Knjige.club Books

Knjige.Club Books

1

Knjige.Club Books Naslov izvornika Dirty Filthy Rich Love - Dirty Duet #2-

PRLJAVA SEKSI LJUBAV LAURELIN PAIGE www.knjige.club

S engleskoga prevela Anja Prpić

Zagreb – studeni, 2019.

2

Knjige.Club Books PROLOG

P

odignula sam čašu do usana i otpila gutljaj viskija. Pjesma grupe Frou Frou koju sam puštala na mobitelu ponovno je počela svirati. Koliko se puta moglo ponovno slušati istu pjesmu? Ako je postojala granica tolerancije, približavala sam joj se. Oslonila sam se obrazom na prozor spavaće sobe i zagledala se u praznu ulicu ispod sebe. Staklo je bilo hladno, u suprotnosti sa žestokim pićem koje mi je gorjelo u grudima. Zima je započela taman na vrijeme za blagdane Dana zahvalnosti. Ono malo ljudi što ih je još bilo vani ovako kasno bilo je dobro zamotano u rukavice i šalove, sa šeširima navučenim preko ušiju. Još nisam imala dovoljno zimske odjeće. U Los Angelesu nisu mi trebale rukavice, a u New York sam stigla u rujnu. Sestra me već izgnjavila zbog toga danas kad je stigla, pa smo se dogovorile da ćemo sutra u kupnju. Garderoba će mi uskoro biti riješena. Audrey će se za to pobrinuti. Već mi je presložila pokućstvo u dnevnoj sobi i rasporedila ostatak fotografija i sitnica koje su mi još stajale po kutijama. Kad bi mi samo mogla tako lako pospremiti i glavu... Ne, za taj ću se nered morati sama pobrinuti. Sjetila sam se razgovora s Audrey prije nego što je otišla spavati u gostinjsku sobu. ˝Hoćeš li ga tužiti?˝ upitala me. ˝Ne želim ga tužiti.˝ Željela sam da mi objasni. Željela sam da mi potvrdi teorije. Nisam željela da se još više udaljimo. 3

Knjige.Club Books Nisam uopće željela da se udaljimo. Nasmiješila se kao da joj je sve jasno. Bila mi je sestra, pa je možda i shvaćala, čak i bez mojega objašnjenja. ˝Dakle, otići ćeš u Francusku. Natjerat ćeš ga da ti kaže o čemu je riječ.˝ ˝Ne zaslužuje to. Može bježati ako želi. Ja neću trčati za njim. Previše se poštujem.˝ ˝Dobro. I ja te poštujem.˝ Nasmijala se. ˝Možda i nije dobra zamisao trčati za nekime tko ti posljednjih deset godina nije izlazio iz misli.˝ ˝Vjerojatno nije.˝ Iako se nisam brinula zbog njega. Da, bio je opasan. Za mene. No ne bi me povrijedio. Barem ne na takav način. Ne bi me povrijedio tako da to svi mogu vidjeti. ˝Smislit ćeš ti nešto˝, na kraju je rekla. ˝Uvijek nešto smisliš.˝ Znala sam što trebam učiniti. Samo nisam imala hrabrosti za to. Otpila sam još gutljaj viskija. I još jednom poslušala pjesmu. Pjesma je završila, a ja sam spustila čašu i dohvatila mobitel. Isključila sam glazbenu aplikaciju, otvorila imenik i zadrhtala tek malo kad sam mu pronašla ime. Prošla su dva tjedna. Nisam to trebala sada učiniti. No nisam imala razloga odgađati. Pritisnula sam ZOVI i pričekala. Zazvonilo je jednom. Dvaput. Ovdje je prošla ponoć. On će se tamo tek buditi. Još je jednom zazvonilo. Je li sam? Još jednom. A onda sam začula njegov glas. Na njegovoj telefonskoj sekretarici. Nisam ni očekivala da će mi se osobno javiti i bilo mi je lakše ovako, samo ostaviti poruku. Ipak sam se razočarala. Neki se malen dio mene nadao da će vidjeti moje ime i javiti se da mi čuje glas. Zar se ja ne bih javila da je on mene nazvao? Možda ne bih. 4

Knjige.Club Books Vjerojatno ne bih. Oglasio se biip na kraju poruke sekretarice i prenula sam se. No znala sam što želim reći. ˝Donovane. Ja sam. Znam za informacije koje si skupio o meni. Moramo razgovarati.˝

5

Knjige.Club Books PRVO POGLAVLJE

˝O

vdje nema nikoga˝, rekla je Audrey kad smo izišle iz mojega ureda.

Bio je ponedjeljak navečer i provela sam mnogo više vremena nego što sam očekivala rješavajući poslove nakon mahnitoga poslijepodneva. Osim toga, vikend sam provela sa sestrom, a inače bih to vrijeme provela za stolom u uredu. Audrey je stigla prije tri dana. Ostavila sam poruku Donovanu prije tri dana. Tri dana. A on mi još nije uzvratio poziv. No nisam razmišljala o tome. Zapravo, davala sam sve od sebe da ne razmišljam o tome. Davala sam sve od sebe da ne pokažem koliko me povrijedilo. Posao je bio odlično sredstvo za odvraćanje pozornosti. A Audrey još bolje. ˝Stigla si oko pet˝, rekla sam i zaključala vrata ureda za sobom. Srećom, imala je što raditi u gradu dok sam ja bila na poslu. Bit će čudo ako odradi i pola onoga što je planirala prije nego što se bude morala u subotu vratiti na fakultet. No unatoč mnogim uzbudljivim planovima koje je imala na popisu uspjela sam je nagovoriti da navrati do mojega ureda tako da joj ga mogu pokazati. Točnije, da joj se njime mogu pohvaliti. Pogledala sam na zidni sat. ˝To je bilo prije jednoga sata. Većina je otišla kući.˝ ˝Uvijek radiš ovako dugo?˝ Optužila me tim pitanjem. 6

Knjige.Club Books ˝Inače radim i duže.˝ Nisam spomenula da je dio razloga zbog kojega smo ostale ovako kasno danas bio i to da mi je morala sve ispričati o obilasku grada na koji je danas otišla. Prekrižila je ruke na prsima i bijesno se zapiljila u mene. ˝Radoholičarko.˝ Zakolutala sam očima. ˝I ti si radoholičarka. Samo što je tvoj posao umjetnički, pa se možeš pretvarati da ti je to hobi. Hajde, idemo.˝ Ubacila sam ključeve u torbu i prebacila remen preko ramena. ˝Pokazat ću ti urede.˝ Pošla je za mnom do glavnog hodnika. Iz navike sam bacila pogled niz mračan hodnik koji je vodio do Donovanova ureda. Zaboljelo me u grudima. Uzdahnula sam i odvela je u suprotnome smjeru do širokoga otvorenog prostora. Inače bi golemi prozori bili prekrasan prizor koji bih joj rado pokazala, no sunce je zašlo, a čistačice su pogasile svjetla tako da je staklo bilo crno. Niz hodnik sam ugledala svjetlo, pa sam nas odvela tamo. ˝Roxie!˝ uzviknula sam ugledavši tajnicu mojeg šefa. Spremala je stvari u torbu. ˝I ti si ovdje kasno!˝ ˝Upravo krećem kući.˝ Odmjerila je Audrey, spustila torbu i pružila joj ruku pa se predstavila prije nego što sam ja to stigla učiniti. ˝Čula sam svašta dobroga o tebi. Sabrina je uistinu ponosna na svoju sestru.˝ ˝Hvala ti. Drago mi je što smo se upoznale˝, rekla je Audrey iako ju je malo zatekla Roxiena odrješitost. ˝Slične ste˝, rekla je Mađarica nakon što nas je bolje pogledala. ˝Svjetla i tamna verzija.˝ Audrey i ja smo se nasmijale. Ona nije bila svjetlija verzija mene samo zbog svijetlokestenjaste kose i svijetlih očiju, nego i zbog temperamenta. Bila je vesela i romantična. Ja sam bila ozbiljna i praktična. Ona je voljela muškarce koji su je obožavali i koji su voljeli u javnosti pokazivati koliko im je stalo do nje. Meni se sviđao

7

Knjige.Club Books muškarac koji se volio igrati silovanja i koji je izgleda imao ozbiljnih problema s proganjanjem žena. O tome smo se šalili. ˝Noć i dan˝, rekla sam. ˝Čokolada i vanilija˝, složila se Audrey. ˝To smo mi.˝ ˝Je li Weston ovdje?˝ upitala sam kimnuvši prema uredu iza Roxie. Vrata su bila otvorena i svjetlo je bilo upaljeno, no nisam ga vidjela za stolom. ˝Ne, ali vraća se za minutu. Možeš ga pričekati u uredu.˝ Roxie je zakopčala kaput i dohvatila torbu. ˝Danas je dobro raspoložen, neće mu smetati.˝ Pozdravile smo se, Roxie je otišla, a ja sam odvela Audrey u Westonov golemi ured. Ušle smo i ugasila sam svjetla. Učinak je bio trenutačan. ˝Ideš!˝ uzviknula je Audrey. ˝Ovo je suludo!˝ Otrčala je do staklenoga zida i zagledala se u grad. ˝Kao beskrajno more svjetla! Kladim se da po danu vidiš cijeli grad.˝ ˝Ne baš cijeli, ali da, mnogo se vidi.˝ Smiješila sam se promatrajući ju. I moja je reakcija taj pogled bila slična njezinoj. Oduševio me, ne samo zbog toga koliko se vidjelo, nego i zato što sam se napokon osjećala doraslom. A onda je ušao Donovan i moj se novi svijet preokrenuo naglavce. Podsjetio me da je to najprije bio njegov svijet. Kako god. Sada je bio moj. Njega ovdje nije bilo, a mene jest. I nisam namjeravala otići. Audrey je izvila vrat da pogleda još dalje kroz prozor. ˝Ne znam što nedostaje, pa sve se vidi. Hej! To je centar carstva! Zašto to nije tvoj ured?˝ ˝Uskoro će biti˝, začuo se Westonov bariton iza mene. ˝Zahvaljujući kvaliteti posla koji obavlja.˝ Stao je kraj mene, a ja sam zakolutala očima. ˝Ma daj.˝ 8

Knjige.Club Books Namrštio se kao da sam ga uvrijedila. ˝Ozbiljno to mislim. Ti si prva na vrlo kratkom popisu ljudi koji bi me mogli zamijeniti kad odem.˝ Weston je bio slatkorječiv. Sve su pametne žene to dobro znale. Ipak me zagrijao njegov kompliment, koliko god on nije bio osoba od koje sam ga željela čuti. ˝Ti nikada nećeš otići˝, odvratila sam. ˝Nadam se da te ne smeta što smo ovdje. Željela sam sestri pokazati pogled. Ovo je Audrey.˝ Mlađa, svjetlija verzija mene već se ostavila prozora i krenula je prema nama s rukama iza leđa. ˝Daj da pogodim. Ti si Weston.˝ Weston je gurnuo ruke u džepove i podignuo bradu. ˝Rekla si joj za mene.˝ ˝Bliske smo.˝ Nervozno sam gledala Audrey koja je obišla mojega šefa odmjeravajući ga. Znala sam da ga ne gleda kao mojega šefa, što bi i samo po sebi bilo dovoljno loše. Ne, željela je otkriti što me to privuklo njemu u krevetu prije te godine. Naravno, to je bilo očigledno - plave oči, plava kosa, građa osobnog trenera, a ne direktora tvrtke. Izgledao je zamamno. A kad se na to doda šarm i pamet? Da, naravno da sam mu skočila u krevet. ˝Lijepo˝, rekla je Audrey. ˝Stvarno lijepo˝, dodala je kad joj je pogled pao na njegovu stražnjicu. ˝Bravo, sestro.˝ Weston je razrogačio oči. ˝Aha, uistinu si joj rekla za mene.˝ Okrenuo se prema mojoj sestri. ˝Možda ti Sabrina nije stigla reći da sam sada s nekim drugim. Zaručen sam.˝ ˝To su lažne zaruke˝, ispravila ga je Audrey. Bijesno me ošinuo pogledom. ˝Sve si joj rekla. Dakle, stvarno.˝ ˝Audrey!˝ Pocrvenjela sam. ˝Neće nikome reći. Kunem se.˝ Odlučila sam da ću je ipak prekoriti. ˝To je trebala biti tajna.˝ Westonove zaruke i brak s Elizabeth Dyson bili su dogovoreni kako bi Elizabeth dobila svoje nasljedstvo i kako bi Reach - naša 9

Knjige.Club Books tvrtka - dobila marketinšku podružnicu u Francuskoj kojoj je ona bila vlasnica. Kad se vjenčaju, Elizabeth će dobiti svoje nasljedstvo, prodat će podružnicu momcima, a onda će se razvesti. Barem je takav bio plan. To je navodno bio i razlog Donovanova odlaska u Francusku trebao je omogućiti spajanje tvrtki. Samo smo Weston i ja znali da je to bio samo izgovor kako bi se maknuo od mene. Vrlo je malo ljudi znalo da je brak lažan - Elizabeth, petorica vlasnika Reacha, ja, a sada i moja sestra. Weston se nasmijao. ˝U redu je. Mislim, nadam se da nisi tajna špijunka za obitelj Dyson?˝ Audrey je izvila obrvu. ˝Nisam.˝ ˝Onda je sve u redu. Osim toga, više nisu lažne zaruke. Ili barem veza nije lažna.˝ Podignula je obje obrve i optužila me pogledom. ˝E, za to nisam čula.˝ ˝Weston i Elizabeth se stvarno sviđaju jedno drugome. Evo. Jesi sretna?˝ Nisam joj dala vremena da odgovori. ˝Nije imalo veze sa mnom pa ti nisam rekla˝, dodala sam. Osim toga, nije mi bilo zabavno govoriti o nekome tko je imao sreće u ljubavi dok sam ja bila ovako povrijeđena. Pljesnula je. ˝Naravno da sam sretna! Obožavam priče o dobrim parovima. Pričaj nam malo, Westone.˝ ˝Otišla je danas svojoj baki za Dan zahvalnosti˝, obratio se meni unatoč tome što mu je pitanje postavila Audrey. ˝U srijedu ću joj se pridružiti i trebali bismo se pretvarati, no ja samo razmišljam o tome da ću joj upoznati baku. Baka joj je najvažnija osoba u životu. Što ne bi trebalo biti važno, jer je sve ovo samo privremeno. No možda nije privremeno. Možda je nešto više od toga.˝

10

Knjige.Club Books Posljednji puta kad mi je Weston pričao o svojem odnosu s Elizabeth, rekao mi je samo da su se poseksali. Ništa nije rekao o tome da želi više. ˝Dakle, sve ide u dobrome smjeru?˝ Uzdahnuo je i provukao prste kroz kosu. ˝Iskreno, ne znam kamo ide. Vlada totalni nered. Većinom joj samo želim zavrnuti vratom, a čini se i kao da se ja njoj ne sviđam baš naročito, no nekako ne mogu izdržati a da je ne vidim svaki dan. Što god to bilo, nešto očigledno jest.˝ ˝To je ljubav˝, raznježila se moja sestra. Zastenjala sam. ˝Audrey je beznadna romantičarka. To joj je jedina mana.˝ No natjerala me da se zamislim. I situacija sa mnom i Donovanom bila je u neredu. Željela sam mu zavrnuti vratom, a istodobno me sve boljelo zato što je bio tako daleko od mene. Je li i to bila ljubav? Ako jest, to će biti gadan problem. Jer sam ga namjeravala zatući kad ga sljedeći put vidim. ˝Westone, nazvat ću svojega vozača čim budeš spreman...˝ Muškarac koji je ušao u redu zastao je ugledavši nas. ˝Oh, oprosti. Nisam znao da imaš društvo.˝ Uspravila sam se, istoga trenutka na oprezu. Nisam ga poznavala. Nosio je skupo odijelo, kosa mu je bila smeđa i valovita, a govorio je britanskim naglaskom. Izgledao je kao da je barem deset godina stariji od nas, no bio je prilično privlačan, otmjen. Samo mi je bilo čudno što se neki stranac mota po uredima nakon zatvaranja. ˝Mogu krenuti˝, odgovorio je Weston. ˝No ovo je savršeno. Još nisi upoznao Sabrinu, zar ne?˝ Muškarac se namrštio. ˝Ne, nisam.˝ Weston se okrenuo prema meni. ˝Sabrina, ovo je Dylan Locke. Ovoga je tjedna u SAD-u u posjetu svojemu sinu.˝ 11

Knjige.Club Books Sada mi je bilo jasnije. Dylan Locke vodio je londonski ured Reacha i bio je jedan od osnivača tvrtke. Bila su ih petorica - Nate Sinclair, Weston, Donovan, Dylan i Cade Warren, koji je vodio ured u Tokiju. ˝Uistinu mi je drago što smo se upoznali˝, rekla sam rukujući se s njim. ˝Ja sam direktorica marketinške strategije.˝ ˝Ah, preuzela si posao Robbieja Wisea kad je prešao u London˝, rekao je Dylan. ˝Robbie dobro radi svoj posao, no nije tako zgodan. I smrdi.˝ Okrenuo se Westonu. ˝Hoću li ispasti kao seksistička muška svinja ako ti kažem da si ti bolje prošao?˝ ˝Zapravo, Donovan je bolje prošao.˝ Iz toga sam shvatila da me spominjao Dylanu. Tim je riječima objasnio, To je ona. Ona s kojom se Donovan spetljao. Što je bilo u redu. Samo što sada nisam htjela razgovarati o Donovanu. ˝Westone, molim te...˝ ˝Nazvao me˝, rekao je ozbiljno. Jednostavno. Kao da je znao da ću ostati bez daha zbog njegovih riječi, pa je zaključio da je najbolje da ih kaže otvoreno i jasno, bez mnogo okolišanja. ˝Nazvao te?˝ Nadala sam se da nitko nije čuo kako mi je prepuknuo glas. ˝Rekao mi je da ništa ne govorim.˝ ˝Nikome? Ili samo meni?˝ Jebemu, nisam to smjela pitati. Nisam željela znati. Već sam znala. Da je želio razgovarati sa mnom, nazvao bi mene. Weston je spustio glavu i time potvrdio moje sumnje. ˝Žao mi je.˝ Bilo mu je stalo do toga kako se osjećam i to je bilo slatko. I bilo je lijepo što mi je uopće rekao. Iako smo se Weston i ja sprijateljili tijekom posljednjih tjedana, on je ipak ponajprije bio Donovanov prijatelj. Nije mi ništa dugovao. No trenutno mu nisam mogla biti zahvalna na tome. 12

Knjige.Club Books ˝Nije me briga˝, odbrusila sam kad je krenuo prema meni. ˝Neka radi što god želi. Više me nije briga.˝ Laži. No, ako to nastavim govoriti, netko će mi možda povjerovati. Možda i sama sebi povjerujem. A onda je zavladala nelagoda. ˝Bok! Ja sam Audrey. Sabrinina sestra.˝ Željela sam joj pogledom zahvaliti zato što je prekinula to neugodno raspoloženje, no njezina je pozornost bila usredotočena na Dylana. Zabacila je kosu preko ramena i uspravila se, pa mi je bilo jasno da mu i ona želi privući pozornost. ˝Vidim, slične ste.˝ Srećom za Dylana, gledao ju je u oči. Svaki bi pristojan muškarac u četrdesetim godinama morao gledati djevojku upola mlađu od sebe samo u oči. Da je pogledao bilo što drugo, svašta bih mu rekla. Bez obzira na to što je vlasnik tvrtke. ˝I ti radiš ovdje?˝ upitao je. ˝Ne, u obilasku sam. Prvi sam puta u gradu. Jako je uzbudljivo.˝ Dylana je iznenadio njezino oduševljenje, ali mu se i svidjelo. ˝Da, siguran sam da je prvi put vrlo uzbudljivo.˝ ˝Predugo je prošlo od tvojega 'prvog puta’, Locke? Zaboravio si kako je to?˝ piknuo ga je Weston. ˝Izgleda da sam zaboravio kako je provesti večer s tobom i tvojim aluzijama.˝ Odmjerio je svojega partnera pogledom iz kojega je bilo jasno da bi više cijenio te aluzije da nisu bili u miješanom društvu. Sigurno bi se mnogo bolje zabavljao s Westonom da nije morao brinuti o tome da će uvrijediti svoju mladu zaposlenicu i njezinu još mlađu sestru. Zato su me iznenadile iduće riječi koje je izgovorio. ˝Pošli smo na večeru. Bilo bi nam drago kad biste nam se pridružile.˝

13

Knjige.Club Books DRUGO POGLAVLJE

˝K

onverziranje o umjetninama?˝ pitao je Weston nešto poslije mašući viljuškom.

Naravno da smo prihvatile poziv na večeru. Audrey je bila toliko opčinjena Dylanovim britanskim naglaskom da bi me vjerojatno ubila da sam pokušala odbiti. Ionako to ne bih učinila. Kad te tvoj poslodavac pozove na večeru, prihvatiš poziv. Iako, da sam znala da planiraju ići u Gaston s, možda bih ipak odbila. Nisam se željela naći u Donovanovu restoranu. Možda sam zbog toga toliko popila. Nisam znala zbog čega su se ostali napili. ˝Konzerviranje umjetnina˝, ponovila je Audrey naglašavajući slogove, zbog čega mi je bilo jasno da i ona nije baš trijezna. Ostao joj je još semestar do magisterija na Sveučilištu Delaware, studirala je konzervaciju i restauraciju, a Dylan ju je upravo upitao što studira. Weston je progutao zalogaj teletine i kimnuo. ˝Aha, to ima više smisla. Je li to ono kad ljudi rade u muzejima na očuvanju slika?˝ ˝Da, to je dio tog posla. Ima tu kemije, arheologije, umjetnosti, povijesti umjetnosti. Nije ni blizu zanimljivo kao vaši poslovi.˝ Bila je previše skromna, barem se meni tako činilo. ˝Nisam siguran što Weston radi, no meni zvuči mnogo zanimljivije od mojega posla˝, rekao je Dylan. Weston je zbog vina postajao sve glasniji, a Dylan se opustio. Zapravo, ovo je bila odlična prilika da ga upoznam. Iako sam doznala samo površne detalje - rodio se u South Hamptonu, 14

Knjige.Club Books godinama je živio u SAD-u, vratio se u London, potajno je volio Metallicu, svirao je bas gitaru u lokalnom bendu - činio mi se fascinantnim. ˝To je zato što se baviš financijama. U financijama nema ničega kreativnog˝, rekao je Weston koji je bio očigledno jako zadovoljan zbog činjenice što je radio u marketingu. ˝Mislim da tvoj otac financije smatra vrlo kreativnim poslom˝, odvratio je Dylan. ˝To su samo glasine. Nitko ništa ne može dokazati.˝ Weston je otpio gutljaj vina. ˝Ali zato i ne radim za njega.˝ I Donovan i Weston imali su očeve koji su vladali financijskim svijetom. Nikada nisam doznala zašto su njih dvojica odlučili otići u marketing, umjesto da se bave obiteljskim poslom. Zato sam ovu informaciju dočekala kao manu s neba. ˝Korupcija u King-Kincaidu?˝ Približila sam stolac njegovom. ˝Smijem li pitati?˝ Nasmijao se i potapšao me po ruci. ˝Ne. Ne smiješ pitati.˝ I dalje sam zurila u njega. Zbog vina sam postala besramna. Uzdahnuo je. ˝Nema tu ničega novoga, sve su to samo stare sumnje i optužbe. Ne znam ni ja. No zbog toga smo D. i ja odlučili pokrenuti vlastiti posao. Tako da možemo iskreno reći da nemamo pojma.˝ Znala sam da Donovan nikada ne bi radije ˝nemao pojma˝, no Westonu je vjerojatno tako bilo draže. ˝Pa dobro, to je valjda bilo pametno. I dosadno. Tko će mi sada ispričati glasine?˝ Okrenula sam se prema svojemu drugom poslodavcu. ˝A ti, Dylane? Kako si ti završio u Reachu s ovim tupanima?˝ Nasmiješio se i obrisao usta ubrusom. ˝Imao sam iskustva u vođenju marketinške tvrtke. Donovan je mudro zaključio da mu treba još jedan racionalan tip da bude ravnoteža ovim buntovnicima.˝ 15

Knjige.Club Books ˝Još jedan? A tko bi trebao biti prvi?˝ Požalila sam zbog tog pitanja, znala sam da je prvi, naravno, bio Donovan. On je pokrenuo Reach. On ih je sve spojio. On je bio snaga koja ih je sve pogurala. Zato nisam čekala odgovor. Ionako sam željela saznati sve o Donovanu, koliko god to nisam željela priznati. Pa sam se odvažila. ˝Odakle poznaješ Donovana? Nekako mi se ne čini da se krećete u istim krugovima.˝ ˝Ha. Ne, ne krećemo se u istim krugovima˝, priznao je Dylan. ˝Upoznali smo se davno. Nekoć sam bio oženjen za majku njegove zaručnice.˝ Protrnula sam unatoč alkoholu koji me grijao. Nisam to očekivala. ˝Amande?˝ ˝Znaš za nju.˝ ˝Da. Donovan mi je rekao.˝ Rekao mi je osnovne stvari - da ju je volio, da je bio opsjednut njome i da se smatrao odgovornim za njezinu smrt. Rekao mi je da je pokušavala pobjeći od privatnog istražitelja kojega je zaposlio kad je doživjela nesreću koja ju je ubila. Tražila sam informacije o njoj kad sam naišla na njegov dosje o meni. ˝Stvarno?˝ iznenadio se Dylan. ˝Dobro je ako napokon govori o njoj. Najčešće je uopće ne spominje. Teško je podnio njezinu smrt. Ni nama nije bilo lako. Bila je jako draga, i tako mlada.˝ Pogledala sam Westona, mislila sam da će se uključiti u razgovor. No on je izgleda zaključio da bih ja večeras trebala biti Donovanova glasnogovornica. ˝Mislim da to još nije prebolio˝, rekla sam. Još se osjećao odgovornim za nesreću, a rekao mi je i da nakon nje više nikoga nije mogao voljeti. Zbog onoga što je učinio njoj. A ako bih morala nagađati bez dokaza, činilo mi se da je to jako slično onome što je učinio meni. ˝Ne čudi me˝, u Dylanovu se glasu čulo koliko je razočaran. ˝Jadnik. Ta je veza od početka bila osuđena na propast.˝ 16

Knjige.Club Books ˝Zašto to misliš?˝ Pokušala sam sakriti koliko sam znatiželjna, no nisam bila sigurna da mi je uspjelo. Očajnički sam željela saznati sve. Ili bilo što. ˝Previše je bio zaljubljen u nju.˝ Dylan je spustio viljušku i svima za stolom počeo rastakati posljednje ostatke vina iz boce. Audrey se namrštila. ˝Previše je bio zaljubljen?˝ Naglasila je svaku riječ. ˝Kako netko može biti previše zaljubljen?˝ ˝Bio je njome opsjednut.˝ Dylan mi je napunio čašu, pa sam malo otpila. U stvari, otpila sam mnogo. ˝Znao je sve o njoj. Bilo mu je stalo do svega. Bio joj je spreman skidati zvijezde s neba ako bi to poželjela.˝ Prošlo je deset godina, žena je bila mrtva, a mene je ipak sve boljelo od ljubomore. Ne bih trebala dalje ispitivati. Nisam se mogla zaustaviti. ˝Dobro, pa što je radio?˝ Bože, bila sam bijednica. ˝Dylane˝, Weston se sagnuo prema svojem partneru. ˝Ona je. Znaš ono. S njim.˝ Kao da ne sjedim za stolom. Kao da ga ne čujem. ˝Nisam s njim˝, odrezala sam. ˝On je u Francuskoj. Ja sam ovdje. Ne znam prema kojoj bih to definiciji trebala biti s Donovanom.˝ Nastavila sam gnjaviti Dylana. ˝Kako je to izgledalo kad je bio previše zaljubljen? Je li bilo očito?˝ Je li izgledalo kao ono što radi meni? Ili, bolje rečeno, ono što mi je bio radio. Nisam imala razloga smatrati da me i dalje da je pratiti i nadzirati. Nisam imala razloga smatrati da mu je i dalje stalo do mene. Dylan je pogledao Westona, no ipak mi je odgovorio. ˝Ne, nije bilo očito. Siguran sam da većina ljudi nije ni zamijetila. Bilo je suptilno. Uvijek je imao sve konce u rukama. Kad je bila riječ o njoj, uvijek je bio korak ispred. Sjećam se da je jednom poželjela nekakvu narukvicu iz Tiffanyja. Više nisu proizvodili takve 17

Knjige.Club Books narukvice, no ona ju je vidjela na dobrotvornoj dražbi i nagovorila je majku da se pokuša natjecati za nju. Majka nije uspjela. Iskreno, nije se naročito potrudila, pa ju je kupio netko drugi. Donovan je to otkrio i pronašao osobu koja je kupila narukvicu. Idućega ju je tjedna Amanda imala.˝ Audrey je uzdahnula. ˝To je, zapravo, prilično romantično.˝ Usredotočila sam se na Dylanove oči tako da ne ošinem sestru pogledom zbog njezine izdaje. ˝Drugi put,˝ nastavio je, a činilo se kao da je on jednako spreman govoriti koliko sam ja bila spremna slušati, ˝posvađala se sa svojim mentorom na Harvardu. Nije joj priznao neka predavanja. Njezin je mentor ubrzo dobio otkaz zbog optužbi za prevaru s kreditima.˝ Weston je otpuhnuo. ˝Hoćeš reći da je Donovan bio iza toga? Jer sam čuo za to i ništa ga nije povezivalo s tim slučajem.˝ Dylan je slegnuo ramenima. ˝Kao da King-Kincaid Financial ne može promijeniti izvješća o kreditima? Samo znam da se Donovan nije nimalo iznenadio kad se to dogodilo, a idući mentor priznao je Amandi sva predavanja. Također, vozio je posve novog Jaguara. Hoćeš se kladiti da je kredit za automobil odobrila banka koja je pripadala sustavu King-Kincaid?˝ Weston je odmahnuo glavom, nije mu povjerovao. No Weston nije vidio dosje o meni. Ja sam ga vidjela i znala sam da je Donovan za mene napravio neke jednako ekstremne stvari. A ja mu nisam bila zaručnica. ˝Misliš da je time pokazivao koliko je voli?˝ upitala sam Dylana. Očajnički sam željela da ti postupci dobiju neko značenje. ˝Da, to je definitivno bio njegov način da pokaže kako je voli˝, sanjarski je rekla Audrey i zagledala se u mene. ˝Takve stvari radiš samo za osobu koju jako voliš.˝ Nisam obratila pozornost na nju. Već sam znala što ona misli o tim stvarima. Već sam znala čemu se nada vezano za mene i Donovana. 18

Knjige.Club Books ˝Previše ju je volio˝, ponovio je Dylan. ˝Da je poživjela, veza ne bi uspjela.˝ ˝Misliš da ne bi?˝ upitao je Weston. On je oduvijek tvrdio da su Amanda i Donovan bili pravi par. ˝Zato što bi je na kraju ugušio svojom ljubavlju?˝ upitala sam. ˝Zato što to nije stvarno˝, odrezao je Dylan. ˝Što nije stvarno?˝ zbunjeno sam upitala. ˝Sve to. Ljubav. Brak. To je zastarjeli oblik dogovora. Amanda je znala o čemu je riječ i njezina su očekivanja bila razumna. No Donovan je popušio priču. Popušio je osjećaje.˝ ˝Ti ne vjeruješ da je ljubav stvarna.˝ Audrey je istodobno bila u šoku i u nevjerici. Weston je mahnuo rukom. ˝Ne slušaj ga, Audrey. On je ogorčen rastavljeni starac.˝ ˝Ogorčen, jesam. Rastavljen, Bogu hvala da jesam. A starac...˝ Dylan nas je pogledao. ˝Pa dobro, to je možda istina u ovom društvu. To ne znači da griješim. U stvari, ja sam ovdje najmudriji i imam najviše iskustva pa vam mogu reći: ljubav nije stvarna. To je trik, marketinška varka. To je pojam koji upotrebljavamo kako bismo uljepšali prilično dosadan i otrcan društveni sustav utemeljen na tradiciji sparivanja. Westonova lažna veza vjerojatno je najpametniji dogovor koji sam vidio u posljednje vrijeme. Mali, od toga nema stvarnijeg. Uživaj u onome što jest i prestani pokušavati shvatiti sav taj nered. Nemaš što shvatiti. Nered je zato što je riječ o fikciji. Iz nekoga je suludog razloga moderna zapadna civilizacija zaključila da je priča time bolja što je neurednija.˝ Audrey je ispila vino do kraja i odložila čašu. ˝To je uistinu tužno.˝ Tužno, ali je vjerojatno i mudro, pomislila sam. Bilo mi je dvadeset i sedam godina i nikada još nisam bila u vezi koju bih mogla nazvati pravom. Donovan je bio najbliže tome, a to je bilo 19

Knjige.Club Books samo zato što je bio prvi muškarac koji me natjerao da budem iskrena u seksu. Nismo dobili priliku da odemo dalje od toga. A možda to ˝dalje˝ nije ni postojalo. ˝Ideš, Dylane˝, rekao je Weston i odložio svoj ubrus. ˝Ovo je bilo stvarno depresivno. Čovječe, trebao bi se poševiti. Pa zar s druge strane oceana ne postoji Tinder?˝ Dylan ga je ošinuo pogledom. ˝Možda taj razgovor nije naročito prikladan s obzirom na naše gošće na večeri.˝ Weston mu je uzvratio istom mjerom. ˝A prikladno je zgaziti glavni razlog života za većinu Amerikanaca?˝ ˝Znaš što?˝ okrenula sam se prema Westonu. ˝Ti si papučar.˝ Prije mjesec dana ne bi mu palo na pamet da brani romantične odnose. Elizabeth Dyson mu se uvukla pod kožu. Odmahnuo je glavom. ˝Naravno, na njegovoj si strani.˝ Željela sam se usprotiviti zbog Audrey. Željela sam reći da i dalje vjerujem u sretan kraj. Naši su roditelji umrli i ja sam joj trebala biti uzor za zdravo odrastanje. Nisam željela da postane cinična. No nakon svega što se dogodilo večeras, nakon posljed njih tjedana, više nisam vjerovala u sretan kraj. A ona je bila odrasla. ˝Nisam ni na čijoj strani˝, rekla sam. ˝Ja sam na svojoj strani.˝ Dylan je podignuo čašu prema meni i nazdravio mi. ˝Bravo, curo.˝ Završili smo s večerom, Weston je stavio trošak na račun tvrtke, pa je ustao i pomogao mi s mojim stolcem. ˝Krenite˝, rekla sam im. ˝Ja prije polaska moram u zahod. Audrey?˝ ˝Ja ne moram.˝ Aha, nije željela propustiti ni sekundu s Dylanom. Ja sam željela pripisati njezinu otvorenu narav njezinim

20

Knjige.Club Books godinama, no ja nikada nisam bila toliko opuštena među ljudima. Zbog toga sam znala biti ljubomorna na nju. No ipak sam bila sretna zbog nje. ˝Nađemo se kod dizala?˝ upitao je Weston. ˝Uzet ćemo tvoj kaput iz garderobe.˝ ˝Odmah se vraćam.˝ Vraćajući se iz zahoda pošla sam drugim putem kroz restoran. Nisam to planirala. Samo sam se zbunila i pogrešno skrenula, pa sam se odjednom našla kraj stola za kojim je Donovan uvijek sjedio kad bi došao u restoran. To je bila čista slučajnost. Ili sam si barem to rekla. No svakako sam slučajno uhvatila pogled žene koja je sjedila za tim stolom. ˝Sun!˝ Susrele smo se samo jednom, no njezino se lice nije moglo zaboraviti. Bila je manekenka s kojom je Donovan nekoć spavao. ˝Kakvo iznenađenje.˝ Nasmiješila se, no njezin je pogled odmah poletio natrag na osobu s kojom je sjedila. Okrenula sam se za njezinim pogledom i našla se licem u lice s Donovanom Kincaidom.

21

Knjige.Club Books TREĆE POGLAVLJE

T

lo mi se odjednom zanjihalo pod nogama, kao da je nestalo poda. Razjapila sam usta, no ništa nije izašlo. Ni riječi. Ni zvuka.

On je ovdje. Sjedi pokraj Sun, najljepše žene na planetu. Mogla sam samo zuriti.

˝Nije onako kako se čini˝, hitro je rekao Donovan. Trepnuo je i opsovao ispod glasa, pa mi je bilo jasno da shvaća koliko je to bez veze zvučalo. Ako ništa drugo, barem je i on bio uznemiren. Zahvaljujući tome napokon sam uspjela progovoriti. ˝Nije važno kako se čini. Nije važno ni što jest. Nije me briga.˝ Kako bih dokazala kakva sam kuja, dodala sam, ˝Weston me čeka. Ispričavam se. Bilo mi je drago što smo se vidjele, Sun.˝ Otišla sam prije nego što je uspio progovoriti. Prije nego što me uspio dotaknuti. Prije nego što me uspio pokolebati onim pogledom svojih zelenosmeđih očiju koje su prodirale ravno u mene. Onih očiju zbog kojih sam mu poželjela povjeriti sve svoje tajne. Onih očiju zbog kojih sam željela biti, i osjećati, i truditi se, a kako je dovraga mogao vidjeti sve što je vidio, a ipak tako lako skrenuti pogled? ˝Sabrina!˝ Koljena su mi zaklecala kad sam čula kako me doziva. Čak i sada, nakon svega, dio se mene želio odazvati. Barem razgovarati. Pokazati mu da se sukobi ne rješavaju bijegom. Ali nisam se osvrnula. 22

Knjige.Club Books Previše sam se puta već osvrtala zbog njega. Trenutak poslije shvatila sam da mi bijeg neće pomoći. Morat ću čekati dizalo, tamo će me zateći. A zateći će i Westona i Dylana. Možda će mu oni odvući pozornost. Možda zbog njih neću napraviti scenu. Imala sam sreće. Prilazila sam dizalu kad su se vrata otvorila. Weston me ugledao, a ja sam mu kimnula da zadrži dizalo i pričeka me. Uletjela sam unutra i okrenula se taman na vrijeme da ugledam Donovanovo lice, a vrata su se zatvorila. ˝Je li to bio...?˝ upitao je Weston. Dizalo je krenulo. ˝Aha.˝ Tako sam drhtala da sam i to jedva izgovorila. ˝To je bio Donovan?˝ I Dylan ga je izgleda vidio. ˝Mislio sam da mi se učinilo.˝ ˝Donovan je bio ovdje? Tvoj Donovan?˝ Ošinula sam Audrey pogledom. ˝On nije moj Donovan.˝ A posebno ne sada. ˝Bio je s nekim drugim.˝ ˝Žao mi je˝, rekla je i pomogla mi da navučem kaput. ˝Sigurno si se šokirala.˝ ˝Nisam ni znala da je u gradu.˝ Spustila sam pogled na uzdrhtale ruke. Zagrlila sam samu sebe da ih umirim. ˝Ah,˝ Weston je zvučao kao da ga grize savjest, ˝vjerojatno sam ti trebao reći...˝ Naglo sam podignula glavu. ˝Znao si da je ovdje?˝ ˝Nazvao me i rekao mi da je upravo sletio. Rekao sam mu da ti je sestra u posjetu. Nisam znao da će doći u Gaston's. Dovraga, u tom trenutku nisam znao ni da ćemo mi završiti u restoranu.˝ S nevjericom sam zurila u njega. ˝Zašto nisi rekao da je ovdje?˝ ˝Rekao mi je da ne kažem. Sjećaš se?˝ Podsjetio me da je izdao Donovana samim time što mi je spomenuo taj telefonski razgovor. 23

Knjige.Club Books I to me zapeklo, kao da mi već nije bilo dosta svega. ˝Aha. Vjerojatno zato što nije htio da znam da je u gradu u posjetu svojoj ljubavnici, Sun.˝ Glas mi je prepukao. ˝Jako uljudno od njega.˝ Odmahnuo je glavom. ˝Sun mu nije ljubavnica.˝ E pa dobro, Weston nije želio vjerovati ni da mu je otac bio korumpiran, a ni da je Donovan smjestio mentoru na fakultetu. Nisam se namjeravala svađati oko toga. ˝Što mu god bila, s njom je večeras.˝ A ne sa mnom. Pa dobro, nisam ni ja njega željela vidjeti. Dizalo je stalo. Vrata su se otvorila, a ja sam izjurila van. Napola sam očekivala da ću ugledati Donovana koji se strcao stubištem kako bi nas uhvatio. No predvorje je bilo prazno. ˝Poslao sam poruku vozaču˝, rekao je Dylan. ˝Možemo pokušati zbrisati, ako ti to pomaže. ˝Pomaže. Hvala ti.˝ Izišli smo. Čvršće sam se ogrnula kaputom i nervozno se ushodala pločnikom. Jednim sam okom pratila cestu čekajući Dylanovu limuzinu, a drugim sam mjerkala vrata zgrade, za slučaj da se Donovan pojavi. Hladnoća me otrijeznila i ostala mi je samo žestoka glavobolja. ˝Evo automobila˝, rekao je Dylan za nekoliko minuta. To je to. Uspjeli smo. Pobjegli smo. Nije čak ni krenuo za mnom. Ako sam i bila razočarana zbog toga, nisam to namjeravala nikome priznati. Automobil je parkirao pokraj nas, a ja sam ponovno začula svoje ime. ˝Sabrina, čekaj!˝ Okrenuli smo se i ugledali Donovana koji je izletio iz zgrade. Ravno prema meni. ˝O, Isuse˝, promrmljala sam. Iako mi je laknulo. 24

Knjige.Club Books No bila sam i ljutita. I povrijeđena. Jako povrijeđena. Dylan je prvi progovorio, pozdravio je muškarca koji nije imao nikakva prava izgledati tako privlačno. ˝Donovane!˝ Donovanu je trebalo vremena da odvoji pogled od mene i pogleda muškarca koji je stajao pokraj mene. ˝Dylane?˝ Izgledao je kao da ne može shvatiti da je njegov prijatelj ovdje. ˝Nisam znao da si u gradu.˝ ˝U posjetu sam Aaronu. Ima produženi vikend. Sutra ću biti u uredu.˝ Potajice me pogledao, a ja sam shvatila da je tim banalnim čavrljanjem pokušao smiriti situaciju. Hvala ti, dahnula sam bez glasa. No Donovan se nije dao smesti. ˝Sutra ćemo razgovarati. No, ako ti ne smeta, moram posuditi Sabrinu. Trebat će mi večeras. Ne brini. Ja ću je odvesti kući.˝ Nisam se stigla snaći, a on mi je već položio ruku na leđa i gurao me dalje od ostalih. ˝Čekaj malo˝, uzviknula je Audrey. ˝Ona ne ide nikamo s tobom dok ne kaže da to uistinu želi.˝ Donovan je spustio ruku i okrenuo se prema njoj. ˝Štitiš svoju sestru. To je jako slatko. Nismo se upoznali, Audrey, no ja radim s ovim ljudima.˝ Podignula je bradu i prišla mu. ˝Znam ja tko si ti, Donovane. Nemoj me pokušavati pregaziti.˝ Potisnula sam smijeh, bila sam ponosna na nju. Donovan je ustuknuo, jasno se vidjelo da pokušava zadržati kontrolu. ˝Ako znaš tko sam, onda znaš i zašto moram razgovarati s njom.˝ ˝Ja ne želim razgovarati s tobom˝, odrezala sam. Što nije bila istina. Tako sam jako željela razgovarati s njim da sam ga nazvala u Francusku.

25

Knjige.Club Books ˝Onda ćeš slušati.˝ Ponovno je pogledao moju sestru. ˝Kunem se da ću je vratiti zdravu i čitavu.˝ Nisam mogla shvatiti zašto toliko silno želi razgovarati. Zašto mu je uopće stalo? Već je izveo drugu ženu. Nije se morao braniti zbog toga, nismo bili u vezi koju bi trebalo spasiti. No u nekom ćemo trenutku morati razgovarati, a znala sam da će Audrey pristati samo ako otkrije Donovanove motive i ako se složi s njima. ˝Moraš razgovarati s njom kao njezin šef?˝ upitala je. Očigledno ga je pecnula zbog toga što se odlučio predstaviti kao jedan od mojih suradnika. ˝Moram razgovarati s njom kao njezin dečko˝, ispravio ju je Donovan. ˝Ideš˝, rekao je Weston. Uzeo mi je riječ iz usta. Audrey se nacerila, ta mala izdajica. ˝Ti mi nisi dečko˝, zarežala sam, iako sam duboko u sebi znala da ću te njegove riječi neprestano ponavljati u sebi, analizirati ih, secirati i rezuckati sve dok ne otkrijem ima li u njima još nekog značenja, osim njegova pokušaja da mi privuče pozornost. Donovan je nestrpljivo uzdahnuo. ˝Onda moram razgovarati s tobom kao tip s kojim si se jebala.˝ Dylan se lecnuo. Ja sam se zapjenila. ˝Više se ne jebemo. Za to si se pobrinuo kad si...˝ ˝Sabrina˝, prekinuo me Donovan svojim autoritativnim glasom. ˝Daj svoje ključeve Audrey i reci joj da ćete se za jedan sat naći kod kuće. Znam da vjeruješ i Westonu i Dylanu da će je sigurno odvesti kući.˝ Bože, mrzila sam ga. Kako mi je uzurpirao planove. Kako mi je zbog njega vibrirala koža. Kako me natjerao da pomislim da sam mu možda ipak važna. 26

Knjige.Club Books Bilo je previše hladno da bih se nastavila svađati na pločniku i nije bilo u redu da zadržavam cijelu grupu. Odlučila sam se predati. Pogledala sam Audrey. Nisam joj ništa morala reći, znala je što je pitam pogledom. ˝Dobro sam˝, samopouzdano je rekla. ˝Idi.˝ ˝Neće trajati ni cijeli sat˝, rekla sam joj i pružila joj ključeve stana. Nisam bila sigurna da ću održati obećanje, no ipak sam ga dala. Odmahnula je glavom govoreći mi time da se ne brinem. ˝Imaš History na kabelskoj. To će me zabaviti.˝ Pričekala sam da uđu u limuzinu i zatvore vrata. Tek sam onda duboko udahnula, okrenula se od njih i krenula prema Donovanu. Donovan. Jebeni Donovan u njegovu savršeno krojenom odijelu i neobrijan. Ti su koraci bili kao da krećem kroz vatru, a već sam opečena. Boljelo me tako da ne mogu ni opisati. No ja sam bila djevojka koja je živjela u mraku. A njegova je vatra blistala. Uzeo me pod ruku. Bila je to uljudna gesta, pritisak njegova dlana bio je ugodan, no istog sam se trenutka povukla. ˝Ne diraj me. Možemo razgovarati, no nemaš me pravo dirati.˝ Znam da nisam samo umislila tračak bola u njegovim očima, iako ga je odbio priznati. ˝Onda ćemo samo razgovarati.˝ Mahnuo je prema svojem Jaguaru, vozač ga je dovezao bliže dok smo se svađali. ˝Poslije tebe.˝

27

Knjige.Club Books ČETVRTO POGLAVLJE

N

a pola puta do Donovanova automobila shvatila sam da odlazimo bez Sun.

Nije mi to smetalo, naravno. No ipak ću mu to spomenuti.

˝Samo si tako ostavio svoju pratilju?˝ Nisam željela izgledati kao da mi je stalo do njegova odgovora, no krajičkom sam ga oka pogledala. Stisnuo je usta. ˝To je bila poslovna večera. Nije bio izlazak. Nismo zajedno došli. Ona ima svoj automobil.˝ To me oraspoložilo. Štogod se večeras dogodilo, barem se neću morati brinuti da će Sun skinuti gaćice za Donovana na stražnjem sjedalu njegova automobila, kao što je to učinila kad su posljednji puta bili zajedno vani. Znala sam za to jer mi je to u detalje ispričao. Bilo je to prije mnogo mjeseci, no ja sam se još uvijek grčila od ljubomore kad bih se toga sjetila. Stigli smo do automobila. Donovan je otvorio stražnja vrata i pridržao ih za mene. Zastala sam i pogledala ga u oči, vrata su stajala poput barijere između nas. ˝Dakle, večeras nećeš na koljenima obrađivati Sun u automobilu. Baš šteta.˝ Nije se ni trznuo. ˝Tebe smještam u automobil, Sabrina. Rado ću ti udovoljiti ako uistinu želiš tako provesti vožnju.˝ Zadrhtala sam, nadala sam se samo da nije zamijetio. ˝Ulazim u automobil samo zbog razgovora.˝ No možda to nisam ozbiljno mislila. 28

Knjige.Club Books Ili jesam? Koliko mogu biti jaka pokraj njega? Mogu li biti jaka koliko treba? ˝Onda ulazi.˝ Pa, otkrit ćemo to. Kliznula sam po stražnjem sjedalu do drugoga kraja i privezala se pojasom. To nije bila baš neka barikada, no pretvarala sam se da će me zaštititi. Dokle god ja ostanem na svojoj strani, a on na svojoj, sve će biti dobro. A onda je ušao i sjeo kraj mene, njegove su duge noge zauzimale toliko mjesta, njegovo je biće zauzimalo još više mjesta. Ispunio je automobil. Nisam mu mogla pobjeći. Bio je posvuda - pokraj mene, pod mojom kožom, na mojem jeziku. Nisam mogla ni disati a da ga ne udahnem. Morala sam nešto reći ili učiniti, morala sam samu sebe podsjetiti na to kakva je situacija. ˝Iako odlazimo zajedno, ostaje činjenica da si došao s njom˝, ogorčeno sam rekla. Automobil je krenuo. Zagledao se u mene. ˝Došao sam ovamo zbog tebe.˝ ˝Jer si sasvim slučajno znao da ću večeras biti kod Gastona? To ima savršenog smisla. Povedi i svoju curu. To će pokazati Sabrini što je na stvari.˝ ˝Došao sam u SAD zbog tebe.˝ Srce mi je poskočilo. Ali to je bilo sranje. ˝I to si dokazao tako što si izašao sa Sun čim si stigao. Da, potpuno ti vjerujem.˝ ˝Nisam izišao s njom, dovraga˝, odrezao je. ˝Nazvao sam Westona kad sam sletio. Rekao mi je da ti je sestra u posjetu. Nisam ti želio poremetiti planove, pa sam planirao da ćemo se sutra vidjeti. U međuvremenu sam trebao pregovarati o uvjetima sa Sun. Zaposlili smo je da bude lice kampanje za spajanje u Europi, a ona ima neke dodatne zahtjeve.˝ 29

Knjige.Club Books ˝Pa si zaključio da bi je mogao napiti, nahraniti, poje...˝ Oštro me prekinuo. ˝To je bila samo večera, a ja sam u jebenom automobilu s tobom. Vratio sam se zbog tebe.˝ Pogledala sam ga. U automobilu je bilo mračno, no s ulice je dopiralo dovoljno svjetla da mu mogu vidjeti lice. To prelijepo lice. Izgledao je umorno, vjerojatno je patio zbog razlike u vremenu. Već se dva dana nije obrijao. Stisnuo je čeljust, onako kako je to činio kad bi bio frustriran. Željela sam ispružiti ruku i pomilovati ga, željela sam osjetiti kako mi toplina njegove kože prži prste. Nisam imala razloga da mu ne povjerujem. Nju je prvu nazvao, no njegovi su razlozi imali smisla. Ako je uistinu želio biti sa Sun, a ne sa mnom, zar ne bi sada bio s njom? Ako je rekao da se zbog mene vratio u SAD... Bila sam previše zaokupljena sa Sun, pa sam zaboravila na sve ostalo. Sada smo prvi puta bili zajedno bez skrivanja. Znala sam za dosje. A on je znao da ja znam. Imali smo mnogo većih problema od Sun, a ako se vratio zbog mene, je li to učinio kako bi... objasnio? Kako bi smislio neku laž? Kako bi me nagovorio da ga ne tužim zbog napada na privatnost? ˝Zašto?˝ izravno sam ga upitala. ˝Zašto si se vratio po mene?˝ ˝Ne pravi se glupa, Sabrina. Ti si mene nazvala.˝ ˝Nazvala sam te, ali postoji sto drugih razloga zbog kojih si se mogao samo ovako pojaviti. Uostalom, mogao si mi samo uzvratiti pozivom.˝ ˝Smatrao sam da je ovu raspravu potrebno obaviti u četiri oka. Ti ne misliš tako?˝ Glas mu je bio kontroliran, staložen, čak i pomalo prijeteći, a ja sam se na trenutak upitala bih li se trebala bojati tog čovjeka. No ionako sam ga se oduvijek pomalo bojala. Zar mi se nije upravo to sviđalo?

30

Knjige.Club Books Prekrižila sam noge i odlučila ignorirati pulsiranje u međunožju. ˝U četiri oka, tako da me možeš navesti da povjerujem u što god poželiš?˝ Ako je to planirao, morat će smisliti nešto bolje. Ja sam privezala pojas, pripremila sam se. ˝Mislio sam da će nam tako biti lakše da iskreno razgovaramo.˝ Nešto se u mojim grudima proširilo, kao da poseže za njim. Kao da se dio mene još nadao da možemo sve razotkriti, i da ćemo tako pronaći način da budemo zajedno. No znala sam da nije tako. Za početak, s obzirom na to što je učinio, s obzirom na to da je godinama skupljao podatke za moj dosje, nisam mogla biti posve sigurna da nije bio psihopat. A za kraj, već sam pokušala s iskrenim pristupom i nije mi uspjelo. Osim toga, znala sam istinu. Nije mi je morao priznati, i nisam vjerovala ni da hoće. Ali ako se želio igrati boce istine, jebi ga, igrat ću je i ja. Reći ću mu njegovu istinu prije nego što mi uspije prodati neku drugu priču. Okrenula sam se u sjedalo tako da sam mu gledala ravno u lice. ˝Želiš iskrenost? Idemo ovako - znam što to znači. To što imaš sve one podatke o meni. Već znam što to znači, pa nemoj ni pokušavati smisliti neku priču kojom ćeš se opravdati.˝ Nagnuo je glavu, podilazio mi je. ˝Stvarno. Što to znači?˝ Zagledala sam se ravno u njegove oči. ˝Voliš me.˝ ˝Tako je.˝ Nije to izgovorio ništa glasnije od svega ostalog što je rekao, no te su dvije riječi odjeknule automobilom kao da ih je povikao u kanjon. ˝Oh˝, rekla sam. Odjednom sam osjetila težinu u prsima. I vrućinu. Bilo mi je vruće. ˝Oh˝, ponovila sam. 31

Knjige.Club Books Spustila sam pogled. Odjednom mi se vrtjelo u glavi, pobojala sam se da ću povratiti. ˝Možeš li se nositi s tim?˝ Ponovno sam ga pogledala, trznula sam se susrevši njegov pogled. ˝Ne znam.˝ Jebemu. Užasavala me činjenica da je vidio koliko sam zbog njega bila ranjiva. ˝Mislim. Ni ne poznaješ me.˝ Izvio je obrvu. ˝Jesi li sigurna?˝ ˝Dosje pun podataka ne znači da me poznaješ.˝ ˝To mi je jasno.˝ Nagnuo se prema meni, dovoljno blizu da osjetim blag miris njegove vodice za brijanje. ˝No poznavao sam te onda, a poznajem te i sada. I znam.˝ Cijelo je moje tijelo vibriralo, kao da su moje stanice bile u stanju priznati nešto što je moj mozak odbijao priznati. Donovan Kincaid me voli. Vjerovala sam u to, negdje duboko u sebi, smatrala sam da je to bilo jedino što je imalo smisla. Volio je Amandu i sve je to činio zbog nje. Sve se slagalo. To je bio racionalan zaključak. No na emotivnoj razini nisam bila sigurna. Spustila sam pogled. Sjećala sam se svega, stavljala sam sve što smo doživjeli u ovaj novi okvir, sve sam ponovno promatrala kroz objektiv on me voli, pokušavala sam osjetiti ima li to smisla. Prije dva tjedna željela sam samo priliku da mu pokažem da će jednoga dana možda osjetiti nešto više prema meni. Povrijedio me. Odgurnuo me od sebe. Naljutio me. ˝Ako si toliko zaljubljen u mene, zašto si rekao da je naša veza nemoguća?˝ Stisnuo je usta. ˝Otkrila si da ti se već deset godina petljam u život i pratim te, a sada se brineš zbog toga zašto ne želim vezu s tobom?˝ Da, kad je to tako rekao, uistinu je zvučalo glupo. 32

Knjige.Club Books Nasmijala sam se. Gubila sam se. Da, on je psihopat, ali to je u redu jer me voli. Željela sam da mi govori o tome što osjeća za mene, no imao je pravo. Morala sam srediti prioritete. Skrenula sam pogled da se priberem. ˝Brinem se i zbog svega toga.˝ Toliko sam mu toga željela reći o tome kad sam ga nazvala. ˝Užasno me smeta. Ljuta sam. Zbunjena sam. Izluđuje me to. Osjećam se... oskvrnuto.˝ ˝Naravno. I trebala bi se tako osjećati.˝ Nije mi podilazio, ali nije se ni ispričavao. ˝Imaš jebeno pravo, stvarno bih se trebala tako osjećati.˝ Iznervirao me manjak kajanja u njegovu glasu. ˝Mislim da te mrzim zbog toga.˝ ˝Stvarno?˝ izazvao me. Zaustila sam odgovoriti kad je dodao: ˝Zapamti, moraš biti iskrena.˝ ˝Mrzim te zbog toga˝, ponovila sam tiše. Zatvorila sam oči, bilo me strah riječi koje sam namjeravala izgovoriti, riječi koje nikome nisam rekla na glas, čak ni Audrey. ˝Ali me i fascinira. Fascinira me to koliko si ti fasciniran sa mnom. Nešto mi se događa zbog toga. Osjećam se sigurnom. I željenom. I kao da imam nekoga tko se brine za mene. Pali me.˝ Otvorila sam oči i pogledala ga. ˝Ne mislim to na seksualan način.˝ Ali mislila sam to i na taj način. ˝Znači li to da sam luda?˝ Tiho se nasmijao. ˝Vjerojatno.˝ Ispružio je noge, opustio se. Protrljao je lice i duboko uzdahnuo. ˝Zaboravio sam koliko ti vjerujem. Trebao sam se toga prije sjetiti.˝ Evo ga. Kajanje. Kajao se. ˝Prije nego što si pobjegao u Francusku?˝ pojasnila sam. ˝Nisam... pobjegao. Ne baš.˝ Malo se nasmiješio, a moje je srce zadrhtalo.

