 2 Kr 16,3; kraIj -+ Ahaz). Mjesto gdje su se prinosile zrtve nazivalo se Tofet u dolini Ben Hinom (Jr 7,31). 2. »M.« je ujedno bio naziv za bozanstvo (»kraIj«) kome su se prinosile zrtve. U tom je znacenju »M.« postao posIovican. Oblik rijeci M. dolazi u -+ Septuaginti; u hebr. tekstu stoji molek. MORDOKAJ (Mardohej; »ono sto pripada [bogu] -+ Marduku«) Glavno lice u Knjizi 0 -+ Esteri, skrbnik Esterin; ot-

MRTVO MORE

kriva urotu, kasnije je izaz na sebe gnjev -+ Haman nagovorio je Esteru da se uzme za !idove, predus pokoIj i postaje vezirom mjesto Hamana. M. nije osoba; izvjestaj je sastav vise od sto g. nakon Mo kajeve navodne deporta (Est 2,6; Us): Est nije do ment, nego knjiga utjehe. MORE Rijec »M.« u dosl. cenju upotrebijava se u SP Sredozemno more (= Fili sko more, Izl 23,31; = Ve more, Br 34,6; = »More« 19,29) kao i za -+ Mrtvo m -+ Crveno more, za rijeke frat, Jr 51,36) i za jezera Genezaret). Na St. 1. -+ stv nje se opisuje kao cin ko bozanstvo obuzdava M. S tra se izvoristem zia (»Zv iz M«., Otk 13,1). MORE ROGOZA (iIi »Trsc .[trska] more«; neki prev oci: »Crveno more«) Ozn je, barem na nekim mjesti sji. ogranak -+ Crvenog m zaijev Aqaba (usp. npr. 21,4). Prijeporno je gdje nalazilo more koje je pre Izi 13,18 imalo neku ulogu -+ iziasku iz Egipta. MOREsET, MOREsET-G Domovina -+ Miheja.

MORIJA se u Post 22,2 n va krajina gdje je Abrah trebao zrtvovati svog sin Izaka. U 2 Ljet 3,1 »M.« je ziv za goru na kojoj je graden hram. Nije jasno da li se u oba slucaja m na isto niti gdje je bila M MRAK-+tama

MRTVO MORE. U SP: » stinjsko more«, »Istocno re«, »SIano more« (Post 1 18 15,2.5; 18,19), dugo oko km a siroko do 15 km; raz

200

MRTVO MORE - MUSKARAC

oko 400 m ispod mora; u M. m. utjeeu -+ Jordan, -+ Arnon i druge manje riieke a nema nikakva istjecanja. Zbog ve· likog isparivanja voda je jako slana, te stoga nema nikakva zivota u njemu. Izvjestaj Post 19,23-29 (-+ Sodoma i-+ Gomora) ukazuje na pustos M. m. U blizini sjz. obale leZi -+ Ku mran, oko 10 km sj. od M. m. -+ J erihon. MUCENIK -+ svjedok MUDROST u SP kao zivotno umijeee cijene -+ Edomci (Jt 49,7) i-+ Egipeani (Post 41,8; Jr 50,35). M. se kao ispravan zivotni stav temelji na stra· hu Gospodnjem (Izr 1,7; Job 28,28). Prikazivanje takve »M.« nalazimo u tzv. mudrosnoj knjizevnosti SZ (npr: -+ Job, -+ Izreke, -+ Propovjednik, -+ Mudrost l[knjiga], -+ Sirah). Poput SZ i NZ veliea M. Bozju (Rim 16,27), ali istiee da je u Kristu Bozja M. dosla na svijet (1 Kor 1,24). Ta se M. objavljuje u poruci -+ kriza i tako postaje izazov ljudima (1 Kor 1,21-25). Sakrivena M. Kristova (Kol 2,3) oeituje se na razne naeine (1 Kor 13,9s.12); daruje se kao dar Duha Sv. (1 Kor 2,13; Ef 1,8.17) i potrebno ju je izmoliti (Jak 1,5). Prava promjena zivota krseaninova svjedoeanstvo je 0 Bozjoj M. (Kol 3,16). MUDROST (knjiga) (u grc. rukopisima = Salomonova mudrost; -+ kanon). Danas se opeenito ddi da Knjigu mudrosti nije napisao Salomon, vee neki zidov (po svoj prilici u Aleksandriji) u L st. pro Kr., i to na gre. jeziku. Pisac je u tri dijela prikazao: L Vrijednost M. koja boravi u covjeku ako joj se otvori, i koja ga putem pravednosti vodi k Bogu. U Bozjem se su-

du ocituje ta vrijednost 1-5). 2. M. kraljeva koji mudro daju i cijene M. viSe od kojeg blaga, kako se to liko blagoslova pokazalo votu Salomonovu; ljepo bit M. kao Bozjeg dara 6-9).

3. Djelovanje M. u povi ljudskog roda, nar. izr. n da koji je spasen iz Eg dok su bezboznici primili ju kaznu (gl. 10-19). Pisac time zeli dokazati moe -+ mudrosti u izr. n du nad grc. filozofskim lj enj em. Opisuje M. rije i slikama koje ee u NZ p zeti i dalje razviti Ivan vao za Bozju Rijec (Log Bozjeg Duha koji je daro MUKA -+ povijest muk trpljenje MUSKARAC Kao i kod gih sem. naroda i u Izrae javni i vjerski zivot »p M.« (usP. sveeenistvo, p prvorodenca). Doduse -+ se ne potcjenjuje kao ko sjednih naroda, jer se ona kazuje »ravnopravnom« ( 1,27; 2,23). Nije sarno M. ren na sliku Bozju. Ali s od sebe nameee se shvae covjek = M. (-+Adam); se nikad ne objavljuje ka na. M. i u pravnom redu prednost pred zenom (stava braka); on se sm jaCim (Job 38,3; 1 Pt 3,7 U NZ s iedne strane stoji nja da u Kristu nema ke izmedu M. i zene (G 28); u Isusovoj okolini d vale su i zene; u zajednic su imale znacaine slufbe »prorocice«). S druge st naglasena je ljestvica Bo M. - zena (1 Kor 11,3-9 stavak sz. nazora i obzi prema okolini); zena je

MUSKARAC - NABUKODONOZOR

20

se ispustalo iz vida da 1 Ko predstavlja drustvena pravil uvjetovana tadasnjim vreme nom i sredinom, a da se nipo ~to ne radi 0 metafizickim tvrdnjama te da one pred stavljaju reakciju judeokr~ea nina PavIa na prevelik utjeca zene.

M.; on joj je glava. Doduk i u vezi s time, jasno se govori da »u Gospodinu« niti je zena nezavisna od M. niti M. od zene (1 Kor 11,11), ali to nije imalo odlucujuCi utjecaj u kasnije doba: u kr~eanstvu zena postaie sve viSe pratilja M. bez zakonita utjecaja. Sasvim

N NAAMAN Aram. vojskovoda damascanskog kralja. -+ Elizej ga je iscijelio od -+ gube (2 Kr 5; usp. Lk 4,27). NABAL (»luda«) Bogat posjednik stoke u -+ Maonu. Uskra· tio je svoju pomoe -+ Davidu. Njegovoj zeni -+ Abigajili uspjelo je umilostiviti Davida kad je htio ubiti N. (1 Sam 25). NABATEJCI Sem. pleme, prv. su bili -+ nomadi a u 4/5. st. pro Kr. stalno su se naselili u podrucju -+ Edomaca. Iz svoga glavnog grada -+ Petre nadzirali su karavanske putove izmedu Perzijskog zaljeva, Arabije i Crvenog mora te su od 1. st. pro Kr. pa do 1. st. p. Kr. bili najznacajniji trgovacki narod u arap. podrucju. Prema SP N. su bili u prijate1.iskim vezama s -+ Makabejcima (1 Mak 5,25; 9,35). Nar. su poznati kraljevi: -+ Areta I. (od njega je zatrafio utociSte veliki sveeenik -+ Jason: 2 Mak 5,8), i Areta IV., pred cijim je namjesnikom u -+ Damasku Pavao morao bjefuti (2 Kor 11,32). Nabatejsko je kraljevstvo 106. p. Kr. osvojio Trajan te ga pripojio Rim. carstvu kao pokrajinu Arabiju. Petra je najznacajnije svjedocanstvo umietnosti N. s helen. obiljezjem. N. su govo-

rili aram. narjecJem koje bilo pod snafnim utjecajem Arapa. Kako se moze vidje iz njihovih natpisa i zapisa s cuvanih na -+ papirusu, oni s castili bozanstvo Sunca od plodnosti Dusaresa i bozic Mjeseca Alut. NABI -+ proroci NABONID Posljednji novob bil. kralj, od 556-539. pro K 8 je godina boravio u -+ Ar biji (-+ Tema) s namjerom d i na to podrucje protegne svo ju vlast, a njegov je sin BelSazar u to vrijeme vlada u -+ Babiloniji. 539. pro Kr. K je pobijedio N. NABOT je u -+ Jizreelu posj dovao vinograd, a kralj -+ A hab zatrazio je od njega d mu ga ustupi. Buduci da ni ispunio kraljevu zelju, sple kom Ahabove zene -+ Izebe doveden je pred sud i na t melju krivog svjedocanstv kamenovan. Zbog toga je pr rok -+ Ilija zaprijetio Ahab propascu njegove kuce (1 K 21).

NABUKODONOZOR (II) (aka

nabu-kudurri-usur) Kod Jr 2

2-27,5 i od 29,21 dalje kao kod Ez ispravnije se naziv Nebukadrezar. Sin Nabopol sara, kralj novobabil. (60 -562. pro Kr.). Vee 605. pobj

202

NABUKODONOZOR-NADAHNUCE

duje faraona""* Neka u KarkemiSu (2 Ljet 35,20; Jr 46,2) i goni Egipeane sve do delte Nila, ali se zbog smrti svoga oca mora vratiti u""* Babiloniju da preuzme vlast. Kralj ""* Judeje""* Jojakim, koji je do tada bio povezan s Egiptom, dolazi u ovisnost 0 Babiloniji te plaea danak (2 Kr 24,1), ali se nanovo oslobada. Za vr. vladanja njegova sina ""* Jojakina N. zauzima 597.""* Jeruzalem i njegove stanovnike odvodi u""* izgnanstvo (2 Kr 24,8-16). ""* Matanija je postavljen kraljem ostatka stanovniStva sto je preostalo u zem· liji. N. mu je promijenio ime i od tada se Matanija naziva Sidkija (2 Kr 24,17). Sidkija je bio nevjeran i zato je 588. Jeruzalem podsjednut te ga 586. N. osvaja i razara Hram a stanovniStvo odvodi u izgnanstvo (2 Ljet 36,11-20). Dn 2,36ss spominje N. kao moenog vladara »zlatnog« kraljevstva a Dn 4,26s govori 0 njegovoj umiSljenosti. U babil. ljetopisima N. se prikazuje kao vladar mironosac, pravedan kralj, vjeran pastir""* Mardukov. U prvom planu toga ne stoje njegovi ratni uspjesi, vee se ocrtava njegova ziva gradevna dielatnost u""* Babilonu (Mardukov bram palace, zidine i dr.). ' NADA je u SP ocekivanje budueeg""* spasa. Da N. nije puka utopija iii tlapnja, jamci ""* Kraljevstvo Bozje koje je s ""* Kristom zapocelo. Ta N. cvrsto je utemeljena na Bozjoj vjernosti (Ps 71; 1 Kor 1,9) a ne na pukoj ""* strpljivosti. Ispunit ee se Kristovim""* ponovnim dolaskom, ali je vee sada obeeana ovom""* svijetu (usp. Rim 8,19; Tit 3,7). Zbog nje su kdcani radosni i iskreni !judi (Rim 12,12; 2 Kor

3,12), za razliku od onih nemaju nikakve N. (Ef i drfe da je svijet besm NADAB (»Bog se pokaza rezljivim«) VI. ime, npr 1. Prema Lev 10,ls brat"" hua i dionik iste sudbine 2. Sin""* Jeroboama 1. 14,20), kralj""* Sj. izr. kr stva (911-910. pro Kr.), via je njegovu vjersku tiku (1 Kr 15,26), ali ga Basa svrgnuo i pogubio NADAHNUCE (inspiraci lat. rijeCi inspirare = n nuti; tu lat. rijec upotr va""* Vulgata u 2 Tim 3 Pt 1,21) N. se ovdje ne s kao umjetnicko N., vee oznaka za bozanski utjec pisce SZ i NZ (""* kanon) Pisac nije mehanicko sre kojemu bi Bog odn. Duh ti u pero kazivao, nego koju je Bog uzeo u svoju bu (s naCinom miSljenja je povezano s njegovim menom, okolinom i prilik kao i s njegovim psiholo i dubinsko-psiholoskim u stvom). Tako je djelo s strane posve djelo toga koji doduse cesto nije svjestan tog N. i koji je gao preradivati tekstov starijih vrela sto ih je im raspolaganju (npr. tek popisa, izvjestaja, himan sarna, puckih pripovije prica); s druf!,e strane djelo »Bozja rijec« (usp. 2,13); jer se dio Bozjeg vanja ne sastoji sarno u da Bog nesto poduzim Utjelovljenje) nego i u da priopcuje svoju rije priopeenje ne zamiSlja prvom redu kao neka o jest nego kao dar. U pojedinim slucajevima mo se: kako je neki teks kovan vremenom, oko

NADAHNUCE -

(ukljucujuCi i bogostovne prilike), psihom, koristenim vrelima, osebu.inoseu. citateljstv~ kojem se obraea ltd.; sto tal tekst govori 0 Bozjem priblizavanju ljudima onda i danas' na koji se nacin Bog moie smatrati nezabludivim zacetnikom teksta? SP SZ i NZ vjeruje u Bozje N. (usp. Izi 24,12; "Jr 36,8; Zah 7,12; Iv 10,35; 2 Tim 3,16; 1 Pt 1,12; 2 Pt 1,19ss; 2 Pt 3,15; usp. 1 Tim 5,18). NADGLEDNIK (od grc. »episkopos« potjece nasa rijec »biskup«) 1 Pt 2,25 naziva Krista »N.« (cuvar). SP inace tako naziva ljude na vodeCim polozajima u prvim krse. zajednicama, koji pripadaju zboru_ prezbitera (»starjesina«). Pri tom se nadgledniku ne zadaje neko zaokruZeno podrucje sltiZbe. Moglo je u istoj zajednici biti viSe N. (usp. Dj 20,28). Izrazi »N.« i prezbiter (= starjesina) mozda su se upotrebljavali bez razlike u znacenju (Tit 1,5.7). Polozaj N. naroCit je oblik _ sltiZenja. Potkraj 2. st. p. Kr. gotovo se posve ustalio »monarhicni episkopat«; u ime svake zaiednice gotovo je neograniceno nastupao sarno jedan biskup. NADNICAR_ rad NAFTALI Sin _ Jakova i_ Bilhe (Post 30,8; 35,25) a prerna Post 49,21 i Pnz 33,23 jedan od Izraelovih praotaca. Podrucje plemena N. bilo je na i. rubu Galilejskog gorja, z. od _ Genezaretskog jezera i gornjeg toka Jordana a granicilo je s plemenima _ Jisakara, _ Zebuluna i _ Asera. U Suci 1,33 spominje se _ Bet-semes, grad u podrucju plemena Naftalijeva. U Deborinoj se pjesmi (_ Debora) kod

NAMJESNIK

20

Suci 5 veli~ pobjeda N. na _Siserom. NAGRADA -+ rad. _ naplat NAHOR 1. U Post 11,22ss ime Abrah mova djeda. 2. Prema Post l1,25s; H 24 Abrahamov brat koji je bor vio u -+ Mezopotamiji (Po 24,10); od njega se izvodi po rijetlo dvanaest aram. plem na (Post 22,20-24). 3. Kao ime mjesta spomin se u tekstovima klinova pi ma;_Haran. NAHUM (»Jahve tjesi«) izElkosa; jedan od dvanaest rn Iih proroka; _ Nahum (kn ga). NAHUM (knjiga) Nakon nasl va ta prorocka knjiga u 1,9-1 2,4-19 donosi navjestaj 0 sk roj propasti asir. kraljevstv i 0 razoren.iu Ninive (612. p Kr.). Kao proslov se dono psalamska p.iesma Jahvi, svetniku nad svojim neprij teljima (1,1-8). Izmedu toga nalazi obeeanje Judi (1,12; 2 3). Osim glede proslova, ne sporava se autorstvo prorok N. Spis je nastao izmedu 66 i 612. pro Kr., vjer. koju god nu prije 612. pro Kr. U njem dolazi do izraZaja vladalack Bozja moe nad kraljevstvim ovoga svijeta. NAIN Mjesto u _ Galileji, od -+ Nazareta, na podnoz »Malog Hermona«, gdje je pr rna Lk 7.11-17 bio uskrise preminuli mladie. NAJAMNIK Nadnicar, npr. k ji vodi stado na ispasu ( 10,12s). NAKNADNICA _ zrtva NAUEVNICA _ zrtva NAMJESNIK _ upravitelj

204

NAPASTOVANJE-NAPLATA

NAPASTOVANJE Jasno je prikazano u Post 3.1-6 i 22,1-14. SZ govori da Bog iskusava Ijude kako bi posvjedocili svoju poslusnost (Izl 16,4), prokusanost (Mudr 3,5), plemenitost (Sir 4,17), bogobojaznost (Izl 20,20) a nar. vjernost Savezu (Izl 16,4; Suci 2,22). Sredstva su N. -+ davao (Job 1,6-12; 2,1-8), ponizenje (pnz 8, 2) ili lazni proroci (Suci 2,22). SZ poznaje takoder kuSanje Boga u nezadovoljstvu i mrm· ljanju ljudi (Izl 17,2ss; Br 14, 22ss) kao i u nevjeri i trazenju znaka (Iz 7,12). Prema NZ N. dolazi kako od davla (1 Sol 3,5; usp. Lk 22,31) tako i od samih Ijudi (1 Kor 10,22; Gal 6,1). I -+ pozuda koja nevjernika neodoljivo vuee na -+ zlo moze biti uzrok N. (Rim 7,14-25). Ona i za v.iernika pred· stavlja trajnu opasnost (Rim 6,12). Uz to i pretjerana spolna suzdrfl.iivost moze dovesti u napast (1 Kor 7,5). NaroCit izvor iskusenja je -+ trpljenje (Jak l,2s.12; 1 Pt 1,6), koje je u vrijeme -+ nevolje znak sotonskog nastojanja da Ijude odvrati od Boga (Otk 2,10). N. treba svladavati molitvom (Mk 14,38//). N. Isusa (Mt 4, 1-11) pomafe nam shvatiti kako njegovo poslanje nije u uspostavi ovozemne vlasti, vee u navijestanju Bozjega kra· ljevstva. Isus je svojom po· stojanoseu skrsio moe Zloga. NAPLATA Prema Ijudskom pravu N. je naknada za stetu (Izl 21,23ss; Lev 24,19) i usko je povezana s -+ krvnom osvetom (Br 35,19ss) i s osvetom uopce. Bog uzvraca naplatom Izraelovim neprijateljima (Izl 23,27; IS 24,12), ali i svome nevjemom narodu (Br 25,3s). Nagrada i -+ kazna ne daje se sarno pojedincima nego i

njihovoj okolini (2 Sam 6 IS 7,5-12.24s). To shvaea skupne N. (= odmazde) 16,20ss) ispravljaju -+ pro ci time sto istieu odgov nost pojedinaca za v!. z (Jr 31,29s). Bog svakome v ea prema njegovim -+ djel (Jr 31,16; Iz 59,18). Navje kaznene N. treba voditi k obraeenju (Am 5,11-15) k smjera oprostenju krivnje 18,1-8). N. se kao nagrad kazna pokazuje u zivotu lj (Suci 9,22-57; 1 Sam 15,10U smislu dvojake N. Bog sudac gresnike kafnjava a p vednike nagraduje (Sir 11, 17,19.32). Ope. se smatra k nom za potajne grijehe to i poboznoga covjeka zadesi sreea (usp. Iv 9,1ss). Zbog dvojenosti koja je time uz kovana izranja misao 0 o stranoj N. (Mudr l-Q). NZ znaje dvostruku N. (Lk 13,1 ali zabacuje zid. poimanje 9,1s). Bolest, nevolja i ne ca ope. se promatraju kao sljedica prvog grijeha, a kao kazna za pojedine gr he. Kazna (»N.«) jest proku vanje vjere (Heb 12,3-11). B svakome naplacuje prema goyim djelima (Mt 16,27; 6,7s; 2 Tim 4,14) i prema govoj vjeri (Iv 12,47-50). B ne priznaje dobro koje ko cini gledajuCi sarno na s ugled (Mt 6,1-16; Lk 14,12ss tako ni pozivanje na zasl otaca (Iv 8,33-40). Ucenic je obecana nagrada (Mk 29s), nutarnji mir (Mt 11,2 vjecni zivot iIi smrt (Mt 46). NZ doduse zna za Bo N. vee u ovom zivotu (1 K 11,30), ali istice pravu N. na-+ Sudu (2 Kor 5,10). S Bog je nagrada (Lk 17,7ali kao rnilosni dar (Rim 6 i kao dionistvo u Kristo slavi (Kol 3,4).

NAPRSNIK -

NAPRSNIK -+ efod NARAV Osim sto dolazi u izricajima 0 -+ stvaranju, -+ mesu, i -+ svijetu, rijec N. oznacuje kako Bozju tako i covjecju »bit«. Kumiri pO N. nisu bogovi (Gal 4,8); ljudi su zbog nedostatne spoznaje Boga nistetni te su po N. djeca srdzbe (Mudr 13,1; Ef 2,3). Lakse mogu ukrotiti zivotinje negoli vlastitu N. (Jak 3,7s). Dozivljavaju prolaznost svoje N. (Ps 103,14ss). SP pak govori i to da ce covjek sa svojom N. Zivjeti u zajednistvu s bozanskom N., s Bozjom biti (2 Pt 1,4). Prema izvjeStaju 0 stvaranju muskarac i zena po N. su usmjereni jedno na drugo (Post 2,21-25; usp. Mt 19,4ss), pa i onda kada to zajedniStvo njihovom krivnjom postaje izopaceno (Rim 1,26s). U N. se ubraja i tzv. »prirodni osjecaj« koji se razvija sporazumijevanjem medu ljudima (1 Kor 11,14). Pavao naglasava razliku izmedu Zidova i pogana s obzirom na -+ Zakon. Pri tom se na temelju objave Zidovima pripisuje vece znacenje (Gal 2,15) a poganima se priznaje bolje razumijevanje Zakona (Rim 2,1427s). Covjek ne moze samom svojom tjelesnom N. teziti za Bozjim spasenjem (1 Kor 2,14; 15,44). Naravni zakon u SP jest sasvim nesto drugo nego fizicki prirodni zakoni. Njima se viSe oznacuje spoznaja Bozje volje, koja je snagom Ijudske N. i u Ijudskoj -+ savjesti omogucena svim Ijudima koji jos nisu neposredno primili rijec Bozje objave (Rim 2,14ss). U tom smislu mozemo naravni zakon shvatiti kao svijest 0 cudorednim propisima sto ih covjek spoznaje kao Bozji zahtjev.

NARODI SMORA

205

NARICALJKA -+ tugovanje NAROD oznacuje zajednicki zivot Ijudi u zajednickom zivotnom prostoru s istim jezikom i istim pravnim poretkom (Post 11,6; Izr 11,14); izrazom N. takoder se oznacuju plemena (Suci 5,18), tudinci ("pogani«) (Lev 26,33), mnostvo (Lk 1,21) a u kasnozidovsko doba i drustveno zapostavljeno pucanstvo, puk (Iv 7,49). Izrael se smatra na temelju svog odabranja Bozjim vlasniStvom (Izl 19,5; Pnz 7, 6s). Bog se u Ijubavi obraca svome N. kao sto se otac obraca svome sinu (lzl 4,22s) iIi rnm svojoj zeni (Hos 1-3). U prorockom se navijestanju naglasava da Bog zeli sa svojim nevjemim N. sklopiti novi, vjecni-+ Savez (Jr 31,31ss; Ez 11,20), te tako ocitovati svoje rnilosrde drugim N. Obecanja kod lz 9,1s; 11 i dr. navijestaju novo ispunjenje u Isusu. -+ Vjerom u njega najprije ce Izrael (Mt 10,5s) a zatim i svi drugi N. postati nov Bozji N., njegovom ce se krvlju (-+ krv Kristova) sklopiti nov Savez (1 Kor 11,25s). -+ Crkva sebe shvaca kao ispunjenje sz. Bozjeg N. i znade isto tako da je na putu prerna konacnom dovrSenju (Heb 3,74,7; Otk 21,3; 22,3ss). -+ tijelo NARODI SMORA (Primorski narodi) Zajednicki naziv za razna indoevropska plemena koja su u okviru iIirsko-dorskih seoba rnorern i kopnom prodrla prerna Siriji, Palestini i Egiptu. S njihovim nadiranjem povezano je razorenje Troje (-+ Troada), kretskih palaca (-+ Kreta) i slom kraljevstva -+ Hetita. Jedna skupina tih N. s m. vee je u doba ego faraona Amenofisa III. (1410-1372. pro Kr.) i Ramzesa

206

NARODI SMORA - NAVIJESTANJE

II. (1301-1234. pro Kr.) sluzila kao placenici. Ramzes III. (1197-1164. pro Kr.) onemogucio je pokusaj jednog ratnog prodora u Egipat. Dio napadaca, Peleseti (= -+ Filistejci) naselio se u podrucju Kanaana. Njima srodni Tekeli 0svojili su -+ Dor. NASUEDOVANJE u SZ oznacuje vjemost Savezu i posveeenje zivota (Lev 11,44). U NZ N. je temeljni pojam krsc. -+ etike. N. -+ ucenikfl zasniva se na osobnom Isusovu pozivu (Mk 1,16ss) koji traZi da napuste dotadasnje zivotne okolnosti i navike (Mk 10,28; Lk 9,59-62; 14,26-33) te na priznavanje Isusa Gospodinom i Ueiteljem (Mt 1O,24s). N. je osobna povezanost s Isusom, cime se ucenicima omogueuje da vjerom i poslusnoseu od njega ocekuju spasenje (Mt 19,16-30) te spremnost da ga nasljeduju i u trpljenju (Mk 8,34s). U sirem smislu N. znaei prihvaeanje Krista kao uzora (Iv 13,15.34; 15,12; Rim 15,7; 1 Kor 11,1; Fil 2,2-8). To ipak ne znaCi oponasati Krista, vee usvojiti njegov staY poslusnosti prema Oeu (Mt 5,48; 1 Pt 1, 14ss). N. je takoder dionistvo u Kristovu zivotu poniZenja j uzvisenja (Reb 12,2s). Poziv na N. nije upravljen samo pojedincima vee i zajednici -+ Crkve koja ga treba nar. ostvariti u spremnosti na prastanje (Ef 4,32; 5,1) u uza· jamnom milosrdu (Mt 9,13; 23, 23; Lk 10,37; Kol 3,12; 1 Tim 5,10) i u ustrajnoj vjeri (Reb 6,12). Kad Pavao sarna sebe smatra uzorom zajednicama, tada pod tim misli sarno na primjer djelovanja Bozje snage koja je preobrazila njegov zivot (1 Kor 4,16; Fil 3,12.17; 4,9; 1 Sol 1,6s; 2 Sol 3,7ss).

NAS-PAPIRUS U -+ Kumran pronadeni svitak SP iz 1. i 2. st. p. Kr. Sadrli 10 zapov jedi. NATAN (»Jahve je dao«) 1. -+ Davidov savietnik i -+ pro rok. Prema Boziem nalogu ( Sam 7,4; 12,1) kori Davida na kon njegova zloCina protiv U rije (2 Sam 12,1-12); u pocetk se slaZe s gradnjom hrama zatim je prijeCi (2 Sam 7,1-12 i uspijeva -+ Salomonu osigu rati Davidovo nasljedstvo ( Kr 1,10-40). Sporninje se i ka pisac jedne povijesti Davido ve (1 Ljet 29,29) i povijesti Salomonu (2 Ljet 9,29). U vez s naumljenorn gradnjom hra rna Natan proriee Davidu d ee njegova vladarska loza 0 stati zauvijek (2 Sam 7,8-16 2. Davidov sin (2 Sam 5,14; Ljet 3,5; usp. Lk 3,31). NATANAEL (»Jahvin dar«) I Kane Galilejske (Iv 21,2), pre rna Iv 1,45-51 zajedno s -+ Fil porn dolazi k Isusu i, posto j nadvladao poeetnu sumnju postaje Isusovim -+ ucenikom -+ Bartolomei. NATANOVO PROROSTVO Natan NATPISI su tekstovi zapisan na tvrdoj podlozi (npr. kame nu, pecenoj glini). Oni su na vaZnija vrela za poznavanj opee povijesti i povijesti pi rna mnogih stoljeca. -+ slovo -+ Siloe. NAVIJESTANJE u SZ ozn cuje obznanjivanje Bozjeg kraljevstva, mira i spasenj (Izl 9,f6; Iz 40,2), Bozje pra vednosti i istinitosti (Ps 9,12 19,2) kao i njegove rnoti, pra stanja i uslisanja (Dn 9,9 Tob 13,4; 2 Mak 3,22·36). Pred met sz. N. takoder je uzvise nost Bozjeg imena (Sir 17,8s Neh 9,5). N. je povezano s go

NAVIJESTANJE -

vorom 0 Boziim djelima (Izl 3,15-22; 13,1-16). U NZ N. polazi od Ivana -+ Krstitelja (Mk 1,4.7), dovrsava se u Isusu (Mk 1,14s; Reb 2,3) a nastavIjaju ga-.+ apostoli (Mk 16,15; 1 Iv 1,3.5) Bez propovijedanja ne moze se ostvariti Bozji -+ spas (Mk 1,38; 1 Kor 1,17). Samo onaj koji je dobio 0viast moze zakonito propovi· jedati (Mt 12,18; Rim 10,15). Isusovo posianje predmet je njegova propovijedanja (Iv 5, 36ss; 17,21). N. je Bozje spa· siteljsko djelo (Mt 11,5) i poziv na -+ obraeenje (Mt 3,ls). To je poruka 0 -+ Kraijevstvu Bozjem (Mt 4,23) i 0 -+ RijeCi Bozjoj (Mk 4,33). Apostoli u prvom redu navijestaju Isusovu smrt i -+ uskrsnuce (1 Kor 15,1-8; 1 Tim 3,16), otpustenje grijeha (Rim 1,16; 2 Kor 5, 19s), uskrsnuce mrtvih (1 Kor 15,12-19) i -+ ponovni dolazak (Dj 3,20s; 2 Pt 1,16). Pri tom oni isticu da su vjerodostojni Isusovi -+ svjedod (Dj 1,8.21s; 1 Iv 1,1ss). N. se ne izvodi sa· mo rijecima vee i slavljem u zajednici (1 Kor 11,23-26). Ono se obraea spremnima na -+ slusanje (Dj 16,14), temelj je -+ vjere (Rim 10,14-18), razli· kuje vjernika od onoga koji ne vjeruje (Mk 16,16), Ijude ti· ni djecom Bozjom (Jak 1,18) i spasava ih od krivnje (1 Kor 15,1). N. je namijenjeno ponajprije Izraelu (Mt 10,5s) a zatim svim narodima (Mt 28,19). N. se potkrepljuje -+ cudom (usp. Mt 4,23; Dj 5,12-16). N. obnavlja u ljudima bozanski fivot (Rim 15,18s; 1 Iv 5,11ss) a ujedno je izvor -+ radosti (1 Sol 1,6). NAVJEsTAJ -+ kerigma NAZARET Mjesto na j. gra· nid -+ Galileje, oko 350 m nadm. vis., j. od grada Sefo-

NEBAJOT

risa, u blizini vainih prom nica prema Siriji i Egiptu. spominje ga ni SZ a ni _ sip Flavije ni -+ Talmud. u NZ N. se naziva zaviea Isusovim (-+ povijest djet stva) i njegove rodbine 2,23; Mk 1,9; 6,3; Lk. 2,51) N. Isus zapoCinje svoje ja djelovanje (Mt 4,13). Isus podrijetlo iz neznatnog N. vod je -+ NatanaeIovoj sum (Iv 1,46). Nar. se istice ne ra stanovnika N. zbog k oni odbacuju Isusa (Mk 1-6//). Danas N. pripada I elu. StanovniStvo mu je tezno krseansko. NAZIREJCI (»posveceni«) P pisi za N. donose se u B 1-21. N. su se zav.ietovali da na poseban nacin sluZiti gu te su se odricali uZiva vina i -+ octa, nisu strigli su niti su se smjeli doti mrtvaca. Nakon isteka zav morali su prinijeti zrtvu. znati su kao dozivotni N. Samson (Sud 13) i -+ Sam (1 Sam 1,11). N. Isusova mena obvezali bi se zavje najmanje za 30 dana; osim ga smatra se zasluZnim pr zeti na sebe zrtvene trosk za siromasne N. Prema Dj 23s -+ Pavao s .ios cetiri s masna N. polaze zavjet i s si zrtvene troskove kao z da on ni jednom zidovu prijeci izvrSavanje Zakona NEAPOL 1. Lucko naseIje grada Fili i. Makedoniji, danas: Kav Pavao je na svom drugom sijskom putovanju dosao u (Dj 16,12). 2.-+sekem. NEBAJOT Prvi -+ JiSmae sin (Post 25,13; 28,19). U 60,7 N. se prikazuje kao -aram. nomadsko pleme.

208

NEBESKE UESTVE -

NEBESKE UESTVE -+ Jakob NEBESKI BLAGDANI -+ nebo NEBO se u SP shvaea kao dio svemira, oznacen kao nebeski svod (Post 1,1; 14,19.22; Jl 3,3), prema starinskom shvaeanju razdije1jen u nekoliko slojeva (Pnz 10,14; 1 Kr 8,27). N. se zamiSljalo kao raspro. strto platno (Iz 40,22; 44,24; Jr 10,12), provideno je ustavama (Post 7,11; 2 Kr 7,2.19), poCiva na stupovima (Job 26,11) Hi je podignuto na temeljima (2 Sam 22,8). Na N. su ucvrscena zvijezda (Post 1,14). Ono je covjeku nedohvatno (pnz 30,12; Iv 3,13). N. je oznacivalo i zracni prostor izmedu N. i zemlje (Post 1,26) i zamiSljalo se kao naseljeno zlim dusima (Ef 2,2; 6,12). N. je Bozje prebivaliste (1 Kr 8,30.32.34.36; Mk 11,25; Mt 5,16.45; 6,1.9; Ef 6,9; Kol 4,1), Bozje prijestolje (Iz 66,1). Prema Mudr 18,15; Rebr 8.1 i Otk 4,2; 5,1; 21,5 Bozje je prijestolje na N. i stoga se govori 0 »Bogu nebeskom« (Post 24,7; 2 Ljet 36, 23; Otk 11,13; 16,11), Sto je potom dovelo do istoznacne upotrebe rijeci »Bog« i »N.« (Dn 4,23; 1 Mak 3,18; 2 Mak 7,11). Nacin izrafuvanja »u nebu« = »kod Boga« (Mt 16,19; 18, 18), »s neba« = »od Boga« (Mk 1,11//; 8,11//), »otvoreno nebo« = »Bozja blizina« (Iz 63,19; Mk 1,101/; Dj 7,55s; Otk 4,1; 19,11) iskljucuje svaku prostornu predodZbu 0 N. i ujedno je slikovito prikazivanje -+ Bozje nazocnosti. Prema bib!. nacinu predoCiva· nja N. je »boraviSte« -+ ande· la, tj.: oni gledaju Boga (Mt 18,10), sacinjavaju Bozje dvor· janstvo, kojemu ima pristup i -+ davao (Job 1.6-12), prenose Bozju poruku pojedinim ljudima (Lk 1,1926; Otk 10,1s; 18, 1). Krist zivi na »N.«, tj. kod

NEDUZNOST

svog Oca (Iv 1,1; 17,5). napusta zajedniStvo s Oc po svom -+ utjelovljenju 1.9.11; 3,13.31; 6,38; Ef 4,9 opet se vraea u to zajedn tva (-+ uzviSenje: Mk 16,19; 1,9ss; Ef 4,9s), vlada zajed s Bogom (Dj 2,33s; 5,31; R 8,34; Ef 1,20). N. je mjesto spas a (Kol 1,5; 1 Pt 1,4) k se opisuje kao: -+ raj (2 K 12,4), Bozii hram (Otk 3, 11,19; 14,15), kadioni zrtve (Otk 8,3.5; 14,18), novi Jeru lem (Gal 4,26; Reb 12,22; O 3,12). Tako rijec N. oznac onostranost koja treba da de cilj covjekova zivota; po zan covjek u N. sabire sv blago (Mk 10,2111), ondje mu domovina (Fil 3,20; Heb 22s). Ondje Krist priprav ucenicima stanove (Iv 14 2 Kor 5,1), gdje ee oni oslo deni zemaljskih muka (O 7,16; 21,4) stajati pred Boz prijestoljem (Otk 7,9). NEBO 1. Gora u -+ Moabu, oko m nadm. vis. S njezina je vr Mojsije vidio »Obeeanu ze lju« (Pnz 32,49); u Pnz 3 poistovjeeuje se s brdom P ga nasuprot ..... Jerihonu. 2. Grad u Moabu koji je ko vrijeme pripadao ..... Ru nu (Br 32,3.38; 1 Liet 5,8); k nije su ga osvojili Moapci 48,1.22). 3. Grad u -+ Judeji (Ezr 2,2 NEBUKADNEZAR -+ Nabu donozor NEBUZARADAN Zapovjed tjelesne straZe ..... Nabukodo zorove; osvaja Jeruzalem Kr 25,8-20; Jr 41,10; 43,6; 52 -26.30); pustio je na slobodu Jeremiju (Jr 39,11-14; 40,1 NEDJEUA -+ Dan Gospod NEDU1:NOST -+ cis toea, -+ vdenost

NEGEB-NEOKAlJANOST

NEGEB (»suha zemlja«) Zbog veoma slabih oborina oskudno obradiva stepa j. od naseIjene i obradene zemlje; proteze se od j. dije1a gorovite Judeje pa do predjela Kades. BuduCi da N. nije imao ustaIjene granice, u posjed su ga preuzimala razna nomadska plemena, kao npr. Jerahmeelci, Kenijci, Kerecani, a i Judejci (JS 15,21ss; 1 Sam 27,10; 2 Sam 24,7). U rim. je doba N. dijelom ucinjen plodnim, nanovo postaje stepom za yr. arap. vladavine. U SP N. se upotrebljava kao oznaka za »jug« (Post 13,14; Br 34,3; JS 15,8; Ez 21,3). NEHEMIJA (»Jahve tjesi«) Hakalijin sin; kao pravovjeran zidov peharnik na dvoru perz. kralja Artakserksa r. (465424. pro Kr.) u Suzi. Kad je cuo za nevol.iu u Jeruzalemu, zamolio je i dobio dopu· stenje da kao perz. namjesnik preuzme upravu grada (Neh 1,2-2,8; 5,14). Unatoc brojnim protivljenjima (-+ Samarijanci), za yr. svoje dvanaestgodiSnje djelatnosti u Jeruzalemu (445433. pro Kr.) pobrinuo se da se nanovo podignu grad· ske zidine, da se grad viSe na· puei, stitio je nevoljne siromahe od izrabljivanja i lihve i pobrinuo se za opcu sigur· nost grada (Neh 2-7). Nakon privremenog boravka u Suzi, N. se oko 430. pro Kr. vraca u Jeruzalem. Poduzima mjere protiv zloupotreba u Hramu u vezi s podavanjem desetine i subotnjim pocinkom; nada· Ije, poduzima korake protiv brakova sa zenama tudinka· rna (Neh 13,6-38). Nepoznat je njegov daljnji zivot. NEHEMIJA (knjiga) ne smije se diieliti od -+ Ezrine knjige. U njoj se prikazuje obnova

jeruzalemskih zidina pod v stvom N. nakon -+ izgnans 8to je postignuto uz vrlo v otpor (1-6). N. se brine naseljavan.ie Jeruzalema 11). Ezra pred narodom Zakon (8-10). Knjiga sad mnoge nazive imena i mje NEHUSTAN Naziv za-+zm od mjedi u 2 Kr 18,4. NEKO Krali u Egiptu ( -593. pro Kr.). 608. pobjeduj Josiju kod Megida i prod sve do Eufrata (2 Kr 23 Josijina nasljednika -+ Joa za N. svrgava i odvodi u pat. Na njegovo mjesto stavlja kraljem Elijakima, me je dao ime -+ Jojakim nametnuo mu danak (2 23,33ss). 605. -+ Nabukodo zor pobjeduje N. kod Ka miSa (Jr 46,2), te je ovaj prisiljen vratiti se u Egi 601. Neku je uspje10 sprije daljnje nadiranje Babilon N. je potakao -+ Fenicane oplove Afriku i da se izg kanal od Nila do Crvenog ra. NEOKALJANOST. U SZ: k na -+ eistoca. U NZ: slika svemasnje vjernosti zajedn Kristu (2 Kor 11,2; usp. 14,4). Nasuprot jednostrano nagl noj cudorednoj vrednoti, ne oznacuie neku zasebni »krepost« pojedinca, vee bitno okrenuta zajednici. O se sa strahopoeitanjem ob ca cijelom covjeku i post dostojanstvo njegova tije Ona je plod vjerovanja da B Isusovim utjelovljenjem i krsnucem - dakle tijelom otkupljuje sve stvorenje (R 8,11.23; Heb 10.5.10). Ispra ponasanje na podrueju s nog zivota proizlazi iz zah nosti prema Bogu za dar t la (1 Tim 4,4s).

NEPRIJATELJ - NIMRIM

210

NEPRIJATEU -+ ljubav NERGAL U -+ Babilonu se prY. smatra bogom Sunca, za· tim bogom bolesti i rata, a zajedno sa svojom zenom Ere· skigalom gospodarem carstva mrtvih. Spominje se u 2 Kr 17,30. NERGAL SAR-ESER Vojskovoda -+ Nabukodonozorov. S -+ Nebuzaradanom osvaja Jeruzalem (Jr 39,3). NEVINOST Cistoca

-+

neokaljanost,

-+

NEVOUA se prikazuje u opisima nesreca, bolesti, teskoca, progona i s1. N. ima svoj korijen u moCi -+ grijeha, koji je naskodio stvorenju kao cjelini (Otk 6; 8,6-11,19; Rim 8,19-23). 0 N. se ponajviSe govori u vezi s Bozjim djelovanjem. N. Bogu nije sakrivena. Zato on iz nje izbavlja (Izl 3,7; Ps 4,2). Ona je dio njegova suda nad-+ faraonom (Izi 7-10), laz· nim prorocima (Ez 14), Jeru· zalemom (Ez 21), poganima (Ez 38), svijetom (Iz 24; Dn 12,1). Spasenje se postize kad prestane N. (Iz 65,16). Covjek se u N. ne smije obracati ni· kakvom drugom »bogu« (2 Kr 1,2-17; Iz 44,17). Krist je pobi· jedio N. (Rim 8,35ss) i ona se pobjeduje u povezanosti s nji· me (Lk 21,8-19; 2 Kor 12,9)~ N. je trajna opomena na budnost (Mt 24,44), obiljezje vremena koje ceka na ispunjenje {Mt 24,29-33), prethodi dovrse· nju otkupljenja (Mt 24,6ss; Rim 8,19-23). Nevoljnik doziv· Ijava Bozju utjehu da bi i sam tjesio one koji su u N. (2 Kor 1,4). NlKANOR (»pobjednik ljudi«) 1. Sir. vojskovoda u doba An· tioha Epifana (-+ Antioh [I]) i kasnije u doba -+ Demetrija (1); mrzitelj Zidova. Pobije-

dio ga je i ubio Juda M bejac (-+ Juda [2]) (1 Ma l1ss; 7,31-50; 2 Mak 8,lOss 25-30). 2. Mjesni upravitelj na C (2 Mak 12,2). 3. Jedan od-+ dakona (Dj NIKODEM Poznat iz Iv -+ farizej i jedan od »gla naroda« a ujedno i clan -+ likog vijeca. U jednom nom razgovoru s Isusom cen je 0 potrebi -+ ponov rodenja (Iv 3,1-21), brani sa (Iv 7,50s) i donosi smir aloj za Isusov pogreb (Iv 39). Pripisuje mu se i je apokrifno Ev. koje se sa od dva pry. nezavisna d koja su nakon 400. p. Kr. vezana u jednu cjelinu: »P jest muke« (Acta Pilati) i » stov silazak u PO,dzemlje«. NIKOLAITI Sljedbenici sticke sekte (-+ gnoza) u k zajednicama u -+ Efezu Pergamu (Otk 2,6.14s). Za nice su opomenute da se vaju N. jer su oni nay. u u seksualni libertinizam. NIKOPOL Ime grc. grad kao spomen na rim. pob (npr. N. u -+ Makedoniji Ciliciji). Pavao poziva -+ T N.; vjer. je to N. u Epir osnovao ga je -+ August na pobjede kod Akcija (31. Kr.) (Tit 3,12). NIL se u SZ zove »Rij (Am 8,8; Jr 46,7s) i »m (Ez 32,2); za -+ Egipat je zivotnog znacenja. Presah iIi kvarenje vode teska je na za zemlju (Izi 7,17ss; I 5-10; Ez 30,12; Ps 78,44). je 6470 km i ubraja se m najdufe rijeke na svijetu NILSKI KONJ -+ Behemo NIMRIM Oaza u -+ Mo Spominje se kod Iz 15,6 48,34.

NIMROD -

NIMROD Prema staroizr. predaji smatra se prvim velmozorn na zemlji. Pripisuje mu se osnivanje znacajnih babil. i asir. gradova (-+ Erek) (Post 10,8-12; Mih 5,5s). NINIVA (akad. ninua, »humak rusevina«; sada kujundzik, ne· bi junus). Nasel.iena vee u pretpov. doba (usp. Post 10, 11); grad u -+ Hamurabijevu kraljevstvu, glavni grad -+ Asiri.ie od vremena -+ Sanheriba koji je najradi.ie tu boravio i dao podiCi velebne gradevine. -+ Nahum (1-3) i -+ Sefanija (2,13-15) navi.iestaju njezinu propast. 612. pro Kr. razaraju je Medijci i Babilonci. N. je simbol Izraelu neprijateljske moei. Da bi svo.iim suvremenicima drasticno predoCio kako Bog nije sarno Bog Izrae1a nego i pogana, pisac knjizice 0 -+ Joni opisuje djelovanje glavnog lica upravo u N. Iskapanjem su medu ostalima pronadene Sanheribove i -+ Asurbanipalove palace skupa s bibliotekama klinovog pisma (-+ izvjestaj 0 stvaranju, -+ potop) te reljefni prikazi, Hram bozice IStar i Nabuov hram. NIPUR Grad u -+ Babiloniji u ko.ii su se naselili zid. progna-

NOA

211

nici. U blizini N. nalazi se rijeka Kebar 0 kojoj govori Ez 1,1.3; 3,15. NISAN -+ kalendar NIsTETNOST se odnosi na ljudski zivot pred Bogom. RazmiSljanje i djelovanje pred njim je bez znacenja (Iz 41,. 29; Ps 62,10; 94,11; Mudr 13,1; Rim 8,20). Spoznavajuei svo. ju N. covjek se uspijeva uteci Bogu (Ps 4). Kumiri (tudi bogovi) smatraju se isto tako nistetnima .ier ne mogu pomoei ljudima (1 Sam 12,21; 2 Kr 17,15; Mudr 13; 14). »stovanje« kumira naziva se N. a i bezboznoseu (Izr 10,20). NOA -+ Lamekov sin; prema bibl. rodoslovl.iu navodi se kao deseti -+ praotac od Adama (Post 5,1-29); buduCi da je bio pravedan, sa svojom se obitelji za vrijeme potopa u-+ korablji spasio od smrti (Post 6,9-22; 7,1-15). Posto je bio spasen od smrti, prinio je Bogu ugodnu zrtvu i primio je jamstvo da ce ljudski rod ostati zauvijek (Post 8,20ss; usp. Iz 54,9); prima novi blagoslov nad stvorenjem (Post 9,ls.7), novu zapovijed 0 hrani (Post 9,3s). S njime Bog sklapa-+ savez, a znak je toga saveza

Dio jednog reljefa u palaci kralja Asurbanipala u Ninivi. Pri· kazuje kralja s dvojicom njegovih slugu u lovu na magarce.

212

NOA - NOMADI

duga (Post 9,9-17). Po svojim sinovima -+ Semu. -+ Ramu i -+ Jafetu on je novi praotac ljudskog roda (Post 9,18s). Iz· vjestaj 0 N. i 0 potopu sliean je izvjestajima babil. epa 0 Gilgamesu (-+ izvjestaj 0 stvaranju). - NZ upucuje u opisu Posljednjeg suda na potop (Mt 24,37ss); N. je pralik-+ vjere i -+ nade (Reb 11,7) te skupa sa svojom obitelji predstavlja pralik krSeana koji ce se spasiti (1 Pt 3,20s). NO-AMON -+ Teba NOB Gdje se nalazio, pravo se ne zna (usp. Neh 11,31s; Iz 10.32). Prema 1 Sam 22,19 svecenieki grad -+ Elijevih potomaka. Kad je -+ David, bjezeCi pred -+ Saulom, stigao uN., -+ Ahimelek mu dade sveti kruh (-+ prineseni kruhovi) (1 Sam 21,1-10). Zbog toga je Saul ubio Ahimeleka i svecenike koji nose -+ efod a N. je razorio (1 Sam 22.13-19). NOC Prema SP Bog ju je stvorio (Post 1.5.16) da mu bude na hvalu i da bude svjedoeanstvo njegove slave (Ps 19,3; 92,3). Uz to je N. vrijeme nar. Bozjih objava (Post 28, lis; 32,22-26; 1 Kr 3,5ss; Lk 2,8s; Dj 16,9) i molitve (Ps 134; Iz 26,2; Lk 6,12), ali i znak nesrece (Job 7,3), grijeha (Mih 3.6; Mt 26,34; Iv 13, 30), suda (Mk 13,35; 1 Sol 5,2) i smrti (Iv 9,4). Takvu ce N. Krist nadvladati (Rim 13,12; 1 Sol 5,5ss) a u novom stvorenju noci viSe nece biti (Otk 21,25). NOCNA STRAtA Poznata je vee Babiloncima kao podjela vremena (6 puta po dva sata). Prema IzI 14,24; Suci 7,19; 1 Sam 11.11 u Izraelu su poznate tri N. s. NZ pretpostavlja rim. podjelu na eetiri N. s. po tri sata (od 18 h - 6 h). (usp. Mt 14,25; Mk 6,48; 13,35).

NOEMI Podrijetlom iz lehema. Elimelekova svekrva Orpe i -+ Rute (R

NOMAD! (Beduini) Stoe narodi koji zive u pus ma iIi stepama. U SP m njihova boravka naziva Arabiia u veoma sirokom siu (2 Ljet 9,14; Jr 3,2; Ez 27,21). Uzgajaju deve poznaju ni poljodjelstvo nogradarstvo (usp. Jr 35) nuju samo· u -+ satorima maju stalnih naselja. Za liku od pravih N., patri (-+ praoci) smatraju se nomadima. Uzgajaju sitnu ku (Post 30,37-43). te bo u stepskim podruejima stalne naselienike pre1az ko sto najprije dde go (Post 13,5) a zatim po ratari (-+ ratarstvo) (Pos 12) i zemljoposjednici 33,19). Etika N .. koja je i velik utjecaj na Izrae1, od je se jakom povezanoscu mena (-+ obiteli); to se tovalo u -+ gostoljubivos pravu utoeiSta, ali i u -+ noj osveti. Za nUh nije biena stvar opeenje s -+ nicom (Post 38.15-23; IS Pravo se -+ prvorodenc vrijeme N. moglo prenij na mladeg sina (Post 27,3 U izvjestaju 0 -+ Kajinu Abelu razjasnjava se zas nomadstvo smatra boljim gu ugodnijim zivotom: n da Abela iz -+ zavisti ubij jin koji je vee sjedilac 4,11-16). Obratno: N. ug vaju sjedioce (tako npr. el poslije -+ osvajanja ze usp. Suci 6-8; -+ Nabat Buduci da su N. bili prep ni prirodi te nisu bili v ni za koje stalno mjesto ipak im je pleme bilo dom nom, razvija se vjera u B vrlo osobna i bez odred kulta; u njoj prevladava

NOMADI -

sao -+ saveza a prozivljava se u raznim -+ svetistima. -+ Proroci prikazuju relig. zivot Izraela u njegovo nomadsko doba veoma idealno, kao zlatno doba vjere i vjernosti Bogu. Oni neprestano sa ceznjom govore 0 toj vjernosti (npr. Jr 2,2; Hos 2,16ss; 13,4-6). Prorocki nomadski ideal pokusavaju ostvariti -+ rekabovei. Na no· madsko doba Bozjeg naroda smjera i izjava Poslanice He· brejima prema kojoj su krs· cani poput N. na putu prema dovrsenju (Heb 11,13-16; 13, 14). NOS Organ disanja i mirisanja (Am 4,10), ali jos viSe se istice kao organ zivota (Post 7,22; Iz 2,22) u koji je Bog covjeku udahnuo zivot (Post 2,7; Ps 104,29s). NOV se, doduse, upotrebljava u smislu »neupotrijebljen« (Pnz 20,5; 1 Sam 6,7; 1 Mak 4,47; Mt 27,60); ipak je u pro vom planu misao 0 postajanju novim, koja se shvaea kao Bozje zahvaeanje u covjeka: obnova naroda (lz 43,19), novi -+ savez (Jr 31,31), novi -+ duh (Ez 11,19). U NZ se istice da je s Isusom nadoslo novo doba (Mt 13,52; Mk 1,27; 2,22; 16,16ss; 1 Kor 5,7). Kao posrednik Novog saveza (Heb 9, 15) zrtvovao je svoj zivot (Lk 22,20; 1 Kor 11,25), te je tako izvor novog stvorenja koje s njime zapocinje (Rim 12,2) i koje se u zivotu krseanina utemeljuje -+ krstom (Rim 6, 4). Posjedovanje zivota (Rim 6,4) i sluienje u novom duhu (Rim 7,6) znakovi su novog spasenja. »Unutrasnji« je covjek u svom umu (Rim 12,2) Duhom Bozjim nanovo stvoren (Tit 3,5; 2 Kor 4,16; 5,17; Ef 4,23s). Time krseani posta· ju sluibenici Novog saveza (2

NOVI ZAVJET

2

Kor 3,6) te zive u nadi nov stvorenja (2 Pt 3,13) sto ee Bog u posljednja vremena v ljivo dovrSiti (Iz 65,17; O 3,12; 21,1.5).

NOVAC Namjesto robne ra mjene (usp. 1 Kr 5,25) ran se javlja novcana razmjen na tezulji se mjerila kupo na vrijednost (Post 23,16; 32,9s). Jediniea za tezinu lO kel« bila je jediniea vrijedn sti N. Pri tom su se upotre ljavale plemenite kovine (n cesee srebro) koje su npr. b izlivene u sipke iIi kolutov N. se nosio u kesama (2 5,23), odn. pohranjivao u r nicama (usp. 2 Kr 12,19). T -+ kovani novae cini suviSn vaganje kovine. Sustave kov nog N. veCih razmjera sus cemo tek u vri ieme izgna stva. -+ siromastvo, -+ ute

NOVA GODINA Buduei da Izrael isprva preuzeo od -+ K naanaea agrarnu godinu, N. slaviIa se u jesen nakon zet (IzI23,16; 34,22). Kako je-+J Jakim morao uvesti babil. k lendar, N. g. zapocinjala je proljece (1. Nisan) pred -+ Pa hu (Izi 12,2; Lev 23,5; P 16,1), ali je u bogostovlju z drzana u jesen (1. TiSri) (L 23,24; Br 29,1). U vr. -+ Se ukoviea N. g. nanovo je pr mjeStena u jesen te je u Kumranu kao i u rab. zido stvu bila u velikoj cijeni. NOVCIC -+ kovani novae

NOVI ZAVJET Naziv koji vee od Tertulijana usao u up trebu za zbirku ranokrsc. s sa sto se u -+ Crkvi smatra svjedocanstvom novog Save koji je Krist uspostavio. Ob hvaea cetiri Evandelja, D la apostolska, 21 poslanicu

214

NOVI ZAVJET -

OBECANJE

prorocku knjigu Otkrivenja. -+oporuka. NUMERI -+ Brojevi NUZU Grad u -+ Mezopotamiji, 13 km jz. od Kirkuka; 1925-31. iskapali su ga americki arheolozi. Poceci mu se mogu datirati u 4. tslj. a u 15-14. st. pro Kr. taj je grad znacajno srediSte Rurita. Pri iskapanjirna pronadeno je vise od 4000

glinenih plocica iz kraijev privatnih arhiva s upra -tehnickim i pravnim pod rna. KoristeCi se tim plo rna uspijevamo dobiti d tocnu sliku vremena -+ p taca i njihova shvaeanj pitanjima kao sto su bra bez djece, prodavanje p prvorodenca, rob kao nas nik gospodara koji nema ceo

o O-+A OBADIJA (= Abdija, »sluga Jahvin«) VI. ime koje se cesto upotrebliava. Najznacajnija je osoba tog imena prorok 0.. kome se pripisuje i istoimena knjiga (-+ Obadija [knjiga]). 0 njegovoj se osobi ne zna nista pouzdano. Nema nista zajednicko s Obadijom, dvorskim upraviteIjem kraija -+ Ahaba (1 Kr 18,3-16), premda su neki raniie tu dvojicu poistovieCivaii. OBADIJA (knjiga) Knjiga Obadijina najmanji je spis SZ, nazvana po proroku -+ O. U njoj se navijesta sud nad -+ Edomcima i spasenje zidovi· rna u Dan Jahvin. Neki sma· traju da je nastala u 9. st. pro Kr. a drugi u 6., vee prema tome da Ii se u tom tekstu gleda neprijatelistvo Edomaca prema judo kralju -+ J oramu iIi nadiranje Edomaca nakon razorenja Jeruzalema. Edom se uvijek promatra kao tip Bogu neprijateljskog naroda, a to proroka navodi da navijesti Sudnji dan. OBAL Joktanov sin, arap. pIeme (Post 10,28; u 1 Ljet 1,22 Ebal).

OBECANA ZEMLJA Obrad zemlja -+ Paiestina koju Bog obeeao -+patrijarsim raznim objavama (tako 12,6s). V.iera Izraela gled punjenje tih obeeanja u osvajanju zemije. Zemij Bozja bastina i Bozji dar. pripada sarno cistima (IS 2 Kr 17,7-23), vjernima (Iz Siguran i miran boravak u mlji jest milost (usp. 2 7,1). Isus je nadisao sva eanja 0 posjedovanju ze u SZ. On obeeava kraijev Ocevo (-+ Kral.ievstvo Bo koje bas tine Bozja djeca ( 8,17; Ef 5,5), u koiem ona paju u mir Bozji (Reb 4,1 OBECANJE i ispunjenje daju medu izraze SP koj se govori 0 -+ spasu. Prek postupno se otkriva Bozja java. O. su dana pojedinci -+ Abraharnu (Post 15; 17 Davidu (2 Sam 7) i narodu 19-34; Lev 26; Pnz 28). On ponajviSe u vezi sa -+ Savez Obecanja -+ patrijarsima: mija (Post 12,1-3.7), potom (Post 17,1-8), blagoslov ( 22,17s) ispunjaju se osv njem zemlje (IzI3,8: Pnz 2 IS 5,6s); O. udijeljeno D

OBECANJE -

du (-+Natan) kasnije se produbljuje (Iz 9,1-7; Am 9,11s) i ispunjuje (Lk 1,32s). O. udijeljeno narodu zavisi 0 vjernosti Savezu (Izl 24,3-8; 34,1017). Ono prestaje nevjernoscu (Suci 2,20-23; Jr 18,9s) Hi se ogranicava sarno na bogobojazne (Mal 3,17s) odn, na mali dio naroda (Iz 1,9; Jr 5,18; Ez 6,8ss). Nakon -+ izgnanstva O. se sastoji u nagovijestanju novog vremena spasenja (Iz 2,1-5; Jr 31), u promjeni srdaca (Jr 31,33s; Ez 11,19), priopcavanju Duha (Iz 44,1-5; Joel 3,1s) i u novom oprostenju (Iz 53). BuduCi da je Bog vjeran svojim 0., vjernik se u svojoj molitvi moze na njih pozivati (Ps 42,9; 77,9) i moliti za oprostenje (Izi 32,13; Neh 9). Isus je ispunjenje sz. O. a ujedno novo Bozje O. koje svoie nar. znacenje oCituje kod Mt 5 (-+ Govor na gori). Kristova O. odnose se na postojanost -+ Crkve (Mt 16,18s) i na O. Bozjega Kraljevstva (Mt 25,34), -+ zivota (Mt 19,29), -+ radosti (Lk 6,21), nagrade (Lk 6,23), gledanja Boga (Mt 5,8),-+ Duha Svetoga (Lk 24, 49; Iv 16,13ss; Dj 2,33). Ispunjenjem O. daruje se -+ Bozje posinastvo (Rim 9,8s},-+ 0pravdanje (Rim 4,23s) i -+ sloboda (Gal 4). O. se daju bez ikakvih preduvjeta (Gal 3, 15ss), ali iziskuju -+ vjeru (Rim 4,13-16) i strpljivo iSeekivanje ispunjenja (Reb 6, 12ss), revnost (Reb 4,1) i svetost (2 Kor 7,1). OBED (»sluga«) VI. ime koje se cesto upotrebljava (usp. 1 Ljet 2,37s; 26,7s; 2 Ljet 23,1), nar. ime sina -+ Rute i -+ Bo aza; -+ JiSajev otac, -+ Davidov djed (Rut 4,17; usp. Mt 1,5s).

OBITEU

OBED-EDOM iz Gata Cu je -+ Kovceg saveza sve dok -+ David nije prenio u -+ Je zalem (2 Sam 6,9ss). OBIeAJI su nekad imali leko vece znacenje nego nas. Priielaz s O. na zakons uredenje bio je postupan. trgovina; -+ grob; -+ bo stovlje. OBIJEST -+ poniznost OBITEU (= dom, oCinska ca) Najmanja bogostovna, p vna i gospodarska zajedni Obitelji su pripadali i ozenj sinovi kao i niihova djeca dok je na zivotu otac. Glava (najcesce otac) predvodi gosluzje (Suci 17,5), vrsi s sku vlast (Post 42,37), jam za sudbinu O. u koju spad i -+ robovi i obiteljska do (usp. Izl 20,17). To »cvrst uredenje O. u skladu je s o caiima vremena u kojem nije postojala zastita neke se vlasti (-+ nomadi). Kako zbog svakog naru~avanja o tel.iske solidarnosti prijet opasnost gubitka uvjeta za vot, silno je naglasavana slusnost prema roditelji (usp. Izl 20,12; 21,15; Pnz '5, Lev 19,3). -+ krvna osveta, -+ viratski brak. Nakon -+ os janja zemlje O. je uglavn izgubila neka svoja pra odn. ta je prava preuzela s disnja vlast (-+ kraljevstv U O. se djeca uvode u bo slufje i odgajaju za zivotni ziv (Pnz 6,20s; Sir 7,23 30,1-30). O. se morala brin za svoje stare i bolesne cIa ve. Ugled majke u O. rastao s brojem njezine djece ( zena). NajvaZnija sredista ziv prve krsc. zajednice bile »kuce« kojih je glavar pos krscaninom (Dj 11,24; 16,15

OBITELJ -

216

-34' Flm 2). Krscani su se naziv'ali Bozjim ukucanima i pripadali njegovoj O. (Ef 2,19). ...... Kraljevstvo Bozje nadredeno je obitelji (Mk 6,4//; 10,29//; Mt 10,37; Lk 14,26). OBJAVA Bibliia sadrfi Bozju O. ljudima kojom on izlazi iz svoje skrovitosti (Iz 45,15;. 1 Tim 6,16) i liudima obznan]uje svoju volju. Nj~gova ~. ne odvija se p.a nac~ za !Jude prejak, vee u obhku. pnl~go­ denu tadasn.iem nacmu ZlVota i shvacanja. SZ svjedoci 0 Bozjoj O. kroz njegovo ...... stvorenje (Neh 9,6; Ps 19,2-5; 104); pri to~ se neke pojave promatra]u kao znakovi 0., npr: oblak (Izi 13,21), vatra (IzI 3,2), oluja (Izi 19,16), lahor (1 Kr 19,12s). Ljudi pokusavaju primiti Bozju O. i preko"";" prorieanja. O. se nadalje zbiva u ...... videnju i ...... snu (Post 28,10-16; 37,5-11; Br 12,6ss) i ukazanjima (-+ Bogojavljenje) koja se cesto shvacaju kao govor (Post 15,1; IzI 20,22; 1 Sam 3). O. se dozivljava i preko Bozjih zahvata njegovu narodu: on se daje prepoznati (IzI 6,2s; Ez 20,1-5), govori (I.zI 25,~2), izvodi svoi narod lZ EgIpta (Izi 1217; 20,2), tvori ...... cudo (1 K~ 18,30-39) i tjesi (Iz 52,9; 66,13). Najbitniji e~<:menat bozanske O. jest ...... n]ec, nar....... proroka. Rijecju se sklapa ...... Savez (IzI 24.3-8), pozivaju Bozji ljudi (1 Sam 3; Iz 6,8; Jr 1,2), Izrael se izdvaja izmedu drugih naroda (pnz 4,8). Sadrfaj Bozje 0.: Bog sam (Post 35,7; 1 Sam 3,21), njegovo ...... ime (Izi 3,14; Iz 64,ls), njegova ...... slava (Iz 40,S) i ...... pravednost (Iz 56,1), njegovi naumi (Post 41,25; IzI 33,12s; 1 Sam 16,3), ali i bezakonje Jeruzalema (Ez 21,29). Objavu

u

OBLAK

imaju dalje prenositi pojed ci (Izi 18,16.20) i narod ( 12,25ss; Iz 12,4). 0., z,bog !o nije zakljucena, vee ]e pnsu na u svako vrijeme. Najjas je se Bozja O. ocitovala u Isusu. Po njemu je Bozja jec postala opipljivom 114.18). Isus je svjetlo s~jedoci 0 Bozjem zivotu zeli izmijeniti svijet (Iv 8 3 11ss). Po njem nam je om itcen nov ...... zivot. Ot~riv su nam taine -+ KralJevs Bozjeg (Mk 4,1111; Mt 13, Isus je svojim zivotom 0 ljubavi Bozje (1 Iv 4,7ss) kojoj prepoznajemo ...... Oea 14,9; usp. Iv 5,36; 9,4; 12 14,10). U NZ Isus se javlja kao oc vanje ...... spasa (Rim 16,25s; 39ss) koji nam se daruje n govom -* smrcu i ...... uskrs cern. Najprije su -+ apos pozvani da propovijedaju (Gal 1,16; 3,3ss), ali na to pozvani i svi oni koji su vezani s Kristom. Njihovo propovijed~nje ne sastoj~. liko u sVledocanstvu n] koliko u sv.iedoeanstvu zi ta (Rim 12,6-20; 13,8-10; 14). izriCito naglasava da Bozju ne mozemo shvatiti ljudsk mudroscu (1 Kor 1,18-25 Kor 4,3s), vec se ona m prihvatiti sarno...... vjer (Rim 1,17). Premda nam B najjasnije govori preko K sta O. ipak jos nije zaklju na.' Punina O. obistinit ce tek pri ...... ponovnom Krist dolasku (Lk 17,30; 1 Iv 3,2) nacinu kako je O. priopc -+ nadahnuce. OBLAK je popratna poj ...... teofanija i oznacuje Bo spasiteljsku (1 Kr 8,10; 10,3s) i sudacku (JI 2,2; 26,64; Otk 1,7) nazoenost. B vodi Izraelce u stupu obl iIi ognja (IzI 13,21s; 14,19

OBLAK-OBREZANJE

36). O. je znak njegove skri· vene slave (Izi 40,34.38). U NZ O. se spominje sarno kod ~ preobraienja (Mk 9,7s/l) i kod ~ uzviSenja (Dj 1,9). OBNOVA~nov

OBRACENJE (pokora) Vee je ~ Savezom Boz.ii ~ narod pozvan na nar. ~ vjernost. U suo sretu s drugim narodima i nji· hovim bozanstvima Bozji je narod zaveden u nevjeru i ot· pad od Boga. U SP stoga ne· prestano odzvanja poziv na O. Ono se ostvarivalo odrede· nim zajednickim pokornickim vjezbama kao sto su ~ postovi (1 Sam 7,6; Jl 1,14), pIa· cern i jadikovkama, nosenjem pokornicke haljine (2 Sam 12,16) i posipanjem glave pe· pelom (Neh 9,1), sto je bilo povezano s priznavanjem gri. .jeha (Lev 5,5) i razlicitim molitvenim obrascima (Dn 9,4-19) kakvi su nam sacuvani i u pokornickim ~ psalmima. O. koje se prihvaca s -+ poniznoscu omogucuje ljudima da postig' nu Bozje -+ milosrde (2 Sam 12). Ipak se pokornicka prak· sa svodila sve viSe i vise na izvan.iski formaIizam. Stoga-+ proroci navijestaju nov oblik O. ko.ie se mora zbiti u ljud· skim srcima (Ez 11,19; 18,31). Sarno ee takvo O. sacuvati na· rod od -+ Dana Gospodnjeg. Jedino je ono preduvjet za-+ pomirenje s Bogom (Jr 31,33; Ez 11,19). Prorocki zov na O. u NZ ponajpri.ie nastavlja-+ Krstitelj. O. je nufna priprava za dolazak -+ Mesije (Mt 3,7ss). U O. se ujedinjuje Bozji zov i covjekova poslu~nost. Prema Isusovoj poruci O. je pred· uvjet za ulazak u -+ Kraljevstvo Bozje. Ono je priprava na ~ ponovni Gospodinov doIazak, kojega nam je cas nepoznat (Mk 13,28s; Lk 17,20s; 2 Kor 6,1ss).

