Uvod U Stari Zavjet

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1

UVOD U STARI ZAVJET

studentska skripta

D. Berković

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2

UVOD U STARI ZAVJET I. 1.

POVIJESNI KONTEKST SZ a. b. c.

2.

Tekst i kontekst Neke literarne forme biblijskog teksta

MISAO I JEZIK STAROGA ZAVJETA a. b. c. d. e.

7.

Nazivlje i raspored Podjela teksta Tekst i predaja

LITERARNI PROBLEMI a. b.

6.

Natanak kanona SZ Kanonske i deuterokanonske knjige Dijaspora i palestinsko Židovstvo Aleksandrijski kanon

TEKSTUALNI PROBLEMI a. b. c.

5.

Prapovijest i pred-Izraelsko razdoblje Predmonarhijsko razdoblje Razdoblje ujedinjenog kraljevstva Raspad ujedinjenog kraljevstva Posljedice raspada Egzil i postegzilno razdoblje Intertestamentalno razdoblje

POVIJEST KANONA STAROGA ZAVJETA a. b. c. d.

4.

Povijest i sveta povijest Povijesna karta bliskog istoka Kritične točke u povijesti Izraela

BIBLIJSKI KONTEKST a. b. c. d. e. f. g.

3.

OPĆI UVOD U STARI ZAVJET

Jezik Biblije Figura i slika Analogija Antropomorfizmi Egzegetsko-hermeneutske metode rabinizma

ODNOS PREMA STAROM ZAVJETU a. b. c. d.

Patrističko doba Aleksandrija Antiohija Reformacijsko razdoblje

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3

II. 8.

NAZIVLJE I SLOŽENOST a. b. c. d.

9.

Nazivlje Značaj i složenost Petoknjižja Struktura Petoknjižja Teološka ujednačenost i literarna složenost

ZAKON I MOJSIJE a. b. c. d.

10.

P ETO KNJI ŽJE

Mojsije, biografija Mojsije: zakonodavac i bogoobjavitelj Mojsije: prorok i svečenik Mojsije: osloboditelj

STATIČKO I DINAMIČKO TUMAČENJE TORE a. b.

Zakon: statika i dinamika Rabinizam

11. POVIJEST KRITIKE TEKSTA PETOKNJIŽJA a. b. c. d. e. f.

12.

Predaje i tradicije Što je kritika teksta? Povijest proučavanja Petoknjižja Jahvistička predaja (J) Deuteronomistička predaja (D) Svečenička predaja (P)

KNJIGE PETOKNJIŽJA a. b. c. d. e.

Postanak Izlazak Levitski zakon Brojevi Ponovljeni zakon

III. POVIJESNE KNJIGE 13.

POVIJESNE KNJIGE STAROG ZAVJETA a. b. c. d.

Samuelove knjige Knjige kraljeva Knjige Ljetopisa Ostale knjige povijesti

IV. MUDROSNA LITERATURA 14.

SPISI I MUDROSNA LITERATURA a. b. c. d.

Kanon Mudrosnih knjiga Četiri skupine (Spisa) Mudrosna književnost SZ Psalmi

Uvod u Stari zavjet D. Berković

e. f. g.

4

Propovjednik Knjiga o Jobu Pjesme nad pjesmama

V. 15.

POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU a. b. c.

16.

Nastanak profetizma Identitet proroka i način djelovanja Terminologija i razvoj profetizma

PROROCI OSMOGA STOLJEĆA a. b. c. d. e. f. g.

17.

PROFETIZAM I PROROČKA LITERATURA

Raspad ujedinjenog kraljevstva Osmo stoljeće Amos Hošea Mihej Jona Izaija

PROROCI SEDMOGA STOLJEĆA a. b. c. d. e.

Nahum Habakuk Sefanija Jeremija Ezekiel

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5

OPĆI UVOD U STARI ZAVJET 1. POVIJESNI KONTEKST SZ Povijest i sveta povijest Povijest vjere. Drevnu povijest Izraela kako u biblijskim tako i izvanbiblijskih okvira treba sagledati u kontekst tadašnjih velikih sila i jednog malog, u političkom značaju, u ondašnjim okvirima, zanemarivo malog naroda. U povijesnom, političkom i kulturalnom smislu povijest pred nas predstavlja daleko značajnije narode onoga doba – Hetite, Egipćane, Babilon, Asiriju...etc. U svojem cjelovitom i punom etničkom pogledu u nastajanju Izrael je zapravo formiranje ujedinjenog kraljevstva 12 razjedinjenih plemena koje povezuje tek snažna vjerska koheziona sila. U Psalmu 2 čitamo: 'Ustaju kraljevi zemaljski,knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova: Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo' (Ps 2,1-2). Mogao bi se steči dojam da se radi o nekom snažnom i važnom kraljevstvu, što Izrael, osim u vrijeme kralja Salomona, zapravo nikada nije ni bio. Njihova međunarodna pozicija i utjecaj bio je zapravo zanemariv. Geostrateška pozicija Izraela, bila je istina, kao što je to i u današnje vrijeme, značajna i nezaobilazna. Ali, njihova najveća snaga i međunarodni značaj nalaze se u činjenici da iza njih stoji njihov Bog, Jahve, a oni su njegov izabrani narod. Psalmista zato nastavlja riječima: 'Opametite se sada, vi kraljevi, urazumite se, suci zemaljski. Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu' (2,10-11). Prijetnja dakle nije Izrael, nego Jahve. Izrael kao takav nikada nije bio prijetnja na međunarodnom planu na koju ozbiljno treba računati. Baš naprotiv, izraelski su vladari, kako bi očuvali svoju samostalnost, uvijek iznova nastojali sklapati saveze sa narodima koji ih okružuju ili sa svojim neprijateljima (1Kr 5; Iz 30). Upravo zbog činjenice da je u tom i takvom kontekstu Izrael u cjelosti zavisio od Jahve svoga Boga, za razmatranje njihove povijesti teško je uopće odvajanje na sekularnu i vjersku povijest. Njihova je povijest zapravo povijest spasenja ili, kako se često voli nazivati, sveta povijest, povijest Izraela ujedno je i povijest vjere. Teološki rječnik koristi za to tipičan izraz, ‘Heilsgeschichte’ koji se u povijesti Izraela prevodi kao sveta povijest ili povijest vjere. Takva 'sveta povijest' tada se razmatra ne samo na korporativnom planu, svega Izraela, nego se u toj izraelskoj zajednici gleda i iz perspektive osobnog doživljaja svakog pripadnika te zajednice. Heilsgeschichte. Povijest spasenja ili sveta povijest centralni je pojam u povijesti Izraela. U teološkoj povijesti G. von Rad nalazi utemeljenje za svoju teologiju SZ. Iako von Rad nije taj koji je zapravo skovao ovu teološku složenicu, on je njen najvjerniji tumač i

