Hrvatskonarodnopjesnistvo

Hrvatsko narodno pjesništvo

Hrvatsko narodno pjesništvo

SADRŽAJ Narodne lirske pjesme - stariji zapisi (do kraja 18. stoljeća) ___________________________________ 10  Još poidoh ravnim poljom _________________________________ Orao se vijaše nad gradom Smederevom ____________________ Vila je moma tri vjenačca __________________________________ Našla 'e hrabra djevojčica u travici speći _____________________ A ti, divojko šegljiva ______________________________________ Ne daj mene staru hrabru _________________________________ Naš gospodin poljem jizdi _________________________________ Marko Kraljević i brat mu Andrijaš _________________________ I kliče devojka ___________________________________________ Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593.____________________ Majka Margarita _________________________________________ Kuliko je u Lici Gradóva __________________________________ Boj na Krbavskom polju ___________________________________ Balada o kneginji Vidosavi ________________________________ Sestra Iva Hrvaćanina_____________________________________ Iz javora suhoga žuti cvijet procaptio _______________________ Oružan junak Dunaj prepliva ______________________________ Uz potok, niz potok ______________________________________ Glas dopade mladu _______________________________________ Koje je drijevce sred mora _________________________________ Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca _________________ Kako je Marko Kraljević poljubio vjerenicu a ona ga nije poznala ________________________________________________ Molitva gizdave divojke___________________________________ Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahšića _______________ Trudan junak kroz goricu prođe ____________________________ Pokri, djevojko, koprinom kose ____________________________ Uticali se gospodičići _____________________________________

11  12  13  14  15  16  17  18  20  21  22  28  29  30  32  35  37  38  39  40  41  43  45  46  48  49  50 

2

Hrvatsko narodno pjesništvo

Hvalila se žuta dunja na moru _____________________________ Ja putovah ljetni dan do podne _____________________________ Vino pije kita od Senjana __________________________________ Gorom jezde dva mila brajana _____________________________ Ja usadih vitu jelu ________________________________________ Konj uginuo od žalosti za gospodarom ______________________ Vino pije Dojčin Patar, varadinski ban ______________________ Nejaka Jagoda ___________________________________________ Što m' se sjaji to u Zadru gradu? ____________________________ Lepi Ive terga rože _______________________________________ Popijevka Radića Vukojevića ______________________________ Najljepša je ta zvijezda Danica _____________________________ Rasla je višnja crljena _____________________________________ Prođoh kroz goru, ne znam kroz koju _______________________ Asan-Aginica ____________________________________________ A ja se priniknuh trudan vodu piti __________________________ Lipa je divojka ___________________________________________ Ljubljena i neljubljena divojka______________________________ Kletve dvoje zaljubljenih __________________________________ Ivan se majci moljaše _____________________________________ Izrasla mlada travica______________________________________ Sidila moma kraj mora ____________________________________ Spava Janko pod jablankom _______________________________ Rosna bosa, košutico______________________________________ Divojčica vodu gazi_______________________________________

51  52  53  54  55  56  57  58  59  60  61  62  63  64  65  68  69  70  71  72  73  74  75  76  77 

Narodne lirske pjesme - noviji zapisi (19. i 20. stoljeće) ______________________________________ 78  Tuga kneza Ivana (Turne moj lipi) __________________________ Marina kruna ____________________________________________ Upropaštena djevojka _____________________________________ Sretan povratak __________________________________________ Hranila je majka sinka jedinoga ____________________________ Ive Karlović i Marica djevojka ______________________________ Tižbe i Piran _____________________________________________ Mnogo on može __________________________________________ Neće njegova najmlađega brata nego njega __________________ Kada ti meni... ___________________________________________ Riba zlatokrilna __________________________________________

79  80  81  82  83  84  85  86  87  88  89 

3

Hrvatsko narodno pjesništvo

Juda ____________________________________________________ 90  Da bi znala da će biti mornar ______________________________ 91  Ne bi li mu podivljala... ___________________________________ 92  Daničin dar______________________________________________ 93  Dva umjesto jednoga _____________________________________ 94  Vrbniče nad more ________________________________________ 95  Prosili... _________________________________________________ 96  Čudan objed _____________________________________________ 97  Vsu noć... _______________________________________________ 98  Pohvala Ivi Karloviću _____________________________________ 99  Ne shvaća njegovu žrtvu _________________________________ 100  Teški boj _______________________________________________ 101  Mlade Jurjevice _________________________________________ 102  Pase ovce ______________________________________________ 103  Djevojčino vjedro zazvonilo ______________________________ 104  Mornarova ljuba ________________________________________ 105  Žao mu je da nema sestre ni brata _________________________ 106  Rosa neprijateljica _______________________________________ 107  Djevojčino proklinjanje___________________________________ 108  Djevojka ukleta u košutu _________________________________ 109  Mito za djevojku ________________________________________ 110  Bog, Sunce i sirote _______________________________________ 111  Marija i ladvari _________________________________________ 112  Grad gradio Koviljiću ____________________________________ 113  Glad se ne može zatajiti __________________________________ 114  Frane i Lijana ___________________________________________ 115  Kaj se ono vu planini beli _________________________________ 116  Drinopoljka ____________________________________________ 117  Vidova nevolja __________________________________________ 118  Lipa Dore i Matijaš ______________________________________ 119  Budi li te more __________________________________________ 120  Cvilili su tri miloša ______________________________________ 121  Kada sunce na poldnevu biše _____________________________ 122  Lepo pevaj, ptiček... _____________________________________ 123  Djevojke kunu konja _____________________________________ 124  Obljuba siromašne djevojke_______________________________ 125  Grana od bora i Marino lice _______________________________ 126  Dobar izgovor __________________________________________ 127  Tanašna galija __________________________________________ 128 

4

Hrvatsko narodno pjesništvo

Saračeva Mara __________________________________________ Strah od groma _________________________________________ Ne dâ se uhvatiti bez borbe _______________________________ Despotov zavjet _________________________________________ Lijepi Ive _______________________________________________ Pere gospodin pred Bakrom ______________________________ Bolani Vid pomaže vilama igrati kolo ______________________ Ovca razbludnica _______________________________________ Zvijezdu prose troji prosioci ______________________________ Mač Pavlov _____________________________________________ Nejaka Jagoda __________________________________________ Ljepota djevojke pri radu _________________________________ Žudnja za pastiricom ____________________________________ Basma _________________________________________________ Agin konj ______________________________________________ Prporuše hodile _________________________________________ Preteška nevjesta ________________________________________ Milostivi brat ___________________________________________ Murtelice drobna ________________________________________ Prevareni Marko ________________________________________ Oteta Mare _____________________________________________ Gavrani javljaju smrt Petra Daničića _______________________ Vjerna Petrova ljuba _____________________________________ Žalosna djevojka ________________________________________ Vilina vodarina _________________________________________ Čudesna lađa ___________________________________________ Muka i smrt izvan grada _________________________________ Ohola gavanka__________________________________________ Lepa deklica i jelen ______________________________________ Ča je more______________________________________________ Koj se one sveti... ________________________________________ Tužna mladost moja _____________________________________ Oj ti tožni človek ________________________________________ Nedozvoljena ljubav _____________________________________ Djevojka se čini bolesnom u gori __________________________ Knjigu piše Deli-aga _____________________________________ Ćuk sedi... ______________________________________________ Kukuvača zakukuvala ___________________________________ Najbolja žnjačica ________________________________________

129  130  131  132  133  134  135  136  137  138  139  140  141  142  143  144  145  146  147  148  149  150  151  152  153  154  155  156  158  159  160  161  162  163  164  165  166  167  168 

5

Hrvatsko narodno pjesništvo

Rodila zemlja trseka _____________________________________ Voda se vodi hvali ______________________________________ Vedro, vedrina! _________________________________________ Tič i tičica ______________________________________________ Zeleni Jure _____________________________________________ Orle moj... ______________________________________________ Želje ___________________________________________________ Težak grijeh ____________________________________________ Lijepa Kata _____________________________________________ Podiže se ormanica ______________________________________ Diko moja ______________________________________________ Na Vidov dan __________________________________________ Neprilike s mužem ______________________________________ Ivanovo i Petrovo _______________________________________ Žito i tri jetrve __________________________________________ Kupil sem ti... ___________________________________________ Htio obljubiti sestru u neznanju ___________________________ Na Ivanje ______________________________________________ Barbara djevojka ________________________________________ Taj zna ljubiti ___________________________________________ Majka Mari... ___________________________________________ Lepa deklica žito zažela __________________________________ Vozila se... _____________________________________________ Izbor kralja Matijaša _____________________________________ Vukarska ______________________________________________ Čini ___________________________________________________ Da nije jematva, spalio bi ih _______________________________ Obostrane kletve ________________________________________ Strine Maru krivo potvorile _______________________________ Konja kuje črn Arape ____________________________________ Julijanka _______________________________________________ Lipa Ane _______________________________________________ Najbolji je bekrija ________________________________________ Lipa divojka ____________________________________________ Zrinjski bane i njegov konj ________________________________ Oj meštrale... ___________________________________________ Kćerka ide u tuđe selo ___________________________________ Po devojku se spravljaju__________________________________ Blago meni...____________________________________________

169  170  171  172  173  174  175  176  177  178  179  180  181  182  183  184  185  186  187  188  189  190  191  192  193  194  195  196  197  198  199  200  201  202  203  204  205  206  207 

6

Hrvatsko narodno pjesništvo

Dva mlada junaka 'z boja su jahala ________________________ Krâj Albus _____________________________________________ Pričinjala se mrtvom _____________________________________ Star i mlad na konju _____________________________________ Gavran i vuk idu poznavati krv ___________________________ Utopljenik ______________________________________________ Djevojka i vranac konj ___________________________________ Otkupljuje ga ljuba ______________________________________ Milinova ženidba _______________________________________ Djevojčin zeleni vijenac __________________________________ Sretna djevojčica ________________________________________ Okrutni Ive _____________________________________________ Gremo ti, mala, na samanj ________________________________ Potvora ________________________________________________ Teško j' brime... _________________________________________ Nasrid mora ____________________________________________ Katarina _______________________________________________ Svaki svojoj kupi ________________________________________ Uspavanka _____________________________________________ Stradao u igri ___________________________________________ Čudan lijek _____________________________________________ Kmetica bi kući _________________________________________ Razdragani mladoženja __________________________________ Izbiraj si ljubu __________________________________________ Djevojka i tuđin _________________________________________ Tri robinje privarile carevića Ivu __________________________ O brstane... _____________________________________________ Ljubavni žar ne hladi ni galija ni tamnica ___________________ Tri klobuka rasklimao ___________________________________ Pozivlje mrtvog na megdan _______________________________ Teško je u tamnici _______________________________________ Lijena žetelica __________________________________________ Zla maćeha _____________________________________________ Tanci, tanci... ___________________________________________ Prevari ga djevojka ______________________________________ Bolani junak u tuđini ____________________________________ Pastirove želje __________________________________________ Oj Ivane... ______________________________________________ Diva i majstori __________________________________________

208  209  210  211  212  213  214  215  216  217  218  219  220  221  222  223  224  225  226  227  228  229  230  231  232  233  234  235  236  237  238  239  240  241  242  243  244  245  246 

7

Hrvatsko narodno pjesništvo

Čobanica Anica _________________________________________ 247  Djeverovi je uzeli u zaštitu _______________________________ 248  Poziv na darovanje mlade ________________________________ 249  Svi će je gledati _________________________________________ 250  Đerzelezovo bolovanje ___________________________________ 251  Čudo spasilo Radojicu ___________________________________ 252  Oj Ivane... ______________________________________________ 253  Dijete mladoženja _______________________________________ 254  Siromah sam junak... ____________________________________ 255  Banova se glava glavom plaća ____________________________ 256  Zaplešimo, zapjevajmo ___________________________________ 257  Koledva________________________________________________ 258  Haznadar katana ________________________________________ 259  Moć braće ______________________________________________ 260  Curuj, curo... ___________________________________________ 261  Zavičaj Latka Janka ______________________________________ 262  Poruka drage dragomu __________________________________ 263  Jugo puse... _____________________________________________ 264  O more duboko _________________________________________ 265  Počinio zločin u pijanstvu ________________________________ 266  Da bi meni... ____________________________________________ 267  Uspavanka _____________________________________________ 268  Sve povrzi... ____________________________________________ 269  Hoće da vidi svoje nove dvore, svijet u kome će živjeti _______ 270  Prevarili ga _____________________________________________ 271  Zbog pobratimstva se moraju rastati _______________________ 272  Zaljubljeni mornar ______________________________________ 273  Mrka kupa zao biljeg kaže ________________________________ 274  Prevarila junaka_________________________________________ 275  Asan-aga i njegova ljuba _________________________________ 276  Si se logi zeleniju ________________________________________ 277  Mrki vuče... ____________________________________________ 278  Mare __________________________________________________ 279  Nakon devet godina _____________________________________ 280  Brodić u kanalu _________________________________________ 281  Jadna Jerka _____________________________________________ 282  Draga li je dragom ______________________________________ 283  Teška kletva ____________________________________________ 284  Mnoštvo rana ___________________________________________ 285 

8

Hrvatsko narodno pjesništvo

Nepravedno osuđen _____________________________________ Bijela vila ______________________________________________ Djevojka i morija ________________________________________ Utopio se mladoženja ____________________________________ Jadi hajdukove žene _____________________________________ Ne dâ se majka utješiti ___________________________________ Strašna odmazda ________________________________________ Evo po čemu će ga poznati _______________________________ Moj se dragi...___________________________________________ Rasla trava... ____________________________________________ Teško ranjeni brat _______________________________________ Htjela bi s njim u vojsku __________________________________ Kiša zabavljena pratnjom vojnika __________________________ Jadan je vojnik __________________________________________ Teško joj se rastati _______________________________________ Udovica žali za poginulim mužem ________________________ Črez tri gore prejdem ____________________________________ Pjevaj koja... ____________________________________________ Ništa joj ne ide od ruke __________________________________ Domišljata djevojka______________________________________ S ovim šorom... _________________________________________ Mora otići ______________________________________________

286  287  288  289  290  291  292  293  294  295  296  297  298  299  300  301  302  303  304  305  306  307 

RJEČNIK ______________________________________ 308  ABECEDNI POPIS PJESAMA ___________________ 314 

9

Hrvatsko narodno pjesništvo

Narodne lirske pjesme - stariji zapisi (do kraja 18. stoljeća)

10

Hrvatsko narodno pjesništvo

Još poidoh ravnim poljom Još poidoh ravnim poljom, susrite me devojka, tanka boka, visoka, a na bili rumena. Još mislit, ter pomislih: Bih liš bil za divojku? Bar sad bih, neg ne bih. Zaš ja dam da m' ju dadu? Pojdoh sam da se minem. U Zadru, 4. XI. 1484.

Dr. fra Petar Runje: Hrvatska Lirska pjesma u Zadru, "Marulić" 20/1987., 5, 610-612. Zapisao Franjo Minucij, svećenik, kanonik i bilježnik u Zadru, na omotu jedne oporuke 4. studenoga 1484.

11

Hrvatsko narodno pjesništvo

Orao se vijaše nad gradom Smederevom Orao se vijaše nad gradom Smederevom. Niktore ne ćaše s njime govoriti, nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: "Molim ti se, orle, sidi malo niže da s tobome progovoru: Bogom te brata jimaju pođi do smederevske (gospode) da s' mole slavnomu despotu da m' otpusti iz tamnice smederevske; i ako mi Bog pomože i slavni despot pusti iz smederevske tamnice, ja te ću napitati črvene krvce turačke, beloga tela viteškoga." Među moliškim Hrvatima, Italija, 1. VI. 1497. Miroslav Pantić: Nepoznata bugarštica o despotu Đurđu i Sibinjanin Janku iz XV veka, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1977., knj. XXV, sv. 3, 421-439. Riječ je o najstarijem zapisu neke hrvatske bugarštice, a zapisana je pod vrlo neobičnim okolnostima u južnotalijanskoj pokrajini Pugliji u gradiću Gioa del Colle 1497. godine. Skupina hrvatskih izbjeglica pred Turcima pred napuljskom kraljicom Izabelom "bučno" je pjevajući i plešući prikazala neki književni tekst. Nazočni dvorski pjesnik Ruggero del Pazienza zapisao je ono što je čuo, svojom grafijom, premda ništa nije razumio. "Dugo se nije znalo što taj zapis, inače pohranjen u Perugi, uopće znači. Nije se znalo ni njegovo porijeklo a ni kako je dospio u veću talijanskim jezikom napisanu epsku tvorevinu u koju su stihovi bili uvršteni. Poslije, kada je sadržaj toga samo naoko tajnovita teksta, pročitan, ukazali su se pred suvremenim čitateljem stihovi najstarijeg zapisa neke hrvatske bugarštice." (S. Prosperov Novak). Izvorni zapis izgleda ovako: Orauias natgradum smereuo nit core nichiasce snime gouorithi nego Jamco goiuoda gouorasce istmize molimtise orle sidi maolonisce dastobogme progouoru bigomte bratta zimaiu pogi dosmederesche dasmole slauono mo despostu damosposti istamice smederesche Jacomi bopomoste Jslaui dispot pusti Jsmederesche tamice Jatechui napitati seruene creucze turesche bellocatela vitesco cha. (Prema: Slobodan Prosperov Novak: Povijest hrvatske književnosti, I. knjiga (Od početaka do Krbavske bitke), Antibarbarus, Zagreb, 1996, str. 217.

12

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vila je moma tri vjenačca Vila je moma tri vjenačca; pelinak bere, ružicu prosiplje. Jedan je vila od tratorka; pelinak bere, ružicu prosiplje. Drugi je vila od bosioka; pelinak bere, ružicu prosiplje. Tretji je vila od ružice; pelinak bere, ružicu prosiplje. Koji je vila od tratorka; pelinak bere, ružicu prosiplje, taj mi [je] bracu darovala; pelinak bere, ružicu prosiplje. Koji je vila od bosioka, taj mi je sama pronosila; pelinak bere, ružicu prosiplje. Koji je vila od ružice, taj mi je hrabru darovala; pelinak bere, ružicu prosiplje. Dubrovačka okolica, početkom XVI. st.

Pjesme Š. Menčetića i Gjore Đržića i ostale pjesme Ranjinina zbornika (priredio Milan Rešetar), knj. 2, JAZU, Zagreb 1937.

13

Hrvatsko narodno pjesništvo

Našla 'e hrabra djevojčica u travici speći Našla 'e hrabra djevojčica u travici speći, prjeđe ga je poljubila negli probudila. Na junaku su zlate ostroge, a na djevojci tanka košulja; i zadješe se zlate ostroge za djevojčinu tanku košulju. Lijepa je svila, još ljepša vila, lijep mi je cvijet, još ljepši svijet; a junak se strijelja iz rožanca luka, djevojka ga bljula i[z] zelena luga, strjelice mu brala, na konja ih dala. Dubrovačka okolica, početkom XVI. st.

Pjesme Š. Menčetića i Gjore Đržića i ostale pjesme Ranjinina zbornika (priredio Milan Rešetar), knj. 2, JAZU, Zagreb 1937.

14

Hrvatsko narodno pjesništvo

A ti, divojko šegljiva "A ti, divojko šegljiva, zapni putašca do grla, da ti se dojke ne vide, da mene želja ne bude; na tvoje dojke gljedajuć vranoga konja zakovah i moje družbe ja ostah i mojega gospodina. A ti, divojko šegljiva, vazmi vidarce na glavu a vidričicu na ruku, ter mi dva pojmo na vodu kroz te mi luge zelene na one hladne studence!" Oni jidoše na vodu kroz te mi luge zelene na one hladne studence; kada dojdoše na vodu na one hladne studence, još mi govori divojka:

"Hodmo si mi dva pospati za te mi luge zelene!" Kliče mi reče junak mlad: "Mi ti smo oba mlajahna i mi smo oba lujahna, mi ćemo zoru zaspati i nas će majka karati". Kliče mi reče divojka: "Ja jimah slavja u njadrih, ti jimaš svoga slavića, ki će nas rano buditi, ne ćemo zoru zaspati, ni će nas majka karati". Oni jidoše pospati za te mi luge zelene; sfu su se noćcu jigrali a pak su zoru zaspali. Karala jih je majčica: "Ča ste toliko činili za te mi luge zelene?"

Zadarska okolica, XVI. st.

Prvi stih pjesme naveo je P. Zoranić u romanu Planine (tiskan 1569.), kao uzorak pastirske pjesme, na rubu XIII. poglavlja. Pjesma se smatrala izgubljenom dok je nije pronašao F. Fancev u zadarskom rukopisu iz XVII. stoljeća i objavio 1929. godine.

15

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ne daj mene staru hrabru Ne daj mene staru hrabru, majko moja draga, lačna bih bila s starijem hrabrom, ako i ima dosta blaga; od pogleda mlada hrabra vazda bih sita bila. Dubrovnik, XVI. st.

Marin Držić, Skup.

16

Hrvatsko narodno pjesništvo

Naš gospodin poljem jizdi Naš gospodin poljem jizdi, jizda da mu je, na glavi mu svilan klobuk, sinca da mu je, u ruci mu zlatne knjige, družba da mu je, prid njim sluga pisan poje, na čast da mu je. Majka mu je lipo ime dila svitla sunca gledajući, ljuba mu je zlatom venčac vila uz konjika potičući. Lipo ti je, brajo, pogledati lipa skoka junačkoga gdino mi junak poskakuje od kamenka do kamenka, bila lišca pokazuje iza šćitka perenoga, iza šćitka perenoga. S Hvara, 1557.

Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.). Svoje je djelo dovršio 1557, kada je i zapisao, "ne pridavši ni rič najmanju", tekstove usmene književnosti. Ova počasnica ima zapravo tri cjeline: uz otisnuti naslov i Majka mu je lipo ime dila te Lipo ti je, brajo, pogledati, koje su naizmjenice pjevali njegovi ribari Nikola i Paskoje.

17

Hrvatsko narodno pjesništvo

Marko Kraljević i brat mu Andrijaš Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala, lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala, lipo plinke dilila i lipo se razdiljala, i razdiliv se, opet se sazivala. već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje, dva siromaha, tere sta dva konjica mnoga lipo razdilila, o tretjega ne mogoše junaci se pogoditi, negli su se razgnivala i mnogo se sapsovala. Ono to mi ne bihu, družino, dva siromaha, da jedno mi biše vitez Marko Kraljeviću, vitez Marko Kraljeviću i brajen mu Andrijašu, mladi vitezi, tuj si Marko potrže svitlu sablju pozlaćenu i udari Andrijaša brajena u srdašce. On mi ranjen prionu za njegovu desnu ruku, tere knezu Marku potihora besijaše: - Je da mi te mogu, mili brate, umoliti, nemoj to mi vaditi sabljice iz srdašca, mili brajene, dokle ti ne naručam do dvi i do tri beside. Kada dojdeš, kneže Marko, k našoj majci junačkoj, nemoj to joj, ja te molim, kriva dila učiniti, i moj dil ćeš podati, kneže Marko, našoj majci, zašto si ga nigdar veće od mene ne dočeka. Ako li te bude mila majka uprašati, viteže Marko: "Što mi ti je, sinko, sabljica sva krvava?" Nemoj to joj, mili brate, sve istinu kazovati, ni naju majku nikako zlovoljiti, da reci to ovako našoj majci junačkoj: "Susrite me, mila majko, jedan tihi jelenčac, koji mi se ne hti sa drumka ukloniti. junačka majko, ni on meni, mila majko, ni ja njemu, i tuj stavši potrgoh moju sablju junačku, i udarih tihoga jelenka u srdašce. I kada ja pogledah onoga tiha jelenka, gdi se htiše na drumku s dušicom razdiliti, vide mi ga milo biše kako mojega brajena, tihoga jelenka, i da bi mi na povrate, ne bih ti ga zagubio." I kada te jošće bude naju majka uprašati: "Da gdi ti je, kneže Marko, tvoj brajen Andrijašu?"

18

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ne reci mi našoj majci istine poništore: "Ostao je", reci, "junak, mila majko, u tujoj zemlji, iz koje se ne može od milinja odiliti, Andrijašu. Onde mi je obljubio jednu gizdavu devojku. I otkle je junak tuj devojku obljubio, nikad veće nije pošal sa mnome vojevati I sa mnome nije veće ni plinka razdilio. Ona t' mu je dala mnoga bilja nepoznana i onoga vinca junaku od zabitja, gizdava devojka. Li uskori mu se hoćeš, mila majko, nadijati". A kad na te napadu gusari u crnoj gori, nemoj to se prid njimi, mili brate, pripadnuti da iz glasa poklikni brajena Andrijaša, bud' da me ćeš zaman, brate, pri potrebi klikovati. Kada mi te začuju moje ime klikujući, kleti gusari, taj čas će od tebe junaci razbignuti, kako su se vazdakrat, brajene, razbigovali kada su te začuli moje ime klikovati. A neka da ti vidi tvoja ljubima družina, koji me si, tvoga brata, bez krivine zagubio! S Hvara, 1557.

Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.); uzorak bugaršćičkog stilskog postupka.

19

Hrvatsko narodno pjesništvo

I kliče devojka I kliče devojka, pokliče devojka, još kliče devojka, mlada mi tere gizdava, mlada tere gizdava, sa brig bela devojka Dunaja: "Stani se, Šišmane, stani se, Šišmane, stani se, Šišmane, tere mi razbiraj glasove, tere razbiraj glasove ča devojka mlajahta klikuje: Dva sta kraljevića, dva mi sta kraljevića, dva mi sta kraljevića od bojka ne dobegla, ali sta ubijena, ali sta živa odvedena? Nisu ti ubijena, da nisu ti ubijena, nisu ti ubijena, da živa mi sta odvedena, živa sta odvedena k caru Pajazitu na portu 1 . Andrijaš se moljaše, Andrijaš mi se moljaše, Andrijaš se moljaše baši, alubaši, subaši ne toliko za sebe koliko za brata Lazara: Pušćaj naju, bašo, pušćaj naju, bašo, pušćaj naju, bašo, do naju mile majke, a verom ti se mojom junačkom obetuju, sabljice da ne pašu, sabljice već da ne pašu, sabljice da ne pašu, konjica da ne jižju, kalujer da se postavlju, Svetoj gori 2 da služu." S Hvara, 1557. godine

Petar Hektorović: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.).

Pajazitu na Portu - Bajezidu u Carigrad; dva su cara toga imena: Bajezid I (1347-1403), osmanski sultan, sin Murata i Bajezid II (1446-1512), koji je stolovao u Carigradu (Turci su ga osvojili 1453.); Porta, odn. Visoka Porta bio je najprije naziv za bizantsku, a kasnije za sultanovu vladu, odnosno za Carigrad

1

Sveta Gora - Athos na poluotoku Halkidici u Grčkoj, samostalna monaška republika; zavjetuje se da će postati kaluđer. 2

20

Hrvatsko narodno pjesništvo

Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593. Milo tuže turske bule, Kupe vode gledajući, Kupe vode gledajući, Hasan-pašu proklinjajuć: Oh prokleta Kupa voda, koja si se izmešala, koja si se izmešala to s junačkom crnum krvjum. Odbiraj se Kupa voda od junačke crne krvi, naj ju budu milo bule k srdcu svomu pritiskale. Nit se Kupa odbirala od junačke crne krvi, nit je bule primajući k srcam svojim pritiskale. Oh prokleti Hasan-paša, bilo ti se zahotilo tvrda grada, bila Siska, tvrda grada bila Siska, bilo ti se zahotilo Turovoga lipa polja, Turovoga lipa polja i Zagreba lipa mista. Bilo ti se zahotilo prelipoga Kaptoloma, prelipoga Kaptoloma, popovskoga lipa blaga. Bilo ti se zahotilo popovskoga srebra, zlata, Sveta Kralja zlata križa, Sveta Kralja zlata križa. Bilo ti se zahotilo zagrebačkih mladih snaha, bilo ti se zahotilo i divojak zagrebačkih. Bilo ti se zahotilo turopoljska bila hliba, prilipoga Kaptoloma, popovskoga lipa blaga. Hliba se je bil založil, vode Kupe se je napil, Kupe vode prez mertuka i s vnogimi vitezovi, i s vnogimi vitezovi, carovimi janičari. Oh kaurska lipa zemlja kako se ti sad veseliš, lipo pojuć stare majke, stare majke i vdovice, stare majke i vdovice, mladi momki i divojke, mile pisme popivajuć, Hasan-pašu proklinjajuć. Oh prokleta turska zemlja, kako se ti sad žalostiš! Milo tuže turske majke, turske majke i starice, turske majke i starice, turske bule i divojke tužne pisme popivajuć, Hasan-pašu proklinjajuć. Oh prelipa Bosna zemlja i široka Romanija, i široka Romanija i bogata Natolija. Kaj se toga počrnilo iz slavnoga Carigrada, kaj je toga opustilo od dolnjega Biograda. Iz Turopolja, početkom XVII. st.

Pjesmu je objavio Radoslav Lopašić ("Vijenac", br. 43, 1875), a zapisao ju je početkom XVII. stoljeća prabilježnik Trojedne Kraljevine Petar Znika.

21

Hrvatsko narodno pjesništvo

Majka Margarita Cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica, ona mala ptica; cvilu to mi cviljaše drobna ptica lastovica, ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju ona mala ptica. Ona cvilu cviljaše Zadru gradu na pridvratju. Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila, ona mala ptica, Biše mi se cvileći drobna ptica zakasnila, Ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu, onu malu pticu, Ter ju biše pustilo žarko sunce na zapadu, A biše ju zaskočio sjani misec na istoku, onu malu pticu. A biše ju zaskočio sjani misec na istoku,

Ali ono ne biše drobna ptica lastovica, ona mala ptica, Ali ono ne biše drobna ptica lastovica, Neg mi ono biše bila stara majka Ivanova, Majka Margarita; Neg mi ono biše bila stara majka Ivanova, Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka, Majka Margarita! Ona majka klikovaše sinka svoga i brajenka, Na nju mi je našetala bila vila planinkinja, ona bila vila, Na nju mi je našetala bila vila planinkinja, Ter mi side bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Ter mi side bila vila staroj majci besiditi: "Ča mi tako cviluješ, stara majko Ivanova, Majko Margarito? Ča mi tako cviluješ, stara majko Ivanova, Koja ti je nevolja grozne suze prolivati, Majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ostaf' me se, bila vilo, jadi te se ostavili, planinkinjo vilo!

22

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili, Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu, planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu željnom srcu, Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, planinkinjo vilo! Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, I ovo jih ne mogu, jadna majka, priboliti, posestrino vilo! I ovo jih ne mogu nikakore priboliti, A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu, posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu željnom srcu: Ja t' sam majka imila mlada Petra bratca moga, posestrino vilo! Ja t' sam majka imila mlada Petra bratca moga, A Ivana hranila, mila sinka, od srdašca, jedno mlado dite. A Ivana hranila, mila sinka, od srdašca, I kad sam jih, jadna bila, do viteštva dohranila, posestrino vilo! I kad sam jih, jadna bila, do viteštva dohranila,

Po njih mi je svitla zora od istoka poručila, posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poručila, Obih sam jih, jadna majka, svitloj zori otpravila, Majka Margarita. Obih sam jih, jadna majka, svitloj zori otpravila, Da li evo ne znadem za njih smrti ni života, vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni života, Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, Majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, Gdi se gravran vijaše nad merli od Zadra grada, ona črna ptica, Gdi se gravran vijaše nad merli od Zadra grada, A bihu mu črna pera sva od krvi ustrapana, onoj črnoj ptici, A bihu mu črna pera sva od krvi ustrapana, Sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti, onu kobnu pticu, Sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti: "Kaži meni, gravrane, te bilige do istine, ptice zlokobnice,

23

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kaži meni, gravranče, te bilige do istine, A ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, moj črni gravranče, A ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, Da ti hoću trudna pera sva suzami prohladiti, ptice zlokobnice, Da ti hoću trudna pera sva suzami prohladiti." Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, ona huda ptica, Sila mi je bila vila staroj majci besiditi: "Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, starice nebogo! Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, Da li ću ti istinu, jadna majko, povidati, starice nebogo, Da li ću ti istinu, jadna majko, povidati: Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Majko Margarito, Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, starice nebogo, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, Majko Margarito; Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene,

A kada si od sebe sinka svoga otpravila, ono mlado dite, A kada si od sebe sinka svoga otpravila, Onda se je u tebi srdašce okamenilo, starice nebogo, Onda se je u tebi srdašce okamenilo, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, ono mlado dite, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, na to mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, Ona venac vijaše od primoga vilovita, mlada Primorkinja, Ona venac vijaše od primoga vilovita, Ondi mi se oni bihu očicami sagledali, mladi i gizdavi, Ondi mi se oni bihu očicami sagledali, Očicami sagledali a srdašci zaljubili mladi i gizdavi.

24

Hrvatsko narodno pjesništvo

Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, Nego to mi odleti u planinu črnu goru, ona huda ptica, Nego to mi odleti u planinu črnu goru, Mene, majku, ostavi grozne suze prolijući, Majku Margaritu! Mene, majku, ostavi grozne suze prolijući." Side to mi bila vila staroj majci besiditi, planinkinja vila, Side to mi bila vila staroj majci besiditi: "Ovo ću te, stara majko, radi Boga uprašati, Majko Margarito, Ovo ću te, stara majko, radi Boga uprašati: Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Majko Margarito, Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila, Majko Margarito, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, posestrino vilo, Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, Lasno ću jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti, posestrino vilo, Lasno ću jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti:

Za bratca ću mojega dati moju rusu glavu, posestrino vilo, Za bratca ću mojega dati moju rusu glavu, A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti, za to mlado dite! A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti. Sila mi je bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, Nego to mi odleti u planinu črnu goru, ona huda ptica, Nego to mi odleti u planinu črnu goru, Mene, majku, ostavi grozne suze prolijući, Majku Margaritu! Mene, majku, ostavi grozne suze prolijući." Side to mi bila vila staroj majci besiditi, planinkinja vila,

25

Hrvatsko narodno pjesništvo

Side to mi bila vila staroj majci besiditi: "Ovo ću te, stara majko, radi Boga uprašati, Majko Margarito, Ovo ću te, stara majko, radi Boga uprašati: Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Majko Margarito, Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila, Majko Margarito, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, posestrino vilo, Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, Lasno ću jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti, posestrino vilo, Lasno ću jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti: Za bratca ću mojega dati moju rusu glavu, posestrino vilo, Za bratca ću mojega dati moju rusu glavu, A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti, za to mlado dite! A za sinka Ivana živim ognjem izgoriti." Sila mi je bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Sila mi je bila vila staroj majci besiditi: "Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, starice nebogo! Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule,

Da li ću ti istinu, jadna majko, povidati, starice nebogo, Da li ću ti istinu, jadna majko, povidati: Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Majko Margarito, Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, starice nebogo, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, Majko Margarito; Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, A kada si od sebe sinka svoga otpravila, ono mlado dite,

26

Hrvatsko narodno pjesništvo

A kada si od sebe sinka svoga otpravila, Onda se je u tebi srdašce okamenilo, starice nebogo, Onda se je u tebi srdašce okamenilo, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, ono mlado dite, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, na to mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, Ona venac vijaše od primoga vilovita, mlada Primorkinja, Ona venac vijaše od primoga vilovita, Ondi mi se oni bihu očicami sagledali, mladi i gizdavi, Ondi mi se oni bihu očicami sagledali, Očicami sagledali a srdašci zaljubili, mladi i gizdavi. Očicami sagledali a srdašci zaljubili, Biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, ono mlado dite, Biše mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, Cvili, majko, i žali, i prolivaj grozne suze, Majko Margarito! Cvili, majko, i žali, i prolivaj grozne suze, I da ti se nikadare od suz' lišca ne osuše, Majko Margarito! I da ti se nikadare od suz' lišca ne osuše, Nit ćeš bratca dozvati, nit ćeš sinka dočekati, starice nebogo, Nit ćeš bratca dozvati, nit ćeš sinka dočekati!" Zadar, početkom XVII. st.