OBRAZ(I) Slika snage i m (Ps 3,8). Udarac po O. nije mo bol nego i sramotno po zenje (Mih 4,14), to je sud na prorok§. (1 Kr 22,24 Ljet 18,23), patnika (Tuf 3 Job 16,10), -+ Sluge Jahv (Iz 50,6), Isusa u vrijeme m ke (Mk 14,65//; Iv 18,22; 19 -+ ucenikii Isusovih koji moraju podnositi (1 Pt 2 te prufiti i drugi obraz ( 5,3911).

OBREZANJE Uklanjanje zice s muskog uda. O. je k starih naroda Istoka bilo oma rasireno, npr. kod Eg cana, Edomaca, Moaba (usp. Jr 9,24), ali ne kod doevropljana (npr. Filiste ca). Nemamo sigurnih poda ka za Asiriju i Babiloniju. raelci su O. vjer. preuzeli Egipeana. To sto se prv. k noz za O. upotrebljavao os kamen (usp. Izi 4,25) upue na veliku starost tog obica Dok se O. kod ostalih naro obavljalo uglavnom kao obr muskosti u pubertetu, ono vee ranD kod Izraelaca b znak -+ Saveza i pripadno Bozjem narodu. Zbog toga njegovo podrijetlo povezuje -+ Abrahamom (Post 17,9-1 Ono se obavljalo kao obred zahvat nad svim djecacim kad im je bilo 8 dana (u Lev 12,3), ali i nad strancim koji su htjeli sudjelovati u s vljenju Vazma (Izl 12,48) k i nad prozeIitima. U prav je O. vrsio otac obitelji; Isusovo yr. s tim .ie bilo pov zano nadijevanje imena ( 1,59). Na temelju stroge obv ze obrezanja nastala je u p krse. zajednici prepirka 0 me da Ii se na krscanstvo o raeeni pogani moraju najp je obrezati. -+ Apostolski bor (Dj 15) otklonio je taj za tjev i time u odlucnom pi

218

OBREZANJE-ODABRANJE

n.iu nadvladao iskljucivo poimanje spasenja, koje je vIadalo u judaistickim krugovima_ D prenesenom smislu »0.« i »neobrezan.1e« uzimalo se u znacenju »vjera«, »bogobojaznost« odn. »nevjera« »bezboznost« (usp. Pnz 10'16' Jr 9,25; D.i 7,51; Fil 3,3). 'Pr'ema Pavlu u NZ viera u Krista i krstenje nadom.1eSta 0., te je ono u bib!. smislu kao znak spasenja bez vri.1ednosti (Kol 2,11-12). Odsada vrijedi, kao znak da nas Bog prihvaea sarno ono O. ko.1e je »u srcri po duhu, a ne po slovu« (Rim 2,29; usp. sz. poziv da se obrem »sree« i »usi« u Pnz 10 16' Jr 4,4). ' , OBROK -+ .lelo OBRTNIK Vee u nomadsko vrijeme bile su razvijene obrtnicke v.lestine. Osobito od vremena kral.1eva razvitak obrtnickih zvanja poprima velik zamah (usp.l Kr 5,20.32). Citamo npr. 0 klesarima, zidarima, tesarima, ciglarima kovaCima, loncarima, tkalci~ rna, valjarima, pekarima. Radili .s~ u o!:>itel.1.skim pogonirna III kralJevsklm radionica. rna (usp. 1 L.1et 4,21ss), bili su udruzeni u eehove i stanovali .1edan blizu drugoga (usp. 1 L.1et 4,14; Jr 37,21). Ne mozemo ni proei.1eniti koliku su vaZnost imali obrtnici u yr. kad ni.1e bilo industrije. Josip i Isus bili su tesari (odn. gradevinski obrtnici) (Mt 13,55; Mk 6,3). Pavao je izradivao satore ( = tkalae ili postavljac satora; D.1 18,3). oeAT Kiselo vino, redovito pomi.1esano s vodom, pice pri poljskom poslu (Rut 2,14). O. k?d Mky,l5,3611 (r~a~injanje) m.Je SI~IO .za mueenJe, nego za osvJezenJe (zbog toga »sta-

ni<', »neka« kod Mt 27,49; usp. Izr 25,20). -+ Nazirejci je bilo zabranjeno uZiva O. (Br 6,3).

OCENAs Tekst donosi 6,9-13 i Lk 11,1-4. Mt ga d nosi kao dio -+ Govora na ri govoreCi 0 razilazenju medu nove Isusove poruke dotadasnje legalisticke reli je. O. je molitva -+ uceni kojom se razliku.1u od :lid va ( -+ Osamnaest prosnja). .1e istaknuto time sto ucen smiju Boga nazivati povjerl vim izrazom - »Oce«. O. izraz pliznan.1a i povjeren u Oea, izraZaj Bozjeg posin stva i znak zajedniStva me ucenieima. Raspodjelom pro nja koje se upravljaju Bo s »Ti« i "Mi« .1asno se isti smisao relig. zivota. Kod » prosnja« naglasak je na sla Ijenju Boga, ocekivanom d lasku Kraljevstva Bozjeg i p uzdanju u Boga. D »Mi-p sn.1ama« ne moli se za b kakvu potrebu, vee za izvan sku i nutarnju koja mo snaci Ijude u n.1ihovu zajedn kom zivotu. Kao sto tije treba hranu. tako i ugroz covjek treba Bozju i Ijuds r~jec prastanja. .Rijec »du mk« kod Mt oznacuje cov ka koji je drugom covje nesto duzan. BuduCi da cov ku prijeti zlo, on mora u napastovan.1u traziti Boz pomoc. Iz tog jasno proizla da O. ni.1e tek neki molitve obraz~c. On je Bozji poziv se Knstov staY provodi u d 10, t.1. premalo bi bilo kad b s!ll0 O. tek usnama izgova II. a ne bismo ono sto se n me moli i ostvarivali.

ODABRANJE Izr. je naro bio svjestan da ga je Bog od braD za svo.1e vlasnistvo (P 14,2) i zbog toga stitio njego

ODABRANJE-OFEL

relig. i polito opstanak (Mih 4,5). To se vidie10 po Bozjim zahvatima u povijesti naroda: O. patrijarha (Post 12,1-3; Jr 11,5; Ez 28,25). -+ Izlazak iz Egipta (Ez 20,5s; Am 9,7).-+ Savez (Izi 19,5s; Pnz 5,2). O. se ne odnosi sarno na narod kao cjelinu nego i na pojedi· ne odabranike, kao -+ Mojsija i Arona (Br 17,20-23; Sir 45,1-4), kraljeve (1 Sam 10,20-24; -+ kraljevstvo). Ono je znak posvemasnje Bozje -+ slobode. U NZ O. se prikazuje kao iz· raz Bozje volje (Mt 20,23; Rim 9,11.15). Znak je njegova mi· losrda (Rim 9,16), njegove milosti (Rim 11,29). O. je nami· jenjeno pojedincima kao i .cijeloj -+ Crkvi (-+ poziv) i ima eshatoloski znacaj (Mt 22,14; Rim 8,33-37) te zahtije· va vjerodostojno ocitovanje u zivotu krseana (2 Pt 1,10; Kol 3,12). ODBACENJE je u pravu poznato kao otpustanje zene (Iz 54,6; Jr 4,30) kao i odbaciva· nje zla i biranje dobra (Iz 7,15s). O. stoji u uskoj vezi S odabranjem (-+ poziv) i oei· tuje se na dva nacina: covjek odbacuje Boga (Izi 32; 1 Sam 8,10.19), njegovu rijec (Iz 30,12), njegov zakon (Ez 5,6), a Bog odbacuje covjeka, a· me se najprije prijeti (1 Sam 15,23; Jr 6,27ss), a onda i jzvrsava (2 Kr 15,8-29; 25,1-21). Odabranje ne iskljucuje O. (Am 5,18ss; 9,7), pa stoga ne predstavlja nikakvo jamstvo za spasenje. U -+ izgnanstvu se ponovno naglasava odab· ranje kojim se Bog ponovno priklanja svome narodu (Iz 41,9; Ez 20,13ss). NZ govori da su sluzbeni vode odbacili Isusa (Mk 8,31; Lk 17,25). Pa· vao nar. naglasava Bozju spa· siteljsku volju s obzirom na sve ljude (1 Tim 2,4); njoj co-

vjek ipak moze izmaCi uzrokovati svoje O. 25,31-46; Otk 20.15). U 9,1-11,36 govori se 0 O. ela, ali nasuprot tome Bozje odabranje i vje (Rim 11,25ss). .

ODGOJITEU -+ pedagog ODMAZDA -+ naplata

ODRECI SE -+ zanijeka

ODRICANJE od hrane, spolnog opeenja znak j kore i zalosti, ali takode prave za susret s Bogom 19,15; 34,28; 1 Sam 31,1 yr. nakon izgnanstva promatra kao Cin koji moze utiecati na Bozju (Jdt 8,5s; Iz 58,3ss). U N ba se odreCi zenidbe, o ske topline, posjeda ka to nekome Cini nmnim di kraljevstva nebeskog 10,17-3111; 1 Kor 7,32·35) vo O. treba biti svjedoca Isusovog spasiteljskog d njegova budueeg dovrse Kor 7,2629ss). Kad je r nadvladavanju -+ svijet ricanjem (1 Kor 9,25s 4,22), time se niposto ne na neki stay neprijate prema tijelu iIi svijetu. ODRIJESITI -+ vezati ODSTETA-+ naplata

OFEL (ope. brefuljak) ji. padine u -+ Jeruzalem medu danasnjeg j. zida skog prostora i starog dova .grada. Na podnozj se nalazi izvor -+ Giho Prema 2 Ljet 27,3 O. je stio -+ Jotam a prema 2 33,14 -+ Manase; sImi mjesto stanovanja hram robovima (Neh 3,26s). P je i O. u -+ Samariji 5,24).

220

OFRA- ON

OFRA 1. Grad u _ Benjaminu, nazi· va se i Efron, odn. Efrajim (IS 18,25; 1 Sam 13,17; 2 Sam 13,23; 2 Liet 13,19). 2. _ Gideonov zavicaj i mje· sto gdje je on sahranjen (Su· d 6,11.24; 8,32). OG Prema bibI. prikazu amorejski kralj u _ Basanu; pobijedio ga je _ Mojsije; uglav. nom se navodi skupa sa Sihonom (IS 2,10). Ne moze se tocno odrediti vrijeme njegova vladanja ( _ osvajanje zem· lje). OHOLA I OHOLIBA su siroboIicka zenska imena kojima Ez 23 oznacuje _ Samariju i _ Jeruzalem; time zeli prikazati njihovu nevjernost pred Bogom. OKAJNICA _ zrtva OKO odrazava dusevna raspolozenja (npr. ceznju za domo· vinom Pnz 28,65), dobro je (Izr 22,9) iIi zlo = zavidno, zlobno (Izr 23,6; Mk 7,22//), iIi budi strah (»zao pogled«). O. jos oznacuje »duhovnu spoznaju« (Mk 12,11//; Rim 11,8). Dragocjena se stvar cuva kao »zje· nica 0.« (Ps 17,8). OKORJELOST je stanje covjeka koji se zatvara Bogu. Medu ostaIim govori se 0 O. faraona (Izl 4,21)~ Sihona (pnz 2,30), - Filistejaca (1 Sam 6,6) a nar. 0 O. Izraela i njegovih pojedinih voda (1 Kr 12,15; 2 Liet 36,13). Ona se pokazuje kao Bozje djelo kojim on ocituje svoju moe (Izi 4,21). O. se sastoji u otvrdnueu _ srca i oporoj tvrdokornosti sve do Bozjeg _ Suda (Iz 6,9-13). Manjak spremnosti na _ obracenje (Jr 3,7.10) uzrokuje gubitak osjecaja za grijeh (Jr 2,23.35), te naposljetku onemogueuje svako obraeenje

(Am 4,5-12). NZ razvija da misao 0 O. i dovodi je u ve s nevjerom naroda koji ne Ii cuti Isusovu Radosnu vij i stoga ne postize _ spas ( 4,12; Iv 12,37-40). Kod_ Pa O. je privrlenost ljudi nji vim grijesima (Rim 1,2 Takva O. nije isto sto i od cenje, vee je viSe prijet sudom (Rim 11,8). SIik "Ostatka« koji se spasava kazuje se da je u vezi s i motiv spasenja (Rim 9, 11,11ss; usp. Iz 4,3). Isto ta u pozadini misterija okorje sti stoji spasiteljska Bo volja (Rim 11,25-32). OLTAR_ zrtvenik

OMIUELOST Bogu znaci su mu mile zrtve (Lev 19 moIitve (1 Kr 3.10; Ps 19, zivot pravednika (Izr 11,20 njegov narod (Ps 44,4). Ti se Bog opredjeljuje za sv izabranike (lz 42.1) a nar. svoga Sina (Mt 3,17; 17,5) obratno, zivot se krScana stoji u nastojanju da se Bo svide (2 Kor 5,9).

OMRI (nepoznato je znace imena) VI. ime, npr: kral Sj. izr. kraljevstva (886-8 pro Kr; mozda arap. podri la). Izabran kraliem namje -+ Zimrija, morao je jos sv dati _ Tibnija (1 Kr 16,2 Utemeljivsi _ Samariju st rio je drfavi srediSte (1 16,24s). zenidbom svog sin Ahaba s -+ Izebelom (kCi k lja u _ Tiro) pokusao je postaviti uske veze s fen. p obalnim gradovima.

ON Eg. grad na Delti Nila kojem se stovao bog Sun pod imenom "Re«, "Atum-R iIi ),Atum-Re-Harahte«. Kul su simboli bili': sv. stije »Benben«, koja se zapra smatrala prijestoljem bo

ON-OPSJEDNUTOST

Sunca. i obelisci. Sveeenici u O. time su stvorili »novog« boga, a kao njegova sina castili su vladajueeg -+ faraona. Prema Post 41.45.50 i 46,20-+ Mojsijev tast bio je sveeenik u O. O. se grc. zvao Heliopol. ONAN sklapa -+ leviratski brak s udovicom svog brata, ali nije htio svome bratu osigurati potomstvo. te ga je zato Bog kaznio smreu (Post 38.4-10). Nije opravdano Cin samozadovoljavanja nazivati onanijom pozivajuei se na O. ONEZIM -+ Poslanica Filemonu ONIJA Ime cetiriju -+ velikih sveeenika: 1. O. I. usp. 1 Mak 12,17.19-23. 2. O. II. usp. Sir 50,1. 3. O. III. brani pred -+ Heliodorom -+ hramsko blago; prerna naredbi kralja Seleuka IV. (-+ Se1eukoviCi) morao je svoju sluibu ustupiti bratu-+ Jasonu; umoren je u Dafni (2 Mak 3-4). 4. O. IV. ide u Egipat i. pozivajuCi se na Iz 19,19, osniva hram po uzoru na jeruzalemski. OPCI UVOD U SP zove se grana -+ biblijske znanosti koja se bavi temeljnim pitanjima -+ biblijskog tumacenja (npr. -+ biblijskog teksta, -+ nadahnuea, -+ kanona), svetih knjiga, te njihovim filoloskim i knjiz. ustrojstvom (npr. pitanjem vremena postanka i autorstva). O. u. nije neki »uvod u Bibliju«, nego obu: hvaea znanstvena istrazivanja. OPLECAK -+ efod OPORUKA Sarno u Gal 3,15ss; Heb 9,16s »posljednja volja«. To znacenje (uz druga znacenja) imala je kasnije i grc. rijec (diatheke) za -+ savez. »0.« (u SZ, NZ) znaci »savez«.

U hrvatskom je usIa u caj rijec lOzavjetc iIi kod rijih prijevoda »uvitc (Skar

OPORUKA DVANAESTOR PATRIJARHA -+ kanon

OPRAVDANJE se naziva postava »pravih« odnosa iz du Boga i covjeka. O. nas -+ savezom. -+ obraeenjem djelima -+ pravednosti, a djelima -+ Zakona (Rim 3 -27). OPROSTAJNI GOVOR -+ novo evandelje OPROSTENJE -+ pomirenj

OPSJEDNUTOST Stanje covjekom ovlada zao duh SZ se sarno ponekad spo nje (npr. 0 Saulu: 1 S 16,14-16), u NZ ceSee. Ev-a vjestavaju kako necisti d muci opsjednute (Mk 1, oni gube vlast nad svo udovima. nasilni su i bje mucni (usp. Lk 8,27-31), jemi i slijepi (Mt 12,22). I ozdravlja mnoge opsjedn Mt 4,24). On svladava m zloga duha svojom rijeci (u Mk 9,17-27) i istjeruje »mn zle duhove« (Mk 1,34). Suv meno tumacenje naginje me da O. protumaci kao sevnu bolest, koju su u o doba iz neznanja pripisiv davolskom utjecaju, a ozdr Ijenja su bila zapravo plod gestije. Ipak se danas o priznaje da izvjestaji 0 is rivanju davla pripadaju n starijem sloju evan. preda Sri je Isusove poruke: s javom njegove osobe svla na je moe Sotone na ov svijetu a nastupilo je vrije -+ Kraljevstva Bozjeg. To zaznaceno njegovom cu snom snagom kod ozdrav vanja opsjednutih (usp. 12,22-30).

222

ORIGEN -

OSVAJANJE ZEMUE

ORIGEN Roden je 184. p. Kr. u -+ Aleksandriji. Najprije poucava u Aleksandriji, zatim u -+ Cezareji. Umro je 254. u -+ Tiru. Najvaznije mu je dje· 10 -+ Reksapla. Ostali su mu spisi: komentari i homilije 0 SP, prva sustavna povijest Crkve, apologija protiv po.ganskog filozofa Celza te spi· si 0 molitvi i mucenistvu, koji svjedoce 0 njegovu asket· skom shvaeanju zivota; to je shvaeanje dokazao i odvaZnim priznavanjem u vr. progona krseana za cara Decija. ORNAN -+ Arauna 'ORPA -+ Noemijina snaha koja je ostala u -+ Moabu (Rut l,4ss). 'OSAMNAEST PROsNJA :lid. molitva sastavljena od 18 blagoslovnih obrazaca; potjece veCim dijelom iz pretkrse. 'vremena, tvori stalni sastavni dio zbornickog bogosluZja. :lidovi je moraju moliti tri puta dnevno. Zove se takoder naprosto »molitva«. Isus uci 'svoje ucenike posebnu mol itvu, -+ Ocenas. OSKVRNUCE -+ cistoCa 'OSLOBODENJE -+ sloboda OSOBA -+ covjek 'OSTATAK Vee su proroci prije -+ izgnanstva navijestali da ee se O. vratiti (Iz 10,21). Nije to sarno iskaz mirenja sa sudbinom vee i iskaz pun nade: na sv. O. iednom ee se ispuniti Bozje obeeanje (Zah 8,l1s). OSTRAKA -+ svitak {)SUDA u smislu sudske presude donosi se na podrucju Ijudskog prava (pnz 25,1; Iv 8,10). O. koja covjeku prijeti 'S Bozje strane moze se otkloniti -+ obraeenjem (Mt 12,41s)

i -+ vjerom (Reb 11,7). U ci se stoga moraju nar. c ti da ne osuduju druge l (Lk 6,37; Rim 2,1). 0 ko noj O. NZ govori medu lim kod Mt 23,33; Mk 9 ta je osuda prema Rim posljedica okorjelosti i skrusenosti a prema Mk nevjere. -+ odbacenje.

OSVAJANJE ZEMLJE I staji 0 O. z. govore 0 ul Izraela u -+ Obecanu zem Ti se izvjestaji osianjaju Cinienice: 1. zaposjednuce zemlje; 2. podjela na 12 -+ pleme 3. spomen-Cin na Bozje stvo pri -+ izlasku iz Eg 4. pov. i zemIjopisne po nosti. Pisci su pokusali shem opisati O. z. Trebalo g npr. prikazati kao djelo plemena (usp. IS 1-12 nasp Suci 1). Razni pojedin pothvati prigodom O. z. svaki put bili osvajalacki diel. mirno uviranje no skih plemena u siabo nas na podrucja (promjena prosirenje obradivog tIa, tim u vezi i postupna pro na niihove civilizacije). G naseIjena podrucja u mah nisu bila zauzeta Suci 1,27-35). Mora se im vidu i Cinienica da je raz lje O. z. za neka plemena razdoblje njihove podlozn ovisnosti (usp. Post 49 Mozda su vee prije neka mena boravila u zemiji naknadno primijena u z nicu od 12 plemena. Osim ga, bilo je ratnih osvaj kih pohoda. Doduse, np vjestaj 0 osvojenju -+ Aja -+ etiologija bez neke pov nosti. U predaji 0 O. z. ne dola izrazaja opea slika svih mena: skoro vise od jedn

OSVAJANJE ZEMUE - OTAJSTVO

Cine Josuine knjige osianja se na predaje Benjaminova pIemena. No, promjene su se zbile i u samoj zemIji: npr. jedno pleme nanovo je promijenilo svoje boraviSte, drugo se pleme razdijelilo na vise plemena, treee se spojilo s nekim drugim plemenom itako iScezlo. OSVETA pry. oznacuje ponovnu uspostavu nekog zajednistva koje je bilo nepravdom razoreno. Pri tom se ne misli na osjeeaje mdnje. Tako se prY. pozitivno shvaeala Bozja 0., njegov »dan odmazde« (Iz 61,2; usp. Rim 12,19) kao i obveza -+ krvne osvete: u primitivnom obliku drustva to je bila obveza pravednosti i zastite zivota. Izrael je cesto bio potlacen i zato se nada da ce se Bog osvetiti njegovim neprijateljima (Iz 47,3ss; Jr 50,15; psalmi proklinjanja). -+ Proroci i svom narodu prijete Bozjom O. na dan suda zbog njegove nevjere i bezboznosti (Iz 1,24; Jr 5,9). Osim misli 0 sudu. u pojedinim tuzbalicama izbija poziv na-+ odmazdu nad zlocincima (Ps 94,lss). Ipak, izvrsenje te pravedne O. prema Pnz 32,35 treba prepustiti Bogu. Prema NZ Isus produbljuje kasniji propis iz Lev 19,18 (ljubav prema bliznjemu namjesto 0.) i proteze ga na sve Ijude (usp. Mt 5,38-42). I NZ Bozju O. obznanjuje kao sud (Lk 18,7; Reb 10,30; Otk 19,2).-+ naplata. OTAC Uz ope. znacenje tjeIesnog oca, SP govori 0 praocu (Post 28,13), 0 O. plemena (Post 10,21) i 0 pretku (hrv. prijevodi: oci vasi: Post 48,21; Lev 26,39). On .ie glava obitelji (Post 12,1) i nad njom ima viast (Post 24,2ss; Izi 21,7).

m

O. je svecenik (Post 8,20), po srednik bozanskog blagoslo va (Post 27,34), ucitelj (Pn 32,7; Iz 38,19) i odgojitelj (Iz 23,22). On je nar. uzor vjer (Iz 51,2; Iv 8,39ss). Nadalje ucenici sa strahopocitanjem nazivaju ocem svog ucitelj (2 Kr 2,12), kako je to bil uobicajeno medu rabinima sto Isus zabacuje (Mt 23,9) SZ naziva Boga O. narod (pnz 32,6; Iz 63,16), O. kralj (2 Sam 7,14; Ps 89,27), poboz nika (Sir 23,1) i siromaha (P 68,6). U NZ Bog je u prvom redu O. Isusa Krista (cest kod -+ sinoptickih Ev-a ina dasve kod Iv), te oznacuj nar. prisnost izmedu O. i S na. Tko je povezan s Kristom smije Boga nazivati svojim O. Pri tom se ne misli tolik na pojedine !jude koliko n zajednicu (Mt 6,9; Iv 15,16 Rim 1,7). Ocev je dar -+ Dub Sv. (Lk 11,13; Iv 15,26). -+ Boz je posinastvo. OTAJSTVO (misterij) Grc. iz raz otajstvo (mysterion) ozna cuje: 1. Ono sto mi podrazumijeva mo pod izrazom »tajna« (Tol 12,7). 2. Bozje Cine i dje1a (Mud 2,22), koja u Kristu dosiZ svoi vrhunac. Ta se djela n zovu O. zato sto nitko ne h smio za niih doznati, neg zato 5tO ih na sebi dozivijava ju sarno oni koji im se otva raju (Mk 4,11; Kol 2,2; 1 Ko 2,7ss). (Zbog toga je u hrvat skom bolji izraz »0.« neg »tajna«). 3. Skrovite Bozje objave (D 2,18). Spisi -+ gnoze i -+ apo kalipticke kniizevnosti pred stavljaju se kao tajanstvena videnja i s1. (usp. Otk 1,20 17,7). 4. »0.« oznacava dublji smi sao -+ braka (Ef 5,32), ali

224

OTAJSTVO -

»tajnu bezakonja« (2 Sol 2,7). 5. Tajno bogosluZje (Mudr 14,23). »Misterijske religije = religije kod kojih Ijudi obredno upuceni ocekuju zdravlje, zivot i svjetlo. Njihov je utje· caj na nz. pisce tek neznatan. OTKRIVENJE IVANOVO Nastalo je vjer. oko 95. p. Kr. i pripisuje se piscu 4. Ev. Pisac O. sam sebe naziva Ivan (Otk 1,1.4.9; 22,8), prorok (1,11-20; 22,9) i upozorava da je zbog vjere bio prognan na_ Patmos (1,9). Pisac se u videnjima, slikovitim govorima i znamenjima (nar. preko simbolike brojeva; usp. 1,12.16; 3,1; 8,2) obraca ugrozenim zajednicama u _ Maloj Aziji. Zbog toga je O. knjiga utjehe sto je Bog upravlja zajednicarna (_ apokalipticka knjizevnost). U srediStu stoji sigur-

Polozai sedam zaiednica u Maloj Aziji kojima je u atk 2s upravljeno sedam pisama.

OTKUPUENJE

nost da je Isusovom -+ sm i -+ uskrsnucem zasnova spasenje, te je tako sIom moe zia (12,10). Poput K i vjernik se moze othrvat (12,9.12-18). Krscani su po ni na odluku koja ih su stavlja_ svijetu (2,13; 6, Oni su sluge Bozje (7,3), prividno nisu dorasii sv (11,7-10), ali ih Bog bud nov zivot (11,11s). Pred Bo su oni svecenici (5,10; prvine Bogu i Janjetu te vjerom posvjedocuju ju pobjedu nad svij (3,10; 14,12). Slike 0 su gnjevu Bozjem (4; 14,6-20; 16ss), sto se osla na sz. predodzbe, zele prikazati gospodarem po sti i Ijude privesti obrac Zbog toga je -+ Crkva k svoj odgovor molitve iz pred Bogom hvaIospje (1,6 s; 5,13; 15,3s; 19,1-7). O. pokazuje da je put Crk nevoIjama obiljezen vje iscekivanjem prosiave ko prikazana u slid novog zalema (21s). Tada _ s Boga i covjeka postiZe konacno dovrSenje a mo -+ Antikrista zauvijek do cana. OTKUPLTENJE. SZ zna z kao: spa!lavanje od vrem tih nevoIja (Sud 15,18 Sam 10,19), osiobodenje da iz ego ropstva (Izi 14 15,2) i -+ izgnanstva (Iz 4 46,13), kao i osiobodenj grijeha (Iz 38,17; Jr 31,34 18,21s). o. se tumaci sh njem da Bog iskupIjuje narod iz ropstva (pnz 15 tako ga uzima u svoje niStvo (Izi 19,5). NZ slicno govori 0 0., al glasava da se ono dovr u Kristovoj -+ smrti i _ snucu (Rim 4,25; 5,10; 1 15,17; _krst). O. oznacuj

OTKUPLJENJE -

PALESTINA

ce od gospodstva -+ Kus Risatajima (Suci 3,5-11). OTPAD-+ obraeenje OTPOR -+ drzava OTPUSNO PISMO Kad je Izraelu muz htio raskinut brak sa svojom zenom rastava braka), jer je njoj otkrio ~e~to Mno«,. s ju je otPUStItl tako da JOJ napisao O. p. JPnz 24,~-4).. rno muz, a ne zena, smlO Je taj naCin razvrCi brak. Pre Mk 10,2-12 Isus zabacuje povlasticu, koja je bila ud ljena Izraelcima sarno »z okorje1osti njihova srca«. OVCA -+ janje, -+ pastir OZEJ -+ Hosea

kup od krivice Kristovom krvlju (Rim 3,24s; Ef 1,14; 1 Pt 1,18ss); time izbayljenik posta ie Kristovim vlasmstvom (Tit 2,14; Hebr 9,12.15) i na nov se naCin sklapa -+ Savez (Heb 12,24; 13,20s) .. ~rist je ostvario O. od -+ sVIJeta (Gal 1,4), prokletstva -+ ~~kona (Gal 4,5), -+ gnjeva BozJeg (1 Sol 110), od svake nepravde (Tit 2',14), od -+ sluzenja grijehu (Rim 6,16s). O. eovj.eka n~ ostvaruie se sarno u nJegovoJ dusi nego se dovrsava i u njegovu tijelu (Rim 8,23). OTNIEL Sin Kenaza, -+ Kalebov brat. Kad je pokorio-+ Kirjat-Sefer, dao mu je Kaleb za zenu svoju keer -+ Aksu (15 15,15ss); oslobada Izrael-

p PAD U GRIJEH -+ grijeh PAF Lueki grad na jz. dijelu Cipra u kojem je djelovao -+ Pavao za vrijeme 1. misijskog putovanja (Dj 13,6-13). PAKAO -+ Podzemlje PALAtA Kuea nekog dostojanstvenika, u veCini slueajeva arhitektonski istaknuta; u SP se spominje: 1. -+ Salomonov dvor (P.) u sklopu jeruzalemskog hrama, s viSe gradevina: kuea sagradena od libanonske sume sa cedrovim stupovima i prijestolni trijem te njegovo prebivaliste i prebivaliste za faraonovu keer (1 Kr 7,1-12). 2. P. -+ Ababa, izr. kralja u -+ Samariji (1 Kr 21,1). 3. P. velikog sveeenika u Jeruzalemu u Isusovo doba (Mt 26,3). PALESTINA Vee u prvo doba Crkve ime za -+ Obeeanu zem-

lju. »P.« ?buhvae.~ o~pr. zornicu blbl. povlJestl, te pod tim imenom uglavn podrazumijeva zemlja ,izm Sredozemnog mora, slr.-a pustinje, j. dijela Libanon Mrtvog mora. Pojam P. sreeemo prvi put kod Hero ta (5. st. pro Kr.). On oznaC stanovnike obale izmedu Karmela i -+ Gaze kao »Si koji se nazivaju Pa~estin Palestinoi odgovara blbl. -+ listejcima, te tako »P.« o cuje »Filisteju«. O~ 135. p. "P.« je naziv.za nm. po~r nu a u rim.-blzantsko vnJe oznaeuje zemlju Z. od Jo na i po koji predio i. od -+ dana. U vr. britanske mandata uprave, Palestinom se naz zemlia Z. od Jordana od en-naqura do zaljeva Aq Od S prema J Palestinu pr jeca sir.-afrieka usjeklina njoj teee Jordan, lezi -+ G

226

PALESTINA

zaretsko jezero, -+ Mrtvo more, wiidi el-'aqaba i Crveno more. Kroz visoravan I. Jordanije (800-900 m) protjece -+ Jarmuk. -+ Jabok i -+ Amon. Z. je Jordanija rasclanjenija i obuhvaca razIicite krajoIike. Z. od Mrtvog mora proteie se u pravcu S-J Judejsko gorje (do

1028 m). Njegova i. strm siromasna je kisom. Prem se nadovezuje pohumlje Se la koje predstavlja geolo tampon izmedu Judeje i F steje. Zatim krajolik pre u priobalnu ravnicu. Judejsko gorje na S pre u nisko Samarijsko gorje 1011 m). Njegov z. rub nije

SIRIJA

Palestina i Transjordanija u vr. nastanka Evant1elja i D apostolskih

PALESTINA -

razito oblikovan, dok je i. obronak strmiji. Ravnica Saron, sto se proteze dui obale, siroka je kod -+ Cezareje 10 kIn a prema S se suiava. U s. dijelu Z. Jordanije proteze se galilejsko gorje, cije izrazito razlicite dijelove odjeljuje dolina Bet-Karema (i. od -+ Akona); to su Sj. i J. Galileja. Gorje Sj. Galile.ie dosiZe visinu do 1208 m, dok su brezuljci J. Galileje znatno niZi. -+ Tabor je visok sarno 588 m. S obzirom na podneblje P., kao i cijelo Sredozemlje, spada u suptropski pojas. Nakon susnog ljeta dolazi zima obilna kiSama. Ritarn prirode odrazava se u kan. i sir. pricama o bogovima (-+ Baal). Prethistorijski nalazi pokazuju da su Karmel i Galileja najstarija naseljena podrucja. Najstarije je gradsko naselje -+ Jerihon. Na povijest P. snazno je utjecao n.iezin geografski polozaj izmeau Egipta i -+ Mezopotamije. -+ Osvajanje zemlje, -+ rascjep kraljevstva, -+ izgnanstvo. PALIMPSEST (= Codex rescriptus) -+ Pergamena iii -+ papirus na kojem bi se pisalo posto se ostrugao prv. tekst. Pomocu fotografske tehnike moze se danas prvo pismo (stariji tekst) donekle procitati, a da se pri tom ne unisti drugotno pismo. Mnogi su stari -+ biblijski rukopisi P. PALME Na Istoku rasprostranjena stabla, koja se poeesCe spominju u SP. Palmine grane slufe kao ukras Hrama (1 Kr 6,35; Ez 40,26) i upotrebljavaju se prigodom Blagdana sjenica (Lev 23,40; Isusov ulazak u Jeruzalem, Iv 12,13, -+ Hosana). P. su slika -+ mudrosti (Sir 24,14), savrsenosti, srece CPs 92,13} i ljepote (Pj 7,8) a cesto i predlozak za pri-

PAPIRUS

2

kazivanje stabla zivota. -+ rihon se katkada naziva g dom P. (npr. Pnz 34,3). PAMFILIJA Priobalno podr cje na J Male Azije (grado Perga, Atalija). -+ Pavao je o dje naucavao za vrijeme sv 1. misijskog putovanja ( 14,24s).

Polozaj Pamfilije

PAPIRUS Do 4 m visoka mo varna biljka (papirusova tr tika), rasirena u starom Egi tu (usp. Izl 2,3; Iz 35,7), dan gotovo posve istrijebljena. S Cika papirusove trstike up trebljavala se za izradu podl ge za pisanje. Razrezaia bi na tanke trake koje bi se lijep Ie unakrst i jedna povrh drug zatim se stavljale pod pri sak, glaeale i susile. Cesto lijepilo po priIici 20 tako n stalih listova zajedno u sv tak. Redovito se pisalo sar na unutamju stranu. 1877. kod Fajuma (Egipa sIueajno' su pronaaene tisu komada P. Nakon toga, iz te stova na P. saznalo se mnog o starom razdobiju povije (najstariji papirusi iz Egipt 2500-2200. pro Kr.). Nalazi povecali su od svrsetka 19. broj sacuvanih -+ biblijsk rukopisa. Tekstovi saeuva na P. dali su uvid u povije jezike, naCin zivota i pomog >.:;. /\

,~. ,.

228

PAPIRUS -

su boljem razumijevanju bib!. tekstova. Amo spadaju P. iz -+ Elefantine, iz Jud. pustinje (-+ Kumran), 13 koptskih rukopisa, P. Chester-Beatty (2-4. st. p. Kr.: SZ, Ev-a, Pavlove poslanice, Otk), P. Bodmer (3. st. p. Kr.: Iv, Lk, -+ katolicke poslanice). Mnogi nalazi jos nisu ni objavljeni. Najstariji bib!. P. potjece iz 2. st. p. Kr. a saddi retke iz Iv 18. PARABOLA -+ usporedba PARAKLET (»zagovornik, branitelj«, neki prevode krivo »tjesitelj«) Izraz »P.« dolazi sarno u Isusovim »oprostajnim govorima« prema Iv (14, 16.26; 15,26; 16,7) i prema 1 Iv (2,1). P. na neslueen naCin nadmasuje mnogovrsne zagovornike sto· se opisuju u zid. apokaliptickoj knjizevnosti. Jednom se pojavljuje kao neosobni izvor snage (npr. Iv 14,17) a drugi put viSe kao osoba (npr. Iv 16,13). Dokle god sistematsko-teo!. pojam 0 »Duhu Svetom«, veCinom tek usputno, saddava takvu raznolikost, nije uputno »P.« tumaciti kao »Duh Sveti«. On treba namjesto proslavljenog Isusa svjedoCiti 0 Bozjoj djelotvornoj nazocnosti u svijetu i ucenicima pokazivati put. U 1 Iv 2,1 Isus Krist naziva se P. PARALELIZAM -+ pjesma PARAN (Faran) Podrucje na SjI Sinajskog poluotoka, j. od Kadesa, kuda su prosli Izrae1ci na svom putu u Kanaan (tako Br 10,12; 13,4; stirn podrucjem ne moze se poistovjetiti »gora P.« sto se spominje u Pnz 33,2). Prema Post 21,21 u P. se zaddavao vee JiSmaeI. PART! Iransko pleme. Vee u 3. st. pro Kr. postali su neza-

PASHA

vism 1 nakon viSe desetIje tvore veledrlavu (srediS podrucje: ji. od Kaspijsk mora). Kao rim. protivnici natjeravaju 40. pro Kr. u bi -+ Heroda (1) i pomaZu posl dnjeg -+ Hasmonejca, Anti na (40-37. pro Kr.). Nepresta su bili potiskivani, no njiho je carstvo iscezlo tek u 3. p. Kr.

PARUZIJA-+ ponovni Krist dolazak

PASHA (hebr. pesah) Gla zid. blagdan. Dosta je nejas podrijetlo i znacenje rij »P«. Prema IzI14,1-21.4349 » je spomen-dan -+ izlaska Egipta. Tu se nanovo tuma vee postojeei obredi (usp. 3,18; 5.3;· 7,16; nagovjest -+ etiologije: Izl 12,26s), k sto je proljetna svetkov nomada sa zrtvovanjem pr na od stadii (mazanje dovr nika i nadvratnika krvlju, z vena gozba s gorkim zelj i beskvasnim kruhom, pro da se ne lome kosti irtve zivotinje). Smisao te svet vine bio je mozda u tome se prigodom promjene pa (= prije odlaska u drugi kr osigura zastita bozanstva buduenost i obrana od Me Nakon -+ osvajanja zemlje je svetkovina bila povezan poljodjelskom svetkovin »beskvasnih hljebova«, sto slavila u proljeee. Znacaj je novo tumacenje: svetkov zahvalnosti Bogu Saveza oslobodenje iz ego ropstv zrtva prvina od zivotinja p tedjela je djecu naroda; vr krvlju poskropljena mimoi je (psh = mimoiCi nekoga stedujuCi ga?) Bozja kaz Beskvasni hljebovi oznac zurbu pri odlasku. Za noma redovit pocetak godine (p

PASHA -

PASTORALNE POSLANICE

ljece) postaje novim pocetkom (usp. Izi 12,2). P. je najprije bila obiteljska svetkovina. Vec od obnove bogostovlja za -+ Josije postala je svetkovina Hrarna i hodocasca. U doba nakon izgnanstva povezalo se klanje iivotinja u Hrarnu s pashalnom gozbom u uzem krugu po jeruzalemskim kucama. U takyom obliku Ev-a opisuju P ....u Isusovo doba (usp. Mk 14,12-24//). Prema tim izvjestajima Isus je u okviru posljednje P. uoci svoje smrti ustanovio spomen-dan svoje smrti (-+ Vecera Gospodnja). Isus je nase »vazmeno janje« (1 Kor 5,7; usp. 1 Pt 1,19). Nar. Iv prikazuje Isusa kao novo pashalno janje (npr. 19,36). Namjesto zid. blagdana P. dolazi u krscanstvu sporn en-dan Kristova uskrsnuca: Uskrs. PASHALNO JANJE Pry. jedini dopusteni zrtveni dar prigodom -+ Pashe (Izi 12,3-6). Prema Pnz 16,2 prinosila su se i goveda. PASTIR Stocar se (npr. patrijarsi) brinuo za svoja stada (usp. Post 31,38-40) i po potrebi unajmljivao pastire (0sobito za stada koza i debelorepih ovaca). P. je bio slika Boga (Ps 23; usp. Iv 10: Isus kao »dobri P.«); njoj se suprotstavlja slika loseg P. (Ez 34). I u krSc. se zaiednici vode nazivaju »P.«, ali nad njirna stoji natpastir Krist (1 Pt 5,1-5). Kod Mt 25,32s Sud je prikazan u slici kako P. diieli svoje stado. Drugo shvacanje 0 znacenju P. slutimo u pozadini bozicnog izvjestaja (Lk 2,8): pastire su smatraIi necasnima jer bi ponekad »nestalo« koje grlo iz povjerenog im stada. Radi

22

svog poziva nisu mogli ispu njati farizejske propise. N sudu se nisu mogli pojavi kao svjedoci. Ti siromasi odbacenici prema Lk posta su dionici boiicne blagovijest PASTORALNE POSLANIC Poslanice -+ Tirnoteju i -+ T tu veorna su srodne. Uglavno sadrie savjete 0 vodstvu z jednice (odatle im i naziv » p.«). Glavne su im teme: slu iba, bogoslufje, zajednicki i vot u krsc. zaiednicama i od vracanje od krivih nauka (gnoza). Te su nauke svojom »spoznajom« (1 Tim 6,20) z bacivale vidliivi svijet kao ne sto zlo, zahtijevale uzdriava nje od braka i blagovanja me sa te nijekale tjelesno uskrs nuce. P. p. naprotiv brane vr jednost stvorenja (1 Tim 4,4 i braka (Tit 2,3ss) kao i uskrs nuce (2 Tim 2,18). Slufbe zajednici jos nisu svrstane hijerarhijsku ljestvicu: »epis kopos« (nadglednik) i »pres byteros« (starjesina) upotreb ljavaju se bez razIike za slufb predstojnika zajednice. Ipa se jasno pokazuje hijerarhij ski poredak: tako je prorock sluiba manje istaknuta nego u starijim poslanicama. Ovla stenje za sluibu prenosi s polaganjem ruku (1 Tim 4,14 1 Tim poziva naslovnika d postojano navijesta vjeru i d je cuva od krivih nauka (1,3 -20; 4,1-11), da se brine za ure dno bogosluije i za prikladn nadstojnike zajednice i da kone (3,1-13; 5,17-25) te da svo jim prirnjerom svim Ijudirn pokazuje put k vjeri (4,12-6,2 11-16). 2 Tim opominje naslovnika d ustrajno svjedoci za »cjelovi tu nauku« (1,6-2,13) i da se n da zavesti od krivih nauka necudorednog zivota (2,144,5) Pisac uvida da mu se u tdkorn

PASTORALNE POSLANICE - PAVAO

230

suZanjstvu bliZi smrt i moli Timoteja da ga posjeti (l,3ss; 4,6-21). Tit daje upute 0 pastirskoj sluibi (1,5-9), 0 borbi protiv krivih ucitelja (1,10-16) i 0 krse. zivotu (2,1-2,8). Sve do pocetka 19. st. nije se Pavlu osporavalo autorstvo P. p. Danas ih veCina pripisuje nekom nepoznatom piscu koji je zivio nakon PavIa, jer ih je na temelju pov. i knjiz. razloga tesko spojiti s ostalim Pavlovim poslanicama. Npr. pisac P. p. upotrebljava izraze koje nikada ne nalazimo kod PavIa. Vanisko ustrojstvo zajednica jace je istaknuto negoIi u ranijim poslanicama. »Cvrsto prianjanje uz vjeru« ukljucuje da treba doslovce prihvatiti tocno odrec!ena pravila vjere. ViSe negoli u drugim Pavlovim poslanicama istice se vaZnost dobrih djela, krse. samoodgoja i vjezbanja u krepostima. Sve to pokazuje daljnji pov.-crkveni razvitak koji ne spada u Pavlovo doba. P. p., izgleda, viSe odgovaraju desetljeCima nakon Apostolove smrti. Ipak je u njima istaknuta povezanost s Pavlom. S~oga se cest~ smatra da je plsac P. p. neki Pavlov ucenik k?ji se moZda posluZio i ponekl~ Pavlovim biljeskama. V]er. su napisane u posljednjem desetljeeu 1. st. p. Kr. u Rimu iIi Efezu. PATMOS OtoCie (danas grc.) u Egejskom moru, oko 70 km z. od Mileta. Pisac Otk bio je zatoeen na P. i tu je napisao svoje djelo (tako Otk 1,9). Vee od 4. st. postoji na P. sarnostan sv. Ivana a od 16. st. samostan Otkrivenja sa spiljom Otkrivenja. PATNJA

-+

trpljenje

PATRIJARSI -+ praoci ( trijarsi) PATROS Kod -+ proroka c naziv za Gornji Egipat (n Iz 11,11; Ez 30,14).

PAVAO Kao izvori za zivo pis apostola P. sluze uglavn sarno njegove poslanice i Prednost treba dati poslani rna kojih se autenticnost dovodi u sumnju: Rim, 1 Kor, Gal, Fil, 1 Sol, Flm. K kada postoji razlika izme tih poslanica i Dj. U tom slucaju veCinom mjerodav poslanice. Sve sto znademo 0 P. napi no je nakon njegova obra nja. To je bio odlucan tren tak njegova zivota u koj je od progonitelja krseana ( 8,3; 1 Kor 15,9) postao apos lorn. Obraeenje se zbilo Kr tovom objavom kojom je p mio vjeru i poziv (Dj 9,3 Gal 1,12-16). Za P. je ta obja iste naravi kao i Kristova uskrsna ukazanja ucenici (1 Kor 15,5-8). Krist ga je sv dao na putu u Damask ( 22,6). RazliCiti izvjestaji 0 me svjedoce 0 neocekivan Boz.iim zahvatima. Znace im je nejasno. Ipak se tes moze jos zastupati miSlje da je obraeenje plod dugotr ne nutarnje borbe. Od. P. znajemo dosta toga 0 vrem nu prije obraeenja. Roden u Tarzu u Ciliciji (Dj 21, kao zidov u dijaspori, po mak iz Benjaminova pleme (Rim 11,1); zaciielo je bio ju godinu mlac!i od Isusa. njenica da je imao rim. g c!ansko pravo (usp. Dj 16, moze se protumaciti time je njegova obitelj pripad viSem drustvenom sloju u T zu. Od roc!enja je uz svoje t ime Savao imao i rim. i Pavao (usp. Dj 13,9). Neisp

PAVAO

vno je stoga govoriti da je »od Savla postao P«. P. je bio pravovjerno odgojen (Fil 3,5s), kao mladie je pohadao §kolu rabina -+ Gamaliela i tamo postao gorljivim -+ farizejem (Dj 22,3; Gal 1,14). Posvema se prozeo Zakonom. rab. nacinom miSljenja i zid. poboZno§eu. Njegovo podrijetlo iz Tarza (znamenit lucki grad) omogueilo mu je da od mladih dana nauCi posvuda ra§iren grc. jezik, poprimi grc. izobrazbu, upozna pucku filozofiju i religiju kao i uredbe Rim. carstva. P. je bez te§koea mislio i govorio grc. te je bio otvoren za susret s tada§njim srediStem svijeta, Rimom, gdje se takoder govorilo grc. NauCio je zanat izradivaca §atora (= tkalac §atora, iii krojac satora iii oboje?) kojim se bavio i kao apostol (Dj 18,3; 1 Sol 2,9). U zdravstvenom pogledu bio je opterecen nekom

slabo§eu iii bole§fu koja n pobliZe odredena (Gal 4,13 2 Kor 12,7ss). Nakon obra nja uputi se P. u Arabiju ( 1,17), ti. mozda na misijs propovijedanje u nabatej gradove §to granite s Dam skom; vraea se u Dama morao je bjezati pred :lido rna (Dj 9,24) te 3 godine nak obraeenja otide u Jeruzal gdje prvi put susrece Pet Zatim je proveo vi§e god u Siriji i Ciliciji (Gal 1,18Dj 9,30). . Dj znaju za niz Pavlovih sijskih putovanja prema ko rna su izradene i zemljopi karte. Jpak ona obuhvac tek izbor iz mnogih Pavlo putovanja (usp. 2 Kor 11,23Rim 15,19) jer pisac -+ Dj apostolskih nije namjerav donijeti povijest Pavlova vota, vee mu je bio cilj da radi zaokrufen sustav. Pov. zbilja bila mnogovrsnija. P

Putovanja Apostola PavIa (pokusaj rekonstrukcije prema D

232

PAVAO

Putovanja Apostola PavIa (pokusaj rekonstrukcije prema D

rna Dj ta se misijska putovanja mogu ovako opisati: P. i Barnaba poduzimaju »1. misijsko putovanje« na Cipar i u Malu Aziju (usp. 13,1-14,26; prije 48. p. Kr). Po povratku, u Antiohiji je doslo do rasprave sa »judaizantima«, fanaticnim -+ judeokrscanima koji su zahtiievali da i -+ krscani iz poganstva obdriavaju sz. -+ Zakon (nar. obrezanje). Da se to pitanje razjasni, poslani su u Jeruzalem P., Barnaba i dr.; ondje je na tzv. -+ Apostolskom saboru (49. p. Kr.) utvrdena nacelna sloboda krscana iz poganstva s obzirom na Zakon, kako je to P. zastupao (Di 15,1-30) te branio i protiv --+ Petra (Gal 2,11-14). Ujedno je P. priznat apostolom pogana, kao sto je Petar bio priznat apostolom Zidova (Gal 2,7). »2. misijsko putovanje« (moZda 50-53. p. Kr.) poduzeo je P. sa -+ Silom (kasnije s -+ Timotejem) u Malu Aziju i na evropsko kopno (npr. Filipi, Solun, Atena, Korint) te se preko Efeza vratio u Antiohiju (OJ 15,36·18,22). Presudno

je bilo osnivanje krSc. zaj nica u Grckoj. NajveCi d »3. misijskog putovanja« (ot 53-58. p. Kr.) obuhvaca t godiSnji boravak u Efezu. je P. djelovao veoma uspjes (OJ 19,1-20,1; 1 Kor 16,9) te uz pomoc suradnika utemel krsc. zajednice u Kolosim Laodiceji i Hijerapolu (u Kol 1,7; 2,1; 4,13). Progonstva su ga prisilila otputuje. Preko Makedon stigao je u Korint (OJ 20 Sa skupljenim milodarima »milostinja«) otputovao je Jeruzalem, gdje je zelio p sustvovati svetkovini Pede s nice (Dj 20,16-21,14). Tu je b uhicen (nav. zbog oskvrnu Hrama; 21,27-34). 2 godine tvora proveD je u Cezar sjediStu rim. upravitelja -+ liksa i -+ Festa. BuduCi da pozvao na cara (60. p. K odveden je u Rim (Dj 23, 28,14). Ondje je proveo u z voru jos 2 godine (Dj 28,16-3 ali se mogao razmjerno slo dno kretati, npr. primati sjete, pisati poslanice (-+ slanice iz suZanjstva), navij

PAVAO -

tati Ev. Time zavrsavaju nz. izvjestaji 0 P. V.ier. je zatim bio osloboden. Kasnije je nay. jos misionirao u z. dijelu cars tva (sve do Spanjolske) te nakon ponovnog zatocenja pogubljen u Rimu 67. p. Kr. Pojedine -+ poslanice: Ef, Gal, Kol, Kor, pastoralne poslanice, Flm, Fil, Rim, Sol. PECAT je na St. 1. sluZio namjesto potpisa (1 Kr 21,8); P. koji su bili mnogo u upotrebi imaIi su osobno obiIjezje. Pri iskapaniima su pronadeni mnogi P. U prenesenom smislu rijeCi »P.« znaCi: 1. Ono sto je zapecaceno spada u vlasniStvo (npr. primanje Bozjeg Duha kao pecata = pripadnost Bogu, Ef 4,30). 2. Ono sto je zapecaceno skriveno je (npr. Pnz 32,34). PEDAGOG je redovito bio rob koji je trebao paziti na malodobnu djecu. Pavao u Ga13,24s govori 0 zid. -+ Zakonu kao o P. Bio je udijeljen ljudima koji jos nisu bili punoljetni u vjeri. PEDALJ -+ mjere PEDESETNICA (hrv. je rijec prijevod grc. pentekoste = 50. dan poslije blagdana Pashel /Uskrsa - Duhovi) U SZ naziva se i »Blagdan sedmica« (7X7 dana nakon blagdana Pashe; Br 28,26; Pnz 16,9s). Izraelci su za P. dolaziIi u Hram (Pnz 16,16; »godisnja hodocasca«). Smatrala se svetkovinom zetve: prinosiIe su se prvine u zahvalu za dobru zetvu (Izi 23,16; 34,22). Valjalo je obdrzavati pocinak i svetkovati (Lev 23,21). Kasnija zid. predaja pretvara P. u spomen-blagdan sklapanja saveza na Sina-

.iu.

PENUEL

233

KrsCani na P. svetkuju spo men-dan slania Duha. Dj 2,1 -21 izvjestavaju: Kad nasta bura kao kad puse siIan vjetar i kad se ukazase jezici od plamena, Isusovi se ucenic napuniSe -+ Duha te poCese govoriti »tudim jezicimac. Za jednica ucenika prikazana je kao Duhom ispunjen, nov Bozji narod, koji daje svjedocanstvo za Krista. a da se pr tom ne ddi slijepo »sakralnog jezika«. PEHARNIK

-+

cinovnik

PEKAH (»vidio je Jahve«) Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva (736-733. pro Kr.); ubio je svog predsasnika -+ Pekahju ciji je bio dvoranin (2 Kr 15,24). Povezao se s Resinom iz Sirije protiv -+ Ahaza, kralja u Judeji, i opsjedao Jeruzalem. Na Ahazovu molbu dosao je u pomoe -+ Tiglat-PiIeser III, osvo.iio Damask i odveo u suZan} stvo mnoge Izraelce (2 Kr 16,5-9; Iz 7,1-9). P. konacno pada kao zrtva -+ Roseine (2) urote (2 Kr 15,30).

PEKAHJA (»vidio je Jahve«) Kralj -+ Sj. izr. kraljevstva (737-736. pro Kr). Ubio ga je -+ Pekah. PENTAPOLIS (»pet gradova«) Podrucje gradova -+ Sodome, -+ Gomore, Adme, Sebojima i Bele (Soara). Sklopili su savez za borbu protiv zajednickog neprijatelja i pritom zarobili -+ Lota (Post 14,2-12). Svi su ti gradovi, izuzev Bele, razoreni nekom prirodnom nesreeom (Post 19,24-30). Neki ih smjestaju j. a neki sj. od Mrtyoga mora. PENTATEUH -+ Mojsijevo petoknjizje PENUEL (Fanuel; »lice Bozje«) Prema Post 32,30 mjesto

234

PENUEL -

kod jednog gaza rijeke _ Jaboka gdje se Jakov borio s Bogom. U ratu _ Gideona protiv Midjanaca P. se spominje kao naselje (Suci 8,8.17) koje je kasnije utvrdio _ Jeroboam (1 Kr 12,25). PEOR 1. Brdo u blizini _ Neba u Moapskom gorju, i. od Jordana, gdje je prema Br 23,28-24,9 _ Bileam prinio zrtvu i odakle je vidio »Izraelce utaborene po plemenima« i blagoslovio ih. 2. Baal P., bozanstvo sto su ga na brdu P. stovali Moapci; sluZili su mu i Izraelci (Br 25,3ss; Pnz 4,3) i njihova svetiSta. PEREJA (zemlia s onu stranu Jordana, Mk 3,8; Iv 1,28) P. oznacuje podrucje od Pele do Maheronta (i. od Mrtvoga mora). VeCina stanovnika P. nisu bili tidovi. Pod _ Herodom {I) (do 4. pro Kr.) pripadala je zid. ddavnom podrucju, a nakon toga potpala je pod vlast Heroda Antipe. Oko 85. p. Kr. P. je pripojena rim. pokrajini Siriji. PERES Prema Post 38,18.29 sin _ Jude i _ Tamare, Davidov predak (Rut 4,18-22). PERGA Grad u _ Pamfiliji (Mala Azija), udaIjen od obale oko 20 km. Pavao ga je posjetio dvaput na svom 1. misijskom putovanju (Dj 13,13; 14,25). PERGAM Do 133. pro Kr. glavni grad _ Mizije (Mala Azija, sj. od _ Efeza). U P. je bila razvijena proizvodnja _ pergamene po kojoj je i dobio ime. U stare je doba P. bio mjesto brojnih hodocasea (Zeusov hram na Akropoli), te se stoga u Otk naziva »sotoninim prijestoljemc (2,13).

PERIKOPA

PERGAMENA Koza od tela ovaca, koza, (izlezene i nei zene) janjadi; na poseban nacin preraduje (skidanje ka, glacanje, luZenje vapn i s1.). Tako se dobije vrlo porna podloga za pisanje 2. st. pro Kr. industrijski dobivala u Pergamu, ali ipak bila veoma skupa. Z svoje izddljivosti potisnula _ papirus. BuduCi da se njoj moglo pisati s obje s ne, vrlo se brzo poeela u trebljavati za izradu knj (namjesto dotadasnjih sv ka). Nar. dragocjena izda pis ala su se na grimizom topljenoj P. (Codex Purpure i s1. Tek u kasnom srednj vijeku papir je zamijenio Brojni znacajni _ biblijski kopisi napisani su na P. t stoea P. omogucavala je da izbrise prijasnje pismo te se na P. ispiSe nov tekst palimpsest).

PERIKOPA Bib!. odlom predviden za bogosluZje. je obieaj da se bib!. knj Citaju neprekinuto (lectio c tinua). Takav je obicaj vla vee u zid. bogosluZju, gdje u Palestini _ Mojsijevo pe knjizje proeitalo u roku o godine. Sarno su blagdani i li vI. P. Sliean je obicaj u den i u krsc. bogosluZje. prekinuto citanje ipak je gotovo posve iScezlo kad se pocele izabirati P. pre blagdanskim vremenima postajnim crkvama. P. su dijelom uzimale prema p vladanim tumaeenjima m gih bibI. tekstova i eesto nije pazilo na smisaone line. Tako su slusaoci ce dobivali dojam da su P. po zaokruZeni odlomci, te se n mogla uoeiti teol. namj

PERIKOPA -

PETROVE POSLANICE

dot. bibl. knjige. Za kat. bogosluzje izraden je nov izbor

P.

PERZIJANCI Najznacajniji narod Irana koji je prv. zivio izmeau Kaspijskog mora i Perz. zaljeva. ~ Kir Vel. (558-528. pro Kr.) pobjedom nad ~ Medijcima (552. pro Kr.) i osvajanjem ~ Babilona (539. pro Kr.) utemeljuje perz. carstvo. Dopustio je zidovima da se vrate iz ~ izgnanstva 538. pro Kr. (usp. Ezr 1,1-11). Darije I, konacni organizator carstva (522-486. pro Kr.), olaksava obnovu ~ Hrama koji je bio posvecen 515. pro Kr. (usp. Ezr 6,6-16). Perz. carstvo dozivjelo je slom pobjedom Aleksandra Vel. nad Darijem III. (kod Isa, 333. pro Kr). PE~nTA ~ biblijski prijevodi PETAR (grc. naziv za keta' = stijena) Isusov ucenik i ~ apostol, izv. Simun, sin Jonin (= Bar Jona, Mt 16,17; ili: sin Ivanov, I v 1,42), iz Betsaide (Iv 1,44) u ~ Galileji (usp. Mk 14,70); kasnije se ofenio u -+ Kafarnaumu na -+ Genezaretskom jezeru; bio je ribar (Mk 1,16.21.30). Prema prikazivanju Ev-a ondje ga je Isus pozvao za ucenika. Pri tom mu je prerna Iv 1,42 dao nadimak keta (»stijena«) a prema Mt 16,17 to je Isus uCinio tek u okolici Cezareje Filipove, gdje je Petru zbog njegova priznanja da je Isus -+ Mesija (Mt 16 16-19) udij~ljt;no jos jedno po~ebno obecan.1e. Uz vlast da veze i razrjesuje, sto ju je primio s ostalim apostolima (Mt 18,18) P. svojom propovijedi na Pe: d.esetnicu postaje utemeljiteljem prvotne zajednice (DJ' 2 14-40). . , Zajedno s ~ Ivanom i -+ Jakovom (1) P. zauzima vodece mjesto meau ucenicima (usp.

Mk 5,37; 9,2; 14,33) i cest voreci u ime ucenika (np 16,16; 17,25ss; Lk 5,3-10; Iv 13,6-10). Ipak je zanijeka sa prigodom njegova nja pred Velikim vij (Mk 14,66-72). IzvjeStaji re da mu se Uskrsli uk (Lk 24,34). Nakon Isuso uzvisenja nastupa kao jeruzalemske zajednice 3,1-26; 4,1-20; 5,1-10), podu misijsko putovanje u ~ S riju (Dj 8,14-25), -+ Jafu ( i ~ Cezareju (Dj 10,5-48 k(;>D Jakovljeva (1) pog nja (44. p. Kr.), P. odlaz drugo mjesto« (Dj 12,1-17 -+ Apostolskom saboru, u s obvezom ~ Zakona za caI}e . ~z poganstva, ima I}aJP~Je neodlucan stav; Je pnstao uz Pavlovo u nje da krscane iz poga Zakon ne obvezuje. Prema krsc. predaji kasn djelovao u Rimu (~Mar :v~delje) i ondje podni cemstvo za Neronove vl ne (65. p. Kr.). Iskapan p.od crkv~ sv.. Petra nisu fIla saSVlm slgurnih do odn. nije neprijeporno tu p.ronaa~n Petrov gra trovlm su Imenom naslov ~ Petrove poslanice i apokrifnih spisa. PETOKNJIzJE ~ Moj petoknjiZje PETRA (»stijena«; u wad sa, izmeau Mrtvoga i Cr ~ora) Glavni grad ~ N Jaca; mnogobrojne rus (crveni pjescenjak), npr mova uklesanih u stijenu b?vp. .. Posve se krivo p vJecuJe P. s edomskim gr Sela (2 Kr 14,7). PETROVE POSLANICE 1.Pt sp,:ja. cudoredne up v.1erske lstme. Govori 0 n radanju krstenjem, 0 obe

236

PETROVE POSLANICE -

neprolazne bas tine i 0 pozivu na svetost (1,3-2,3). Podsjeea na dostojanstvo pripadanja novom Bozjem narodu sto ga je Bog sebi stekao. Krseani su kraljevsko sveeenstvo: svoju sluzbu moraju obavljati pred Bogom i svijetom, u ddavi i u obitelii, kao slobodnjaci i kao robovi, slijedeCi Kristov uzor (2,4-3,11). Trebaju ostati postojani u trpljenju i progonstvima kako bi se mogli odrzati na sudu koii dolazi (3,12-4,19). Na kraju 1 Pt opominje predstojnike zajednica i cijeIi narod (5.1-14). Poslanica ucvrscuje krse. samosvijest bas u vrijeme kad su zapocela (mjesna iIi opea) progonstva: Crkva ie novi rod, otkupljen Kristovom krvliu (1,18ss) i od Boga posveeen (2,9). Poput Krista, i ona mora poCi putem trpljenja i obznanjivati moena Bozja djela (2,9.21). 1 Pt protkana je aluzijama na bogoslliZje i krstenje, a ujedno u njoj nalazimo himne Kristu (npr. 2,21-25). Apostol -+ Petar navodi se kao posiljalac poslanice (1,1). U zakljucku poslanice stoji da je u njegovo ime suradnik mu Silvan napisao pismo vecem broju zajednica (5,12). Silvan (= -+ Sila) cesee se spominje kao Pavlov pratilac (Dj 15,22; 2 Kor 1,19). BuduCi da je i on zasigurno dao svoj pecat jeziku i sadrlaju 1 Pt, to sto je sastavljena dobrim grc. jezikom i sto ima toIiko sIicnosti s Pavlovim misIima shvatljivije je negoli da ju je napisao sam Petar. Ostanemo Ii pri tome da ju je sastavio Silvan, mozda bismo mogIi ddati da ju je napisao tek nakon Petrove smrti. Velik dio Male Azije oznacuje se kao krse. (usp. 1,1), a to viSe odgovara vremenu nakon Apostolft. Poslanica,

PILAT, PONCIJE

dakle, zacijelo nije nastala 65. p. Kr., vee koje deset kasnije, i to mozda u R (= Babilon 5,13). 2 Pt je skup opomena i p povezanih s obeeanjem i kivanjem ponovnog Kris dolaska. Opominje one su pozvani da kreposcu i znajom bdiju (1,3-11) sv Dana Kristova koji je prijed zasjao u Kristovu obrazenju (1,12-21). Krivim teljima i njihovu djelov prijeti strasnim sudom -22). Viernike ohrabruje d cvrsto dde obeeanja, pre njegovo potpuno ispun kasni (3.1-18). Na pitanje z kasni Kristov povratak, odgovara pozivajuCi se na zji misterij i na njegovu ljivost kojom svima zeIi moguenost pokore (3,8s). Poslanica potjece od neko deceg krscanina iz drug trece generacije. Mnogo skoro je dos!. preuzeto i Judine poslanice, naroCi Pt 2. Napisana je nakon t slanice te je nastala najra svrsetkom 1. st. p. Kr.

PIJANSTVO Spominje s SP, meau ostaIim kod 28,7ss i Izr 23,29-34. Pr Pnz 21,20s pijanicu treba niti kamenovan,iem. Krs se moraju cuvati P. (Rim 1 1 Kor 5,11) jer ono zat pristup Kraljevstvu Bo (1 Kor 6,10). P. oznacuje zenje kumirima (Otk opijanje krvlju Kristovih nika (Otk 17,6) i posrtanje tezinom Bozjeg suda 19,14). Pavao suprotstavl punini radosti koja dolaz Duha (Ef 5,18ss).

PILAT, PONCIJE Rim. u vitelj (prokurator) Ju (Lk 3,1; 26-36. p. Kr.). 0 n svjedoCi i jedan natpis. Iz

PILAT. PONCIJE -

bibI. izvjestaji opisuju P. kao opora, okrutna, samovoljna i bezobzirna covjeka. Vise je puta izazvao pobunu, npr. postavljanjem zavjetnih ploca s carevom slikom i potpisom, sto su zidovi smatrali hulom na Boga. Zbog svojih okrutnih postupaka bio je svrgnut i pozvan u Rim na odgovornost. Nav. je kasnije poCinio samoubojstvo. Ev-a prikazuju P. kao suca u postupku protiv Isusa (Mt 27; Mk 15; Lk 23; Iv 18,28-19,38; --'>- povijest Isusove muke) , kao -+ Herodova (4) neprijatelja (Lk 23,12) te kao uzrocnika krvavog nasilja u Galileji (Lk 13,1). Njegovo kolebljivo ddanje kod Isusova sudenja na smrt tumaCi se iii osebujnoseu predaje (obzirnost prema rim. vlasti) iIi stvarnim prilikama (P. nije htio biti sredstvo u rukama zid. krugova; oborena je stranka koja je u Rimu podrlavala P.). U apokrifima ima leg. predaja 0 P. i njegovoj zeni. PINHAS (»Maur«) VI. ime: 1. Prema Izl 6,25 Eleazarov sin i -+ Aronov unuk. Nije samo njegovim podrijetlom zaiamcena zakonitost sveeenickog roda »P.« vee i jamstvom »vjecnog sveeeniStva« sto je obeeano P. zbog njegove revnosti (Br 25,13). U borbi protiv Midjanaca sto ju je poveo Mojsije P. je imao vodeeu ulogu (Br 31,6-13), predvodio je i poslanstvo z.-jordanskih plemena u I. Jordaniju (JS 22,1-34), a poslufivao je kao sveeenik -+ Kovceg saveza u-+ Betelu (Sud 20,28). 2. -+ EIijev sin (1 Sam 1,3) koji kao -+ sveeenik prati Kovceg saveza od -+ Sila u borbu protiv Filistejaca i pri tom pogiba (1 Sam 4,4-11). Prijestupi P. i njegova brata Hof-

PISMOZNANCI

2

nija prikazani su kao uzr propadanja Elijeva sveeen kog roda (1 Sam 2,12-17.34) kao zamjena tog roda-+ S dokovim. Mozda se i kod 1. i kod 2. ra o istoj pov. jezgri koja vee prema gledistu bibl. pis ca, razliCito ocjenjuje. PISGA (ras sijagha, i. od okrajka Mrtvog mora) Br na z. obronku Moapskog go ja (Br 21,20). Ondje je -+ B leam prinio zrtvu (Br 23,1 S tog vrhunca Mojsije je ug dao -+ Obeeanu zemlju (p 34,1). PISMO Razmjerno malo sama nalazimo u SZ. U c lini iii djeI. donesena su m du ostalima: »Urijino P.<' Sam 11,14-15), Ilijino P. kr lju Joramu (2 Ljet 21,12-1 dva Jeremijina P. (Jr 29,1-1 Bar 6, -+ kanon) i konacno n pisama zidova, Siraca, Ri ljana, Spartanaca u 1 i Mak. ViSe od 213 spisa NZ jesu (-+ Pavao, -+ katolicke pos nice). Nadalje, u NZ nalazim P. -+ Apostolskog sabora ( 15,23-28) i 7 pismenih poru zajednicama u Aziji (Otk 3). Prema tadasnjem obica P. zapoCinju navodom posil oca i naslovnika te s dobr zeljama. NajceSee zavrSava pozdravom i blagoslovom. Poslanice iz sufanjstva, -+ p storalne poslanice, -+ Jakovl va poslanica, -+ Petrove pos nice, -+ Ivanove poslanice, Judina poslanica. PISMO -+ slovo PISMO, SVETO -+ Biblija PISMOZNANCI Od vreme -+ Ezre naziv za ucitelje v ste sz. -+ Zakonu; imali su o govarajueu naobrazbu i p casni naslov -+ rabbi. P. su

238

PISMOZNANCI -

PJESMA NAD PJESMAMA

Ii teolozi i pravnici; njihova su tumacenja uskoro narasla u skup propisa pored Zakona. SacinjavaIi su poseban, veorna utjecajan stalez, i bili bliski razliCitim usmjerenjima, npr. -+ farizejima, -+ saducejima, -+ esenima. NZ ih cesto spominje skupa s farizejima (Mk 7,1) jer su mnogi od njih bili farizeji; -+ svecenici uglavnom nisu bili P. V zavjeri protiv Isusa bili su uz farizeje (usp. Mk 14,ls); ipak svi P. nisu neprijatelji krscana (Dj 5,34). Razorenjem Jeruzalema (70. p. Kr.) iScezava zid. svecenstvo; u razdoblju nakon toga zidovstvu su P. (uglavnom farizejskog smjera) davali glavno obiljezje; 70. p. Kr. srediStem zid. ucenosti postala je -+ Jabne (Jamnija) a kasnije -+ Tiberijada. -+ Masora. PHWN Prema Post 2,11 prva od cetiriju rijeka koje su izvirale u Edenu; u Sir 24,24ss spominje se P. (= Fison) uz Tigris, Eufrat i Jordan. Nije joj moguce odrediti mjesto (-+ Raj zemaljski). PITOM Grad u Egiptu. Skupa s -+ Rarnzesom naziva se grad-skladiSte. Na njihovoj su izgradnji radili Izraelci pritisnuti tlakom (Izi 1,11). Vjer. je to kasniji Heroopolis (tell el maSuta) i. od wiidi tumilat (-+ Gosen). PIZIDIJA Predio u j. dijelu Male Azije; ratoborno ziteljstvo toga kraja doslo je tek 25. pro Kr. pod rim. vlast. V Antiohiji Pizidijskoj propovijedao je Pavao (Dj 13,14-51; 14,24). (V. kartu na str. 243) PJESMA Iz SP poznajemo sarno krace odlomke hebr. pjesnistva. Ono je ipak moralo biti veoma razvijeno (-+ Pje-

sma nad pjesmama, -+ proro ci, -+ psalmi, -+ Mudrost {knj ga]; »pjesma 0 bunaru« B 21,17s; bogoslmni poklici ka Otk 19,1s). Stilske su odlike bile npr "Parallelismus membrorum = ponavljanje odn. uspon m sli drukcijim rijecima (usp npr. Ps 2,3; 29; 27,1), »akrofo nija« = pocetak svakog stih s drugim slovom abecede (usp npr. Izr 31,10-31), upotreb utvrdenih tradicionalnih izra za, slikovitost. Mnoge su P bile prilagodene za pjevanj i strogo metricke. Nastojanj da se ta metrika rekonstruir nije za sada dovelo do sigu nih zakljucaka. PJESMA NAD PJESMAMA Knjiga SZ, zbirka ljubavnih svadbenih pjesama kojih j postanak prijeporan. Neki tu maci vide u njoj podrijetlom profanu pjesmu koja pjeva zarucnickoj ljubavi a uVrSta vanjem u -+ kanon Biblije P n. p. dobiva novo, dublje zna cenje koje prikazuje ljuba Boga prema covjecanstv (prema izr. narodu, Crkvi, po jedincu) u slici zarucnicke lju bavi i -+ braka. Ta je slik jos od -+ Hoseje proroka blis ka izr. miSljenju. Prema dru gim tumaCima vee je izv. bio vidu preneseni smisao (alego rijsko tumacenje BibIije) ko ji pjeva 0 bracnoj vezi Jahv s njegovim narodom. Danasnjem je covjeku cest strana otvorenost govora slikft P. n. p.; ona se mor shvatiti u skladu s nacinom miSljenja Istocnjaka, druga cijim obicajima i zivotnim navikama. Pretpostavlja se da je vrije me postanka polovica 5. s pro Kr. Suprotno od izjave naslovu 1,1 Salomon sigurn nije sastavljac P. n. p.