33

Knjige.Club Books ˝Jesi, pobjegao si. Zato što nisi želio da otkrijem dosje?˝ Još sam slagala kockice, nisam još znala kako se uklapaju. ˝Kad je Amanda otkrila svoj dosje, pobjegla je.˝ ˝Pa si zaključio da bi bilo bolje da ovoga puta ti prvi pobjegneš?˝ ˝Ne znam, Sabrina˝, frustrirano je otpuhnuo. ˝Da.˝ Malo je razmislio. ˝U redu, da.˝ Zagledao se u daljinu. ˝Nisam siguran kako bih podnio da te izgubim. Bolje je da ja prekinem vezu. Sigurnije je za oboje. Pogotovo za tebe.˝ ˝Ali ovdje si...˝ Ponovno me pogledao. ˝Zato što si me nazvala.˝ ˝Što znači da si spreman razmotriti mogućnost da me nećeš izgubiti.˝ Zagledao se u moje oči. ˝Je li to stvarno moguće? Da te ne izgubim? Unatoč tome što si saznala?˝ Jebemu, nismo nikada bili zajedno kako treba, a razgovaramo o takvim golemim mogućnostima. Donovan je to učinio. Opteretio je našu vezu time što je bio u mojem životu kad ja nisam ni znala da je tamo. Pa mu se nisam mogla zavući u krilo, nisam mogla kleknuti pred njega, koliko god to željela. Barem još nisam. ˝Moram razmisliti o tome˝, rekla sam pazeći da mi se u glasu ne čuje koliko mi je žao zbog toga. ˝Štogod ti treba. Samo mi reci.˝ Spustio je pogled na moje usne, a ja sam se upitala hoće li me poljubiti. Ili sam poželjela da me poljubi. No poljupci nisu bili ono što sam trebala. ˝Trebam odgovore. Previše toga ne razumijem.˝ ˝Reći ću ti sve što želiš znati.˝ Odmjerila sam ga pogledom. ˝Mislim da to uistinu i misliš.˝

34

Knjige.Club Books ˝Ako me namjeravaš testirati, Sabrina, učini to.˝ Zvučao je gotovo iznervirano, a ja sam potisnula smijeh. On je mene toliko puta testirao, no sada se našao s druge strane katedre i nije to mogao podnijeti. ˝Ne sada. Sada moram kući.˝ Pogledala sam kroz prozor. Besciljno smo se vozili Midtownom, no bili smo samo nekoliko ulica od mojega stana. ˝Trebao bi me odvesti kući.˝ Donovan je pričekao trenutak, kao da je želio da sam zatražila nešto drugo. No onda se nagnuo prema naprijed. ˝Johne, kreni prema njezinu stanu.˝ ˝Neću moći izići iz automobila da joj otvorim vrata, previše je nagomilanog snijega˝, upozorio ga je vozač. ˝Nema veze˝, rekla sam prije nego što se Donovan stigao pobuniti. Nekoliko smo se minuta vozili u tišini, no bili smo ovdje, prisutni, svjesni svakoga pokreta. Svakoga udaha. Pitala sam se što mu je u glavi. No nisam mu postavila pitanje, jer u svojoj glavi nisam imala mjesta ni za što više od onoga što me već mučilo. A onda smo bili pokraj mojega stana i već mi je nedostajao. ˝Razgovarat ćemo kad Audrey ode˝, rekla sam mu. Da barem nisam morala čekati još cijeli tjedan. ˝Kad odlazi?˝ Jesam li to zamislila ili je uistinu zvučao kao da ne može dočekati. ˝U nedjelju ujutro, u deset i trideset.˝ ˝Bit ću kod tebe u deset i trideset i jedan.˝ Nasmijala sam se. Bilo se lijepo smijati. Ne, bilo je lijepo znati da ćemo se uskoro vidjeti, imala sam se čemu veseliti, znala sam da među nama nije svršeno. Virnula sam prema njemu i shvatila da zuri u mene. Uistinu zuri. ˝Što je?˝ Odjednom sam se sva zbunila. ˝Razmišljam o tome da te pitam smijem li te poljubiti.˝ 35

Knjige.Club Books Moje je srce preskočilo otkucaj, to mi se nije dogodilo otkad sam bila tinejdžerica. Bože, koliko sam samo željela da me poljubi. No nisam to bila spremna priznati. ˝Kažeš da me poznaješ, a odjednom si zaključio da ja želim da me to pitaš?˝ Nacerio se onim vražjim osmijehom kojim me tjednima izazivao. Automobil je stao kraj pločnika na kojemu se nalazila gomila snijega. Otkopčala sam pojas. Donovan je otkopčao svoj. Nagnuo se preko mene, zarobio me svojim tijelom, no nije me dotaknuo. Odjednom mi je ponovno bilo prevruće. Srce mi je preglasno udaralo. Dah mi se ubrzao, čekala sam da se sagne i poljubi me. No on je samo povukao ručicu i otvorio vrata. Zapekle su me suze u očima. Odlučila sam za to okriviti nalet hladnoga zraka. No nije bilo ni važno. Ovo je bio početak. Spustila sam nogu na pločnik i krenula van. Odjednom sam osjetila Donovanov dlan na licu, povukao me natrag. Okrenula sam se i osjetila njegove usne na svojima. Uzdahnula sam u poljubac, njegove su mi željne usne rekle sve ono što nije stigao reći. Njegova su me usta podsjetila da mi je priznao osjećaje koje još nisam uspjela shvatiti. Njegov mi je jezik pružao prljava obećanja o noćima koje će slijediti. Prerano je prekinuo poljubac, a ja sam ga mogla samo gledati staklenim očima. ˝Karte su sada u tvojim rukama, Sabrina˝, rekao je, a njegov je nos dodirivao moj. ˝Ali nemoj misliti da sam zaboravio tko je ovdje glavni.˝ Još me jednom nježno poljubio, pa se odmaknuo. ˝Idi, sestra će ti se brinuti.˝ 36

Knjige.Club Books Kako se zapravo diše sjetila sam se tek kad sam se našla u zgradi, a on se odvezao.

37

Knjige.Club Books PETO POGLAVLJE

˝P

oljubio te?˝ Nisam mislila da ću ja to večeras izgovoriti. Ispalo je da ja nisam bila jedina članica obitelji Lind koju je putem kući poljubio vlasnik Reacha.

˝Prije bih rekla da sam ja njega poljubila˝, sanjivo je rekla Audrey. ˝Poljubila si mojega šefa?˝ Isuse, nisam ni kaput objesila, a ona me već napala s tom informacijom. Nisam joj ni stigla reći ništa o vožnji s Donovanom. Podvila je noge pod sebe na kauču. ˝Dylan ti nije šef. On je partner tvojega šefa, ako baš želiš službenu definiciju.˝ Bacila sam kaput na kauč kraj nje, zajedno s torbicom. Fućkaš odlazak do garderobe, to se neće dogoditi. Ruke su mi bile slobodne pa sam se podbočila. ˝Ako želiš službenu definiciju, dovoljno je star da ti bude otac.˝ Zakolutala je očima. ˝Nije. Samo je iskusan i mudar.˝ ˝Dvadeset je godina stariji od tebe.˝ ˝Možda mi se sviđaju očevi. Nemoj pljuvati po mojim perverznim željicama. Ja ne pljujem po tvojima.˝ To me ušutkalo. Nisam joj nikada priznala svoje perverzne želje, no Audrey nije bila glupa. Vjerojatno je i sama shvatila da volim kad me netko dobro ispljuska po guzi. ˝Dobro.˝ Spustila sam ruke. ˝Neću pljuvati po razlici u godinama.˝ Obišla sam kauč i sjela pokraj nje. ˝Uostalom, baš me briga što te pali, važno je samo da si svjesna toga i da svjesno pristaješ.˝ To je bila istina. Nisam joj muljala. ˝Samo ne želim da 38

Knjige.Club Books budeš povrijeđena. Ne izgleda mi baš kao da Dylana zanima veza. To ti je jasno, zar ne? A da i ne spominjem činjenicu da živite na različitim kontinentima.˝ ˝To je bio samo poljubac! Bože dragi˝, otpuhnula je i ispružila noge. ˝Ne namjeravam se udati za njega.˝ ˝Samo poljubac.˝ Bila sam sumnjičava jer s Audrey to nikada nije bio samo poljubac. Ona bi zaključila da joj se netko sviđa i onda bi joj se taj netko sviđao. Po ubrusima bi počela crtkati njihove isprepletene inicijale. Status na Facebooku promijenila bi u U vezi. Zajedno s poljupcem darovala bi i svoje srce. Audrey nije nikada spavala s nekime samo na jednu noć. Nije se neobavezno seksala. Za nju to nikada nije bio samo poljubac. Uzdahnula je i tužno me pogledala. ˝Bilo mi ga je žao. Sav je depresivan. 'Ljubav je umrla. Gunđ, gunđ.' Trebalo mu je nešto lijepo, malo za promjenu.˝ Aha. ˝Dakle, mislila si da bi ga trebala poljubiti da mu pokažeš kako je to. Pa će on kao nekom čarolijom ponovno povjerovati u romantiku?˝ ˝Daj šuti˝, namrštila se. Toga sam se bojala. Samo poljubac, a ona se već ludo zaljubila u Dylana Lockea, kojemu je nadimak bio ˝Ljubav je samo mit˝. Bogu hvala da odlazi kući za pet dana. A i on odlazi. Možda ga više nikada neće vidjeti. Audrey je utonula dublje u kauč. ˝Misliš da sam naivna.˝ Pogledala sam mlađu sestru, željela sam s njom podijeliti sve svoje brige, no zaustavila sam se. Nisam joj mogla reći da se odrekne svojih osjećaja, kao što ni ona meni nije mogla reći da se predomislim u vezi Donovana. Ionako mi ona nikada ne bi rekla takvo što. Ona bi me prije potaknula da osjećam što više i što jače. Umjesto toga sam je poljubila u glavu. ˝Mislim da si divna.˝ 39

Knjige.Club Books Zirnula je prema meni i nacerila se. Da, to sam trebala reći. Bravo ja. Gurnula me ramenom. ˝Hej. Reci mi što je bilo s Donovanom. Nije bio s onom ženskom, zar ne?˝ Rekla je to posve sigurno, kao da mu je mogla čitati misli. ˝Rekao je da nije.˝ Podignula sam noge na stolić. ˝Kako si znala?˝ Slegnula je ramenima. ˝Zbog načina na koji te gledao.˝ I ona je stavila noge na stolić. ˝Što je još bilo?˝ ˝Rekao je da je došao u SAD zbog mene.˝ ˝Došao je razgovarati? Ili biti s tobom?˝ ˝To još ne znam. Očito je da moramo razgovarati.˝ Uhvatila sam pramen svoje kose i počela ga petljati medu prstima razmišljajući o svemu što je rekao. Toliko sam se toga željela sjetiti. Toliko toga sam željela provrtjeti po glavi. ˝Rekao mi je da me voli˝, tiho sam rekla. Dobro, nije baš to rekao. Ja sam rekla, a on je potvrdio. Je li i to vrijedilo? Smatrala sam da jest. ˝Ideš. To je golema stvar.˝ Sva se uzbudila zbog toga, no zbog mene se pokušavala pretvarati da je hladnokrvna. Vjerojatno je pokušavala shvatiti što ja osjećam o tome prije nego što se sva razleti od sreće. Kimnula sam. Da, to je bilo uistinu važno. Ali... ˝Ali već si znala da te voli˝, rekla je Audrey umjesto mene. ˝Da. Znala sam.˝ U tome je bio problem. Sve što je rekao samo je potvrdilo sve ono što sam već i sama znala. A time nisam bila ništa bliže rješenju problema. Najgore je bilo što ću morati čekati danima prije nego što dobijem priliku da ga ponovno počnem rješavati. ˝Ipak,˝ rekla je Audrey, ˝sigurno ti je to bilo drago čuti.˝ U glavi sam imala popis razloga zbog kojih to nije bilo važno. No onda sam se sjetila da bih trebala jednostavno uživati u tome. ˝Da˝, iskreno sam rekla. ˝Stvarno mi je bilo drago čuti.˝ 40

Knjige.Club Books

～ Čula sam kad je Donovan rekao Dylanu da će sutra biti u uredu, samo nisam o tome razmišljala sve do sutra. I odjednom sam bila nervozna i uzrujana i posve nespremna. Cijele sam se noći prevrtala po krevetu zbog toga što sam smatrala da ga još danima neću vidjeti. A sada se pojavila mogućnost da ću ga vidjeti mnogo prije toga, pa sam se spremila za ludnicu. Odlučila sam se za najjednostavniji plan - sakrit ću se. Moj ured nije bio ni blizu Donovanova. Odlučila sam da u srijedu neću doći na posao, jer ću provesti dan s Audrey, pa sam imala i previše posla. Stoga sam se samo u svojem kutu trebala baviti svojim poslom i sve će biti dobro. Plan je dobro funkcionirao. Kasno popodne, odradila sam sve hitne projekte i nisam ni jednom izašla iz ureda. Ostali su mi samo neki formulari koje sam trebala dati na potpis. Formulari koje nisam mogla poslati e-mailom jer su sadržavali podatke za plaćanje. Otišla sam do kraja hodnika i bacila pogled prema Donovanovu uredu. Bio je u mraku, zbog čega mi je trebalo biti lakše. I jest. Recimo. Nisam ni znala je li uopće došao u ured. A sada neću ni saznati jer sam bila prevelika kukavica da bih ga potražila. Stvarno sam bila smiješna. Željela sam ga vidjeti; nisam ga željela vidjeti. I mene je to zbunjivalo. No dobro, Westonov je ured na drugome kraju zgrade, pa nije bilo važno je li Donovan ovdje ili nije. Pa sam krenula prema Westonu. Na pola sam puta prošla pokraj konferencijske dvorane i shvatila da nije prazna. Na jednome kraju dugačkoga stola sjedili su 41

Knjige.Club Books Weston, Nate i Dylan. A iza njih, kao da je upravo ušao i još nije sjeo, stajao je Donovan. Ugledala sam ih i naglo okrenula glavu prema hodniku. Nisu me vidjeli. Bili su zaokupljeni razgovorom. Ne moram ih prekidati. Bože, želudac mi se prevrtao kao da sam tinejdžerica. Samo zato što mi je Donovan bio blizu. Nisam ga željela vidjeti, no željela sam da on vidi mene. Pocrvenjela sam, nisam mogla razmišljati i... ˝Sabrina˝, doviknuo je Weston kroz otvorena vrata. Vidio je gomilu papira u mojim rukama. ˝Je li to za mene?˝ Preplavio me adrenalin, uhvatili su me. Pogledala sam papire, gotovo sam zaboravila zašto ih i kamo nosim. ˝Mislila sam ih ostaviti u tvojem uredu.˝ Mahnuo mi je da dođem. ˝Ja ću ih uzeti.˝ Srce mi je lupalo tako glasno da sam ga mogla čuti. Sranje, zaboravila sam hodati u visokim potpeticama. Nekako sam uspjela stići do njega a da se nisam spotaknula. Također, uspjela sam ne zuriti u Donovana. ˝Sastanak na vrhu?˝ upitala sam kao da će mi to pomoći da izgledam pribranije. ˝Ma, samo seremo˝, rekao je Weston. ˝Ah.˝ Glupo, ali dobro. Sve je dobro. Za sada sam se uspjela provući. Spustila sam spise pokraj Westona i podignula pogled, a s druge strane stola bio je Donovan, zurio je u mene onako kako je to inače činio. Onim pogledom koji je govorio da me čita kao otvorenu knjigu. Uvijek bi me prodrmalo kad bi me tako gledao. No danas sam se još i sjetila da mu se jako sviđa ono što vidi, pa su mi u želucu zalepršali leptirići. ˝Bok˝, rekla sam tiho. Poput kakve zaljubljene šiparice.

42

Knjige.Club Books Na uglu usana zatitrao mu je osmijeh, samo za mene. Da smo bili sami poljubila bih ga tamo. Jedan poljubac u svaki kut usnica, a onda... ˝Donovane˝, rekao je Nate prekinuvši moje sanjarenje. ˝Namjeravao sam ti reći - vidio sam preliminarne snimke za francusku kampanju. Sun Le Chen izgleda fantastično.˝ A onda je svega nestalo - leptirića, uzdrhtalog srca, Donovanova osmijeha. Ostala je samo gola stvarnost. ˝Sun je bila u Francuskoj s tobom?˝ Glas mi je bio staložen jer me to nije šokiralo. To je imalo mnogo više smisla nego one nevjerojatne riječi koje je sinoć izgovorio. Nije odgovorio. Tišina u dvorani bila je odgovor sama po sebi. ˝Ispričavam se, momci.˝ Okrenula sam se i mirno izišla iz dvorane. Ipak sam putem čula kako je Donovan ispod glasa promrmljao, ˝Jebemu˝. Za razliku od restorana, danas mi je bio za petama. ˝Sabrina, stani.˝ Nisam željela stati. No osjećala sam poglede njegovih partnera na sebi, a tko zna tko nas je još gledao iz obližnjih ureda? Pa sam stala. ˝Što je, Donovane?˝ protisnula sam. ˝Hajde, reci što si želio reći. Ovako ili onako natjerat ćeš me da te poslušam.˝ ˝Sinoć sam ti objasnio da je ona lice kampanje...˝ Prekinula sam ga i podignula glas. ˝Rekao si mi da pregovarate o uvjetima. Nisam znala da je sve vrijeme bila s tobom.˝ ˝Nije bila sa mnom.˝ Bilo je očigledno koliko je frustriran. ˝Bila je...˝ Bacila sam pogled prema konferencijskoj dvorani. Weston se nije ni pretvarao da ne zuri. ˝Ljudi nas gledaju.˝ ˝Nije me briga.˝ ˝Mene jest.˝ 43

Knjige.Club Books Naravno da ga nije bilo briga. On je bio vlasnik proklete tvrtke. Meni će se smijati iza leđa zbog ovoga. A ne njemu. Njemu nikada. Prošlo je nekoliko sekundi. A onda me bez upozorenja zgrabio za lakat i grubo odvukao niz hodnik. Uvukao me u prvi otvoreni ured, zatvorio vrata. Pa ih zaključao. Prekrižila sam ruke na grudima, iz mene se pušilo, bijesno sam zurila u njega. Sada smo se barem našli u privatnosti kopiraone, pa sam mu mogla reći što sam mu imala za reći. Pitati ga ono što sam željela pitati. ˝Jesi li je pojebao?˝ ˝Nisam jebao nikoga nakon što sam te posljednji put pojebao. A prije toga si ti bila jedina žena s kojom sam bio, sve otkad si se pojavila u gradu.˝ Stao je pred zatvorena vrata i oslonio se o njih spriječivši me da se pokušam probiti van. ˝Bio si u Francuskoj samo dva tjedna. A njezina je kampanja dogovorena nevjerojatno brzo, čini mi se. I još se s tobom vratila u SAD? To je sve jako zgodno.˝ Modele je bilo potrebno bukirati mjesecima unaprijed. Nije se moglo preko noći dogovoriti snimanje supermodela, osim ako nije spavala s vlasnikom tvrtke. Recimo. No i na to je imao odgovor. ˝Bukirali smo je za kampanju čim je Reach pristupio Elizabeth Dyson. Možeš i sama provjeriti podatke na ugovoru, jasno se vidi datum. Kad sam stigao u Francusku, ona je već bila ondje. A vratila se u SAD prije jednoga tjedna.˝ Dobro. Prilično uvjerljivo. ˝Ipak, imali ste dovoljno vremena da tamo budete zajedno.˝ ˝Nismo uopće bili zajedno.˝ Krenuo je prema meni. ˝Što još? Pitaj što te zanima.˝ Duboko sam uzdahnula, obraz mi se trzao. ˝Jesi li je poljubio? Jesi li zabio lice među njezine noge?˝ Oštro je odmahnuo glavom. ˝Nisam je ni vidio izvan seta. I nisam je ni dotaknuo.˝

44

Knjige.Club Books Bože, izludjet će me! Nisam imala razloga ne povjerovati mu. Nismo čak ni bili službeno u vezi, no i bez toga se činilo da mi je bio vjeran. Samo što je naš odnos općenito bio neuravnotežen. Bili smo na klackalici, on se nogama čvrsto oslonio o pod, a ja sam visjela u zraku. On je imao mnogo više informacija, a ja sam se morala hvatati rukama i nogama za sve i sva. ˝Šteta što nisam unajmila privatnog istražitelja da te prati po Europi˝, zlobno sam odrezala. ˝Moram ti postavljati pitanja, a mogla sam samo pročitati izvještaj. Kako bih ja mogla znati da mi ne lažeš?˝ ˝Valjda ćeš mi morati vjerovati.˝ Nadurila sam se. ˝E pa to je jebeno šugavo.˝ ˝Da, šugavo je. To što mi moraš vjerovati.˝ Zvučao je pomalo uzrujano i prilično opasno. Opet je zakoračio prema meni, a ja sam ustuknula. No iza mene se nalazio pult, pa sam morala stati. A možda sam i željela stati. Bio je samo metar i pol od mene. ˝Ali nisam ti lagao, Sabrina.˝ Nije skidao pogleda s mene. ˝I ne lažem ti sada, kad ti kažem da mi se živo jebe za sve druge pičke osim tvoje.˝ Stajali smo tamo, nismo se dodirivali, nismo govorili, samo smo tvrdoglavo stajali. No nisam imala temelja za svoje stavove, a imala sam i osjećaj da mi je previše toga dokazao. No nisam se mogla povući. ˝Dokaži˝, rekla sam. Oči su mu potamnjele, postale su zločeste, a ja sam shvatila što sam učinila. Donovana nije valjalo izazivati. Upravo sam pozvala vraga da se poigra sa mnom. ˝Raskopčaj suknju i stavi ruke na pult iza sebe.˝

45

Knjige.Club Books Srce mi je divlje udaralo, želudac mi se okrenuo. Moje su gaćice već bile potpuno mokre i željela sam ga. No nisam se ni pomaknula. ˝Nisam...˝ Prekinuo me. ˝Nema razgovora. Raskopčaj suknju.˝ Zatvorila sam usta, no nisam se pomaknula. Ako se pomaknem, to će značiti da sam sama tražila ovo. No ako progovorim, reći ću mu da stane. A nisam željela da stane. Samo nisam željela moliti, jer sam bila tvrdoglava i glupa što sam ga uopće ikada poželjela. No on će me pojebati bez riječi a da mu se i ne pokorim. Jer me poznavao. Jer je znao što mi je potrebno. Nije skidao pogleda s mojih očiju, samo je pronašao zatvarač na mome boku i spustio ga. Suknja se olabavila i morao ju je samo jednom povući da mi padne niz noge. Gurnuo me koljenom s unutarnje strane moje noge i ja sam automatski iskoračila iz gomile tkanine pod mojim nogama i raširila noge. Pohvalno je kimnuo, a mene je preplavila toplina. A onda je kleknuo. Odjednom mi je bilo preteško disati. Moja su se prsa dizala i spuštala, zrak mi je prolazio kroz usta, no nekako kao da nije ulazio u pluća. A nije me još ni dotaknuo. Taj prizor - Donovan Kincaid, jedan od najmoćnijih muškaraca na svijetu, kleči u svojemu crnom dizajnerskom odijelu - bio je erotičan, nevjerojatan, a ja sam već drhtala i prije nego što je položio dlan s unutarnje strane mojega koljena. Nasmiješio mi se onim svojim vražjim osmijehom i prešao prstima po stražnjoj strani mojega bedra, sve više, do moje guze. Nije skrenuo pogled s mojih očiju, znala sam da mi može pročitati

46

Knjige.Club Books svaku misao, svaki osjećaj koji me preplavio. Znao je što mi radi ovim dodirom, ovim štipkanjem. Napokon je spustio glavu, uhvatio me i drugom rukom i stisnuo mi guzu. Zakopao je glavu u moje bijele čipkaste gaćice. Koljena su mi popustila kad je duboko udahnuo i morala sam se uhvatiti za pult iza sebe. Samo da se ne srušim. ˝Vjerovat ću da si ih odjenula zbog mene˝, rekao je i polagano me polizao posred gaćica. To nije bilo pitanje, pa nisam ni odgovorila. Osim toga, imala sam previše posla s potiskivanjem uzdaha. Da me natjerao da odgovorim - da sam bila u stanju govoriti - rekla bih mu da je pun sebe. To ne bi bila laž, no nije bila ni potpuna istina. Naravno da sam ih odjenula zbog njega. Postojala je šansa da ću ga danas vidjeti i odjenula sam se znajući to, razmišljajući o svim prljavim seksi stvarima koje bi mi mogao raditi ako mu dopustim. Samo što mu nisam namjeravala dopustiti. Samo ti sebe uvjeravaj, Sabrina. ˝Jebemu, već si mokra.˝ Rekao je to tako tiho da mi se učinilo da to govori samome sebi, no zbog sjaja u njegovim očima znala sam da nije tako. Taj mi je sjaj govorio da nisam uspjela nikoga zavarati. Bila sam napaljena kao i on, željela ja to priznati ili ne - a sudeći po tome kako se neprestano meškoljio, bio je prilično napaljen. Kroz gaćice mi je usisao klitoris u usta, a ja se nisam uspjela suzdržati od stenjanja. Bilo je previše požude, previše potrebe, a on je žestoko sisao, tjerao me do mahnitosti. No materijal je bio neželjena prepreka. Poput kondoma je prigušivao osjet i nisam mogla onamo kamo sam trebala. Ne do kraja. I dalje mi je nešto nedostajalo. Uvijek mi je nešto nedostajalo. Upravo sam pomislila da više neću izdržati, a on je spustio usta i pronašao moj ulaz. Palcem mi je masirao klitoris, a jezikom je gurnuo materijal mojih gaćica u mene.

47

Knjige.Club Books Trznula sam se, potpuno me omeo taj prokleto dobar osjećaj. Morala sam se osloniti o njegova ramena. Istog se trenutka povukao. ˝Ruke iza sebe.˝ Pravila, tako je. Je li želio da stavim ruke iza sebe zato što je to bio dio igre? Ili zato što nije želio da ga dodirujem? Ili samo zato što je on tako odredio? Nije bilo važno. Važno je bilo samo da on završi posao, da me natjera da svršim, a ja sam bila toliko izluđena da mi više nije bilo važno na što to točno pristajem ako mu se pokorim. Vratila sam ruke na pult. Istoga me trenutka ponovno osvojio svojim ustima. Nosom je odmaknuo gaćice i nastavio s napadom. Jednom me rukom uhvatio za bedro, a drugom je stisnuo moje gaćice i upotrijebio ih kako bi mi trljao klitoris. Ponovno se zagledao u moje oči, a to je bilo najerotičnije od svega - taj pogled u njegovim očima. Taj pogled kojim me uvijek gledao. Cviljela sam, izvijala se, bila sam tako blizu. Odjednom je netko prodrmao kvaku na vratima, kao da pokušava ući. Napela sam se u panici, no Donovan nije stao. Trenutak poslije, netko je pokucao. ˝Ima li koga?˝ Prepoznala sam glas. To je bio Ted iz dizajnerskog odjela. Isuse, a bila sam tako blizu orgazmu. ˝Melissa?˝ zazvao je Ted. ˝Imaš li ključ za sobu s kopirkom? Zna li tko gdje je ključ?˝ Pokušala sam odgurnuti Donovana, no samo me još jače stisnuo. Nije mi prestao masirati klitoris, samo je odmaknuo lice i rekao: ˝Neću stati dok ne svršiš. Pa se ili opusti, ili ćeš im prirediti pravu predstavu.˝ 48

Knjige.Club Books Dovoljno sam ga dobro poznavala da sam znala da je savršeno iskren. Ponovno sam ga pogledala i natjerala se da zanemarim buku pred vratima, da se usredotočim samo na njegova usta. Njegove usne. Njegov jezik i prste s kojima se tako vješto igrao znao je kako će me natjerati da zapjevam; kao da me znao napamet. Nisam mislila da ću se uspjeti opustiti, da ću svršiti, pred vratima je bio Ted, vrata su bila zaključana, svjetla ugašena, no odjednom me preplavio orgazam poput teretnoga vlaka u punom naletu. Iako sam znala da dolazi, njegova me brzina iznenadila. Pred očima su mi zaplesale zvijezde, koljena su mi popustila, cijelo mi je tijelo vibriralo od užitka. Nisam prepoznala zvuk koji je izletio iz mene, tih, razmatao se poput vrpce. Donovan je istoga trenutka skočio na noge i progutao moj vrisak poljupcem i dalje me trljajući, produžujući moj orgazam, a meni je u glavi odjekivalo samo da, da, da, da! I dalje sam drhtala minutu poslije. Srećom, držala sam se za pult, inače bih pala na pod. Donovan se sagnuo i popravio mi gaćice, pa podignuo moju suknju s poda. Pomogao mi je da se odjenem, oslonila sam se rukama na njegova ramena, a on ju je povukao gore i zatvorio zatvarač. Nije se bunio zbog dodira, čak mi se i napola nasmiješio brišući mi razmazanu maskaru ispod oka. Ponovno me poljubio, duboko i žestoko. Onako duboko kako sam i željela. Iako me upravo natjerao da svršim. ˝Obožavam okus tvoje ljubomore˝, rekao je. Namrštila sam se, odjednom sam se sjetila kako je sve ovo počelo. ˝Nisam sigurna da...˝ Kvaka se pomaknula. Donovan je spustio ruke i odmaknuo se u trenutku kad su se otvorila vrata, a Ted je ušao. ˝Vi ste sve vrijeme bili ovdje?˝ zbunjeno je upitao. ˝Vrata su bila zaključana. Morao sam pronaći ključ.˝ 49

Knjige.Club Books ˝Nisam shvatio da želiš ući˝, nije se ispričavao Donovan. ˝Samo naprijed.˝ Šmugnuo je pokraj Teda prije nego što je ovaj uspio izustiti i riječ. Prije nego što sam ja uspjela izustiti i riječ. Možda je tako bilo najbolje. Znala sam da Donovan ionako neće željeti čuti ono što sam mu imala za reći.

50

Knjige.Club Books ŠESTO POGLAVLJE

I

dući sam dan provela obilazeći grad sa sestrom. Doselila sam se u New York tek u rujnu i nisam se naročito trudila obići grad, osim onih mjesta gdje sam morala otići zbog marketinških kampanja koje sam radila. Prije toga sam svoj jedini posjet gradu provela u Westonovu krevetu. Došlo je vrijeme da to napokon ispravim. Vikend smo provele u robnoj kući Macy’s i brojnim buticima. Danas smo obišle One World Trade Center, Metropolitan i Rockefeller Center. Bilo je dovoljno toplo, pa me Audrey uspjela nagovoriti da odemo na klizanje. Nekoliko sam puta pala i nisam baš dugo izdržala, no smijala sam se mnogo više nego što sam očekivala, unatoč modricama koje sam zaradila. Bilo se lakše pretvarati da me ništa ne opterećuje kad nisam bila u uredu. Bilo se lakše pretvarati da mi Donovan nije stalno na umu. Da svaka šala, svaki osmijeh nije prožet njime, kao da mi se ubacio u DNK, kao da je svaki dio mene pun njega. Barem mi se činilo da sam to uspjela prikriti. Audrey mi je prigovorila tek za stanke tijekom božićne predstave Rockettesa. ˝Je li to nešto novo? Ili te samo muče stare misli?˝ upitala me. ˝Ha?˝ Izgubila sam se u mislima i bila sam sigurna da nisam čula prvi dio njezina pitanja. ˝Već nekoliko minuta prazno zuriš u pozornicu. Na kojoj nema ničega. Pretpostavljam da ti je Donovan u glavi. Je li ti nešto novo učinio, a što te sada muči? Ili sve ono od prije?˝ Nisam stigla

51

Knjige.Club Books odgovoriti prije nego što je dodala: ˝I ono od prije je dovoljno, jasno mi je. Samo sam znatiželjna.˝ Zastenjala sam i zabacila glavu unatrag. Tresnula sam o naslon sjedala i ponovno zastenjala. ˝Jesam li tako prozirna? Jesam li cijeli dan nemoguća?˝ ˝Ne˝, nasmijala se. ˝Bila si divna. Da čujem.˝ Dohvatila sam pramen svoje kose i počela ga petljati prstima. ˝Sve ono od prije. No ima i novoga.˝ Nisam joj rekla što se dogodilo jučer, nisam joj ni planirala reći. Barem ne sve. ˝Otkrila sam da je Sun - ona žena iz restorana - bila s njim u Francuskoj.˝ ˝Nije bila s njim, valjda? Vjerojatno su radili zajedno.˝ Bila je tako sigurna. Zavidjela sam joj na tome. Zagledala sam se u nju pitajući se je li razvila nekakve nadnaravne moći na fakultetu. ˝Odakle to znaš?˝ ˝Rekla sam ti. Došao je po tebe, Bri. Istrčao je iz onog restorana zbog tebe. Gledao te kao da će se sav pogubiti ako ga ne poslušaš.˝ Aha, tako. Moja sestra nije odjednom postala vještica. Moja je sestra bila romantičarka. Zatvorila sam oči, zato da ne počnem kolutati njima. Nisam baš mogla reći da ne vjerujem njezinim riječima. Samo nisam mogla temeljiti našu vezu na načinu na koji me gledao. Nisam je mogla temeljiti ni na čemu tjelesnom. A to je trenutno bio problem. Otvorila sam oči. ˝U redu, da. Rekao je da je ona bila tamo zbog posla˝, priznala sam. ‘A onda sam...˝ Zastala sam, morala sam smisliti kako da joj kažem što je bilo, a da joj ne kažem što je stvarno bilo. Da je kleknuo pred mene i jezikom me natjerao da svršim tako žestoko da mi je glava gotovo eksplodirala. ˝Dopustila sam mu da me... poljubi.˝ Da, tako će biti dobro. Nagnula je glavu. ˝Dopustila si mu da te poljubi? Zašto je to problem?˝ 52

Knjige.Club Books ˝Bio je to ozbiljan poljubac.˝ Gledala sam ju da budem sigurna da me shvatila. ˝Dovoljno ozbiljan da bi on mogao pomisliti kako je među nama bolje nego što jest.˝ ˝Ah. Shvaćam.˝ Porumenjela je do ušiju. ˝Ta vrsta poljupca.˝ Nisam znala na kakav to ona točno poljubac misli ili kakve je poljupce ona doživjela zbog kojih se sada počela meškoljiti u sjedalu, no imala sam osjećaj da me i predobro shvatila. ˝Pa, onda ćeš mu samo morati objasniti kakva je situacija˝, rekla je. ˝Da zna o čemu je riječ.˝ Ona takvo što nikada ne bi učinila da je na mojem mjestu, no ja bih, i obje smo to znale. ˝Objasniti mu o čemu je točno riječ˝, ponovila sam. Svjetla su se prigušila, počinjao je drugi čin predstave. ˝Tako je. To ću morati učiniti.˝ Znala sam već da ću to morati učiniti. No morat ću mu se zbog toga ponovno obratiti. Uh.

～ Kao i posljednji puta, pričekala sam da Audrey ode u gostinjsku sobu na spavanje. Uzela sam čašu viskija, presvukla se u majicu i gaćice i s mobitelom se skutrila ispod pokrivača. Poslije predstave smo Audrey i ja otišle na piće i sada je bilo prilično kasno. Dva i trideset u noći. Kad sam ga prošli put nazvala, bilo je jutro po njegovu vremenu. A sada je bilo prekasno da ga nazovem. No mogla sam mu poslati poruku. Možeš li me uskoro nazvati? Moramo razgovarati. Bilo mi je neugodno kad sam shvatila koliko mi je vremena trebalo da smislim tih nekoliko riječi. Pritisnula sam ŠALJI, spustila mobitel u krilo, oslonila se o uzglavlje i otpila gutljaj viskija. Nadala sam se da 53

Knjige.Club Books će ga to natjerati da me nazove. Ako već ne sutra, jer je sutra bio Dan zahvalnosti, onda možda prekosutra. Nisam se željela previše nadati. Posljednji put mi nije uopće odgovorio na poruku. Pomislila sam da mi možda ni sada neće odgovoriti, pa sam morala ponovno otpiti gutljaj viskija. A onda mi je mobitel počeo zvoniti u krilu. Hitro sam se javila da ne probudi Audrey. ˝Nedostajao sam ti˝, rekao je Donovan glasom glatkim poput dvanaest godina starog viskija koji sam pijuckala. U grudima mi je odjednom bilo toplo. ˝Zašto si još budan?˝ ˝Zašto si ti još budna?˝ ˝Zar ne znaš?˝ našalila sam se. ˝Touché.˝ Čula sam mu osmijeh u glasu. ˝Pijuckam viski i razgovaram sa svojom curom.˝ Odjednom mi se zavrtjelo, kao da ću pasti s kreveta. Uhvatila sam se za poplun. ˝Ne možeš me zvati svojom curom.˝ ˝Zato što to nisi? Ili zato što bi ti neka druga riječ bila draža?˝ ˝Zato što...˝ Zaustavila sam se. Uvijek bi me tako smeo. Nisam željela odgovoriti. Nisam znala odgovor. ˝Zato što ne mislim da bismo trebali o tome sada razgovarati.˝ Šutio je sekundu. Pa dvije. ˝Dobro˝, pristao je. ˝O čemu bismo onda trebali razgovarati?˝ U sebi sam izmolila molitvu zahvalnicu, bila sam sretna što me pustio da odlučim o čemu ćemo razgovarati. ˝O jučerašnjem danu.˝ A onda sam pojasnila, jer se nisam željela ponovno svađati zbog Sun Le Chen. ˝Moramo razgovarati o onome što se dogodilo u sobi za kopiranje.˝ Otpila sam još jedan gutljaj viskija. Trebalo mi je to. ˝Ah. U sobi za kopiranje.˝ Njegov je stolac zaškripao kao da je od kože. Je li sjedio u naslonjaču? Ili stolcu? Nisam znala. ˝Možeš biti sigurna da Ted ništa ne zna. Misli da zna. Ali ne zna.˝ 54

Knjige.Club Books ˝Ne brinem zbog toga.˝ Iako sam sada počela brinuti. ˝Zbog čega onda brineš, Sabrina?˝ Nije zvučao znatiželjno, zvučao je uzrujano. Kao da je već znao odgovor na to pitanje, no morao je proći proceduru postavljanja pitanja prije nego što se mogao početi svađati s mojim odgovorom. Nije mi se sviđao taj osjećaj. Osjećaj da je dva koraka ispred mene. No više nije bilo povratka. Duboko sam udahnula. ˝Brinem se zato što te nisam zaustavila, pa se bojim da ćeš zbog toga pomisliti da seksom možeš popraviti sve. Da možeš popraviti naš odnos.˝ ˝Aha.˝ Kratko i jezgrovito. ˝A ne možeš. Ovo se ne može popraviti seksom.˝ Evo. Izgovorila sam. Zavrtjela sam viski u čaši i pričekala njegov odgovor. Šutio je, pa sam ga morala potaknuti. ˝Hoćeš li nešto reći?˝ ˝U redu.˝ ˝U redu?˝ Nije mi se činilo da mi se time želio usprotiviti, no na temelju dvije riječi bilo je teško zaključiti što mu je u glavi. ˝Mogu li dobiti malo više od ‘u redu’?˝ ˝Zapravo sam impresioniran. Preživjela si cijeli dan prije nego što te to počelo smetati.˝ A ja sam bila impresionirana činjenicom da sam i na trenutak pomislila kako se neće ponašati kao seronja. ˝Nisam predvidljiva˝, progunđala sam. Iako sam morala priznati da sam mu i prije prigovarala zbog seksa. No ovo je bilo drukčije. Nasmijao se. ˝Nisam ni rekao da jesi.˝ ˝Da, ali si ovime želio reći da si znao da ću ti prigovarati zbog seksa˝, otpuhnula sam. 55

Knjige.Club Books ˝Prigovaraš li?˝ Zadrhtala sam zbog njegova dubokog glasa. Sjetila sam se njegovih ruku na mojim bedrima, pogleda kojim me prikovao, njegovih usta zakopanih u mojoj maci... ˝Ne.˝ Samo što nikada nije ni smjelo doći do seksa. ˝Da. To neće popraviti situaciju.˝ ˝Jesi li uživala unatoč tome?˝ Naravno da mi neće dopustiti da se izvučem dok mu ne priznam istinu. Zatvorila sam oči, kao da će mi tako biti lakše priznati. ˝Znaš da jesam˝, šapnula sam. ˝Samo nisam bio siguran sjećaš li se.˝ Frustrirano sam uzdahnula. S Donovanom nije bilo lako razgovarati, no nisam ni ja bila jednostavna. Imala sam svojih problema. Bila sam previše ponosna. Previše ozbiljna. I nisam bila sigurna koliko sam u stanju prihvatiti vrstu seksa koji mi se uistinu sviđao. Oboje smo bili nedovršeni, na oboje je trebalo raditi. Morala sam to zapamtiti. Odložila sam čašu i privukla koljena grudima. ˝Sjećam se˝, blago sam rekla. ˝Zato mi je toliko trebalo da se natjeram da postupim ispravno i da te nazovem. Želim te, Donovane. Uvijek te želim. Ali moramo riješiti naše probleme prije nego što se ponovno poseksamo. Ne možemo seksom stalno popravljati situaciju.˝ ˝U redu.˝ Evo ga, opet taj prokleti prekratki odgovor. ˝Ozbiljno to mislim˝, rekla sam. ˝Dobro. Jasno mi je.˝ A onda je krenuo na iduću temu. ˝Gdje ti je sestra?˝ ˝U krevetu. U drugoj sobi.˝ Nisam još bila sigurna je li shvatio što mu želim reći.

56

Knjige.Club Books ˝Dobro. E sada.˝ Začulo se šuškanje, kao da je premjestio mobitel na drugo uho. ˝Što ti se najviše svidjelo dok si mi sjela na lice?˝ ˝O moj Bože.˝ Protiv moje volje krv mi se slila u donje dijelove tijela. ˝Jesi li me čuo, Donovane? Ne možemo to raditi.˝ ˝Čuo sam te.˝ Bezbrižno. Kao da nije upravo spomenuo ludi seks u uredu. Što je on bio mirniji, to sam ja bila uzrujanija. ˝Ne shvaćaš me ozbiljno!˝ ˝Što sam učinio?˝ nevino je upitao. ˝Samo želim da mi kažeš što ti se najviše svidjelo kad si pritisnula pičku o moje lice. A onda ću ja tebi reći što se meni najviše svidjelo. Ili hoćeš da ja kažem prvi?˝ ˝Dakle, želiš seks preko telefona.˝ Stisnula sam bedra. Da barem nisam i ja to željela. Po njegovu sam tonu znala da je slegnuo ramenima. ˝Možda se raskopčam. Ovisno o tome koliko će detalji biti sočni.˝ ˝Donovane!˝ Protrljala sam čelo, morala sam samu sebe uvjeriti da nisam u iskušenju. A bila sam. I je li to stvarno tako strašno? Ako samo razgovaramo o tome koliko mi je bilo divno svršiti dok me prstima pritiskao točno tamo gdje je trebalo? Moj je otpor slabio. No ova mi je veza - što god na kraju ispala - bila važna. Pa sam ponovno pokušala biti čvrsta. ˝Ovo se ne može pretvoriti ni u što stvarno ako od mene želiš samo seks˝, istaknula sam. ˝Razmisli malo pa mi reci jesam li ja jedini ovdje koji od veze želi samo seks˝, istaknuo je i on. Namrštila sam se u namjeri da mu se usprotivim. A onda sam stala i razmislila. Razmislila sam o činjenici da sam se s njim upetljala u vezu u kojoj nije bilo ničega osim seksa. Čak i prije, kad smo se družili na fakultetu, ja sam o njemu razmišljala samo kroz prizmu seksa. 57

Knjige.Club Books S druge strane, Donovan me zamijetio davno prije nego što sam ja zamijetila njega. Ostao je uključen u moj život deset godina. Bio je uz mene. Promatrao me. Petljao se. Manipulirao. No nikada me nije pokušao iskoristiti, čak ni kad sam bila najranjivija - kad me spasio od silovanja. Donovan je imao pravo. Ja sam bila ta koja je naizgled bila za njega zainteresirana samo tjelesno. Pogodilo me kad sam shvatila da potpuno pogrešno promatram naš odnos. I zbog toga sam se grozno osjećala. No nije sve bilo baš tako jednostavno. ˝Ali ipak,˝ rekla sam pokušavajući se oraspoložiti, ˝otkad sam u New Yorku, nisi se potrudio ponuditi mi drugu opciju.˝ ˝Točno˝, složio se. Tako sam jasno čula kako diše preko telefona. Da sam barem tako jasno mogla čuti njegove misli, što mu je u glavi. A onda mi je rekao. ˝Mislio sam da će biti dovoljno ako te samo budem jebao.˝ ˝I ja.˝ Da, to je bilo to. Nisam od Donovana željela samo seks, no nekako sam se uvjerila da ću moći živjeti bez svega ostaloga ako dobijem barem to. ˝I ja sam mislila da će to biti dovoljno.˝ ˝Reci mi.˝ ˝Što?˝ No znala sam što želi čuti. ˝Bez igrica, Sabrina˝, nestrpljivo je rekao. ˝Ako te samo budem jebala. Zadovoljan?˝ ˝Digao mi se.˝ I bio je tako prokleto samozadovoljan. ˝Bože, tako si...˝ Od bijesa sam ostala bez riječi. Ali ni ovoga mi puta nije dao zadnju riječ. ˝Tako sam, što? Ponašaš se kao da si ljuta, a istodobno se ponašaš kao da ti se to sviđa, pa mi reci. Što sam ja to?˝ ˝Ne znam što si!˝ U tome je bio problem. Nisam imala pojma. Duboko sam udahnula i mirnije ponovila: ˝Ne znam. Štogod da jesi, ne mogu se zaustaviti, moram se stalno vraćati i provjeravati. 58

Knjige.Club Books Ne mogu se prestati vraćati, ne mogu prestati željeti reći ti što sam ja.˝ Nisam znala zašto sam to rekla. Možda zato što je bila noć, bili smo na telefonu, možda zato što sam bila usamljena, ili možda zato što sam željela da zna što je u meni. Koji god razlog bio, rekla sam mu. I nisam to mogla poreći. Šutio je, a ja sam ga zamislila ispruženog u kožnatom naslonjaču, tamo sam ga smjestila u glavi - ispružio se i podignuo noge na obližnji otoman u uredu koji nikada nisam vidjela. Sigurno je imao ured u stanu. Mjesto gdje se mogao potpuno opustiti. To je bila samo još jedna Donovanova soba koju nikada nisam vidjela. I dalje je šutio, no nije bilo neugodno, jer je bilo prepuno svega. A onda me upitao, ˝Sjećaš se kad si se na zadnjoj godini poslijediplomskoga prijavila za pripravništvo u BellCorpu?˝ Naravno da sam se sjećala. Ali odakle je on to znao? Da, naravno. On je znao sve o meni. Išlo mi je to na živce, najviše zbog toga što nisam znala što zna, a što ne zna, a ne zato što bi me smetala sama činjenica da nešto zna. Nisam imala što sakriti. No nerviralo me i zato što su zbog njega moje opcije katkad izgledale budalasto i nevažno. ˝Misliš na poslijediplomski na onome malom fakultetu na koji sam otišla poslije Harvarda? Na to pripravništvo?˝ odrezala sam. ˝Da, Sabrina, bio sam kreten. Ne smijemo to zaboraviti.˝ ˝Ja neću.˝ Bila je to mala pobjeda, no sada sam se ja mogla osjećati samozadovoljno. ˝Možemo li sada razgovarati o pripravništvu?˝ ˝Nisam ga dobila.˝ To me bilo uzrujalo. BellCorp bila je golema tvrtka i pripravništvo su uvijek dobivali najbolji poslijediplomci, a ja sam bila najbolja na svojoj godini. No nekako su me previdjeli, pa sam dobila pripravništvo u Citi Healthu, a Abraham Decker, umišljeni sveznalica koji nije imao pojma ni o čemu, dobio je posao 59

Knjige.Club Books u BellCorpu. No to mu nitko više nije mogao reći nakon što je dobio taj posao. Njegov ego više nije stao ni u jednu sobu nakon toga. Doduše, to nije dugo potrajalo, jer je nakon dva mjeseca ispalo da je nekoliko menadžera BellCorpa bilo upetljano u mutne poslove. Abraham Decker proveo je ostatak svojeg pripravništva pokušavajući pomoći marketinškoj ekipi da spasi situaciju, umjesto da je učio kako se vodi uspješna tvrtka. S druge strane, moje je pripravništvo prošlo fantastično. Tvrtka je bila u fazi rasta i sudjelovala sam u nekoliko velikih kampanja. Citi Health je čak zaslužio i državnu nagradu, a moj je šef većinu zasluga za to pripisao meni. ˝Zapravo, dobila si ga˝, rekao je Donovan. ˝Uh. Ha?˝ Naravno, čula sam ga. Ali ipak... ha? ˝Dobila si ga. Samo sam ja zatražio uslugu i zamolio ih da ti ne daju posao. A oni su me poslušali.˝ ˝Uh. Ha?˝ ponovno sam upitala. To je bila usluga za njega? ˝Poznajem zamjenika direktora BellCorpa - posluju s KingKincaidom. I znao sam da će pući skandal oko mutnih poslova. Pa nisam smatrao da bi za tvoju karijeru bilo dobro da se nađeš upetljana u to. Osim toga, Jeremy Shotts, tip koji vodi ured u Coloradu, totalni je kreten i voli jebati zgodne pripravnice.˝ ˝Ja se mogu i sama čuvati direktora koji vole pipati pripravnice˝, odbrusila sam, no znala sam da se to ne bi dalo zaključiti iz mojega dosadašnjeg ponašanja. ˝Nisam zbog Jeremyja Shottsa odlučio nazvati BellCorp, Sabrina˝, iznervirano je odvratio. ˝To je bio samo bonus. Zar nisi čula ostatak priče?˝ ˝Jesam. Čula sam te.˝ Ugrizla sam se za usnicu, nisam se mogla odlučiti kako se osjećam zbog te informacije. Ne, to je bila laž. Znala sam kako se osjećam. Osjećala sam se dobro. Uistinu dobro. Osjećala sam se kao da me netko štiti, čuva, 60

Knjige.Club Books kao da me... voli. A to već dugo nisam osjetila. Naravno, Audrey me voljela i skinula bi zvijezde s neba za mene. Ali ne tako. Ne ovako žestoko. Nasilno. Ekstremno. Ne zato što joj nije bilo dovoljno stalo, nego zato što ona jednostavno nije bila taj tip. Ali Donovan je bio. Bilo je to očaravajuće. Njegova me ljubav očarala. Bila je golema, mahnita i očaravajuća. No znala sam da bi mi gomila drugih žena rekla da je to bolesno. Da sam žrtva ženomrzačkog/patrijarhalnog plana. Da sam slaba. Da sam povodljiva. Bla, bla, loša feministica. ˝Prestani previše razmišljati, Sabrina˝, rekao je nakon što je prošla minuta tišine. Odmahnula sam glavnom. ˝Žao mi je.˝ Nisam znala što još reći. Toliko sam toga željela reći, no baš kao što on nije mene smio nazivati svojom curom, ja sam imala razloge zbog kojih mu nisam smjela reći koliko me očarao. To nisu bile riječi koje smo sada mogli izgovoriti. Pa sam mu dala ono što sam mogla. ˝Izgleda da ti ipak moram zahvaliti.˝ Frustrirano je uzdahnuo. ˝Nisam ti to zbog toga rekao.˝ ˝Zašto si mi onda rekao?˝ upitala sam ja jednako frustrirano. ˝Željela si znati što si.˝ ˝U redu.˝ ˝Ti si moja.˝ Zbog tih sam riječi nekako istodobno osjetila da tonem i da lebdim. Kao da sam jedan od onih golemih šarenih balona koje napune i vuku gradom na Macyjevoj paradi za Dan zahvalnosti, i kao da me netko istodobno bacio u ledeni ocean sa sidrom privezanim za noge. 61

Knjige.Club Books Moja. Njegova. Bio je to odgovor na sve, a ujedno i ni na što. Nešto što je izgledalo tako nesigurno. I tako, tako sigurno. Je li moguće da je sve tako jednostavno? Nisam znala. Jednostavno nisam znala. ˝Popij svoj viski i idi spavati, Sabrina˝, prekinuo je tišinu. ˝Večeras nećeš više ništa uspjeti pohvatati. Razgovarat ćemo poslije.˝ ˝U redu˝, rekla sam, još uvijek očarana. ˝Laku noć.˝ ˝Laku noć.˝ Odložila sam mobitel i dohvatila čašu, pa sam još pet minuta raspravljala sama sa sobom bih li mu trebala poslati poruku i pitati ga je li stvarno znao da pijem viski ili je samo nagađao. No nisam, jer još nisam bila sigurna je li me briga što će mi odgovoriti.

62

Knjige.Club Books SEDMO POGLAVLJE

C

ijeli me dan proganjalo sve ono što mi je Donovan noćas rekao. Toliko je toga bilo beznačajno, no bilo je tu važnih trenutaka, toliko važnih da su mi se neprestano motali po glavi. Ti si moja. Tu sam izjavu nosila sa sobom poput ljubimca. Mazila sam je i hranila. Slušala je kako prede. Moja. Moja. Moja. Pitala sam se što je još učinio meni iza leđa. Priča o BellCorpu bila je dobra. Zbog nje mi je bilo drago što ga poznajem. No koliko je još takvih priča postojalo? Hoće li mi sve biti drage? Još nisam znala je li on netko koga bih mogla voljeti. No bila sam sigurna da to želim otkriti. Morat ćemo razgovarati. Za ozbiljno. I hoćemo, čim Audrey ode. No prava veza neće ovisiti samo o tome što ima za reći o dosjeu o meni. Nisam se mogla pretvarati da je to jedini problem koji imamo. Ja njega još uopće nisam poznavala. A tu je bila i ideja da sam ga željela samo zbog seksa. Morala sam mu dokazati da to nije istina. Morala sam to dokazati njemu, ali i sebi. U petak ujutro, prije nego što sam sa sestrom pošla u grad, prikupila sam hrabrost i ponovno ga nazvala. ˝Ima nešto što radimo svake godine˝, rekla sam nervozno hodajući amo-tamo po dnevnom boravku. ˝U subotu poslije Dana zahvalnosti za večeru pripremamo lazanje. Znaš li za to?˝ ˝Mogu ti iskreno reći da nemam pojma o čemu govoriš.˝ 63

Knjige.Club Books ˝Oh. U redu.˝ Malo sam se opustila. Nije baš sve znao o meni. ˝Pa dobro, kao što sam rekla, to je tradicija obitelji Lind. Pripremit ću lazanje, bit će kruha s češnjakom i tiramisua.. Prekinuo me. ˝Ti ćeš kuhati?˝ Znala sam da će to znati. Žene obitelji Lind bile su iznimne, pametne i ambiciozne. Ali nismo znale kuhati. Audrey i ja smo večerale vani za Dan zahvalnosti jer se nismo snalazile u kuhinji. Osim toga, nije imalo smisla pripremati golemu večeru samo za nas dvije. Iako je naš Dan zahvalnosti bio nekonvencionalan, održale smo tradiciju lazanja. Taj nam je običaj prenijela majka, i ta se večera uvijek održavala u subotu, posljednjega tjedna u studenome. Koliko se god Audrey i ja loše snalazile u kuhinji, obje smo znale pripremiti lazanje a da usput ne spalimo kuću. ˝Nije to ništa veliko˝, obranila sam se. ˝Samo jedno glavno jelo. Nemoj očekivati da će biti nešto superdobro. I nećemo biti sami. Naravno, Audrey će biti s nama.˝ ˝Sabrina. Je li to tvoja verzija upoznavanja s roditeljima?˝ Evo ga, opet je bio korak ispred mene. Nisam o tome razmišljala na taj način, no sada mi je bilo jasno da je o tome bila riječ. Odjednom sam morala sjesti. ˝Ma, to je samo nešto što radimo svake godine˝, slagala sam, nisam mu mogla priznati istinu. ˝A budući da si ti zaključio da me zanimaš samo zbog...˝ zastala sam. Nešto je rekao dok sam govorila, nisam ga čula. ˝Što si rekao?˝ upitala sam. ˝Rekao sam da ću doći. Samo mi reci kada.˝ Zvučalo je čak i kao da se raduje dolasku. ˝Odlično.˝ Leptirići su mi zaplesali u trbuhu i nisam se mogla prestati smješkati. ˝U sedam.˝ ˝Dogovoreno.˝ 64

Knjige.Club Books

～ ˝A kako si ti proveo Dan zahvalnosti, Donovane?˝ upitala je Audrey puneći vodom čaše na stolu. Nagnuta nad štednjakom slušala sam razgovor iz kuhinje. Večer je unatoč mojoj nervozi zasada dobro tekla. Donovan se pojavio na vrijeme s bocom skupoga crnog vina, izgledao je fantastično u sivim hlačama i smeđem puloveru. Ja sam bila nespretna domaćica, bila sam previše nervozna da bih mogla čavrljati s muškarcem koji je znao sve o meni, koji je bio u meni, koji je rekao da mu pripadam. Pa sam se, umjesto pokušaja da razgovaram o vremenu ili da komentiram Macyjevu paradu, sakrila u kuhinju pretvarajući se da moram dodatno ocijediti salatu te promiješati ocat i začine. Izišla sam samo jednom po čašu vina, nakon što je Donovan otvorio bocu. On i Audrey sjeli su za blagovaonski stol i moja je sestra bez problema vodila razgovor. No večera je bila spremna. Morat ću sjesti za stol s njim i nadala sam se samo da ću uspjeti savladati navalu osjećaja koji su me toliko preplavili da u glavi nisam mogla oblikovati smislenu rečenicu. ˝Večerao sam kod svojih roditelja na Upper East Sideu˝, odvratio je Donovan. ˝Jesi li se dobro proveo?˝ To pitanje ja ne bih imala hrabrosti postaviti. ˝Nisam. Tamo se našlo trideset najbogatijih, najsnobovskijih, najgorih ljudi na svijetu za koje moja majka smatra da ih mora impresionirati. Nagurali su se u vilu kod Central Parka kako bi proslavili ono što posjeduju, koga sve posjeduju, i koga su sve zajebali kako bi u tome uspjeli. Već dugo nisam proveo Dan zahvalnosti u SAD-u. Zaboravio sam koliko je to grozno.˝ 65

Knjige.Club Books Rastvorila sam foliju kojom sam prekrila kruh s češnjakom i para mi je suknula u lice. Unatoč divnome mirisu, odjednom mi se učinio kao prejednostavno jelo. Toliko da sam se posramila. Koliko se ova večera morala Donovanu činiti neobičnom. On je bio naviknut na obroke koje su pripremali sluge i posluživali ih u luksuznom okružju. A mi smo se sada nalazili u dvosobnome stanu u Hell’s Kitchenu, stanu koji je on posjedovao i davao ga u najam mnogo siromašnijim ljudima. Stan je bio opremljen pokućstvom iz Ikee, a večera je bila teška i pretrpana rafiniranim ugljikohidratima. Nisam znala ni izgovoriti naziv vina koje je donio. Cijela je ova zamisao bila glupa. Kako mi je to uopće palo na pamet? Nakon ove večere sigurno će shvatiti da ga nisam dostojna. Koliko god sam sada dobro zarađivala zahvaljujući poslu u njegovoj tvrtki, ipak sam i dalje bila ona ista siromašna cura koja je na Harvard došla zahvaljujući školarini. Dovraga, na kraju čak nisam ni školarinu uspjela zadržati. No nisam se mogla cijele večeri skrivati u kuhinji i sažalijevati se. Hitro sam ispila ostatak vina i odnijela praznu čašu i kruh do stola. ˝Možeš li otići po salatu?˝ upitala sam Audrey. ˝Spremni smo za večeru.˝ ˝Aha!˝ Otrčala je obaviti svoj zadatak, a ja sam odložila svoju čašu i smjestila kruh na sredinu stola. Izbjegavala sam pogledati Donovana, no kad sam se okrenula natrag prema kuhinji, uhvatio me za ruku. Pecnula me struja, koža mi je zatitrala pod njegovim dodirom. Pogledala sam ga, a puls mi se ubrzao kad sam susrela njegov pogled. ˝Hej˝, rekao je. 66

Knjige.Club Books ˝Da?˝ Glas mi je prepukao samo zbog te jedne riječi. Pomilovao me palcem po unutarnjoj strani zglavka. ˝Želim biti ovdje. U redu?˝ U trbuhu mi je zalepršala oluja leptirića. Ništa mu nije promicalo. Vidio me čak i iza zida, iza štednjaka. ˝Mislim to ozbiljno˝, rekao je s obzirom na to da nisam ništa rekla. Budući da ništa nisam ni mogla reći. ˝U redu?˝ Duboko sam udahnula. Nije me to opustilo, ali malo mi je pomoglo. Znala sam da se neću moći posve opustiti, bio mi je preblizu, dodirivao me. Gledao me. Gledao me kao da je želio da sam ja glavno jelo umjesto onoga što sam pripremila. ˝U redu˝, tiho sam rekla. Nije me pustio. Držao me sve dok se moja sestra nije vratila sa zdjelom salate u jednoj i posudom s preljevom u drugoj ruci. ˝Zar nisi čula da se može i dvaput u kuhinju?˝ prosiktala sam nju na putu natrag u kuhinju. ˝Mislim da mi dobro ide˝, doviknula mi je. ˝Dakle, ako nisi bio u SAD-u, gdje si onda bio?˝ ˝U Tokiju˝, odgovorio je. ˝Znaš što je najbolje u Japanu?˝ ˝Ne znam.˝ ˝Nitko te ne gnjavi želiš li raditi preko blagdana.˝ Nasmiješila sam se i zabila široku vilicu u lazanje. Audrey se nasmijala. ˝Nije ni čudo što se tako dobro slažeš s mojom sestrom. Oboje ste radoholičari.˝ ˝Čula sam to˝, doviknula sam. Kuhinjskim sam rukavicama uhvatila lazanje i ponijela ih iza ugla do blagovaonice. On želi biti ovdje, rekla sam samoj sebi. On želi biti ovdje. ˝Je li ti to ona rekla?˝ upitao je Donovan pogledavši me u oči. ˝Da se slažemo?˝ O da, želio je biti ovdje. Od njegova sam pogleda sva zadrhtala. Sve su stanice mojega tijela bile kao nabijene. Svaka molekula. 67

Knjige.Club Books Isuse, kako ću preživjeti večer? Audrey je napućila usne. ˝Hm. Ne sjećam se.˝ ˝Ne slažemo se˝, našalila sam se. ˝Stalno se svađamo. On je pompozni seronja i nikad mi ne prizna kad imam pravo.˝ Možda sam se samo napola šalila. ˝To nije istina. Riječ je o tome da rijetko imaš pravo˝, nije mi ostao dužan. Spustila sam lazanje na stol i pogledala Audrey. ˝Vidiš, što sam ti rekla? Pompozni seronja.˝ Moja je sestra mislila da je to smiješno. A Donovan je samo slegnuo ramenima kao da želi reći, ˝ono što vidiš, to i dobiješ˝. Stisnulo me u grudima. Željela sam dobiti njega, unatoč tome što je bio pompozni seronja. Prvi sam puta pomislila da bi to moglo biti moguće. Da bismo mogli riješiti naše probleme i nekako dobiti jedno drugo. No to ću ostaviti za sutra. Večeras sam se samo mogla nadati da se nitko neće otrovati zbog mojega kuhanja. Pregledala sam stol provjeravajući nedostaje li štogod, pa sam sjela za stol između Donovana i moje sestre. Dopunili smo čaše, Audrey je održala zdravicu i kucnuli smo se. A onda samo podijelili hranu i počeli jesti. ˝Kako ste vas dvije provele praznik?˝ upitao je Donovan Audrey dodajući joj zdjelu sa salatom. ˝A-a˝, rekla sam prije nego što je stigla odgovoriti. ˝Nema pravo saznati ništa o meni.˝ Audrey je pogledala Donovana, pa mene, pa opet njega. Naravno, nismo radile ništa naročito zanimljivo. Otišle smo pogledati paradu, pa smo obišle nekoliko trgovina i večerale u restoranu The Dutch. Reći ću mu ako baš bude ustrajao.