Juraj Baraković, Vila Slovinka, 1614.

27

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kuliko je u Lici Gradóva Kuliko je u Lici Gradóva, Sedamdeset i sedam Gradóva, Ní Divoike ni Neviste mlade, Koju nie Karlovich lyubio, etc.

Pavao Ritter Vitezović; Apographum ex Ioahne Lucio, 1681.

28

Hrvatsko narodno pjesništvo

Boj na Krbavskom polju Peljala sina Karlovićka po palačah udvinskih Nigljedajući se na Krbavsko polje upita sina jom: "Je li ono sura magla ali bili labudovi?" Odgovori: "Ni, nego se sapa vidi od junačkih konja i od praha puškanoga. Ono ban Derenčin boja bije." Toga pravo ne izreče, eto izjaha jedan samo konjanik, iziđe gospoja pred njega, dok pozna, da je nje diver Karlović. Zače govoriti: "Davori mi, Karloviću, davori mi, moj divere!" Odgovori: "Nemoj od Krajine spitavati, jer da ti počnem kazivati, sobom ćeš hitat ob crnu zemlju, ondi poginuše dva brata Karlovića, dva Mrnjavića, dva Bereslavića, dva Hranilovića." Vitezovićev zapis, oko 1682.

29

Hrvatsko narodno pjesništvo

Balada o kneginji Vidosavi Jadnu mi šetu išeta knez Nikola, šetu jadnu, davori mi, davori, a jadniju knez Bujače sa kneginjom, ljubi svojom, davori mi, davori. Strane dođe knez Nikola s kordom na bedri, strane dođe, davori mi, davori. Konja jaše, kordu paše, kopje nosi, rat mi prosi, knez Nikola, s kordom na bedri. Kopje vrže, kordu trže, knez Nikola nasred dola. Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane. 3 Ništa reče, tijekom teče, druga stiže, glavu mu diže knez Nikola nasred dola. Lero, Hoja, Dolerije, Lero, Silerjane. Tač knezu Bujaku, prigornjem bratu, život uze s glave ruse knez Nikola nasred dola, Lero, vajmeh, Dolerije, Hoja, Silerjane. A kneginja Vidosava osta, lele, tu udova, jadna kneginja, Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane; skubući ka vlase, mećuć ih za se, pogledav se nase, zavapi u glase: Hoja, Lero, Dolerije, vajmeh, Silerjane, Lero, Hoja, Dolerije, vrli Silerjane; zatim procvili žalosnoj u sili: "Kneže Bujače, moj mili brače, Hoja, Lero, Dolerije i Silerjan - božanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, sačuvana jedino u zakletvama. 3

30

Hrvatsko narodno pjesništvo

Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane, komu će t' dječica, komu li ih mlada sred ovijeh jada, tužna t' udovica? Lero, Hoja, Dolerije, Hoja, Silerjane, Hoja, Lero, Dolerije, hrli Silerjane." I to čim izusti s uzdaha duh pusti, duh bijedna pusti čim to izusti, jadna kneginja. Bože Lero, Dolerije, bože Silerjane, ljubka Hoja, Dolerije, silni Silerjane. Davori mi, davori, kneže Nikola, davori mi, i tva sila ohola, davori mi, davori, kneže Nikola. Tko zlo počne, gore svrši, kneže Nikola, davori mi, davori, ljubka Hoja, Dolerije, silni Silerjane, bože Lero, Dolerjane, bože Silerjane. Iz Dubrovnika, potkraj XVII. st.

Zapis Iva Aletina (1670.-1743.) tiskao je i komentirao M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 73-74), a čuva se u Arhivu HAZU, IV. p 87.

31

Hrvatsko narodno pjesništvo

Sestra Iva Hrvaćanina Turčin dvorbu dvoraše u Iva Hrvaćanina, hvaljena junaka, ter mi dvorbu dvoraše ni za dobro ni za zlato, neg za dragu sestru Ivana Hrvaćanina. Ma mu se junaku navršili devet godin, nigda nije vidio drage sestre Ivanove, vjerenice svoje. Ma ti ide Ivane u planinu lov loviti; i dvoru mi ostavlja pouzdanu slugu svoju, ma ti pođe šetati oko dvora Ivanova, na prozoru vidio dragu sestru Ivanovu, svoju vjerenicu, ni je može uhititi, ni joj može nauditi. Najbrže se odvrgao u cara u čestitoga, sluga Ivanova, ter mu ide laživo sv'jetlu caru govoriti: "Što je bilo za mene, tebi hoću darovati, moj care oholi; ma nu meni ti zajmi velikoga konja tvoga, i zajmi mi, moj care, kudu srebrom okovanu, moj dragi gospodaru, i zajmi mi, moj care, stotinu zlatnijeh dukata, da mi je kupit', moj care, na pazaru čiste svile, hoću tebi dobavit' l'jepe Hrvatske djevojke." Car mu bješe zajmio što bješe zapitao: a on bješe kupio sto dukata grane svile, ter je svilom otiš'o u lijepu Hrvatiju, ter je šator razvrg'o posred polja hrvatskoga; a sve dobro začule l'jepe Hrvatke djevojke, i dobro je začula draga sestra Ivanova: "Pušta' mene, Ivane moj brače, u ravno poljice, da je meni kupiti s drugam moj'jem grene svile." Ter je sestru pustio s drugama u ravno polje, a kad dođe gizdava Turčinu pod svilen šator, šator bješe skupio, na konja se uzmetnuo, i uza se uzvrg'o dragu sestru Ivanovu. Ma kad bjehu, moj Bože, planinome zelenome, obadva mlađahna, ali pođe Turčine djevojci govoriti: "Kako ću te provestiti kroz careve b'jele dvore, sele Ivanova?" A ona mu na temu gizdava odgovorila: "Nuto s noga ti sazuj žute čizme i papuče, ter ih meni ti obuj l'jepoj gizdavoj djevojci.

32

Hrvatsko narodno pjesništvo

I s glave mi ti skini tumbane od b'jele svile, ter ih meni postavi gizdavoj djevojci; na bedru mi pripaši kordu srebrom okovanu, i stavi me, Turčine, na tvojega konja dobra, ter stani prida mnom mlađahnom za kalauza; tako me ćeš provestit' kroz careve b'jele dvore." Sve što je rekla djevojka, sve je Turčin učinio, moj dragi gospodaru, i još se Turčine sam sobome razgovaraše: "Da me hoće privariti, ne bi mene svjetovala sestra Ivanova." Ma kada je stavio mlađahnu na konja dobra, ona konja obrnu ka lijepoj Hrvatiji, ali Turčin klikuje mlađahnu iz tanka grla: "Pođi s Bogom, djevojko, vrati meni konja dobra, sele Ivanova!" Ona mlada djevojka ne slušaše, ni hajaše. Ma kad dođe djevojka posred polja hrvatskoga, tu je konja odsjela prema dvoru Ivanovu, brajena svojega. Svu na kopje zatekla l'jepu hrvatsku gospodu, i na kopje zatekla Ivana Hrvaćanina, brajena svoga: "Dođi meni, Ivane, na kopje odgovoriti, prije hoću s tobom l'jep objed objedovati!" S manje mu se ne može Ivanu ni učiniti, neg' je poš'o sestrici na l'jepi gospodski objed. A kad oni bjehu sred objeda gospodskoga, pođe sestra brajenu na objedu govoriti: "Ja odovud susretoh jednu vlašku poturicu, gdje mi vodi svezanu l'jepu Hrvatku djevojku; ali koga ne ima, ali za nju i ne haju?" Tad ga suze poliše Ivana niz bijel obraz, Hrvaćanina, ter mi uze sestrici na temu ovako odgovarati: "Ono ti je moja bila rođena draga sestrica, i ovo za nju ja kupim l'jepu hrvašku gospodu jeda bih je kako god sestru moju skapulao." Tad se njemu objesi oko grla ljutom zmijom. "Nemoj, brate, mučiti l'jepe hrvatske gospode, sestra tvoja osveti i tebe i sama sebe, ona ti je mlađahna bez otkupa skapulala!" Tad veliko veselje učinio junak Ivan Hrvaćanin. Dubrovačka okolica, svršetak XVII. st.

33

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zapis Đure Matijaševića, sačuvan u opsežnom zborniku Popjevke Slovinske iz 1758. (Zbirka rijetkosti Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, sign. R 4091). Pjesme otisnuo Baltazar Bogišić 1878., br. 38.

34

Hrvatsko narodno pjesništvo

Iz javora suhoga žuti cvijet procaptio Lijepu ježđu jezdijahu dva Jakšića, lijepa bratca, Oni ježđu jezdijahu zelenom planinom, I onako jezdeći planinom zelenom, Ode Stijepo Jakšiću bratu Mitru govoriti: "Jezdi bolje prida mnom tvojega konja dobra; Koliko bih ja tebe dofatio sabljom mojom, Ja bi tebi osjek'o pri ramenom rusu glavu! Ere mi se tužila vjenčana ljubovca, Da si meni pod silu ljubio ljubi moju." Kada bješe Mitre razumio brata svoga, Pođe on govoriti bratu svomu: "Ako sam ti, brate, ja ljubio vjenčanu ljubovcu, Saeta se spuštala iz aera vedra neba, Tere mene udrila, i poda mnom konja dobra! A to li mi ti jošter ne vjeruješ, mili brate, Kada mi dođemo sred zelene sred planine, Tu ćemo mi naći jedan mramor studen kami; Uza nj ćemo mi naći suho drvo javorovo, Tere me ćeš ti čuti, k'o ti ću se oklinati!" Kada mi oni dođoše sred zelene sred planine, Tu mi nađoše jedan mramor studen kami, I uz kami suho drvo javorovo; Srdašce je prinio ka mramoru studenomu, A rukami ophiti suho drvo javorovo. Paka mi je otiš'o svomu bratu govoriti: "Poslušaj mi, moj brate, k'o ti ću se oklinjati: Ako ti sam, moj brate, ljubovnicu vjenčanu ljubio. Srdašce mi ustinulo k'o no mramor studeni, A ruke mi usahle k'o no javor suho drvo; To li ti nijesam ja ljubio vjenčane ljubovce, Iz mramora studena provrela živa voda, Iz javora suhoga žuti cvijet procaptio, Pod tobom se, moj brate, poplašio dobar konjic, Tere mi se ne mog'o ni uzdom ustegnuti!" I to mi se bijaše čudno čudo učinilo: Voda iz mramora studena provrela je živa, Iz javora suhoga žuti cvijet procaptio, Tere mi se pod njime dobar konjic poplašio, Ne mog'o ga leventa ni uzdom ustegnuti. Neg' ono mi otide bratu Mitru govoriti: "A tako te, moj brate, ne ubio Bog veliki, Ti to meni ustegni nu mojega konja dobra, Ter ćemo se ja i ti povratiti k lijepu dvoru; I kada se povratimo ka našemu bijelu dvoru,

35

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mi ćemo kušati naše vjenčane ljubovce, Ka će ljubovca komu na dobro pristanuti." Kada mi Mitre bijaše razumio brata svoga, On ti je njemu usteg'o njegova dobra konja, Paka mi se vratiše ka svojemu lijepu dvoru; I kada mi dođoše ka Mitrova lijepa dvora, Prid dvorom mi nahode bro Mitrovu dragu ljubi. Otide mi on Mitre govoriti dragoj ljubi: "Spravlja mi se brat Stjepan u cara za poklisara, U mene zajimava haljine i konja dobra, Hoću li mu ja zajimat haljine i konja dobra?" Kad mi ona bijaše gospodara razumjela, Ona mi otide gospodaru govoriti: "Zajmi mu, gospodaru, haljine i konja dobra, Ako mi se on vrati zdravo iz lijepa Carigrada, On će tebi vratiti haljine i konja dobra, On će tebi vratiti i lijepo zahvaliti." Kada bijaše Stjepan razumio bro Mitrovu dragu ljubi, I on pođe kušati bro njegovu dragu ljubi. Otide mi Stjepane dragoj ljubi govoriti: "Spravlja mi se, ljubovce, brat Mitar u cara za poklisara. U mene zajimava haljine i konja dobra." A kada ga bijaše draga ljubi razumjela, Otide mi ona Stjepanu govoriti: "A dje mu su njegove haljine i njegov konjic dobar? A da bi mu junaku brzo puste ostanule!" Kada bijaše Stjepan dragu ljubi razumio, Veoma mu se bijaše junaku mučno učinilo. U njega mi bijaše bri njegova britka sablja, Ter mi sablju povadi s pojasa bijeloga, Ter mi ljubi udari po grlu po bijelomu. Glava joj panula na junačku crnu zemlju. Dubrovnik, svršetak XVII. st.

Zapis Đure Matijaševića u zborniku Popjevke Slovinske (zove se i Dubrovački rukopis jer se najprije čuvao u Knjižnici Male braće u Dubrovniku). To je najveći rukopisni zbornik zapisa usmene književnosti starijih razdoblja.

36

Hrvatsko narodno pjesništvo

Oružan junak Dunaj prepliva Oružan junak Dunaj prepliva, sedlan ga konjic pri brijegu čeka. Ma se ne čudim dobru junaku koji oružan Dunaj prepliva, nego se čudim konju njegovu koji ga osedlan pri brijegu čeka. Jošte je treća, koja je najveća: doma ga ljuba s poštenjem čeka. Perast, svršetkom XVII. st.

Zapis Peraštanina Nikole Burovića, čuva se u Bogišićevu arhivu i knjižnici u Cavtatu.

37

Hrvatsko narodno pjesništvo

Uz potok, niz potok Uz potok, niz potok, đe đevojka sama spi! Iz njedara dunja ckli i cavti ah da mi je pogristi! Perast, svršetkom XVII. st.

Zapis Nikole Burovića.

38

Hrvatsko narodno pjesništvo

Glas dopade mladu Glas dopade mladu dobromu junaku: "Ne dadu ti mladu, dokle ne ustrijeliš prid gradu jabuku, u polju naranču, dokle ne doneseš đevojci prstenak, i biser na grlo, i od zlata krunu." Kako je začula junakova majka, uzbrinula se je. Mladi jo' govori: "Ne brini se, majko, ja sam hitar junak, ja ću ustrijeliti u jaer jabuku, na gradu naranču; ja ću donijeti đevojci prstenke,

i od zlata krunu, i biser na grlo. Ma ja neću, majko, prelijepu mladu dokle ne donese sunce za kosama, mjesec za njedrima, slavja za rukavja." Tu se uzbrinula lijepe mlade majka. Mlada jo' govori: "Ne brini se, majko, ja mi imam mlada do tri mila braca: jedan ima biti sunce za kosama, drugi mi će biti mjesec za njedrima, treći mi će biti slavje za rukavje."

Perast, svršetkom XVII. st. Zapis Nikole Burovića.

39

Hrvatsko narodno pjesništvo

Koje je drijevce sred mora Koje je drijevce sred mora, u njem je patrun Nikola, na njem je tanka košulja od drobna bijela bisera. Mladomu družina govori: "Tako ti glave, patrune, od kud ti tanka košulja od drobna bijela bisera?" Mladi družini govori: "Tako mi glave, mrnari, vila je sina ženila, mene je za kuma stavila, darovala mi košulju od drobna bijela bisera, a ja njoj prsten od zlata, u njem je oko diomanat, u njem je sunce i oblak, nosi ga kuma za ljubav." Perast, svršetkom XVII. st.

Zapis Nikole Burovića.

40

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca Tri veselja činjaše Novače u bijelu dvoru: jedno čini veselje: selu svoju udavaše; drugo čini veselje Grujici, sinu svojemu; treće čini veselje: er je dvore ogradio, i svak mu se veseli u njegovu bijelu dvoru. Ma se samo ne veseli lijepa ljubi Novakova. Pođe ti još govorit mlada sele Novakova: "Svak se danas veseli u veselju braca moga, a ti mi se ne veseliš, ni Grujici, sinu tvomu?" Ali njome ljubovca Novakova odgovara: "Kako ću se veselit u veselju braca tvoga? Kad me Novak uhitio, bijelu vilu, na Dunaju, on je meni ugrabio brza krila i oglavlja, da mi hoće vratiti brza krila i oglavlja, lijep bih tanac izvela prid dvorima njegovijem, i u tanac skupila dvanaes mladijeh djevojčica, sve bi bile mlađahne jedne slike i prilike." Kad je bješe razumjela lijepa sele Novakova, ona mlada otide bracu svomu govoriti: "Svak se tebi veseli u bijelomu dvoru tvomu, samo ti se ne veseli bijela vila, ljubi tvoja, neg je meni ovako ljubi tvoja govorila: Otkad je si uhitio na tihomu Podunaju, da si njome ugrabio brza krila i oglavlja. Kad bi jom ih hotio, brate dragi povratiti, lijep bi tanac izvela prid tvojijem bijelijem dvorom, i u njemu skupila dvanaes mladijeh djevojčica, sve bi bile mlađahne jedne slike i prilike." Bješe ti ga ovaka naučila huda sreća, ljubi svojoj povratio brza krila i oglavlja. Ona mu je izvela lijepi tanac prid dvorovim, i u njemu bijahu dvanaes mladijeh djevojčica, sve su mlade djevojke jedne slike i prilike. Pak se s krilim zavila u visinu vedra neba, a za njome Novače na svojemu dobru konju. Pođe ljubi dozivat iz svojega tanka grla: "Povrati se, povrati, bijela vilo, ljubi moja! Komu, ljubi, ostavljaš tvoje lijepe perivoje? A komu li ostavljaš Grujicu, sina tvojega?" A Novaku ovako bijela vila odgovara: "Ne bih ti se povratila za moje za crne oči; ja ti veće ne hajem za moje lijepe perivoje,

41

Hrvatsko narodno pjesništvo

a Grujicu, sina moga, često ću ga pohoditi, kad ga budem pohodit, ti me nećeš ni vidjeti." Kad je Novak razumio bijelu vilu, ljubi svoju, žalostan se on nađe u svojemu srcu živu, zlovoljno se povrati ka svojemu bijelu dvoru. Iz dubrovačke okolice, prva polovica XVIII. st.

Zapis Joze Betondića (1709.-1764.). Otisnuta u Bogišićevoj zbirci, br. 39.

42

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kako je Marko Kraljević poljubio vjerenicu a ona ga nije poznala Svilen šator raspleo mladi Marko Kraljeviću, on je šator raspleo na livadi od Budima. Jutro rano podranile Budimke mlade djevojke, jutro rano zajedno na hladenac hladne vode. Mimo šator prohode mlada Marka Kraljevića; svaka Marku djevojka dobro jutro nazivaše. Koja bješe najmlađa među njima i najljepša, ona Marku junaku dobro jutro ne naziva; nego bješe u zemlju crne oči obrnula. Pođe Marko Kraljević toj djevojci govoriti: "Od koga si, djevojko, lijepa roda i plemena? Zašto meni, mlađahna, dobro jutro ne nazivaš? Ali si se podnijela tvojom prelijepom ljepotom? Ali, mlada djevojko, prstencima zlaćanijem? Ako si se podnijela prstencima zlaćanijem, da bi tvoje prstenke druge tvoje radovale, ako li se podnosiš tvojom prelijepom ljepotom, da bi tvoju ljepotu crna zemlja obljubila." Ali mlada djevojka Kraljeviću odgovara: "Hod' otole, hurjatine, nemoj vele govoriti. Ja sam draga sestrica mlada Pavla Banovića, i meni je bratučed od Budima svijetli kralju i ja ti sam vjerenica mlada Marka Kraljevića. Ako k tebi, hurjatine, pod šatore ja ušetam, hoću tebi zaisto kordu tvoju ugrabiti paka ću je odnijeti rođenomu bracu momu, čijem ću haštrit naranče po đardinu braca moga." Kad je Marko Kraljević tu djevojku razumio, brzo bješe izišo ispod svilena šatora, i nju bješe uhitio, mlađahnu, za desnu ruku, tere ti je uvede pod njegov svioni šator, i jednom joj celov da u rumeno bijelo lišce. Tadara je djevojka mladu Marku govorila: "Neka dođeš, hurjatine, ka lijepu Budimu gradu, ja se hoću moliti od Budima svijetlu kralju, neka tebe objesi o vratijem od Budima!" Ali Marko Kraljević tom djevojci odgovara: "Pođi, mlada djevojko, sa drugami na hladnu vodu, kad se s vode ti vratiš ka lijepu Budimu gradu, ovako ćeš ti rijeti mladu Pavlu Banoviću, mladu Pavlu Banoviću i budimskom svijetlu kralju: "Drago vas je po meni oni junak pozdravio,

43

Hrvatsko narodno pjesništvo

koji je šator raspeo na livadi od Budima, i meni je celov d'o u moje u bijelo lišce!" Ona mlada izide ispod svilena šatora, ali neće da ide sa drugam na hladnu vodu, neg' se brzo povrati ka Budimu bijelu gradu, tere ide ovako bracu svome govoriti: "Koji je ono hurjatin na livadi od Budima, koji svraća pod šator Budimke mlade djevojke, kad prohode donijeti sa hladenca hladne vode, jutroske me, djevojku, za desnicu uhitio i mene je uveo pod svoj šator pod svileni, pak me pita od koga sam ja roda lijepa i plemena. A kad mu sam, mlađahna, svekoliko povidjela, tada mi je celov d'o u rumeno lišce moje. I još mi je, djevojci, ove riječi govorio: "Kad se budeš vratiti ka lijepu Budimu gradu, ovako ćeš ti rijeti mladu Pavlu bracu tvomu, mladu Pavlu bracu tvomu i budimskom svijetlu kralju: drago vas je po meni ovi junak pozdravio koji je šator raspeo na livadi od Budima, i meni je celov d'o u moje u bijelo lišce." Jeda ti se ja mogu, mili brate, umoliti, da se pođeš moliti svijetlu kralju od Budima da objesi hurjatina vratijem od bijela grada?" Ali Pavo Banović sestri svojom odgovara: "Nije ono hurjatin na livadi pod šatorom, ono ti je vjerenik junak Marko Kraljeviću." Kad je mlađa djevojka braca svoga razumjela, na to ti mu ne bješe ni riječi odgovorila, nego se je mlađahna u lišcu zarumenila, i ka zemlji bijaše crne oči obrnula. Dubrovnik, prva polovica XVIII. st.

Zapis Joze Betondića u Dubrovačkom rukopisu.

44

Hrvatsko narodno pjesništvo

Molitva gizdave divojke Lijepu šedbu šetaše jedna mlada Vlahinjica, gizdava divojka. Šedbu mi ti šetaše, višnjega Boga moljaše: "Nemoj mene, moj Bože, živom željom umoriti, moj vidovni Bože, živom željom umoriti, ljutom strijelom ustrijeliti, neka mi se naljubim jednoga gizdava junaka, mlada Vlahinjica; na glavu mi nanosim zelen vijenac od masline, na ruci se nagledam zlatan prsten od 'iljade, ja lijepa Vlahinja. Ako hoć', mili Bože, mene živom željom umoriti, satvori me, moj Bože, vitom jelom u planini, moj vidovni Bože! Od mojijeh lijepijeh kosah sitnu travu djetelinu, od mojijeh crnih očih dva hladjenca bistre vode, moj vidovni Bože! Kada bi mi došo moj gospodar u planini lov loviti, da bi mi on počinuo pod zelenom vitom jelom, moj mio gospodar, konje svoje napito sitnom travom đetelinom, a napojit se dva hladjenca bistre vode, tej brze konje." Što je Bogu molila, toj mu je i umolila. Boka kotorska, početkom XVIII. st.

Zapis nepoznatoga Bokelja u Bokeljskom rukopisu (Arhiv HAZU, Ib 80).

45

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahšića Lijepu jezdu jezdijahu dva Jahšića mila brata, dva mila brajena, oni jezdu jezdijahu goricome zelenome, i oni se mila braća među sobom zgovarahu, dva mila brajena. Poče ovako Mitar Jahšić Stjepanu besjedovati: "Evo ti smo mi dva brata, Stjepane, neoženjeni, Jahšiću brajene, sreća ako nas nanese na koju gizdavu divojku, pođ' se jedan tad od nas, mili brate, oženiti Jahšiću brajene." Tu im bješe prispjela miloj braći huda sreća, jer ih bjehu začule od planine b'jele vile, planinkinje vile, i one se b'jele vile među sobom zgovarahu: "Je li koja među nami u planini b'jela vila, planinkinje vile, koja bi mi posvadila dva Jahšića mila brata? Jer ćemo je postaviti kraljicome nada sv'jema, planinkinju vilu." Među njima nađe se u planini b'jela vila, i nače im ovako drugami besjedovati, planinkinja vila: "Ja ni mi ću posvaditi dva Jahšića mila brata." Dok se bješe Jahšićima u susretu učinula planinkinja vila, ter mi pođe Jahšićima dobru sreću nazivati: "Dobra vami sreća budi, dva Jahšića, mila brata, dva mila brajena!" "Bog daj tebi, divojko, i tebi mi dobra sreća!" Kako bješe vitez Mitar tu divojku sagledao, gizdavu djevojku, da ljepotom odc'jevaše žarkom suncu i mjesecu, poče ti mi ovako djevojci besjediti Jahšić vitez Mitar: "Eto ti smo mi dva brata, djevojko, neoženjeni, jednoga od nas oberi, koga mi je tebi drago, gizdava djevojko." Tu mi bješe miloj braći prispjela huda sreća, ona bješe obrala Stjepana mlada Jahšića, viteza junaka. Kako bješe vitez Mitar tako čudo ugledao,

46

Hrvatsko narodno pjesništvo

'za pojasa povadi handžara pozlaćenoga, Jahšić junak Mitar, brata svoga udari u njegovo živo srce. Tuj ga bješe crna zemlja i bez duše dočekala, Jahšića Stjepana. Kako viđe vitez Mitar da je brata pogubio, poče ti mi vitez Mitar tuj djevojku proklinjati, gizdavu divojku: "Davori mi, djevojko, bud' prokleta sreća tvoja! da li hoćeš ti danas do dva brata pogubiti, dva Jahšića brata!" Pak je sebe handžarom u srdašce udario. Tu je njega crna zemlja i bez duše dočekala, Jahšića junaka, oba ti su mila brata cić divojke poginula! Boka kotorska, početkom XVIII. st.

Zapis iz Kotorskog rukopisa (Arhiv HAZU, Ia 27). Otisnut je i u Bogišićevoj zbirci, br. 43.

47

Hrvatsko narodno pjesništvo

Trudan junak kroz goricu prođe Trudan junak kroz goricu prođe, od truda se na mač naslanjaše, a od sunca štitkom zaklanjaše. Divojka ga s prozora gledaše, svojoj miloj majci govoraše: "Majko moja, jada velikoga, trudan junak kroz goricu prođe, od truda se na mač naslanjaše, a od sunca štitkom zaklanjaše, vode žedan, divojak željan." Majka ćerci tiho govoraše: "Crpni, ćerce, u konderu vode tere napoj trudahna junaka, ma mu nemoj lica sagledati." Ufatila u konderu vode, junaku je na konju dodala, bijelo mu lice sagledala: "O junače, crne oči tvoje!" Kotor, početkom XVIII. st.

Zapis iz Kotorskog rukopisa, otisnuo ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 160).

48

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pokri, djevojko, koprinom kose Pokri, djevojko, koprinom kose da ti od sunca biser ne puca, da ti od sunca ličce ne gori, da te od draga žeja ne mori. Korčula, početkom XVIII. st.

Zapis nepoznatog Korčulanina, otisnuo ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 169). Korčulanski je rukopis otisnuo i komentirao Vid Vuletić Vukasović u dubrovačkom časopisu Slovinac br. 4., 1881, 497-500.

49

Hrvatsko narodno pjesništvo

Uticali se gospodičići Uticali se gospodičići uz ravno poje, na vrane konje. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbrži bude prid gospodinom, meju družinom. Korčula, početkom XVIII. st.

Zapis nepoznatog Korčulanina, otisnuo ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 170).

50

Hrvatsko narodno pjesništvo

Hvalila se žuta dunja na moru Hvalila se žuta dunja na moru: "Od men' nema ništa ljepše na sv'jetu." To začula zelenika jabuka. Al govori zelenika jabuka: "Mala t' fala, žuta dunja na moru, od men' nema ništa ljepše na sv'jetu." To začula b'jela loza vinova, govorila b'jela loza vinova: "Mala t' fala, zeleniko jabuko, od men' nema ništa ljepše na sv'jetu." To začula nekošena livada. Govorila nekošena livada: "Mala t' fala, b'jela loza vinova, od men' nema ništa ljepše na sv'jetu." To začuo dobar konjic nejahan. Govorio dobar konjic nejahan: "Mala t' fala, nekošena livada, od men' nema ništa ljepše na sv'jetu." To začula neljubljena djevojka. Govorila neljubljena djevojka: "Mala t' hvala, dobar konjic nejahan, od men' nema ništa ljepše na sv'jetu." To začuo dobar junak neženjen. Govorio dobar junak neženjen: "Počekaj me, neljubljena djevojko!" Pak otide dobar junak neženjen, potrgao žutu dunju na moru, i uzeo zeleniku jabuku, i pobrao b'jelu lozu vinovu, pokosio nekošenu livadu, uzjahao nejahana konjica, obljubio neljubljenu djevojku. Erlangenski rukopis, oko 1720.

Zapis u Erlangenskom rukopisu, br. 7, zborniku što ga otkrio, komentirao i objavio Gerhard Gesemann: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama, Srijemski Karlovci 1925. Drugo izdanje istog zbornika (Nikšić 1987., priredili R. Medenica i D. Aranitović) donosi i opsežnu bibliografiju i manje promjene u pjesmama. Pjesma je preuzeta iz drugog izdanja.

51

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ja putovah ljetni dan do podne Ja putovah ljetni dan do podne s one strane više Šibenika. Nit me srete jelen ni košuta već lijepa gizdava djevojka. Na glavi joj dva zelena v'jenca. Jednog iskah, ne kte mi ga dati, kupovah ga, ne kte ga prodati. Svrgoh s vranca, uzeh oba venca. A kad sjutra beo dan svanuo, poručuje lijepa djevojka, poručuje zlato materino: "Dušo draga, momče neženjeno, jal mi dođi, jal pošlji v'jence!" Poručuje momče neženjeno: "Ah, djevojko, materina rano, ah, djevojko, draga dušo moja, dosta sam te poljubio junak ukraj druma na zelenoj travi, nit ću doći ni poslati v'jence, već poslati mog vranca na hranu. Al ga rani kako i meneka: opleti mu jasle od bosiljka, poj ga, zlato, vinom i rakijom i zobi ga sa mora biberom." Poručuje lijepa djevojka: "Jao, momče, rano materina, ako konjik na konjicu dođe, plesti ću mu jasle od bosiljka, poi' ću ga vinom i rakijom, zobi' ću ga sa mora biberom. Ako konjic bez konjika dođe, plesti ću mu jasle jadikove, kako mu je i srce jadovno kako, dušo, moje za tobome. Poi' ću ga gorkijem čemerom, neka mu je i srce čemerno kakono je moje za tobome." Poručuje momče neženjeno: "Ne budali, lijepa djevojko, konjik će ti na konjicu doći." Erlangenski rukopis, br. 69.

52

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vino pije kita od Senjana Vino pije kita od Senjana kod Cetine kod vode studene, među njima Cetinka djevojka te im ona služi ladno vino. Kako komu daje čašu vina, svaki joj (je) junak govorio: "Ljubi mene, lijepa djevojko!" Kad se mladoj dosadilo bilo, onda veli lijepa djevojka: "Tako t' Boga, četi arambaša, ne čuješ li što ti družba veli? Ja ne mogu svima biti ljuba, ako mogu svima biti sluga. Biću ljuba jednome junaku kojino će Cetinu priplivat, i onamo i opet ovamo, pod kalpakom i pod b'jelim perjem, (a) pod puškom i pod britkom sabljom, u čizmama i u ostrugama ja ću njemu biti vjerna ljuba." Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše. Ne pogleda senjski arambaša, veće skoči u Cetinu vodu, pripliva je tamo i ovamo. Pak (on) uze Cetinku djevojku, odvede je k Senju bijelomu.

Erlangenski rukopis, br. 100. U ovome zborniku ima dvadesetak pjesma o Senjanima i pretežito su lirsko-epske strukture.

53

Hrvatsko narodno pjesništvo

Gorom jezde dva mila brajana Gorom jezde dva mila brajana, jedan drugom dobra konja ljubi. Gledale i vile iz gorice. Govorila vila Mandalina: "Tko bi braću omrazio ovu?" Govorila vila Katarina: "Ja ću braću lasno omraziti: stvorit ću se lijepom djevojkom." I otide pred njih u goricu. A kad dojde pred njih u goricu, onda vele dva mila brajana: "Oženi me, moj mili brajane, oženi me tom l'jepom djevojkom." U tome se braća zavadiše. Potrgoše svoje britke sablje. Mlađi bratac starijeg pogubi. Pak uzima lijepu djevojku, te (je) meće za se na konjica. Tri je puta pasom pripasao, a četvrti od sablje kajasom i otide priko gore junak. Išao je malo po gorici, a kada se natrag obazrio, ali nema lijepe djevojke. Onda mu se teško ražalilo, pak se (junak) natrag povratio, povratio svomu milom bracu, te svojega braca ukopao. Pak potrže nože od pojasa te udari sebe u srdašce. Ondi pala do dva nova groba s kurve kučke prebijele vile. Erlangenski rukopis, br. 132.