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6

korisnik.1 Korisno je upravo na temelju njegova rada i istraživanja pogledati koje se značenje pridaje i kako se definira Heilsgeschichte. Iako von Rad ne daje jednostavnu definiciju ovoga pojma, njegovea Teologija SZ daje jasne indikacije o tome što Heilsgeschichte zapravo jest. To je ‘ekonomija’ spasenja ali sa svim pridruženim i otvorenim izazovima. U samoj osnovi nalazi se Božja (samo)objava. I to uvijek i ujedno kroz Riječ i kroz događaj (djelo). Neki pak tumače kako von Rad zapravo u pojmu Heilsgeschichte nalazi ‘metodu proučavanja koja istražuje povijest predaja’ (Keller). U tom pogledu presudnu ulogu će odigrati predaja Deuteronomiste, ili kako to von Rad proziva ‘velika teološka povijest’ 2. To je po njegovim rječima povijest koja se kreće prema svome ispunjenju koju stalno oblikuje riječ suda ali i riječi spasenja.3 U proučavanju povijesti Izraela, njegovo iskustvo vjere nije neka zasebna kategorija pripadajuća strogo transcendentnom području. Zato u ovom proučavanju povijesti Izraela valja

razlikovati

ovu

svetu

povijest,

od

hebrejske

religijske

povijesti

ili

‘Religionsgeschichte’, što se kao pragmatično znanstvena disciplina metodološki također razlikuje. Promatrano iz perspektive SZ teologije za Izraela je od presudne važnosti ispovjest njegove vjere. Izraelova, vjera zapravo nadživljuje prošlost, ostaje u trajnoj sadašnjosti unatoč tome što je ipak i sama povijesno utemeljena.4 Čitaj: Ps 78, Ps 105, 106 (razmotri fokalne točke ovih tekstova u okviru povijesti Izraela) Povijesna karta bliskog istoka Razdoblje biblijskog teksta i povijesnog okvira pokriva nekoliko velikih epoha u kojima se pojavljuju, uspinju i nestaju velike kulture, vojne sile, i carstva, vođama i vojskovođama (Egipat, Asirija, Babilon, Perzija, Rim). Uz njih s vremenom pojavljuju se i mnoga manja kraljevstva, a globalno i manje utjecajne sile (Damask, Filisteja, Izrael). Obzirom na početak egzistiranja Izraela kao uređene etničke i političke cjeline, ovdje ćemo se usredotočiti osobito na razdoblje koje započinje Izraela kao monarhije, a potom i raspadom ujedinjenog kraljevstva Izraela (922) na dva zasebna kraljevstva Izraela i Judeje. Ovom razdoblju politički uređenoga i centraliziranog jedinstvenog kraljevstva, prethodi razdoblje amfiktionije (Sudaca), svojevrsne labave konfederacije 12 plemena

1

J.C.K. von Hofmann jedan je od prvih koji biblijsku povijest tretira kao teološku disciplinu te koristi pojam ‘Heilsgeschichte’; cf. Weth, G. Die Heilsgeschichte, (Munich, 1931); sažeta diskusija na ovu temu nalazi se u Spriggs, D.G. Two Old Testament Theologies, SBL Series (30) 2 ‘the great theological history which we call the Deuteronomist’s’ (OTT, I 126) 3 von Rad, OTT, I 344 4 konciznu diskusiju na ovu temu nalazimo u H.H. Rowley, “The Old Testament and Modern Study”, posebno pogl.10,11

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7

Izraela. To je razdoblje bez središnje vlasti i kralja, a temeljeno na povremenim zajedničkim pothvatima plemena koja zasebno egzistiraju na temeljima tribalnog uređenja. Kritične točke u povijesti Izraela Dok se ograničujemo na biblijsku povijest Izraela, uočava se niz prekretnica, povijesnih razdoblja ili događaja u kojima se ta povijest odvija izraelska. Za potrebe ovog pregleda povijesti Izraela, uzet ćemo nekoliko kritičnih razdoblja ili događaja koji su označili nastanak Izraela kao etnosa, oblikovanje uređene države-kraljevstva, a potom i vanjske utjecaje i povijesni kontekst u kojem Izrael nastaje i živi u okruženju i zajednici ostalih naroda i svojevremenih političkih velesila. 1.

Izlazak. U egzaktno-povijesnom pogledu prvo od takvih događaja jest Izlazak.

To je događaj i razdoblje kada Izrael počinje zadobivati obrise etničke cjeline, naroda i time dakle i prave nacionalne povijesti jednog naroda. 2.

Kanaan. Naseljenje i raspodjela zemlje u Kanaanu (cca. 1225), cf. Pon zak

11:10. Razdoblje amfiktionije, gdje se u konfederalnoj koordinaciji održava međuplemenski suživot, bez ikakve središnje vlasti… 3.

Razdoblje kraljevstva. Ujedinjenje plemena Izraela i uspostava

ujedinjenog

kraljevstva Izraela. Ovime Izraelcima započinje do tada sasvim nepoznat i u mnogočemu stran novi pogled na svijet i život, čak odbojan u odnosu na prethodno vjersko iskustvo, cf. Pon zak 17. Raspad ujedinjenog kraljevstva. 4.

Svijet velesila. To je razdoblje u kojem tadašnjim poznatim svijetom, iz

perspektive današnje Europe, područje 'bliskog istoka', vladaju naizmjenično tada nekoliko velikih svjetskih velesila. Asirija. Uspon i jačanje Asirije u regiji, oko 745, dovodi do propasti sjevernog kraljevstva Izraela (722). (Početak opsade Jeruzalema, oko 701).5 Središte ovog carstva biblijska je Niniva, u području današnjeg Iraka oko Mosula, sjeverozapadno od Kirkuta. To je razdoblje djelovanja biblijskih proroka – Amosa, Hošee, Miheja i Izaije – tzv. 'proroci osmog stoljeća'. Babilon. Kao zemljopisno područje, u biblijskom se tekstu u više navrata identificira i kao 'zemlja Šinear', i uglavnom se poklapa sa zemljom ili kraljevstvom koje zovemo Babilon.6 Naziv Šinear u biblijskom se tekstu namjerno koristi za Babilon, i to s namjerom da se istakne određeni pogrdni i negativni naboj (Lacocque:1979,21) koji će se nalaziti u 5

Tiglat-pileser III Post 10,10 u spomenu o epskom liku Nimroda; Post 11 u pripovijesti o babilonskoj kuli; Post 14 u opisu sukoba četiriju kraljeva i Abrahama; Iz 11 o povratku židovskih izgnanika iz Šineara; Dan 1 prikaz protjerivanja Židova u Babilon (Šinear); Zah 5 o hramu u Šinearu i općoj pokvarenosti na zemlji 6

