Hentig, H. - Sto Je Obrazovanje - Skripta 1

- Što je obrazovanje: esej (Hartmut von Hentig) ..... 1. POGLAVLJE  što obrazuje čovjeka??  SVE! (makar nas i ostavljalo ravnodušnim i dosađivalo nam)  čovjek je plastično biće  promjenjiv i podložan utjecajima  za razliku od ostalih stvorenja sposoban za bezgranično oblikovanje  ukoliko je ono željeno nazivamo ga obrazovanjem  čovjeka doista obrazuje, tj. oplemenjuje vrlo malo toga, gotovo ništa  ustrajnošću ostaje onakav kakav je bio  nepoučljiv, vezan za navike, usmjeren na tjelesne potrebe (seks, kretanje…), duhovne i društvene potrebe (društvo, sigurnost, novosti)    

kakvo obrazovanje trebamo i želimo?? to pitanje zaokuplja brojne pedagoge što je sadržaj zapleteniji i nejasniji veća je želja za njegovim definiranjem obrazovna teorija  razlikovanja, povezivanja i određenja koja se primjenjuju tokom definiranja sadržaja  ono što se na školama čini pravilno ili pogrešno mjeri se prema njihovoj svrsi  što je ta svrha??  pripremiti djecu za svijet? kakav to točno? onaj kakav jest, kakav može biti, kakav bi trebao biti ili treba postati? - još neke „svrhe“ : kao osobe spremiti ih za život, kao građane ih osposobiti za zajednicu, polis, sačuvati djecu i mladež, zaštititi ih od pokvarenog svijeta, sortirati, odabrati najbolje… -

učitelji trebaju vlastito motrište i praksu provjeriti spram temeljnih pozicija teorije obrazovanja  Kakvu predodžbu o obrazovanju posjedujem?  imam li materijalnu predodžbu o obrazovanju

-

postoje li obrazovna dobra koja čovjeka sama po sebi obogaćuju i osposobljavaju? (latinski, matematika, povijest, vjeronauk) ili su to opće i prenosive sposobnosti koje učenici razvijaju na pojedinim predmetima Georg Kerschensteiner – „Obrazovanje je ono što ostaje nakon što sam naučeno iznova zaboravio“

-

-

obrazovanje je razvitak urođenih sposobnosti i snaga pojedinca, njegovih krajnjih individualnih mogućnosti Njemački odbor za odgoj i obrazovanje – „Obrazovan je onaj tko živi u stalnom nastojanju da shvati sebe, društvo i svijet i djeluje sukladno tom razumijevanju“ 1

-

-

Johan Gottfried Herder – obrazovanje je napredovanje „čovjeka prema humanosti“ G.W.Hegel  obrazovanje je kretanje od subjektivnog pojedinca k objektivnosti apsolutnog duha obrazovanje je nastavak odgoja na višem stupnju  J.J.Rousseau – „Nakon što je gojenac uvježbao svoje tijelo i osjetila i iskustvom na predmetima oblikovao svoju rasudnu moć, a obrtničkim, fizičkim radom usavršio svoju spretnost, dakle nakon što može samostalno misliti i djelovati preostaje samo – da bismo čovjeka usavršili – stvoriti od njega ljubavlju ispunjeno i čuvstveno biće - sada čovjek stječe predodžbe i pojmove usporedbom svog života s drugima pojam obrazovanje izgubio svoje povijesno značenje te dijelom označuje izobrazbu, dijelom njene ustanove, dijelom stupnjeve ovlasti ako obrazovanje podrazumijeva sve – tada obrazovati znači oblikovati, ostaviti otisak u plastičnoj masi obrazovanje označava I PROCES I REZULTAT  treba li proces određivati mogući rezultat ili pak rezultat proces koji se treba odvijati

-

obrazovani čovjek za sobom je ostavio animalni egocentrizam – Robert Spaemann o on gleda svijet tuđim očima o govori diferenciranim, nijansiranim i osobnim jezikom  vlada znanstvenim jezikom ali mu ne robuje o sposoban za uživanja o ne boji se vrednovati sam sebe obrazovanje stvara normalnost dostojnu čovjeku! obrazovani čovjek je subjekt, nikad objekt obrazovanja  on se obrazuje

-

Na kakvoj se slici čovjeka temelji ljudsko obrazovanje za koje se zalažem/š?

-

slika čovjekao otkrivamo ili zamišljamo pravu sliku čovjeka i zahtijevamo da je ljudi prihvate  idealizam o mora zadobiti suglasnost što većeg broja ljudi, mora nam odgovarati o Max Frisch – Ne smiješ praviti nikakav lik – sve slike tvore nasilje nad prirodom o kad stvaramo sliku o nekome pokazujemo znakove slabosti i nedostatke ljubavi  ljubav podnosi da njen predmet nije utvrdiv, da je bez odrednica, a ona sama zbog toga možda besmislena o slika nosi crte našeg straha i naših želja; slikom ne utvrđujemo drugoga samo za sebe već i za njega  on postaje onim što slika propisuje o posljedica stvaranja slike je osuda svih odstupanja od te slike, a zapravo joj nitko u potpunosti ne može odgovarati