68

Knjige.Club Books No već je i previše toga znao. Na meni je bio red da odlučim što smije znati. Na meni je bio red da saznam što više o njemu. Audrey me ponovno pogledala, a ja sam je ošinula pogledom. ˝Oprosti˝, rekla je. ˝Sabrina ovdje postavlja pravila.˝ Izvio je obrvu. ˝Stvarno?˝ ˝Stvarno.˝ Rekla sam to i istoga se trenutka sjetila poljupca koji mi je dao u automobilu prije tjedan dana, sjetila sam se njegovih riječi na rastanku i zadrhtala. Nemoj misliti da sam zaboravio tko je ovdje glavni. Nisam zaboravila gdje je i kako Donovan bio glavni. Nisam zaboravila sve moguće načine na koje je preuzimao vodstvo. Cijelo mi je tijelo čeznulo za njime. Čeznulo je za tim da me vodi. Da me kontrolira. Da dominira. ˝Hmm˝, rekao je Donovan, a taj mi je zvuk potresao kosti. Prekrižila sam noge da ublažim bol u međunožju. ˝Šuti i jedi.˝ ˝Da, šefe˝, gad je shvatio poantu. A ja sam ga samo još jače željela zbog toga. Trudila sam se ne zuriti u njega kad je pojeo prvi zalogaj, no bilo je teško. Bilo je to vrlo intimno, promatrati ga kako jede hranu koju sam sama pripremila. Promatrati njegova usta. Sjećati se kad sam ih posljednji puta osjetila. ˝Ovo je dobro˝, rekao je, a ja sam porumenjela zbog različitih pogrešnih razloga. ˝Stvarno dobro.˝ Lagano sam ga šutnula nogom ispod stola. ˝Nemoj se toliko čuditi.˝ Nacerio se i pojeo još jedan zalogaj. ˝To je bakin recept˝, rekla sam kao da ću time objasniti zašto je tako ukusno. Bilo je sigurno da za to nisam zaslužna ja. ˝S majčine strane, pretpostavljam.˝ Otpio je gutljaj vina. 69

Knjige.Club Books Lecnula sam se. ˝Dobro si pretpostavio.˝ Vjerojatno je pogodio zbog toga što je znao da je majka naše majke bila Talijanka, a moja je majka bila prva generacija rođena u SAD-u. Pogledala sam Audrey koja mi je uzvratila pogledom. Rekla sam joj za dosje o meni i rekla sam joj da me godinama pratio, no nisam joj rekla detalje o njegovu sadržaju. Je li shvatila da je u dosjeu bilo i informacija o njezinu životu, gdje se god doticao mojega? Kao u našem obiteljskom stablu? Je li joj sinulo da je moja prošlost i njezina, i da je i to Donovan znao? Ako već i nije, nije se činilo da joj to sada smeta. Njoj je u glavi bila njezina prošlost, za koju sam i ja znala. ˝Da nije bilo bakinih lazanja, ja ne bih uopće slavila Dan zahvalnosti˝, rekla je. ˝Naš je otac umro gotovo na sam Dan zahvalnosti, pa nam sjećanja na taj dan i nisu baš lijepa. No toliko smo godina večerale lazanje s mamom, da smo nekako povezale ta lijepa sjećanja s tim tjednom i sve se pomiješalo s očevom smrću. No ne bih mogla zapamtiti jedno bez drugoga. Zato je ovo za nas pomalo naporno razdoblje.˝ ˝Razumijem˝, rekao je Donovan i privukao mi pozornost. ˝I ja sam nekoga izgubio za Dan zahvalnosti.˝ Amanda. Zaboravila sam da je ona poginula kad se vraćala na fakultet nakon blagdana. Nastavio je gledajući samo Audrey. ˝Ali godinu poslije proveo sam lijep dan u svojem uredu na Harvardu sa Sabrinom. Ako zaboravim na jedan praznik, izgubit ću i taj drugi.˝ Audrey i ja često smo razgovarale o tome kako smo izgubile oca i prisjećale se majke. A i ja sam se često sjećala svojega odlaska s Harvarda. Sjećala sam se kako sam izgubila djevičanstvo kad me prislonio o policu s knjigama. Sjećala sam se kako sam shvatila da volim seks koji je pomalo perverzan i prljav i uključuje razne igrice.

70

Knjige.Club Books No nikada nisam razmišljala o tome što bi njemu mogao značiti ovaj praznik. Da. Bilo je naporno. Svima nama. I onda i sada.

～ Nakon večere razgovor je bio neusiljeniji. Ostali smo za stolom, jeli tiramisu i pili kavu i viski. Otkrila sam da je Donovan Kincaid stručnjak za povijest umjetnosti. On i Audrey upustili su se u žestoku raspravu oko moderne i klasične umjetnosti - Donovan je posebno volio radove Jacksona Pollocka i Shiryu Morite, a moja je sestra više voljela romantičare, pa je održala strastan govor o Carlu Blechenu. Tijekom godina dovoljno sam naučila od Audrey da sam mogla povremeno dodati pokoju rečenicu, no bila sam zadovoljna i samo slušajući ovo dvoje vrlo različitih i meni vrlo važnih ljudi. Hrabri, apstraktni potezi modernih ekspresionista nekako su pristajali Donovanu, kao što su i Audrey pristajale sanjarske čežnje romantičarskog razdoblja. Je li meni pristajalo to što sam voljela Seuratov pointilizam? Jesam li i ja bila napravljena od malih, odvojenih dijelova koji su zajedno tvorili širu sliku? Je li i mene bilo lakše voljeti izdaleka? Je li zbog toga čovjek poput Donovana odlučio da će me tako dugo voljeti iz daljine? No sada je bio bliže. Bio je u mojem životu, u mojem domu. Hoće li me nastaviti voljeti kad me vidi izbliza? Razgovor je napokon počeo zamirati, čaše su nam bile prazne. Odnijela sam tanjure u kuhinju. Kad sam se vratila, nisam sjela, nego sam se oslonila o zid blagovaonice. Večer je dolazila svojemu kraju, a ja sam odjednom bila živčana.

71

Knjige.Club Books Audrey je ustala i protegnula se. ˝Gotovo je ponoć? Nisam znala da je tako kasno. Moram se spakirati.˝ Donovan joj je kimnuo. ˝Hvala ti što si mi dopustila da uletim u tvoju posljednju večer u gradu. Nadam se da nisam smetao.˝ Odmahnula je rukom. ˝Nimalo. Redovito pozivamo prijatelje... i dečke... na ove večere.˝ Pogledala me i ugledala moj bijesan pogled. ˝Osim toga, imat ću priliku iznijeti svoj govor na temu ‘moja je sestra jedina obitelj koju imam’.˝ Izvio je obrve. ˝Mislim da mi taj govor nije poznat.˝ ˝Odličan je˝, obećala je. ˝Audrey!˝ Sakrila sam lice u dlanove. Ubit ću je. Volim je, ali ipak ću je ubiti. Okrenula se prema meni. ˝Taj bi govor bio mnogo gori da ga je tata izgovorio. Priznaj. Podnijet ćeš moju verziju.˝ Ponovno je pogledala Donovana. ˝Kratak je i standardan. Ali je ozbiljan. Potrudi se da je ne povrijediš. To je sve.˝ Donovan se usredotočio na prst kojim je prelazio po rubu prazne čaše. ˝Audrey, bit ću iskren.˝ Zagledao se u moju sestru. ˝Već sam učinio i rekao mnogo toga pogrešnoga pokušavajući je ne povrijediti. No vratio sam se iz Francuske baš zato da to popravim.˝ ˝U redu˝, izjavila je Audrey. ˝Onda to i učini.˝ Donovan je kimnuo. Audrey je zadovoljno kimnula, uzela njegovu i svoju čašu i odnijela ih u kuhinju. Ja se nisam ni pomaknula. Nisam ni disala. A svakako nisam gledala Donovana. Nisam bila u ovom trenutku - bila sam izvan njega i samo sam ga promatrala. Ako si dopustim da budem ovdje i sada, osjetit ću to, a to će biti previše. Sačuvat ću ga za poslije, iznijeti ga kad budem sama i pokušat ću ga osjetiti dio po dio. Ali ne odjednom, jer će me tako svladati. Audrey se brzo vratila i objavila: ˝Idem se pakirati.˝ 72

Knjige.Club Books ˝Idem ja˝, rekao je Donovan, no nije se pomaknuo. Na Audreyinu se licu pojavila panika. ˝Ne! Nemoj! Ja idem u svoju sobu. Zatvorit ću vrata. Upalit ću glazbu. Pakirat ću se. Neću izlaziti. No ja sam odrasla osoba. A to znači da definitivno ne moraš otići.˝ Pogledala je Donovana, pa mene, provjeravajući jesmo li shvatili što nam govori. Da nam da je dopuštenje da i mi budemo odrasle osobe. Željela sam se zavući u zid. Ali željela sam i Donovana. ˝Laku noć, Audrey˝, staloženo sam odvratila. ˝Laku noć.˝ Namignula mi je i šmugnula. Za koji trenutak iz njezine se sobe doista začula glazba. A sada smo ostali samo nas dvoje. Donovan i ja. Sami. Povukla sam pramen kose preko ramena i počela ga natezati pokušavajući sakriti crvenilo na licu. ˝Stalno se petlja. Oprosti. Jako je zaštitnički nastrojena, ali je i previše sentimentalna. Vjeruje u to da ti treba samo ljubav i takve idealističke gluposti.˝ Donovan je nagnuo glavom paleći me pogledom. ˝Pa što ćeš, jadna, s njom?˝ Slegnula sam ramenima. ˝Ha, poslat ću je natrag na likovnu akademiju.˝ Spustila sam ruke i stavila ih iza leđa, oslonila se čvrsto o zid nadajući se da će me to prizemljiti. Jer mi je to bilo potrebno. Lebdjela sam, to mi se sviđalo, ali me i plašilo. Možda mi nije trebalo prizemljenje. Možda sam se trebala pustiti. Natjerala sam se da ga pogledam u oči. ˝Ljubomorna sam na nju, iskreno.˝ ˝Kako to?˝

73

Knjige.Club Books ˝Ne dopušta da joj se vlastiti mozak nađe na putu. Da sam ona, možda ne bih imala svu tu buku u glavi koja me sprečava u namjeri da ti priđem i zavučem ti se u krilo.˝ Uhvatila me panika čim sam to izgovorila. ˝Ne znam ni želiš li ti to.˝ Onda sam se još malo uspaničila. ˝A to nije bio očajnički poziv da me utješiš. Nimalo.˝ Nešto mu se smračilo u pogledu. ˝Tijekom posljednjega sata razmišljao sam samo o tome da te želim prebaciti preko naslona onog kauča, privezati ti ruke pregačom i jebati te do iznemoglosti.˝ Zadrhtala sam. ˝Da, molim te.˝ Sva bih se rastopila kad bi tako govorio. Tim promuklim glasom koji bi mi potresao kosti. Osjećala bih kao da mi svojim riječima već radi sve što je rekao, kao da me već prebacio, privezao i sada jebe do besvijesti. Odmjerio me pogledom. ˝U napasti sam. Jako.˝ ˝Ali...?˝ ˝Ali jedna mi je mudra žena rekla da seksom ne mogu popraviti stvari.˝ Karma. To sam i zaslužila. Ipak sam otpuhnula. ˝Mudra? To mi ne zvuči mudro. Zvuči mi dosadno.˝ ˝Koliko znam, mudrost je često dosadna.˝ Nasmiješio se kao da mi je time želio dati utješnu nagradu. Njegov osmijeh umjesto njegova tijela. Njegovo priznanje da je i njemu teško. Bila je to vrlo šugava utješna nagrada. Koža mi je vibrirala. Vlažna me mačkica boljela od žudnje. No u meni je postojalo nešto važnije od požude, nešto što nisam mogla nazvati nekim imenom, a ni objasniti. To me nešto boljelo kad bi mi rekao da moramo popraviti situaciju, kad bi rekao da želi biti ovdje i kad me nazvao svojom. ˝Ne želim da ideš˝, šapnula sam. 74

Knjige.Club Books ˝Sutra ćemo razgovarati.˝ ˝To je predaleko.˝ Ti si predaleko. Dva metra predaleko. A u ovome su trenutku to mogli biti i kilometri. ˝Nakon tog razgovora,˝ tiho je rekao, ˝možda se više nećeš željeti jebati sa mnom.˝ Kimnula sam zato što je imao pravo. Mora otići. ˝Ali moraš znati da to sada ne mogu ni zamisliti˝, rekla sam mu. Kimnuo je. Prošao je trenutak. A onda, kao da smo oboje osjetili promjenu energije, on je ustao, a ja sam krenula prema garderobi po njegov kaput. ˝I dalje želiš da sutra dođem?˝ upitao me putem do vrata. ˝Što se toga tiče˝, namjeravala sam to spomenuti. ˝Kao što si već zamijetio, u stanu ima previše toga što odvlači... pozornost. Možda bi bilo bolje da se nađemo u uredu?˝ Pažljivo me odmjerio pogledom. ˝Stvarno misliš da ima ikakve veze gdje se nalazimo?˝ Ne, to uistinu nije bilo važno. Ako me bude želio jebati, učinit će to, a zbog samog podsjećanja na to pica mi se ponovno navlažila. No imala sam razloge za to. Morala sam biti u uredu. Slegnula sam ramenima. ˝Tako bi mi više odgovaralo.˝ ˝Onda ćemo se naći u uredu.˝ Otvorila sam vrata, izišao je na hodnik. Okrenuo se prema meni, a ja sam poželjela da me poljubi, no znala sam da ne smije. Ako me poljubi, nećemo moći stati. Umjesto toga mi je palcem pomilovao obraz. ˝Laku noć˝, rekao je. ˝Laku noć.˝ Bilo mi je drago što me natjerao da zatvorim i zaključam vrata prije nego što ode, tako da ga nisam mogla gledati kako odlazi. Kad 75

Knjige.Club Books bismo rekli laku noć, već sam se ionako osjećala kao da se opraštamo zauvijek.

76

Knjige.Club Books OSMO POGLAVLJE

A

udrey je odlazila, čekao me razgovor s Donovanom, pa nisam dobro spavala. Vani je još bio mrak kad sam odustala od spavanja. Dugo sam se tuširala. Obrijala sam sve. Počupala sam obrve. Sredila sam nokte na nogama. Navukla sam seksi čipkaste gaćice i odgovarajući grudnjak i stala pred zrcalo u kupaonici. Ako me ne vidi nitko osim mene same, barem sam znala da dobro izgledam. Odjenula sam se do kraja, odabrala crne tajice i dugačak bež pulover. Audrey se probudila pa smo otišle do obližnjega kafića na posljednji zajednički doručak. Planirala sam nakon toga otići s njom na kolodvor, no odbila je. ˝To je glupo, i predaleko je˝, rekla je. ˝Možemo se ovdje oprostiti, pa ćeš prije stići do Donovana.˝ Ja inače nisam bila sklona provalama nježnosti, no nisam mogla odoljeti. Čvrsto sam je zagrlila. ˝Volim te˝, rekla sam joj, odjednom sam se zabrinula da joj to ne govorim dovoljno često, da ona ne zna koliko je jako volim, da će sada otići a da to i ne sazna. ˝I ja tebe volim.˝ Oči su joj bile pune suza kad se odmaknula. Imala sam osjećaj da me shvatila. Imala sam osjećaj i da su njezine riječi značile mnogo više od samih riječi. Trideset minuta poslije bila sam u uredu. Bilo je prerano za Donovana, što je bilo dobro. Imala sam vremena sjesti za stol i pribrati se. Morala sam srediti misli. Kao da se spremam za intervju. Kao da se spremam za suđenje u kojemu sam ja bila tužiteljica. 77

Knjige.Club Books Koliko god nisam htjela biti hladna ili gruba, Donovan je ipak bio na suđenju. Napravio mi je neke stvari - oskvrnuo me - i morat će odgovarati za to. I morala sam biti sigurna da mu neću dopustiti da mi se prije toga uvuče u gaćice. No nisam zbog toga odlučila da ćemo se naći u Reachu. Prošlo je još pola sata kada sam začula dizalo. Moje je svjetlo jedino bilo upaljeno. Znala sam da će me pronaći i čekala sam ga. Ubrzo se pojavio, stajao je na mojim vratima odjeven u tamnosive hlače u kombinaciji s bijelom košuljom i crnim puloverom. Bio je neobrijan, oči mu nisu bile onako blistavo zelene kao inače, pa sam se upitala je li i on imao problema sa spavanjem. Ne bi me čudilo. Ovo će meni biti vrlo naporno. No imala sam osjećaj da će njemu biti još gore. ˝Željela si ovdje razgovarati˝, rekao je bez uvoda. Srce mi je divlje udaralo, no nekako sam uspjela mirno izgovoriti: ˝Mislila sam da odemo u konferencijsku dvoranu.˝ Kimnuo je, ustala sam, no upitao me prije nego što sam obišla stol: ˝Moram li ja otići po to ili si se već pripremila?˝ Srce mi je skočilo u grlo. Znao je. Već je znao što sam planirala. Trepnula sam, nisam mogla progovoriti. ˝Jer i ti i ja znamo da bih te mogao jednako lako pojebati na konferencijskom stolu, pa to sigurno nije bio pravi razlog zbog kojega želiš da tamo razgovaramo.˝ Kimnula sam, priznala sam mu da ima pravo. Priznala sam mu da smo ovdje zato što nisam samo željela da mi kaže, željela sam da kroz sve to prođemo zajedno. Željela sam da mi objasni sve detalje. Željela sam da donese dosje. ˝Nisam ti željela kopati po uredu˝, nesigurno sam rekla. Nagnuo je glavu. ˝Ima tu dosta ironije, ne čini li ti se?˝ 78

Knjige.Club Books ˝Svjesna sam toga.˝ Teško sam progutala. Atmosfera je postala zagušljiva, napeta. A njegove oči, koje su sinoć bile tako tople, danas su bile hladne i udaljene. Kao da mi nije želio dopustiti da se zagledam u njega. Možda se ja nisam do kraja pripremila, no on jest. ˝Vidimo se u konferencijskoj dvorani˝, rekao je. Okrenuo se i otišao u svoj ured, a ja sam se okrenula i otišla u drugome smjeru. Pridružio mi se za nekoliko minuta noseći pod rukom debelu hrpu papira. Zagledao se u mene. Sjela sam po sredini stola, nisam željela sjediti na čelu, a nisam željela ni da on to učini. U očima sam mu vidjela da razmišlja - treba li sjesti kraj mene? Odlučio je sjesti nasuprot mene. To je bio ispravan izbor. Danas nismo ovdje bili zajedno. Barem nismo došli zajedno. Možda ćemo zajedno otići - to ćemo još vidjeti - no sada smo bili na suprotnim stranama. Gurnuo je mapu prema meni preko stola. Posegnula sam za njom, uhvatila je za rub, no on ju je još držao s druge strane. Povukla sam, no nije pustio, pa sam ga pogledala u oči. Pogled mu je bio prazan i shvatila sam da ga nikada nisam vidjela takvog, gotovo prestrašenog. Gotovo mi ga je bilo žao. A onda sam ponovno pogledala mapu prepunu dokumenata koji su gotovo ispadali. Ovo će biti teško. No ako ćemo ikada imati priliku biti zajedno, morat ćemo se probiti kroz to. Ponovno sam ga pogledala i povukla mapu. Ovoga ju je puta pustio i napokon sam je se dočepala. Drhtavom sam rukom otvorila prvu stranicu i zagladila je na stolu. ˝Dakle˝, rekao je. ˝Gdje želiš početi?˝ Bože, unutra je bilo toliko toga. Toliko dokumenata i fotografija koje su me zanimale. Toliko sam toga trebala saznati. ˝Na početku?˝ 79

Knjige.Club Books ˝Možemo.˝ Naslonio se u stolcu, no nije bio opušten. Ramena su mu bila napeta, stisnuo je čeljust. To nije bio moj problem. Uzela sam prvi papir iz mape i pregledala ga. To je bila potvrda za bankovni prijenos novca iz Donovanove banke na račun za hipoteku na ime mojega oca, datiran ubrzo nakon njegove smrti. Okrenula sam papir prema njemu i gurnula mu ga. ˝Što je ovo?˝ Bacio je pogled na papir. ˝Izgleda kao nekakva potvrda o plaćanju.˝ Ošinula sam ga pogledom. ˝Stvarno se želiš tako igrati?˝ upitala sam. Morala sam priznati da bi mi možda bilo lakše odluči li se ponašati kao seronja. Onda sam se i ja mogla tako ponašati. Nagnuo je glavu na jednu, pa na drugu stranu, pa sam shvatila da se ne bori sa mnom - borio se s vlastitom potrebom za kontrolom. S vlastitom željom da uvijek drži konce u rukama. Da su sve karte u njegovim rukama. Da uvijek vodi. Napokon je uzdahnuo. ˝To je otplata hipoteke tvojega oca. Ja sam to uplatio nakon njegove smrti.˝ ˝Zašto?˝ ˝Zbog tebe.˝ Za njega je odgovor bio jasan kao dan. Nakon očeve smrti, sve je ostalo na moje ime. Iznenadila sam se otkrivši da moja kuća nije imala hipoteku, jednako kao što sam se sada iznenadila otkrivši da je hipoteku platio Donovan. Mislila sam tada da ću još deset godina morati otplaćivati dug. Nakon očeva sprovoda nekoliko mjeseci nisam dobivala uplatnice, pa sam otišla u banku provjeriti o čemu je riječ. ˝Službenik mi je rekao da je moj otac tijekom godina uplaćivao dodatno˝, rekla sam Donovanu. To mi se tada činilo nemogućim. Znala sam da je otac svu uštedu potrošio da bi me poslao na Harvard. Odakle mu novac za hipoteku? No nisam se namjeravala svađati s bankom. 80

Knjige.Club Books Stisnuo je usta. Na obrazu mu je zaigrao mišić. ˝Imam prijatelje˝, priznao je. ˝Imam prijatelja. On je prepravio izvatke tako da je pisalo ono što sam želio da piše.˝ Namjeravao je ovdje stati, no onda je shvatio da to neće biti dovoljno, pa je dodao: ˝Znao sam da ćeš posumnjati da nešto nije u redu ako se u izvodima pojavi jedna velika uplata.˝ ˝Nisi htio da otkrijem da si to ti učinio.˝ Nisam mogla odlučiti jesam li ljuta ili zahvalna. Uistinu mi je pomoglo to što nisam morala plaćati hipoteku. Bilo bi mi strašno teško vratiti se na fakultet, uzdržavati sestru i istodobno otplaćivati za kuću. No to mi je učinio iza leđa! Potajno! ˝Želiš li da ti zahvalim?˝ Moje su riječi bile kisele, otrovale su zahvalnost koju sam možda i željela pokazati. ˝Ne˝, otpuhnuo je. ˝Nisam to zato učinio.˝ ˝Zašto si to onda učinio? Zašto ti je bilo dovoljno stalo do mene da to učiniš? Zbog onoga što se dogodilo u tvojem uredu? Zbog seksa?˝ Namrštio se kao da sam ga uvrijedila. ˝Uistinu misliš da je to za mene tada započelo?˝ Ne. Mislila sam da je počelo one noći u Brlogu. No nisam mu to namjeravala priznati. Nisam mu ništa namjeravala priznati. ˝Odakle da znam kad mi ni jebenoga kurca nisi rekao?˝ Podignula sam glas. Već sam psovala, a nismo prošli ni prvu stavku. Sreća što sam imala cijeli dan na raspolaganju. Nisam namjeravala otići sve dok ovo ne završimo. Sve dok ne saznam sve što sam htjela znati. Nadala sam se da se pripremio za dug radni dan. ˝Zamijetio sam te prvoga dana kad si ušla u učionicu, Sabrina˝, rekao je Donovan. ˝To je za mene tada započelo. I nikada nije prestalo.˝ 81

Knjige.Club Books Naježila sam se unatoč nenadanoj toplini koja me preplavila zbog tih riječi. Nismo se ni poznavali tada, no on me zamijetio. Vidio je mene. Usred tog oceana ljudi, pronašao je mene. No morala sam to zanemariti - morala sam zanemariti vlastite osjećaje. To mi trenutačno nije pomagalo. Trebala sam činjenice. Detalje. Priznanja. Što više, to bolje. ˝Dakle, anonimno si platio moju hipoteku? Tako da ja mogu...˝ ˝Tako da budeš mirna˝, iskreno je rekao. Zatvorila sam oči. No onda sam ih otvorila. Nisam se mogla zadržavati na ovoj stavci, koliko god golema bila. Previše smo toga morali proći. Okrenula sam papir na drugu stranu i odložila ga na unutarnju koricu mape, pa krenula dalje. Sljedeći su se dokumenti ticali fakulteta. Preporuke koje je poslao, a za koje nisam znala, stavke vezane za pripravništvo na poslijediplomskom studiju. Prošli smo ih sve, Donovan je objasnio svaku vezu i svaki svoj razlog zbog kojega se upetljao. Svakoga je puta to bilo za moje dobro. Kao da je bio moja tajna vila koja mi je u svakome trenutku darovala najbolje prilike. ˝Kad si već bio toliko odlučan u namjeri da se upetljaš,˝ rekla sam nakon što sam otkrila da je on rekao uredniku časopisa University Today da od mene zatraži da napišem članak, ˝zašto me nisi jednostavno vratio na Harvard? Ja sam se žestoko trudila da se tamo vratim. Zar nisi mogao povući neke veze?˝ Umorno se zagledao u mene. ˝Jako mi laska tvoja vjera u moj utjecaj. To je bio Harvard, Sabrina. Mogu povući veze, no nisam čudotvorac.˝ Nastavili smo kroz gomile računa, primki, kopija ugovora, eseja koje sam napisala. Tvrtka koja mi je u Kaliforniji pronašla posao bila je Donovanova. Tvrtka koja je bila vlasnik mojega prvog stana 82

Knjige.Club Books bila je Donovanova. Nov sustav za zaštitu instaliran u moj drugi stan nije platio najmodavac. Sve je to platio Donovan. Sjećanja su se preoblikovala u nove forme. Bilo je to kao kad sam otkrila da ne postoji Djed Mraz; da su svi oni darovi stigli od mojih roditelja, a ne od nekoga čarobnog bića. A sada sam otkrila da su situacije koje sam oduvijek pripisivala sreći ili situacije o kojima nisam ni razmišljala, bile Donovanovi darovi. Nisam si mogla pomoći, morala sam ga neprestano pitati ˝Zašto? Zašto? Zašto?˝ I uvijek sam dobivala isti odgovor. ˝Za tebe.˝ Već smo nekoliko sati kopali po papirima kad sam naišla na dokument koji nije imao nikakva smisla. ˝Zašto je ovdje ugovor za zaposlenje Bradyja Murphyja?˝ Nisam ga zamijetila prvi puta kad smo prolazili kroz mapu. Brady Murphy bio je tip s kojim sam neko vrijeme izlazila dok sam radila u Kaliforniji. Veza nikada nije postala naročito ozbiljna, no shvaćala sam ga ipak ozbiljnije nego većinu tipova s kojima sam izlazila. Možda je ipak bio malo previše drag. Malo premekan u krevetu. Ali bio je dobar tip. Možda bi ostali zajedno i duže od četiri mjeseca da nije dobio ponudu za posao od nove tvrtke u Japanu. ... i odjednom sam imala osjećaj da znam odgovor. ˝Brady Murphy nije bio pravi čovjek za tebe, i ti to znaš˝, odgovorio je Donovan. ˝Pa si mu našao posao zbog kojega je morao otići iz države?˝ Nisam se ni trudila prikriti nevjericu u glasu. Slegnuo je ramenima. ˝Da sam mu našao posao u SAD-u, postojala je prevelika šansa da ćeš se odseliti za njim. A trebali ste prekinuti.˝ Zapjenila sam se. ˝Otjerao si mi dečka iz države zato da prekinemo? O moj Bože! Jebeno ne mogu vjerovati!˝

83

Knjige.Club Books ˝Bilo bi ti previše lako da se zadovoljiš s njim i smiriš se. A to bi bilo samo to - pristala bi na manje nego što ti pripada. Bilo je to za tvoje dobro.˝ Počela sam vikati još dok je govorio. ˝Nemoj mi govoriti da je to za moje dobro. Nisi to učinio za mene. Nego za sebe. Bio si ljubomoran.˝ Donovan je na svoj način zakolutao očima, što je značilo da je samo kratko trepnuo. ˝Ma daj, molim te. Nisam imao razloga biti ljubomoran na Bradyja Murphyha. On je slabić, kilavac. Samo sam pazio na tebe.˝ Nisam mu vjerovala. ˝Nisi želio da završim s nekim drugim muškarcem.˝ No laskalo mi je to, gotovo i više nego što me ljutilo. Ili je riječ bila o nečemu dubljem. Koliko je njegova ljubomora bila primitivna - a bio je ljubomoran, koliko god to poricao - u meni je probudila neki još primitivniji osjećaj. Prizemniji. Napaljivala me. Uzbuđivala. ˝U koliko si se još mojih veza upetljao'?˝ Počela sam razmišljati o ostalim dečkima s kojima sam hodala, ozbiljno ili ne. Donovan se upetljao u odnos između Westona i mene, tako što je dogovorio da će on sudjelovati u lažnome braku s Elizabeth Dyson. Znala sam to. Pa sam tako i znala da se sigurno petljao i u druge. ˝Roger Griffin?˝ upitala sam. ˝Baka mu nije bila stvarno bolesna, zar ne?˝ ˝Optužuješ me da sam odvukao tipa od tebe pomoću lažne bolesne bake?˝ Netremice me gledao. ˝Dobro. Nisam baš dobro razmislila o tome.˝ ˝Ali da mu se baka nije razboljela, imao sam nešto već dogovoreno za njega˝, priznao je. U meni je pobudio zanimanje. ˝Što si imao dogovoreno?˝ ˝Ispalo je da je Roger bio slab na skupe prostitutke.˝

84

Knjige.Club Books Namrštila sam se. ˝Ne želim znati odakle ti to.˝ Zagrizla sam usnicu razmišljajući. Nisam mogla reći da sam uistinu žalila za tim prošlim vezama. Svi muškarci s kojima sam bila prije Donovana bili su samo surogati, netko s kime bih provodila vrijeme čekajući da vidim hoće li se pojaviti netko tko će me uistinu poznavati i voljeti. A sve je vrijeme postojao netko takav. Samo mi to nikada nije rekao, nego me umjesto toga šutke promatrao sa strane. Trebao nam je još sat da završimo pregledavanje spisa. Blizu kraja nalazili su se dokumenti prema kojima se vidjelo da je on platio moju selidbu u New York, da je dogovorio dodatne bonuse za moj ugovor. Polagano sam otupjela. Nisam se više šokirala novim otkrićima. Bilo mi je svega previše, no više nisam bila iznenađena. A onda sam došla do posljednje hrpice papira koji su se bavili Theodoreom Sheridanom. Namjerno sam ih ostavila za kraj. Oko njih sam složila priču i nisam bila sigurna želim li otkriti da ta moja priča nije bila istinita. Gurnula sam hrpu prema Donovanu. ˝Pričaj mi o ovome.˝ ˝Ovo su sudski dokumenti za proces protiv Thea Sheridana˝, rekao je i gurnuo papire natrag prema meni. ˝Trenutno odslužuje kaznu u državi New York. Osuđen je na sedam godina, ostale su mu još četiri.˝ Dobila sam odgovor na misterij koji me mučio još od fakulteta. ˝Podmetnuo si mu na Harvardu.˝ Bila je to optužba, ali ne i osuda. Nakon što me Theo napao, bio je uhićen zbog posjedovanja droge s namjerom prodaje. Morao se ispisati s fakulteta. Nikada nisam doznala što se nakon toga dogodilo, iako sam iz Denvera pokušala doznati. Oduvijek sam imala osjećaj da je Theovo uhićenje bilo nekako previše zgodno, previše jednostavno. No nikada mi nije palo na pamet da bi Donovan mogao biti umiješan u to.

85

Knjige.Club Books ˝Te optužbe nisu prošle na sudu˝, odbacio je Donovan moje riječi. Ipak, nije porekao moje sumnje. ˝Pa si mu podmetnuo optužbu za silovanje nakon sedam godina?˝ Nisam u glasu mogla prikriti neprijateljstvo. Cijenila sam njegovu namjeru. Bilo je to čak i plemenito od njega. Naravno, učinio je to kako bi me osvetio. No imala sam gadnih problema s time da se nekoga pošalje u zatvor na temelju izmišljenog napada. Pa sam mu to i rekla. Donovan je nagnuo glavu i pogledao me neobična izraza lica. ˝To nisu bile izmišljene optužbe˝, polagano je rekao. ˝Theodore Sheridan je silovao Liz Stein.˝ I upravo je to bilo ono što nisam željela znati. ˝Ne˝, odlučno sam odmahivala glavom. Nisam u to željela povjerovati. Morala je biti riječ o nečemu drugome. ˝Našao si nekoga, platio si nekome da to kaže. Zbog mene. Da mu se osvetiš zbog onoga što mi je učinio.˝ ˝Tražiš li od mene da budem iskren? Ili želiš da ti kažem ono što želiš čuti?˝ Nevjerojatno, Donovan je mogao biti tako očigledno uzrujan, a svejedno se u njegovu glasu čulo koliko suosjeća sa mnom. No ja nisam željela suosjećanje. Željela sam istinu. ˝Želim da budeš jebeno iskren. Barem jednom. Želim da mi jebeno kažeš da si ti to sve namjestio.˝ Stisnuo je zube. No nije progovorio, a njegova je šutnja sve rekla. Bio je iskren. Cijeli je dan bio iskren. A istina boli. Skočila sam sa stolca i otišla do prozora. Ugrizla sam se za usnu i prekrižila ruke na grudima zagrlivši se. Vani je izgledalo kao da je zahladilo. Hrpe snijega pokraj ceste blistale su pod farovima automobila, na njima se ipak polagano skupljala čađa. Nisam ga čula, samo sam osjetila da je stao pokraj mene. Zabio je ruke u džepove. Ne bi se usudio dotaknuti me. Nakon svega što smo danas prošli. Sve je bilo otkriveno, no još nisam odlučila što da 86

Knjige.Club Books mislim o tome. I nije mogao znati na koju će stranu prevagnuti za njega ili protiv njega. Ipak sam osjetila koliko me želi dodirnuti. No možda sam to samo ja željela. ˝Razmišljala sam samo o sebi˝, rekla sam ne skrećući pogled s ceste. ˝Razmišljala sam o tome što bi ljudi govorili o meni da sam te noći nazvala policiju. Što bi se dogodilo s mojim životom. Ni u jednome trenutku nisam pomislila da bi on to mogao učiniti nekome drugome.˝ Glas mi je bio pribran, no u sebi sam se raspadala. Theo se nije uspio ni zabiti u mene, no uspio mi je uništiti život. Što je učinio toj ženi? Što sam ja učinila toj ženi zato što sam šutjela i pustila ga da se izvuče? ˝Ne bi ništa promijenila. On je završio u zatvoru samo zato što je Liz Stein imala čvrst slučaj i dobrog odvjetnika. A dobila je dobrog odvjetnika samo zato što sam ja dao pratiti Thea za slučaj da se ikada ponovi takvo što.˝ Nije samo želio biti dobar prema meni. Ono što je rekao bilo je racionalno. Shvaćala sam to. No nisam se zbog toga osjećala ništa manje krivom. ˝Mogla sam barem pokušati.˝ ˝Ja sam pokušao za tebe˝, rekao je okrenuvši se prema meni. ˝Iako je uhvaćen s drogama, ni te se optužbe nisu zalijepile za njega. A s time sam imao više šanse nego ti s napadom, i to dobro znaš. Oprosti, znam da ti je to teško slušati.˝ Da, boljelo me to, iako sam znala da ima pravo. Oduvijek sam znala. Zato ga nisam ni optužila. Zato što sam oduvijek znala da cura koja bi optužila nekog tipa za seksualni napad na zabavi na fakultetu - i to siromašna cura sa školarinom koja bi optužila bogatog tipa - nije imala nikakve šanse. Zbog te spoznaje nije me ništa manje boljelo. Ni tada, a ni sada. Okrenula sam se prema Donovanu. ˝Reci mi što joj se dogodilo. Što joj je učinio. Moram znati.˝ 87

Knjige.Club Books ˝Ako ti kažem, hoćeš li mrziti samu sebe ako se napališ?˝ Jebi se. Ali nisam to rekla. Jer to nisam mogla obećati. ˝Reci mi kako je to napravio.˝ Odmjerio me pogledom. ˝Radio je na Wall Streetu. Upoznali su se u baru u koji je često zalazio poslije posla. Njezini su je prijatelji ostavili tamo, pa je ponudio da će je otpratiti kući. Otišao je na podzemnu s njom, otpratio je do stana, pa je zamolio da ga pusti u kupaonicu prije nego što krene natrag kući. U njezinoj je kupaonici ugledao kućni ogrtač koji je visio na vratima. Spremio je pojas ogrtača u džep i pridružio joj se. Ona mu je ponudila piće. Dok mu je točila piće, došao joj je s leđa, privezao joj ruke pojasom, gurnuo je na pult, skinuo joj gaćice i zabio se u nju. Držao joj je ruku na ustima tako da nije mogla vrištati. A kad se počela previše žestoko boriti, pokrio joj je nos dlanom tako da nije mogla disati, sve dok se nije smirila. Odvezao ju je prije nego što je otišao i zaprijetio joj da će uništiti i nju i njezinu obitelj ako ikome kaže što je bilo. Ona je istoga trenutka otišla susjedu, pa su nazvali policiju. Nije koristio kondom, pa je bilo lako uzeti uzorak sperme.˝ Nisam se napalila. Bilo mi je zlo. Otišla sam do stola i oslonila se. Bilo je užasno, i užasno istinito. Sjetila sam se svega što mi je napravio te noći. Kako je meni skinuo gaćice. Kako je meni pokrio usta i nos svojom rukom. Kako sam se borila. Kako sam bila bespomoćna. Sve dok se nije pojavio Donovan. ˝Uzeo je pojas. A možda bi mu ona i sama ponudila seks da se malo strpio.˝ A možda se ne bi ni našla u toj situaciji s njim da sam ja nešto poduzela na vrijeme. ˝On je grabežljivac, Sabrina. Ponuda ga ne bi zanimala.˝ Tako je. On je bio grabežljivac. No što je s Donovanom? Je li i on grabežljivac? Zanimaju li njega moje ponude? Ili ga zanima samo ono što mi iz života može uzeti bez mojega dopuštenja? 88

Knjige.Club Books Zagledala sam se u svoje ruke, bijesna na njega, na Thea, na sebe. Vratila sam se na svoje mjesto, zatvorila mapu i gurnula je preko stola. Nisam je više željela u blizini. Nisam zavrijedila sva ona dobra djela u njoj, a nisam željela razmišljati o neredu koji je Donovan za mnom čistio. ˝To nije bilo tako loše˝, rekao je vrativši se na svoje mjesto. Nisam bila sigurna govori li to sebi ili meni, no izgledao je opuštenije nego na početku. Šteta što se i ja nisam tako osjećala. ˝Nisam još završila˝, rekla sam. Imala sam još jedno pitanje, pitanje koje me tjednima mučilo. A sada mi je bilo još važnije, jer sam se pitala o pravoj definiciji grabežljivca. ˝Ima li kamera u mojem stanu?˝ Problijedio je. Zastao. Teško je progutao. ˝Rijetko su uključene.˝ Želudac mi je potonuo u pete. ˝Ali katkad su uključene.˝ ˝Katkad jesu˝, teško je priznao. Znala sam to. U dubini sam duše to znala. Previše je puta znao stvari o meni. Stvari koje nije smio znati. Znao je kako loše spavam. Znao je što radim. ˝Što gledaš?˝ upitala sam, glas mi je bio neobično staložen, iako mi je srce nepravilno preskakalo otkucaje. ˝Siguran sam da me to ne moraš pitati.˝ Glas mu je bio dubok, pun upozorenja. ˝Pitam zato što zamišljam što bi sve mogao gledati. Bilo bi bolje da mi kažeš, tako da ne zamišljam nešto gore.˝ A definitivno sam zamišljala najgore moguće, svoje najintimnije trenutke. Sve one noći kad sam si pomogla fantazirajući o njemu, kako bih zaspala nakon što su me probudile noćne more o prošlosti... ˝Ne zamišljaš ništa gore.˝

89

Knjige.Club Books Zapekla me koža. Želudac mi se okrenuo. Preplavila me vrućina, krv mi je uzavrela. Cijelo je popodne ispod površine mojih osjećaja kipio bijes. A sada se prelio. Nekako sam mogla podnijeti ta oskvrnuća koja su se dogodila u prošlosti. No sada sam otkrila da mi i dalje narušava privatnost, čak i sada, nakon što smo počeli živjeti u istome gradu, nakon što je trebao samo odabrati da bude sa mnom i to bi i dobio. Odgurnula sam stolac tako žestoko da se zabio u zid. ˝Sabrina˝, molio me Donovan. ˝Nemoj raditi od buhe slona.˝ ˝Nemoj raditi od buhe slona?˝ ponovila sam. ˝Gdje ja to pretjerujem? Tamo gdje mi se ti uplićeš u sve veze koje sam ikada imala? U sve poslove koje sam radila? U svaku situaciju u kojoj sam se našla - a nisam te. pozvala ni u jednu od njih. Tu pretjerujem? Ili možda u onome dijelu gdje me ti i dalje špijuniraš, kao obični voajer? Ili možda u vezi koju upravo sada imamo, vezi u kojoj sam željela nešto s tobom, nešto stvarno? Gdje sam te za to molila i preklinjala, a ti si me odgurnuo do sebe? Dakle, tu radim od buhe slona?˝ Drhtala sam od bijesa i boli. Donovan je obišao stol i prišao mi, ispružio je ruke prema meni onako kako sam pomislila da je možda želio i ranije. ˝Sabrina˝, tiše je ponovio. ˝Nemoj!˝ ustuknula sam. ˝Ne želim to.˝ Spustio je ruke, no nije se odmaknuo. ˝Što ne želiš? Ne želiš ovo?˝ pokazao je prema dosjeu. ˝Ili ne želiš mene?˝ Odmahnula sam glavom, nisam bila u stanju odgovoriti. ˝Jer je to jedno te isto, Sabrina. Ovaj je dosje ono što ja jesam. Ne ide jedno bez drugoga.˝ Glas mu je bio oštar. Porezao me tamo gdje me već boljelo. ˝Nisi mi nikada dao izbora.˝ To sam shvatila nakon svega. Suze su mi navrle na oči, trepnula sam da ih otjeram. 90

Knjige.Club Books ˝Sada ti dajem izbor.˝ Zakoračio je prema meni. ˝Zajebao sam kad sam te odgurnuo od sebe. Ali sada sam ovdje. A ti moraš odlučiti.˝ Ponovno sam odmahnula glavom. Bio je tako blizu, mogla sam ispružiti ruku i dotaknuti ga, ako želim. I toliko sam ga dugo željela dotaknuti. U meni su još navirale čežnja i požuda od sinoć, još su mi se komešale pod kožom. Pritiskale su me, preklinjale za njegovim dodirom. No zid kojega sam se nadala danas srušiti još je bio ovdje, možda je bio nešto tanji, no još je bio između nas. ˝Mislim da je ovo dosta za jedan dan˝, rekla sam obgrlivši se. ˝Idem kući.˝ Kakvu god odluku donijela, morat će pričekati još jedan dan.

91

Knjige.Club Books DEVETO POGLAVLJE

D

opustila sam Donovanu da me odveze kući. Njegov nas je vozač već čekao kad smo izišli iz zgrade, pa mi se činilo neuljudnim odbiti i čekati taksi. Pogotovo s obzirom na to koliko je bilo hladno vani. U tišini smo se vozili kroz grad. Nisam ga mogla ni pogledati. Umjesto toga zurila sam kroz prozor, misli su mi lutale kroz današnja otkrića. Bilo je previše informacija, previše me toga zapanjilo, oduševilo, prestrašilo. Svoju sam prošlost morala pogledati kroz posve druge naočale, neke su priče dobile posve drukčije značenje. Neke su me dirnule onako kako to nikada nisam mogla ni zamisliti. Kao da sam bila stijena, zaglavljena u blatu, na koju je napokon palo dovoljno kiše da se otkotrlja niz planinu. No dio je toga bio previše bezobziran, ili sam ja možda bila preosjetljiva. Donovanovi znaci pažnje bili su poput limunova soka na porezotini. Možda je imao najbolje namjere. No ja ga nikada nisam molila za pomoć. Nisam ga tražila. Nisam tražila takvu invaziju. A najgore je bilo što sam znala koliko bih puta poželjela tu invaziju. Koliko sam života provela sama? Koliko sam godina čeznula za bilo kime, za nekim muškarcem koji će me voljeti? Ne, koji će me shvaćati. Koji će me razumjeti. Nije bilo pravedno od njega što me volio u tajnosti.

92

Knjige.Club Books Kroz glavu mi je odjeknuo Dylanov opis Donovanove ljubavi prema Amandi. Previše. Volio ju je previše. A sada, kad smo napokon bili zajedno, Donovan me gurao od sebe, opet i ponovno, na sve moguće načine, sve me vrijeme promatrajući, oskvrnjujući moje najsvetije trenutke... Mogu li mu to oprostiti? Nisam znala osjećam li se izdano ili povrijeđeno ili oskvrnuto ili željeno ili sve to zajedno. No bila sam prenapeta, u meni se kovitlala oluja, tornado. Previše. Donovan je pokraj mene sjedio tiho, mirno, kao da je u oku oluje. Kao da nije važno što ne razgovaram s njim. Kao da nije važno što je upravo bio na suđenju. Kao da nije važno to što porota upravo vijeća i što presuda neće biti dobra. Zavidjela sam mu na toj sposobnosti da ostane miran. Na toj sposobnosti da nema osjećaja. Samo što je to sve bila laž. I to sam sada znala. Vidjela sam cijeli dosje koji je dokazivao koliko ima osjećaja prema meni. A ipak, dok smo sjedili jedno kraj drugoga u automobilu, osjećala sam se od njega daljom nego ikada. Nisam znala kako da to popravim. Nisam znala trebam li uopće pokušavati. Vozač je stao pred mojom zgradom, a ja nisam pričekala da iziđe i otvori mi vrata nego sam samo pobjegla. Kao da mogu pobjeći od divljih osjećaja u sebi. Kad bih se barem mogla maknuti dovoljno daleko od njega, od Donovana, od načina na koji me napao, osvojio i obuzimao me, od načina na koji mu je bilo stalo... Stala sam na pola puta do ulaza u zgradu. Što to radim? Bila sam bijesna na Donovana zato što se toliko dugo držao dalje od mene, a sada sam ga namjeravala odgurnuti još dalje? To mi sigurno neće pomoći. 93

Knjige.Club Books Nije me više bilo briga što je učinio. Bilo je važno samo da ne ode. Samo da me nastavi previše voljeti. Možda je previše za mene bilo taman dovoljno. ˝Sabrina?˝ začula sam kako me zove. Okrenula sam se na peti i shvatila da automobil još stoji kraj pločnika. Premjestio se na sjedalu, otvorio vrata i napola visio iz automobila. ˝Što nije u redu?˝ upitao je lica punog brige. ˝Nije me briga˝, rekla sam isprobavajući riječi u ustima. Bile su istinite. ˝Što?˝ I u toj jednoj riječi čula sam koliko se nadao. ˝Nije me briga˝, ponovila sam glasnije. Zatvorio je vrata automobila i našao se kraj mene. ˝Sabrina?˝ Rekao je samo moje ime, no čula sam što me pita. Čula sam koliko mu je stalo do tih riječi. ˝Nije me briga. Uistinu. Ni za što. Znam da bi mi trebalo smetati, trebala bih se ljutiti. I ljutim se, no zbog pogrešnih razloga. Ljutim se samo zato što ti je trebalo toliko dugo da me pustiš k sebi.˝ Imala sam još mnogo toga za reći, mnogo toga za objasniti. No prekinuo me, zgrabio me u zagrljaj i mahnito poljubio. Usne su mu bile vruće, poljubac pun očaja i želje. Ili je možda moj poljubac bio takav. Moje su ruke već bile na njemu, ispod njegova kaputa, na njegovim čvrstim prsima, moji su se bokovi već priljubili uz njega. Prebrzo se odmaknuo. ˝Idem s tobom unutra.˝ Samopouzdano. Sigurno. Kao da je to ovisilo samo o njegovoj odluci. ˝Znam.˝ Nisam ga namjeravala pustiti da ode. Kimnuo je vozaču, uhvatio me za ruku i odvukao prema zgradi. Protrčali smo pokraj vratara i uletjeli u dizalo u kojem su se već nalazili neki tip i njegova kći tinejdžerka. Mala je bila jednako zaokupljena svojim mobitelom kao i ja seksualnom napetošću između mene i Donovana. Nisam ga mogla ni pogledati. Bila sam 94

Knjige.Club Books sigurna da ću mu, ako ga pogledam, strgnuti odjeću i baciti se na njega unatoč ljudima u dizalu. Čak je i dodir njegova palca kojim mi je trljao prste bio gotovo previše, bila sam vlažna i posve napaljena, spremna eksplodirati. Stigli smo do mojega kata. Izišla sam iz dizala pretvarajući se da sam potpuno pribrana unatoč požudi koja me preplavila. No čim su se vrata dizala zatvorila, potrčala sam niz hodnik vukući za ga ruku. Pred vratima stana pustio mi je ruku i odmaknuo mi kosu s vrata. Priljubio se uz mene, osjećala sam kako se cijelom svojom duljinom pritisnuo o moju guzu, ljubio me, grickao za vrat, a ja sam kopala po torbi u potrazi za ključevima. Otvorila su se susjedna vrata i malo se odmaknuo od mene. Uljudno se nasmiješio starijoj gospođi koja je prošla pokraj nas, a onda mi je šapnuo na uho: ‘Ako ne prestaneš prtljati s tom bravom i ne otvoriš vrata, pojebat ću te tu na hodniku i baš me briga tko će nas vidjeti.˝ Gotovo sam se rastopila. I napokon sam uspjela otvoriti vrata. Uletjeli smo unutra, nisam se gnjavila sa svjetlima, samo sam bacila torbicu i kaput na pod. Okrenula sam se prema Donovanu, koji je nogom zalupio vrata i strgnuo kaput sa sebe. A onda smo se napokon našli tamo gdje smo trebali biti, jedno drugome u naručju mahnito se ljubeći. Zastenjala sam mu u usta. Jezik mu je bio agresivan, zahtjevan, zabijao mi se u usta. Zgrabila sam rub svojeg pulovera i povukla prema gore odvajajući se od Donovana samo toliko da ga svučem preko glave. Iskoristio je taj trenutak da zavuče ruku ispod pojasa mojih tajica i u moje gaćice, pa me pomilovao tamo dolje. Pogledala sam ga u oči, blistave od zadovoljstva, i znala sam zašto su takve - zato što sam tako vlažna. Tako mokra.

95

Knjige.Club Books ˝Molim te˝, preklinjala sam. Zavukla sam ruke pod njegov pulover i iščupala mu košulju iz hlača, morala sam mu dodirnuti kožu. ˝Molim te.˝ Posve sam se izbezumila. A Donovan je volio kontrolu. Slobodnom mi je rukom uhvatio zglavke i hitro me okrenuo prema zidu. Podignuo mi je ruke iznad glave, a ja sam frustrirano zastenjala. Morala sam ga dodirivati. Morala sam ga osjetiti. ˝Donovane, trebam...˝ ˝Znam što trebaš.˝ Dokazao je da zna - rukom koju je i dalje držao u mojim gaćicama nemilosrdno me protrljao po klitorisu, a meni su popustila koljena. Isuse, svršit ću za čas ako tako nastavi. ˝Zamišljao sam sve moguće načine na koje te želim jebati˝, šapnuo mi je na uho. ˝Sve moguće načine na koje te želim natjerati da svršiš. Sve moguće načine koje sam mogao zamisliti. Na toliko ću te načina natjerati da svršiš. Na sve moguće načine koje uopće mogu zamisliti.˝ Spustio je ruku tako da mi je palcem i dalje pritiskao pupoljak, a prstima se zabio u mene, milovao me točno po onome mjestu. Nije me zagrijavao. Nije ni trebao. Nije čekao. Krenuo je ravno u sridu, tako da svršim žestoko i brzo. I jesam. Brzo i žestoko, tako žestoko da nisam mogla stajati. Pustio mi je ruke i uhvatio me oko struka da ne padnem, a mene su preplavili valovi užitka. Nisam se ni oporavila a već me okrenuo, okrenuo nas je oboje, tako da me može gurati unatrag i dalje me držeći oko struka. Drugu je ruku zavukao u moju kosu i osvojio me svojim ustima, ljubio me i proždirao. A meni se vrtjelo u glavi i željela sam još.