PJESME USTOLICENJA -

PJESME USTOLICENJA ~psalmi

PJESNISTVO ~ pjesma PLACA ~ nap lata PLEMENA Velike skupine kod nomadskih naroda i s1. koje nastaju na temelju zajednickog podrijetIa iIi po slobodnom prikljucenju (usp: Izl 12,38). Izr. su P. nastaIa lZ rodovskih saveza za vr.~ osvajanja zemlje a zatim su se udruiila (_ drzava) u bogostovni savez (cesto netocno zvan »amfiktionija«). Prijeporno je da li je spocetka bilo 12 izr. P., a takoder da li je s~­ vez bio i polito (vojne) naravl, i koje su mjesto u njem zauzimaIi_ sud. Na celu P. stajalo je katkada nekoliko ~ starjesina (usp. 2 Sam 19,12). Kad je povrh tog nestab;lOg uredenia nadoslo ~ kralJevstvo (ali ga nije iskorijenHo), kao i kasni je u ~ izgnanstvu, rana se povljest Izraela pocela promatrati kao povijest od samog pocetka cvrstog plemenskog saveza, pocelo se povezivati s~ako. P. s je~~ od Jakovljevlh smova. PoshJe izgnanstva podjela na dvanaest P. nije se mogla tocno provesti, ali je ta podjela kao ideja zadrlala znatnu ulogu. Npr: »Dvanaestorica« (~apo­ stol) koji ce suditi 12 P. (Mt 19,28). Kod mnogih osoba biIjezi se iz kojeg su P. (npr. Heb 7,14). Nabrajanja P. koja donosi SP ne iznose uvijek ista P. niti in iznose istim redom. »Podjela zemlje« na P. (IS 13,21; iz kasnijeg nazora) ne odnosi se toliko na mjesto gdje P. boravi vee prije na svojatanje prava na dot. kraj. PLIJEN~rat

PODZEMUE

2

PLODNI POLUMJESEC Izr koji oznacuje plodne kraje ~ Egipta i _ Mezopotam povezane plodnim predjelim na obali Sredozemnog mo POBJEDA Vo.ina se pobje u SZ pripisuje sarno Boz pomoCi (npr. P. nad Egip nima, Izl 15,21). Stoga se rael u svojim pothvatima t ba osloniti na Boga. On sla Bozju pomoe (usp. Izl 15,1Mojsijeva i ~ Mirjamina pj ma; pobjednicke pjesme ve nom opisuju Bozju pomo tako Deborina pjesma, Su 5). Kad NZ govori 0 »P.«, ta misli ovo: Krist je pobijed Bogu neprijateljske sHe (K 2,15), pobijedio je smrt i g jeh (1 Kor 15,55s). Svi vjer d imaju udjela u toj P. POBUNA ~ drlava POC:£LA Grc. se izrazom P. (elementi, stoiheia) ozn cuju razlicite stvari: 1. Osnove neeega (Heb 5,12 2. P. tvari (Mudr 7,17; 19,18 3. P. svijeta (prirodne sH koja djeluju kao osobe iii d moni (Gal 4,3; Kol 2,8), od vladaju nekrsc. religijar (usp. Gal 4,9). 4. Kad se zapali svijet (sto ka nauka), P. Ce se u ogn rastopiti (2 Pt 3,10.12). PODZEMUE (takoder: Se Abadon, Had, Carstvo mrtv Smjesteno je duboko isp zemlje (Pnz 32,22; Iz 59,9) smatra se carstvom sjena 26,19). Kao mjesto kazne 5,14) P. je kraj iz kojeg nem povratka (Ps 16,10). To mjesto Bozje odsutnosti ( 6,6; 30,10), zaborava (Ps 88,1 BuduCi da .je Jahve gospod P. (Ps 139,8), poboznik mo moliti za izbavljenje iz P. ( 49,16). To pokazuje da se smatra mjestom pravedni

240

PODZEMUE -

POKORNICKI PSALMI

koji iScekuju otkupljenje, dok je pakao zapravo mjesto kazne nakon -+ Suda. Istu predodzbu . 0 P. ima i NZ (Mt 11,23; Otk 9,1), a k tome ga prikazuje i kao Bezdan u koji je bacen -+ Antikrist (Otk 20,ls). Misao 0-+ Isusovu silasku nad pakao zasniva se na tvrdnjarna Rim 10,7; 1 Pt 4,6; Otk 1,18. POEZIJA-+ pjesrna POGANI Tako su se nazivali narodi koji ne pripadaju Jah· vinu narodu (usp. Jr 10,25; 1 Sol 4,5) i nisu pripojeni-+ Savezu. Osobito su se -+ proroci boriIi protiv tudinskih bogova i ope. svega tudinskoga (Sef 1,8), jer je Jahve jedini Bog (2 Kr 19,15; 1 Kor 8,4). Ipak ce se jednom ostatak P. pripojiti Bozjern narodu (usp. Iz 45,20). Gdje stoji sarno »narod«, upotrebljavaju grc. prevodioci SZ razliCite rijeci, vee prema tome da Ii se misli na P. iIi »izabrani narod«. Po Kristovoj »krvi kriza« (Kol 1,19) nastalo je novo stanje: nema viSe nikakve razlike izrnedu Zidova. Grka i barbara (Kol 3,11) jer su u vjeri povezani s Kristom (Kol 1,21ss). POGLAVLJA BIBLIJE. SP vee je rano razdijeljeno na odlomke koji su se citali u bogoslufju. VeCina hebr., grc. i lat. bib!. rkpa razdijeljena je na odsjeke. Danasnja razdioba na poglavlja potjece od Stjepana Langtona (1206; tada magistra u Parizu a kasnije nadbiskupa u Canterburyju). Podjelu NZ na retke izveo je 1550. tiskar Robert Estienne (Stjepan) na jednom putovanju iz Pariza u Lyon. Ta podjela nije uvijek sretno izvedena. te nosi tragove svog postanka u putnirn kolima; no,

brzo se rasirila te se iz pra ticnih razloga zaddala. P djela redaka SZ -+ Masora. POKLON Bogostovni cin ca cenja Boga (Post 22,5; Ps 5,8 cesto ocitovan na vidljiv n cin (duboki nakion tijela), t koder pred drugim bozanstv rna (Izl 20,5; Iz 2,8). P. je c sto povezan sa zrtvama (p 26,10), glazbom, pjevanje psalama (2 Ljet 29,28) iIi s p zivom na -+ obracenje ( 95,8-11). I pred Ijudima se vodio P. dok se polagaia z kletva. ukoliko su oni no oci iIi izvrsite1ji Bozje mo (1 Sam 24,9; 28,14). Kasni je to zabranjeno (Est 3,2-4) j P. pripada sarno Bogu (M 4,10). Andeli itd. otklanjaju (Otk 19,10; 22,9). Jeruzalem mjesto gdje se »kIanja« ( 12,20); to je pitanje sada be predmetno (Iv 4,21-24). P. takoder iskazuje proslavlj nom Kristu (Fil 2,6-11). Na Mt upotrebljava odgovaraju grc. rijec za Isusa i prije nj gova -+ uzviSenja, npr. k Ijudi od njega trate -+ cu (8,2; 15,25). V nebeskom bogoslufju z uzima P. prerna Otk vaz mjesto (4,10; 5,14; 7,11), on slika klanjanja koje iskazu krscani nazvani napros »klanjaocima« (Otk 11,1). N na zemlji postoji i klanjan sotonskoj moti (Otk 13,4.8.1 15). POKOP -+ grob POKORA -+ obraeenje

POKORNICKI PSALM I na vaju se od krSc. starine Ps 32; 38; 51 (Miserere); 102; 1 (De profundis); 143. Naziv » p.« ne znaci da osim tih dam psalama nema drug pokornickih pjesama (-+ ps mi).

POLAGANJE RUKU -

POLAGANJE RUKU Tom se kretnjom podjeljivao: blagoslov (Post 48,14; Mk 10,13-161/), ovlastenje (Br 27,18) i ->- Duh (Pnz 34,9; u NZ vazno Dj 8,17s). P. r. prije svega opunomocuje za sluZbu u Crkvi (obred redenja: Dj 6,6; 1 Tim 4,14; 5,22). Polaganjem ruku izvodi se iscjeljivanje (Lk 4,40). S druge strane, P. r. sluzilo je kao priprava zrtvene zivotinje (Lev 1,4; 3,2), kao prenosenje krivnje na pomirbenog jarea (Lev 16,21), kao znak svjedoka protiv okrivljenika (Lev 24,14). POLOG ->- zajam POLOZAJ ->- sluienje POLUSEKEL ->- utezi, -+ kovani novae POLJE -+ ratarstvo POUOPRIVREDA ->- ratarstvo POMAZANIK ->- Krist POMAZANJE uljem (ponekad pomijesanim s mirodijama) bilo je uobicajeno u bogostovnom i gradanskom zivotu. Pomazanjem se priopcavala Bozja ->- svetost (P. kralja, 1 Sam 9,16; velikog svecenika, Izi 29,7; svecenika, Izi 29,21; proroka ->- Elizeja, 1 Kr 19,16; bogostovnih predmeta, Izi 30,23-29; Zrtvenika Br 7,10). IScekivani donosilac spasenja nazivao se ->- »Mesija« (»Pomazanik«). P. je bilo znak radosti (Ps 45,8; usp. Mt 6,17) i spoznaje (1 Iv 2,27), sluzilo je za uljepsavanje (Est 2,12) i njegu bolesnika (Iz 1,6; bolesnicko pomazanje u krsc. zajednici Jak 5,14). P. je bilo znak pocasti sto se iskazivala gostu (Lk 7,46). POMIRBENI JARAC IzvanbibI. izraz za jarea na koga je (na Veliki dan pomirenja) prema Lev 16,20ss ->- veliki sve-

POMIRENJE

2

cenik polagao ruke, te ta na njega prenio grijehe nar d~, i dao ga otjerati u pus n.1u. POMIRENJE Prema SZ medu ljudima sastoji se u t me da se popravi nanese steta (Lev 22,1-15), da prest ne mrZnja prema pripadnic rna v!. naroda (Lev 19,17s) i d se odustane od osvete nep jatelju (Izi 23,4s). Na reli podrucju P. je pribavljan oprostenja (Izi 32,30), neubr janje krivice (Pnz 21,8) i pr stanje ->- grijeha (Jr 18,33), oe scenje (Jr 33,8) i posvecen (Iz 6,10; Jr 3,22). Unatoc krivac jos treba snositi p sljedice svojih grijeha (I 34,7; Jr 30,11). P. uvijek dola od Boga (Iz 44,22; Mih 7,18 Ono je dar njegova milosrd (Izl 34,6; Jl 2,13) i njegov vjernosti Savezu (Br 14,19 Bog ne mora udijeliti P. ( 7,16). Sarno onaj moze posti P. koji je spreman na->- obra cenje i tko priznaje svoj krivnju (Izl 9;27; 2 Ljet 12,6 P. se moze darovati posredo vanjem svecenika (Lev 14,19 naroeitim molitvama (Iz 9,27ss; 32,32ss) iIi izravno, m loscu (Izl 33,19; Iz 43,25). P je preko posrednika poveZan s obredom P., pri cemu s krvlju zrtvovanih zivotinj poskropi oltar sa svih strana BuduCi da je -+ krv pred Bo gom sveta, to se smatra pr kladnim sredstvom za P. U relig. zivotu Izraela najznaca niji je Veliki dan pomirenja kojega je obred iscrpno op san u Lev 16. P. spada med dobra mesijanskog spasitel skog vremena (Jr 31,34). On nalazi u liku -+ Sluge Bozjeg (Iz 53; Zah 12,10-14) svoje naj bolje razjasnjenje. Prema NZ Bog je smrcu svoga Sina iz yeo P. sa svijetom (Mt 26,28

242

i

I

POMlRENJE -

Ef 2,13-17) i ono je znak njegove ljubavi (2 Kor 5,19; 1 Iv 4,7). P. je povezano s Isusom i ljudima se dariva u njegovo ime (Dj 10,43; Rim 5,11) i na njegov zagovor (Iv 14,23ss). Obecano je sarno onome koji je spreman pomiriti se (2 Kor 5,20). Plodovi su P. ljubav prema bliZnjemu (1 Pt 4,8), zivot u Bozjem svjetIu (1 Iv 1.7) i spremnost za prastanje (Mt 18,23-35; Lk 11,4). P. se smatra nufuim preduvjetom bogostovlja (Mt 5,24). Tek je pomirenjem moguce ostvariti zajedniStvo s Kristom po ~ krstu (Dj 22,16) i ~ vjeri (Dj 10,43; Rim 4), te se tako moze postici ~ opravdanje (Rim 5,2; Ef 3,12). »Pomirba« nije ljudsko djelo, vee udioniStvo u Kristovu djelu P., koje je on izveo jednom zauvijek (Reb 7,27). POMUTNJA JEZIKA U BABILONU ~ Babilon PONCIJE PILAT ~ Pilat, Pondje PONIZNOST Smisao za nju u SZ razviia se iz spoznaje 0 oslobodenju naroda od ponizenja, potlacenosti i bijede (pnz 26,7): bijeda (= poniZenje = P.) naroda Bogu je uvijek pred ocima; on pomaZe kad god ga narod zazove (1 Sam 2,1-10; 9,16; 2 Sam 16,12; 2 Kr 14,26s). Siromasni, potlaceni, neznatni, slabi i odbaceni dozivljavaju Bozju pomoc na poseban nacin (Jdt 9,11; Suci 7,1ss; Pnz 8,17s). Nevoljnik se smi.ie nadati pomoCi (Job 5,11; Iz 66,2), ali mora biti pun bezuvjetnog pouzdanja u Boga. - Bog uzvisuje ponizene a ponizuje obole (1 Sam 2,7; Izr 3,34; Iz 2,11; Ez 21,31) radi nutarnjeg ~ obra.cenja (1 Kr 8,35; 2 Ljet 6,26). Bog pomaZe i one ciji je dub smjeran a srce skruseno (Iz

PONIZNOST

57,15), koji su srcem sl ni i klonuli dusama (Ps Nevoljnik se ponizuje zadobio Bozju pomoc, t ga eini djela pokore 16,29; 23,27.29.32; Jdt 4,9s tom nisu od presudne sti vidljiva djela pokore odvracanje od zlib dje 58,3-7; Sir 19,25s). P. se iz spoznaje vI. slabost 10,9) i dovodi do istinolj sti prema samom seb 10,28). Nar. psalmi gov »poniznome« kao ideal se ne oslanja na zem dobra, vee se naprotiv no pouzdaje u Boga (Ps 22,27; 25,9; 34,3; 37,11; Pojam P. uosobljuje se ~ Sluge Bozjeg, u koj poniZenje i P. slijevaju no (Iz 53,7s; 42,1-4; 50,4-9; 52,13-53,12). U NZ preuzete su pona sz. predodZbe nar. u ~ jesti djetinjstva kod Luk 1,46-54; 2,25); jasno se o kod Isusa koji sebe prem 11,29 naziva poniznim. va P. dokazuje da je o zji sluga (Dj 8,33). Ona tuje u poniZenju ~ utje nja (Iv 1.14; Fil 2,7) i (Fil 2,8) te njegovu ~ slu (Mk 10,4511). Kristova je ka namijenjena siroma i potIacenima (Lk 6,20s lenima ovoga svijeta 9,42), posljednjima (Mk neznatnima (Lk 10,21) i (Mk 10,14). P. je preduvjet za ulaza Kraljevstvo Bozje (Mk Mt 18,3; Lk 18.17), iz spremnost za sluzenje 9,35; 10,42-44; Lk 9,48) k pribvaca bez samouvje castohleplja. Kako se prema ~ Pavlu stu ocitovala Bozja P 2,6-11), mora se ona o vati i u zivotu krscani

PONIZNOST -

svijesti 0 Bozjoj milosti (Rim 12,3), u nastojanju oko jedinstva u zajednici (Fil 2,1-4), u odricanju od vI. nadutosti (Rim 12,16). P. se ne sastoji u namjernom preziranju sarna sebe, vee u potvrdi vI. zbiljskosti pred Bogom i ljudima. PONOVUENI ZAKON 5. knjiga Mojsijeva (= Pnz, Deuteronomium). -+ Mojsijevo petoknjifje. PONOVNI DOLAZAK (Paruzija) Kao -+- eshatoloski izraz P. d. oznacuje Isusov dolazak u -+- slavi (Mt 16,27; 26,64) da -+- sudi i dovrsi -+- Kraljevstvo Bozje. Ostvarit ee se iznenada (Mt 24,27.43). Slavljenje -+- Vecere Gospodnje jest navjestaj sto pripravlja na P. d. (1 Kor 11,26). Prva je Crkva svoje vrijeme promatrala kao posljednje (1 Kor 10,11), vjerovala je da je Gospodin blizu (Fil 4,5; Jak 5,9) iIi je govorila da je -+- Dan Gospodnji vee dosao (2 Sol 2,2). U svjetlu P. d. treba shvatiti neke Pavlove savjete 0 zenidbi (1 Kor 7,1.825-29) i posjedovanju (1 Kor 7,30s). Tvrdnjom da za Boga ne vrijedi zemaljsko vrijeme (2 Pt 3,8ss) pokusava se odgovoriti na pitanje zasto jos nije nastupio P. d. (1 Sol 5,2ss.9; 2 Sol 2,1ss). PONOVNO RODENJE Spominje se kod Mt 19,28 u vezi s preobrazajem svijeta, a kod Tit 3,5 kao oznaka novog zivota po -+- krstu. Sadrlajno se o P. r. govori i na mjestima gdje je rijec 0 novom stvorenju (2 Kor 5,17; Gal 6,15) ill 0 ponovnom radanju (Iv 3,5-9). Pri tom se uvijek radi 0 djelovanju Boga iIi njegova -+Duha, koje mijenja covjeka i obdaruje gao Svrha je P. r.-+spas, suoblicenje Bogu, sto se

POPIS NARODA

2

treba ocitovati u Ijubavi p rna-+- bratu (1 Iv 4,7; 5,lss) sto covjeka cuva od zla (1 5,18). PONT Obalno podrucje M Azije uz "Pontus Euxinus« "Crno more«. Od 65. pro K P. oznacuje tamosnju rim. p krajinu. -+- Akvila potjeee iz (Dj 18,2). Spominju se Zido i krseani iz P. (Dj 2,9; 1 1,1).

Polozaj Pizidije (A) i Pon

(B)

POPIS odn. spisak naziva skupina isprava koje u SP gradanskom i relig. podruc imaju neko znacenje. Tako u SZ poznati popisi kraIjev cinovnika i pratilaca (2 Sa 20,23-26; 23,8-39; 1 Kr 4), m sta i granica (IS 13-19), po jedenih kraljeva (IS 12), rod va i plemena (-+- rodoslovl i povratnika iz -+- izgnanst (Ezr 2,3-67; Neh 7,6-69). U N navode se: -+- rodoslovno sta 10 Isusovo, popisi -+- aposto (Mk 3,16-19//), sedmorice dakona (Dj 6,5) i razni P. p zdravlienih (Rim 16,3-16; K 4,10-17). Medu P. ubrajaju i tzv. popisi poroka i krepo (Rim 1,29ss; Ef 5,3ss; G 5,19-23). POPIS NARODA (takoder s sak naroda) U Post 10 izvo se svi narodi na zemlji odNoe. Time se zeli istaknuti Bog priznaje sve Ijude, ali

244

POPIS NARODA -

POSLANICA EFEZANIMA

Izrael ipak prikazuje kao izabrani narod. POPIS PUCANSTVA (cenzus, procjena) Kao porezna mjera poznat u Rimu, a bio je u upotrebi i u -+ Egiptu prije rim. doba te se provodio u 14-godiSnjem krugu. Sastojao se u utvrdivanju predmeta za oporezivanje, zbog cega su se porezni obveznici sa clanovirna svoje obitel.ii morali javiti u svom rodnom mjestu, te u utvrdivanju razreza poreza. Zbog navoda 0 -+ Josipu (P. p. tek 6. p. Kr.) i cinjenice da u vrijeme -+ Augusta nije bilo nikakvog sveopeeg drlavnog popisa, sumnja se u ispravnost pov. navoda Lukina Ev. Osim toga, Kvirin nije bio upravitelj Sirije, vee carey opunomoeenik za Istok. Ipak su poznati P. p. u pojedinim rim. pokrajinama, koji su se mogli otegnuti desetljeCima. Tako se moze prihvatiti da je i na -+ Herodovu (1) podrucju proveden P. p., no za upravitelja Sencija Saturnina. Kao prvo, utvrdivalo se tko je porezni obveznik, pa se -+ Josip (2) morao s -+ Marijom (6) pojaviti u Betlehemu. Kad Lk -+ Isusovo rodenje povezuje sa spominjanjem P. p. (Lk 2,1-7), to ne Cini u prvom redu iz pov. razloga, vee da prikaie kako se Bozje djelo ispunja kroz Ijudsko djelovanje i da je Isus u doba polito potlacenosti roden da spasi narod i svijet. Nadalje, i ovdje vidimo Lukinu namjeru da Isusovo poslanje uklopi u svjetsku povijest. POREZI postoje u Izraelu vee od vremena -+ kraljevstva. Nakon -+ izgnanstva postojao je hramski porez (za uzdrlavanje slufbenog bogostovlja; prije su ga plaeali kraljevi). Isus plaea P. (Mt 17,24-27).

BuduCi da se u Isusovo do nije smjelo plaeati tadasn rim., zid. i grc. -+ kovan novcem, mijenjali su -+ m njaCi u hramu obaveznu d drahmu u starije plaeev sredstvo. Nadalje, postoj je desetina (podavanje sve nicima i levitima u svetiS neodredena visina). Pro nom (-+ popis pucanstva) redivala se visina poreza carinici. PORIV -+ sablazan POSINASTVO BOZJE -+ Bo posinastvo POSJED -+ vlasniStvo, -+ mljiSni posjed POSLANICA -+ pismo POSLANICA EFEzANIMA 2. st. smatra se jednom Pavlovih -+ poslanica iz zanjstva. U nekim rukopisi nedostaje podatak 0 mje »u Efezu« (Ef 1,1). Poslan ne nosi nikakvo osobno o ljezje, premda je prema 19,1-20,1 Pavao tri godine vio u Efezu. Cini se da sast ljac P. E. poznaje Efezane rno po pricanju (usp. Ef 1, Vee u starini se nagadalo se P. E. odnosi na (izgub nu) Pavlovu poslanicu krs nima u Laodiceji (usp. 4,16). Ispustanje podataka mjestu u nekim rukopisi neki zele rastumaciti tako je P. E. bila upueena vee broju zajednica kao okru ca, a da je ostao sacuvan rno primjerak koji je bio sIan Efezanima. Temeljna misao P. E. jest vezanost svih otkupljenih Crkvi, Kristovu Tijelu. U Yom, doktrinalnom dij (1,3-3,21) prikazan je B naum spasenja: Krist srediste i svrha otkuplje stvorenja, kao glava Cr koja je njegovo Tijelo:

POSLANICA EFEZANlMA - POSLANlCA GALACANIMA

n.lemu Crkva ima mir i jedinstvo, nar. izmedu Zidova i pogana. Drugi, pobudni (parenetski) dio (4,1-6,20) iz toga izvodi zakljueak 0 potrebi medusobnog mira za zajednieko djelovanje u Crkvi, za krse. zivot u braku i obitelji, i za borbu protiv svakog zla. Prijeporno je da Ii je Pavao sastavljae te poslaniee. Po rjeeniku i stilu P. E. odudara od stari,iih Pavlovih poslanica. Gotovo polovica poslanice podudara se s Kol. Moguee je da je P. E. sastavio jedan od Pavlovih ueenika kao dodatak Kol. Sastavljena je vjer. 61-63. p. Kr. ukoliko se hoee zastupati da ju je sam Pavao sastavio za vr. svog suzanjstva u Rimu. POSLANICA FILEMONU. V toj kratkoj poslanici Pavao moli -+ Filemona da s ljubavlju primi natrag odbjeglog roba Onezima (10; 12; 17) te da ga dobrovoljno ustupi na raspolaganje Apostolu za pomoenika (14ss). P. F. jedina je osobna posla· nica NZ. Njezino je znaeenje u stavu prema ropstvu. Ono se (sa svim pravima i obvezarna) prihvaea kao neosporna Cinjenica. No zahtjev da se u pokrStenom robu gleda brata i molba za njegovo oslobodenje pokazuje posve nov smjer: dosljedno krSeanstvo ne smije utvrdivati drustvenu podjelu, vee je mora prevladavati. Zajameeno je Pavlovo autorstvo P. F. Kao jedna od -+ poslanica iz suzan,istva zacije10 je nastala u Rimu izmedu 61. i 63. p. Kr. POSLANICA FILIPUANlMA Pavao .ie bio usko povezan sa zajednicom u -+ Filipima. V P. F. opominje je na jednodusnost, ljubav i poniznost

24

(1,27; 2,14; 4,2s) i vjernost progonstvima (1,28ss; 2,12-16 Pri tom se poziva na Kris kao uzor (2,5-11: himan). S jede stroge opomene da se e vaju krivih judaizantskih uC telja (-+ judeokrsCani), zati svjedoeanstvo 0 vI. predan Kristu (3,2-11), osobna prio eenia, zahvala za poslani n vae i pozdrav. Pavao je tu p slanieu pisao u suZanjstv (1,13), spreman svoj zivot zr vovati za Krista (1,20). Un toe tome uP. F. neprestan susreeemo iziave i poziv naradost (1,4.18.25; 2,2.17s.28 3,1; 4,1.4.10). P. F. spada med -+ poslaniee iz suzanjstv Bez sumnje ju je sastavio P vao. Katkada se ddalo da P. F. sastavljena od vise Pa lovih pisama (usp. odsjeea poslije Fil 2,19). Hvalospje Kristu (2,6-11) zaeijelo je pj sma koja je vee prije post .lala. Kao vrijeme nastanka te p slaniee navodi se vrijeme n kon 55. iIi 61-63. p. Kr., ve prema tome da li se uzima d je napisana dok .le Pavao b u tamnici u Efezu, iIi za s zan.lstva u Rimu. V prilog p voj pretpostavci govori z dodir s Filipima a za drug predaja. Neki dde da je P. napisana u Cezareji. POSLANICA GALACANlM Pismo apostola -+ PavIa G laeanima. On je u tom kra navijestao Ev. (Gal 4,13). Ne su tada zahtijevali obddav nje Mojsijeva -+ Zakona, pr je svega propisa 0 -+ obrez nju za sve krseane (Gal 5, 6,12). Pavao pise da bi Kri bio uzalud umro (2,21) ka -+ pravednost ne bi proizlaz la iz -+ vjere, nego jos uvije iz obddavanja Zakona. Kri nas je oslobodio od robov nja Zakonu (3,1-5,12). Nijedn

246

POSLANICA GALACANIMA - POSLANICA KOLOSANIMA

poslanica NZ nije tako polemicna kao P. G., pa zbog toga ta tvrdnja nije tako odmjereno razradena kao kasnije u _ Poslanici Rimljanima. Pa~ vao brani i svoje pravo da se naziva _ »apostolom« (1,11-24) i da navijesta pravo Ev. (2). P. G. zacijelo je pis ana oko 56. p. Kr. POSLANICA HEBREJIMA jest »opomena« (13,22) koja potice na ustrajnost u vjeri, ocrtava prednost Novoga nad Starim _ savezom i naglasava Kristovo velikosveeeniStvo i sveeeniStvo hodocasnickog BOo zjeg naroda. Tipicno je za P. H. da krse. tumaci sve sz. tekstove i zid. bogostovne obicaje. Krist je Sin Bozji (1,2ss), posve covjek (2,11-18), posrednik Novog saveza izmedu BOo ga i covjeka (8,6). Kao _ veliki sveeenik prolio je svoju krv i tako usao u nebesko svetiste te jednom zauvijek ljude oslobodio od njihovih grijeha (9,11-15). UzviSen je iznad andela (1,4), iznad Mojsija (3,3-6) i iznad sz. sveeeniStva (7,11-28). Stari je Savez bio sarno sjena Novog saveza (8, 4s). Novi Bozji narod moze po Kristovoj krvi uci u nebesko svetiSte (10,19) i u Bozji Grad (12,22). On tamo putuje (13,14). Na tom putu vrebaju opasnosti da otpadne i da se izgubi (6,4ss; 1O,28ss). Stoga treba u Novom savezu vjerno ostati povezan s Kristom pafljivim slusanjem blagovijesti spasa (2,1-4; 3,7), zivom vjerom (4,3), podnosenjem mucnih iskusenja (12,5-11). Krist je zacetnik i zavrsitelj vjere (12,2) i zauzima se kod Boga kao »preteca« (6,20) za svoju braeu (9,24). P. H. u tekstu ne pruZa nikakav podatak 0 primaocu iIi sastavljacu. Ni predaja ne pru-

za nikakvih sigurnih obav stenja: naslov »P. H.« zacije je kasnije dodan (na I od 2 na Z od 3. st.). Zbog tijes veze sa SZ zakljucuje se je primalac bila neka jude krse. zajednica (npr. u Ma Aziji iIi Rimu). Premda je i sumnjivo, ipak ostaje kao v rojatnija pretpostavka. S stavljac nije Pavao, premda to ope. ddalo na I a na od 4. st. (_ kanon). Unat mnogim podudarnostima Pavlovim poslanicama, P. po obliku i saddaju nesto zasebno. Tako se kod Pav ne nalazi sredisnja misao H. 0 »Kristu velikom sve niku«, a mnoge sredisnje P love misli, s druge strane, dolaze do izrafaja u P. H. S stavljena je najljepsim g jezikom od svih (nz.) knjiga jezicnom pogledu dotjeran nego Pavlove poslanice. Mo se, nadalje, pretpostaviti ju je sastavio neki uceni ju okrse. pismoznanac (zacij iz kruga Pavlovih ucenika, m zda _ Apolon iIi _ Barnab o vremenu postanka moze reCi sarno to da je P. H. b poznata u Rimu oko 95. p. K POSLANICA KOLOSANIM Pavao nije osobno poznav zajednicu u _ Kolosima (u Kol 2,1). Njegov suradnik E fra obavijestio je PavIa 0 l bavi Kolosana (1,8) i 0 op nosti od nekih krivih nauka Pavao prikazuje premoe spasiteljsku vaznost i uzvi nost Krista: on je pocelo svrha svijeta, Glava svoje Tijela (_ Crkve), srediste spasenja svakom stvorenju 14-20). Sarno je u njemu mo ee postiCi pravu spoznaju v rom i nadom u Bozju sla (1,21-27). Po njemu se vjer oslobada lame mudrosti s jeta, stovanja andela i bezv

POSLANICA KOLOSANIMA -

jednog obddavanja izvanjskih propisa (2,3-23). Zivotno nace10 krscanina sastoji se u tom da on s Kristom zivi novim zivotom ljubavi, mira i zahvaljivanja (3,1-4,6). P. K. spada Ii -+ poslanice iz suzanjstva. Zapazaju ~e teol. i jezi~!1e razlike s obzlrom na stanJe Pavlove poslanice, kao i bliska srodnost s -+ Poslanicom Efezanima. Ipak, danas sve vise strucnjaka smatra PavIa pis· cem te poslanice. POSLANICA RIMUANIMA Zajednica u Rimu bila je nepoznata Pavlu. Ip'ak joj on p~­ se jednu od svoJ~ naJzna.c~J­ nijih poslanica 1 naznanJuJ~ svoj posjet (15,23s) kako bi i ondje propovijedao Ev.. (1, 13), u tom srediStu .tadas~Jeg svijeta (Europa,. SJ. ~f!lk~, Bliski Istok). Prvl, poucm dio poslanice (1,18-11,36) bavi se osnovnom mislju Pavlova propovijedanja, ~ opravdanjem po vjeri. Pavao postavlja tvrdnju da su svi podvrgnuti Bozjem gnjevu (1,18-3,20). Mo~ se spasiti samo u Isusu Knstu. Otkupiteljska se milost ljudima daruje po vjeri. Vee Abraham nije opravdan zb~g svog cudorednog ponasan]a, nego svojom vjerom (3,21-4, 25). Tko vjeruje, istrgnut je iz veze grijeha i smrti i o~­ daren je novim zivotom u Knstu (5)-21). Dokaz za to jest odvracanje od gresnih djela. Vjernik je slobodan od -+ Zakona, zivi u -+ Duhu i prepusta se njegovu vodstvu. Kroz trpljenja ovoga vremena nada se konacnoj proslavi (6,1-8,39). Druga tema razraduje goruce pitanje 0 sudbini izr. naroda, koji se unatoc odabranju za spasenje zatvorio u nevjeri. Odgovor na to jest neistraiiva Bozja tajna. Pavao je uvjeren da je Bozja

POSLANICA RIMUANIMA

24

mHost dovoljno snama priv sti prvotni pOziv kraju: nako spasenja pogana, i njegov e narod na svrsetku vremen postici spasenje (9,1-11,36). U drugom, pobudnom dijel Pavao zahtijeva zivot kaka Bog hoce, u slufenju zajednic milosrdu, ljubavi i poslusnos prema -+ drlavi (12,1-13,14). O onih koji su svjesni svoje slo bode od Zakona Apostol aC kuje obzirnost prema »slab ma«, koji se ne mogu oslobo diti izvanjske obveze Zakon (14,1-15,13). Poslanica zavrSa va osobnim priopeenjem njegovu pozivu i njegovu ta dasnjem polozaju te s pozdra vima i hvalospjevom Bog (15,14-16,27). S obzirom na temu 0 oprav danju, P. R. srodna je -+ Po slanici Galacanima, ali za raz Iiku od nje nije polemicna To je pravo pismo, a ne nek dogmatska rasprava. Uza sv svoju teol. dubinu i pored svo je vainosti za sva vremen ono ipak pokazuje i pov. zna cajke: razracunavanje sa zid legalizmom (srediSte Ev. jes vjera a ne zapovijedi; ona ipa nufno ukljucuje i cudoredn napor), pitanje 0 spasenju Iz raela, zahtjev za obzirnosc prema judeokrscanima, priz navanje rim. (poganske) vlas ti, planovi 0 putovanju i 0 nov canoj pomoci - sve je to, da kako u veoma razliCitoj mjer pov. uvjetovano, te se kod tu macenja mora imati u vidu P. R. naslovljena je -+ judeo krscanima i -+ krscanima i poganstva (usp. 1,13ss). Izgle da da je veCina rim. krSean dosla iz poganstva. Poslanicu je napisao Pavao vier. u Korintu 57/58. p. Kr Vee 100. p. Kr. posvjedocen je da je ona Pavlova. Poneka se sumnja da li je Rim 1 izv. bio sastavni dio poslani

248

POSLANICA RIMLJANIMA -

ceo Nedvojbeno je da je Pavao, pa bilo to i nekom drugom zgodom, napisao taj odlomak. Sarno bi 16.25ss mogao biti kasniii dodatak. POSLANICA TITU -+ pastoralne poslanice POSLANICE IZ SUzANJSTVA U 5 Pavlovih poslanica govori sastavljac 0 svome suzanjstvu: Ef, KoI. Fil, Flm i 2 Tim. Posljednja se ubraja J?edu -+ pastoralne poslamce. Ostale 4 poslanice. imaju z!ljednicki naziv »P. IZ s.«, kOJe prema tradicionalnom ~hvaea. nju potjecu iz prvog nm. s.~­ zanjstva (61-63. p. Kr.). PomlsIjalo se cak i na suZanjstvo Efezu oko 55. p. Kr. (slabo zajamceno) iIi (rjede).u Cezareji, prije svega s ?bZlr~m~ na mjesto nast!l~~a FI.l, kOJa ~m~ osobno obilJezJe. TI razlozl msu do sada uvjerili veCinu ucenjaka. Kako su P. iz s. veoma razliCite ne moze se govoriti 0 njihovoj jedinstvenoj teologiji, nego ~e spomenute.pos~a­ nice moraJu promatratl odJelito. Pri tom treba imati na umu da mnogi osporavaju izvomost -+ Poslanice Efezanirna. POSLANICE KORINCANIMA Pavao je vjer. uputio u Korint 4 Poslanice, a od toga su sacuvane dvije, i to ne najstarije (usp. 1 Kor 5,9-11). 1 Kor: Povodom mnogih, veorna losih vijesti iz Korinta (usp. 1,11) i opCih pitanja (usp. 7,1), Pavao pre~orava zbog z!oupotreba kao sto su: s~:anca~ renje (1,10-4,21), bludmstvo I priziv na I?oganske .sudov~ (5, 1-6,20). Zatlm govon 0 POZlVU, braku mesu zrtvovanom kumirim'a (7,1-11,1), 0 krse. bogosluZju, 0 darovima Duha (-+ karizma), naglasava prvenstvo -+ Ijubavi (11,2-14,40;

u

u

POSLANICE KORINCANlMA

»hvalospjev ljubavi« 1 Kor 1 navijesta uskrsnuee mrtv (15,1-58) i zakljucuje osobni napomenama (16,1-20). Pav nacelno razjasnjava odnos s bode i eudorednog zakona: n vim zivotom u Kristu sta -+ Zakon gubi svoju mjeroda nu snagu (usp. 6,l1s) a ujed nastupa obvezatna pripadno Gospodinu (6,15ss); odsad vot ne odreduju viSe ljuds propisi, vee jedino -+ ljub (usp. 9,19-23; 13,1-13). Tako lj di postaju zaista slobodni slave Boga (usp. 3,22s; 8, To se ne ostvaruje ljudsko mudroseu, koja vodi samod padnosti, nevjeri, zloCi i klev tanju (usp. 1,20ss; 5,2-6,11), v vjerom u snagu i prisutno Kristova kriza (1,18-24). Gosp dinova se smrt ponajprije n vijesta u »Veceri Gospo njoj«, a postaje plodonosno u jedinstvu i bratskoj povez nosti zajednice (11,18-29). U z jedniStvu Kristove ljubavi vjernici su uzajamno povez ni kao jedno tijelo (usp. 14-17) koje skladno djeluje mnogovrsnosti i razlicno udova (12,12-27). To se jed stvo s Kristom naposljet dokazuje temeljem krse. vje Kristovim uskrsnueem. O nije tek pitanje nade ili tla nje (15,19). Svi krseani ima u njem udjela novim naCino postojanja (15,20-23.40-49). P vao je 1 Kor napisao zacije u Efezu (usp. 16,18) i to vj prije 57. p. Kr. Izmedu 1 Kor i 2 Kor posto velika praznina: Pavao je meduvremenu posjetio Kori (usp. 2 Kor 12,14; 13,1), ali n mogao postiCi svoj cilj. Na je Korineanima upravio je no pismo koje nije sacuva

(»pismo pisano s mnogim s zama«; usp. 2 Kor 2,4). Njim

je postigao ono sto je zel

POSLANICE KORINCANlMA -

posto je dobio povoljne vijesti, napisao je poslanicu koja nam je sacuvana kao 2 Kor: Ta je poslanica zapravo zestok obracun s Pavlovim protivnicima u Korintu. Pavao se smatrao prisiljenim da opravda svoju apostolsku slufbu (1-7), pozivajuCi se na izvrsavanje svoie sluzbe u duhu Novoga saveza (3,6ss), punu sjaja i slave (3,9-18), unatoc osobnim slabostima (4,7-12). Tu je slufbu izvrsavao voden ljubavlju prerna Bogu i Ijudima (5,11-18), podnoseCi za to i mnoge teskoce (6,3-10). U 2. diielu (8s) moli milostinju u korist jeruzalemskih krseana koji su u nevolji. 3. dio (10-13) takoder saddava osobnu obranu u kojoj Pavao govori 0 izvanrednim miIosnim darovima sto su mu udijeljeni (12,1-12). Poslanica pokazuje kako se Pavao strastveno bori za vjeru Korineana i za priznanje svoje poruke i svog osobnog i neumornog rada (usp. 11,2-12). Neprijeporno je da 2 Kor u biti potjece od PavIa. Ipak je prijeporno nije Ii 2 Kor slozena od viSe Pavlovih poslanica. Npr., neki ucenjaci nagadaju da je u 2 Kor lOss uklopljeno »pismo sa suzama napisano«, iIi barem jedan njegov dio. No u znanstvenom svijetu jos nije uspio nijedan pokusaj da se 2 Kor knjiz. rasclani. POSLANICE SOLUNJANIMA Za yr. drugog misijskog putovanja osnovao je Pavao u -+ Solunu malu krse. zajednicu. Na svome daljnjem putovanju salje joj iz Atene obje P. S. 1 Sol sastoji se od dva dijela: 1. Osvree se na svoje propovijedanje u Solunu, govori 0 Bozjem odabranju i spremnosti na vjeru tamosnjih krseana, o svojim teiikoeama i radu, 0

POSLANJE

2

protivljenju i progonstvu (1 -3,13). 2. Opomene 0 krse. zivotu braku, 0 bratskoj Ijubavi, bu nosti za sud koji dolazi, -+ v.ieri, -+ nadi i -+ Ijubavi razjasnjenje 0 uskrsnueu on koji su usnuli (4,1-5,22). 2 Sol pobija krivo shvaean zanesenjaka da je na pomo -+ ponovni dolazak Kristov a njime i sVrSetak svijeta (2 -11), te da su stoga uzalud ovozemni napori (3,6-15). P vao tu 06to vjeruje da ee j za njegova zivota uslijediti p novni Kristov dolazak, upoz rava na zapreke koje prije da se to obistini i na pre hodni znak kojega jos nem Zbog toga je covjeku ned stupna spoznaja 0 vreme konacnog -+ spasa. Opis -+ A tikrista (2,3-10) jedno je o onih tajnovitih svetopisam skih prorocanstava kojih pov. znacenje moze tek nasl Civati. To jasnija je Apostol va opomena da trijezno i p uzdano rade u svim ovoze nim pothvatima za budu spas (3,11-13). 1 Sol sigurno je napisao P vao, zacijelo 51/52. p. Kr. Korintu. Sumnja se da Ii Pavao pisac i 2 Sol, prem ima citav niz ponavljanja 1 Sol. No s druge strane ned staje jasan osvrt na tu posl nicu. Ipak, stil i saddaj 2 S govore u prilog pretpostav da ju je napisao Pavao. V pocetkom 2. st. p. Kr. navo se kao Pavlova poslanica. D nas se pretezno ddi da ju napisao Apostol. Prema tom je 2 Sol, poput 1 Sol, svaka nastala u Korintu oko 52. Kr. 1 Sol najstariji je spis N POSLANICE TIMOTEJU pastoralne poslanice POSLANJE Tim se izrazo oznacuje da se Bog obra

250

POSLANJE -

POSVEMASNJA 2RTVA

stvorenju i salje mu mnoge glasnike, npr. -+ andele (Lk 1,26), -+ Abrahama (Post 12, Iss), -+ Mojsija (Izl 3,13ss), -+ proroke (2 Ljet 24,19; Iz 6, 8s), Ivana -+ Krstitelja (Mk 1,2ss), a lOna kraju, to jest u ovo vrijeme« (Heb 1,2) svoga Sina (Rim 8,3). Isus kao Ocev poslanik objavljuje Bozju istinu (Iv 12,49), donosi spasenje (Iv 3,17) i zivot (Iv 5,24). On ovo P. za sve ljude nastavlja preko -+ apostola (Iv 17,18; Mt 28,18ss). Kao Branitelja salje Duha (Iv 15,26). U Zivotu prve krsc. zajednice lOP.« znaci: punomoc za misijsko djelovanjc u ime Crkve (usp. Dj 8,14). POSLUSNOST U hebr. ne postoji izraz za »poslusati«. Postoje sarno izrazi lOcuti« (lOslusati«) (Jr 7,23), »odgovoriti« (usp. Iz 66,4), »ciniti« (Izl 7,6). P. se dakle ne shvaca kao slijep materijalni odnos, vee kao odnos medu osobama. Konacno se P. prema -+ Zakonu promatrala (Ps 119) kao pojam P. uopce. P. proizlazi iz -+ Saveza i Bozje naklonosti (usp. Pnz 1O,12ss). P. prema Bogu i za krscane je temeljni staY (Mt 7,24). P. izrasta iz vjere i cesto je spremna i u drugim autoritetima gledati volju Bozju (Lk 10,16; Kol 3, 20s; -+ robovi, -+ ddava). Krfstova P. nije sarno primjer (Fil 2,5) nego i temelj njegove proslave (Fil 2,8s). POSUEDNJA VECERA -+ VeCera Gospodnja POSUEDNJA VREMENA ~ eshatologija POSUEDNJE STVARI -+ prekogrobni zivot, -+ eshatologija, -+ ponovni dolazak POSUEDNJI SUD -+ Sud POSREDNIK je veza izmedu bozanstva i ljudi. Izraz lOP.«

dolazi sarno jednom u SZ; n veoma se cesto govori 0 v izmedu Boga i ljudi. P. npr.: -+ andeli, -+ Mojsije, proroci, -+ Sluga Bozji (u Iz 42,6). Prema nz. shvacan Krist uspostavlja neraskidi vezu izmedu Boga i ljudi, te zbog toga naziva lOP. Nov -+ saveza« (Heb 9,15). POST Djel. iIi potpuno uzdr vanje od brane, pica a pon kad i od spolnih odnosa (u Izl 19,15), zbog tuge iIi nes ce (npr. 2 Sam 1,11s; II 2,1 od zalosti (npr. 1 Sam 13,3 kao priprava za neku obja (usp. Izl 34,28), kao znak -+ bracenja Jahvi (Jl 2,12; us Jon 3,7ss). Kasnije se uvo odredena posna vremena (Z 7,5). P. radi P. napadaju p roci (lz 58,3-7) i Isus (Mt 16ss), ali on ne zabacuje vee se i sam postom pripra lja na svoje djelovanje ( 4,2; Lk 4,2) i najavljuje ga sv joj zajednici (Mt 9,14s; us Dj 13,2s). POSTANAK 1. Knjiga Moj jeva (= Post, Genesis). -+ M sijevo petoknjiZje. POSVECENJE HRAMA (H nuka = »posveta«). P. h. z pravo je spomen na ociScen Hrama i podizanje novog zrtvenika za zrtve paljenice yr. -+ Jude Makabejca, 165. p Kr (1 Mak 4,54-59). S tom sv kovinom povezuje se spom na posljednji -+ Blagdan s nica za yr. potlacenosti (2 M 10,6), te se stoga svetkova 8 dana. Kao dan svetkovi svjetla podsjeca na paljen svijecnjaka u -+ Hramu Mak 1,18-2,18). U NZ spomin se P. h. kod Iv 10,22-39, k je Isus postavio pitanje 0 M siji. POSVEMASNJA ZRTVA zrtva

POSTIVANJE -

POsTIVANJE Iskazivanje potasti nekoj osobi (Dj 28,10). P. Boga sastavni je dio njegove -+ slave. Stovati Boga znati priznavati njegovu moe i velicanstvo (15 7,19; 1 Ljet 16,28; Iv 9,24; Di 12,23). Sarno Bog moze zahtijevati stovanje (Rim 11,36), on trafi svoju slavu (Mal 1,6). Ljudima P. pripada kao Bozji dar ( 1 Kr 3,13; Ps 8,6), zbog ugleda i dostojanstva (Post 45,13), zbog coviekove slicnosti s Bogom (-+ slike i kipovi). P. treba iskazivati: roditeljima (Izi 2,12), starijima (Lev 19,32), kraljevirna (1 Pt 2,17), udovicama (1 Tim 5,3), gospodarima (1 Tim 6,1). P. se trazi od kr~eana u niihovu medusobnom ophodenju (Rim 12,10). Stirn je u vezi otklanjanje svake samodopadne teznje za vI. ca~eu (Iv 5,44; il,43; Gal 5,26; Fil 2,3), ~to ipak ne iskljucuje brigu za vI. ugled (Dj 13,46; 16,37). POTIFAR (»dar [boga Sunca] Re« ?) Visoki -+ faraonov Cinovnik, zapovjednik njegove tjelesne strafe; kupio je (prerna Post 37,36; 39,1) -+ Josipa (1) u ropstvo. Ime P. zacijelo je dodatak pry. anonimnu kazivanju; tako se ni u prici o »Potifarovoi zeni« (Post 39, 1-20) pry. nije navodilo ime »P«. POTI-FERA (»dar [boga Suncal Re«?). Sveeenik u Onu (Heliopol). Tast -+- Josipov (Post 41,45), otac -+- Asenatin (Post 41,50; 46,20). POTLACENOST Temeljno religiozno iskustvo Izraela bio je spomen na P. u Egiptu (Izi 1; 6,5) i oslobodenje koje je Bog izveo (Izi 3,7-10; 13,1-16). Stoga se Izrael odvraea od tlacenja stranaca (Izi 23,9). Morao se boriti protiv P. u vI. narodu i brinuti se za praved-

POTOP

251

nost (Iz 1,17). Tlacenje straDaca, udovica i siroeadi izaziva -+ gnjev Bozji, na sebe navlaci kaznu (Izi 22,21-24) i cini bogosltiZje bezvrijednim (Iz 1,10-17).

POTOK (arap.: wadi) redovito ima vodu sarno u kiSno doba, ali tada .ie bujica (Ps 18,5), Job ga opisuje kao sliku nepouzdanog prijateljstva (Job 6,15-18). Jr se tuzi da mu je Bog postao »potokom nestalnim« (15-18). Potocna voda predocava Bozju naklonost (Ps 126,4). POTOP (u prija~njim prijevodima opCi potop). Velika poplaya u kojoj su se u -+- korablji spasili sarno -+- Noa, njegovi sinovi i neke zivotinje. Sada~nji izvjestaj 0 P. (Post 6ss) sastavljen je od 2 izvje~taja. Oni u nekim pojedinostima jedan drugome praturjece (npr. braj zivotinja, Post 7,2.16; trajanje poplave i podrijetlo vode, Post 7,l1s.24: 8,8-14). Postoje brojni izvanbibl. izvje~taji o P., npr. u jednoj saeuvanoj asir. pjesmi u epu 0 GilgarneSU, po kojoj se UtnapiSt spasio od poplave time ~to je na zapovijed nekog bozanstva sagradio ladu. Izmedu tog izvjestaja 0 P. i Biblije postoje mnoge dodirne tocke; ipak se u bitnome razlikuju. Bibi. izvje~taj 0 P. daje biljeg vjere u jednoga Boga. P. nije Bog sarnovoljno poslao, vee je on posljedica covjekove krivnje. Cesto se pokusavala rasvijetliti pov. pozadina bibi. izvje~­ taja, no uvijek bez uspjeha. Ne moze se dokazati da se radi 0 nekoj velikoj nepogodi, a niti da je u pitanju neki prostorno ograniceni P. Ipak je moguce da su sastavljaci izvje~taja 0 P. prostorno ogranicen dogadaj shvatili i opisali kao sveopci. Sarno je relig.

252

POTOP -

POVIJEST ISUSOVA DJETINJSTVA

namjera m.ierodavna kod tu-

macenja izvjestaja 0 P. U pozadini (razliCitih predaja) nalazimo ove misli: rasirena pokvarenost liudi i Bozja kazna (Post 6,l1ss), spasenje onih koji vjeruju (kasniie usp. Heb 11, 7), prestanak P. kao Bozje spasite1.isko i stvaralacko djelo (usp. Post 8,17). Prema shvaeanju jednog ogranka predaje, s Noinim spasenjem zapoCin.ie -+ Savez; znak je Saveza duga (Post 9,16). Krse. je tumacen.ie shvaealo P. kao sliku krstenja (1 Pt 3,21; u pobibl. razdoblju: korablja je slika Crkve). POUZDANJE -+ povjerenje POVIJEST Bozja objava opisuje se u SP kao pov. zbivanje, a ne kao neko umovanje. Ni objava u prirodi (Ps 104) nije mjerodavna. SP ne prufa prikaz P. u danasnjem smislu, vee zeli biti navjestaj, oCitovanie Bozjih djelao To ne znaci da njegovi izvjestaji stoga nisu povijesni, sarno sto zanimanje za P. stoji na drugom m.iestu. Stoga je nesporazum kad se bibl. price shvate tek kao price (mozda s odgojnim ciljem). Zapravo, treba tu govoriti 0 Bozjem djelovanju. Pri tom SP posize za mnogim stvarima, npr. za popisima (usp. 1 Kr 4), -+ rodoslovljima, izvjestajima, pripovijestima, basnama, gatkarna i sl. Svaka od tih knjiz. vrsta irna vI. zakone (-+ metoda povijesnih oblika), a ponekad mnogo pOV. grade stoji u pozadini namieravanih teol. iskaza. Nar. u -+ bogostovlju spominje se narod svoje P. (pnz 26,5-9; -+ etiologija). Od nz. pisaca najvise zanimanja za P. pokazuje Luka (usp. Lk 1,5; 2,1; 3,1). No to ne znaci da Lk ne zadaje nikakve pov.

probleme (-+ popis pucanstv iii da druga Ev-a nisu povij na. Cesto teol. pi sci razlikuju medu »historiiskog« i »po jesnog«. BuduCi da uvijek i pojednostavnjivanja koja n i iskrivljavanja, ne eemo die turnaCiti to razlikovan POVIJEST ISUSOVA D TINJSTVA Bozieni izvjest i sl. nisu zapisi dogadaja, v navijestaju proslavljeno Krista. To ne znaci da se nose sarno neke nepov. Cin nice, vee da je pitanje 0 po jesnosti od drugotne vafn ti s obzirom na ono sto iskazuje 0 znacenju Krista P. I. d. donose Lk i Mt, i nezavisno jedan od drugo Njih se dvojica nisu slufiIi tim izvorima. Treba pri to izvjestaje shvatiti kao zaseb cjelinu kod Mt iIi kod L Krivo je stoga iz oba izvj taja stvoriti neki zivoto djeteta Isusa, premda su i to smjerale svakojake pre je. Lk 1s: Tekst zacije10 nije stanjem jedinstven (potjece dijelom iz krugova -+ Krsti Ija?). Isus je jasno prikaz kao onaj koji nadmasuje K titelja (usp. npr: obeeanje denja Ivana Krstitelja - o eanje Isusova rodenja, 1,5-38; posjet Marije Elizabe majci Ivana Krstite1ja Lk 3945.56; rodenie i obreza Ivana Krstitelja i Isusa, 1,57-2,40). Dogada.ii su pri zani u velikoj mjeri iz pe pektive zena. U tekst se um eu hvalospjevi (Lk 1,46-55 79; 2,29-32), istice se strplj poniznost osoba kao sto su mun i Ana. Bozieni izvjes uklopljen je u svjetsko-po okvir (Lk 2,1-5; -+ popis p canstva).

POVIJEST ISUSOVA DJETINJSTVA -

Mt 1s: Izvjestaji su postanjem veCinom jedinstveni i nastali su kad i Mt. Isus je pravi »Sin Davidov« (-+ Mesija), ali ne samo Mesija izr. naroda vee i Mesija pogana (-+ Magi). No Izrael ga odbacuje (Herod, bijeg u Egipat, pokoIj djece). Sve to Mt razraduje kao razmatranje 0 Pismima (zbog toga i mnogi sz. navodi). POVIJEST MUKE Evan. su izvjestaji propovijedanje i razmiSljanje prve Crkve. Jedno od osnovnih pitanja Ev-a bilo je: »Zar nije trebalo da to -+ Krist pretrpi?« (Lk 24,26). Odgovor na to davao se u svjetlu Isusova zivota i SZ (npr. predskazivanje muke, Mk 8,31ss; »Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio«, Ps 22; Mk 15,34; patnik -+ Sluga Bozji, Mk 15,28s; -+ Janje). Ev-a pokazuju ne samo da je Isusova smrt bila put trpIjenja vee da je i njegov zivot bio put u susret trpIjenju. Sve je to svojim sjajem prekrio dozivljaj Kristova -+ uskrsnuea (-+ Evandelja). P. m. sto ih donose Ev-a nisu zbirke pojedinaenih izvjestaja, vee su to 4 cielovito slozena izvjestaja. Pojedinosti se razliCito tumaee; ipak se istrazivaCi u osnovnome slaiu. Najstariju P. m. donosi Mk. Lk Isusa prikazuje viSe kao spasite1ja sviju koji trpi i izaziva sueut (usp. 23,27-31); Iv ga prikazuje kao velikoga kraIja koji svojevoIjno kreee putem muke (usp. 18,33-19,15). POVJERENJE (pouzdanje) SP zna za uzajamno P. medu Ijudima (2 Kor 7,4; Gal 5,10), povjeravanje bogatstva (Lk 16, 11), sIuzbe (Gal 2,7; 1 Sol 2,4), propovijedanja Ev. (1 Tim 1, 11; 6,20). Nasuprot Iainom P. u bogatstvo (Izr 11,28), silu (Ps

POZIV

253

62,11) i ljude (Ps 146,3) stoje svjedoeanstva pravog P. (2 Kr 18,5; Jdt 8,11-17; Dn 13,35.42s; 2 Mak 15,7). P. u Boga jest izvor sreee (Ps 2,12) i pribavlja pomoc (Sir 2,6). Krist je svojom poslusnosCu svjedoeanstvo pouzdanja u Boga. P. u Krista moguee je samo vjerom (Fil 3,4-9), izraiava se -+ moIitvom (Lk 11,9-13) i pribavlja opravdanje (Lk 7,50; 18. 13s). P. ljude ispunja nadom (1 Sol 2,2) i odvainoscu (Rim 5,1-5) te jaea ljubav prema Bogu (1 Iv 4,16ss). P. u Boga jest preduvjet povjerenja u ljude (2 Kor 7,4). Ne moze se spojiti Kristova poruka s laznim P. u vI. pravednost i preuzetnost (Lk 3,8; usp. Jr 7,4). Tko izgubi njegovo P., upada u napast i opasnost (Heb 10,35). POVRATAK MRTVIH U ZIVOT DJELOVANJEM ILIJINIM, ISUSOVIM lTD. -+ uskrisivanje mrtvih POZIV najjasnije ocituje Bozje djelovanje u ljudima. Najeesce je stvarno istovjetan s odabranjem, samo sto se P. upucuje onome koji je vee odabran. To je P. na -+ obracenje (Jr 3,12ss), na neku sIufbu (Iz 6; Jr 1; Iz 42,6; 48,15; 1 Sam 3,4-10; 10,17; 2 Sam 16,18; 1 Kr 8,16) iIi na spasenje (-+ spas), koje ce se darovati pojedincu i narodu (Post 12,1ss; Iz 41,8s; 43,1). Kao pojam, »odabranje« ima prednost; odabranjem otaca (praoci {patrijarsi]) Bog se oeituje kao onaj koji prvi zahvaca (Post 12,1-5; Iz 51,2), ona se dogada bez obzira na eovjekove sposobnosti iIi njegovo ponasanje prema Bogu. Po znaku -+ obrezanja (Post 17,9ss) izr. narod (-+ Izrael) povezan je sa svojim ocima; -+ Savezom (IzI 19,5) on postaje

POZIV -

254

Bozje vlasngtvo (Pnz 7,6), Bozji Narod (Pnz 4,20), Vinograd (Iz 5,1-7), Sin (IzI 4,22), Zarucnica (Hos 2), Zajednica (Br 20,4), Sluga (Iz 41,8). S odabranjem su povezani ~ blagoslov, zastita i pomoe Bozja (Iz 43,2s), ali i odgovornost pred Bogom (Am 2,6-16). Izraz »Ostatak« (npr. Iz 10,22) (poslije izgnanstva: »Pobozni«) hoee reCi da se te odgovornosti ne drfi narod kao cjelina. Pojarn »Ostatka« ima veliko znacenje u ~ Kumranu, u toj »svetoj zajednici« »odabranih«. U NZ susreeemo I vana ~ Krstitelja (Mk 1,311) i ~ apostole kao osobno pozvane, ne sarno na vI. spasenje nego na spas svih ljudi. Svim je ljudima upueen P. da prihvate dobra spasenja (Rim 8,23; 1 Kor 1,9), ali se od njih ocekuje odgovor obraeenja, ~ vjernosti (Mk 1,14s), suradnje (Mt 22,12). Kad upueuje svoj P., Bog racuna s ljudskom ~ slobodom. Covjek je tada pred odlukom: hoee li ~ vjerom prihvatiti Bozji P. Jer odabranje sarno po sebi jos ne donosi spasenje (Mt 3,7ss; Lk 13.23ss). Unatoc odabranju covjek ne moze zahtijevati spas od Boga, on moze spas i izgubiti. U NZ odabranje je uvijek povezano s nekom ~ slufbom (~apostol, ~ dakon, ~ prezbiter). POZNAVATI

~

spoznaja

POZUDA se u SZ i NZ smatra zlim prohtjevom; prema IzI 20,17 zabranjena jer vodi u ~ grijeh (isto Mt 5.27s). Bez tocnijeg razlikovanja grijeha i ~ napasti, pozudom se u SZ nazivaju zelje i narnjere kojirna covjek nanosi stetu sebi i zajednici (Izr 11,6; 21,25s). Posljedice P.: tvrdoCa srca i okorjelost (Ez 36,26), nesretna

PRANJE

jurnjava za zlom (Jr 2,23), sposobnost za odricanje i dopustenog (Br 11,4.34). P vednik (~pravednost) m moliti za samosvladavanje 22,27), njemu se upueuju n cite opomene (Izr 23,1-5). temelju tih misli sve se v utvrduje uvjerenje da je uzrok grijeha. Odricanje staje savrsenim idealom boznih. NZ: iz P. proizlazi vjekova neCistoea (Mt 15,18 Gal 5,16-21), napasti i gri (Jak 1,13ss), prianjanje uz svijet trostrukom P. ~ m oCiju i oholosti zivota (1 2,15ss); prema Mk 4,19 P. jeci covjeku da prihvati ~ jec Bozju. Prema ~ Pavl shvaeanju P. vlada tije (Rim 1,24s; 6,12s), tako da covjek okreee protiv B Zbog P. pobozan covjek d zi u sukob sa ~ Zakonom ( 7,22s) jer ga on izaziva na jestup (Rim 7,7). P. oci grijeh kao zloeu koja cov zarobljuje (Rim 7,14-23). Krist nas oslobada P. ( 8,1-4). Krseanin se mora pr nje boriti (Gal 5,16-21; Ef 4 -24). Ona je u temelju os ljena (Kol 3,5; Gal 5,24), moze se nadvladati sarno covjekovu suradnju (Rim 8 Iskazi SP naveli su krse etiku cesto na jednostrano gativno shvaeanje ljudskih lja, kao i na idealizaciju o canja. PRALIK

~

tipologija

PRANJE se traZilo za pono zadobivanje bogostovne ~ toee (Lev 15). P. ruku prije (Mk 7,2ss) imalo je sarno bolicko znacenje kao znak dufuosti (Mk 27.24). Bu da su ljudi u bibI. vr. gli sonogi, bilo je nar. nufn nogu. Stoga je bilo izraz go ljubivosti i uljudnosti pru

PRANJE - PRAVEDNOST

vodu za P. nogu (Suci 19,21; usp. Lk 7,44) iii dati da rob opere noge gostu. U znak svog predanog slufenja pere Isus noge svojim -+ ueenicima (Iv 13,1-16). PRANJE NOGU Na Istoku je po povratku kuei bilo potrebno P. n. jer su Ijudi hodali bosonogi iii u sandalama. Gostoprimac se morao pobrinuti da gostu opere noge (usp. Lk 7,44). To je bio najnizi posao robova. Kad Iv 13,1-17 izvjescuje kako Isus pere noge ucenicima, zeli se istaknuti njegovo ponizno sluzenje i predanje. Prijeporno je iz kojih je predaja potekao taj sadasnji izvjestaj i u kolikoj su mjeri te predaje bile vee prije zapisivanja etieki iIi bogostovno oblikovane. PRAOCI (patrijarsi) U Post (-+ Mojsijevo petoknjizje) "P.« (= patrijarsi) opisuju se kao kljuene osobe. Ti izvjestaji potjeeu iz razlicitih vremenskih razdoblja, krugova, plemenskih skupina, krajeva itd. Mnogovrsne predaje bile su skupIjene, viSe puta preradivane (npr. prema teal. nacelima) i jedne su na druge utjecale. Izvjestaji 0 P. nisu dakle neka zaokruzena cjelina, nego su raznoliki. To ne znaei da ih moramo prezirati kao bezvrijedne. -+ Abraham, -+ Ezav, -+ Izak, -+ Jakov, -+ Lot (-+ nomadi). cesto se odredena plemena opisuju kao srodna, neprijateliska itd. To se onda prikazivalo tako da su se vI. P. s P. nekog drugog plemena povezivali iIi se njima suprotstavljaIi (usp. npr. Post 19,30-38). -+ praoci (preci). PRAOCI (preci) U bibl. prikazima imamo deset P. od -+ Adama do -+ Noe koji su oeevi

25

plemena Ijudskog roda, poje dinih rodova (Post 4,17-24; 5, -32) iii slojeva pUCanstva (Po 4,20ss). -+prapovijest, -+ pra od (patrijarsi).

PRAPOVIJEST je zbirka raz nih prica 0 pocecima Ijudsko roda sve do -+ Abrahamov poziva a sadrli izvjestaj 0 stvaranju (Post 1,1-2,4), 0 stva ranju eovjeka (Post 2,4-7; usp -+ Adam), 0 -+ Raju zemal skom (Post 2,8-17), 0 padu grijeh (Post 3), 0 bratoubojs tvu (Post 4), -+ potopu (Pos 6), gradnji -+ kule babilonsk i 0 pomutnji jezika (Post 11 te spominje -+ rodoslovlja. P sadrzi prve poeetke povijes ljudskog roda od Adama p do potopa i zapoCinje s -+ No om drugu povijest koju Bo zapeeacuje -+ Savezom (Pos 9). P. pokusava protumaeit odredene zivotne pojave, ka npr: uzajamnu Ijubav muskar ca i zene (Post 2,24), porodaj ne bolove (Post 3,16), tegob nost rada (3,17ss), podrijetl -+ grijeha i smrti (Post 3,22s5 puzanje zmije po trbuhu (Pos 3,14), postanak razlieitih je zika (Post 11,9). P. ne ide z tim da nam historijski priop Ci proslost. Bog zapravo zel pokazati da ne napusta Ijud unatoc njihovoj krivnji.