-

2

o sliku o čovjeku tvorimo jer ona treba pružiti mjerilo  pomaže pedagogu zahtijevati, prosuđivati, pošteđuje ga fizičkog nasilja tako što vrši duševno nasilje  onaj tko ju posjeduje odgaja i obrazuje onoga tko je još nema o novovjekovna pedagogija – ideal čovječanstva je samoodređujući, samostvarajući pojedinac – bira između slika koje mu obećavaju ovo ili ono, no te slike su prije svega ograničenja, utvrđivanja o tražena slika čovjeka je njegova mogućnost izbora i odgovornost za izbor tako da ga drugi prihvate ili potvrde  osoba koja slobodno donosi odluke s uspravnim hodom uz svijest o svojoj jedinstvenosti i s pravom na pogreške, slabosti, propast o slika se mora protegnuti na čovjeka u množini  Što je dobar život? Što je dobar čovjek? Što je dobra zajednica/polis?  Dobra zajednica – Božja država, neophodno znanje dano otkivanjem  Civitas Dei - analogon drugim prirodnim zajednicama (mrava ili pavijana, sasvim svejedno)  demokracija sofista - zamisliva kao konstrukt  za općim dobrom tragaju ljudi za to odabrani i osposobljeni, zakonima se sprečava razvitak egoizma  Platonova Politea o 3 značenja slike: 1. praslika – pralik, nešto što izmiče našoj odluci (grč. eidos) npr. Čovjek je biće koje živi u zajednici (zoon politikon) Čovjek je biće koje uči itd. 2. prividna slika – nacrt – nešto u duhu nastaje neovisno o iskustvenoj stvarnosti (grč. shema) npr. Teofrastovi karakterni tipovi (viteški čovjek) Lammetrijev čovjek stroj 3. preslika – nešto što stvarnost reproducira u zgusnutom, ali ne izobličenom, uzvišenom, idealiziranom obliku (grč. eikon) - reprodukcije viđenog o Svi pedagozi imaju tajnu sklonost k pravljenju ljudi

-

obrazovanje čovjekao cilj – metafora  obrazovni cilj je ideal ili slika čovjeka o obrazovni cilj, obrazovna dobra, obrazovni procesi, obrazovni učinci, obrazovna sredstva

-

Kakve ljude – s kojim vrlinama i kvalifikacijama - treba današnji svijet radi svladavanja budućnosti??  pitanje koje si postavljaju političari, gospodarstvenici, znanstvenici

3

-

-

-

-

moderno obrazovanje/traženo obrazovanje/ obrazovanje za budućnost – što je prije bilo važno i ispravno, postalo je nemoćno naspram radikalno izmijenjenih odnosa pojedinac mora radi svoje sreće, svog samopoštovanja, za opće dobro raspolagati kvalifikacijom sposobnost za kritiku, prigovor i otpor“

Svi mogu biti zadovoljni ako su potrebni  NIJE TOČNO!  dobro funkcioniranje cjeline može nas, ukoliko se dobro ne promisli smjer i ne provjeri stvarna dobit pojedinca, sručiti u ponor najveće nam probleme ne stvara nedostatak životnih sredstava nego nedostatak životnog smisla, životnih zadaća, životne kvalitete pučanstvo treba i želi duhovno-moralni zaokret najozbiljnija pitanja koja se postavljaju pred naš obrazovni sustav su djelomice nerješiva i ogromna; temelje se na neospornoj sigurnosti gubitak sporazumijevanja i elementarnog povjerenja u našem društvu = „gubitak orijentacije“ / „rasap vrijednosti“ o preopterećenost čovjeka zbog ogromnog gomilanja tehničkih i administrativnih sredstava o svi se pribojavaju autoritarnog držanja  nitko ne želi biti neomiljen o ljudi izdali vrijednosti koje su do sada vrijedile – sloboda, mir, pravednost, istina  može li se u takvom vremenu imati trajna predodžba o „tijeku stvari“?

obrazovanje je ono što čovjeka čini osobom – osobom koja razumije, može i želi, koja provjerava ono što oduvijek činimo samo stoga jer to držimo dobrim, koja se usuđuje činiti ono što spoznaje neophodnim

2. POGLAVLJE -

obrazovati znači obrazovati se [povratni glagol!] nismo uvijek subjekt obrazovanja  udio koji imamo u njemu trebamo povećati malo dijete u većoj mjeri svoj učitelj nego što će kasnije biti učenik obrazovati  nekoj tvari ili stvari dati oblik  obrazovanje je proces kojim nešto poprima oblik (svoj oblik) lat. formatio, rim. forma, grč. eidos platonska predodžba  svaka stvar sadrži svoj eidos, sebi svojstven oblik zahvaljujući Humboldtu obrazovanje postalo temeljnim pojmom pedagogije

4

-

obrazovanje služi nespecifičnom imenovanju raznolikih pedagoških nastojanja koja trebaju uroditi duhovnom i praktičnom spretnošću i ćudorednim karakterom

-

duhovne neslobode i zabluda = edukacija  svrha i sredstvo joj je prosvjećenje

-

Humboldt – obrazovanje je poticanje (ne zahvat ili prisila) svih (ne samo duševnih) snaga čovjeka kako bi se one preko prisvajanja svijeta (usvajanjem stranog u aktivnom procesu) u uzajamnom preplitanju (ni svijet ne ostaje neizmijenjen) i ograničavanju (razvitak nije puko bujanje, on iziskuje disciplinu) ; harmonično – ravnomjerno (obrazovanje ne potiče jednostranu genijalnost nego sve aspekte) razvile (one su već tu, samo ih treba razviti) i dovele do samoodređujuće individualnosti ili osobnosti koja u svojoj idealnosti i jedinstvenosti obogaćuje čovječanstvo

-

najutjecajniji obrazovni roman Robinson Crusoe Daniela Defoea  na njegovu se primjeru može spoznati kako se odvija prirodni razvitak čovjeka stvari, tj. njihove nužnosti i prednosti imaju velik utjecaj na naše oblikovanje potpuno je nevažno izgovara li netko strani jezik više ili manje ispravno  riječ je o oponašanju (podređenoj duhovnoj djelatnosti) te je tu vještinu potrebno steći bez mnogo uzbuđivanja, jer ona inače prikriva stvarni dobit život obrazuje!!  Pljujem uz vjetar (Joan Lowell); Heidi (Johanne Spyri) obrazovanje je objektiviranje samoobrazovanja