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8

imenu Babilon. Šinear (Babilon) je okupljalište ujedinjenih naroda (Post 11). Ono pretpostavlja i želi prikazati potpunu ujedinjenost svih naroda i rasa. U političkom, kulturalnom pa i lingvističkom smislu, Babilon ukazuje na globalni poduhvat izgradnje svesvjetske i zajedničke civilizacije. U žargonu suvremene civilizacijskog jezika riječ je o globalizaciji, koja u biblijskom vokabularu već ukazuje na živost i živahnost ljudskog projekta a izražava se i novim tehnološkim rječnikom (Post 11,3). Korištenjem imena Šinear, ukazuje se i na božanski sud nad profanom babilonskom civilizacijom. Babel postaje simbolom 'čovjekova megalomanskog nastojanja i težnje prema svjetskom miru i jedinstvu putem dominacije i eksploatacije' (Richardson, A. u Lacoque,26). Razdoblje babilonskog carstva, vrijeme je osvajanja i uništenja grada Jeruzalema (587) te početak velikog izgnanstva Izraelaca u Babilon. U to su vrijeme živjeli i djelovali proroci: Sefanija, Jeremija i Ezekiel. Unatoč tom za Židove sudbonosnom povijesnom razdoblju, Babilonu je i nakon povratka židovskih izgnanika, Židovima ostao važno mjesto, osobito kao središte židovskog učenja, akademije i učilišta (hbyvy) (pl. yešivot). To je razdoblje formiranja rabinizma, u babilonskim zajednicama Židova (kahal). Iz ovih kućnih grupa (bayit kneset) kasnije će nastati i sinagoga. Prvotno se koristio naziv kalah da označi manje skupine koje su oformile židovske škole Babilonu, a potom kasnije i yešivah. Perzija. Usponom i jačanjem perzijskog carstva Babilonsko carstvo silazi sa scene tadašnjih svjetskih velesila.. Osnaženje Perzije odvija se pod vodstvom Kira (539/538). Propast babilonskog carstva, skoro pa epski prikazano je u drugom dijelu knjige proroka Izaije (Iz 40-55). 5.

Povratak iz Izgnanstva. Povratak židovskih izgnanika i obnova Jeruzalema

odvija se u sasvim drugačijim uvjetima. Juda ostaje tek maleni predio velikog i sveobuhvatnog Perzijskog carstva. Nema neke realne mogućnosti za političku samostojnost i slobodu Židova. U religijskom pogledu ovo je razdoblje velike vjerske tranzicije za Izrael. Posebno u pogledu zaključenja kanona Torah-e. Prestaje razdoblje predaja a započinje proces kompletiranja biblijskog kanona, tako i početak ere tumačenja Zakona, rađanjem rabinizma. Osim toga, biblijsko razdoblje koje označuje povratak Židova iz Babilonskog izgnanstva izrazito je burno razdoblje prepunom prekretnica, sila i silnica na globalnoj sceni, u političkom ali i kulturalnom pogledu. Između ostaloga to su: pojava helenizma, antičke Grčke, sa velikom i novom pan-europskom kulturalnom baštinom. Potom slijedi Rim i rimsko carstvo sa novim svjetskim poretkom, nazvanim Pax Romana.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9

Postegzilno razdoblje za židovsko nacionalno biće, vrijeme je krucijalnih promjena koje će imati posljedice za sveukupnu daljnju povijest Židova i židovstva. Prije svega to su promjene iznutra, nesumnjivo uvjetovanim dakako i spomenutim izvanjskim političkim mijenama i utjecajima. U smislu političke samostojnosti nezaobilan je pax romana, a u kulturalno-vjerskom, pojava helenizma dodatno je zakomplicirala vjersku nedodirljivost židovstva. Kao svojevrsna reakcija na sve ovo novo, u vjerskom je pogledu nastanak Judaizma. U biblijsko-povijesnom smislu to će označavati i završetak starozavjetnog razdoblja te nastanak tzv. intertestamentalnog razdoblja.7 Iako su od pamtivijeka sekularna povijest i vjera u povijesti Izraela bili neodvojivi; u ovom se periodu ranog Judaizma stvara nova veza između onoga što je religijsko i političko! Ovo i to više što je Izrael prestao postojati kao politički entitet. Nakon raspada ujedinjenog kraljevstva i babilonskog izgnanstva te povratka, suočen sa mnogim supersilama svojega doba, Izrael se više ne može obnoviti niti održati kao nezavisna država (kraljevstvo). U to se vrijeme na povijesnopolitičkoj pozornici, tada poznatoga svijeta, naizmjence pojavljuju i nestaju moćna carstva. Ovakvo će dinamično razdoblje potrajati skoro jedan cijeli milenij sve do ranog srednjeg vijeka, izmjenama grčko-perzijskog carstva, potom grčkog pod vodstvom Aleksandra Makedonskog, pojavom moćnog Rima; nakon raspada rimskog carstva pojava Bizanta; stupanje na scenu Islama i islamskog carstva. Svako od navedenih razdoblja na svoj način će dakako utjecati i na Židove, sa sve manjom prilikom za ikakvu političku samostojnost.

7

vidi, Otzen B. “Judaism in Antiquity” (1984, 1990)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0

Izrael: u povijesnom kontekstu Pred-Izraelsko razdoblje Pred-monarhijsko razdoblje Kraljevstvo i podijeljeni Izrael

Izgnanstvo i carstva Povratak i obnova 2500 – 1900

1800 – 1600

1500 – 1200

1200 – 1000

1000 – 922

922 – 722

721 – 540

539 - 516

POVIJESNI PREGLED Ur

Egipat jača

Egipat snažan

amfiktionija

Saul, prvi kralj

Izrael podijeljen 922

Pad Samar 721

Nehemija

Abraham

'Jakov'u Egiptu

Ropstvo u Egiptu

Filistejci

David, kralj

Judeja (J) Jeruzalem

Pad Jeruzal 587

Ezra

Salomon

Izrael (S) Samarija

Hiksi

Izlazak iz Egipta

zauzimanje Palestine

Izrael ujed. kraljevstvo

Suci, Samuel

Hagaj, Zaharija

Razdoblje proroka

Zerubabel

Asirija jača

Asirija slabi

Tiglath-pileser

Ashurbanipal 668-27

Kir

Babilon carstvo

Kir ruši Babilon, 539

Perzija

Nabukodonozor KNJIGE STAROG ZAVJET Postanak

Izlazak

Izlazak

Suci

Lev –Pn z 1 Samuelova

1 Samuelova

1-2 Kraljevima

Jeremija

Ezra

2 Samuelova

1-2 Ljetopisa

Ezekiel

Nehemija

Izaija Proroci 8 st.

6.

Danijel

Helenistička vlast i kultura. U globalnoj povijesti nastaje još jedna nova epoha.