54

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ja usadih vitu jelu Ja usadih vitu jelu i pod jelu b'jelu lozu i pod lozu b'jelu ružu i pod ružu struk bosilja: vrgoh Maru neka čuva, al je Mara još malena. Pak ja odoh na vojnicu, pak vojevah tri godine, pake pojdoh da obiđem. Al' mi stiže b'jela knjiga: "Vrati se natrag, mlado momče, jela ti se osanula, b'jela loza obzobana, ružičica otrgana, a bosiljak vas oblomljen!" A ja tome ne vjerovah, nego pođoh i obiđoh. A kad dođoh i obiđoh, ne može konj pristupiti od visine vite jele, od rodine b'jele loze, od bjeline b'jele ruže, od mirisa bosiljkova, od ljepote l'jepe Mare; ali 'e Mara dorastila baš do momka neženjena. Erlangenski rukopis, br. 174.

55

Hrvatsko narodno pjesništvo

Konj uginuo od žalosti za gospodarom Što se bili kraj sinjega mora, il je pina od mora sinjega, il su ono bili labudovi, il su pale na plandišću ovce? Nije pina od mora sinjega, nisu ono bili labudovi, nit su ono ovce na plandišću, veće ono ranjen dobar junak. Na njemu se bili košuljica, kiša pere a sunašce suši, više glave kopje udareno, a za kopje dobar konjic vezan. Konjic vrišti, gospodara budi: "Ustan gore, gospodine dragi, pojea sam travu do korena, a uzbio blato do kolena, a popio vodu do kamena." Onda veli iz gorice vila: "Traži, konju, drugog gospodara!" Cerče konjic slušajući vilu, cerče vila gledajući konja. Erlangenski rukopis, br. 177

U pjesmama Erlangenskog rukopisa po prvi put se javlja stilski postupak slavenske antiteze.

56

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vino pije Dojčin Patar, varadinski ban Vino pije Dojčin Patar, varadinski ban, popio je tristo dukat sve za jedan dan, jošte k tome vrana konja, zlatan buzdovan. Karao ga kralj Matijaš, zemlji gospodar: "Kurvo jedna, Dojčin Patar, varadinski ban, jer ti popi tristo dukat sve za jedan dan, jošte k tome vrana konja, zlatan buzdovan." Veli njemu Dojčin Patar, varadinski ban: "Ne karaj me, kralj Matijaš, zemlje gospodar, da s' ti bio u krčmara u koga sam ja, popio bi više dukat nego što sam ja, jošte k tome celu Peštu i po Budima jer su l'jepe Peštankinje, Bog ih ubio!" Erlangenski rukopis, br. 178.

57

Hrvatsko narodno pjesništvo

Nejaka Jagoda Rano rani Jagoda na vodu. Za njom ide na konju Radonja. Gledala ga majka Jagodina, i govori majka Jagodina: "Ne id' tamo, na konju Radonja, otišla je Jagoda na vodu, još je luda pripadnu' će mi se, nejaka je zabezeknu' će mi se." Onda veli sa konja Radonja: "Ne budali, majko Jagodina, koliko je dijete Jagoda, koliko je luda i nejaka, svu noć mi je na ruki prespala, desnu mi (je) ruku pritiskala, ja ne mogoh konja osedlati, već mi braća konja osedlala, nit opasat svilena pojasa, već su mi (ga) sestre opasale." Onda veli majka Jagodina: "O Radonja, moje drago d'jete, idi svomu dvoru bijelomu te sakupi gizdave svatove te ti vodi Jagodu djevojku." To Radonja jedva dočekao. I otide dvoru bijelome i on brže svate sakupio i odvede Jagodu djevojku. Erlangenski rukopis, br. 189.

58

Hrvatsko narodno pjesništvo

Što m' se sjaji to u Zadru gradu? Što m' se sjaji to u Zadru gradu? Il je sunce ili jasan mjesec, ili se (to) na Zadru vrata? Nit je sunce niti jasan mjesec, nit se sjaju (to) na Zadru vrata veće je ono mladi gospodar, mladi gospodar s mladom gospojom. Gospodar mi se to na put opravlja, mladu gospoju u domu ostavi. Gospodar gospoji tiho govori: "Eto ti, gospo, b'jeli dvorovi, i u dvorovi starica majka, i oko dvora ružica b'jela, ispod ružice studen kladenac." Gospođa gospodaru tiho govori: "Tako mi Boga, moj gospodaru, što će meneka dvorovi b'jeli, kad po dvori paun ne šeta? Što li će meni ružica b'jela, kad na ružici slavuj ne poje? Što li će meni studen kladenac, kad mi nije tebe, moj gospodaru?" Erlangenski rukopis, br. 211.

59

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lepi Ive terga rože Lepi Ive terga rože Tebi Lado sveti Bože Lado, slušaj nas, Lado. Pevke Lado pevamo ti, Serca naša vklanjamo ti Lado, slušaj nas, Lado. Iz Međimurja, 1752.

Ova se pjesma nalazi u knjizi Josipa Bedekovića Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis, Wiener-Neustadt 1752., str. 238. Ovaj je zapis najstarija štampana kajkavska narodna pjesma. Bedeković ju je preveo i na latinski jezik.

60

Hrvatsko narodno pjesništvo

Popijevka Radića Vukojevića Tri mi kopja ćerahu Radića Vukojevića, dobroga junaka, oni mi ga ćerahu lijepom zelenom planinom, dobroga junaka. Nigdje mi ga, junaka, dostignuti ne mogahu. Ali mi se Radiću huda sreća dogodila, nebogu junaku: Konjic mu se popuze po travi po djetelini. Pade nebog Radiću ničice na crnu zemlju. Tri ga kopja bijahu ob jednome udarila. I š njega mi svukoše do tanke bijele košulje. Ali mi se Radiću gulsarom drago moljaše: "Nemojte mi mahrame s bijela lica podizati, da mi lice ne izgrde sivi orli i vranovi!" Dubrovnik, sredinom XVIII. st.

Zapis iz Dubrovačkog rukopisa, vjerojatno rukom Ivana Marija Matijaševića. Otisnuo ga je Bogišić 1878., br. 48.

61

Hrvatsko narodno pjesništvo

Najljepša je ta zvijezda Danica Najljepša je ta zvijezda Danica, ali joj je zaludu ljepota, er se hita sunca i mjeseca. Najljepša je trava brštanova, ali joj je zaludu ljepota, er se hita drva i kamena kako i zvijezda sunca i mjeseca. Najljepše je lice djevojačko, ali joj je zaludu ljepota, er se hita lica čovječoska kako i Danica sunca i mjeseca, kako i brštan drva i kamena. Dubrovnik, sredinom XVIII. st.

Zapis iz Dubrovačkoga rukopisa, otisnuo ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 195).

62

Hrvatsko narodno pjesništvo

Rasla je višnja crljena Rasla je višnja crljena, a pod njom trava zelena. Na travi tanac igraše i slatke pjesni pjevaše. U njem su mladi junaci kakono sinji oblaci. Vile ih gledu sa gore koijem mlade govore: "Dignite štitke perene, mičemo s lica koprene da mi je ljepše igrati, a nama vilam gledati." Perast, XVIII. st.

Zapis peraškog patricija Nikole Mazarovića (na koricama piše: 1774. čuva se u Nadžupskoj biblioteci u Perastu).

63

Hrvatsko narodno pjesništvo

Prođoh kroz goru, ne znam kroz koju Prođoh kroz goru, ne znam kroz koju, sretoh đevojku, ne znam ni koju, stah joj na nogu, ne znam na koju. Reče đevojka: "Nuti đidije, đe ne miruje, a za muke ću ja njemu dati, ja bih 'otijela s njim zaspati." Perast, XVIII. st.

Iz Mazarovićeve zbirke, br. 24.

64

Hrvatsko narodno pjesništvo

Asan-Aginica (Xalostna pjesanza plemenite Asan-aghinize) Što se bijeli u gori zelenoj? Al su snijezi, al su labutove? Da su snijezi, već bi okopnuli, labutove već bi poletjeli. Nisu snijezi, nit su labutove, nego šator age Asan-age. On boluje u ranami ljut'mi. Oblazi ga mater i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam bolje bilo, on poruča vjernoj ljubi svojoj: "Ne čekaj me u dvoru bijelomu. ni u dvoru, ni u rodu momu!" Kad kaduna riječi razumjela, još je jadna u toj misli stála jeka stade konja oko dvora; i pobježe Asan-aginica, da vrat lomi kule niz pendžere. Za njom trču dvije ćeri djevojke: "Vrati nam se, mila majko naša, nije ovo babo Asan-ago, već daidža Pintorović-beže!" I vrati se Asan-aginica, ter se vješa bratu oko vrata. "Da, moj brate, velike sramote, gdi me šalje od petero dice!" Beže muči, ne govori ništa, već se maša u džepe svione i vadi njoj knjigu oprošćenja 4 , da uzimlje potpuno vjenčanje, da gre s njime majci uzatrage. Kad kaduna knjigu proučila, dva je sina u čelo ljubila, a dvije ćere u rumena lica, a s malahnim u bešici sinkom, odijelit se nikako ne mogla, već je bratac za ruke uzeo i jedva je s sinkom rastavio, ter je meća k sebi na konjica, 4

knjiga oprošćenja - pismo za rastavu

65

Hrvatsko narodno pjesništvo

s njome grede dvoru bijelome. U rodu je malo vrijeme stala, malo vrijeme ni nedjelju dana, dobra kada i od roda dobra, dobru kadu prose sa svih strana, a najveće imotski kadija. Kaduna se bratu svome moli: "Aj, tako te ne želila, braco, nemoj mene davat za nikoga, da ne puca jadno srce moje gledajući sirotice svoje!" Ali beže ne hajaše ništa, već nju daje imotskom kadiji. Još kaduna bratu se moljaše, da njoj piše listak bijele knjige, da je šalje imotskom kadiji: "Djevojka te lijepo pozdravljaše, a u knjizi lijepo te moljaše, kad pokupiš gospodu svatove dug potkljuvac nosi na djevojku, kada bude agi mimo dvora, nek ne vidi sirotice svoje." Kad kadiji bijela knjiga dođe, gospodu je svate pokupio, svate kupi, grede po djevojku. Dobro svati došli do djevojke i zdravo se povratili s njome. A kad bili agi mimo dvora, dvije je ćerce s pendžera gledahu, a dva sina prid nju ishođahu, tere svojoj majci govorahu: "Vrati nam se, mila majko naša, da mi tebi užinati damo!" Kad to čula Asan-aginica starješini svatov govorila: "Bogom brate, svatov starješina, ustavi mi konje uza dvora, da darujem sirotice moje." svoju dicu lijepo darovala: svakom sinku nože pozlaćene, svakoj ćeri čohu do poljane, a malome u bešici sinku, njemu šalje uboške haljine. A to gleda junak Asan-ago, ter dozivlje do dva sina svoja: "Hod'te amo, sirotice moje, kad se neće smilovati na vas majka vaša, srca arđaskoga!"

66

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kad to čula Asan-aginica bijelim licem u zemlju udrila, uput se je s dušom rastavila od žalosti gledajuć sirotâ. Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, 1774.

Usmena balada o obiteljskoj tragediji u muslimanskoj aginskoj porodici. Sastoji se od 92 deseteračka stiha. Prvi ju je objavio talijanski prirodnjak i književnik A. Fortis u knjizi Viaggio in Dalmazia (Venecija, 1774.) u poglavlju o običajima Morlaka, pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-aghinize, uz talijanski prijevod i kratki sadržaj. Čini se da je prvi kazivač Asanaginice bila žena. Varijanta imena Hasanaginica potječe od Vuka Stefanovića Karadžića, koji ju je značajno redigirao. (Mi se držimo izvornog teksta i naslova.) Već 1775. na njemački je prevodi J. W. Goethe, a njegov prijevod objavljuje J. G. Herder 1778. u zbirci Volkslieder. Prevođena je na njemački, francuski, engleski, mađarski, češki, poljski, švedski i druge jezike - ukupno na preko 30 jezika. Prevodili su je i takva poznata imena kao primjerice P. Mérimée, G. de Nerval, W. Scott, N. Tommaseo, A. Puškin, A. Mickiewicz. Popularnost Asan-aginice može se dijelom objasniti primjerenosti ukusu europske publike u doba prvog objavljivanja (dirljivost tematike, bol, suicid...). To je prema formi i sadržaju izrazita balada, sa tragičkim nesporazumom, skokovitim tijekom radnje i smrću junakinje. Asan-aginica je više puta dramatizirana, prema njoj je snimljen film i TV-drama, te izvođen balet.

67

Hrvatsko narodno pjesništvo

A ja se priniknuh trudan vodu piti A ja se priniknuh trudan vodu piti, dračica mi klobučić odnese, a ja ti se obrnuh: kamo meni bijeli klobučić? Oto ti mi klobuk djevojci na glavi tere mi se mlada na mene nasmija. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Zapis Đure Ferića (1739.-1820.), objavio ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 221).

68

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lipa je divojka Lipa je divojka za gradom omrkla hrabra čekajući, prsten vraćajući: "Na ti, hrabro, prsten, majka mi te neće, braća me ne dadu, rod mi te ne ljubi ni u rodu niko." Junak joj govori: "Mlađahna divojko, mimo tvoje dvore s drugom ugovori." Od jada djevojci prstenci padoše, vijenci uvehnuše. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Zapis Đure Ferića, objavio ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 225).

69

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ljubljena i neljubljena divojka Lasno ti je poznati divojke koje ti su ljubjene u majke: crne su im oči zamućene kako voda u mutnu jezeru; crne su im kose zamršene kako svila u loša trgovca. Još je lašnje poznati divojke koje nisu ljubjene u majke: bistra im je od oka zenica ko sunašce litno na istoku; crne su im kose razglađene kako perje u mlada sokola; a nadasve ličce neljubjeno kako zimi nebo po vedrini. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Zapis Đure Ferića, objavio ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 235)

70

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kletve dvoje zaljubljenih Drag se i draga na livadi ljube. Oni mnidu da nitko ne vidi, ali to vidi trava ditelina. Trava kaže kod sebe ovcama, ovce kažu čobaninu svomu, čoban kaže na putu putniku, putnik kaže na brodu brodaru, brodar kaže u sela imamu, imam kaže po svemu rusagu. Vrlo kunu dva mila i draga: "Ditelina zemlju ne probila, mile ovce, poklali vas Turci, čobane vam povišali Turci, putnik putu kraja ne vidio, brodar veće broda ne brodio, toga imama pritisla munara, a vas rusag kuga pomorila!" Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Zapis Đure Ferića, objavio ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 236). Umjesto riječi "Turci" u stihu "mile ovce poklali vam Turci", logično bi bilo "vuci".

71

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ivan se majci moljaše Ivan se majci moljaše: "Pusti me, majko, do grada, do bila grada Budima, u njemu mi je djevojka po imenu lipa Margita." Majci se s manje ne može neg pustit njega do grada, do bila grada Budima. Kad je Ivan doša pod Budim, trikrat je Budim obigra, četvrtim u grad uliza, a kad je u grad uliza, tot mu je zaspala divojka. Poče se Ive misliti hoće li je sankom buditi al bilo ličce ljubiti. Ne ktje je sankom buditi ni bilo ličce ljubiti, meće joj kupe na nidra, i zlatne jabuke u nidra. Kad se divojka prenula, poče se ona misliti: odkle joj kupa na nidri i zlatne jabuke u nidri, ter sama sebi govori: "Da bi ja rekla od Boga, od Boga nisam dostojna; da bi ja rekla od roda, od roda ne imam nikoga; da bi ja rekla od Ive, Ivan je dalek od mene koliko nebo od zemlje." Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Zapis Đure Ferića, objavio ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 237-238).

72

Hrvatsko narodno pjesništvo

Izrasla mlada travica Izrasla mlada travica, sve mi je polje prikrila. Na tem je polju zelen bor, pod borom Jeli postelja, svakoga cvitja nastrta, najveće ruže rumene i mrče listja mirisna. Na njoj mi Jele trudna spi, ne smije je al' nitko buditi, ni mili ćajko za konja, ni mila majka za doma, ni mili bratac za lova, ni mile sestre za vode. Al' duhnu vitar sa mora, ulomi granu od bora i pade Jeli na lice ter bilo ličce nagrdi. Trudna se Jele prenula, ter sjede Jele pod borom, vitar joj duhnu pod kosom. Tad poče kleti zelen bor: "Ah ti moj bore, nebore, da bi ti grane uvehle, da bi ti listje odpalo, da bi ti stablo usahlo, ki mene trudnu probudi i moje lice nagrdi!" Dubrovnik, potkraj XVIII. st.

Zapis Đure Ferića, objavio ga M. Pantić (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 239).

73

Hrvatsko narodno pjesništvo

Sidila moma kraj mora Sidila moma kraj mora, momica moru govori: "Je li što šire od mora, je li što slađe od meda, je li što draže od brata?" Ribica glavu promori, ribica momi govori: "Šire je nebo od mora, slađi je celov od meda, draži je dragi od brata!" Iz Bosne, potkraj XVIII. st.

Zapis Marka Bruerevića (Marc René Bruere Desrivaux, 1770.-1823.), nastao negdje u Bosni, možda oko Travnika. Bruerević je prijateljevao s Ferićem i Appendinijem.

74

Hrvatsko narodno pjesništvo

Spava Janko pod jablankom Spava Janko pod jablankom, a na nyemu srebren pojas, a na perstu zlatni persten; K-nyem dolaze tri sestrice, jedna drugoj govorila: shtobi, seko, najvolila? Najstaria govorila: jabi persten najvolila; a sridnya je govorila: jabi pojas najvolila; a najmlagya govorila: jabi Janka najvolila; jerbi persten izgubila, a pojasbi poderala, a Jankabi oblybila. Slavonija, pjeva se u kolu djevojaka, XVIII. st.

Matija Petar Katančić, De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, Budae 1817. (pretisak i hrvatski prijevod, prijevod S. Sršan, pogovor S. Marijanović, Izdavački centar "Revija", Osijek 1984., str. 45 (transkribirano str. 146).

75

Hrvatsko narodno pjesništvo

Rosna bosa, košutico Rosna bosa, košutico, gdilisise rarosila? Pratilasam milog' bratca, a shtotie bratac dao? daomie devet klyucsev, da otvaram devet gradov; Ja otvorih pervog' grada, al' u gradu kolo igra; u kolu je seka Mara, Marabise udavala za junaka za oblaka; kuma zove xarko sunce, a miseca starog svata, a vlashiche barjacsiche, sitne zvizde u svatove. Slavonija, potkraj XVIII. st. ("u kolu")

M. P. Katančić, De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, Budae 1817. (pretisak i hrvatski prijevod, prijevod S. Sršan, pogovor S. Marijanović, Izdavački centar "Revija", Osijek 1984, str. 31 (transkribirano str. 134).

76

Hrvatsko narodno pjesništvo

Divojčica vodu gazi Divojčica vodu gazi, noge joj se bele, mimo jaše mlad katana, razgotom se smeje.

Zlatem srpom travu žela, pred konja nosila, šipkom bi se prepasala, da bi tenša bila.

"Gazi, gazi, divojčica, Bog daj, moja bila, ako nećeš moja biti, da bi se vtopila."

Zlatu kapu natrčila, konja napojila, z mlekom bi se vumivala, da bi lepša bila.

"Ja ću rada iz vesela takvoga junaka, da bi znala ter videla, da bum s tobom jaka.

Srebrn pas bi raskovala, vuzdu napravila, samo da bi kada z tobom vu življenju bila.

Svilnu halu razdrapila, konja bi pokrila, z palci bi se vupirala, da bi vekša bila.

Lance zlate raznizala, konje okinčila, da bi meni znati moći, da bi tvoja bila."

Kajkavska iz XVIII. st Milivoj Šrepel, Kajkavska pjesmarica, "Građa za povijest književnosti hrvatske", knj. 2, Zagreb 1899.

77

Hrvatsko narodno pjesništvo

Narodne lirske pjesme - noviji zapisi (19. i 20. stoljeće)

78

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tuga kneza Ivana (Turne moj lipi) Kad mletačke plavi, sve same galije, doplove d' Omišlja, iskrca se četa da pozove kneza, našega Ivana, na velo veselje ko će njemu dati na svojih galijah. Kad su oni bili rujna vinca pili, otploviše s knezom priko creskog mora i Velimi vrati! Kad to biše kneže gorko opazio da nevirom Mlečić grdo ga prevari, za Glavinom krikne: "Aj turne moj lipi, lipi ter prostrani, kako sam te lipo, lipo sagradio, a sada ne smijem blizu tebe priti. Komu te ostavljam? Ostavljam te ptici, ptici lastavici, kô će letnim danom nad tobom letiti, meni tužan spomen a svitu paklensku neviru tužiti!" Omišalj, otok Krk.

79

Hrvatsko narodno pjesništvo

Marina kruna Popuhnul je hladan vetar, hladan vetar od Levanta i odnesal Mari krunu. Sprogovara lipa Mare: "Ajme meni, kruno moja, kî bi meni krunu našal njegova bin ljuba bila!" Šli ju iskat dva Bakrana, dva Bakrana, tri Rečana i još jedan černi Moro. Našal ju je černi Moro. I govori lipa Mare: "Volila bim krunu zgubit leh černoga Morca ljubit!" Iz Istre

Prvi se na ovu pjesmu osvrnuo P. Ritter Vitezović, koji ju je pokušao politički protumačiti. Mara bi bila Hrvatska a Moro Mađar. U XVIII st. preveo ju je na latinski jezik B. Krčelić u djelu "De regnis" (1770). Zapisano je više varijanti u zapadnom dijelu Hrvatske.

80

Hrvatsko narodno pjesništvo

Upropaštena djevojka Lipa Mare v polji šeće po turačkom ravnom polji. Turki su ju zagledali, iz daleka napijali: "Bog ti pomoz', lipa Mare, za turačko ti spoznanje!" Turki su ju opojili da ni znala s kim je spala: je li s Turkom al s kršćanom al s' zidovskim Barabašem. Kad se v jutro rano vstala: svilne nadre ražuljane, žute kose raspuhane a krilo joj raskrojeno. "Oh, joj meni lipoj Mari, nit sam snaha nit divojka!" Sabara, Gradišće.

81

Hrvatsko narodno pjesništvo

Sretan povratak Došal je sokol iz Bosne na lipe Mare dvorove, on ide na nje naranžu: "Prokljeta bila, naranža, i vitri kî su u tebi!" " "Ne kuni, Mare, naranžu, neg kuni mene sokola, ja jesan sokol iz Bosne, ja san joj sio na grane, a nisu vitri iz gore." " "Tako ti bora, sokole, jesi mi vidi dragoga?" " "Kako ga nisam vidija kada mu službu ja činjah." " "Tako ti bora, sokole, je se moj dragi oženi a mene Maru pozabi?" " "Tvoj se je dragi oženi i tebe j' Maru pozabi." " "Poj mi sad zbogom, sokole, i reci momu dragomu, neka se ženi, neka ga: škura mu nojca vesela, teški mu zdisi na sarcu kako i meni divojki." Otide sokol s naranže pa se prošeće u Bosnu. Kada je doša u Bosnu njemu mi veli Jive mlad: "Tako ti bora, sokole, je li mi Mare umarla oli se mlada odala?" " "Nije ti ona umarla, nit ti se mlada odala nog te je teško proklela: škura ti nojca vesela, teški ti zdisi na sarcu kako i njojzi divojki." "

Kad je to doču Ive mlad, on se prošeće iz Bosne na lipe Mare dvorove. To ti je Mare na dvore; žutu je kosu pristrala, gorku je suzu prolila po njejin licu rumenem. "Tako ti bora, Marula, ča s' mlada majku kopala oli si s braćom dijena?" " "Ja jesan majku kopala, s mojon san braćom dijena, ma meni majke milo ni, ni mojih bratov rojeni, nogo mi milo dragoga s kojin san bila v jubavi or mala moga diteta do sada vela junaka, a sad se s drugom oženi a mene j' Maru pozabi." " "Da bi ga, Mare, vidila, bi li ga mlada poznala?" " "Da bi ga mlada vidila kako gah ne bi poznala; visok je kako jelvica, rumin je kako jabuka, mudro mu j' oko u glave, ne para, dušo, nog da s' ti!" " Kad je to doču Ive mlad, s jednom je rukom grljaše, drugu joj njadra mećaše: "O Mare, moja divojko, o moje parvo jubjenje, o moja kito murtele, nî se ja s drugon oženi, ni tebe Maru pozabi!"

Otok Silba.

82

Hrvatsko narodno pjesništvo

Hranila je majka sinka jedinoga Hranila je majka sinka jedinoga da će si za starost pomoć nahraniti. Kad ga 'e nahranila z mala velikoga, tad mi ga je sinak majki progovoril: "Sad ću, majko, projti doli v dolnju zemlju, doli v dolnju zemlju za kraljevum vojskum kadi se proliva lipa krv junačka, nimčka i ugrska, najviše hrvatska." " "Nejdi, sinko, nejdi, drago dite moje, stara ti je mati, stara i bolovna." " "Moram pojti moram, mila majko moja, sad mi je list došal od samoga kralja." " "Kad ću ti se, sinko, nazad nadijati?" " "Va našem je vrti jedna žuta vrba, kada ona vrba sis grozjem urodi onda mi se, majko, nazad nadijajte." " "Ah joj meni, sinak, to nigdar ne bude." " Išla 'e majka gledat jutrom i večerom je li vrba grozje, je li sinak došal: nit je vrba grozje, nit je sinka domom. Hrvatska Čenča, Gradišće.

83

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ive Karlović i Marica djevojka Nî u Liki snahe ni divojke kû ne ljubi Karloviću Ive neg ča mi je Marica divojka. Ne more ju prošnjom isprositi niti kakvim darom prevariti. Pak on grede staroj majki svojoj da mu poda sveta i nauka da prevari Maricu divojku. Majka mu je dobar nauk dala: "Ne hod' 'z kuće do tri leta, Ive, vzgoji kosu kako i divojka, opleti se kako i divojka, kladi košić na tvu belu ruku pak ti hodi Mari pod poneštru, zazovi ju glasom divojačkim: "Hodi, Mare, hod'mo po rožice!" Do tri leta Ive 'z kuće ne 'šal, vzgojil kosu kako i divojka, oplital se kako i divojka klal je košić na svu belu ruku pak je hodil Mari pod poneštru i zazval ju glasom divojačkim: "Hodi, Mare, hodi po rožice!" Mare njemu 'z kuće odgovara: "Šla bin, drugo, bojin se Ivana!" " "Ne boj se ga, virna drugo moja, danas ima tri godine dana da je Ive na vojnicu pošal, od njega ni glasa ni pominka." " Mare mlada tako odgovara: "Ako 'e pošal da bi s nje ne došal!" Pak su prošli v rumene rožice.

Prvu rožu kû je utrgnula klala ju je na suhi javorak: "Sahni, vehni, rožo na javorku; kako sahne roža javorova, da bi tako glava Ivanova!" Drugu rožu kû je utrgala klala ju je na mrzlu stenčicu: "Sahni, vehni, roža na stenčici; kako sahne roža na stenčici, da bi tako telo Ivanovo!" Tretu rožu kû je utrgnula, tu 'e polegla na črnu zemljicu: "Sahni, vehni, roža na zemljici; kako sahne roža na zemljici, da bi tako sritja Ivanova!" Pak se šeću po tom polju ravnom. Progovori verna druga Mari: "Ča bis sada učinila, Mare, da bi prišal Karloviću Ive?" " "Skočila bih va jezero mutno al bin zvala devet bratac mojih!" " Pak joj veli Karloviću Ive: "Delaj, Mare čagoder ti drago, ovo ti je Karloviću Ive. Sada skoči va jezero mutno, sada zovi devet bratac svojih!" Pak ju ljubi tri dni i tri noći. Ljubil ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu, pokošenu pak i ostavljenu pak odšeta belu dvoru svomu.

Iz Hrvatskog primorja.

84

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tižbe i Piran U jedne susedi divojka mladih let; u druge susedi junak je još mlaji. Toj divojki Tižbe ime biše a junaku Piran se zoviše. Počel je Piran mlad Tižbici dohajat, počeli su judi i od njih zgovarat. Počela je majka Tižbi govoriti: "Tižbice, kći moja, od nauka moga, ne daj da mi budeš semu rodu tuga, semu rodu tuga a najviše meni!" Majka ju zatvori v devetu kamaru da joj neće dati

s Piranom govorit. A Piran pita: "Susedice mile, susedice drage, kadi Tižbe moja da mi je doma nî?" " "Majka ju zatvori v devetu kamaru da joj neće dati s tobom govoriti." " A Piran zakupi gusle i svirale pak gre cimberlati Tižbi pod poneštru. Kada Tižbe začu Piranove glasi, ona počne skusti one ruse vlasi; kada Tižbe začu Piranov žejni glas počne spravjat ruho i bižat s kuće van.

Vrbnik, otok Krk.

85

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mnogo on može Sveti Toma anjel bia, po svim svitu pekljar bia, je isplea tri povisna, je storia jenu mrižu pak je iša po gorah, po sih božjih deželah, polovia ukodlake, štrige, bilfe i more. Veli oganj naložia i va oganj jih hitia. Krasica, okolica Buja.

86

Hrvatsko narodno pjesništvo

Neće njegova najmlađega brata nego njega V ravnom polji jedno orihovo drivo, pod orihom mi je jedna mehka stelja, na 'noj mi je stelji jedan mladi junak, uza 'nu mi stelju jedna uska staza, po njoj je izašla premlada divojka. Junak glavu vzdigne, divojka pobigne. "Ne biži, divojko, za boga te prosim neg pobiraj vračtva, zavijaj ranice, ako l' ja ozdravim, tebe ne ostavim!" Za boga divojka junaku pribigla: vračtva pobirala, rane privijala. Ozdravil je junak, divojku ostavil. Divojka je njega od srdačca klela. "Ne kleni, divojko, za boga te prosim, ja ću tebe dati najmlađemu bratu!" "Vrag mi je po tvojem najmlađemu bratu! Volila bi s tobom v črnoj gori stati nego s tvojim bratom va zidanih gradih, volila bi s tobom črnog kruha jisti nego s tvojim bratom vse bile cipove, volila bi s tobom hladnu vodu piti nego s tvojim bratom vse črljeno vince!" Nova Gora, Gradišće.

87

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kada ti meni... Kada ti meni, kneže, aj kneže Mikula, v Genovi staše, aj kneže Mikula, gospodine naš! K njemu t' mi pridoše njegovi Genovičani. Aj kneže Mikula, gospodine naš! Vrbnik, otok Krk.

88

Hrvatsko narodno pjesništvo

Riba zlatokrilna Sadila je Mare lonac mažurani, na nju se štatila riba zlatokrilna. Počne Mare mislit kako bi ju jela. Uplete mrižicu od svojih rusih vlas, uplete mrižicu pak jeme ribicu. Počne Mare mislit komu bi ju dala. Ona ju je dala krâju gospodinu. Počne krâj mislit če Mare merita. Mare mi merita konja i junaka, konja i junaka, tristo zlatnih dukat. Vrbnik, otok Krk.

89

Hrvatsko narodno pjesništvo

Juda Ka' je Juda Boga proda za trideset srebrnjaka, juto se je pokajao, svoga grija pribojao. Otija je vratit novce ali i' primit nisu tili kojima je Boga proda, 'ni su njemu besidili: "Vec smo ti ga izmucili, bicima ga izbicali, ostrin trnjen okrunili, sutra ce na krizu visit!" Pojde Juda od nji' tuzan, cilu noc je suze lija, suze lija, skusi vlasi, u zoru se obisija u gomili ispo' smokve. Podšpilje, otok Vis.

90

Hrvatsko narodno pjesništvo

Da bi znala da će biti mornar Pridoh pod Verbnik grad, protuletji biše, u Verbniku gradu nikogar ne biše neg jedan rumen cvit po vodu grediše, dobra mi hotiše sobom me zoviše: "Hodi mi, ljubić moj, hodi moja meto, kî dan te ne vidim, čini mi se leto. Da bim znala, drago, da oćeš bit mornar, kupila bim ja plav, da budeš gospodar. Ja ću plavcu moju s zlatom okovati, od bila tumbana jidarca krajati, od mojih rusih vlas konopi spletati." Vrbnik, otok Krk.

91

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ne bi li mu podivljala... Oj javore, zelen bore, lako ti je zeleniti i zelenu tebi biti! I ja bi te mlada brala ali sada nemam kada, priša mi se udavati a za ono momče mlado što je sinoć dohodilo, sitno voće donosilo, svakom daje po jabuku, meni daje divljakinju ne bi li mu podivljala, k dvoru sama doigrala. Donji Dolac, kraj Sinja.

92

Hrvatsko narodno pjesništvo

Daničin dar Jidrilo drivo niz more, u njemu Pere vojvoda; na Peri tanka košulja, tanja od lista makova, gušća od lista naranče. Peri mi majka govori: "Otkle ti, Pere, košulja?" Pere mi majci govori: "Kada se Sunce ženilo prisvitlom zvizdom Danicom, ja sam joj bio za kuma; ja sam joj prsten darovâ u kom je sunce i misec. A ona meni darova tanenu ovu košulju." Vrboska, otok Hvar.

93

Hrvatsko narodno pjesništvo

Dva umjesto jednoga Dva se draga izmala gledali: lipa Manda i Karlović Ivo. Kad su oni za ljubljenje bili, kada li su na vjenčanje pošli, gledalo ih malo i veliko i kraljica iz dragog kamenja. "Boga j' tebi, kralje gospodine, oder vidi čuda velikoga; nije Manda Ivi do pojasa a kamoli do bijela vrata. Gdje bi Manda rodila junaka, na Ivinu zemlju gospodara?" Još ne prođe ni godina dana, ni godina niti polovina, rodi Manda dva zajedno sina, od mila jim jedno ime dila: jedno j' Marko, aj, drugo Marčinko. Još ne prođe ni godina dana, ni godina niti polovina, Marka daje Senju bijelome, aj, Marčinka Pešti i Budimu. Još ne prođe ni godina dana, ni godina niti polovina, knjigu pišu Senjkinje djevojke da ne smiju za goru na vodu od onoga Marka i Marčinka. Zrinj, kraj Dvora na Uni.

94

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vrbniče nad more Vrbniče nad more, visoka planino! Va tebi se goje po izbor divojke. Jedna drugoj veli: "Stan gori, sestrice, da mi donesemo te hladne vodice da mi zalijemo te naše rožice, drobnu mažuranu i sitan bosiljak!" Vrbnik, otok Krk.