-

-

-

-

-

-

obrazovanje se mijenja kada ga prenesemo na neku ustanovu škola (jer radi za mnoge mlade ljude) standardizira povode, poticaje i zahtjeve i na sva odstupanja od mjere reagira sredstvima koja joj se čine primjerenima za uspostavu jedinstvenog postupka (ocjene, ponavljanje razreda, ispiti..) od procesa se radi cilj!!!, od nečeg subjektivnog nešto objektivno, od nečeg što treba iskusiti znanje koje se može akumulirati Nesuvremena razmatranja (F.Nietzsche)  pobunio se protiv ovog gore  protiv pozitivizma, historizma i objektivnog gimnazijskog znanja  takvo obrazovanje ne oplemenjuje, ne ispunjava životnom mudrošću, ne profinjuje; ono izopčava u mušićava, sadistička i od svijeta otuđena bića školsko obrazovanje ne nadomješta životno obrazovanje  apsolutizirano školsko obrazovanje ostavlja loše posljedice dar lakog shvaćanja i zanimanje za iskazivanje su jedne od najviših sposobnosti  no ako se tome ne pridruži napor prodiranju u predmet, takva je djelatnost bez čvrstog oslonca i opasnosti da se izgubi u površnome stega je protupojam vladanju (izravno služenje moći) i podrazumijeva navikom, pravilima i sankcijama stvorenu spremnost na poslušnost ili atmosferu podvrgavanja odgajanika svrsi nastavnikov duh ne smije ispunjavati ništa što bi ga trenutačno više zanimalo 5

-

„Obrazovanju prethodi savijanje“

-

podjela obrazovnog sustava na pučko, srednje i visoko učeno obrazovanje cilj obrazovanja postala je zrelost za visoku školu

-

reformna pedagogija – 3 heterogena motiva suprotstavljanju gimnazijskom obrazovanju: 1. kulturnokritički (Nietzsche; omladinski pokret) 2. demokratsko-prosvjetiteljski (društvene znanosti, socijalna demokracija, američki uzor) 3. profesionačno-politički ( obrazovne potrebe sve zahtjevnijih tehničkih, trgovačkih i administrativnih djelatnosti) o odbacivanje građanski nazvanog tradicionalnog obrazovanja

-

-

nakon WW2 duhovno-znanstvena pedagogija se preobrazila u znanost o odgoju  umjesto temeljnog pojma obrazovanje temeljni pojam postaje učenje [normativno zbivanje] podruštvljavanje obrazovanja u ogromnim razmjerima od obrazovne reforme, kao ni od starog obrazovnog sustava nije ostalo mnogo toga: ukidanje kanona, veća pozornost za pojedinca, zanemarivanje oblika i reda, pojačana svijet da u školi započinjemo ili propuštamo vlastitu karijeru

-

disaffected youth – djeca i mladi više ne sudjeluju u pedagoškom procesu  dovelo do drogiranja, uranjanje u PC-svijet itd.

-

škola od svega stvara nastavno gradivo, mediji snažno doprinose rutiniziranju, banaliziranju i depersonalizaciji škola se mora učiniti pedagoškom, a nastava odgojnom (inače škola neće ispuniti svoju obrazovnu zadaću)

-

-

spremnost ljudi da napuste obrazovanje  spas se traži u otvorenom, slobodnom, situacijskom učenju, u osjetilnosti, estetici, igri, projektu, produktivnoj školi itd.  no ono što se obrazovanjem ostvaruje (pregled, zapažanje povijesnih i sustavnih veza, istančanost i raspoloživost sredstava spoznaje i sporazumijevanja, filozofska provjera mišljenja i djelovanja) ostaje prikraćeno gore navedenim metodama (pogotovo ako nastavnici obrazovanje zamijene s propisanim znanjima i vještinama)

-

zadaća škole prema Hentigu je „osnažiti ljude I razjasniti stvari“ (ne samo jedno od toga) škola je odvojila obrazovanje od ostalih oblikovnih doživljaja (obrazovanje je prije bilo usmjereno na orijentaciju u mnoštvu mogućih iskustava, uvođenje u zajedničke oblike spoznavanja, u nastalu kulturu, te uvođenje u zajednička pravila djelovanja i odgovornosti pojedinca u njoj)

-

6

-

bez orijentacije, sredstava sporazumijevanja i preuzimanja dane odgovornosti čovjek nije slobodan!

-

obrazovanje (duhovna obrada iskustva) označava napetost ili most između tradiranih ideala i aktualnih potreba za kompetencijom, između filozofskog samosvjedočenja i praktičnog samoodržanja društva obrazovanje = oblikovati i refleksivno oblikovati se (presudan je oblik koji predmet obrazovanja za sobom ostavlja, a ne procedura ili njezino trajanje, ni predmet) temeljna školska naobrazba - mnogo neophodnih i korisnih vještina i znanja uz koje se ne mora vezivati „obrazovanje“ zato jer su te vještine dobro upotrijebive u životu djeci se daju spoznajne činjenice a ne spoznajni problemi nastavnik mora znati što u nekom predmetu može i treba imati koji učinak i onda ga tako urediti da se taj učinak stvarno i ostvari bitno je shvaćanje naučenog, ne reprodukcija čutog učenici odluku za ovo (nešto, bilo što) ili protiv ovog zauzimaju u dobi od 16 godina

-

3. POGLAVLJE -

-

-

obrazovanje se ne može utvrditi kroz određene predmete ili gradivo, niti prema stupnju težine zadataka za učenje teorije obrazovanja – zadaća im je razjasniti što je obrazovanje i na čemu se ono zasniva iz rezultata se ne mogu iščitati presudne činjenice; opisi obrazovnih procesa ne mogu pružiti zadovoljavajuće podatke sve dok za to nemamo mjerila (ona moraju biti uvjerljiva) mjerilo  nešto na čemu se potvrđuje naobraženost, bez obzira s kojim razumijevanjem i na koji način tome težimo ma što god obrazovalo čovjeka – mijenjalo ga, oblikovalo, jačalo, prosvjećivalo, pokretalo mjeriti ga se mora prema tome očituje li se to 6 mjerila (kriterija obrazovanosti): 1. preziranje i odbacivanje nečovječnosti 2. osjećaj sreće 3. sposobnost i želja za sporazumijevanjem 4. svijest o povijesnosti vlastite egzistencije 5. otvorenost za zadnja pitanja 6. spremnost za samoodgovornost i odgovornost u zajednici (res publica) pojmovi poput političko, estetsko, moralno, znanstveno itd. uviru u određene nastavne predmete  sredstva vladaju svrhom