96

Knjige.Club Books Osjetila sam kauč iza sebe, a Donovan me podignuo i bacio na njega. Odmaknuo se i skinuo mi čizme. Izvila sam bokove tako da mi može skinuti tajice i gaćice. Čim sam bila gola, ispružila sam ruke prema njegovu zatvaraču, znala sam što će tražiti od mene. ˝Izvuci ga˝, zatražio je glasom toplim poput viskija. Već sam krenula, povukla sam mu hlače, pa bokserice, taman dovoljno da se dočepam nagrade. Ispao je van, debeo i težak, glavić mu je bio vlažan i nabrekao. Uhvatila sam ga oko vrata i omotala mu noge oko struka, povlačeći ga prema sebi, povlačeći njegov kurac prema bolnome mjestu između svojih nogu. Rukom je obujmio kurac i protrljao ga po mojoj pici i ja sam se na trenutak preplašila da će me mučiti, izazivati, natjerati me da ga preklinjem prije nego što uđe u mene. No onda se smjestio pred moj ulaz, uhvatio me za bokove i zabio se u mene. Opet i ponovno. Zabijao se mahnitošću koja je bila ravna mojoj požudi. ˝Jebemu. Da. Tu. O Bože.˝ Nisam ga trebala usmjeravati. Čak i da nije znao kako me dodirivati, kako mi pružiti užitak, ne bi poslušao moje upute kad to ne bi želio. Moji su ga komentari čak natjerali da promijeni taktiku, jer mi je podignuo koljena i zabio se u mene do kraja, tako duboko da sam pomislila da će mi doći do grla. A to je i učinio, shvatila sam. Ne samo seksom, ne samo svojim kurcem, nego svime što je činio. Bio je jedini muškarac kojega sam poznavala, jedini muškarac kojega sam ikad upoznala, koji je prodro tako duboko u mene da je otkrio sve moje najmračnije tajne, koji je otkrio moje najintimnije biće. I prije nego što je počeo manipulirati mojim životom, prije nego što mi je u stan postavio kamere, pratio me i narušio moju privatnost, on me poznavao. Vidio me. Zamijetio me. Njegovi su se prsti zapetljali u moju kosu. Povukao mi je glavu, otkrio vrat, strgnuo mi grudnjak i stisnuo bradavicu tako žestoko 97

Knjige.Club Books da sam vrisnula. Istoga je trenutka spustio glavu i počeo je sisati da ublaži bol, lizao je i grickao, a mene su preplavili naleti šoka i užitka, spuštali su se ravno do moje pice i tjerali me prema još jednom orgazmu. ˝Ne, ne mogu˝, rekla sam kad je spustio ruku do mojega klitorisa. Neću izdržati, još ću jednom svršiti, a bilo je previše. ˝Možeš˝, ustrajao je. ˝Ne, ne, ne mogu, previše je.˝ Previše. ˝Samo se nećkaj. Zbog toga sam samo još odlučniji.˝ Osjetila sam kako se ceri na mojim grudima. Stisnula sam usta, morala sam šutjeti, no nisam mogla zaustaviti cviljenje, preklinjala sam ga tihim ne-ne-ne. Izvio je bokove, protrljao me palcem i zubima povukao moju bradavicu na onaj pravi način koji je samo on znao. A ja sam ponovno svršavala, eksplodirala. Drhtala, izvijala se. ˝Jebemu, mala, to je to˝, poticao me. ˝Svrši po meni, tako.˝ Pokušala sam ga odgurnuti no samo se još jače zabio u mene, usporio je, a moja se pica stisnula oko njega poput kliješta. Zadovoljno se cerio dok sam se ja raspadala oko njega. Izvukao se iz mene, sav vlažan od mojeg orgazma. ˝Izgledaš tako lijepo na mojem kurcu˝, rekao je. Prešao je prstom po sebi i protrljao mi usne mojom vlagom. Spustio je glavu do mojih usana i šapnuo: ˝Siguran sam da imaš divan okus.˝ Poljubio me, osjetila sam okus same sebe, poput kakva ruža koji je imao okus po Sabrini. ˝Zar ne misliš da imaš divan okus?˝ Nije mi dao vremena da mu odgovorim, nastavio me ljubiti dok nisam ostala bez daha. No to nije dugo potrajalo. Stao je i povukao me na noge. Kad sam mogla stajati, pustio me i uhvatio rub svojeg pulovera. ˝Idi u spavaću sobu. Skini grudnjak i čarape. Nagni se preko kreveta,

98

Knjige.Club Books podigni guzu u zrak i čekaj me.˝ Nije pričekao da odem nego je preko glave povukao košulju i pulover. Zastala sam uživajući u pogledu na njegova gola prsa. Tako ih dugo nisam vidjela. Tako ih dugo nisam dodirnula. Osjećala sam se poput zatvorenika koji je upravo izišao na slobodu, uživala sam u tome što između mene i njega više nije bilo ograda. No njemu se nije čekalo. ˝Idi.˝ Pljusnuo me po guzi, a ja sam odjurila u spavaću sobu. Skinula sam ostatak odjeće i smjestila se na krevet prema njegovim uputama - točnije, prema njegovoj zapovijedi - pa sam nagnula glavu tako da sam ispod ruke mogla vidjeti vrata. Željela sam ga vidjeti kad dođe. Željela sam vidjeti trenutak kad me ugleda. Željela sam gledati sve što mi dopusti. Je li se on tako osjećao svih ovih godina? Možda sam ga bolje shvaćala nego što sam mislila. Natjerao me da čekam dugih pet minuta. Napokon je stigao, gol, opušteno se milovao, a ja sam ostala bez daha. Bio je veličanstven. Tako veličanstven. Čak i u mraku, jer soba je bila obasjana samo svjetlima grada koja su dopirala kroz prozor, bio je nevjerojatan. Već sam dvaput žestoko svršila, no ugledala sam tog moćnog muškarca i nisam mogla dočekati da se ponovno zabije u mene. Ovoga me puta ipak odlučio izazivati. Umjesto da se zabije u mene, zurio je u mene zacakljenih očiju punih požude. ˝Sabrina, ne možeš ni zamisliti što mi je u glavi dok te ovako gledam.˝ Prišao mi je i prešao rukom po mojoj vlažnoj pici, pa razmazao moju vlagu prema gore do ruba mojega stražnjeg ulaza. ˝Tako, tako lijepa.˝ Gurnuo je palac unutra. Trgnula sam se, iznenadio me taj napad. Ali ustrajao je. ˝Pustit ćeš me unutra, ako to želim.˝ I hoću. Nakon svih drugih napada ovaj se činio gotovo neizbježnim. Vjerovala sam mu. Imala sam sigurnosnu riječ. 99

Knjige.Club Books No nisam bila sigurna da sam sada spremna za to. Ono što smo imali još je bilo tako krhko, tako... ne baš novo, ali ogoljelo i nesigurno. Srce mi je počelo divlje udarati kad sam osjetila kako ulazi još dublje. ˝Ne brini, Sabrina. Večeras se ne moraš brinuti. Brinut ćeš se kad ti kažem.˝ A onda je smjestio glavić pred moj ulaz i polako ušao u mene, osjećala sam mu svaki centimetar. Palac mu je ostao u mojoj drugoj rupi, ispunio me s obje strane i osjećala sam se tako puno, tako napeto, poput balona koji se puni sa svih strana. Zastenjala sam promuklo, duboko, a on se zabijao u mene i masirao sve moje osjete. Više nisam mogla razmišljati riječima, više nije bilo detalja. Bila sam svjesna samo te raskoši, osjećaja da nije samo dolje u meni, nego da me ispunjava cijelu. Kao da je onaj djelić zadovoljstva koji je postojao u meni odjednom narastao, proširio se svim mojim žilama, svim mojim kostima, od glave do nožnih prstiju. Suze su mi kliznule obrazima, a posljednji orgazam koji me potresao razvukao se i zadržao poput zore proljetnoga dana, stisnuo me i rastegnuo, a iz biti mojega bića prolomio se vrisak. Kad se iz mene iscijedilo sve, srušila sam se bez snage na krevet. Donovan me čvrsto uhvatio za bokove i nastavio se zabijati jureći prema vlastitu orgazmu. Uskoro je usporio, zabijao se dublje i sporije, sve dok nije zastenjao i prolio se u mene, pa pao kraj mene u krevet. Otvorila sam oči, jedva sam još bila pri svijesti, no borila sam se protiv iscrpljenosti. Trebali smo jedno drugo, baš ovako. Naša su tijela morala razgovarati na prljav, nastran način koji su najbolje poznavala. No bilo je još toga za reći. Nismo znali kamo ćemo dalje. Morala sam biti sigurna da smo u ovome zajedno. Morala sam znati što je

100

Knjige.Club Books ovo uopće bilo. I bojala sam se da ću se probuditi sama ako sada zaspim. No onda sam mu ugledala oči, mirne, prodorne, i shvatila da se nemam čega bojati. Bio on ujutro u mojem krevetu ili ne - Donovan će uvijek biti sa mnom. Nikada me nije ni ostavio.

101

Knjige.Club Books DESETO POGLAVLJE

˝R

učaj sa mnom˝, rekao je Donovan prekinuvši moje sanjarenje.

Podignula sam pogled i ugledala ga na vratima svojega ureda. Baš sam razmišljala o njemu sjećajući se prošle večeri. Kad sam mu se zagledala u oči, mračne i neodređene u sobi bez svjetla, upitala sam ga, ˝O čemu razmišljaš?˝ ˝Razmišljam o tome da bi možda htjela nešto pojesti prije nego što te opet pojebem. Ali nisam siguran je li me briga. ˝ Otišao je kasno noćas, no već smo se danas vidjeli u uredu. Sreli smo se na redovitom sastanku ponedjeljkom ujutro, moje je tijelo istoga trenutka oživjelo, a iako je naš razgovor bio potpuno benigan, bio je prepun skrivenih značenja. Pripadam ti. Ti pripadaš meni. Iako to nismo izgovorili. Prošle noći nismo gotovo uopće razgovarali, većinu smo vremena proveli ponovno se upoznajući tijelima. Što je značilo da je dio naše veze i dalje bio u limbu. No nije li svaka veza u nekakvome limbu, sve dok netko ne kupi prsten? Odmahnula sam glavu, pribrala se i skočila do vrata da provjerim je li netko vidio da je ušao u moj ured. Nasreću, u blizini se nalazila samo moja tajnica, Ellen. ˝Ne mogu na ručak s tobom˝, rekla sam, povukla ga u ured i zatvorila vrata za njim. Cijelo mi je tijelo zadrhtalo samo od dodira njegove ruke.

102

Knjige.Club Books ˝Možeš. Nemaš ništa u rasporedu, već sam provjerio s tvojom tajnicom.˝ Njegovi su se prsti poigravali s mojima, no ja sam uperila pogled u njegov samozadovoljni smiješak. ˝To nije razlog zbog kojega ne mogu na ručak s tobom˝, šapnula sam kao da će me netko čuti čak i kroz zatvorena vrata. ˝Počet će govorkanja.˝ Pustio mi je ruku i otišao do mojega stola, pa se naslonio o njega. ˝Ručaš s Westonom, zar ne?˝ Nije me pogledao, nego je počeo prekapati po mojim papirima. ˝To je drugo. On mi je šef.˝ Otišla sam do stola i nervozno poravnala papire po kojima je prčkao. ˝Ja sam tvoj šef.˝ Ovoga me puta ošinuo pogledom, a ja sam znala da ćemo morati krenuti u raspravu, koliko god mi se to nije dalo. ˝Ne odgovaram tebi za svoje svakodnevne poslove.˝ Nekoliko sekundi nije odgovorio, to nije mogao poreći. Weston je vodio marketinški odjel. Donovan je vodio opće poslovanje. Nisam imala nikakva razloga ručati sa šefom općeg poslovanja. Osim ako se nisam tucala s njim. ˝Dobro, počet će govorkanja˝, rekao je, odlučivši nešto u glavi. Zapanjile su me njegove riječi. Ovo nije čovjek s kojim sam provela posljednje mjesece. Taj bi se čovjek lecnuo i zbog same pomisli na nekakav skandal između nas. Da, sada je bilo drukčije, više se nije bojao da ću otkriti njegovu mračnu tajnu - njegovu dugogodišnju ljubav prema meni. Unatoč tome, nisam bila sigurna da želim da ljudi pomisle da spavam s jednim od vlasnika tvrtke. ˝Nisam.. Prekinuo me, dosadio mu je taj razgovor. ˝Sabrina˝, rekao je i uspravio se. ˝Boli me kurac za druge. Idemo na ručak.˝ Za dvadeset minuta sjedili smo u prizemlju u restoranu New York Minute Grill, s jelovnicima na stolu. Donovan je odabrao restoran i dokazao da ga uistinu boli kurac za druge, s obzirom na 103

Knjige.Club Books to da je restoran bio u istoj zgradi u kojoj su se nalazili i uredi Reacha. Četvrt sam sata provela okrećući se na sve strane u potrazi za kolegama iz ureda, no unatoč lokaciji restorana nisam nikoga vidjela, pa sam se na kraju opustila i priznala da to uopće nije bila loša zamisao. Pojela sam nekoliko zalogaja salate od kruške i oraščića, odložila viljušku, otpila gutljaj vode i nasmiješila se muškarcu s druge strane stola. ˝Hvala ti što si me izvukao iz moje špilje.˝ Bilo je lijepo naći se negdje vani s Donovanom. Izgledalo je kao pravi izlazak, a to još nikada nismo učinili. Da, bili smo u japanskome restoranu i kod Gastona, no jedan je izlazak bio užasno čudan, pokušavali smo prokljuviti jedno drugo, a drugi je bio samo uvod u seks. Današnji je obrok bio drukčiji. Bili smo dvoje ljudi koji su željeli provesti vrijeme zajedno zato što im se to sviđalo. ˝Imao sam skrivene motive˝, priznao je Donovan. Toliko o tome. ˝Naravno da jesi.˝ Kako sam uopće mogla pomisliti nešto drugo? ˝A to je?˝ ˝Ponajprije sam želio provesti vrijeme s tobom.˝ Pa dobro. Porumenjela sam, bila sam sretna što sam dobro pretpostavila razloge za naš izlazak. Samo, on je rekao motivi. U pluralu. ˝I što još?˝ Nacerio se, a ja sam imala osjećaj da ga je impresionirala moja intuicija. ˝I ostavili smo mnogo toga neriješenog prošle noći.˝ Obrazi su mi gorjeli. Cijelo sam jutro razmišljala o prošloj noći, no zbog njegova spominjanja naše putene zabave sva sam se pregrijala, kao da mi je već strgnuo odjeću.

104

Knjige.Club Books ˝Nisam imala osjećaj da je nešto ostalo... nedovršeno.˝ Ugurala sam zalogaj salate u usta skrivajući se iza hrane. Moje je tijelo osjećalo posljedice. Bedra su me boljela, trbušni mišići su me pekli. Međunožje mi je bilo preosjetljivo od svega što mi je napravio. Od svega što sam mu dopustila da mi napravi. ˝Oh, Sabrina.˝ Zbog njegova dubokog glasa u želucu su mi zaplesali leptirići. ˝Još je tisuću načina na koje ću te natjerati da svršiš, a ima ih stotine tisuća kojih se još nisam ni dosjetio.˝ ˝Aha,˝ zadrhtala sam, ˝ovaj... dobro.˝ Popila sam pola čaše vode da se rashladim. Nasmijao se. ˝No nisam o tome govorio. Mislim da to znaš.˝ ˝Da, imamo još mnogo toga za reći.˝ Na pločniku sam prije onoga poljupca imala još mnogo toga u glavi, no omeo me. ˝Rekla sam ti da me nije briga. I nije. No trebaš znati da osjećam još mnogo toga. Uistinu me dirnulo sve ono što si napravio za mene - za moju obitelj. Iako sam dijelom još uvijek ljuta...˝ ˝Što mogu shvatiti˝, upao je. Nisam obratila pozornost na njegovu upadicu, samo sam malo povisila glas. ˝Nisam tražila od tebe da to učiniš. Nisam to ni očekivala. Nisi imao pravo na to, no ipak... možda i jesi? Ne daje li ti pravo to što ti je... stalo?˝ Nije mi još rekao da me voli, otkad sam ja to spomenula one noći u njegovu automobilu, pa sam izbjegavala tu riječ. ˝Ne znam. Provela sam godine živeći kao siromašna djevojka i sanjareći o princu na bijelome konju. Kao i mnoge druge djevojke. Pa zar ne želimo svi da bogati daju više siromašnima?˝ Nasmijala sam se samoj sebi i odmahnula glavom. ˝No nije riječ o novcu. Ili barem nije riječ samo o novcu. Vrijeme koje si uložio mnogo mi znači. Znam da ne tražiš zahvalnost. Neću ti zahvaljivati. Ne znam jesam li uistinu zahvalna. No nisam baš ni bijesna. No... dirnuta sam. I napaljena. Na neki način koji je vjerojatno bolestan i nezdrav.˝

105

Knjige.Club Books Pucnuo je jezikom. ˝Previše se brineš zbog toga što te napaljuje. Ako te pali, pali te.˝ Spustio je pogled na moj dekolte, pa me ponovno pogledao u oči. ˝A ja nisam princ na bijelom konju.˝ ˝Ne˝, nasmijala sam se. ˝Nisi.˝ Uozbiljila sam se. ˝A ipak... jesi.˝ Gledali smo se u oči. Duboko u meni nešto se pokrenulo. Potrgalo. Stisnulo. Spustila sam pogled. No nisam mu mogla dopustiti da ispadne heroj. Ni to nije valjalo. ˝Nemoj zaboraviti da si bio i zlikovac u ovoj priči.˝ ˝Srećom, ti si od onih cura koje se vole ševiti sa zlikovcima.˝ Stisnula sam usta, nisam mu željela priznali da je imao pravo, iako smo oboje znali da je baš tako. Zabavljala ga je moja tvrdoglavost. A onda se i on uozbiljilo. ˝No zlikovci obično dobiju samo ševu˝, rekao je pažljivo me promatrajući kao da pokušava vidjeti shvaćam li ga. Nisam ga shvaćala. ˝Nisam sigurna što misliš.˝ ˝Pitam te što bi trebalo uslijediti.˝ Uspravila sam se u stolcu, preplavila me napetost. Već sam bila ovdje s Donovanom. Već sam mu sve rekla, rekla sam mu što želim. I povrijedio me. ˝Ne znam što bih rekla˝, oprezno sam izgovorila. ˝Ne znam što slijedi. Što...?˝ Pomogao mi je. ˝Možda bi mi mogla reći što želiš.˝ Šutjela sam. Znala sam da nije, ali ipak mi se činilo kao zamka. Promeškoljio se. ˝Možda da ja tebi kažem što ja želim?˝ Aha. To je zvučalo zanimljivo. ˝Može.˝ Obrisao je usta ubrusom, vratio ga u krilo, pa se ponovno zagledao u mene. ˝Želim više. Želim vezu. Želim da bude javna. Želim da ljudi znaju da smo zajedno. Nema skrivanja, nema brige oko ručka. Želim moći pretpostaviti da će uz obrok doći i pušenje.˝ 106

Knjige.Club Books Zagrizla sam usnicu da se ne nasmijem, što je on primijetio i nacerio se. A onda se ponovno uozbiljio. ˝Pod kojim bih to uvjetima mogao dobiti?˝ Trepnula sam. Prije tri tjedna predložila sam mu gotovo isti scenarij, samo nisam tražila da u javnosti priznamo našu vezu, i nisam spominjala pušenje - iako nisam imala ništa protiv toga. Zavrtjelo mi se u glavi. Međutim, uvjeti. ˝Što, pregovarat ćemo, kao da je riječ o poslovnom dogovoru?˝ Nadala sam se da neće zamijetiti koliko su me zasmetale riječi koje je odabrao. Ili sam se možda nadala da će zamijetiti. Nisam se mogla odlučiti koliko želim biti pasivno-agresivna. ˝Ako to tako želiš nazvati.˝ Aha, dobro. Dakle, bit ću pasivno-agresivna. Jer to nisam željela tako nazvati. Nimalo. ˝Ne želim. Mislim, gdje je tu romantika?˝ Čula sam samu sebe i uzrujala se. ˝Bože, zvučim poput svoje sestre. No koliko me god nerviralo što zvučim poput Audrey, ipak sam to željela. Očekivala. Željela sam srčeka i cvijeće od muškarca koji me navodno volio. ˝Gdje je romantika?˝ Namrštio se u nevjerici. ˝Ne zovem te na školski ples, Sabrina.˝ Spustila sam viljušku i bacila ubrus na stol. Hrana me više nije zanimala. Nestalo je one topline od prije nekoliko minuta, a iza nje je ostala ljutnja. Bila sam na rubu da ustanem i odem, no željela sam čuti potpuno objašnjenje prije nego što kažem nešto što ću požaliti. ˝Pa što me onda točno pitaš?˝ Odgurnuo je tanjur i nagnuo se preko stola. ˝Pitam te, tko želiš da budem kako bih te dobio.˝ Pitao me o dosjeu. I nadgledanju. I njegovoj manipulaciji. 107

Knjige.Club Books Pitao me tko mora biti kako bi bio sa mnom. Rastopila sam se i naježila. Prešla sam jezikom preko donje usne, morala sam se pribrati, jer ću se inače rasplakati. Došla sam do daha i uzvratila: ˝Rekla sam ti. Nije me briga.˝ Prčkala sam po ubrusu, a Donovan je ispružio ruku i položio je na moju. ˝Rekla si mi da te nije briga što se događalo u prošlosti. No čini mi se da ti je jako stalo do onoga što se događa sada.˝ Namrštila sam obrve. ˝Ne razumijem. Ako smo zajedno, ne znam zašto bi trebao provoditi...˝ Pogled mi je pao na božićno drvce u predvorju, plavi i zlatni ukrasi bili su očigledni poput razumijevanja koje mi je bljesnulo u glavi. Čak i ako budemo zajedno, čak i ako budemo par, Donovan nije namjeravao odustati od praćenja, petljanja u moj život, od kamera u mojem stanu. Sve je to radio kad je bio s Amandom. A ona je zbog toga poginula. Ponovno sam ga pogledala. ˝Zato što si ti takav.˝ To je i sam rekao. Što je jasnije mogao. Kimnuo je, no odgovorio je i naglas. ˝Da, Sabrina.˝ ˝Ali pitaš mene što želim od tebe, kakav da budeš...˝ Duboko sam uzdahnula. ˝Dakle, mogu li pretpostaviti da si se spreman odreći dijelova sebe kako bi bio sa mnom?˝ Ponovno je kimnuo. ˝Ili svega što jesam. Ti ćeš odlučiti koliko se toga moram odreći.˝ Želudac mi se stisnuo, očarala me ta količina moći koju mi je dao nad sobom. Ali malo sam se i gadila samoj sebi. Ili možda mnogo. Bilo je tu još nečega - nečega sentimentalnog i nježnog, nekakva osjećaja kojemu bi sigurno bilo mnogo bolje u Audrey umjesto u meni. No bio je tu, a ja sam morala shvatiti što ću s njim i kakve ću odluke donijeti. Morala sam odlučiti kako ću odgovoriti na pitanje koje mi je postavio Donovan: ˝Dakle, reci mi, Sabrina - kakav trebam biti?˝

108

Knjige.Club Books JEDANAESTO POGLAVLJE

T

rebalo mi je vremena.

Prije dvadeset i četiri sata otkrila sam do koje mi je mjere Donovan upadao u život tijekom posljednjih deset godina. Još nisam odgonetnula što sve osjećam zbog toga. Nisam se dovoljno odmaknula od njega, nisam imala dovoljno vremena razmisliti o tome. A sada je već tražio od mene da na temelju tih osjećaja donesem važne odluke? Nemoguće. Nasreću, stigao je konobar i ostavio račun na stolu. Donovan ga je zgrabio prije nego što sam stigla i ponuditi da platim. ˝Ne očekujem od tebe da plaćaš svaki obrok˝, rekla sam. To je možda bila nezgodna tema, no mnogo bolja od one o kojoj smo maločas razgovarali. ˝Ja očekujem.˝ Izvukao je svoju zlatnu karticu iz novčanika. ˝Upravo sam ti rekao da želim vezu s tobom. A to je dio veze.˝ ˝Možda tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća. Ja sam moderna žena. Trebao bi mi dopustiti da katkad platim.˝ ˝Dakle, je li to jedan od tvojih uvjeta?˝ Uhvatio me na prepad. Ova je tema bila mnogo povezanija s onom prije nego što sam shvatila. Godinama je bio moj dobročinitelj. Je li Donovan tako zamišljao vezu? Tako da brine o nekome? Plaća račune? Spašava? Možda već predugo brine za mene. Je li uistinu jedan od mojih uvjeta bio to da se mogu barem katkada pobrinuti sama za sebe?

109

Knjige.Club Books Bilo je mnogo teže odgovoriti na to pitanje nego što mi se činilo. A već je bilo teško odgovoriti. ˝Možeš mi platiti ručak.˝ Bila sam kukavica. Bilo je lakše pristati nego nastaviti raspravu koju nisam znala kako riješiti. Kimnuo je, nasmiješio se i pozvao konobara. Dao mu je svoju karticu, a ja sam se zagledala za konobarom iako sam mnogo više željela gledati muškarca s druge strane stola. Samo, nisam znala što reći. ˝Ako želiš, kad se vrati, mogu tražiti njegov broj telefona˝, našalio se Donovan. Ošinula sam ga pogledom. ˝Ne zanima me konobar.˝ ˝Očigledno je da ti zanimaš njega.˝ Uzdahnula sam. ˝Nije mi on privukao pozornost. Ti si mi privukao pozornost. Oduvijek si to bio ti. Nemam odgovor na tvoje pitanje. Previše mi je svega.˝ Namrštio se razmišljajući. ˝Reci mi što ti je potrebno.˝ Zvučao je tako iskreno. A zašto i ne bi? To mu je dobro išlo. Dobro mu je išlo davati mi sve što mi je bilo potrebno. Ali ja sam tek sada shvatila koliko mu je dobro išlo. Pitala sam se koliko mu je to bilo teško priznati, i je li mu bilo jednako teško shvatiti kao i meni. ˝Treba mi vremena da razmislim.˝ Trebalo mi je vremena da sve pospremim u svoje ladice, odvojim dobro od lošega. Ispravno od pogrešnoga. Ili je možda sve bilo pogrešno. Zastao je i u toj sam stanci osjetila njegovu sumnju. Njegovu brigu. Željela sam ga umiriti, no nisam stigla, jer me pustio. ˝Uzmi si vremena koliko ti treba.˝

～ 110

Knjige.Club Books Sat poslije sjedila sam za pisaćim stolom i gledala prijedloge kampanje za nekakvu novu tehnologiju, no nisam imala pojma što gledam. Trebala sam načiniti vremenski plan za stavljanje proizvoda na tržište, a umjesto toga sam u glavi prolazila kroz sve trenutke kad mi se Donovan petljao u život. Još sam radila inventuru i nisam još odvojila dobre od loših stavki, no tada sam shvatila svoju glupu pogrešku - dala sam mu pogrešan odgovor. Nije mi trebalo vremena da razmislim. Trebala sam mu odmah odgovoriti. Nazvala sam ga u ured, no njegova mi je tajnica rekla da je na sastanku. Moje će prosvjetljenje morati pričekati. Ellen je napokon otišla kući, hodnicima je zavladao mrak i gotovo su svi zaposlenici otišli, a ja sam zaključala ured i pošla prema njegovom. Njegova je tajnica Simone još bila za stolom, no prebacila je torbicu preko ramena i očito se spremala otići. ˝Na telefonu je˝, rekla je, što sam i vidjela jer su stakleni zidovi njegova ureda bili prozirni i vidjela sam ga za stolom, sa slušalicom u ruci. ˝Ali slobodno uđite.˝ Uh... čudno. Prvo, bilo je čudno što je zidove ostavio prozirnima. Je li to bilo, kao što sam oduvijek sumnjala, zato što ih je zatamnjivao kako bi se sakrio od mene? Jesu li ti prozirni zidovi sada pokazivali da se više ne namjerava skrivati? Čudno je bilo i dopuštenje da samo uđem. Posljednji put kad sam pokušala ući u Donovanov ured, Simone je od mene, po njegovim uputama, tražila da dogovorim sastanak. Situacija se uistinu promijenila. Postalo mi je toplo u grudima, a taj je osjećaj bio u suprotnosti s grimasom na Simoneinom licu. Bilo je očito da joj se ta promjena baš i ne sviđa. 111

Knjige.Club Books Da, jasno mi je, sestro. Da sam mu ja tajnica, i ja bih bila zaljubljena u njega. Ignorirala sam njezino mrštenje, zahvalila joj i otišla do vrata ureda. Hodnikom je odjekivalo lupkanje njezinih potpetica. Naslonila sam se na dovratak, kao što je i on učinio danas oko podneva. Simone mi je rekla da mogu ud, no ja ću radije pričekati da me on pozove. Istoga je trenutka podignuo pogled i nasmiješio se, no nastavio je razgovarati. Porumenjela sam. Bilo je lijepo osjećati se željenom. ˝Drago mi je što ti mogu pomoći˝, rekao je na telefon. ˝Ili ti ne pomoći, u ovom slučaju. Odmah ću naložiti svojem čovjeku da prestane pratiti taj slučaj.˝ Utihnuo je na trenutak, slušao je, no nije me prestao proždirati pogledom. Polako je prešao pogledom preko mojih Dolce & Gabanna čizama, pa prema gore, preko moje uske suknje, do mojega trbuha i grudi, sve do mojega vrata i usana. Kad mu je pogled stigao do mojih očiju, bilo mi je vruće i gaćice su mi bile vlažne. Promeškoljio se u stolcu, a ja sam se upitala je li se napalio. ˝Nerado te prekidam, Cade, no pojavilo se nešto hitno.˝ Zastao je, a ja sam potisnula smijeh. ˝Ne, ne. Ne moraš brinuti, riješit ću je. Ovaj, riješit ću to. Vidimo se krajem tjedna.˝ Prekrižila sam ruke na grudima. ˝Cade Warren?˝ Nisam namjerno prisluškivala, on je ostavio otvorena vrata. ˝Razgovarao si s tim Cadeom?˝ Cade je bio peti osnivač Reacha. Vodio je ured u Tokiju i rijetko je dolazio u SAD. Zato ga još nisam upoznala. ˝Da, to je bio on. Nije mogao pronaći osobu koju je davno poznavao. Pomagao sam mu oko toga.˝ Zavalio se u stolac i prekrižio noge. 112

Knjige.Club Books ˝To ti dobro ide, zar ne?˝ Da, morao je poznavati vrlo mnogo ljudi i imati vrlo mnogo veza kako bi bez mojega znanja napravio sve ono za mene. ˝Tako je. No Cade je sam pronašao osobu koju je tražio, pa više ne treba moju pomoć.˝ Jedva da je i udahnuo prije nego što je promijenio temu. ˝Digao mi se.˝ ˝Zbog Cadea?˝ našalila sam se. ˝Izgleda da dolazi u grad potkraj tjedna na Westonovo vjenčanje. Svakako ćemo se pobrinuti da vas dvojica imate dovoljno vremena jedan za drugoga.˝ Westonovo lažno vjenčanje. Cade će zbog toga putovati na drugi kraj svijeta, a to mi se činilo blesavim. Ipak, radovala sam se što ću ga upoznati. ˝Naravno da ne.˝ Kimnuo je pozivajući me u ured. Pričekala sam trenutak, pa sam zatvorila vrata za sobom. Ako je još i bilo koga u uredu, moći će nas vidjeti kroz prozore ureda, no ne moraju slušati naš razgovor. To će ostati privatno. ˝Nešto ti je na umu?˝ rekao je dok sam prilazila. ˝Ako si samo neobvezno svratila, rado ću odvojiti vrijeme za tebe.˝ Morala sam stisnuti zube da se priberem i zaboravim na uporno pulsiranje među nogama. Bit će vremena za to poslije. Bit će vremena za sve poslije. Najprije... ovo. ˝Pitala sam se stoji li još uvijek tvoja ponuda.˝ Glas mi je bio zadihan, mnogo zavodljiviji nego što sam planirala. Ili sam možda upravo to i željela. ˝Naravno, gospođice Lind.˝ Unatoč vražjem osmijehu, njegova je izjava zvučala nekako slatko. ˝Jesi li spremna kleknuti?˝ Zakolutala sam očima. ˝Još pregovaramo.˝ Izvio je obrvu. ˝Dakle, spremna si pregovarati?˝ ˝Spremna sam. Spremna sam ti reći što želim.˝ Odjednom sam bila nervozna, uzbuđena, nisam mogla dočekati da mu kažem svoje. 113

Knjige.Club Books Na njemu se nije vidjela nervoza. ˝Sjedni˝, rekao je i pokazao stolac s druge strane stola. ˝Kao na pravome poslovnom sastanku.˝ Sjela sam i prekrižila noge, tako da mi se suknja podignula visoko na bedru. ˝Lijepo.˝ Izazivala sam ga možda i više nego što sam trebala, ali me i dalje smetalo što smo o našoj vezi razgovarali kao o poslu. ˝Samo me nastavi provocirati, Sabrina, pa ćemo se večeras oboje vrlo lijepo provesti.˝ Zadrhtala sam, no morala sam se usredotočiti. Što prije ovo obavimo, to ću prije osjetiti njegov dodir. A uistinu mi je trebao. ˝Nadam se da je to obećanje˝, još sam ga jednom ubola. Možda je to ipak bilo malo previše, jer mu je odgovor bio ozbiljan. ˝Što želiš, Sabrina?˝ Teško sam progutala i jednako mu ozbiljno odgovorila. ˝Tebe. Želim tebe.˝ Moje su riječi ostale visjeti u zraku poput šljokica i imele kojih je grad bio pun. Donovan ih je čuo, apsorbirao. Vidjela sam kako mu se upijaju u kožu, vidjela sam treptaj u njegovim očima kad ih je shvatio. Nastavila sam. ˝Željela sam te na Harvardu. Tada si to nisam mogla priznati, no željela sam te. Željela sam te svih ovih godina. Svake noći u mraku razmišljala sam o tebi. Željela sam te od trenutka kad sam došla ovamo i vidjela te. Željela sam te i kad sam bila s Westonom. Željela sam te čak i kad si preletio ocean kako bi se maknuo od mene. A kad sam pronašla dosje u kojem sam vidjela koliko sam te imala? Tada sam te željela još više.˝ Nagnuo je glavu, nije me namjeravao prekinuti, samo mi je želio pokazati da me sluša.

114

Knjige.Club Books ˝A ako taj dosje pokazuje tko si ti uistinu - znam da ne predstavlja cijeloga tebe, vjeruj mi, ali recimo da je to velik dio tvoje osobnosti - onda to ne želim mijenjati.˝ Ne želim ništa promijeniti. Dobro, možda malo. Sitne promjene. No doći ćemo do toga. Sumnjičavo me pogledao. ˝Mislim da ne znaš što govoriš, Sabrina.˝ ˝Nemoj to raditi. Nemoj se prema meni odnositi pokroviteljski. Znam što govorim. Govorim ti da se možeš slobodno petljati u moj život. Možeš se brinuti za mene.˝ Zar to nije željela svaka Pepeljuga? Zaustio je, no nisam mu dala da progovori. ˝Ipak, moramo se dogovoriti oko nekih stvari.˝ ˝Naravno. Uvjeti.˝ Nije zvučao ljutito. Štoviše, činilo se da mu to odgovara. ˝Navedi uvjete.˝ Nije mi se svidio njegov odabir riječi, no odlučila sam da se neću svađati o semantici. ˝Najveći je uvjet transparentnost. Želim znati što si naumio. Ako manevriraš u pozadini, želim i ja biti tamo s tobom.˝ Namignula sam mu, zvučalo je prilično prljavo. ˝Pogodnost pri manevriranju tebi iza leda,˝ namjerno se drukčije izrazio, ˝jest to što ti se ne moram opravdavati.˝ Aha, ali on se htio svađati o semantici. ˝Dobro, želiš reći da se ja možda neću složiti s tvojim odlukama vezanima za moj život?˝ Namjerno sam naglasila riječi moj život. ˝Tako nešto.˝ Stisnuo je usta, stisnuo je čeljust. ˝Onda ćemo se o tome svađati sve dok jedno od nas ne pobijedi. To je ono što rade parovi. Mislim da je to definicija veze.˝ Zapiljila sam se u njega. Opustio se i nasmijao. ˝Kako zgodno.˝ Otvorila sam usta i zbunjeno zatreptala. ˝Zar nisi ozbiljno mislio kad si rekao da moramo pregovarati o uvjetima? Jesi li to rekao samo da bi ispao plemenit?˝ 115

Knjige.Club Books ˝Zar nisi ozbiljno mislila kad si rekla da ćeš me prihvatiti onakvoga kakav jesam?˝ Namrštila sam se. On se nasmijao. Izgleda da sam pobijedila jer je onda rekao, ˝Da, ozbiljno sam to mislio. Vrlo ozbiljno. Ako ti je potrebna transparentnost, onda ćeš je i dobiti.˝ Procijedio je to kroz stisnute zube, no činilo se da je iskren. Odlučila sam mu povjerovati. ˝Hvala ti. Cijenim to.˝ Bravo ja. Ne. Bravo mi. ˝Želite li još nešto, gospođice Lind?˝ Željela sam toliko toga. A sve je to bilo lijepo zamotano u Armanijevo odijelo i sjedilo je ni dva metra od mene. ˝Uz transparentnost, mislim da se iskrenost podrazumijeva. No ipak je spominjem jer je važna.˝ Ovo je bilo obvezno. Neću podnositi laži. ˝Moram znati da znam sve. Da nema tajni. Nije me briga ako me netko prati, a ja to ne znam. Pretpostavit ću da je tome tako do kraja mojega života. No kad je riječ o odlukama koje utječu na moj život? To mi ne smiješ skrivati. Moraš mi reći ili naš dogovor propada.˝ Kimnuo je i prije nego što sam završila s monologom. ˝Naravno.˝ ˝Mislim to ozbiljno, Donovane. Znam da si tajnovit. No moraš mi reći sve što se tiče mene.˝ Ponavljala sam se, no ovo je valjalo ponoviti. ˝Jasno mi je . Potpuna iskrenost.˝ Gledao me u oči, a ja nisam željela do beskraja ponavljati isto, no morala sam biti sigurna. ˝I nema ništa iz prošlosti? Ništa što ne znam? Ovo je dobar trenutak da mi to kažeš.˝ Zastao je kao da razmišlja o svim tim silnim godinama i pokušava se sjetiti je li mi sve otkrio. Uznemirilo me to što mi nije znao odmah odgovoriti. No možda bi me i više uznemirilo da je odmah odgovorio. 116

Knjige.Club Books ˝Sve je bilo u dosjeu˝, rekao je nakon nekoliko sekundi. ˝Znaš sve.˝ ˝Dobro.˝ Napokon sam udahnula, nisam ni shvatila da ne dišem. ˝Dobro˝, ponovila sam. Dakle, stvarno ćemo pokušati. ˝Jesmo li se dogovorili?˝ U Donovanovu se glasu čula nada. Razmislila sam i kimnula. ˝Bit ćemo vjerni jedno drugome˝, dodala sam kad je ustao i obišao stol, pa se na njega oslonio kraj mene. ˝Već smo vjerni jedno drugome. Pa se to podrazumijeva.˝ Bio mu je napola dignut. Njegovo mi je međunožje bilo pred očima, pa je to bilo teško propustiti, no ionako bih provjerila. ˝Samo što to nikada nismo izgovorili. Nisam imala pojma spavaš li s nekim drugim.˝ Dlanom sam prešla po unutarnjoj strani njegova koljena. Bilo mi je nadohvat, nisam mogla odoljeti. ˝Da imaš ikakva pojma o onome što se događa u meni, Sabrina, znala bi - ne spavam ni s kim drugim. Nikada neće ni biti nekoga drugoga.˝ Prešla sam dlanom prema gore, do unutarnje strane njegova bedra i ustala, tako da smo stajali licem u lice. ˝Znaš da to govore svi muškarci koji varaju žene.˝ ˝Morat ćeš mi vjerovati.˝ Osjetila sam kako mu se pod mojim dlanom napinje mišić. ˝A ti ćeš morati... Pa dobro. Ti imaš detektive koji me prate.˝ Pomaknula sam ruku bliže njegovu međunožju. Dignuo mu se. No nisam uspjela uhvatiti glavnu nagradu. Uhvatio me za ruku i podignuo je do svojih usana. Jedan je moj prst uvukao u usta. ˝Hoće li te smetati ti detektivi?˝ ˝Neće.˝ Zadrhtala sam, uvukao je i drugi prst u usta. ˝No isključi kamere.˝

117

Knjige.Club Books ˝Njih ćemo zadržati kako bismo snimali prljave filmiće.˝ Tri su mi prsta sada bila u njegovim ustima, a meni se učinilo da bih mogla svršiti samo od toga. ˝A naša veza može biti javna?˝ Nisam bila potpuno sigurna u to. S jedne strane, nismo mogli ući u pravu, odraslu vezu ako se nastavimo skrivati. S druge strane, njegova reputacija nije bila upitna. Ali moja jest. Tek sam nedavno počela raditi u njegovoj tvrtki. Nisam željela da moj tim pomisli da sam ovdje samo zato što jebem šefa. Iako je to bilo donekle istinito. Samo je bila riječ o drugom šefu. ˝Kako bi bilo da ništa ne objavimo?˝ ponudila sam. ˝Ne moramo našu vezu svima natrljati na nos, no ne moramo je ni tajiti.˝ Razmislio je nagnuvši glavu, usisao u usta četiri moja prsta i tek onda odgovorio. ˝Mogu pristati na to.˝ A onda mi je liznuo dlan. Promeškoljila sam se, očarana erotičnim trncima od kojih sam sva protrnula. Nisam imala pojma kako sam se uspjela sjetiti posljednje stavke na rasporedu. No nekako mi je uspjelo. ˝Oh, i voljela bih više romantike.˝ Opržio me pogledom. ˝A ja bih volio da mi više drkaš.˝ Kimnula sam, a on me poljubio. Njegov me poljubac izazivao, grickao mi je usne. Spustio je moj dlan do svojih hlača, bila je to neizgovorena zapovijed, a ja sam ga raskopčala. ˝Zatamni staklo ureda˝, šapnula sam. ˝Ja ću se brinuti za staklo, ti se brini za mene.˝ Nije ga zatamnio. Toliko o tome da našu vezu nećemo nikome natrljati na nos. Već smo igrali tu igru, dirali smo se dok je bilo drugih ljudi u blizini. Nevjerojatno me uzbuđivala ta riskantna igra. Srce mi je divlje udaralo. Ostala sam bez daha, kao da su mu ruke bile u mojim gaćicama, a ne moje u njegovim. Nekakav odgovoran dio mojega bića vrištao mi je upozorenja, preklinjao me da zanemarim suludo uzbuđenje i zahtijevam privatnost. 118

Knjige.Club Books No drugi je dio mene zaključio da je kasno. Svi su otišli. A ja sam upravo pristala dopustiti mu da se brine za mene. Pa će on to i učiniti. On će paziti da nas nitko ne vidi. A ja ću se zauzvrat pobrinuti za njega. Bio je poput čelika u mojoj ruci, vlažnoj od njegovih usta. Bio je dovoljno sklizak da sam ga mogla milovati cijelom duljinom. Glavić mu se ovlažio, a ja sam ga nastavila milovati onako kako sam znala da voli. Zabio mi je ruku u kosu i privukao mi lice, tako da me može ljubiti dok ga milujem. Ljubio me duboko, žestoko, posesivno. Ti su mi poljupci govorili da zamišlja kako me ševi. Bilo je to nevjerojatno seksi. Njegova usta. Stenjao je duboko, gotovo je režao. Znala sam da bi svakoga časa netko mogao naići i zbog toga sam zastenjala zajedno s njim. Bio je blizu, pa se odvojio od mene kako bi mogao upitati: ˝Gdje ga želiš?˝ Najradije bih ga progutala, no dopustila sam njemu da odabere. ˝Gdje god ti želiš.˝ ˝Želim ti svršiti po sisama.˝ Koljena su mi popustila. Bogu hvala što me držao, inače bih pala. Taj mi se prizor činio nevjerojatno uzbudljivim. Ali oni prozori... ˝Vjeruj mi, Sabrina.˝ Dovraga, točno je znao kad sam oklijevala i zašto. ˝Ili nemoj. Ali moraš požuriti.˝ Čula sam mu po glasu koliko je blizu orgazmu. ˝Raskopčaj mi košulju˝, rekla sam, više nisam oklijevala. Hitro mi je raskopčao košulju i spustio grudnjak, tako da se nisam stigla predomisliti. Položio je dlan preko mojega i ubrzao ritam kojim sam mu drkala. Kleknula sam, on se uspravio, taman na vrijeme. Grleno je zastenjao i svršio mi po golim grudima. Njegova mi je sperma curila niz grudi, preko mojih bradavica. Bila sam prekrivena njime. Nasmiješila sam mu se, zadovoljna kao da sam ja 119

Knjige.Club Books svršila. Uzvratio mi je osmijehom. Spremio se u hlače i pomogao mi da ustanem. ˝Ako ti ponudim da ću ti donijeti nešto da se obrišeš, hoće li se to računati pod romantiku?˝ S obzirom na to kako su naši seksualni susreti inače završavali.. . ˝Rekla bih da je to dobar početak.˝

～ Sljedećega sam popodneva dobila cvijeće. Golem, prekrasan buket koji je bilo nemoguće ne zamijetiti dok ga je dostavljač nosio kroz ured. Svi su razgovarali o cvijeću i nagađali tko ga je poslao. Barem mi je to rekla Ellen kad mi je donijela buket. ˝Priča se da imaš tajnog obožavatelja˝, rekla je. ˝Ali većina je ljudi sigurna da imaš nekoga.˝ Da, tajna neće dugo ostati tajnom. Pogotovo zato što se Donovan nije naročito trudio sakriti to. Dobro, neka govore. To ne znači da znaju. ˝Je li ti Kincaid poslao cvijeće?˝ Dobro, ona je znala. A ako je ona znala, uskoro će saznati i ostali. ˝Trebala bih pročitati popratnu poruku.˝ Pronašla sam omotnicu među stabljikama i otvorila je. U njoj se nalazila Donovanova poruka, ispisana njegovim rukopisom. Izgleda da je osobno otišao u cvjećarnicu. Hoćeš li biti moja pratilja na školskom plesu (točnije, na Westonovu vjenčanju)? D. Dakle, nije namjeravao skrivati našu vezu. Ako se pojavim kao njegova pratilja na Westonovu vjenčanju, cijeli će ured znati da smo zajedno. No, krasno.

120

Knjige.Club Books Ipak, morala sam priznati da se potrudio. Tu je bila romantika koju sam tražila. Srce mi je divlje udaralo i osjetila sam kako mi lice rumeni. Odjednom ni meni više nije bilo važno tko će znati za nas. Otići ću na školski ples s njim. Bit ću mu pratilja. Zapravo, nisam mogla zamisliti ništa bolje od toga.

121

Knjige.Club Books DVANAESTO POGLAVLJE

ti!˝ uzviknula sam prošavši pokraj pregrade koja se ˝Jebem protezala sredinom plesne dvorane. Završio je obred i išli smo na zabavu poslije vjenčanja Elizabeth i Westona. Događanje je bilo nevjerojatno, od dekora do odora osoblja. I sama je lokacija bila luksuzna - Plesna dvorana Onyx hotela Hyatt bila je prelijepa, savršeno glamurozna i ukusno uređena. ˝To sam i ja rekao kad sam te ujutro vidio kraj automobila˝, rekao je Donovan i stisnuo mi ruku. Srce mi je zatreperilo u grudima zbog njegovih riječi, no bila sam previše opčinjena prizorom pred sobom. Iako se vjenčanje održavalo uvečer, posluživali su samo predjela. Bilo je previše gostiju da bi mogli poslužiti pravu večeru za sve. No bar je bio otvoren, a konobari su nosili gomile finih zalogaja na pladnjevima. Bend je svirao Jazz, a na stolu su stajale pune darovne vrećice za svakoga gosta. ˝Sve to za lažno vjenčanje?˝ Ne bih se toliko potrudila ni za pravo vjenčanje. Naravno, ja sam oduvijek željela skromno vjenčanje, samo kod matičara, pa vjerojatno nisam bila prava osoba za procjenu. ˝Tiho.˝ Donovan se osvrnuo oko sebe provjeravajući je li me tko čuo. ˝Moraš paziti što govoriš. Izgleda da neki Elizabethini rođaci tvrde da je ovaj brak čista prevara. No vjenčanje koje je stajalo pedeset tisuća dolara trebalo bi ih uvjeriti da je riječ o pravoj ljubavi.˝ Razjapila sam usta. 122

Knjige.Club Books Pa dobro, ako joj je to bilo potrebno kako bi se dočepala svoje zaklade... pretpostavila sam da tamo ima mnogo, mnogo više novca. ˝Mislim da se najviše divim činjenici da je sve to tako brzo uspjela organizirati.˝ Imali su samo nekoliko mjeseci za planiranje. Ako se ja ikada udam, namjeravala sam uposliti organizatora vjenčanja da se bakće time. No zašto sam toliko razmišljala o vlastitu vjenčanju? Možda zato što sam provela toliko noći s Donovanom tijekom protekloga tjedna. Nekako me činjenica što sam u vezi natjerala da razmišljam dugoročno, iako je bila riječ o vrlo svježoj vezi. ˝Pomaže kad imaš prijatelje.˝ Dohvatio je dvije čaše šampanjca s pladnja konobara u prolazu i dodao mi jednu. ˝Vlasnik hotela otac je mojega prijatelja. Elizabeth poznaje ženu koja je pripremila cvijeće. Njezina je haljina iz butika Mirabelle, a Mira je sestra Hudsona Piercea. Hudson je nedavno poslovao s Reachom. Dogovorili su se da će imati samo kuma i jednu djeverušu, pa je proba bila brza i jednostavna, pogotovo nakon što je Weston shvatio da će mu Brett biti mnogo bolji kum od mene. Sve se posložilo.˝ ˝Misliš, ti si sve posložio.˝ Shvatila sam koliko je Donovan bio spretan u manevriranju. Znao je povući veze. Nije ni čudo da mu je nadimak bio Lutkar. ˝Znam što je važno. A ovo je važno.˝ Otpio je gutljaj šampanjca, pa mu nisam mogla razaznati izraz lica. Nisam uspjela shvatiti je li važan bio posao koji će sklopiti zbog ovoga braka, je li vjerovao da je brak važan ili je to bilo zbog toga što je Weston postao nedostupan. Možda je bila riječ o svemu navedenom. ˝Ako mene pitaš, mislim da se ne moraš brinuti je li bilo uvjerljivo.˝ Malo sam podignula glas, za slučaj da nas netko sluša. ˝Očito je koliko se vole. Tijekom obreda gledali su se kao da na

123

Knjige.Club Books svijetu ne postoji nitko drugi.˝ Spustila sam glas. ˝Stvarno to mislim.˝ Skeptično se namrštio. ˝Vidjet ćemo. Dečki se već klade oko datuma poništenja braka.˝ ˝Zar nije poništenje braka bio dio plana?˝ šapnula sam. Nasmiješio se i kimnuo nekome na drugoj strani dvorane. ˝Jest,˝ rekao je smiješeći se, ˝ali nije dogovoren datum. To će još odrediti. Klade se oko trajanja braka. Želiš li i ti uložiti nešto?˝ Sada sam se ja namrštila. ˝Ne, ne želim.˝ Nisam znala zašto me to toliko smetalo. I prije smo se kladili oko Westona i Elizabeth. No tada sam vjerovala da se oboje samo pretvaraju. Ali više nisam bila sigurna u to. ˝Nekako mi se ne čini da je u redu kladiti se protiv nečije sreće.˝ Moj se pratitelj okrenuo prema meni. ˝Isuse. Ti doista misliš da bi njih dvoje mogli uspjeti? Jako slatko.˝ ˝Baš ti hvala, jako si mi lijepo spustio. Uistinu to cijenim˝, sarkastično sam odrezala i prekrižila ruke na prsima tako da se mogu mrštiti dok pijuckam šampanjac. Dakle, očigledno nije vjerovao u njihovu vezu. To me iz nekog razloga zapeklo, kao da je rekao da misli da se nitko ne bi trebao vjenčati, kao da mi je stalo do toga što on misli o braku. A možda i nije smatrao da bi se itko trebao vjenčati. Nekoć je bio zaručen, no možda se predomislio oko tog rituala. No nisam mogla shvatiti zašto mi je stalo do njegova mišljenja. Pa nećemo se mi ženiti. ˝Ne, stvarno tako mislim. Preslatka si.˝ Povukao mi je ruku s grudi i privukao me k sebi. ˝Ne kažem da ne vjerujem u brak˝, rekao je kao da zna što mi je u glavi. ˝Samo kažem da će se ovaj brak suočiti s mnogim preprekama. Weston je plejboj. Nije uspio ostati s istom ženom duže od dva tjedna, a ti imaš vjere u njega. To mi je slatko.˝

124

Knjige.Club Books Njegova su usta već bila kraj mojih, no prije nego što me uspio poljubiti, rekla sam, ˝To nije istina. Već je mjesecima vjeran Elizabeth.˝ Podignula sam glavu, spremna za poljubac. ˝Dakle, u glasinama ima istine˝, uzviknuo je nepoznat glas pokraj nas. ˝Donovan Kincaid ima djevojku.˝ Instinktivno sam ustuknula od muškarca kojega sam upravo namjeravala poljubiti. Prihvatila sam da će ljudi pričati o nama, uistinu jesam, no jedno je bilo reći da je to u redu, a drugo je bilo tako se ponašati. ˝Ja sam ti prenio tu glasinu, seronjo˝, rekao je Donovan i potapšao stranca po leđima. Bio je prosječne visine, kratke kose ošišane gotovo vojnički. Bio je u tridesetima, mišićav tamo gdje je Donovan bio vitak, otvrdnuo tamo gdje je Donovan bio isklesan. Zloban tamo gdje je Donovan bio nestašan. ˝Sabrina, ovo je Cade Warren. Cade, govorio sam ti o Sabrini.˝ ˝Ne. Ti si mi govorio o svojoj novoj direktorici marketinških strategija. Weston mi je govorio o Sabrini.˝ Rukovao se sa mnom čvrsto, ublažio je stisak samo toliko da dokaže da se zna rukovati sa ženom. ˝Drago mi je što smo se upoznali. Sve što sam čuo bilo je vrlo... pohvalno.˝ Potisnula sam nervozu. Nije mi bilo drago što nisam znala što mu je rekao Weston, a što Donovan. Ako ništa drugo, Donovan mu je barem rekao da smo zajedno. Također, nije mi bilo drago što nisam znala gotovo ništa o Cadeu. Znala sam samo da radi u Tokiju. Zbog toga mi je bilo teško čavrljati s njim. Srećom, Donovan ga je poznavao pa me izbavio. ˝Cadeova je priča da je došao na vjenčanje samo pokriće˝, rekao je bocnuvši partnera tamo gdje boli. ˝A zapravo je u SAD došao pronaći ženu iz svoje prošlosti.˝ Cade ga je ošinuo pogledom. ˝Hej...˝

125

Knjige.Club Books ˝Osveta je slatka.˝ Donovan me uhvatio oko struka i posesivno privio uza se. A to mi se jako svidjelo. ˝To je trebala biti tajna˝, mračno je odgovorio Cade. Znala sam da se Donovan ne boji Cadea. No možda bi ga se trebao bojati. Cade je izgledao opako. Onako opako kakvi su bili ljudi koji su željeli sakriti da su nekoć bili slomljeni. I to gadno. Znala sam kako je biti slomljen. No nikada još nisam vidjela nekoga tako opakog. Bio je to mit, što se mene ticalo. Nisam vjerovala da bi ljudi mogli podignuti tako visoke zidove. No pogriješila sam. Trebalo se bojati ljudi s tako jakim zidovima. Nisu imali što izgubiti. ˝Između Sabrine i mene nema tajni˝, rekao je Donovan nježno me milujući po boku. Prošli su me trnci od njegova dodira i njegovih riječi. Bilo je to lijepo čuti i znati da je istina. ˝Pa zar to nije krasno?˝ Cade je zakolutao očima. Izgledao je poput tipova koji nisu vjerovali u veze u kojima nema tajni. Vjerojatno nije vjerovao ni u brak. Okladila bih se u sto dolara da je bio prvi koji se okladio da će se Weston i Elizabeth ubrzo rastati. ˝Ne brini˝, rekla sam mu jer sam ga se bojala, koliko god ga se Donovan nije. ˝Tvoja je tajna sigurna kod mene.˝ Nasmiješio se. ˝To je dobro. Budući da hodaš s ovim tipom, trebat će ti svi prijatelji koje možeš pronaći.˝ Okrenuo se prema mojem pratitelju. ˝Koliko se još dugo moramo motati ovuda?˝ No ja sam željela razgovarati o nečemu što je upravo rekao o meni. Spustila sam dlan na njegov biceps, mnogo veći nego što se činilo pod sakoom. ˝Oh.˝ Šokantno veći. 126

Knjige.Club Books No dobro. ˝Samo malo - kako to misliš, trebat će mi prijatelji? Govorkaju li ljudi? Smeta ih što izlazim s njim, zar ne?˝ Otpio je gutljaj piva iz boce i slegnuo ramenima. ˝Izlaziš s jednim od vlasnika. Jebeno si dobar komad. A koliko čujem, jebeno si i pametna. Naravno da ljudi govore. Jesam lija što čuo? Ne. Ali samo ih pogledaj.˝ Mahnuo je prema gomili oko nas. ˝Svi šapuću i zure.˝ ˝To je zato što smo sada prvi puta zajedno u javnosti˝, rekao je Donovan. ˝Iznenadilo ih je. To je sve. Ignoriraj ih, Sabrina. A nemoj ni na njega obraćati pozornost.˝ A Cadeu je rekao: ˝Moraš ostati dok ne dođu mladenci. Sada se fotografiraju, uskoro će stići.˝ ˝Dobro.˝ Gade je otpio još jedan gutljaj iz boce. Na ruci sam mu zamijetila rub tetovaže. ˝Ostat ću do tada, ali onda idem.˝ Da, taj tip nije bio za brak. Ni za romantiku. Morat ću poslije pitati Donovana gdje ga je našao. Izgledao mi je više kao bivši vojnik nego kao tip koji u Japanu vodi međunarodnu marketinšku tvrtku. No znala sam da ne smijem suditi prema izgledu. I bolje sam od mnogih znala da pametnih, kreativnih ljudi ima posvuda. ˝Možda bismo se mogli malo družiti s ljudima dok čekamo˝, predložila sam. Morala sam pozdraviti ljude iz ureda. Nisam željela da me, osim svega ostaloga, počnu smatrati uobraženom. Cade se gromko nasmijao. ˝Još ih pokušavaš osvojiti? Jako je slatka, Donovane.˝ Stisnula sam usta i pregrizla jezik, nisam željela reći nešto što ću požaliti tipu koji mi je bio jedan od šefova. Donovan me odmjerio pogledom, zamijetio kako sam se suzdržavala i nasmijao se. ˝Upravo sam joj to rekao.˝ Položio je dlan na moj vrat, ispod ruba kose. Njegov dodir me natjerao da zadrhtim od požude. ˝Mislim da se grupica ekipe iz ureda okupila kod bara. 127

Knjige.Club Books Možemo ih otići pozdraviti.˝ Sagnuo se do mene, tako da ga Cade ne čuje: ˝Kreten je, ali nije loš tip. Poslije ću ti nadoknaditi.˝ Nisam znala što bi mi to trebao nadoknaditi, nisam znala ni što je to skrivio, osim činjenice da je htio da dođem s njim na vjenčanje. No osjetila sam mu dah na uhu, obećao mi je nešto dobro, pa sam se malo opustila. ˝Može.˝ Baš smo stigli do bara kad se gomilom proširio žamor. ˝Dame i gospodo˝, prepoznala sam glas koji je dopirao iz zvučnika. Bio je to Brett Larrabee, Westonov kum i kolega s Harvarda. ˝Poželimo dobrodošlicu, prvi puta, gospodinu i gospođi Weston i Elizabeth King.˝ Prolomio se pljesak kad su ušli držeći se za ruke. Smiješili su se, no nisu se gledali nego su pogledavali prema svojim gostima. Je li sve bila samo gluma? Jesu li pogledi koje su prije razmjenjivali bili samo predstava? Jedno je bilo spavati s nekime. Drugo je bilo oženiti se i misliti to ozbiljno. Možda je Donovan imao pravo. Vjerojatno sam provela previše vremena sa sestrom. To što se Weston uspio dobro zabavljati u ovome poslovnom dogovoru nije značilo i da je pronašao sretan kraj sa svojom princezom. ˝Morat ćemo stati u red, ne?˝ upitao je Cade i ispio ostatak piva. ˝Mislim da nećemo, oni će krenuti među ljude˝, rekla je Roxie, a njezina se grupa pridružila našoj. ˝Jebeš to. Trebat će im stoljeće da se probiju kroz ljude. Idem ja.˝ Bacio je bocu u obližnju kantu za smeće. ˝Donovane, trebam te trenutak. Sabrina, bilo mi je drago što smo se upoznali. Vjerojatno ćemo se vidjeti u uredu prije mojega povratka u Tokio.˝ ˝I meni.˝ To mi se činilo kao siguran odgovor. Uljudan, ali neobavezan. 128

Knjige.Club Books Donovan me pogledao kao da traži dopuštenje. Pogledala sam ljude oko sebe provjeravajući s kime ću ostati kad on ode. Nije bilo mnogo zaposlenika. Nije ih mnogo pozvano, pozvani su samo visokopozicionirani zaposlenici koji su surađivali izravno s Westonom. Bili su tu članovi mojega tima, Roxie i još nekoliko ključnih ljudi. Dakle, svi koje će najviše raspizdiri prednosti koje ću steći time što hodam sa šefom. Drugim riječima, ostat ću sama s vukovima. Ne. Ne s vukovima. Bit ću sa svojim timom. Sa svojim ljudima. Idi samo, bit ću dobro.˝ Nisam znala je li situacija bolja ili gora zato što me prije odlaska s partnerom poljubio u obraz. ˝Došla si s Donovanom?˝ Roxie nije ni pričekala da se Donovan makne iz domašaja sluha. Osvrnuo se začuvši svoje ime, a ja sam mu kimnula. Sve je u redu. Ili možda nije. ˝Uh, da. Jesam. On je moj pratitelj. On je moj..Reci to. Samo reci, Sabrina, pokušala sam se natjerati. ˝Valjda izlazimo.˝ Kukavico. ˝Nema valjda. Zajedno smo.˝ ˝Aha˝, rekla je Roxie, a u toj je riječi bilo toliko podteksta. Vrag me odnio ako sam znala što se krije iza nje. S druge strane, Tom Burns, vođa mojega tima, bio je ugodno iznenađen. ˝Bravo ti.˝ Nismo razgovarali o meni i Donovanu, no on nas je zatekao u intimnom trenutku i shvatio je da se između nas događa nešto više od poslovnog odnosa. On me potaknuo da se odlučim krenuti za time. ˝Drago mi je što vas vidim zajedno.˝ ˝I meni.˝ Nisam željela zvučati tako neodlučno, uistinu mi je bilo drago. Samo sam bila nervozna. ˝Kad već govorimo o tome s kime smo došli, ovo je moja supruga Daisy˝, rekao je mahnuvši prema sitnoj plavuši. ˝Upravo je nagovorila mene i Franka da krenemo u potragu za kremastim puslicama.˝ 129

Knjige.Club Books ˝I onim ražnjićima sa škampima˝, oduševljeno je dodala Daisy. ˝I ražnjićima sa škampima. Dobro. Imaš li i ti kakvu narudžbu, Sabrina?˝ ˝Ne, hvala. No ako ti nije problem, možeš uzeti moju čašu?˝ Dodala sam mu čašu za šampanjac koju sam nosila uokolo iako je bila prazna. ˝Naravno, brzo se vraćamo.˝ Otišao je s Frankom, Roxienim suprugom. Čim su otišli, nestalo je Daisyna osmijeha. ˝Dakle. Sabrina. Tom radi u Reachu otkad je osnovan. Probio se s dna ljestvice. A onda si se ti pojavila i ukrala mu posao pred nosom. Prema svemu, posao direktora trebao je biti njegov. A sada smo otkrili da spavaš s jednim od vlasnika? To uopće nije sumnjivo.˝ Cijelo mi se tijelo napelo. U grlu sam imala osjećaj kao da sam progutala pustinju, a ne šampanjac. ˝I to ne samo s jednim od vlasnika˝, dodala je Roxie. ˝Ja i dalje mislim da su ona i Weston bili zajedno.˝ Otvorila sam usta, nisam znala što reći. Željela sam se obraniti, obraniti svoje znanje i svoj životopis, no govorile su istinu. I očekivala sam da bi to mogao biti problem, no nisam to očekivala od Toma Burnsa. Ni od njegove supruge. Ni od Roxie. Ona bi mi trebala biti prijateljica! ˝Tako mi je žao, gospođo Burns˝, propentala sam. ˝Nisam...˝ Daisy je prasnula u smijeh. ˝Samo te zajebavam. Trebala bi si vidjeti facu!˝ Roxie se pridružila općem smijehu. ˝Onda... ne ljutite se na mene?˝ Potpuno sam se zbunila. Laknulo mi je, ali bila sam zbunjena. ˝Ljutim?˝ Odmahnula je glavom, kosa joj je zalepršala. ˝Zahvalna sam ti. Tom je želio taj posao, ali imamo troje djece. Ne bi ga nikada bilo kod kuće, a ja nisam željela biti samohrana majka. Zahvalna sam što su našli nekoga sposobnog, umjesto da njega nagovore da 130

Knjige.Club Books se odvaži i prihvati posao. A Tom kaže da si odlična! Drago mi je što vidim da ima žena na tako visokim položajima u tvrtki. Čestitam!˝ Roxie se i dalje smijala. ˝Tvoja faca!˝ I ja sam se počela smijati. ˝Hvala ti. Valjda.˝ ˝Kladim se da stalno slušaš takve komentare˝, rekla je Daisy. ˝Znam to iz vlastita iskustva. I sama radim u uredu u kojemu su samo muškarci. Nekretnine. Muškarci misle da ne znamo prodati ništa osim vlastitih tijela, zar ne? Ali ja sam druga po prodaji u svojem timu ove godine. Bravo mi!˝ Potapšala me po ruci kao da smo stare prijateljice. ˝Bravo mi!˝ nespretno sam ponovila. Svidjela mi se. Unatoč zadirkivanju i činjenici da joj je bilo teško upasti u riječ, bila je zabavna i puna duha. A ja to nisam bila. Pa je bilo lijepo što smo imale nešto zajedničko unatoč našim razlikama. ˝Ako te itko bude gnjavio zbog toga što izlaziš s onim komadom od Kincaida - samo da znaš, sve su cure ljubomorne na tebe - nemoj ih slušati. Budi svoja, curo. Budi ponosna i znaj da si zaslužila biti tamo gdje jesi.˝ Pogledom je prelazila preko gomile dok je govorila. ˝Roxie, Frank je opet zapeo kod fonduea. Želimo li jesti, morat ćemo same po klopu.˝ Roxie i Daisy su otišle, a ja sam se ogledala oko sebe i shvatila da su i ostali zaposlenici otišli. Nisam bila posve sigurna da baš nikoga ne smeta moja veza s Donovanom - zamijetila sam nelagodu kad smo prilazili - no Daisy je imala pravo. Moram biti svoja. I zaslužujem biti ovdje. Iako nisam spavala samo s jednim, nego s dva tipa kako bih stigla ovamo. Okrenula sam se i pogledom potražila nekoga s kim bih mogla razgovarati. S druge strane dvorane ugledala sam klijenta, no nisam željela razgovarati o poslu, pa sam mu samo mahnula. U blizini je stajao Nate Sinclair, pod rukom je držao ženu koju nisam poznavala. Bio je u razgovoru s parom koji je stajao kraj njih, pa ih nisam željela prekidati. Elizabeth se fotografirala s tri starije 131

Knjige.Club Books gospođe, mislim da su joj to bile tete. Westona nije bilo kraj nje. Vjerojatno su se razdvojili kako bi se družili sa gostima. Potražila sam ga pogledom, tražila sam njegovo lice u moru smokinga i odijela, no odjednom sam stala. Srce mi je podivljalo u grudima, ugledala sam poznato lice. Lice koje nisam vidjela deset dugih godina. Bilo je punije nego što sam ga pamtila, kosa mu je bila kraća, a vrat duži. No nikada neću zaboraviti tu čeljust. Nikada neću zaboraviti te oči koje su u meni izazivale čisti užas. Nema šanse da ikada zaboravim Theodorea Sheridana.