Mijenja se geostrateška i politička karta svijeta. Moćna Perzija nestaje sa takve karte; Grčka kao politička sila također slabi, uz sve veću dekadenciju puka zakoni nekad snažne grčke države više nisu djelotvorni. Javnost u depresiji; država u teškoj političkoj krizi. Unatoč tome ostaju utjecaji helenističke kulture. U takvom ozračju pojavljuje se novi, moćni i ambiciozni strateg Filip Makedonski. Uporno i sustavno on si pripravlja politički put. Njegovom usponu tek se Atena ponešto opire. A najveći mu je protivnik, barerm u političkom pogledu, veliki atenski orator Demosten koji si stavlja u zadatak da osokoli javnost ali i da se suprostavi Filipu u mnogim svojim slavnim govorima, to su znane ‘filipike’. Njegovi mnogi elokventni javni govori Aleksandra Velikog iako inicijalno relativno kratko razdoblje, u svjetskoj povijest ostavlja trajne tragove. Perzijsko carstvo slabi. Novo povijesno razdoblje. Do tada ogromna prevlast Perzijskog carstva u cijeloj regiji

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1

postojano kopni i nestaje (331) 8. Aleksandar Makedonski rođen u Peli (356), odgojen i obrazovan pod Aristotelom. Njegov otac Filip Makedonski sustavno je učvršćivao svoju vlast sada već u ubrzano slabljenoj grčkoj državi. Nakon što je Filip Makedonski ubijen (336), mladi Aleksandar u dobi od dvadeset godina preuzima prijestolje. Za Izrael i židovsku kulturu ovo postaje radikalni izazov, a u mnogočemu i kulturološka nepoznanica. Dolazi razdoblje Makabejske pobune (167), propast dinastije Seleukovića…Uskoro slijedi globalna promjena u ravnoteži utjecaja i sile utjecajem Rima na cjelo područje Male Azije. 7.

Razdoblje Makabejske pobune. Dinastija Hasmonejaca. Svećenička obitelj i

dinastija Hasmonejaca (142 - 63) započinje pobunu protiv rimljana. Juda Makabejac, sin Matatije, pravi je začetnik ove obitelji. Pod vodstvom Makabejaca (Hasmonejci) Židovi su uživali oko 65 godina mira i slobode; i to upravo u razdobllju u kojem se smijenjuje Helenističko carstvo sa razdobljem vladavine Rima. Dinastiju Makabejaca smatralo se pravim spasiteljima Izraela (1 Mak 5:62) 8.

Rimsko carstvo. Pojavljuje se novo carstvo, politička i vojna regionalna sila,

Rim. Za svijet Židova Rim se na povijesnoj sceni pojavljuje okrutnim upadom Pompeja u Svetinju nad svetinjama jeruzalemskog Hrama (63 BC). Razdoblje židovske pobune kulminira upadom rimske vojske i uništenjem Jeruzalema (70 AD).

8

smatra se da je upravo Aleksandar Makedosnki bio prvi koji je svijet globalno smatrao i promatrao kao jedinstvnu zemlju, nešto kao '‘ujedinjene narode’ ili zajedničko ‘kućanstvo’ (‘oikumene’)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2

2. BIBLIJSKI KONTEKST Prapovijest i pred-Izraelsko razdoblje Biblijski tekst Postanka 1-11 označujemo kao pred-povijesno razdoblje obzirom da je u povijesno egzaktnom smislu vrlo teško ustanoviti 'povijesnost' događaja i osoba. Ono što u ovoj tekstualnoj cjelini, u nekom našem smislu, kako mi u suvremenim gabaritima shvaćamo povijest, kao više-manje egzaktnu disciplinu, ovdje nalazimo u poimanju tzv. „toledota“ ili ciklusa, potomaka i rodoslovlja. Toledot bi se onda najbolje mogao razumijeti kao rodoslovni ciklus. Jedno razdoblje koje završava, i drugo koje započinje, dolaskom na scenu, ili rođenjem slijedećeg predstavnika ili predvodnika 'povijesnog' razdoblja. Sam izraz „toledot“ dolazi od glagola 'yld' sa osnovnim značenjem, „roditi“, „biti rođen“. Ipak uz osnovnu naznaku porođaja kao događaja 'yld' također označava očinstvo, ili upisati koga u obiteljski rodolsovni spisak, pa su biblijska rodolsovlja, kolikogod ona većini čitatelja bivaju zamorna i neinformativna, ona su zapravo istinsko pisanje povijesti u biblijskom obliku. Takvi odlomci biblijskog teksta, označuju neko novo (pra)povijesno razdoblje i uglavnom započinju istovjetnom 'toledot formulom', kao : „ovo je povijest“ (Adamova roda) (5,1) ili nekog razdoblja (Post 2,4). Doslovno bi ovaj izraz trebalo prevoditi kao, „rodoslovna knjiga“ (sefer toledot) ili rodoslovlje, ponegdje, kao u Post 2,4 može značiti 'postanak' ili 'nastanak'. I naši biblijski prevoditelji raznoliko ovdje prevode.9 Ovakav obrazac i formulirani izraz pojavljuje se u Post 1-11 pet puta. Uvijek na krucijalnim prijelazima (pra)povijesnih događanja. 10 Predmonarhijsko razdoblje Nakon biblijske prapovijesti (Post 1-11) i a potom i razdoblja koje su označili biblijski patrijarsi (Abraham, Izak, Jakov) opisano u Postanku 12 – 50, slijedi dio Petoknjižja (Izlazak, Levitski zakon, Brojevi i Ponovljeni zakon), koji se u mnogim segmentima usredotočuje na oslobađanje i izlazak Izraelca iz ropstva u Egiptu, te njihovo putovanje prema zemlji Božjeg obećanja. Ovo biblijsko-povijesno razmeđe često se u biblijskom tekstu sažimlju u liturgijsko-ispovijednom obliku, kao svojevrsni povijesni sažetak, ali istovremeno i kao ispovjest vjere. Jedan takav primjer je Pnz 26:5-10.11 Amfiktionija. Amfiktionija je jedan oblik konfederalnog uređenja, bez političkog središta ili centraliziranog političkog vodstva. U političko-vjerskom smislu to je prilično

9

KS ima „to je postanak neba i zemlje“; Šarić to isto prevodi: „to je povijest postanka neba i zemlje“ Post 2,4/5,1/6,9/10,1/11,10 11 usporedi ovaj ispovjedni odlomak sa kršćanskim apostolskim vjerovanjem (credo) 10