1) preziranje i odbacivanje nečovječnosti -

„Tako ne bi trebalo biti! A mi to znamo“ dobra djela javnog praktičnog razuma 7

-

-

-

živjeti treba umjereno a ne bezuvjetno dobro borimo se protiv svega nečovječnog što u pravilu smjesta prepoznajemo nečovječnost dolazi od čovjeka nečovječnost je loša, no čovječnost zbog toga još nije dobra nema sigurnog mjerila za čovječnost – osim u negiranju nečovječnosti čovječnost koristimo u dvostrukom značenju: 1. opisno (Griješiti je ljudski, Ništa mi ljudsko nije strano) 2. vrednujući (On je sa svojim ljudima stalno čovječno/humano postupao) - humano društvo podrazumijeva civilizirano i tolerantno društvo; - ljudsko društvo služi razlikovanju d društva životinja lakše je izbjegavati i osuditi nečovječnost nego ostvariti čovječnost  čovječnost iziskuje mnogo vrlina: mudrost, dobrotu, strpljivost, samosvladavanje  čovjekove strasti sprečavaju ga da bude čovječan (osveta, traženje pravde, težnja za apsolutnom spoznajom) čovječnost ne smije biti kriterij za potvrđivanje obrazovanosti tamo gdje se prepoznaje nečovječnost pokrenuto je ono najvažnije  razmišljanje o dostupnoj čovječnosti te dijelu odgovornosti za svijet u kojem živimo

2) osjećaj sreće -

-

-

gdje nema radosti, nema ni obrazovanja, a radost je svakodnevni odsjaj sreće ukoliko proces obrazovanja čovjeku ne pruža nikakav razlog i povod te sposobnost za sreću on je promašen grč. sreća = eudaimonia demoni su s nama našli mir-a to je naše postignuće sreća i radost postoje bez obrazovanja – spontano, osjetilno i prirodno  točno, ali obrazovanje treba otvoriti mogućnost za sreću, prijemljivost za sreću te odgovornost za vlastitu sreću  obrazovanje potiče osjetljivost, pobuđuje i povećava zahtjeve, potkopava taštine, uči nas razlikovanju zabave od zadovoljstva, zadovoljstva od užitka obrazovanje nam pruža izbor između sreće koju sami kujemo i sudbine pasivnih primatelja sreće Goethe: Samo nas neobrazovana strana čini sretnima.  vjerovanje da obrazovanje čini častohlepim i nesretnim je krivo  da je čovjek neobrazovan život bi mu bio određen rijetkim užitkom i neizbježnim patnjama i strahovima života život onih koji od sebe i dana i života ne očekuju ništa veliko je bezbrižniji ali i prazniji nesreća snažnije obuzima djecu, no zbog svoje neobrazovanosti ona se brže mire sa svijetom

3) sposobnost i želja za sporazumijevanjem -

iza svake životne figure stoji nakupina povijesti – kultura kulture određuju naš život, a ne čovječnost, određuju ono što je stvarno i moguće, a ne razumno i ispravno

8

-

-

svjetski etos – suočeni sa svjetskom civilizacijom ljudi govore kako se s jedne strane trebaju iznova osvijestiti, osnažiti i odlučno zastupati zapadne vrijednosti, a s druge strane uspostaviti ili tražiti zajedničke poveznice među kulturama zajedničke vrijednosti i temelji svih religija i naroda još nisu osviještene, zasjenjene su razlikama i konfliktima koji iz njih proizlaze poveznice, tj. zajedničke vrijednosti mogu biti rezultat procesa uzajamnog sporazumijevanja sporazumijevanje je visoko umijeće – potrebno mnogo vremena, kompromisa, rješenja život ovisi o modrom sporazumijevanju među ljudima

4) svijest o povijesnosti vlastite egzistencije -

-

-

-

-

-

-

povlačenje kultura pred svjetskom civilizacijom  nastajanje multikultura obrazovan je onaj koji postane svjestan činjenice da preko svoje obitelji, društvenih prilika, škole itd. usvaja određene osjećaje i mišljenja te nakon toga sam može usmjeravati i odgovarati za svoje ponašanje čovjek posjeduje dar zamjenskog iskustva, no postoje sadržaji koji se priopćuju samo u samom doživljaju (glazba, boje, osobe, ljubav)  razum može neki fenomen razložiti, razloženo opisati, opisano složiti i rezultat klasificirati – no to teško može predstavljati izvornu cjelinu razum pomaže da se ublaže konflikti koji proizlaze iz koegzistencije različitih kultura tuđu je kulturu moguće održati nepromijenjenom i živom u novoj okolini no ona će se u neprestanoj razmjeni s okolinom postupno stopiti s našom kulturom racionalnog postupka (npr. djeca nerado govore jezik koji govore samo kod kuće melting pot) kulture su nastale, nisu unaprijed dane  njihova različitost temelji se na tome da čovjek pronalazi životne oblike koji su u danim okolnostima jednostavno „praktičniji“ (bezopasniji, ugodniji, pravedniji) od dosadašnjih čovjek uči i naučeno prenosi sljedećoj generaciji  tako nastaje kultura čovjek treba isključiti: - svijest o životu posve vezanom uz sada i ovdje - očekivanja da će se čovjek ćudorednije ponašati ako ima glavu punu povijesnih znanja - očekivanje da će povijesno znanje sve objasniti povijesnost je stvarnost koja se rado potiskuje  povijesnost označava teškoću da u promjenama spoznamo vlastiti identitet povijesnost je svijest o neophodnosti oblika koji se, kako bi čovjeku bili prihvatljivi, ne smiju neprestano mijenjati

5) otvorenost za zadnja pitanja -

metafizička pitanja su neizbježna obrazovanje je potrebno kako bismo ustrajali, a ne pobjegli u najbližu sigurnost (mitove, dogme, ideologije) ili odricanje (zadovoljavanje samo iskustvenim znanjem)