132

Knjige.Club Books TRINAESTO POGLAVLJE

Z

aledila sam se. Nisam se mogla odlučiti hoću li prići bliže i provjeriti je li to on, ili pobjeći koliko me noge nose. U dvorani odjednom više nije bilo zraka. Pluća su mi s mukom hvatala zrak. Noge su mi se pretvorile u olovne cijevi. Nisam ništa stigla učiniti, a on se okrenuo prema meni. Bila sam sigurna da je to on. Muškarac koji me bacio na pod, koji mi je pokrio usta i gurnuo mi ruku u gaćice, muškarac koji mi je gotovo oduzeo djevičanstvo bez moje privole, nalazio se u ovoj dvorani, ni deset metara od mene. Imala sam osjećaj da ću povratiti. Razjapila sam usta u nečujnom vrisku koji se uzdizao iz dubine mojega bića, a čelo mi se orosilo znojem. Što on radi ovdje? Trebao bi biti daleko odavde. Trebao bi biti iza rešetaka. Ne bi smio piti šampanjac i smijati se s Elizabethinom kumom. Ne bi smio biti ovdje. Osjetila sam žestoku potrebu da je odem upozoriti, tu ženu koju nisam ni poznavala. Mislim da se zvala Melinda. Nisam dobro pamtila imena. No čak i nakon svega što sam doznala o Liz Stein, nisam se mogla natjerati na to. Nisam se mogla natjerati da priđem tom govnaru. Moram se maknuti. Što dalje. Treba mi Donovan. Okrenula sam se na peti prema vratima kroz koja je izišao prije pola sata namjeravajući krenuti za njim. Ako ništa drugo, barem ću

133

Knjige.Club Books se maknuti od Thea. No zaletjela sam se ravno u čvrsto, toplo, poznato tijelo. ˝Hej, hej, što nije u redu?˝ upitao me Weston zabrinuto, bilo je jasno koliko mu je stalo do mene. ˝Theodore Sheridan.˝ Jedva sam disala. ˝Ovdje je. Moram ići.˝ Pokušala sam otići, no Weston me čvrsto uhvatio za ruku. ˝Stvarno? Sigurna si?˝ Prešao je pogledom po dvorani namrštena čela. ˝S Melissom?˝ Melissa, tako se zvala. Kimnula sam, nisam mogla ni riječ prozboriti. ˝To je Theov mlađi brat, Clarence. Jako su slični, zar ne?˝ ˝Što?˝ Još nisam mogla do daha. Okrenula sam se prema Theu/Clarenceu i ponovno pogledala to lice. Da, razlikovalo se od lica iz mojega sjećanja, no prošlo je deset godina. ˝Siguran si?˝ ˝Naravno. Siguran sam. Theo nema što tražiti ovdje. On je... Pa dobro. On nije ovdje. Ostat ćemo na tome. No Clarence je išao u školu s Elizabeth. Svijet je mali, zar ne?˝ To nije Theo˝, ponovila sam. Weston je vjerojatno mislio da sam poludjela. Nikada mu nisam spomenula taj napad, a sumnjala sam da ga je i Donovan spominjao pred Westonom. Pogledao me u oči. ˝To nije Theo. Kunem ti se.˝ ˝Oh.˝ Povjerovala sam mu. I laknulo mi je . Ali moja je panika bila prevelika i sada sam se morala riješili tog viška adrenalina koji mi je preplavio tijelo zbog refleksa da pobjegnem ili da se borim koji se uskomešao u meni. Zaplakala sam. Nisam počela naglas jecati, nisu mi se licem počele slijevati suze. No oči su mi se orosile, usne su mi zadrhtale i ramena su mi se počela tresti. 134

Knjige.Club Books ˝Ne. O, ne. Ovo je...˝ Weston me potapšao po ruci i počeo se okretati oko sebe u potrazi za nekime tko će mu pomoći. Odustao je, ili je shvatio da to može i sam učiniti, jer me čvrsto zagrlio. ˝Nemoj to raditi. Mislim, na vjenčanjima se plače, ali ne na ovome. Dobro, možda i na ovome. Ali ne zbog uobičajenih razloga, a to sada nije dobra tema. Mislim, hoću reći, što mogu učiniti? Nisam baš siguran zašto si se tako uzrujala. A i inače se ne znam nositi s ženama koje plaču. Jesi li dobro?˝ Zabila sam mu lice u rever i pokušala se pribrati. Ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto za dobar plač. Morala sam zatvoriti pipu, nalijepiti osmijeh na lice i vratiti se natrag. Nasreću, Weston mi je pomogao svojim brbljanjem, a usput me i milovao po leđima. Ijedno i drugo me smirivalo i odvlačilo mi pozornost. Napokon sam teško progutala i došla sebi, pa sam se odmaknula od njega. ˝Oprosti˝, rekla sam i prihvatila rupčić koji mi je ponudio. ˝Jako mi je neugodno. Samo sam stvarno mislila da je Theo. A sigurna sam da to ništa ne objašnjava i sigurno misliš da sam poludjela.˝ Weston me nastavio milovati po ruci. ˝Mislim da mogu povezati konce. Elizabeth mi je rekla da je Theo u zatvoru zbog silovanja. Jesam li štogod krivo povezao?˝ ˝Ne, nisi.˝ Okrenula sam se od njega, ponovno su zaprijetile suze. ˝Hej, nisam to htio.˝ Nemirno se promeškoljio, nije imao pojma što bi sa mnom. Nalazili smo se u dnu dvorane, nismo bili usred gomile, no moj raspad sistema nikako nije bio prikladan za vjenčanje. Namjeravala sam se ponovno ispričati i reći mu da to nije njegov problem, no on je rekao, ˝Oh, ovako ćemo. Idemo plesati. Upravo je počeo sentiš. Možemo razgovarati - ili ne - i lagano plesati, pa nitko neće znati što se događa.˝ 135

Knjige.Club Books Koliko mu god nisam htjela biti na teret, još sam bila previše potresena. ˝U redu.˝ Dopustila sam mu da me uzme za ruku i odvede do sredine plesnog podija. Ruka mu je bila topla, no u njegovu dodiru nije bilo čarolije. Smiješno, nekoć sam mislila da bismo nas dvoje mogli uistinu uspjeti zajedno. A ja sam oduvijek pripadala nekome drugome. Možda je i on pripadao nekome drugome. ˝Zar ne bi trebao otplesati prvi ples s Elizabeth?˝ Odmahnuo je glavom. ˝Odlučili smo da ćemo preskočiti sve tradicionalne gluposti kao što su prvi ples i rezanje torte. To bi zbog okolnosti bilo neprirodno.˝ Možda mi se samo učinilo, no u njegovu sam glasu čula razočaranje. ˝Ima smisla.˝ Stisnula sam se uz njega, bila sam mu zahvalna na prijateljstvu, a bio mi je i tako ugodno poznat. ˝Iako sam razočarana što vas neću vidjeti kako plešete prvi ples, cijenim tvoju pomoć.˝ ˝Tomu služe prijatelji, zar ne? Želiš li razgovarati o tome?˝ ˝Radije ne bih, ako te ne smeta.˝ Suze su prestale, no ispod površine ležao je sloj čistoga užasa, poput teških oblaka prije oluje. U meni je bilo još mnogo toga što je htjelo izići. Jedva sam se držala na nogama, samo zahvaljujući Westonu nisam pala na pod. ˝Ne smeta me. Samo sam ti htio reći da sam tu. Znaš to. Možda se situacija nije razvila onako,˝ spustio je pogled i nakašljao se, ˝kako sam nekoć planirao u vezi s nama dvoma, no možda je ovako bolje. Štogod ovo bilo, imam osjećaj da će duže potrajati.˝ Zvučao je izgubljeno, nimalo nalik na muškarca koji se upravo oženio. Iako je vjenčanje bilo lažno. ˝Uh. Zar su se već pojavili problemi u raju? Ne ide vam baš kako treba?˝ Bilo mi je drago što sam se mogla pozabaviti tuđim problemima. Iako nisam željela da Weston bude u problemima. Samo se nisam željela baviti vlastitima. 136

Knjige.Club Books No ni Weston se nije želio baviti ozbiljnim razgovorima. Slegnuo je ramenima. ˝Situacija je čudna. No sve u svemu, sve se razvija po planu. I to je sve što ću reći.˝ Šutke smo plesali, izgubljeni u vlastitim kompliciranim mislima. A onda je odjednom Weston uzviknuo: ˝Hej! Došla si s Donovanom?˝ Nasmiješila sam se i malo odmaknula od njega da ga mogu pogledati u oči. ˝E da, imao si druga posla. Nisam znala znaš li za to.˝ ˝Pročulo se, kao što to bude sa sočnim glasinama.˝ ˝Da, izgleda da jest˝, rekla sam. Više me čak nije bilo ni briga što sam meta ogovaranja. ˝Je li sve u redu? Ponaša li se prema tebi kako treba? Donovan mi je prijatelj, ali ako ne bude dobar prema tebi, razbit ću ga.˝ To je i prije rekao i cijenila sam njegove dobre namjere, iako sam čisto sumnjala da bi Weston uistinu mogao razbiti Donovana. ˝Da, Westone. Brine za mene.˝ Donovan Kincaid je redefinirao značenje brige za nekoga. ˝Dobro. Zaslužuješ to.˝ Nisam bila sigurna zaslužujem li, no svakako sam to željela. Željela sam sve što mi je Donovan mogao dati. No i Westonu sam željela sve najbolje. ˝I ti to zaslužuješ. Zaslužuješ biti voljen. Zaslužuješ nekoga tko će brinuti za tebe. I nekoga o kome ćeš brinuti.˝ Skrenuo je pogled, kao da je želio odbaciti moje riječi, no položila sam mu dlan na lice i okrenula ga prema sebi. ˝Ozbiljno to mislim, Westone. Ako to znači da moraš odrasti, učini to. Više nismo djeca. Znam da bi ti to i Donovan rekao.˝ Zakolutao je očima. ˝Znam da bi.˝ Pjesma je završila, pa smo se razdvojili. ˝Mi o vuku...˝ Kimnuo je prema Donovanu koji je stajao sa strane i gledao nas. 137

Knjige.Club Books Istog sam trenutka pošla prema njemu. Još sam bila uzrujana i čeznula sam za njegovim zagrljajem. Weston je krenuo za mnom. ˝Ovdje si˝, rekla sam i čvrsto ga zagrlila. Zastao je, moj ga je zagrljaj izgleda iznenadio, no onda me čvrsto priljubio uza sebe. ˝Bio sam u predvorju s Cadeom. Sve sam vrijeme ovdje.˝ U njegovu sam glasu začula natruhu napetosti, koja mu se odražavala i u tijelu, pa sam se upitala što se to dogodilo između njega i Cadea, no nisam bila dovoljno znatiželjna da mi to pitanje postane važno. ˝Učinilo mi se da sam vidjela Thea˝, rekla sam mu, morala sam s njim podijeliti što se dogodilo, iako je na kraju ispalo da nije ništa. ˝Mislila sam da je ovdje, Donovane. Pa sam se raspala.˝ Raspoloženje mu se istoga trenutka promijenilo, pretvorio se u mojega zaštitnika. ˝Vidjela si Thea?˝ Zagledao se u mene. ˝Mislila sam da jesam. No pogriješila sam.˝ ˝Clarence Sheridan˝, objasnio je Weston. ˝On je Melissin prijatelj.˝ Donovan je kimnuo, sve mu je bilo jasno. ˝Jako su slični.˝ Grlo mi se ponovno stisnulo. ˝Mislila sam da je on, a tebe nije bilo...˝ ˝Sada sam ovdje.˝ Čvršće me zagrlio, jednom me rukom obujmio oko struka, a drugu mi je stavio iza vrata, pa me poljubio u tjeme. ˝Jesi li dobro?˝ Kimnula sam. ˝Weston mi je pomogao da se priberem.˝ ˝Hvala ti, King. Cijenim to.˝ Nije me pustio govoreći to. ˝Nije mi bilo teško˝, rekao je Weston iza mojih leđa. Osjetila sam da se između njih nešto dogodilo. Nešto što su možda mogli razumjeti samo muškarci, i to muškarci koji su dobri prijatelji. No nisam im mogla vidjeti lica i nisam znala što je to bilo. 138

Knjige.Club Books Izvukla sam se iz Donovanova stiska. Bilo mi je nelagodno zbog osjećaja da su me nekako izbacili iz tog razgovora. Prelazila sam pogledom od jednoga do drugoga, no nisam ih mogla pročitati. ˝Pretpostavljam da bih ti trebao čestitati˝, rekao je Donovan mijenjajući temu. Uzeo me za ruku. Weston je kimnuo prema meni. ˝Čujem da bi i tebi trebalo čestitati.˝ Donovan mu nije zahvalio, no to ni Weston nije učinio. Nekoliko su se sekundi gledali u oči, možda je tu bilo napetosti, a možda i nije. Nisam znala dobro čitati muškarce. To mi nikada nije išlo, i nisam odjednom postala majstorica zato što sam prohodala s Donovanom. Weston je napokon rekao: ˝Dakle, Cade je već otišao? Seronja me nije ni pozdravio.˝ I raspoloženje se promijenilo. Donovan je slegnuo ramenima kao da želi reći znaš kakav je. ˝Bit će neko vrijeme u SAD-u. Možda još bude ovdje kad se vratiš s medenog mjeseca. Ne mogu vjerovati da si se odlučio za to.˝ ˝Mora izgledati stvarno.˝ Weston je podignuo obrve ukazujući na pravi razlog zbog kojega se veseli medenom mjesecu, unatoč tome što je njegov brak bio prevara. ˝Učini mi uslugu i drži ga podalje od mojeg ureda. Kad je posljednji puta bio ovdje, nestao mi je potpisani primjerak Pješčara.˝ Nisam bila sigurna je li to rekao Donovanu ili meni, s obzirom na to da sam ja radila veći dio Westonova posla kad njega nije bilo. Nismo stigli odgovoriti, kadli su se oko nas okupila gomila i počela čestitati mladoženji. Frank i Roxie, Tom i Daisy, zajedno s još nekim momcima iz marketinške ekipe. Prolomio se smijeh, počele su šale i razgovor, pa više nisam morala obraćati pozornost. Bilo mi je drago što sam razgovor mogla prepustiti drugima. Da, ono nije bio Theodore i trebala sam se do sada već pribrati, no još 139

Knjige.Club Books sam bila uznemirena. Želudac mi se stisnuo. Osjećala sam se grozno. Iako to nije bio Theodore, nije me uznemirila samo činjenica što sam ugledala nekoga tko mu je toliko sličan. Nisam se toliko prestrašila samo zhog sjećanja. S tim sam sjećanjima živjela, uvijek su mi bila negdje u glavi. Redovito su me proganjala u noćnim morama. Već sam se i naviknula na to, na užas tih sjećanja. No danas me iz ravnoteže izbacila spoznaja, koja me i dalje mučila, da između mene i Theodorea nema više razmaka. Ako iziđe iz zatvora - kad izađe iz zatvora - njegov će mlađi brat i dalje biti prijatelj žene udane za jednog od mojih šefova. Udane za mojega prijatelja. Weston i Elizabeth će vjerojatno ubrzo prekinuti; nikada se više neću naći u Clarenceovoj blizini. No što ako se nađem? Što ako nekim čudom Weston i Elizabeth ostanu zajedno, prođe nekoliko godina, ja se nađem na nekoj zabavi i okrenem se i tamo ne bude Clarence, nego Theodore? Previše je bilo nagađanja, a ja sam se naučila da ne smijem dopustiti da me to obuzme. No večeras su me nagađanja pogađala u najranjiviji dio, umorila su me, pa sam se mogla samo ukočeno smješkati i kimati glavom. Izgubila sam pojam o vremenu, nisam ni znala koliko dugo stojim tako ne obraćajući pozornost, kadli sam odjednom osjetila Donovanov čvrsti stisak. ˝Dođi sa mnom˝, rekao je bez dodatnih objašnjenja. Nismo se ni pozdravili s ostalima, samo smo šmugnuli kroz otvorena vrata plesne dvorane prema predvorju. Na trenutak sam se zapitala odlazimo li kući, no on je prošao pokraj garderobe i stuba te me odveo u prostoriju s druge strane predvorja. Vrata su bila odškrinuta. Donovan se okrenuo oko sebe provjeravajući gleda li nas tko, a onda je otvorio vrata i povukao me u prostoriju. Zatvorio je vrata za nama i upalio svjetlo. Ugledala sam 140

Knjige.Club Books nešto što je izgledalo poput stana, niz soba s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnom sobom. ˝Što je ovo?˝ upitala sam. Bila sam prilično sigurna da ne bismo trebali biti ovdje, štogod to bilo. Otkopčao je sako. ˝I ovo je prostor za događanja, samo što je ovaj uređen tako da izgleda kao stan. I njega su iznajmili za vjenčanje. Ovdje je obitelj doručkovala, a poslije su potpisivali predbračni ugovor i fotografirali se. No trenutačno ne treba nikome, a meni bi dobro došlo malo odmora od brbljanja.˝ Zbog svoje sam uzrujanosti zaboravila koliko je bio napet nakon razgovora s Cadeom. Nisam ga namjeravala gnjaviti zbog toga. Reći će mi kad bude spreman, a nadala sam se samo da ću do tada ja biti dovoljno pribrana, tako da mogu biti uz njega kad mi napokon kaže o čemu je riječ. A i meni će dobro doći odmor od brbljanja. Otišla sam do obližnjeg kauča i uvalila se u središnje sjedalo. Donovan je lunjao sobom pregledavajući ukrase. Dodirnuo je debele zavjese, pa se uputio do božićnog drvca, ukrašenog velikim crvenim i zlatnim mašnama. Zatvorila sam oči i potonula u kauč. Nekoliko minuta poslije osjetila sam kako se ugiba kauč pokraj mene, pa sam otvorila oči. ˝Daj mi nogu˝, rekao je i otpustio kravatu. Bez pitanja sam mu jednu nogu u sandali stavila u krilo. Skinuo mi je sandalu, pa mi rukom pokazao da podignem i drugu nogu, tako da mi može i s nje skinuti cipelu. ˝Treba li ti što? Neko piće? Voda? Nešto za pojesti? Moraš na zahod?˝ Protrljala sam oči, vjerojatno bi mi dobro došlo zrcalo, no nisam imala energije za ustajanje. ˝Dobro sam. Jako si uslužan.˝ Ako dobro odigram, možda će se njegova uslužnost protegnuti i do masaže stopala. 141

Knjige.Club Books ˝Jesam. Jer, ako ti ne treba ništa drugo, provjerit ću sjećaš li se svoje sigurne riječi. A onda ćeš me natjerati da povjerujem da ne želiš da te dodirujem.˝ Drugi puta ove noći preplavio me adrenalin. Srce mi je ubrzalo. Dlanovi su mi se oznojili. No ovoga puta krv mi je bila vruća, a dah mi je zastao od uzbuđenja. Već smo igrali ovu igru. Voljela sam tu igru. Dobro mi je išla. Skočila sam na noge, no Donovan je bio brži. Zgrabio me i privukao k sebi. Napela sam se i stisnula noge. Nije mi se bilo teško pretvarati da ga ne želim. Osim što sam uistinu doživjela seksualni napad, redovito sam vježbala pretvarajući svoj strah od muškaraca u fantazije. Koliko sam samo puta pretvorila svoje noćne more o Theodoreu u erotske sanjarije o Donovanu i samu sebe natjerala do orgazma? Kao što sam rekla, ova mi je igra dobro išla. Donovan je podignuo glavu i polizao mi obraz, što je bila savršena kombinacija ljigavog i seksi. Zadrhtala sam. Jednom me rukom čvrsto držao uz sebe, a drugu mi je zavukao pod haljinu tražeći pristup. Još sam čvršće stisnula noge. ˝Ne budi takva, ljepotice. Ne želiš da postanem grub. Zar ne?˝ Okrenula sam glavu. Znao je odabrati savršene riječi. Umjesto mojega imena, koristio je ženomrzačke pojmove za žene. Sveo me na moj izgled i moju svrhu, nisam bila ništa osim onoga što sam činila njemu, onoga što sam činila za njega. Mačkica mi je pulsirala od želje. Potisnula sam stenjanje. Nije pronašao prolaza između mojih nogu, pa je pronašao drugi način napada. Moja je haljina imala otvorena leđa i zbog toga nisam nosila grudnjak. A sada je ruka koja me držala oko struka iskoristila priliku, zavukla se ispod tkanine i zgrabila mi dojku.

142

Knjige.Club Books Stisnuo me čvrsto, boljelo je, zabio mi je nokte u kožu. Ostat će modrice. Bilo je savršeno. Savršen scenarij. Mogla sam ga zamisliti. Ja sam bila pametna mlada žena koja se pokušava probiti, radila sam prekovremeno za naizgled nezainteresirana šefa i nisam shvaćala koliko je opasan njegov vražji osmijeh. Nisam shvatila da će, kad se nađemo nasamo, od mene tražiti mnogo više od izvještaja o ponudi i potražnji. Bože, vrtjelo mi se u glavi koliko sam se napalila. Ali ne. Liz Stein nije tako lako prošla. Silovanje je bilo silovanje - nisam željela reći da je jedno silovanje bilo lakše podnijeti od drugoga - no trebala mi je grubost. I bila sam sigurna da Donovan ovo radi za mene. Jer je znao da mi upravo to treba. Poljubio me u vrat i nastavio mi gnječiti dojku, a ja sam se sagnula i ugrizla ga za ruku. Zarila sam zube kroz njegovu bijelu košulju sve do kože, sve do krvi. Trgnuo se i potresao ruku. ˝Jebena kujo.˝ Omela sam ga i u tom sam trenutku uspjela pobjeći, preskočila sam stolić i jurnula prema hodniku koji je spajao sobe. Ipak, nisam imala kamo pobjeći. U sljedećoj je sobi bilo još nekoliko kauča i ništa drugo. Nisam se imala gdje skriti. Protrčala sam kroz nju do blagovaonice, u kojoj se po cijeloj duljini sobe protezao veliki stol. Donovan mi je bio za petama. Srušila sam stolac da ga usporim i potrčala pokraj stola. Ubrzo sam shvatila da ću se morati vratiti pokraj stola jer iz ove prostorije nije bilo drugog izlaza. Stolac ga nije zaustavio. Bacila sam pogled preko ramena i vidjela kako skače preko njega. Što je bilo jako seksi i divlje. Skrenula sam oko stola, a on se popeo na njega i spustio se s druge 143

Knjige.Club Books strane odsjekavši mi odstupnicu. Nisam se stigla okrenuti kad me zgrabio. ˝A sada ćemo morati grubo.˝ Nekako sam znala da baš nije naročito razočaran zbog toga. Dahtala sam kao pas, gaćice su mi bile tako vlažne da su postale kliske. Gurnuo me prema stolu, no ja sam se otimala, tresnula sam ga petom u bedro kad me pokušao nagnuti preko stola, gotovo sam ga pogodila ravno u međunožje. Na trenutak mu je popustio stisak, no onda me opet zgrabio i osjetila sam u njegovu dodiru da je bijesan. Gurnuo me o zid. I od toga će mi ostati modrice. ˝Ako me povrijediš, ja ću tebe povrijediti jače.˝ Gotovo sam povjerovala otrovu u njegovu glasu. Ili sam mu možda uistinu povjerovala, jer je dolazio iz dubine njega, bio je savršeno iskren. Ako ga povrijedim, ako mu slomim srce, on će me povrijediti još jače, bilo namjerno ili nenamjerno. Ili sam u to možda samo htjela vjerovati, da me toliko voli, jer me to napaljivalo. A sada me stvarno povrijedio. Rame me zaboljelo kad mi je spojio ruke iza leđa i privezao mi zglavke. Osjetila sam da me veže nekakvim užetom. Možda svojom kravatom, no nju je ostavio na kauču. Bacila sam pogled iza ramena i ugledala bljesak zlata na zglavku. Bila je to mašna s božićnom drvca. Pripremao se šetajući sobom. Kao što je Theodore učinio s Liz. Savršeno. Donovan je bio savršen. Znao je da ću jednoga dana sigurno imati noćne more o onome što je Theodore učinio Liz. U glavi će mi se pojaviti prizori u kojima ću umjesto Liz biti ja koju je Theodore zavezao pojasom ogrtača i silovao. Pogotovo nakon ove večeri, kad sam vidjela Clarencea i povjerovala da je on muškarac koji me tako davno želio povrijediti.

144

Knjige.Club Books Donovan mi je nudio prizore s kojima ću to zamijeniti prije nego što ih uopće stvorim u glavi. Nisam se usuđivala reći da sam zaljubljena. Toliko sam dugo padala, no željela sam biti sigurna prije nego što mu kažem. Nakon svih godina i energije koju je uložio u svoju ljubav prema meni, morala sam biti sigurna da su moji osjećaji jednako jaki kao i njegovi. I morala sam uistinu shvatiti njegove osjećaje prije nego što sam ih mogla usporediti sa svojima. I u ovom sam trenutku, na ovome mjestu, ruku zavezanih iza leđa, obraza pritisnutog o zid, s njegovom rukom oko vrata, napokon shvatila dubinu njegovih osjećaja prema meni. I predala sam se. Iako sam mu zabila lakat u rebra. Iako mi je strgnuo gaćice, a ja sam se otimala i izvijala. Iako mi je koljenom razdvojio noge, a ja sam se bacakala, predala sam se. Sve sam mu dala. Kad se zabio u mene svojim užarenim, bijesnim kopljem, istjerao je iz mene svu napetost i muku ove večeri, a ja sam ostala opuštena, umorna i njegova. Zajedno smo svršili stenjući kao da smo danima čekali orgazam. Kao da smo prije ovoga samo vježbali, a ovo je bila prava predstava. Predstava za nas dvoje. Pustio me i oslonio se o stol hvatajući dah. Ja sam spuznula na pod, ruke su mi bile vezane. Zatvorila sam oči, oslonila obraz o hladan zid i dopustila si da uživam u blaženstvu mira. Odjednom je kleknuo pred mene i okrenuo me prema sebi. Odvezao mi je ruke i nježno mi pomilovao obraz. ˝Reci nešto.˝ Provjeravao je kako mi je. Bio je dobar. Posljednji puta kad smo odigrali ovu igru završila sam jecajući mu u naručju.

145

Knjige.Club Books ˝Ovo je mnogo bolje od brbljanja. Upravo mi je to trebalo.˝ Bilo je mnogo kompliciranije od toga, no poanta je bila da mi je bilo bolje. ˝A ti?˝ Ramena su mu se opustila, lice mu se razvedrilo, a iz usta su mu izletjele riječi kao iz balona koji je netko upravo razvezao. ˝Volim te. Želim se brinuti za tebe. Neću te ni s kime dijeliti. Čak ni s Westonom.˝ Bože, kakva sam ja glupača. Nije bio uzrujan zbog Cadea. Bio je uzrujan zbog mene. Zato što je ušao i ugledao me u naručju muškarca koji mu je nekoć bio potencijalna prijetnja. A ja sam željela samo Donovana. Željela sam da me on tješi, da mi kaže da me voli. Kako to nije shvaćao? Sada sam to prvi puta čula iz njegovih usta i potreslo me do srži. Bila je to utjeha za kojom sam cijele noći tragala. On je bio utočište koje sam tražila cijeloga života. Zagrlila sam ga oko vrata i poljubila, pa oslonila čelo o njegovo. ˝Okej˝, rekla sam, jer nije bilo riječi za ovo, unatoč svim riječima koje sam imala i znala. Samo... ˝Okej.˝

146

Knjige.Club Books ČETRNAESTO POGLAVLJE

I

dućega sam jutra proučavala Donovana s druge strane kuhinjskog šanka i lizala jogurt sa žlice.

˝Je li ti čudno što sam ovdje?˝ Prvi sam puta provela noć u njegovoj kući otkad smo službeno zajedno, a meni je bilo čudno koliko mi to uopće nije čudno. Podignuo je pogled sa svojega tableta, čitao je nedjeljno izdanje novina. ˝Lijepo je što si ovdje.˝ ˝Ali zar ti ne ometa rutinu? Smetam li ti?˝ Pitala sam se što je prije radio tijekom svojih slobodnih dana. Osim što je sjedio i provjeravao što radim ja. Vratio je pogled na iPad. ˝Dovoljno sam puta razmišljao o tome, pa me ne smeta˝, otpilio me. Odložila sam žlicu na pult i nagnula se prema njemu. ˝Razmišljao si o tome?˝ Spustio je iPad. ˝Da, Sabrina. Nisi samo ti sanjarila.˝ Ugrizla sam se za usnicu da suspregnem osmijeh. Stvarno je savladao romantiku. ˝Ipak moram priznati,˝ prešao je pogledom preko mojega tijela, trenutačno odjevenog u njegovu košulju, ˝u mojim si fantazijama uglavnom bila gola.˝ Slegnula sam ramenima. ˝Eto što ti je stvarni život.˝ Već je krenuo oko šanka prema meni. Vrisnula sam i podignula ruke da se obranim od slatke muke koju mi je sigurno već pripremio. ˝Već si me jutros jednom napao.˝ 147

Knjige.Club Books ˝Nisam ni jednom čuo tvoju sigurnu riječ.˝ Oslonio se o rukohvate stolca zarobivši me, spustio glavu i poljubio me u vrat. I inače je često imao čekinje na licu, no jutros se još nije obrijao pa su mu obrazi bili posebno grubi i škakljali su mi osjetljivu kožu. ˝Ne, ne˝, povikala sam smijući se. ˝Ne možeš! Obećala sam Audrey da čuje nazvati. Moraš stati!˝ Podignuo je glavu. ˝U redu.˝ Poljubio me duboko i žestoko, tako da sam sva zadrhtala, a onda se odmaknuo. ˝Ja moram ići vježbati. Hoćeš li sa mnom?˝ Pretvarala sam se da razmišljam o tome. ˝Ne, hvala. Moram telefonirati i svašta još.˝ Usto, zar nismo prošle noći dovoljno vježbali? Nešto mi je palo na pamet. ˝Ne prisluškuješ mi mobitel valjda?˝ ˝Ne prisluškujem. Rekao sam ti, znaš sve.˝ Pljesnuo me po golom bedru. ˝Samo provjeravam˝, nasmijala sam se. ˝Ali da provjerim - u tvojoj kući nema kamera, zar ne?˝ Na licu mu se vidjelo koliko se uzrujao, ali to je bilo jako seksi. ˝Osjećaj se kao kod kuće, Sabrina˝, rekao je ne odgovorivši na moje pitanje. ˝Poslije mi se pridruži pod tušem.˝ ˝Vidjet ću mogu li te uklopiti u svoj raspored.˝ Preko ramena mi je dobacio pogled pun upozorenja. Zbog toga i zbog veličanstvenoga prizora njegovih leđa - bio je gol do pasa, nosio je samo trenirku koja mu je skliznula na bokove - sva sam se naježila. Uzdahnula sam i ostala tako zuriti u vrata kuhinje još dugo nakon što je otišao. Sve me boljelo, bila sam iscrpljena i nisam se mogla sjetiti kad sam posljednji puta bila toliko sretna. Pričekala sam dok nisam začula da je u drugoj sobi pokrenuo traku za trčanje, pa sam otišla na kat po svoj mobitel. Ponijela sam torbu s potrepštinama sa sobom, u koju sam se sjetila ubaciti 148

Knjige.Club Books punjač, pa mi je baterija bila puna. Lijeno sam se uvalila u Donovanov krevet i počela pregledavati društvene medije, što sam inače malokad radila. Elizabeth je objavila nekoliko nenamještenih fotografija s vjenčanja, a ja sam se upitala je li to namijenjeno nevjernim Tomama u njezinoj obitelji ili je možda ipak riječ o pravim trenutcima koje je željela zauvijek zapamtiti. Možda se Weston nikada neće promijeniti. Možda je on ipak divlji plejboj koji se nikada neće skrasiti samo s jednom ženom. No nakon što sam ga vidjela s Elizabeth, poželjela sam povjerovati da je promjena ipak moguća. Ili sam možda zbog Donovana poželjela povjerovati da i Weston može pronaći ljubav. Jer sam željela da to bude moguće za mene. Volim li ja Donovana? To je pitanje bilo bolje ostaviti stručnjacima. Zatvorila sam aplikacije za društvene medije, pronašla Audreyin broj i nazvala je. ˝Sve mi reci˝, javila se. Nasmijala sam se. ˝Zdravo i tebi.˝ Iskreno, nismo razgovarale otkad je prije tjedan dana otišla, a u posljednjih se sedam dana mnogo toga dogodilo. Naravno, neću joj ispričati baš sve detalje. Reći ću joj samo najvažnije. ˝Ne bih morala skakati usred priče da me malo češće zoveš˝, prekorila me. ˝Znam˝, priznala sam. ˝Imala sam previše posla. Ali dugujem ti cijelu priču.˝ Ustala sam. Za ovo će mi trebati prostora za šetnju. Hodala sam po katu Donovanova stana i prepričala Audrey najvažnije događaje prošloga tjedna. Nisam joj rekla da je morao proći kroz suđenje, no rekla sam joj da smo razgovarali o događajima iz prošlosti i da je sve objasnio na zadovoljavajući način. Možda je to bilo pojednostavljivanje situacije, no ovo je bila naša veza. Ticala se samo nas. I nikoga drugoga. 149

Knjige.Club Books Onda sam joj rekla da ćemo pokušati biti zajedno; da ćemo probati stvoriti nešto pravo. ˝Je li ti rekao? Je li ti rekao da te voli?˝ Audreyin je glas bio nadobudan, kao da joj je deset godina i pita me postoji li Djed Mraz. ˝Jest.˝ I ja sam zvučala mlađahno. Što mi je došlo? Zatekla sam se u radnoj sobi. ˝Jučer mi je rekao. Nisam mu uzvratila. Možda sam trebala. Jesam li trebala?˝ ˝Jesi li mu željela uzvratiti?˝ ˝Željela sam. Ali sam htjela biti sigurna da to ozbiljno mislim.˝ ˝A nisi sigurna?˝ Naslonila sam se obrazom na hladan prozor i prebacila mobitel na drugo uho. ˝Bojim se da ono što osjećam nije vrijedno onoga što on osjeća prema meni.˝ Sada sam to prvi puta izgovorila naglas, prvi sam puta svoju misao oblikovala u riječi i morala sam zastati da budem sigurna da to uistinu mislim. Da, to sam osjećala. ˝Što sam ja učinila za njega? Raširila sam noge? Popušila sam mu? Dopustila mu da bude grub? Sigurno nisam jedina žena na svijetu koja...˝ Zastala sam, nisam htjela sa sestrom razgovarati o perverzijama koje sam voljela. ˝Nije zaljubljen u tebe zato što si drolja.˝ ˝Nisam drolja!˝ Gotovo sam čula kako koluta očima. ˝To ti i govorim. Nisi drolja, pa to nije razlog zbog kojeg te voli. A ljudi ionako ne vole druge ljude zbog onoga što ovi rade za njih. Ako to kažu, nemaju pravo. To nije prava ljubav.˝ ˝Pa zašto me onda voli?˝ ˝O, draga sestro. Mudra si i pametna, a istodobno si takva budala.˝ 150

Knjige.Club Books Sada sam ja zakolutala očima. Audrey je znala biti previše dramatična. ˝Srce želi što srce želi˝, nastavila je. ˝Nije na nama da pitamo zašto. A što se tiče tebe i onoga što osjećaš - nema smisla uspoređivati svoje osjećaje s njegovim djelima. On je učinio to što je učinio zato što je to želio, a ne samo zato što te voli. Nije učinio ništa što mu nije odgovaralo, bez obzira na to znaš li ti da te voli ili ne. I nikako nije čekao da mu ti daš nešto zauzvrat jer bi ti inače odavno rekao što radi. Ja mislim da je presretan jer se probudio s tobom u svojemu naručju.˝ ˝Jesi li to sama smislila ili si to ukrala s neke kičaste razglednice?˝ Ako joj se ne počnem rugati, rasplakat ću se. Osim toga, moj je posao bio da joj se rugam. Ipak mi je sestra. No možda je imala pravo. Sjetila sam se Donovanovih komentara. Sanjario je o tome da sam mu dio života. Sam mi je to rekao. Možda je uistinu bio sretan što sam ovdje. ˝Samo te maltretiram˝, rekla sam. ˝Shvaćam što mi govoriš. Imat ću to na umu kad mu počnem objavljivati svoje osjećaje.˝ Otišla sam do velikoga stola i sjela u kožnatu fotelju. Željela sam biti posve uključena u razgovor sa sestrom, no istodobno sam razmišljala, Ovo je Donovanov stol. Ovo je Donovanova fotelja. Je li ovdje sjedio i razmišljao o meni? Je li me odavde promatrao? Je li me odavde zvao i pijuckao piće? Hoću li ja ovdje sjediti kad shvatim što osjećam prema njemu? ˝Komplicirano je˝, rekla je Audrey kao da mi je pročitala misli. ˝To mi je jasno. Ali vjerujem da ćeš smisliti što dalje i da ćeš pronaći prave riječi kad za to dođe vrijeme.˝ Ja nisam bila baš toliko sigurna, no osjetila sam nešto sjedeći među Donovanovim stvarima. Postala sam ozbiljnija, a istodobno sam se i ponadala da će sve biti dobro. ˝Sigurno imaš pravo.˝ Još smo malo razgovarale o školi i planovima za Božić, pa smo se pozdravile našim uobičajenim Volim te i Pazi da se ne uvališ u 151

Knjige.Club Books nevolje. Njezina glasa je nestalo i nekoliko mi je minuta nedostajala više nego prije našega razgovora. Sjedila sam u Donovanovu stolcu i ljuljala se, odsutno prebacujući mobitel po stolu. Razmišljala sam o Audreyinim riječima, o Donovanu, o našoj vezi. Nakon što mi je mobitel ponovno ispao iz ruke, umorila sam se od toga i ostavila ga na miru. Pogled mi je zapeo za fascikl na stolu preda mnom. Nalikovala je na mapu u kojoj su se nalazile sve Donovanove veze s mojom prošlosti. No ovaj je fascikl bio mnogo tanji. Okrenula sam ga i na rubu pročitala: Sun Le Chen. Uspravila sam se, srce mi je divlje udaralo. Zašto Donovan ima dosje o Sun? Otvorila sam ga. Unutra nije bilo mnogo toga. Našla sam samo nekoliko crnobijelih fotografija očito snimljenih bez njezina znanja. Kupovala je na tržnici i izgledala prekrasno, kao i uvijek. Nisam znala jesu li snimljene nedavno, no nije se činilo da su snimljene u SAD-u. Zgrade su izgledale europski, možda francuski. A ako je to bilo u Francuskoj, vjerojatno su snimljene nedavno. Ovdje je prošloga mjeseca padao snijeg, no tamo nije. Dakle, Donovan je dao pratiti Sun kad je bila u Francuskoj? ˝Preznojio sam se˝, rekao je Donovan odjednom se pojavivši na vratima. ˝I spreman sam tebe natjerati da se preznojiš.˝ Okrenula sam se prema njemu. ˝Zašto su ovdje fotografije Sun?˝ Prekrižio je ruke na prsima i oslonio se o dovratak. ˝Zar si mi kopala po stvarima?˝ ˝Je li to problem?˝ Gotovo sam se nasmijala unatoč boli. Stisnuo je zube i nije odgovorio. ˝Dio su francuske kampanje˝, napokon je rekao. Srećom, odustao je od rasprave o mojem kopanju po njegovim stvarima. ˝Dobio sam ih kad sam se vratio. Nisam ih ni pogledao.˝ 152

Knjige.Club Books ˝Nisu namještene˝, ponovno sam ih pregledala. ˝Sun nije svjesna kamere.˝ Pogledala sam ga nadajući se boljem odgovoru. U nevjerici je nagnuo glavu. ˝Sabrina, ne želiš valjda reći...˝ ˝Ne želim? Tajne fotografije žene koja. Prekinuo me. ˝Znala je za kameru. To se zove gluma. Cijelo je snimanje obavljeno u tom stilu. To ne znači...˝ ˝Odakle bih ja to trebala znati?˝ Zastala sam gledajući ga u oči. Morala sam priznati da se u njegovu pogledu vidjelo koliko ga to muči. ˝Što osjećaš prema njoj, Donovane? Je li ovaj dosje nalik na moj?˝ Nisam mogla sakriti drhtanje u glasu, vruće suze u očima. Hitro je obišao stol i okrenuo stolac prema sebi. ˝Ne, ne, Sabrina. Ti si jedina. Ti si jedina žena na svijetu kojoj sam posvetio vrijeme... Jedina koju sam želio... promatrati i upoznati. Samo ti.˝ Nikada ga nisam vidjela da se tako muči s riječima i poželjela sam mu se zavući u naručje i povjerovati svemu što mi govori. Ali... ˝Spavao si s njom.˝ Rekao mi je da jest. Njegova su usta bila na njezinoj mačkici. Čak mi je i opisao kako ju je lizao. A ako je spavao s njom - kao što je spavao i sa mnom - onda možda i osjeća nešto prema njoj. Nije se pomaknuo, nije se nagnuo prema meni niti se povukao. Samo je stajao oslonjen o rukohvate stolca. ˝A ti si spavala s Westonom.˝ Au. To je zaboljelo. Zavalila sam se dublje u stolac, njegove su me riječi šokirale. Znala sam što želi reći - da bih trebala shvaćati da seks nije isto što i osjećaji. No čula sam: Ti si povrijedila mene, ja sam povrijedio tebe. I dalje je bio u prednosti.

153

Knjige.Club Books ˝Samo,˝ rekla sam, ˝ti uvijek možeš poslati svoje privatne istražitelje da me prate i provjere šuljam li se tebi iza leđa u Westonov krevet.˝ Uspravio se. Otišao je na drugu stranu stola razmišljajući. Uhvatila sam ga. Ako zatraži od mene da mu vjerujem, ispast će licemjer. Došao je do sredine stola, okrenuo se prema meni i oslonio dlanovima o stol. ˝Je li to potrebno kako bismo riješili problem? Želiš li i ti imati nekoga tko bi me pratio kao što ja imam nekoga tko prati tebe?˝ Okrenula sam stolac prema njemu i namrštila se. ˝Ne mogu si priuštiti privatnog istražitelja koji bi te pratio, Donovane, ako to želiš reći.˝ A to bi bilo i glupo. Želim li nešto znati o njemu, jednostavno ću ga pitati. Naravno, mogao je i on mene jednostavno pitati, no to očito nije bilo dovoljno. ˝Ne, nisam to htio reći. Ja se brinem za tebe, sjećaš se?˝ Ispružio je ruku i dohvatio fiksni telefon, pa ga privukao sebi. Nisam ga ni stigla upitati što radi, a on je već podignuo slušalicu i nazvao broj koji je znao napamet. Usput mi je rekao, ˝Imaš sreće. Tip koji je radio za Cadea slobodan je, no još je na plaći, što znači da je...˝ Primaknuo je slušalicu bliže ustima. ˝Ferrise, ja sam. Imam novi posao za tebe.˝ Počelo mi je svitati. ˝Nema potrebe za tim. Stvarno.˝ Nije obraćao pozornost na mene. ˝Zvučat će ti čudno, no evo detalja: tvoj kontakt je Sabrina Lind. Da, ona Sabrina Lind.˝ Aha, Ferris me već pratio. Odlično. ˝Račun ćeš poslati meni˝, nastavio je. ˝A za nju ćeš učiniti sve što traži od tebe, bez pitanja, čak i ako zatraži da pratiš mene.˝ ˝Ne˝, rekla sam ispod glasa. ˝Prekini poziv.˝ 154

Knjige.Club Books Nije to učinio. Okrenuo se od mene tako da ne vidi što mu pokušavam reći. ˝Ne želim kopije izvještaja. Sve ide njoj. Jasno?˝ ˝Donovane...˝ upozorila sam ga. Tvrdoglavi alfa-mužjak nije obraćao pozornost na moje riječi. Samo mi je pružio slušalicu. ˝Ne!˝ Nisam htjela ni razmišljati o tome. Neću to učiniti. ˝Već je dogovoreno. Samo se javi i daj mu svoje podatke.˝ Gurnuo je slušalicu prema meni. ˝Rekla sam da neću!˝ Iskočila sam iz stolca, što dalje od njega i njegova glupog telefona. ˝Neću to učiniti, Donovane˝, prosiktala sam. Da je bila riječ o bilo kome drugome, takva bi istraga možda bila i zanimljiva. Toliko toga nisam znala o njemu, no nisam ga željela upoznati kroz izvještaj. Željela sam da mi sam pokaže kakav je i tko je. Željela sam ga otkrivati, sloj po sloj, onako kako to ljudi rade kad upoznaju nekoga tko ih toliko opčini da moraju sve čuti izravno od te osobe. Donovan je stisnuo zube i zapiljio se u mene. Prošlo je nekoliko nelagodnih trenutaka. Napokon je vratio slušalicu na svoje uho, a ja sam s olakšanjem otpuhnula. Sve dok nije progovorio. ˝Ferrise, nalog je za potpuni izvještaj o meni, s nadzorom. Samo mene. Ako je Sabrina sa mnom, onda me ne trebaš pratiti. Fotografije, bez video-snimaka. Pošalji to na njezin e-mail, ali račun pošalji meni.˝ Prekrižila sam ruke i pokušala odlučiti jesam li ljuta ili razočarana. Donovan je prekinuo poziv i tresnuo slušalicom o telefon. Bilo je jasno da je frustriran koliko i ja, što me zbog nekog razloga malo smirilo. 155

Knjige.Club Books ˝Ne moraš izgledati tako povrijeđeno˝, hladno je rekao. ˝Rekla si da ne moram odustati od praćenja.˝ ˝To nije značilo da moraš mene natjerati da se tako ponašam.˝ Kako mu to nije bilo jasno? ˝Znam samo, Sabrina, da želiš odgovore, a ja ti ih mogu dati samo na ovaj način.˝ U njegovu je glasu bilo iskrenosti koja me dirnula i nekako sam uspjela shvatiti - nije me pokušavao naljutiti. Nije me pokušavao ni povrijediti. Nije pokušavao zanemariti moje želje. Činio je najbolje što je znao s obzirom na ono kako se znao ponašati, a ovo mu je bilo poznato. Nadzor. Praćenje. Špijuniranje. Na meni je bilo da ga naučim da može i drukčije. Na meni je bilo da ga naučim povjerenju. A kako bih ga naučila povjerenju, prvo mu moram pokazati povjerenje. ˝Ne treba mi taj izvještaj.˝ Odlučila sam da ću ga izbrisati kad mi stigne na e-mail. ˝Ali ako ti to moraš učiniti, razumijem. Ono što sada trebam od tebe jest da mi još jednom kažeš da ništa ne osjećaš prema Sun.˝ Duboko sam udahnula - ovo će biti gadno. ˝A ja ću ti povjerovati.˝ Prišao mi je, uhvatio me za bradu i podignuo mi glavu da me pogleda u oči. ˝Ništa ne osjećam prema Sun. Nikada nisam ni osjećao. Ona mi je samo služila za to da mi skrene pozornost, tako da ne poludim od ljubavi prema tebi.˝ Stisnulo me u grudima, grlo mi se steglo. Podignula sam se na prste i oslonila se čelom o njegovo. ˝Hvala ti. Vjerujem ti.˝

156

Knjige.Club Books PETNAESTO POGLAVLJE

K

ao i obično, ponedjeljak je stigao prebrzo. Weston je otišao i imala sam dvostruko više posla nego inače. Osim što nije bilo njega, bio je i kraj godine, s kojim su uvijek dolazile nove kampanje. Postojeći su klijenti željeli što prije započeti s novom godinom; novi su klijenti kucali na vrata u potrazi za boljim rješenjima za svoje tvrtke. Nasreću, nisam imala mnogo vremena za brigu o uredskim tračevima i privatnim istražiteljima. Nisam stigla ni ručati. Do popodneva sam shvatila koliko ću lako potonuti pod zahtjevima svojega posla. Otkazala sam sve što je bilo nepotrebno i pomirila se s Činjenicom da ću cijeli tjedan provesti jureći između svojega i Westonova ureda. U srijedu ujutro sam odustala, pokupila svoje papire i preselila se u njegov ured. ˝Dobro izgledaš u uredu ove veličine˝, rekao je Donovan ulazeći te večeri u ured. Podignula sam pogled s gomile strateških izvještaja i trepnula. Zatamnila sam staklene zidove ureda tako da me ne smetaju ostali zaposlenici, no time sam se i potpuno odvojila od ostatka svijeta. Baterija mojega mobitela odavno se ispraznila. Bacila sam pogled na prozor iza sebe i shvatila da je vani mrak. Pala je noć. ˝Izgubila sam pojam o vremenu.˝ Protegnula sam noge i promeškoljila stopala. Odavno sam skinula cipele.

157

Knjige.Club Books Donovan je sjeo u stolac s druge strane stola i prekrižio noge. ˝To ti se ovoga tjedna često događa.˝ Nije mi se činilo da mi nešto zamjera, no nešto mi je očito želio reći. ˝Oprosti, znam da nisam imala vremena za tebe. Nisam imala pojma da će ovo biti tako naporno. Mislila sam da Weston ništa ne radi.˝ ˝Weston stvarno ne radi ništa. Njegov posao nikada nije bio ovako dobro obavljan kao sada. Nećemo ti dopustiti da odeš.˝ Nasmiješio se i znala sam da to ne govori samo iz ljubaznosti. ˝I ne brini za mene. Odvest ću te nekamo za vikend.˝ Nagnula sam glavu jer me zaintrigirao. ˝Stvarno?˝ Planirala sam raditi cijeli vikend. Inače neću stići obaviti sve što me čeka, iako sam ovoga tjedna svaki dan radila do deset navečer. ˝Ne možeš raditi non-stop i očekivati da ćeš dobro raditi, Sabrina. Vjeruj mi, znam to. Moraš se odmoriti.˝ Prekrižila sam ruke. ˝A ti se tako često odmaraš. Recite mi, gospodine Kincaid, kakve hobije imate? Čime se bavite tijekom vikenda, osim svojim poslom?˝ ˝Bavim se tobom.˝ U redu. Pobijedio je. ˝A ti ćeš dobiti dovoljno vremena za posao tijekom vikenda, samo je važno da barem dio vremena provedeš sa mnom.˝ Nisam mu odmah odgovorila jer sam se sva rastopila. ˝S tobom je vrlo teško raspravljati.˝ ˝U tome je poanta.˝ Namrštio se kao da razmišlja. ˝Moram priznati da je mnogo lakše samo ti reći kamo moraš ići. Iako je bilo vrlo zabavno smišljati načine da te dobijem tamo gdje te želim.˝ ˝Ne govoriš mi kamo moram. Zamoliš me da to učinim.˝

158

Knjige.Club Books ˝Aha. Baš tako.˝ Nacerio se, a ja nisam znala povlađuje li on meni ili ja njemu. Onda sam malo bolje razmislila i shvatila da to nije ni važno. ˝Dakle, gdje me želiš ovoga vikenda?˝ upitala sam i počela organizirati papire na stolu. Danas sam predugo radila, mozak mi se pretvorio u kašicu. ˝Hoćeš li mi otkriti ili će to biti iznenađenje?˝ Razmislio je prije nego što je odgovorio. ˝Idemo u vikendicu mojih roditelja u Washingtonu u državi Connecticut. I oni će biti tamo. Ispričavam se zbog toga. Moja majka mrzi grad po zimi, pa se preseli u Washington nakon Dana zahvalnosti i ostane tamo sve do Nove godine. No kuća je velika, a moj je otac radoholičar, baš poput nas, pa se nećemo morati previše družiti s njima.˝ Nisam se mogla prestati smiješiti. ˝Upoznat ćeš me sa svojim roditeljima?˝ Izvio je obrvu. ˝Jesi li čula išta drugo osim toga?˝ ˝Ne.˝ Zavrtjelo mi se u glavi kao da sam školarka. ˝Donovane, to je vrlo važno. Upoznat ću tvoje roditelje. Moram priznati da sam sva ustreptala.˝ Pogled mu se rastopio poput čokolade. ˝Ti si meni vrlo važna˝, tiho je rekao, a ja sam ostala bez daha. Nastavio je odlučnije: ˝No mislio sam ozbiljno. Moji su roditelji hladni i ukočeni. Ne očekuj mnogo od njih. S tobom će se ponašati vrlo poslovno, na razini transakcija.˝ Nekako mi se nije činilo da bi bilo pametno podsjetiti ga da se i on prema meni isprva tako ponašao. ˝Pa zašto onda idemo u njihovu vikendicu? Mogli bismo otići drugdje.˝ ˝Zato što je prekrasno, čak i zimi. Pogotovo zimi. I želio bih to podijeliti s tobom.˝ A onda je dodao: ˝I želim da te upoznaju. Iako to ne zaslužuju.˝ Šutke sam prešla dlanom po stolu koji sam upravo raščistila, potpuno su me savladali osjećaji zbog njegovih riječi. Kad sam 159

Knjige.Club Books napokon uspjela progovoriti, odgovorila sam mu potvrdno. ˝Voljela bih ići u vikendicu. Molim te. Voljela bi ih upoznati.˝ ˝Krećemo u petak u četiri. Ponesi stvari u ured i budi spremna za polazak. Imat ćemo vozača, pa ćemo moći raditi i za vožnje. Mogu ti pomoći sa svime što ti je potrebno. Moje će projekcije za operativu biti spremne prije polaska.˝ ˝To zvuči jebeno fantastično.˝ Zurio je u mene, prostrijelio me pogledom onako kako je to činio kad bi me cijelu raskopao i izvukao na površinu sve ono što je u meni bilo zakopano. T onako kako je to činio kad mu je nešto bilo na pameti. Kad je želio testirati moje granice. Kad se poželio igrati. Bilo me strah pitati. ˝Što je bilo?˝ ˝Skini gaćice.˝ ˝Što?˝ Čula sam ga, samo nisam znala šali li se. ˝Prošlo je devet. Osim nas nema više nikoga ovdje. Skini gaćice.˝ Što mi je? Pa znala sam da se nikada ne šali. ˝Zašto?˝ Nisam odbila. Samo me zanimalo zašto. ˝Pojebat ću te na Westonovu stolu.˝ O, Bože. Sad ću morati skinuti gaćice, bile su skroz promočene. Zašto me to toliko napaljivalo? Zato što je bila riječ o tuđem vlasništvu? Zato što je to bio stol mojega šefa? Zato što sam u Donovanovoj želji da to učini osjetila primitivne mužjačke nagone? ˝Vjerojatno ima kamere u uredu˝, rekla sam pregledavajući strop u potrazi za njima. ˝Znam da ima kamera. Snimaju samo vizualno. Weston će moći vidjeti sve što ćemo raditi odluči li pregledati snimke. Nemoj mi reći da te to ne napaljuje jer oboje znamo da je tako.˝ Da. Tako je. 160

Knjige.Club Books Uzdrhtalo sam udahnula. Znala sam da Weston neće imati razloga pregledati snimke. Ovdje sam već tri mjeseca i nikada nismo pogledali sigurnosne snimke. Provela sam godine radeći u tvrtki Now i nikada nismo gledali snimke. Postojale su ˝za svaki slučaj.˝ A ˝svaki slučaj˝ nikada se nije dogodio. Ali ipak. Postojala je mogućnost da bi ih Weston mogao pregledati. Znala sam da ću pristati. Već sam navukla cipele, ustala i obišla stol. ˝A ti? Radiš li to zato što te voajerizam napaljuje ili zato što želiš pokazati Westonu da sam tvoja?˝ Podignula sam haljinu i otkrila gaćice, pa sam se okrenula kao da nastupam pred kamerama. A onda sam ih zavodnički polako spustila niz noge i dodala ih Donovanu. Na njegovu sam licu vidjela da je zadovoljan mojom predstavom, te da je ponešto iznenađen. Uzeo je moje gaćice, pomirisao ih, pa ih ugurao u džep sakoa. ˝Oboje˝, odgovorio je. ˝Definitivno oboje.˝ Privukao me k sebi i poljubio me, posisao mi jezik, a onda me hitro okrenuo i nagnuo preko stola. Haljina koju sam nosila bila je široka i bilo ju je lako podignuti. Donovan ju je podignuo do mojega struka i otkrio mi mačkicu i guzu. Osjećala sam se ranjivo i izloženo - tako izloženo - znajući da u uredu ima kamera. Znajući da bi to Weston jednoga dana mogao vidjeti. Iako sam bila sigurna da nikada neće vidjeti snimke, nisam bila sigurna bih li pristala da je bila riječ o bilo kome drugome. Weston me već vidio golu. Neće vidjeti ništa nova. No što je s Donovanom? Kako se on osjećao pokazujući me tako drugome muškarcu? Zar ga nije smetala pomisao da bi me baš Weston mogao vidjeti?