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3

neuredno razdoblje, anarhično u mnogom pogledu: „U ono vrijeme nije bilo još kralja u Izraelu. Svatko je činio što je htio” (Suci 21,25). Knjiga Jošue, a posebno knjiga Sudaca, djelomično i knjiga o Ruti, zorno prikazuju sav izazov za Židove u tom predmonarhijskom razdoblju. Potom kroz biblijsku povijest Izraela slijede : Patrijarsi i patrijarhalno razdoblje Kada se u razmatranje uzme patrijarhalno razdoblje, koje započinje Abrahamom i izraelski patrijarsi (Abraham, Izak, Jakov i Jospi) te neki likovi iz predpatrijarhalnog razdoblja, kao što su Noa, može se postaviti slijedeće pitanje: jesu li svi oni sasvim pouzdano povijesni likovi, dijelom možda fikcija, rezultat etiloške literarne forme ili nacionalni ep?12 Ostati će nam pitanje egzaktno-povijesne vrijednosti nekih od ovih patrijarhalnih pripovijesti. Neovisno od toga koje su to implicitne povijesno-nacionalne poruke sakrivene u patrijarhalnim sagama one su presudne za daljnju povijest Izraela kao naroda. Dakle, uz njihovu veliku narativnu vrijednost, neovisno od njihove povijesno egzaktne vrijednosti, neupitna je njihova znakovitost za daljnji razvoj povijesti Izraela, stoga tu istu povijest nije niti moguće egzaktno proučavati neovisno od Patrijarhalnog razdoblja kao (pret)povijesnog prologa. Možda ove sage treba vidjeti i kao literarnu formu koja je izrasla iz konkretnog i egzaktnog povijesnog konteksta 13. Time se nikako ne želi zanijekati faktičnost nekih od ovih povijesnih naracija…. Plemenska zajednica Povijest nastanka Izraela započinje genezom tribalne (plemenske) zajednice 12 jakovljevih plemena. Ova labava unija u svom nastanku još nije bila nacionalnao-etnička ili rasna zajednica. Nastanak i udruživanje ovakve konfederativne zajednice započinje pripovijesti o rođenju Jakovljevih 12 sinova (Post 29:16-30:24; 35:16-20) od kojih nastaju 12 plemena buduće Izraelove zajednice. Iako položaj ovih dvanaest klanova-plemena stoji u međusobno jednakopravnom položaju, njihovi stvarni odnos u pojedinim periodima varira. Tako da će neka plemena koja su imala svojevrsni prioritet (Ruben, Šimun) izgubiti na značaju dok će neka druga zauzeti važniji položaj (Naftali i Dan). U ranoj povijesti Izraela struktura ove plemenske zajednice nije postojala nikakva oragnizacija središnje koordinacije vlasti, administracije ili nekog pojma o ‘državnosti’, niti središte uprave, ‘glavnoga grada’ Ova plemenska zajednica nije čak imala ni naznake feudalnog sustava kakav je istina već postojao u Kanaanu. Zajednica Izraela bila je patrijarhalna unija starješina pojedinih

12 13

cf. “Essays on the Patriarchal Narratives”, AR Millard & DJ Wiseman (ed) cf. TL Thompson, “The Historicity of the Patriarchal Narratives”, BZAW, 1974

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4

klanova. Osovina i središnjica oko koje se održavao mir i zajednica između tih plemena bila je jahvistička zavjetna zajednica. Jahvizam je osovina temeljena u Jahvi, Bogu ‘Abrahama, Izaka i Jakova’. Uspostava Saveza (Izl 24-25) ‘supotpisivanjem’ zavjeta i ploča Saveza (Izl 31:18; 34), potom izgradnja ‘Prebivalište’ (Izl 35:4-37) i ‘Svetišta’ Jahvina i konačno kao vrhunac ‘Kovčeg saveza’ (Izl 37). Sve ovo postaju glavna žarišta i simboli plemenske zajednice. Šilo i Šekem. Prva naznaka, barem zemljopisno ako još ne i organizacijski, jednog središta biti će Šilo, kao vjersko središte. Nakon pustinjskog lutanja, ulaska u zemlju obećanja i raspodjele osvojene zemlje, prvi pravi sabor izraelske zajednice održati će se u Šilu. “Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Šilo i ondje razapeše Šator sastanka” (Još 18:1). Izlazak kao paradigma Izraelaca iz Egipta zasigurno je najznačajniji događaja koji služi kao žarište razdoblju koje pokrivaju ove četiri biblijske knjige Petoknjižja. Ovaj dio biblijskog teksta polaže kamen temeljac za pravu vjersku i nacionalnu povijest Izraela. Sekularno i sakralno nije odvojivo u povijesti Izraela. Dapače, ispovjest vjere temeljene na Izlasku od presudne je važnosti za povijesnost kao što je Izlazak kao faktični povijesni događaj. Ukoliko došlo u pitanje faktična povijesnost Izlaska, pitanje je koliku bi stvarnu vrijednost imala izraelska povijest koja se u mnogočemu temelji upravo na Izlasku, obzirom da je i njihova vjera kao glavna sastavnica izraelske povijesti ukorijenjena upravo u događajima Izlaska. Izlazak Izraelaca iz Egipta izvorna je povijesna i teološka paradigma. Zapravo to je srž Izraelove ispovjesti i povijesti. Jahve je taj koji je “izveo Izraela iz Egipta i izbavio iz ruke egipatske” 14. Ova učestala biblijska sintagma izraz je i ispovjed na kojoj počiva cjelokupna, sekularna i sakralna, povijest Izraela. Sklop povijesnog i teološkog ovdje se neodvojivo isprepliče. Dakako, pripovijest o izlasku Izraelaca iz Egipta ipak nije tek herojski ep koji slavi Mojsija kao velikog karizmatskog nacionalnog vođu, niti ima za cilj veličati postignuće jednog malog naroda. Glavna svrha cijele sage o izlasku Izraelaca iz Egipta zapravo je portret Jahve i ispovjest o tome da je to njihov Bog Jahve, taj “ratnik hrabar” (Izl 15.3) koji je “jakom rukom i ispruženom mišicom” (Pnz 4:34) sve to učinio za njih 15.

14

cf. 1Sam 10:18, 1Kr 8:16 Jer 32:20-21 “Ti koji si činio zanmenja i čudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu…ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i čudesima, rukom moćnom i mišicom podignutom”. 15

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5

Pasha. Nije religijski arhaizam, već religijsko-povijesno žarište.16 Svojevrsni je biblijski kuriozitet da proroci jedva spominju Abrahama u okviru Post 12, ali zato se trajno usredotočuju na događaj i pripovijest Izlaska, cf. Amos 2:9-11, 3:1-2, Hošea 11:1f., Ezek 20:5f. Mnogi odlomci Psalama koncentriraju se na oslobođenje iz Egipta. Mojsije je ovdje odigrao ključnu ulogu u cijeloj priči, ulogu političkog vođe; ali više svega za povijest Izraela on je presudni posrednik između Boga Jahve i naroda. Unatoč odgoju i odrastanju na dvoru faraona Mojsije se jasno i čvrsto identificirati sa svojim hebrejskim narodom. U odnosu na sve koji ga okružuju ili su s njime u rodbinskim vezama ostaju u drugom planu dok Mojsije zauzima središnje mjesto, kako u biblijskom tekstu tako i u predaji. Portret prikazuje Mojsija kao : vođu i osloboditelja naroda u motivu Izlaska, objavitelja Boga otaca, ili kao proroka-posrednika između Boga i naroda, zatim Mojsija kao zakonodavca što je ujedno i njegova najpopularnijih slika. On je Božji je glasno-govornik i u židovskoj predaji najveći od proroka. Možda njegova najsnažniji slika jest kao Božji miljenik - “Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on…” (Br 12.6-7), ili “Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju…” (Pnz 34.10). Unatoč svega ovog grandioznog portreta Mojsija te činjenice da u biblijskom tekstu zauzima središnje mjesto obzirom na sve koji ga okružuju Mojsije u tradiciji nikada ne zauzima kultno mjesto obožavanja. Dekalog i vjera Izraela Mojsijeve ploče Saveza (Deset zapovjedi) predstavljaju temelj ne samo Saveza nego i početak nacionalne povijesti Izraela kao naroda. Formativni i u cjelosti neodvojivi element u proučavanju Izraelove povijesti jest njegova vjera i religijska komponenta. U mnogočemu Izraelova povijest nije razumljiva i čak se može činiti pomalo besmislenom bez razumijevanja Izraelove religije i povijesti vjere. Upravo stoga najčešće se za Izraelovu povijest govori i kao o svetoj povijesti. Primjetili smo već da je u svojoj najranijoj povijesti Izrael nastao kao sakralna plemenska konfederacija. U razdoblju Sudaca ovaj oblik uređenja najčešće se naziva, amfiktionija. U okvirima ovakve federacije plemena vjerske tradicije i sakralno-religijske institucije zauzimaju normativnu formu. Naime, ovdje treba odmah napomenuti da ono što je sakralno u Izraelovoj povijesti nije izraslo iz razvoja tribalne zajednice, naprotiv vjera je zapravo glavni konstitutivni element nastanka i razvoja