PRAVEDNOST Bog je »prave dan« (Post 18,25) znaci otpr ovo: Bog je »pouzdan« (usp Iz 26,4), pridriava se svoga -+ Saveza, daruje mHost (usp. P 103,17; Jr 9,24), bori se protiv neprijate1ja spasenja koje zel ostvariti (Iz 10,22; 41,ls; usp Rim 10,3). Tko odgovara Boz iem naumu, i sam je »prave dan« (Job 17,9); to prije svega vrijedi za -+ Mesiju (Iz l1,4s) Narod se niie ravnao prema tom naumu. i zato je napustio P. (Am 5,7). »P.« u bibl. smislu

256

PRAVEDNOST -

ne smiie se toliko shvacati pravnicki (no usp. Iz 41,1); ona ,ie cesce izraz za »ispravan« odnos izmedu Boga i ljudi. U Isusovo yr. bilo je vrlo rasireno ,iednostrano shvacanje: P. bi bila vjerno ispunjavanje zakonskih propisa. Bog bi sarno naknadno imao izvrsiti konacni obracun izmedu ispunjenja i prijestupa. Da je bilo i drugih shvacanja, pokazuje npr. upotreba rijeci »pravedan« u povijesti djetinjstva kod Luke (1,6; 2,25). Bog ostvaruje P. »po Isusu Kristu« (Fil 1,11). Krscani dakle ne postaju pravedni po -+ Zakonu, nego posvemasnjim predanjem Kristu, po -+ vjeri (»opravdanje vjerom« Rim 3, 28) i po milosti i milosrdu Bozjem (Tit 3,7). Iz tog dara proizlazi za onoga koji je postao pravedan »nov zivot« (Rim 6,4; 12s) u -+ ljubavi. Isus je sam »ispunio svU P.« (Mt 3,15), a i zahtijeva je (Mt 5,6; glad i zed za P.). I krscani trebaju »Ciniti sto je pravedno« (1 Iv 2,29). No, posvemasnja P. jos nije darovana svijetu (2 Pt 3,13). PRAVILO SLJEDBE -+ Kumran PRAVO ima svoj temelj u Bozjoj volji (usp. Izi 20,2-17) i u -+ Savezu. Ono je pravilo odnosa ljudi prema Bogu i prerna drugim ljudima. Sz. pravne odredbe cesto pokazuju kako se P. razradivalo, tj. kako se prilagodivalo uvijek novim odnosima (npr. u doba kraljevstva, Pnz 17,14-20). Velik dio propisa (iz razlicitog doba) sakupljen je u -+ Mojsijevu petoknjizju (-+ Zakon). Obrasci su tih odredbi apodikticki (= »ne smijeS ...«, usp. Izi 22,17) iIi kazuisticki (»ako ... onda ...«, usp. Izi 22,25). Prvi

PRAZNOVJERJE

oblik nalazimo u bogosto P. i djel. je stariji od dru koji je znacajan za grada P. No i »gradansko« je ligiozno utoliko ukoliko j pis od Boga. Nar. se kazne donose za prekrsa relig. podrucju (usp. Lev -5). Izr. kazneno pravo dom na odnose St. I., mo smatrati blagim: npr. si je bilo ograniceno na 40 raea, kako bi se izbjegle veIike povrede (Pnz 25,3) dalo je nacelo odmazde zme Ii se -+ krvna osveta se ne traii ista miera odm (usp. Izi 21,13-27). Kad gubljena nacionalna sam nost, zidovstvo se moral lagoditi tudinskim pra sustavima, tako u Isusov jeme rimskom. U NZ Isus dijelom potv (Mt 7,12), a di,ielom odb (Mk 6,5-14) sz. P., au sv ga slucaju produbljuje S jedinacni propisi svede na osnovnu zapovijed bavi kao vrhovno mjerilo 12,28-34). Um,iesto izvan obddavania nekog pr Isus zahtijeva nutarnje njanje uz Bozju volju Mt 5,4348). PRAVO UTOCISTA Ust gotovo svih istoc. pleme Izraelu kasnije nar. vaz suzbijanje posljedica -+ osvete. Prema Izi 21,13 35,15 vrijedi P. u. sarno hoticne a ne za hotimicn ,iice. SvetiSte i -+ zrt (usp. 1 Kr 1,50) pruiali s ciSte. Kad se bogostovl sve usredotocilo u Ieruza osnovani su izvan Ieruz drugi gradovi-utociSta (sl ni gradovi) (Br 35,13-15; 1-9). PRAZNOVJERJE Shva prema kojem bi u stv

PRAZNOVJERJE -

PREKOGROBNI ZIVOT

iii radnjama bile prisutne ne-

ke nadnaravne sile iIi spoznaie mada ih u njima zapravo nerna (npr. amajlija za zastitu od davla iIi od »uroka«, -+ dozivanje mrtvih, -+ gatanje, -+ Hacanie). Izrazit oblik P. kod Izraelaca bilo je vjerovanje da ce ih jeruzalemski -+ hram samim svojim postojanjem cuyati od svih nevolja (Jr 7,4; Mih 3,11). PREBIVALISTE -+ stan PREDAJA Medu ostalima, SP poznaje predaje 0 plemenskoj povijesti (-+ rodoslovlja), kao i P. koje su povezane s imenirna (npr. -+ Abraham, -+ Mojsije, -+ Ilija), s bogostovnim mjestima (-+ Betel, -+ Sekem), s bogostovnim prostorima (-+ satori, -+ Hram) iIi s odredenirn dogadajima. Razne usmene P. s vremenom se pismeno ustaljuju, te se u nekim knjigarna koriste kao izvori (-+ Mojsijevo petoknjizje). P. se medu ostalim bave ranom povijeseu Izraela, -+ izlaskom iz Egipta (s naglaskom na usmenoj P., Izl 12,26s), putovanjem kroz pustinju i sklapanjem -+ Saveza, -+ osvaianjem zemlje. Sviedocanstva za pisanu prorocku P. nalazimo kod Iz 8,1ss i Jr 36,lss. Prema miSljenju zidovstva nakon izgnanstva P. jarnCi za bozansku istinu te obvezuje kao i -+ Zakon. P. se tada nar. njegovala u raznim rab. skolama. 0 cemu nam svjedoce -+ Midras, -+ Targum i -+ Talmud. Isus se prema Mt 5.20-48 okomio na precjenjivanje P. u farizejskim krugovirna. Sam .ie Isus polaziste P. koja zapoCinje u -+ prvotnoj zajednici i ponajprije naglasava -+ smrt i -+ uskrsnuee Kristovo te nuznost -+ krstenja. Ta P. ocituie se u raznim obrascima ispovijesti vjere (Dj

257

2,14-39) a poglavito u krsnoj pouci (npr. Rim 1,3s). Na stvaranje P. utjecao je i bogosluzni zivot (1 Kor 11,23-26). P. nije niposto nesto uzgredno stovise, navjestitelj vjere moze se na nju pozivati (1 Kor 11,23s; 15,3s), i tako nastupati s autoritetom. Znacenje P. u crkvenom zivotu jasno se pokazuje u razvitku kanona nz. spisa. Apostolska je P. npr. P.-naucavanje (1 Tim 6,20) kojom se Kristova poruka priopcava uz pomoe -+ Duha Svetoga (Iv 16,13ss). Ona je u prvom redu upravljena onima koji jos ne vjeruju. Crkvena P. niposto nije neko sadrZajno prosirenje Kristove objave, kako su je apostoli oblikovali, vee je tumacenje i razjasnjenje Kristove objave za odredena vrijeme. PREDAK -+ praoci (preci) PREDODREDENJE -+ providnost PREDSTOJNIK -+ starjesina PREDVORJE -+ Hram PREKOGROBNI ZIVOT Znacajno je za bib!. misao da prije 1. st. pro Kr. uglavnom nerna razlike izmedu -+ tijel.a i duse: postavljalo se pitanje 0 zivotu covieka nakon smrti, a ne boravku njegove duse. Npr. govorilo se kako covjek silazi u carstvo mrtvih, ondje zivo tari nekim umanjenim zivotom i nalazi se izvan dohvata -+ spasa (Ps 88). Tim putem idu bez razlike pravednici i nepravednici (usp. Dj 2,31), i nema povratka odatle (Job 16,22). Kasniie se prihvatilo da Jahve ima vlast i u -+ Podzemlju (Ps 139,8; Dj 2,31s) Vjerovalo se da u carstvu mrtvih postoje razliciti odjelci, vee prema tome da Ii je pokojnik bio pravedan iii nije

258

PREKOGROBNI 2IVOT - PRETORIJ

(usp. Lk 16,23). Vjerovalo se nadalje u nagradu nakon smrti (usp. Mudr 4,14) i u uskrsnuee mrtvih (Dn 12,2; -+ braea Makabejci). Nz. pisci razlicito tumace P. z. 0 konacnoj sudbini odlueuje -+ Sud (-+ ponovni dolazak). Nijedan tekst ne govori izrii5ito 0 sudu nad pojedincem nakon smrti, vee se govori 0 tome kako su pokoinicima doznacena razlicita mjesta u carstvu mrtvih. PREUUB je u SZ spolni odnosaj muskarca s nekom udatom iii zarucenom zenom. Spolni odnos s kakvom drugom zenom nije se smatrao P. (usp. Pnz 22,23-29). P. je bio zabranjen (Izi 20,14; Pnz 5,18). Preljubnici su bili kamenovani (Lev 20,20; usp. Pnz 22,22). Zapovijed »Ne pozeli zene bliZnjega svoga« (Izi 20,17; Pnz 5,21) tice se prijestupa protiv vlasniStva. te se ne smije tumaciti u smislu Govora na gori. Kako je -+ brak bio znak Bozjeg zajednistva s njegovim narodom, relig. se nevjera opisivala i osudivala kao P. (Jr 3,8; Hos 2,2-13). U antitezama -+ Govora na gori sz. se zapovijed poostrava: vee je sama poruda P. (Mt 5,28). Prema Pavlu preljubnici neee bastiniti -+ Kralievstva Bozjega (1 Kor 6,9). Medutim, NZ ne odlikuje se samo najodlucnijim zabacivanjem P. nego i oprastanjem P. (Iv 8,2-11). PREMINULI -+ smrt PREOBRAZENJE 0 Isusovu P. izvjestava Mk 9,2-101/. Prate ga objavni znakovi -+ Slave: -+ svjetlo, -+ oblak i -+ rijec Bozja (usp. Dn 7,9-13; Otk 1,13ss). Razgovor -+ Mojsija i -+ Ilije s Isusom ima za cilj da Isusa oCituje ucenicima kao obeeanog Mesiju i Sina Bozjeg (Mk 9,4.7), da Isusa

ojaca na putu trpljenja te ucenicima pomogne shvat buduee dogadaje (Lk 9,31s). zivotu krseana P. se pripra lja obnovom uma (Rim 12 a dovrsava se preobrazbom sliku Gospodinovu (2 Kor 3,1 PREPOROD -+ ponovno rod nje PRETORIJ (tudica uzeta lat.) U vojnom rjecniku ozn cuje sjediste pretora (ot generala), ratno vijeee koje na tom mjestu sastajalo pretorovu tjelesnu stram. grat1anskom rjecniku sjedi upravitelja pokrajine, koji ponajvise imao i odgovara eu vojnu nadleznost, iii sh beni stan mjesnog dostojan tvenika. Pretor nije smio d nositi presude uP., vee sam na javnom trgu. U NZ naziva se P.: 1. Uredska Pilatova zgrada postupku protiv Isusa 18,28-33; 19,9; usp. Mk 15,1 Trg pred P. (skup naroda, dacka stolica) naziva se thostrotos (= Gabbatha). je Pilat donio osudu pro Isusa (Iv 19,13; usp. Mt 27,2 Mk 15,16). Ne moze se toc odrediti mjesto gdje se nalaz P. i Gabbatha. Najcesee se n vodi tvrdava -+ Antonija Herodov dvor u Jeruzalem 2. -+ Herodova (7) palaca Cezareji gdje su cuvali Pav (Dj 23,35); tu su boraviIi up vitelji kad su se nalazili Cezareji. 3. Prema Fil 1,13 tje1esnoj st zi (pretoriju) bila je pozn Pavlova Radosna vijest. U liko je -+ Poslanica Filiplja ma napisana u Rimu, vjer. tu radi 0 carskoj tjelesn strazi; ukoliko nije, rijec je prokuratorovoj rezidenciji Efezu (iii Cezareji).

PRETPAKAO -

PERTPAKAO -+ Isusov silazak nad pakao PRETVARANJE se ne spominje u SZ, a NZ od njega izricito odvraea (1 Pt 2,1). U -+ sinoptickim Evandeljima pretvaranjem se naziva: trazenje Ijudskog priznanja djelima, molitvom i postom (Mt 6,2.5. 16), osudivanie drugih ljudi (Mt 7,5), pretjerano naglasavanje ljudskih propisa nasuprot Bozjoj zapovijedi (Mt 15,3), puko ispovijedanje vjere ustima bez ponasanja koje tome odgovara (Mt 15,7s). P. ostavlja covjeka slijepim za ponudu spasenja koju Bog daje u Kristu (Lk 12,56), prijeci put razumijevanju Isusovih cudesa u njihovoj znakovitosti i ogranicava se na legalisticko tumacenje Bozjih zapovijedi (Lk 13,15s). P. je poput »kvasea« koji prozima zivot (Lk 12,1) i navodi Ijude da se opravdavaju pred samima sobom (Lk 18,9-14). U Mt 23,1-35 priznaje se doduse ispravno vladanje -+ farizeja, ali se ipak raskrinkava niihovo prijetvorno ponasanje. P. je cuvanje vanjskog privida, stoga se ogrjesuje 0 dub Ev. (Gal 2,13), navodi covjeka da radi protiv svoje savjesti (1 Tim 4,ls). PREZBITER (»Starjesina«) Naziv za predstojnike krse. zajednica (Dj 11,30). Pravi predstojnik krsc. zajedniea jest Krist. P. od njega primaju svu vlast (Rim 12,8). Oni nisu puki namjesnici, vee obavljaju mjerodavnu slufbu (-+ slufenje) u izvanjskoj i unutarnjoj -+ izgradnji zajednica. Kod kasnijeg razvitka krse. sveeenistva veCinom nije bio odlucan taj ideal, vee uzor sz. -+ sveeenika. U SP jos nema nikakve razlike izmedu P. i biskupa (-+ nadglednik).

PRIJESTUP

259

PRICESNICA -+ zrtva PRIJEGOR -+ odrieanje PRIJESTOUA -+ andeo PRIJESTOLJE je znak viasti. Davidovo P. oznaeuje od Boga zajarncenu viadavinu -+ Davidove kuee (2 Sam 7,16; usp. -+ Natan). Uvodenjem ovozemnog -+ kraljevstva ozivljava misao 0 Boziem kraljevstvu. Bozje je P. na -+ nebu (Ps 11,4; 103,19) iIi sarno nebo (Iz 66,1). I -+ J eruzalem se naziva njegovim P. (Jr 3,17). Bog sjedi na P. usred svog dvora (1 Kr 22,19). Prema shvaeanju SZ zemlja (Iz 66,1), -+ Kovceg saveza (1 Liet 28,2) i -+ Sion (Tuz 2,1) podnozje su Bozjeg P. U Dn 7,9 i u kasnozid. -+ apokaliptickoj knjiZevnosti -+ sud se ima odrlati pred Bozjim P. NZ preuzima predodZbu o Bozjem P. i sadrlajno je prosiruje. Vee kod navjestaja rodenja (-+ povijest djetinjstva) Isusu je obeeana mesijanska kraljevska viast (Lk 1,32). On Ce se pojaviti kao sudae svega svijeta (Mt 26,64), sudit ee narodima pred svojim P. (Otk 20,l1ss) i sa svojim ucenicima vladat Ce nad Izraelom (Mt 25,31). U Reb 1,5-13 spominje se jedinstveno gospodstvo Krista s Oeem. U 4,5-10 pred P. se Bogu iskazuje siava, cast i moe. Nadalje, P. je izvor novog zivota (Otk 22,1), srediSte novog JeruzaIerna (Otk 22,3). P. -+ milosti i velicanstva izrazi su kojima ~e opisuje sam Bog (Heb 4,16 I 8,1). PRIJESTUP. SP zna za prijestupe protiv ljudskih zakona (Est 1,19) i propisa (Mt 15,2; Lk 15,29s) koji se iz ljubavi mogu oprostiti (Izr 10,12). Premda se P. imaju kazniti kao neposlusnost (pnz 17,2-5;

260

PRIJESTUP - PRIJEVODI BIBLIJE

Jak 2,10-13), ipak se u prvom redu naglasava vjera da je Bog spreman oprostiti (Ez 18,30ss). PRIJETNJA Pod izrazom P. u SP se ponekad misli -+ kazna (Dj 4,21.29), -+ osveta (Post 27,42), -+ progonstvo (Dj 9,1). Toga se pravednik ne treba bojati jer se nalazi pod Bozjom zastitom (Ps 37,12s). Ljudska je P. pred Bogom sarno ruglo (Hos 7,16). Bog pod P. nagovijesta svoj -+ sud (Ps 38,4; Jr 10,10; 11,17), koji je moguce otkloniti zagovorom (Izl 32,13s). Isus prijeti zlim duhovima da ga ne prokazuju kao -+ Mesiju (Mk 3,12; Lk 4,41). Znak je novog -+ Kraljevstva Bozjeg u tom sto Isus pod P. istjeruje zle duhove. U bolima covjek ne smije prijetiti - kao ni Krist - (1 Pt 2,21ss). Inace, P. u Bozje ime moze biti zadaca Bozjih slugu (2 Tim 4,2). PRIJEVODI BIBLIJE Biblija ili dijelovi Biblije prevedeni su do danas na viSe od 1300 suvremenih jezika, na neke od njih i po vise puta. Njemacki prijevod Biblije postojao je kratko nakon pokrstenja (tragovi u rjecniku staronjemacke knjizevnosti, popisi rijeci; u 8. st.: Ocenas, Vjerovanje, Mt). Iz srednjeg vijeka sa':;lvana su 43 rkpa potpunih tek.' tova Biblije na njemackom jeziku a 764 rkpa pojedinih dijelova Biblije (npr. NZ). Prije Lutera tiskano je 14 ejelovitih Biblija na njemackom knjiz. jeziku (predlozak -+ Vulgata); 1522. pojavio se Luterov NZ u 1. nakladi. 1527. kat. prijevod NZ (Hieron. Emser), a 1534. Luterova cjelovita Biblija. Na engleski se Biblija pocela prevoditi od 8. st.. na franeuski

oko 1100. na ceski i poljsk 14. st. na ruski u 16. st. itd Prvi staroslavenski djel. mozda ejelovit prijevod Bi je izradili su vjer. Konstant -Ciril (826/27-869) i Metod (820-885). Najstariji sacuv rkpi starosl. Biblije: Zogr sko Ev. (10. st.), Marijin Ev. (10/11 st.), Assemanijev vatikanski evandelistar st.), Savina knjiga ili evand star (11. st.), Sinajski psa (11. st.), Ostromirovo Ev. st.), Mirosavlievo Ev. (12. s Reimski evandelistar (14. s Nikoljsko Ev. (14. st.), Hva rukopis (15. st.). Prva ejelov starosl. (ruskoslavenska) B lija tiskana je u Ostrogu 15 (Ostroska Biblija). Prijevodi bibl. odlomaka narodni jezik poznati su Hrvatskoj od 14. st. Sacuv su lekcionari (u rkpu: Kor lanski, manji ulomak iz 14. Zadarski lekcionar iz 15. lekcionar Nikse Ranjine 1508; lekcionar Dubrovcan Stjepana Rose iz 1751; tis ni: lekcionar Bernardina S canina 1495; I. Bandulavica izd. 1613; B. Kasica 1641; K zevica 1773. Na kajkavsko Postila A. Vramea iz 1586, ddi perikope, zatim lekcio N. Krajacevica, 1651); psal (Dubrovacki i dr). Prvi pokusaji cjelovitog pr voda Biblije sezu u 15. st. P testanti Stjepan Konzul i A Dalmatin izdaiu u Tiibinge Prvi i drugi del Novoga T tamenta 1563. (glagoljiea i riliea). Prvi poznati kat. p jevod cijelog NZ i velikog jela SZ nacinio je B. Ka Poceo je prevoditi 1622, ali prijevod ostao u rkpu. U rk je ostao i Novi Uvjet Stjepa Rose, Poljicka Biblija iz 18 st., kao i dio prijevoda sto

PRIJEVODI BIBLIJE - PRINESENI KRUHOVI

je 1794. priredio Mihovil Jurj etinovie-I vakie Kastelanin. Prvi cielovit hrvatski P. B. izdan tiskom: Sveto pismo Starog i Novog zakona rad je P. KatanCiea a izdao ga je G. Cevapovie u Budimu 1831. (6 sv.). Cjelokupni SZ i NZ preveli su i I. M. skarie (Bee 1858-1861, 12 sv.), I. E. sarie (1. izd. Sarajevo 1941-1942; 2. izd. Madrid 1959). SZ die1. je tiskan i u prijevodu V. Cebusnika (Zagreb 1911. i 1913). NZ su preveli: J. Stadler (Sarajevo 1895-1904), dr. F. Zagoda (1. izd. Zagreb 1925, 2. izd. 19381939, 3. izd. 1946), Lj. Rupeie (1. izd. Sarajevo 1961, 2. izd. 1967), B. Duda (Evandeoska harmonija, Zagreb 1962). Jedinstveno dielo predstavlja prijevod Bibli.ie sto su ga izradili hrvatski biblieari u suradnji s jezikoslovcima i knjizevnicima a izdala ga »Stvarnost« (1. izd. Zagreb 1968, 2. izd. 1969). Kao podloga za SZ poslufio je prijevod A. Soviea (predlozak hebr. i gre.) koji je bio ostao u rkpu. 1968. izdana ie i »Ilustrirana Biblija mladih« (NZ preveo B. Duda a odlomci iz SZ uzeti su iz Bibliie »Stvarnosti«). U bogosluzju se upotrebljava novi »Red Citanja« sto ga prireduju B. Duda. J. Fueak i A. Rebie u izdanju »Krseanske sadasnjosti« (Zagreb 1969. i s1.). Prvi prijevod Biblije na srpski jezik priredio je Vuk Karadiie (predlozak -+ Vulgata). 1924. iziSao je u redakciji A. Stojkoviea a originalni Vukov prijevod 1947. SZ preveo je D. DaniCie. DaniCieev i Vukov prijevod iziSao je zajedno u Beogradu 1868. Kasnije je P. Atanackovie preveo Apostole i Evandelja (Paneevo 1894); I. Cirie prevodi s hebr. neke dijelove SZ (1907-1911); D. Ste-

261

fanovic izdao je NZ (Beograd 1934) a Lujo Bakotic cjelokupno SP (Beograd 1933). Prvi slovenski prijevod NZ naeinio je P. Trubar (15571582). On je preveo i psabne (1566). Cjelovit je prijevod SP rad J. Dalmatina (1584). Katolici su preveli lekcionar tek 1613. U rkpu je ostao prijevod SZ M. Kastelca i M. Pohlila. J. Japelj i B. Kumerdej izdaju NZ (1784-86) i dio SZ (1791. i 1795). Cjelovito SP izdaje A. Wolf (Ljubljana 1856-1859). NZ preveli su J. Zidansek (Maribor 1918), Fr. Jere, Gr. Pecjak i A. Snoj (1. izd. Ljubljana 1925-29. 2. izd. 1937-1939). Novi cjelovit prijevod SZ naeinili su M. Slavic i Fr. Jere (19601966). a NZ Fr. Jere, Gr. Peejak i A. Snoj (1961). Za tekstovnu kritiku i povijest jezika vaZni su stari P. B. Oni sadrle neke grc. i hebr. tekstove koiih viSe nema u bibl. rukopisima. Primjeri: -+ Targum, -+ Septuaginta, drugi gre. prijevodi SZ (-+ Heksapla), -+ Vetus Latina, -+ Vulgata, sir., koptski, arap., etiop., armen., gruzijski, gotski prijevodi. Neki od tih prijevoda saCuvani su u glasovitim rukopisima (npr. Codex Brixianus: rkp. gotskog prijevoda u Bresci, -+ Codex Argenteus). PRIKAZANJE ISUSOVO U HRAMU -+ prvorodenac PRILEZNICA -+ inoea PRINESENI KRUHOVI (hebr: izlozeni kruhovi) 12 pogaea koje su bile neprestano izlozene na stolu u svetiStu (prv. ne sarno u jeruzalemskom Hramu). Zamjenjivale su se svake subote, bile su posute tamjanom, a smjeli su ih blagovati sarno svecenici (Lev 24,5-9). Protiv propisa, sveeenik -+ Ahimelek dao ih je jesti

262

PRINESENI KRUHOVI -

ogladnjelom -+ Davidu dok je bjezao pred -+ Saulom (1 Sam 21,1-7). PRINOS -+ prinos prvina, -+ porez PRINOS PRVINA Zrtva kod koje su se prinosili prvi plodovi -+ zetve (Izi 34,26), prvi priplod stoke itd. U Pnz 26,5-10 sacuvala se molitva koja se pri tom imala izgovarati. U njoj se P. p. tumaci kao svjedocanstvo 0 blagoslovu i plodnosti koje je Bog udijelio onima i§to su nekoc bili potlaceni, a koje je on izveo iz Egipta (-+ izlazak iz Egipta). Prema Lev 23,10-20 P. p. neki je danak Bogu i pripada svecenicima (Lev 23,20). -+ Prvorodenac. S Kristom pocinje novo razdoblje plodnosti. On je »prvorodenac umrlih« (I Kor 15,20. 23). PRIRODA -+ narav PRISEGA -+ zakletva PRISPODOBA -+ usporedba PRISTOJBA Bogoi§tovno podavanje. Opseg mu je odreden npr. u Izl 29;27s; Br 18,8-19. PRIZNAVANJE je u SZ ponajprije pohvala Boga zbog njegovih spasiteljskih djela koja je po -+ Savezu obecao (usp. hvalospjev Mojsijev zbog oslobodenja iz Egipta Izl 15,1-18; pohvalnica Davidova 1 Ljet 16,8-36). P. je posvjedoeenje da spas i sigurnost od neprijatel.ia dolaze samo od Boga (Ps 3,9; Pnz 12,10). S tim je u vezi P. vI. krivnje i nemoCi (usp. Dn 9,4-16). U NZ Isus priznaje Boga rijecima (usp. -+- Oeenai§; Mt 11.2511) i djelima (usp. Iv 14,11-13). K tome on trafi vanjsko P. vI. osobe (Mt 10,32//). To »ispovijedanje« Bozjeg spasiteljskog djela u Kristu ujedno je P. pred osta-

PROKLETSTVO

lim svijetom, svjedoC vjere (usp. 1 Iv 2;23). O diteljska snaga te vjere p docuje se takoder uP. g (1 Iv 1,9; usp. -+ obracen PROCJENA -+- popis p stva PRODAJA -+ trgovina PROGONSTVO Bog je p nitelj Izraelovih neprij (Pnz 30,7), ali postaje i p niteljem svog nev.iernog da (Suci 2,11-23). Nar. se P. pojedinaca zbog relig loga, npr.: -+ Davida (1 19,9ss), poboznika (Ps pos. -+ proroka: -+- Ilije 19), -+ Amosa (7,10-17), -+ mije (11,18-12,6) i mucen doba -+ Makabejaca (1 1,57-64; 2 Mak 6s). P. je v ka prokui§avanje njihove nosti, kao i priprava na i dolazak Kraljevstva B (Dn 7;25ss). U NZ -+ Is progonjen zbog svog pos ali on upravo time ispu Bozju volju (Iv 5,16; 2,15). Kao niemu samom ko i njegovim -+ ucenici prema tome i -+ Crkvi, p uvijek nova P. (Mt 10;2 8,1); zato P. spadaju kri§canstva (Lk 21,12; 2 3,l1s). Ipak je velika n u tome i§to se progonje ziva blazenim (Mt 5,10s se, nasljedujuci Krista ( 4,9ss), raduje zbog P. (M 1 Kor 4,12) i kadar je za svoje progonitelje (M PROKLETSTVO 1. »Herem« tj. zavjeto Jahvi (Lev 27;28; Br 18, 44;29), koje se ne moze zvati (npr. novcem ili pr njem zrtve). 2. Teokratska smrtna (nar. za idolopoklonstvo pojedinim osobama (Izl Lev 27;29; iz kasnijeg

PROKLETSTVO-PROPOVJEDNIK

Pnz 7,26) i gradovima (pnz 13,13-19), mozda da bi se demonska snag a ucinila bez· opasnom. Kasnije se prigodi· ce zamjenjuje oduzimanjem vlasniStva (Ezr 10,8). 3. Vojni propis: nakon pobje· de potpuno istrebljenje, odn. odricanje od plijena (Br 21,1-3; JS 6s; Suci 1,17; 1 Sarn 15). Koji put se od tog izuzimaju odredene osobe Hi stvari (pnz 2,35; 20,14; JS 6,17-25; 8,2; 11,14; tekstovi djeI. nisu stari). To se P. smatralo slufbom Jahvi. 4. Privremeno iskljucenje iz sinagoge (vec kod Ezr 10,8; usp. zajednica u _ Kumranu, krsc. zajednice Mt 18,17; 1 Kor 5,11; 16,22). 5. U sirem smislu (= anatema) npr. Dj 23,14 (usp. 1 Kor 12,3; Gal 1,8s). 6. _ blagoslov PROKONZUL _ upravitelj PROKURATOR _ upravitelj PROLAZNOST Iskustvo da je sve prolazno (Ps 102,26s; Iz 40,6ss) izvodi se iz prvog gri· jeha (Post 3,19; Ps 90,7ss). Prerna Jr 10,15 nasuprot vjecnom Bogu stoji P. kumira. Kao Sto prolazi stvorenje (Mk 13,3111; Rim 8,20s; 1 Iv 2,17) tako je i ljudski zivot prepusten P. (2 Sam 14,14; Ps 39,6s; Jak 1,9ss), ali iznad svake P. stoji _ obe· canje novog svijeta koji za· uvijek ostaje (Rim 8,18·23; Otk 21,1-5.23). Sarno ziveCi u toj _ nadi moze covjek pronaCi is· pravan stav prema prolaznim stvarima (Mt 6,19; 1 Kor 7,31). PROPAST moze doCi od covjeka (Izr 26,28) ili je moze poslati Bog kao _ sud (Iz 10,22; 60,12), sto ga izvodi on sam (Post 6,13), andeli (Iz 12,23) iIi ljudi (Izl 13,4s). Bibli· ja naziva P. takoder iskvareno ponasanje (Post 6,11) kao BlalJOTfKA O?iTEUI

If-'NDEKA \J I 1\.1 "

r'"\ "

_

•

263

bijedu (Jr 8,21). U Dn 9,27 P. je znak konacnog suda, te stoga u vr. budueeg spasenja nece vise biti P. (Jr 65,25). U NZ otpad ad Krista i nepostiza· vanje _ spasa smatra se P. (Mt 10,28; 1 Kor 5,5; 1 Sol 5,3) i poistovjeeuje s _ osudom (2 Pt 2,1.3; 3,7). _ zlo. PROPISI 0 JELU Pravila 0 kultnoj _ cistoei jela. Govori se 0 »cistim« i »neeistimc (npr. deva, jegulja) Zivotinjarna. Krv se nije smjela uZiva· ti; postojali su nar. propisi 0 klanju (npr. zaklati i pustiti da krv istece). »Jakovljev pri. jedlog« (_ Apostolski sabor) sveo je na najmanju mjeru P. oj. za _ krscane iz poganstva. Pavao je posao jos dalje (Kol 2,20s; _ Zakon). Njegovo je shvaeanje pobijedilo. zid. P. 0 j. danas nisu mjerodavni za krseane. PROPOVIJED _ navijestanje PROPOVIJEDANJE _ navije· stanje PROPOVJEDNIK (knjiga, Salomonov Propovjednik, Ecclesiastes) Ubraja se u mudrosnu knjiZevnost. Knjiga se na hebr. naziva Kohelet (= ucitelj Hi onaj koji vodi glavnu rijec na nekom skupu) jer se u naslovu naziva »misli Koheleta« (= propovjednika), Davidova sina, sto bi mogao biti Salomon. Pisac u svom temeljnom pesi. mistickom raspolozenju zeli pokazati kako je »sve ispraz. no« (1,2). PolazeCi od vI. is· kustva smatra da su ljudski zivot i svi coviekovi napori pusta tlapnja (1,17; 2,11). Njeguvu statickom nacinu mislje,nja nedostaje bilo kakva nada u napredak (>mema niSta novo pod suncem«, 1,9), Njegov je zakljucak sazet u savjetu da treba u uzivanju islIB"

'ft'K/' 081T(i.It

LANDEKA

264

PROPOVJEDNIK -

PROROCI

PROROCI (hebr. niibi, mn.

koristiti zivot i niegova dobra (2,24; 3,22). Taj naoko materijalisticki zivotni nazor ublazen je opomenom da se treba bojati Boga i kloniti se grijeha (7,18; 7,26; 8,2). Njegovo razmiSljanje ne pozna nikakva i7gleda za neki bolji zivot kod Boga jer zivot nakon smrti jest zivot sjena u tami Podzemlja (9,10; 11,8). P. pokazuje koliko je uznapredovala Objava u NZ, u kojem misao na viecni zivot ublaiava razocaranja zemaljskog postojanja. Knjiga je napisana svakako u 3. st. pro Kr. PRORICANJE izvire iz zelje da se od Boga sazna ishod nekog pothvata iii vI. buducnost (Suci 18,5; 1 Sam 10,22). Po znato je npr. proroeiSte tarobnjackog hrasta u -+ Kanaanu (Post 12,6; Suci 9,37) i prorociSte Baal Zebuba (-+ Baal), boga ekronskog (2 Kr 1,2). Za"km.\ "Z.a'm~.l\.\\l\e ~. <Sn:z. \~,\(\~.,

Sam 9,9; zacijelo se to dv ispocetka razlikovalo) Tak ne nazivaju ljudi koji bi sa nesto pretkazivali, nego I koji navijestaju istinu. N prezali pred tim da govor neugodne istine koje su protivile liniji polito i re ustanova, a to je navjestit moglo dovesti u zivotnu o nost. SluiiIi su se raznim s stvima, kao sto je tvrd, sl vit govor i znakovite rad (npr. razbijanje vrca, Jr 10; iei gol i bosonog, Iz 2 Bilo je i P. cije knjige n sacuvane. 0 nekima od n saznajemo iz drugih bibI. sa (npr. -+ Natan, -+ Ilija Elizej). 0 drugima pak nam niSta pozna to. Pror cije su nam djela saeuv nazivamo »P.-pisci«; razl vanje »velikih« od »malih«

no posredstvom svecenika, proroka, »vidjelaca«, snova (Pnz 18,15; 1 Sam 9,9; Br 12,6). Izraelci su preuzeli i ddali u svojim kucama babil. prorostvene likove, -+ terafe (Post 31,19). Dugo se zaddao obicaj da se pri donosenju odluka pitaju -+ urim i tumim (Br 27,21; 1 Sam 14,41s), kao i prizivanja Boga zdrijebom (H 7,14-18; 1 Sam 10.20; Dj 1,24ss). Poznato je i gatanje na osnovu zrtava i prizivanja mrtvaca (Post 4,4; 1 Sam 28,13ss). Za razliku od poganskog svijeta, u Izraelu prizivanje Boga oznacuje prihvacanje pravorijeka jer Bog jamCi pravo i pravednost (Post 16,5); zbog toga je osnovni zadatak svecenika da odlucuju na temelju Bozjeg pravorijeka (Pnz 17,8-12; Jr 18,18).

znacenje. testo se zbirk »malih« P. naziva »Dod propheton (Knjiga dvan proroka)«. Prorostvo je pokret, a zbroi nekolicine velikih I Na St. I. P., mudraci itd laze se na svakom dvo bogostovnom mjestu. Na sto ushitnih oblika proro (usp. npr. 1 Sam 19,20-24 koro se pojavljuje ure prorostvo u skupinama Ilija, Elizej). Mozda je ono stojalo i u kasnijem proro od zanata: ono je za nag gromoglasno zastupalo id ske zasade u korist kral tva, ustanova itd. (dogaaa se zloupotrebe: Mih 3,5 korava »P.« koji nesto pr eu iii odbacuju sarno zbog grade). Uz to su postojale jedine licnosti koje nisu u sluzbi neke ustanove iii

Lev 19,26), ali )e ono dopuste-

brim, iIi: »vidjelac«; usp

oslan\a se samo na o"Qse~ cuvanib d\ela, a ne na n)ib

PROROCI -

PROTOEVANDEUE

pine. Za yr. svog zivota nisu imali nikakva uspjeha, ali s vremenom su se njihova djela nametnula. Uopee se ne osporava da su gotovo svi P.-pisci pripadaIi takvoj skupini P. Navijestali su da treba zaista obdrZavati -+ Savez nad kojim Jahve »ljubomomo« (-+ ljubomor Jahvin) bdiie. Ostro su napadali sve ono sto su smatrali protivno Savezu, npr. ve· leposjedniStvo, neravnomjernu podjelu -+ vlasniStva, uhodano -+ bogostovlje (usp. Jr 7,5-11), -+ kraljevstvo koje je bilo nevjerno Savezu. Cesto su se ostre prijetnje sudom povezivaIe s osvrtom na raniju izr. povijest, npr. nomadsko doba. Tako su oni utemeljili posebnu -+ etiku. Bili su svjesni da ih je Bog pozvao (npr. Iz 6) i borili se protiv »krivih P.« (npr. protiv Hananije, Jr 28). Ipak nisu navijestali sarno propast vee i spasenje (za pojedinacne slucajeve, -+ Emanuel, ali i za say narod, -+ Sluga Bozji, i to ponekad kratkim proglasima a ponekad opsimim opisima). Vrhunac njihova navijestanja spasa bi· 10 je obecanje -+ Mesije odn. mesijanskog vremena. Prema propovijedanju NZ, prorok I sus jest taj Mesija (mnogo prorockih erta). Na njemu su se ispunili i drugi prorocki tekstovi, kao i say SZ (usp. npr. Mt 5,17), i oni su u tom smislu protumaceni (npr. kao sto su to uCinili sastavljaCi -+ Matejeva evandelja). Klasieno doba prorockog pokreta bilo je 8. i 7. st. pr. Kr. (Am, Hos, Iz, Mih, Jer, Sef, Nah). To ne znaci da nije bilo velikih proroka izvan tog vre· mena, npr. u -+ izgnanstvu (Ez) iIi nakon toga (-+ Deute· roizaija).

265

U najstarijim krse. zajednieama postojala je i slufba "P". Tu se viSe negoli u SZ stavlja naglasak na primanje .... Duha koji neee ispuniti tek neke pojedinee nego sve ljude (Dj 4,31). Poziv na prorostvo jest milosni dar (-+ karizma). I ze· ne su prorokovale (Dj 21,9). PROROCIsTE -+ proricanje PROROsTVO oznacuje doduse prorocki nastup u ushitu (1 Sam lO,5s; 1 Kr 22,lOss), ali se taj izraz u uopeenom govoru upotrebljava za svako proroeko navijeStanje. Kod P. se ne radi toliko 0 buduenosti koliko 0 tumacenju sadasnjosti. -+ proroci. PROROV -+ Siloe PROSLAVA -+ slava PROSTITUCIJA -+ bludniea PROSTODUsNOST ne oznacuje nekakvu dusevnu ogranicenost. SP shvaea P. kao vjernost po kojoj su pojedinae i zajednica povezani s Bogom (Mudr Us). P. oznacuje ,.iskrenost i cistoeu" prema Kristu (2 Kor 11,3); ostvaruje se u srdacnoj slozi pri zajednickom »lomljenju kruha« (Dj 2,46), a sastoji se u bogatstvu srea, kao i u zajedniStvu iskrene ljubavi (2 Kor 8,2; 9,13). P. je u darivanju slobodna od sebicne proracunatosti (Rim 12,8); ocituje se u spremnosti na slufenje (Ef 6,5; Kol 3,22). PROSVJETLJENJE -+ svjetlo PROsNJA -+ molitva PROTOEVANDELJE (»prvo Ev.«) P. se naziva Post 3,15 (»Neprijateljstvo ja zameeem izmedu tebe [= zmije] i zene, i~medu roda tvojeg i roda njezma: on ee ti glavu satirati, a ti ees mu vrebati petu«). Prema nekim tumacenjima to se odnosi na Krista i njegovu majku. Na temelju jedne ina,-

266

PROTOEVANDEUE -

eice u citanju svih vaZnijih rkpa -+ Vulgate i dr. lat. prijevoda (»ona Ce ti glavu satirati«) drugi su tumaci pomiSljali ~amo na Mariju. Oboje je nelspravno. Misli se na neprija!eljs~~o izmedu ljudskog roda 1 ZmI]e. S tim »P.« nema niSta zajednicko tzv. »Jakovljevo protoevandelje«, leg. apokrifni izvjestaji. PROVIDNOST se u SP ne obraduje kao pojam, vee se o njoj zakljucuje iz Bozjeg djelovanja. Bog dariva -+ zivot i plodnost (Post 1,22.28; Iz 42,5) i brine se za svoja stvorenja (Job 38; Ps 104). P. spada na odabranje (-+ poziv) i medu ostalim se ocituje u: -+ izlasku iz Egipta, -+ Savezu, -+ osvajanju zemlje i ope. u sudbini naroda (Ez 20,8-12). Njome se pokazuje Bozja Ijubav i prema tudincima (Am 9,7) koji moraju sluiiti za ispunjenje njegovih nauma (Iz 10,5-14; Ez 26,7). U vezi sa Savezorn P. biva narodu na -+ spas iIi propast, vee prema tome da Ii je vjeran iii nevjeran Savezu (Suci 2,11-15; 1 Sam 4-7) te prati i zivot svakog pojedinea (Ps 37,23). NZ preuzima sz. predodZbu 0 P., ali je povezuje nar. s Bogom kao -+ Oeem (Mt 5,45). Zbog toga covjek treba svoje -+ pouzdanje bezuvjetno staviti u Boga (Mt 7,7-11). Isusov je Zivot objava dobrohotnog Boga i izvor nade da sve pridonosi dobru onih koji Boga Ijube (Rim 8,28). S pojmom P. povezan je pojam predodredenja. U bibl. nacinu govora to je Bofja odluka (Iz 19,17; Jr 49,20) koja je odvijeka u Bozjem naumu (Iz 25,1). Nad Isusovim nvotom bdiie volja Oceva (Mk 9,l1ss; Ef 1,5-9) i njegov naum da stvorenju daruje

PRVORODENAC

spasenje (Rim 8,28ss). Bo predodredenje ne moze se o vojiti od :+ poziva koji vo k proslavl 1 -+ opravdan (Rim 5,2.28), sarno ako mu ljudi odazovu. P. se ocituj kao dozivljaj suprotstavljan zlu. Za SP coviekova je kr nja uzrok -+ zlu (Ps 1,4s; R 5,12) a one se smatra mogu noseu ciSeenja (Job 33,15-3 Na dan -+ suda Bog ee doko cati zlo. PR
PRVORODENAC -

oCistititi zrtvom ociScenja. Razlozi takvu shvacanju bija· hu npr: tabu kojim je covjekov spolni zivot bio okruZen; higijensko-medicinski nazori; strah od zlih duhova koji bi mogli opsjednuti zenu. U iz· vjestaju 0 »Isusovu prikaza· nju u hramu« (Lk 2,22-39) govori se 0 otkupnini koja je prinesena za Isusa, ali i 0 Zrtvi za ociScenje njegove majke. Sredisnja je misao ipak dolazak Mesije Isusa u Hram (usp. Mal 3,1). PRVOTNA ZAJEDNICA Nasta· je iz kruga »Dvanaestorice« (-+ apostol) koji se ucvrscuje i prosiruje dozivljajem -+ uskrs· nuca Kristova, duhovskim dogadajem (Dj 2) i propovijedanjem apostolft. Posto je -+ Petar ostavio P. z. u Jeruzalemu (Dj 12,17), na celo joj je stao -+ Jakov (3) (Dj 15,13). Nakon njegove smrti vodstvo su preuzeli apostoli i starjesine (Dj 15,4). Znacajno je za zivot P. Z.: povezanost sa zid. oblicima poboznosti (Dj 2,46), djel. zajedniStvo dobara (Dj 2,44s), isticanje bratstva (Dj 4,32.35), svijest 0 -+ jedinstvu koje se ostvaruje -+ krstom, lomljenje kruha (-+ Vecera Gospodnja), iscekivanje -+ ponovnog dola· ska Gospodinova. Premda je u prvo vr. P. z. smatrana zid. sl.iedbom, sluZbeno ju je zi· dovstvo progonilo (Dj 4,1-31; 5,1742). Uz P. z. razvija se za· jednica Zidova u dijaspori, koji su prekinuli s bogosluZ· jem Hrama i sa Zakonom (nji· hov najznacajniji govornik:-+ Stjepan). Ona je morala napustiti Jeruzalem, sto je dovela do osnivanja novih zajed· nica izvan Grada (npr. Samarija: -+ Filip (6), usp. Dj 8,5ss; -+ Antiohija (1), usp. Dj 11,19 ss). Pod -+ Pavlovim utjecajem nastaju snazne zajednice

PSALM!

267

krseana iz poganstva, koje su zbog neobdrlavanja Zid. -+ Zakona izazvale nepovjerenje P. z. Sloboda im je zajamcena -+ Apostolskim saborom koji je otvorio put misijama medu poganima (Dj 15). Pavao, pot· pomognut od P. z., pokuSava sacuvati zajednistvo izme<1u zid. zajednice i zajednica krS cana iz poganstva (2 Kor 8; 9; Gal 2,10). Zato sto su ju daizantski krugovi omalovaZavali zajednicu krscana iz poganstva, Petar se odijelio od krscana iz poganstva, zbog cega mu je Pavao otvoreno prigovorio (Gal 2,11-14). Pocetkom zid. rata (66-70. p. Kr.) morala je P. z. iz Jeruzalema pobjeCi u -+ Istocnu Jordaniju. PSALMI Zbirka od 150 relig. pjesama. Od toga za 50 P. nije poznat pisac a od ostalih se vecina (73) pripisuje Davidu Naslove je dodao sakupljac Skupljanje P. u zbirku naj vjerojatnije je zapoeelo u doba kraljeva (David je bio poznat kao pjesnik i pjevac; usp 1 Sam 16,16-23) a zavrseno je oko 200. pro Kr. Za pojedine P. tesko je odrediti pisca i vri jeme nastanka. Danasnja zbir ka saddi nekoliko starih zbirki. Neki P. dolaze dva puta (npr: 14 = 53). P. su prije svega bili prilagodivani bogostov nim potrebama pojedinih raz doblja i naknadno su redigi rani (franc.: relecture). P. su mnogovrsni: pohvalni P. iI hvalospjevi u cast Bozjoj ve licini u povijesti Izraela iIi u prirodi (npr. 8; 9; 23; 77; 98; 100; 105); P.-zahvalnice (npr 66; 116; 136); pokornicki P. P.-tuZbalice (npr. 6; 7; 13; 22; 31; 38; 51; 63; 86; 130) te P proklinjanja (35,1-8; 69,23-29; 109,6-20). Uz to posebnu skupinu tvore -+ Hale! (113-118), ho docasnicke pjesme (120-134)

268

PSALMI - PUT

P. kraljevskog ustolicenja (47; 93; 96; 97; 98; 99;). Mnogi su P. u NZ protumaceni mesijan· ski (npr. 2; 22; 49; 72) ili kao konacno uzviSenje Jahve za kralja svijeta (npr. P. kraljev skog ustolicenja). PSALMI PROKLINJANJA psalmi . -')0

PSEUDOEPIGRAFI -+ kanon PTOLEMAIDA -+ Akon PTOLEMEJ PtolemejeviCima nazivamo dinasti iu helen. ego kraljeva nakon Aleksandra Vel. npr: 1. P. I. Soter (323-285. pro Kr., najprije upravitelj a kasnije kralj); general Aleksandra Vel., osnivac dinastije, doslje· dno helenizira (-+ helenizam) Egipat. 2. P. VI. Filometor (181-145. pro Kr., sve do poslije 164. pro Kr. suvladar svoga brata); sti· ti zidove i dopusta gradnju Jahvina hrama u Leontopolu u Egiptu (-+ Onija). Usp. i: 1 Mak 10,51-58. 3. P. VIII. Euerget (145-116. pro Kr.), kojemu je upravljeno pismo sto se navodi u 1 Mak 15,16-21. PUL -+ Tiglat·Pileser

Ptolemej VIII. Buerget. Lik na zlatnoi oktodrahmi

PUNINA -+ dovrsenje PURIM (svetkovina) -+ Est PUSTINJA ne znaCi sarno p scanu P. vee i stepska pod cja koja su se uglavnom ristila za uzgoj sitne stoke SP poimence se spominju -arap. P. s dijelovima -+ Mo i Edoma (-+ Edomci) ( 2,8; 2 Kr 3,8), Sinajska P. 19,1; Lev 7,38) i Judejska (Suci 1,16). P. je boraviSte p gnanika i bjegunaca (Post 14; 1 Mak 2,29), prebivali zlih duhova (Mt 12,43), al mjesto kusnje (Ros 2,14; u -+ izlazak iz Egipta). Poruka 0 Bozjem kraljevs zapoCinje propovijedanjem Krstitelja uP., kamo se po kao i Isus nakon svoga krs nja da bi se pripravio na s je poslanje (Mt 4,1). PUT Osim dosl. znacenja rijeci (veza medu gradovim mjestima), SZ oznacuje i lj ski zivot kao P. (Ps 37,5) koj Bog vodi covjeka (Izi 13,2 kojim idu pojedinci (Job 23, iii s kojega mogu skren (Mal 2,9). Stoga -+ proroci o minju da se treba vratiti krivog P. (Jr 25,5) i uputiti pravim P. (Jr 31,21). Zbog to poboznik moli da mu Bog p kaze P. (Ps 27,11; 119). Vrije Novog saveza zapocelo je p zivom -+ Krstitelja da se G podinu pripravi P. (Mk 1,3 Isus je ispunjenje putova k je Bog zacrtava za spasen (Rim 11,33ss). On za se ka da je P. (Iv 14,6). Svojim ut lovljenjem Krist je otvo nov P. kojim covjek moze d ei k Bogu (Reb 1O,19s). U kao i u NZ nalazi se slika dv ju P. izmedu kojih covjek t ba birati (Ps 1,6; Izr 15,19; M 7,13s). -+ Didahe. PUT -+ meso, -+ tijelo

Q Q (izvor za logione, Isusove izreke) Kratica za izvor sto su ga upotrebljavali Mt iLk; -+ Evandelja.

QERE -+ Masora QUMRAN -+ Kumran

R RABAT (Rabat Amon) Glavni grad -+ Amonaca. u I. Jordaniji na gornjem toku -+ Jaboka. Kad su Amonci uvrijedili Davida, njegov je vojskovoda -+ Joab podsjeo R. (-+ Urija) i zauzeo ga (2 Sam lOss). No grad uskoro zadobiva nezavisnost. U 3. st. pro Kr. postaje pod imenom Filadelfija helen. grad a od 63. pro Kr. ubraja se u -+ Dekapolis; danas je pod nazivom Aman glavni grad Jordana (veoma znamenit arheoloski muzej). RABBI (»uCiteliu!«) U Isusovo doba naslov za ugledne uCitelje, od oko 70. p. Kr. nar. za -+ pismoznance. Taj naziv izrazava pocast i priznanje za -+ ucite1ia. Tako su oslovlja· vali i Isusa (Mt 26,25; Mk 9,5; Iv 1.38). Od svojih ucenika tra· zi da se ne nazivaju R.: Isus je jedini R. (Mt 23,8). RAcUNANJE VREMENA, BIBLIJSKO. U -+ Asiriji godine su se racunale prc:ma imenirna kraljeva, namjesnika iIi dvorskih Cinovnika. U rano doba -+ Babilonije i -+ Egipta godine se broje prema znacajnim dogadajima, koji se zato stavljaju u popise. Kasnije se preslo na brojenje godine prerna kraljevima, ito: 1. pocev od dana ustolicenja (za razliku od tekuce godine); 2. od ustolicenja do nove g. = »prva g. vladanja ...« (tzv. »antedatirano racunanje«) i

3. od ustolicenja do nove g. = »pocetak vladanja ...« (tzv. »postdatirano racunanje«); pritom 1. g. vladanja zapocinje s novom g. Nepoznato je kako se racuna10 vrijeme u Izraelu prije kraljevstva. U doba kraljeva udomacilo se brojenje prema razdobljima vladanja kraljeva u Izraelu i Judi (t.1. od -+ rascjepa kraljevstva: -+ Sj. odn. -+ J. kraljevstvo). Prvi trag takva brojenja nalazimo u 1 Kr 6,37s (4. i 11. g. Salomonova vladanja). U SP nalazimo antedatirano (valja ga pretpostaviti npr. u 1 Kr 15,1-9) i postdatirano brojenje (npr. kod Jr 26,1; 49,34). Vier. se od antedatiranog brojenja preslo na postdatirano brojenje pod utjecajem Tiglat-Pilesera III. Unatoc sigurnom polaziStu za R. v. (1. osvojenje Jeruzalema za yr. -+ Nabukodonozora, 16. III. 597. pro Kr.), ne moze se posve tocno rekonstruirati kronologija kraljeva. Nakon 2. osvojenja Jeruzalema (586), u doba -+ izgnanstva i u kasnijim g. racunalo se po godinarna -+ Jojakina, odn. po godinama izgnanstva (2 Kr 25,27; Ez 33,21). U doba kasnog zidovstva racunalo se prema godinama babil.. zatim perz. kraIjeva (Hag 1,1; Zah 1,1.7). U helen. doba zapoeelo se s racunanjem po vladavini -+ Se1eukovica u jesen 312. pro Kr. -+ Starost (1).

270

RACUNANJE VREMENA, KRSCANSKO -

RAcUNANJE VREMENA, KRSCANSKO Krscanstvo je prihvatilo od zidovstva neke elemente R. v. (npr. podje1u na sedmodnevni tjedan), ali je ubrzo postalo nezavisno 0 zidovstvu. Monah Dionysius Exiguus (Dionizije Mali) pogrijesio je u racunu za nekoliko g. kad je odredivao godi· nu Kristova rodenja (532. p Kr.). Taj je krivi racun prihva· cen: Kristovo rodenje dogodi· 10 se nekoliko g. prije pocetka krsc. R. v. RAD Prema poganskom shva· canju R. spada u manje vrijedno zanimanje robova (s izu· zetkom najstarijih i osamljenih slucajeva). I u SP tegoba rada tumaci se kao proklets' tva (Post 3,17-19), R. je mucan i konacno bezuspjesan (Ps 90,10; Prop 2,11), ometa trazenje mudrosti (Sir 38,24-39,11). U vr. spasenja nijedan trud nece biti uzaludan (Iz 65,23). No R. je isto tako sudjelovanje u Bozjem »R.« (stvaranje: Post 2,2; Bog kao vinogradar: Iz 5,7; on jos uvijek radi: Iv 5,17), shvaca se kao bozanski nalog (vee u zemaljskom raju prema Post 2,5.15; Izr 18,9; usp. Izr 6,6-11), kao slmba u djelu stvaranja i kao nacin covjekova samoodrZanja (Post 1,28s; 3,17-19). R. je slmenje Gospodinu, a ne ljudima (Kol 3,23), ne smije se apsolutizirati (-+ vlasniStvo, -+ subota). Prihod R. mora se zahvalno mivati kao Bozji dar (Ps 128,1s). Nagrada za R. mora se isplatiti i ne smije biti nikakve drustvene potlacenosti (pnz 24,14s; Jr 22,13). Pismoznanci su morali izuCiti neki zanat (usp. Dj 20,34; 2 Sol 3,8s). Isus je i sam radio svojim rukama (Mk 6,3). No -+ Bozje Kraljevstvo odreduje smisao i opseg R. (Lk 12,31). »Tjeskobne bri-

RAGUEL

ge« ne smije biti (Mt 6,25-34 kao ni gramzljive teznje za viSkom (Lk 12,15-20; Heb 1 usp. Mt 6,1111): gramzljiv je idolopoklonstvo (Ef 5,5; 3,5). No ni pod kakvom izlikom valia zazirati od R. (1 4,l1s; 2 Sol 3,6-8.10-12). R. pretpostavlja kao redovna java u nekim -+ usporedba on omogucuje brigu za po bne (Ef 4,28). Pa i teske i p zrene poslove valja obavl »od srca«, iz Ijubavi pre Gospodinu (Ef 6,7; Kol 3, Jednako treba cijeniti i R. macice (usp. 1 Tim 5,10). Misionarski R. -+ misije. Lu rov prijevod (prema tad njem nacinu izrazavanja) st Ija rijec R. na mjesto gdje misli teskoca, nistetnost i -+ Ropstvo. RADOST Prava R. dolazi nacno od Boga (usp: Ps 6 Lk 1,47), bilo da je rijec 0 zbog dobre zarade (Pnz 12 zbog pronalazenja izgublje ga (Lk 15,5ss.9s), zbog bo slmja (Ps 43,4), zbog dru stvari odn. osoba (1 Kr 4, Izr 5,18), zbog Zakona 119,162). Takva je R. neprol na (Lk 16,19). Ona ne sm nesto osjecajima prikriv (usp. 1 Kor 7,30), nego mo proizlaziti iz -+ Ijubavi (1 K 13,6). Cesti su pozivi na R. ( 4,4). Ona je nezavisna od vanjskih prilika (2 Kor 7,4) RAFAEL (»Bog iscjeljuje«) Andeo R. prikazan je u kn zi 0 -+ Tobiji kao pratilac putu (5,4), zastitnik (6,4) i govomik (12,15) mladog To je. Po Bozjoj zapovije (12,14.18) svladava pakosn zloduha Asmodeja (8,1ss) i cjeljuje Tobijina oca (11,7-1 RAGUEL -+ Reuel

RAHAB - RAMA

RAHAB Morska neman, slika Egipta (Iz 30,7) i Bogu neprijateljskih sila (usp. Ps 89,11). RAHABA -+ Bludnica u -+ Jerihonu koja je primila i sakrila izr. uhode (15 2,1-21). Prerna JS 6,17-25 zbog toga je nakon osvojenja grada bila postedena, dok je prerna Heb 11,31 bila postedena zbog svoje uzorne vjere, a prerna Jak 2,25 zbog svojih djela. Mt 1,5 sporninje R. medu Isusovim precima (-+ rodoslovno stablo Isusovo). RAHELA (= ovca) Prema Post 29,6-30 Labanova kCi u koju se zaljubio Jakov. Najprije nije mogla imati djece. Njezina sluskinja -+ Bilha dade narnjesto nje na svijet Dana i Naftalija (Post 30,1-8) a konacno ona sama rodi -+ Josipa (1). Umrla je pri porodaju -+ Benjarnina i sahranjena je na putu u Efratu kod -+ Betela. U kasnijem tumacenju smjesta se njezin grob u Betlehem (Post 35,16-19). R. se spominje kao -+ zena miljenica i kao Izraelova pretkinja (usp. Rut 4,11; Jr 31,15; Mt 2,18). RAJ ZEMALJSKI (hebr. pardes, grc. parddeisos; perz. pozajmica: »ograden vrt«) U Pj (4,13) naziv naprosto za vrt. U LXX time se oznacuje »edenski vrt« (zapravo: »pustinjska oaza«) 0 kojem govori Post 2s (usp. Ez 28,13; 31,8). U izvje-

ertez otisaka pecatil, mozda s motivom »drveta zivota«

271

stajima 0 R. z. susrecerno nekoliko misaonih tokova: 1. Misao 0 nekom sretnom mjestu i 0 nekom pry. sretnom vrernenu. Ta se misao rada tako da se iz najvisih ceznji iskljuce sve negativnosti koje mogu zadesiti Covje ka (npr. bolest, smrt) i svije u kojem zivi, te se tvrdi da je jednom postojalo takvo sret no doba. 2. Misao 0 stablu zivota: covje kova nada u besmrtnost izra zava se u rnitu 0 nekom sred stvu (plod stabla) protiv smr ti. 3. Misao 0 drvetu spoznaje dobra i zla: ona nastaje iz is kustva da ta spoznaja doista i postoji te da vodi u grijeh 4. Iskustvo 0 losirn pojava ma u covjeku i svijetu, za ko je se drli da svakako moraju proizlaziti iz -+ grijeha i -+ zla (-+ etiologija). 5.. DoZivljaj stida pred goloti n]om. 6. Pucke misli i s1. (npr. geo grafski umetak Post 2,10-14) U posljednja vremena oceku je se posvemasnje uniStenj zla i uspostava rajske rado sti (usp. Iz 65,17-25; Otk 2,7 22,2-5). RAMA (»uzvisina«) Naziv mje sta, npr: 1. R. (er-rum, oko 9 km sj. o Jeruzalema) u -+ Benjamin (15 18,25), u blizini -+ Raheli na groba (Jr 31,15). Nakon -+ rascjepa kraljevstva R. je bi granicni grad izmedu Sj. i J kraljevstva (usp. 2 Ljet 16,1-6 U R. je Jerernija pus ten na slo bodu (Jr 40,1). 2. R. u gorju Efrajirn, -+ Sa muelov zavicaj i mjesto njego va djelovanja i ukopa (1 Sam 7,17; 2,11), mozda istovjetn s Ramatajimom (1 Sam 11 pratekst) i s kasnijim Ram'a

272

RAMA -

RASCJEP KRAUEVSTVA

taimom (1 Mak 11,34), odn. s Arimatejom (Mk 15,43). 3. R. u ASeru (JS 19,29), sjz. od -+ Genezaretskog jezera, moida is to sto i R. u Naftaliju (JS 19,36)'. 4. R. u Gileadu -+ Ramot. RAMATAIM -+ Rama (2) RAMATAJIM -+ Rama (2) RAMOT Grad u -+ Gileadu, sj. od -+ Jaboka; spominje se kao namjesnicko mjesto u SaIomonovo doba (1 Kr 4,13), kasnije kao grad utociSta i levita (JS 21,38; -+ pravo utociSta); u ratu protiv Damascanskog kraijevstva oko njega su se vodile jake borbe (1 Kr 22,29ss; u 2 Kr 8,29, pratekst: Rama). Prijeporno je gdje se nalazio. RAMZES (»Ramzesova kuea«) U R. je bilo sjediSte ego kraljeva u doba Ramzesa II. (1301-1234. pro Kr.). Skupa s -+ Pitomom spominje se i R. kao grad na Cijoj su izgradnji Izrae1ci moraIi kuluciti (Izi I,ll). Prema Izi 12,37 -+ iziazak iz Egipta zapoceo je u R. R. je zacijelo kasniji Avaris = Tanis = -+ Soan, moida skupa s 20 km udaijenim gradom quantir (oba se nalaze u i. dijeIu deIte NiIa). RANA KISA -+ kiSa RASCJEP KRAUEVSTVA Nakon Salomonove smrti (932. pro Kr.) Veliko se Davidovo kraljevstvo raspalo u dvije drfaye: -+ Sjeverno izraelsko kraijevstvo (gIavni grad: najprije -+ Tirsa, kasnije -+ Samarija) i -+ Juino judejsko kraljevstvo (gIavni grad: Jeruzalem). Prvi kraIj Sj. kraljevstva bio je -+ Jeroboam I. a prvi kraIj J. kraljevstva -+ Roboam. SpoCetka su se oba kraljevstva medusobno

borila, kasnije su se pomiril s postojeCim stanjem, pa s cak jedno s drugim sklapaI i saveze. Da bi i u bogostov nom pogledu postao nezavisan Jeroboam je uveo sluibeno bo gostovlje u -+ Danu i -+ Bete Iu. Pov. mu dieia (1 Kr 12,29 14,7-14) to jako zamjeraju. Sj. kraijevstvu, za razliku o J. kraijevstva, nije viadai jedna dinastija, vee su se i mjenjivali uzurpatori. Vise je razloga uzrokovaIo R k.: npr. prije toga su oba kra Ijevstva bila povezana tek pe sonainom unijom, izmedu »1 plemena« Sj. kraijevstva i pI mena Jude i Benjamina posto jale su mnogostruke razlike protivnosti. Opis 1 Kr 12 (R k. zbog Roboamove okru nosti) navodi dakle sarno po vod a ne i uzrok R. k.

Ramzes II. (1301-1234. pro Kr. prema jednom kipu od gra nita u natprirodnoj velicin (Torino). Ope. se smatra d je on »taraon tlaCitelj« Izrae laca u Egiptu.

RASPRSENOST-RATARSTVO

RASPRsENOST --* dijaspora RAS sAMRA --* Ugarit RASTAVA BRAKA Sarno je muz u SZ imao pravo na R. Ona je postala pravomocna ispostavom otpusnog pis rna (usp. Pnz 24,lss). Npr. kod Mal 2,16 R. b. se napada. Prema Mk 10,1-12//; Lk 16,18 Isus ustaje protiv R. b. Prijepomo je prevodenje i tumacenje »klauzule 0 preljubu« (Mt 5,23; 19,9; osim zbog bludniStva, odn. niti zbog preljuba ili sl.). Pavao osuduje R. b. (Rim 7,2; usp. 1 Kor 7,10). RAT Pravi ratovi, a ne sarno kresevo, vodili su se tek od vremena --* osvajanja zemlje. Prema sz. prikazivanju to su bili osvajacki R. koji su ispunjali !jude ponosom (npr: pjesma rugalica 0 Sihonu, kralju Hesbona Br 21.27-30). I u vrijeme Davidovo bilo je osvajackih R. (usp. npr. 2 Sam 8; 10). Ipak se osvojeno podrucje nije moglo zaddati. Pokusaji da se usprotive novobabil. kraIjevstvu prouzrokovali su --* izgnanstvo. Kasniji ratni obracuni: --* Makabejci, --* Herod (1), --* zeloti. Nije bilo najave R.; osvojeni su gradovi bili 0pustoseni (usp. Suci 9,45; 20, 48; 2 Kr 3,25; 8,12); prije toga bi ih opljackali (usp. 2 Sam 12,30; 2 Kr 14,14; 25,13-17). Plijen je bio jedina placa; domoCi se plijena bilo je pravo veselje (Ps 119,162). Barbarski postupci sa zatocenicima bili su iznimke (ali --* prokletstvo). R. se smatrao djelom bozanstva koje je izvojevalo pobjedu nad pobijedenima; borci su ispunjali Bozju volju. Brojne slike 0 Bogu uzete su s podrucja R., Bog je ratnik (Izl 14,3). NZ ima drugaciji pogled na R. Iz ratnih su dogadaja uze-

273

ti sarno slikoviti izrazi (npr: oklop vjere i ljubavi, 1 Sol 5,8). Dakako, ratova ee biti sve do svrsetka svijeta (Mk 13 ,7); na svcletku Ce prema Otk doCi do velikog odlucnog boja (Otk 20,7ss). RATARSTVO nije sarno grana privrede nego i oblik kulture (s relig., polit., drustveno-gospodarskim domasajem). --* Nomadi i polunomadi gledaju zavidno i ceznutljivo na zemlju »kojom teee med i mlijeko« (Izi 3,8) i precjenjuju prednosti sjedilastva, jer je za njih opasnost od gladi i sl. bila vrIo velika. U kratkim vremenskim odsjecima traze utociSte u obradivanom podrucju, unajmljuju se kao ratari i dr. (--* izlazak iz Egipta), no uvijek nanovo pokusavaju stalno se ucvrstiti u obradivanim podrucjima (npr. --* Kanaan); oni kojima to polazi za rukom zaddavaju mnoge obieaje iz polunomadskog vremena i tek se polagano navikavaju na sjedilacki naCin zivota. Mnoge crte sz. religije imaju svoj korijen u nomadskoj odn. polunomadskoj kulturi (--* osvajanje zemlje); obicaji preuzeti iz ratarske kuIture preoblikovani su (npr. prinos prvina) ili su u SP zigosani kao idolopoklonstvo (npr. kult plodnosti, --* Asera) i onda kad su bili ope. rasireni. --* Rekabovci su iz nacela sektaski otklanjali sve sto je podsjeealo na ratarsku kuIturu. U polit.-drustvenom smislu sa sjedilastvom je u vezi npr. --* kraljevstvo i veleposjedniStvo (usp. Iz 5,8; Am 5,11; Mih 2,2). Isus je zivio u izrazito ratarskoj kuIturi. Zbog toga je upotrebljavao mnoge --* usporedbe s podrucja ratarstva (npr. sijac, kukolj), koje u danas-

274

RATARSTVO-RlBLA

nJoJ industrijskoj civilizaciji nisu vge tako zome. Zetveni radovi, vrsidba, spremanje u zitnice -+ zetva. RAZAPINJANJE se naziva nacin smaknuea sto su ga RimIjani preuzeli i cesto primjenjivali, i to sarno za robove i Nerimljane. Ta srarnotna kazna R. nije za Isusa bila sarno fizicki bolna vee se i cinila posvemasnjim neuspjehom. Prema rim. obicaju Isus je na stratiSte nosio zacijelo sarno popreenu gredu (»patibulum«) (tako se moze shvatiti i Mk 15,21; Iv 19,17) te je na nju prikovan u lezeeem stavu; zatim je greda zajedno s njim podignuta na uzduinu gredu (»antenna«), na koju je isto tako bio cvrsto prikovan. U prenesenom smislu govori se da su krseani zajedno s Kristom raspeti (Gal 2,19), te moraju dosljedno tome zivjeti: naroCit oblik -+ nasljedovanja (Mk 8,3411; Mt 10,3811). RAZBOJNICI Oznaka za dvojieu koji su bili s Isusom razapeti (Mk 15,27). Lk 23,40-43 opisuje kako je Isus jednome od njih oprostio (nastavak usporedbe Lk 15). RAZRIJESITI -+ vezati REBEKA Prema Post 22,23 kCi Betuelova, a prema 24,67 -+ Izakova zena. Nakon duge neplodnosti postaje majkom blizanaca -+ Ezava i -+ J akova (Post 24,24ss). Svome ljubimcu -+ Jakovu pomaie varkom da zadobije pravo -+ prvorodenca (27,1-29) i zastieuje ga od Ezavove osvete (Post 27,41-28,5). Sahranjena je u spilji -+ Makpela (48,31) a kao zena patrijarha nositeljica je bozanskog obeeanja (usp. Rim 9,10). REDAK -+ poglavlja Biblije

REDAKCIJSKO-POVIJESN METODA Metoda -+ biblij znanosti koja nema u vidu rno pojedine knjiz. oblike metoda povijesnih oblika) i naCin kako su oni slozen cjelinu, te tako djel. izmije ni odn. prilagodeni doticn okolisu. Primjer: kod Mt lazimo cesto iste -+ rijeCi G podinove kao i kod Lk, a drugom okviru i s neznat promjenama. REGUEL -+ Reuel REKABOVCI (prozvani pre svom praocu Rekabu, Jr 3 Savez Izraelaca vjemih Za nu. Pozivaju se na svoje p ke i otklanjaju mnoge tek ne civilizacije (npr. poljod stvo, vinogradarstvo i cv nastambe), tj. svjesno provoditi nomadski nacin vota, pa im je uzor vrije prije -+ osvajanja zemlje. J mija ih prikazuje kao u vjemosti (35,1-19). Rekabov Jonadab stavio se na str -+ Jehua te je suzbio nje prevrat i neviernost Zak (2 Kr 10,15). . RESIN (»izvor«) Posljed kralj Damaska. Borio se p tiv -+ J. jUdo kraljevstva vr. -+ Ahaza) zato sto se prikljucilo protuasir. save U~ijesao se asir. kralj Tig -PIleser IlL, pobijedio R. i ga 723. pro Kr. smaknuti. ~EU~L (= ~eguel; »Bozji JateIJ«) VI. Ime, npr. Mo jeva tasta (Izi 2,18; -+ Jitro) REZON Cetovoda, zasnova kraljevstvo -+ Damaska ( 950. pro Kr., 1 Kr 11,23ss). RIBLA (rible) Mjesto na -+ Libanona, glavni stan fa ona Neka za njegovih voj pohoda u Palestini (608. Kr.) kao i Nabukodonozora kod njegova nadiranja pre Jeruzalemu (588-586. pro K

RIJBe - RIM

RUEe _ Logos RUEe BOZJA bitni je sastavni dio _ Objave, k01u u prvom redu priopcavaju _ proroci (1 Ljet 17,3; Jr 7,1). Svo:: jom R. Bog zahvaca u povijest svog naroda (Jr 5,14; 23,29), tako sto mu daje svoje naputke (_ Deset zapovijedi) (Pnz 5,5; 2 Sam 12,9) i svoi Zakon (pnz 30,19). R. B. temelj je _ stvaranja (Post 1), Ijudskog zivota (Post 1,26) i odrianja zivota (Pnz 8,3; Mudr 16,26). Ona donosi spasenje i nov zivot (Ps 119,25.107.144). U NZ R. B. upravljena je jos jednom Proroku i on je navijesta (Lk 2,29; 3,2). R. Kristova i njegovih ucenika potkrijepljena je _ cudesima, i to .ie dokaz njezine djelotvomosti (Mk 2,10; Dj 14,3). Ta je R. spasenje (Dj 13,26), zivot (Di 5,20), istina (Ef 1,13), sila Bozja (1 Kor 1,18) i izbavljenje (Jak 1,21). Ona je znak njegove moei (Mk 1,22) i onima ko.ii vjeruju daje nov zivot (Iv 6,63). Spasenje je u vezi s R. B. koju propovijedaju -+ apostoli (Kol 1,25ss; Dj 4,31) i zajednica (1 Sol 1,8). eovjek treba nadvladati -+ pozudu koja mu prijeci da prihvati R. B. (Mk 4,19). Jakov opominje krscane da ne budu

275

samo slusaoci nego i izvrsioci R. B. (Jak 1,22). RIJEeI GOSPODINOVE (= logia; jednina: logion) Tako se nazivaju kratke Isusove izreke koje su - mozda prerat1ene - uvrstene u Ev-a, osobito u Mt i Lk Oedan ad vrlo mnogih prirnjera: Mt 5,44s/ Lk 6,27s). Ev-a slobodno ugraduju R. G. u svoju cjelinu, tako da npr. iste R. G. stoje kod Mt i Lk u razlicitom kontekstu. _ Govor na gori zbirka je R. G. Mt i Lk neovisno jedan od drugoga koriste vrelo Q, koje sadrfava gotovo sarno R. G. (vrelo »logilh). Osim toga obojica neovisno jedan od drugoga koriste prvotni oblik Mk. Sigumo je Isus izgovorio i rijeci koje nisu zabiljezene ni u kojern Ev. (-+ kanon). Od tzv. agrafa (»nezapisane rijeci«), koje su se sacuvale izvan Biblije, sarno se za neke rnoze naslutiti izvomost. Sigurne Isusove rijeci nisu se saeuvale izvan Biblije. RIM Grad (prema Iegendi osnovan 753. pro Kr., no postojao je zapravo nekoliko stoljeca ranije). U nz. vr. grad-drfava prosirio se u svjetsko carstvo

Stilizirani crtezi likova triju rim. careva: u sredini August (27. pro Kr. - 14. p. Kr; Isusovo rotlenje); desno Tiberije (14-37. p. Kr; Isusova smrt); lijevo Neron (54-68. p. Kr; prema predaji dao pogubiti Petra i Pavia)

278

RODOSLOVLJA-RUTA

pov. prikazivanje nekog oblika zajedniStva u kojem se iznosi vremenski slijed i povezanost skupina na temelju krvnog srodstva, na temelju podrijetla od jednog oca i uzaiamnih odnosa brace. Izr. je narod nastao od nomadskih plemena. Polozaj pojedinaca stoga je bio odreden pripadnoscu obite1ji i rodu. Pretpovijest se sacuvala u rodoslovnim stablim. Plemenska i rodovska svijest nadZivje1a je drustvene promjene u yr. kraljevstva. Prema 1 Tim 1,4 »neki l.iudi« ne bi se trebali baviti beskrajnim R. Tit prima savjet (Tit 3,9) da izbjegava svade 0 R. Vier. se tu zabacuju mastovite price i doumljivanja 0 sz. R. RODOSLOVNA STABLA ISUSOYA Postoje 2. R. S., jedno kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a drugo kod Lk 3,23-38 (nakon izvjeSiaja 0 Isusovu krstenju). Oba R. S. zele nabrojiti -+ Josipove pretke. Matejevo R. S. vodi sve do Abrahama i time zeli pokazati: Isus je pravi Abrahamov sin. Tome sImi rasporedaj R. S. koje je rasclanjeno u 3 x 14 pokoljenja (Mt 1,17; -+ simbolika brojeva. Zbog pogreske posljednja skupina nema 14 nego 13 pokoljenja). Sastavljacu je vaZniie ono sto hoee reei negoli uskladivanje sa sz. podacima. Lukino R. S. ide od Isusa pa unatrag sve do Adama koga je Bog stvorio: Isus je poslan svemu svijetu, i nije sarno Abrahamov vee Adamov i Bozji sin (-+ Sin Bozji). Veoma se razlikuju imena u tim R. S. Bezuspjesni su svi pokusaji da se protumaci taj slozeni izvjestaj (posinj enj em, -+ leviratskim brakom, itd.), kao i teze da se Mt koristi slmbenim -+ rodoslovljem Da-

vidove kuee, a da Lk nap donosi privatno Josipovo doslovlje; da Lk ne donos sipovo, vec Marijino rod vlje. Najbolje mozemo shvatiti like ako R. S. ne promatr kao pov. dokumente, vee svratimo pozornost na on pojedina Ev-a hoee reei. treba uociti kontekst u ko smjestaju R. S. Kod Mt n cetku Ev.: Bozji zahvati s rahamom i njegovim po stvom imaju za cilj sarn priprave Isusov dolazak. Lk na pocetku Isusova ja djelovanja: Isusa je Bog slao svim ljudima.