95

Hrvatsko narodno pjesništvo

Prosili... Prosili Eržu na Vlahe za lipog Pavla Vlašića. "Ćaćko me daje ter daje, majka me ne da ter ne da. Ne šalj'te ruha za manum, ruha ne šalj'te ni kruha, neg mi pošalj'te plahticu, plahticu tanku tanahnu." Zamrla Erža s večera, prilipi Paval do dana. Erža mi leži pred crikvom, Pavle mi leži za crikvom. Na Erži cvatu rožice, raste na Pavlu grozđice. Kî je god k rožam pridahnul s mesta je mrtav ostanul. Kâ je god grozđe zobala, s mesta je mrtva ostala. Petrovo Selo, Gradišće.

96

Hrvatsko narodno pjesništvo

Čudan objed Piše knjigu Kriste gospodine a na ruke staroga Abrama da će njemu na obide dojti, š njim četiri sveca vanđelišta, oni neću mesa janjećega, ni baškota kruha bijeloga, niti oću vina crvenoga već da kolje sina Benjamina da ga njemu za obide sprema. Tijesno, otok Murter.

97

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vsu noć... Vsu noć kragulj prežunbori, moj gospodine, na onom stolu od mramora, moj gospodine, za one svilne rukavice, moj gospodine! Iz Istre.

98

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pohvala Ivi Karloviću Dva junaka goron promicala, dva junaka na brzin konjiman, promicala, vodu zaiskala. Vodu piju, vila in je daje, kada su se vode ponapili, a i svojin kad su konjin dali, unda su jon vako besidili: "Nikad nismo vode lišje pili, ni s bunara ni iz bistra vrila, ova voda zlata vridi, vilo! Lipo ćemo tebe pofaliti, kad dojdemo našen gospodaru, gospodaru Karloviću Ivi." To su rekli, niz goru potekli. Žirje, otok kraj Šibenika.

99

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ne shvaća njegovu žrtvu Diva lizje božjen grebu, sve cvilući, trepećući, drvo križa gledajući: "O prislavno drvo križa, ko s' prijalo božjeg sina, višje mrtva nego živa!" Isus s križa progovara: "Po milosti božjeg dana, od' otole, božja ženo, za ne reći mati moja, višje su mi suze tvoje, nek na križu muke moje, višje tvoje uzdisanje, neg na križu pendisanje!" Prvić Luka na otoku Prviću pred Šibenikom.

100

Hrvatsko narodno pjesništvo

Teški boj Se su se gore zazelenile, zazelenile, zarumenile, samo je jeno jalovo stalo. Pod njim mi Đura silen boj bije, silen boj bije, majki naroča, majki naroča đunđeni ropčec, đunđeni ropčec, srebrni prsten: "Podaj mi, majka, srebrni prsten, srebrni prsten, đunđeni ropčec, kaj si obrišem z obrašca znoja, z obrašca znoja, s konjića potok!" Kotoriba, Međimurje.

101

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mlade Jurjevice Cvalo cviće modro i zeleno, sve od mora do Jurjeva dvora, brale su ga Jurjevice mlade, nabrale ga nidra i rukave, pa ga nosu pri' brajnove konje i daju in vode iz gustirne: "Jite, pijte, konji našeg brajna, sutra van je dugo putovanje, obać van je tri gore zelene, tri zelene, a tri jasenove i tri dana priko polja ravna, a četire priko mora slana, za ulisti u dvore od cvića, u ti dvora kula pozlaćena!" Pozorac kraj Marine (okolica Trogira).

102

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pase ovce Sveta Mare ovce pase po 'nom polju širokome, po 'noj travi zelenoj. "Pasite mi, bile ovce, ne bojte se mrkog vuka, ni mojega zlatnog pruta, a ja iden vamo doli bilin kulan Davidovin, pločarican Josipovin. Vamo doli jedna žena, po imenu slavna diva, kruna joj je pripravjena i na glavu postavjena, devet svića i anđela, Josipova zaručnica, šta je Josip zaručija čiston krvju ispo' vrata." Marina kod Trogira.

103

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojčino vjedro zazvonilo Rano rani mlada Katarina, rano rani na vodicu hladnu; za njom rani Ive dite mlado, njezina se vidra dotaknuo a vidro je zvonom prozvonilo. Sačula ga stara njena majka tere zove devet mile braće: "Gor' na noge, devet mile braće! Selino je vidro zazvonilo, tkogod joj se vidra dotaknuo. Na noge se, za njim tec'te brzo: koj' na noge, koj' na vrane konje!" Svi se skaču na noge lagane, pa uzjašu vrane konje svoje, pa 'no gredu na vodicu hladnu. S daleka ih mlada ugledala pa je mladom besidila Ivi: "Evo, Ive, moje devet braće! Skrij se, dragi, pod travom zelenom; ja ću nabrat trave diteline i pokrit ću tebe ditelinom." Kako reče tako i učini. Leže Ivo na travu zelenu; ona guli travu ditelinu pa pokriva Ivu ditelinom.

Kad su došli devet mile braće, svojoj seji lipo besidiše: "Boram tebi, draga sele naša, koj' se tvoga vidra dotaknuo te je vidro zvonom prozvonilo?" Sestra njima lipše odgovara: "Doletila ptica s vedra neba i mog se je vidra dotaknula pa je vidro zvonom prozvonilo." Kad to čuli devet mile braće, meću selu na konja uza se pa 'no iđu k bilu dvoru svome. Triput se je mlada obazrila gre li za njom Ive dite mlado. Kad su došli k bilu dvoru svome, opet ju je majka upitala: "Koj' se tvoga vidra dotaknuo te je vidro zvonom prozvonilo?" Al i majci mlada odgovara: "Doletila ptica s vedrog neba i moga se vidra dotaknula pa je vidro zvonom prozvonilo!"

Zaglav, Dugi otok.

104

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mornarova ljuba Oj sokole, moj sokole, ne vij mi se nada dvore, ne budi mi draga moga; trudan mi je i umoran! Kada mi se on probudi, molit ću ga, moj sokole, da me sobom na put vodi. Obdan ću mu za mornara a u noći za ljubovcu. Ako njega veslo izda, evo moja desna ruka; ako li ga jidro izda, evo moja bila skuta; ako li ga konop izda, evo moje žute kose; ako li ga jambor izda, evo moga vitna struka. Oj sokole, moj sokole, ne budi mi draga moga! Drvenik, Dalmacija.

105

Hrvatsko narodno pjesništvo

Žao mu je da nema sestre ni brata Konja sedla Karloviću Ive, konja sedla a majci se tuži: "Jadna mene, moja mila majko, što mi nijesi selu porodila, jali selu jali brata mila, kad ja pijem sa družinom, majko, neko s' kune selom, neko s bratom, a ja nemam da se čime kunem nego mojom izranjenom rukom i mojijem konjem izdržljivim!" Gruda, Konavli.

106

Hrvatsko narodno pjesništvo

Rosa neprijateljica Išâ bi ja leći, ne da mi se spati, jer me ljubav stisla, da ti gren pivati. Evo, noćna rosa, koja me proganja... Trogir.

107

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojčino proklinjanje Divojka je šumeriku brala, svoga draga za gomilu zvala: "Odi, dragi, šumeriku brati, ja ću tebi bile noge dati do kolina i više kolina!" Misli mlada da niko ne čuje, al je čuje mlada šumerika, šumerika boru povidala, bor zeleni širokoj livadi, a livada biliman ovcama, bile ovce svojemu čobanu, a čobanin na putu putaru, a putar je na moru mornaru, a mornar je u selu malenomu, malo selo gradu velikomu, grad veliki divojaškoj majci, pa proklinje divojčica mlada: "Šumeriko, ognjen izgorila, zelen bore, vitar te slomija, o livado, nigda ne zenula, bile ovce, poklali vas vuci, a čobana zarobili Turci, o putaru, zdravo ne putova, o mornaru, zdravo ne plovija, malo selo, da bi se proselo, grad veliki kuga umorila, moju majku glava zabolila!" Zečevo kraj Primoštena.

108

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojka ukleta u košutu Izvir-voda izvirala izvir-voda izvirala u polje se salivala. Po njoj pliva košutica. Mimo grede mlado momče, košutici j' govorilo: "Biži, jadna košutice, ovo gredu 'z grada lovci, oni te te ufatiti, caru te te darovati. Njin te care lip dar dati: ravnu Liku i Krbavu." A govori košutica: "Nisam jadna košutica već sam mlada divojčica. Majka me je zaklinjala: 'Da biš, kćerko, podivljala, s košutama travu pasla a s jeleni vodu pila!' " Novi Vinodolski, Hrvatsko primorje.

109

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mito za djevojku Tanac tanca oholi Ivanac z lepom Jelom pod jelvom zelenom: "O, mâ Jele, ne bi l' mene zela?" " "A, moj Ive, česa gledajući?" " "O, ma Jele, moje bele dvore." " "A, moj Ive, to nî mito za me." " Tanac tanca oholi Ivanac z lepom Jelom pod jelvom zelenom: "O, ma Jele, ne bi l' mene zela?" " "O, moj Ive, česa gledajući?" " "O, ma Jele, moje bele vole." " "A, moj Ive, to nî mito za me." " Tanac tanca oholi Ivanac z lepom Jelom pod jelvom zelenom: "O, ma Jele, ne bi l' mene zela?" " "A, moj Ive, česa gledajući?" " "O, ma Jele, na mene junaka." " "A, moj Ive, to je mito za me!" " Bosiljevo, okolica Karlovca.

110

Hrvatsko narodno pjesništvo

Bog, Sunce i sirote Pita majka žarenoga Sunca: "Aj ti Sunce, moje čedo drago, esi meni trudno i umorno vavijek hodeć, nigda ne stojeći?" Žarko Sunce majki odgovara: "Ne pitaj me, moja stara majko, tebi trudno ni umorno nisam, jer ja imam dobra prijatelja, prijatelja Boga velikoga. Nego kad je na pô dana, majko, onda mene na krioce prima, a kade su doba od dizanja, ne budi me čim se junak budi neg me gladi rukom po obrazu: "Ajde ustaj, moje žarko Sunce, da grijemo po svijetu sirote!" Bukovica, Dalmacija.

111

Hrvatsko narodno pjesništvo

Marija i ladvari Šetala se Marija gore-dole vuz more, sastala je ladvare: "Bog pomagaj, ladvari, prevez'te me vi za miloga Jezuša, za dragoga Kristuša!" " "Ne vozimo mi za miloga Jezuša, za dragoga Kristuša, već vozimo mi se za bele peneze." " Prisukala Marija svoje sveto krilce, zagazila vu more. Pred njom se razlivalo, za njom se zalivalo. Puhnuli su vetri tri, nit veliki, nit mali, potope se ladvari. Kriču viču ladvari: "Pomozi nam Marija, za miloga Jezuša, za dragoga Kristuša!" Al govori Marija: "Nek vam sada pomogu vaši beli penezi!" Severin na Kupi.

112

Hrvatsko narodno pjesništvo

Grad gradio Koviljiću Grad gradio Koviljiću. Što bi za dan sagradio to bi vile oborile. Meće straže Koviljiću: povrh gore mrke hrte, pokraj vode sokolove, a na kraju mlade momke. Kad je bilo po pol noći al eto ti bijele vile, stade grade obarati, mrki hrti zalajaše, sokolovi zapjevaše, mladi momci potekoše, a najbrži Koviljiću, uhvatio bijelu vilu. Molila se bijela vila: "Pušćaj mene, Koviljiću, kazat ću ti troje bilje; jedno bilje, Koviljiću, nosit će ti vihar konja, drugo bilje, Koviljiću, bit ćeš sretan med gospodom, treće bilje, Koviljiću, bit ćeš mio djevojkama." " "Oj budalo bijela vilo, dok je mojem konju zobi, nosit će mi vihar konja; dok je ruku i pameti, bit ću sretan med gospodom; dok je moga bijela lica, bit ću mio djevojkama!" " Oriovac kraj Slavonskog Broda.

113

Hrvatsko narodno pjesništvo

Glad se ne može zatajiti Lipa Mare dugu njivu žanje zlatim srpom, bilima rukama. Kud je Mare srpom zažinjala, tude Ive iz vojnice dojde. "Mare moja, si l' mi južinala?" " "Nisam, Ive, jošće ni ručala." " Ivo šeće staroj majki svojoj. "Aj starice, mila majko moja, da nij' moja ni ručala Mare!" " "Lažeš, Ive, ti i tvoja Mare!" " "Aj starice, mila majko moja, ako lažem ja i moja Mare, al ne lažu moje Mare lica. Bili su joj beli i rumeni a sad su joj črni i uveli." Hrvatsko primorje.

114

Hrvatsko narodno pjesništvo

Frane i Lijana Fran se i Lijana v kamare zgovara da te poć oni dva tja do Raba grada: "Ti hodi, Lijana, majku svoju pitat a ja gren tentoga barčicu armižat." Barčica j' armana, srebrom okovana zlatom armižana. "Mila majko moja, Fran se na put spravlja, zove me da gren s njim tja do Raba grada!" " "Ne hodi, Lijana, ne hodi, kći moja! Zač mi se noćaska čudna sanj sanjala da su se s Lijanom vali razbijali." " "Mila majko moja, ne verujte sanji, ne verujte sanji, blagoslov mi dajte!" " "Bog ti ne daj putem ni vetra ni vala,

samo jedno malo bure termuntane!" " Kad su oni prišli nasred silna mora, popuhnula bura, bura termuntana utopil se je Fran i lipa Lijana. Kad su šli ribari ribice loviti oni su mislili da su vele ribe. A to je bil mlad Fran i lipa Lijana. Frana su ponesli Svetomu Andriji, a lipu Lijanu v kloštar koludricam. Na Franu 'e zgorela sveća od soldina, na lipoj Lijani dumpler od cekina; na Franu je zrasla kita mažurane, na lipoj Lijani garoful s tri grane.

Hrvatsko primorje.

115

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kaj se ono vu planini beli Kaj se ono vu planini beli, je li tama, al je voda stala, al je mila, al je ljuta zmija, al je ovca od jata ostala? Nije tama, nije voda stala, nije vila, nit je ljuta zmija nek je ovca od jata ostala. Ovčar goni ovce iz livade, ostala mu ovca vu livadi: sebom giblje, daleko se beli. Okolica Vrhovca (Karlovac).

116

Hrvatsko narodno pjesništvo

Drinopoljka Polje tamo je široko vu njem vinograd, njega čuva Drinopoljka lepa devojka; mimo jaše mlado momče na vranem konju. "Tiho, tiho, mlado momče, idem ja s tebom!" " "Nejdi, nejdi, Drinopoljka, lepa devojka, široko je Drinopolje utrudiš se ti; visoka je črna gora, umoriš se ti; gliboka je Viser-voda, zločesta je majka moja, ne vgodiš joj ti." " "Ja prohodim Drinopolje, cveće birajuć, ja prehodim črnu goru, vence vijajuć, ja pregazim Viser-vodu, Boga molejuć, ja ugodim tvojoj majki, tebe gledajuć!" Žumberak.

117

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vidova nevolja Bila vila Vida dozivala: "Ajde, Vide, da se poigramo!" Ali Vide vili odgovara: "Projdi me se, moja bila vilo, nije meni do igranja tvoga neg je meni do moje nevolje, sinoć moja ljuba priminila, ostala mi tri malena sina ako mi se ne viruješ, vilo, pojdi, vilo, do mojega dvora pa š viditi tri malena sina: jedan meni konja osedlaje drugi meni ćordicu dodaje, treti mi se uz kolina baca!" Prvić Luka na otoku Prviću.

118

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lipa Dore i Matijaš Kneza Matijaša Turci uvatiše, za celih devet let v uzi ga držaše, deseto teciše pravdu mu sudiše da će ubjen biti. A to je doznala lipa Dorotija, lipa Dorotija careva kćerčica. "Če bite vi dali, knezu Matijašu, če bite vi dali kî bi vas z uzi znel?" " "Ja bih njemu dao zlata nemirena, srebra necinjena." " "Velika vam hvala, kneze Matijašu, već ja imam zlata nego vi olova. Nego ako ćete me za pravu ljubu zet."

" "Ne morem vas, Dore, za pravu jubu zet, zač ja imam doma sam svoju gospoju. I svoju dičicu. Neg ja imam brata, lipči je nego ja, viši je nego vi: on vas hoće, Dore, za pravu ljubu zet." " Dore mi pošeće va konjsku štajicu pak ona zibere tri konje najboje. Na prvoga dala sve srebra i zlata, na drugoga dala kneza Matijaša, na tretega Dore sama zajahala.

Vrbnik, otok Krk.

119

Hrvatsko narodno pjesništvo

Budi li te more O divojko, rumena jabuko, bije li ti more u prozore, budi li te u zoricu ranu, nosi li te na bilin valima, na valima kako na posteji, do mojega rupastoga dvora, ča je zidan u bilon kamenu? S otoka Žirja.

120

Hrvatsko narodno pjesništvo

Cvilili su tri miloša Cvilili su tri Miloša u tamnici silna cara, Jedno j' Miloš Kobiliću, drugo j' Miloš Orešković a treto je mladi Miloš, mladi Miloš Orešković. Med sobom se spominjaše da hte kupit dukat vina, u vinu se spomenuti ča je komu najmilije. Kako rekli tri Miloša, onako su učinili. Kupili su dukat vina, u vinu se spomenuše ča je komu najmilije. Veli Miloš Kobiliću: "Meni j', bratjo, najmilije, aj vijerne ljube moje, skoro sam je dopeljao, još je nisam obljubio, drugi će je obljubiti." Veli Miloš Orešković: "Meni j', bratjo, najmilije, aj viteza konja moga, skoro sam ga dobavio još ga nisam projahao, drugi će ga projahati." A govori mladi Miloš, mladi Miloš Orešković: "Meni j', bratjo, najmilije, aj starice majke moje!" Hrvatsko primorje.

121

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kada sunce na poldnevu biše Kada sunce na poldnevu biše, kralj s kraljicom za obed sidaše, kralju sluge rujnim vinom služe a kraljici Barbara divojka. Prid kraljem je vina ponestalo, govorio Barbari divojki: "Aj Barbaro, hrvatska divojko, natoči mi zlatu kupu vina, podaj mi ju bilima rukama a sprovodi čarnima očima." Barbara je kralju govorila: "Ne smim, kralju, bojim se kraljice!" Kralj Barbari tiho govorio: "Daj, Barbaro, ne boj se kraljice." Barbari se s manjim ne mogaše, natoči mu zlatu kupu vina, poda mu je bilima rukama a sprovodi čarnima očima. Toj kraljici vrlo na žal bilo, udri pljuskom Barbaru divojku. Kako ju je lako udarila oba su joj oka iskočila. Cvili plače Barbara divojka, govori joj gospoja kraljica: "Ne cvil', ne plač', Barbaro divojko, dat ću tebi Belgrad pokraj mora i u njemu četrdeset kmetah i u njemu do dva sina moja!" Al govori Barbara divojka: "Projdi me se, gospoje kraljice, ča će meni Belgrad pokraj mora kad ne vidim po njemu šetati i ča će mi do dva sina tvoja kad ne vidim š njima govoriti!" Hrvatsko primorje.

122

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lepo pevaj, ptiček... Lepo pevaj, ptiček, drobni moj slaviček, vu zeleni gori, na kiti borovi. Mimo 'jega jaše kralj Matejuš mladi: "Hodi k meni, ptiček, drobni moj slaviček! Ja ti budem daval cukorek zobati, cukorek zobati, slatko mleko piti." " "Vera pak ti nejdem, kralj Matejuš mladi! Bi mi tvoji slugi perje z mene skubli, bi mi tvoje dekle kljuneka odsekle! Rajši si bum sprhnul vu zelenu goru, vu zelenu goru, na kitu borovu, tam si bum popeval do sve skrajne vure." " Remetinec.

123

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojke kunu konja Soko sidi navrh jele pa on gleda niz livade, gdi divojke vezak vezu, onde junak konja kuje. Divojke ga sebi mame. Što ga više sebi mame to se soko niže daje, divojkam je doletio: konj se trže i otrže, zlatnu uzdu on pritrže i pobiže niz livade gdi divojke vezak vezle. Igle im je prikršio, svilu im je pokosio, vezak jim je pomrsio. Kunu njega te divojke da ga strile udarile u srdašce pod sedlašce! Podgora kraj Makarske.

124

Hrvatsko narodno pjesništvo

Obljuba siromašne djevojke Opremi se Senjanine Ive, opremi se moru u gusare, gusarija devet godin dana. Kad deseta godina nastala, tad se Ive dvoru opremija. Kada dojde nakraj sinja mora, tote najde čobanicu mladu kako čuva svoje bile ovce, kako čuva i kako popiva, pa je Ive njojzi besidija: "Jesi li se udavala, mlada, čigova si roda i plemena?" Njemu pravi čobanica mlada: "Ja se nisam, delijo neznana, ja se nisam dosad udavala jer san jadna sirota divojka!" Na to jon je Ive besidija: "Ja ću tebe, mladu, odljubiti!" Moli mu se sirota divojka: "Nemoj toga meni učiniti jer ja oću boga umoliti da on maglu na zemljicu spusti, u magli će šara zmija biti pa ćeš od nje junak poginiti." Govori mu njegova družina: "Ti ne diraj, Ive Senjanine, ti ne diraj sirote divojke, jer je teška kletva divojaška, a nabaška sirote divojke!"

Na to Ive haje i ne haje ven odljubi sirotu divojku. Boga moli sirota divojka da se magla na zemljicu spusti, da u magli šara zmija bude pa da od nje pogine Ivane. Bog joj čuja od srca molitvu, spustila se magla na zemljicu i u magli zmija šarovita pa se Ivi vije oko vrata oće Ive od nje poginiti. Tad mu kaže družina ostala: "Jesmo li ti, Ive, govorili da ne diraš sirote divojke, da je teška kletva divojaška, a nabaška sirote divojke, boje ti se u more baciti neg sirotu mladu odljubiti. Povij nami, Senjanine Ive, šta ćemo ti majci kaživati?" Govori in od Senja Ivane: "Vi povijte mojoj staroj majci da ću joj se dvoru zavratiti kad urodi javor s jabukami, kad obili perje na gavranu, kad procvati ruža u kamenu!" To izusti i dušicu pusti.

Otok Žirje.

125

Hrvatsko narodno pjesništvo

Grana od bora i Marino lice Pod boron trudna Mare spi, ne smi je niko buditi, ni majka kâ je rodila, ni otac kî je na svit dâ. Zadune vitar od mora i slomi granu od bora i pade Mari na lice. Stala je Mare kleti bor da bi mu grane uvele da bi mu žile usale da bi mu vršak doli pâ. Grohote, otok Šolta.

126

Hrvatsko narodno pjesništvo

Dobar izgovor Zelena mala dubrava po kôj se ljube dva draga. Ljubeće najde tamna noć, pričme se mlada plakati, pričme ju mladi tešiti: "Muči, pomuči, divojka, lako ćeš majki lagati da t' se je biser prosipal, da t' je vran konjic utekal!"

127

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tanašna galija Tanašna galija po moru brodila, jidra su joj bila od sunca gorila, od sunca gorila, i Nike vojvode koji put Levanta vodi svoje brode, i u njima Anu, lipu divojčicu, juče divojčicu, danas robinjicu. Neviđane, otok Pašman

128

Hrvatsko narodno pjesništvo

Saračeva Mara Sedla konja skeledžija Ivo, al mu sedla doma ne bijaše već mu sedlo u sarača bilo, al sarača doma ne bijaše već Maruša, sestra saračeva. Pak govori skeledžija Ivo: "Moreš li mi sedlo dodavati?" Ona šuti, ništa ne govori. Livom rukom sedlo dodavala a desnom je lišce zaklanjala. Iz Bosne.

129

Hrvatsko narodno pjesništvo

Strah od groma Križ leteše po nebu, za njin diva Marija, svoga sinka kvileći, svoga sinka moleći: "Daj mi, sinko, oni dar što si Bogu obeća!" Bog je Petru ključi dâ, da otvori svitli raj, Marija ga naprela, tanji krosan nego vlas o' bukova lista, o' makova cvita, Bog nas čuva o' lampa, o' triska i one vode što grišniku 'z ust teče. Sali, Dugi otok.

130

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ne dâ se uhvatiti bez borbe Vojeval, vojeval dobri kralj Matijaš, troje boje spravil, troje kopje slomil, troje kopje slomil, v turske ruke dopal. Uz Dunaj je pala preuska stazica, preuska stazica, drobno ucaptana, po njoj mi se šeće dobri kralj Matijaš. Po Dunaji plava pisana plavčica, s srebrom okovana, sis zlatom obl'jana. Na njoj mi sidiše tri turačke baše, oni se med sobum tiho pominaše: "Da nam je ulovit kralja Matijaša, mi bi njemu dali troju smrt zbirati: prvu bi mu dali: na krasu zgoriti; drugu bi mu dali: va tamnici zgnjiti; tretu bi mu dali: od sablje umriti." Čul je ote riči dobri kralj Matijaš, čul je ote riči ter je sprogovoril: "Van mi se prošeć'te, vi tri turske baše! Nećete vi mene na krasu zgoriti: malo bi se luga zis mene spravilo; niti ću vam v vašoj tamnici ja zgnjiti: ar bi malo gnjoja zis mene ostalo; neg ćemo raskosit travu ditelinu, kadi mi prol'jemo našu krv rumenu: ar sam z sablje rojen, od sablje da umrem!" Hrvatske Šice, Gradišće.

131

Hrvatsko narodno pjesništvo

Despotov zavjet Kad umire Vuk Despote na kriocu stare majke, govori mu stara majka: "Dijete moje, Vuk Despote, kom ostavljaš staru majku, kome l' svoju vjernu ljubu? Kome l' svoje bijele dvore, kome l' svoje britke sablje, kome l' svoje sokolove?" Odgovara Vuk Despote: "Oj starice, stara majko, podaj ljubu za boljega, za boljega, za ljepšega, za ljepšega, za višega, neg ja jesam Vuk Despote, da me ne bi spominjala. Staroj majki bijele dvore, po nji šeći do samrti! Vrankoviću vrane konje, da mi trka ne požele, kôti nisu ni za mene. Britkoviću britke sablje, da mi krvce ne požele, kôti nisu ni za mene. Moji mladi sokolovi, vi se penj'te i vlješajte, kôt' se jeste i za mene!" Žumberak.

132

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lijepi Ive Ive jaše kroz orašje. Ive li je, sunce li je? Konjik li je, vila li je? Uzda li je, zvijezda li je? Sedlo li je, srebro li je? Iz Like.

133

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pere gospodin pred Bakrom Vičernjica zvoni Divice Marije, pod Bakar pristaju armane galije, a va njih je Pere, silni gospodine. Njega zagjedahu Bakarkinje mlade, na njega gjedahu gorko se plakahu: "Ča li si nam prišel silum blago zeti a mladih divojak sobum otpejati?" " "Nisem vam ja prišel silum blago zeti, ni mladih divojak sobum otpejati. Prišli su nam listi u Krfu stojeći, u Krfu stojeći,

za stolom sideći, da Bakar bili grad živim ognjem žgati, sih popi i fratar bandam prikovati, a starih bab i ded pod meč obraćati, a drobnu dičicu pod bande metati, a mladih junaci za vesla stavjati, a mladih divojak sobum otpejati!" " "Pere gospodine ne činte nam toga, mi ćemo dati štogod ti je drago." Puknula j' lumbarda spod Omišlja grada, ona je hitila šezdeset dimnjaka!

Vrbnik, otok Krk.

134

Hrvatsko narodno pjesništvo

Bolani Vid pomaže vilama igrati kolo Poboli se gospodine Vide u gorici gdi su bile vile. Bile vile Vidu govorile: "Ustan'de se, gospodine Vide, pomoz'de nam uzigrati kolo!" Govori njim gospodine Vide: "Evo ima sedam godin dana da bolujem u gori zelenoj; bit će moji dvori razdrušeni, moja ljubi kako udovica, moji sini kako sirotice; ne mogu vam uzigrati kolo!" Bile vile Vidu govorile: "Mi smo vile, mi smo tamo bile; tvoji dvori lišji neg su bili, tvoja ljubi mlađa neg je bila, tvoji sinci paše i veziri; pomoz'de nam uzigrati kolo!" Kad razumi gospodine Vide bile vile što su govorile, skočio se na noge slabašne da pomože uzigrati kolo. Starigrad, otok Hvar.

135

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ovca razbludnica Sjedi čoban na javoru, pod njim ovca blekom bleji, govori joj mlad čobane: "Što t' je, moja razbludnice?" " "Nevolja mi, mlad čobane! Pre neg sam se objanjila, prva bijah pred ovcama; jedoh travu nepašenu, pijah vodu nemućenu; a kad sam se objanjila, ja sam zadnja za ovcama; travu ijem popašenu, pijem vodu pomućenu." " Govori joj mlad čobane: "I meni je, ovco moja! Pre neg sam se oženio, lijepe mile pastjerice kite su mi savijale, sa mnom kola izvodile; sad od mene dalje stoju!" Luka na otoku Šipanu.

136

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zvijezdu prose troji prosioci Tužila se zvizdica Danica. Ako s' tuži, i nevolja joj je jer je prose troji prosioci: bili danak za Sunašce žarko, tavna noćca za sjajna Miseca, sve zvizdice za sedam Vlašića. Al govori zvizdica Danica: "Ako b' pošla za Sunašce žarko; Sunce hodi, doma ne dohodi; ako b' pošla za sjajna Miseca, Misec često u prominu ide, u godini po dvanaest puta; ako b' pošla za sedam Vlašića, Vlašići su dugo zatvoreni, od Đurđeva do Vidova danka!" Oriovac kod Slavonskog Broda.

137

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mač Pavlov Po poju konji igraju 'er se na largo spravjaju, po lijepe Ane nevjeste. Kad su po nevu hodili, uz put su dunje sadili; kad su se s nevom vraćali, uz put su dunje trgali, na konju nevi davali. S njima se neve njeguje, niz konja dunje bacala. Loša jom srića priskoči, nevi se kosa rasplete. Poklikne s konja nevjesta: "Jeda li koga od roda al moga ali Pavlova, da bi mi kosu opleo!" Kada to začu mlad Pavle, mlad Pavle brzo priskoči i nevi kosu oplete. Loša mu sreća priskoči, dobar mu mač se otpenje i udre nevu u srce. Kad vidje mlada nevjesta, s jabukom ranu zatisne, mahramom tankom potisne. I tako konja jezdeći do bijela dvora Pavlova. Vidje hi majka Pavlova; prid bijele dvore šetala, pod nevom konja primala.

Reče jom s konja nevjesta: "Gospođo, majko Pavlova, božije daj mi molitve, Pavlove meke ložnice... Al reče majka Pavlova: "Koje su ovo nevjeste kad traže s konja molitve, Pavlove meke ložnice!" S konja ju stara primala, daje jom božje molitve, Pavlove meke ložnice. Kad leže mlada nevjesta, netom se glavom nasloni, dušu je svoju pustila. Al poklikne mlad Pavle: "Prestante bubnji srebrni! Ne svirte, svirle srebrne! Ne igraj, kolo, okolo! Umre nam mlada nevjesta!" Kad čuje majka Pavlova, al Pavlu sinu govori: "Proklet mi bio, sinko moj! Nije to prva ni druga neg ti je, sinko, deseta od tvoga mača prokleta! Koliko ja ti govorim da sobom mača ne nosiš!"

Otok Šipan.

138

Hrvatsko narodno pjesništvo

Nejaka Jagoda Slala majka Jagodu na vodu, za njom trče na konju delija, gledala ga Jagodina majka: "Vrat' se natrag, na konju delija, puno mi je nejaka Jagoda, teško vidro a nejake ruke." Govori joj na konju delija: "Kako ti je nejaka Jagoda, sinoć mi je na ruci spavala, nisam mogâ konja osedlati, nisam mogâ konju zobi dati, nisam mogâ ćorde pripasati!" Iz okolice Imotskoga.

Pjesma je u drugačijoj verziji zapisana i u Erlagenskom rukopisu.

139

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ljepota djevojke pri radu Frane se puton falio da nima lipše divojke neg je njegova u polju: u ruci zlatna motika, nad čelom vrana kosica; kada motikom zakresne, junaku oko zabljesne, kada kosicom zatrepne, junaku srce zadrhtne. Tkon, otok Pašman.

140

Hrvatsko narodno pjesništvo

Žudnja za pastiricom Vrni ovce pa hodi ovamo, duglje kose neg trava zelena! Iž Veli.

141

Hrvatsko narodno pjesništvo

Basma Sveti Petar na kamik sidi, ribicu lovi, tu pasiva gospod Bog: "Ča, Petre, činiš?" " "Ribicu lovin, črvak me ubodi u livi bok: ako vas je devet, okrenulo se u osan, ako vas je osan, okrenulo se u sedan, ako vas je sedan, okrenulo se u šest, ako vas je šest, okrenulo se u pet, ako vas je pet, okrenulo se u četri, ako vas je četri, okrenulo se u tri, ako vas je tri, okrenulo se u dva, ako su vas dva, okrenulo se u jedan, ako vas je jedan, okrenulo se u nišće." " Nemojte ovoga mladića mučiti i pakostiti, već ga ozdravite kako je od boga stvoren i od majke rođen. Iž Mali.

Pjesma je molitva protiv glista u čovjeku.

142

Hrvatsko narodno pjesništvo

Agin konj Sinoć Liku porobiše, trudne konje dovedoše, svi konjići zob zobaše i Koranu vodu piše, agin Durat ni gledati već on gleda pod oblake. Tuda idu tri djevojke. "Kâ ufati konja moga, to će biti ljuba moja!" Skočila se najstarija, iznesla je vagan zobi: "Na ti, konjić, vagan zobi!" Neće konjić ni gledati. Skočila se ona srednja, iznesla je vjedro vode: "Na ti, konjić, vjedro vode!" Neće konjić ni gledati. Skočila se ta najmlađa, kaže konju bijele dojke: "Na ti, konjić, dvi jabuke, nit su zrele nit zelene već najbolje za trganje." Ona konja ulovila i agina ljuba bila. Žumberak.

143

Hrvatsko narodno pjesništvo

Prporuše hodile Prporuše hodile kuda one hodile, tuda boga molile da nan bog dâ dažda i crlena mazda, šenice bilice, sake dobre srićice. Šenica nan rodila, dičica prohodila, šenicu pojili, dicu poženili. Skupi, bože, oblake, struni božju rosicu na 'vu svetu zemljicu! Kringa, okolica Pazina.

144

Hrvatsko narodno pjesništvo

Preteška nevjesta Kad se ženi koji žene nema, on uzima koju niko neće, on uzima Maru mlinaricu, kozarevu mladu zaručnicu. Nit je more vô voziti, nit je more konj goniti: prva kola ponikuju, zadnja kola poškripuju. Mušaluk, okolica Gospića.