16

de Sola Pool (ed), The Haggadah of the Passover, str.51; cf. J.Muilenburg, The Way of Israel, str.44f. “In every generation one must look upon himself as if he personally had come forth from Egypt…”

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 6

konfederacije. Već je i sama amfiktionijska zajednica zapravo sakralna zajednica 17, a Savez s Jahvom zapravo je stvorio nacionalni Izrael. Prema tome vjera Izraela nužno treba biti jedna od stožernih tema povijesti Izraela. Osim pod sintagmom ‘vjera otaca’ Abraham, Izaka i Jakova, ovaj religijski sklop često se naziva i ‘Mojsijeva vjera’. Neka od razlika među ovima je u toliko što je ‘vjera otaca’ onaj primitivni začetni oblik židovske vjere, dok kasniji izraz ‘Mojsijeva vjera’ u sebi sadrži ne samo religijski jasnije oblikovane etičke elemente, nego i uznapredovali nacionalni i etnički element. Osim toga u vrijeme Mojsija i Izlaska, a za razliku od razdoblja ‘otaca’, Jahvizam je ne samo uznapredovali monoteizam već se, u razdoblju monarhije i Izraelovih proroka, oblikuje kao isključivi monoteizam. Razdoblje ujedinjenog kraljevstva Uspostava monarhije (1Sam 8). Vanjski neprijatelj, filistejska prijetnja vjerojatno je glavni razlog toj težnji za uspostavom monarhijskog sustava u Izraelu. Labava konfederacija izraelskih plemena više se ne može nositi sa trajnom Filistejskom prijetnjom. Filistejci iako ne baš mnogobrojni narod i velika nacija, bili su nagalašeno ratnički narod, vojnički su bili dobro obučeni i izvanredno organizirani, uz to sa korištenjem napredne vojne tehnologije. 18 Nasuprot tome Izraelci su bili vojno vrlo slabo opremljeni i još slabije obučeni. Osim toga teritorijalno nisu bili učvršćeni. Pleme Danovo čak još nije bilo niti dio međuplemenske zajednice, cf. Suci 18:1f. Prema tome za izraelska plemena Filistejci nisu bili samo vojna opasnost nego su postali prijetnja cjelokupnog opstanka Izraelaca. Izraelci su bili prisiljeni da se drugačije i bolje organiziraju. Vox populi i Vox Dei. “Daj nam kralja da nam vlada.Poslušaj glas naroda” (8:6-7) Prvi kraljevi ujedinjenog kraljevstva Izraela Šaul. Tragični kralj Šaul. Sudbinska tragika Šaulove vladavine očituje se u njegovu paradigmatsku otuđenje od dvije osobe – Samuela s jedne strane, koji predstavlja sada već prošli sustav sudaca i konfederacije i Davida kao paradigmu novog nadolazećeg sustava, s druge. Postepeno i pod pritiskom novih političkih uvjeta Samuelovo doba nestaje. David će predstavljati nadolazeće razdoblje novog ujedinjenja Izraela. U međuvremenu, Šaulov izbor za kralja primarno se oslanja na njegovu pobjedu nad Amoncima (1Sam 11). Ali unatoč dokazane odvažnosti i kasnijih uspjeha Šaul je ostaje uklješten usred tranizicijske krize. 19 U 17

učestale formulacije za Izraela, kao što su “izraelska zajednica” , “sinovi Izraelovi” (eg. Lev 16:17, Br 14…etc) zapravo su u osnovi skaralni titular izraelskog naroda. 18 vidi Knjiga Sudaca i ‘amfiktionijsko’ uređenje Izraelskih plemena. Ustroj filistejske države predvodila je vojna aristokracija. Opis njihove ratne moći i vojne tehnologije zorno je prikazan i u biblijskom tekstu, 1Sam 17:5-7, 1Sam 21:9 19 1Sam 14:47-48; za usporedbu treba uzeti Davidovu poemu i tužaljku nakon pogibije kralja Šaula, 2Sam 1:17-27

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 7

povijesnom pogledu Šaulova se tragika nalazi u tome što ga stari amfiktionijski sustav ne može više prihvatiti, a u novi još sasvim ne može ući. Šaulov pad kod Gilboe (1Sam 28;31). David. Nakon potpunog Šaulovog sloma, Izrael je iznova bio okupiran od Filistejaca kao i prije Šaulova kraljevanja. Njegov sin Išbaal (2Sam 2.8-11) nasljeđuje oca u Izraelu. David je bio pomazan za kralja ipak samo “nad domom Judinim” u Hebronu (2Sam 2:1).20 Politička previranja između Davida i kuće Šaulove se nastavljaju. Neprijateljstva vladaju između između Izraela i Jude, “Davidovih četa” i Abnera (2 Sam 2:12-17). “Rat između Šaulove kuće i Davidove kuće potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jačao, a Šaulova kuća postajala sve slabija” (2 Sam 3:1). U vrijeme ovih unutrašnjih nemira, napetosti i previranja, Filistejci, čini se, nisu imali potrebe napadati Izraelce. Osim toga sasvim je moguće da su u Davidu imali neku vrstu vazala. Uz jačanje Davidove kuće i rastuće napetosti na Izraelskoj strani između Abnera i Išbaala (“Dok je trajao rat između Šaulove kuće i Davidove kuće, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj kući”, 2 Sam 3:6-11), pripravlja se teren za ujedinjenje Izraela i Jude u jedinstveno kraljevstvo (2 Sam 5:1-16). Nakon ujedinjenja i postavljanja Davida za kralja ujedinjenog kraljevstva (2 Sam 5:1-3), David poduzima presudan a politički prvoklasni potez osvojivši Jeruzalem kao svoju prjestolnicu (“David se nastani u tvrđavi i prozva je Davidov grad” (2 Sam 5:9). Slijedeći Davidov potez u okviru centralizacije i učvršćenja kraljevstva bila je i vjerska centralizacija (2 Sam 6-7). Sve je ovo jačanje Davida i Izraela, dakako da je uznemirilo probudilo animozitet sa strane Filistejaca 21