161

Knjige.Club Books Istodobno me mučila i napaljivala ta čudna kombinacija Donovan me želio samo za sebe, a imao me tako potpuno da je imao tu povlasticu da me može pokazati svima ako to poželi. Ispalo je da se i u njemu sukobljavaju želje. Skinuo je sako i raskopčao manžete. Podvio je rukave i prešao dlanom preko moje guze. ˝Sve ovo, Sabrina, pripada meni˝, odlučno je rekao. ˝Nitko ne smije dotaknuti tvoju guzu osim mene.˝ Zabio je prste u mene. ˝Nitko ne smije dotaknuti tvoju picu osim mene. Nitko ovo ne smije vidjeti osim mene.˝ Zastenjala sam osjetivši njegove prste duboko u sebi. Nije mi ni dodirnuo klitoris, no ja sam bila tako napaljena da to i nije bilo potrebno. ˝Razumiješ li? Ovo, pred kamerama, ovo je pod mojim uvjetima. I ovo je posljednji put da će te Weston ikada vidjeti ovakvu. Reci mi da razumiješ, Sabrina.˝ ˝Razumijem.˝ Samo jedna riječ, no bilo ju je teško izgovoriti dok sam osjećala kako me miluje iznutra. Ali razumjela sam. Bilo mi je jasno. Donovan je dokazivao da sam njegova, a ja nisam imala nikakvih problema s time. Njegove ruke odjednom više nije bilo. A onda se vratila, sletjela je s oštrim praskom na moju guz. Skočila sam i jauknula, no Donovan me već nježno milovao. ˝To ti je zbog toga što si me izazivala, Sabrina. Zato što si očijukala s Westonom preda mnom one večeri u restoranu.˝ Što? Ponovno me pljesnuo, ovoga puta s druge strane, još jače. Cvilila sam, a on je masažom otjerao bol. ˝Ovo je zato što si plesala s njim na njegovu vjenčanju, a trebala si biti u mojem naručju.˝ Kažnjavao me. Kažnjavao me zato što sam bila s Westonom. Jebemu. To je bilo jako seksi.

162

Knjige.Club Books Stisnula sam noge, kao da će mi to pomoći da ublažim požudu, kao da ću tako zaustaviti vlagu koja mi se skupljala među nogama. Još me jednom udario, a ja sam bila još bliže orgazmu. ˝Ovo je zato što si prihvatila posao koji ti je ponudio, a ja sam se toliko namučio da ti stvorim lijepu karijeru u Los Angelesu.˝ Glas mu je bio napetiji svakim udarcem. Ovoga me puta još brže pljesnuo, nisam se stigla oporaviti od posljednjeg udarca. ˝A ovo je zbog toga kako si ga gledala na Harvardu. A ovo je zato što si uopće pomislila da bi ti on mogao dati ono što ti je potrebno.˝ Posljednji je udarac bio najgori, od boli sam zasuzila, no gora je bila bol u Donovanovu glasu, bol koju je godinama skrivao. Bol za koju nisam znala, za koju me nikada nije krivio. Ako sam je mogla ovako osjetiti, barem malo, prihvatit ću još stotinu udaraca. No na umu je imao nešto drugo. ˝A ovo,˝ rekao je, čula sam kako raskopčava pojas i hlače, ˝ovo je zato što si provela vikend u njegovu krevetu. Nikada nisi bila njegova, nikada mu nisi imala pravo dati ono što si mu dala.˝ Uhvatila sam se za rub stola pripremajući se za njegov nalet. Ipak me zatekao, zabio se u mene tako žestoko da sam imala osjećaj kao da je prodro do kraja u mene, kao da je pronašao sve što je želio znati, kao da je otkrio sve tajne, sve skrivene grijehe, kao da ih je svojim uletom sve izbacio iz mene. Nije popuštao, zabijao se u mene žestoko, mahnito, kažnjavao me, a ja sam znala da tjera vlastite demone, da je ova ševa možda bila više namijenjena njemu nego ikada prije. No ovo je bilo i za mene, sve što je činio bilo je za mene. Nestalo je i posljednjih briga zbog Sun Le Chen. Nije bilo šanse da me mogao ovoliko trebati, da ga je moja veza s Westonom mogla ovoliko povrijediti, a da je istodobno želio nekoga drugoga. To jednostavno nije bilo moguće. Jednom mi je rekao da bih znala da nema nikoga drugoga kad bih mogla vidjeti što mu je u glavi i u srcu. 163

Knjige.Club Books Dobro, nisam mogla vidjeti što mu je u glavi, no mogla sam osjetiti. Natjerao me da osjetim sve što je osjećao i on, a to je bilo ogoljelo, bolno, prljavo i žestoko. I to je bila ljubav, pregolema, i dao mi je sve od sebe. Zabijao se u mene neravnomjernim ritmom, osjećala sam kako me jajima udara o klitoris. Zbog toga i zbog erotičnog scenarija moj je orgazam došao poput eksplozije, unatoč nedostatku ručne stimulacije. Donovan je ipak svršio prije mene, no nastavio se zabijati čak i kad se do kraja ispraznio, kao da je želio biti siguran da će svaka kap završiti u meni. Onda me podignuo, oslonio moja leđa o svoje grudi i rukom mi počeo masirati klitoris. Trebao mi je samo maleni dodir i raspala sam se u moru blistavih svjetala, topline i užitka. Još sam bila u oblacima kad me okrenuo prema sebi i poljubio slatko, duboko, dugo, mnogo duže nego što bih očekivala s obzirom na to da nismo bili kod kuće. Kao da sam ja njegov kisik, kao da je letio previsoko ili ronio preduboko i trebao je mene da dođe do daha, napuni pluća, dođe k sebi. Napokon se odmaknuo. ˝Ne želim te prestati dodirivati˝, rekao je popravljajući mi haljinu. Ponovno sam ga poljubila. I opet, jer ni ja njega nisam željela prestati dodirivati. No nisam ponijela rezervnu odjeću, pa nisam mogla otići u njegovu kuću. Morala sam ujutro biti jako rano u uredu i imala sam previše posla, pa sam znala da se moram dobro naspavati. Sve to nije značilo da on ne bi mogao doći k meni. ˝Mogao bi...˝ zaustila sam. ˝Doći ću k tebi˝, istodobno je progovorio. ˝Dobro.˝ Imala sam osjećaj da ćemo samo tako izići odavde. Odmaknula sam se i otišla do garderobe po svoj kaput i torbicu. On je poravnao rukave i navukao sako. ˝Spreman?˝ upitala sam s vrata. 164

Knjige.Club Books ˝Samo još nešto.˝ Otišao je do police na kojoj je Weston držao stripove i uzeo jedan. ˝Htio sam posuditi njegovo prvo izdanje Živih mrtvaca˝, objasnio je izlazeći. U tom sam trenutku bila previše umorna da bih stala i razmislila, iako mi je bilo čudno - otkad to Donovan čita stripove? No shvatila sam kasnije te noći ležeći u njegovu naručju na rubu sna: kad Weston otkrije da mu je nestao strip, pogledat će snimke.

165

Knjige.Club Books ŠESNAESTO POGLAVLJE

W

ashington u državi Connecticut dva je sata udaljen od New Yorka. Otišli smo u petak popodne, malo prije četiri, tako da možemo stati kod mojega stana i uzeti moju torbu. Nisam je željela ponijeti sa sobom u ured. Iako je većina ekipe znala da hodam s Donovanom, nisu morali znati što radimo u slobodno vrijeme. Nisam im namjeravala dati materijala za ogovaranje. Odlučili smo se za Teslu. Automobil je bio opremljen pogonom na sva četiri kotača, pa je bio savršeno prikladan za sve vremenske uvjete, kao što mi je rekao Donovan. Ispalo je da je jako ponosan na svoje automobile i da se rado hvali njima, što me fasciniralo. Poveo je vozača, pa smo oboje bili putnici i putem do vikendice obavili gomilu posla. Kad smo skrenuli na prilaz prema vikendici prekriven snijegom, napokon sam se mogla opustiti. Bila sam spremna za druženje. Automobil se zaustavio na kraju dugog prilaza ispred goleme vile na kat. Izgledala je prekrasno, bila je odlično održavana, a pogled se oko nje širio preko stotina hvati zemlje. Do nje je bilo teško doći, bila je izdvojena i privatna i prevelika za tročlanu obitelj. Točnije, dvočlanu, jer je Donovan odavno odrastao. ˝Ovdje žive samo tvoji roditelji?˝ upitala sam izlazeći iz automobila. Kimnuo je i uzdahnuo. ˝I to samo dio godine.˝ ˝Ideš. Definitivno ima mjesta.˝ Nismo još ušli, no izvana mi se činilo da se prostire na tisuću kvadrata. Ja sam odrasla u kući od jedva kojih sto kvadrata. 166

Knjige.Club Books ˝Moji su roditelji najsretniji kad ne moraju biti preblizu jedno drugome. Vidjet ćeš. Idemo se skloniti od hladnoće.˝ Odveo me do vrata koja su se otvorila prije nego što smo pokucali. Na njima je stajao visok sredovječni gospodin odjeven u hlače i pulover. Bio je premlad da bi bio Donovanov otac. ˝Gospodine Kincaid˝, pozdravio ga je spuštena pogleda. ˝Dobrodošli natrag u Pinnacle House, vi i vaša gošća.˝ ˝Ovo je Sabrina Lind˝, predstavio me Donovan i pomogao mi da skinem kaput. ˝Ispričavam se, ne sjećam se vašeg imena.˝ ˝Nema potrebe za isprikama, gospodine. Ja sam Edward. Dopustite mi da vam pomognem.˝ Uzeo je moj kaput i objesio ga u obližnji ormar, pa se vratio po Donovanov. Za nama je ušao vozač s našom prtljagom. ˝Gdje da parkiram automobil?˝ ˝Treća garaža je prazna˝, rekao je Edward. ˝Pričekajte me trenutak, otvorit ću vam. Vaša je majka predložila da vas smjestim u apartman na katu, gospodine Kincaid. Je li to u redu?˝ ˝Savršeno.˝ ˝Odnijet ću vaše stvari gore, želite li se otići pripremiti za večeru. Vaša je majka željela da vas podsjetim da je večera točno u šest i trideset.˝ Promatrala sam taj razgovor. Donovan je uvijek bio ponešto zatvoren, no bilo mi je neobično koliko je batler - valjda mu je to bio naslov - bio rezerviran. On je bio osoba koja nas je trebala dočekati. Tehnički gledano bio je gostoljubiv, no u njegovim riječima nije bilo topline ni iskrene dobrodošlice. Možda se posluga tako i trebala ponašati. Ja nisam imala pojma, nikada nisam imala poslugu. ˝Da, večera je točno u šest i trideset˝, u Donovanovu se glasu čula nervoza. ˝Bože sačuvaj da bi majka slučajno promijenila svoju rutinu.˝ 167

Knjige.Club Books ˝Je li to poruka koju biste željeli da joj prenesem, gospodine?˝ U tim je riječima bilo malo izazova, kao da je Edward, unatoč svojoj formalnosti, bio odan svojim poslodavcima. Valjda je tako i trebalo biti. ˝Ne˝, nasmijao se Donovan. ˝Nema poruke. Doći ćemo.˝ Pogledao me. ˝Sabrina, rado bih ti pokazao kuću, no nemamo vremena za to. Stignemo se samo presvući. Idemo?˝ Pružio mi je ruku. Predvorje se širilo u veliki prostor, debeli su sagovi pokrivali drvene podove, a ispred kamina nalazili su se krasni kauči prekriveni brokatom. Zid s druge strane bio je sav u prozorima kroz koje se vidio okoliš. Vani je bilo mračno, u kući su bila upaljena svjetla, pa pogleda zapravo nije bilo, ali imala sam osjećaj da će biti veličanstven. S naše lijeve strane uzdizalo se golemo stubište. Donovan me poveo gore, pa niz hodnik do dvostrukih vrata na rubu kuće. Vrata su se otvarala prema golemom apartmanu s velikim krevetom, kaminom u kojem je već gorjela vatra, odvojenim prostorom za sjedenje i kupaonicom. Staklena vrata otvarala su se na balkon. Provirila sam van. Snijeg je ponovno počeo lagano padati i u mraku se nije daleko vidjelo. Donovan mi je prišao i zagrlio me oko struka. ˝Ujutro će biti prelijepo, posebice kad iziđe sunce. Vjeruj mi. No sada imamo samo petnaest minuta prije večere. Hoćeš li biti spremna?˝ Okrenula sam se i zaustila da nemam torbu, no na vratima se začulo kucanje. Ušao je Edward i spustio moju torbu na klupu u podnožju kreveta, a Donovanovu je položio na pod kraj nje. Otvorila sam torbu i počela kopati po njoj u potrazi za nečime što ću odjenuti. Nisam se planirala presvući za večeru, no sada sam imala osjećaj da moram. Nasreću, ubacila sam nekoliko presvlaka u torbu tako da budem spremna za sve.

168

Knjige.Club Books Ipak, unatoč svemu, nisam imala pojma što da odjenem. Već sam bila u poslovnoj suknji A-linije i sakou. Trebam li se odjenuti formalnije ili manje formalno? ˝Ne znam što da odjenem˝, rekla sam mahnito bacajući odjeću po krevetu. Donovan se vratio od ormara gdje je objesio sako. ˝Ann Taylor,˝ rekao je, ˝uz crno. Ja ću odjenuti opuštenije hlače.˝ Dohvatila sam ženstvenu suknju cvjetna uzorka, torbicu za šminku i crni pulover, okrenula se prema njemu i poljubila ga. ˝Hvala ti.˝ A onda sam otrčala u kupaonicu da se spremim. Za deset minuta izišla sam odjevena i našminkana. Donovan me čekao kod vrata, kao da je upravo namjeravao pokucati. T on se presvukao u opuštenije hlače i tamnocrveni pulover koji je isticao zelenilo njegovih očiju. ˝Prekrasna si.˝ U njegovu sam pogledu vidjela da mu se možda baš i ne da više ići na večeru. ˝Ali jesam li prikladna?˝ Odjednom sam bila nervozna. Usta su mi se osušila, a dlanovi oznojili. Izgledao je kao da razmišlja o odgovoru, ili kao da mi nešto želi reći, samo nije siguran treba li to reći. Nisam se stigla previše uzrujati kad je rekao, ˝Savršena si.˝ Bacio je pogled na sat. ˝I moramo krenuti.˝ Navukla sam cipele i krenula za njim ignorirajući nelagodan osjećaj da mi nešto nije rekao. Taj je osjećaj ionako bilo teško razdvojiti od straha koji mi je govorio da ionako nisam spremna za ovo. Vratili smo se u prizemlje, prošli kroz otvoreni prostor koji smo prošli pri dolasku, pa kroz još jednu dnevnu sobu i stigli do blagovaonice opremljene prekrasnim stolom i stolcima od trešnjeva drva iznad kojih se nalazio kristalni luster. Dvostruka su 169

Knjige.Club Books vrata vodila na terasu i mogla sam zamisliti da bi se ljeti ta vrata mogla otvoriti kako bi se ovdje organizirali veličanstveni banketi. No sada je bila zima. Vani je pao mrak, a stol, za kojim je bilo mjesta za dvanaestero ljudi, bio je postavljen za četvero. Privlačan gospodin sijede kose i brade sjedio je na čelu. Pokraj njega se nalazila prekrasna crvenokosa žena duga vrata i zelenih očiju. Muškarac je ustao kad smo ušli, a Edward, kojega nisam ni zamijetila kad smo ušli, prišao je stolu i izvukao mi stolac preko puta crvenokose žene. Donovan je sjeo kraj mene. Njegov je otac sjeo kad i on. Još se nismo upoznali, a ni pozdravili, kad je crvenokosa Donovanova majka - bacila pogled na zlatni sat na zidu i rekla: ˝Točno šest i trideset. Hm.˝ Bilo je jasno da je nezadovoljna, iako nisam mogla shvatiti zašto. Pa stigli smo na vrijeme. ˝Ovdje smo, majko˝, rekao je Donovan i tiho uzdahnuo. ˝Samo me silno zapanjilo u kojoj si mjeri izgubio dobre manire. Nekada je posluživanje večere u šest i trideset značilo da smo za stolom sjedili najkasnije u šest i dvadeset. Zar na drugome kraju svijeta točnost nije toliko važna?˝ Nagnula se prema svome suprugu. ˝Ti si u Japanu bio više od mene. Je li u tome stvar, Raymonde?˝ Sada sam shvatila zašto je Donovanu bilo toliko važno da na vrijeme dođemo dolje. Raymond je nagnuo glavu s jedne strane na drugu, kao da razmišlja o tome. ˝Pretpostavljam da je to više posljedica njegova statusa neženje, Susan. U Tokiju su ljudi prilično točni.˝ Za to se vrijeme Edward vratio, kamo god da je bio nestao nakon što smo se smjestili za stol, i donio bocu vina, koje je prvo natočio Raymondu u čašu. ˝Stigli smo na vrijeme˝, rekao je Donovan izravnavši ubrus na krilu. ˝Nismo mogli stići mnogo prije vremena naznačenog za 170

Knjige.Club Books večeru, što je posljedica gustoga prometa i loših vremenskih prilika, a nikako nije odraz mog nepoštovanja prema točnosti. Našega nepoštovanja prema točnosti˝, ispravio se i drugi put uključio i mene. Njegova je majka sjedila uspravnih leđa i šutjela, a na trenutak sam pomislila da će odustati. Ali onda je rekla: ˝Trebali ste krenuti ranije.˝ ˝Stvarno ćeš večeras biti takva?˝ upitao je Donovan baš kada sam ja rekla: ˝Ja sam kriva. Ostavila sam prtljagu u stanu, pa smo morali najprije otići po nju.˝ Susan me pogledala, možda i prvi put za ozbiljno otkako smo stigli, napola stisnutih očiju kao da je pred nju postavljena zagonetka koju ne može odgonetnuti. ˝Ostavi ih na miru, Susan. Svađanjem ćemo samo odgoditi jelo˝, rekao je Raymond. Činilo se da njegova žena još nešto želi reći, ali kao da je riječ njezina muža konačna, stisnula je usne u tanku liniju i više ništa nije rekla na tu temu. Donovan je otpio dugi gutljaj vina. Raymond je Edwardu dao znak da posluži pladnjeve sa salatom, a ja sam zurila u praznu zdjelicu pred sobom jer nisam znala kamo bih pogledala ni što bih rekla. Donovan mi je bio rekao da mu roditelji nisu naročito srdačni ljudi, ali očekivala sam da će me barem primjereno pozdraviti. Očekivala sam da će im moj dečko skrenuti pozornost ako to ne učine. Skočila sam pred rudo. Jer Donovan je, čim je spustio čašu na stol, rekao: ˝Sabrina, ovo su moji roditelji. Raymond i Susan.˝ Majci je dobacio izazivački pogled. ˝Dajem joj upute da vam se obraća imenom, majko, zato se nemoj uzrujavati ako te ne bude zvala gospođo Kincaid, kao što si uvježbala sve ostale u kući.˝ ˝To je bilo prilično drsko i pretenciozno s tvoje strane, Donovane. Stvarno bih voljela da si prvo pitao.˝ Susanine zelene oči 171

Knjige.Club Books plamtjele su kada bi se naljutila, baš kao i oči njezina sina, zamijetila sam. Ali, kakav je to razlog za ljutnju? Nisam znala želim li se nasmijati ili joj odbrusiti. Znala sam samo da nismo proveli mnogo vremena u njihovoj nazočnosti, ali sam već bila prilično uzrujana time što je Donovan dopustio da u sve to uletim nepripremljena. Nije li me mogao upozoriti? Ono, kao, hej, mama mi je prava gadura. Ignoriraj sve što kaže. Možda mi je to planirao reći dok smo odlazili iz naše sobe i odustao. Pa, shvaćam da vjerojatno nije lako loše govoriti o svojim starcima, ali stvarno se trebao više potruditi. ˝Rado ću vas zvati gospođo Kincaid, ako vam je to draže˝, susretljivo sam ponudila, s namjerom da joj se obraćam što manje mogu. Osjetila sam Donovanovo nezadovoljstvo mojim prijedlogom. Međutim, činilo se da se Susan jako svidio. ˝Hvala ti, Sabirna.˝ Svome je sinu zatim rekla: ˝Dobro je odgojena, Donovane, to je ključna vrlina jedne žene.˝ Nije baš da ih je ona imala pa da bi to mogla znati. Zatim se ponovno okrenula prema meni. ˝Doista cijenim što si to ponudila; ta mi gesta mnogo govori o tome kakva si osoba. Ali moj sin ima pravo. Vjerojatno je mnogo praktičnije da jedni druge zovemo imenom, posebice ako ćemo se ubuduće povremeno viđati.˝ Ozbiljno? Dobro, Donovan me na ovo nije mogao pripremiti. Što god da mi je rekao, ne bih bila u stanju predvidjeti kakav odgovor ova žena želi dobiti od mene. Nije ni čudo da nije ni pokušao. Željela sam zauzvrat reći nešto podrugljivo, ali njezini su posljednji komentari bili prilično ljubazni, pa je možda bolje ne dolijevati ulje na vatru. 172

Knjige.Club Books ˝Krasno, Susan˝, rekla sam umjesto toga i posegnula za svojom čašom vina. Nadam se da Edward ima još koju butelju pri ruci, pomislila sam, jer će nam trebati dosta alkohola da proguramo večer.

～ ˝Sabrina, hoćeš li napustiti posao nakon vjenčanja ili ćeš pričekati dok ne budeš trudna?˝ Umalo sam se udavila zalogajem pileće rolade. Nakon upoznavanja, večer se nastavila u boljem tonu. Odmah na početku bilo je očito da Raymonda i Susan u vezi sa mnom zanima samo moj pedigre. Ili, u mome slučaju, njegov nedostatak. Moji su počeci bili obilježeni siromaštvom i to se nije moglo promijeniti. Bila sam naviknula na poglede koje su mi upućivali ljudi boljeg financijskog statusa kada bi čuli za moje podrijetlo. Zapravo, to mi se često događalo dok sam bila na Harvardu. A kada se netko poput Donovana pojavi rukom pod ruku s nekim poput mene, naravno da njegovi roditelji žele znati sve o mom obrazovanju i o mojoj trenutnoj financijskoj situaciji. Vjerojatno se boje da me samo zanima njegov novac i sasvim je prirodno da se žele uvjeriti da su moji osjećaji prema njemu iskreni. Trudila sam se u svakoj mogućoj prilici o njemu govoriti nježno i s ljubavlju. Kada je na red došao razgovor o mom poslu, potrudila sam se zvučati neovisno i samouvjereno i pokazati im da moj položaj i plaća ne ovise o Donovanu, tako da Kincaidovi ne moraju brinuti da se uz njega vežem iz nekih drugih razloga koji nisu romantične prirode. Mislila sam da ih tako pomalo uvodim u prihvaćanje naše veze.

173

Knjige.Club Books A onda me Raymond potpuno nespremnu zaskočio pitanjem o vjenčanju i djeci. ˝Nismo zaručeni˝, odgovorili smo uglas Donovan i ja. Osjetila sam zahvalnost zbog toga što smo oboje ponudili isti odgovor. Na trenutak sam se zapitala je li me ovamo doveo kako bi ih naveo da povjeruju u nešto drugo. Doduše, ta me ideja istodobno i zaintrigirala. Gotovo da sam poželjela da imam vremena malo duže razmisliti o tome prije nego što je jasno dao do znanja da mu nešto takvo nije namjera. ˝Možda još ne˝, rekao je Raymond između dva zalogaja predjela. Otpio je gutljaj vode. ˝Ali zašto bi te inače Donovan doveo ovamo? Nikada prije nas nije upoznao s nekom ženom.˝ ˝Znala sam da nisi gej˝, rekla je Susan kao da je u prošlosti često raspravljala o tome. Donovan je trepnuo i gotovo nezamjetno odmahnuo glavom. ˝Pravit ću se da taj komentar nisam čuo.˝ ˝Nikoga do sada nisi upoznao sa svojim roditeljima?˝ Ubrusom sam potapkala usta pokušavajući pronaći neku sigurniju temu, od koje me možda neće toliko prolaziti trnci. ˝Poznavali su Amandu. Koga bi drugoga doveo ovamo?˝ Nikoga, pretpostavila sam. Bio mi je rekao da od smrti svoje zaručnice ni prema kome nije ništa osjećao, pa koga bi onda i doveo ovamo? Nikakvo čudo da nitko nije postojao u njegovu životu. Pa ipak, od Raymondovih mi se komentara zakovitlalo u glavi. Zašto je pretpostavio da su zaruke neizbježne, a tek sam ih upoznala? Jesu li neizbježne? ˝Nisi odgovorila na pitanje˝, podbola me Susan. Činilo se da je odlučila da sam joj simpatična, premda to baš i ne govori mnogo. Nisam čak bila sigurna ni da joj je vlastiti sin naročito simpatičan.

174

Knjige.Club Books ˝Koje pitanje?˝ Hoću li prestati raditi ili ne? Je li stvarno očekivala da odgovorim na to? Nasreću, umiješao se Donovan. ˝Sabrina je radila mnogo više od mnogih kako bi stekla svoju diplomu i ugled u marketinškoj branši. Ne vjerujem da će poželjeti prekinuti svoju karijeru ako ih kada se uda, bez obzira na to koliko joj je muž imućan. Vrlo je neovisna, oštroumna i energična i siguran sam da će s jednakim užitkom pridonositi kućnom budžetu kao što uživa u poslu. Nas se ne tiče što će odabrati jer, kao što sam već rekao, nismo zaručeni.˝ ˝Točno. Volim raditi.˝ Međutim, ni sama nisam znala je li mi se taj njegov odgovor svidio. Nije ništa krivo rekao i nas dvoje definitivno nismo bili zaručeni, ali je li to baš morao tako odlučno naglasiti? Unatoč čvrstom argumentu njegova sina, činilo se da je Raymond tip čovjeka koji vjeruje da se njega apsolutno sve tiče. ˝Ali hoćeš li napustiti posao kad ostaneš trudna?˝ Donovan je zaustio odgovoriti i na to pitanje, ali ovaj sam put odlučila sama to učiniti. ˝Ne vidim zašto bih morala.˝ Baš i ne planiram ostati trudna. Niti se planiram udati. Raymond i Susan razmijenili su tjeskobne poglede. ˝O, ali dušo, ne možeš raditi ni trudna ni s malim djetetom˝, komentirala je strpljivo. I pomalo svisoka. ˝To nije ženina uloga˝, složio se Raymond. ˝Ne u pristojnim krugovima. Možeš volontirati u Školskom odboru. Možeš voditi humanitarne akcije - to je ono što ja radim. Možeš i dalje raditi, per se, ali zarađivati plaću je ...˝ Tražila je pravu riječ. ˝Neprimjereno. I time ne daješ dobar primjer djetetu.˝ Ispustila sam viljušku i s nevjericom se zagledala u Donovana. Oči su mu bile zatvorene, a čeljust mu se trzala. Palo mi je na pamet da su možda njegovi roditelji bili izvorni razlog njegova kroničnog stezanja vilice. On sasvim sigurno nije bio kriv za to što su takvi. Ali je zbog njih bio to što je. 175

Knjige.Club Books I zato, samo zato, nisam ih željela odbijati od sebe, bez obzira na njihove arhaične, idiotske stavove. Stoga, kada je počeo braniti mene i moje buduće odluke, spustila sam mu ruku na koljeno pod stolom, dajući mu do znanja da je sve u redu. ˝Vaše ću savjete svakako uzeti u obzir˝, rekla sam im. ˝Naravno, kada dođe vrijeme za takve odluke, Donovan i ja ćemo ozbiljno razgovarati o tome.˝ Nisam ni pogledala prema njima kako bih vidjela njihovu reakciju. Gledala sam samo njega. Usne mu se nisu smiješile, ali oči jesu. Ispod stola je isprepleo prste s mojima i do kraja večere držali smo se za ruke kao da čuvamo neku tajnu koju samo nas dvoje znamo.

～ Nakon večere Susan je rano otišla spavati, a Raymond je pozvao Donovana da mu se pridruži u radnoj sobi uz cigare. Bilo je jasno da ja nisam pozvana, možda zato što mu nisam sin, ali imala sam osjećaj da je to zato što nisam muško. I to je bilo u redu. Savršeno mi je odgovaralo da ostanem sama. Otišla sam na kat u našu sobu i cijeli sat u računalo unosila podatke koje sam prikupila putem ovamo, sada kada imam bežični pristup internetu. Kada sam završila s time, a Donovan još nije došao gore, navukla sam papuče, uzela deku s podnožja kreveta, umotala se u nju i izi.šla na balkon. Noć je bila hladna i oštra, a zrak vlažniji i gušći nego u gradu. Kada bih izdisala, iz usta mi je izlazila para, kao da sam zapalila cigaretu. Naslonila sam se na ogradu i zagledala u daljinu preko imanja i zemlje koja se protezala iza njega. Prestalo je sniježiti i izišao je Mjesec, a s njim i zvijezde. Bez gradskih svjetala vidjelo se 176

Knjige.Club Books nadaleko - preko mora stabala i snijega. Tu i tamo bi se ispod neke krošnje vidjelo svjetlo, kao znak da netko ondje živi, ali uglavnom osim šume nije bilo ničega. I nikoga. Prava pustoš. Pustoš kao i ova kuća - taj monstrum od kuće u kojoj živi dvoje ljudi i možda zaposlenik ili dva. Donovan mi je ispričao da je veći dio vremena odrastao u gradu, ali su njegovi roditelji više voljeli ovu kuću na selu zbog prostora koji im je nudila. I dok sam tako stajala vani na hladnoći, sama, nakon najnesrdačnije večere u životu, jedino što mi je prolazilo kroz glavu bilo je pitanje - koliko prostora trebaju troje ljudi koji jedva da razgovaraju jedni s drugima? Kako je usamljen Donovan morao biti dok je odrastao. Kao da su ga prizvale moje misli, vrata iza mene su se otvorila i Donovan je izišao na balkon. ˝Ni nakon dvije cigare i čaše viskija još nije završio s prepričavanjem svih najzanimljivijih detalja kupnje dionica u ovom tromjesečju.˝ Prišao mi je i ispružio ruku prema meni. Spustila sam pogled na ponuđenu čašu viskija. Prihvatila sam je i otpila velik gutljaj, uživajući u toplini koja mi se istog trena raširila tijelom. ˝O čemu razmišljaš?˝ upitao je kovitlajući tekućinu u identičnoj čaši u svojoj ruci. ˝O tome da su moji divni, brižni roditelji, puni ljubavi i razumijevanja oboje umrli tako mladi. A tvoji su živi. I kako to nije fer.˝ Požalila sam istog trenutka kada sam to izgovorila. Pogledala sam ga u oči. ˝Oprosti. To je bilo užasno s moje strane.˝ ˝Raymond i Susan su užasni˝, rekao je potvrđujući moju izjavu. Otpio je gutljaj iz svoje čaše i zagledao se u daljinu. ˝Volio bih da sam mogao upoznati tvoje roditelje.˝

177

Knjige.Club Books Bože, kako su mi nedostajali. Toliko da bih katkad osjetila tjelesnu bol. A katkad bih jedva i pomislila na njih. Takav je život. Ipak, ne bi li bilo posebno da su mogli upoznati Donovana? Da je Donovan mogao upoznati njih. ˝Ne znam što bi se dogodilo da mi otac nije umro - što bi se dogodilo na Harvardu kada bih se vratila. Ali na Harvard se nikada ne bih ni uspjela upisati da nije bilo premije životnog osiguranja koju smo dobili nakon majčine smrti. Zato, valjda, ne mogu željeti da nije umrla i istodobno imati tebe.˝ Okrenuo se leđima ogradi tako da mi može bolje vidjeti lice. ˝Želiš li me i dalje nakon ovoga večeras? Nakon što si upoznala njih?˝ Kimnuo je prema kući, kao da ona na neki način predstavlja njegove roditelje. ˝Da.˝ Možda i više nego prije. ˝Znaš da ja nisam isto što i oni, zar ne? Nikada ne bih od tebe tražio da se odrekneš bilo kojeg dijela svoje osobnosti kako bi ispunila neku zastarjelu društvenu ulogu.˝ Uzdahnula sam jer on nije mogao shvatiti koliko je puta na dan netko od mene tražio baš to. Koliko se puta na dan od žene u muškom svijetu traži da ispuni neku zastarjelu društvenu ulogu previše da bih brojala, previše da bih željela znati, više nego što nas dvoje možemo riješiti uz dvije čaše viskija. ˝Moglo bi, doduše, biti čak i zabavno, kada bi se pretvarao da možeš.˝ Virnula sam ispod oka prema njemu i pustila mu da si zamisli na koje bismo se sve prljave načine mogli igrati kućanice iz pedesetih godina prošlog stoljeća. ˝Baš si pokvarena.˝ ˝Idemo unutra pa ću ti pokazati koliko.˝ Stavila sam ruku u njegovu i zajedno smo za sobom ostavili pustu noć.

178

Knjige.Club Books SEDAMNAESTO POGLAVLJE

˝T

i bokca. To se zove dvorište.˝ Stajala sam s Donovanom na terasi koja se protezala cijelom duljinom stražnjeg dijela kuće. I bila sam zadivljena. Pogled s vrha brda bio je ono najbolje na ovoj kući. Nema sumnje u to. Jutro nam je započelo prilično kasno. Doručkovali smo u krevetu. Donovan nam je hranu donio na pladnju - složenac s jajima, pečeni krumpir kao prilog, kavu i sok od naranče. Nije rekao da je to razlog, ali pretpostavila sam da smo u sobi ostali kako bi se mimoišli s njegovim roditeljima. Baš je tako i bilo. Nakon doručka odjenuli smo se za dan pred nama. Prema Donovanovim uputama utoplila sam se u slojevima, odjenuvši topli pulover preko majice i traperica. Zatim me poveo u razgledavanje kuće i okućnice. Krenuli smo iznutra, hodali od jedne do druge sobe, a Donovan mi je pojašnjavao funkciju i uporabu svake pojedine prostorije. Unatoč veličini, kuća nije bila ni po čemu posebna. Većina je prostorija rijetko bila u uporabi, ali su zato bile uređene kao za izložbu. Rekao mi je da je u drugoj dnevnoj sobi bilo postavljeno profesionalno ukrašeno božićno drvce. Sve gostinjske sobe bile su uređene potpuno bezlično, kao da su namještene za prodaju kuće. Čak su i sobe u motelima imale više osobnosti od ovih. Velika spavaća soba na donjem katu bila je zaključana, pa nisam mogla vidjeti ima li u njoj više znakova života, a Raymond se zatvorio u svoju radnu sobu, pa nam je i ona bila nedostupna. Uspjela sam ipak dobiti uvid u Susanin način života u kući na selu. Njezin osobni prostor, kako ga je obitelj nazivala, nalazio se na 179

Knjige.Club Books drugome kraju gornjeg kata, najdalje moguće od radne sobe njezina supruga. Toga je jutra otišla u grad na lokalni sajam antikviteta, pa smo zavirili u njezinu sobu. Bila je prilično prostrana, dovoljno velika da u nju stane radni stol, garnitura za sjedenje, krevet i komoda. Poput soba za goste, ni ova prostorija nije bila uređena po osobnom ukusu. Zamijetila sam tek nekoliko predmeta koji su upućivali na to da neko ljudsko biće ovdje provodi vrijeme - naočale za čitanje na stolu. Čašu vode na noćnom ormariću. ˝Ovdje spava?˝ upitala sam. Čak i ako ne spava sa svojim mužem, u kući je bilo mnogo drugih soba. Nije morala cijeli život u kući nagurati u radnu sobu. Donovan je slegnuo ramenima. ˝Nisam siguran da uopće spava.˝ Čudno je da se ni ne zapitaš o navikama ljudi s kojima živiš, da krov nad glavom i stol dijeliš s hodajućim misterijama. Doduše, pretpostavila sam da je prošlo već mnogo vremena otkako je stvarno živio s njima. ˝Što je s tvojim stvarima?˝ upitala sam kada smo prošli cijelu kuću, a nigdje nisam vidjela ništa što bi me podsjetilo na Donovana. ˝Jesu li ostaci iz tvoga djetinjstva pohranjeni ovdje negdje?˝ ˝Bacili su sve što nisam ponio sa sobom kada sam se odselio.˝ ˝Štede na skladišnom prostoru, pretpostavljam.˝ Zapravo sam se upitala zašto su Kincaidovi uopće imali dijete. S obzirom na to koliko im nedostaje topline i kako su ovdje izbrisali tragove njegova postojanja, bilo je teško zamisliti da su ga uopće i željeli. ˝Ovdje nisam imao ništa što bih želio zadržati. Ni za što nisam bio vezan. Ono što najviše volim kod ove kuće je njezina okućnica.˝ Uz te smo riječi dospjeli na terasu s koje se pružao veličanstven pogled na beskrajno veliko imanje. Teren najbliže kući bio je uređen kao vrt na nekoliko razina. Na prvoj je razini bio bazen, prekriven tijekom zimske sezone. Sljedeća je razina bila dugi travnjak, sada prekriven debelim snijegom. Vrt 180

Knjige.Club Books je bio okružen kamenim zidom, a iza njega se prostiralo drveće, brežuljci i ravnica. Beskonačno, dokle god dopire pogled. Takvo bi dvorište trebalo biti namijenjeno za igru. Takvom dvorištu trebaju djeca. ˝Prekrasno je. Apsolutno zapanjujuće.˝ Stavila sam ruku u njegovu dok smo se spuštali niz zaleđene stube prema travnjaku. ˝Ali što si radio ovdje? Jesi li bio jedan od onih dječaka koji su se penjali po drveću? Jesi li hvatao kukce i vješao ih na ploču od pluta u svojoj sobi? Jesi li išao na plivanje? Jesi li ovdje imao prijatelje s kojima si se nalazio na tajnim mjestima izvan granica posjeda?˝ Pokušala sam ga predočiti. Na fakultetu je bio u veslačkom timu, pa mu sport vjerojatno ni u djetinjstvu nije bio stran. Odmahnuo je glavom. ˝Prvi susjedi su miljama daleko. Sva ta zemlja je zaštićena. Nitko tu ne smije ništa graditi.˝ ˝Što si onda radio?˝ Usne su mu se izvile u gotovo sramežljiv smiješak. ˝Hodao sam po snijegu na krpljama.˝ ˝Na krpljama?˝ Bila sam šokirana. ˝To je ono slično reketima na čemu su hodali traperi?˝ ˝Rugaš mi se?˝ Odmahnula sam glavom. ˝Samo sam iznenađena. Ne bih to nikada pogodila. Kako si došao do hodanja na krpljama? Nisam znala da to ljudi uopće još rade.˝ Stigli smo do dna stuba i krenuli šetati po vrtu, a čizme su nam tonule u pola metra debeo nanos snijega. ˝Pa, kao što vidiš, snijeg u Connecticutu prilično je mokar. Nije kao onaj suhi prah koji imate u Coloradu. Kao dijete...˝ Zašutio je, a čeljust mu se trzala kada su ga obuzela sjećanja. ˝Recimo samo da nije bilo mnogo stvari zbog kojih bi želio ostati u kući. Ni blizu nje. U šumi je tiho. Možeš čuti vlastite misli. Dosta rano sam otkrio da se ovdje vani mogu čuti mnogo bolje nego u toj kući, koliko god da je tiha. 181

Knjige.Club Books ˝Ali nije jednostavno hodati kroz snježne nanose. Ne možeš daleko stići a da se ne izmoriš.˝ Nasmijao se kada sam se spotaknula i zaletjela u njega. ˝Da, vidim˝, nasmijala sam se hvatajući mu se za ruku. Obgrlio me oko struka. ˝Hodao bih miljama na tim krpljama. Nitko nije ni zamijetio da me nema.˝ Podrugljivo se nasmiješio. ˝Sve dok sam na vrijeme dolazio na večeru.˝ U grudima me nešto bolno stegnulo. Poput šake čvrsto stisnute oko srca. U svome je životu primio premalo brige i nježnosti. Gotovo da nije imao uzor od kojega bi naučio kako voljeti. Sve to kako je pokazivao da mu je stalo do mene, kako je brinuo o meni, koliko god neprimjereno i pogrešno bilo, izraslo je iz nečega uistinu organskog. Nečega što je potpuno sam osmislio. Nitko ga nije poučio kako voljeti drugu osobu a ipak se i dalje trudio. A ja mu toliko malo mogu pružiti zauzvrat. ˝Da sam te tada poznavala,˝ ponudila sam ono što sam imala, ˝voljela bih da sam te upoznala u toj šumi.˝ ˝A da sam ja tada poznavao tebe, smislio bih neki scenarij da se to i dogodi.˝ Podigla sam bradu i utisnula usne na njegove, nadajući se da bi toplina moga tijela mogla učiniti ono što toplina njegova tijela uvijek učini za mene. Nadala sam se da će izbrisati prošlost i stvoriti slike života u kući ispunjenoj toplinom i ljubavlju, a ne urama.

～ ˝Bio si predsjednik odbora za financiranje kampanje u srednjoj školi i predsjednik kluba za političko djelovanje?˝ upitala sam čitajući sa svog mobitela. 182

Knjige.Club Books ˝I debatnog kluba˝, samodopadno je odvratio Donovan. ˝A bio si i u šahovskom timu. Logično.˝ Nakon šetnje po posjedu, ušli smo u kuću nešto raditi. Raymond je otišao u grad na večeru sa svojom ženom, pa smo Donovan i ja sami sjedili za dugim blagovaoničkim stolom, točno u šest i trideset, i jeli piccatu od teletine i salatu s brusnicama i špinatom. Kada smo završili, natočili smo si piće i zaputili se na kat. Nešto ranije toga dana dobila sam e-mail od Ferrisa s izvještajem koji je Donovan bio naručio o sebi. Usred ludnice tog tjedna zaboravila sam ga otkazati. Zato smo sada sjedili kraj vatre u kaminu, Donovan u naslonjaču, a ja na podu, pa sam naglas čitala neke najzanimljivije dijelove. ˝Nisam ti to nabavio samo zato da se možeš izrugivati svemu˝, rekao je kada sam prasnula u smijeh pročitavši o ispisivanju slova u snijegu s pomoću krplji. ˝Nisam znala da to možeš! Nisam znala da je to školska aktivnost!˝ I dalje sam se smijala. ˝Nije bila. Morao sam dobiti posebno dopuštenje. Prijedlog je iznesen pred školski odbor i morao sam govoriti pred povjerenstvom.˝ Rukom je napravio krug po zraku, kao da želi pokazati koliko je to truda zahtijevalo. ˝Glasali su u moju korist.˝ ˝Toliko ti je to bilo važno, ha?˝ Slegnuo je ramenima. ˝Htio sam vidjeti mogu li to izvesti.˝ ˝Aha.˝ Otpila sam gutljaj iz čaše kako bih sakrila osmijeh. Zvučalo je baš kao nešto tipično za njega. Nastavila sam pretraživati dokument. ˝‘Poduzeća u vlasništvu subjekta.’ Popis je duži nego što sam mislila da će biti, Donovane.˝ Znala sam da je bogat, bogatiji nego što bi se dalo zaključiti na temelju ulaganja u marketinšku tvrtku, ali ajme. ˝‘Reach, Inc., Gaston’s, King-Kincaid Financial.’ Suvlasnik si očeve firme?˝ Kimnuo je. ˝I Weston i ja imamo dionice.˝ 183

Knjige.Club Books Vratila sam se popisu. ˝‘Ex-Ore.’ To je tvrtka za proizvodnju prirodnog plina, zar ne?˝ ˝Da.˝ ˝H-to-O je ona zaklada za vodu... ‘Lannister End?’˝ upitno sam podigla pogled. ˝Motel u Connecticutu. Nije daleko odavde. Jednom ću te odvesti onamo.˝ ˝Voljela bih to.˝ Spustila sam se do dna popisa tvrtki u kojima je imao udjele i pronašla popis organizacija u koje je uključen. ˝Jesi li ti osnovao sve ovo? ’Bolja budućnost’˝, pročitala sam. Djelovao je zapanjeno. ˝I to je na popisu?˝ ˝Da. Što je to?˝ ˝Humanitarna zaklada. Krovna organizacija za nekoliko drugih zaklada.˝ Namrštio je obrve. Onda je odmahnuo glavom. ˝To je očeva organizacija, ali vjerojatno je i mene upisao u osnivačke dokumente.˝ ˝Aha.˝ Nastavila sam dalje. ˝‘MARCA?’ Što je to?˝ Zavrtio je čašu i gledao kako tekućina na dnu pleše, kao da je to zanimljivije od njegova odgovora. ˝I to je, ovaj, jedna organizacija. Za borbu protiv silovanja. Men Against Rape Culture and Abuse.˝ Pustio je da mi to sjedne, da upijem golemo značenje toga. Onda je podrobnije objasnio. ˝Usmjerena je na edukaciju. Rad s mladima, poučavanje o ženskim pravima, posebice o važnosti dobivanja pristanka na spolni odnos.˝ ˝A ti si osnivač?˝ ˝Da.˝ ˝I to si napravio zbog mene?˝ To me ispunilo neizmjernim ponosom i sentimentalnošću. Pokušava biti skroman. Neću mu to dopustiti. ˝Da.˝ 184

Knjige.Club Books Odložila sam mobitel na pod i ispružila noge pred sebe. Izvještaj o Donovanu na kraju i nije bio tako loša ideja. Iz njega sam saznala nekoliko zanimljivih stvari o njemu, ali sam također saznala isto toliko zanimljivih stvari provodeći vrijeme s njim ovaj vikend. Ako želim saznati više, radije ću ga jednostavno pitati. ˝Diplomirao si na Harvardu i ondje stekao titulu magistra ekonomije i dionice u financijskoj tvrtki svog oca. Već si razvio zanimanje za financije, politiku i etiku. Očito si osjetio potrebu osnovati organizaciju koja će pomagati ljudima. Zašto si nakon svega toga odlučio otvoriti tvrtku za oglašavanje?˝ Spustio je lakat na naslon za ruke i položio bradu na dlan. ˝Što ti misliš, zašto sam odlučio otvoriti tvrtku za oglašavanje, Sabrina?˝ ˝Ne želim zvučati narcisoidno, ali na temelju svega onoga što si mi do sada rekao, ne mogu a da se ne zapitam jesi to odabrao zato što sam ja odabrala oglašavanje kao svoju glavnu djelatnost.˝ ˝Nastavi.˝ Kao što sam ga prije tog dana pokušavala zamisliti kao dječaka, sada sam ga pokušala zamisliti kao mladoga čovjeka kakav je bio u Cambridgeu. Impozantan, čvrst i progonjen. Tada sam još vjerovala da ga progone sjećanja na Amandu. Sada sam tu sliku stavila u novi okvir i zamislila kako ga progone misli o meni - ženi za koju vjeruje da je ne smije imati, čak i kada sam stajala pred njim. Čak ni kada sam bila u njegovu zagrljaju. ˝Odabrao si oglašavanje jer sam ja to odabrala˝, rekla sam pogleda uprtog u prste na nogama. ˝I znao si kakvu to ironiju povlači za sobom jer nikada nisi planirao da ću raditi za tebe ili s tobom. Samo si želio osjećati se bliže meni, pa makar bio i na drugoj strani svijeta. Jesam li blizu?˝ ˝Uvijek mi se činilo kao da istodobno bježim od tebe i jurim prema tebi.˝ Glas mu je bio tih i pucketao je kao i vatra iza mojih leđa. ˝Pokušao bih se izgubiti u zagrljaju drugih žena - toliko žena 185

Knjige.Club Books kojima nisam zapamtio lica, toliko žena koje su mi dopuštale da ih tretiram na grozne, najgore moguće načine, samo da te zaboravim. Ali nisam uspio.˝ Osjetila sam isto što je i on vjerojatno tada osjećao - kao da želim prigrliti ono što govori i u isto vrijeme pobjeći od toga. Nisam željela ništa znati o drugim ženama. Boljelo me slušati o tome, ali željela sam čuti kako one nikada nisu mogle biti ja. Osim toga, morala sam znati, ako ništa drugo radi vlastita mira... ˝Nerado to pitam, ali kad kažeš da si ih tretirao na grozne načine...˝ Zašutjela sam u nadi da će popuniti praznine. I jest. ˝Većinu vremena dok sam bio u Tokiju bio sam dio podzemne BDSM scene. Nikada nisam bio u vezi s nekim, samo sam se najčešće seksao sa ženama koje su željele dominaciju nad sobom.˝ Nova se tjeskoba počela buditi u meni. Uspravila sam leđa. ˝Ti si... dominator? Ali, mi ne... Ja ne...˝ Nisam znala kako izreći to što sam pokušavala reći. Radili smo neke pikantne stvari, ali nisam bila spremna na to da mi stavi okove oko vrata. ˝Je li to ono što ti treba? Ja nisam tip žene koja se voli podčinjavati i biti pokorna. Zašto se smiješ?˝ Zapravo se više smijuljio nego smijao. ˝Prilično si pokorna, Sabrina. Vjeruj mi. Treba mi to, ali nije isključivo vezano za seks. Ima i drugih načina da dobijem ono što trebam od tebe.˝ Mislio je na to kako vodi brigu o meni. Kako mi se petlja u život, naređuje mi i smišlja načine da moj život uredi onako kako on želi. Na taj način dominira nada mnom. To ga napaljuje. Tako jednostavno, a ipak sam morala razmisliti o tome. Morala sam pustiti da mi sjedne. ˝Smeta li ti to?˝ upitao je kada sam ostala šutjeti duže nego što je možda očekivao. 186

Knjige.Club Books Nagnula sam glavu. ˝Samo mi treba malo vremena da to upijem.˝ U meni se nešto uskomešalo - nešto veće, nešto što još nisam mogla ozbiljno dokučiti. Donovan je pokušao pohvatati konce, pokušao je uspostaviti to nešto veće. ˝To ne znači da me ne privlači i ono što tebi treba, Sabrina.˝ Nije o tome bila riječ. Nisam bila zabrinuta za naš seksualni život. U njemu je apsolutno prisutan. ˝Mislim da je prilično očito da si zainteresiran za to.˝ ˝Nadao sam se da je tako.˝ Ali to je bilo tako blizu, čučalo je odmah pokraj toga nečeg većeg. Jer sve te godine koliko smo bili razdvojeni, čuvala sam Donovana u svojim mislima kroz ta perverzna maštanja koja su mi bila potrebna. Maštanja o tome da mi radi neizrecivo prljave stvari. Sve to vrijeme mislila sam da sam luda i nastrana i da je ono što radim pogrešno. Bježala sam od tih misli i da je on bio u mom životu, bježala bih i od njega. Bježala sam od njega kada sam ga vidjela prvi put nakon svih tih godina. Pobjegla sam ravno u Westonovo naručje, kamo nikada nisam spadala. Svo to vrijeme on je održavao istu misaonu vezu sa mnom kroz perverziju koja je njemu bila potrebna - promatrao me, spašavao me, pazio me. Vjerojatno je i on za sebe mislio da je lud. Znala sam da misli da je nastran i da je ono što radi pogrešno. Pokušao je pobjeći od mene. Nadao se da nikada neću saznati. Pobjegao je na drugu stranu oceana, kamo nikada nije spadao. Tada mi je sinulo i protreslo me, poput olujnog vjetra koji oduzima dah i odnosi sa sobom i ono malo zaostale sumnje. Pogledala sam ga. Sjedio je u naslonjaču i gledao u mene. ˝Volim te.˝ Ostao je miran i nijem. Polako je trepnuo. ˝Čuješ li me?˝ 187

Knjige.Club Books Usne su mu se jedva zamjetno izvile u nešto nalik smiješku. ˝Samo mi treba malo vremena da to upijem.˝ Ostavila sam čašu na podu i popela mu se u krilo te ga zajašila. Ovio mi je ruke oko kukova. ˝Volim te˝, ponovila sam. Gledao me u oči kao da nešto traži u njima, proučavao moje crte lica kao da očekuje da će u mom izrazu vidjeti urezanu sumnju. Moje su sumnje nestale i on je to već morao znati, morao je znati što osjećam prema njemu. Uvijek je sve o meni znao prije mene same. Je li znao i ovo? Ako nije, reći ću mu još jednom. Koliko god puta treba. Položila sam mu dlan na obraz, palcem gladila dlačice na bradi koje su počele izbijati i sagnula se kako bi usnama okrznula njegove. ˝Volim te.˝ Ovaj put sam to rekla šaptom. Uvukla sam mu gornju usnu između svojih i pustila je. ˝Volim te.˝ Nisam mu to mogla još dugo govoriti riječima jer kada sam ga sljedeći put tako dodirnula, trgnuo se i preuzeo kontrolu. Primio me za potiljak i čvrsto me držao dok je usnama gnječio moje i dok mi je jezikom temeljito ševio usta. Zastenjala sam i zaljuljala bokove, trljajući se po sve većoj nabreklini između njegovih nogu. Tijelo me boljelo pod težinom odjeće. Svaki daljnji trenutak pod njom bio je kao da pokušavam plivati rijekom u željeznom oklopu. Udovi su mi bilo previše teški. Između njegove kože i moje bilo je previše slojeva tkanine. Povlačila sam ga za pulover i cvilila, uzrujana jer ga još nije skinuo. Otrgnuo se od mojih usta uz nezadovoljno gunđanje, dajući mi do znanja da je i on nestrpljiv kao i ja. Mahnitim mi je pokretima zajedno svukao košulju i pulover preko glave i bacio ih na pod. Zatim se sagnuo i počeo mi sisati kožu na dojkama, pokrivajući 188

Knjige.Club Books svaki milimetar svojim ustima, kao da je moje tijelo pejzaž koji treba oslikati, ali ne kistom nego ustima. Izvila sam se prema njemu dok sam na leđima otkopčavala grudnjak. Košarice su spuznule dolje i on ih je odgurnuo kako bi jednu ukrućenu bradavicu mogao uhvatiti između palca i kažiprsta, a drugu lagano lizati jezikom. ˝O, Bože, volim te.˝ Već sam vidjela zvijezde. Što taj čovjek zna raditi mojim dojkama... Željela sam ga cijelog. Gorljivo sam ga potegnula za majicu. Shvatio je što želim i odmaknuo se od mene samo toliko koliko mu je trebalo da svuče odjeću koja je njegov torzo dijelila od moga. Zatim sam napokon mogla dlanovima prelaziti po brežuljcima i dolinama njegovih golih prsa. Bio je tako čvrst i tako topao. Uvukla sam mu bradavicu u usta i gricnula je, a za nagradu sam osjetila pulsiranje njegova uda pod sobom. Ali, on je moje usne želio negdje drugdje. Skupio mi je kosu na potiljku i naglo me povukao unatrag, podižući mi bradu tako da mi je opet mogao zarobiti usta. Utisnula sam se u njega i trljala se o njega kao da je on grebalica, a ja mačkica koju cijelo tijelo jako svrbi. Ustao je i podigao me ne prekidajući poljubac. Ovila sam mu noge oko struka i čvrsto se držala za njega dok me nosio na krevet. Spustio me i smjesta mi skinuo traperice i gaćice, a zatim mi razdvojio bedra i zaronio licem između njih. Sisao me, lizao i obrađivao prstom i slatkim me mučenjem dva puta doveo do vrhunca prije nego što se uspravio i skinuo svoje hlače. Potpuno gol stajao je iznad mene i u šaku primio svoj otežao, debeli kurac. ˝Reci mi.˝ Bila sam pohlepna. Već mi je rekao da me voli više nego što sam ja rekla njemu, rekao mi je prije nego što sam ja to rekla njemu, ali sada sam željela čuti da i on to meni još jednom kaže. 189

Knjige.Club Books Nisam znala je li naslutio što želim. Što god kaže, bit će dobro. Samo sam željela da mi nešto kaže. Ispružila sam ruku prema njegovu čvrstom bedru, ali ga nisam mogla dosegnuti. ˝Želim da mi to kažeš.˝ Počeo se gladiti. Gore pa dolje. ˝Ti si moja, Sabrina.˝ Dovoljno blizu. Zavukao mi se između nogu i raširio ih kako bi si napravio mjesta. ˝Zato što te volim˝, rekao je potežući glavić po mojoj brazdi. ˝Zato što sam te oduvijek volio.˝ Na posljednje je riječi uklizao u mene do kraja. Zaječala sam kada je vrhom kurca dodirnuo najdublju točku moje utrobe. ˝Tvoja sam.˝ Spustio se nad mene i držao me bliže sebi i čvršće nego inače. ˝Moja si˝, ponovio je dok se pomicao u meni ujednačenim, brzim ritmom. ˝A ti si moj˝, rekla sam bez daha. Iznenađen, malo je usporio. Zatim je kimnuo i nastavio žustrim ritmom. ˝Tvoj sam.˝ Poljubio me. ˝Tvoj sam.˝ Vodili smo tako ljubav do kasno u noć, grleći jedno drugo, ljubeći se, šapućući riječi koje nikome drugom nismo rekli. Umotali smo se u tu čahuru, tu ljubav koju smo pronašli i koja će nas oboje promijeniti. Tu prljavu ljubav koja me podsjetila kakav je osjećaj kada je nekome stalo do tebe. Tu raskošnu ljubav koja je Donovanu prvi put u životu pokazala kakav je osjećaj pripadati nekome.