9

6) spremnost na samoodgovornost i odgovornost u zajednici (res publica) -

-

-

dvostruki kriterij  samoodgovornost i odgovornost u zajednici 2 različite stvari samoodgovornost = samostalnost trajne neugodnosti ne mogu se prevladavati pojedinim mjerama, znanjima i odlukama već čitavom osobom obrazovan čovjek uzima u ruke svoje obrazovanje J.J. Rousseau – Contract social – mi smo svoje pretpostavljeno pra-stanje (lijep, slobodan i osamljen čovjek) zamijenili stanjem u kojem nismo više posve slobodni, u kojem moramo raditi i izlaziti na kraj s drugima  ugovor nam zauzvrat osigurava sređen, miran, pravedan, planiran život  etat civil (civilizacija, civilizirano društvo)  stvoreni oblik naziva se država obeza sviju da si uzajamno iskazuju pozornost i održavaju je odgovornost za zajednička pravila djelovanja, za društveni ugovor čovjek može u svom slobodnom svijetu samoodređeno promijeniti, zamijeniti odbiti, prihvatiti i izostaviti sve moguće osim obvezu spram res publice naša kultura je politička kultura politika je neizbježna obveza svakog pojedinca – politeuein – biti građaninom i djelovati kao građanin u polisu obrazovanje koje ne vodi do politike i ne osposobljuje za preuzimanje moje uloge (odgovornosti) nije obrazovanje u današnjim obrazovnim ustanovama u prvom planu stoji ono što se može poučavati i mjeriti  ništa drugo ne dolazi do izražaja

4. POGLAVLJE -

10 djelatnosti/povoda/uzroka/sredstava koje pružaju obrazovanje

1. Pripovijesti o jezik ima 3 funkcije : iskazuje (Volim te) , izaziva (Pjevajte i veselite se!), oponaša/reproducira (U to se doba zbilo…) o 2 tipa pripovijesti: 1) nešto što još ne poznajemo (novosti, zanimljivosti, stvari koje još nitko nije doživio)  zabavlja i poučava 2) nešto što je oduvijek postojalo (razotkriva ga, tumači, potvrđuje i time nas dira i obogaćuje) - dobre pripovijesti u sebi povezuju obje vrste te vodi obrazovanju o dvije najvažnije pripovijesti Ilijada i Odiseja (uče o životu Grka 1000 god pr. Kr (tip 2), Grcima priopćavaju kakav čovjek treba biti, kako se ponašati (tip 1) o mitove, pripovijesti, legende, bajke su u novom vijeku tumačenja, empirijska, diskurzivna i analitička spoznaja pretvorile u rijetkosti, starinu i zabavu

10

o znanost nam ne može reći kojim putem trebamo ići – ona pomaže u spoznaji u kojem se stanju nalazimo, kakve mogućnosti promjena postoje, koja su proturječja ili mnogoznačnosti trenutno nerazrješivi itd. o pripovijesti trebaju pripovijedati osobe (čitati ih naglas) 2. Razgovor o ono što u nas prodire s neodoljivim slikama, ponovljenim redom i oblikovanim jezikom, ne smije bez provjere steći moć nad našom dušom  provjera pretpostavlja distanciranje i usporedbu o čovjek se mora osloboditi začaranosti samom stvari i nešto joj suprotstaviti o Sokrat – Čovjek se samo razgovorom približava istini o Platon – čovjek govori o nekoj stvari kako bi je točnije spoznao, pritom je razlaže (dihairesis) i na kraju dijelove iznova spaja (synagoge) o velik dio rada u grupama, razgovora (u školi) nije razgovor nego baljezganje o razgovor nije samo svakodnevni oblik političke dijalektike, on je uvijek i uzajamno obraćanje osoba, pokretač društvenosti, prilika za samorazvijanje pa i samoprikazivanje o u modernom društvu ne zaokuplja nas što pojedinac čini nego je li ovlašten to činiti 3. Jezik i jezici o čovjek mora vladati jezikom o znanje jezika se profinjuje i stječe u neposrednoj usporedbi s drugim jezicima i u posezanju za mišljenjem o putovanja u inozemstvo, susreti sa strancima te strani filmovi u izvornom jeziku su uvijek obrazovni jer jačaju osobu u njezinom odnosu prema svijetu 4. Kazalište o najčešće sredstvo za usvajanje svijeta je imenovanje, jezik o kad neki čovjek nastoji prikazati nekog drugog, ne oponaša samo glumca koji toga igra nego čini neizmjeran korak k proširenju i očovječavanju samog sebe o kazališna igra je sredstvo kojim prekoračujemo vlastitu osobu, ona je sredstvo za istraživanje ljudi i sudbina o kazalište i znanost su temeljna oblika kojima čovjek usvaja svijet : subjektivno poistovjećivanje i objektivirajuće utvrđivanje 5. Iskustvo prirode o vođenje djece u prirodu te ponašanje kao dio prirode (promatranje životinja, neba, penjanje na drveće..)  to neće probuditi samo prirodnoznanstvenu želju već i povećati obzir prema ostalim stvorenjima o promatranje životinja u nama pobuđuje vedrinu i zamišljenost te smirenost o s prirodom doživljavamo određena iskustva koja nas na neki način mijanjaju – obrazuju 11