. Salomon. Prijenos kraljevske vlasti sa oca Davida na sina Salomona nije protekao bez

napetosti. Iako je David, čini se, obećao svojoj ženi Bat-Šebi majci Salomona, da će upravo on Salomon biti kraljem, Adonija, jedan od Davidovih sinova (cf. 2 Sam 3:4) pokrenuo je svoju kampanju (1Kr 1:5). Na to David odlučno postavlja sina Salomona za kralja (1 Kr 1:28-40). Mada je narod pri njegovu ustoličenju uzvikivao “Živio kralj Salomon” (1 Kr 1:39), za Izrael sada u potpunosti prestaje razdoblje karizmatskih pomazanika i narodnih vođa iz razdoblja Sudaca. Salomonova je veličina iskazana u mudrosti (?) u vođenju kraljevstva.22 Istovremeno kralj salomon će pokazati potpunu obnevidjelost u nekim drugim područjima što će u konačnici dovesti do raspada ujedinjenog Izraela. Time će Salamon zapravo rastočiti sve što je njegov otac David ‘ujedinitelj’ uspio sastaviti. 20

Abner, nekad Šaulov vojskovođa, zapravo samo koristi Išbaala. 2 Sam 5:17 22 1Kr 3:4-9; valja primjetiti da je Salomon izričito tražio ‘političku mudrost’ – “ja sam još sasvim mlad, te još ne znam vladati…Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu” (3:9). Iako se u popularnom gledanju salomona vidi kao ‘mudraca’, valja znati da će u budućnosti najveći dio mudrosne tradicije kralj Salomon zapraavo ‘uvoziti’ iz prijateljskih i osvojenih naroda i tradicija. 21

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 8

U mnogočemu Salomon je zapravo bio prava suprotnost svome ocu Davidu, dok je David zapravo bio (još uvijek karizmatski) ratnik koji se kroz trnje uspeo od pastira do kralja, Salomono je rođen na dvoru i zapravo jedino poznaje život palače i udobnosti te zapravo vlada snagom despota. Njegova je pak bila spretnost političara koji mudro održava snagu Izraela.23 On beskrupulozno uklanja unutrašnje političke neprijatelje, rješava dvorske intrige po kratkom postupku (uklanjanje svoga brata Adonije, 1Kr 2:13-25, Šimeja Šaulova sina, 1Kr 2:36f). Tako ojačava svoj položaj:“Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj”, 1Kr 2:46b). Jeruzalem. U političkom smislu kao izraelska kraljevska prijestolnica, a još više za vjerski život Izraela, Jeruzalem označava najjaču kohezionu snagu Izraelaca. Prastara povijest grada seže do Salema, po izvještaju Post 14,18 Melkizedek je bio kralj Šalema; potom dolazi u ruke Kanaanskog plemena Jebusejaca u čijim je rukama sve do Davidova osvajanja i utvrđivanja Jeruzalema kao prijestolnice ujedinjenog kraljevstva Izraela (2Sam 5). Jeruzalem je u vrijeme izraelskog osvajanja 'obećane zemlje' bio tek jedno od sela u okolici dvanaest gradova koje su osvojili 'sinovi Banjaminovi' (Još 18,28). pa je neki Levit stao prenočiti u 'Jebusu to jest Jeruzalem' (Suci 19,10). U vrijeme izraelskih osvajanja Palestine, Jeruzalem je bio dio konfederacije 5 amorejskih kraljeva i plemena. Gradom je tada vladao neki Adoni-Sedek, 'jeruzalemski kralj' (Suci 10,1-5). Tek kasnije u vrijeme kada David, kralj, osvaja Jeruzalem iz ruku Jebusejaca, ta se lokacija naziva Sion ili 'Sionska tvrđava', smještena ponad potoka Gihon.Jeruzalem će se potom nazivati i 'Davidov grad' (2Sam 5,7). Tvrđavu Sion ne bi trebalo ipak smatrati samo kao neku kompaktnu utvrđenu građevinu. Više je to riječ o strateško postavljenom brijegu sa okruženjem i zaseocima na takvom uzdignutom položaju. 24 Sion se stoga redovito i naizmjence koristi sa nazivima, Jeruzalem i 'Davidov grad'. Pisac knjige Kraljeva objašnjava da je kralj Salomon pri prijenosu Kovčega Saveza u novoizgrađeni Hram sazvao 'sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Kovčeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona' (1Kr 8,1). Mnogi tekstovi Psalama, posvjedočiti će da će naziv Sion kasnije zahvaćati i šire područje na kojem je sazidan Hram (Ps 48,2; 84,7), 'Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koja namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario' (74,2).

23 24

1 Kr 2: 12 “salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti” IDB, vol.4, str.959

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 9

Raspad ujedinjenog kraljevstva Ujedinjeno i snažno kraljevstvo Izraela podijelit će se na dva dijela i dva jedno od drugog nezavisna kraljevstva, na sjeverno (Izrael) i južno (Judeja). Što su sve bili razlozi raspadu ujedinjenog kraljevstva? Ujedinjeno se kraljevstvo dijeli 922 BC (1Kr 12). Neposredni razlog raspadu kraljevstva prije svega nesmiljeni je režim kralja Salamona. Nakon smrti snažnoga kralja (1Kr 12:4) svih opterećenja i teški jaram koja (1Kr 12,4; 12,9) koji je na svoj narod postavio kralja Salomon izazivaju reakciju. Ipak ono što je u korjenu ovog raspada jest vjerska nevjernost Salomona, “istrgnut ću kraljevstvo iz ruke Salomonove”(1Kr 11:31b). Osim toga postoje povijesne tenzije među plemenima još iz vremena kraljevanja Davida. Primjerice, netrpeljivost i sukobi između plemena Benjamina i Jude, već dulje stvarali su probleme (2Sam 19-20). No, ove pobune i težnje prema neovisnosti pojedinih plemena uglavnom su uspješno suzbijali kraljevi David i Salomon.25 Roboam i Jeroboam. Ali sada, Roboam, sin pokojnoga kralja Salomona, umjesto da smanji već postojeće tenzije, on bahato želi još “otežati jaram” (12:11). Nekako istovremeno, Salamonov upravitelj dvora Jeroboam, još se za života Salamona urotio protiv kralja (1Kr 11,26 i dalje). Sada otcjepljuje deset ‘sjevernih’ izraelskih plemena u kraljevstvo ‘Izrael’, sa središtem u Šekemu.26 Tenzije i pobune koje su ključale još za Salomonova života, prisilile su Jeroboama na bijeg “u Egipat k Šišaku”(1Kr 11:40, cf. Hoš 7:11, 9:3). Očito se, Jeroboam, na poziv, vratio iz Egipta u presudnom trenutku i nakon smrti kralja Salomona (1Kr 12:20, cf. 2Ljet 10:1-4). Važno je ovdje primjetiti, obzirom na preostali tekst Starog zavjeta, da se u starozavjetnom tekstu, osobito u proročkoj literaturi, sjeverno kraljevstvo, dakle Izrael, često naziva i ‘Efrajim’, po tome što su upravo Jeroboamovi korijeni u plemenu Efrajimovu. To posebno naglašava prorok Hošea: “Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?” ili “ ja sam Efrajima hodati učio držeći ga za ruke njegove”(6,4; 11,3). Uz Salomonovog sina, Roboama, staju samo dva od 12 izraelskih plemena, Juda i Benjamin(12:20b-21). Ova dva plemena tvore kraljevstvo ‘Judeje’ sa sjedištem u Jeruzalemu „Davidovu gradu“. Nastavljanje Davidove kraljevske loze poznato je i pod imenom“dom Davidov”. Neobično je da Roboam uz svu vojnu i ekonomsku infrastrukturu koju mu je ostavio otac Salomon, nije bio u stanju održati, makar i silom, ujedinjeno 25