145

Hrvatsko narodno pjesništvo

Milostivi brat Rodila je šenica-bilica krajem mora do Pavlova dvora, želo je je devet žetvarica i deseta Pavlova sestrica. Kad su une mlade u hlad stale, ona pojde u goru zelenu, najde svoga sina cvilujući, pa je bile prse otvorala i svoga je sina nadojila pa je svomu sinu govorila: "Brzo snapaj, bilo čedo moje, ako dojde Pavle moj brajele, pogubit će i mene i tebe!" U sta doba Pavle nje brajele, a kad vidi Pavlova sestrica, baci čedo u zelenu travu pa pobigne kroz goru zelenu, a nju Pavle dozivati stane: "Vrat' se nazad, draga sele moja, diži čedo iz trave zelene pa ga nosi bilon dvoru momen, gojit ću ga uz kolino moje kako da je od srca mojega, moja ljuba ne ima poroda!" A kad čula Pavlova sestrica, diže čedo iz zelene trave pa ga nosi bilon dvoru svomen, u dvoru ga Pavle uzgojia kako da je srca njegovoga. Otok Žirje.

146

Hrvatsko narodno pjesništvo

Murtelice drobna Murtelice drobna ka si na balkunu, pozdrav' draga moga sto je na timunu. Biliman rukaman jedra podvezuje, crniman očiman mene pogleduje! Vis.

147

Hrvatsko narodno pjesništvo

Prevareni Marko Sinoć Marko večerao s majkon suva kruva i vode studene, al ga svoja potpazila majka pa je svome sinu govorila: "A moj Marko, moje sunce žarko, ča se smiješ mršavoj večeri, ol se smiješ od starosti moje, ol se smiješ od ludosti tvoje?" Al je Marko majci govorio: "Ne smijen se mršavoj večeri, nit se smijen od starosti tvoje, nit se smijen od ludosti moje neg se smijen Jeli, ljubi mojoj, 'dino ljubi drugoga junaka imajući svoga gospodara!" Ali mu je majka besidila: "Ti ne slušaj ča ljudi govore nego čini gospodske obide, tu ćeš lako poznat svoju ljubu!" Marko svoju majku poslušao, on učini gospodske obide, al ne zove Luku Senkovića, najboljega svoga prijatelja. Tužna lica u njegove ljube. "Otkad san te od majke odveja, još te nisan zlovoljnu vidija, poj ga zovi, Jele, ljubo moja!" U tri skoka skale priskočila pa je Luki u dvor doletila. "Marko tebe na veselje zove!" " "Počekaj me jedno malo doba dok obučen novo ruho na se!" " Tri je puta do dvora ljubija, a četvrti kad je u dvor došâ, vidio je Marko sa pendžera, grede sablja od ruke do ruke. Prhovo, zaselak Primoštena.

148

Hrvatsko narodno pjesništvo

Oteta Mare Sijala Mare murtelu u onu svetu nedilju, šta ju je rjeđe sijala, to jon je gušće nicala. Tude prolaze mornari: "Pošto je, Mare, murtila?" " "Svaka je grana zlat dukat a vama mladin i do dva." " "Nosi ji, Mare, na brode da ti brojimo dukate!" Jedan jon broji dukate, drugi potiže skalicu. Ona ugleda garvana: "A ti moj mili garvane, pojdi u moje majke dvor i reci mojoj materi da ono moje robice neka podili sirotan, a onu moju krunicu nek stavi Gospi na oltar 'di se no misa govori, neka me mladu spominju!" Grohote, otok Šolta.

149

Hrvatsko narodno pjesništvo

Gavrani javljaju smrt Petra Daničića Proletila dva crna gavrana jutro rano prik' sinjega mora. Vidila ih Daničića majka, ona im je jadna govorila: "Tice moje, dva crna gavrana, otkuda ste jutros doletili? Jeste l' odzgor od Bosne ponosne ali odzdol od zemlje Levanta?" Oni su joj jadnoj govorili: "Mi smo jutros rano doletili, čak odzdola od zemlje Levanta." Ona im je jadna govorila: "Tice moje, dva crna gavrana, oćete l' mi pravo kaživati što vas budem do vire pitala? Ste l' vidili senjske ormanice i mojega Daničića Peru?" Oni su joj jadnoj govorili: "Aj starice, Daničića majko, da bismo ti do vire kazali, ne bi mogla od mila slušati, ni od groznih suza progledati." A ona je jadna govorila: "Tice moje, dva crna gavrana, ja sam majka srca kamenita, ja ću moći od mila slušati i od groznih suza progledati." Onda su joj jadnoj govorili: "Aj starice, Daničića majko, vidili smo senjske ormanice i tvojega Daničića Peru. Perina je na jarbolu glava!" Kad to čuje Daničića majka, vapi jadna iza svega glasa: "Lipa moja pisana jabuko, gdi si rasla, gdi si otrgana? Jizrasla si majki na srdašcu, otrgana u zemlji Levantu!" Novi Vinodolski.

150

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vjerna Petrova ljuba Sinoć 'na Mare Petrova zatvora vrata oj grada, na dvore mali krajiću, dobar joj danak naziva: "Dobar dan, Mare Petrova, otvori vrata oj grada, evo ti srebra i zlata i ćordu moju srebrnu i krunu moga krajevstva!" A Mare kraju govori: "Fala ti, mali krajiću, na tvome srebru i zlatu, na tvojoj kruni krajevoj, na tvojoj ćordi srebrnoj, ja jeman draga Perića, on jema srebra i zlata i krunu svoga krajevstva ali se krajem ne zove!" Kada je kraj to razumi, brzo je knjigu napravi, šaje je Peri na vojsku i u njoj lipo govori: "Fala ti, Pere vojvoda, ti si se skoro oženi, u dvoru jubu ostavi, ona ti jubi junake i mene kraja zvala je.

Ja ne bi toga učini za moje srebro i zlato i krunu moga krajevstva, za ćordu moju srebrnu!" Kad je to Pere razumi, brzo je vojsku sakupi pa on gre s vojskon u dvore, a Mari druge vidile pa Mari druge govoru: "Daruj nas, Mare Petrova, eto ti dragi s vojnice!" Kada to Mare razumi, rastvori vrata oj grada: na jednu vojsku molala, na druga draga čekala, pa Mare lipo govori: "Fala ti budi, bože moj, kupi je Pere vinograd, stopro ga stava saditi, drugi ga trgat hodili, ja san ga mlada branila za moga draga Perića!" Kad je to Perić razumi, iz tanka glasa zavapi: "Svirite, svirci, vi brzo, igrajte tance okolo, u dvoru mome poštenje, u mome srcu veselje!

Donje Selo, otok Šolta.

151

Hrvatsko narodno pjesništvo

Žalosna djevojka Tuge moje, tuge, vsaki dan ste druge, ne jur vsaki danak neg i vsaku uru, još jedne ne projdu, jur mi druge dojdu. Da bi moje suze na kamen padale, kamen bi s' rastopil a srce ne more. Da bi moje suze na travu padale, trava bi vehnula a lica ne moru! Petrovo Selo, Gradišće.

152

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vilina vodarina Gorom jaše Gorjanin Ivane, gorom jaše, goru kunijaše: "Crna goro, ne zelenila se jer u tebi kapi vode nema!" Bila vila viče sa planina: "Ne kun' gore, Gorjanin Ivane, već s okreni zdesna nalijevo pa ćeš naći dvi jele zelene; među njima Drina voda hladna. Kod nje sjedi vila brodarkinja. Ne uzimlje mnogo brodarine: od junaka ruku iz ramena a od konja četiri kopita!" Varcar, Bosna.

153

Hrvatsko narodno pjesništvo

Čudesna lađa Sinoć se je kasno barka nakrcala; jasnom misečinom v Bneci dojadrila. To je zagledala Bnetkinjica mlada, ter govori mlada staroj majci svojoj: "Pokle jesu, majko, Bneci sagrađeni, ni takova driva nutar dojadrilo neg ča je noćaska jasnom misečinom. Krmu ima, majko, srebrom nakovanu, a provicu ima zlatom armižanu, a bandice ima žingom polivene, a vesalca ima drobnoga bašelka, a konopi ima od svile zelene, a jedarca ima drobnoga naveza." Punat, otok Krk.

154

Hrvatsko narodno pjesništvo

Muka i smrt izvan grada Gospe sidi vanka grada čekajući sinka draga: "Sinko mili, sinko dragi, podaj majki križ taj slavni!" "Ne mog' ti ga, majko, dati, na njin mi je čudo stati, na njin mi je krv proliti, grišne duše otkupiti!" Otkupi ji sin Marije povrh gore Kalvarije; dva mu čavla u rukah, a treti mu u nogah. Sali, Dugi otok.

155

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ohola gavanka Zapovidi gospod Bog dviman, triman anđelin, sveton Petru i Pavlu, da 'ni pođu po svitu kano čela po cvitu. Kad su pošli po svitu kâ i čela po cvitu, 'ni dojdoše na vrata bogatoga Gavana. Tute sjedi Gavanka, plemenita gospoja. "Poznivaš li ti Boga, a i mater Mariju, a i svetu nedilju, pa i dane djelatne i nas tužne sirote, što nan imaš, podili, na put božji opravi!" Gavanka im govori: "Ajte otle, petljari, a kakvi je ti vaš Bog kad ne more 'raniti već vas šalje do mene, pak šta će mi ti vaš Bog, kad je meni Gavan moj, a šta će mi Marija, kad san sama Marija, šta će meni nedilja, kad je moja nevista!" Pa in kore davala šta su pasi glodali, šta je maškan ostalo, nî to ni in davala već nogama ćuškala pa prida nje bacala. Besidu joj anđeli: "Fala tebi, Gavanko!" Pa projdoše kroz goru i sretiše Ivana, Gavanova čobana. "Faljen Isus, Ivane, ti Gavanov čobane, što nan imaš, podili,

na put božji opravi!" Njiman Ivan govori: "Sirota san i ja sam, evo služim Gavana devet godin danaka, još mi ništa ne dade, samo ovcu i janje. Janje bi van podili, na put božji opravi, al mi je u planini Gavanovoj živini." Besidu mu anđeli: "Fala tebi Ivane i Gavanov čobane!" Pak pojdoše na nebo. Upita i' gospod Bog: "Kako tamo, anđeli?" Besidu mu anđeli: "Kako, Bože, na zemlji? Koji ima, ti ne dâ, a ko nima, ti bi dâ!" Reče njima gospod Bog, da sakupu gromove, da saviju oblake pak da idu na dvore bogatoga Gavana. 'Ni naviju oblake i sakupe gromove pa pojdoše na dvore bogatoga Gavana. Počnu strile striljati a gromovi pucati, sitila se Gavanka, plemenita gospoja: "Ajme" - reče - "doboga, ja poznajen za Boga i za mater Mariju, i za svetu nedilju, i za dane djelatne i za tužne sirote!" Besidu joj anđeli: "Kasno si se sitila pa za Boga poznala!"

156

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pak se more otvori sve Gavana potopi. Gavanovo sve blago na Ivi je ostalo; tri iljade ovaca, a četvrta janjaca, do smrti je dobro stâ. Murter.

157

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lepa deklica i jelen Lepa deklica jelena pasla, pobegel jelen pod javor zelen. "Pomor' mi, majka, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Nek ti pomore dragši od majke!" " "Što li je meni dragši od majke?" " "Tebi je dragši tvoj mili jočko!" " "Pomor' mi, jočko, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Neg ti pomore dragši od mene!" " "Što li je meni dragši od jočka?" " "Tebi je dragša tvoja sestrica!" " "Pomor mi, sestra, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Nek ti pomore dragši od mene!" " "Što li je meni dragši od sestre?" " "Tebi je dragši tvoj mili bratec!" " "Pomor' mi, bratec, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Nek ti pomore dragši od mene!" " "Što li je meni dragši od brata?" " "Tebi je dragši tvoj mili dragi!" " Torčec.

158

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ča je more Ča je more da bi bilo poje, se bi gospe težakinje bile, po moru bi naranže sadile, mej naranže drobnu mažuranu. Punat, otok Krk.

159

Hrvatsko narodno pjesništvo

Koj se one sveti... Koj se one sveti za goru zelenu? Je l' je žarko sunce, je li temen mesec? Nit je žarko sunce, nit je temen mesec, neg si mladi Marko konjića potkava. "Postoj, konjić, postoj, verne dobre moje! Ja te ne bom koval, koj bi te prodaval, neg te koval bodem, koj me nosil bodeš, koj me nosil bodeš po jelečkem polju, da ja tamo vidim jelečku divojku!" Poznanovec, Hrvatsko zagorje.

160

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tužna mladost moja Tužna mladost moja, saki dan na manje, kâ i ona trava ča se sva požanje! Zapadna Istra.

161

Hrvatsko narodno pjesništvo

Oj ti tožni človek Oj ti tožni človek, zakaj si na svetu? Ti si tak na svetu kak rosa na cvetu, kak rosa na cvetu, kak roža na vrtu. Vetrek nam potpuhne, rosicu otepe, sunjčece pak greje, rožica povene. Zimica te stere, bodec te prebode, bodec te prebode, smrca te pretegne. Od tebe pobjegne oček i mamica, oček i mamica, bratec i sestrica. Bratec i sestrica, sva tva rodbinica. Purga, Hrvatsko zagorje.

162

Hrvatsko narodno pjesništvo

Nedozvoljena ljubav Oj žarano, di si zaostalo zaostalo čudo gledajući!? Bajo seku od milosti ljubi, ne ljubi je kak se seka ljubi već je ljubi kak se dragi ljube. Ljubili se tri godine dana i četvrte četiri mjeseca. Kad je seka čedo osjetila, seka bratu svome govorila: "Ajdmo, bajo, bižati od majke!" Kad su prešli preko gore ravne, za njima je gora povenula, kad su prešli preko polja ravna, za njima se polje posušilo, kad su prišli priko vode ladne, za njima je voda usahnula. Kako stade, tako čedo pade, kako pade, tako progovara: "Drži mene, oče i ujače!" " "Držat ću te, sine i netjače!" " Doljanovci, okolica Slavonske Požege.

163

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojka se čini bolesnom u gori Dva pribiga goru pribigoše: Vlaščić momče s Turkinjom djevojkom. Vlašiću je loša sreća bila jerbo mu se razboli djevojka usred gore pod jelvom zelenom gdjeno nema lika nikakvoga neg pelina i rosulje trave. Od pelina vrlo boli glava, od rosulje i srce i glava. Manio se rukon po kolenu: "Ajme meni, mila moja majko, za se nemam kruha ni vodice, za djevojku meke posteljice, za mog konja diteline trave!" Al govori mlađana divojka: "Aj Vlašiću moja dušo draga, ne boli me vrlo moja glava već te skušan jesam li ti draga?!" " "Kako, dušo, meni nisi draga kad ostavi i oca i majku, s tobom pođo u goru zelenu travu pasti, ladnu vodu piti još mi se je jadnom zamutila!" " Jablanac, Hrvatsko primorje.

164

Hrvatsko narodno pjesništvo

Knjigu piše Deli-aga Knjigu piše Deli-aga i šalje je Sinju gradu a na ruke Latkoviću. "Aj delijo Latkoviću, izajdi mi na megdane gdi Neretva udara se!" Knjigu štije Latkoviću, knjigu štije ter se smije. Gledajo ga j' gospodine, mladi sinak kapitana tere mu je govorio: "Otkud knjiga, Latkoviću, da ju štiješ pak se smiješ?" A on mu je govorio: "Gospodine kapitane, knjigu piše Deli-aga da mu zajdem na megdane gdi Neretva udara se. Već te molim, gospodine, da mi podaš trejset Senjan." A govori gospodine: "Uzmi, junak, i šezdeset!" Kad to čuje Latkoviću, i on zajde na megdane gdi Neretva udara se. Loša j' srića Latkoviću. Zatira ga Deli-aga sinje more do svitnjaka. A govori mlad junače: "Bora tebi, Latkoviću, s kin ćeš glason Sinju doći?" Kad to začu Latkoviću, u njen srce zaigralo pa zatira Deli-agu sinje more do grljača. Glavu mu je odsikao! Hrvatsko primorje.

165

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ćuk sedi... Ćuk sedi, ćuk sedi na zelenom boru, na zelenom boru, na kiti javoru. On sedi, on sedi, milo premišljava: ali bi ali ne grlicu k sej zvati. "Hodi sem, hodi sem, grlica prez para!" " "Nedem ja, nedem ja, mene majka kara!" " "Ako boš, ako boš majku poslušala, kesno boš, kesno boš z milim dragim spala!" Domašinci, Međimurje.

166

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kukuvača zakukuvala Kukuvača kukuvala pred Petrovim den, kuku kuku, kuku kuku, pred Petrovim den. To je leto toplo leto i te Petrov den, kuku kuku, kuku kuku, i te Petrov den. Žnjači dojdeju vu polje, ležeju pod klen, kuku kuku, kuku kuku, ležeju pod klen. Dekanovci, Međimurje.

167

Hrvatsko narodno pjesništvo

Najbolja žnjačica Već je zišlo sončece na tom božem koleku. Hajd, težaki, na polje, da žajnemo šenicu i najbolju žnjačicu da si odaberemo. To naj bude Katica naj bude prednačica! Trgovišće, Hrvatsko zagorje.

168

Hrvatsko narodno pjesništvo

Rodila zemlja trseka Rodila zemlja trseka, rodil je trsek rozgicu, rodila rozga grozdeka. Grozdek nam daje kaplicu, kaplica krepi dušicu. Vrbovec, šira okolica Križevaca.

169

Hrvatsko narodno pjesništvo

Voda se vodi hvali Hvalila se voda Kamenica, da je lipsa nego Gusarica, da priko nje istice Danica, da 'na tece ispo' Dragovode, da nju piju šve mlade divojke i mornari mladi Palagruže. Govori njoj voda Gusarica: "Sto se hvališ, vodo Kamenica, da si lipsa nego Gusarica, da vr' tebe istice Danica i da teces ispod Dragovode, a ja tecen ispo' lipe zemje i ispod nôg divice Marije, mene piju sve mlade divice, sve divice i šve udovice i s mojon se vodon umivaju i s obraza maće odnišaju!" Komiža, otok Vis.

170

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vedro, vedrina! Vedro, vedrina, sedi na konja, tirajte oblake! Kam bum ju tirau? Ne znam je kam. Vu te nove dvore de pastiri ognjeca kure, ognjeca kure, dežđeka prosiju. Vratišinec, Međimurje.

Pjesma kojom su pastiri tjerali s neba oblake.

171

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tič i tičica Tiček leti, tiček leti, tičica za njim leti: "Vzemi mene, vzemi mene, drobni mali tiček ti." " "Kaj bum s tobum, kaj bum s tobum, drobna mala tičica? Ma je hrana, ma je hrana drobni mali črveki; me je pitje, me je pitje mutna kolomijica; ma je hiža, ma je hiža drobno malo trnjiće; kaj bum s tobum, kaj bum s tobum, drobna mala tičica?" " "Vzemi mene, vzemi mene, drobni mali tiček ti: tva bu hrana, ma bu hrana drobni mali črveki; tve bu pitje, me bu pitje mutna kolomijica; tva bu hiža, ma bu hiža drobno malo trnjiće; tve bu srce, me bu srce samo jedno srčece!" " "Hodi k meni, hodi k meni, drobna mala tičica!" " Okolica Varaždina.

172

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zeleni Jure Kuda Jura hodi, tuda pole rodi. Gledajte ga, gledajte Juru zelenoga. Nije Jura svaki dan, već na leto jedan dan. Dajte Juri vina, da mu ne bu zima. Dajte Juri rakije, da se malo napije. Dajte Juri slanine, da ide u planine. Darujte ga, darujte Juru zelenoga! Bikovec, Hrvatsko zagorje.

Obredna pjesma. Pjeva se uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo.

173

Hrvatsko narodno pjesništvo

Orle moj... "Orle moj, orle moj, šara ptico moja, visoko mi letiš, još na širje gledaš: jesi li mi vidil prvu ljubav moju?" " "Vidil ti ju nisam, začul ti je jesam, kad sam sinoć kasno nje dvorom proletil. Po dvoru 'e hodila žalno stugivala a tebe junaka teško preklinjala." " "Orle moj, orle moj, šara ptico moja, ako joj ti opet nje dvorom proletiš, a ti joj poruči da se ne zaruči, da je nikdar junak ostaviti neću, ako bi mi bilo v črnoj gori stati, v črnoj gori stati, kalinu zobati, kalinu zobati a kalužu piti." Gradišće.

174

Hrvatsko narodno pjesništvo

Želje Kad se ženi, da sam đuvegija, kad se kosi, da sam kod ovaca, kad se jide, da sam kod kosaca, kad je kiša, da sam malo dite! Jezerane kod Brinja.

175

Hrvatsko narodno pjesništvo

Težak grijeh Poboje se Vido Madušića, on boluje sedam godin dana, od kosti mu meso otpadalo, kroz kosti mu trava pronicala. Sele nemu tanko progovara: "O moj brate Vido Madušića, velik li si grijeh učinio, da m' je dovest oca redovnika da mu svoje ispovidiš grije!" Odgovara Vido Madušića: "Grije moje spovidat ne mogu, moreš znati, moja sele draga, kad san pošâ u goru zelenu, a sa svojih trideset serdara, zameo je snijeg sa sjeverom, nigdje nema kamene pećine da bi društvo svoje zaklonio, pa dođosmo pred bijelu crkvu, od crkve smo vrata salomili, polomili križe i kaleže. Vrazi meni mirovat ne dali i ja nogon udri u otara, izlećoše dvije tice male, meni jesu tanko govorile: "Neka tebe, Vido Madušiću, od kosti ti meso otpadalo, kroz kosti ti trava pronicala, svoje grije nikom ne kazao nego samo svojon seli dragoj!" I to reče pa dušon uteče. Dunave, Konavli.

176

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lijepa Kata Lijepa Kata vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita oca blagoslova: "Blagoslovi, dragi oče!" Lijepa Kate vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita majke blagoslova: "Blagoslovi, draga majko!" Lijepa Kate vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita brata blagoslova: "Blagoslovi, dragi brate!" Lijepa Kate vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita sestre blagoslova: "Blagoslovi, draga sestro! " Brušane kraj Gospića.

Svatovska. Pjeva se kad mlada odlazi iz kuće.

177

Hrvatsko narodno pjesništvo

Podiže se ormanica Podiže se ormanica ispod Sinja bijeloga; pred njom Ivan harambaša i Matija kapitane i mlad Petre vojvodiću. Kad su došli srid pučine, srid pučine sinja mora tu ih Turci dočekaše, kljeti Turci Barbarezi. Ivana su harambašu niz jarbole obisili, a Matiju kapitana ka galiji prikovaše, a ostale vitezove sinje more potopiše. Tu nijedan ne uteče već mlad Petre vojvodiću. Ni on ne bi utekao već je dobar plivac bio, u plivnju je udario, Sinju gradu doplivao. Gledali ga mlad junaci ispod Sinja bijeloga meju se su govorili:

"Nut nan Petra vojvodića koji se je naučio dobre glase donašati, muštuluke prijimati." A on njin je govorio: "Oj Sinjani, braćo moja, tužne vami glase moje a čemerne muštuluke. Kad smo došli srid pučine, srid pučine sinja mora, tu nas Turci dočekaše, kljeti Turci Barbarezi. Ivana nam harambašu niz jarbole obisiše. A Matiju kapitana ka galiji prikovaše. A ostale vitezove sinje more potopiše. Tu nijedan ne uteče već ja Petre vojvodiću, ni ja ne bin utekao, već sam dobar plivac bio, u plivnju sam udario, na suho san isplivao."

Hrvatsko primorje.

178

Hrvatsko narodno pjesništvo

Diko moja Diko moja, i jesi i nisi, oženi se da vidim čiji si! Lički Osik.

179

Hrvatsko narodno pjesništvo

Na Vidov dan Sadila sem lenek na Vidovski denek. Lenek moj lenek; svilica moja! Skubla sam si lenek na Vidovski denek. Lenek moj, lenek; svilica moja! Tukla sam si lenek na Vidovski denek. Lenek moj, lenek; svilica moja! Prela sam si lenek na Vidovski denek. Lenek moj, lenek; svilica moja! Ivanec, Hrvatsko zagorje.

180

Hrvatsko narodno pjesništvo

Neprilike s mužem Svi junaki travu kose a moj mali vodu nosi, žiga, žiga, mili bože, sprimi mi ga da mi nije s njime briga, da ga luda, mlada ne gledam; svi junaki travu kose a moj mali klipe nosi, žiga, žiga, mili bože, sprimi mi ga da mi nije s njime briga, da ga luda mlada ne gledam! Hrvatsko Selo, kraj Topuskoga.

181

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ivanovo i Petrovo Ivanovo i Petrovo, tijo leto, dobar je bog, dajte, dajte, mile majke, tijo leto, dobar je bog, što imate, to nam date, tijo leto, dobar je bog, što nam daste brez toga ste, tijo leto, dobar je bog, ak' nam nešte ništa dati, tijo leto, dobar je bog, mi ć'mo vašeg sinka zeti, tijo leto, dobar je bog, pa ćemo ga dalko odneti, tijo leto, dobar je bog, pa ćemo ga darovati, tijo leto, dobar je bog, mi devojke s ružicama, tijo leto, dobar je bog, mlade snaše s iglicama, tijo leto, dobar je bog! Prekopa kod Gline.

Pjeva se uoči Ivanja predveče.

182

Hrvatsko narodno pjesništvo

Žito i tri jetrve Tri jetrve žito žele, lalo, lelemile, prva žela, snop nažela, jaj lade moj; druga žela, dva nažela lalo, lelemile, treća žela, tri nažela, jaj lade moj! Viduševac kod Gline.

183

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kupil sem ti... Kupil sem ti ropčeka lepoga, črlenoga kojega buš imala dok buš mene zemala, oj predrago srce me! Kupil sem ti čizmice na visoke petice koje budeš imala dok buš mene zemala, oj predrago srce me! Kupil sem ti robače lepe, bele, šlezinske, koje budeš imala dok buš mene zemala, oj predrago srce me! Iz Podravine.

184

Hrvatsko narodno pjesništvo

Htio obljubiti sestru u neznanju Di je sinoj sunce zapadalo, onde se je robje prodavalo: lipi momak i mladi divojak. Prodaje se Jele robinjica, kupuje je Šviole vojvoda, za nju daje blago nebrojeno i kupuje svile nekrojene. Kad je vecer za veceron bilo, sve je robje vecer veceralo, ne hti jisti Jele robinjica, neg šve gleda Šviolu vojvodu. Kad to vidi Šviole vojvoda, govori joj Šviole vojvoda: "Veceraj ga, ne vecerala ga, što se jesi u me ugledala?" Govori mu robinjice Jele: "Bora tebi, Šviole vojvoda, ja se u te jesan ugledala, jer san takog brata ja imala, cini mi se da ga pripoznajen!" Govori jon Šviole vojvoda:

"Bora tebi robinjice Jele, po cem bis ti brata poznavala?" Odgovara robinjice Jele: "Bora tebi, Šviole vojvoda, kad me pitas, kazat cu ti pravo po cen bi ja brata upoznala: madiž mu je na desnen ramenu a zmaj juti u žuten percinu!" Govori non Šviole vojvoda: "Bora tebi robinjice Jele, raspusaj mi puce od dolame i raspleti percina žutoga i pogledaj na desnen ramenu, je l' mi madiž na desnen ramenu a zmaj juti u žuten percinu!" Madiž mu je na desnen ramenu a zmaj juti u žuten percinu. Kad to vidi Šviole vojvoda, progovara Šviole vojvoda: "Mili bože, cuda velikoga, da se sestre u neznanju ljube!"

Komiža, otok Vis.

185

Hrvatsko narodno pjesništvo

Na Ivanje Mi smo došle u ladanje, u ladanje na Ivanje, tio leto, dobar je bog, u belini oblečene i pod vencem ivanjčica, tio leto dobar je bog, mi smo si ga same splele iglicama pletačama, tio leto, dobar je bog! Hrvatsko Selo kod Topuskoga.

186

Hrvatsko narodno pjesništvo

Barbara djevojka Pasla ovce Barbara divojka po livadi Kraljevića Marka, tu pasiva pope Ličanine. On govori Barbari divojki: "Oj boran ti, Barbara divojko, ja ću s tobom malo ovce pasti, kupit ću ti bičve od štameta i postole zlatom nacikane!" Al govori Barbara divojka: "Oj boran ti, pope Ličanine, što će meni stara majka reći kad mi vidi bičve od štameta i postole zlatom nacikane?" Progovara pope Ličanine: "Ja ću tebe lipo naučiti kako ćeš ti staroj majci reći; da s' prodala janje od godine, da s' kupila bičve od štameta i postole zlatom nacikane!" Soline, Dugi otok.

187

Hrvatsko narodno pjesništvo

Taj zna ljubiti Poji konja na Siveru Janko, na Siveru na vodi studenoj; s jedne strane poji konja Janko, a iz druge bijeli platno bule, vadi dojke, vodom ih umiva. Govori jon dobar junak Janko: "Pokrij dojke, Memagina bule, pokrij dojke, ne mami junake, jer ti junak tvrdu viru dajen, da ću Siver vodu priplivati, danas ću ti lice objubiti!" Govori mu Memagina bule: "Ajde tamo, jedna Vlašetino, u Memagi gospodara moga junaci su kako iskra ognja, konjići su kako bile vile, svedno Siver priplivat ne mogu, kamol' ti ćeš na staroj kobili!" A kad vidi dobar junak Janko, on se meće u Siver u vodu, do pol vodi dobro plije Janko, od pol ga je vanka izmećalo.

Kad vidila Memagina bule da će zdravo vodu priplivati, pusti krilca niz svoja kolinca, stane bizat uz goru zelenu. Govori jon dobar junak Janko: "Ne biz' bigon, Memagina bule, da si bigon sinoć ubignula, jutros bi te dostignuja Janko!" Pa se za njon malo naturio, u kratko ji puta dostignuja, pa ji hvata za bijele ruke, pa ji meće na zelene trave, pa ji jubi koliko mu drago. Okle joj se lica najubio, Memagina govori mu bule: "Bora tebi, dobar junak Janko, evo ima sedan godin dana za Memagu da jesan udana, ja ne vidi lipšega jubjenja od ovoga na zelenoj travi!"

Podstražje, otok Vis.

188

Hrvatsko narodno pjesništvo

Majka Mari... Majka Mari kosu plela, anđele moj, jablane moj; "Ne id', Mare, u to kolo, anđele moj, jablane moj, to je kolo Ivanovo, anđele moj, jablane moj, Ivan će te prevariti, anđele moj, jablane moj, prevariti, ostaviti, anđele moj, jablane moj!" Viduševac, okolica Gline.

189

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lepa deklica žito zažela Lepa deklica žito zažela, zdravi veseli pole ženjemo. Vesel naš gazda, komu ženjemo, zdravi veseli doma idemo. Došel je jelen pod javor zelen, zdravi veseli doma idemo. Žuri se, Mara, ručak zgotovljaj, zdravi veseli doma idemo. Brežanec.

190

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vozila se... Vozila se po moru galija, u njoj sjedi okovan delija 5 , u ruci mu siv-zelen sokole, u kljunu mu dva zrna bisera. Gledala ga sa grada divojka, al govori okovan delija: "Što me gledaš, sa grada divojko? Okovan sam, ljubit te ne mogu, oženjen sam, uzet te ne mogu." Al govori sa grada divojka: "Ja ne gledam da ti mene ljubiš, nit te gledam da me mladu uzmeš, već te gledam da te nešto pitam: čim ti svoje sokolove hraniš, čim ti hraniš, čim li ih napajaš?" Al govori okovan delija: "Ne pitaj me, sa grada divojko! Biser trunim, sokolove hranim, suze ronim, sokolove pojim." Iz Slavonije.

5

okovan delija - junak u oklopu

191

Hrvatsko narodno pjesništvo

Izbor kralja Matijaša Boga mole budimska gospoda: "Daj nam, bože, u subotu lipo, u nedilju vedro kao srebro, da bacamo krunu vedrom nebu da vidimo kog će okruniti! " Bog im dao u subotu lipo, u nedilju vedro kao srebro, pa bacaše krunu vedrom nebu, a kruna se vila i vijala, ona pala na Jankova sina, na Jankova sina Matijaša. Povikala budimska gospoda: "Nije kruna za Jankova sina, za Jankova sina Matijaša!" Uze Janko sina Matijaša, on ga uze za bijelu ruku, pa ga vodi pod jelu zelenu. Opet krunu vedru nebu bace, a kruna se vila i vijala, ona pala na zelenu jelu, pa kroz jelu na Jankova sina, na Jankova sina Matijaša. Opet viču budimska gospoda: "Nije kruna za Jankova sina, za Jankova sina Matijaša!" Uze Janko sina Matijaša, on ga uze za bijelu ruku, pa ga vodi u tavnicu tavnu. Opet krunu vedrom nebu bace, a kruna se vila i vijala, pa je pala tavnici na vrata. Sad beside budimska gospoda: "Kom bog dao, da mu i mi damo! Da mu i mi sriću ne kratimo!" Onda bilo, sad se spominjalo. Subotica.

192

Hrvatsko narodno pjesništvo

Vukarska Domaćine od kuće, evo vuka kod kuće! Terajte ga od kuće, nije dobar kod kuće: podajte mu šenice da ne kolje telice, podajte mu slanine da ne slazi s planine, podajte mu zopčice da ne kolje ovčice! Smiljan kraj Gospića.

S ovom pjesmom idu ljudi po selima noseći ubijena vuka i skupljajući darove. Ponekad vučju kožu ispune slamom, okite vrpcama, a u usta ubijene zvijeri stave jabuku.

193

Hrvatsko narodno pjesništvo

Čini Ivina me potvorila majka da sam Ivi čine učinila. Nisam, majko, živ mi Ivo bio, ama mu ih mislim učiniti. Pričekaj me do Jurjeva dana, dok izajdem na polje zeleno i izvedem svoje drugarice i uhvatim kolo na livadi i naberem dvoga troga cvića: sandokosa i okoločepa, vratoloma i velike trave, desno krilo sinje kukavice, livu nogu mrtve krtinice, pa će kukat oko dvora moga! Skoplje, Bosna.

194

Hrvatsko narodno pjesništvo

Da nije jematva, spalio bi ih Nî se nindri zgoda prigodila, što je, pobre, u Morinskon mistu, da je diver natruhli nevistu, to zacuje komiški korote, pa govori komiški korote: "Sve do Rima šavat ćemo korte, ma da nisu od jematvi doba, cinio bi izgoriti oba!" Podstražje, otok Vis.