6. Politika o nužnost pripreme mladih za život u polisu o tirocinium fori – politički praktikum / volonterstvo prije stupanja u vojnu službu o stvarno političko obrazovanje sastoji se u iskustvu i izlaženju na kraj s nelijepom stvarnošću o proturječja lišena, idealistička, moralizirajuća politička poduka kvari čovjeka, navodi na iluzije, na ekstremne programe o na mlade ljude treba prenijeti odgovornost o razdvajanje pasivnog i aktivnog biračkog prava (glasanje klinaca sa 16 godina) proturječi načelu da svi birači moraju biti ravnopravni u izborima o čovjek mora školu učiniti polisom u kojem se u malom spoznaju obećanja i teškoće velike res publica, iskušava samog sebe, vlastite ideje te uvježbavaju najvažnije djelatnosti: definirati problem, otvoreno ga rapsraviti, uvjeravati druge ljude itd. o sudjelovanje mladih u pomladcima stranaka, u udrugama, školama, na učilištima  to im pruža temeljno iskustvo s političkim zanatom 7. Rad o u našem društvu rad označava zarađivanje kruha; suprotnost nezaposlenosti o na poslovima u kućanstvu, vrtu, odgoju djece pa čak i financijama mogu sudjelovati djeca o djeca zahvaljujući zadaćama koje su im povjerili roditelji postaju snažna i samouvjerena o rad podaje dostojanstvo kad je istovremeno samostalan, koristan za druge i po sebi dobro izveden 8. Proslava svetkovina o iz svetkovina izvlačimo djelovanje koje nas ugrađuje u našu kulturu o ako je u godini previše blagdana njihova se vrijednost smanjuje, ako ih je premalo radost ne seže od jedne do druge o svetkovine više djeluju preko njima posvećenih priprema nego same po sebi 9. Glazba o važna za oblikovanje čovjeka u osobu o Sokrat – ritmovi i zvuci najdublje prodiru u dušu čovjeka i najsnažnije ju potresaju o u školama svi predmeti važniji od glazbe o likovne umjetnosti obrazuju tako što se njima bavi  uvježbava zapažanje, sposobnost oblikovanja, smisao za umjetnost, osjećaj za ljepotu i estetsku kritiku 10. Kretanje na put 12

o škola djecu u tolikoj mjeri zadovoljava i zaokuplja da više ne misle na pobunu  ona se zahvalno uklapaju u pedagoški rad o Pustite djecu kidati okove, pružite im ne samo priliku, već – ako je potrebno- i dobar razlog da napuste obitelj, školu i grad. Prilike ih na to ne ohrabruju – tada to učinite vi – roditelji i nastavnici! o mijenjajući sredine upoznajemo drugačije prilike, procjenjujemo vlastitu snagu i mogućnosti te volimo svoj zavičaj

5. POGLAVLJE -

obrazovanje danas ne mari za temeljne figure teorije obrazovanja u školsku stvarnost mora se uvesti raščlamba, sadržaji, oznaka i razdioba funkcija raščlamba obrazovnog sustava: 1) drugačije vertikalno ustrojstvo 2) uravnoteženost obrazovnih namjera i sredstava među školama u horizontali 3) drugačiji raspored predmeta 4) drugačija razdioba vremena i prostora

Drugačije vertikalno ustrojstvo -

nedopustivo koristiti pojmove poučavanje i učenje školi; obrazovna zadaća škole ne postoji samo jedna škola uvijek riječ o najmanje 3 različite ustanove s različitima zadaćama koje podvodimo pod zgradu u kojoj se nalaze pogrešna predodžba da se u školi „poučava i uči“, i to u osnovi samo jedno – zadani školski predmeti čiji se sadržaj znanja neprestano povećava poučavanje može biti štetno ako se njime prerano počne i predugo nastavi učenje nije dobro kad nadomješta osobno obrazovanje i potvrđivanje škola obuhvaća najmanje tri škole o Publije Terencije Varro - „Primalja porađa, dadilja podiže, pedagog uklapa, učitelj poučava ili obučava“ o Varro  educare, instituere, docere (umjetnost i znanosti), formare o dobar pedagog dijete ne uči pisati ili računati nego mu omogućuje sudjelovanje u čarobnom umijeću kojim vladaju on i odrasli, on ga navodi na čitanje, otkriva brojanje i igru brojki o najniža škola – dijeli mnoštvo zadaća s obitelji  uklapanje djeteta u osnovne poretke ljudskog društva (uklapanje=ne samo prilagođavanje nego i oblikovanje snaga s kojima svladavamo izazove, otpore, stranost kulture)  Pindar – Postani tko jesi  pogrešno!  učeći, iskustvom i uvidom postani ti sam! 13

o srednja škola – proširila se povećanjem korisnih i za život neophodnih znanja i sposobnosti  zanemarila formatio (samooblikovanje) o gimnazija – odvojena od obrazovanja  to je sama znanost kao postupak i rezultat

-

osnovna škola ima zadaću institutio – osnaživanje znatiželje i njezino samostalno zadovoljavanje; osjećaj za zajednicu, samopotvrđivanje, navika slušanja i gledanja srednja škola (sekundarni stup I ) ima zadaću formatio – pregled polja i područja znanja, iskustva u uporabi zajedničkih sredstava spoznaje i primjeni zajedničkih pravila djelovanja, vještina uzajamnog sporazumijevanja, odgovorno donošenje odluka, priprema za studij, profesionalna orijentacija, filozofsko i političko samoobrazovanje; te docere – može biti korisno na svim stupnjevima ako se ne apsolutizira

Cjeloživotno učenje -

-

ako se pojedina učinkovita činjenična znanja ne mogu naučiti kao trajna zaliha školu treba od njih rasteretiti Max Scheler  obrazovno znanje, postignuto znanje, spasonosno znanje s velikom strogošću (odoljeti napastima, ne svoditi obrazovanje na puku svijest o ključnim problemima) i širokim pogledom (uvažiti temeljitu promjenu pojma znanja kroz računala, ne isključiti spasonosno znanje) razraditi obrazovno znanje tokom svog života uvijek učimo! poučavanje i učenje popustilo, nedostaje mu intenzitet, nije učinkovito, ne pruža radost opasnost  škola prije svega podučava važnost škole  čovjek uči samo kad ga poučavaju

-

temeljno pravilo  svaka pedagoška djelatnost za cilj treba imati samostalnost odgajanika ili učenika, tj. samu sebe učiniti suvišnom, dakle težiti samoukidanju