190

Knjige.Club Books OSAMNAESTO POGLAVLJE

˝N

e bih to pomicao da sam na tvom mjestu˝, rekao je Donovan kada sam mahnula rukom iznad svog posljednjeg preostalog konja. ˝Kraljica će ti ostati nezaštićena.˝ Da, točno. Uvidjela sam to i sama nakon što je to rekao. Bila je nedjelja poslijepodne i sjedili smo u dnevnoj sobi ispred božićnog drvca - ja na podu, on na kauču. Za nekoliko sati trebali smo krenuti prema gradu, ali prvo je, na moju molbu, Donovan izvadio šahovsku ploču i pokušao me poučiti igrati šah na malo višoj razini od osnovne. Nikada prije nisam ozbiljno ni pokušala igrati, ali mislila sam da sam ipak bolja u tome nego što doista jesam. Šah je, čini se, prilično težak. Pomaknula sam ruku prema obližnjem lovcu s namjerom da ga podignem, ali sam se zaustavila kada je uskliknuo: ˝Ako ga dodirneš, morat ćeš ga pomaknuti.˝ ˝Želim ga pomaknuti.˝ Zar ne? To mi je doista bio jedini mogući potez. Već mi je zarobio većinu pješaka. Stolić je bio prekriven pojedenim bijelim figurama, a ploča strateškim crnim figurama koje su još bile u igri. ˝Možda ga želiš pomaknuti˝, rekao je, samodopadan i seksi. ˝Ali, ako to napraviš, zarobit ću te.˝ Nedužno sam pogledala svoja zapešća. ˝Zarobit ćeš me? Je li to prijetnja? Ili nagrada?˝ Stisnuo je oči, potamnjele od požude. ˝U šahu nema mjesta za zavođenje, Sabrina.˝ Unatoč tim riječima, pogledom mi je vrludao

191

Knjige.Club Books po tijelu i zadržao se na grudima. ˝Poslije bi ga moglo biti. Definitivno poslije.˝ ˝Onda mi prestani govoriti koje poteze trebam povući. Poslije će doći mnogo brže ako me pustiš da sama pogriješim.˝ I onda sam ga ugledala. Potez koji sam trebala napraviti. Sada sam ga vidjela. ˝Rekla si da hoćeš da te poučim.˝ Mobitel mu je zazvonio kada sam posegnula prema kuli. Nisam si mogla pomoći - pogledom sam zatražila njegovo odobrenje. ˝Pametna cura˝, rekao je gledajući zaslon svog mobitela. ˝Zovu iz ureda u Tokiju. Moram se javiti.˝ ˝Tokio? Koliko je ondje sati?˝ Nisam ozbiljno očekivala da će odgovoriti. Ali jest. ˝Pet sati, ponedjeljak ujutro.˝ Pritisnuo je tipku za razgovor i prislonio mobitel uhu. Nakon što se javio, razgovor se prebacio na japanski jezik, a ja sam se rastopila. Bože, tako je seksi kada govori neki strani jezik. Bio je seksi, što god radio. Bila sam posve opčinjena njime. Toliko luda za njim. Toliko zaljubljena. Ne prekidajući razgovor ni na trenutak, pružio je ruku preko ploče i svojim konjem uzeo kulu koju sam upravo pomaknula. Majstor. Mogao je istodobno izgledati tako seksi, govoriti japanski i poraziti me u šahu. Iskreno se nadam da me planira zadržati jer sam se sve više pitala kako bih mogla živjeti bez njega. Ne znam ni kako sam do sada. Donovanov razgovor počeo je poprimati ozbiljniji, intenzivniji ton i zahtijevati još više njegove pozornosti. Ustao je i počeo hodati po sobi. Povukla sam još jedan potez na ploči - i to vjerojatno glup. Nisam mogla biti sigurna bez njegova pronicljivog komentara. Još sam nekoliko minuta pokušavala zamisliti njegove sljedeće poteze, 192

Knjige.Club Books kao što je rekao da dobri igrači šaha rade. On će povući ovo. Pa ću ja povući ono. Sve do kraja igre. Ipak, nisam imala tu sposobnost. Nisam mogla vidjeti tako daleko ni mirno sjediti tako dugo. I nisam mogla pogoditi što će učiniti. Nikada to nisam mogla. Podigla sam pogled prema njemu dok je stajao ispred prozora, napetih mišića, s jednom rukom u džepu hlača. Poslije će me trebati da mu odvratim misli od problema na drugoj strani svijeta. Umirit ću ga svojim usnama, svojom mačkicom. Dat ću mu da pronađe olakšanje u meni, na koji god način treba, Sada mu, međutim, nisam mogla pomoći. Ustala sam i protegnula se te se zaputila niz hodnik do najbližega zahoda. Kada sam izišla, još sam čula Donovana na mobitelu pa sam otišla na drugi kraj kuće razgledati umjetničke slike koje nisam stigla bolje proučiti tijekom našeg obilaska. ˝Ti si, Sabrina. I mislio sam da sam čuo vas dvoje tu vani.˝ Okrenula sam se i vidjela da je Raymond izišao iz svoje radne sobe. ˝Samo ja. Donovan je na mobitelu. Posao. Naravno.˝ Zavirila sam iza njega što sam diskretnije mogla. Samo njegovu radnu sobu još nisam vidjela, a po prirodi sam znatiželjna. Raymond podigne obrve. ˝To je zapravo savršeno. Htio sam razgovarati s tobom. Nasamo. Bi li došla u moj ured?˝ Hladni žmarci su mi prostrujali tijelom unatoč toplom puloveru. Ništa dobro ne može proizići iz razgovora koji je Raymond Kincaid želio nasamo voditi sa mnom. Ali, kao što sam rekla, po prirodi sam znatiželjna. ˝Naravno.˝ Ušla sam u sobu uspravnih leđa i uzdignute glave. Što god da se dogodi ovdje, podsjetila sam se, Donovan nije Raymond Kincaid. 193

Knjige.Club Books Raymond može reći što hoće, ali to nema nikakva značaja za moju vezu s njegovim sinom. Ured je bio impresivan, ali ne u mom stilu. Zidne obloge i namještaj bili su posve izrađeni od mahagonija, s ukrasnim detaljima od kože. Radni stol bio je preveliki bogato ukrašen, sa zlatnim filigranskim detaljima po rubovima i nogama. Police su bile prepune knjiga koje su izgledale staro i nikada otvoreno. Tu su samo za pokazivanje. Vjerojatno mnogo prvih izdanja i kolekcionarskih primjeraka knjiga koje se više ne tiskaju. Osjetio se blagi miris cigara i kolonjske vode - miris koji Donovan nikada ne bi nosio. Prejak. Previše mošusan. Sve je to bilo izrazito muževno i raskošno. Razmetljivo. Arogantno. Previše osuđujem. Ne. Ne osuđujem. Pripremam se. ˝Sjedni, molim te.˝ Raymond je pokazao na stolac ispred svoga radnog stola, umjesto na ugodnu sjedeću garnituru kraj kamina. Tim je potezom želio pokazati svoj autoritet. Pokazati mi gdje mi je mjesto. Zatim je izvadio čekovnu knjižicu i mahnuo njome. Vidjela sam njegove poteze. Možda na kraju i nisam tako loša u šahu. Sjela sam i prekrižila noge. Nisam se osjećala ranjivom. Nije me stjerao u kut kao što je možda mislio da je. ˝Je li ovo trenutak u kojem bogati financijski mogul manje vrijednoj curi iz krivoga dijela grada ponudi astronomsku svotu novaca kako bi se prestala viđati s njegovim sinom?˝ Rekla sam to s osmijehom na licu, tako da to možemo okrenuti na šalu. Ako bude potrebno. Raymond gotovo da nije reagirao, ali ipak jest. Ne bih to ni zamijetila da ga nisam tako pozorno promatrala, ali kako jesam, vidjela sam lagani trzaj očnog kapka i čula kako je tiho zadržao dah dok se spuštao na stolac preko puta mene. 194

Knjige.Club Books Onda se od srca nasmijao. ˝Duhovito. Vrlo duhovito.˝ Poravnao je stolni kalendar na uglu stola. Sada sam tek zamijetila da je sve na površini njegova stola bilo uredno i posloženo. Na svom mjestu. Nisam bila sigurna voli li više da sve oko njega bude besprijekorno čisto ili ravne linije i prave kutove. Prostorija je bila ispunjena i jednim i drugim. ˝Dok je Donovan u drugoj sobi...˝ nastavio je, očito se i dalje dobro zabavljajući. Možda sam ipak pogrešno procijenila njegove motive. Naglo je podignuo pogled, namrštenih obrva, s pitanjem u očima. ˝Što bi bila astronomska svota? Pola milijuna? Milijun?˝ Smučilo mi se. Premda sam znala kamo ovo vodi, nadala sam se da ipak nemam pravo. Ne toliko zbog sebe, koliko zbog Donovana. Znao je da su mu roditelji užasni ljudi, ali ne bi li ipak bilo lijepo otkriti da nisu? Nisam odgovorila Raymondu. Nisam mogla. Bilo je previše ponižavajuće. ˝S cijelim milijunom mogla bi mnogo toga napraviti˝, nastavio je. ˝Mogla bi otplatiti sve studentske kredite svoje sestre. Osigurati joj dobar početak nakon što diplomira.˝ Očito je istraživao o meni. Pa, nisam se morala pitati od koga je Donovan naslijedio svoje gene za uhođenje. Stisnula sam zube i kimnula dok sam polako i duboko disala, podsjećajući samu sebe da ne bi bilo u redu sedamdesetogodišnjaka udariti šakom u glavu. Čak i kad bih to smjela - činilo se da je u prilično dobroj kondiciji za svoju dob. Najgluplje od svega bilo je to što je mislio da sreća njegova sina ne vrijedi više od toga. Dovoljno dugo se družim s ljudima bogatim poput njih da znam kako brzo milijun dolara može biti potrošen. Dovoljno dugo osjećam Donovanovu ljubav da znam da se novcem ne može kupiti. 195

Knjige.Club Books Nasmijala sam se. To je jedino što sam mogla, kad ga već ne smijem izlemati. ˝Mislim da astronomska po definiciji znači da ni ne postoji svota koju možete odrediti.˝ Raymond me pomno promotrio. Vidjela sam da u glavi priprema sljedeću ponudu i pita se hoće li dva milijuna biti dovoljna. Ili tri. Unatoč onome što sam rekla. Što god da je vidio na mom licu naposljetku ga je dovelo do zaključka da govorim istinu. ˝To sam i mislio˝, rekao je. Osjetila sam se moćno. Kao da imam taj ček u ruci. Htjela sam povući šah-mat. ˝A čak i kada bi takva svota postojala, ne biste mogli uvjeriti svog sina da me se odrekne.˝ Raymond je kimnuo glavom, očito svjestan da je to točno. ˝Nisam iznenađen. Donovan se želi oženiti iz ljubavi. Susan i ja dobro se slažemo, nemoj me krivo shvatiti - oboje shvaćamo praktične razloge zbog kojih je izmišljena institucija braka. To je društveni ugovor. Ne treba se temeljiti na osjećajima ili sentimentalnim vezama. Svrha mu je zaštititi njezinu i moju imovinu, baš kao i imovinu naših nasljednika. Možeš zato shvatiti zašto sam bio zabrinut zbog tebe. Bit ćeš majka naših unuka. Premda bih više volio da nađe prikladniju ženu, ne možemo mu diktirati s kim će provesti život. Nije škodilo pokušati.˝ ˝Čekajte - to je to?˝ Zavrtjelo mi se u glavi i bila sam dezorijentirana kao riba izvučena iz vode. Nisam mogla kontrolirati vlastite reakcije na njegova otkrića. Kao prvo, to da on i njegova žena žive u braku bez ljubavi - što sam mogla i pretpostaviti - ali njegovo otvoreno priznanje bilo je nešto sasvim drugo. Zatim, njegovi zastarjeli stavovi o braku i naposljetku zaključak: ˝A, dobro, barem sam pokušao.˝ A Donovan i ja nismo čak ni bili zaručeni! ˝Donovanu ću svakako preporučiti da odabere nekoga drugog, ako me bude pitao. Ali neće. Prije deset godina rekao bih mu da nema ništa loše u tome sklopiti brak iz interesa i imati ljubavnicu 196

Knjige.Club Books sa strane. Princ Charles je to napravio. Sad je čak i on oženio svoju ljubavnicu.˝ Mogao je komotno reći i ˝Kamo ide ovaj svijet?˝ Poruka između redova bila je jasna kao dan. ˝Pa, ne baš. Ne bih mogla prihvatiti da budem nečija ljubavnica.˝ Čudniji razgovor s ocem svoga dečka ne bih mogla zamisliti. ˝Ni Donovan to nikada ne bi htio napraviti˝, dodala sam sa stopostotnom sigurnošću. ‘A mi nismo...˝ zaručeni. Ustala sam i znojne dlanove obrisala o tajice. Nisam o tome više htjela razgovarati. Nakon ovoga vikenda mogla sam zapravo početi zamišljati budućnost s Donovanom. Duge zime i ljeta i igranje šaha i djecu. Ali, o tome ću razgovarati s njim. Ne s njegovim ocem. Ne zato što je to najbolje za budućnost obiteljskog imena. ˝Slobodno otiđi kad kod želiš˝, rekao je Raymond dižući se na noge. ˝Rekao sam svoje.˝ I ja svoje. Kimnula sam nespremna reći hvala za ovo, što god da je to bilo. Okrenuvši se prema izlazu ugledala sam niz plaketa na zidu pokraj vrata. Bile su to počasne plakete koje su tijekom nekoliko godina dodjeljivane organizaciji čije sam ime prepoznala - Bolja budućnost. Prišla sam bliže i pomnije promotrila jednu plaketu. ˝Ova je od predsjednika˝, zadivljeno sam rekla. Raymond mi je prišao bliže iza leđa. ˝Ah, da. Izrazito smo ponosni na ono što smo postigli s tom organizacijom. Donovan je vrlo angažiran u tome još od srednje škole.˝ ˝Vjerujem da jest. Kakva je to točno organizacija?˝ Zanimalo me samo zato što se Donovanovo ime vezalo uz nju. I očito je organizacija imala važnu ulogu u društvu. Osim toga, čovjek je definitivno imao potrebu još se malo hvaliti i istaknuti svoj autoritet.

197

Knjige.Club Books ˝To je niz zaklada˝, objasnio je Raymond. ˝Bave se različitom problematikom, a svaka je prilagođena specifičnim potrebama korisnika. Ova pomaže djeci sklonoj astmi koja žive ili pohađaju školu u područjima blizu autocesta, za koje su znanstvene studije pokazale da mogu povećati učestalost napada astme. Druga nudi mogućnost besplatnog školovanja za radnike u rudnicima ugljena koji žele promjenu posla.˝ Znači, Raymond i nije bio toliko loš čovjek. Nitko to zapravo nije u potpunosti, počela sam shvaćati. ˝Treća osigurava stipendije za iznimno inteligentne učenike, posebice one koji ranije završe srednju školu i kojima treba pomoć da premoste jaz do elitnih škola, s obzirom na to da ta sveučilišta uglavnom ne nude pune stipendije. Četvrta...˝ Dlačice na potiljku su mi se nakostriješile. ˝Ta treća˝, prekinula sam ga. ˝Kako se zove ta zaklada za stipendije?˝ Već sam znala odgovor. Već sam vidjela taj potez. Trebala sam ga vidjeti još davno prije. ˝Zaklada MADAR.˝

198

Knjige.Club Books DEVETNAESTO POGLAVLJE

T

e su mi riječi još odzvanjale u uhu, još uvijek pulsirale u venama i vibrirale po tijelu kada mi se iza leđa začuo drugi glas.

˝Mogu objasniti.˝

Okrenula sam se i ugledala Donovana na vratima, a na licu mu se jasno ocrtavala panika. ˝Sabrina. Dođi sa mnom, sve ću ti reći.˝ Ispružio je ruku prema meni, pozivajući me, s usrdnom molbom u glasu. Njegove su me oči prodorno gledale, ali ja ga više nisam vidjela na isti način kao prije. Činio mi se nekako praznim, ili su moje oči bile previše zastakljene. Ako je u njemu ikada bilo umjetničko djelo, ja ga više nisam vidjela. Raymond je iznenada pljesnuo rukama. ˝Zato mi je tvoje ime zvučalo poznato!˝ uskliknuo je. ˝Ti si bila jedna od korisnica stipendije. Ne pamtim dobro imena, posebice izvan konteksta, ali trebao sam to prije povezati.˝ I ja također, Raymonde. I ja sam to trebala prije povezati. Sad više nije bio toliko siguran. Zaškiljio je, pokušavajući se prisjetiti. ˝To jesi bila ti, zar ne? Što se dogodilo? Napustila si studij.˝ ˝Porazgovarajmo o tome na...˝ Podigla sam prst da ušutkam Donovana. Imao je prilike nešto red. Imao je tjedne, mjesece, godine da mi kaže istinu. Umjesto toga, okrenula sam se prema Raymondu. ˝Moj otac je pretrpio srčani udar. Propustila sam kraj semestra kako bih otišla kući i gledala ga kako umire.˝ Grlo mi se stegnulo kada se gnjev iz svih tih davnih godina vratio poput prolivene žuči. ˝Stipendija mi je

199

Knjige.Club Books oduzeta jer sam propustila završne ispite, a kada sam se uložila žalbu...˝ Usmjerila sam pozornost na mlađega Kincaida; u mom je gnjevnom pogledu bilo otrova. Baš kao i prije, kada mi se prošlost preoblikovala u glavi nakon što mi je Donovan pokazao da je povlačio konce u pozadini, i sada se ponovno stvarala. Gnjev i mržnja koju sam cijelo desetljeće osjećala bila je usmjerena prema nekoj neodređenoj humanitarnoj zakladi. Sada sam dobila lice koje mogu mrziti. Ali koje od ova dva? Okrenula sam se prema Raymondu. ˝Tko je odlučio?˝ Očajnički sam trebala odgovor. Očajnički mi je trebalo da taj odgovor bude drukčiji od onoga za koji sam već znala da je točan. ˝Tko je odlučio odbiti moju žalbu? Jeste li uopće pročitali moje obrazloženje ili je odluka bila isključivo u Donovanovim rukama?˝ Lakte sam čvrsto stisnula uz bokove, dlanova stegnutih u šake, i tresla sam se kao šiba na vjetru. Tresla sam se od bijesa koji mi je otežavao disanje. Raymond je podigao jednu obrvu i zapiljio se u svog sina, a u pogledu mu je bljesnula iskra spoznaje. ˝Već si je se tada pokušao odreći˝, rekao je upirući prstom u Donovana. ˝Zato nisi htio da se vrati na Harvard.˝ Bilo je jasno da i sam pokušava povezati dijelove priče. On nije sudjelovao u ovome. Donovan je sve učinio sam. A ja sam ispala takva budala. Trebalo mi je prostora za disanje. Morala sam pobjeći od dva para očiju koji netremice zure u mene pomno prateći svaku moju reakciju. Morala sam se maknuti s njihove šahovske ploče. Okrznula sam Donovana u prolazu odjurivši iz sobe bez ikakva određenog cilja na umu, osim da pobjegnem odande. Slijedio me u stopu, kao što uvijek čini.

200

Knjige.Club Books ˝Ne slušaj mog oca. Razgovarajmo o ovome. Dopusti da ti objasnim. Bolje je da nisi bila ondje, Sabrina.˝ Bili smo negdje na sredini kuće kada sam se naglo okrenula prema njemu. ˝Bolje za koga? Za tebe?˝ ˝Za tebe. Uvijek za tebe.˝ Glas mu je prepukao od boli. Ali njegova se patnja ne smije usporediti s mojom. Njegova patnja je laž. Besramna laž. ˝Bolje za mene zato jer se nikada ne bih morala suočiti s tvojom obitelji? Zato što ne bi morao kući dovesti curu sa stipendijom i upoznati je sa svojim roditeljima? Zato što si mislio da ću se sramiti u nazočnosti svemogućega Raymonda Kincaida?˝ Povjerovala sam mu kada je rekao da je želio da budem što dalje od njega jer se bojao da će me previše voljeti. Kako sam bila glupa. Nije se on bojao da će me previše zavoljeti. Bojao se da će me njegovi roditelji previše mrziti. ˝Ne, to nije istina. Ono što je rekao nije istina. Samo nagađa. Misli da mi je stalo do njihova mišljenja, a nije. Nikada mi nije bilo važno što oni misle.˝ Ljuljala sam se naprijed-natrag na petama. Željela sam mu vjerovati. Bilo bi tako jednostavno dopustiti mu da se pobrine za ovo - za mene - kao uvijek. Malo dalje niz hodnik Raymond je izišao iz svog ureda, promatrao nas i znala sam da moram zaboraviti riječ ˝jednostavno.˝ Bio je vizualni podsjetnik na to da mu je Donovan na prvom mjestu. Nisam mogla osporiti da podržava Donovana, baš kao što ne mogu osporiti da su moji roditelji i Audrey podržavali mene. Odmahnula sam glavom. ˝To mi je u ovom trenutku teško povjerovati.˝ Prije nego što je išta više stigao reći u svoju obranu, okrenula sam se i potrčala uza stube do naše sobe i zalupila vrata za sobom. 201

Knjige.Club Books Došao je za mnom. Znala sam da hoće. ˝Što je s povjerenjem?˝ upitao je uletjevši u sobu. ˝Rekla si da moramo vjerovati jedno drugome.˝ Sagnula sam se izvući punjač iz utičnice u zidu i zatim ga ubacila u torbicu zajedno s mobitelom. ˝Pa, to je bilo glupo. Bila sam dovoljno glupa da povjerujem da netko poput tebe može ikada išta naučiti o povjerenju.˝ ˝Nemoj to govoriti. Pokazao sam ti dijelove svoje duše koje nitko drugi nije vidio.˝ Stajao je u podnožju kreveta, sa šakom uprtom na bok, kao da je to jedini način da samoga sebe spriječi da ne posegne za mnom. ˝Želiš reći da sam te vidjela ranjivog?˝ otresla sam se. ˝Baš tužno. Sigurna sam da se to ne može ni usporediti s dijelovima moje duše koje si ti vidio.˝ ˝Uvijek sam te samo pokušavao zaštititi.˝ ˝Sereš. Već sam umorna od tih glupih sranja. Samo mi reci vražju istinu!˝ ˝To je istina˝, izderao se. Prkosno sam podigla bradu. ˝Dobro. Ako je sve to istina, zašto mi to nisi rekao onoga dana u uredu? Zašto mi to nisi rekao kada sam te pitala ima li 'još nečega?’ Zašto mi to tada nisi priznao kada smo odlučili da među nama više neće biti tajni? Što je s tim?˝ Napola je spustio kapke, kao da je ono što sam rekla bilo prebolno i preteško za podnijeti. Kada je ponovno otvorio oči, bile su sjajne i tamnozelene. ˝Zato što sam znao da će te ovo povrijediti˝, tiho je rekao. ˝A s time sam završio. Nisam te više želio povrijediti.˝ ˝Nisi me želio povrijediti. Naravno.˝ Glas mi je bio natopljen sarkazmom. ˝Da pogodim - to što me 'nisi želio povrijediti’ također je razlog zbog kojega si mi oduzeo stipendiju. Baš kao i razlog zbog kojega nisi htio stupiti u ozbiljnu vezu sa mnom. Nisi me želio 202

Knjige.Club Books povrijediti. To je razlog zbog kojega uvijek bježiš. Razlog zbog kojega me na kraju uvijek povrijediš.˝ ˝Nije tako jednostavno.˝ Tijelo mu je bilo napeto koliko je sve to bilo komplicirano. ˝Nikada nije jednostavno˝, zajedljivo sam se nasmijala ugledavši zalutalu naušnicu koju sam ostavila noćnom ormariću. Uzela sam je i ubacila u torbicu. Donovan je napravio dva koraka prema meni, ali se zaustavio kada sam podigla ruke prosvjedujući. ˝Da si tada bila sa mnom, uništio bih te˝, izražajno je rekao, ističući svaku riječ. Izražajnije nego što bi to učinio da smo bliže jedno drugom. ˝Sjeti se kako sam blizu bio tome da te uništim dok si bila na fakultetu. Sjeti se što sam ti učinio od ljubomore zbog Westona. Što sam ti učinio s ocjenama. Nisam mogao podnijeti da ostaneš na Harvardu. Više si šanse imala bez mene.˝ Napokon je to izrekao. Svoje razmišljanje. Svoje priznanje. Svoju istinu. Nije zvučala nimalo bolje od izgovora koje je ponudio Raymond. ˝Možeš li uopće zamisliti kako si me umalo uništio kada si mi to oduzeo?˝ Glas mi je drhtao kao i ruke. Fakultet mi je nakon očeve smrti bio jedini razlog za život, osim Audrey. ˝Harvard je trebao biti moj izlaz. Trebao mi je osigurati budućnost, za moju sestru i mene. A ti si mi to oduzeo jer nisi mogao kontrolirati samoga sebe u mojoj blizini?˝ Ramena su mu se objesila pod teretom te istine. ˝Brinuo sam se o tebi. Pokušao sam ti to nadomjestiti.˝ Treptala sam pokušavajući zaustaviti suze, ali bez uspjeha. Ipak su navirale. Gnjevne i vruće. ˝Jesi li me uopće ikada stvarno volio? Ili si cijelo desetljeće samo pokušavao ublažiti svoju krivicu?˝ ˝Kako me to uopće možeš pitati?˝ Negdje duboko u grlu, glas mu je pukao. ˝Volim te, Sabrina. Sve sam te to vrijeme volio.˝

203

Knjige.Club Books Ugrizla sam se za usnu i stavila torbicu na rame. Obgrlivši se rukama rekla sam: ˝Mislim da ti ne znaš što je ljubav.˝ Dok su mi se suze slijevale niz lice, polaganim sam korakom prošla kraj njega i izišla iz sobe. Njegova je majka izišla iz svoje sobe na drugom kraju hodnika, ali nije mi se pokušala obratiti. Samo je gledala. Obitelj promatrača i uhoda - nitko od njih ne zna povezati se s ljudima. Nitko od njih ne zna voljeti. Bila bih tužna zbog svih njih da nisam bila previše zaokupljena tugom zbog sebe same. Otklipsala sam niz stube. Moja je prtljaga već čekala kraj vrata, spremna za povratak kući. Čekala sam u predvorju da Donovan stigne jer sam znala da hoće. I došao je. ˝Griješiš˝, rekao je koračajući prema meni. ˝Možda te ne volim na onaj lijepi tradicionalni način kakav tražiš, kao neki junak, kao što bi te Weston mogao voljeti. Ali te volim. Sve što sam radio - sve što radim - sve je to zato što te volim.˝ Zaboljele me zbog njega. Grudi, ruke i noge, svaki zglob, svaka stanica u mom tijelu boljela me zbog boli u njegovim riječima. Zato što volim to kako me voli. Milijun sam puta više voljela način na koji me on voli nego način na koji bi se Weston - ili bilo koji drugi muškarac mogao usuditi i pokušati me voljeti. Ali nisam mogla odagnati njegovu bol. Zato što i mene onda previše boli. Boli me vlastita bol, bol koju mi je nanio svojim lažima, prevaranta i izdajom. Možda i nije lagao kada je rekao zašto me otjerao od sebe, zašto mi je oduzeo stipendiju. Ali je lagao time što mi je nešto tajio otkako smo odlučili da ćemo biti zajedno. Trebao mi je reći. Ne znam bih li mu bila oprostila ili ne. 204

Knjige.Club Books Ali trebao mi je jebeno reći. ˝Pozvat ću si taksi˝, rekla sam ne gledajući izravno u njega. ˝Ne mogu biti zajedno s tobom u autu.˝ ˝Ne budi smiješna.˝ Istoga sam mu trena odgovorila. ˝Nisam smiješna. Ne želim biti dva sata u autu s tobom. Ne mogu te ni pogledati. Ne mogu podnijeti da te čujem kako dišeš. Ne mogu biti kraj tebe.˝ Nosnice su mu se raširile. Otvorio je usta s izrazom koji je govorio da je spreman dalje raspravljati o tome. Onda sam dodala: ˝Previše sam povrijeđena.˝ I ako ne vidi koliko sam ranjena, kako mi je slomljeno srce, onda je slijep. Na trenutak me samo gledao, a onda objesio ramena. ˝Dobro. John te može odvesti. Ja ću uzeti neki od očevih auta.˝ Dobro. To je ono što sam htjela. A istodobno i nije. Dio mene želio je da pokaže odlučnost i kaže da ide sa mnom. Željela sam da mi dokaže istinu koju je želio da znam. Sve me je boljelo i željela sam da prestane. Željela sam zariti lice u njegov pulover i ridati. Željela sam da mi odagna bol kao što to uvijek radi na neki od svojih ludih načina. Nije li ironično da to još uvijek želim? Da izvor moje boli i moj melem mogu biti jedno te isto? Završili smo razgovorom. Više nismo razmjenjivali riječi, ili barem ne one koje nešto znače. Nije me mogao utješiti. Nije mi mogao biti melem. Nije se previše trudio, a ja mu ne bih mogla dopustiti da mi to pruži. Odbila sam njegovu pomoć u odijevanju kaputa. Okrenula sam se od njega dok sam čekala da auto stigne. Ipak, dok je John stavljao moju torbu u prtljažnik, potajice sam pogledala prema Donovanu i slučajno uhvatila njegov pogled. Smjesta sam okrenula glavu, ali već me vidio. Shvatio je taj pogled kao poziv i požurio do mojih vrata. 205

Knjige.Club Books ˝Ovo nije kraj, Sabrina˝, rekao je otvorivši ih. ˝Možeš se ljutiti na mene koliko god dugo želiš. Možemo se svađati. Možemo šutjeti. Ali ti i ja nismo završili. Mislim da se slažemo da sam ti već dokazao da mogu biti strpljiv.˝ Stisnula sam usne ne želeći mu pružiti išta - ni negodovanje, ni ljutnju. Definitivno ne nadu. Ušla sam na stražnje sjedalo automobila i nisam htjela pogledati kroz prozor dok se pretvarao u sićušnu figuru u daljini.

～ Donovanov vozač bio je krajnje profesionalan. Bio je obučen da ne reagira na ono što se događa na stražnjem sjedalu auta, pa bio to seks ili žena koja je isplakala dušu cijelim putem od Washingtona u Connecticutu pa do Hell's Kitchena. Bila sam mu zahvalna na tome. Pružilo mi je tišinu potrebnu za razmišljanje. Za žalovanje. Možda je žalovanje ipak malo predramatično. Ili nije? Nisam bila tinejdžerica u svojoj prvoj pravoj vezi. Nisam mislila da prva svađa znači kraj. Bila sam dovoljno zrela da znam da čak i najteža zlodjela mogu biti oproštena. Da se čak i najgora izdaja može preboljeti. Ali, ova veza s Donovanom bila je toliko složena i imala je toliko mnogo lica. Nije bila riječ samo o tome mogu li mu oprostiti ili ne. Pitanje je bilo i možemo li nastaviti ili ne. Postoje li za to dovoljno dobri temelji. Ako išta znam o vezama, onda znam da se ljudi nikada ne mijenjaju. Kako od njega mogu tražiti da postane drukčija osoba? Netko tko zna kako stvarno voljeti nekoga drugog. Netko tko može iskreno staviti moje potrebe i želje ispred svoga vlastita 206

Knjige.Club Books samoporažavajućega, mazohističkog ponašanja. Je li to uopće moguće? Nisam ni o čemu od toga mogla razmišljati. Nisam mogla razmišljati ni o tome da razgovaram s njim. Previše me boljelo. Srce mi je bilo slomljeno. I bila sam previše ljuta. Pred svoju sam zgradu stigla oko osam i trideset te večeri, iscrpljena i izmorena. John je ponudio da će mi pomoći s torbom, ali inzistirala sam na tome da je sama ponesem. Nije bila teška i nisam ga željela gnjaviti. U dizalu sam bila sama, a kada sam izišla, na hodniku je sve bilo tiho osim dostavljača koji je stajao pred zatvorenim vratima mog susjeda. Skijaška kapa bila mu je navučena nisko, a glava pognuta i skrivena iza bijele papirnate vrećice pune nečega što je mirisalo kao curry. Umornim korakom prošla sam kraj njega vukući svoj kovčeg i potražila ključeve u torbi. Vjerojatno sam bila previše zaokupljena svojim mislima i lavinom emocija koja me zatrpala, jer nisam zamijetila da mi se dostavljač prišuljao iza leđa dok sam stavljala ključ u bravu. Nisam ga zamijetila dok mi se njegova ruka nije našla na boku, nož pod vratom, a njegova usta uz moje uho. ˝Bok, Sabrina˝, rekao je Theo Sheridan. ˝Jesam li ti nedostajao?˝

207

Knjige.Club Books DVADESETO POGLAVLJE

N

isam vrisnula. Zbog noža na svom grlu. Ali ispustila sam drhtav zvuk kada sam glasno udahnula, onoliko nalik jauku koliko sam se usudila a da ne riskiram život. Oštrica mi je zatreperila uz kožu, a srce mi je tuklo kao ludo ispod nje. Možda sam pomislila da sam zaspala putem kući i da je ovo samo još jedna od čestih noćnih mora koje sam godinama imala, samo još jedan ružan san o Theodoreu Sheridanu koji me napada. Toliko sam ih mnogo imala. Koliko god da su se te noćne more u danom trenutku činile stvarnima kada bih se probudila okupana znojem, kada bi mi srce tuklo kao ludo, a dlačice mi se nakostrušile na vratu, sada sam uvidjela koliko je stvarnost drukčija od noćne more. Uvidjela sam kakav je osjećaj imati stvarnog predatora za vratom, kako mi prijeti, kako me drži pod kontrolom. Sada sam se sjetila. Sjetila sam se kako je stvarnost bila mnogo gora. ˝Oprezno˝, upozorio je Theo pritisnuvši mi metalnu oštricu o grkljan. ˝Nećeš više ispustiti ni glasa, jelda?˝ Nije to bilo pitanje. Bila je to naredba. ˝Neću.˝ Ali i to je bio glas, pa sam samo oprezno odmahnula glavom, brzo, kako bih izbrisala izgovorenu riječ i potvrdila da ću učiniti što mi je rekao. Dodir oštrice na mom vratu kada sam odmahnula glavom gotovo me paralizirao. Ali ne mogu samo pustiti da se dogodi. Morala sam učiniti što traži. Jer ako odbijem...

208

Knjige.Club Books Nisam mogla razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi ako ne učinim što traži od mene. Nisam mogla razmišljati o tome što će se dogoditi, točka. ˝Dobra cura.˝ Te poznate riječi, fraza koju sam voljela čuti iz Donovanovih usta, sada su mi izazvale grčeve u želucu i morala sam se oduprijeti porivu na povraćanje. Malo je odmaknuo nož. ˝Sada vrati ključ u bravu i pusti nas unutra.˝ Te su mi riječi zašumjele u ušima kao da sam u nekom zračnom tunelu. Činilo se kao da mi se zidovi hodnika približavaju i stežu me u obruč. Kao da uskoro neće biti dovoljno prostora za normalan udah. Znala sam da mi se, ako sama uđem u stan s njim, šanse da se iz svega ovoga izvučem neozlijeđena drastično smanjuju. Ipak, nisam se mogla sjetiti ničega drugog što bih mogla učiniti. Pohađala sam šest tečajeva samoobrane u deset godina i ipak sam bespomoćna. Koji god pokret napravim, dočekat će me s tim nožem. Posjeći će me i nanijeti mi bol. Nisam imala šanse. Ni izbora. Kimnula sam i ponovno podigla drhtavu ruku do brave. Premda sam namjeravala ostati tiho, dok sam pokušavala umetnuti ključ iz usta mi se oteo zvuk nalik dugom jecaju. Odakle on ovdje? Zašto nije u zatvoru? Potajno sam se pomolila da se netko pojavi u hodniku i otkrije nas. Možda ako ne budem žurila... Trgnula sam se kada me metalna oštrica noža ponovno zagrebla po koži. ˝Požuri, Sabrina˝, upozorio me. ˝Neću trpjeti nikakve igrice, kažem ti odmah.˝ Požurila sam, umetnula ključ u bravu, okrenula ga i čula klik. Pomaknula sam ruku na kvaku i otvorila vrata. Nisam se pomaknula dok me Theo nije gurnuo koljenom. Nisam se mogla natjerati da svojevoljno uđem u svoju tamnicu. To će sada biti moj stan. Mjesto odakle ne mogu pobjeći. Mjesto na kojem više nisam sigurna. 209

Knjige.Club Books Prigušila sam jecaj zakoračivši preko praga. ˝Uzmi svoj kovčeg˝, rekao je kada sam ga htjela ostaviti u hodniku. ˝Pokupi i vrećicu.˝ Odmaknuo se od mene kako bih mogla uzeti kovčeg i vrećicu s hranom i upitala sam se je li to moja šansa za bijeg, ali nisam mogla dovoljno brzo razmišljati. Bio je prevelik, a ja previše prestrašena. Sada me stavio u još nepovoljniji položaj - kada sam ušla u stan, ruke su mi bile pune. Torbica mi je bila na jednom ramenu, jednom sam rukom stezala dršku kovčega, a u drugoj držala vrećicu s hranom. Stajala sam kao zaleđena, nepomično, i čekala njegovu sljedeću naredbu. Theo je zatvorio vrata za mnom i zaključao ih, ne trudeći se povući zasun. Okretanje ključa u bravi bio je tek običan klik, ali u mojim je ušima odzvanjalo kao zatvaranje vrata tamnice. Upalio je nekoliko svjetala, a zatim pogledom pretražio unutrašnjost mog stana i gledao moje stvari. Moj život. Komadiće moje osobnosti koje nije imao pravo gledati. Kako se ovo dogodilo? Kako je prošao pokraj vratara? Snažan miris curryja koji je dopirao iz vrećice u mojoj ruci nametao je odgovor na to pitanje. ˝S pomoću ovoga si ušao?˝ upitala sam. ˝Aha.˝ Očito je bio ponosan na sebe. ˝Muvao sam se u blizini dok netko drugi nije ušao u zgradu. Onda sam se provukao s njima. Nitko ne zatvara vrata dostavi hrane.˝ Planirao je ovo. Nije to bio samo hir. Pažljivo je isplanirao. Theo mi je uzeo vrećicu i spustio je na pod. ˝Ostavi kovčeg. Gdje ti je mobitel?˝ Zatreptala sam. Pitanje je bilo lagano, razmišljanje nije. ˝U torbici. U mojoj torbici.˝ Mobitel mi je u torbici! Imala sam sredstvo za komunikaciju tako blizu. Osjećala sam se kao da imam lisičine na rukama jer mi je bio tako blizu, a nisam ga mogla upotrijebiti. 210

Knjige.Club Books ˝Daj mi ga.˝ Ispružio je dlan prema meni. Polako sam spustila naramenicu i pogledala unutra. Još sam se tresla, ali sam odugovlačila koliko god sam mogla. Kad bih ga mogla naći, kad bih mogla nazvati Donovana samo jednim potezom palca... ˝Zašto ti toliko treba?˝ Bio je prepametan. Uperio je nož u mene kao pištolj. Ostala sam usredotočena na svoj cilj, virila sam u torbicu i trudila se ignorirati oružje upereno u mene. ˝Imam mnogo stvari unutra. Tražim.˝ Već sam ga imala u ruci. Samo ga nisam mogla otključati. ˝Daj to meni.˝ Oteo mi je torbicu iz ruke i mobitel je ispao u vrećicu s hranom. Lako ga je pronašao i probudio zaslon. ˝Koji ti je PIN?˝ Poraženo sam pognula glavu. Moj je poraz bilo to što sam izgubila mobitel, a ne u odavanju šifre za ulazak u njega. U njemu nije bilo ničega za što bih se bojala da će Theo pronaći. Ono čega sam se bojala već je stajalo preda mnom. ˝1123.˝ Utipkao je brojeve i osmjehnuo se kada je dobio pristup. ˝Sjedi na kauč˝, rekao je ne gledajući u mene, zaokupljen sadržajem mog telefona. Vukla sam noge prema kauču pokoravajući se njegovoj naredbi, ali je li to možda šansa za uzmak dok je zaokupljen gledanjem u mobitel? Osvrnula sam se po sobi u potrazi za nekom prilikom, za nečime što bih mogla upotrijebiti kao oružje protiv njegova noža. Svjetiljka kraj kauča - je li preteška? Žarač za kamin - je li predaleko? Pozornost mi je privuklo šuškanje papira. Theo je posegnuo u vrećicu s hranom i izvukao bocu piva. Otrgnuo je čep boce i otpio gutljaj dok je zaobilazio kauč. Pivo mu je bilo u jednoj ruci, moj mobitel u drugoj. Gdje je onda nož? 211

Knjige.Club Books Brzo sam mu pogledom pretražila tijelo i ugledala korice pričvršćene oko kuka. ˝Da ti nije palo na pamet, Bri.˝ Uhvatio je moj pogled. ˝Brzo potežem. A nisam loš ni u improviziranju.˝ Njegov izraz lica govorio je da ne bi imao ništa protiv da ga iskušam. Imala sam osjećaj da bi uživao u improviziranju. Bila sam uvjerena da ja ne bih. Zato mu zasad neću praviti probleme. Ne dok ne budem sigurna da se iz tako izazvanog problema mogu izvući ili da si time mogu pružiti šansu za spas. ˝Kada si izišao iz zatvora?˝ Nisam željela razgovarati s njim, ali baš kao i kad sam ga pitala kako je ušao, htjela sam znati. Morala sam znati kako je podbacilo baš sve što je bilo osmišljeno s ciljem da budem sigurna i zaštićena. To je bio manje užasan oblik mučenja od zamišljanja što bi mi mogao napraviti, a svaki put kada bih se prestala pitati kako, moj bi se mozak odmah prebacio na što slijedi. ˝Znači, znala si za to? Baš sam se pitao.˝ Hodao je gore-dolje nekoliko koraka preda mnom. ˝Je li to bila tvoja ideja? Poslati me u ćorku da me se riješiš.˝ Izgovorio je to ležernim tonom, ali između redaka se čula želja za osvetom. O, sranje. Je li zato ovdje? Zbog osvete? ˝Donedavno nisam ništa znala o tome. Kunem se.˝ Zvučala sam kao da očajnički želim da mi povjeruje. I bila sam očajna. Čvršće sam stegnula kaput oko sebe. U stanu je bilo toplo i nije mi trebao, ali bila je to kakva-takva prepreka između njega i mene. Slaba prepreka, ali uzet ću sve što mogu dobiti. ˝Nije ni važno.˝ Slegnuo je ramenima. ˝Vidiš, znam da je Kincaid taj koji me strpao u zatvor.˝

212

Knjige.Club Books ˝Ne. Ti si to napravio. Sam si se strpao u zatvor kada si silovao onu ženu.˝ Požalila sam te riječi čim sam ih izgovorila, koliko god istinite bile. Nije bila dobra ideja izazivati ga. Šteta je već bila učinjena. Gurnuo je moj mobitel u stražnji džep i zapiljio se u mene pohlepnim očima. ˝Zašto imaš kaput na sebi? Nešto skrivaš ispod?˝ ˝Samo...˝ sebe. ˝Hladno mi je.˝ ˝Ne sviđa mi se. Skini ga. Raskomoti se. Neko ćemo se vrijeme družiti.˝ Odložio je bocu piva na stolić. Toliko sam drhtala da sam jedva provlačila gumbe kroz rupice dok sam otkopčavala kaput kao što je tražio. Nastojala sam ostati usredotočena na svoj zadatak, ali sam znala da me sve vrijeme promatra. Osjetila sam težinu njegova odvratnog, porobljavajućeg pogleda. Kada sam skinula kaput i pustila da se skupi na kauču oko mene, osjetila sam se golom, premda sam još bila posve odjevena u tajice i tanki sintetički pulover koji sam sav dan imala na sebi. Odjednom sam poželjela da sam odjevena u nešto deblje. U nešto ne tako lagano. Nešto što ne ističe moju liniju ni obrise mojih dojki. Nešto što se teže skida. Prisilila sam se pogledati ga i moj osjećaj ranjivosti samo se još više pojačao. Njegov izraz lica, premda još mračan, sada je bio i užasavajuće uzbuđen. ˝Mnogo bolje.˝ Slavodobitno se smješkao dok je izvlačio nož iz korica i zaobilazio stol, a zatim se sagnuo ispred mene. Nehotice sam ustuknula i povukla se natrag. Zgrabio me za pulover i stisnuo tkaninu u šaku. Zatim je pritisnuo nož u dnu V-izreza. Nisam imala kamo pobjeći, ali pokušala sam, stvarno sam pokušala utisnuti se u taj kauč i smanjiti se dok je on nožem moju majicu rezao po sredini. Pokušala sam nestati, prestati postojati. Pretvoriti se u ništa jer onda ne bih ovo mogla osjećati niti znati niti se sjećati kako je to kada mi luđak diše iznad glave i reže mi odjeću 213

Knjige.Club Books nožem. Bio je to doista oštar nož, shvatila sam. Zarezao me nekoliko puta vrhom oštrice. Jer nije pazio. Jer ga nije bilo briga. Jer je želio da znam koliko je nož oštar. Kada mi je cijela prednjica pulovera ostala visjeti razrezana, nagnuo se unatrag promotriti svoje djelo. ˝Mislim da bi mi se više svidjelo kad ne bi imala grudnjak.˝ Pogledao me kao da očekuje da nešto učinim. Ja sam već pokušavala biti negdje drugdje. Gdje sam željela biti? Bilo gdje je bolje nego ovdje. Kad bih mogla pronaći savršeno mjesto, mogla bih se posve izgubiti u njemu i uopće ne biti ovdje. Budući da se nisam pomaknula, rekao je: ˝Hoćeš li ga ti skinuti ili ću ja?˝ Trgnula sam se iz omaglice. Htio je da nešto napravim. Nešto odvratno i užasno. Nisam to mogla napraviti, ali još više nisam mogla dopustiti njemu da to napravi. ˝Samo da skinem grudnjak?˝ upitala sam. ˝Prestani odugovlačiti. Skidaj ga ili ću ti ga ja skinuti.˝ Posegnula sam iza leđa i nekako ga uspjela otkopčati. Zatim sam jednu naramenicu spustila kroz rukav pulovera i izvukla cijeli grudnjak kroz drugi rukav. Theo se nagnuo naprijed prema meni, a ja sam se stisnula i pokušala povući unatrag. ˝Budi mirna, jebemti.˝ Zamahnuo je nožem i morala sam ga poslušati. Lice mi se zgrčilo, ali ovaj se put nisam pomaknula kada se nagnuo prema meni i namjestio mi odjeću razmaknuvši pulover dovoljno široko da mi se vide obline dojki. Osjećala sam se odvratno. Poput smeća. Iskorišteno, a još me nije ni iskoristio. Još. 214

Knjige.Club Books Sjedila sam bez glasa, ali u sebi sam vrištala. Sjeo je na stolić i procjenjivački me promatrao. Oči su mu potamnjele. ˝Jako lijepo.˝ Pokušala sam zamisliti što mu se najviše sviđa od onoga što vidi. Uništenu odjeću koja dokazuje nepristanak? Krv koja mi curi po koži? Nagovještaj mesa koje će uskoro uzeti kako ga bude volja? Moram se izgubiti. Kamo bih mogla otići? Mogla bih biti negdje na hladnoći, na snježnim nanosima u Washingtonu, u Connecticutu, i čvrsto se držati uz Donovana, dopustiti mu da me ugrije poljupcima. ˝Bio bih se izvukao˝, rekao je Theo vraćajući se ranijoj temi razgovora. ˝Imao sam bolje odvjetnike. Ta žena nije si mogla priuštiti nekoga dobrog. A to je u takvim slučajevima najvažnije.˝ Isuse, koji bolesni gad. Htjela sam ga ignorirati i pokušala sam, pokušala biti u Donovanovu naručju, na hladnoći, na snijegu, ali i dalje sam čula Theov glas kako se probija kroz moju maštu. ˝Onda se pojavio Donovan Kincaid sa svojim timom pravnika od milijun dolara i suđenje je odjednom krenulo u posve drugom smjeru. Nije tako trebalo završiti. Koji je to kurac bio? Zašto je Donovan toliko zapeo za mene? Nije imalo nikakva smisla.˝ Bio je ljut i goropadan. Zastao je potegnuti iz boce, a onda nastavio. ˝I tako sam otišao u zatvor. Imao sam vremena razmišljati o tome. Ondje imaš mnogo vremena za razmišljanje. Razmišljao sam i o tebi - i o onoj noći ispred Brloga na Harvardu. Moram priznati da se neko vrijeme nisam mogao sjetiti tvog imena. Nisam bio siguran ima li veze s tobom, premda je bilo neke logike u tome.˝ Odložio je bocu i ponovno se nagnuo naprijed, s laktima na bedrima. ˝Ali, onda su se dogodile dvije stvari.˝ Podignuo je jedan prst. ˝Prvo, rečeno mi je da krajem tjedna izlazim na raniju uvjetnu slobodu.˝ Podignuo je drugi prst. ˝Drugo, dan nakon povratka kući 215

Knjige.Club Books brat mi je rekao da je na nekom vjenčanju sreo Donovana i da je bio s nekom curom koja se zove Sabrina Lind.˝ Od trenutka kada se pojavio u hodniku bojala sam se kako će me ozlijediti i oskrnaviti mi tijelo. Sada sam bila prestravljena da je na umu imao još nešto. ˝Aha˝, rekao je Theo s novim sjajem u očima, zamijetivši moj strah. ˝Svi djelići mozaika napokon su se posložili.˝ Protegnuo se prema naprijed i stavio mi prst u udubinu na vratu, točno gdje mi je tuklo bilo. Srce mi je kucalo kao ludo i sada je i on to mogao osjetiti. Mogao je osjetiti moj strah. Nisam se pomaknula. Nisam disala. Pokušala sam snagom volje natjerati srce na ne kuca tako jako. Nakon nekoliko sekundi, povukao je prst prema dolje, između mojih dojki gdje su mi se skupile kapljice znoja, kroz krv koja mi je zamrljala kožu. ˝Kincaid me poslao u zatvor kao neku vrstu osvete zbog tebe. Čisto sranje.˝ Naglo je podignuo glas na riječ sranje, tako da sam poskočila. Odmaknuo se i uspravio leđa, a prst je stavio u usta i posisao ga. Nešto smireniji, rekao je: ˝Nisam te ni stigao pojebati. Nije bilo razloga za osvetu.˝ Opet sam se počela tresti, ili sam se počela jače tresti; nisam zapravo ni prestala. Kako da se izvučem iz ovoga? Je li to uopće moguće? ˝Bolje ti je da me ne diraš. Tek si izišao iz zatvora. Ne želiš natrag.˝ Isuse, preklinjala sam ga. Je li preklinjanje ikome ikada pomoglo u obrani od predatora? Nisam se mogla sjetiti što sam tijekom godina o tome pročitala. ˝Zašto ne? Znaš li da do kraja života moram ostati zabilježen kao seksualni prijestupnik? Nitko mi neće dati posao na Wall Streetu. Sa zatvorskim dosjeom nikada neću moći raditi s novcem. Stvarno 216

Knjige.Club Books se nemam čemu veseliti, Sabrina, osim ovoga.˝ Oči su mu se stisnule u uske proreze dok je siktao kroz zube: ˝Nitko i ništa mi to neće oduzeti.˝ Nije imao što izgubiti. Zbog toga je sada još opasniji nego prije deset godina. Uvukla sam donju usnu između zubi i nastojala ne zaplakati. Izvadio je moj mobitel iz džepa. ˝Koji ti je ono PIN?˝ Rekla sam mu, a on ga je ukucao na zaslon. ˝Nisam to bila ja˝, rekla sam pokušavajući naći način da ga urazumim. ˝Ja te čak nisam ni zaustavila te noći. I nemam nikakve veze s time što se Donovan upetljao u tvoje suđenje.˝ Sve je to bilo točno, ali osjećala sam se kao najveća gadura na svijetu zato što se pretvaram da nisam željela da me Donovan spasi. Zato što se pretvaram da nisam ponosna na sve što je poduzeo protiv Theodorea. Ali ovdje je riječ o preživljavanju. Što god treba da se izvučem iz ovoga. Što god treba reći, reći ću. ˝Kao što sam rekao, to stvarno nije važno. Ovdje je riječ o tome što će Kincaida najviše zaboljeti.˝ Bacio je pogled prema meni. ˝Prilično sam siguran da ću mu time što ću nauditi tebi nanijeti mnogo veću bol nego ičime drugim što bih mu mogao učiniti. Osim toga, dobro ću se zabaviti. Već se dugo, dugo nisam mogao ni s kime igrati.˝ Ugurao je mobitel natrag u svoj džep. ˝Ti i Kincaid si baš i ne šaljete mnogo poruka, ha? Mada, ona sličica tvoje pice koju si mu poslala, baš je slatka. Odmah mi se digao kad sam je vidio.˝ Pogladio se po nabreklim u hlačama. Žuč mi se uspela uz grlo. Potisnula sam je natrag i progutala. Svo to vrijeme otkako sam s Donovanom poslala sam mu samo jednu sliku. Sliku s njegovim inicijalima na mojim intimnim

217

Knjige.Club Books dijelovima. To je vjerojatno jedina zločesta slika u mom mobitelu. Naravno da ju je Theo pronašao. Počela sam se ljuljati naprijed-natrag, s rukama ovijenim oko sebe. Jecaji koje sam pokušavala suspregnuti opet su se vratili. ˝Što ćeš mi napraviti?˝ Već sam znala. U osnovi je to već rekao. Ali nisam znala detalje, a možda kad bih ih znala, možda kad bih čula da izgovara te riječi, možda bih se mogla bolje pripremiti za ono što dolazi. Kome lažem? Ništa me ne može pripremiti na to. Suze su mi se slijevale niz lice. Theo je nagnuo glavu. ˝Nisam još odlučio.˝ ˝Stvarno?˝ U svom sam glasu mogla čuti glupi dašak nade. Nasmijao se od srca. ˝O, pojebat ću te. Samo još nisam odlučio kako će mi se najviše sviđati.˝ Instinktivno sam stisnula noge. A onda, uvidjevši koliko ga moj strah i panika napaljuju, skočila sam i potrčala prema spavaćoj sobi. Bilo je to automatski. Spontano. Nisam razmišljala; samo sam skočila. Ni spavaća soba nije bila ništa sigurnija. Samo je bila ... dalje. Nisam stigla daleko, a već me uhvatio. Omotao mi je ruke oko struka i podignuo me s poda - ružna parodija na scenu s Donovanom na Westonovu vjenčanju. Mlatila sam nogama i vrištala, zbog čega mi je opet rukom stegnuo vrat. Moj se vrisak pretvorio u prigušeno grgljanje. ˝Rekao sam ti da zašutiš, jebemti.˝ Zabio mi je lice u kauč i držao me prikovanu jednom rukom na vratu, dok mi je drugom zavrnuo jednu ruku na leđa. Uspjela sam okrenuti lice tako da mogu disati, tako da mogu vidjeti prostor oko sebe. Prevrnuo je bocu piva kada je pojurio za mnom. Sada je ležala manje od metra udaljena od mene. Ostaci piva su se razlili, ali boca nije bila razbijena. Gledala sam kako se kotrlja 218

Knjige.Club Books prema kaminu i zapitala se hoće li mi to biti točka u koju ću zuriti dok me seronja bude silovao. A bila sam ljuta i na sebe. Pokušajem bijega samo sam cijelu situaciju Theu učinila zabavnijom. Možda bi još neko vrijeme bio pričekao dok ne odluči da je spreman. Čekanje mi ne bi mnogo pomoglo. Na kraju bi me ipak silovao, a ovaj put nema Donovana koji sve to promatra odozgo. Ili ipak ima? U meni je počeo tinjati novi plamičak nade. U spavaćoj sobi su kamere. Nisam znala ima li ih i u središnjem dijelu moga stana. Natjerala sam Donovana da mi obeća da me više neće gledati na njima. Ali večeras sam ipak saznala da je i prije kršio obećanja - i nije li veća vjerojatnost da će me gledati ako mu je to trenutno jedini mogući način da me vidi? Kada se svađamo ili mu ne odgovaram na pozive? Kad bih Thea mogla namamiti u spavaću sobu, možda bih imala šanse. Bila bi to vrlo mala šansa, ali ipak šansa. ˝Žao mi je˝, rekla sam hineći poslušnost. Dobrovoljno sam ponudila i drugu drhtavu ruku da mu pokažem koliko mi je žao. ˝Samo sam mislila da bi ti se možda više svidjelo u spavaćoj sobi.˝ ˝Više mi se sviđa kad ne misliš ništa˝, grubo je odgovorio Theo. Točno. Znala sam to. ˝Htjela sam reći,˝ o bože, o bože, kako je teško bilo ne zajecati dok sam to govorila, ˝mislila sam da bi ti se više svidjelo kada bi me morao loviti.˝ Maknuo mi je ruku s vrata kako bi njome držao moja zapešća dok je drugom raskopčavao traperice. U najmanju sam ruku pretpostavila da to radi po zvuku remena i zatvarača - iz ovoga ga položaja nisam mogla vidjeti. Na moje je riječi zastao.

219

Knjige.Club Books ˝Sabrina˝, rekao je s čuđenjem u glasu. ˝Budemo li se igrali lovice, vjerojatno ćeš nastradati.˝ Kao da inače neću nastradati. ˝Nemam ništa protiv. Samo ti govorim koja su pravila igre.˝ Pritisnuo me i, premda sam još uvijek imala tajice na sebi, osjetila sam da je gol. Njegov debeli, odvratni kurac trljao se gore-dolje između mojih guzova. Počela sam jače plakati. Ugurat će to u mene. Nisam čak ni znala kamo će ga ugurati. Može ga staviti na toliko mnogo mjesta. Naudit će mi. Oskrnavit će me i ozlijediti. Moram se boriti. Pustio mi je ruke kako bi mi svukao tajice i u tom sam se trenutku svom snagom odgurnula s kauča i zbacila ga unatrag sa sebe. Malo se iznenadio, ali znao je da sam njegova zarobljenica. I uživao je u lovu. Bilo mu je više zabavno nego što se uzrujao. Kao i prije, jurnula sam ravno prema spavaćoj sobi. Ako uspijem stići onamo, ako nas Donovan vidi, pozvat će policiju ili vratara nekoga tko može smjesta doći ovamo. Vjerovala sam u to. Morala sam vjerovati. Ali Theo je skočio pred mene i presjekao mi put prema vratima. Sranje. Okrenula sam se i potrčala u drugome smjeru. Vodeći se instinktom više nego ičime drugim, sagnula sam se dok sam prolazila kraj kamina i zgrabila pivsku bocu koja se onamo otkotrljala, a zatim obišla kauč, skrivajući bocu iza leđa. Odjednom sam u mislima vidjela njegove poteze. Theo će se vratiti i presjeći mi put. Stjerala sam ga u kut, a on to nije znao. Napravio je upravo ono što sam pretpostavila. Vratio se. A kada smo se našli licem u lice, podigla sam bocu iza leđa, zamahnula svom snagom i udarila ga posred lica. 220

Knjige.Club Books Šah. Posrnuo je unatrag, psujući nešto nerazumljivo. U tom su se trenutku ulazna vrata stana naglo otvorila i Donovan je stajao na njima. ˝Makni se od nje, Sheridane˝, izderao se. Šah-mat.

221

Knjige.Club Books DVADESET PRVO POGLAVLJE

˝D

onovane!˝ povikala sam, bacila bocu i potrčala prema njemu.