195

Hrvatsko narodno pjesništvo

Obostrane kletve Divojka je žito žela, žito žela, svas dan žela, na čobana pogjedala, po prstu se porizala, pa čobanu govorila: "Proklet bio, mlad čobane, ovce ti se ne janjile ako bi se i janjile mrtve jance pojanjile!" Al govori mlad čobane: "Ne kuni me, divojčice, ja ću tebe gore kleti; da se nikad ne udala ako biš se i udala, muškog čeda ne imala, ako biš ga pa imala, u vojsku ga opravila, iz vojske ga ne vidila!" Sali, Dugi otok.

196

Hrvatsko narodno pjesništvo

Strine Maru krivo potvorile Cviće brala Primorkinja Mara po mejašu turskom i kaurskom; ubrala je tri kitice cvića pa je sama sobom govorila: "Vehni, vehni, moja kito cvića! Vehni, vehni od sunca žarkoga kao i ja divojčica mlada. Ja ne imam ni oca ni majke već ja imam do dvi strine moje koje su me krivo potvorile da me ljubi Mujo i Alija, a nisam ih ni okom vidila!" Pa pošeta tuda niz brigove; do Solina vode dohodila nad Solin se vodu nadnosila pa je sama sobom govorila: "Solin-vodo, ti si mi krvava! Kako ću ja u te skočit mlada?" Sveza oči pa u vodu skoči. Ugleda je Mujo i Alija ter su za njom u vodu skočili. Hvataju je za bijelu ruku, bacaju je na zelenu travu nek se mlada cidi i ocidi. Donji Dolac kraj Sinja.

197

Hrvatsko narodno pjesništvo

Konja kuje črn Arape Konja kuje črn Arape na kosturskih bilih vratih. Kosturanom govoraše: "Kosturani, braćo moja, bi l' se mogal junak naći kî bi zašal na megdane meni črnom Arapinu?!" Kosturani govoraše: "Ivan nan se j' razbolio koj' je dosad junak bio i na megdan izlazio; već ako ćeš, črn Arape, dat ćemo ti pol Kostura i najlipšu Kosturanku, Mandalinu Ivanovu." To je čula Mandalina, Ivanu je govorila: "Oj Ivane, moj brajane, ča sam jadna dočekala, za života Ivanova da ću biti Arapova." Ivan seli govoraše: "Mandalino, sele moja, osedlaj mi dobra konja i položi bojno koplje među uši dobra konja."

Sestra j' braca poslušala, dobra j' konja osedlala. Kada ga je osedlala dobru j' konju govorila: "Zdrav, vrančiću, dobro moje, da biš meni ti donio živu glavu Ivanovu, mrtvu glavu Arapovu, vinom ću ti noge prati, šenicu ćeš zob zobati a rakiju vodu piti." Lipo j' braca uzjahala, sablju mu je pripasala, i on ide na megdane tome črnom Arapinu. Dobra j' srića Ivanova. Arap kopljen udariše u sedalce Ivanovo. Loša j' srića Arapova. Ivan kopljen udariše u srdašce Arapovo, glavu mu je odsikao i nosi je Mandalini, Mandalini, seli svojoj.

Hrvatsko primorje.

198

Hrvatsko narodno pjesništvo

Julijanka Julijanka tancuvala: med gorami, med vodami, s susedami. Došel j' po nju nejin oček: "Odmo dimo, Julijanka, pospavat." " "Nejdem s vami, pojte sami, ja bum ovde tancuvala; med gorami, med vodami, s susedami." " Došla po nju nejna majka: "Hodmo dimo, Julijanka, pospavat." " "Nejdem s vami, pojte sami, ja bum ovde tancuvala; med gorami, med vodami, s susedami." " Došel j' po nju nejni dragi, došel j' po nju nejni dragi: "Hodmo dimo, Julijanka, pospavat!" " "Idem s vami, nejte sami, ne bom ovde tancuvala; med gorami, med vodami, s susedami!" "

199

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lipa Ane Cvili, plače lipa Ane, ljuba Jurjeva. Začul ju je knez Mikula na turnu stojeć: "Ča se plačeš, lipa Ane, nevesto moja?" " "Sila j' meni cvilit, plakat, drag diverak moj! Zač je mene tvoja majka s tobom obrekla." " "Moja majka dobra žena, ni to mogla reć." Na to dojde knezu Jurje s daleke zemlje; suprot njemu lipa Ane konjića prijet. "Odlazi mi, lipa Ane, neverna si mi!" Omišalj.

200

Hrvatsko narodno pjesništvo

Najbolji je bekrija Osman-paša sam na kuli sjedi pa dozivlje svoju vjernu ljubu: "Kažide mi, moja vjerna ljubo, triput si se mlada udavala, sva tri puta za dobra junaka; koji te je bolje milovao?" " "Oj Osmane, mili gospodare, kad me pitaš, pravo ću ti kazat; prvi put sam sa Pašićem bila, u Pašića dosta pusta blaga, al me junak ženski milovaše, drugi put sam sa beklijom bila, u beklije niđe ništa nema nego jedna kićena tambura, al me junak muški milovaše, treći put sam za tebe, Osmane, i s tobom sam dva imala sina, oba dva bi za bekliju dala pa bekliji žice kupovala!" Brušane kraj Gospića.

201

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lipa divojka "Oj divojko, ča si tako lipa, pari da te naranža rodila?" " "Nije mene naranža rodila, ner me majka va gori umila, bura mi je zibalnica bila, vali su me po moru vajali a ribari va mrežu lovili!" "

202

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zrinjski bane i njegov konj Konja jaše Zrinjski bane priko polja Teriharca, kad je bio nasrid polja, nasrid polja Teriharca, dobar konj mu posrnuo. Govori mu Zrinjski bane: "Oj vrančiću, dobro moje, je li tebi dodijalo tvrdo sedlo banjalučko, ili su ti dodijale oštre uzde kostajničke?" Dobar konj mu govorio: "Gospodine, Zrinjski bane, nije meni dodijalo tvrdo sedlo banjalučko, niti su mi dodijale oštre uzde kostajničke, već su meni dodijali česti puti ljubi tvojoj." Novi Vinodolski.

203

Hrvatsko narodno pjesništvo

Oj meštrale... Oj meštrale, moj prolitnji lade, koji ladiš po moru mornare i po poju mlade čobanice i po gori mlade fraškarice! Grohote, otok Šolta.

204

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kćerka ide u tuđe selo Kada se hćerčica od majke diljaše, njima se obima srce rascipljaše: "Ne pitan te, majko, blaga ni bogatstva neg te pitam, majko, blagoslova tvoga. Blagoslovi, majko, tvoju hćercu milu kâ te sad ostavlja!" " "Hodi z bogom, vilo, dobar put ti bog daj! Kada prideš, hćerko, v ono tuđe selo, ti ćeš se nasmijat, al nećeš veselo. Kada sideš za stol s tvojim milim drugom, otert ćeš si oči svojim belim ruhom!" " Dobrinj, otok Krk.

205

Hrvatsko narodno pjesništvo

Po devojku se spravljaju Beli se, beli, beli grad, u njem mi konjci sigraju, srebrne vuzde trgaju, po devojku se spravljaju. Devojka jim se plakala, majka ju je tažila: "Muči pa muči, ćerčice, tak su i mene vodili pak sam ti dobra dočkala; devetim zetom punica, devetim snaham svekrva, pod svakom snahom mladi sin, pod najmlajšom mlada ći, za nju se biju Bišćani i sva hrvatska gospoda!" Sv. Jana kraj Jastrebarskog.

206

Hrvatsko narodno pjesništvo

Blago meni... Blago meni i tebi, djevojko, sutra ćemo zajedno na pašu, ovce ćemo u duboke doce, a jagance u tijesne klance, a mi dvoje pod žute naranče! Čelopeci, Župa Dubrovačka.

207

Hrvatsko narodno pjesništvo

Dva mlada junaka 'z boja su jahala Dva mlada junaka 'z boja su jahala, oni mi se jesu skupa zgovarali: "Teško ćemo mi dva Solun grad objahat a još ćemo težje selo solunačko." Na selu mi ga nî nikdi ter nikogar nego jedna sama mlada devojčica: ona sama sidi na zelenom zdencu. Zaprosil je junak te hladne vodice. Ona s jednom rukom vodicu davala, s otom drugom si je suzice brisala. "Čto mi se ga plačeš, mlada divojčica? Poznavaš li mene mladoga junaka? Ali mi poznavaš vranoga konjica?" " "Ne poznavam tebe mladoga junaka, poznavam konjica Ive brata moga." " "Povij nam, divojko, po čemu ga poznaš?" " "Dobro ga ja poznam po zlatom strumenku. Mnogi krat ga jesam 'z krilca nakrmila, 'z krilca nakrmila, 'z vedra napojila!" " Petrovo Selo, Gradišće.

208

Hrvatsko narodno pjesništvo

Krâj Albus Tiho je more kako kâl, po njem se vozi zlata plav, va zlatoj plavi Albus krâj a š njim su mnoga gospoda. Činjahu viće gospoda: čigova gora najviša? Čigova juba najlipša? Petrova gora najvišja, Pavlova ljuba najlipša. Govori Pavlu Albus krâj: "S tobun ću, Pavle, vičerat, s tvojun ću Marun noćevat!" "Poslal me, Mare, Albus krâj, on hoće s manun vičerat." " "Ne boj se, Pavle, niš' toga. Suseda čedo rodila, dite ću zet ja za ruku..." " Kad pride Pavlu Albus krâj, Mare mu pride na sretaj, v ruki z ditetom kumi se... "Mislel san Maru jubiti, sad mi se š njome kumiti..." Darova Mari prsten zlat a Pavlu kumu sto dukat i mladom čedu zlatan pas. Ostal je Mari dobar glas. Otok Krk.

209

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pričinjala se mrtvom Kad se ženi Ćelenbrija Mujo, nadaleko isprosi divojku, do tri dana priko polja ravna, a četiri priko crne gore, peti danak do divojke dojde, malo joj je roka ostavija, malo roka misec i nedilju. Kupi Mujo kićene svatove, ide Mujo po svoju divojku. Zdravo Mujo do divojke dojde, prida njga je majka išećala: "Zaludu si svate sakupio, umrla je tvoja dijevojka, sako mi se, sinko, ne viruješ, a ti pojdi u gornje komore, mrtva mlada na dušeku spava." Ide Mujo u gornje komore, kad on dojde u gornje komore, mrtvu mladu na dušeku najde. Al se Mujo nije virovao, ide Mujo u goru zelenu, on privrće stine mramorite, pa on lovi guje šarovite, pa se vraća jopet do divojke, on joj meće guje oko vrata, niti trene, niti prene mlada. On joj meće ruke u nidarca, niti trene, niti prene mlada. On joj meće ruke pod krilajca, oće li ga pogledati mlada, niti trene, niti prene mlada. Sad govori Mujo svatovima: "Bora vami, kićeni svatovi,

vi savijte zelene barjake, ne pucajte iz malih pušaka, umrla je moja dijevojka!" Kad su došli u goru zelenu, progovara Ćelenbrija Mujo: "Bora vama, kićeni svatovi, ča će reći taste i punica, da i' nisan daron darivao! Čekajte me u gori zelenoj, ja ću poći do njiova dvora." Kad je Mujo u dvor ulazio, stâ je Mujo pa je poslušao di se mlada s majkom razgovara: "Kad mi meća guje oko vrata, malo da se ne pristraši', majko, kad mi meća ruke u nidarca, malo ti ga ne pogleda', majko, kad mi meća ruke pod krilajca, malo ti se ne nasmija', majko!" Kad to čuje Ćelenbrija Mujo, on daruje tasta i punicu, a divojku prida se na konja pa je vodi u goru zelenu, di su bili kićeni svatovi. Viče njima Ćelenbrija Mujo: "Oj bora van, kićeni svatovi, vi razvijte zelene barjake i pucajte iz malih pušaka, oživila moja dijevojka!" Zdravo Mujo bilu dvoru dojde i zdravo su večer večerali, a kad joj se krila dotaknujo onda su se oba nasmijali.

Prvić Šepurina, otok Prvić.

210

Hrvatsko narodno pjesništvo

Star i mlad na konju Falila se lepa Jana da vrleša od junaka, zasadila vinograda, vinograda zelenoga, po njemu je uska staza. Onud jaše star na konju: "Bog pomogel, lepa Jana, oću li ti ja pomoći kojo lozo zasaditi?" " "Rajši sama do pol noći nego s tobom do pol dana! Dalje, dalje, star na konju!" " Onud jaše mlad na konju: "Bog pomogel, lepa Jana, oću li ti ja pomoći kojo lozo zasaditi?" " "Rajši s tobom do pol noći nego sama do pol dana. Bliže, bliže, mlad na konju!" " Miholjanec, Podravina.

211

Hrvatsko narodno pjesništvo

Gavran i vuk idu poznavati krv Gavran vuka k sebi dozivao: "Odi k meni, goranine vuče, da idemo u 'no polje ravno da idemo krvcu poznavati! Ako bude od mlada junaka, danut oće vinom i rakijom; brat ćemo je u zdelice zlatne pa je nosit liji za večeru. Ako l' bude od vrana konjica, danut oće ditelinom travom pa ćemo je nas dva polizati!" Brinje.

212

Hrvatsko narodno pjesništvo

Utopljenik More je junaka na kraj izbacilo, na kraj izbacilo, travicom pokrilo. Da ga barem može majka ukopati, da ga barem može juba oplakati. Njegovo je tilo u moru izgnjilo, ribe su ga jile, oči mu ispile. Zvonima zvonite pa ga ukopajte, u zemljici tverdoj pocinit mu dajte! Predošćica, otok Cres.

213

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojka i vranac konj Mlada se divojka rano jutro stala, rano jutro stala, glatko počesala, jona mi je vzela vedro jokovano, jona mi je tekla pod visoku goru, pod visoku goru i po ladnu vodu i po ladnu vodu svemu vranu konju. Jondi mi je našla svega vrana konja: "Hoj, moj vranić konjić, kaj ti tuto delaš, kaj ti tuto delaš gde je pak tvoj gazda?" " "Moj gazda otišel vu ravne gorice, vu ravne gorice po črleno vince, kaj ga pili bomo gda se ženil bode, gda se ženil bode, tebe jemal bode." " "Da bi za to znala da bi ga dopala, hoj, moj vranić konjić, ja bi tebi dala, ja bi tebi dala 'z krivca zob zobati! Ja bi tebi dala 'z nader šence jesti, ja bi tebi dala grive raščesati, ja bi tebi dala grive nanizati, ja bi tebe dala srebrom potkovati!" Zbelava kraj Varaždina.

214

Hrvatsko narodno pjesništvo

Otkupljuje ga ljuba "Oh iskupi me ti, preljubljeni otac, 'z ove tužne jame, 'z sivoga železa, 'z sivoga železa, 'z beloga remenja!" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zaslužil, tako odslužavaj!" " "Tebi ću s' pomolit, preljubljena mati, ćete li vi mene za sinka imati?" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zaslužil, tako odslužavaj!" " "Ja ću se pomolit, željni brate, tebi, da mi sad pomoreš va ovoj potrebi!" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zaslužil, tako odslužavaj!" " "Tebi se sad 'zručan, najmanja sestrica, ne odvrni se ti od mojega lica!" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zaslužil, tako odslužavaj!" " "'Skupider ti mene, preljubljena mila, 'z ove tužne jame, 'z sivoga železa, 'z sivoga železa, 'z beloga remenja!" " "Kuliko mi velu, mili, za te dati?" " "Za me velu dati tristo lipih zlatih." " "Dam je, mili moj, dam ako i četiri, volim ji' platiti neg prez tebe biti!" " Mali Borištof, Gradišće.

215

Hrvatsko narodno pjesništvo

Milinova ženidba Kad se ženi Milin, dite drago, v černu goru za divojku mladu Milinu je govorila majka: "Ne ženi se, Milin, dite drago, v černu goru za divojku mladu, zač je v gori vila vilovnica, kâ je troju svaću razorila, i tebe će, moj sinko Miline!" Milin za to haje i ne haje neg se ženi za divojku mladu. Kada pride posrid černe gore, počne Milin pregorko plakati i premilu majku dozivati: "Mila majko, da biš me videla, u zlu jesam, goremu se nadam!" Vrbnik, otok Krk.

216

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojčin zeleni vijenac Dala mi je mati beli grad zidati na visokom brigu na tihom Dunaji, 'z koga budem vid'la moj venac zeleni, kad mi bude plaval po tihom Dunaji. "Ribari, ribari, na tihom Dunaji, jeste li mi vid'li moj venac zeleni, kad mi je otplaval po Dunaji doli?" " "Vidili ga jesmo, vhitili ga nismo." " "Začto mi ga niste nazad povrnuli?" " "Ne bi ti ga moglo trista janičarov, ne da b' ti ga moglo neg nas trih ribarov!" " Moj venac zeleni vode su raznesle, moj venac zeleni vetri raspuhali, moj venac zeleni magle razmaglile. Plači mene mati pod bilom krpicom, kad me nisi štila pod đunđa particom, pod đunđa particom, pod zelenim vencem. Velika Narda, Gradišće.

217

Hrvatsko narodno pjesništvo

Sretna djevojčica Divojčice, ča bi reć judi znaju a ti ne: lepi Mati s konji gre vozit će te do Reki da ti kupi prsteni, ontrat će te rukovat, pejat će te na Trsat. Kosi kod Rijeke.

218

Hrvatsko narodno pjesništvo

Okrutni Ive Rodila loza dva grozda, hranila majka kćeri dvi: jedno je bila Anica, druga je bila Marica. Prosija Ive Maricu, dala mu majka Anicu. Išâ je Ive punici, pitala njega punica: "Što radi tvoja Anica?" " "Tanko je platno navila, muško je čedo rodila. Tanko je platno trgljivo, muško je čedo plačljivo, podaj mi, majko, Maricu!"." Iša je Ive uz more, pitala ga je Marica: "Šo se tam svijetli u moru, ili je pjena od mora, ili je sunce, il mjesec, ili je zvijezda Danica?" " " "Niti je pjena od mora, niti je sunce, nit mjesec, niti je zvijezda Danica već ti je seka Anica!" " Pičan, okolica Labina.

219

Hrvatsko narodno pjesništvo

Gremo ti, mala, na samanj Gremo ti, mala, na samanj, ćemo ti kupit kolačić, ćemo ti mladoj darovat pa ćeš ti naša draga bit. Gremo ti, mala, na samanj, ćemo ti kupit prstenčić, ćemo ti mladoj darovat pa ćeš ti naša draga bit! Beletića-brijeg, okolica Pazina.

220

Hrvatsko narodno pjesništvo

Potvora Smiljem gora ograđena, mala vrata ostavljena kud Katica vodu nosi, vodu nosi i pronosi. Za njom Ivo 'odom 'odi: "Stan, Katice, daj vodice!" " "Nit ću stati ni čekati, nit ću tebi vode dati, ti se fališ pred čobani da si mene obljubio. Kad, junače, bog t' ubio kad me nisi ni vidio, samo s' meni jeku čuo gđe kroz goru projekuje!" " Prekopakra kraj Pakraca.

221

Hrvatsko narodno pjesništvo

Teško j' brime... Teško j' brime divojačko ime, još je teže ko se s rđom veže. Mušaluk, okolica Gospića.

222

Hrvatsko narodno pjesništvo

Nasrid mora Nasrid mora jena gora, na toj gori lipa kuća, na toj kući lipo okno, na tom oknu lipe rože, spoli rožah lipa mlada, i ta mlada hi zaliva, i ta mlada hi prekida. Lipu kitu navezala, svome dragom darovala. Krmed, okolica Rovinja.

223

Hrvatsko narodno pjesništvo

Katarina Katarina, slatka hći, gdi je tanca tu si ti, gdi se dela tu te ni! Sv. Ivan, okolica Buzeta.

224

Hrvatsko narodno pjesništvo

Svaki svojoj kupi Svaki svojoj baršun kupi, a moj meni neće. Ubila te žalost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj pojas kupi, a moj meni neće. Ubila te žalost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj čižme kupi, a moj meni neće. Ubila te žalost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj peču kupi, a moj meni neće. Ubila te žalost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj prsten kupi, a moj meni neće. Ubila te žalost moja, zakaj sem pak tvoja. Mikovac kod Križevaca.

225

Hrvatsko narodno pjesništvo

Uspavanka Lela, batela, ča se tamo lela? Jeno malo dite, ime mu je Stipe. Božava, Dugi otok.

226

Hrvatsko narodno pjesništvo

Stradao u igri Ovce čuva Vide i Davide, ovce čuva po Šari planini, bacaju se kamena s ramena, al u Vida loša sreća bila pa ga Dako obranio jako. On dâ Vidu srebrne svirale, tvrda vjera odati ga neće. Ode Vide svojoj miloj majci, ne bi l' majka krvcu ustavila. Pita njega ostarjela majka: "O moj Vide, moj očinji vide, od koga si ranu zadobio il od vuka ili od ajduka il od Dake druga vijernoga?" " "Nijesam, majko, od tog ni jednoga: savijasmo u plandištu ovce, u plandištu zelena jabuka, ja se pope na jabuku, majko, pa ja pado u travu na glavu, u travi se kamen dodesio, od njega sam ranu zadobio!" " To izusti i dušicu pusti. Gaine (Bubanj Gornji) kraj Donjeg Lapca, Lika.

227

Hrvatsko narodno pjesništvo

Čudan lijek Jelen trči vu goru, na rogovi vrhovi, na vrhovi gradovi, vu gradovih palača, za stolom je dragi moj: "Kaj boluješ, dragi moj? Bum ti dala jušice, jušice od mušice, od komarca reberce, od kobilce stegence, na rešeto rakije. S tem, se, dragi krepil buš!" Samobor.

228

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kmetica bi kući Zipka tače, sinko plače, puščajte nas, dragi špan, dalko je nam! Velika Mlaka, okolica Zagreba.

229

Hrvatsko narodno pjesništvo

Razdragani mladoženja Oj, moja seko, dodaj mi veslo, da se ja vozim dalje od roda, dalje od roda a bliže dragoj; oj, moja seko, dodaj mi zlato, tri litre zlata a i tri bisera, zlato mi treba dragoj na gerdan, biser mi treba konju na grivu kada ga jašim, neka zvekeće! Hrvatsko Selo kraj Topuskoga.

230

Hrvatsko narodno pjesništvo

Izbiraj si ljubu Kakva je to tica, kâ lijepo popeva, da se ženil budem ja. Ženji mi se, ženji, o moj mili dragi, se mi ne buš dugo živ. Izbiraj si ljubu tanku i visoku, kakva sam ti bila ja. Drobnoga hoda, poštenoga roda, kakva sam ti bila ja. Crnoga oka kano trnulica, kakva sam ti bila ja. Visokoga čela, svaki dan vesela, kakva sam ti bila ja. Plešivica kraj Jastrebarskog.

231

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojka i tuđin Djevojka je tuđina bratila: "Oj tuđine, moj po bogu brate, provod' mene kroz goru zelenu, provod' mene ne poljubi mene!" To je tuđin za boga sprimio, proveo je, ne poljubio je. Gvozdansko kraj Dvora na Uni.

232

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tri robinje privarile carevića Ivu Visoke su zelene planine, ne mogu ih orli priletiti, niti vranji konji prijahati prijaha ih Carevića Ive. Lipega je roblja narobio, lipa roblja tri mlade divojke: jedna biše udovica jadna, druga biše pod prstenom mlada, treća biše mala ponejaka, i vodi ih put doma svojega. Kad su došli srid gore zelene, govori mu mala ponejaka: "Al te molim, Carevića Ive, stan'mo malo počinuti mladi; ja sam mlada, umorila sam se!" Govori njoj Carevića Ive: "Ne brin'te se, tri mlade robinje, kad dođete na naše dvorove ja imadem staru milu majku, vi hoćete počivati mlade, gledat će vas, kako oči svoje!" I gredu ga ponaprida malo, ponaprida do jele zelene. Opet mu je mlada govorila:

"Ter ti bora, Carevića Ive, stan'mo malo počivati mladi; ako nećeš, Carevića Ive, neću ti doć živa na dvorove!" Na to se je Ive privario: stanu trudni počivati mladi, svi zaspahu kako da su mrtvi, samo nije mala ponejaka, nego budi do dvi sestre svoje: "Bidne bile, do dvi sestre moje, vi mislite da spite u majke, a vi spite pod jelu zelenu." Svih je mladih ona probudila i one su ubignule bigom ubignuše put dvora svojega. Kad se Ive od sna probudio, on ne vidi tri mlade robinje. Udrio se rukom po kolinu, drugom rukom po čelu junačkom: "Mili bože, velika ti hvala, otkad sam se od majke rodio, još me nije nitko privario, što je danas mala ponejaka!"

Starigrad, otok Hvar.

233

Hrvatsko narodno pjesništvo

O brstane... O brstane, goro plemenita, ti ne možeš o sebi da rasteš neg se hitaš drva i kamena kao pijesak mora dubokoga a anđeli raja nebeskoga, cura mlada grla junačkoga! Luka Šipanska, otok Šipan.

234

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ljubavni žar ne hladi ni galija ni tamnica Zaljubi se dum Ilija s lijepom Jelom udovicom u strnišću više kuće. To gospoda obaznali, dum Iliju kondevali: tri mjeseca na galije, lijepe Jele udovice: tri mjeseca u tamnice. Kad iziđu tri mjeseca, opet su se sastajali; to gospoda obaznali, opet su hi kondenali: dum Iliju kondenali tri godine na galije, lijepe Jele udovice tri godine u tamnice. Luka Šipanska, otok Šipan.

235

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tri klobuka rasklimao Misec zajde, junak projde prida dvore divojčine. Vriskom konjić zavriskuje, probudi se divojčica pa proklinje mlad junaka: "Proklet bio, mlad junače, što mi razbi sanke moje, sanke moje i sâm svoje?" Al govori mlad junače: "Ne budali, divojčice, što ti žališ sanke svoje, a ne žališ trude moje; troje čizme razdero sam tvomu dvoru dolazeći, tri klobuka rasklimo sam tvom se rodu klanjajući!" Jablanac pod Velebitom.

236

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pozivlje mrtvog na megdan Plače sele Nakićeva više groba brata Ive, u to doba Derviš-aga pa po grobu Nakićevu razigrava ljuta ata pa sa ata progovara: "Ustan'de se, mlad Nakiću, da mi mejdan podijelimo, da se sabjam ukrstimo!" Plače sele Nakićeva: "Bjež sa groba, nasilniče, gdje ćeš s mrtvim megdan dijelit, mrtav sabje ne izvlači nit se njome ukrštava!" Gruda, Konavli.

237

Hrvatsko narodno pjesništvo

Teško je u tamnici Odvedoše Matu u tamnicu, u tamnicu dino sunca nema, otvoriše devetera vrata, zatvoriše devetera vrata, iza zadnjih Matu ostaviše; kamen mu je namisto posteje, oko njega zmije i jakrepi, iznad njega plač mermerne vode. Otok Zlarin.

238

Hrvatsko narodno pjesništvo

Lijena žetelica Zakukala kukavica s grada: "Čija j' ono žetelica zada, pomoz'te joj, otpale joj ruke!" Lički Osik.

239

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zla maćeha Nikola se na raj naslonijo, preko raja u pako gledao gdje se kini udovica Janja, pa govori preko raja Niko: "Što si tako sagriješila, Janjo?" " "Imala sam troje pastorčadi, jedno veli 'Daj mi kruva, majko', drugo veli 'Daj mi vode, majko', treće veli 'Opaši me, majko'. Koje veli 'Daj mi kruva, majko', dala sam mu komad zemlje crne, koje veli 'Daj mi vode, majko', dala sam mu žuča zelenoga, koje veli 'Opaši me, majko', opasa ga sa zmijom šarenom!" " Zrinj kraj Dvora na Uni.

240

Hrvatsko narodno pjesništvo

Tanci, tanci... Tanci, tanci, tanculin, jabuke su po šoldin a naranže po dinar poč i' plaća naš mornar. Otok Žverinac blizu Dugog otoka.

241

Hrvatsko narodno pjesništvo

Prevari ga djevojka Kad se ženi mlad Mijajlo, i on prosi djevojčicu u Budimu Mandalinu. Majka j' Mandi govorila: "Mandalina, ćeri moja, smiješ li se podufati mlad Mijajlu ljuba biti?" " "Ja se smijem podufati mlad Mijajlu ljuba biti. Sedlaj meni, majko moja, sedlaj meni dobra konja, kupuj meni te haljine, te haljine zagrebačke i škrljake karlovačke!" " Kupovala j' mila majka, kupovale j' te haljine, te haljine zagrebačke i škrljake karlovačke. Sedlala je dobra konja. Mande konja uzjašila pa ga ode u Segede, u Segede Mijovilu. Kad je došla pred dvorove, pred dvorove Mijajlove izlazio Mijovile, jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, primaj moga dobra konja!" Primao je Mijovile, primao je dobra konja, vodi konja u podrume Mandalinu u dvorove, u dvorove za stolove. Jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, spremaj meni večericu, kolji janjce i jaganjce!" Spremao joj Mijovile, spremao joj večericu, klao janjce i jaganjce. Kad je Mande večerala,

jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, steri meni mekan dušek da ja idem počivati!" Sterao joj mekan dušek, sve dušeke po dušeku. Leže Manda počivati, pruži ruku po jastuku, bjelja j' ruka od jastuka, jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, hodi k meni počivati!" Jal' govori Mijovile: "Boga j' tebi, gospodine, još su ovdje gosti spali, nisu mene k sebi zvali!" Kad ujutro dan osvanu, jal' govori gospodine: "Slugo moja Mijovile, sedlaj meni dobra konja, men' jednoga, teb' drugoga da idemo do Budima, do Budima bijeloga." Kad su došli do Budima, do Budima bijeloga, Mijalj konja razigrava, bilo perje raznijava. Jal' govori gospodine: "Slugo moja Mijovile, što ti konja razigravaš, bilo perje raznijavaš?" " "Boga j' tebi, gospodine, imam ovdje djevojčicu u Budimu Mandalinu!" " Jal' govori gospodine: "Slugo moja Mijovile, sinoć ti je Mandalina u dvorovih večerala, na dušecih počivala a i tebe k sebi zvala!" To izreče pa uteče.

Zrinj kraj Dvora na Uni.

242

Hrvatsko narodno pjesništvo

Bolani junak u tuđini Kad se Niko na vojsku opravlja, stara majka njega blagosiva, al se Nike blagoslov ne prima. Kad je došo na prve konake, nestalo mu zlatna buzdovana; kad je došo na druge konake, sam se Niko bolom razbolio. Pa besedi bolani Nikola: "Tuđa sele, daj mi vode ladne!" Tuđa mu je sele govorila: "Tuđ si bratac, iz tuđe si zemlje, ne mogu ti dati vode ladne!" Al besidi bolani Nikola: "Tuđa snajo, steri mi mekano!" Tuđa mu je snaja govorila: "Tuđ si diver, iz tuđe si zemlje, ne mogu ti mekano sterati!" Al besidi bolani Nikola: "Tuđa braćo, način'te mi lada!" Tuđa su mu braća goporila: "Tuđ si brate, iz tuđe si zemlje, ne mož'mo ti načiniti lada!" Al besidi bolani Nikola: "Tuđa majko, nasloni me na se!" " "Tuđ si junak, iz tuđe si zemlje, ne mogu te nasloniti na se!" " Al govori bolani Nikola: "Da me čuje moja stara majka, ona bi se u ticu stvorila pa bi meni bolnom doletila, u kljunu bi vodice donila a od trave mekano sterala i od krila ladak načinila, sama bi me na se naslonila!" To izusti bolani Nikola, to izusti i dušu ispusti. Subotica.

243

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pastirove želje Boga moli Vlašče momče pod Kozarom za kozama: "Daj mi, bože, jedno ljeto, jedno ljeto s pašom biti, ja bi znao vojevati i Krajine razmetati Kostajnicu i Dubicu, Jasenovac i Ušticu do Zagreba bijeloga. Svoj bi barjak prislonijo uz dvorove biškupove, svom bi konju zobi dao sa oltara Svetog Kralja 6 , svog bi konja napojio ladne vode Manduševca. I ja bi se ponapijo rujna vina crljenoga iz kaleža crkvenoga!" Zrinj kraj Dvora na Uni.

Sveti Kralj - zagrebačka katedrala, posvećena sv. Stjepanu, prvom kralju Mađarske (975-1035), koji je pokrstio svoj narod 6

244

Hrvatsko narodno pjesništvo

Oj Ivane... Oj Ivane gulimane, guli muhu po trbuhu da ti muha ručak kuha a lisica vodu nosi u mješčiću talaščiću! Slano, Dubrovačko primorje.

245

Hrvatsko narodno pjesništvo

Diva i majstori Ide Diva prikim putem, natkrila se s mrkim skutem. Kad je došla prvoj gori, prvoj gori Kalvariji, al u gori čovik stoji, čovik stoji, klince dila. Pitala ga sveta Diva: "Oj čoviče, oj grišniče, šta to radiš u nedilju, u nedilju baš u mladu?" " "Ne pitaj me, sveta Divo, tvome sinku klince dilam!" " Ide Diva prikim putem, natkrila se s mrkim skutem. Kad je došla drugoj gori, drugoj gori Kalvariji, al u gori čovik stoji, čovik stoji krunu vije. Pitala ga sveta Diva: "Oj čoviče, oj grišniče, što to radiš u nedilju, u nedilju baš u mladu?" " "Ne pitaj me, sveta Divo, tvome sinku krunu vijem!" " Ide Diva prikim putem, natkrila se s mrkim skutem. Kad je došla trećoj gori, trećoj gori Kalvariji, al u gori čovik stoji, čovik stoji križak dila. Pitala ga sveta Diva: "Oj čoviče, oj grišniče, što to radiš u nedilju, u nedilju baš u mladu?" " "Ne pitaj me, sveta Divo, tvome sinku križak dilam!" "

246

Hrvatsko narodno pjesništvo

Čobanica Anica Dva su bora, oba su jednaka, među njima zelena livada tote pasu do dva konja vrana lipa im je čobanica mlada, tanko piva, largo ju je čuti. Ona piva čuvajući konje: da se nije cara pribojati, da bi crikvu gori sagradila, kandelire od srebra kovala. Misli mlada da ju ne ču niko, sačule je dvi careve sluge pa poteču caru gospodaru: "Mili care, mili gospodare, da vi znate ča mi lipo znamo!" " "Povite mi, do dvi sluge moje, lipo ću vas za to darovati; jednomu ću kolajnu od zlata, drugomu ću jabuku od slebra." " Poviše mu ča je govorila. "Pojte pa je dopeljajte meni." Caru su je oni dopeljali. "Sad povidi, Anice divojko, ča si tamo gori besedila?"