ROPSTVO oznacuje naci vota nekog -+ roba itd. Za vi SZ cesto su vezani s u menom na izr. R. u Eg (npr: darezljivost, usp. 16,12). -+ Sluga Bozji. U nar. Pavao (usp. i Iv 8,34 di u R. suprotnost -+ slo koja je u Kristu darovana

RUBEN Prema Post 29,32 stariji -+ Jakovljev i -+ sin. Post 35,22; 49,3s opisu je imao odnosaj s Bilhom leznicom svog oca, te je toga izgubio pravo prvoro ca. Rubenovo pleme izvo od njega. U povijesti Iz nije igralo neku znacajnu guo Prema Pnz 33,6 broji »sacicu ljudk RUGLO

-+

sramota, rugl

RUKOPISI -+ biblijski r pisi, -+ Kumran

RUT A (knjiga) Narodna p iz vr. -+ sudaca: svi musk novi jedne obitelji koja je lila u Moab umiru. Majka emi vraea se sa svojom hom R., Moapkom, u B

RIMON -

RODOSLOVUA

RIMON Ime, npr: 1. Aram. bozanstvo. Ta rijee dolazi kao sastavni dio mnogih imena, npr. Hadad-Rimon (Zah 12,11). 2. Mjesto (»mogranj«), npr: R. (sj. od -+ Nazareta), En-Rimon (izmedu -+ Hebrona i -+ Beer Sebe). ROBOAM (»narod se rasirio«?) Prvi kralj (932-917. pro Kr.) -+ J. judo kraljevstva nakon -+ rascjepa kraljevstva; povoda tom rascjepu dao je R., ali mu uzroci sezu mnogo dublje. R. je utvrdio mnoge gradove svoga kraljevstva, npr. -+ Hebron. Veoma ie nepovoljan izvjestaj 0 njemu u 1 Kr. Faraon SiSak (= Sesonk I, 950-929. pro Kr.) poduzeo je pljackaski pohod na Juzno (1 Kr 14,25s) i Sj. kraljevstvo, zacijelo koristeCi unutarnje suprotnosti u Izraelu. ROBOVI su postojali u Izraelu kao i svugdje u starom svijetu. To su prije svega bili ratni zaroblienici (npr. neudate zene, Br 31,35); sR. se trgovalo (Ez 27,13), smjeli su se kaznjavati, ali ne osakatiti (usp. Izl 21,20s.26s). U Izraelu su i sunarodnjaci mogli biti R., ali su se nakon jubilarne godine (milosna godina; -+ vlasniStvo) morali pustiti na slobodu (Lev 25,40.54) ili vee nakon 7 godina (Izl 21,2). Tako se postupalo i s duznicima (Pnz 15,2) i s osudenim lopovirna (Izl 22,2), kao i s onima koji su se sami prodali (Izl 21,5s). R. su bili zasticeni od nepravedne vlasti i samovoljnog postupka (usp. Izl 2,2-11). Pripadali su -+ obitelji, bili su obrezani (Post 17,12), imali su udjela u -+ Pashi (Izl 12,44) i subotnjem pocinku (Izl 20,10, blagodat za R.), u kasnije su doba cak mogli biti bastinici

277

(Izr 17,2). Gospodari su ih sami oslobadali: u nekim su slucajevima to i morali (pnz 21, 10-14; 15,12-17). U prenesenom smislu zvali su se »R.« slobodni podloZnici niska polozaja, nar. kraljevi sluge (usp. 1 Sam 8,11ss). R. odn. sluga iIi sluskinja u tom su slucaju pocasni naslovi (-+ Sluga Bozji; Lk 1,48; Rim 1,1). U vr. Rim. earstva postojao je posebni stalez -+ slobodnjaka. Ni krscanstvo niie u prvi mah ukinulo robovlasniStvo, ali je prihvatilo R. kao vjernike te su bili iziednaceni sa slobodnjacima: R. su postali »draga braca« (Flm 16). RODOSKVRNUCE je u zakonskim propisima (Lev 18, 6-18; 20,11-21) strogo zabranjeno: spolni odnosaj s krvnim srodnicima, ali i s npr. pastorkom, macehom (Lev 18,8; 20, 11) odn. s polubracom (Lev 18,9; 20,17). R. se ostro kudi i u 1 Kor 5,1-5. U SP R. se smatra relig.-etickim prijestuporn, i zbog toga je zabranjeno. Ono je takoder strogo zabranjeno i u drugim starim kulturama i religijama, mozda na temelju predodZbe 0 spolnom tabuu. RODOSLOVLJA tvore okosnieu bib!. -+ prapovijesti. Ona vode kroz rodoslovni slijed od -+ Adama do -+ Abrahama. R. se susrecu u izvjeStajima 0 -+ praocima (patrijarsi) (Post 12-50), 0 kraljevima, svecenicirna, svecenickim rodovima, za· tim u -+ Ljetopisima i u -+ rodoslovnim Isusovim stabli· rna (Mt 1,1·16; Lk 3,23-38). R. nastaju medu nomadskim pIemenima. Ona jos danas zajednicku drustvenu pripadnost stanovnika pustinje predocu· ju rodoslovnim stablorn. R. su

278

RODOSLOVLJA-RUTA

pov. prikazivanje nekog oblika zajedniStva u kojem se iznosi vremenski sliied i povezanost skupina na temelju krvnog srodstva, na temelju podrijetla od jednog oca i uzajamnih odnosa brace. Izr. je narod nastao od nomadskih plemena. Polozaj pojedinaca stoga je bio odreden pripadnoseu obitelji i rodu. Pretpovijest se sacuvala u rodoslovnim stablim. Plemenska i rodovska svijest nadZivjela je drustvene promjene u yr. kraljevstva. Prema 1 Tim 1,4 »neki ljudi« ne bi se trebali baviti beskrajnim R. Tit prima savjet (Tit 3,9) da izbjegava svade 0 R. Vier. se tu zabacuju mastovite price i doum~ ljivanja 0 sz. R. RODOSLOVNA STABLA ISUSOYA Postoie 2. R. S., jedno kod Mt 1,2-17 (pocetak Ev.) a drugo kod Lk 3,23-38 (nakon izvjestaja 0 Isusovu krstenju). Oba R. S. zele nabrojiti -Josipove pretke. Matejevo R. S. vodi sve do Abrahama i time zeli pokazati: Isus je pravi Abrahamov sin. Tome sImi rasporedaj R. S. koje je rasclanjeno u 3 x 14 pokoljenja (Mt 1,17; __ simbolika brojeva. Zbog pogreske posljednja skupina nema 14 nego 13 pokoljenja). Sastavljaeu je vaZnije ono sto haee reCi negoli usklac:tivanje sa sz. podacima. Lukino R. S. ide od Isusa pa unatrag sve do Adama koga je Bog stvorio: Isus je poslan svemu svijetu, i nije sarno Abraharnov vee Adarnov i Bozji sin (__ Sin Bozji). Veoma se razlikuju imena u tim R. S. Bezuspjesni su svi pokusaji da se protumaci taj slozeni izvjestaj (posinjenjem, __ leviratskim brakom, itd.), kao i teze da se Mt koristi slmbenim __ rodoslovljem Da-

vidove kuee, a da Lk napro donosi privatno Josipovo doslovlje; da Lk ne donosi sipovo, vee Marijino rodos vlje. Najbolje mozemo shvatiti r like ako R. S. ne promatra kao pov. dokumente, vee a svratimo pozomost na ono pojedina Ev-a hoee reei. N treba uociti kontekst u koji smjestaju R. S. Kod Mt na cetku Ev.: Bozji zahvati s A rahamom i njegovim poto stvom imaju za cilj sarno priprave Isusov dolazak. K Lk na pocetku Isusova javn djelovanja: Isusa je Bog slao svim ljudima.

ROPSTVO oznacuje nacin vota nekog __ roba itd. Zaht vi SZ cesto su vezani s usp menom na izr. R. u Egi (npr: darezljivost, usp. P 16,12). -+ Sluga Bozji. U nar. Pavao (usp. i Iv 8,34s) di u R. suprotnost -+ slob koja je u Kristu darovana.

RUBEN Prema Post 29,32 n stariji -+ Jakovljev i -+ L sin. Post 35,22; 49,3s opisuje je imao odnosaj s Bilhom, p leznicom svog oca, te je zb toga izgubio pravo prvorod ca. Rubenovo pleme izvodi od njega. U povijesti Izra nije igralo neku znacajnu u guo Prema Pnz 33,6 brojilo »sacicu ljudi«. RUGLO -+ srarnota, ruglo

RUKOPISI -+ biblijski ruk pisi, -+ Kumran

RUT A (knjiga) Narodna pr iz yr. -+ sudaca: svi muski C novi jedne obitelji koja je i lila u Moab umiru. Majka N emi vraea se sa svojom s hom R., Moapkom, u Bet

RUTA -

SADUCEJI

hem. Njezina je v.iernost Noemi i Bogu Izraela bila nagradena time sto ju je Boaz (Boz) uzeo za zenu, i tako preuzeo obavezu -+ leviratskog braka. R. je nav. bila -+ JiSa-

279

jeva baka a prabaka kralja Davida (usp. Mt 5,1). Knjiga je svoj konacru oblik dobila vjer. u 4. st. pro Kr. a veza s Davidovim rodom potjece iz jos kasnijeg vremena.

s SABA (seba) J.-arap. pleme (kasnije: kraljevstvo). U SZ spominje se: posjet kraljice od S. -+ Salomonu (1 Kr 10,1-13), trgovacke veze (zlato, tamjan, mirodije, dragulji; Ez 27,22). Pocev od 1. st. p. Kr. slucajno iIi iskapanjem otkriveni su mnogi stari j.-arap. natpisi. Narod S. izvodi se u Post od praoca Sebe, sina Kusova (10, 7) iii Joktanova (10,28). SABAOT -+ Boz.ia imena SABLAZAN Pod S. ne podrazumijeva se negodovanje, nego spoticanje 0 nesto sto bi se trebalo vjerovati, dakle na putu prema spasenju. U NZ nije istaknuta u prvom redu »opasnost po cudorede« preko »sabIazni«. Povod je za nasu S. kad Bog drugacije djeluje nego sto mi »poboZno« zamisljamo iIi mozemo shvatiti (Mk 6,3; Mt 11.6; Lk 2,34; usp. Mk 8.31ssll). Neminovno je da i ljudi prouzrokuju S. Lk 17,1 prijeti im teskim kaznama. SP ipak ne poznaje sarno opasnost za vjeru nego i S. kao povod za grijeh (usp. Mt 9, 434711). Napasnik ce biti -+ Antikrist. SADOK Prema 2 Sam 8,17 1 Kr 4.2 pripada svecenicima -+ Davida i -+ Salomona i nadgleda -+ Kovceg saveza (2 Sam 15.24-29). U nemirima za Davidovo nasljedstvo opredijelio se za Sa-

lomona (1 Kr 1,8), te je zato dobio sluibu velikog svecenika (1 Kr 2.27-36). Ez 44,15 priznaje sarno Sadokove potomke pravim svecenicima. SADUeEJI zid. skupina u Isusovo vr., polito usmjerena, krajnje konzervativna odn. oportunisticka; pripadalo joj je nar. viSe -+ svecenstvo i imucne obitelji. Ime »S.« mozda potjece od -+ »Sado~a« po kome se nazivalo vodece svecenicko pleme. Poceci su skupine nepoznati; oko 150. pro Kr. sveeenicki su se krugovi povezali radi obrane svog utjecaja i pri tom se postaviIi nasuprot -+ farizejima. Priznavali su sarno pisani -+ Zakon (-+ Mojsijevo petoknjiZje) a ne njegovo suvremeno tumacenje usmenom predajom. Nisu smatrali mjerodavnima niti spise -+ proroka. Poricali su uskrsnuce tijela, zivot poslije smrti i opstojnost -+ andela. Njihov nacin miSljenja i zivotni stav bili su otvoreni prema svijetu i okrenuti k -+ helenizmu. Utjecaj S. na narod bio je doduse manji negoli utjecaj farizeja; ali oni su imali prevlast u -+ Velikom vijecu i zajedno s farizejima izazvali smrtnu presudu protiv Isusa (-+ Kajfa je bio S.; usp. Iv 11,47-53). U Dj 23,6ss izvjestava se da je -+ Pavao iskoristio opreku izmedu S. i farizeja. Nakon pada Jeruzalema (70.

280

SADUCEJI -

SALOMONOV TRIJEM

p. Kr.) S. su nestali. Kasnijem zidovstvu daju obiljezje farizeji. SAKRAMENTI Pojam i toeno teol. odredenje S. pobibl. su tvorevina. Nz. Bozji narod kao cjelina ima sveeenicke odlike (-+ prezbiter). U NZ osobito se naglasuju pojedini cini sa znacenjem spasenja (tako -+ Vecera Gospodnja i -+ krst, -+ Crkva, -+ spomen-ein). SAKRITI -+ zastrti SALFAAD -+ Selofhad SALMANASAR Ime nekoliko asir. kraljeva. Za SZ su znacajni: 1. S. III. (858-824. pro Kr.), ucvrstio je i prosirio drlavu svog oca Asurnasirpala. Pri tom se s promjenljivim uspjehom borio protiv drlave -+ Damaska. 854. pro Kr. borio se protiv njega kod Karkara (na Orontu kod Hamata) savez kraljeva, medu kojima i kralj -+ Ahab izr. -+ Jehu izr. morao mu .ie 841. pro Kr. plaeati danak. 2. S. V. (727-722. pro Kr.), sin -+ Tiglat-Pilesera III, umro za opsjedanja -+ Samarije. Zauzeo ju je njegov nasljednik (-+ Sargon II). Kralja -+ Hoseju S. je vee prije zasuZnjio (2 Kr 17,3-6). SALOMA VI. ime, npr. kCi -+ Herodijadina, pastorka -+ Heroda Antipe (4). Na njezinu je molbu odrubljena glava Ivanu -+ Krstitelju (Mk 6,17-28). SALOMON Sin -+ Davida i -+ Bat-Sebe (2 Sam 12,24), bio je jedan od na.islavnijih izr. kraljeva (oko 972-932. pro Kr.). U borbi za Davidovo nasljedstvo S. je uspio protiv svog starijeg polubrata -+ Adonije uz pomoc svoje majke, proro-

ka -+ Natana, vojskovode -+ Benaje i sveeenika -+ Sadoka. Ovaj ga je jos za Davidova zivota pomazao za kralja (1 Kr 1). S. je postupno dao pogubiti svoje protivnike (npr. Adoniju, 1 Kr 2,24s). Za S. je Izrael dozivio veoma uspjesno razdobl.ie i gospodarski procvat (1 Kr 5,1-8). Mnoge preduvjete za to nije stvorio S., vee njegov otac David. S. niie vodio ratove. SZ spominje veze s inozemstvom: s -+ Egiptom (zenidba s -+ faraonovom keeri i time dobivanje -+ Gezera, 1 Kr 3,1; 9.16), s Arabijom (posjet kraljice od -+ Sabe, 1 Kr 10,1-13) s -+ Fenicijom (trgovina i uredenje granica, 1 Kr 9,10-14), s -+ Edomom i -+ Damaskom (otpor, 1 Kr 11.14-25). Nutarnja politika obiljezena je gradevnom djelatnoseu (-+ hram u Jeruzalemu. 1 Kr 5,16-6,38; dvor, 1 Kr 7,1-51; gradovi, npr -+ Hasor; brodovlje, 1 Kr 9,26) rastrosnim zivotom na dvoru u Jeruzalemu (1 Kr 5,2s.6ss; 10,4-12.23; l1,lss) i novom po djelom Izraela (12 podrucja s namjesnicima, 1 Kr 4,7-19) U bibl. predaji nar. se velica njegovo bogatstvo i -+ mud rost (1 Kr 3,28; 5,9-14; 10,7) kudi se njegov popustljiv stav prema stovaniu tudinskih bo gova (1 Kr l1,4s, vanjskopolit uzroci?). -+ Posveeenje hrama opisano je kao glavni doga daj njegova vladanja. S. nije uspio Velikom kraljev stvu osigurati cvrstoeu i traj nost: nakon njegove smrt doslo je do -+ rascjepa kra ljevstva na Sj. i J. Predaja mu neispravno pripisuje mnog bibI. i apokrifne spise. SALOMONOV TRIJEM -+ Hram

SAMARAJIM -

SAMUEL

281

svetiste 107. pro Kr., ali je to brdo i dalie ostalo bogostovno mjesto (usp. Iv 4,20). Jaz izmedu Zidova ~ S. prerastao je u neprijateljstvo i mrtnju SAMARIJA (sebastije) Glavni (usp. Sir 50,20), izbjegava se grad -+ S.i. !zr. kr~ljevstva! svaki susret (usp. Iv 4,9). Isus utemeljio ga .1e kral] -+ Omn susreee S. prijateljski (usp. (886-857. pro Kr.) (1 Kr 16,24) Lk 17,16-19; -+ usporedba 0 a izgradio njegov sin -+ Ahab milosrdnom S.. Lk 10,30-37). (1 Kr 16,32: podize hram Ba- Njegov nalog poslanja apostoalu iz raznih obzira). -+ Jehu lima ukljucuje i navijestanje kao Jahvin stovalac razorio je u Samari.ii; tamo je propoviBaalov hram. U Jahvinu je jedao -+ Filip (6), jedan od svetiStu ostavio »tele« (Hos »sedmorice« (D.i 8,5-8). 8,5s; -+ bik). S. lezi na Z. pod- Svetim pismom S. su priznarucju Jordanije sto su ga 1967. vali ono 8to je vrijedilo kao zaposjele izr. vo.ine snage. »S.« kanonsko u yr. n.iihova odjeje postala imenom titavog ljenja od zidovstva, naime -+ podrucja. 722. pro Kr., uskoro Mojsijevo petoknjizje. Oni su nakon djelovania proroka -+ ga sacuvali u starohebr. pisHoseje, Asirci su poslije tro- lOU i u vI. tekstualnom obligodiSnje opsade osvojili grad ku (s mnogim znacajnim inaS., dio stanovnistva odveli (-+ cicama u tekstu). izgnanstvo) a naselili stanovnike strane rase i religije SAMOODRICANJE -+ zanije(mjesovito stanovniStvo,-+ kati Samarijanci). U makabejsko SAMSON (»dijete Sunca«) doba S. je razorena a kasnije Glavno lice u pricanju Suci nanovo sagradena. Imala je 13-16: tu su sabrane u jednu veee znacen.ie za -+ Heroda (1) cjelinu razne pucke price koji ju je velikodusno poljep- (npr: zenidba s Filistejkom, sao, prosirio i promijenio joj zagonetka, bro.ini junacki potime u »Sebastu« (= »Augus- hvati protiv FiIistejaca; odnota«, u cast caru Augustu). si s Filistejkom -+ Delilom; SAMARIJANCI Bibl. ime sta- srusio je kueu nad sobom u novnika na podrucju -+ Sa- kojoj su se bili sabrali mnogi mariie. Nakon osvojenja Sa- Filiste.ici te i sam pogine). S mariJe (722. pro Kr.) , od pr~­ je bio -+ nazire.i i posljednji doslica i preostalog stanoVlll- sudac 0 kome prica Knjiga stva nastaje m.iesovito stanov- sudaca. Ta pricanja zele poniStvo. Uz stovanje Jahve pos- kazati kako Bog po S. opetotojali su i drugi (poganski) vano pomaze potlacenom nakuItovi (2 Kr 17,19-33). Ljaga rodu. poganske prim.iese ostala je SAMUEL (»bozanstvo jes na S. (2 Kr 17,34-41). Nakon -+ EI«? 1 Sam 1,20 pucki znati: izgnanstva nije bio dopusten »Bog je uslisao«) Sin Elkane pristup S. -+ .ieruzalemskom i -+ Ane (1) (1 Sam 1,19s); vee hramu (-+ Ezra 4.1ss). Zato su od malih nogu kao -+ nazirej sagradili na brdu -+ Garizim (1 Sam 1,11) odgojen za sluz (kod -+ Sekema) vI. svetiSte bu u svetiStu u -+ Silu i poz (2 Mak 6,2). -+ Hasmonejac van za proroka (1 Sam 3,4) Ivan Hirkan I. razorio je to Prema 1 Sam 7.3s.6.8-13 nje

SAMARAJIM Naziv mjesta u -+ Benjaminu (JS 18,22) i gore na koj·oj je -+ Abija pobijedio -+ Jeroboama (2 Ljet 13,4).

282

SAMUEL -

gova je sudacka rijec i molitva bila u velikoj cijeni. Prema opisu u 1 Sam 8,5-22 protiv svoje volje polafe temelje -+ kraljevstvu. Kasnija predaja prikazuje ga sklonijim tom pothvatu (1 Sam 9,15-10,1). Napokon prekida sa -+ Saulom, prvim kraljem, i priklanja se -+ Davidu (1 Sam ISs). S. je prikazan kao jedan od najvecih likova izr. povijesti: u njemu se ujedinjuju svecenicke (pomazanje kralja), prorocke i vladarske (-+ sudac) crte. -+ Samuel (knjige). SAMUEL (knjige) Obje knjige o S. izv. su bile jedna cjelina; u LXX i -+ Vulgati navode se kao 1. i 2. knjiga 0 kraljevirna. ali 2 Kr kao 3 i 4 Kr. Knjige 0 S. opisuju povijest Izraela u doba oko 1000. pro Kr., od posljednjeg suca -+ Samuela do kra1.ia -+ Davida. U 1. dijelu (1 Sam 1-10) opisuje se zivot i djelovanje S. kao proroka i suca; u 2. dijelu (1 Sam 11-31) -+ Saulovo -+ kraljevstvo, njegova borba s Davidom i smrt; u 3. dijelu (2 Sam) Davidovo kraljevanje, izgradnja njegove vlasti, ucvrscenje kraljevstva i kupnja hramskog prostora. Knjige se oslanjaju na viSe izvora (0 tom postoje razIicne hipoteze) iIi na viSe krugova pojedinacnih izvjestaja. Izvjestaji su prepricani, a ne sarno sabrani. Knjige ne potjecu od S. Nepoznato je vrijeme njihova nastanka; ono pada negdje izmedu -+ rascjepa kraljevstva (932. pro Kr.) i propasti J. kraljevstva (586. pro Kr.). SAN Nar. znak proricanja i objave, opominjanja i naredenja (Post 20,3-6; Suci 7,13s; Mt 1,20.24; 2,12s.19.22), a i -+ utjehe (Dj 16,9). Znace-+

SANHERIB

nje S. cesto je trebao prot maCiti mudrac koji je bio p vezan s -+ Jahvom (Po 41,1-32; Dn 2,2446), te se st ga S. smatrao Bozjim daro iIi djelovanjem Bozjeg Duh SANHEDRIN -+ Veliko vije SANHERIB (»Sin je brac zamijenio«) Sin Sargona I kralja -+ Asirije (705-681. p Kr.). Poduzima vojni poho protiv -+ Sirije i -+ Fenicije namece danak -+ Ezekiji, kr lju J. judo kraljevstva, prek nuvsi vojnu protiv Jeruzal rna (701. pro Kr.; usp. 2 K 18,13-19,36). S. 0 tome izvjesc je na sesterostranoj glinen prizmi (v. sl.). -+ Ninivu ucinio svojom prijestolnicom Prema 2 Kr 19.37 u hramu

Sesterostrana prizma od p cene gline na kojoj Sanheri izvjdtava 0 svojoj vojni (70 pro Kr.) protiv judo kralja Ez kije

SANHERIB - SAVEZ

Ninivi ubBie ga macem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. SARA (»kneginja«) VI. ime, npr. S. (Saraja) prema prikazu u Post: -+ Abrahamova zena (Post 11,29ss) koju je on dvaput predstavio kao sestru (dvostruki izvjestaj, Post 12,13; 20,2: usp. Post 26,7); dugo neplodna a potom majka obecanog potomka -+ Izaka (Post 21,2s), i tako pramajka izabranog naroda (Iz 51,2); sahranjena je u spilji na poljani -+ Makpeli (Post 23,19). Svo.lorn je -+ vjerom (Reb 11,11) majka novog Bozjeg naroda (Rim 9,9). SARD (Sart) Stari glavni grad -+ Lidije, poznat po svom bogatstvu (tkanine, sagovi) i po hramu u cast Artemide. Nakon potresa (17. p. Kr.) viSe se nije podigao iz rusevina. Jedno od pisama u Otk 3,1-6 poziva zajednicu u S. na -+ (lbracenje. SAREPTA -+ Sarfata SARFATA (Sarepta) (sarafand) Mjesto j. od -+ Sidona gdje je -+ Ilija prema prikazu 1 Kr ucinio eudo kod neke udovice (17,7-24; usp. Lk 4,26). SARGON Ime asir. kraljeva, nar.: S. II (722-705. pro Kr.), dovrsio je osvajanje -+ Samarije sto ga je zapoceo -+ Salmanasar V. (722. pro Kr.; 2 Kr 17,4ss; 18,19ss). Njegovom vladavinom pocinje dinastija Sargonaca a -+ Asirija je dosla do vrhunca svoje moei; uz to je viSe godina vladao -+ Babilonijom. Njegovo se ime ne spominje u SP. SASTAJANJE -+ skup SAT U starini nije poznata podjela -+ dana na S. Naprotiv, govorilo se samo ope. (npr. »ujutro«, »0 jutarnjoj

283

straii«, 1 Sam 11,11). U Isusovo se doba dan i noe dijele na 12 S. (dan: otpr. 6-18 S., dakle: »6. S.« = oko 12 S., Mk 15,33; noe: otpr. 1~ S., dakIe »3. S. noeu» = otpr. 21 S., Dj 23,23). Ti su S. bili razlicita trajanja i ovisili su 0 duzini dana doticnog godiSnjeg doba. Bog odreduje sate, pa i onaj posljednji (1 Iv 2,18). Taj je i »Sinu« nepoznat (Mk 13,32). No on je zapoeeo satom u koji je predan -+ Sin covjecji (Mk 14,41; usp. Iv 2,4; 17,1) . SAVAO -+ Pavao SAVEZ Tudica »testamenat« za S. dovodi do nesporazuma. OdgovarajuCa hebr. rijec berith opcenito oznacuje »ugovor«. On se sklapao izmedu pojedinaca i skupina (1 Sam 18,3; Post 26,28). »Stari S.« postojao je izmedu Boga i izr. naroda (Sinajski S., Izl 19s; 24; 32-34; -+ Deset zapovijedi, usp. Pnz 26). Prijeporno je koji su prijelazni stupnjevi prethodili sklapanju tog S. i sto je on toeno znaeio. Naknadno je to sklapanje prebaceno unatrag u vrijeme patrijarha, odn. u -+ prapovijest (Post 9,9-17) i povezano sa shvacanjem 0 -+ odabranju. Saveznieka odlika Jahve bila je njegova -+ vjernost zadanom obeeanju. Taj se S. slavio -+ bogostovljem (-+ proroci). Cini10 se da je taj S. raskinut -+ izgnanstvom (usp. Ez 16,1-45), ali je trebalo ocekivati »novi S.« (Ez 16,59-63), jer Bozje obecanje ostaje (Iz 54,4-10). -+ Kumranska sljedba imala je obredne obrasce za obnovu S. Drugi smjerovi predaje nisu shvacali S. kao ugovor Boga s narodom, nego kao Bozji dar (usp. Post 17; znakovi S. npr. -+ subota, -+ obrezanje).

284

SAVEZ -

»Stari S.« okoncao je Krist (2 Kor 3,15; usp. Gal 4,24.26), a zapoceo je »Novi S.« (izvjestaji 0 Gospodnjoj veceri: Mk 14,241/; 1 Kor 11,25; usp. 2 Kor 3,6). Nar. se u Reb pokazuje kako novi -+ veliki svecenik, Krist, nadilazi »Stari S.« (usp. npr. Reb 3,1-6; 7,11-28;8,6; 9,15-24; 12,24). Nastavak odn. ispunjenje tog S. pisac Ivanova -+ Otkrivenja vidi u »nebeskom Jeruzalemu« (Otk 21,3.7). -+ Krv Kristova. SAVJEST Ne postoji hebr. izraz za savjest. Mnogi prevode izraz »srce«, npr. u Job 27,6s, sa S. To ipak ne znaci da nije rijec 0 samoj stvari (npr. Post 3,8-13). U NZ izraz S. dolazi nar. kod PavIa (pucka filozofska shvacanja sarno su povod a ne utjecu bitno). S. nadomjesta kod pogana -+ Zakon (Rim 2,14s), svjedok je Pavlovih rijeCi (Rim 9,1; usp. 2 Kor 1,12). U 2 Kor 8,7-13 donosi Pavao dva shvacania, od kojih jedno naznacuie doduse krivim, no traZi obzirnost prema njemu (usp. i 1 Kor 10,25-31). SAVRSENOST se upotrebljava u smislu »bez mane« (IzI 12,5), »savrseno« (1 Kor 13,10) i »odrastao [najveei]« (1 Ljet 25,8). S. pripada Bozjoj biti (Mt 5,48). U SZ -+ Abraham (Post 17,1), -+ Noa (Post 6,9) i -+ Job (Job 2,3; 8.20) prikazuju se kao »pravedni«, savrseni. Bozja se S. ocituje u Isusu koji je jednak Oeu (Fil 2,6; Kol 2,9). Njegova se S. pokazuje u njegovoj ljubavi (Mt 5,43-48; Iv 13,1), milosrdu (Lk 6,36), poslusnosti (Fil 2,8) i trpljenju (Reb 2,10). Covjek koji je povezan s Kristom ima zadatak da tezi za S. (Mt 5,48), koju treba dokazati -+ vjerom (Jak 2,22), poslusnoscu (1 Iv

SEFANIJA

2,5), uzajamnom ljubavlju milosrdem (Lk 6,36; Kol 3, Krscanin ce uvijek osjec nemoc da postigne S. (Jak 1 Iv 1,8). Ipak se svojim stojanjem moze otvoriti B joj milosti (1 Iv 2,5) te s K stom rasti u savrsenog cov ka (Ef 4,13). SCITOPOLIS Grc. naziv -+ Bet-Sean (2 Mak 12,29). SEBOJIM 1. Prema Post 10,19; Pnz 29 grad na Mrtvom moru. 2. -+ Benjaminov grad (N 11,34). 3. Dolina (hijeml) u Jud. stinji (1 Sam 13,18). SEDMICA -+ tjedan SEDMOKNJIZJE (»sedmod ni svitak« - Reptateuh) Sk ni naziv za -+ Mojsijevo toknjizje + JS + Sud, koje prema nekima sastavljene isti nacin. SEFANIJA = Sofonija (»J ve zaklanja, stiti«) Jedan malih proroka, -+ Nahum suvremenik u 2. polovid st. pr. Kr. SEFANIJA = Sofonija (kn ga). Knjiga proroka S. sadd va u 3 diiela: 1. Prijetnju sudom Judi i ruzalemu (1,1-2,3); 2. prijetnju drugim narodi (2,4-3,8); 3. obecanja Izraelu i svim rodima (3,9-20). Ne moze se sumnjati u aut ticnost knjige, barem u n zinoj okosnici. S. je napisa prije -+ Josijine reforme (6 pr. Kr.). Danasnji je oblik primila dodacima u vr. -+ gnanstva iIi nakon toga. Sn nom pjesnickom izrazajnos prikazuje S. buduCi sud k dan -+ gnjeva Bozjega, sto jekuje u posljednid mise

SEFANIJA -

pokojnike »Dies irae«. Saddaj S. okomljuje se na oholost, samodostatnost i idolopoklonstvo. Poziva na poniznost i podvrgavanje potpuno suverenoj volji Bozjo.i. SEFARAD PribjeziSte jeruzalemskih izbjeglica (Ob 20, u Maloj Aziji?). U kasnijoj zid. predaji: S. = spanjolska. -+ ASkenaz. SEIR (»kosmat«) Ime gorja gdje su stanovali Horijci (Post 14,6) a kasnije Edomci (Sud 5,4). Obje skupine naroda zbog toga se nazivaju »sinovi S.« a S. se navodi kao vI. ime nekog praoca (Post 36,20). SEKTA -+ sliedba SELA Mjesto u -+ Benjaminu (IS 18,28) gdje je pokopan -+ saul (2 Sam 21,14). SELEUKOVICI Makedonska dinastija koju je osnovao jedan vojskovoda Aleksandra Vel; vladala je od 321. pro Kr. velikim diielom Sirije (sjediste uglavnom u Antiohiji na Orontu) a povremeno i nad Babilonijom. S. su se veCinom nalazili u ostrim borbama s dinastijom -+ Ptolemejeviea koji su vladali u Egiptu. Vee u doba Aleksandra Vel. Perz. je carstvo ( -+ Perzijand) bilo uniSteno. S. su pokusali ugusiti zid. pobunjenicke pokrete i suzbiti kral.ievstvo -+ Parta. Vee oko 130. pro Kr. oslabila je moe S. a 64/63 pro Kr. Sirija postaje rim. provincijom. U duhovnom pogledu S. su zastupali -+ helenizam. Neki S.: 1. Seleuk I. Nikator (321-281. pro Kr.) , osnivac dinastije (vjer. »veea moc« kod Dn 11,5).

2. Antioh III. Vel. (223-187. pro Kr.) pobjedonosno je zavr-

SELOFHAD

285

sio svoj vojni pohod protiv Egipta i pritom je nat rag zadobio izgubljenu -+ Celesiriju; 188. pro Kr. Rimljani mu postavljaju teske uvjete mira. 3. Seleuk IV. Filopator (187-175. pro Kr.). Spoeetka je priznavao zid. prava (usp. Mak 3,3), kasnije (176. pro Kr.) bezuspjesno je pokusao (zbog teskih novcanih prilika) pornoeu -+ Heliodora opljackati hramsko blago. 4. Antioh IV. Epifan (175-163. pro Kr.) bio je revan pobornik helenizma i uveo u Jeruzalem grc. ustanove (npr. kult Jupitera Olimpijskog u Hramu). Time je izazvao pobunu -+ Makabejaca. Uspjehe protiv Egipta nije smio iskoristiti zbog prosvjeda Rima. SELO Ne uzimajuCi u obzir kasnije upravne podjele, nerna jasnih razlika izmec!u grada, mjesta i S. "S.« je veCinom bilo gradska »podruZnica« (usp. IS 15,45) i podrucje veleposjednika. Nije opasano zidovima. Kuce su ponajviSe drvene. Izmedu »grada« i njegovih "S.« nisu postojale sarno jake gospodarske nego i kulturne razlike. Na rubovirna kulturnog prostora postajala su S. koja su bila ogradena (kamenim zidom, trnovim plotovima i s1.), u prvom redu zbog obrane od divljih zivotinja. U takvim se S. ponajviSe zivjelo pod satorima i s1. Takva S. ne pripadaju sjedilackom, vee (polu)nomadskom kulturnom razdoblju (-+ nomadi). SELOFHAD iz plemena -+ Manaseova. BuduCi da je imao sarno kceri, moralo se izr. nasljedno pravo (-+ bastina) drugacije urediti (Br 26,33; 27,1-10; 36).

286

SEMARJANI -

SIDKIJA

Dio prizora koji prikazuje skupinu sem. nomada. Eg. k Knumhotep dao je 1890. pr. Kr. izraditi tu sliku na zidu s grobnice. Dna nam daje naslutiti kako su otpr. izgledali pr Izraelaca SEMARJANI se spominju u Post 10,18 i 1 Ljet 1,16 (_ rodoslovlja). SEMEJ _ Simej SEMITI ( _ Sem) Razni naroeli Bliskog Istoka srodnih jezika. »S.« oznacuju narode, a ne rasu. Redovito se elijele na i. S. (jezik: _ akadski), Z. S. (kan. ogranak, npr. hebr; aram. ogranak, npr. aram. i sir.) i j. S. (npr. arap. jezici). Na podrucju sem. jezika nastala su pisma (_ slovo) te :lid., krse. i isIamska religija. SEPTUAGINTA (»sedamdesetorica«, ime je nastalo na temelju pisma Aristejeva, legende iz 1. st. pro Kr., prema kojem su taj prijevod uCinila 72 prevodioca. Kratica cesto: LXX). Naziv najvaZnijeg gre. prijevoda SZ. Nastao je u dufern vremenskom razdoblju (od 3. do 2. st. pro Kr.). Vrijednost, nacela prevodenja i povijest teksta S. razliCiti su za pojedine bibl. knjige. S. je nastala u :lid. _ dijaspori (vedm elijelom u Egiptu, uglavnom u _ Aleksandriji) i u njoj nema rab. utjecaja. Zbog toga su prevodioci zabacili neke izricaje (npr. one koji oeli8U _ antropomorfizmom); hebr. rijee calmah (»mlada zena«), Iz 7,14, preveli su rijec-

ju koja iskljucivo znaci » vica«. Mnogim grc. rijec dali su drugo znacenje, kasnije prelazi i u NZ. H predlozak kojim su se sl nastao je vremenski prij Masorei hebr. bibl. rkpa i Kumrana. U zidovstvu je S. sve vi vise potiskivana a veema cijenio ropski »prijevod« Akvile. Kasnijim utvrdivan zid. _ kanona u Jamniji kljuceno je nekoliko kn S. kao nekanonskih. (Od st. isto Cini evangelicka va). Brojni stari _ bibl. jevodi SZ ne oslanjaju se hebr. tekst, vee na S., npr Vetus Latina. zatim kop etiopski i gruzijski prijev _ Heksapla, _ biblijski te

SERAF (mn.: serafim) T se u Iz 6,2 nazivaju sesto na biea (_ andeo) 8tO s pred Bozjim prijestoljem slave Boga. SEVAN (danas Asuan) Mj na j. granici Egipta (Ez 29

SIDKIJA (prije se zvao: tanija) _ Nabukodonozor je 597. pro Kr. postavio Ijem Judeje ( _ Jufno kral stvo) (2 Kr 24,17-25,7; Jr -52,11). Unatoc _ Jeremiji opomenama S. se pobuni tiv babil. kralia. Nabukod

SIDKUA -

SnoB. HOROV

lOr opsjeda Jeruzalem, razara ga i, posto je S. za njegovo odmetnistvo okrutno kaznio, odveo ga je 586. u -+ izgnanstvo (2 Kr 25,6s). SIDON (saida) Stari grad -+ Fenieana (»kCi Sidonska« kod Iz 23,12 i c.), spominje se u pismima iz -+ Amarne, a danas se nalazi u drzavi Libanon. SZ (JS 19,28) spominje S. uz podrucje plemena -+ Aserova; ipak, nikad nije usao u izr. posjed. -+ Ahab je pokusavao uspostaviti vezu sa S. tako sto je ozenio kneginju iz S. -+ Izebelu. Prorokove rijeCi protiv S. nalazimo npr. kod Ez 28,21ss. Neprestani suparnik S. bio je -+ Tir. U NZ se nazivom »Tir i S.« oznacuju gradovi i podrucje (Mt 11,12; 15; 21). -+ Pavao je prije svog puta u Rim u S. posjetio prijatelje (Dj 27,3). SIHEM -+ Sekem SIKAR Mjesto u -+ Samariji blizu Jakovlieva zdenca (Iv 4,5). Cesto se poistovjecuje sa -+ Sekemom. sto je po svoj prilici krivo. SIKARI (od lat. sica »bodez«; neki prev.: razbojnici) Naziv za jednu fanaticnu zid. skupinu koja je bila bliska -+ zeIotima. Poput njih borili su se u Isusovo vr. protiv rim. vIa-

davine i rim. prista!a. Za njib je znaeajna fanatiena revnost prema -+ Zakonu i njihova nada u Mesiiu. Prema Dj 21,38 4000 S. se pobunilo, ali su bili smaknuti. SIKLAG Grad u j. Kanaanu sto ga je filist. kralj Akis ustupio kao prebivaliste Davidu koji je pobjegao pred Saulom (1 Sam 27,6). Odatle je David poduzimao vojne pohode protiv plemena na J (1 Sam 27, 8-12; 1 Ljet 12,1-22). S. je pri· padao Simunu (JS 19,5) ill Judi (15,31). Polozai mu je vjer. bio na putu od Hebrona prerna Gazi. SILA (aram. oblik imena -+ Saul) Vodeci judeokrscanin jeruzalemske praopcine, glasnik -+ Apostolskog sabora za Antiohiju (Dj 15,27), -+ Pavlov pratilac na 2. misijskom putovanju (Dj 15,40). SILA -+moc SILOE. PROROV Siloe je bio kanal kojim je voda iz izvora Gihon (izvan Jeruzalema) tekia u jezerce unutar samog Jeruzalema, te je grad i za vrijeme opsade bio opskrbijen vodom. 700. pro Kr. (za vr. -+ Ezekije) namjesto otvorenog jarka prokopan je prorov (dug 533 m, kroz stijenje, 2 Kr 20,20). Jedan od najsIavni-

t

288

SILOE, PROROV -

jih -+ natpisa bio je postavljen na izlazu prorova (starohebr. pismo, otkriven 1880. p. Kr.). U Isusovo yr. jezerce unutar Jeruzalema zvalo se »Siloe« (Lk 13,4). Prema Iv 9,7 tamo je Isus poslao slijepca od rodenja. SILVAN (l i 2 Sol 1,1) lat. oblik imena -+ Sila. SIMAH -+ bibliiski prijevodi, -+ Heksapla SIMBOLI EVANDELISTA Simboli za sastavljace 4 Ev-a (usp: Otk 4,6ss; Ez 1,10); od 4. st. ustaljeno je: Ivan = orao, Marko = lay, Luka = govedo, (odn. bik), Matej = andeo {odn. coviek). Od znacenja za krsc. umietnost. SIMBOLIKA BROJEVA Kao kod svih naroda na Istoku tako i u Izraelu broj nije sarno oznaka koliCine vee ima i neko odredeno znacenje, npr: dva = »par, dvojica, dvoje« (Pnz 32,30), »mnogo« (Iz 40,22); sedam = »veCi broj necega« (Pnz 7,1; Mt 18,21); deset = »veoma velik broj« (Post 31,7; Lk 15,8; Otk 2,10); cetrdeset = "dugo razdoblje« iIi »pokoljenje« (Br 14,22.34; Suci 3,11). Broj tri ima simbolicko znacenje kod obrednih radnji (1 Kr 17,21), zakonskih propisa (Izl 23,14; Pnz 17,6), ukazanja (Post 18,2) i bozanskih stvari (Br 6,24ss). Cetiri oznacuje zaokruZenu cjelinu i puninu (Post 2,10; Ez 14,21; Mk 13,27). Sedam je simbolicki broj u izr. obredniku (Lev 4,6-17) i kod objava (Jr 15,9; Dn 4,13-29; Otk 1.12.16). Dvanaest je broj praotaca i plemena (Izl 24,4), prinesenih kruhova (Lev 24,5), -+ apostola (Mt 10,2; 26,14; Dj 6,2), izabranikft (Otk 7,4; 14ss) i dovrsenja (Otk 21,12.14.16. 20s).

SINAGOGA

SIN je jamstvo nastavka vota, ponos je oca i ma (Ps 127,3ss; usp. Post 16,5 predstavlja trainost posje za daljnje pokoljenje. S. i prema roditeliima naroc duznosti (Izl 20.10). Prvoro nac ima posebna prava (p 21,15ss) i smatra se vlas stvom bozanstva (Izi 34, »S.« izrazava takoder prip nost nekom narodu (npr: novi Izraelovi«) ili sudbin bit nekog covjeka (npr: smrti, 1 Sam 20,31; S. m Lk 10,6). SIN A) Naziv mjesta, npr: 1. Pustinjski kraj na sji. d Iu Sinajskog poluotoka ko je prosao izr. narod (Izi 16 mozda ga treba poistovje s pustinjom -+ Sinaj. 2. Eg. pogranicna tvrda ( tarama). Spominje se u j nom prorocanstvu Ezekielo (30,15). Tu je 525. pro Kr. Kir potukao Egipeane i uk pio ih u Perz. carstvo. L ime: Pelusium. B) Pustinja na J Kanaana 34,4; IS 15,3). SINAGOGA (»sabor«) Mje skupljanja zid. zajednice jetko: sarna ta zajednica). zorenjem Hrama (586. pro K i -+ izgnanstvom onemogu no je zrtveno bogostovlje. I tako ono je bilo nemog u -+ dijaspori. Stoga se opCina ogranicila na sltiZ rijeci (molitva, bibl. citanj tumacenje, blagoslov). U I sovo doba postojale su S. cijelom sredozemnom pod cju, pa cak i u samom Je zalemu. U njima su se ok ljale odredene zid. skup (npr: S. Aleksandrijaca). S. bile duhovna domovina ras senih 1:idova. Ponajvecma bile polazista apostolskog p

SINAGOGA -

povijedanja (npr. Dj 13,14; liSp. Mk 1,39; Lk 4,16-21). Bez njih bi vjer. sirenje krscanstva u pocetku bilo oteiano. Osim toga navijestanje nove poruke u prvom je redu bilo upravljeno Zidovima (usp. Mt 10,6), ali su je oni veCinom odbijali. VeCina propisa 0 uredenju S. jest pobibl. Stare S. imaju raskosne i bogate mozaike i freske s likovima (~ Dura-Europos). SINAI se u jednom dijelu predaje naziva brdo na kojem se Jahve oCitovao Mojsiju (Izi 19s; druge predaje govore 0 Horebu iIi naprosto 0 »Brdu«). Prema krsc. predaji (tamo od 4. st.) S. lezi na Sinajskom poluotoku (druga miSljenja, npr: u gorju ~ Seir kod ~ Kadesa u danasnjoj Saudijskoj Arabiji). Po toj se predaji S. poistovjecuje s dzebel musa, dzebel qiiterin (sa samostanom sv. Katarine) iIi s dzebel serbiil (s hodocasnickim natpisima iz 2. i 3. st. p. Kr.) koji se nalaze jedni kraj drugih. Zemljopisni podaci SP-a 0 ~ izlasku iz Egipta i putovanju kroz pustinju neodredeni su i puni proturjecja. Bibl. piscirna nije bilo do toga da donesu izvjestaj 0 mjestu, vee 0 poruci: Bog se povezuje s narodom (~Savez), on je jedini Bog (~ Deset zapovijedi) i 0mogueuje narodu da dozivi duhovni vrhunae putovanja kroz pustinju; tek time narod zapravo postaje jedno. Nedaleko od mjesta gdje je krse. predaja smjestala S. nadeni su brojni natpisi hijeroglifima i nekim starim slovcanim pismom. SIN BOZJI Veoma se cesto u SZ covjek oznacuje kao »S. B.«; nar. su se kraljevi osjeeaIi kao sinovi (posinci) bozan-

SIN COVJECJI

289

stva, ponegdje su ih CastiIi kao bogove (npr. ego faraoni i rim. earevi). I u SZ cesto se kralj naziva »S. B.« (npr. 2 Sam 7,14). Ipak je on sarno Bozji namjesnik, a nikada bog (~kraljevstvo). Kasno je Zidovstvo primijenilo ,.kraljevske psalme« (Ps 2; 45; 72; 110) koji govore 0 kralju na iSeekivanog ~ Mesiju. No Mesiju su rijetko nazivali »S. B«. Kod Ros 11,1 eiieIi se narod oznacuje kao »S. B«. U NZ »S. B.« upotrebljava se za izraz jedinstvenog odnosa Isusa s Oeem i njegove poslusnosti volji Ocevoj (usp. npr. Mt 4,3); najprije se tako naziva sarno u iznimnim slucaje· virna (usp. npr. Mt 16,16s). Prema Mk 14,16s (ispitivanje pred VeIikim vijecem) Isus se suglasio s takvim nazivom. Sve se jasnije shvacalo da to ne oznacuje sarno Isusovu podloznost nego i njegovu uzviSenost (usp. npr. Kol 1,15ss; Reb 4,14), nar. kod Ivana (npr. 3,18; on dolazi od Oea, Iv 5,17-23; Otae je s njime, Iv 16,32). »Isus je S. B.« - to je vjeroispovjedni obrazae prve krsc. zajedniee (usp. 1 Iv 4,15). Isusovo bozanstvo nije uvijek povezano s izricajem »S. B.«, ali se tako ima shvatiti barem kod Iv i Reb. Metafizicka raz· miSljanja koja su stirn u vezi (polozaj Oea, bozanske vlasti· tosti Sina, itd.) dolaze u pobibI. vrijeme. SIN COVIECJI u hebr. je cest izraz ,za »covjeka« (usp. npr. Iz 51,12; neki prevode: ljudska djeea). U Dn 7,13s »S. c.« naziva se lik koji od Boga prima gospodstvo. U tadasnjem kontekstu S. c. kod Dn zacijelo oznacuje izr. narod. No veoma je prijeporno kako je doslo do tog izraza: da li je pisae mislio na pracovjeka, na an-

290

SIN COVJECJI - SINOPTICKA EVANDEUA

dela iii na neko drugo nebesko biee? Slikovit izraz S. c. javlja se i u nekim pseudoepigrafima odn. apokrifima (-+ kanon); cini se da se nije sasvim uobicajio. I u NZ ima mjesta na kojima »S. c.« znaci sarno »covjek« (npr. Reb 2,6). Ali prema Ev-a prije svega je Isus sarna sebe nazivao S. c. (»Sin Covjecji«, npr. Mt 8,20). Potrebno je razlikovati: rijec 0 S. C. kojim se izrafava Isusova vlast i moe (npr. nad subotom, Mk 2,28); rijeci o S. C. kojima se izrafavaju Isusove stiske i patnje (npr. Mk 9,31; Mt 8,20; usp. Lk 6,22); rijeci 0 S. C. kojima se govori o -+ ponovnom dolasku (npr. Mk 13,26). Tumacenje mora voditi racuna 0 svim tim rijecima 0 S. C.; to npr. nije moguce ako se »S. c.« uzima kao izraz za »ja«. PostojeCi tipovi tumacenja mogu se otpr. ovako podijeliti: 1. Izraz »S. c.« ne potjece od Isusa, nego od prvih zajednica. Pri tom ostaje pitanje sto su one time zeljele reeL 2. VeCina rijeci 0 S. C. Isusove su rijecL Rtio je izraziti svoju ideju 0 Mesiji (pobjeda i trpljenje), odn. reCi da je kao covjek slab, ali je ipak mocan. 3. Rijeci koje govore 0 tada prisutnom S. C. potjecu od Isusa; one koje govore 0 S. C. koji ima doCi nastale su nakon uskrsnuCa. 4. Isus ne govori 0 sebi, vee 0 nekom drugom. Zajednice poistovjecuju proslavljenoga Gospodina stirn drugim i umeeu rijec »S. c.« i u druge Isusove rijeCi koje od njega potjecu. Najvjerojatnijim izgleda drugi prijedlog. Naravno on ne obuhvaca bas sve rijeci 0 S. c.: mozda su neke od njih bile oblikovane u zaiednicama. SINEDRIJ -+ Veliko vijece

SINOPSIS (»pregled«) Izd sinoptickih evandelja su tiskana u stupcima j pored drugoga tako da 2 evan. odlomka (uspored vjestaj) stoje jedan po drugoga, te se odmah m uociti slicnosti i razlike. najv8znije pomagalo pri ucavanju prvih triju Ev-a stoje sinopticka izdanja i nog teksta i mnogih prijev Pokusaju li se premostit licnosti evandelja, tako d iz njihove grade stvori evandelje, tada nastaje t1eoska harmonija (uskla evandelje). U svakom tak Ev. nedostaju vlastitosti dinih Ev-a koje ne bi sm biti zamracene odlomcim drugih Ev-a. Veoma je zn no za povijest -+ bibli teksta da su vec ranD stv dijelovi uskladenog Ev., su svojom mjesavinom t utjecali na tekstovnu pre pojedinih Ev-a. SINOPTICKA EVAND zovu se 3 prva -+ Evan jer se cesto izdaju kao nopsis. Isti im je rasp (jedno putovanje u Jeruza imaju mnogo zajednicke de (npr. skoro 900/ 0 grade donosi Mk nalazimo i ko a cesto se i dos!. poduda S druge strane svrha je S. E. razliCita (-+ Mar evandelje, -+ Matejevo delje, -+ Lukino evand Svako od njih ima takv rocitosti koje nema ni drugo Ev. (npr. -+ po djetinjstva). U uspored drugim S. E. Markovo d gotovo sarno djela, a n yore Isusove (izuzev: M -34; 13,2-27). Gradu koj nalazimo kod Mk imaj protiv dijelom posve ist iLk. -+

SINOPTICKA EVANDEUA -

Vee su se u 2. st. pokusale objasniti slicnosti i razlike. Nakon mnogih pokusaja stvorena je »teorija dvaju izvora«, koju vecina tumaca smatra ispravnom: S. E. nastala su koristenjem dvaju izvora: 1. Izvor koji je bio izravni predlozak Marku (»prvotni Marko«: Isusova djela). 2. Izvor koji je u prvom redu sadrlavaG -+ rijeci Gospodinove. On se vecinom oznacuje slovom Q. Uz to su evandelisti koristili posebne izvore. Mt i Lk nisu ovisni jedan 0 drugome. Donja skica pokazuje odnos izvora (izostavljeni su posebni izvori): neki tumaCi Biblije smatraju Q grc. prijevodom nekog aram. praizvornika koji potjece ad Mt.

Mk

Mt

Q

1 Lk

SINOVI GROMA (Boanerges) Nadimak koji je Isus prema Mk 3.17 dao sinovima Zebedejevim, Jakovu i Ivanu, kad ih je pozvao. Prijeporno je da li to oznacuie njihovu cud (usp. Lk 9,54) ili nesto drugo. SINTIHA Krscanka u -+ Filipima koju Pavao opominje da bude u slozi s Evodijom (Fil 4,2). SION Predizr. naziv brezuljka u .ii. dije1u Jeruzalema (odn. breZu1jka na kojem je lezao grad -+ Jebusejaca sto ga je osvojio -+ David); nakon osvajanja nazvan je Davidovim gradom (2 Sam 5,7; 1 Ljet 11,5). U kasnija vremena S. oznacuje hramski brezuljak,

SIRAH

291

cijeli grad i njegovo stanovnistvo (Ps 48,13; Am 6,1). S. je znaeajan u proroekoj i bogostovnoj knjiZevnosti i tu znaci: Bozji grad (Ps 48,2s; Jr 31,6), Jahvin grad (Iz 30,14), Sv. brdo (Ps 2,6), Bozje prebivaliste (Ps 9,12). U doba izgnanstva i nakon izgnanstva S. je simbol novog spasenja. Odatle dolazi spas narodu (Ps 14,7; 2,3s). Sa S. (koji je znak -+ Bozje nazocnosti) Bog se objavljuje (Am 1,2), salje pomoe i daje blagoslov (Ps 128, 5; 134,3). Osim u vezi sa sz. navodima (npr. Mt 21,5; Iv 12, 15; Rim 11,26), S. se u NZ shvaca kao mjesto otkupljenih ljudi (Heb 12,22) i slika konacnog spasenja (Otk 14,1). Cionizam (ispravno citanje Siona jest Cion) je bio pokret u 19. st. koji je nastao iz ceznje zidova za ponovnom uspostavom njihove domovine. Glavni zaeetnik bio je Theodor Herzl (1860-1904). Etape osnivanja driave Izrael (14. 5. 1948.) bile su medu ostalim: osnivanje zid. nacionalnog fonda (1901), kupovina zemljista i osnivanje naselja i gradova. SIPORA -+ Mojsijeva zena (IzI 2,16-22; 4,24ss) a majka -+ Gersonova (Izl 2,22) i -+ Eliezerova (Izi 18,4). SIRAH (knjiga) Deuterokanonska (-+ kanon) knjiga Sirahova (Isus S.; u -+ Vulgati: Ecclesiasticus, hrv. Crkvenica) spada u mudrosne knjige (-+ mUdrost). Ona sadrii: 1. Zbirku mudrosnih izreka (1,1-42,14) koje u mnogome podsjecaju na Izr. Na veoma poucan i moralizatorski nacin potice na dobro vjersko ponasanje i besprijekoran zivot. Medu tim izrekama ima uputa na samu mudrost, zatim molitava i pjesama zahvalnica (4,11-19; 14,20-15,10) kao i pje-

BIBLlOTfKA OBITELJI

292

SIRAH -

SJEVERNO KRALJEVSTVO

san 0 uosobljenoj mudrosti (24,3-22). 2. dio (42,15-51,30) donosi pohvalu Mudrosti u Stvorenju i pjesmu u slavu narodnih velikana (44,1-50,26). Zatim slijedi zavrsna molitva (50,27ss) i dodatak (51,1-30). Knjiga je napisana u razdoblju od 180-170. pro Kr. Pisac Isus. Sirahov unuk, bio je izobrazen i Zakonu vjeran mudroslovac u Palestini. Dugo vremena S. je bio poznat sarno u grc. prijevodu. Od 1896. pa do danas pronadene su oko 3/5 hebr. teksta. SIRIJA (zaciielo skraeeni oblik za »Asiriju«) Vee u 4. st. pro Kr. naziv kraja izmedu Eufrata i Sredozemnog mora, izmedu Taurusa i Palestine (danas: S., Libanon, ji. dio Turske). Na tom su se podrucju vee otpr. od 1000. pro Kr. razvile ddavice -+ Aramejaca, npr. kraljevstvo -+ Damaska, koje se u mnogim prijevodima zove naprosto »S«. No S. uskoro postaje opet polito zavisna, npr. 0 novobabil. kraijevstvu (605. pro Kr.). U doba -+ helenizma S. je upletena u borbu za prevlast izmedu -+ Seleukoviea (viadari u Babiloniji) i -+ Ptolemejeviea (vladari u Egiptu). 64/63. pro Kr. S. postaje rim. pokrajinom (gIavni grad: -+ Antiohija). Na to smjera NZ kad govori 0 S. (npr. Lk 2,2). Neko se vriieme razlikuje -+ Celesirija od ostale S. SIROMASTVO !'Ie prema SZ smatra zlom. Uzroci: osobna krivnja (Izr 6,9-11; 24,30-34 i c.), udarci sudbine (1 Kr 17,1-16), ugnjetavanje bogatasa i moguenika (nar. kod proroka: Iz 5,8; Jr 5,27; Am 5,11; Mih 2,1s; 6,lOs). Jahve je zastitnik siromaha (Ps 10,14.17; 14,6;

68,6 i c.). Nakon -+ izgna S. poprima relig. smisao nacuje otpr.: poniznost, boznost, Ps 18,28; 70,6; 8 Zah 9,9), a da pri tom ne drustveno znacenje. »Sir si« se nisu pouzdavali u nisu bili oportunisti, zbo ga su ih moguenici, bog a nar. vjerske vlasti sma prezrenima. U smisiu te mjene poimanja treba shv i izraz »siromasni u duhu« 5,3). U naglasavanju i iz predajne grade pokazuje Lk nakionost prema siro nima a nepovjerenje p bogatima (usp. Lk 6,24-26 15.33s; 14,33) i u tome s vodi za ostalim Ev-a (usp 10,23-2611). Bogatasi se ne gu osloboditi tog nepov nja dajuCi oskudnu -+ mi nju. Pavao upozorava na sovo siromastvo (2 Kor Neka zajednica moze na biti siromasna a zaprav gata, ili obrnuto (Otk 2,9; I cianovi zajednice iz -+ K rana nazivaju se »siro ma«. SIROTE -+ udovice SISERA Vojskovoda n kan. kralja (mozda i sam u Haroset Goimu?); pob Ii su ga -+ Debora i -+ B a ubila ga je -+ Jaeia 4s). SJEVER Strana svijeta, se ocekuie dolazak -+ Sud 14,31; Jr 1,14; 4,6). SJEVERNO KRALJEVS Nakon -+ Salomonove izr. je kraljevstvo razdije na -+ Juino (-+ Juda) i koie se od 932-721. pro K vodi pod imenom Izrae rascjep kraljevstva). Od -910. -+ Sekem je prijesto -+ Jeroboama I. i -+ Na U novim svetistima -+ Be -+ Danu uvedeno je sto

SJEVERNO KRAUEVSTVO

bikova. U Jeroboamovo doba zivi prorok -+ Ahija. 910-886. -+ Tirsa je prijestolnica kraljeva -+ Base, -+ Ele i -+ Zimrija. S. k. moralo je ustupiti Damasku sj. dio -+ Istocne J ordanije i granicne predjele z. Palestine. Od 886-721. glavni je grad -+ Samarija. Zimrijev nasljednik -+ Omri trafi savez s fen. gradovima kako bi se odupro -+ Aramejcima, te u tu svrhu zeni svoga sina -+ Ahaba s -+ Izebelom iz -+ Sidona. Omri osvaja predjele -+ Moaba a ustupa dijelove I. Jordanije Damasku. Njegov nasljednik Ahab pod utjecajem Izebele uvodi kuIt -+ Baala, protiv cega ustaje -+ Ilija. Ahab uspijeva zarobiti -+ Ben-Hadada I.; vlast nad Moabom ostaje i dalje. Uspostavlja dobre odnose s -+ Josafatom iz Jude (njegova je kCi -+ Atalija, -7 Joramova zena) te se skupa s njime bori protiv -+ Asirije (854. kod Karkara) i poduzima vojnu protiv -+ Ramota u Gileadu; ipak ga pobjeduje -+ Ben-Hadad II. jer nije slusao proroka - 7 Miheja koji je navijestao nesrecu. Njegov sin -+ Ahazja nije mogao sprijeciti otpad Moaba u vrijeme -+ MeSe. Tada Moab postaje nezavisan. Njegov nasljednik -+ Joram nije uspio nanovo osvojiti Moab, premda ga je u tome potpomagao Josafat. U doba njegova vladanja nakon Ilije nastupa prorok -+ Elizej. J oram brani Ramot od -7 Hazaela, sir. kralja, ali bez uspjeha; ubija ga -+ Jehu; ubijena je i Izebela te sva Omrijeva kuca. Jehu uklania kult Baala, ali ostavlja Jeroboamov kuIt bikova. Hazael zauzima dio njegove zemlje (Gilead i -+ Basan); Jehu mora plaeati danak Salmanasaru III. Nakon Jehuove smrti vlada njegov -7

293

sin -+ Joahaz; Damask ga je pokorio. Joahazovu nasljedniku -+ Joasu uspijeva pobijediti Damask i oduzeti mu izgubIjene predjele; uspijeva mu pobijediti i -+ Amasju, judo kralja, kod -+ Bet-Seme§a; ruJi dio jeruzalemskih zidina i pljacka -+ hrarnsko blago. U doba Jeroboama II. S. k. postize svoj polito i gospodarski vrhunac: ponovno zadobiva I. Jordaniju, a mozda se tu mofe pribrojiti i -+ Hamat; u samoj pak zemlji prevladavaju drustvene nepravde i pretjerani raskos mogucnika. Proroci -+ Amos i - 7 Hosea nastupaju protiv tih poroka, a i protiv relig.-cudorednog rasula. Iz tog su doba ostraka iz Samarije (-+ svitak). Jeroboamov sin -+ Zaharija vlada sarno sest mieseci i pada kao zrtva urote. S njime svrsava Jehuova dinastija. Nakon njega na prijestolje dolazi -+ Salurn, ali vlada sarno mjesec dana. Njegov ubojica -+ Menahem nasljeduje ga na prijestolju. Razara Tapuah i mora placati danak Tiglat-Pileseru III. Njegov je sin -+ Pekahja vladao dvije godine; ubija ga njegov tjelohranitelj -+ Pekah koji ga nasljeduje kao kralj. Za Pekaha Tiglat-Pileser III. osvaja vazne predjele (medu ostalim Gilead, -+ Galileju, -+ Naftali) i odvodi u izgnanstvo mnoge stanovnike. Nakon umorstva Pekaha postaje kraIiem -7 Hosea. Podvrgava se Salmanasaru V., placa danak, ali potajno uspostavlja veze s Egiptom. No zbog toga ga zarobljuje asir. kralj i opsjeda Samariju. Sargon II. zauzima taj grad (721) i velik dio stanovniStva odvodi u Asiriju. U osvojene krajeve naseljava narode s Istoka koji zajedno s neiseljenim izr. ostatkom po-

294

SJEVERNO KRAUEVSTVO -

staju mje~avina naroda, -+ Samarijanci. SKORI OOLAZAK -+ ponovni dolazak SKUP je uski krug povjerljivih (Job 19,19) i istomiSljenika (Jr 15,17), zajednica naroda (Post 49,69; Ez 13,9) i okupljena vojska (Suci 21,5.8). U prenesenom smislu S. je narod sabran oko J ahve (Lev 23,2ss; 1 Kr 8; Neh 9). S. je ponovno sakupljanje naroda koji zivi u zatocenju kao znak Bozjega gospodstva (Ez 36,24; 39,27). Znacajna je za zidovstvo ustanova -+ Velikog vijeea i -+ sinagoge. Kristova je propovijed upravljena sakupljenom narodu (Mk 3,20; Mt 13,2); na S. -+ farizeja Isus s njima raspravlja (Mt 22,41). Okupljanje oko Isusa stvara sveopeu -+ Crkvu (Mt 16,18; OJ 9,31; 1 Kor 1,2) i Crkvu kao pojedinacnu zajednicu (OJ 5,11; 1 Kor 4,17). S. kr~Cana preduvjet je Kristove nazocnosti (Mt 18,20). Na S. se propovijeda, slavi -+ Vecera Gospodnja, moli, podjeljuje Ouh (OJ 4,31; 12,12; 1 Kor 11,18). Sud i vjecna proslava predstavljeni su u slici S. (Mt 25,32; Otk 19,12). SKUPsTINA -+ skup SLAVA oznacuje cast, bogatstvo, moe, utjecaj (Post 31,1-45,13; Ps 49,17), postovanje u ocima drugih naroda (Iz 16,14; 17,4). S. se Bozja oCituje u prirodnim pojavama (npr. oblak, oluja, vatra, svjetlo: Izl 24,15-18; 33,18ss; Ez 1,4) i na posebnim mjestima (-+ Bogojavljenje). S. je oznaka za Boga kad se daje spoznati u nekom novom spasiteljskom cinu. On ni skim ne dijeli svoju S. (Iz 42,8; 48,11), jer je ona tijesno povezana s njegovom

SLIKA

-+ sveto~eu.