-

obrazovanje počinje tek ondje gdje ga čovjek sam preuzme u ruke mi možemo i trebamo učiti od života škola služi kao ustanova u kojoj se zahtjevi društva s obzirom na buduće ponašanje pojedinca usklađuju, tj. „posreduju“ sa zahtjevima pojedinca glede budućeg života u zajednici Rousseau  pedagogija mora čovjeka privesti njegovom prirodnom pozivu  da bude čovjek, a tek zatim građanin, pravnik, svećenik, vojnik

-

-

14

-

John Dewey – dijete je idealni čovjek jer se zbog svoje nesavršenosti u načelu potpomaže s pokušajima i pogreškama

-

4 vrste djelatnosti škole: 1) posreduje upotrebljivo znanje za ispite, raščlanjeno na predmete 2) izgrađuje formalne sposobnosti – elementarne kulturne tehnike, logičko mišljenje, korektni, razumljivi, diferencirani jezik, ćudoredni sud, promatranje kontrolirano eksperimentom… 3) uvježbava određene oblike ponašanja te učenice i učenike sprema za određene društvene probleme (zaštita okoliša, prevencija AIDS-a, korištenje računala…) 4) tvori kompenzaciju za pogrešne, jednostrane načine života, osobito one koje ona sama izaziva (učenice i učenici se bave sportom, umjetnostima, ručnim radom, glazbom, druženjem) kad se govori o cjeloživotnom učenju i poučavanju misli se na prvo (prenošenje znanja) te treće (uvježbavanje novih oblika ponašanja) treba se napraviti provjera  koja se znanja, sposobnosti i oblici ponašanja moraju naučiti u školi?

-

-

glavne zadaće škole – uklapanje i uvježbavanje u temeljnim porecima naše kulture i razvijanje svih ljudskih snaga „kroz povezivanje našeg Ja sa svijetom“ u slobodnom i živom uzajamnom djelovanju  tada je cjeloživotno učenje moguće  ako je škola napravila svoje, tada se čovjek više ne mora brinuti za daljnje učenje, time će se pozabaviti obrazovani pojedinac

-

stvaranje ustanova za izobrazbu i stručno usavršavanje  npr. narodna sveučilišta školski program ne smije biti „usmjeravati procese učenja“

-

„Poučavanje, to je vođenje skupina“ (pogrešno) o učenje je postalo radom, učenje je od drugih osmišljena, uređena djelatnost u skupinama koja iziskuje posebne naputke usmjerena potvrđivanju uspjeha  toga se treba osloboditi obrazovanjem

Ujednačavanje obrazovnih namjera i sredstava među školama na horizontali -

-

problemi roditelja s financiranje, nastavnom opremom i sl. roditelji žele da njihova djeca steknu obrazovanje, a ne samo poduku u SAD-u obavezna srednja škola ljudske djelatnosti postaju međusobno sve sličnijima! Hentig zagovara obrazovnu školu zbog nužnosti obrazovanja koje od pojedinca tvori subjekt njegovih radnji, pa i njegova obrazovanja (ona treba početi rano, prije škole te se u školi osnažiti odrasla osoba za Hentiga 16-godišnjak) škole danas odgajaju učenike da budu „upotrebljivi“

15

-

u našem društvu životna sposobnost se definira profesionalnom sposobnošću (sposobnost studirati, preuzeti mjesto naučnika, prehranjivati sebe i obitelj…) uloga obrazovanja je jačanje osobe kroz razjašnjavanje i usvajanje svijeta – Wilhelm von Humboldt

-

pedagoška zadaća škole – poticati svakog pojedinca prema njegovim moćima i osposobiti ga za samostalna postignuća

-

-

obrazovanje se pretvorilo u upravljanje pomlatkom škola za sve koja obrazuje  ujednačavanje škola (strukovne preuzimaju više obrazovnih sredstava i namjera gimnazije – pripovijesti, razgovor, jezik i jezici, politika, glazba, gimnazija sredstva i namjere građanske realne škole – iskustvo prirode, rad, kretanje na put Humboldt – „Svijet je ono što mi nismo“

-

tročlani školski sustav – gimnazija, pučka škola, realna škola

-

idealiziranje i perfekcionizam obeshrabruju i li usađuju iluzije udžbenici mistificiraju ili banaliziraju strano

Drugačiji raspored predmeta -

kao kontinuirani predmet s velikom važnošću u završnoj svjedodžbi (danas) treba postojati drugačije prostorno, vremensko i profesionalno uređenje školskog dana kontinuitet!! (mora se osigurati uvođenjem spiralnih kurikuluma  povezivanje novog s već postojećim)

-

Laboratorijska škola Bielfeld 1.) razredi 0-2  nema podjele na predmete 2.) viši razredi  5 iskustvenih područja a) ophođenje s ljudima b) ophođenje sa stvarima (promatranje, mjerenje, eksperimentiranje) c) ophođenje sa stvarima (igra, oblikovanje, izumi) d) ophođenje s vlastitim tijelom e) ophođenje s izrečenim, napisanim, mišljenim (iskustveno područje jezika i iskustveno područje matematike) 3.) posljednja trećina (do 16. god.)  razvijanje tradicionalnih predmeta iz iskustvenih (fizika, kemija, bio) - uvođenje međustupnjeva za lakši prijelaz - u prvom planu obrazovni povodi, događaji i učenici, a ne apstraktna predmetna sistematika