Nato mlada nišće ne govori. "Metnite ju u škure tamnice!" Kad je prošla godinica dana, posla care obe virne sluge. Kad dojdoše na vrata tamnice, tamnica je žarkim suncem sjala a na sridi Anica divojka, još je lipja, još je rumenija, rumenija neg je prija bila, pa je pelju caru čestitomu, pa je care Anicu upita: "Kî ti dade vina crljenoga i onoga kruha bijeloga da si lipja neg si prija bila?" " "Bog mi dade vinca crljenoga, a Marija kruha bijeloga." " "Sad metnite mene u tamnice da ja budem godinicu dana!" Kad je prošla godinica dana, al od cara glasa ni glasnika.

Zaglav, Dugi otok.

247

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djeverovi je uzeli u zaštitu Udade se lijepa Mara iz bogata u bogato, zaludu joj to bogatstvo, zao svekar i svekrva i dve mlade zaovice. S večer vodu prolijevaju, u ponoći zaiskaju: "Daj nam vode, snao naša!" " "Nema vode, majko moja, nema vode, na vam vina!" " "Ne ć'mo vina, daj nam vode!" Razljuti se lijepa Mara, uze ibrik u ručicu pa odlazi za goricu, tu susrela drugaricu. Al govori drugarica: "Vrat' se natrag, lijepa Mare, svoj ću ibrik izlijevati, u tvoj oću nalijevati!" Vratila se lijepa Mare, malo j' stala, pa j' slušala. Svekar veli: "Nema Mare!" Aj svekrva: "Ne bilo je!" Zaovice: "Udrite je!" Djeverovi: "Nemojte je. Kad smo janje uzimali, onda smo se zaklinjali, da ć'mo janje mi učiti, mi učiti, svjetovati!" Al uninđe lijepa Mara, progovara lijepa Mara: "Oj ti svekre i svekrva, zamalo vam vijeka bilo: od subote do nedilje, od nedilje ni dan dulje. Zaovice, glasonoše, gore sreće dočekale, nego l' i ja huda, mlada! Djeverovi, golubovi, novi gradak sagradili, po njemu se našetali!" Majur, okolica Hrvatske Kostajnice.

248

Hrvatsko narodno pjesništvo

Poziv na darovanje mlade Otac, mati, sestra s brati, svi šetujte pa darujte ove naše malo dete ko othaja, vas ostavlja. Oj vi kumi i kumice, svi šetujte pa darujte ove naše malo dete ko othaja, vas ostavlja. Strici, vujci, strine, vujne, svi šetujte pa darujte ove naše malo dete ko othaja, vas ostavlja. Oj pajdaši, pajdašice, svi šetujte pa darujte ove naše malo dete ko othaja, vas ostavlja. Skupa rasli, skupa pasli, svi šetujte pa darujte ove naše malo dete ko othaja, vas ostavlja. Kî peticu kî šesticu da si kupi zibačicu da zaziblje denes lete 7 , denes lete male dete. Čučerje kraj Zagreba.

7

denes lete - danas godinu dana

249

Hrvatsko narodno pjesništvo

Svi će je gledati Sele Jele k majki na veselje, kod majke je do troje veselje: sina ženi, dvi ćeri udaje; jednu daje gradu Caragradu, drugu daje k moru i Dunaju. Koju daje k moru i Dunaju, s oton majka ni govorit neće, koju daje gradu Caragradu, tu je majka lepo svetovala: "Mandalena, draga ćerko moja, kada dojdeš nasrid polja ravna, spusti škrlet konju do kolena, a svilenu srmu do ramena, gledat će te sva careva vojska i sam care na gorinja vrata i njegove ćere kroz pendžere!" Jezerane kraj Brinja.

250

Hrvatsko narodno pjesništvo

Đerzelezovo bolovanje Razbolje se Đerzeleze na Kosovu ravnu polju, grdna rano, Đerzeleze! Viš' glave mu bojno koplje a za koplje doro svezan, grdna rano, Đerzeleze! Viš' njeg grana cd jablana, na njoj stoji sivi soko, grdna rano, Đerzeleze! Dorat njišći, soko vrišći, stoji jeka Đerzeleza, grdna rano, Đerzeleza! Hendek kopa dobar doro, hendek kopa do koljena grdna rano, do koljena! Preda nj pada na koljena, uzima ga po pojasu, grdna rano, Đerzeleza! Ne bi li ga navalio da ga nosi do Saraj'va, grdna rano, Đerzeleza! Progovara Đerzeleze: "A bora ti, moj dorate, vjerni druže, moj dorate! Ti salomi zlatno sedlo, i sakrši biser-uzdu, vjerni druže, moj dorate! A bora ti, moj sokole, ti odleti do Saraj'va, vjerni druže, moj sokole! Pod tekiju Sinanovu, b'jelu dvoru moje seke, grdna rano, dilber-Ajke! Moga vranca nek opremi pa ga dade Huseinu, vjernom slugi Huseinu! Neka meni brzo dođe, na Kosovo ravno polje, vjerni sluga Huseine! Seki kaži da će kosti na Kosovu ostanuti, grdna rano, Đerzeleze!" Odmah seka opremila Huseina i vranina, svome bratu Đerzelezu. Na Kosovo Huso dođe, Đerzeleza zdrava nađe, svoga agu Đerzeleza. Iz Sarajeva.

251

Hrvatsko narodno pjesništvo

Čudo spasilo Radojicu Više Klina crljenica stina, na toj stini priškura tamnica, u tamnici mali Radojica, večer piva, jutron zapopiva, ne bi li ga ko od roda čuja. Čula ga je rođena sestrica pa je ona njemu besidila: "Cvili, cvili, moj žalostan šužnju, danas Turci dilaju višala, di će tebe obisiti, Rade, u nedilju koja prva dojde!" A kad čuo mali Radojica, više kolin diže gaće svoje, pa kleknija na gola kolina, pa zavapi Gospu od Vrpoljca: "Moja lipa od Vrpoljca Gospe, oprosti mi i noge i ruke, a ja imam do tri toke moje, toke moje starca babe moga, sve ću troje, Gospe, raskovati, pa ću tebi krunu iskovati, što m' ostane od kovala, Gospe, kovat ću ti križe i kaleže, nosit ću ti na darove, Gospe!" Kad je bilo niko doba noći, tu dolazi Marija divica, zasvitli se priškura tamnica, na šužnju je gozdje popanulo, sama su se vrata otvorila, biži šužanj iz tamnice tamne. Prvić Luka na otoku Prviću.

252

Hrvatsko narodno pjesništvo

Oj Ivane... Oj Ivane Zrinjanine, kupuj surku, zima mi je, i papuče, dika mi je, i gerdane nanizane i minđuše namiguše! Marinbrod, okolica Gline.

253

Hrvatsko narodno pjesništvo

Dijete mladoženja U petak se Nikola rodio, u subotu kruva zaiskao, u nedilju: "Ženi mene, majko, ti mi prosi carevu divojku!" Majka prosi, car od čuda daje: di se ženi momak od tri dana. Kad je bilo vrime od vinčanja, svi svatovi na koli siđahu, đuvegija u zlatnoj kolivki. Kad su oni doveli divojku, svi svatovi sili večerati, nova snaša đuvegiju ljulja, udara ga nogom i papučom: "Baji, buji, moja srićo 'uda!" Nikoli se to nažavo dalo pa on raste za dan, za nedilju, za nedilju kao za godinu: do podne je za konja narasto a od podne za svitlo oružje. On udara svoju virnu ljubu, udara je čizmom i mamuzom: "Kurvo, kučko, moja virna ljubo! Ti si mene nogom i papučom, ja ću tebe čizmom i mamuzom." Baja, Bačka.

254

Hrvatsko narodno pjesništvo

Siromah sam junak... Siromah sam junak, mlad sam se oženil, vzel sam si divojku, jedinu ćerčicu. Gizdava joj mati, tvrdi joj je ćaćko: dal me 'e uloviti, cesara služiti, cesara služiti i kralja dvoriti. Napisali su mi jednu ceduljicu, da ja morem projti domom pogledati tu gizdavu majku i tvrdoga ćaćka. Kad su me vidili, vsi su se vsplakali, vsi su se vsplakali, vrata otpirali, vrata otpirali, stolce primikali, stolce primikali, škornje izuvali, škornje izuvali, rane namazali, rane namazali, stole rastirali, stole rastirali, zdile navraćali, zdile navraćali, stelje nastiljali. Katalena, Gradišće.

255

Hrvatsko narodno pjesništvo

Banova se glava glavom plaća Banjaluko, velika žalosti! Dok bijaše, velika l' bijaše, dok na tebe ne udri krajina: robi, pali sela i gradove, dok uhvati bega Imširbega, te mu sveza i noge i ruke, pa ga vodi od bijele kule a od one ostarjele majke. Često s' beže natrag obziraše obziruć se majku ugledao. Za njim leti ostarjela majka. "Medet!" viče, svačim zaklinjaše: "Pričekaj me, banova krajino! Je l' za otkup beže Imširbeže, je l' za otkup da ga kupi majka? Za nj ću dati nebrojeno blago, pustite mi bega Imširbega!" Njoj govori banova krajina: "A boga mi Imširbega majko, Imširbeg ti nije za otkupe; ne može ga nitko otkupiti, jer Imširbeg bana pogubio a glava se glavom otkupljuje." Iz Hercegovine.

256

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zaplešimo, zapjevajmo Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova majka ćerku ima pa je ona dozivala: "Majko moja, dobro moje, kiti meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova neva baba ima, ona ga je dozivala: "O ti, babo, dobro moje, kiti meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova neva brata ima, ona ga je dozivala: "Brate mili, dobro moje, sredi meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova neva sele ima, ona ju je dozivala: "Sele moja, dobro moje, slaži meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Gruda, Konavli.

257

Hrvatsko narodno pjesništvo

Koledva Božić, Božić bata na dva štapa zlatna, na naša će vrata prosut šaku zlata. U Božića tri nožića: jedan reže đevenice, drugi reže kobasice, treći reže pečenice. Primaknite klupicu, navrtite bačvicu da pijemo zdravicu! Lovorno, Konavli.

258

Hrvatsko narodno pjesništvo

Haznadar katana Putom šeta haznadar katana ispod dvora Muje kapetana, lulu pije, u tamburu bije, uz tamburu tanko popivava: "Bože mili, na svemu ti fala! Evo danas devet godin dana kako tajim da sam ženska glava al od danas tajit već ne mogu; bile dojke razapele punke, a naraslo čedo pod pojasom." To začula kapetanovica pa besidi Muji kapetanu: "Gospodaru, Mujo kapetane! Putom šeta haznadar katana, lulu pije, u tamburu bije, uz tamburu tanko popivava: 'Evo danas devet godin dana kako tajim da sam ženska glava al od danas tajit već ne mogu; bile dojke razapele punke, a naraslo čedo pod pojasom." Al besidi Mujo kapetane: "Istina je, ljubo Anđelijo, kad smo bili onomad na sajmu, mi gledamo konje i volove, a on gleda šarene kolivke." Subotica.

259

Hrvatsko narodno pjesništvo

Moć braće Oj djevojko uzvijojlo, ne uzvijaj obrvama ni s očima kukinjama, ne zadaji meni jada, jer sam jadan i od sebe gledajuć te u matere, u matere i u oca. Zvao bi te, poći nećeš, prosio b' te, ne dadu te, krao bi te, poginut ću!" " "Ne prosi me, ne dadu me, ne zovi me, poći neću, ne kradi me, poginut ćeš. U mene je devet braće, devet braće sve rođeni i deseti nerođeni. Kad uzjaju dobre konje i pripašu ljute sablje pa se vinu priko polja kao zvizda priko neba, snažno ih je pogledati a kamoli dočekati!" " Slavonski Brod.

260

Hrvatsko narodno pjesništvo

Curuj, curo... Curuj, curo, dokle si kod majke jer kod mene curovati nećeš, od majke si bela i rumena, kod mene ćeš modra i zelena, kod majke ti đerdan ispod vrata, a kod mene kolac iza vrata, kod majke ti medeni kolači, a kod mene neslatki korbači, kod majke ti žežena rakija, a kod mene pletena kandžija! Lički Osik.

261

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zavičaj Latka Janka Lijep ti je Latko Janko još je ljepši konj pod njime: iz čela mu sunce sjaje, ispod grive mjesec svijeti, iz kopita kremen kreše, iz bedra mu munja 'ita. Gledala ga djevojčica izvr' dvora majkinoga pa govori djevojčica: "Gledaj, majko, Latka Janka! kako j' lijep Latko Janko još je ljepši konj pod njime: iz čela mu sunce sjaje, ispod grive mjesec svijeti, iz kopita kremen kreše, iz bedra mu munja 'ita. Pozov'mo ga za večeru, pitajmo ga za deželu: Boga tebi, Latko Janko! Kako tamo u deželi? Odgovara Latko Janko: "Dobro tamo i lijepo; žito žitom zasipuju, vino vinom zalijevaju, trava travu porašćuje, listak liska dočekuje; mladi nam se ne staraju, stari nam se pomlađuju." Žumberak.

262

Hrvatsko narodno pjesništvo

Poruka drage dragomu Stala sam se v jutro i odoh na more, sidoh na stenčicu i spazih plovčicu s plovimi mornari. I još njim govorim: "O plovi mornari, ste l' kadi videli dragoga mojega?" Oni su mi rekli: "Mi smo ga videli va Lošinju gradu, Lošinjkam divojkam postolce kupuje." " "Ako ga vidite, tako mu recite: da sam ga čekala leto i jedan dan, da ću ga čekati misec i jedan dan; ako ga ne bude, tako mu recite: da ću ga ja kljeti leto i jedan dan." " Hrvatsko primorje.

263

Hrvatsko narodno pjesništvo

Jugo puse... Jugo puse, da bi termuntana, da dovede moga namurana, za kime san jadna disperana! Komiža, otok Vis.

264

Hrvatsko narodno pjesništvo

O more duboko O more duboko, sva moja radosti. Po tebi meni plovi cvit moje mladosti. Ne mogu od jada niz more gledati, mornare ja ću pitati za moga dragoga. Moj mili i dragi, u koj si državi, piši mi jedan listak od naše ljubavi! Piši mi, dragi, listak u koj si državi, da ti pošaljem cvitak od naše ljubavi. Ako me budeš, dragi, iskreno ljubio, povratit se oćeš jer si me volio. Spomen se od mene, bisera kuraju, a ja ću tebe, dušo, kad budem u raju! Cvitak je cvitu svoj, a ti si dragi moj. Za tobom ja umirem i gubim život svoj. Sunce je sunašcu, zvjezda je mjesecu, a ti si dragan meni i mome srdašcu. Kaštela.

265

Hrvatsko narodno pjesništvo

Počinio zločin u pijanstvu Majka Muntu milo milovala, od mila je lijepom Muji dala, da je znala, ne bi mu je dala, jer je Mujo turska pijanica: do ponoći pije s bekrijama, od ponoći kalaša sokacim, a pred zoru ide svome dvoru pa on viče Muntu materinu: "Dušo Munto, otvori mi vrata! " Skoči Munta kano muška glava, L'jepom Muji otvorila vrata. Trže Mujo nože okovane pa udara Muntu materinu, udara je po svilenu pasu. Kako ju je milo udario, na nožu je čedo izvadio: to je čedo jedna muška glava. Kad to l'jepi Mujo ugledao, od žalosti namah zanijemio. Iz Bosne.

266

Hrvatsko narodno pjesništvo

Da bi meni... Da bi meni izbirati dali, ja bi znala što bi izabrala: crna brka, lica rumenoga, koj' ne pije vina crvenoga, ni nikakva roda lozovoga nego samo studene vodice! Pridvorje, Konavli.

267

Hrvatsko narodno pjesništvo

Uspavanka Spaji, buji u zlaćenoj nuni, tvoja j' nuna od zlata kovata, kovala je tri dobra kovača; prvi kuje, drugi pozlaćuje, treći gradi od zlata jabuku. Lički Osik.

268

Hrvatsko narodno pjesništvo

Sve povrzi... Sve povrzi, za boga prioni, ne bi li nas i bog pomogao, uklonio kuge i morije, nemoćniku dao oblašnicu, nama mladim zdravje i veseje; i da bi ti rodilo predivo i da bi ga gulile djevojke, udovice trle i topile, bjegunice na rosu nosile, stare bake žicu otezale. Pošten bio ko te je rodio, poštena ti na ramenu glava, poštenija pod obrazom brada, štovala te braća i družina, dušmani ti pod nogama stali kano konju potkovi i čavli! Pridvorje, Konavli.

269

Hrvatsko narodno pjesništvo

Hoće da vidi svoje nove dvore, svijet u kome će živjeti Ozdol svati kitom jedre, među njima mlada neve, ni malena, ni velika: svome 'rabru jednolika, đeverima do ramena, starom svatu do pojasa. Starog svata dozivala: "Stari svate, mili brate, i ostali svi svatovi, konjma uzde sustegnite da ja vidim dvore moje, dvore moje, 'rabra moga, a pred dvorom divno kolo, a pred kolom stare majke koja će mi pute kazat i u goru i na vodu!" Dunave, Konavli.

270

Hrvatsko narodno pjesništvo

Prevarili ga Senju grade, ognjen izgorija, u tebi san tri lita služija: prvo lito za oružje svitlo, drugo lito za konja dobroga, treto lito za lipu divojku. Kad sam došâ po oružje svitlo, to mi daju staro nevaljano; kad sam došâ po konja dobroga, to mi daju staru kobilinu; kad sam došâ po lipu divojku, to mi daju staru babetinu. Prvić Luka, otok Prvić.

271

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zbog pobratimstva se moraju rastati Šetala se Ivanova ljuba gore-dolje po zelenoj bašči, našetala na struk karamfila, ona j' njemu tio govorila: "Karamfile, rano cvijeće moje, uv'jek cvatiš a sjemena nemaš kao i ja Ivanova ljuba, nit se ljubim niti čeda imam!" Ona misli to niko ne čuje, to j' slušala Ivanova majka pa govori lijepome Ivi: "Šetala se previjerna ljuba gore-dolje po zelenoj bašči, našetala na struk karamfila, ona j' njemu tio govorila: "Karamfilu, rano cvijeće moje, uv'jek cvatiš, aj, sjemena nemaš kao i ja Ivanova ljuba, nit se ljubim niti čeda imam!" Govori joj prelijepi Ivo: "To j' istina, moja mila majko, kad sam bio s Mandom u ložnici, a ja ćeo da poljubim Mandu, ona j' mene bogom pobratila: 'Nemoj, Ivo, moj po bogu brate!' Ja sam, majko, za boga sprimio."

Govorila Ivanova majka: "Oj Ivane, moje milo janje, il j' udaji il je braći šalji!" Ivo ljubi svojoj progovara: "Ili voliš da te ja udajem, ili voliš da te braći šaljem?" Govori mu previjerna ljuba: "Oj Ivane, moje milo janje, ti uzimaj listak knjige bijele pa ti piši mojoj braći dragoj: 'Oj šurjaci, moje Mande braćo, dođite mi bijelome dvoru!" Mladoj su joj pratioce dali: pratio je svekar i svekrva i još tome dvije zaovice i još tome Senjanine Ivo. Kad su oni na rastanku bili, al govori lijepi Ivane: "Aoj moja rumena ružice, kako s' mi se sada razgranala al će tebe drugi poljubiti!" Ona njemu tio odgovara: "Ao, Ive, lijepi karamfile, al si mi se lijepo rascvjetao al će tebe druga zagrliti!"

Gvozdansko kraj Dvora na Uni.

272

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zaljubljeni mornar Od Zirone pa do bila Visa, još te, vilo, ja darovâ nisan, toka mi te, vilo, darovati i tvojoj te majki ostavjati. Pomeni me u crikvu odeći, ja ću tebe niz more ploveći, spomeni me mirlice pletući, ja ću tebe kuvertu perući! Marina kraj Trogira.

273

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mrka kupa zao biljeg kaže Beg Alibeg klanja ikindiju, siv mu soko pada na serdžadu. Kad Alibeg ugleda sokola, nema kada da preda selama, već on pita sivoga sokola: "Moj sokole, moje sivo perje, jesi l' skoro bio na Glasincu, je l' nam zdravo pod Glasincem vojska, je l' nam zdravo i je li nam mirno? Da l' je pred njom Suljo barjaktare i je l' za njom Firdus kapetane? Viju li se alajli-barjaci, vodaju l' se ati-krhatati, dobuju li doboši hordijom?" Alibegu soko odgovara: "Jesam skoro bio na Glasincu, zdravo nam je pod Glasincem vojska, zdravo nam je, ali nije mirno. I pred njom je Suljo barjaktare, a za njom je Firdus kapetane, i viju se alajli-barjaci, i vodaju ati-krhatati, i dobuju doboši hordijom, al nas ljuta čapa pričapila, studena nas ometnula zima, sve se mrznu momci i konjici, prilika je, dobra biti neće, nit ga ima, niti mu se nadaj, mrka Kupa zao biljeg kaže." Hercegovina.

274

Hrvatsko narodno pjesništvo

Prevarila junaka Razboli se Kraljeviću Marko pa je svojoj sestri besidio: "Dones' vode s one bande gori, čini mi se da bi ozdravio!" Sestra svome bratu odgovara: "Na vodi je Pletikosa Pavle, triput me je od majke prosio, četvrti se junak zavirio, makar viti ne nositi glavu, da će moje obljubiti lice!" Bratac svojoj sestri govorio: "Pojdi gori u moju komoru, pa oblači svitlo ruho moje, pa opaši oštru ćordu moju!" Sestra svome bratu odgovara: "Kud ću klasti svoje žute kose?" " "Žute kose u perčinu nosi!" " "Kud ću klasti moje bile dojke?" " "Tvoje dojke za puce zadiji, pa opaši svitlu ćordu moju, pa zajaši vrana konja moga, pa 'no pojdi va 'nu crnu goru i donesi kabal vode ladne!" " Sestra svoga brata poslušala, tot na vodi Pletikosa Pavle: "Božja pomoć, Pletikosa Pavle!"

" "Božja pomoć, Kraljeviću Marko, drago mi je da si ozdravio!" " Govori mu mlađana divojka: "Šta mi vridi da san ozdravio, kad mi se je sestra pobolila." Odgovori Pletikosa Pavle: "Drago mi je da se pobolila, tri put san je u majke prosio, a četvrti tvrdo zavirio, makar viti ne nositi glavu, da ću njeno obljubiti lice!" Odgovori mlađena divojka: "Ne budali, Pletikosa Pavle, neg mi grabi ono vidro vode, pa ga mekni na konja uza me!" On zagrabi vidro vode ladne, pa ga mekne na konja uza nju, p' onda ide svome bilom dvoru. Kad je došla u po gore crne, zapivala tanko glasnovito: "Višje su mi u njadrih jabuke, nego Pavlu u dvoru naranže!" Kad to čuje Pletikosa Pavle, on se udre rukom po kolinu, pa mu puče prsten na kolinu.

Zaglav, Dugi otok.

275

Hrvatsko narodno pjesništvo

Asan-aga i njegova ljuba Asan-aga s ljubom besidio u ponoći na meku dušeku: "Mal-kaduna, virna ljubo moja, ali rodi, ali u rod odi, ali ću se ja oženit drugom!" A ona mu mlada odgovara: "Gdi ću rodit kad mi bog ne dade?" A kad ago riči razumio, ode junak, isprosi divojku, i odoše svati po divojku. Zdravo svati došli do divojke i zdravo se natrag povratili. Kad su došli dvoru na poglede, Asan-aga brata dozivao: "Karamfile, moj mili brajene, ajde naprid prid svima svatovim, pak pogubi virnu ljubu moju, ljubu moju a nevistu tvoju! Ako li je ti pogubit nećeš, ja ću, brate, pogubiti tebe!" Na ino se njemu ne mogaše, već on ide da pogubi néku. Daleko ga néka ugledala, još je dalje prida nj išetala, za zdravlje se s njime upitala: "Dobro došâ, moj dragi divere!" Srdito joj diver odgovara: "Ukloni se, nêko moja, s puta,

žestok konjic da te ne satare, britka ćorda da te ne obriže, zao dever da te ne okara!" Al se mlada jadu dositila, pak diveru svome govorila: "Nut, divere, moj zlatni prstene, ne sici me po svilenu pasu, već me sici po bilome vratu, jera mi je čedo pod pojasom!" Tako oni tijo govoreći, čedo malo pade na zemljicu, malo čedo, jedna muška glava. A kad vidi mlađeni divere, odma bratu na muštuluk trči: "Men' muštuluk, moj mili brajene, men' muštuluk, tebi čedo malo, čedo malo, jedna muška glava!" A kad bratac riči razumio, lipo bratac brata darivao: darovâ mu konja ispod sebe i divojku koju vodi za se; uze ljubu pod desno pazuo, dite malo u skut od dolame, paka joj je junak govorio: "Leži tune, draga dušo moja, jer si mi se vrlo umorila svom diveru pirak spravljajući, meni malo čedo rađajući!"

Sinj.

276

Hrvatsko narodno pjesništvo

Si se logi zeleniju Si se logi zeleniju se se ljube vesele, se se ljube veseliju, samo moja v betegu. Moja draga je vumrla, zutra ju zakopaju. Vidiš, pajdaš moj premili, kakve imam žalosti. Moja draga je vumrla, zutra ju zakopaju. Mislil sem si, da dešć ide pak mi suze curiju. Tožni zvoni kak zvoniju, da mu dragu neseju. Vidovac Donji, Međimurje.

277

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mrki vuče... "Mrki vuče, kojo ti je majka, kojo majka a kojo sestrica?" " "Majka mi je gora i planina a sestrica po gori maglica!" " Mušaluk, okolica Gospića.

278

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mare Ide Mare na vodicu, za njom Ivo na konjiću, Ivo Maru dozivajo: "Dočekaj me, dušo Mare!" Mare Ivu govorila: "Ne mogu te čeka', Ivo, u dvore mi devet braće, devet braće sve zlatara, pa mi treba voda hladna. Nego doji do večere, nać ćeš dvore pritvorene a pendžere prislonjene." Mari Ivo govorio: "Pričekaj me, dušo Mare, da ti tvrde vjere daden!" Mare Iva pričekala, Mare Ivu vjeru dala desnom rukom priko mača da ga neće privariti ni on Maru ostaviti. Mare poje dvoru doma. Ne ide Ivo prvi večer mlade svoje u đevojke, nego poje drugi večer; drago mu se rasrdilo, bijele dvore zatvorilo.

U dvoru jon cinbr udara a pod cinbron kolo igra, u tem kolu lijepa Mare i njezine devet braće. Ivo stane na razmišlje: dvoru vratit oli će se, oli Mari aviz dati. Poje Ivo u đardine, udre nogon u bosije, razvonja se rambosije po Marinu bijelu dvoru; to ne čuje lijepa Mare neg Marine devet braće, sestri svojon govorilo: "Mare lijepa, sestro naša, oli ne znaš ol ne haješ, gusar ti je u cvijećima pa ti lomi rambosije!" Mare braći govorila: "Nije gusar, braćo moja, nego Ivo drago moje; na vodici kad san bila ja san njemu vjeru dala da ga neću ostaviti ni on mene prevariti. Braćo moja, poskočite pa mu dvore otvorite!"

Luka, otok Šipan.

279

Hrvatsko narodno pjesništvo

Nakon devet godina Momak curu devet godin ljubi, kad nastala deseta godina, progovara kićena đevojka: "Dobar momče, dobro biti neće, nešto meni svilen pojas raste, nešto mi se suknja potkraćuje već ajdemo u goru zelenu đe nas neće čuti ni viđeti!" Hrvatsko Selo kraj Topuskoga.

280

Hrvatsko narodno pjesništvo

Brodić u kanalu Eno jedan brodić po sridi konala, u njem je moj dragi i š njim dva mornara; poznan ga po jedru koga san otkala, svaku treću žicu zlaton indorala, a po sridi jidra srce naštampala! Donje Selo, otok Šolta.

281

Hrvatsko narodno pjesništvo

Jadna Jerka Podno gore žele žetelice: sto momaka, trista divojaka. Jerka im je vodu dodavala, a desnicom lišce zaklanjala da joj babo lišca ne ugleda. Al joj babo lišce ugledao: "Ćeri Jerko, crna ti si oka; moli boga da ti umre majka! Za se ću te babo privinčati." Od žalosti Jerka se razboli, zasebice za tri godinice i četvrte četiri miseca. Umre Jerka, pokojna joj duša! Njegova ga ljuba proklinjala: "Kroz kosti mu trava pronicala! U ušima miši gnijezdo vili. Kroz kolina muhe prolićale, od poroda svašta dočekao!" Grabovac, okolica Imotskog.

282

Hrvatsko narodno pjesništvo

Draga li je dragom Mili bože, draga li sam dragom, kud god hoda, za ruku me voda, gdje god sjedi, o meni besjedi! Iz Bosne.

283

Hrvatsko narodno pjesništvo

Teška kletva Bodulčice, po bogu sestrice, kad tancate, u noge gledajte, ne gledajte u lice junačko, as junaku vira i nevira, dokod ljubi, dotad viru daje, kad obljubi, onda viru 'zgubi, kako i mene Karlović Ivane. On se šeće po Levantu gradu, i on meni bilu knjigu piše: "Joženi se, ne ufaj se na me, ja san za se drugu jubu naša." Boga tebi, Karlović Ivane, postelja ti na dnu mora bila, majka ti se u črno zavila. Tebe ljuba nigdar ne ljubila, kako si me mladu prevarija, kako i onu jabuku rumenu, i rumenu, a ne ugriženu, i trganu, a ne uzrijanu! Gradina, okolica Poreča.

284

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mnoštvo rana Govorila karamfil gorica, govorila gori šimširovom: "Sestrimice, goro šimširova, viđe l' danas što viđela nijesi, ranjen junak gdje mimo nas prođe, ranjen junak na konju ranjenu, na obama podjednako rana: sedam rana od sedam sabalja, trinest rana od trinest handžara i pet rana od pet džeferdara!" Iz Bosne.

285

Hrvatsko narodno pjesništvo

Nepravedno osuđen Ukrade se od zlata jabuka sa džamije Ćehaja-pašine. Ćefile se mlade Sarajlije, bazerđani jedan za drugoga, siromasi po dva za jednoga. Lijep Ivo ne ima ćefila, lijepog Ivu na muke metahu; kada Ivi muke dodijale, lijep Ivo s muka govoraše: "Pustite me i ne mučite me, ja sam ukro od zlata jabuku!" Opet Ivu na muke metoše, na mukam mu vako govorahu: "Gdje je, Ivo, od zlata jabuka, kome si je peškeš učinio?" Kada Ivi muke dodijale, lijep Ivo s muka govoraše: "Pustite me i ne mučite me, dao sam je lijepoj djevojci!" Ali Ivu pustit ne htjedoše, neg ga vode putu na raskršće kud prolazi malo i veliko, i tu lijepog Ivu objesiše. Umrije Ivo, žalosna mu majka, baš na pravdi boga silenoga. Svak je lijepog Ivu požalio, a najviše kukavica majka i njegova nejaka sestrica. Iz Bosne.

286

Hrvatsko narodno pjesništvo

Bijela vila Zaigrala bela vila na Ivansko navečerje na kraj dvora vojvodina. Zabrini se mlad vojvoda s kem će vilo daruvati: "Imam konja nezjahana, nega mi je milo dati." Nega vila nî gledala, nek kaj bi mu zafalila. Zaigrala bela vila na kraj dvora vojvodina. Zabrini se mlad vojvoda s kem će vilo daruvati: "Imam grada nešetana, nega mi je milo dati." Na to vila nî gledala, neg kaj bi mu zafalila na njegovom milom gradu. Zaigrala bela vila na kraj dvora vojvodina. Zabrini se mlad vojvoda s kem će vilo daruvati: "Imam hrabra neženjena, nega mi je milo dati." Na to vila pogledala, lepo mu se zafalila na njegovom milom bratu. Đurđevac, Podravina.

287

Hrvatsko narodno pjesništvo

Djevojka i morija Kad Morija niz goricu sađe, lipu Anu na vodici nađe. Morija je Ani govorila: "Božja pomoć, Ano materina!" " "Bog pomogo, neznana delijo!" " "Nisam, Ano, neznana delija već sam, Ano, od boga Morija, koja mori i staro i mlado i rastavlja i milo i drago." Moriji je Ana govorila: "Morijice, po bogu sestrice, nemoj mene mladu umoriti, ni mog dragog, Bosiljević-Ivu!" Morija je Ani govorila: "Ako budeš prva u tefteru, prvu ću te mladu umoriti!" Kad Morija tefter otvorila, prva Ana u tefteru bila, a za njome Bosiljević Ivo. Odmah Anu zabolila glava, ona ode svojoj miloj majci: "Steri, majko, mekane dušeke, ne steri ih dugo ni široko već mi steri i usko i kratko jer ti neću dugo bolovati: danas danak i sjutra do podne!" Umr' Ana litnji dan do podne, umr' Ivo za njom do večeri. Travnik, Bosna.

288

Hrvatsko narodno pjesništvo

Utopio se mladoženja Ženio se Đurbanija, silne svate sakupio: tri bubnika, tri šetnika i četiri zastavnika. Kad su pošli po devojku, Glina voda presahnula, kad se natrag povratiše, Glina voda brege dere. Govorio đuveglija: "Gazi vodu, starešina!" Govorio starešina: "Neka gazi čija j' ljuba!" Zagazio đuveglija, zagazio s kraja vode, voda konju do kolena, zagazio malo dalje, voda konju do stremena, zagazio sredi vode: nesta konja i junaka. Prekopa, okolica Gline.

289

Hrvatsko narodno pjesništvo

Jadi hajdukove žene Crna goro, puna li si lada još punije moje srce jadâ što me majka za nemila dala, za nemila Mijata ajduka, obdan spava, obnoć u ajduke, k men' donosi krvave dolame, da mu perem, puste mu ostale, suncem perem a mjesecom sušim! Ponikvari, okolica Topuskoga.

290

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ne dâ se majka utješiti Sunce žarko, prestani sijati dok junaci zdravo goru prođu, dok pronesu ranjena Ivana. Ranjen Ivo društvu besjedio: "O družino, moja braćo draga, pošljednju mi volju ispunite da u želji ne mrijem sa svijeta. Zato mene, braćo, poslušajte: sve dva a dva kroz goru pjevajte, sve tri a tri konje projahujte. Gledat će vas moja mila majka, brojit će vas i prebrojit će vas, svi ćete joj na broj izlaziti, samo neće ranjeni Ivane. Tad vi mojoj prozborite majci: 'Osto Ivo u Nenadu gradu, dovest će ti Nenatku djevojku'!" To izusti i dušicu pusti. Društvo mrtvog Ivu pokopalo, pokopalo pod jelom zelenom a tad Ivi želju ispunilo: sve dva a dva kroz goru pjevaju, sve tri a tri konje projahuju. Njih gledala Ivanova majka brojeć društvo i pobrojila se, crnu se je jadu dosjetila pa kukavnim zakukala glasom: "Gdje je Ivo žalosna mu majka!" Nju družina počela tješiti: "Osto Ivo u Nenadu gradu, dovest će ti Nenatku djevojku!" Al se majka utješit ne dala. Iz Bosne.