U Ps 66,2; 7 »S.« i »Bozje ime« znace is I u NZ S. oznacuje prosla moe, cast (Lk 2,9; 9,31s; 22,11; 2 Pt 1,17; Otk 15, nar. u -+ doksologijama. »O Bogu S. (cast)« znaCi: prizn Bozje velicanstvo (OJ 12, Rim 4,20). Prema Iv skrive S. Bozja ocitovala se me ljudima u Kristu (Iv 1,14; 4.40) i moze se spoznati sa -+ vjerom (Iv 2,11). Vjern neee samo gledati S. Bo (1 Kor 13,12) nego ee u n imati i udjela (Iv 17,22; R 8,17ss; Fil 3,21), jer su se oblicili slici slave Bozje (2 K 3,18). Svaka -+ nevolja pri nosi S. Bozjoj (2 Kor 4,17), je Krist nada slave (Kol 1 i jer su ljudi pozvani i pre dredeni za S. (1 Kor 2,7; 1 2,12ss; 2 Sol 2,14; 1 Pt 5,1. S Kristom ee se i vjernici javiti u S. (Kol 3,4). U NZ k i u SZ S. oznacuje Boga k se daje spoznati u nekom vom spasiteljskom cinu. S. samoga Krista ocituje u -+ preobrazenju, muci, kr i uskrsnueu. Kristovo »u ~a~ee« jest »ulazak u njeg S.« (OJ 1,19; Fil 2,9; 1 T 3,16). S moeu i S. on ee se javiti kod svog -+ ponov dolaska. SLAVITI, HVALITI Za » SZ ima viSe hebr. rijeci; p vodimo ih razlicito, vee p rna kontekstu (npr. i »zah ljivati«). Kad Boga »slavim tada ga priznajemo, potvr jemo njegov polozaj, npr hvalbenim psalmima iIi h lospjevima gdje se slave Bo djela izvedena nad narod (Ps 129), nad pojedincima 9), u prirodi (Ps 104), iii g se ocrtava cjelokupno njeg djelovanje (Ps 8). SLIKA

-+

slike i kipovi

SLIKA I PRILIKA -

SLIKA I PRILIKA -+ slike i kipovi SLIKE I KIPOVI Gotovo sarno u SZ nalazimo izjave 0 S. i k., najcesee u negativD(?~ smislu. Nazivlju se »kumlnma« (Br 33,52; usp. Otk 13,14s; 14,9ss), »klesani lik« (pnz 4,16), »lik zivotinje« (Izl 32,4; usp. Dj 7,41), »slika« (Izl 20!~). Zakon (-+ Savez) neumolJlvO s~ obara na svaki oblik prikazIvanja Jahve (IzI20,4s2~; 34,1?). U kasnije Yr. -+ proro~!l ust~Ju protiv svakog stovanJa S. 1 k. (Hos 2,10; Iz 2,8; 1O,10s; Jr 2,26ss· usp. Dj 17,29). To se moze'shvatiti iz cinjenice da kasniji jeruzalemski ~ahvi~ kult uopee ne pozna s!lka !ll kipova; on se vee n~ taJ na~lD izdiZe iznad kultmh obhka neizr. naroda. ali su ga ugrozavali kan. utjecaji (usp. 1 ~r 12· 13 34; Hos 8.5s; 13,2; Rim t,i3). S. i k. nisu ~il~.s~o Iikovi nego su zamJenJlvah ono 8to je prikazano. P!e~a s.em. shvaeanju slikama I kipovllna moglo se nadvladati ono sto se njima prikazivalo. Zabrana S. i k. imala je prema tome svrhu da l.iude oCuva od magijske zloupotrebe J~ve-B?ga, koiom bi se nastoJalo nJega prisvojiti i. svlad~ti. To. je shvaeanje bIlo pnsutno I u ranokrse. yr. kad su se otkla: njale sve kul!ne ~. i k.! ka~ ~ svako prikazlVan.1e Kris.ta iIi apostola. Do promjene Je doslo postupno, ?ajp.rije siml?olickim prikazlvanJem (Knst kao pastir, ucitelj). Zazor pre~ likovnim prikazivanjem zamljenilo je kasnije I?reobilje S. i k. Uvijek je covJek u opasnosti da S. i k. poistovjeti sa sadrlajem vjere i da ih promatra kao da su zbiljski ono 8tO sarno predstavljaju. Kad SZ zabranjuje izradu »mrtve« Jahvine slike, mozda

SLOBODA

295

hoee nesto izreCi 0 covjeku. Prema Post 126 Covjek je lOziva« stika Boz.ia. Post 1,27; 5,1. 3; 9,6 pod »slikomc ne misli tek neko ostvarenje idealnog nauma 0 covjeku nego da je sam Bog »uZorakc te slike: covjek je slican Bogu, u njemu ee se Bog prepoznati kao u mnogolikoj slici. Prema Ps 8.6-9 slicnost je udio u Bozjoj vlasti upravljanja. Covjek predstavlja Boga kao gospodara -+ stvorenja. U bibl. smislu covjek se promatra kao cjelina. Slicnost s Bogom obuhvaea -+ tijelo i -+ dusu. U mnogolikost slike spada i dvoistvo -+ muskarca i -+ zene. 'u njihovu upotpunjavanju ocituje se Bozja zivotna i stvarateljska moe. Razvitak poimanja slicnosti: kod Sir 17,1-14 covjek je duian da se uprilici Bozjoj slici, prema Mudr 2,23 Covjeku je obeeana besmrtnost. U Kristu se ta »slienost« bitno prosiruje. U Kol 1,15 Krist se naziva savrsenom slikom Boga nevidljivoga, otisak njegove biti (usp. 2 Kor 4,4; Heb 13). Prema Kol 3,10 slicnost j~ za ljude dar i zadatak, i ona treba da se razviia. To se razvijanje postize tako da se »0buce novi covjek« (Kol 3,10), da se promijeni u sliku novog Adama (1 Kor 15,49), da se suoblici Kristovoj slici (Rim 8,29; usp. 2 Kor 3,18). Ta slicnost postaje zajednistvo s Kristom u smrti i uskrsnueu, u dionistvu njegove -+ slave. SLOBODA se u Post 2-3 istice kao temeljna covjekova moguenost. Sam je Bog ~ovjeku darovao S. Ona se oCltuJe u -+ povijesti izr. naroda: oslobodenje iz -+ ropstva ego (Izl 3,7-22; 5,1s; 6,6; Pnz 7,8), l?ovratak iz -+ izgnanstva (2 LJet 36,17-21), -+ Makabejci koji se

296

SLOBODA -

bore za S. (1 Mak 2,19-22; 14, 29). Slobodu ugrozava teznja za izvanjskom sigurno~cu (Izl 16,3) i kr~enie -+ Saveza (2 Kr 21,12-15). U NZ ne nalazimo nikakvu primisao na polito S. Ona se cesce opisuje kao odgovornost prema Kristovoj poruci (tako Mt 25,34-46; 2 Kor 5,10). S. je povezana s priznavanjem -+ istine (Iv 8,32). Otklanjanje istine vodi u -+ ropstvo. S. oznacuje: zivot po Duhu Gospodinovu (2 Kor 3,17), oslobodenie od sZ. -+ zakona (Rim 6,14; 7,6; Gal 2,4), svladavanje prevlasti -+ mesa (Rim 8,5-9), vladavinu -+ Duha (Rim 8,13), oslobodenje od svjetskih briga (Kol 2,20) i svjetskih pocela (-+ grijeh) (Gal 4,3.9), odvojenost od svijeta (1 Kor 7,29-32). Kdcanin je pozvan na S. (Gal 5,13) kao na slufenje (Kol 3,12ss; 1 Kor 8,9; 9,19). No ona se ne smije izroditi u pokrivalo zloce (1 Pt 2,16). Iako je S. ugrozena -+ grijehom, ipak je kr~canin pozvan na S. slave djece Bozje (Rim 8,19-22). -+ drfava. SLOBODNI GRAD -+ pravo utociSta SLOBODNJAK Negda~nji -+ rob koji je o~loboden za otkupninu ili kao Zrtva nekom bozanstvu (stoga slikovito u 1 Kor 7,22: S. Gospodinov). Prijeporno je da li su »libertinci« (Di 6,9) bili oslobodeni robovi ili ratni zarobljenici-povratnici. SLOVO 1. Kod PavIa -+ Duh. 2. Slovcanom pismu prethodi10 je nekoliko slogovnih pisarna (npr. pravi hijeroglifi), ali tek je slovcano pismo trebalo manje od 30 znakova. Na sir.-pal. podrucju ono je pronadena oko 3000. pro Kr. (-+ Babilonija). Postojalo je istovre-

SLUGA B02JI

menD nekoliko slovcanih sarna (npr. fen. abeceda, kI vo pismo iz -+ Ugarita). K neka od njih jos nisu potp odgonetnuta, posljednja r o njihovoj svezi i odnosu s canog kroz slogovno pismo se ne moze reCi. Osim t slovcana pisma ovise dije1 o slici predmeta kojeg pocinje doticnim S. Najsta svjedocanstva slovcanog rna jesu -+ natpisi. 3. Od razliCitih abeceda bilo se fen. pismo. Iz jed od njegovih oblika nastalo mozda grc. pismo (a od lat. i sve kasnije evrop abecede). Tek u tim pism nalazimo i znakove za sa glasnike. 4. Slovima su pisani relig kulturni spisi. Osim toga sanje se u odredeno vrije kad su veoma rijetki znali sati, smatralo vje~tinom nom bozanskog i neobic znacenja. To je uzrokovalo se slovima cesto pripisi magicni sadrfaj (npr. abec kao za~titna carolija - zap S. su bila takoder znakov broieve. Na tom se zasniv mnoge aluzije u SP (cest vezi s astrolo~kim nazorim njihovu brojcanu simbo (= gematriju) danas vecin ne mozemo odgonetnuti. SLUGA BOzH (' ebed jahv Tko prizna da je Bog iz njega, moze se smatrati S Od 1892. taj se izraz gotovo kljuCivo primjenjuje na g nu osobu nekih dije10va -+ uteroizaije (Iz 42,1-4; 49 50,4-9; 52,13-53,12; cesto se me pridodaje 42,5ss; 49, 50,10ss). Te su pjesme u kn pogledu srodne. Barem prve potjecu od samog De roizaije. Tko je taj S. B.? Neki u n vide sliku izr. naroda (ili

SLUGA BOtH -

gova najplemenitijeg dijela), drugi dde da se pod pojmom S. B. misIi na pojedinacnu osobu, npr. Deuteroizaiju, na kojeg drugog ~ proroka, na kralja (~ kraljevstvo). Ima pokusaja tumacenja koji vode racuna 0 svim predlozenim misljenjima. Prijeporno je osim toga da Ii sastavljac opisuje S. B. unatrag, da Ii ga ocekuie u buduenosti iIi ga prikazuje kao suvremenika. Pjesme 0 S. B. izrazavaju predodzbu koju sastavljac ima 0 tome kako Bog daje svoju pomoe u svrhu spasenja, koje pretpostavlja poniznost sluge. Apostolsko propovijedanje naglasava da je S. B. dosao u Kristu (Mt 12,18; Dj 3,26; 8,30-36; Fil 2,7). S njim i po njemu dolazi Bozje spasenje. Taj je S. B. proslavljen (~uzviSe­ nie). SLUGA GOSPODNJI, SLUGA JAHVIN ~ Sluga Bozji SLUSATI u SP najcesce je vise nego »cuti«: kad Bog slusa, znaci da on i usIisa (18 10,14). Kad cov;ek slusa, znaci da on dosljedno tome i postupa (Jr 26,3s; Lk 6,47). Slusanje je put kojim se dolazi do vjere (Rim 10,14). SLUzBA

~

sluzenje

SLUzENJE Ponajprije ropsko S. (IzI21,2; Lk 17,8; Mt 20,26s), zatim potcinjenost drugim narodima (Post 15,13; Izl 1,11; 2,23; 13,3; Suci 3,8) kao i ovisnost 0 podloznicima (1 Sam 18,5.30; 19,4; 2 Sam 14,19s). U prenesenom smislu S. oznacuje potpunu ovisnost ljudi 0 Bogu. To se upotrebljava jednako za pravog Boga kao i za S. kumirima (Izi 23,33; Pnz 28,64; 1 Sam 7.3s; 12,10). Najvaznije je zakonsko S. Jahvi

SLUtENJE

297

(Suci 10,16); za ni se tran iskljucivost (Izi 20.5; 23,2433; 18 24,14s.18), odvraeanje od ~ gri.leha (Ps 2,11; 100,2; 102,23) i bespridrzajna opredioba za Boga (1 Ljet 28,9). Prema Pnz 18.5 ~ leviti su se za svoju sltiZbu izabiraIi iz naroda. SZ ne smatra, kao susjedni narodi u to vr., da S. covjeka ponizuje. U NZ S. se smatra bezuvjetnim Boz.lim zahtjevom (Mt 4,10; 6,24; Lk 4,8; Rim 12,11; Kol 3,24), koji svoj izvor ima u S. Isusovu (Mt 20,28; Mk 10,45; Lk 22,27). S. je znak pravih ucenika (Mt 20,26ss; Mk 1O,43ss), ostvaruje se u davanju zivota za ljude (Mk 9,35; 10,44; Lk 22,26; Iv 12,15s), plod je nesebicne ~ ljubavi (1 Kor 16,15; Otk 2.19). Nekad su ljudi zivjeIi sltiZeCi grijehu (Rim 6,6ss). Nakon Kristova ~ otkupljenja postali su slobodni da sltiZe Bogu (Gal 3,13; 4,4s), za S. u pravednosti, miru i radosti (Rim 14,17s), za S. u medusobnoj ljubavi (Gal 5,13; Heb 6,10; 1 Pt 4,10). Osobito se ~ Pavao oznacuje slugom Kristovim (Rim 1,1; Fil 1,1), kao sto se slugama nazivaju i njegovi suradnici (Kol 4,12; 1 Sol 3,2; 1 Tim 4,6). S. zapocinje Bozjim ~ pozivom (Rim 1,1; 1 Kor 1,1; Gal 1,15). Na prvom je mjestu S. ~ rijeci Bozjoj (Dj 6,4; Rim 1,9; 15,16) i Noyom savezu (2 Kor 3,6). Taj pojam S. temelj je bib!. shvacanja sluZbe. SZ poznaje, medu ostaIim, sltiZbu ~ sveeenika (1 Ljet 24), sudaca (Sud 2,16-19), kraljeva (1 Sam 10,6; 26,16) i ~ proroka (1 Kr 11,29-39; Iz 3,2). U NZ svaka se sltiZba povezuje s Kristom kao s praizvorom. SltiZba oznacuje nastavak njegova poslanja i proizlazi iz punine njegove vlasti (Mk 3.14-18; 6,7; Mt

298

SLU1ENJE -

10,40). Po toj slmbi proslavljeni .ie Krist nazocan u svojoj -+ Crkvi (Ef 4,10s; Rim 12,6ss; 1 Kor 12,28s). »Slmba« se vise puta upotrebljava u istom smislu kao i -+ karizma (usp. 1 Kor 12ss). BuduCi da se slmba promatrala iskl.iucivo kao S. -+ zajednici, nije izmedu razlicitih slmbi bilo viSih i niZih. Svaka se od n.iih smatrala kao nastavak Kristova S. ljudima (Mk 1O,43ss; Lk 22,27; Iv 13,12-17; OJ 1,1725). Prenosi se molitvom i polaganjem ruku (OJ 6,6; 13,3; 1 Tim 4,14). Nazivi za pojedine slmbe bili su npr: -+ apostol, -+ starjesina, -+ prorok, -+ ucitelj, -+ nadglednik, -+ dakon, -+ prezbiter. SUEOBA .ie mala skupina odvojena od neke relig. zajedniceo U S. se nar. istice zasebna vjerska nauka iii pojedini zahtjevi: zbog njih se odvaja od ostalih pripadnika zajednice, odn. oni je iskl.iucuju. Krseani su u Jeruzalemu prema OJ 24,5 slovili kao »nazarejska S«. SUEPOCA Cesto spominjanje upueuje da je u bib!. vr. to bila veoma rasirena bolest u Palestini (usp. Izi 4,11; Lev 19,14; Pnz 27,18; 2 Sam 5,6-8; Mt 20,3011). S. se cesto prikazuje kao Bofja kazna za -+ grijehe (npr. Post 19,11; Pnz 28, 28-29; 0.i 13,11). Iscjeljenje od S. izvanredan je dokaz Bozjeg milosrda (usp. Tob 11,11-14) a u NZ znak da .ie nadoslo vrijeme spasenja (usp. Mt 11,511; Mk 10,52//; Iv 9,32). U relig. smislu S. je slika za zaslijepljenost koja Bofje znakove ne mofe iii neee prepoznati i zbog toga zaslmuje osudu (usp. Iz 6; Mk 4,10-121/). Tako se Pavao tuZi na nevjeru u Izraelu kao na S. (Rim 11,25); prema Mt 15,14 Isus naziva

SMRT

farizeje »slijepcima« »vo ma slijepaca«. SMIRNA A) (izmir) Lucki grad na Male Azije. Poslije 300. pro S. je bila jedan od najbog jih gradova Male Azije. Jed pismo iz -+ Otkrivenja Iva va upravljeno je krse. zaj nici u S. (Otk 2,8-11). B) Naziv za smolu sto se u trebljavala kao mirodija sahranjivanju (Iv 19,39) i k sredstvo omaml.iivanja ( 15,23). Okus joj je bio gor Morala se uvoziti. SMOKVA ima veliko lisee. dila se i u vinogradu (»sje pod svojim trsom i S.« = vjeti sretno, 1 Kr 5,5; usp. Z 3,10). Bila je znak izobilja obeeanoj zemlji (usp. Br 23) jer su se plodovi ubir dvaput godisnje. Cesto se usporedbama govori 0 S. (n Hos 9,10; Lk 13,6-9; Otk 6,1 UniStenje S. bio je znak Su (Jr 5,17; Hos 2,14). Proklin nje S. (Mk 11,12ss1120-25) macilo se vee kao cin koji i pokazati neplodnost Izraelo (usp. simbolicne postupke proroka). SMOLA Naziv za razne pro vode dobivene od stabala i mova. S. je slmila kao k miris i lijek. Trgovina smol bila je znacajna (Post 37, Ez 27,17). U SP nisu tako jas opisane sve vrste S. da bism ih danas mogli utvrditi. SMRT se u SZ uopce ne sh ea kao dijeljenje duse od jela. S. prv. znaci prestan fivota (usp. Br 6,6: mrtvac mrtva »dusa«). S posljednj izdisajem iz tijela odlazi i votna snaga (dah) (usp. P 35,18). Buduci da se tijelo covjek) ne unistava, mrtv fivi dalje kao sjena u Podze

SMRT- SOLUN

lju (seol) (usp. Iz 14,9). Silaziti u grob znaci: siCi u Podzemlje (usp. Iz 1,12; Ez 32,18). Na temelju predodZbe da covjek jos moze osjeeati, s tijelom preminulog briZljivo se postupa. UskraCivanje pogreba znaci sramotu i kaznu za preminuloga (Jr 16,4). Mrtvo je ljudsko tijelo necisto, isto je tako necista kuea u kojoj je bilo mrtvo tijelo polozeno, svi predmeti i svaki onaj koji se dotaknuo mrtvog tijela, groba iii kostura (usp. Br 19,11-16). S. se promatra kao posljedica -+ grijeha i kao kazna za pocinjeno -+ zlo (Ez 18,20; Lev 20,8-21; Rim 5,12-17). SP ne govori samo 0 tjelesnoj nego i 0 duhovnoj S. koja nevjerom i grijehom dokoncava zajednicki zivot s Bogom (Iv 5,24; Rim 8,6; 1 Kor 15,21). Kristovom S. omogueeno je novo zajedniStva s Bogom i nadvladana je duhovna S. (Iv 5,24; 1 Iv 3,14). U iScekivanju uskrsnuea S. je prestala biti strahota. SMRTNA KAZNA -+ kazna SNAGA Svaka S. dolazi od Boga (usp. Ps 18,40; 26,16; 29,11; 139,3; Otk 2,26). Bog je Svemoeni, on je sama »S.« (Iz 12,2; Ps 59,10; Mk 14,62), on je narod iz Egipta izveo »si10m velikom i rukom jakom« (IzI 32,11), stvorio je zemlju snagom svojom (Jr 10,12; Ps 65,7; 74,13). I svaka svjetovna vlast dolazi od Boga (Rim 13, 1; -+ ddava). Bozjom se snagom nar. izvodi -+ spas (2 Kor 13,4S)i udjela u toj S. ima takoder Isus Krist a (u njemu) i zajednica (usp. npr: Lk 24, 19; 10,9; Ef 4,15s). Oni koji vjeruju primili su vlast (neki prijevodi: »pravo«) da postanu djeca Bozja (-+ Bozje posinastvo) (Iv 1,12).

299

SNU:lDENOST -+ trpljenje SOAN (gre. Tanis) Grad na sji. dijelu delte Nila; spominje se npr. u Br 13,22; Iz 19,11.13; Ez 30,14. SOAR Grad u j. dijelu doline Jordana (Post 13.10; u Post 14,2.8 naziva se i Bela). Bio je skloniste -+ Lotu (Post 19,225. 30). S. se nadalje spominje kod Iz 15.5; Jr 48.4 kao grad u -+Moabu. SOBA Aram. grad-drZava (1 Sam 14,47) sto ga je pobijedio -+ David (2 Sam 8,3-12; 1 Kr 11,23). SODOMA je poput -+ Gomore u Post 19 primjer iskvarena grada koji Bog uniStava. Jedva se i spominje u SP da je kralj S. u borbi protiv -+ Amrafela stao na stranu -+ Lota (odn. Abrahama) (Post 14). Grijesi stanovnika S. opisani su kao homoseksualnost (Post 19,5), umisljenost (Iz 3,9), gizdavost i nesocijalno drZanje u blagostanju (Ez 16,49). Zbog toga se S. i Gomora poslovicno spominju kao narod bez milosti (Jr 23,14). Ono sto mi danas nazivamo »sodomijom« (bludnost sa zivotinjama) SP ne pripisuje stanovnicima S. Izvjestaj 0 Lotovoj zeni koja se pretvorila u stup soli jest -+ etiologija. Time se pucki tumace cudni oblici stupova od soli kraj Mrtvog mora i iskazuje se bezuvjetnost Bozjih traZenja. SOFAR -+ Jobov prijatelj (Job 2,11; 11,1; 20,1; 42,9). SOFONIJA -+ Sefanija SOLUN Trgovacki grad u -+ Makedoniji, sji. od zaljeva Terme na rim. vojnom putu Via Egnatia. 315. pro Kr. osnovao ga je kralj Kasandar kao grc. naseobinu Terme i pre-

300

SOLUN -

rna imenu svoje zene, jedne od sestara Aleksandra Vel., nazvao Thessalonike (SoIun). U doba rim. viadavine S. postaje 148. pro Kr. gIavnim gradom Makedonije. U -+ Paviovo doba tu je zivjela zid. zajednica. U njihovoj je sinagogi propovijedao Pavao na svojem 2. misijskom putovanju, ali bez veeeg uspjeha (Dj 17,1.11.13; Fi! 4,16). Na svome 3. misijskom putovanju mozda je Pavao ponovo dosao u S. (Dj 20,1-4). Iz S. su rodom njegovi suputnici -+ Aristarh i Sekundo. Krseanima u S. upravijene su obje -+ Posianice Solunjanima. SORA Miesto u bastini pIemena -+ Danova (IS 19,41; Suci 18,2.8.11), kasnije je pripao -+ Judi (1 Ljet 2,53). U Suci 13, 2.25; 16,31 spominje se kao mjesto ukopa -+ Samsonova. SOSTEN Nadstojnik sinagoge u -+ Korintu Cije je optuzbe protiv PavIa rim. prokonzul odbio (Dj 18,12-17). SOTONA -+ davao SPALJIVANJE -+ grob, -+ kazna SPAS je izraz kojim se hoee reCi da unatoc dolasku KraIjevstva Bozjega i dalje postoje razliCite nedaee (npr. boIesti, oskudica. smrt, blost, 0granicenost. nesavrsenost, ratovi. nemir medu Ijudima, narodima, religijama i drustvenim slojevima), ali da je obeCan kraj svih nevoIja. Radi se. dakle. 0 tom da se pripravi put spasu, jer ga covjek ne moze postiCi vI. snagama; ipak. oko njega treba nastojati -+ nadom i pouzdanjem u Boga. Povijest S. nije nikakva pos. povijest izvan ostale povijesti. vee se ona sastoji u pojedinacnim dogada-

SPOZNAJA

.iima »redovite« Ijudske po jesti, ali po njoj doznajem da ti dogadaji vode k S. Zad ea je krseana da sami pok eu takve dogadaje (-+ ljuba SPASENJE -+ otkupIjenje SPASITELJ Oznaka za Kris (Lk 2,11) jer je po njemu jamcen spas. Grc. rijec sot ne znaCi sarno »spasitelj«, n ki je jezici prevode i rijec »izbavite1j« (usp. Iv 4,42; 5,31; Fi! 3,20). S. ima i pol znacenje (carski naslov). SPISAK -+ popis SPOMEN-CIN niie neko un trasnje razmiSljanje iIi neo vezatno sanjarenje. To je c po kojem neki prosli dogad postaje djelotvornim u sada njosti. Na taj nacin npr. -+ Vece Gospodnja posadasnjuje Is sovu smrt (1 Kor 11,26). SPOMEN-zRTVA -+ zrtva SPOZNAJA 1. S. Boga ponajcesee oznacuje teoretsko poznav nje, nego iskustvo na melju -+ povijesti (usp. Iz 4 20; Ps 9,11. ali Dn 12,4) iIi p znavanje Boga (Rim 1,19), NZ u Kristu (usp. 1 Kor 4, 2. »S. dobra i zla« -+ Raj. z maljski. 3. Postoji podrucje spozna koje je pridrlano Bogu, a sa se otvorilo onome koji vjer je (1 Kor 2,10). Ni ta S. ne ob hvaea teoretsko znanje (us 1 Iv 1,5s) koje bi vodilo k sp senju, kako je to uciIa »gnoz (gnostici, -+ filozofi). 4. Rijec »S.« ima nar. zn cenje u -+ Ivanovu evandeI 5. Kako S. oznacuje tijesnu p vezanost dviju osoba, a S ne pozna podje1u na dusu tijelo, to S. izrafava i pris sjedinjenje izmedu muskar

SPOZNAJA -

zene (Post 4.1.17; neki to prevode »skupa zivjeti« i s1.).

1

SRAMOTA. RUGLO Ponizenje prouzrokovano npr. od ljudi (Ps 55.13ss) ili opCih zivotnih prilika (npr. neplodnost. Lk 1.25). vI. krivnjom (npr. zbog zlostavljanja roditelja, Izr 19.26) iIi uslijed Bozje presude (Iz 45,16; Jr 3,25). Isus je na sebe primio S. -r kriza, izdaje i sramotne smrti (Heb 12,2). S. je udes pravednika (usp. Ps 22; 1 Kor 6,8), ali je to ipak sarno privreme· ni udes krseanina (Fil 1,20; usp. Rim 10,11). Zbog te S. rada se stid. cesto se dozivljava u vezi sa spolnoseu. Kasnije se povezu· je s pojedinostima izvjestaja o padu u grijeh (Post 3,7.10s). Bozji sud postidu.ie (Ez 16,61), ali ne krseane (Heb 2,11; 1 Iv 2,28). SRCE ni ie u SP ni neki bioloski organ ni srediste povrSne cuvstvenosti. vee srediSte unutrasnjeg »ja«, osobe (1 Pt 3,4), unutrasnjeg covjeka (1 Sam 16,7) s osjeeajima kao: srcanost (2 Ljet 17,6), -r radost (pnz 28,47; Job 29,13), naklonost (2 Sam 15.13; Ezr 6,22), briga (1 Sam 9,20), bol (Iz 65, 14; Jr 4,19). S ..ie podstrek za djelovanje (Izr 36,2), namjere i htijenja (1 Ljet 22,19; Iz 10,7; Jr·23,20). Bozji je -r Savez upisan u S. (Jr 31,33). Sree budi ceznju za kueom Bozjom (Ps 42,5). U S. se provjerava ljudska nedwnost (Ps 24,4). Ono je mjesto osobnih tajni (Suci 16,15.17s; 1 Sam 9,19). Odvracanje od Boga i -r okorjelost (Izl 4,21; 9,7; Iz 29,13; Ez 6,9) svladavaju se -r obraeenjem i obnovom u duhu Bozjem (Ez 11,19; 18,31; 36,26s). Bog covjeka sudi i iskusava u njegoVll S. (1 Ljet 29,17; Jr 11,20). Radi

STAN

301

toga se obraea oa ljudsko S. sa zahtjevom za prPim. De sarno izvanjskim obrateojem (Jl 2,12s). NZ govori 0 5., radosti (Iv 16,22; Dj 2,26), -+ ljubavi (Fil 1,7), cefuji (Lk 24,32; Rim 10,1), ali i tjeskobi (Iv 14,1), boll (Iv 16,6; Rim 9,2; 2 Kor 2,4) i Iafnoj pozudi (Mt 5,28; Rim 1,24; Jak 3,14). Vee uS., a ne tet po djelu, cini covjek dobro iii zlo (Mt 15,18ss). Bog gleda u S. (Lk 16,15; Rim 8.27; 1 Sol 2,4), daje mu svoj zakon (Rim 2,15; 2 Kor 3,2), koji se moze u vjeri prihvatiti (Mk 11.23; Dj 8,37) iIi u sumnji odn. okorjelosti odbaeiti (Mt 13,15; Rim 1,21). :Bog moze otvoriti S. za svoju blagovijest (Lk 24,45; Dj 16,14) i dovesti do spoznaje svoje -r slave (2 Kor 4,6). Bozji duh ispunja S. (Rim 5,5; 2 Kor 1,22) i daruje mu -+ mir (Fil 4,7). -r Ljubav dolazi iz cista (Dj 15,9), od Boga ojacana S. (1 Sol 3,13). SRDZBA BOZJA -r gnjev Bozji SREBRNIK -r kovani novae SRECA -r spas SREDOZEMNO MORE -r more STABLO SPOZNAJE -r Raj zemaljski STABLO ZIVOTA -r Raj zemaljski STAN Iztael pozna dva osnovna oblika S.: sator i kueu. Kad se slikovito govori 0 Bozjem S., zeli se jasnije reCi ovo: mada Bog zapravo stanuje na -r nebu (Ps 2,4; 14,2), on je bliz svom narodu, bilo kod putovanja pustinjom (Izi 25,8s; Br 9,15-23) bilo nakon -r osvajanja zemlje (Ez 9,3; 1 Kr 8). Ipak, bila je prisutna svijest da nikakva ovozemna

302

STAN -

kuc31, kao npr. -+ Hram, ne moze Boga obuhvatiti (1 Kr 8,16.29; 2 Sam 7,13). U NZ hrarn je Bozje prebivaliste (Mt 23,21). Govori se i 0 obecanju da ce covjek boraviti kod Boga (Iv 14,2; Otk 21,3; usp. Ez 37,27s). Jos je znacajnije da se sam covjek smatra stanom Duha Sv. (Rim 8,9ss), Oca i Krista (Iv 14,23). Po tome je sliean Kristu u kome boravi Otac (Iv 14,10) i prebiva punina bozanstva (Kol 1,19; 2,9). STARI ZAVJET (= Stari savez, nazvan kod zidova tenah; -+ oporuka) Zajednieki naziv za veci dio SP. Knjige SZ nastale su tijekom nekoliko st. i pripadaju razlicitim knjizevnim vrstama (npr. pjesme, pisma, zbirke izreka), medusobno se takoder znatno razlikuju. No temeljni stav im je zajednicki: one navijestaju Boga -+ Saveza koji se brine i za svakoga pojedinaeno. STARJESINE 1. U krscanstvu -+ prezbiter. 2. U zidovstvu: izraz S. oznacuje viSe dostojanstvo negoli zivotnu dob. Izr. S. ili S. nekog -+ plemena jesu plemstvo koje predvodi u ratu i sudi (Izi 18,13-26). Nakon -+ osvajanja zemlje na njihovo mjesto dolazi gradska aristokracija, ali ih sasvim ne potiskuje. Poslije -+ izgnanstva S. su bile mjesna vlast; kasnije su primljeni u -+ Veliko vijeee. S. su i u zajednicarna zid. -+ dijaspore imale odlucujucu ulogu. STAROST 1. S. patrijarM. Govori se 0 visokoj S. (razlicito u razlieitim tekstovnim predajama) npr. -+ Adama, -+ Seta, -+ Metusalaha, -+ Abrahama. Brojevi tu ne oznacuju »godine«

STRAH

koje bi bile krace od nasih. Ne treba ih uzeti dosl. (u pov. smisiu dug zivot), nego shematski (spajanje nekoliko -+ rodosiovIja, teal. iskazi 0 ideainoj dobi i relig.-eudorednom nazadovanju). 2. Starci ostaju u krugu obitelji; oeevi prije smrti »sreduju kucu« (-+ obiteIji, -+ oporuka). Cijeni se dostojanstvo i mudrost staraca (Lev 19,32; Izr 16,31; 1 Tim 5,1s) unatoc kionulosti njihovih snaga (Sir 3,12ss). Dostojanstvo -+ starjesina izv. potjeee od njihove S. S druge strane SP istice i duinosti starijih (Tit 2,2ss); sudbina je -+ udovica nezavidna. Sarna po sebi S. nije neka vrednota (-+ miadost). STATER -+ kovani novac STID -+ sramota, ruglo STJEPAN (»vijenac«) Jedan od sedmorice koja su se brinula za siromahe (-+ dakon). Dj izvjestavaju 0 njegovu izboru 6,5), 0 optuibarna protiv njega, 0 njegovu govoru pred -+ Velikim vijecem i 0 njegovu karnenovanju s kojim se suglasio Savao (= -+ Pavao) (Dj 6,8-8,1). Uslijed tadasnjih progona vjernici su se raspr· sili i tako se poruka prosirila. -+ Apostoli su smjeli ostati u Jeruzalemu. Nije posve sigur· no da li se iza te cinjenice skriva sukob u jeruzalemskoj zajednici (-+ judeokrscani). STOICI Filozofski pravac (-+ fiIozofi) koji je zapoceo oko 300. pro Kr. Strogo su (do fatalizma) vjerovali u providnost. Puckim metodama navijestanja sto ih je razviia ta filozofija sIuii se i NZ. nar. Paviove posianice. STRAH -+ tjeskoba

STRAH BOZl'I -

STRAH B02JI naziva se strah po kojem cov.1ek ni.1e u nekom bezglavom strahu pred nekim nadmoenikom, vee realisticki procjenju.1e Cinjenice. S. B. jedan je oblik ~tovanja koje se Bogu iskazuje. Ono je povezano s klicanjem (Ps 47,3). K tome pridolazi svijest da Boga dozivljavamo kao »Svetoga« (Izi 15.11). Pri tom treba biti na cistu da -+ »svet« nije u prvom redu neko eudoredno svojstvo. Sto se vise izr. religioznost u svom razvitku oslanja u prvom redu na -+ Zakon. to viSe S. B. postaje strahom kako da ljudi ostanu vjerni odredenim propisima (usp. Job 28,28). Od takva S. B. oslobada nas -+ Bozje posinastvo. STRAHOPOSTOVANJE -+ strah Bozji STRAVA -+ tjeskoba STRA2A -+ noena straZa STRPLJIVOST u SP nije samo pasivno prihvaeanje teskoca vee aktivno nastojanje da ih izdrzimo i tako ih svladamo. »Bog je strPljivc znaci: On je dugotrPan i dobar (Ps 103,8; Rim 2,4). No on moze svoju volju i nametnuti (-+ izgnanstvo). I ljudi, kad su strPljivi, ne prihvaeaju samo udarce sudbine itd. (usp. Izr 16,32; Tuz 3,26), nego znadu da Bog moze izvesti promjenu (usp. Mt 7,7). Krseanin pri tom zna da su odnosi izmedu Boga i covjeka nanovo uspostavljeni (usp. Rim 5,3s; -+ Kraljevstvo Bozje). Prema NZ uzori su S. Abraham (Heb 6.12-15), -+ proroci, Job (Jak 5,7s), Krist (1 Pt 2,20ss). -+ dugotrPnost. STUP 00 OGNJA -+ oblak STUPOVI -+ masebe

SUBOTA

303

STYARANJE Prema SP svijet je stvorenje, t.1. svoje bivstvovanje, nacin postojanja i svoj oblik duguje Bozjoj moei. To je izreceno na razlicite nacine, npr: hebr. rijecju biirli.' (Post 1.1) koju SP upotrebljava samo za Batje djelovanje; -+ izvj~tajima 0 stvaranju; pojedinim izrazima razasutim po SP (npr. Iz 40,26; Ps 33,6; 104; Neh 9,6). Sz. slika 0 Bogu nije oblikovana iz stvarateljskog cina, vee iz cinjenice da se Bog dozivljava kao saveznik (-+ Savez). »S.« ne oznacuje samo dogadaj nego i ucinak tog dogadaja. Prema SP stvaranje je u biti dobro (usp. Post 1,31). Doduse, SP-u su poznati i mnogi teski problemi (npr: -+ grijeh; -+ trPljenje, -+ smrt), ali ono ne upada u dllalizam (po kojem bi protiv Boga djelovalo neko samostojno zlo pocelo). NZ preuzima shvaeanje da je Bog sve stvorio (Heb 11,3), i to konacno po Kristu (1 Kor 8,6). U Kristu je zapocelo novo stvorenje (usp. 2 Kor 5,17); smijemo ocekivati »nova nebesa i novu zemliu« (2 Pt 3,13). STVORENJE -+ stvaranje SUBOTA je sedmi dan u tjednu, dan pocinka za ljude i stoku. Mozda rijec S. dolazi od hebr. rijeci sebac (= sedam). Dosad nije izvan izr. podrucja poznata ustanova sedmice. S. se temelji na potrebi poCinka za ljude i zivotinje (Izi 23,12), kasnije na zahvalnom spomenu -+ izlaska iz Egipta (pnz 5,12-15) i povezuje se s J ahvinim pocinkom nakon -+ stvaranja. Njezino je obdrlavanje znak -+ Saveza (Izi 31, 16s). To je bio dan veselja (Ho~ 2,11) i bogostovlja (Br 28,9s).

304

SUBOTA -

Strogo se pazilo da se S. obdrlava kao dan poCinka. Bili su npr. zabranjeni: poslovanje (Iz 58,13), lozenje vatre (Izi 35,3), skupljanje drva (Br 15,32-36), peeenje i kuhanje (usp. Izi 16,23), izlazenje iz stana (Izi 16,29), oranje i zetva (Izi 34,21). Nakon ->- izgnanstva neki su eak smatrali ncdopustenom obranu u boju (1 Mak 2,32-38). U kasnijem zidovstvu prelazi se u kazuistiku (npr: smije Ii se u S. spasiti unesrecena domaca zivotinja), koja postaje tesko breme (usp. Lk 11,46), nar. kad se nisu poznavali olaksavajuci propisi. Isus se rijeeju i djelom okomio na robovanje slovu: i u subotu se mora Ciniti dobro (usp. Mk 3,2-6; Lk 13,10-17). S. je radi eovjeka, a ne obratno (Mk 2,17). Prva .ie krsc. zajednica uz druge sz. propise obdrlavala i S. (usp. Mt 24,20). Tek se s vremenom oslobodila zid. propisa (usp. Kol 2,16s). Pogresno je bilo sto su se sz. propisi 0 S. kasnije dijelom nekritieki primjenjivali na nedjelju: krScanstvo je te propise preraslo. Nedjelja nije niposto S., vee ima drugi sadrlaj (->- Dan Gospodnji). SUBOTNJA GODINA -+ jubilejska godina, -+ vlasnistvo sue I Tako se u Knjizi 0 sucirna zovu vode (izbavitelji) iz vr. prije ->- kraljevstva. Razlikovanje izmedu »velikih« i »malih« sudaca zasniva se sarno na dufini izvjeStaja 0 njirna, a ne na njihovu znaeenju. Kao S. navode se prije svega Otniel, Ehud, Samgar, Debora (zena-sudac), Barak, Gideon (Abimelek), Tola, Jair, Jiftah, Ibsan, Elon, Abdon (zapravo Badan) , Samson (usp. Eli, Joel, Abija, 1 Sam 8,1).

sueI 0 sucima nije jedinstveno djelo. Spomenuti S. nisu bili jedini vodeci ljudi, i imali su sarno mjesno znaeenje. To je zbirka imena, priea 0 izbavljenju Izraela, 0 Jiftahu i Samsonu, nace1ne rasprave 0 otpadu i spasu i dr.

Knjiga

Mjesta u koiima su djelovali suci prema Knjizi 0 sucima: 1) boraviste Barakovo; 2) Debora i Barak pobjeduju Jabina i Siseru na Kisonskom potoku; 3) Jiftah prognan u zemlju Tob (gore), kasnije pozvan natrag pobjeduje Amonce (dolje) te na povratku kuci zrtvuje svoiu kcer; 4) Kamon u lwjem je pokopan Jair; 5) Gideon protjerava Midjance i ostale ulieze iz i. pustinje; 6) i 7) Predio u koiem su se zadrzavali Tola i Abdon; 8) Iz tog je kraia Samson navaljivao na Filistejce; 9) Ehud je ubio kralja Eglona i potisnuo Moapce.

SUCI -

Ta zbirka ne pruza zaokruZenu sliku sudackog razdoblja, nego je prikaz Bozjeg djelovanja u prilog Izraela preko pojedinih osoba, kao i znacajan uvid u civilizaciju i relig. iivot tog razdoblja. SUD Bog je tvorac i zastitnik prava, i stoga vrhovni sudac u izr. kao i u drugim religijama. U SP Bog se opisuje i kao zatorni sudac koji nastupa kad je neko pravo prekrseno (npr. Post 6,5ss; Post 19; Dn 7,26). Njegov se zahvat posebno ocekivao u »Dan Jahvin« (Iz 13,6; 1 Sol 5,2), dan S. i pobjede za one koji su mu privrZeni (Am 5,18s)_ Nije se doduse znalo kako treba predociti taj dan, ali to nije bilo vaZno za samu tvrdnju. Bog ee vee »nekako« zahvatiti. Nar. je apokalipticka knjizevnost povezivala predodibu 0 S. sa slikama muka u plamenu i drugih nevolja (usp. Dn 7,11; Otk 20;9s; 2 Sol 1,8). Postojala je svijest da ee Bog izvojevati »konacnu pobjedu«, da ee ubrati svoju zetvu (usp_ Mt 3,711; Otk 14,15s). Krseani su ocekivali »Isusa, nasega osloboditelja od srdzbe koja ee doCi« (1 Sol 1,10; -+ ponovni I[Kristov] dolazak). Kod Mt 25,37-46 opisuje se sam Krist kao sudac. Mjerilo tog S. nisu relig. djela, vee djela Ijubavi prema bliinjemu (pomoe gladnima, zednima, potrebnima zaklona i odjeee, posjet bolesnima i zatocenicima). Bog ne provodi samo ope. svoje pravo nego naplaeuje i pojedincima (Ps 33,13ss; Izr 24,12). Najprije se mislilo da se ta naplata prima u ovom Zivotu (usp. Job 42,7-17). Sto se viSe siri vjera u -+ prekogrobni zivot, to se viSe misli i na sudenje pojedincima

SUNCE

305

poslije smrti (usp. Lt 16.19-31). Prema I v S. se vee sada advija (usp. 3,18; U,31). Tahe su izreke u tiiesnoj veri s ~ logijom ...... lvanova evanGelja. Uz to postoje i nepovezani izrazi 0 iScekivanju S. na -sudnji (= posljednji) dan. (Iv 12,48). -+ naplata. SUDBINA -+ providnost SUF Ime jednog pretka Elkane, oca -+ Samuelova (1 Sam 1,1) te naziv nekog kraja u 1 Sam 9,5. SUKOT (»kolibe«) Naziv mjesta, npr. mjesto i. od Jordana kod -+ Jaboka, spominje se u izvjestaju 0 Jakovu (Post 33,17; s puckim tumacenjem imena); -+ Gideona nisu potpomogli stanovnici S. (Suci 8,5): predizr. kultura? Prema 1 Kr 7,46 Salomon je kod S. podigao Ijevaonicu. Prijeporan je polozaj mjesta. SULAMKA se naziva zena opjevana u -+ Pjesmi nad pjesmama 7,1. SUMER Kraj u j. Mezopotamiji. Sumerski jezik nije bio semitski. Jos prije Abrahamova vremena gradovi-drlave u S. postali su polito ovisni 0 -+ Amorejcima. Ipak, veIik je sumerski utjecaj na kulturu -+ Akada i -+ Babilona. SUMNJA -+ vjera SUNCE je prema Post 1,16 »veee svjetlilo«. Smatra se Boijim djelom, a ne nekim bozanstvom, kako su to npr. drZali u Egiptu i Babiloniji. S. se promatra gledom na njegOY uCinak (ukoliko je izvor svjetla). zega je njegova strasna (Sir 43,3s). Pomracenje S. znak je propasti i svrsetka (Otk 6,12). SP opisuje S. onako kako ga obican covjek promatra svojim ocima: Zem-

306

SUNCE-SVET, SVETCST

lja je u sredini, a S. izlazi i zalazi. SUPRUGA -+ zena SUZA (danas neznatno mjesto u jz. Iranu) Stari glavni grad -+ Elama, kasnije grad novobabil. i perz. cars tva. U S. je pronaden -+ Hamurabijev zakonik. SUZANA (»ljiljan«) S. i -+ Daniel glavne su osobe legende u dodatku Danielovoj knjizi (Dn 13; deuterokanonski odn. apokrifni dodatak, -+ kanon). S. odbija zavodenje dvaju starjesina koji su je promatrali dok se kupala. Krivo su je optliZili za preljub. Mladi Daniel dokazuje Suzaninu nedliZnost. Sd je tog izvjestaja: Bog spasava nedliZne; ne pokazuju samo stari sto je pravo vee i mladi. SU:lANJSTVO -+ ropstvo SVECENICKI SPIS -+ Mojsijevo petoknjiZje SVECENIK (hrv. rijec prijevod je grc. rijeci hiereus, jerej) Nz. sveeeniStvo -+ prezbiter. U sz S. je onaj koji je izdvojen za bogoslliZne cine. Sve,eenicka rodoslovlja kao mjerilo uzimaju odnose koji su vaZili u yr. kad su ta rodoslovlja napisana te zeIe sveeenicku slliZbu u svecenickim obiteljima opravdati podrijet10m od -+ Levija ili -+ Arona, iIi nastoje opravdati postojeeu hijerarhiju. Izl 28,40 povezuje pocetak izr. sveeenistva s -+ Aronom i ne daje nikakva odgovora na pitanje da Ii je vee prije bilo u Izraelu S. Pov. je nesigurno da Ii su vee kod osvajanja zemlje Izraelci preuzeIi postojeea svetiSta s njihovim sve.cenistvom. Prema nekim mje-

stima SZ svaki Izraelac mo gao je polaganjem ruku bit pozvan da bude S. (Suci 17,5 12). I kraljevi su obavljali sve eenicku slliZbu (David, TliZ 2,6-23; Salomon, 1 Kr 8,14) S. su ponajviSe bili iz pleme na -+ Levijeva. Sve do Davi dova vremena od njih je naj znacajniji bio rod -+ Elijev u -+ silu (Suci 17,9 ss; 1 Sam 1,3), a zatim sveeenicka obi telj Sadoka (1 Kr 1,3240), ko ja se u kasnijim rodoslovnim popisima izvodi takoder od -+ Arona (1 Ljet 5,29-34). Sve do obnove bogostovlja sto ju je proveo -+ Josija postojala su osim J eruzalema i druga sve tiSta za cijelo kraljevstvo il za pojedino mjesto 0 kojima su se sve viSe brinuli levit (= Levijevi potomci koji ne potjecu od Arona). Nakon us redotocenja bogostovlja u Je ruzalemu leviti se odreduju za drugorazrednu sluzbu u tamo snjem -+ hramu. U doba -+ izgnanstva svecenicka je hije rarhija bila posvema izgrade na. Pravi S. bili su Aronov potomci (1 Ljet 24,1). Medu njima su imali vodeCi poloza S. iz Sadokova roda (Ez 40,46 1 Ljet 24,3; -+ veliki sveeenik) Preostali leviti bili su im pod redeni (usp. Ezr 1,5; 2,36.40) U sveeenickim rodovima sve eeniStvo je bilo nasljedno. Osnovni su zadaci S. bili u prvom redu tumacenje bogo stovnih odredbi. davanje sa vjeta (-+ proricanje), bogo stovni blagoslovi. Tek kasnije su iskljucivo njima povjere ne -+ zrtve {Pnz 33,8ss}. SVET, SVETOST nije Ijudsko -cudoredni pojam, vee oznacu je da je Bog nesto sasvim je dinstveno i da mu je sve pod redeno: 1. Bog je S., to znaci da ga ljudi hvale. slave i da ga se

SVET. SVETOST - SVIJET

boje (usp. Izi 15,11; Otk 4,8); -+ Oeenas. 2. Onaj (iIi ono) sto je izdvojeno za bogostovlje smatra se S. (npr. svecenici, Lev 21,8; zrtva, Izi 28,33), a tako i ono sto je na pos. naein za Boga odredeno (usp. Izi 3,5). 3. J ahve se naziva Bog -+ Saveza, ali i »Svetae Izraelov« (npr. Iz 1,4). Narod odn. krscani su »sveti narod« (Izi 19,6; 1 Pt 2,9). Krscani se eesto nazivaju »S.« (npr. 1 Kor 1,2). 4. Bozja S. oznaeuje i to da se on ne moze izjednaeiti s drugim bozanstvima. 5. Bozja je S. izvor i uzor ljudske S. (Lev 11,44; 19,2). 6. U NZ i Krist se naziva svetim (usp. Lk 1,35). SVETI GROB -+ Grob u koji je prema Mk 15,42471/ Josip iz Arimateje polozio Isusa. Taj grob bio je njegovo vlasniStvo. Pretpostavlja se da je car Konstantin 325. p. Kr. izmedu mnogih grobova pronasao »pravi« Isusov grob. SVETINJA NAD SVETINJAMA -+Hram SVETISTA, SVETA MJESTA U S. se eastilo mjesto na kojem je boravilo iIi na pos. naein djelovalo neko bozanstvo. -+ Nomadi su ddali svetiStem npr. sveta brda (-+ Sinaj) , svete izvore (-+ Kades), prenosna svetiSta (-+ Koveeg saveza) i sveti -+ Sator. Poslije -+ osvajanja zemlje nastalo je pitanje da Ii je dopusteno S. tamosnjih religija stavljati u sluibu stovania Jahve. Tek se tijekom vremena doslo do zakljueka da to nije dopusteno (-+ uzvisiee). Od 7. st. pro Kr. zakonito je bogostovlje ogranieeno na Jeruzalem (-+ Hrarn). I u NZ jeruzalemski se hrarn smatra S. (usp. Mt

307

5,35; Dj 3,1). Ali vise nema sluibenih krsc. S. (Dj 7,48s} osim zajednice i njena skupa. SVETKOVINA NOVE GOD!NE U doba prije izgnanstva slavi se skupa sa -+ Blagdanom sjenica, a svetkuje se i u doba nakon izgnanstva, i to u jesen (1. tisri) (-+ Nova godina). U prvom planu svetkovanja nalazi se spomen na posvetu Hrarna (2 Ljet 5,3.13; Ezr 3,6) i obnovu Saveza (Neh 8,2). S. N. g. svetkuje se kao dan poCinka koji se proglasuje glasom trublje i posvecuje osobitim zrtvama (Lev 23,23ss; Br 29,1ss). -+ Posvecenje Hrarna u doba -+ Makabejaca (1 Mak 4,52-59; 2 Mak 10,6ss) nije moglo istisnuti dotadasnju S. N. g. (-+ Blagdan ustolieenja). U NZ spominje se sarno makabejsko posvecenje Hrarna (Iv 10,22). Prema Gal 4,10 spasenje ne zavisi 0 obdrZavaniu toenih propisa kod S. N. g. (usp. Kol 2,16s). SVETO PISMO -+ Biblija SVIDJETI SE -+ omiljelost SVIJECNJAK Stalak za svjetiljke; svjetiljku treba staviti na S. (Mk 4,21) da bolje svijetli. »Sedmerokraki S.« simbol je zidovstva. Opisan je u Izi 25,31-39. Taj je S. uklesan na reljefu Titova slavoluka u Rimu. U Otk 1,21 i e. »S.« su slike krsc. zajednicil (usp. Mt 5,14ss). SVIJET je Bozje stvorenje (Post 1; Ps 19,2ss) i svoj vrhunae dostize u stvaranju covjeka (Post 1,26-2,24). S. je svojom krasotom svjedoeanstvo Bozje veliCine (Ps 145,10; Iz 6,3) i dio njegove -+ objave. S. je po svojoj -+ naravi prv. dobar i savrsen (Post 1,31), premda prema Post 2 i

308

SVIJET -

SVJEDOK

3 -+ zlo ulazi u S. U njem vla- (Lev 11; Pnz .14,3-~1). -+ .Odrlcada Bog na koga se svodi sve nje. Isus prihvaca S. time ~to dobro i zlo, pa i sarna smrt u njemu zivi (Iv 1.14). Za~tJev (Job 5,8-20; Iz 45,7). S: nije z~­ kloniti se S. (1 Kor 7,31) 1 nauvijek (Post 8,22). NJegov ce sljedovati Isusa (Fil 2,4-13; 3,7svrsetak biti na sudu u -+ Dan -14) stavlja se u sluibu vjere, Jahvin (Iz 24,17-23). Prema NZ a nipoSto to nije izgovor d~ se S. je od Boga proiziSao, Krist bjezi od S. 1 Tim .4,3ss ?on se ga je stvorio. (~v 1:3;10;. .1 Kor protiv izbjegava11]a S. Jer ono g 6) i u sVOJOJ blil nIJe zao niie krScansko. (Ri{u 14,14.2~; 1. Tim ~,3s). Co- SVITAK za zapisivanje obavivjekovom knvn.10m, nJegovom jesti, obicno od papirus~ (v:sta nevjerom i utjecajem -+ davla trske koja raste u deltl Nlla), S. se nasao u stanju koje je a i od koze (u Egiptu kori5teprotivno Boz.ie~ !1aumu. ~u­ ne za tekstove ko.li se upotrebduCi da -+ UCenICI propOVIJe- ljavaju kad bogosluija). Uz to daju Ev. (Mt 28.19; Lk 24,27), su postojale glinene plocice i oni su »sol« i »svjetIo« S. (Mt glineni crepovi za kratke oba5,13s). Za -+ PavIa je polozaj vijesti (ostraka). kamene plou S. u prvi mah beznadan ce za dokumente. U Pergamu (Rim 1,18-3,29). ali je iI?ak Kri- su uspjeli zivotinjsku kozu stovom smrcu omogucena no- oplemeniti tako da od nje pova proslava i novo spasenje stane gotovo bijela podloga za (Rim 8,3.13.18.20s). -+ Vjerom pisanje (pergamena). Na S. se je omoguceno krScaninu da pisalC! sarno s .ledne ..stra~e u nadvlada -+ demone ovoga S. stupclma, on se savIJao 1 pekoji ga budenjem -+.pozude catio, u rab. yr. namotavao na zele navesti na zlo (Rim 8,35- dva stapica (zavr5etak se na-39). Kod Ivana je »S.« nacelno lazio na lijevoj strani S.). M
°

SVJEDOK -

SATOR, SVETI

309

lafno sv.iedocanstvo i po nacelu -'>- odmazde kafnjava se onako kako je on kanio uciniti svome bratu (Pnz 19,16ss). Kao dokaz optufbe potrebne su skladne izjave dvaju iIi triju S. (Pnz 19,15; usp. Mt 26,59ss: Isusova osuda). Zene ne mogu biti S. Kao zalog istinitosti kod ugovora ili -'>- zakletve zaziva se Bog za S. (Post 31,50; Rim 1,9; 2 Kor 1,23). Bog je svojim -'>- sudom S. protiv zlih (Mal 3,5) a u prilog pravednirna (1 Sam 12,5s). Izr. narod postaje pred Bogom S. vI. zloce (pnz 31,19; JS 24,22). Izrael je pozvan da sviedoci kako je Bog istinit i kako je on jedini Bog (Iz 43,9ss; 44,7ss). NZ naglasava da su -'>- apostoli S. nz. spasiteljske poroke (Lk 24,48; Dj 2,32). Njihovo svjedocanstvo nije tek svjedocanstvo rijeci nego i zivota. Na osobit su nacin istiniti Kristovi S. oni koji svoje svjedocan-

stvo zapeCate darivanjem svog zivota (Dj 22,20; Ott 2,13; 17,6). SVJETLO Nestajanje svakog S. znak je nevolje i zlote (usp. Iz 13,10). Mnogo ranije od same -'>- gnoze rijet ,.S.c upotrebIjava se kao izraz za Zivot (usp. Job 3,20), -'>- spas (usp. Ps 4,7) a poglavito za nebeski svijet (npr. Isusovo preobrazenje, Mt 17,2; andeo, Otk 15,6). S. dolazi iz Ev. (2 Kor 4,4). S. nije neka bozanska moe, vee je ono Bozja odlika i njegovo stvorenje (Post 1,3 ss). Suprotstavljanje S. - tarna, poglavito kod Iv, oznacuje suprotnost izmedu Bozjeg i protubozjeg svijeta (Iv 3,19; 12,46; 1 Iv 1,5ss; Rim 13,12; 1 Pt 2,9). SVJETLONOsA -'>- Lucifer SVOD -'>- nebo SVOJINA -'>- vlasnistvo

SALEM se nazivao grad kralja Melkisedeka (Post 14,18). Mnogi uzimaju s. kao kraticu za »Jeruzalem« (usp. Ps 76,3). Droge pretpostavke, npr: s. u blizini -'>- sekema; tekst u Post iskvaren, tako da mu nije moguee odrediti mjesto.

sATOR, SVETI Buduei da je s. dom -'>- nomada, i Bozja se nazocnost predocuje satorom, koji je u yr. putovanja pusHnjom bio svetiste izr. naroda i pratio ga na njegovu putovanju. Prikazu.ie se kao mjesto za cuvanje -'>- Kovcega saveza s kamenim plocama Zakona (Izi 25,16), kao Bozje prebivaliSte (Izi 26,1) i kao mjesto naroCitih objava -'>- Mojsiju (Izi 25,22; 33,7-11; moZda se shvaea takoc1er kao miesto za -'>- proricanje: Br 12,5). Izgleda da je opis rasporeda s. u Izi 26; 36,8-37 na SvetiSte (s -+ kadionim zrtvenikom, stolom za -'>prinesene krohove, svijecnjakom) i Svetiniu nad svetinja. rna (s Kovcegom saveza) na-

->-

SALUM VI. ime, npr: 1. Kralj Sj. kraljevstva, -'>- Zaharija (A 1). 2. Kralj J. kraljevstva: ime-,>Joahaza (Jr 22,11). sARON Podrocje u obalnom dijelu Palestine izmec1u Jope (-'>- Jafa) i -'>- Cezareje s bujnim pasnjacima (1 L.iet 27,29). saronska polja bila su slika »divote« (Iz 35,2).

310

SATOR, SVETI -

dahnut kasniiim rasporedom -+ Hrama. Nakon -+ osvajanja zemlje gubi S. svoje znacenje u korist raznih -+ svetiSta. SATORARI su izradivali pokrove i stupove satora. Pavao se naziva S. da bi time istaknuo svoju novCanu nezavisnost od zajednice (Dj 18,3; 1 Kor 4,12; 2 Kor 12,13). SAUL (»izmoljen« iii Jahvi »pozajmljen«) Prvi izr. kralj (oko 1020-1012. pro Kr.), iz -+ Benjaminova plemena; -+ Samuel ga pomaza za kralja (1 Sam 10,1), ocito zbog njegovih ratnih uspjeha protiv Amonaca (1 Sam 11,5-11). Prijestolnica mu je bila u rodnom mjestu -+ Gibei. Spajanje izr. plemen~ pod jednim vojnim vrhovnim zapovjednikom (»kraljem«) posljedica je opasnosti koja je prijetila od -+ FiIistejaea (usp. 1 Sam 13,1-23). -+ Kraljevstvo u pravom smislu rijeci nije uspostavio S. vee -+ David. Unatoc mnogim uspjesima nije mu poslo za rukom otkloniti filist. opasnost; konacno, njegovo vladanje pomracuju napetosti sa Samuelom i bojazan od Davida (usp. 1 Sam 13,13; 15,19s; 18,15). Opisano je kako je upao u potiStenost i strah od progona. 1 Sam 15,23 navodi kao uzrok njegova neuspjeha i odbacenja neposlusnost Bogu. U borbi protiv Filistejaea dao se macem ubiti (1 Sam 31,4) a pali su i gotovo svi njegovi sinovi (-+ Gilboa; -+ Isboset). Postovanje prema S. izraieno je time sto se Davidu pripisala jedna tufaljka zbog Saulove smrti (2 Sam 1,17-27). SEBA -+Saba SEFELA (»nizina«, kako mnogi prevode) Brezuljkast kraj (300-400 m nadm. vis.) izme-

SEM

du Jud. gorja i obale Sredo zemnoga mora. Tu su se uzga .lale masline i divlje smokv (1 Kr 10,27). SEKEL -+ kovani novae SEKEM (tell baliita; »vrat izmedu brda Ebala i -+ Gar zima) Stari grad u gorju Efra jim, otpr. u sredini izmedu Je ruzalema i Nazareta, s pozna tim svetiStem (usp. prorock hrast u Abrahamovo vr., Pos 12,6; Jakovljev zrtvenik, Pos 33,20). Nakon -+ osvajanja ze mlje S. je bio najvaznije sve tiste Izraela i srediste savez -+ plemen~ (usp. »sabor u S. s obnovom -+ Saveza, IS 24,1 28; -+ rasejep kraljevstva prva prijestolniea kraljeva Sj. kraljevstva, 1 Kr 12). Do se -+ Samarija kasnije uzdize S. ide u pozadinu; 72. p. K Vespazijan uteme1juje nekol ko km Z. od S. mjesto Flavi Neapolis (niiblus). SELA 1. Hebr. rijec koja 71 put do lazi u Ps a 3 puta u Hab. Nje zino je znacenje nejasno. Nek prevodioci ostavljaju je ne prevedenu. LXX tu rijec shva ea kao znak za stanku, drug prevode S. s »uvijek«, »na v se« iii »gore«, a neki misle d je to znak za blagoslov, upozo renje za pjevanje u koru i zajednici. 2. Ime mjesta (npr. Suci 1,36 i vI. ime (npr. Post 38,5). SEM (»ime«) U bibI. rodoslov ljima (Post 5,32; 10,1; 11,10) u kazivanju 0 -+ potopu im -+ Noina sina. Podrijetlo Semita izvodi se od S. Pre vlast Semovaea nad ostalim pucanstvima zasniva se na Se movu postovanju prema oe (Post 9,18-28). S. se kao praota izr. naroda i Mesije spominj u Isusovu rodoslovlju (L 3,36).

SBMAIA - SUNEM

SEMAJA (»Jahve je uslisao«) VI. ime, npr: 1. -+ Prorok u -+ J. judo kraljevstvu koji je pozvao -+ Roboama da prihvati -+ rasejep kraljevstva kao bozanski udes (1 Kr 12,22ss). 2. Jeremijin protivnik (Jr 29,24-32). SEOL -+ Podzemlje SESTOKNJIZJE (»sestodijelni svitak«) Zajednicki naziv za -+ Mojsijevo petoknjiZje i R Mnogi S. promatraju kao knjiZ. ejelinu. SET Prema Post 4,25s i rodoslovlju Post 5,3s navodi se kao sin -+ Adama i -+ Eve koji im se rodio namjesto ubijenog Abela te kao otae -+ Enosa. Po S. nazvano rodoslovlje (»Setovo potomstvo«) obuhvaca 10 rodova. -+ starost (1) SILO (hirbet sellin) Grad u Efrajimu izmedu -+ Betela i-+ Sekema, relig. srediSte izr. -+ plemena prije razdoblja _ kraljevstva. Spominje se: u S. se cuvao _ Kovceg saveza (1 Sam 3,3), i za nj se brinuo sveeenicki rod _ Elijev. Tu je _ Samuel proveo svoju mladost. U S. se nalazio sveti _ Sator (18 18,1; 19,21). SIMEJ (Semej; »Bog je uslisao«) Odlicnik iz _ Saulove kuee koji je prokleo Davida na njegovu bijegu pred _ Absalomom. Kasnije ga je David pomilovao. Salomon ga je dao pogubiti (2 Sam 16,5-13; 19,19-24; 1 Kr 2,8.3646). SIMUN A) (»Bog je uslisao«) 1. Jedno od Izraelovih _ plemena, kasnije se vjer. pretopilo u pleme _ Judino. Podrijetlo mu se izvodi od jednog sina _ Jakovlieva i _ Leina (Post 29,33). U »Jakovljevu blagoslovu« govori se 0 nje-

311

govu rasprlenju po nail Jzraelu (post 49,7), a De spominje se ~ u -Mojsijewu ~ goslovu« (Pnz 33). 2. Starac koji je JIftIU U 2,25-32 pozdravio dijete basa kad je bio prikazan u Ibama.. On i proroeica - ~ (2) . . . likovi su poboZnih IzraeIac:a koji ocekuju _ Mesiju. B) (»Bog je uslisaoc?) 1. Sin Matatiie _ Makabejca. 2. _ Petar. 3. Jedan od »Dvanaestoricec (_ apostol) koji se u popisirna apostola kod Mk 3,18; Mt 10,4 zove »Kanaaneem« a kod Lk 6,15; Dj 1,13 »Revniteljem«. Pitanje je da Ii je S. pripadao -+ zelotima. NiSta nam nije zasvjedoceno 0 njegovoj djelatnosti i smrti. 4. S. Cirenae. otae Aleksandrov i Rufov, koga prema Mk 15,21 natjerase da Isusu ponese kriz. 5. Vracar iz Samarije (Dj 8,9). Htio je za novae kupiti moe da dijeIi Duha Sv. Postoje mnoge izvanbibl. legende 0 S.; od njegova je imena izvedena rijec »simonija« (= kupovanje erkvenih sluZbi). SINEAR oznacuje _ Babiloniju iIi cijelu _ Mezopotamiju (Post 11,2; Dn 1,2). SISAK Hebr. izraz za ime ego faraona Sesonka I. (950-929. pro Kr). Umijesao se u izr. borbu za prijestolje (_ rasejep kraljevstva): _ Jeroboam I. pobjeze pred Salomonom k S. (1 Kr 11,40). Kasnije je S. poduzeo vojni pohod protiv - Roboama (1 Kr 14,25-28; pljacka Hrama). SKRTOST _ gramzljivost SUNEM (sOlem) Staro mjesto ji. od Karmela koje 18 19,18 ubraja u podrucje plemena Jisakarova. domovina _ Abisage.