4) Drugačija raspodjela vremena i prostora 16

-

-

-

-

-

45 min prekratko za živo obrazovanje sve dok se obrazovanje mjeri prema kvantiteti te stupnju težine dotle će predmeti ustrajati na svom udjelu i ravnomjernoj podjeli tijekom godine i školovanja treba postojati nastava u epohama, tematski dani, izvanredni događaj, rad u knjižnici i laboratoriju, vrtu…  nevezanost čovjeka za školsku zgradu Hartmut Holzapfel  školski dan treba početi u 9, a završiti u 15.30 u višim razredima gimnazije broj predmeta smanjen je u korist „produbljenog rada“, onemogućen je njihov izbor, odnosno odbacivanje kako bi se probudila samoodgovornost i sudjelovanje, poznanstvljeniji su predmeti i načini ispitivanja… maturanti loše pripremljeni za sveučilišni studij  nedostaju temeljna znanja, bazične kompetencije i ključne kvalifikacije (nesposobnost u matematici bez kalkulatora, neznanje u formuliranju pismenih radova, nesposobnost za suradnju, nefleksibilnost) nečije obrazovanje ne može se utvrditi pomoću testova znanja samostalnost, kooperativnost i fleksibilnost ne mogu se saznati iz masovnih seminara, tema referata i natjecanju za ocjene u suvremenom društvu obrazovanje podrazumijeva ispitima iznuđena visoka postignuća u pojedinim, međusobno nepovezanim i formalnim predmetima, a zadaća gimnazije je opće obrazovanje i opća zrelost za sveučilišni studij (Hentig navodi i osposobljavanje za profesionalni život)  POGREŠNO!!! NASTAVNICI NA STUDIJU NISU UČILI O OBRAZOVANJU NEGO SU STUDIRALI NEKU ZNANSTVENU DISCIPLINU ne postoji norma zrelosti za sveučilište (osim u pragmatičkom obliku  tko se snađe na faksu je zrela osoba, tko se ne snađe nije) sveučilišta ne žele poduzeti ponižavajući napor prema dolje, već škole moraju poduzeti oplemenjujući napor prema gore (znanstvena ustanova ne pokazuje pedagoški napor) za Hentiga viši razredi gimnazije služe znanstvenoj propedeutici, a opće obrazovanje se razvija uz nju (sporedno)

-

3 zajedničke funkcije znanost (3P) – principi, procedure, problemi

-

5 funkcionalnih ciljeva: 1) apstrakcija i komunikacija 2) kvantificiranje i relacioniranje 3) dogovaranje i odlučivanje 4) eksperiment i objektiviziranje 5) kreativno zapažanje i oblikovanje - u njihovom razvoju pomažu matematika, jezik, politika, prirodne znanosti, umjetnosti o u nastavi se trebaju osvijestiti, provjeriti, uvježbati, povezati (2 petine vremena za kolegij) o druge 2 petine treba se posvetiti dvjema znanstvenim disciplinama (studijski predmeti; izborni) o jedna petina vrijeme posvećeno mješovito-zajedničkoj primjeni na stvarne probleme (cjelovita nastava) 17

-

viši razredi gimnazije nisu više najviši stupanj gimnazijskog obrazovanja

-

umjesto gimnazije uvesti kolegij na kojem se mogu birati željena područja i „skakati“ s jednog područja na drugo jer je opće obrazovanje tamo zbir sposobnosti i znanja koja omogućuju razumijevanje i obradu složenog društvenog problema

-

čovjek mora školske predmete spasiti od njihove vlastite sistematizacije i zatvorenosti, ustroja zasnovanom na rezultatu, ograničavanja na sebe same…  treba im drugačiji ustroj mjerilo obrazovanja ne govori što bi obrazovatelji trebali činiti nego po čemu mogu razabrati da se obrazovanje dogodilo

-

-

obrazovanje može značiti gradivo, kanoniziranu vrstu znanja  imati i znati - može označavati određenu moć, sposobnost ili vještinu za nešto  umjeti i činiti - može označavati proces, oblikovanje osobe biti, postati, osvijestiti se [samoobrazovnje]

Matematika kao obrazovni predmet -

-

mnogo ljudi ima teškoća s matematikom – ostaje neshvaćena negativan stav prema njoj obrazovni učinak je stoga neznatan, u suprotnosti s hvalospjevima teoretičara učiti matematiku znači formalnu pomoć u spoznavanju preko razumijevanja matematičkih pojmova i operacija prepoznavanje načela opće racionalnosti – pod kojim pretpostavkama a matematičko znanje može biti učinkovito, s kojim rezultatima, pod koju cijenu učiti matematiku znači ovladati matematičkim procedurama koje su se u najrazličitijim oblicima razvile na najrazličitijim područjima  primjena načela opće racionalnosti mala vjerojatnost da će matematiku svi shvatiti u njenim načelima, ne izvršavati samo u njezinim tehnikama

Njemački kao obrazovni predmet -

-

stručni studiji jezika rijetko se bave onim što će nastavnici trebati kasnije u nastavi dobro vladati jezikom polovica je neophodne spreme čovjeka za život vladati jezikom ima pragmatičku (ispravnost priopćenja čovjek ne može napisati priču niti pismo jer pritom samo čini pogreške) i filozofsku stranu (svijet o jeziku, refleksija o jeziku signifier, signified ) Laboratorijska škola – do 7. godine koristiti u iskustvenim područjima (koja zamjenjuju nastavne predmete) koristiti primjere iz književnosti i povijesti spiralni kurikulum!!! 4 zadaće stranog jezika: druge razumjeti(prepoznati, svrstati), izraziti se i nešto priopćiti (predstaviti se, oblikovati, izmisliti), sudjelovanje u najvažnijim oblicima priopćavanja iz naše kulture (čitanje, pisanje, raspravljanje, filozofiranje), susret s najvažnijim 18

-

jezičnim objektivizacijama naše kulture (različiti predmeti – barokni roman, abeceda, Oče naš, tragedije) cilj i proces su jednako bitni nije bitno sam da se na kraju prispije na određeno mjesto, nego da se na putu do njega stekne iskustvo, prihvati stav ili navika, ispuni zadaća

ZAKLJUČAK -

-

stari Grci – čovjek koji živi za sebe nema kulture grč. logos = riječ / ispravni odnos življenja je vrijedan samo život u zajednici ; ali naglašavanje individualnosti što je za narod kultura to je za pojedinca obrazovanje  ono mu omogućava da živi u svojoj zajednici svako obrazovanje je političko obrazovanje obrazovanje je proces samoobrazovanja – ono nije agregat znanja, vještina i obrazaca ponašanja kojima nas poučava sustav  svrha smo mi sami!

djeca dobivaju krivo obrazovanje!  ono je važnije od škole kao ustanove na koje smo navikli  obrazovanje je važnije od svega!

19