291

Hrvatsko narodno pjesništvo

Strašna odmazda Udaje se Isabegovica, Isabega doma ne bijaše već otišo u robu na more. Knjigu pišu braća Isabega, knjigu pišu bratu Isabegu: "Isabeže, brate od matere, udaje se tvoja vjerna ljuba, udaje se za života tvoga!" Knjigu uči brate Isabeže, knjigu uči grozne suze lije, a po njojzi drugu otpisuje pa je šalje svojoj braći dragoj: "Počujte me, moja braćo draga, uhvatite moju vjernu ljubu, obadva joj oka iskopajte, proreš'te joj do dvije sise bijele a kroz sise promolite ruke pa je sveš'te za avlinska vrata, eto mene do nedjelje dana dok pomjerim robu preko mora!" U tom dođe i nedjelja dana, al eto ti bega Isabega, dok uniđe u mermer avliju, obazri se s desna na lijevo, al ugleda svoju vjernu ljubu, ugleda je svezanu za vrata, pa se lati za srmali ćordu pa je bije po svilenu pasu: kako ju je lako udario, na dvije je pole rastavio. Iz Bosne.

292

Hrvatsko narodno pjesništvo

Evo po čemu će ga poznati Mila je miloga po sajmu iskala: "Jeste li vid'li mojega miloga?" " "Da smo ga i vidili, ne bi ga poznali." " "Mojega miloga najlaglje poznati, ar moj mili ima lipu kujnu kapu, lipu kujnu kapu i škuru dolamu, pod škurom dolamom hlače karmazinske, hlače karmazinske, čižme kordovanjske čižme kordovanjske, srebrne ostruge." Nova Gora, Gradišće.

293

Hrvatsko narodno pjesništvo

Moj se dragi... Moj se dragi na vojnicu sprema, ja mu ništa darovati nemam, nego jenu kitu murtelice, da ju jubi misto moje lice! Murter na otoku Murteru.

294

Hrvatsko narodno pjesništvo

Rasla trava... Rasla trava kraj Zemuna grada, narasla je konju do kolena. Nit ju pasu konji, nit volovi, već ju gaze mladi regulaši, s dogom puškom, s kratkim bajanetom. Oj puškica, vjerna pajdašica, oj sablica, bratac i sestrica, oj fišeci, drobna deca moja, panterašu, vjeran moj pajdašu! Sudovčina, Hrvatsko zagorje.

295

Hrvatsko narodno pjesništvo

Teško ranjeni brat Koja gora, Ivo, koja gora, Ivane, koja gora, brate Ivo, razgovora nema! Romanija, Ivo, Romanija, Ivane, Romanija, brate Ivo, razgovora nema. Dođi, brate Ivo, dođi, brate Ivane, dođi, brate, brate Ivo, pa je razgovori. I povedi, Ivo, i povedi, Ivane, i povedi, brate Ivo, konja malenoga, i na konju, Ivo, i na konju, Ivane, i na konju, brate Ivo, brata ranjenoga, i na bratu, Ivo, i na bratu, Ivane, i na bratu, brate Ivo, sedamdeset rana. Pišćetki, okolica Karlovca.

296

Hrvatsko narodno pjesništvo

Htjela bi s njim u vojsku Mlad se Ivo na vojsku otprema, svoju ljubu kod majke ostavlja. "Mili brate, pričuvaj mi dragu, ja ću tvoju kad sa vojske dođem!" Ljuba ga je bogom zaklinjala: "Pust' me, Ivo, sobom na vojnicu, bit ću tebi vojvoda pred vojskom, nosit ću ti barjak na ramenu i u ruci pušku demerkinju!" Hrvatsko Selo kraj Topuskoga.

297

Hrvatsko narodno pjesništvo

Kiša zabavljena pratnjom vojnika Kad se ženi Dunaj-voda ladna, sve je vode u svatove zvala, sam' ne zvala kiše vode ladne; lepo joj se kiša zafaljuje: "Falaj tebi, Dunaj-vodo ladna, što me nisi u svatove zvala, šjutra moram pratiti vojnike: Majurčane i Jasenovčane i još tome mlade Kozinčane!" Kozinbrod kraj Hrvatske Kostajnice.

298

Hrvatsko narodno pjesništvo

Jadan je vojnik Majka svoju jedinicu kara: "Ne pij, ćerko, soldačkoga vina, soldat bogec nede nikog nema, hiža mu je siva kabanica a ormari - soldački rukavi!" Hrašće kraj Zagreba.

299

Hrvatsko narodno pjesništvo

Teško joj se rastati Stoj, vapore, počekaj me malo, da pozdravin svoje milo drago! Vapor svira i cimu molaje, meni draga šaku ruke daje, da zna vapor što je jubav naša, ne b' iz porta godin dan izaša. Grohote, otok Šolta.

300

Hrvatsko narodno pjesništvo

Udovica žali za poginulim mužem Vinograde, mog Ivana sade, moje ruke ne mogu da rade, tužno oko, tužno srce moje kad pogledan brižna trude tvoje. Moj Ivane, sve si obradio, svojon rukon sve si uredio. Zelen-loza baca svoje grane, ti mi, zlato, na bojištu pane. Da mi te je mrtva pogledati i milo ti lice celivati. Ostala san sinja kukavica, uz nejaku dicu sirotica. Ko će tebe, zemljo, prekrčiti, ko će moju dicu prihvatiti? Sunce žarko, da bi pomrčalo, sinje more mene progutalo! Sali, Dugi otok.

301

Hrvatsko narodno pjesništvo

Črez tri gore prejdem Črez tri gore prejdem, bijeli listek najdem, na jnem napisane se soldačke muke. Prva mu je muka: dragu ostaviti, druga mu je muka majku ostaviti, tretja mu je muka sestru ostaviti. Četrta mu je muka muštru naučiti. Borkovac, Hrvatsko zagorje.

302

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pjevaj koja... Pjevaj koja od vas đevojaka, pjevaj koja, sreća van pjevala, pjevaj koja pa me razgovaraj! Koja mogla a pjevat ne ćela, njomen, druge, sreća odlećela! Lovorno, Konavli.

303

Hrvatsko narodno pjesništvo

Ništa joj ne ide od ruke Mili boze, u svem sam nesritna: cviće sijen a pelin mi nikne, komu godir i puto potone, meni jadnoj olovo ne more, koga godir i laži pomoru, mene jadnu istina ne more! Komiža, otok Vis.

304

Hrvatsko narodno pjesništvo

Domišljata djevojka Oženi se stari starac s jednon mladon divojčicom, al je ona mudra bila: vriću slame napunila, uza starca prislonila. Kad se stade okretati, slama počne šušurati. Jezera, otok Murter.

305

Hrvatsko narodno pjesništvo

S ovim šorom... S ovim šorom ništa blata nema, sve švaleri na čizma' razneli, na čizmica' i na mamuzica'! Rajković, zaselak Brinja.

306

Hrvatsko narodno pjesništvo

Mora otići Udrli su bubnji va srid našeg sela: "Zbogom vi ostan'te, premlade rožice, sada moram pojti cesara služiti. Pukšica za rame, to je mila moja, sabljica uza me, to je roža moja. Klobučac na glavi, to je streha moja, vran konjic pod manum, to je stelja moja." Gradišće.

307

Hrvatsko narodno pjesništvo

RJEČNIK aer (grč.) - zrak alajli-barjak (tur.) - ružičasti barjak alubaša (tur.) - hrabri paša (v. baša) ar - jer arman (tal.) - oružan armižati (tal.) - opremiti lađu as - jer at-krhatat (od tur. riječi kyr i at) - konj zelenko, sivac aviz dati (tal.) - javiti se baja - brat banda (tal.) - strana Barabaš - Baraba, lik iz Sv. pisma novog zavjeta; razbojnik, lupež baša (tur.) - turski glavar, starješina bašelak (tal.) - bosiljak batela - čamac, čun; kolijevka bazerđan (tur.) - trgovac Berislavići - hrvatska plemićka obitelj, iz doba kralja Matijaša Korvina i Jagelovića. Potječu iz Bosne, pred Turcima pobjegli u Slavoniju. bešika (tur.) - kolijevka beteg (mađ.) - bolest bičve - bječve, čarape bilfo - biće iz pučkog vjerovanja u Istri bljusti - čuvati, paziti Bneci - Mleci, Venecija bosilak (genitiv bosioka) - bosiljak bri (tur.) - ta bro - v. bri brstan, brštan - bršljan bubnik - bubnjar bula (tur.) - muslimanska žena u dimijama i feredži cavtiti - cvjetati cić - radi, zbog

cima (tal.) - vršak užeta cinbr - neka vrst glazbala cipov - cipovka, mali bijeli kruh ckliti - cakliti se, stakliti se, sijati se čapa - nenadana i velika nesreća čoha (tur.) - vrsta sukna črez - kroz čudo - dugo, puno ćajko - otac ćefiliti (tur.) - jamčiti daidža (tur.) - ujak davoriti - govoriti demerkinja (tur.) - demeskinja, sablja od čelika, kakva se kovala isprva u Damasku Derenčin ban - hrvatski ban Emerik Derenčin, zapovjednik hrvatske vojske koju su Turci teško porazili na Krbavskom polju 1493. godine Umro je u turskom zatočeništvu dešć - kiša dežđek - kišica dežela - kraj, pokrajina dijena - dijeljena (u pjes. Sretan povratak vidi 48. stih: oli si s braćom dijena.). diomanat - dijamant disperana (tal.) - očajna diti - nadjenuti Dojčin, Petar (Dóczy Peter) - uspješan vojskovođa i jajački ban iz druge polovice XV. stoljeća drijevce - brodić, lađica drivo - lađa, brod; drvo droban - malen, sitan dumpler (tal.) - duplir, dvokraki svijećnjak

308

Hrvatsko narodno pjesništvo

đardin (tal.) - vrt, perivoj đidija (tur.) - junak đunđa partica - vrpca ukrašena perlama đunđeni ropčec - biserom nakićen rubac er, ere - jer fraškarica (tal.) - žena na otoku Šolti koja nosi drvo za pravljenje vapna garoful (tal.) - karamfil Glavina - mjesto na Kvarneru glibok - dubok gomila - kamena ograda gozdje - gvožđe, željezo, okovi grljač - nešto što se povezuje oko vrata gulsar - gusar Gusarica - živa voda u Komiži na otoku Visu gustirna (tal.) - nakapnica, čatrnja hala - halja, haljina handžar (tur.) - vrsta orijentalnog dvosjeklog noža haštriti (prez. haštrim) - rezati, čistiti, kresati haznadar (tur.) - blagajnik hendek (tur.) - jarak, prokop hi - ih hiža - kuća hladjenac - kladenac, studenac hlib - hljeb hordija (tur.) - tabor; vojska, obično turska hrabar - suprug, zaručnik; momak, dragan hurjatin - hulja, lopov, horjat, horjatin ibrik (tur.) - bakren sud, prema vrhu sužen, s kljunom i drškom, služi za lijevanje vode ili kave ikindija (tur.) - vrijeme popodnevne molitve imam (tur.) - muslimanski svećenik indorati (tal.) - pozlatiti

jaer - v. aer Jakšići, Stjepan i Mitar, sinovi vojvode Jakše. U borbama se posebice istakao Mitar, umro 1486. Janko vojvoda - Janko Sibinjanin (ili Hunyadi János), ugarski vojskovođa, potomak velikaške obitelji iz Erdelja. Uspješan ratnik, potukao Turke kod Beograda, kod Sibinja, u Transilvaniji, osvojio Niš i prodro do Sofije. Od 1446.1452. bio je regent za malodobnog kralja Ladislava V. Posthumusa. Poražen je od Turaka 1448. na Kosovu jemati - imati jesti (prez. jemem, jemen) - uhvatiti ježđa - v. jizda ji (u pjesmi Taj zna ljubiti) - je jizda - ježđenje, jahanje jočko - otac jur - već kadi - gdje kadija (tur.) - sudac kaduna (tur.) - kada, gospođa kajas (tur.) - remen, pojas od sablje, uzda kalašati - skitati se, klatariti se kalauz (tur.) - vodič, putovođaž kalina - biljka s gorkim bobicama kalpak (tur.) - kapa od krzna kamara (tal.) - soba Kamenica - živa voda u Komiži na otoku Visu kandelir (tal.) - svijećnjak Karlović, Ivan (Ivo) - Krbavski knez, posljednji potomak kneževske obitelji Kurjakovića, ban. Pošto Turci osvojiše njegova brojna imanja i gradove, poput prognanika umro je na Medvedgradu ponad Zagreba 1531. karmazin - grimiz katana (mađ.) - vojnik, konjanik, husar kaur (tur.) - nevjernik, muslimanski naziv za kršćanina klasti - metnuti, uzeti klikovati - vikati, klicati, zvati kloštar (lat.) - samostan, manastir

309

Hrvatsko narodno pjesništvo

knjiga oprošćenja - pismo za rastavu kolomijica - voda iz jamice što ostane od točkova na putu kud minu kola kondenati (tal.) - osuditi konder (grč.) - posuda iz koje se toči piće, kondijer koprina - rubac za pokrivanje lica i glave korda (grč.) - struna, uže, konopac; stega kordovanjske (po španj. gradu Kordobi) - fino načinjene čizme iz ovčje ili kozje kože korot (tal.) - kurat, dušobrižnik, svećenik korta (u pjes. Da nije jematva...) - tužba Korvin, Matijaš (1440-1490) - hrvatskougarski kralj od 1458, sin J. Hunyadija (v. Janko vojvoda). Uspio je slomiti oligarhijsku anarhiju krupnih feudalaca i organizirati prvu centraliziranu državu u srednjoj Europi. Vodio je uspješne borbe protiv Turaka. Osvojivši 1485. Beč, prenio je tamo i svoj dvor. košić - košarica krajina - rat, boj i vojska (vidi st. 3, 13 i 18 u pjes. Banova se glava glavom plaća) kras - krijes krivce - krilce krosan - tkalački stan (krosno); tkanje, tkivo kteti - htjeti kuda - vrsta oružja kujna - od kune; kujna kapa - kapa od kunovine kuraj - koralj kuverta (tal. coperta) - paluba kviliti - cviliti, oplakivati lačan - gladan ladvar - lađar lamp (tal.) - blijesak largo (tal.) - daleko; na largo - na daleko lašnji - lakši leh - nego lelati - ljuljati leventa (tur.) - hvalisav vojnik lišje - ljepše lišji - ljepši

lizje - ljeze, ide (vidi st. 1. u pjes. Ne shvaća njegovu žrtvu). lujahni - ludasti ljubić - dragi ljubovca - ljuba, žena maća (tal.) - mrlja mahrama (tur.) - rubac mal-kaduna (tur.) - draga ženo moja Manduševac - potok koji je nekad izbijao, silazeći s Medvednice, na današnjem Trgu bana J. Jelačića u Zagrebu; obnovljen je istoimeni zdenac Matijaš, kralj - v. Korvin, Matijaš mazd - mast od grožđa mažurana (tal.) - cvijet meč - mač medet (tur.) - u pomoć, milost (tu riječ izgovaraju muslimani kad umiru) meju - među meritati (tal.) - zasluživati merlo (tal.) - zupčano krunište, zupci na vrhu zidina mertuk (mađ.) - mjera za žito ili vino meštral (tal.) - maestral, sjeverozapadni vjetar metati - stavljati, bacati (drugo značenje u pjesmi Taj zna ljubiti) mirlica (tal.) - čipka molati (tal.) - pustiti moma - djevojka momica - djevojčica Moro - Maurin, Arapin; može značiti i općenito crnac, a onda i čovjek tamnije puti mrča - mirta, ljekovita biljka Mrnjavići - vlasteoska obitelj, zatim dinastija u Makedoniji. munara (ar.-tur.) - minaret, toranj džamije murtela (tal.) - mirta, mrča muštra - vojnička vježba muštuluk (tur.) - nagrada donosiocu dobre vijesti; doglasnina

310

Hrvatsko narodno pjesništvo

nacikati - ukrasiti (?) nadijati se - nadati se nadre - njedra naju - našu; nas (ostatak duala) namuran (od tal. riječi innamorato) - zaljubljenik napitati - nahraniti naručati - kazati, objaviti, predati; naručiti našetati - naići, susresti Natolija - Anadolija, nekadašnji naziv za Malu Aziju natrčiti - staviti natruhliti - oploditi, učiniti trudnom nede - nigdje nejin - njezin, njen nejna - njezina, njena nêka - neva, nevjesta nigda - negda, jednom; nikad nigdar - nikad nikakore - nikako niktore - nitko nindri- nigdje nišće - ništa nog(o) - nego nuna - zipka njadra - njedra ob - u obetati - obećati, zavjetovati se, obvezati se obraniti - raniti odbirati se - odvojiti se oder - hodider, hajde od mila - od žalosti oglavlje - dio konjske opreme koja je konjima na glavi ojmo - ajd'mo okinčiti (mađ. kinč - nakit, ures) - uresiti ontrat - onda orašje - orahova šuma ormanica - laka senjska lađa ostati - ostaviti otar - oltar, žrtvenik otepsti - otresti

othajati - odlaziti oto - evo panteraš - patrontaš, torba za puščane naboje parati se - činiti se pasivati (tal.) - prolaziti patrun (tal.) - upravitelj, zapovjednik broda pedepsati - kazniti pejati - voditi pekljar, petljar (od njem. riječi Bettler) prosjak pendisati (tal.) - visiti pendžer (tur.) - prozor peren - pernat, iskićen perjem peškeš učiniti - darovati pina - pjena pisan - pjesma pisan - šaren plandišće - plandište, mjesto gdje se odmara, počiva plav - brod, lađa; plavčica - lađica plavati - ploviti plinak - plijen, pljenić poboje se - razbolio se poč - pošto pojti - poći (vidi u pjesmi Sretan povratak dvadeseti stih: Poj mi sad zbogom, sokole.). pominati - razgovarati pomor' mi - pomogni mi poneštra (tal.) - prozor ponikivati - obarati, spuštati, naginjati se poništore - nipošto, nikako porat (tal.) - luka poticati - trčati poviditi - kazivati povisno - povjesmo poviti - reći pozabiti - zaboraviti prez - bez pričati - početi prijeti - dočekati, prihvatiti, primiti pristrati - prostrti priša - žurba, hitnja priti - prići

311

Hrvatsko narodno pjesništvo

prjeđe - prije, prvo procaptiti - procvjetati protuletji - proljeće prova - pramac prporuše - ophod koji moli da padne kiša; oni koji sudjeluju u njemu nose na glavi vijenac od trave prpora pukšica - mala puška, puščica puto - pluto rabar - v. hrabar razbirati - tumačiti, prepoznavati, čitati razdiljati se - razdijeliti se regulaš - regrut, vojnik u prvim mjesecima vojne službe rozga - grana biljke penjačice rusag (mađ. orszag) - kraj, država saeta (tal.) - grom, munja samanj - sajam sapsovati se - svađati se sarač (tur.) - remenar, sedlar, kožar, samardžija se - ta (vidi st. 6 u pjes. Izbiraj si ljubu: "se mi ne buš dugo živ"). selam (tur.) - pozdrav serdžada (tur.) - mali sag za klanjanje pri molitvi muslimana sinca - sjena Sinj - Senj (u pjes. Knjigu piše Deli-aga i Podiže se ormanica) sis - sa skapulati se (tal.) - osloboditi se, izbaviti se skubiti - ljubiti skusti - čupati snapati - sisati spenza (lat.) - novac, hrana spitavati - ispitivati spoli - pored, uz srmali ćorda (tur.) - srebrom okovana sablja sta - su (dual) stere - satre stopro - istom storiti, (prez. storin) - stvoriti (vidi st. 4. u pjes. Mnogo on može)

subaša - zamjenik baše (v.) svaća - svatovi svioni - svileni svitnjak - vrpca kojom se vežu gaće šavati - slati šćitak - mali štit šedba - šetnja šegljiv - nestašan šetnik - onaj koji viče u svatovima (?) šipka - pojas škornje - čizme škrljak - klobuk, šešir škur (tal.) - taman šlezinski - šleski, iz njem. pokrajine Šleske (danas Poljska) šor (mađ.) - ulica, sokak štamet - pređa od vune štatiti - smjestiti se štila - htjela što (u kajkav. dijal.) - tko šumerika - neka vrsta trave švaler (prema franc. riječi chevalier) milosnik, dragan; ženskar, lola tač - tako tadara - tada tažiti - tješiti, umirivati te - hoće, će (vidi st. 9 i 10 u pjes. Djevojka ukleta u košutu i st. 3 u pjes. Frane i Lijana) tefter (tur.) - popis tekija (tur.) - derviški samostan tenši - tanji tentoga (med tem toga) - međutim, dotle termuntana - vrst vjetra timun (tal.) - kormilo toka mi te (od talijanskih riječi mi tocca) - moram te tratorak - mediteranska biljka, primog, akant tumban (tur.) - turban, vrsta pokrivala za glavu u muslimana; dugačak rubac kojim su žene pokrivale glavu turan (tal.) - toranj

312

Hrvatsko narodno pjesništvo

uboška haljina - od bošča (tur.) - komad platna, umatanje ulisti - uljesti, ući uprašati - upitati uput - odmah ustrapan - uprskan, poprskan, namočen uzmetnuti - popeti uzvrgnuti - podići vapor (tal.) - parobrod vazdakrat - uvijek, svaki put već - više Vela vrata - mjesto na Kvarneru vijati se - lebdjeti, nadlijetati, lutati Vlah - na otocima i na obalama Jadrana stanovnik predjela udaljenih od mora vnogo - mnogo vojnica - bojišnica, mjesto bitke

vrleši - vredniji, bolji Vrpolje - selo u okolici Šibenika vuzda - uzda zabitje - zaborav zabitljiv - zaboravan zač - jer zahotiti - zahtjeti zaman - uzalud zamrijeti - umrijeti zenuti - klijati, nicati zeti - uzeti zis mene - od mene zneti - izvaditi, osloboditi žeja - želja žing (prema tal.) - cink

313

Hrvatsko narodno pjesništvo

ABECEDNI POPIS PJESAMA Agin konj______________________ 143 A ja se priniknuh trudan vodu piti ___________________________ 68 Asan-aga i njegova ljuba _________ 276 Asan-Aginica ___________________ 65 A ti, divojko šegljiva _____________ 15 Balada o kneginji Vidosavi ________ 30 Banova se glava glavom plaća ____ 256 Barbara djevojka _______________ 187 Basma ________________________ 142 Bijela vila ______________________ 287 Blago meni... ___________________ 207 Bog, Sunce i sirote ______________ 111 Boj na Krbavskom polju __________ 29 Bolani junak u tuđini ____________ 243 Bolani Vid pomaže vilama igrati kolo _________________________ 135 Brodić u kanalu ________________ 281 Budi li te more _________________ 120 Curuj, curo... ___________________ 261 Cvilili su tri miloša _____________ 121 Ča je more _____________________ 159 Čini __________________________ 194 Čobanica Anica ________________ 247 Črez tri gore prejdem ___________ 302 Čudan lijek ____________________ 228 Čudan objed ____________________ 97 Čudesna lađa __________________ 154 Čudo spasilo Radojicu __________ 252 Ćuk sedi... _____________________ 166

Da bi meni... ____________________ 267 Da bi znala da će biti mornar ______ 91 Daničin dar _____________________ 93 Da nije jematva, spalio bi ih ______ 195 Despotov zavjet_________________ 132 Dijete mladoženja _______________ 254 Diko moja ______________________ 179 Diva i majstori __________________ 246 Divojčica vodu gazi ______________ 77 Djeverovi je uzeli u zaštitu _______ 248 Djevojčino proklinjanje __________ 108 Djevojčino vjedro zazvonilo ______ 104 Djevojčin zeleni vijenac __________ 217 Djevojka i morija ________________ 288 Djevojka i tuđin _________________ 232 Djevojka i vranac konj ___________ 214 Djevojka se čini bolesnom u gori __ 164 Djevojka ukleta u košutu _________ 109 Djevojke kunu konja_____________ 124 Dobar izgovor __________________ 127 Domišljata djevojka _____________ 305 Draga li je dragom ______________ 283 Drinopoljka ____________________ 117 Dva mlada junaka 'z boja su jahala ____________________________ 208 Dva umjesto jednoga _____________ 94 Đerzelezovo bolovanje ___________ 251 Evo po čemu će ga poznati _______ 293 Frane i Lijana ___________________ 115

314

Hrvatsko narodno pjesništvo

Gavrani javljaju smrt Petra Daničića __________________________ 150 Gavran i vuk idu poznavati krv __ 212 Glad se ne može zatajiti _________ 114 Glas dopade mladu ______________ 39 Gorom jezde dva mila brajana _____ 54 Grad gradio Koviljiću ___________ 113 Grana od bora i Marino lice ______ 126 Gremo ti, mala, na samanj _______ 220 Haznadar katana _______________ 259 Hoće da vidi svoje nove dvore, svijet u kome će živjeti _________ 270 Hranila je majka sinka jedinoga ___ 83 Htio obljubiti sestru u neznanju __ 185 Htjela bi s njim u vojsku _________ 297 Hvalila se žuta dunja na moru_____ 51 I kliče devojka __________________ 20 Ivan se majci moljaše _____________ 72 Ivanovo i Petrovo_______________ 182 Ive Karlović i Marica djevojka _____ 84 Izbiraj si ljubu __________________ 231 Izbor kralja Matijaša ____________ 192 Iz javora suhoga žuti cvijet procaptio_________________________ 35 Izrasla mlada travica _____________ 73 Jadan je vojnik _________________ 299 Jadi hajdukove žene ____________ 290 Jadna Jerka ____________________ 282 Ja putovah ljetni dan do podne ____ 52 Ja usadih vitu jelu _______________ 55 Još poidoh ravnim poljom ________ 11 Juda ___________________________ 90 Jugo puse... ____________________ 264 Julijanka ______________________ 199 Kada sunce na poldnevu biše ____ 122 Kada ti meni... __________________ 88 Kaj se ono vu planini beli ________ 116 Kako je Marko Kraljević poljubio vjerenicu a ona ga nije poznala ___ 43

Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca __________________ 41 Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahšića ___________________ 46 Katarina _______________________ 224 Kćerka ide u tuđe selo ___________ 205 Kiša zabavljena pratnjom vojnika _ 298 Kletve dvoje zaljubljenih __________ 71 Kmetica bi kući _________________ 229 Knjigu piše Deli-aga _____________ 165 Koje je drijevce sred mora _________ 40 Koj se one sveti... ________________ 160 Koledva _______________________ 258 Konja kuje črn Arape ____________ 198 Konj uginuo od žalosti za gospodarom _________________________ 56 Krâj Albus _____________________ 209 Kukuvača zakukuvala ___________ 167 Kuliko je u Lici Gradóva __________ 28 Kupil sem ti... __________________ 184 Lepa deklica i jelen ______________ 158 Lepa deklica žito zažela __________ 190 Lepi Ive terga rože _______________ 60 Lepo pevaj, ptiček... _____________ 123 Lijena žetelica __________________ 239 Lijepa Kata _____________________ 177 Lijepi Ive_______________________ 133 Lipa Ane _______________________ 200 Lipa divojka ____________________ 202 Lipa Dore i Matijaš ______________ 119 Lipa je divojka ___________________ 69 Ljepota djevojke pri radu_________ 140 Ljubavni žar ne hladi ni galija ni tamnica ______________________ 235 Ljubljena i neljubljena divojka _____ 70 Mač Pavlov ____________________ 138 Majka Margarita _________________ 22 Majka Mari... ___________________ 189 Mare __________________________ 279 Marija i ladvari _________________ 112

315

Hrvatsko narodno pjesništvo

Marina kruna ___________________ 80 Marko Kraljević i brat mu Andrijaš ____________________________ 18 Milinova ženidba _______________ 216 Milostivi brat __________________ 146 Mito za djevojku _______________ 110 Mlade Jurjevice ________________ 102 Mnogo on može _________________ 86 Mnoštvo rana __________________ 285 Moć braće _____________________ 260 Moj se dragi... __________________ 294 Molitva gizdave divojke __________ 45 Mora otići _____________________ 307 Mornarova ljuba _______________ 105 Mrka kupa zao biljeg kaže _______ 274 Mrki vuče... ____________________ 278 Muka i smrt izvan grada ________ 155 Murtelice drobna _______________ 147 Na Ivanje ______________________ 186 Najbolja žnjačica _______________ 168 Najbolji je bekrija _______________ 201 Najljepša je ta zvijezda Danica ____ 62 Nakon devet godina ____________ 280 Nasrid mora ___________________ 223 Naš gospodin poljem jizdi ________ 17 Našla 'e hrabra djevojčica u travici speći ______________________ 14 Na Vidov dan __________________ 180 Ne bi li mu podivljala...___________ 92 Neće njegova najmlađega brata nego njega ____________________ 87 Ne dâ se majka utješiti __________ 291 Ne dâ se uhvatiti bez borbe ______ 131 Ne daj mene staru hrabru _________ 16 Nedozvoljena ljubav ____________ 163 Nejaka Jagoda (stariji zapis) _______ 58 Nejaka Jagoda (noviji zapis) ______ 139 Nepravedno osuđen ____________ 286 Neprilike s mužem _____________ 181 Ne shvaća njegovu žrtvu ________ 100

Ništa joj ne ide od ruke __________ 304 Obljuba siromašne djevojke ______ 125 Obostrane kletve ________________ 196 O brstane... _____________________ 234 Ohola gavanka _________________ 156 Oj Ivane... ______________________ 245 Oj Ivane... ______________________ 253 Oj meštrale... ___________________ 204 Oj ti tožni človek ________________ 162 Okrutni Ive ____________________ 219 O more duboko _________________ 265 Orao se vijaše nad gradom Smederevom _______________________ 12 Orle moj...______________________ 174 Oružan junak Dunaj prepliva ______ 37 Oteta Mare _____________________ 149 Otkupljuje ga ljuba ______________ 215 Ovca razbludnica _______________ 136 Pase ovce ______________________ 103 Pastirove želje __________________ 244 Pere gospodin pred Bakrom ______ 134 Pjevaj koja... ____________________ 303 Počinio zločin u pijanstvu ________ 266 Po devojku se spravljaju _________ 206 Podiže se ormanica ______________ 178 Pohvala Ivi Karloviću_____________ 99 Pokri, djevojko, koprinom kose ____ 49 Popijevka Radića Vukojevića ______ 61 Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593. _____________________ 21 Poruka drage dragomu __________ 263 Potvora ________________________ 221 Poziv na darovanje mlade ________ 249 Pozivlje mrtvog na megdan ______ 237 Preteška nevjesta ________________ 145 Prevareni Marko ________________ 148 Prevari ga djevojka ______________ 242 Prevarila junaka ________________ 275 Prevarili ga_____________________ 271

316

Hrvatsko narodno pjesništvo

Pričinjala se mrtvom ____________ 210 Prođoh kroz goru, ne znam kroz koju __________________________ 64 Prosili... ________________________ 96 Prporuše hodile ________________ 144 Rasla je višnja crljena_____________ 63 Rasla trava... ___________________ 295 Razdragani mladoženja _________ 230 Riba zlatokrilna _________________ 89 Rodila zemlja trseka ____________ 169 Rosa neprijateljica ______________ 107 Rosna bosa, košutico _____________ 76 Saračeva Mara _________________ 129 Sestra Iva Hrvaćanina ____________ 32 Sidila moma kraj mora ___________ 74 Siromah sam junak... ____________ 255 Si se logi zeleniju _______________ 277 S ovim šorom... _________________ 306 Spava Janko pod jablankom _______ 75 Sretan povratak _________________ 82 Sretna djevojčica _______________ 218 Star i mlad na konju ____________ 211 Stradao u igri __________________ 227 Strah od groma_________________ 130 Strašna odmazda _______________ 292 Strine Maru krivo potvorile ______ 197 Svaki svojoj kupi _______________ 225 Sve povrzi... ___________________ 269 Svi će je gledati _________________ 250 Što m' se sjaji to u Zadru gradu? ___ 59 Taj zna ljubiti __________________ 188 Tanašna galija __________________ 128 Tanci, tanci... ___________________ 241 Teška kletva ___________________ 284 Teški boj ______________________ 101 Teško j' brime... ________________ 222 Teško je u tamnici ______________ 238 Teško joj se rastati ______________ 300 Teško ranjeni brat ______________ 296

Težak grijeh ____________________ 176 Tič i tičica ______________________ 172 Tižbe i Piran _____________________ 85 Tri klobuka rasklimao ___________ 236 Tri robinje privarile carevića Ivu __ 233 Trudan junak kroz goricu prođe ___ 48 Tuga kneza Ivana (Turne moj lipi) ___________________________ 79 Tužna mladost moja _____________ 161 Udovica žali za poginulim mužem __________________________ 301 Upropaštena djevojka ____________ 81 Uspavanka (Lela, batela) __________ 226 Uspavanka (Spaji, buji u zlaćenoj nuni) _________________________ 268 Uticali se gospodičići _____________ 50 Utopio se mladoženja ____________ 289 Utopljenik _____________________ 213 Uz potok, niz potok ______________ 38 Vedro, vedrina! _________________ 171 Vidova nevolja _________________ 118 Vila je moma tri vjenačca __________ 13 Vilina vodarina _________________ 153 Vino pije Dojčin Patar, varadinski ban ________________________ 57 Vino pije kita od Senjana __________ 53 Vjerna Petrova ljuba _____________ 151 Voda se vodi hvali ______________ 170 Vozila se... _____________________ 191 Vrbniče nad more ________________ 95 Vsu noć... _______________________ 98 Vukarska ______________________ 193 Zaljubljeni mornar ______________ 273 Zaplešimo, zapjevajmo __________ 257 Zavičaj Latka Janka _____________ 262 Zbog pobratimstva se moraju rastati ________________________ 272 Zeleni Jure _____________________ 173 Zla maćeha _____________________ 240 Zrinjski bane i njegov konj _______ 203

317

Hrvatsko narodno pjesništvo

Zvijezdu prose troji prosioci _____ Žalosna djevojka _______________ Žao mu je da nema sestre ni brata ___________________________ Želje __________________________ Žito i tri jetrve__________________ Žudnja za pastiricom ___________

137 152 106 175 183 141

318