T TABITA (grc. dorkas, »Ko~u­ ta«). Ime kdcanke u -+ Jafi koju je prema Dj 9,36-43 Petar vratio u zivot. TABOR Usamljena planinska glavica, 588 m nadm. vis., sj. od ravnice Jizreel. Lezi na granid plemena -+ Jisakara, -+ Zebuluna i -+ Naftalija (JS 19, 12.22.34). Na njegovu vrhu -+ Barak je sabrao Zebuluna i Naftalija za borbu protiv -+ Sisere (Sud 4,6.12.14) koga je pobijedio (usp. Sud 5). Prema Pnz 33,18s T. je takol1er svetgte Jisakara i Zebuluna koje napada Ho~ 5,1. Prema staroj predaji T. je mjesto Isusova -+ preobrafenj'a (Mt 17,1-9) i -+ uzviSenja (Mt 28,16). TACIJAN -+ bibliiski tekst TADEJ (»Odvafni«?) Sarno kod Mt 10,3; Mk 3,18 spominje se kao -+ apostol. U z. rukopisima (-+ bibliiski tekst) Lebbaeus. Kod Lk 6,16; Dj 1,13 navedeni -+ Juda, -+ Jakovljev (2) brat, poistovjecuje se sT., a vee -+ Origen spaja dva imena Juda T. kako bi uskladio te~koce razlicitih predaja. Ni~ta nam nije zajamceno 0 njegovu djelovanju i smrti. TADMOR U helen. doba Palmira; grad-oaza u Sir. pustinji, spominje se u 2 Ljet 8,4. Podatak koji se tu navodi, da je -+ Salomon podigao utvrdu T., pogre~no je tumacenje 1 Kr 9.18. TAFNIS Mjesto u Egiptu gdje su boravile zid. izbjeglice, u i. dijelu delte Nila. Onamo su pobjegli nakon umorstva -+ Gedalije, a prisilili su takoder -+ Jeremiju (Jr 43,7-9; 44,1; Ez

30,18) i -+ Baruha da pol1u s njima. TAFSA Ime grada na -+ Eufratu (kod grc. pisaca »Thapsakos«) koji je ujedno sj. granica -+ Salomonova kraljevstva (1 Kr 5,4). TAJNA -+ otajstvo TAJNA OBJAVA -+ Otkrivenje Ivanovo TALENTI -+ utezi TALITHA KUMI (»djevojko, ustani!«) Aram. ostatak Isusovih rijeci u Mk 5,41. TALMAJ 1. -+ Anakov potomak iz -+ Hebrona (Br 13,22; JS 15,14; Sud 1,10). 2. Ime kralja u -+ Ge~uru, ~ Davidov tast koji je pruiio utoci~te -+ Ab~alomu (2 Sarn 3,3; 13,37; 1 Ljet 3,2). TALMUD (»ucenje«, »proueavanje«) U nastojanju da SP postane temelj svagdasnjeg zivota, stvara se iscrpna zbirka zakona (-+ Mgna) koja je dovr~ena 200. p. Kr. Ona je u slijedecem st. dopunjena tumacenjima i nadopunama te je nazvana Gemara. Sve to nastaje u prvom redu u -+ Palestini i ~ Babiloniji. Misna i Gemara tvore T. Pal. je T. zakljucen oko 400. p. Kr. i vi~e je zanimljiv za povjesnicare. Iscrpniji, babil. T. dovden je oko 500. p. Kr. te je skupa sa SP vjerski temelj zidovstva sve do danas. On ne sadrlava sarno tumacenie SP i -+ Mojsijeva petoknjiZja nego i mudre izreke, znanstvena pitanja i price; stoga je on vazan izvor za shvacanie SP.

TAMA -

T AMA je bila nesto zastrasujuce (npr. Am 5,18; Ps 23,4; usp. Mt 6,22s). Niie bilo jake i trajne rasvjete. T. se smatra boraviStem -+ demona (usp. Ef 6,12). Doduse, Bog ju je stvorio (Ps 104,20; Iz 45,7). Ipak izraz »T.« ponajceSce (osim Izi 20,21) oznacuje smrtonosnu Bozju odsutnost (Iv 1,4s; Rim 13,12ss; Ef 4,18), koju je Krist, »svjetlo svijeta« (Iv 8,12), nadvladao. TAMAR Grad na J Judeje sto ga je -+ Salomon ucvrstio (1 Kr 9,18) TAMARA 1. -+ Judina snaha; nakon muievlieve smrti udall su je za -+ Onana (Post 38). 2. -+ Davidova kCi koju je -+ Amnon obescastio (2 Sam 13,1-29). 3. -+ Absalomova kci (2 Sam 14,27). TAMJAN se u sz. bogostovlju upotrebljava u kadionim zrtvarna (Izi 30,34-37), zrtvama prinosnicama (Lev 2,1), i njime se posipaju -+ prineseni kruhovi (Lev 24,7). Kao zemlja u kojoj se proizvodi tamjan navodi se -+ seba (Iz 60,6). U NZ spominje se kao iskazivanje pocasti Isusu (Mt 2,11) i kao simbol molitve koja uzlazi k Bogu (Otk 5,8). TAMUZ Izv. sumersko pastirsko bozanstvo sto se castilo i kao bog raslinja. Srodan Z.-sem. bogu Adonisu Cije je svetiSte bilo u -+ Baalbeku. Ez spominje oplakivanje T., sto je bio bogostovni obred, ali je od Gospodina osudeno kao gnusoba (Ez 8,14). TANAK Kan. kraljevski grad (IS 12,21). Dugo je bio nezavisan od Izraelaca (Suci 1,27). Jos se jednom spominje kao

TARSIS

313

grad -+ levita. ali gubi svoje znacenje u doba kraljeva. TANIS -+ Soan, -+ Ramzes TAPUAH 1. Kan. grad z. od -+ Betleherna (IS 15,34). 2. Kraljevski grad na granici izmedu -+ Manasea i -+ Efrajirna (IS 12,17; 17,8). TARE -+ Terah TARGUM Prijevod SZ na pucki aram. jezik, dijelom protumacen i prosiren pobudnim dodacima. Prema mjestu i vremenu razlikuiemo: 1. -+ Kumranski T. (odlomci Lev i Job). 2. Onkelosov T. (-+ Mojsijevog petoknjiija) koji je usmeno nastao u -+ Palestini a oko 500. p. Kr. zapisan u -+ Babiloniji. 3. Jeruzalemski T. (Pal. T. PetoknjiZja odn. Fragmentarni T.) s nadopunama. 4. Jonatanov T. (0 -+ prorocirna). 5. Pseudojonatanov T. (sadrli nesto iz Jeruzalemskog T. a nesto iz Onkelosova T.). 6. T. 0 Jobu, Izr iPs. T. su znacajni za proucavanje Isusova jezika i za poznavanje duhovno-relig. svijeta NZ. TAR~Hs Grc. grad (Post 10,4) na krajnjem Z (Iz 66,19; Ps 72,10) kojega se tocno mjesto ne moze viSe odrediti. Ponajvecma se poistovjecuje sa spanjolskim gradom Tartessom. T. je bio bogat grad (Ez 38,13)' odakle se u -+ Tir uvozilo srebro, zeljezo, olovo i kositar (Jr 10,9; Ez 27,12). Kod Jone 1,3 i 4,2 spominje se kao pribjeziSte proroka -+ Jone. Prema 1 Kr 10.22 i Iz 2,16; 60,9 veliki se trgovacki brodovi oznacuju kao brodovi tarsiSki.

314

I

)

TARTAK -

TARTAK Ime inace nepoznata boga (2 Kr 17,31). TARTAN Vrhovni zapovjednik asir. vojske koji je ospjedao -+ Jeruzalem (2 Kr 18,17; Iz 20,1). T ARZ U rim. yr. glavni grad -+ Cilicije. FeniCani su ga osnovali na Kidnu; u doba -+ Seleukovica je heleniziran (2 Mak 4,30) T. je bio poznat zbog razvijenog duhovnog .livota (Dj 21,39). -+ Pavlovo rodno mjesto (Dj 22,3), gdje je on i Zivio neko yr. nakon svog obracenja (Dj 9,30; 11,25). TAT -+lopov TATNAJ Namjesnik kralja -+ Darija I. koji je nadzirao ponovnu gradnju -+ Hrama (Ezr 5,3.6; 6,6.13). TEBA Naziv za No-Amon (Grad -+ Amona); oko 740 km j. od Kaira. U doba Novog kraljevstva (oko 1600-663. pro Kr.) glavni grad -+ Egipta, poznat po hramu u Karnaku i Luksoru (i. od Nila) i po Hramu mrtvih u Dolini kraljeva (z. od Nila). U zadnjem tslj. pro Kr. T. je imala prvorazredno znacenje u relig. .livotu. Osvojio ju je 665. pro Kr. asir. kralj Asurbanipal (Nah 3,8; usp. Jr 46,25; Ez 30,14). TEBES Grad koji leZi oko 15 km sji. od -+ sekema. Prema Suci 9,50-53 i 2 Sam 11,21 nakon osvojenja T. neka je .lena usmrtila -+ Abimeleka. TEBET -+ kalendar TEGLATFALASAR -+ Tiglat-Pileser TEKOA Grad u Jud. gorju j. od -+ Betlehema (1 Ljet 2,24; 4,5), koji je ucvrstio -+ Jeroboam (2 Ljet 11,6; Jr 6,1); nakon -+ izgnanstva nanovo naseljen (Neh 3,527). Zavicaj -+

TEODOTION

Amosa (Am 1,1), jednog Davidova junaka (2 Sam 23,26) i .lene koju je -+ David izmirio s -+ AbSalomom (2 Sam 14,2-9). TEKST -+ biblijski tekst TEKSTOVNA KRITIKA Vaina grana -+ biblijske znanosti. Iz svih postojecih rkpa (preko 5000) pokusava srediti razliCite -+ biblijske tekstove prerna povijesti njihova postanka, utvrditi iskrivljenja teksta i kriva citanja i tako rekonstruirati izv. bib!. tekst. Do toga se ne dolazi sarno na temelju bib!. rkpa vee i na temelju navoda kod crkvenih otaca i starih -+ prijevoda Biblije. TEL ABIB (»Brefuljak plime«) Naseobina Zid. izgnanika i mjesto stanovanja -+ Ezekiela na rijeci -+ Kebaru u blizini -+ Nipura (Ez 3,15). TELE, ZLATNO -+ bik TEMA Oaza u sjz. Arabiji na sjecistu dvaju karavanskih putova (Iz 21,14; Jr 25,23; Job 6,19) u kojoj je posljednji novobabil. kralj -+ Nabonid .livio osam godina. TEMAN Tako se u SZ naziva -+ Ezavov unuk (Post 36,11.15. 42). U 1 Ljet 1,36.53 podrucje -+ Edomaca (usp. Jr 49,20). Nije moguee tocno odrediti gdje se nalazi; prema Am 1,12 T. le.li pokraj -+ Bosre, prema Ob 9 na Ezavljevoj gori, prema Hab 3,3 na planini -+ Paran. Jr 49,7 naziva stanovnike T. nar. razumnim; -+ Jobov prijatelj -+ Elifaz dolazi iz T. (Job 2,11). TEODOTION (Teodocijan) :lid.-helen. prevodilac Biblije. :livio je potkraj 2. st. p. Kr. a rodom je vjer. iz -+ Efeza. Njegovo je djelo viSe prerada LXX na temelju hebr. teksta negoli posve nov prijevod. Pnz

I

TEODOTION -

iz LXX njegovom je preradom skoro posve potisnut. TEOFANIJA Pod T. mislimo odredeni naCin i oblik kako se obistinjuje -+ Bogojavljenje. Prema SZ covjek nije mogao Boga vidjeti a da pri tom ne umre (Izl 33,20; Suci 6,22; Iz 6,5). Ipak SP izvjestava da se Bog ocitovao u ljudskom liku (Post 18) i kao Andeo Jahvin (-+ andeo) (Post 16,10ss; Br 22,31-35). Znacajni su izvjestaji 0 T. u Knjizi Izlaska. Bog se objavljuje u vatri (Izi 3,1ss), koja je znak njegove -+ svetosti. Kod sklapanja Saveza Bog se ocituje u ognju, dimu i potresu (Izi 19,18), u zvuku trube i grmljavini (Izi 19,19; 20, 18). Preko T. Bog pokazuje da feli biti bliz svome narodu (Izl 19,12-24; 20,18-21). Znacajno je da se niti u izvjestajima o sklapanju Saveza (IzI24,9ss; Br 12,8) niti u izvjestajima 0 videnjima -+ proroka ne govori 0 Jahvinu liku (Iz 6,1ss; Ez 1,4-2,9). Kod T. bitnu ulogu igra -+ oblak (usp. Izi 13,21s; Br 14,14). TEOFIL (»Boz.ii prijatelj«) Ugledan covjek kome je posveceno trece Ev i Dj (Lk 1,3s; Dj 1,1) da se osvjedoci 0 sigurnosti nauke. TERAF (mn.: terafim) U Suci 17,5; 18,17ss i Hos 3,4 spominje se zajedno s -+ efodom kao predmet u SvetiStu, a prema Ez 21,26 i Zah 10,2 koristi se za -+ prorieanje. Ta je rijec i preziran izraz za kumire (2 Kr 23, 24). Daljnje je znacenje T. kucno boZanstvo. Tko ga posjeduje, ima pravo na bastinu (Post 31,19-35). Kod 1 Sam 19,13.16 mozda se pod T. misli na kultnu masku. TERAH (Tare) Prema Post 11,24-32 -+ Nahorov sin, otae-+

TIBERIJADA

315

Abrahamov, Nahorov i -+ Haranov. Iz -+ Ura je dosao u-+ Kanaan, naselio se kod Harana i ondie umro. 15 24,2 izvjestava da je T. slufio drugim bogovima. Nejasno je znacenje imena T. TERTUL -+ Pavlov tufitelj pred -+ Feliksom (Dj 24,1ss). TESAR -+ Isusovo i -+ Josipovo (2) zanimanje. Buduci da se to zanimanje malo cijenilo, Isusa je odbacio njegov zavicajni grad (Mt 13,55ss; Mk 6,3-6). TESTAMENT -+ oporuka TETRADRAHMA -+ kovani novae TETRAGRAM Oznaka za cetiri slova jhvh Bozjeg imena -+ Jahve. TETRARH -+ cetverovlasnik TEUDA tid. voda jedne skupine pobunjenika. -+ Josip Flavije smjesta ga u vr. namjesnika Kuspija Fada (44-46. p. Kr.) i navodi da su ga Rimljani smaknuli. Ne moze se zasiguro utvrditi da li je taj T. isti s onim koga spominje -+ Gamaliel u Dj 5,36-39. TIAMAT -+ izviestaji 0 stvaranju TIBERIJADA Grad na z. obaIi tzv. Galilejskog mora, sto ga je oko 20. p. Kr. kao novi glavni grad -+ Galileje podigao -+ Herod Antipa (4) i prozvao po svome prijatelju -+ Tiberiju. Za pobome zidove T. je bio necist grad (-+ cistoca). U NZ spomenut je sarno jedanput (Iv 6,23), a -+ Genezaretsko jezero sarno je dvaput spomenuto kao »Tiberijadsko more« (Iv 6,1; 21,1). T. je bila znacajno srediSte -+ helenizma. Preseljenjem rab. skole iz Seforisa T. postaje krajem

,

316

TIBERUADA -

2. st. srediste rab. ueenosti. Tu nastaje oko 200. pal. -+ Misna a oko 400. pal. -+ Talmud. TIBERIJADSKO JEZERO -+ Genezaretsko jezero TIBERIJE Rim. car od 14-37. p. Kr., -+ Augustov nasljednik. Prema Lukinu raeunanju vremena (Lk 3,1) -+ Krstitelj je zapoeeo svoje djelovanje 15. godine vladanja cara T. TIBNI Ginatov sin. Htio je postati -+ Zimrijev nasljednik, ali ga je potisnuo -+ Omri (1 Kr 16,21s). TIDAL Ime nekog poganskog kralja u Post 14,1. TIGLAT-PILESER Ime asir. kraljeva. U SP govori se sarno o T. P. III. koji je vladao od 745-727. pro Kr. Osvojio je aram. drfavu -+ Hl:1mat i -+ Basan, primao danak od -+ Resina, kralja Damaska, i od -+ Menahema, kralja -+ Sj. izr. kraljevstva (2 Kr 15,19). 734. krece prema Filisteji, osvaja granieni grad -+ Gazu i dopire do ego granice. Na poziv kralja -+ Ahaza, koji mu je placao danak (2 Kr 16,7.10; 2 Ljet 28,20), T. P. po drugi put prodire u Sj. kraljevstvo, osvaja razne gradove a stanovnistvo odvodi u -+ Asiriju (2 Kr 15,29; 1 Ljet 5,6.26) i postavlja kraljem-vazalom -+ Hoseju (2) (2 Kr 15,30). Nakon osvojenja Damaska (2 Kr 16,9) T. P. postaje vladarom -+ Sirije i -+ Palestine. U 2 Kr 15,19; 1 Ljet 5,26; Iz 66,19 pojavljuje se T. P. pod imenom »Pul«. TIGRIS U Post 2,14 »Hiddekel«, skupa s -+ Eufratom pripada rijekama koje su tekle u Raju zemaljskom (usp. Sir 24,25). Na obali T. lezali su gradovi -+ Asur i -+ Niniva. U staro su se doba obje rijeke odvojeno ulijevale u Perzijski

TlMNA

zaljev, danas se one spajaju pred samim useem. TIHIK -+ Pavlov suradnik i pratilac (Dj 20,4; Ef 6,21; Kol 4,7). TIJATIRA Grad u Lidiji. ji. od -+ Pergama (Mala Azija). Bio je veoma poznat zbog svojih radionica grimiza. U SP T. se spominje u Dj 16,14 kad je -+ PavIa primila zena imenom Lidija. Uz to krse. zajednica u T. prima pismo uzviSenoga Gospodina (Otk 2,18-28). TIJELO i dusa u SP djeluju zajedno; suprotstavljanje tijelo (put) - dusa potjeee iz gre. filozofije. Prema mnogim mjestima SP covjek se ne sastoji od T. i· duse, vee on jest T. i dusa (usp. Ps 63,2; 84,3). Izraz »spasenje duse« nije bibl.; u Bibliii se govori 0 »spasenju cijelog covjeka«. Pod gre. utjecajem susrecemo suprotstavljanje T. - dusa u nekim kasnijim spisima SZ (Prop 12,7; Mudr 8,19s; 9,15), kao i na nekoliko nz. mjesta (npr. Mt 10,28). Ipak u NZ T. (put) uglavnom znaei: »ziva osoba« (npr. 1 Kor 6,19; Rim 8,23). Uskrsnucem od mrtvih -+ Duh posvema prozima nase T., mi postajemo duhovni (= Duhom prozeti) ljudi. Prezir T. ne spada u bib!. poklad. T. nije »zlo«; Bog ga je stvorio, 110 T. ipak ima udjela u -+ grijehu. U teologiji apostoia PavIa »T. .ie Kristovo« slika -+ »Crkve« koia od mnostva udova postaje jedno T. (1 Kor 12,12-27; Rim 12,4s). U Kol i Ef Krist se naziva »Glavom« toga T. (Kol 1,18; Ef 1,12s); on osigurava zajednistvo i konaeno jedinstvo. -+ meso. TIMNA Edomka, Elifazova -+ inoea, Amalekova majka (Post 36,12.22; 1 Ljet 1,39).

TIMNA(T) -

TIMNA(T) 1. Mjesto na podrucju plemena -+ Danova, na sj. granici Judeie izmedu Bet-Semesa i -+ Ekrona (15 15,10; 19,43; Suci 14,1ss; 2 Liet 28,18). 2. Grad u j. Judeii. Tocan polozaj nepoznat (Post 38,12ss; 15 15,57). TIMNAT HERES Mjesto u Efrajimovu gorju gdje je bio sahranjen -+ Josua (Suci 2,9), U 15 19,50 navodi se kao Timat-Serah. TIMNAT-SERAH -+ Timnat Heres TIMOTEJ Sin oca poganina i majke judeokrscanke, imenom -+ Eunike iz Listre (Mala Azija). U -+ Ikoniju ga je Pavao obratio te od drugog misijskog putovanja postaje njegov stalni pratilac (Dj 16,1-3). Pavao ga .ie veoma cijenio (Fil 2,19-23) zbog njegove pomoCi u napornom misijskom radu (1 Sol 3,2-6; 1 Kor 4.17). Po predaji on je prvi biskup u Efezu (1 Tim 1,3; 2 Tim 1,6). Od Pavlovih poslanica dvije su upravljene T. (-+ pastoralne poslanice). TIPOLOGIJA (bibl. T.) osobit je oblik prikazivanja SP-a. Osobe, predmeti iIi dogadaji SZ u svjetlu -+ Objave tumace se kao pralik nz. dogadaja. Tako npr. stoje jedno nasuprot drugome: Stari i Novi -+ savez (1 Kor 10,6), staro i novo svetiste (Heb 9,24), voda iz stijene - Krist, izvor zivota (1 Kor 10,4), Adam Krist (Rim 5,14), -+ Melkisedekovo sveceniStvo - Kristovo sveceniStvo (Heb 7), zemaljski i nebeski Jeruzalem (Gal 4,26). TIR Stari fen. trgovacki grad na i. obali Sredozemnog mora. Oddavao je prijateljske veze s Izraelom (trgovina sa -+ Sa-

TIT

317

lomonom: 1 Kr 5,15-32; udaja Izebele za -+ Ahaba: 1 Kr 16,31). Kad je T. htio uvuCi Izrael u svoju politiku, odlucno su se usprotivili -+ proroci (Iz 23: Am 1,9s) T. se uspio odrZati nasuprot -+ Babiloniji i -+ Asiriii. Tirski su iseljenici osnovali Kartagu. Tek je -+ Aleksandar Vel. osvojio T. (izgradnja nasipa izmedu T. i kopna; naplavine s jedne i druge strane stvorile su od njega poluotok). U rim. je doba T. bio samostalan. U NZ T. se spominje kod Mt 15,21; Mk 3,8 i Dj 21,3s. TIRHAKA Od 689-663. pro Kr. kralj -+ Egipta i Nubije (-+ Etiopija). Podupirao je pal. knezove protiv -+ Asirije. Za njegove vladavine Asirci su osvojili Donji Egipat i protjerali T. iz -+ Memfisa. Doduse T. ga je za kratko yr. opet osvojio, ali se za Asurbanipala morao povuci iz Memfisa u Napatu. U SP T. se spominje kod 2 Kr 19,9 i Iz 37,9. TIRSA Kan. grad (15 12,24) koji je spadao u -+ Manaseovu bastinu (15 17,3). Prije -+ Samarije bio je glavni grad -+ Sj. kraljevstva, u doba kraljeva Base, -+ Ele i -+ Omrija (1 Kr 15,21.33; 16,23). Iz T. -+ Menahem poduzima ddavni udar protiv -+ Saluma uSa' mariji (2 Kr 15,14). Polozaj T. ne moze se vise tocno odrediti. TISUCGODISNJE KRAUEVSTVO -+ hilijazam TISBA Prema 1 Kr 17,1 rodno mjesto -+ Ilije. Nalazi se u -+ Gileadu. TISRI Naziv mjeseca, -+ kalendar. TIT Krscanin iz poganstva, Pavlov pratilac na -+ Apostol·

-+

318

TIT - TOBIJA

ski sabor (Gal 2.1-3). Kasnije ga Pavao salje u Korint da tamo zbog cestih sukoba nanovo ucvrsti ugrozeno zajednistvo s Pavlom (2 Kor 7,13; 8,6). Prema Tit 1,5 Pavao mu je povjerio vodstvo krsc. zajednice na Kreti. Njemu je naslovljena poslanica koja spada medu spise NZ (-+ pastoralne poslanice). TIT FLAVIJE Vespazijan, :rim. car od 79-81. p. Kr. U prvom zid. ratu vee prima vazne zadatke te je od 69. suvladar svog oca Vespazijana. G. 70. osvaja -+ Jeruzalem, razara . grad i -+ Hram a hramske predmete daje prenijeti u Rim gdje su noseni u pobjedonosnoj povorci (Ti. tOY slavoluk). Poznat je njegOY odnos s -+ Berenikom. TJEDAN je vremenska jedini· 'ca veea od -+ dana a manja od mjeseca (usp. Post 2,2-3; Lev 23,3). Cesto se u SZ spominje razdoblje od sedam da· na (cesto za blagdane: Lev 23,4-44; Est 1,5; kod vjenca· nja; u zalosti: Post 50,10; kod dugog putovanja: 2 Kr 3,9), sto nas upueuje na odgovara· jucu kalendarsku jedinicu. T. se ne moze izvoditi iz podjele mjeseca na cetiri dijela. Prije ee potjecati od posvecenog broja sedam. Tjedni ritam ne obazire se na mjesecne i godiSnje jedinice -+ kalendara. lJELESA -+ tijelo TJESKOBA Ne razlikuje se u SP T. (opee temeljno raspolozenje) od straha (stanje iza· zvano necim odredenim) i strave (neposredna reakcija na utiske). 1. Buduenost i spasenje nisu u covjekovim rukama. On stoga tjeskobno tezi da ih osi· gura (npr. pomocu nadomje

snih religija, pouzdanjem u vanjske ustanove i djela). No, kad sve krene drugacije ne· go se ocekivalo, covjek je bes· pomoean (malovjernost). Krs· canin nije podlozan toj nesi· gurnosti (1 Iv 4.18; Rim 8.15; ali Fil 2,12), nego zivi od -+ nade (usp. Rim 4,18) u sretan sVrSetak unatoc progonstvi· rna (usp. Dj 18,9s; 1 Pt 3,14). Onima koji ne vjeruju to iz· gleda kao lakomislenost. Na· vijestanje takve vjere moze narusiti poredak i unijeti nemir (-+ Govor na gori; -+ farizeji; Dj 17,13). 2. Kad covjeka Bog posebno zahvati, cesto ga obuzme strah i T. Izvjestaji 0 ukazanjima to redovito spominju (npr. Post 28.17; Izi 20,18s; Lk 1,12s. 30; 2,9; Mt 9,811; Mk 8,6//; Otk 1,17; usp. Izi 3,5s: bozansko kao tabu). 3. Jedan od motiva (ne pre· sudnih) krsc. etike jest strah od Bozjeg suda (Mt 10,2811; Heb 10,26s). 4. Bozje prokletstvo -+ prokletstvo. 5. -+ strah Bozji. TJEsITEU -+ Paraklet TOB Kraj u sj. dijelu -+ Istocne Jordanije. PribjeziSte -+ Jiftaha (Suci 11,3.5). TOBIJA (»Jahve je dobar«) Sz. vI. ime: 1. Tobija, Amonac koji kao -+ Nehemijin protivnik pokusa· va sa Sanbalatom sprijeciti obnovu jeruzalemskih zidina (Neh 2,10.19). Uslijed svojih rodbinskih veza s otmjenim Zidovima imao je velik utje· caj (6,17-19). U Nehemijinoj odsutnosti ureduje on sebi u Hramu stan, a odatle ga Ne· hemija nakon svog povratka tjera (13,4-9). 2. Stari i mladi T., glavna Iica sz. Knjige 0 T.

319'

TOBIJA. TOBIT - TREeI IZAIJA

TOBIJA, TOBIT (knjiga) Izv. je zacijelo napisana na hebr. iIi aram., ali nam je sacuvana samo u prijevodima (nar. -+Septuaginte; -+- kanon). Prica o sudbini jednog izgnanog (-+izgnanstvo) Izrae1ca koji je uiivao ugled u Ninivi. Poslusan Bozjem zakonu, unatoc zabrane pokapa Zidove koji su bili ubijeni po naredenju Sanheriba (705-681. pro Kr.). Pri tom je preko noei oslijepio (1,1-3,6). U isto je vrijeme molila Sara u Ekbatani da je Bog oslobodi od zloduha Asmodeja koji je ubio sedam njezinih muieva jednog za drugim, u svadbenoj noei. Bog salje andela -+- Rafaela u pomoe Sari (3,7-17). Rafael prati mladog T. na njegovu putovanju, pomaze mu kod vjencanja sa Sarom time sto pobjeduje zloduha (5-8) te daje mladom T. sredstvo da iscijeli svog oca od sljepoCe (11). Nakon sto se to po Bozjem odredenju zbilo, stari T. izgovara pjesmu zahvalnicu Bogu (13) te nalaZe svome sinu da se nakon njegove smrti vrati u Ekbatanu (14). Ta prica, bogata umjetnickim govorima, molitvama i mudrim izrekama. nastala je vjer. oko 200. pro Kr. To nije neki pOV. izvjestaj, vee »novela« mudrosne knjizevnosti. Svrha joj je da zasvjedoci cudesnu Bozju pomoe onima koji se u njega pouzdaju te da po primjeru glavnih likova privede ljude vjernosti i zakonu, molitvi, ljubavi prema bliZnjima (nar. sinovskoj ljubavi i skrbi za roditelje) i strpljivosti u kusnjama. TOFET VatriSte u dolini -+Hinom gdje su se -+- Molohu u cast zrtvovala djeca (2 Kr 23,10). Protiv toga kulta nar. se bori --+- Jeremija (Jr 7,31s).

TOGARMA U bibl. rodoslovlju Gomerov sin, --+- Jafetov unuk (Post 10,3; 1 Ljet 1,6). Kod Ez 27,14 T. se spominje kao pleme koje je trgovalo s --+- Tirom (konji i mazge). TOMA (»Blizanac«, Didymus) Jedan od Dvanaestorice (-+apostol). U -+- sinoptickim evandeljima spominje se samo u popisima apostola (Mt 10,31/; usp. Dj 1,13). 0 njemu napose govori Ivanovo Ev.: 11,16 (naglasavanje njegove vjernosti), 14,5 (nesigurnost u vjeri), 20,24-29 (vjera u Uskrsloga). Ddi se da je djelovao u sj. Siriji, medu Partima i u Indiji; zaglavio je izboden sulicom. TORA U hebr. jeziku naziv za --+- Zakon (Post 26,5), za zakone zapisane (pnz 4,44) u PetoknjiZju (-+- Mojsijevo petoknjizje), zatim za PetoknjiZje kao cjelinu. U ranom zidovstvu i u nz. vr. T. oznaeuje sav SZ (usp. Iv 10,34; Rim 3,19s), a ne samo Petoknji,Z.ie. TOSEFTA Zbirka predaja (otpr. u 3. st.) koje nisu usle u --+- MiSnu; smatra se dodatkom i sluii za poducavanje u rab. skolama. Velik dio T. nalazi se u Gemari pal. i babil. --+- Talmuda. TOU Ime -+- hamatskog kralja .. Poslao je svog sina Hadorama kralju -+- Davidu da mu cestita (1 Ljet 18,9s; 2 Sam 8,9s). TRACIJA Podrucje izmedu --+Makedonije i Crnog mora. Vojnici iz T. sluiili su u grc. -helen. i rim. cetama (2 Mak 12,35). TRAHONITIDA Podrucje i. od --+- Genezaretskog jezera (Lk 3,1)

TREeI IZAIJA

--+-

Tritoizaija

BIBLIOTEKA OBIlElJ\

LAN .~,.. ~ L~\ A

320

TRGOVINA -

TRGOVINA Kako je T. vee bila u rukama drugih i kako su imali tezak pristup k moru, Izraelci su se prije _ izgnanstva malo bavili T. Trgovanje na veliko s inozemstvom spadalo je na kraljeve (Salomon: 1 Kr 9,26; 10,11; Ahab: 1 Kr 20,34). Unutar same zemIje postojala je sarno trgovacka razmjena izmedu grada i sela na sajmovima. Pravom su se T. bavili stranci, osobito Fenicani (Kanaanci) (usp. Iz 23,2.8). Tek u izgnanstvu i u _ dijaspori Zidovi postaju pravi trgovci (no usp. Sir 26,29). Izraelci su izvozili npr. zito, vino, ulje, vosak i med (Ez 27,17); uvozili su npr. pIe· menite kovine. bjelokost (1 Kr 10,2), drvo, ribu (Neh 13,16), nakit. orude i tkanine (Ez 27,7). NZ prihvaea pojavu »T.«, ali joj gotovo i ne posvecuje neku painju, ako se izuzmu ograde kod Jak 4,13s i izlaganje u Otk 18.11-32 gdje je tek posredno rijec 0 T. Kod Mt 13.45s Isus upotrebljava sliku (dragocjeni biser) uzetu iz podrucja T., i tako su ga mogli svi razumjeti. TRIFON Nadimak Diodota, vojskovode _ Aleksandra Balasa i skrbnika Antioha VI. (1 Mak l1,39s.54ss); ovoga je dao pogubiti (1 Mak 13,31) te je sam postao kral.iem (oko 142-137. pro Kr.). Bori se protiv _ Seleukoviea, -+ Demetrija II. i -+ Antioha VII. t1 Mak 14,1; 15,10-14) i daje ubiti _ Jonatana (4) (1 Mak 12,39-54; 13,12-23). Trifona je pobijedio Antioh VII. i nagnao ga na samoubojstvo (1 Mak 15,10-39). TRIJUMF _ pobjeda TRI KRALJA -+ Magi TRITOIZAIJA (= treCi Izaija) Oznaka za nepoznatog pis-

TRNJE

ca 56-66. poglavlja -+ Izaijine knjige, te ga po misljenju mnogih strucnjaka treba razlikovati od -+ Deuteroizaije (gl. 40-55). Proucavanjem Biblije jos prije 200 g. na temelju pOV. i knjiz. rasclambe doslo se do spoznaje da od proroka Izaije iz 8. st. potjece sarno 1-39. gl., dok je pozadina 40-66. glave vrijeme babil. -+ izgnanstva i kasnije (6-5 st. pro Kr.). BuduCi da se gl. 56-66. kao zbirka prorokovih rijeci donekle razlikuju od gl. 40-55. vee krajem 19. st. pripisuju se tzv. T. Njihov se postanak danas gotovo ope. smjesta u yr. nakon izgnanstva. Prijeporno je da li se radi 0 jednom jedinom piscu neposredno nakon povratka u domovinu (poslije 538. pro Kr., moZda sam Deuteroizaija odn. jedan od njegovih ucenika) iIi 0 vise pisaca tijekom 5. st. pro Kr. U sadrlajnom pogledu T. se bavi upozorenjima 0 zivotu zajednice (bogosluzje. prava i laina poboznost, odvraeanje od stovanja kumira i od grijehft) te ceznjom i -+ nadom u novi Jeruzalem. sudom i budueom slayom posljednjih vremena. TRNJE Bodljikav korov (spominje se sa »Cickom«). Smatra se kaznom (usp. Post 3,18; Iz 7,23ss; 34,13), ali se njime i lozi vatra (usp. Prop 7,6s; Iz 33,12). Prica 0 »gorueem grmu« (Izi 3,2ss; usp. Pnz 33,16) temelji se na nekom bogostovnom obicaju sa Sinaja. Time nije receno da je beznacajna pritom ocitovana Bozja objava (_ Bozja imena). Isusova trnova kruna mozda nije bila sredstvo mucenja: danas se vise ne moze utvrditi od kakve je biljke bila spletena. Najstarija potvrda za tradicionalno shvaeanje da je

TRNJE -

trnova kruna bila sredstvo mucenja potjece s kraja 2. st. p. Kr. Mogla je to biti sarno kruna na porugu, kao karikatura kruna kojima su se kitili earevi i kraljevi (usp. Iv 19,5 i znacenje ondje spomenutog grimiznog ogrtaca). TROADA Grad na obali Egejskog mora koji je -+ Pavao posjetio na svom 2. i 3. misijskom putovaniu (Dj 16,8-11, 20,5-12). TROFIM iz -+ Efeza, -+ Pavlov pratilae (Dj 20,4; 21,27ss; 2 Tim 4,20). TROJSTVENI OBRASCI Nalazimo ih kod Mt 28,19; 1 Kor 12,4ss; 2 Kor 13,13. To su prvi obrasci ispovijesti vjere Crkve u trojednog Boga (-+ Trojstvo). TROJSTVO Ni u SZ ni u NZ nema izrazite nauke 0 Bozjem T. Ipak u NZ ima iskaza koji upueuju na troosobnog Boga (i slufi kao temelj za kasnije naucavanje). Ti se iskazi bitno razlikuju od poganskih bozanskih trijada (= bozanske obitelji: otae-majka-sin). Trojstvo se ocituje u Bozjem djelovanju koiim se otkriva -+ zajednici. U 2 Kor 13,13 ...... Pavao govori 0 Kristovoj mi., losti, Bozjoj ljubavi, zajednistvu Duha. Slicne misli: 1 Kor 12,4-6: milosni su darovi u zajednici djelo -+ Duha, slufenje je djelo -+ Gospodina a moe cudesa djelo -+ Boga. Prema Ef 1,3-14 i 1 Pt 1,2 odabran)e, otkupljenje i posveeenje imaju svoj izvor u djelovanju Oea, Sina i Duha. »Trojstveni« obrazac u nalogu krStavanja kod Mt 28,19 nastao je iz liturgijske prakse i izraz je svijesti vjere -+ Crkve. Tekstovi Dj 2,33 i Iv 15,26 nekako upueuju na to da se radi 0 trojstvenom svjedocanstvu.

TUBAL

321

Iskazi -+ Ivanova evandelja omogueuju da se T. promatra kao jedinstvo triju bozanskih osoba: Krist zivi u jedinstvu s Oeem (Iv 1,1; 10,30,38; 14,11; 17,11.21), jest u Oeu (Iv 14,9-, usp. Fil 2,6). Krist salje 0.04. Parakleta (I v 14,16s.26; 16,7-11.13s). Pavao nadalje kale 0 Bozjem Duhu: on je od Oea ljudima dan po Kristu (2 Kor 1,21s); on je dar Ocev i zivotni duh uskrslog Sina (Rim 8,9s); u njem se zbiva otkupljenje po Kristu (Ef 4,3-6; Tit 3,4ss). U NZ osim troClanih ima i dvoclanih obrazaea (Rim 1,7; Fil 2,11). TRON -+ prijestolje TRPLJENJE Iskazi SP 0 »T.« temel ie se na iskustvu da postoji T., bol, nevolje, -+ bolesti, -+ smrt, -+ zlo. Izgleda kao da se to sve protivi Bozjoj dobroti i pravednosti. SP ukazuje na cov.iekovu krivnju koju Bog kalnjava (usp. Post 3,16s; Tuf 1,5). Problem ,.T.« ne da se rijesiti pukom teorijom. Prigovor da je Bog Cudljiv i nepravedan proizlazi iz naivnog tumacenja SP, a ne odnosi se na samoga Boga. SP donosi razliCita tumacenja T., npr: T. pojedinea koji ispastaju za sav narod (usp.: Iz 40,2; patnik -+ Sluga Bozji, Iz 53), postojanost u T. (-+ Job), rijeci utjehe (-+ apokalipticka knjizevnost), mirenje sa sudbinom (Prop 2,22ss), nadmocnost nad T. (Mudr 3,1). U NZ: -+ povijest muke. Svi krseani imaju udjela u Kristovu T. (usp. Fil l,29s; 1 Pt 4,13s). To nije povod za obeshrabrenje, vee uzrok radosti (Kol 1,24). TRS -+vino TUBAL U bib!. rodoslovlju -+ J afetov sin a Noin unuk (Post 10,2).

322

TUBAL-KAJIN -

TUBAL-KAHN Prema Post 4 22 sin -+ Lameka i Sileo Smatra se praocem onih koji kuju bakar i zeljezo (-+ Jabal; -+ Jubal). TUDINAC -+ gostoljubivost TUGA -+grob TUGOVANJE U znak zalosti i tuge razdirale su se haljine, oblaCilo se u kostrijet (usp. Post 37,34; 2 Sam 3,31), prekrivala se glava (2 Sam 15,30), stavljale su se ruke na glavu (2 Sam 13,19), nije se kupalo niti pomazivalo (2 Sam 12,20), postilo se (1 Sam 31,13; Jdt 8,6), lijegalo se u kostrijet i pepeo (Est 4,3; Ez 27,30), glava se posipala pepelom (18 7,6; Job 16,15). Nakon isteka ili za vrijeme same zalosti, koja je obicno trajala sedam dana (usp. Post 50,10; Sir 22,12), spremile bi se karmine (usp. Tob 4,17). . Najvainiji obred prigodom zalosti bile su naricaljke s glasnim zapomaganjem (Jr 22,18). Naricala je najbliza rodbina (usp. Post 23,2), a svi prisutni pridruzili bi se tuzaljci (1 Sam 25,1). Veoma rano Lapomaganje se zdruiilo stuzaljkama (npr. Davidova tuzaljka za Saulom i Jonatanom, 2 Sam 1,17-27), a za to su se cesto uzimale »narikace« (usp. 2 Ljet 35,25; Jr 9,16-19) koje su oplakivale sudbinu pokojnika i pjevale

TVRDAVA

njemu u cast. Proroci su se cesto sluzili naricaljkama da oznace Bozju jadikovku nad Izraelom i njegovim neprijateljima (usp. Ez 19,14; Jr 9,20-21; tuzbalice). Znacenje zalobnih obreda nije u pojedinostima pozna to. Ipak, jedva se moze ustvrditi da se njima izraiavao kult mrtvaca i zazivanja zlih duhova jer su takvi obredi bili u SZ zigosani (usp. hrana u cast mrtvacima: Bar 6,26; neki zalobni obredi: Pnz 14,1). Treba ih poglavito shvatiti kao znak ljudske potresenosti, dtdnog strahopostovanja i sueuti (usp. Tob 1,16-17). Kao izricito relig. obicaje nalazimo tek u doba Makabejaca molitvu i pomirbene zrtve za mrtve (usp. 2 Mak 12,3846). TUMIM -+ Urim TUzALJKE JEREMIJINE naziva se sz. zbirka od 5 pjesarna kojima se oplakuje razorenje Jeruzalema (587. pro Kr.), Bozji kazneni sud i pjesnikova sudbina. Uz to one pozivaju na pokoru i zazivaju Bozju pomoe. Vee od davnine T. J. pripisivale su se proroku -+ Jeremiji, ali barem TuZ 1 i 5 potjecu od nekog drugog pjesnika; prijeporno je podrijetlo TuZ 2ss. Zbirka T. J. dovrsena je oko 515. pro Kr. TVRDAVA -+ Antonija, -+ Maheront, -+ grad

u UBOJSTVO -+- umorstvo UCENIK se naziva sljedbenik nekog proroka, uCite1ja itd. uz kojega pristaje i od koga prima pouku (usp: Iz 8,16; Mt 10,24; Mk 2,18). Tako se nazivaju dvanaestorica U. (-+- aposto1) (Mt 10,1) i veea skupina Isusovih sljedbenika (Iv 6,66; usp. Lk 10,1-12). Na10g kod Mt 18,19 glasi da sve narode uCine Isusovim ucenicima. U Dj (do 21,16) svi se Isusovi sljedbenici (i zene) nazivaju U. Mnoge evan. smjernice za U. nisu namijenjene sarno nekim vee svim krseanima (npr. Iv 13,35). UCITELJ je nas10v koji se pridavao Isusu (npr. Iv 13,13) jer je oko sebe skup1jao ucenike. Ta oznaka stvara zabunu jer mi imenom »U.« cesto oznacujemo osobu koja prenosi prim1jeno znanje. No Isus je bio prorok koji je navijestao staro i novo (Mt 13, 52). U zivotu prakrse. zajednice postoja1a je slwba »U.« koju je Bog pok1anjao pojedincima kao dar (Dj 13,9; 1 Kor 12,28). -+- Rabbi. UDOVICA je nakon mwev1jeve smrti neko vrijeme nosila za10bne ha1jine (usp. 2 Sam 14,2). -+- zena koja bi osta1a bez djece ima1a je pravo na -+-leviratski brak, ali se mogla vratiti i u rodite1jsku kueu (usp. Rut 1,8; Post 38,11). Mogla se opet udati (osim za sveeenike; usp. Lev 21,14; Ez 44, 22), ali to nije cesto bivalo. Zato se cesto spominje udovicki stalez, njegova oskudica, zakonska zastita U. i dwnost dobrotvorne pomoei (usp. Pnz 14,29; Jr 22,3). Sam se Jahve zalaze za ucviljene

U. i sirocad (usp. Izi 22,21; Pnz 10,18). NZ nar. istice brigu prve krse. zajednice za U. (Dj 6,1s) i pomoe u njihovoj zalosti (Jak 1,27). Postojao je i stalez U. Cije se dwnosti opisane u 1 Tim 5.9-16. UGARIT (danas: Ras Samra) Fen. grad-ddava u sj. Siriji. Povijest tog naselja seze do u 6/7. ts1j. pro Kr. U pismima iz -+- Amarne spominje se kao znacajan 1ucki grad. Otpr. od 2. tslj. naseljen je -+- Semitirna; izmeciu 15. i 13. st. U. do1azi na vrhunac svoje gospodarske i polito moei. Politika U. spocetka je veoma usmjerena na -+- Egipat a kasnije pada pod utjecaj -+- Hurita; nakon doba -+- Hiksa opet se obraea Egiptu i istovremeno uspostav1ja vezu s -+- Hetitima s kojima granici na S. Potkraj 13. st. podlijeze nadiranju -+naroda smora. Iskapanja vrsena 1929-39 i od 1948. daju uvid u nacin gradnje pa1aca, hramova, kipova bogova, reljefa, keramicke umjetnosti i dr. Od silnog je znacenja pronaciena knjizevnost na sumerskom, akad., ego a poglavito na ugaritskom jeziku. Ta je knjiZevnost pisana ego i hetitskim hijeroglifirna kao i jednim poznatim i drugim dosad nepoznatim klinovim pismom. Jezik U. bio je kan. narjecje, klinovo se pismo zasnivalo na abecedi (-+- slovo). Pronacieni tekstovi sadde: ugovore, isprave, popise osoba i mjesta, opise bozanstava i zrtava te relig. isprave. To je sve od velike vaznosti za shvaeanje svijeta SZ u doba kad su se Izrae1ci doseljavali (-+- osvajanje zemlje). U U. je postojao panteon

324

UGARIT -

UMNAZANJE KRUHA

bogova s vrhovnim bozanstvom -+ El, s bogovima -+ Baalom, -+ Dagonom, Motom (bog mrtvih), J amom (bog mora), kao i s bozicama -+ Aserom i Anatom. U ugaritskim tekstovima nalazi se i Daniel koga spominje Ez 14,14.20 i 28,3, kao i -+ Levijatan (Iz 27,1). Religija Izraela bila je prisiljena da se bori protiv mnogobostva mitologije i bogato razvijenog bogostovlja. I izr. je pjesnistvo, izgleda, pod utjecajem U., kao sto pokazuje upotreba parnih pojmova: zemlja-prah, ruka-desnica, sator-prebivaliSte, i dr. UHO kao organ tijela igra znacajnu ulogu na podrucju prava (lzI 21,6) i bogostovlja (lzI 29,20; Lev 14,14ss). Jos je znacajniji bibl. nacin misljenja po kome se U. smatra osobitim organom kojim covjek prima Bozju -+ objavu (2 Sam 7,24; Job 42,5). Bog priklanja svoje »U.« covjeku i tako se s njime povezuje (Br 14,28; Ps 17,6); -7 Salomon prima srce koje cuje (1 Kr 3,9); Bog sklapa -+ Savez s ljudima koji ga slusaju (Iz 55,3). Neposlusnost se ocituje time sto netko odvraea svoje U. od Boga (Jr 7,24). »Neobrezano« ili »tvrdo« uho znak je ncpouCljivosti (Jr 6,10; Mt 13, 14s; Mk 4,12; Dj 28,27). Stoga je bitna znacajka mesijanskog spasiteljskog vremena »otvorenost« usiju (Iz 35,5; Mt 11, 5). Isus neprestano opominje ljude da ne zatvaraju usi njegovoj poruci (Mt 11,15; Mk 4,9.23; Lk 8,8; Otk 2,7). -+ slusatL UKOP -+grob ULAJ Rijeka i. od Susana (= Suza); mjesto jednog -+ Danielova videnja (Dn 8,2.16).

UUCA (cesta) U gradovima je najprije bilo malo mjesta za U.; na Istoku su U. bile, kao i danas, uske, krivudave, prljave, pokatkad u obliku stuba. Neki obrtnicki cehovi - npr. pekari u Jeruzalemu - bili su smjesteni u jednoj U. U helen. su doba novi dljelovi grada imali uglavnom siroke i rayne U. Bio je svakodnevni prizor da pojedinci raspravljaju 0 religiji i filozofiji na U. (usp. Lk 13,26). U. (trg) »novog Jeruzalema« opisuje se kao divot-ulica (Otk 21,21). Izvan gradova ceste su sImile nar. za trgovinu s udaljenim podrucjima i za vojni promet. Tek su u doba Rim. carstva sagradene prave ceste (uglavnom u pobibl. doba), dok su prije ceste gotovo uvijek bile utrti prolazi i veoma uske. U prenesenom smislu »put« oznacuje covjekov odnos prerna Bogu (usp. Ps 1,1.6). U NZ se istice da taj odnos postaje »pravi« tek u vezi s Kristom (usp. Dj 18,25; Iv 14,4). Zbog toga je sam Krist »put« (Iv 14,6). -+ put. UUCARKA -+ bludnica UUE -7 pomazanje UMJERENOST -+ odricanje UMNAzANJE KRUHA Sva 4 -+ Evandelja izvjestavaju 0 jednom U. k. (Mk 6,32-44; Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-15), a Mk i Mt jos i 0 drugom (Mk 8,1-10; Mt 15,32-39). Unatoc nekim razilaZenjima (npr. poganski kraj kod Mk 8), vjer. se radi 0 ponavljanju vee donesenog izvjestaja (dubleta), koje se oblikovalo u samostaIan izvjeStaj vee prije zapisivanja Mk i Mt. Znacenje -+ cuda: trebalo je Isusa prikazati kao novog djelitelja -+

UMNAZANJE KRUHA -

mane. Kod I v nakon U. k. dolazi »govor 0 kruhu« (Iv 6, 26-59) u kojem se Isus naziva »kruhom zivota«. IzvjeStaji 0 U. k. u NZ oblikovali su se u liturgijskoj praksi prve Crkve (.... Veeera Gospodnja). To je kasnije prihvatila krsc. liturgija i umjetnost. UMORSTVO se u SZ razlikuje od nehotienog ubojstva; tko nekoga nehotice ubije podlijeze -+ krvnoj osveti a moze se zastititi -+ pravom utoCista; tko hotimieno ubije drugoga, mora svakako biti ubijen (usp. Izi 21,14). U. je bilo sredstvo politike iIi put da se postignu osobni ciljevi (usp. 2 Sam 3,27; l1s). Zabranjeno je u -+ Deset zapovijedi; Isus poostrava taj propis (Mt 5,22). UNISTENJE -+ sud UPRAVITELJ Nar. se u SP istieu inozemni U., npr. U. zemlje (procurator, rim. upravitelj, npr. Lk 3,1). On stoji pod U. Sirije (legatus, rim. upravitelj, npr. Lk 2,2). Neke rim. pokrajine imale su civilnog U. (proconsul, npr. Sergije Pavao, Dj 13,7). -+ upravitelj dobara. UPRAVITELJI (dobara) bili su u SZ kraljevski namjesnici, nadziratelji dvora iii upravitelji kuce (1 Kr 4,6; Iz 36,3. 22; Est 1,8). U usporedbama NZ govori se 0 U. d. kao uzoru mudrosti, vjernosti i budnosti (Lk 12,42; 16,1-8). -+ Pavao smatra sebe i apostole upraviteljima Bozjih otajstava jer je njima povjerena evan. is tina (1 Kor 4,1s; Tit 1,7). Slieno se i svaki krscanin naziva U. milosnog dara koji je primio (1 Pt 4,10). UPUCENJE -+ utjelovljenje UR Grad u j. -+ Babiloniji i srediSte kulta boga Mjeseca

USKRISIVANJE MRTVIH

325

Sina kome je bio posveeen ve· lik hramski sklop s hramom na brdu u obliku stubista. Nase1jen je vee u 5/4. tslj. pro Kr. Najveee znaeenje dobiva U. u 3. tslj. pro Kr. U. je bio bogat zbog svog polozaja u Perzijskom zaljevu, preko kojeg je bio povezan s -+ Eufratom. Prema najmladem sloju bibl. predaje U. je bio domovina-+ Abrahamove obitelji (U. Kaldejski .[-+ Kaldejci]; Post 11, 27-31; 15,7). URARTU Asir. naziv za -+ Ararat. URIEL . 1. VI. ime u 1 Ljet 6,9; 15,5.11; 2 Ljet 13,2. 2. U zid. -+ apokaliptiekoj knjizevnosti ime jcdnog andela. URIJA 1. Ime Hetita u Davidovoj vojsci eiju je zenu -+ Bat-Sebu -+ David zaveo a on je po Davidovu nalogu imao pasti u boju (2 Sam 11). 2. Sveeenik u doba -+ Ahaza (2 Kr 16,10; Iz 8,2). URIM I TUMIM su predmeti koji nisu poblize opisani a pomoeu kojih se imalo priopciti Bozje prorostvo (-+ proricanje) (Pnz 33,8). U Br 27,21 i 1 Sam 28,6 spominju se sarno U. NalaziIi su se u savu -+ efoda (Izi 28,30; Lev 8,8). URUK -+Erek US Rodno mjesto -+ Jobovo (Job 1,1). Ne zna se gdje se nalazi. USKRISIVANJE MRTVIH Za razliku od -+ uskrsnuca mrtvih oznaeuje vraeanje u zemaljski zivot. SP izvjestava da su -+ Ilija i -+ Elizej uskrisivali mrtve i to je bila potvrda njihove proroeke sluzbe (1 Kr 17,17-24). Isusova U. m. (Mk

326

USKRISIVANJE MRTVIH -

5,21-43; Lk 7,11-17; Iv 11,1-44} navijestaju dolazak mesijanskog vremena {usp. Mt 11,3ss} te pokazuju njega samog kao gospodara zivota. U. m. sto su ih izvodili -+ apostoli potvrda su njihova navijestanja Radosne vijesti {Dj 9,36-42: -+ Tabita; 20,7-12: -+ Eutih}. USKRS -+ Pasha USKRSNUCE KRISTOVO Bozje spasite1jsko djelo na kome poCiva cjelokupno propovijedanje prve Crkve {I Kor 15,14}. Na njemu poCivaju i razni izvjestaji 0 U. K. No, oni hoee s raznih glediSta prikazati U. K. {npr. navjestaj, mjesto dogadaja, treei dan poslije Isusove smrti kao vremensko odredenje, obrana protiv prigovora, ranokrse. bogostovlje}. Zbog toga su i izvjestaji razliciti, kao sto su razlicita i ta glediSta. Nemoguee je iz tih izvjestaja sastaviti »povijest Uskrsloga medu svojima«. 8to se zapravo krije u pozadini pojedinih opisanih videnja, uglavnom nije vise mogu~e sigurno ustanoviti, i nije vazno za Citatelja koji vjeruje u to Bozje spasiteljsko djelo. On naime dolazi do zakljucka da vijest 0 smrti i U. K. proizlazi iz cjelokupnog DZ. propovijedanja. Nz. izvjestaji 0 U. nalaze se u 1 Kor 15,3-7; Mt 28; L~ 24; Iv 20s {Mk 16,9-20 tek .1e naknadno preuzet iz drugih Ev-a}; usp Rim 1,3s., govori u -+ Djelima apostolskim. U. je pocetak obnove neba i zemlje (-+ uzviSenje Isusovo), u cern imaju udjela i oni koji priznaju Krista svojim Gospodinom (I Kor 15,22s; Rim 6,4s.8; 8,11). USKRSNUCE MRTVIH -+ prekogrobni zivot USNULI -+ smrt

USPOREDBA

USPOREDBA Njome se neka misao ne izrazava pojmovno, nego se ocrtava slikom (npr. milosrdno primanje u -+ Kraljevstvo Bozje slikovito izrazeno ponasanjem oca u prici o »izgubljenom sinu«). Osim te ope. primjene rijeci »U.« (Mt 15,15), tim se izrazom nazivaju napose Isusove U. 0 Kraljevstvu Bozjem (Mk 2; 4; 7' 9s' 12s' Mt 5ss' Ilss' 15' 18-21;' 24s; 'Lk 7s; Hl-20).' , U tim se U. ocrtava kako Kraljevstvo Bozje dolazi: ono pocinje s neznatnim pocecima (»gorusica«, »kvasac« Mt 13,31-3311), unatoc mnogim izdajarna donosi obilat rod (»cetiri vrste tla« = »siiab Mk 4,1-811), ono dolazi od Boga kao dar (»izgubljeni sin« Lk 15,11-32; »radnici u vinogradu« Mt 20,1-16), donosi radost kad se nade (»izgubljena ovca«, »izgubljena drahma« Lk 15,1-10; usp. Lk 15,32; »blago na njivi«, »biser«, »ribarska mreza« Mt 13,44-50). Ono dolazi unatoc svakom opiranju (»zli vinogradari« Mk 12,1-121/); »kraljevska svadbena gozba« Mt 22,1-14/f), zahtijeva odlucnost i budnost (»bogatas i siromasni Lazar« Lk 16,19-36; »deset djevica« Mt 25,1-13). Neke U. k tome pokazuju kakav stav treba covjek imati prema Bogu (»farizej i carinik« Lk 18,9-14) i bratu covjeku (»milosrdni Samarijanac« Lk 10,29-37). Najcesee se zeli osvijetliti sarno jedna misao. Stoga je posve krivo u svakoj pojedinosti (npr. »ugojeno tele« u prici 0 »izgubljenom sinu« Lk 15,23) traZiti neki »dublji smisao«. Usporedbe odn. parabole bile su upravljene svim slusateljirna, a ne sarno ucenicima. Svrha im je bila upravo u tome da svakome olaksaju razumi-

USPOREDBA -

jevanje (Mk 4,33) i nije ih trebalo razlagati. Kad nam one danas viSe nisu odmah jasne, to je stoga sto potjeeu iz poljodjelske kulturne sred~ne i iz prilika jedne davno mmu~e civilizacije. Tumaeenja kOJa u njima nalazimo (npr. kod Mk '4 lOss) ne potjeeu od Isusa, n~go predstavljaju navijestanje prvotne zajednice na temelju iskustva prakrse. misijske djelatnosti (-'?- misije). -+ Ivanovo evandelje gotovo i ne spominje nikakvu U. (»DC?bri pastir« Iv 10,1-16). -'?- Luklno evandelje. -'?- Markovo evandelje. -+ Matejevo evandelje. USKOPLJENI(K) Zabranjeno je u SZ skopiti zivo~inje ~ ljude. U. ne moze pnpadatl Bozjem narodu (Lev 22,24; Pnz 23,1s). Una toe tome SP zna za U. kao dvorjanike na narocito povjerljivim polozajima (Est 2,3.14; Iz 56,3s; Dj 8,27). NZ govori 0 U. koji se odricu zenidbe radi Kraljevstva nebeskog (Mt 19,12). UTEZI Ljudi su se slmili pribliznim U. Pri tom se moglo govoriti 0 namjernom varanju, »krivotvorenim utezima« (Mih 6,11). U. su ponajcesce bili od kamena a kasnije dijelom i od olova. Vagale su se kovine i vrijedni predmeti. Nije bilo nikad opeeobvezatnih U. Jos se danas na Istoku moze vidjeti vaganje kamen
UTJEHA

327

Temeljna jedinica: 1 sekel (lat., usp. hebr. saqal = vagati) =

11-17 g. Postoje sekeli razlieite tezine, npr. oni »po kraljevskoj mjeri« (2 Sam 14,26), »prema hramskom sekelu« (Izl 30,13; pisano nakon -+ izgnanstva). Uobicajeni manji U.: pola sekela (Izl 30,13), treCina sekela (Neh 10,33), eetvrtina sekela (1 Sam 9,8), oko 1120 sekela (geriih, Izl 30,13). VeCi U.: 1 talent (eenta; 1 Kr 10 10; 2 Sam 12,30) = 3600 sek;la (41-59 kg) iIi = 3000 sekela (34-50 kg); 1 mina (funta; Ezr 2,69) = 60 sekela (660-1000 g) iIi (kasnije?) = 50 sekela (550-840 g). Prijeporno je znacenje Ez 45, 12. Za pojedine navode ne mozemo iznijeti nikakve usporedne vrijednosti (npr. u Post 33, 19 to nije jedinica za nov~e nego jedinica U.); »libra« (»htra«) kod Iv 12,3; 19,39 oznaeuje rim. funtu odn. gre. litru (nesto manje od 113 kg). -'?- kovani novae;' -+ mjere. Spoeetka se i -+ novae vagao. UTJEHA Iz SP znamo za iskustvo bezutjesnosti (Post 37,35) i moguenost da eovjek moze pruziti utjehu (Post 24,67). U prvom redu Bog znade za -'?trpljenje i ponizenje svoga ~a­ roda (Iz 3,7ss). Nar. u -'?- IZgnanstvu -+ proroci tjese narod i navijestaju mu nadu u nov zivot (Iz 40; 52,7-10). Jahve je Bog U. (Iz 51,12; 2 Kor ~,3), koji pridize eovjeka svoJom rijeeju (Js 1!5-9; J~ 15,16:20) a utjehom obJavlJuJe sVOJU -'?Ijubav (Iz 40,11; 66,l1ss). Isusovo je poslanje medu ostalim da navijesta U. spasa (Mt 5,4). Krist je U. (Mt 14,27; 2 Kor 1,5) i ocitovanje Bozje ljubavi (2 Kor 1,3-11; 2 Sol 2,16s). SP kao U. (Rim 15,4) izvor je

328

UTJEHA -

___ vjere kao utjehe (Rim 1,12; 1 Sol 3,7; Reb 6,18). VTJELOVUENJE (inkarnacija) nije nz. izraz, ali se ipak pretpostavlja kao cinjenica: Bog se u Kristu oCitovao kao covjek (»u tijelu«). Bibl. znanost sa sigurnoseu je utvrdila da se Kristova pojava ne opisuje kao jedan od Bozjih spasiteljskih zahvata, vee kao njihoy vrhunac. Prema Fil 2,6ss i Iv 1,14 Isus je kod Boga zivio i prije svog rodenja. Kristologija NZ polazi od Isusove smrti, Kristova uzvisenja i propovijedanja prvih zajednica 0 spasenju »u Kristu«. Prema tom »uzorku« (V. = bozansko i ljudsko djelo) ocjenjuju se i kozmoloska (Krist kao novo stvorenje, 2 Kor 5, 17), eticka (npr. »poniznost«) i dr. pitanja (___ nadahnuce). Tek kasnije se pojavljuje razmisljanje 0 tajni Isusove osobe i jace se istice opstojnost Isusova kod Boga prije stvaranja svijeta. Nije stoga posve vjeran nz. svjedoeanstvu onaj tko svodi kristologiju samo na covjeka Isusa iz Nazareta i njegovo ovozemno djelovanje. VTVRDA -+ grad VZA Pratio je -+ Kovceg saveza i bio kaznjen smrcu jer ga se dotaknuo (2 Sam 6,3-7; 1 Ljet 13,10). VZASASCE KRISTOVO naziva se u Dj 1 opisano Kristovo -+ uzviSenje, koje prema Dj predstavlja preduvjet putovanja Crkve »sve do kraja zemlje« (Dj 1,8). VZIJA Drugo ime kralja -+ Azarje. VZVISENJE se u SZ shvaca kao covjekov ugled (1 Sam 2,7), uzdizanje njegove moti

UZVISICE

(1 Sam 1,10; Job 5,11). Bit ce dionik V. onaj koji slijedi Bozje putove (Ps 37.34). V. se pripisuje Bozjoj volji (Dn 5,19) i posljedica je Bozje presude (Ps 75,8). V. kako pojedinca tako i cijelog naroda (Iz 1,2) nagovijesta se u V. -+ Sluge Bozjega (Iz 52,13). NZ govori 0 V. covjeka u sz. smislu kod Lk 1,52; 14,11; 18,14; Mt 23,12 a opisuje V. i kao plod -+ poniznosti (Jak 4,10; 1 Pt 5.6). Nar. se istice Kristovo V., koje se tumaCi kao sjedanje Sina Covjecjega zdesna Bogu i kao njegov dolazak na oblacima nebeskim (Dj 2,33; 5.31; 1,9ss). Zato je Kristovo V. ujedno i njegovo ustolicenje (Mk 16,19: Vzasasce; Rim 8.34; Ef UO) u kojem je okrunjen -+ slavom (Reb 2.9). Kristovo je V. ispunjenje sz. praslike i ujedno nagovjestaj V. ostalih ljudi (Iv 3,14; 8,28; 12,32.34). Krist je uzvisen nad svako stvorenje (kao sto .ie -+ uskrsnuce Isusovo pocetak novog stvorenja). Njegovo je ime i~nad svakog imena, po niemu se zbivaju znakovi i -+ cudesa (Fil 2.9s; Dj 4,30). Kao VzviSeni on je u -+ Crkvi trajno nazocan (Rim l,3s). V. je uzrok slanja Duha (Dj 2,38), otpustenja grijeha (Dj 10,43) i spasa (Dj 4,12). VZVISICE su mjesta za zrtvovanje bozanstvu; ne treba ih svaki put poistovjetiti s humcima i bregovima (usp. Jr 7, 31), ali su ponajviSe na njima podizane. Taj obicaj postoji u Kanaanu vee prije -+ osvajanja zemlje. Kasnije se smatra10 zakonitim i stovanje Jahve na takvim V. (1 Kr 3,4), te su poganske V. pretvorene u mjesta stovanja Jahve (usp. 1 Kr 18). Vz to se mogao sacuvati i poganski kult na V. (dijelom pomijesan sa stovanjem Jahve). Osim toga (najkasnije od

UZVISICE - VELIKI SVECENIK

7. st. pro Kr.) Jeruzalem se sve viSe smatra jedinim mjestom zakonitog -+ bogostovlja. Poslije -+ izgnanstva nije viSe bilo U. Ima mnogo sz. mjesta gdje se govori protiv »U.« (npr. 2 Kr 3,8). Kultovi na U.