Osjetila sam da me nešto vuče za pulover, no istrgnula sam se i našla se na sigurnome, u Donovanovu naručju. Okrenula sam se i shvatila da Theo ponovno ima nož u ruci. Da me uspio zgrabiti - da se nisam istrgnula - sada bi mi držao nož na vratu i ne bi bilo važno što je Donovan ovdje. Cijele sam noći bila svjesna opasnosti u kojoj sam se nalazila, no sada joj je gotovo došao kraj i potpuno me savladala. Zajecala sam i zakopala lice u Donovanova prsa. Čvrsto me zagrlio i okrenuo tako da sam bila dalje od grabežljivca. ˝Pusti me,˝ rekao je Theo, kao da je bio u položaju da može pregovarati, ˝i zaboravit ćemo da se ovo dogodilo, Kincaide.˝ ˝Nema šanse da te pustim. Imaš sreće što te nisam ubio na licu mjesta.˝ Nikada ga još nisam čula ovako ljutitog. ˝Ne možeš mi prijetiti. Ja imam oružje u rukama.˝ Mahnuo je nožem dokazujući da zna kako rabiti oštricu. ˝Pusti me. Zaboravit ćemo tvoje pogreške. Zaboravit ćemo sve što si mi napravio.˝ ˝Što sam ja tebi napravio? Ne budi smiješan. Ali imaš pravo. Napravio sam dvije pogreške. Nisam nagovorio Sabrinu da te prvi puta prijavi policiji. A nakon drugoga puta, pogriješio sam što sam zaključio da je zatvor dovoljno dobar za tebe.˝ Theo se nacerio, kao da su Donovanove ˝pogreške˝ njegovi sportski trofeji. ˝Onda ću morati proći kroz tebe. Jedino je pitanje hoću li sa sobom povesti Sabrinu kad te smlavim.˝ 222

Knjige.Club Books Počela sam vrištati. U tom trenutku iza nas je neki glas povikao: ˝Baci oružje!˝ Provirila sam iza Donovana i ugledala nekoliko policajaca na vratima, uperili su pištolje u Thea. Nije imao šanse i znao je to. Ispustio je nož, kleknuo i stavio ruke iza glave. Policajci su mu pritrčali. Iako se predao, Theo se počeo otimati i pljunuo je u lice jednome policajcu dok mu je drugi stavljao lisice. ˝Pazite, dečki˝, rekao je jedan od policajaca nakon što mu je izdeklamirao njegova prava. ˝Pokušava nas isprovocirati tako da nas poslije može tužiti.˝ Obratio se Theu. ˝Znamo mi kakav si tip i neće ti uspjeti. Moji dečki neće zaigrati tvoju igru. Mi smo dobri momci.˝ Bilo mi je drago vidjeti Thea poraženog. Morala sam priznati da bi mi još draže bilo da su ga malo namlatili. Zapravo, nisam ga uopće željela gledati. Okrenula sam se od Thea i policije i zagledala se u Donovana koji me strpljivo čekao. Podignuo mi je bradu i zagledao mi se u lice. ˝Jesi li dobro? Reci mi da si dobro. Reci mi da sam stigao na vrijeme.˝ Nisam znala kako odgovoriti. Nisam bila dobro, ali i bila sam dobro. Nikada više neću biti dobro, no Theo me ovoga puta nije uspio slomiti. Možda je pitanje bilo pogrešno. Možda odgovor nije bio važan. ˝Nije me povrijedio˝, uspjela sam promucati. To je bio kompromis neke vrste. Donovan me ipak nastavio pregledavati. Ugledao mi je rebra i problijedio. ˝Ima krvi...˝ Spustila sam pogled na svoje rane. Gotovo ih nisam osjećala; previše sam se bojala pravih ozljeda koje mi je mogao nanijeti nožem. ˝To su samo ogrebotine˝, umirila sam ga. ˝Ne boli me.˝

223

Knjige.Club Books ˝Gdje te dirao?˝ To je pitanje jedva protisnuo, zapelo mu je u grlu. ˝Nije me dirao. Dobro sam.˝ Bilo je očigledno da nisam dobro. Suze su mi se slijevale niz obraze i drhtala sam, iako sam se osjećala kao da mi je prevruće. Donovan me pomilovao po obrazu obrisavši mi suze, a onda me ponovno pogledao kao da me izaziva da mu još jednom kažem da sam dobro. Slomila sam se. ˝Tako sam se bojala. Mislila sam da će...˝ Nisam mogla ni izgovoriti što sam mislila da će učiniti. ˝Pokušala sam ga natjerati da dođe za mnom u spavaću sobu, znala sam da tamo ima kamera. Nadala sam se da možda gledaš, pa ćeš nas vidjeti i pozvati pomoć.˝ Pomilovao me po licu, a drugom me rukom čvrsto držao oko struka. ˝Kamera ima posvuda. Nisi povukla zasun...˝ Duboko je udahnuo kao da se sjeća što je zamislio, kao da je pomislio na najgore. A onda, kad je pogledao što se uistinu događa, dočekalo ga je ono najgore. ˝Povezan je sa sigurnosnim sustavom˝, objasnio je kad se malo pribrao. ˝Šalje mi poruku. Ti uvijek navučeš zasun kad dođeš kući.˝ Bol na njegovu licu bila je nepodnošljiva. ˝Oprosti mi. Zabrinuo sam se.˝ Gotovo sam se nasmijala. Ispričavao mi se zato što me njegovo pretjerano zaštitničko opsesivno ponašanje spasilo od napada i vjerojatno mi spasilo život? Zašto mi se, zaboga, zbog toga ispričavao? Bila sam mu toliko zahvalna da sam jedva govorila, histerična zbog olakšanja. A onda sam se sjetila kako smo se rastali. Bilo je to kao da me netko u usporenome filmu pogodio šakom u želudac. Osjećala sam svaki trenutak udarca. Ponovno sam se sjetila da smo se posvađali. Sjetila sam se da me izdao. Da mi je prije mnogo godina ukrao san kako bi sebi olakšao život. Da je ono što 224

Knjige.Club Books mi je godinama davao kao da je ljubav, zapravo bila samo naknada za ono što mi je oduzeo. Osjećala sam se poput kamena koji polako tone u blato. Mozak mi se pretvorio u kašu. Bila sam u opasnosti i željela sam samo Donovana, razmišljala sam samo o njemu. On je za mene značio sigurnost i on me na kraju i spasio. Da me nije uistinu volio, bi li pogledao one ekrane? Da me nije uistinu volio, bi li mu uopće bilo stalo do te naknade? Nisam bila sigurna. No bio je ovdje i grlio me kad sam željela da me grli. A to je bilo važnije od svega ostaloga što se događalo između nas. A kad sam bolje razmislila, shvatila sam da je definicija ljubavi upravo to - da bude uz mene kad mi je potreban. ˝Hvala ti˝, promucala sam. ˝Za to što si brinuo.˝ Zurili smo jedno u drugo. Ponovno mi je palcem obrisao suze. Uhvatila sam ga za ruku i vratila je do svojega lica, pa zakopala obraz u njegov dlan. Shvatila sam da ga nikada neću prestati voljeti. Štogod se s nama događalo, nikada ga neću prestati voljeti. I možda ću to uspjeti preživjeti. Ako on bude uz mene. Vjerojatno je i on osjetio važnost ovoga trenutka. Stisnuo je usta, zagledao se u moje oči i zaustio: ˝Sabrina...˝ No prekinuli su ga policajci koji su odvlačili Thea iz stana. Nisam to željela gledati. Zabila sam glavu u Donovanova prsa, usredotočila se na dodir njegove ruke kojom me milovao po leđima. Izveli su napadača, a onda se sva pozornost usredotočila na mene. Prišao mi je policajac da me pita što se dogodilo, a s njim i liječnica da provjeri jesam li neozlijeđena. Donovana su odmaknuli od mene i počeli ga ispitivati. Iako sam ga željela slušati, morala sam obratiti pozornost na pitanja koja su meni postavljana - Boli li vas ovo? Jeste li cijepljeni protiv tetanusa?

225

Knjige.Club Books Ipak sam čula kad je policajac postavio Donovanu pitanje o kamerama. Prestala sam slušati ljude koji su se bavili sa mnom i usredotočila se samo na to. ˝Nije mi jasno zašto uopće nadzirete gospođicu Lind˝, rekao je policajac. ˝Vlasnik sam zgrade˝, rekao je Donovan izbjegavajući izravan odgovor na pitanje. ˝To je sporazumno˝, doviknula sam s kauča gdje su me smjestili. Donovan i policajac okrenuli su se prema meni. ˝Odgovor na to pitanje je složen i osoban,˝ nastavila sam, ˝no vama bi trebalo biti važno samo da je nadzor ovdje prema obostranome dogovoru.˝ Uhvatila sam pogled koji su razmijenili policajac i njegov partner. Bilo je jasno da su pomislili da se bavimo raznim perverzijama - što je, zapravo, i bilo točno. Liječnica je ispod glasa promrmljala: ˝Seksi.˝ ˝Da znate da jest˝, nasmiješila sam se. Ponovno sam krajičkom oka pogledala prema Donovanu i uozbiljila se shvativši da i on mene gleda. I to mi se sviđalo kod njega. Sve mi se kod njega sviđalo, sve sam voljela. Prihvaćala sam sve to kao dio nas. Oprostit ću mu ono što je učinio davnih dana. Ostat će ožiljci, no riješit ćemo to. Jer je ovo što smo imali, što god to bilo, bilo jače od toga. No zašto sam ipak osjećala jaz među nama? Vjerojatno zato što je ovdje bilo toliko ljudi i još je bilo toliko posla koji je trebalo obaviti prije nego što odu. Bila sam uzrujana i ranjiva. Stotinu me ljudi pitalo što mi treba. A meni je trebalo da ostanem nasamo s Donovanom. Samo je on mogao izliječiti nemir koji je bujao u meni. Trajalo je satima, doslovce, dok nismo sve prošli s policijom. No napokon su oko ponoći rekli da imaju sve što im je potrebno te da su spremni otići. 226

Knjige.Club Books ˝Hoćete li moći ostati večeras ovdje?˝ pitao me policajac prije odlaska. Nisam o tome razmišljala. Ogledala sam se po sobi provjeravajući hoće li mi poslije biti teško. Nisam mogla poreći da mi se želudac stisnuo od same pomisli da ću ostati sama u svojoj dnevnoj sobi i sjediti na ovome kauču. Hoću li se morati preseliti? Ma to je glupo. Ili možda nije? Nisam željela sada odlučivati o tome. Okrenula sam se prema Donovanu, trebao mi je njegov savjet. ˝Možemo k meni. Ili te mogu odvesti u hotel.˝ Bio je nježan, zabrinut. ˝Ili mogu ostati ovdje, s tobom. Spavat ću u gostinjskoj sobi ili na kauču.˝ Izvila sam obrvu zbog njegovih riječi. Neće spavati sa mnom? Zar uistinu misli da se još ljutim na njega nakon svega što smo prošli? Ili je možda bio pažljiv prema meni nakon što me netko gotovo silovao. No to ćemo riješiti kad ostanemo sami. ˝Možeš li ostati ovdje?˝ Bilo mi je nelagodno moliti ga, unatoč tome što mi je upravo to ponudio. ˝Naravno.˝ Rekla sam policajcima da ću biti dobro. Otišli su, a Donovan me pratio pogledom dok sam triput provjeravala zasun. Moj je stan napokon bio prazan. Ostali smo samo nas dvoje i moji demoni. Donovan se bokom naslonio na kauč i zagledao se u mene. ˝Što ti treba? Piće? Nešto za pojesti? Želiš li se presvući?˝ Čvršće sam stegnula pojas kućne haljine. Policajci su uzeli moj poderani pulover, bio je dokazni materijal, a Donovan mi je iz kupaonice donio kućnu haljinu. No nisam željela ništa od toga. Nisam znala što točno želim. Još sam bila nemirna i nerviralo me što ne zna što mi je potrebno. On je uvijek znao što mi je potrebno. I zašto je bio tako daleko od mene? Tjelesno. Emotivno. Zašto je bio tako udaljen? 227

Knjige.Club Books ˝Kriviš samoga sebe˝, odjednom sam rekla. Bila je to pretpostavka, možda sam posve pogriješila i on će mi se nasmijati, no sve je bolje od ove čudne napetosti. No nije se nasmijao. Ništa nije rekao. Nije mi se približio. Samo je stajao. Pogodila sam. Uzdahnula sam i prišla mu. ˝Ne možeš sebe kriviti zbog ovoga˝, nježno sam rekla. ˝Dobro sam. Nisam ozlijeđena.˝ ˝Mogla si biti.˝ ˝Ali nisam jer si stigao na vrijeme.˝ ˝Ne bih morao stizati na vrijeme da sam se obračunao s njim kad je trebalo.˝ Stala sam licem u lice s njim, stisnula sam šake tako da ne dođem u iskušenje da ga dodirnem prije nego što bude spreman za to. Nisam ga namjeravala tetošiti. No nisam mu ni namjeravala dopustiti da glumi mučenika. ˝A kako si se to trebao obračunati s njim? Što, nisi ga trebao poslati u zatvor? Pa tamo mu je bilo mjesto! I trebao si pomoći Liz Stein da ga strpa iza rešetaka. Sjeti se samo svih ostalih žena koje si spasio od njega.˝ ˝Mogao sam ga se riješiti na neki drugi način.˝ U njegovim je očima bilo nešto mračno, opasno. Znala sam da mu je na pameti bilo ubojstvo. Pljusnula sam ga. Zato što je to bilo glupo. Zato što nisam željela da postane ubojica. Zato što sam bila prepuna adrenalina i bijesa zbog njega, zbog Thea, zbog svega - i morala sam nekoga udariti. A onda sam ga zagrlila rukom koja me još uvijek pekla od udarca, zabila mu nokte u kožu i poljubila ga. Njegove su mi usne uzvratile, no ja sam bila ta koja je svojim bijesom, svojom pohlepom, tjerala taj poljubac. Ugrizla sam ga za

228

Knjige.Club Books jezik, zaderala mu kožu noktima. Priljubila sam se uz njega poput divlje mačke. Unatoč njegovoj vidljivoj reakciji, uhvatio me za struk i odgurnuo. Moj je bijes proključao i ponovno sam ga pljusnula. I ponovno. Zgrabio me za ruku prije nego što sam ga stigla treći puta pljusnuti, pa sam ga slobodnom rukom tresnula u prsa boreći se protiv njega kao onoga dana kad mi je u svojem uredu oduzeo djevičanstvo. Uhvatio me i za drugu ruku, obujmio mi zglavke svojim velikim dlanovima i strogo se zagledao u moje oči. ˝To ti treba?˝ Izvio mi je ruke iza leđa i pribio me uza se, osjetila sam da mu se digao. Srce mi je počelo divlje udarati, slina mi je navrla u usta. ˝To?˝ Da, vrisnula sam u sebi. Zar mi nije uvijek to trebalo? Trebala sam da izbriše sve što se dogodilo. Trebala sam da svojim licem, svojim tijelom, svojim usnama i svojim riječima stvori nešto drugo tako da ću imati neka ljepša sjećanja kojima ću moći zamijeniti noćne more, kada dođu. A doći će. Tako je to bilo. Tako me spašavao od tame. Svaki put. No nisam mu to trebala govoriti. Shvatio je. Mračnim je pogledom proždirao golu kožu mojega vrata. ˝Gdje te dirao?˝ Potisnula sam nalet srama i povukla ruke. Shvatio je i otpustio stisak tako da mu mogu pokazati, da ne moram govoriti. Pomaknula sam naše spojene ruke do njegovih usana i gurnula jedan svoj i jedan njegov prst u njegova usta. Posisao ih je, tako da su bili lijepo vlažni. ˝Razveži mi kućnu haljinu˝, rekla sam mu. Razvezao je čvor, a ja sam ponovno preplela naše prste i usmjerila njegov vlažan prst na svoje grudi. Zajedno smo prešli prstima putanjom koju je Theo iscrtao na mome tijelu. 229

Knjige.Club Books Gledala sam ga u oči dok me dodirivao, vidjela kako su mu vjeđe otežale, kao da ne može podnijeti pomisao da me Theo vidio golu, da me tako dodirnuo. ˝A krv?˝ šapnuo je. ˝Porezao me kad mi je razrezao pulover.˝ Nisam željela suosjećanje. Nisam mu u očima željela vidjeti sažaljenje. Nije mi to trebalo. ˝Vjeruj mi, bio mi je draži nož od njegovih ljigavih prstiju.˝ Trznuo mu se mišić na čeljusti, lice mu je otvrdnulo. Naglo mi je izvio ruku iza leđa i okrenuo me, tako da sam se našla leđima pritisnuta o kauč. I njemu je to bilo potrebno. Osjetila sam to po načinu na koji mi je grubo razmaknuo noge tako da mi se može zavući među bedra. Na trbuhu sam osjećala njegovu tvrdu erekciju. ˝Gdje te još dirao?˝ zarežao je. Pustio mi je ruke i čvršće se stisnuo o mene zarobivši mi ruke između stražnjice i kauča. ˝Ovdje?˝ Rastvorio mi je kućnu haljinu i zgrabio mi dojku te ju stisnuo tako da sam zajecala. Odmahnula sam glavom. Spustio je ruku do pojasa mojih tajica, zavukao je pod moje gaćice te mi prstom dodirnuo ulaz. Bila sam stisnuta i uglavnom suha, ali odmah sam se ovlažila. ˝Je li se jebeno usudio dodirnuti te ovdje?˝ ˝Ne.˝ Koljena su mu zaklecala, preplavio me užitak. ˝Ne˝, odlučno sam odgovorila i izvila bokove gurajući mu ruku od sebe zato što je to bila igra i zato što je osjet bio gotovo prejak. ˝Nije me nigdje drugdje dodirnuo.˝ ˝Dobro. Nisi njegova, nema te prava dirati.˝ Preplavila me. toplina, struja mi je prošla kroz tijelo sve do mačkice, poput svjetala na pisti koja se pale zbog njegovih riječi. Grubo mi je svukao haljetak niz ramena i ruke, pa me okrenuo prema kauču. Zgrabio je haljetak i zamotao mi njime ruke. 230

Knjige.Club Books Istodobno mi je skinuo i tajice i gaćice. Instinktivno sam se borila s njim jer je i to bio dio igre. Nije se dao smesti, čvrsto je povlačio moju odjeću i osjećala sam njegov stisak. Ostat će mi modrice, modrice na koje ću se moći usredotočiti, moći ću zaboraviti sve tragove koje je na meni ostavio Theo. Nosit ću ih poput medalja. Još sam se jače počela koprcati, tako da budem sigurna da ih ostane mnogo. Nisam skinula čizme, nije ih ni Donovan skinuo, pa su mi hlače zapele na gležnjevima. Jednom me rukom držao za zglavke iza leđa, a drugom si je rukom raskopčao hlače. Čula sam zatvarač, čula sam šuštanje njegove odjeće dok se skidao. Željela sam ga gledati, no nisam se okrenula. Kut je bio previše neugodan. Umjesto toga sam zatvorila oči i zamislila kako raskapča hlače i spušta bokserice taman toliko da mu se kurac oslobodi, kako ga šakom hvata, smješta ga na moj ulaz i zabija se u mene. Naglo sam otvorila oči i vrisnula kad se zabio u mene. Ušao je do kraja i odmah se gotovo potpuno izvukao, nije mi dao vremena da se prilagodim, da se rastegnem. Ponovno se svom snagom zabio. Bilo je neugodno, boljelo me, a istodobno je bilo nevjerojatno dobro. U njegovim je napadu bilo bijesa. Okrutnosti. Kao da se ljuti na mene zbog večerašnjih događaja. Kao da svoj bijes na Thea iskaljuje na meni. Upravo mi je to trebalo. Ovo pročišćenje. Ovo primitivno jebanje. Ovaj divlji napad. Ovaj egzorcizam. Time je objavio da sam njegova , samo njegova. Nitko me drugi nije mogao posjedovati. Bilo je i užitka. Uvijek bi se pobrinuo da osjetim ljepotu u našoj prljavštini, a to je učinio i sada. Gurnuo mi je ruku među noge i masirao mi klitoris, agresivno, sve jače, no ritam je bio posve suprotan od mahnitog ritma kojim me ševio. Glava mi se ispraznila, mogla sam se usredotočiti samo na trenutak između njegovih naleta. Zagledala sam se pred sebe. Preda 231

Knjige.Club Books mnom se nalazio kamin u koji sam zurila i kad me Theo ranije ove večeri pritisnuo o kauč. U glavi mi je poput munje bljesnulo sjećanje i gotovo me zgromilo. Sjedila sam - razrezana pulovera, otkrivene kože - a Theova je ruka bila na mojemu vratu, stezao ga je. ˝Vrat˝, rekla sam bez daha. ˝Stavi mi ruku oko vrata.˝ A Donovan? Zašto mi je tako savršeno odgovarao? Zato što me nikada nije pitao zašto nakon takva zahtjeva. Samo bi to učinio i shvatio bi i bez objašnjenja. Dlanom mi je obujmio vrat i stisnuo, lagano, nježno. Iako to nije bilo baš onako kako me dodirnuo Theo, ali pritisak je bio sličan. Samo mi je to trebalo da me gurne preko ruba. Izgubila sam se, odletjela u naletu euforije i radosti. Zastenjala sam, podignula glavu, cijelo mi se tijelo napelo poput cvijeta koji se podiže prema suncu nakon kiše. Osjećala sam se dobro. Nevjerojatno dobro. Tako dobro i željeno i voljeno. Nakon onoga užasa s Theom, očajnički sam se željela što duže tako osjećati. Završilo je prebrzo. Vid mi se razbistrio, mišići se opustili. Nestalo je vrtoglavice i shvatila sam da sam prazna - doslovce. Donovan nije svršio i više nije bio u meni. Naglo sam se uspravila i shvatila da stoji sa strane. Već se pospremio u hlače. ˝A-a˝, rekla sam pokušavajući se osloboditi spona na rukama. ˝Znam što radiš i neću ti to dopustiti.˝ ˝Stvarno. A što to radim?˝ Riješila sam se haljetka i hitro navukla hlače da se ne spotaknem o njih. Prišla sam mu. ˝Još pokušavaš glumiti mučenika˝, rekla sam mu. ˝Ali umjesto toga samo ispadaš seronja.˝ Posegnula sam za zatvaračem na njegovim hlačama. Odgurnuo mi je ruku. ˝Zbog mene si mogla poginuti!˝ 232

Knjige.Club Books Lecnula sam se zbog njegova povika, no nisam se dala smesti. Bila sam samo još odlučnija u namjeri da mu pokažem da on nije bio kriv za ovo. Da ga ne optužujem ni za što. ˝Imaš pravo - mogla sam poginuti.˝ Gurnula sam ga u zid. ˝Ali nisam. Ti si me spasio. I zajedno smo u ovome.˝ Raskopčala sam mu hlače i uhvatila ga u ruku. Još je bio tvrd kao kamen i vlažan od mene. Dovraga, noge su mi se tresle od samoga dodira, svaki put. I trebalo mi je da se i on osjeća dobro, da svrši, jednako koliko mi je trebalo da se ja tako osjećam. Drkala sam mu rukom, drugom sam mu rukom obujmila vrat i privukla mu glavu svojoj da ga mogu poljubiti. Opirao se, no nisam se dala. Jer to nisam ni mogla, čak ni da sam željela. Njegov je okus bio najbolja droga, njegove usne tako čvrste i poznate, poput odlaska u crkvu. Ljubila sam ga, uživala u njemu, milovala ga, nisam odustajala sve dok nisam osjetila kako njegove usne popuštaju pod mojim napadom. Napokon je popustio - podignuo me na ruke i odnio me do stola. Odgurnuo je stolac da nam napravi mjesta. Obujmila sam ga nogama oko struka i podignula bokove da mi može svući hlače, da može ući u mene. Priljubio se uz mene, nježno, željno tražeći ulaz i kad je napokon ušao, oboje smo uzdahnuli od olakšanja. ˝Jebeno te volim˝, šapnula sam. ˝Moj mračni ratnik.˝ Žestoko me poljubio, pa oslonio čelo o moje. ˝Tako sam slab na tebe.˝ Pomilovao me po obrazu. ˝Tako jebeno slab. Zbog tebe gubim glavu. Zbog tebe donosim loše od luke, Sabrina.˝ A onda je shvatio da ima pametnija posla za svoja usta, pa više nije govorio. Uživala sam u svemu što je rekao, u svakoj sekundi, u svakom prekrasnom osjetu. Zabijao se sve jače i sve brže jureći prema vrhuncu. Pokušala sam sve zapamtiti jer nikada još nisam bila ovako blizu blaženstvu, a istodobno se nisam mogla riješiti napetosti u trbuhu. Jer sam znala što slijedi. Znala sam što planira i 233

Knjige.Club Books mogla sam se samo moliti da sam samo paranoična i da mi se samo čini da se već udaljava od mene. Da mi se samo čini da je ova ševa na stolu njegov oproštaj od mene. Svršio je stenjući. Zagledao se u moje oči i stisnuo me tako žestoko, zabio je prste u moju kožu tako duboko da sam pomislila da me nikada neće pustiti. Ali pustio me. Podignuo me sa stola, spustio na pod i pomogao mi da se odjenem. Nježnosti nije nestalo, no bio je rezerviran, kao da smo dvoje stranaca koji su se zajedno vozili u dizalu, a ne kao da smo upravo ogoljeli svoja srca jedno pred drugim. ˝Nemoj to raditi˝, posegnula sam za njim, no odmaknuo se. Ipak, nije porekao što čini. Pogledao me ravno u oči i povukao potez. ˝Ne zaslužujem te˝, rekao je izravno. Činjenično. Kao da je pomaknuo lovca po dijagonali i pojeo pijuna na drugome kraju ploče. Stisnulo mi se grlo, nisam mogla progutati čvor koji se tamo odjednom stvorio. ˝I to će biti tvoj izgovor?˝ ˝Nije izgovor. To je...˝ Prekinula sam ga. ˝To je sranje!˝ Trgnuo se, ali nije se pokušao obraniti. ˝I što? Ponovno ćeš slati privatne istražitelje da me prate? Promatrat ćeš iz daljine? 'Voljet ćeš me’ izdaleka?˝ Morat ću se odseliti. Bilo bi dovoljno gadno raditi za njega. A još usto živjeti u ovoj zgradi s njegovim kamerama koje me neprestano gledaju i znati da ja više nikada neću imati uvida u njegov život? To bi me ubilo. Ma što mi je? Ubilo bi me živjeti bez njega. ˝Tako je bolje za tebe, Sabrina.˝ Nije bilo snage u njegovim riječima. Bio je bijedan. Samo je zaključio da je tako ispravno, da je

234

Knjige.Club Books tako plemenito i časno. Iako me se nije želio odreći, učinit će to jer je samo to i znao učiniti. Donovan Kincaid znao je kako pobjeći. Pa, jebeš njega. ˝Jebi se.˝ Prekrižila sam ruke na prsima kao da se mogu sakriti nakon svega što sam mu otkrila. Kao da se mogu sakriti nakon što me vidio cijelu. ˝Ne zaslužuješ me? Imaš pravo. Ne zaslužuješ. Možda ne znaš voljeti, nisi ti kriv što to nisi naučio. No sada si odrasla osoba i dovoljno si star da se možeš potruditi oko toga. Tvoji su roditelji grozni, priznajem. Ali nisam zamijetila da si ih uopće pokušao voljeti. Ne pokušavaš ni mene voljeti. A ja zaslužujem nekoga tko će barem pokušati.˝ Plakala sam, suze su mi se slijevale obrazima. Unatoč tome, u sebi sam osjetila snagu. ˝Ljubav ne mora biti savršena ni tradicionalna, Donovane. Mogu se nositi s pogreškama, znam da se ljubav može pokazivati na mnogo načina, novih i drukčijih. Ne mora biti nalik na ljubav koju je itko ikome prije pokazivao. No bit će dovoljna, dokle se god trudimo.˝ Dlanom sam obrisala obraze. ˝Ako pobjegneš svaki put kad se pojave problemi, onda se ne trudiš. Ne trudiš se ni kada mi poput voajera viriš u život i povremeno me gurkaš kao da sam gumb na fliperu. Što je uistinu šteta, jer ja sam se uistinu trudila oko tebe. Ja sam se uistinu zaljubila u tebe.˝ ˝Sabrina...˝ Ušutio je. Čekala sam da nastavi, no ništa nije rekao. Nije me znao ni utješiti. Progutala sam još jedan jecaj. ˝Idem u krevet. Ostani ako moraš, ali bit će mi dobro i ako odeš.˝ Nisam ga ponovno pogledala. Vratila sam se do kauča, dohvatila kućnu haljinu, nisam mu namjeravala ostaviti ništa svojega. A onda sam otišla ravno u spavaću sobu, zatvorila vrata za sobom i pala na pod. Leđima sam se oslonila na vrata i tiho jecala pretvarajući se da nisam upravo izgovorila najveću laž u svojem životu. 235

Knjige.Club Books DVADESET DRUGO POGLAVLJE

I

dućega sam se jutra probudila znajući da u mome stanu nema nikoga. Znala sam da je otišao tijekom noći. Bila sam sigurna u to i prije nego što sam otvorila oči. No u srcu sam se još nadala. Zato sam odjurila u dnevnu sobu i, čim sam shvatila da je prazna, otišla do gostinjske sobe provjeriti je li tamo spavao. Zagledala sam se u jastuke. Jesu li bili presloženi? Poplun je izgledao netaknuto. Uistinu je otišao. Nije mi samo uljudno dao prostora. Ne, jedini razlog zbog kojega bi otišao nakon užasa protekle noći bio je ako me uistinu napustio. Tugovat ću kad si dopustim da to osjetim. Zasada sam bila tupa. Odvukla sam se u kupaonicu i zagledala se u zrcalo. Dugo sam spavala, no oči su mi bile natečene i bilo je jasno da mi je trebalo još barem dva sata sna. Nazvala sam svoju tajnicu i rekla joj da ću danas kasniti, pa sam je zamolila da me spoji s Westonovom tajnicom jer sam ga i dalje zamjenjivala. ˝Gospodin Kincaid nam je rekao da te danas uopće neće biti˝, rekla mi je Roxie nakon što sam joj prenijela današnje planove. Lecnula sam se začuvši mu ime, kao da sam neočekivano naletjela na trn. A onda sam zamrzila samu sebe jer sam pokušala pronaći ružu koja je dolazila uz taj trn. ˝Uistinu? Što je rekao?˝ ˝Da si imala gadnu noć. Jesi li bolesna?˝ Potonula sam. Nisam znala što sam očekivala. Da bi on tajnici u svojoj tvrtki rekao nešto čime bi otkrio svoje osjećaje prema meni? Naravno da ne bi. Razmišljao je samo o poslu. I o sebi. Unaprijed je 236

Knjige.Club Books objasnio zašto me nema, tako da ga nitko ne dođe ispitivati što je sa mnom kad se ne pojavim na poslu. ˝Aha. Nije mi baš dobro.˝ To nije bila laž. Popila sam tri tablete protiv bolova, jedva se oduprijevši potrebi da podignem srednji prst prema kamerama, za slučaj da me gleda. Iskreno, bojala sam se da više ne gleda. A najviše sam se bojala da me više nikada neće gledati.

～ ˝Nisam te danas očekivao u uredu˝, rekao je Nathan Sinclair i zavalio se u crveni moderni stolac, preplevši prste iza glave. Sjela sam u bijeli naslonjač nasuprot njemu. Nateov je ured bio najkreativnije uređen, kako je i odgovaralo kreativnom direktoru tvrtke. Imao je stol, no bio je to stajaći stol i nikada za njime nije održavao sastanke. Ako je želio razgovarati, najčešće bi svoje sugovornike posjeo na mjesto gdje smo sada sjedili. Nisam često zalazila u taj dio zgrade, no kako sam na posao zakasnila gotovo tri sata, zaključila sam da bih se trebala javiti barem jednome od vlasnika, a nije mi padalo na pamet da se javim Donovanu. ˝Živim za to da nadmašim očekivanja. Što da ti kažem.˝ Pokušavala sam biti simpatična, no nije mi uspjelo. ˝Sigurno želiš biti ovdje? Ne moraš ostati.˝ ˝Sigurno.˝ Uhvatila sam pramen kose i cupkala ga ne nastavljajući razgovor, željela sam tako dokazati da sam sigurna. Nasreću, Nateu nije smetala tišina. Loše sam spavala. Nisam ništa sanjala, no jutarnji mi je drijemež bio prepun noćnih mora o čovjeku bez lica koji je stajao iza mene i 237

Knjige.Club Books davio me. Probudila sam se želeći Donovana intenzitetom koji si nisam smjela objašnjavati. Ne samo zato što je on oduvijek bio lijeku takvim situacijama, nego zato što još nisam ni počela prihvaćati da je među nama sve gotovo. Ta spoznaja mi još nije sjela, tamo gdje sam ga najviše trebala. ˝Ako mu nešto pokušavaš dokazati, mislim da on to već zna.˝ Otrgnula sam pogled od srebrno-plave metalne skulpture u koju sam odsutno zurila. ˝Što ti je Donovan rekao?˝ Iznenadilo me da je išta rekao. Donovan nikada nije s dečkima razgovarao o svojemu privatnom životu. A Nate se nikada nije miješao, iako sam imala osjećaj da je znao mnogo više nego što je odavao. Spustio je ruke i zagledao se u prozor umjesto u mene. ˝Nije mi mnogo rekao, no bilo je dovoljno. Nadam se da te to ne smeta. Rekao mi je da te netko napao. Da je tip u pritvoru. Da si doživjela užasno iskustvo.˝ Ni to nisam očekivala. Zašto sam mislila da bi Donovan rekao nešto o nama, a ne o pokušaju silovanja? Nisam imala pojma. ˝Bilo je grozno. No koliko god to bilo ružno reći, nije bilo prvi put.˝ Iz iskustva sam znala da će mi trebati mnogo vremena da se oporavim od onoga što se dogodilo s Theom. No nisam znala koliko će mi trebati vremena da se oporavim od onoga što se dogodilo s Donovanom. Nisam bila sigurna hoću li se moći potpuno oporaviti od ičega. No to nisam mogla reći Nateu. Ljudi uglavnom nisu znali što bi rekli u takvim situacijama. Nisam mu trebala otežavati. ˝Je li ti zbog toga ovoga puta lakše ili teže?˝ Iznenadio me, izgledao je iskreno zainteresirano za moj odgovor. Nisam morala razmišljati. ˝Nijedno, samo je bilo još jednom.˝

238

Knjige.Club Books Kimnuo je bez osude, bez mišljenja. Kao da je shvaćao da se stvari događaju, neke su od njih dobre, neke su grozne, a život je ono što se događa između njih. ˝Posljednji sam puta cijeli dan ostala kod kuće˝, priznala sam sjetivši se da sam nakon prvoga napada ostala dva dana u krevetu. ˝Ovoga sam puta željela vidjeti hoće li mi posao pomoći da skrenem misli s toga.˝ ˝Posao odvlači pozornost od... mnogo toga.˝ Njegova je stanka bila prepuna neizrečenoga i prvi sam puta otkad sam ušla u njegov ured pomislila da bih trebala skrenuti pozornost s vlastitih problema i zamijetiti tuđe. Nate je imao podočnjake, čelo mu je bilo nabrano od brige. I njega je nešto mučilo. ˝Dakle, Nate Sinclairu. Zvučiš poput tipa kojemu se žena zavukla pod kožu.˝ Čudno, no čim sam otkrila tuđe ljubavne probleme, nekako sam zaboravila svoje. Protrljao je lice. ˝Zato je ne mogu izbaciti iz glave? Zato što mi se zavukla pod kožu?˝ Znala sam točno kako se osjeća. ˝Meni se uvukao sve do žila.˝ Nisam mu morala reći ime, oboje smo znali o kome je riječ. ˝Pa nije važno o čemu razmišljam jer je stalno u meni. Čak i kad misli da je otišao.˝ Nate je ispružio noge i prekrižio ruke na prsima. Shvaćao me, možda i bolje nego što je trebao. ˝Mislio sam da ste ti i Donovan na putu da uspijete.˝ ˝I ja sam to mislila.˝ ˝Dakle, baš smo jadan par, ti i ja.˝ Ošinula sam ga pogledom. Nate je nalikovao na Davida Beckhama, a bio je i tipičan dubokoumni umjetnik, pa sam imala osjećaj da je magnet za žene. Nitko se nikada nije žalio da su takvi muškarci jadni. No žene u mojme položaju trebale su biti snažne, čelične kuje.

239

Knjige.Club Books Osjećala sam se poput kuje, no ne i snažno. U meni nije bilo čelika. ˝Mislim da me trenutno teško podnositi.˝ ˝Ne bih rekao. Meni si ugodno društvo.˝ Nasmijala sam se, što je bilo lijepo. Odgovaralo mi je. ˝I ti si trenutno jadnik, pa mislim da nisi dobar sudac o tome što je ugodno društvo.˝ ˝Možda nisam.˝ Uspravio se. ˝Ali reći ću ti nešto - ja nisam odustao. A nisi ni ti.˝ Nije mi više bilo do smijeha. Uozbiljila sam se. Nisam znala od čega on to nije odustao, no bila sam sigurna u sebe. ˝Zapravo, mislim da ovoga puta jesam.˝ ˝Nisi˝, ustrajao je. ˝Želiš li znati kako znam?˝ ˝Svakako.˝ Neka mu veselja. ˝Danas si došla na posao.˝

～ Ostatak sam dana provela razmišljajući o Nateovim riječima. Možda su se njegove riječi odnosile na mnogo širu sliku. Možda nije mislio reći da nisam odustala od Donovana. Možda je mislio reći da nisam odustala od života i da sam baš zato ustala iz kreveta i suočila se sa svijetom. No čak i ako nije na to mislio, stavio mi je bubu u uho, pa su se moje misli okrenule prema Donovanu. Upitala sam se je li on bio razlogom zbog kojega sam se natjerala doći na posao. Jer sam ga željela vidjeti. Biti mu blizu. Osjetiti da sam u njegovoj prisutnosti. Svaki put kad bi mi netko stao na vrata, svaki put kad bi se nešto pomaknulo ispred prozora mojega ureda, uspravila bih se puna nade. No Donovana nije bilo. Nije prošao pokraj mojega ureda, nije me nazvao, pa sam na kraju zatamnila prozore i usredotočila se na 240

Knjige.Club Books posao umjesto da se pitam je li moj bivši dečko uistinu mislio da je gotovo kad je to rekao. Do kraja radnoga dana posve sam odustala od njega. Zavladala je tišina, zaposlenici su me ostavili na miru. Tek je Roxie ušla u pet i pozdravila me. Natjerala me da joj obećam kako se neću predugo zadržavati, a ja sam joj rekla da ću završiti zadatak na kojem sam radila i otići kući. Samo me ona prekinula tijekom poslijepodneva, pa sam upravo nju i očekivala misleći da je nešto zaboravila kad sam začula kucanje na vratima. Podignula sam pogled, no tamo je stajao on. Nisam bila spremna. Nikada nisam bila spremna. Ugledala sam ga na svojim vratima - na Westonovim vratima - čekao je moje dopuštenje da uđe, što mu nije bilo nalik, i imala sam osjećaj kao da ga vidim prvi puta nakon čitava desetljeća. Kao da je pokušavao dokazati da mi nikako ne možemo biti u vezi, vezi koja bi mu dopuštala da samo tako uđe bez poziva. Isuse, nije si mogao dopustiti čak ni da mi bude šef. Nije mogao pokazati autoritet nada mnom. Morao je pokucati kao da između nas nije bilo ničega. A bilo je. Pogled na njega ponovno je u meni izazvao lančanu reakciju želudac mi se stisnuo, srce je prolupalo, leptirići su mi zalepršali u grudima. Ah, ti leptirići. Te su reakcije bile žestoke, nagle i dramatične, kao da su prošle godine otkad sam vidjela voljenu osobu, a ne nekoliko sati. Zar to nije i on osjećao? ˝Smijem li ući?˝ upitao je. Da je bio i vampir, rekla bih mu da uđe. No nisam ga mogla pogledati u oči. Prošao je pokraj mene i stao pokraj prozora. Tek kad se našao iza mene, okrenut leđima, mogla sam ga pogledati. Ugurao je ruke u džepove, stao raširenih stopala. Odjenuo je trodijelno sivo odijelo koje sam najviše voljela. 241

Knjige.Club Books Pristajalo mu je kao saliveno. Smišljala sam razne fantazije u kojima je nosio baš to odijelo. I skidao ga... Hoće li me ikada prestati napaljivati? Hoće li me ikada prestati boljeti? ˝Ozbiljno sam mislio kad sam ti rekao da ti ovaj ured pristaje˝, rekao je i dalje okrenut leđima. ˝Mogu se vratiti u Tokio i dati ti svoj ured. Znam da operativa nije nešto što voliš. No Weston nije naročito vezan za marketing. Mogli biste se dogovoriti i podijeliti zaduženja.˝ Srce mi je već bilo slomljeno. A sada ga je do kraja zgazio. Neću plakati. Neću. ˝Uistinu to planiraš?˝ Nekako sam uspjela zvučati kao da mi nije stalo. Okrenuo se i pogledao me. ˝Ne. Ne planiram.˝ Više nisam znala što da osjećam. Poigrava li se sa mnom? Ako to čini, zašto me to iznenađuje? To mu je oduvijek najbolje išlo, to poigravanje kojim me izbacivao iz ravnoteže. Otvorila sam usta da vrisnem ili da se izderem na njega da već prestane, dovraga. Da ode u jebeni Tokio. Manje će boljeti ako se makne. No prekinuo me prije nego što sam zaustila, nije mogao suzdržati bijes. ˝Znaš li zašto sam čekao prije nego što sam ti one noći došao u pomoć?˝ ˝U Brlogu?˝ ˝Da.˝ Nije se žurio spasiti me od Thea. Pričekao je dovoljno dugo da prvo vidi što se događa te da si na miru zaveže čizme. Meni se oduvijek činilo da nije mogao odlučiti želi li se upetljati. Theo je, koliko god bio gnjusan, imao bolji pedigre od mene. On je bio ˝pravi˝ tip, a Donovan mi ništa nije dugovao. Oduvijek sam shvaćala zašto je oklijevao. A sada mi je želio reći da je imao drugi razlog za to? 242

Knjige.Club Books Odmahnula sam glavom. ˝Zato što si ti trebala spasiti mene.˝ Pustio je da te riječi padnu kao okov oko mojega vrata. ˝Zar ne shvaćaš? Nikada nisam bio dovoljno dobar za tebe. Proveo sam dane i tjedne u predavaonici s tobom, a ti me nikada nisi vidjela. Znao sam samo da ako me ikada ugledaš, znat ćeš popraviti sve što sa mnom nije valjalo. No nikada nisi podignula pogled. A onda si se našla pred mojim vratima. Pa pred mojim prozorom. I ovoga si puta ti trebala pomoć. Znao sam da više neće biti povratka odigram li ulogu spasitelja. Više me nikada nećeš doživljavati ni na koji drugi način. Zato sam čekao. Čekao sam da ti netko drugi pomogne. Čekao sam dok gotovo nije bilo prekrasno.˝ Zastao je, dao mi je vremena da shvatim njegovu borbu. Nekako sam je shvatila. ˝Tada si me ugledala˝, nastavio je. ˝No nisam želio da me doživljavaš na takav način. Ja nisam bio heroj. Nisam želio biti tvoj demon, no to bi bilo točnije. Kako si me gledala nakon te noći - kao da nisi znala želiš li da te pojebem ili da te zaboravim - nisam znao što bih s time. Što da učinim?˝ Glas mu je bio promukao, riječi pune strasti, a ja nisam imala odgovora za njega. Nisam mu ništa mogla dati zauzvrat nakon što mi je predao taj teret koji je toliko dugo nosio, nisam mogla ponuditi ništa što bi mu olakšalo bol koju je razotkrio. Mogla sam ga samo slušati. Stao je pred stol, ruke je i dalje držao na sigurnom u džepovima. ˝Pa sam pokušao biti tvoj heroj, Sabrina. Pokušao sam ti dati sve što ti je trebalo. Pokušao sam se brinuti za tebe. Želio sam te obraniti od svih koji bi ti mogli nauditi, a to je uključivalo i mene. Jer sam znao da bih te mogao povrijediti. Želio sam to. Ne možeš zamisliti kontradikciju u meni - želio sam te povrijediti i istodobno sam želio da me spasiš. Spasio sam te od njega i uvalio te u još goru nevolju. Spasio sam te od Thea i navalio ti sebe na vrat. No nisam 243

Knjige.Club Books ja tebe trebao spasiti, Sabrina. Tvoje ime znači ‘spasitelj'. Ti si trebala spasiti mene.˝ Odjednom je sve postalo jasno, poput signala na radiju kad napokon nestane statičkog šuma. Napokon sam ga ugledala, bio je u fokusu i shvaćala sam ga, shvaćala sam sve što se dogodilo između nas. Bio je tako usamljen i očajan nakon Amandine smrti, sve dok nije pronašao mene. A ja sam vidjela samo sunce. Ja sam vidjela samo Westona, dok me Donovan čekao u mraku. Čekao da ga spasim. Znala sam, točno sam znala kako je to jer sam ugledavši Donovana ja zaključila da će on spasiti mene. Što je i učinio. Zar to nije bilo nešto što su ljudi radili jedni za druge? Imala sam osjećaj da me Donovan ovim priznanjem namjeravao uvjeriti u to koliko je naša situacija nemoguća. No postigao je upravo suprotno. ˝Mislila sam da bismo mogli spasiti jedno drugo˝, odgovorila sam mu. Razrogačio je oči kao da to nije očekivao. Kao da sam ga uhvatila nespremnoga, što mu se inače nije događalo. Čak se i nasmijao, toliko je bio iznenađen. ˝Oduvijek si bila pametnija od mene.˝ Inače bi me njegov kompliment oduševio, nije me često hvalio zbog moje pameti, no u ovome mi se trenutku živo jebalo za njegovo mišljenje o mojoj inteligenciji. Bilo mi je mnogo više stalo do toga što je time mislio, pa sam se oprezno uspravila. U meni se probudila nada. ˝Ne želim te voljeti izdaleka, Sabrina.˝ Stao je pred mene, ranjiv i ogoljen, i potpuno me obuzeo. ˝To sam pokušao i više mi nije dovoljno. I zajebao sam. No nitko te ne može voljeti kao ja. Nitko.˝

244

Knjige.Club Books Sada mi je prvi puta napokon ponudio sebe, nakon svega što je učinio. A to je bilo jedino što sam željela od njega. ˝Znam˝, glas mi je prepukao. ˝Znaš?˝ ˝Naravno da znam.˝ Odgurnula sam laptop i popela se preko stola, to je bio najbrži put do njega. ˝Tko će me drugi voljeti kao ti?˝ Prešla sam dlanom po njegovu neobrijanom obrazu, a on je zatvorio oči i uzdahnuo. ˝Ne žele svi ovu vrstu ljubavi. Ali ja je želim. Volim način na koji me ti voliš.˝ Otvorio je oči, odmaknuo mi pramen kose s lica i dlanom mi obgrlio vrat. ˝Zbog načina na koji te volim završila si sa silovateljem u kući˝, rekao je glasom punim brige i isprike. ˝Zbog načina na koji me voliš stigao si na vrijeme da me spasiš. I sinoć i prije deset godina.˝ Rastvorio je usta, a ja sam mu palcem prešla preko donje usne stišavajući ga, nisam više željela slušati njegove isprike. ˝Ne možemo se stalno osvrtati i pitati se 'što bi bilo da se ovo dogodilo' ili ‘što bi bilo da se ono nije dogodilo'˝, rekla sam. ˝Dovoljno smo odrasli da znamo kako dobro često dolazi s lošim. Kad bismo nešto promijenili, tko zna gdje bismo sada bili? Ja želim biti ovdje i sada.˝ ˝Sinoć sam se prevrtao po kauču, nisam mogao spavati.˝ Ipak je ostao kod mene. Trebala sam znati da me ne bi ostavio samu. ˝Znao sam da si u drugoj sobi, samo što nisam znao kako bih ti rekao ovo što si mi ti upravo rekla.˝ ˝Ne moraš znati. To ti želim reći. Samo trebaš pokušati.˝ Koljena su mi utrnula od klečanja na tvrdome stolu, no nije me bilo briga. ˝Evo, pokušavam.˝ Prešao je prstima po mojem licu, osjetila sam kako drhte. ˝Katkad ću zeznuti.˝

245

Knjige.Club Books ˝A kad se to dogodi, zezni sa mnom, a ne sam.˝ Nisam više željela razgovarati o propustima, uvijek će ih biti. To je bilo sigurno. A možda zajedno u nečemu napokon i uspijemo. ˝To mogu.˝ Njegove su usne bile tako blizu, no još me nije poljubio. ˝Toliko te volim da ne znam kako tu ljubav zadržati u sebi.˝ ˝Iako sam sklon kontroli, petljam se i stalno prelazim granice?˝ Okrznuo me svojim usnama, a ja sam se pitala kako bih uopće mogla odoljeti njegovim poljupcima. Bila sam poput suhog pruća koje je samo čekalo iskru. ˝Znaš li ti uopće što znači ta riječ - granice?˝ našalila sam se. Nasmiješio mi se i slegnuo ramenima. ˝Preselit ćeš se k meni. To sam odlučio.˝ Uhvatio me za guzu i privukao sebi. ˝Nakon sinoćnjih događaja ne mogu podnijeti pomisao da si negdje drugdje. Moraš mi biti blizu, tako da te mogu čuvati.˝ Napokon me poljubio, vjerojatno zato da priguši moje prigovore. Kojih nisam ni imala. Najviše zbog toga što me zapanjio svojom izjavom. Nježno sam ga odgurnula. ˝To... ozbiljno to misliš?˝ ˝Totalno. Samo što to nije sva istina.˝ Zastao je čekajući moju reakciju. ˝Da, želim te blizu kako bih te mogao čuvati, ali i zato što te želim u svojemu svijetu. Želim da to bude naš svijet.˝ ˝Oduvijek sam željela biti dio tvojega svijeta˝, kimnula sam pristajući. ˝Sabrina, ti jesi moj svijet.˝ Zagledao se u moje oči, a njegove su bile toplije nego ikada. Ponovno me poljubio, nježno i kratko, no upravo je zbog te jednostavnosti poljubac bio toliko moćan, poput posljednjega polja koje pijun prijeđe na svojem putu da postane kraljica. ˝Dođi. Idemo odavde prije nego što dođem u iskušenje da Westonu priuštim još jednu predstavu.˝ Podignuo me sa stola i 246

Knjige.Club Books spustio me na pod. ˝Ekipa za selidbu uskoro će ionako biti kod mene s tvojim stvarima.˝ ˝Ekipa za selidbu? Kod tebe?˝ Zagladila sam suknju i pokušala shvatiti što mi je to rekao. Čekaj malo. Zaledila sam se, napokon mi je sinulo. ˝Zar si već poslao ekipu da spakira stvari u mojem stanu?˝ Izgledao je kao dječak s rukom u keksima prije ručka. ˝Ima li pogrešnog odgovora?˝ Upravo sam mu rekla da ću ga prihvatiti, da ću prihvatiti način na koji funkcionira. Ali sigurno me nije bez mojega dopuštenja odlučio preseliti k sebi. Zar ne? Zar se nisam ipak nadala, barem malo, da je upravo to učinio? ˝Jedini je pogrešan odgovor neistinit odgovor˝, priznala sam. ˝Onda, jesam. Poslao sam ekipu čim si krenula na posao. Nisam ti rekao sve do sada zato što mi se nije dalo raspravljati o tome. Mislio sam da bi bilo bolje da se uredi isprazne, tako da se možemo na miru poševiti i pomiriti ako se odlučiš svađati sa mnom.˝ Nacerio mi se svojim najboljim vražjim osmijehom. Ako to i nije bio namjeran test, ipak je bio test. Koji nije bilo teško proći. Jer me samo malo uzrujao, a i to samo zato što sam mislila da bih se trebala uzrujati. Uglavnom sam bila sretna. Posve sretna. ˝Bio si toliko siguran da ćeš me osvojiti?˝ izazivala sam ga. Zatvorila sam laptop i okrenula se prema njemu. ˝Da te nisam uspio osvojiti, oteo bih te.˝ Bio bi prokleto seksi otmičar. Bilo bi konopa i poveza za oči. Mogla sam zamisliti sve moguće načine na koje bi me napao... ˝Možemo li se pretvarati da se upravo to dogodilo?˝ ˝Ti si tako prljava cura.˝ Glas mu je bio pun nestašluka. Pružio mi je ruku. 247

Knjige.Club Books ˝A ti si tako prljav tip.˝ Položila sam ruku u njegovu, pristajale su kao salivene. ˝Izgleda da smo zajedno upravo savršeni.˝

248

Knjige.Club Books EPILOG

Devet mjeseci poslije

G

urnuo sam prst u nju i osjetio kako je uska. Uska, vruća i vlažna.

˝Donovane˝, prekorila me stisnuvši bedra, kao da će me tako spriječiti. Obrazi joj porumene, a ispod tanke ljetne haljine bradavice joj se uzdignu. Podignula je pogled prema vozaču na prednjem sjedalu. Nekako mi se čini da bi joj se svidjelo da ga je uhvatila kako nas gleda. Ružičastim jezikom prijeđe po donjoj usnici, vjeđe joj zatrepere i zatvore se, a ja joj nastavim trljati mačkicu. Jebemu, želim joj posisati jezik. Želim joj zarobiti ruke iza leđa, gurnuti je na koljena i natjerati je da mi tim jezikom pomiluje kurac. ˝Kako ću završiti čitanje Tomova izvještaja ako me nastaviš ometati?˝ Ruke joj se tresu, tablet će joj ispasti. ˝Želiš li da prestanem?˝ Trebao bih prestati. Za deset ćemo minuta doći do Pinnacle Housea, a to nije dovoljno vremena da zadovoljimo naše potrebe. Nisam smio ni početi. No želim je, nemiran sam. I teško mi je držati ruke dalje od nje. ˝Ne!˝ Pogleda me ispod oka. ˝Mislim, kad si već stavio ruku tamo.˝ Raširi noge dajući mi više mjesta i uzdahne. ˝Spusti iPad˝, nagovaram je grickajući joj čeljust. ˝Na odmoru smo. Tom ima situaciju pod kontrolom u uredu.˝ Promrmlja nešto, pretpostavljam da je to pristanak, jer ispušta tablet i predaje mi se. 249

Knjige.Club Books Drukčije je voljeti je ovako. Izbliza. U njezinu prostoru. Nije teže, nije ni lakše. Drukčije je. Ne mogu više pomicati figure po ploči a da ne osjetim posljedice. Prije sam je mogao poslati u Los Angeles, mogao sam joj dati novi posao, mogao sam joj pružati prilike. I onda sam se mogao zavaliti u stolac, zapaliti cigaru, popiti piće i uživati u odlukama koje sam donio. Za nju. No tada te trenutke nisam proživljavao s njom. Bio sam car koji je vladao nad njom. Koliko god bih uživao kad bi mi se podala, koliko me god to ispunjavalo, moja ljubav prema njoj nije bila izravno povezana s njom. No sada sjedi kraj mene i osjećam kako diše. Sada znam da kad rješava problem, postaje ćudljiva i oštra, riječi su joj odrješite i osjećam koliko je uzrujana. Te detalje nikada nisam osjećao dok sam je volio izdaleka. A kad dođe do rješenja, blista poput sunca. Svojim bi osmijehom mogla riješiti energetske probleme omanje države. Te detalje prije nisam znao. Dragocjeni su. Dodir njezine kose, njezin miris, njezina koža. Kako se izvija ispod mene. Kako zvuči kad se smije, kad plače, kad je ljuta. Kad svršava. Otkucaji njezina srca koje osjećam pod prstima kad joj dodirnem vrat. Njezina težina u mojem naručju. Okus njezinih usana, njezine mačkice. Kako je katkad krhka, katkad snažna, a katkad istodobno i jedno i drugo. Ne iznenađuje me često. Cijelo sam je desetljeće proučavao, poput učenika koji priprema posljednji ispit prije posla o kojem je oduvijek sanjao. Ona je moj san i sada živim u njemu. S njom. I nekako je to mnogo bolje od življenja za nju, što je već samo po sebi bilo fantastično. Uspijem je natjerati da svrši u trenutku kad skrećemo na prilaz prema vikendici mojih roditelja. Dobro. Opuštena je. Meka i 250

Knjige.Club Books privržena. Obožavam je kad je takva. Uvijek je tako čista, tako ranjiva kad svrši, a ja je poželim prebaciti preko koljena i pojebati prljavo, najprljavije što mogu. Toliko mi je tvrd da se nelagodno meškoljim. No morat ću pričekati. Nekoliko smo puta tijekom posljednjih devet mjeseci posjetili moje roditelje. Imala je pravo kad je rekla da im nikada nisam dao priliku. Ništa ne može nadoknaditi odnos koji smo trebali imati dok sam bio dijete, no sada sam odrastao. Mogu preuzeti odgovornost za odnos koji ćemo imati u budućnosti. Ne mogu reći da smo se uistinu zbližili, no uspjeli smo premostiti barem malo udaljenosti. Razgovaramo o banalnim stvarima - o poslu, o vremenu. Znanstvenom napretku. O sigurnim temama. Ispalo je da moja majka uistinu voli Italiju i voli razgovarati sa Sabrinom o njezinu podrijetlu. To nije ništa naročito. Ali dobar je početak. To su temelji koje smo Sabrina i ja počeli graditi. Uzbudljivo je. Drukčije. Nisam to zamišljao za nas, no sada se radujem. Pogotovo nakon današnjega dana. Danas. Ne mogu vjerovati da se to događa. Odjednom sam nervozan. Automobil se zaustavlja ispred kuće, a moje koljeno nervozno poskakuje. Sabrina zamjećuje. ˝Kreni ravno u spavaću sobu, pobrinut ću se za tebe˝, šapuće izlazeći iz automobila. Vjerojatno misli da sam uznemiren zbog bolne erekcije. ˝Idemo u salon˝, kažem pokušavajući ne odati svoje prave planove. ˝Oooh, zvuči uzbudljivo.˝ Rumenilo na njezinu licu govori mi da su joj na pameti različite perverzije. Iznenadit će se. Nadam se da će iznenađenje biti ugodno.

251

Knjige.Club Books Ulazi u kući ispred mene, pozdravlja Edwarda i odlazi prema salonu. Ne moram čekati da zamijeti gomilu. Prozori su golemi i kroz njih se jasno vidi stražnje dvorište. Mnoštvo se ljudi mota po travnjaku, pije šampanjac i razgovara pod kasnoljetnim suncem. ˝Zar smo upali na zabavu?˝ nevino pita. Pažljivije se zagleda u prizor, prilazim joj oprezno i osjećam trenutak kad shvaća. Zastaje joj dah. Očito je. Stolci su složeni u redovima, okrenuti prema luku ukrašenom cvijećem. Svi su naši prijatelji u dvorištu - Weston i Elizabeth, Nate i njegova cura Trish. Pozvani su i neki zaposlenici. Roxie je ovdje s Frankom, Tom Burns je doveo svoju suprugu. Dylan je stigao iz Londona, a s obzirom na to da je takav nevjerni Toma glede ljubavi i zato što ne može prestati kradomice promatrati Audrey, znam da je došao zbog nje. Ako joj ništa drugo nije odalo o čemu je riječ, shvatit će zbog nje. Sabrinina sestra ne bi bila ovdje da je riječ o bilo čemu drugome. Moja cura - ljubav mojeg života - okreće se prema meni. Drhti. ˝Donovane...?˝ Čak joj i glas drhti. Već sam izvukao prsten iz džepa, pekao me cijelim putem. ˝Ne pitam te˝, kažem prilazeći joj. ˝Nas dvoje tako ne radimo.˝ Oči su joj pune suza unatoč osmijehu koji joj blista na licu. ˝To je u redu. Imam sigurnu riječ.˝ Da, ima je. I zato sam znao da mogu ovo učiniti - da mogu organizirati vjenčanje a da je ne pitam i znati da nisam grozno pogriješio. Ipak, dat ću joj priliku da otkaže. ˝Želiš li ga?˝ Zastaje mi dah dok joj stavljam dijamantni prsten na ruku. Nisam pogriješio, znam da to želi - znam da nisam pogriješio - no katkad sam se znao prevariti. ˝Ne˝, tiho kaže i vidim da nema snage dalje govoriti. ˝Većina muškaraca želi čuti ‘da’ kad stavljaju prsten na prst svoje voljene.˝ Stavim joj prsten i podignem joj ruku do svojih usana da je mogu poljubiti u dlan. 252

Knjige.Club Books Suza joj klizi obrazom. ˝Bogu hvala što ti nisi većina muškaraca.˝ ˝Bogu hvala.˝ Privučem je sebi i poljubim divlje, mahnito. Na katu je čekaju šminker i frizer, kao i nekoliko vjenčanica na izbor. Audrey će joj pomoći da se spremi. Weston je ponio moj smoking, morat ću se presvući. Naši gosti ne čekaju dugo, no uskoro će postati nestrpljivi i morat ćemo ubrzati. No imamo još vremena. Sada je ljubim, držim je i volim. Te se trenutke ne smije požurivati. To su trenuci u kojima želim živjeti.

Scan i obrada: Knjige.Club Books

253

Knjige.Club Books O AUTORICI

Laurelin Paige autorica je trilogije Fixed, najprodavanijega naslova na rang-ljestvicama časopisa NY Times, Wall Street Journal i USA Today. Oduvijek je bila slaba na dobre romanse i pošašavi kad god se u njima netko ljubi, na sramotu svoje tri kćeri. Ipak, njezin se suprug ne žali na to. Kada ne čita i ne piše svoje seksi priče, vjerojatno pjeva, gleda Igru prijestolja, Žive mrtvace ili sanjari o Michaelu Fassbenderu. Osim toga je ponosna članica Mense, iako ne sudjeluje u aktivnostima organizacije, osim što ju iskorištava kao materijal za svoju biografiju.

254