329'

odbacuju se zbog spoznaje da bi mogli skoditi Cistom stovanju Jahve. Takvi su tekstovi sastavljeni i preradivani da bi se poduprlo stvaranje sredisnjeg bogostovlja u Jeruzalemu.

v VALJAROV IZVOR (cen-rogel) ji. od Jeruzalema u blizini doline -+ Hinom; prema IS 15,7 granicna tocka izmedu -+ Jude i -+ Benjamina, a u 1 Kr 1,9 spominje se u vezi s -+ Adonijinom pobunom. Nadalje se navodi i kod 2 Kr 18,17ss (usp. Iz 7,3). VAPAJ -+ molitva VAST! -+ Kserksova zena koju je otjerao zbog njezine neposlusnosti (Est 1,9ss); namjesto nje postala je kraljicom -+ Estera (Est 2,15-18). VAZAM -+ Pasha VAZMENA VECERA -+ Vecera Gospodnja VAZMENO JANJE -+ pashalno janje. VECERA GOSPODNJA Svi izvjestaji NZ 0 V.G. vee su obojeni prvokrse. bogosluijem: Mt 26,20-30; Mk 14,17-26 nesto jace nego Lk 22,14-20; 1 Kor 11,23-25 (usp. takoder Iv 13,1-30). Sporno je da li je V. G. bila izr. pashalna vecera (usp. Mk 14,12·161/: Iv 18,28; Lk 22, 15 misli mozda vee na »novu« Pashu; usp. -+ Kumranski kalendar. Ne moze se tocno utvrditi sto je Isus rekao (Mk 14, 22-25 iii 1 Kor 11,23-25 iii neki treCi oblik, npr. s veCim oslanjanjem na Lk?). V. G. opisuje nam se kao nova pashalna gozba, kao gozba

novog -+ Saveza; sam se Isus; naziva »zrtvom za mnoge«. Ona se mora obnavljati u spomen na njega (ne sarno u poboznom sjeeanju nego kao sadasnji dogadaj). U Pracrkvi to se obnavljanje naziva npr. »10mljenje kruha«, »zahvaljivanje« (eucharistia). Ono stvara zajedniStvo i dogada se u iscekivaniu -+ Ponovnog dolaska. U »rijecima nad kruhom« (»Ovo je moje tijelo«) i u »rijecima nad casom« (»Ovo je moja krv«) Isus misli na sarna sebe; u tumacenju toga mjesta tumaci Biblije znatno se razilaze. Tome Ce biti razlog, pored ostalog, i njihovo unaprijed stvoreno shvacanje, koje jedva da se moze izvesti iz metoda Cisto bibl. znanosti. Ono tumacenje u kojem se dot. mjesta promatraju izdvojeno, iz cjeline nije znanstveno-bi· blijski utemeljeno. VECERNJA zRTVA -+ zrtva VELIKI SVECENIK Kao i kod drugih naroda postojao je takoder u Judeji i u Izraelu vrhovni sveeenik (2 Kr 25,18; -+ kraljevstvo). Sz. izvjeStaji 0 V. s. sastavljeni su uglavnom poslije -+ izgnanstva te su protkani ceznutljivim pogledom unatrag, nacelnim razmiSljanjem i praksom poslije izgnanstva. Aronovci su se smatrali mjerodavnom svecenickom klasom; u stvari to oni nisu,

330

VELIKI SVECENIK - VEZATI

uvijek bili (usp. Suci 18,30). Drustveni odnosi poslije izgnanstva utjecali su na stvaranje predaje 0 V. s.: -+ Aron je bio veoma istican, njegova nosnja potanko opisivana (Izl 28s). V. s. prinosi dnevne zrtve (Izl 29,42), smije uci u Svetinju nad sv~tinjama -+ Hrama (Lev 16,2: Dan pomirenja) , bio je dakle posrednik izmedu Jahve i naroda. Ujedno je imao velik polito utjecaj kao predstojnik -+ Velikog vijeea. Njegova slutba, spocetka nasljedna (Br 20,26ss) i dozivotna, trajala je u Isusovo yr. sarno nekoliko godina, vee prema tome da li je kandidat bio polito »ispravan« i da Ii je davao odgova· rajuee protuusluge. U NZ spominju se V. s. -+ Ana, -+ Kajfa i Ananija. Sporno je od koga se sastojalo vijeee zvano »Veliki sveeenici« (usp. Mk 8,31), da li od sluibujuCih sveeenika, njihovih prethodnika ili od drugih. S Kristom je SZ, a s njime i sz. sveeeniStvo prestalo (-+ Poslanica Hebrejirna). VELIKOSVECENICKA MOLITVA -+ Ivanovo evandelje VELIKO VIJECE (Sinedrij, Sanhedrin = sabor, skupstina) U Isusovo yr. najviSe zid. upravno tijelo. Pocev od -+ Heroda (1) (37-4. pro Kr.), Senat (1 Mak 12,35) koji je poslije izgnanstva nastao od vijeea starjesina (Ezr 6,7) dobiva naziv V. v. Ono obuhvaea 71 clana pod predsjedavanjem -+ velikog sveeenika, naime -+ starjesine (zastupnici uglednijih nesveeenickih obitelji), -+ sveeenike (= sveeenicke odlicnike) i -+ pismoznance. Utjecaj V. v. ovisio je 0 vladajueoj polito moei. Pod rim. namjesniStvom moglo je ono dono-

siti odluke 0 relig. pitanjima i imalo je gradansku redarstvenu vlast (s nekim izuzecima). Prijeporno je da Ii je imalo ovlastenje da donosi smrtnu presudu iii da je izvrsi bez odobrenja rim. vlasti. Nije sigurno da Ii je mjesto odriavanja V. v. bila »kamena kuea« u predvorju Hrama. Neobicno je bilo zasjedanje u kuCi velikog sveeenika radi sudenja Isusu. VETUS LATINA (»starolat.« prijevod Biblije) Zajednicki naziv za sve lat. -+ prijevode Biblije u starini osim -+ Vulgate. Treba izbjegavati izraz »Itala« jer on uglavnom oznacuje jedan ogranak V. L. Povijest V. L. mora se istraiiti za svaku bib!. knjigu napose. Vg. je potisnula V. L. To znaCi da veCina lat. bib!. rkpa sadrii sarno tekst Vg. Stoga najvazniji izvori za nase poznavanje V. L. nisu bib!. rkpi, vee bibl. navodi starih crkvenih pisaca, rkpi Iiturgijskih tekstova i verzije V. L. koje su usle u rkpe Vg. te se pogresno oznacuju kao "Vulgata«. V. L. daje nam sliku povijesti nelat. tekstova 0 kojima su nam poznati sarno tragovi i utjecaji. Nadalje, omogueuje nam uvid u kulturu i civilizaciju (npr. povijest jezika, pisrna, povijest misli i teologije). Zbog teskoea s obzirom na izyore, razumljivo je da danas ne postoji neko zadovoljavajuee izdanje V. L. cijelog SP. U Beuronu nalazi se ekumenski institut koji radi na rekonstrukciji V. L. VEZATI U prenesenom smislu: bracna veza (Rim 7,2; 1 Kor 7,27.39), nadnaravno: -+ sotonski vez (Lk 13,16) i vezivanje sotone (Otk 20,2). - Odrijesiti u prenesenom smislu:

VEZATI -

slika 0 rusenju zgrade (Iv 2,19; Ef 2,14s), dokidanje nekog zakona (Mt 5,19//; Iv 5,18); u 1 Iv 3,8 uniStenje sotonine moei. Vezati i razriesivati: kod rabina = proglasiti nesto dopustenim iIi zabranjenim na temelju nauke (jos: prokleti nekoga iIi skinuti -+ prokletstvo). U obienom govoru kod -+ Semita pomoeu opreenih pojmova (kao npr. dobro i zlo) razjasnjava cjelokupno pravo na nesto. Prema Mt 16,19 -+ Petar dobiva »kljueeve kraljevstva nebeskoga« rijeeima V. i razrjesivati. VIDJETI, GLEDATI u SZ 0znaeuje svaku vrstu zapazanja. Bog »opaza« sve sto se dogada (Job 28,24). Ljudi mogu, a da pri tom ne umru (Izi 33,20), »V." Boga tek u ogranieenom opsegu; oni »vide« uglavnom njegovu »slavu« (Izi 16,7), njegovo »lice« (Post 32, 31) itd. U NZ Bozje se otajstvo oCituje u Kristu (Iv 1,18; 14,9). V. i vjerom prihvatiti znakove Krista (-+ eudo, u prvom redu -+ uskrsnuee Isusovo) vodi k spasenju (Mt 13,16; Iv 2,23). Skriveno gledanje u ovom vremenu prerast ee u oCito gledanje Boga (1 Kor 13,12; 1 Iv 3,2). VH>ENJE (visio) Smatra se da je V. od Boga (Am 7,1.4.7; Jr 1,11) i da je dio proroekog -+ poziva (Iz 6; Jr 1,5-10; Ez 1-3). Treba ga shvatiti kao duhovno gledanje. Ono predstavlja jedan od glavnih izvora proroeke spoznaje buduenosti (Jr 24; Am 7,1-9); osobito je obiljezje zid. -+ apokaliptieke knjizevnosti (Dn 2,19.28; 7,1; g,18). U NZ Isusovo krstenje (Mt 3,16s) i prizor koji ueenici vide kod -+ preobrazenja (Mk 9,2-10//) takoder se smatraju V. Nadalje, NZ izvjesta-

VJERA

331

va 0 -+ Stjepanovu (Dj 7,55) i -+ Petrovu V. (Dj 10,11-16). Pavao se poziva na videnja kao na temelj svoga poziva (Dj 26,12-18). Ivanovo -+ Otkrivenje dijelom je napisano u obliku »V.« VIJECE -+ Veliko vijeee VIJEK -+ vriieme VINO je znak radosti (Ps 104, 15), uzima se kod svakog obroka (1 Sam 25,36; Iv 2,1-11) i sluzi za lijeeenje (Lk 10,34; 1 Tim 5,23). Iz relig. razloga netko se moze uzdriavati od vina (Br 6,1-4; Suci 13; Lk 1,5). SP odvraea od zloupotrebe V. (Izr 23,31-35), jer pijanstvo iskljueuje iz -+ Kraljevstva Bozjega (Gal 5,21). U vezi s V. govori se slikovito i 0 trsu. Izrael je eokot koji je Bog zasadio (Ps 80,9-12), on je i vinograd (Iz 5,1-4). U NZ slikom trsa oznaeuje se zajednistvo Isusa s njegoyim ueenicima (Iv 15,1-8) a vinograd se pojavljuje u raznim usporedbama (Mt 20,1-16; 21,33-46). Bezboznik je sliean neplodnu trsu (Iv 15,6; usp. Iz 5,2). Takav mora piti V. gnjeva suda Bozjega (Otk 14,10; usp. Jr 25,15-29). Pravednik smije imati udjela na dovrsenju saveza sto ga je Isus na -+ Posljednjoj veeeri ustanovia pod znakom V. (1 Kor 11, 25s; usp. Mk 14,23ss). VJECNOST -+ vrijeme VJERA je u SZ stay podloznosti i pouzdanja u Boga, a ne sarno »stvar razuma«. Uzor V. jest Abraham, »otac po vjeri« (Post 15,6). »Ako se na me (vjerom) ne oslonite, odrzat se neeete« (Iz 7,9). U NZ Isus zahtijeva V. u svoje poslanje (Mk 9,23s; sumnja onemogueava -+ eudo: Mt 17, 20; 10,32s). Ta V. stvara prve krse. zajednice (Dj 2,44; 16,30s;

332

VJERA -

Rim 10,17; 1 Kor 15,ls) i obuhvaca sva podrucja zivota, jer ona znaci nov odnos prema svemu. Stav razuma (2 Kor 5, 7) povezan je s pouzdanjem (Rim 6,8), koje »oCituje svoju snagu ljubavlju« (Gal 5,6). V. je dakle mnogo vise od dodatnog obavjestenja. Djela -+ Zakona ne omogueuju -+ pravednost, vee taj temeljni stav V. (Rim 3,28; usp. Gal 2,16; Rim 1,17 prema Hab 2,4). Prema Iv 3,21 treba ciniti istinu, a ne sarno poznavati je, ako zelimo doCi k -+ svjetlu. Upravo Iv i 1 Iv shvacaju V. kao spoznaju (usp. npr. Iv 16,30; 8,28) koja vjernika vodi u -+ zivot. VJERNOST je odlika Bozje -+ milosti i njegova -+ milosrda (Post 24,27; Izi 34,6) te dokaz Bozje ljubavi (Pnz 32,4). Bozja je V. temelj pouzdanja (1 Kor 10,13; 2 Kor 1,18) i sigurnosti -+ spasa (1 Kor 1,9; 1 Sol 5,24; Fil 1,6). Obraeenje i vjera (-+ poziv) covjekov su odgovor na Bozju V. VLASNISTVO Privatno se V. pretpostavlja u SP. SZ poznaje V. u obliku posjedovanja stoke u nomadskom razdoblju (Post 13,2; 26,14; Br 31,9; Pnz 3, 19), zemljiSta nakon -+ osvajanja zemlje (Br 35,2; 1 Kr 21,2s) i V. novca (Post 23.16; Jr 32,9). -+ ZemljiSni je posjed po mogucnosti imao ostati u V. 0bitelji, koja je imala pravo na kupovinu i prodaju (Lev 25,25; Jr 32,6ss). Odnos prema zemIjiStu odreden je shvacanjem da je zemlja Jahvino V., koje je on narodu obeeao i predao mu da njime vjerno upravlja (Post 12,7; Pnz 32,49; Lev 25, 29). Zbog toga -+ proroci ustaju protiv svakog iskoristavanja (Am 2,6-8; Iz 5,8; Ez 45,9; 46,18). Zakonski propisi u Pnz 15,1 zahtijevaju da se na kraju

VODA

svake sedme godine oproste dugovi (godina oprostenja); Lev 25,4 propisuje da 7. godina ima biti subotnja godina Gospodinova, u kojoj se ne smije raditi nikakav poljski posao; sarno ono sto uzraste bez ljudskog truda neka sImi za hranu. Prema Lev 25,8 godina koja slijedi nakon sedam subotnjih godina treba biti Jubilejska godina: tad se oslobadaju robovi, vraea posjed i svatko se vraea svome rodu. V. je zastieeno propisima 0 naknadi stete (lzi 21,33-22,3; -+ lopov). Pnz 19,14 predvida kaznu za premjestanje zemljisne mede. Tijekom vremena ne smatra se sarno zemlja nego i narod posebnim J ahvinim V. (Pnz 7,6; Jr 2,7). U NZ odnos prema V. prozet je iScekivanjem skorog dolaska Bozjega kraljevstva, koje pod odredenim okolnostima zahtijeva odricanje od V. (Mk 10,23-27; 1 Kor 7,29ss). Nutarnja neovisnost 0 posjedu moguca je zbog pouzdanja u Krista (Mt 10,9). Gdje bogatstvo dijeli ljude od Boga, mora se napustiti privezanost uz posjed (Mt 6,19ss.24; Lk 16,13). Svijet je Kristovo V. u koje on ulazi (Iv 1,11). Po njemu je nz. narod Saveza Bozje V. (Ef 1, 14; 1 Pt 2,9). Odatle je shvatljivo zajednistvo dobara u p'rvoj krSe. zajednici (Dj 2,44s; 4,34s). VLAST -+ moe, -+ ddava VLASTI -+ andeo VODA je na Istoku najvazniji preduvjet zivota. V. u SP oznacuje sreeu i sigurnost (Ez 47, 1). Bog se oslovljava kao izvor zive V. (Iz 17,13) u Cijoj blizini smije zivjeti poboznik (Ps 1,3; Jr 17,8). I Isus sebe prikazuje kao zivu V. (Iv 4.10.13s). Tko u njega vjeruje, sam postaje

VODA -

izvorom zivota (Iv 7,37s). V. krsta znak je novog zivota (Iv 3,5; Dj 8,36). Prolivena iIi tekuea V. oznacuje ispraznost zivota i njegovu prolaznost (Ps 22,15; 2 Sam 14,14). Gresnik je covjek koji upija u sebe opaCinu kao V. (Job 15,16). Vodama potopa iIi zatornim V. dolazi -+ sud (Post 6; 7; Otk 8,11). VODA PREPIRANJA -+ Masa VODE (odn. bezdan) jesu silna vodena masa ispod povrsine kopna (Post 49,25). Kod -+ stvaranja V. su podijeljene na gornje i donie (Post 1,6s). Skupna provala gornjih i donjih voda naziva se -+ potoporn (Post 7,11.17). Prema NZ bezdan je mjesto gdje su zatoceni -+ demoni (Otk 9,1.11; 17,8). U Yr. konacnog -+ spasa nema viSe opasnosti od V. (Otk 21,1). VOJSKE (hebr. seba cot) Cesto: Jahve (ili Gospod) nad vojskama. Prijeporno je da Ii se pri tom Jahve slavio kao pobjedonosni ratnicki bog (usp. Izi 15,3) iIi kao Gospodar nad nebeskim vlastima (usp. Ps 103,21) odn. nad pokorenim kan. bozanstvima. VOLJA BO:lJA ocituje se u -+ stvaranju kao njegova odluka, uzrok spasenja i izvor svega sto postoji (Job 38,2; Ps 33,11). Covjekova volja naginje zlu, ali povezana s V. B. (Iv 6,38ss) moze se odluciti na dobro (2 Kor 8,10s). Isusov je zadatak da ispuni V. B. (Mt 26, 42; Lk 22,42), te tako posveti ljude (Ef 1,5.11). Prema Mk 3, 31-35// svatko tko ispunjava V. B. jest Kristov -+ brat. VRACANJE je poznato u Izraelu te se javlja unatoc zabrani u Izi 22,17 (Post 30,14.37s). Poistovjeeuje se s idolopoklon-

-+

VRIJEME

333

stvom (pnz 18,9-13; 1 Sam 15, 23) jer je upotreba amajlija i slicnih praznovjernih predmeta protiv demona uvjetovana nedostatkom vjere u Boga. NZ izvjestava 0 zid. vraCima koji su nastupili protiv apostola (Dj 19,13-18). V. je zabranjeno i u NZ (Gal 5,10; Otk 21,8). VRATAR Cuvar vratiju u nekom gradu (2 Kr 7), dvoru (2 Sam 11,9; Est 2,21) a nar. u Hramu (Ezr 2,42; Neh 7,45). V. su bili nizi hramski poslufnici a mogli su vrsiti ipjevacku sluzbu (usp. 1 Ljet 9,33; 15,16-24). VRH HRAMA Oznaka ji. ugla hramskog trga. Ne smije se dosl. shvatiti da se Isus kod -+ napastovanja trebao baciti s V. H. (Mt 4,5; Lk 4,9). VRIJEME. SZ misIi u povijesnim, a ne filozofskim kategorijama. V. se dovodi u vezu s -+ stvaranjem (Post 8,22), uvijek je u vezi s covjekom i njegovom -+ povijeseu te se smatra Bozjim darom (Ps 90,3-12; Job 1,21). Bog je gospodar V., on ga i rasporeduje (Iz 5,19; 22,11). V jecnost nije bezvremensko stanje. Bog je vjecan jer svojom moCi nadilazi V. (Ps 90,4; Iz 43,10ss). Kao 8tO je Bog vjecan, tako je vjecna i njegova rijec (Iz 40,8) i njegova pomoe (Iz 51,6). Vjecnost se izrafava rijecima: »vazda i dovijeka« (Izi 15,18), »od vijeka do vijeka«, »zauvijek« (Jr 7,7). NZ govori 0 V. kao »vremenskom trajanju« (eon, chronos), »pravi trenutak«, »prilika« (kairos), »dan« (»hemera«) i »cas« (hora). Eon: Bog je gospodar V. (1 Tim 1,17), daje mu sadrfajnost (2 Tim 1,9); V. je dodijeljeno ljudima (Dj 17, 26); ljudi ne mogu biti gospodari V. (Dj 1,7). Bozja se nadmoe nad V. izrazava izral{ia: BIBLIOTEKA OBI,~ ~

334

VRIJEME -

»dovijeka« (eoni: Lk 1,33), »u vijeke vjekova« (eon eona: Gal 1,5). V. je pred Bogom raskomadano (2 Pt 3,8). Sto je receno 0 Bogu, vrijedi i za Krista (Reb 13,8; Otk 1,17s). S Isusom zapoCinje presudno V. (Mk 1,15) koie oznacuje Bozju kraljevsku vladavinu sto se ostvaruje -+ sudom i -+ miloseu (Lk 11,20). To nije poznato -+ svijetu (Iv 1,10; 7, 6). V. kao obiljezje ovog vijeka (eona: Lk 16,8) dovrsit ee se u budueem vijeku (eonu: Mk 10,30). Nar. -+ Pavao naglasava V. kao ostvarivanje Bozjeg nauma: Krist je dosao u punini V. (Gal 4.4), V. je odredeno za nasu slavu (1 Kor 2,7). Pavao govori 0 nedostatnosti i ludosti V. (1 Kor 1,20; 3,18), ali i 0 moguenosti otkupljenja V. (Gal 1,4). Crkva zivi u napetosti V. "Pravi trenutak«, »prilika«: ukazuje na presudno znacenje V., npr. u usporedbama koje poticu na budnost (Mt 24,42-44) iIi u Pavlovim opomenama u 2 Kor 6,2 (V. milosti), Rim 13,11 (V. spasenja). Od krseana se traii da dobro iskoriste sadasnji trenutak (Lk 19,42; 2 Kor 6,2). Dan: oznacuje puninu V. (-+ eshatologija) , sud i -+ spas (Mt 26, 29; Lk 21,28). Svijet zivi u -+ nadi ispunjenja dana koji je zapoceo u Kristu (Mk 1,15; 1 Kor 10,11). VRIJEME MOLITVE Rramsko bogosluije poznavalo je dvije dnevne zrtve, jutamju i vecemju. One su bile popraeene molitvom. Osobna se mo-

VULGATA

litva obavljala triput dnevno; uvecer, ujutro i u podne (Dn 6,11; Ps 55,18). U NZ uzimaju se sesta i deveta ura kao V. m. (Dj 2,1; 10,3.9). VRSIDBA -+ zetva VRT su posjedovali sarno imuenici (npr. kralj: 2 Kr 25, 4). Bio je ograden (usp. Pj 4, 12) i dobro natopljen vodom (Iz 1,30). U njemu je raslo npr: povree (Pnz 11,10), voce, orasi (Pj 6,11). Osim toga postojali su V. slicni perivojima (usp. Dn 13). Posjednici su cesto pokapani u svojim V. (2 Kr 21, 26; usp. Iv 19,41). Buduee spasenje predocivalo se slikom plodna V. (Ez 36,35; Otk 22,1), a isto tako pocetno razdoblje (-+ Raj zemaljski). -+ GetsemanL VULGATA (»u opeoj upotrebi«) Tako se zove onaj lat. -+ prijevod Biblije koji je prihvaeen vee u 4. st. p. Kr. To nije neko jedinstveno djelo, vee plod sakupljackog rada. Lat. SZ (osim Ps, Mudr, Sir, Bar, 1 i 2 Mak) zapravo je Jeronimov prijevod s hebr. (oko 390. p. Kr.); kod Ev-a je Jeronim sarno preradio vee postojeCi lat. tekst. Lat. prijevod ostalog NZ ne potjece od njega. Tridentski je sabor proglasio V. »autenticnom« (tj. zakonski i dogmatski pouzdanom; nista nije receno 0 njezinoj knjiz.-pov. vrijednosti). Izdanje Pape Siksta V. (1590) nakon njegove smrti povuceno je i zamijenjeno drugim (»Sixto-Clementina«).

z ZABRANA Ponajprije se u SZ misli na Z. slika (Izl 20,41; Pnz 5,8) i tabue (Izl 19,12s), cime se sve sto je sveto iskljucuje iz svakodnevne upotrebe (npr. -+ subota: Izl 20,8ss; usp. Post 2,3; sv. -+ sator: Izl 29,44; -+ Kovceg saveza: 2 Sam 6,6s; Svetinja nad svetinjama u -+ Hramu: 1 Kr 8,6.10s; usp. Izi 26,33). Cilj je Z. zastita od obicaja okolnih naroda i isticanje relig. iskljuCivosti Izraela (Lev 10,1). U NZ Z. prelaze u pozitivne smjernice uzajamnog ponasania medu bliznjima (Mt 5,22-43). Kod PavIa Z. ima relativno znacenje (1 Kor 11,1-16) jer su krscani podlozni sarno Kristovu zakonu i zapovijedi -+ Ijubavi (Gal 5,14) kao jedinom mjerilu svog zivota (Iv 12,49; 15,12). ZAGLAVNI KAMEN -+ kamen ZAGOVORNIK -+ Paraklet ZAHARIJA A) (»spomenu se Jahve«) VI. ime, npr: 1. Kralj (sarno sest mjesed, 743. pro Kr.) -+ Sj. izr. kraljevstva (2 Kr 15,8s). Naslijedio ga je njegov ubojica salum, koji se odrZao sarno mjesec dana dok ga nije umorio Menahem (2 Kr 15,13s). 2. Prorok iz svecenickog roda Idonova. Z. i -+ Hagaj pospjesili su svojim nastupima obnovu -+ Hrama (520-515. pro Kr.) nakon -+ izgnanstva za \Tijeme Zerubabela i Jesue (Ezr 5,ls; 6,14); -+ Zaharija (knjiga). B I Prema Lk 1,5 bio je svecenik iz razreda -+ Abijina (1 L iet 24,10). Dok je prinosio kad. -+- Gabriel mu je obecao sina (-... Krstitelj). »Benedic:uSc koji se pripisuje Z. sadr-

zi u prvom dijelu hvalospjev Bogu (Lk 1,68-75) zbog ispunjenja njegovih obecanja a u drugom dijelu upozorava na poslanje Krstitelja koji ce pripraviti put Gospodinu (Lk 1, 76-79). ZAHARIJA (knjiga). U 1. dijelu (1-8), nakon uvoda (1,1-6), opisuje: osam nocnih videnja (1,7-6,8) - 4 jahaca, 4 roga, covjek s mjerackim uZetom u rud, odijevanje velikog svecenika u Ciste haljine, zlatni svijecnjak, knjiga koja leti, zena u vaganu, cetvera bojna kola; poziv na krunidbu velikog svecenika (6,9-15); pitanje 0 postu, Jahvine opomene i obecanja (7s). 2. dio (9-14) danas obuhvaca 2 zbirke prorostava: 1) Obeeanje pomoei Judi, povratak u zemlju, kralj Mesija, prijetnja poganskim narodima (9ss, »Deuterozaharija«, donosi alegoriju 0 pastirima, 11,4-17; usp. 13,7s). 2) Propast neprijateljskih sila i uzdignuce Jeruzalerna (12ss, »Tritozaharija«, sadrZi rijec 0 onome koga su proboli, Zah 12,10). 1. dio uglavnom potjece od -+ Zaharije (2). Nastao je dakle oko 520-515. pro Kr. 2. dio ne potjece od njega (npr. ne spominje se obnova Hrama); prijeporno je nutarnje jedinstvo i vrijeme postanka. Po svoj je prilici preraden u 3/2. st. pro Kr., pri tom je iskoristeno mnogo stare grade (djel. cak iz vr. prije izgnanstva). U srediStu poruke Zah 1-8 stoji izgradnja Hrama, obnova Bozjeg naroda i nada u Mesiju Kralja. Osnovna je tema Zah 9-14 buduce vrijeme -+ spasa u novom Izraelu pod no-

336

ZAHARIJA -

vim Kraljem. Prvi krsc. navjestaj uvida da su se mnogi izricaji iz Z. ispunili u Isusovoj muci (npr. 9,9; 11,13; 12, 10; 13,7). ZAHVAUIVANJE Kako SZ u hebr. nema posebne rijeCi koja bi znacila »zahvaljivati«, taj se pojam opisuje izrazima »slaviti« i »castiti«. Z. se oCituje zrtvom (usp. Am 4,5; Jr 17,26; 33,11) i zahvalnim pjesmama (Ps 48; 66; 118; 124). U kasnijim knjigama -+ Septuaginte up'0tre.bljava se z~ izraz »zahvaIJIvanJe« euchanstia i eucharistein (Jdt 8,25; Est 8,12; 2 Mak 1,11; 2,27; Mudr 18,2), a tako i u NZ kod Luke, PavIa i Ivana. Isus zahvaljuje svom Oeu time 8to ga slavi (Mt 11,25; Lk 10,12). Boga slavi i -+ Marija (Lk 1, 46-55) i -+ Zaharija (Lk 1,68). Zahvaljivanju kao temeljnom relig. Cinu (Lk 17,18; ozdravljenje jednog Samarijanea) stavlja se kao opreka na puki obrazae svedena zahvalna molitva (Lk 8,11; farizej u hramu), koja vodi sarno do umi8ljanja 0 vI. pravednosti. Od najvece je vaznosti pojam Z. kod -+ PavIa. Uvodi u njegove poslanice puni su Z. Bogu za djelovanje u zivotu zajednice (npr. Rim 1,8s; 1 Kor 1,4-6). U 1 Sol 5,18 Z. se izricito istice kao ono 8tO Bog hoce i smatra se znakom poboznosti (usP. Rim 1,21). Ono je odgovor ljudi na Bozju -+ milost (2 Kor 4,15; 1,11). Nezahvalnost ce biti znak posljednjih vremena (2 Tim 3,2). Zahvalna molitva oznaka je krsc. zivota. Kako je zivot krscanina bogat miloscu (2 Kor 9,14; Fil 4,7; Ef 2,7; 3,19), treba on obilovati i zahvaljivanjem (Kol 2,7). Z. postaje razlogom cudorednog djelovanja u dobrotvornosti (2 Kor

ZAJEDNICA

9,11), posveCivanju svagdanjeg zivota (Kol 3,17), posveCivanju Bozjih darova molitvom kod stoIa (1 Tim 4,3s); Z. tako vodi velicanju Boga (1 Kor 1O,30s) Z. se napose mora oeitovati u -+ bogostovlju (1 Kor 14 6s; Ef 5,20; Kol 1,12; 3,17; 1 Tim 2,1), razliCitim oblicima hvalospjeva (Ef 5,19s; Kol 3 16) i potvrdivanjem kad zajednica izgovara -+ »Amen« (1 Kor 14,16s). Po Kristu kao posredniku izrazavamo svoju zahvalnost Oeu (Rim 1,8; Ef 5,20). U bogosluznom Z. oblikuju se i izvjestaji 0 ustanovi euharistije (Mk 14,23//; 1 Kor 11,24) te izvjestaji 0 umnazanju kruha (Mk 6,41//; 8,6s; Mi 15,36; Iv 6,11.23). Slavljenje -+ Veeere Gospodnje jest onaj oblik Z. u kojem zajedniee vjeruju da se kod toga sam Bog izravno odazivlje. Zahvalne su molitve upravljene Bogu (1 Kor 1,4; 1 Sol 1,2; 2,13), za sarna sebe (1 Tim 1 12), a jos viSe za zajedni.eu (Fil 1,13; 1.16; 1 Kor 1,4; RIm 1,8). Zahvalna molitva postaje molitva novog eona (Otk 4,9; 7,12; 11,17). ZAJAM Dobro je djelo nekome dati u Z. novae iIi zivotne namirnice (Ps 112,5; Mt 5,42) U SZ bilo je zabranjeno uzimati kamate od sunarodnjaka (Pnz 23,20s). Vierovnik je smio traziti zalog (Pnz 24,10s), al je stvari potrebne za zivot drugoga morao vratiti prije zalaska sunea (Izl 22,25). Predaja je dugo vremena branila krScanima uzimati kamate ( prema Lk 6,34s). ZAJEDNICA Bozji narod koj se okuplja. U SZ elanom toga naroda postaje se po rodenju (-+ plemena). Iz tog yr. potjeeu bibl. tekstovi. Prijeporno je 8tO se pod imenom »Z.« pod razumijeva prije tog yr. (»am

ZAJEDNICA - ZAKLETVA

fiktionija« oko svetiSta u sekemu?). Relig. znacenje ima okupljanje na ~ bogostovlje (1 Kr 8,55; Ps 111,1). U prijevodima NZ jednako se upotrebljavaju izrazi »Z.« i ~ »Crkva«. Grc. izv. tekst ima za oba izraza sarno jednu rijec (ekklesia). To oznacuje kuenu Z. (Rim 16,5), mjesnu Z. (1 Kor 1,2) odn. savez zajednica (2 Kor 8,1), kao i cjelinu sastavljenu od viSe Z. (Kol 1,18; Ef 1,22). Te Z. nisu sarno bile svjesne svoga jedinstva (Kristovo tije1o) nego su i zivjele u skladu stirn (npr. ~ milostinja drugih Z. za siromasnu prazajednicu u Jeruzalemu). Svaki je Clan neke Z. brat iii sestra u Kristu i kada dode u drugu Z. (usp. Rim 16,1). Zajednici na poseban nacin sluze ~ nadglednici, ~ prezbiteri. ~ dakoni. karizmatici (~ karizma) i ~ udovice. Kad se upotrebljava rijec "Crkva«, treba uvijek imati na umu da se ona sastoji od mnogo raznolikih Z. ZAKEJ Kod Lk 19,1-10 carinicki starjesina (~carinik) u ciju je kueu svratio Isus. ZAKLETVA Potkrepljenje neke istine (Post 47,31; 50.5s.25), zaklinjanje i zazivanje Boga radi potkrepe nekog obeeanja (Post 50.5-7; JS 2,12-14) postaje bogostovnim cinom: "polaganje Z.« i »obredno caseenje« Boga iIi bogova postalo je jedno (JS 23.7; Iz 48,1). Znacajna je Z. kod sklapanja saveza (Post 21.31s; 26.28-31; JS 9,15: zaklinjati se = sklapati savez). zatim u vezi sa zavjetom i u sluibenom sudovanju Z. ociScenja (Izi 22,7-10; Lev 5,21-24) te kod sklapanja ugovora (Post 21,23-31). Nadalje, Z. se promatra kao obeeanje (Post 24.7; pnz 1,8.35). Z. su se poja22 Biblijski leksikon

337

cavale uvjetnim proklinjanjem sarna sebe (1 Sam 14,44; 20.13; 2 Sam 3,35) i Jdetvom (JS 6,26; 1 Sam 14,24). ZaJdinjalo se Jahvom (1 Kr 1,30; 2,42), Jahvinim imenom (1 Sam 2,42), Jahvom nad voj5kama (= Sabaot, usp. Iz 19, 18), istinskim Bogom (Iz 65, 16), zivotom Gospodinovim (Suci 8,19; 1 Sam 14,39.45), :sogom kao svjedokom i sucem (Post 31,50.53; 1 Sam 20,23; Jr 42,5), zivotom osobe kojoj se obraea (1 Sam 1,26; 20,3; 2 Sam 15.21). SZ cak govori 0 tome da se Bog zakIinje: samim sobom (Post 22,16; Am 6, 8; Iz 45,23; Jr 51,14), svojom svetoscu (Am 4,2; Ps 89.36), slavom Jakovljevom (Am 8,7), svojim velikim imenom (Jr 44,26). Z. se ocitovala: dizanjem ruke prema nebu (pnz 14,22; 32,40). doticanjem stegna (ublaieni izraz za »spo!ovi10«) (Post 24,29; 47,29), predajom nekog dara (Post 21,30), komadanjem neke zivotinje (Post 15,17; Jr 34,18), ispijanjem »vode prokletstva« (Br 5,22). Smatralo se grijehom zaklinjati se idoIima (JS 23,7; Am 8,14; Sef 1.5; Jr 5,7; 12,16). Kriva Z. bila ie strogo zabranjena (Izi 20,7; Lev 19,12; pnz 5,11). Jahve je jarnac Saveza i Z. (Pnz 7,8). jer se njegova presuda nad Ijudima potkrepIjuje zakletvom (Br 32,10s; pnz 1.34s; 4.21; 1 Sam 3,14; Iz 14, 24s). U nacelu su ~ eseni i ~ Kumranci zabacivaIi Z., premda su je novi clanovi prilikom primanja morali poloziti. Prema Mt 5.33-37 Isus je ostro ustao protiv zaklinjanja, odn. protiv farizejske kazuistike u pitanju valjanosti neke Z. On trazi bezuvjetno povjerenje u ljudsku rijec. Z. je sarna po sebi uvijek znak nepovjerenja,

338

ZAKLETVA-ZARUCNICA

pa bi zbog toga morala biti suviSna u krsc. zajednici (usp. Jak 5,12). ZAKON Smjernica koju zada" ju npr. svecenici (Jr 18,18), najzad mnogobrojni propisi koji potjecu iz razlicitih razdoblja i krajeva, koji su nastali iz razliCitih pogleda na svijet i razlicitih namjera; te odredbe nalazimo u -+ Mojsijevu petoknjiiju (-+ Deset zapovijedi, -+ Knjiga saveza, -+ ZakOl1 svetosti). BuduCi da ti propisi zele biti znak vjernosti ->- Savezu, njihovo se podrijetlo izvodilo od --+ Mojsija kojemu se pripisivalo sklapanje Saveza. Ljudima su dobrodosle takve upute (Ps 119). lidovi povratnici iz -)izgnanstva isticali su vrijednost Z. (Neh 8). Kad su lidovi htjeli sve pojedine odredbe ne sarno ispunjavati nego ih po mogucnosti dosl. shvatiti i protumaciti, tada su zakone mogli obdrzavati sarno »strucnjaci«. Na svecenikovo mjesto dolazi --+ pismoznanac kao tumac. Smatralo se da je bit religioznosti u sto tocnijem ispunjavanju Z., premda ga je sarno mali broj dobro poznavao. -+ Tora. Krist je okoncao Z. (Rim 10,4): Z. je jednom zauvijek ispunjen (Mt 5,17). On viSe ne obvezuje krscane, jer je sam Bog nadmasio Savez (-+ Apostolski sabor) a Krist je u svojoj krvi sklopio novi Savez (1 Kor 11,25). Vjernici su obvezani na »Kristo'! Z.« (1 Kor 9,21). -->Poslanica Galacanima. Nije u duhu Biblije sz. propise protczati na krscane. ZAKON SVETOSTI Od g. 1877. cesto se Lev 17-26 naziva »zakon svetosti« (usp. Lev 19,2). Prijepomo je sto sve obuhvaea (da Ii mu pripada Lev 17?)

i da Ii je Z. s. vee postojao kao zbirka prije nego je dobio svoj danasnji polozaj. Pojedini su njegovi sastavni dijelovi zasigurno veoma stari. Buduci da Z. s. ima iza sebe dug knjiz. razvitak. saddava i mladi sloj, odn. preradbe starih predaja. Cesto se posta-lIlja kao problem kako treba protumaciti odnos izmedu Z. s. i Ez. ZANIJEKATI Napast zanijekati Krista proizlazi iz ljudskog obzira (-+ Petar: Mt 26,70ss). iz krivih nauka (1 Tim 5,8; 1 Iv 2,22ss) i iz isprazna govora 0 Kristu komu ne odgovaraju cini (Tit 1,16). Isus zeli da ga vjernici priznaju (Mt 10,33). On se odrice onih koji se odricu njega (Lk 12,9). Samoodricanje koje Isus trazi zapravo je nesebicna ljubav prema njemu i moze se ostvariti sarno -+ ljubavlju (Mk 8,34(1). ZAPISI -+ molitvene vrpce ZAPOVIJEDI, DESET -+ Deset zapovijedi ZARUCNICA Dob za zaruke djevojaka bila je najcesce nenavrsena 13. godina. Z. je u pravu bila izjednacena udatoj zeni (-+ zena), ali jos nije stanovala kod zarucnika, nego u kuCi svoga oca. Nevjernost Z. smatrala se preljubom (Pnz 22,23-27). Svadba se slavila s nar. sjajem (1 Mak 9,37). Z. je u SZ cesto slika izr. naroda, kojega je Bog sebi izabrao (usp. Iz 62,5); to je u skladu sa simbolickim znacenjem -+ braka, koji je od Hosejina vre· mena slika Bozjeg saveza s Izraelom (usp. Hos 2,16), kao i s alegorijskim tumacenjem -+ Pjesme nad pjesmama. GledajuCi unatrag prvo se doba -+ Saveza prikazuje kao vrijeme ugodnog vjereniStva (Jr

ZARUCNICA -

2,2). Bog se radovao svome narodu, ukrasio ga kao zaruenik Z. (usp. Ez 16,8-14). On nevjernu Z. upueuje na pravi put (usp. Jr 3,6-12). Z. je slika savrsenog Bozjeg naroda, novog Siona (usp. Iz 54,5; 62,4). Isus tu sliku dalje razvija (usp. Mt 9,15; Iv 3,29; 2 Kor 11,2). Crkva se opisuje u ljepoti nakiCene Z. kao novi Jeruzalem (Otk 21,2; usp. Otk 21,9). ZASLUGA je vrijednost ljudskih Cina u Bozjim oCima (Job 34,11; Lk 23,41). Progonjeni poboznici smiju moliti da im se uracuna njihova Z. (Ps 28,4; Jr 50,29), ali se moraju podvrCi Bozjem -+ sudu (Jr 14,7; Dn 9,5ss). Protivno kasnom zidovstvu, koje od Boga trazi svoju Z. i ocekuje odgovarajueu nagradu, u NZ Z. se ne promatra kao ljudsko ostvarenje, vee kao Bozja milost (Mt 20,1-16). Otklan.ia se svaka etieko-relig. pomisao 0 Z. (Lk 17,1-10). Nar. -+ Pavao zabacuje opravdavanje zaslugama koje poCiva na 6sto IjudskOIfl raeunu. Sarno Bozja -+ milost daruje spasenje onima koji vjeruju (Rim 3,24.28; 4,4; 9,12; 11,6). ZA~'Tl(Tl "ilCe preu 'D1JgU1tl znak je strahopoCitanja i zastrasenosti (Izi 3,6). Bog sakriva svoje lice zbog eovjekovih grijeha (pnz 31,17s; Iz 8,17). UnatoC -+ objavi po Kristu Bozja poruka ostaje sakrivena nevjernicima (Mt 11,25-30). Onirna koji vjeruju obeeano je da ee Boga gledati licem u lice (1 Kor 13,12; 2 Kor 3,18). ZAVIST -+ Davlovom je zaviSeu dosla smrt na svijet (Mudr 2,24). Z. proizlazi iz covjekove naravi (Rim 1,29; Gal 5,19), ona je zemaljska i davolska (Jak 3,15s), izrazava se u nezadovoljstvu zbog us-

ZAVODENJE

339

pjeha drugih (1 Sarn 18,9), izvor je mdnje (Post 37,4) i umorsiva (Post 4,3ss). Isus je ubijen iz Z. (Mt 27,18; Mk 15,10), a zbog Z. je odbaeena i poruka apostola (Dj 13,45; 17,5). Z. razara zajednieki zivot pojedinaca (Post 4; 30,1; 37,11; 1 Sam 18,8s; Sir 40,5) i zajednice (2 Kor 12,20; Fil 1,15; 1 Tim 6,4), nespojiva je sa zahtjevima bezuvjetne ljubavi (Mt 20,15; 1 Tim 6,3s) i steti poboznicima (Ps 37; 73). SZ govori 0 nadvladavanju Z. hladnokrvnoseu, izbjegava-. njem zavidljivaca, skromnoseu i suzdrZljivoseu (Izr 14,30; 23,6; Sir 14,10; 31,14). Prema NZ Z. treba nadvladati novim zivotom u -+ Duhu (Gal 5,22. 42), mudroseu (Jak 3,17s) i ljubavlju (1 Kor 13,4ss). ZAVJETNI ZAKLON -+ ~ator, sveti ZAVODENJE U Post 3,1-13 i Izr 7,10-20 Z. se opisuje kao navodenje na zlo. SP odvraea od Z. na krivu nauku, na idolopoklonstvo, nevjeru i grijeh (Jr 10,15; Am 2,4; Lk 21,8; Rim 16,18). U SZ smatra se najvecom krivicom Z. na otpad od Jahve (Izi 23,24.33; 1 Kr 21,25s; Neh 13,26s); kao razlog propasti -+ Sj. i -+ J. -kraljevstva, a nar. -+ Jeruzalema navodi se idolopoklonstvo (1 Kr 12,26-30; 2 Kr 21,11-16; 25). Z. moze dolaziti i od lainih proroka (pnz 13), kao i od slufbenih voda naroda (Iz 3,12; 9,15). :lidovstvo u Isusovo doba govori da ne zavode sarno ljudi nego i davolske sileo Isus upozorava na laine proroke (Mt 13,5s//). Cilj je tog Z. poricanje da je Isus -+ Krist (1 Iv 2,22). U Otk su veliki zavodnici -+ davao (Otk 12,9; 20,3.10), prorok -+ Antikrista (Otk 13,12; 19,20), -+ »Babilon« (Otk 18,23). Mdnja svijeta smatra samog

r

I

340

ZAVOOENJE - ZEMUISNI POSJED

Isusa (Mt 27,63; Iv 7,12) i njegove -+ ucenike zavodnicima (2 Kor 6,8). ZAZIV -+ molitva ZBOR -+skup ZDRAVUE se hvali (Sir 30,14-17; usp. Sir 31,14.19ss.29; 30, 24s). To sto mnoga -+ cudesa vracaju zdravlje, znak je da je sada nastupilo spasenje. -+ bolesti. ZEBEDEJ Ribar na -+ Genezaretskom jezeru (Mk 1,20), otae apostola -+ J akova (2) i -+ I vana (Mt 4,21; 20,20). Prema Mt 27,56 kod Isusove smrti bila je prisutna Zebedejeva zena Saloma. ZEBULUN (Zabulon, »prebivaliste«?) Prema Post 30,20 sin -+ J akova i -+ Lee, smatra se praoeem plemena Z. To je pJeme nakon -+ osvajanja zemlje imalo svoje sjediSte u podrucju kasnijeg -+ Nazare~a, izme~ du -+ Genezaretskog Jezera I Sredozemnog mora. To maleno plemensko podrucje bijase plodno; glavnim putem koji je iSao od Sredozemnog mora prema I. Jordaniji (Iz 8,24) pritjeealo je bogatstvo i stvarane su veze s drugim narodirna (Pnz 33,18s). -+ Sudae -+ Elon bio je rodom iz Z. (Suci 12,11). U Suci 4,4-24 prica se da su Izraelci iz Z. i -+ Naftalijeva plemena na zapovijed -~ Debore pobijedili -+ Siseru: Kasnije se sarno spominje podrucje Z., ali ne viSe pripadnid plemena (Ez 48,26). U Otk 7,8 Z. se ubraja medu 12 Izraelovih plemena. ZELOTI Skupina fid. zanesenjakft koji su htjeli osloboditi narod od rim. gospodstva te su se dijelom - poput -+ Makabejaca - smatrali revniteljima za Bozju stvar (1 Mak

2,54ss). U godinama 66-70. p. Kr. dobiIi su Z. vodecu polit. ulogu i uvukli su narod u bezizlaznu borbu protiv Rima; tu borbu okoncao je -+ Tit Flavije razorivsi Jeruzalem. U NZ spominje se -+ Simun (B3) kao negdasnji sljedbenik Z. Dj 5,37 spominju pokret Z. ZEMUA Bog ju je stvorio (Post 1,1). ZamiSljala se kao okrugla ploca koja pociva na stupovima u vodi (usp. 1 Sam 2,8; Izr 8,29). Nad njom se izdUe nebeski svod poput kupoIe koja pociva na bregovima (usp. 2 Sam 22,8). Pokatkad se ta ploca zamiSljala kao cetverokut (usp. »cetiri strane Z.« iIi s1. Iz 11,12; Otk 7,1). Z. se smatra tajanstvenom prvotnom snagom zivota i plodnosti (usp. Post 2,7.19). Doduse, tu snagu prema Post 3,17ss umanjuje -+ grijeh, ali ce se ona na svrsetku vremena pokazati novom (Iz 30,23). Tada ce nastati posve nova Z. (Otk 21,1). Prijasnja ce Z. biti uniStena (2 Pt 3,10). Z. je Bozje -+ ~asnistvo, njegovo »podnozje« (Mt 5,35), podvrgnuta njegovu sudu (-+ potop). Dio Z. on je obecao i darovao svome narodu (-+ osvajanje zemlje). Krscani su »sol Z.« (Mt 5,13), koja treba prozimati zivot ljudi. No oni ostaju tudinci na Z. (Heb 11,13). »Nebo i Z.« (Iz 1,2) iIi »nebo, Z. i more« (Ps 146,6) i s1. oznacuje »cijeli svijet«. ZEMUA (tlo) znaci iIi kopno (Mt 23,15) iIi obradenu zemlju (= njiva, a ne pasnjaci, stepa, pustinja; Post 4,14) iIi naprosto neko podrucje (Mt 2,12). No ponajcesce se upotrebljava u smislu -+ »Obecane zemlje«. ZEMLJISNI POSJED postojao je u Izraelu od -+ osvajanja

ZEMUISNI POSJED -

zemlje i podjele zemljiSta (usp. JS 13-21; Br 26,52-56). Jahve je pravi gospodar zemlje i svega zemljiSta i tla (JS 22,19). On je zemlju koju je obecao ocima predao narodu (JS 23,4). -+ VlasniStvo. -+ Proroci su se borili protiv veleposjednika (Iz 5,8; usp. Mih 2,2). ZERUBABEL (»izdanak Babilona«, jer je roden u babil. -+ izgnanstvu). Voda skupine povratnika iz izgnanstva, jedan od ljudi koji su obnovili razoreni jeruzalemski ->- Hram. PodrZavali su ga ->- proroci -+ Hagaj i -)- Zaharija. ZIMRI (»Jahve je pomogao«?) Kralj ->- Sj. izr. kraljevstva (886. pro Kr.); prevratom je dosao na vlast; vojska je medutim ->- Omrija postavila kraljem; Z. je nakon 7 dana pocinio samoubojstvo. ZLA se nazivaju kazne sto ih Bog salje. Najpoznatija su ego Z. sto ih je Bog srucio na Egipcane prije ->- izlaska iz Egipta (najkasnije od 4. st. p. Kr. nabraja se 10 zala: Izi 7,14-11,10; 12,29-33). Z. svjedoce 0 Bozjoj moei (Izi 9,14ss), pokrecu ljude na obracenje (Izi 7,4s) i kaznjavaju nepokome (Izl 9,17s; Br 11,33). Z. su opomena (Jr 15,3) a pravednima sluze kao iskusenje (Ps 73,14), nar. u posljednja vremena (Otk 9; 15,1; 16). ZLATNO PRAVILO naziva se pravilo ponasanja kod Mt 7,12 (»Sve sto zelite da ljudi cine varna, cinite i vi njima!«; usp. Lk 6,31); one se moze tumaciti egoisticno (»Ni meni nitko nista ne poklanja«) iIi sarno u prilog jednog naroda, iii takoder u neobavezno-uopeenom smislu (»Svi su ljudi braea«). Za krScane je to pravilo u

ZLOCA

341

slufbi -+ ljubavi 1 lIJla se tumaciti u tom smislu. ZLATNO TELE ->- bik ZLO 1. Temeljno je zivotno iskustva da se susreeemo sa Z. SP ne opisuje pov. prauzrok zIa, nego nastoji teal. protuInaciti pitanje Z. i nesreee. Veleboom ->- etiologijom 000 opisuje kako je Z. u vezi s -+ trpljeojem, -+ grijehom, -+ boleseu, -+ smrcu itd. (Post 3; -+ Raj zemal} ski; -+ oapastovanje). 2. Prema Post 1 stvaranje (-+ svijet) nije lose, nego dobro. Mit 0 iskonskom kaosu tek se mjestimice susreee u SP (usp. Ps 104,6). Doduse, cesto oailazimo na mjere opreza protiv kozmickog optimizma, ali bez lucenja zlog svijeta od dobre bozanske stvamosti (ipak usp. npr. Sir 33,15 i poimanje »svijeta« kod Iv). Nesreea je sa-~ stavni dio svjetskog toka (Ps 90,10). 3. Doduse. nesreea se n.pr:,:1t Post 39,9; Iz 55.7 povezuje scovjekovom djelatno~cu,,' 'au ona je u korijenu djeio :ao~1fi (Iz 45,7; kao kazna npr.· Ir 16.10-13; po Bozjem oaredenju npr. Izi 7-11; Job Is). Mnogi pobibl. pokusaji (npr. Augustin) nastoje protumaciti da postojanje Z. ne kmji niposto Bozju dobrotu. U san;J:om ,SP takve oprecne izjave 'stqje n~· povezano jedna, kraj d~e.~'; 4. U NZ Z. ise 'ptomatra"kM popratna PQjava svdetkii,,'vJ'eoo mena (usp. • !>apokaIip1lifU zla«; Ef $;16)"ainar. 'ka0: zook raspozna:yttm,ta, za' obc) koji; 00· bacuju lsusa ilii gtu.e~,pcpznaju (usp. Gal'l,t Rim 7;.J8)!".Pd>bJe~ da nadZ.rm~'~e',u· Krista (Rim 1221}f J ,,::; , "~,I .; ~. ~ • "

•

:

,_.

r

_. ,

,

t'

I.

»z,ir:"f
5.

342

ZMAJ -lED

ZMAJ Neman iz pradavne mitologije (usp. Ps 74,13; Iz 51,9; Job 7,12; -+ kaos). Ponekad se nije pravila razlika izmedu Z. i velike zmije (usp. Iz 27,1, -+ Levijatan). Rijec »Z.« susreee se i u prorockim izrekama (usp. Iz 14,29; 30,6; kod Ez 32,2 poneki umjesto »Z.« prevode »krokodil«). Vee se kod Dn 7,7s.9ss.23-27 pojavljuje neka neman, vjer. Z., kao Bogu neprijateljska sila. Za neman u Otk 12 izriCito se kaze da je »Z.«, ali se u Otk 12,14s naziva -+ zmijom. Z. ee biti na neko vrijeme (Otk 20,2) i konacno (Otk 20,7-10) svladan. Na nekim mjestima, gdje se misIi na »sakala«, Luter je preveo sa »Z.« (npr. Iz 13,22; Jr 51,37). ZMIJA (neki prevodioci krivo uvijek prevode s »guja«) Z. oznacuje u SP opasnu zivotinju od koje treba bjezati (Sir 21,2). Pravednicima i Kristovim ucenicima Z.-nesreea neee naskoditi (Ps 91,13; Lk 10,19). Z. je sIika zloce (Post 3,14; Mt 3,7), lukavosti (Post 3,1), opasnosti (Izr 23,13), neprijatelja (Jr 8,17), podmuklosti (Post 49,17) a katkada i mudrosti

(Mt 10,16). Cesto Z. dolazi kao mitoloski motiv, npr. kao -+ zmaj (Levijatan Iz 27,1), kao simbol nekog bozanstva (kult plodnosti -+ Baala) iIi kao utjelovijenje -+ davia (Mudr 2,24; Otk 12,9). Medu Izraelcima Z. se u yr. Salomona prikazivala u liku »mjedene Z.« (= Nehustan) i stovala kao kumir, dok je nije unistio kralj -+ Ezekija. Taj Iik naCinio je prema Br 21,6-9 (kultna etiologija) Mojsije. Nemoguce je objasniti podrijetlo toga kulta. Kazivanje 0 Z. u Raju zemaljskom pretpostavlja: pucko vierovanje po kojem Z. gmize po trbuhu i jede prasinu (Mih 7,17). Prema tom vjerovanju postoji veza izmedu svlacenja koze, neprestanog pomladivanja i neogranicene zivotne snage. Z. se smatra sUkom zloee i lukavstva. Ona jc ujedno nedokuCivo biee (usp. Izr 30,19) i u veoma je visokoj cijeni u nekim tudinskim mitovima. Drugo je pitanje (jos nerazjasnjeno) da Ii je izv. izvjeStaj 0 Raju zemaljskom bio povezan s predajom 0 drvetu spoznaje.

zALOST, takoder nevolja iIi tjeskoba, katkad se shvaca kao kazna (Iz 8,22), odn. Bozje iskusenje (Tob 3,1-6). Z. spada na bit krseana u -+ svijetu (Mt 13,21; 1 Sol 3,3s). Kristove patnje, koje se ponavljaju u zivotu -+ Crkve (Kol 1,24), oznacuju posljednja vremena (Mt 24,21; 2 Sol 1,6s). Z. budi u nama ceznju za Bogom (Iz 26,16), strpljivost i ustrajnost (Rim 5,3s; 12,12). Zajednistvom u trpljenju moze se nadvladati Z. (Jak 1,2s).

zED Osnovno ljudsko zivotno iskustvo (2 Sam 17,29) koje se u SP upotrebljava da se predoCi trazenje Boga. Bozja skrb za ljude: on je cuvao -+ Hagaru (Post 21,15-19) i Samsona (Suci 15,18s) da ne malaksu od Z., dao je svom narodu vodu u pustinji (Izl 17,5-7). Prema Neh 9,15.20s trebalo je upozoriti narod da se cuva od gladi i Z. U nevolji se muglo uzeti iz tudeg polja klasje i grozde (Pnz 23,25s; usp. Mt 12,1). Utaziti glad i Z. djela su milosrda

ZED -

(lz 21,14.17s; 58,7.10; Ez 18,7. 16). SZ poznaje neutazivu glad· za Bozjom rijeCi (Am 8,11.13) te glad i 1.. kao znakove Bozje osude (Pnz 28,48; lz 5,3; 65,13). Vrijeme spasenja obecano je kao prestanak gladi i 1.. (lz 41,17s; 49,10) tako sto ce Bog podijeliti svoga ~ Duha (lz 44,3). I prema NZ djelo je milosrda utaZiti glad i 1.. (Mt 25,35.37. 42.44). To je mjerilo i za konacni ~ sud. Casa vode nece ostati nenaplacena (Mt 10,42). Pavao zahtijeva da se i neprijatelju utazi 1.. (Rim 12,20). lspunit ce se ceznja za Bozjom pravdom (~pravednost), koja ljude moze moriti poput 1.. (Mt 5,6; Lk 6,21). Da je s Isusom doslo obecano vrijeme spasenja, svjedoci Iv koji Isusa prikazuje kao »izvor zive vode« (Iv 4,10-15; 7,37ss). Govori se i 0 ispunjenom vremenu spasenja u kojem ee biti utazena glad i 1.. (Otk 7,16; 21,6; 22,17). 1.ELJEZO Do 1200. pro Kr. u Kanaanu su upotrebni predmeti jos bili od bronce (npr. »zeljezna« kola, kao kod Suci 1,19), dok su samo ukrasni predmeti i amajlije bili izradeni od 1.. Izraelci su tek u Kanaanu od Filistejaca nauCili kako se kuje 1.. (usp. 1 Sam 13,19-22). U bogostovlju je 1.. ipak jos dugo ostalo strogo zabranjeno (usp. JS 8,31). Prema 1 Ljet 29,7 smatralo se Z. u Hramu »prinosom« (devizne rezerve?). 1.. se moralo uvoziti (usp. Jr 15,12; Ez 27,12). 1.ENA Ne postoji neka bibl. »nauka 0 zeni«. Zapravo postoji viSe razlicitih shvacanja jedno pored drugoga. 1. Mnogi iskazi potjecu iz kultumog kruga u kojem je 1.. posve podvrgnuta muzu (Post

ZENA

343

3,16), a tako i izvjdtaj 0 stvaranju 1.. u Post 2,18-24: muskarac se smatra prvotnim stvorenjem a Z. kao pomocnica »koju je muz uzeo« (suprotno tome Post 1,27). Bilo koji zenin zavjet protiv volje oca odn. supruga jest niStetan (Br 30,4-17). Pravni je polozaj 1.. nizak (~brak; usp. Pnz 21,14). Ni supruga ni keerka ne mogu bastiniti posjed ako je pokojnik imao sina (Br 27,8; dU usp. Job 42,15). 1.. Neke se Z. opisuju kao znacajne osooe, npr. pramajke (->Eva, ~ Sara, ->- Rebeka, ->- Rahela), zatim ->- Mirjam, ->- Debora, ->- Ruta, ->- Estera, -+ Judita, ali i -+Atalija i ->- Izebelao To su bili izuzeci. Ope. je Z. stjecala ugled kao majka sinova (Bat-Seba: 1 Kr 1,15-21. 28-31; 2,13-21; blagoslov Post 14,60; usp. Post 16,5s; 1 Tim 2,15). Kod Iz 66,13 usporeduje se Bozja ljubav s majCinskom ljubavlju. Kod Sir 24,18 hvali se ->- mudrost kao »majka« kreposti. 3. U SP spominje se ljubav muskarca prema ->- zarucnici, odn. 5upruzi, ali to nije bitno za ostvarenje braka (usp. Post 29; ali 1 Sam 1,8). 4. U mudrosnoj knjizevnosti cesto se hvali dobra 1.. (»abeceda dobre domaeice«: Izr 31,10-31). 5. Npr. prema Izi 15,20s zene su aktivno sudjelovale u bogosluzju. Njihovo se sudjelova· nje sve viSe ogranicavalo (usp. Br 3,40s; 2 Ljet 8,11). 1.idovstvo se odupiralo pokusajima emancipacije nekih poganskih religija. Bez utjecaja su bili i neki filozof. nazori koji su zeni pridavali veCi ugled. 6. Isus je imao »ucenidl« (Lk 8,2s), popravio je polozaj 1.. u ->- braku. 1.. su navijestile -+ uskrsnuce Kristovo (npr. Mk

344

lENA -

16,1-8). Isus je oprostio preljubnici (Iv 8,11), obeeao »carinicima i bludnicama« __ KraIjevstvo nebesko (Mt 21,31s). Kod Iv 4,1-26 iznosi se razgovor s jednom Samarijankom na Jakovljevu zdencu. Sto se ondje govori ne odnosi se sarno na zene, ali sarno to da Isus razgovara s jednom 1.., pobuduje udivljenje (Iv 4,27). 7. t.ene su imale veliko znacenje u prvoj krse. zajednici. Pri· male su darove Duha (Dj 21,9) i igrale ulogu u dobrotvornoj djelatnosti (Dj 9,36, __ udovi· ce). Nikad ne cujemo 0 zenarna koje bi predvodile zajed. nicu. 8. __ Crkva i zajednica cesto se prikazuju kao »1..« (usp. Gal 4,26; Iv 1,13; Otk 12,1). 9. Kdcansko je temeljno nacelo, izrazeno npr. u Gal 3,28: »Nema vise ni muskog ni zenskog, jer ste svi sarno jedan u Kristu Isusu«. to. Iskazi starijih Pavlovih poslanica (npr. 1 Kor 7; 11,3-15; 14,34s) vise su pravila stege nego metafizicke tvrdnje. Obrazlozenje koje iznosi Pavao pokazuje kako je on dobro poznavao rab. metode tumacenja Biblije. 11. __ bezenstvo. 12. Kasnije nz. poslanice (usp. 1 Tim 2,11-15; 1 Pt 3,1-7) na· stavljaju tendenciju opisanu pod br. to. U pobibl. yr. ta se tendencija cesto poostrava sve do zenomrstva. Izvankrse. kretanja (npr. neoplatonizam) tome pogoduju. t.ETVA t.ito se zelo u travnju, svibnju, lipnju, vee prema kra.iu i vremenskim prilikama. Klasje se rezalo srpom (Pnz 16,9) tako visoko iznad zemlje da je velik dio vlati ostao na polju. Snoplje se rasprostiralo na cvrstom zemljistu a po

lIDOVI

njem su gaziIi volovi (pnz 25,4), iIi magarci, iIi se vozile mlatilice (usp. Iz 41,15), odn. vrsidbena kola (no usp. i Iz n,27). Tako se zrnje istiskivalo iz klasova. Na povjetarcu se »vijalo«: zito se bacalo »vija· com« u zrak i pri tom je vjetar odnosio pljevu (usp. Ps 1,4) a zrnje je padalo na tlo. Sa 1.. se npr. usporeduje -+ Sud (Mt 3,12/1; Otk 14,15s). U zahvalu za 1.. trebao je seljak prikazati __ prinos prvina. t.IDOVI Izv. ime za stanovnike __ J. JUdo kraljevstva (2 Kr 25,25) iIi -+ Judeje (Neh 3,33). Izraz 1.. cesto se upotrebIjava, nar. posliie -+ izgnanstva (umjesto: »IzraeIch). Time se ne izrazava sarno pripadnost jednom narodu vee i odredena kuItura i civilizacija. t.idovski povratnici iz izgnanstva ipak su radije davali prednost rUeCi »Izraelci« i sl. jer ih je taj izraz viSe negoli 1.. podsjecao na to da su izabrani narod. Izgleda stoga da su se izrazom 1.. isprva sluzili stranci. StoljeCima se ta suz· ddljivost 1.. prema tom izrazu zaddala u Palestini (usp. Mk 15,32 prema Mk 15,2). Izraz 1.. kod Iv osim tog znacenja (npr. Iv 2,6; 7,1) ima jos i drugo, naime oznacuje nevjerne Isusove protivnike iz zidovstva (npr. Iv 5,16; 18,36) koji nisu Isusa prihvatili kao ->- Mesiju. Bez sumnje je tom negativnom prizvuku pridonijelo i pry. krscanstvo. Taj se izraz inace nalazi i u NZ (npr. Dj 23,12). On nije u vezi s neprijateljskim stavom prema ;~idovstvu kao rasi, vee se sarno istice kao opreka prema odredenoj zid. relig. skupini. Pravi 1.. su kdeani (Rim 2,28s). Povratnici iz izgnanstva (od 536. pro Kr.) ureduju svoj iivot u J eruzalemu u skladu s

zIDOVI -

idealom zidovstva vierna Zakonu (-+ Nehemija). Vodstvo u vaZnim pitanjima ima -+ vel iki sveeenik. -+ Helenizam postaje opasan za zidovstvo tek otpr. od 175. pro Kr. On je vee prije toga imao veliko znacenje u dijaspori. Protiv prejakih pokusaja he1eniziranja u Jeruzalemu se podize ustanak -~ Makabejaca. Poslije njihova sloma (37. pro Kr.) na vlast dolazi dinastija -+ Herodovaca (ovisna 0 Rimu). Od 6-41. p. Kr. nad Judejom, a od 44-66. i nad Perejom, -+ Galilejom i -+ Samarijom vlada rim. prokurator (upravite1j). Od vr. Makabejaca postoje pokreti koji malo ili nikako ne suraduju s vodeCim zid. drustvom (-+ eseni, -+ farizeji). Protiv proturim. us tanka vodi se »1. zid. rat« (66-70. pro Kr.): Jeruzalem je osvojen a Hram spaljen. Poslije »2. zid. rata« (115-117. p. Kr.) dolazi i do »3. iid. rata« (132-135. p. Kr.; zidove je vodio simun ben Koseba = simun bar Kohba). Pobjedonosni su Rimljani daIi izgraditi J eruzalem pod nazivom »Aelia Capitolina« i zabranili zidovima pristup u grad. SrediSte zid. ucenosti i predaje u kasnijim vremenirna postaje Tiberijada (-.. Masora). -+ dijaspora. zIVOT je u SP rijetko apstraktan pojam, cesee je to izraz kojim se oznacuju zivotne pojave: dah, kretanje (»ziva« voda = tekuea izvor-voda, I v 4,10s), disanje (Job 11,20; Ez 37,8ss), krv (usp. Lev 17,14). Vjecno zivi Bog daje i oduzirna zivot (pnz 32,39; Ps 104,29s; Otk 15,7; 3,5: »Knjiga z.«). testo se misli da Bog pri tom postupa vee prema ponasanju doticnog covjeka (usp. Pnz 6,24; Ez 18,32). Kratak i prikraeen Z. (-.. bolesti, -+ smrt)

ZIVOT

345

isto je sto i kazna, a smrtna je kazna isto sto i nasilni prekid svake moguenosti djeloyanja. Dragocjen je (Job 2,4; Mt 6,25), ali nestalan dar Z. (Ps 39,6; Prop 6,12; Iz 40,6ss). »z.« nije besciljno kretanje, vee se sastoji u dje1ovanju. Zato se i kaze za Bozju rijec da je »ziva« (Heb 4,12). Kumiri nisu zivi jer ne mogu djelovati (Ps 115,4ss). Nije se mogao jasno predoCiti -+ prekogrobni zivot, no usvojene slike prenosile su se na buduee vrijeme spasenja (-+ hilijazam). Tek pod utjecajem grc. filozofije razvijala se misao 0 tome (usp Mudr 3,1ss). U nz. spisima cesto se razIikuju (vee prema odgovarajuCim grc. rijeCima): naCin iivljenja (bios, 1 Tim 2,2) - tjelesni Z. (psykhe, Dj 15,26) - z. u najsirem smislu rijeCi (zoe). BoIja je slijedeea raspodjela: 1. 3 prva Ev-a uglavnom razvijaju sz. shvaeanje; ipak se jasno istice vjera u z. nakon smrti; Z. se cesto povezuje s -)- »Kraljevstvom Bozjim«. »UCi u zivot« = »uCi u Bozje kraljevstvo« (Mk 9,43). Tekstovi govore 0 »vjecnom« Z., koji postizu i oni sto radi Isusa izgube svoj Z. (Mk 10,30; Mt 10,39). Evandelisti uopce ne pokusavaju razmisljati kako ce to zapravo biti (npr. usporedba kod Lk 16,19-31 naprosto preuzima tadasnje predodZbe). Dj 3,15 nazivaju Isusa »zacetnikom Z.« (unosi zabunu prijevod: »Pocetnik Z.«). 2. Pavao nar. istice: Krist je nas Z. (Kol 3,4). Krseani su zacbbili Z. (usp. 2 Kor 4,lOss); pravi ee se Z. pojaviti tek s -~ ponovnim Kristovim dolaskom (usp. Kol 3,4). 3. Neki izricaji kod Iv podsjeeaju na upotrebu te rijeci u -.. gnozi: oni koji vjeruju vee

346

UVOT -

ZRTVENA GOZBA

sada posjeduju Z. (5,24). Z. se u Kristu oCitovao (1 Iv 1,2) i Krist nam daruie zivotna dobra (npr. kruh Z., Iv 6,35). ZRTVA Poznate su u SZ mnogovrsne zrtve kojima je obiljezeri zivot Izraela. Razlikuju se: Z. paljenice (ili naprosto Z. jer bi se zrtvena Zivotinja cijela spalila). Prinosila se jutrom iIi u suton (Lev 1,3ss; Br 28,4); Z. klanice; zrtvovala bi se sarno utroba. a meso bi blagovali oni koji prinose Z. i njihovi prijatelji, te se zato zove i Z. prieesnica (Lev 3,5; 7,16s.31ss), Z. zahvalnica (Lev 7,l1ss), Z. prieesnica (1 Sam 11,15; Lev 3), Z. okajnica i naknadnica (Lev 4; Lev 5,14-19; Pnz 14,22ss), z. oeiScenja koja oslobada od kultne neCistoce (-+ eistoca) iii se njome zavrsava vrijeme nekog zavjeta (Lev 12,6ss; Br 6,10ss), z. prinosnica i naljevnica (Lev 2; 6, 7ss; 23,18), Z. miomirisnog kada (Izl 30,34-37; Lev 16,12s). Z. pomirnica (1 Sam 3,14). BuduCi da Z. treba biti izraz zajedniStva s Bogom i medu Ijudirna, -+ proroci zabacuju puku izvanjskost Z. (2 Ljet 29,21-35). Stoga se istiee nuznost prave nakane, sto se oeituje u spremnosti pomaganja drugih -+ milostinjom i djelima -+ milosrda (Am 4,4s; Hos 4,8-14; Iz 1,11-17; Jr 6,20s). U doba nakon -+ izgnanstva zidovi sve vise promatraju Z. kao Cin zaslufne, Zakonom odredene poslusnosti, pa je zbog toga obvezatna. Uz Z. se navode dobrohotnost (Izr 16,6), pravednost (Sir 3,30) i strahopostovanje (Sir 3,3) kao znakovi predanja Bogu. Prema NZ Isus ne otklanja sz. Z. (Mk 1,44; Mt 5.23s; Lk 2,42), no, jos viSe poostrava proroeku kritiku zrtava (Mt 9,13; Mk 12,33; usp. Hos 6,6); pa ni

izgon iz Hrama nije usmjeren protiv Z. Na poseban je naCin sam Isus Z. novoga -+ Saveza (Ef 5,2). Predanje njegova zivota jest -+ Pasha u punom smislu rijeCi (Iv 1,29; 19,14; 1 Kor 5,7); ono ostvaruje posvemasnje pomirenje s Bogom (Rim 3,25; 1 Iv 2,2) Kao Z. jednom je zauvijek prolio svoiu -+ krv (Ef 1,7) i prihvatio smrt iz poslusnost (Rim 5,6.8.10; Fil 2,8). Isusoyom je zrtvom stari Savez sa svojim Z. nadmasen (Heb 8,6) i ljudima je udiieljen nov -+ spas (Heb 9.9.12-15.18ss). Kad krscani udu u novo zivotno zajedniStvo s Bogom (Rim 14,8) tada umiru -+ grijehu (Rim 6,11.13) i smiju kao Bogu ugodne Z. (Rim 12,1) prinositi duhovne Z. koje se sastoje u milostinji (Fil 4,18), -+ molitvi (Heb 13,15) i mueeniStvu (Fil 2,17). -+

ZRTVA PALJENICA -+ zrtva zRTVA ZAHVALNICA -+ zrtva zRTVENA GOZBA poznata je u SZ kao potvrda -+ Saveza (Post 26,28ss; 31.46.54), zatim prilikom ustolieenja kralja (1 Sam 11,15) i kao znak sakralnog zajedniStva izmedu Boga i Ijudi (Izr 24,1s.9ss) Slieno treba shvatiti i tzv. zrtve prieesnice (-+ zrtva) kod kojih se jedan dio zivotinja prinosi Bogu a ostalo blaguju prinosnici (Lev 19,5-8). Z. g uobieajena je prigodom obiteljskih blagdana iIi slavlja u nekom mjestu (1 Sam 9,12s. 22ss). U NZ -+ Veeera Gospodnja prikazana je kao Z. g. (1 Kor 10,16-22; 11,20) koja povezuje krscane s Kristom i medusobno. Stoga oni ne mogu sudjelovati kod poganskih Z. g. (1 Kor 10,18.20); jos manje

ZRTVENA GOZBA -

se moze podnositi razdor i nesloga (1 Kor 11.17-21). zRTVENIK U Bibliji pretemo oznacuje mjesto za zrtvu, ali katkada i spomenik, spomen na pos. Bozje o~itovanje: .Pre: rna bib!. predaJl -+ patnJarsl su podizali Zrtvenike (Post 12,8; 26,25; 33,20). David je podigao Z. na gumnu -+ ArauruI!u (2 Sam 24,25), Salomon u Jeruzalemskom hramu i ispred njega (1 Kr 7,49; 8,64), -+ Jeroboam u ->- Danu i -+ Betelu (1 Kr 12,32). 2 liet 32,12 ocrtava ideal jedinstvenog Z. za say Izrael. Znacenje se zrtvenika smanjilo u NZ kad je Krist jednom zrtvovan (Heb 9,28). Krist je, zapravo, novi Z. 0 koicm govori Heb 13,10. Tu je

ZRTVENIK

347

srediSte zajednickog slavlja stol Gospodnje vecere (1 Kor 11,20). Najstariji zrtvenici koji se spominju u SZ bili su izradeni od zemlje i neobradena kamena (Izl 20,24). Rijetko ih, za razliku od susjednih naro· da, Izraelci zamjenjuju. zrtvenicima od stijene (Suel 6,20; 1 Sam 6,14). Ti se odlikuju s cetiri roga, na svakom uglu po jedan; znak je to Bozje moCi i snage (IzI 21,14; 27,2). Tko se za njih uhvati, ufiva Bozju zastitu (1 Kr 1,50, -+ pravo utoeista). .. . Po svojoj su se namJeru razhkovali: Z. za paljenice na kojem se zrtvuju Zivotinje, kruh, brasno i vino te kadioni Zrtvenik za paljenje kada.

lrtvenici: lijevo, kadioni zrtvenik iz "1.egida .. Desno, iz jednog komada istesan Zrtvenik. Dva takva zrtvenzka pronaifena su :1 Megidu i Sekemu.