tipičan je obrazac pobuna Šebe iz Benjaminova plemena protiv kralja Davida, 2 Sam 20:1f “Mi nemamo udjela na Davidu”, cf. 1Kr 12:16. Potom i Jeroboamova buna u vrijeme Salomona (1Kr 11, 2Ljet 10:1-4) 26 Šekem; značaj ovoga mjesta u izraelskoj povijesti ne može biti prenaglašen a o otme svjedoče svi događaji koji vežu Izrael uz Abrahama i prvi oltar Jahvi (Post 12:6), uz Jakova i njegov prvi vlastiti posjed (Post 33:18), uz Jošuu i utemeljenje prve izraelske plemenske konfederacije (Još 24)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 0

kraljevstvo. No, evidentno je i to da je Roboamu i Judinu kraljevstvu vojno prijetila i obnovljena velesila Egipat (2Ljet 11:5-12; 1Kr 12:21)27. Vrlo je vjerojatno postojao i savez Jeroboama (Izraela) i Egipta, još od vremena Salomona. U vrijeme kada je Jeroboam prebjegao u Egipat kao politički disident. Faraon Šišak, da bi ojačao Egipat, aktivno je primjenjivao znano načelo: ‘zavadi pa vladaj’. Davao je političke azile mnogim političkim prebjezima iz susjednih naroda i kraljevstava. U usponu egipatske moći pod vodstvom tog faraona, osim u biblijskom tekstu (1Kr 14:25), postoji i znamenita Lista hrama Karnaka.28 U toj su listi spomenute sve zemlje koje je Šišak savladao. Usporedno sa vjerskim padom Jeroboama u sjevernom kraljevstvu (1Kr 12,26), i Roboam u Judeji napušta Jahvin zakon, što je rezultiralo gubitkom Jahvine potpore i osvajanje egipćana pod vodstvom faraona Šiška. Ovdje se započinju i aktivnosti proroka nasuprot kraljevom vjerskom otpadu, prorok Šemaja dolazi kralju Roboamu sa slijedećom porukom: „Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku” (2 Ljet 12,5). Mnogo kasnije slijedi propast i sjevernog i južnog kraljevstva, te izgon Židova u Babilon, i to prvo: (a) pad Samarije, propast sjevernog kraljevstva (Izrael)(721), a potom i pad Jeruzalema, i propast južnog kraljevstva (Judeja)(587). Posljedice raspada Povijesne, nacionalne i vjerske posljedice raspada ujedinjenog kraljevstva. Osim političkog raskola iznutra i kompleksnih ekonomskih, političkih i vojnih posljedica, vjerojatno jedan od najpresudnijih posljedica za budućnost izraelskog naroda u cjelini je vjerski rasap, a kako povijest potvrđuje, za nestabilne političke i nacionalne prilike najbolji je lijek uporaba religije kao kohezivnog sredstva. U tom pogledu, oba ova kraljevstva, mada ipak više Izrael (sjeverno kraljevstvo), raznoraznim vjerskim lutanjima i uspostavom religijskih središta nastoje očuvati nacionalnu i političku egzistenciju. To će se dakako pokazati i opet presudnim, i to za obje kraljevske kuće, sve Židove i tadašnja židovska plemena. Na jugu Roboam potpuno se posvećuje pripremanju obrane od Egipta. Na sjeveru pod Jeroboamom presudna je bila njegova bogohulna odluka: “Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu“. Nakon savjetovanja sa svojim savjetnicima,”Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: ‘Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo 27

već za vrijeme vladavine faraona Mernepta, u razdoblju XIX dinastije (1224-1211) Egipat ozbiljno oslabio uslijed unutrašnjih spletki, tek je nakon skoro 3 stoljeća sada u periodu raspada Izraela na dva kraljevstva, u to vrijeme faraon Šišak (Šešonk?), sada XXII dinastija, (engl.Shishak), Egipat ponovno ojačao u regionalnu velesilu. 28 Karnakova Lista dostupna i vidljiva je u današnjem Luksoru.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 1

iz zemlje egipatske” (12:26-33). Takvom vjerskom reformom Jeroboam namjerava ojačati kraljevstvo u Izraelu. Jasno je da Jeroboam smatra kako za osnaženje i očuvanje kraljevstva nije dovoljna samo vojna sila nego i vjerska konsolidacija naroda, pa makar to bilo i na sasvim neispravnim osnovama. Nekada je kralj David za ujedinjenje i jakost kraljevstva potražio u postavljanju jedinstvenog vjerskog temelja prenijevši Kovčeg Saveza u Jeruzalem (2 Sam 6-7). Jeroboam smatra da će sličnom gestom ojačati svoje kraljevstvo vjerskom homogenizacijom. Pokazati će se ponovno kako ja za Židove povijest Izraela, oduvijek povijest osim one sekularne, bila neodvojiva od vjerske. Tako da se njihova povijest ne može gledati kao jedno ili drugo, već usko i neodvojivo povezano. U tom smo smislu govorili o tzv. 'svetoj povijesti'. Egzil i postegzilno razdoblje Babilonsko izgnanstvo. Biblijski opisi ovog povijesnog razdoblja Izraela, iznimno vjerno prikazani su kao navješataj u svojem tadanjem globalnom kontekstu u tekstovima proroka. Osobito u tekstovima proroka osmoga stoljeća (usp. Tabela Kraljevi i proroci). Prikaz života i stanja Židova u Babilonu izvrsno su prikazani u knjizi Danijela, gdje se osim položaja Židova, izvrsno prikazuju tendencije tadašnje globalizacije u svim segmentima, od kulturalnog, do vjerskog i tehnološkog. Postegzilno razdoblje. Problemi povratka i obnove zorno se prikazuju u knjigama Ezre i Nehemije. Problemi s kojima se Židovi suočavaju nakon Povratka pokazali su se vrlo složeni. U nekim aspektima ponovno ravni samom fizičkom opstanku naroda. Kako opstati bez ikakvih 'državnih' okvira, neke zadane društveno političke i vjerske forme postaje ozbiljnim problemom re-organizacije. Kao naroda i Izraela kao nekakve i eventualne buduće države, ipak sada nakon povratka iz Babilona praktički su bez ikakvih institucija. Pad Jeruzalema (587) u cjelosti je razrušio sve institucijske aspekte židovske zajednice. Kako u takvoj situaciji opstati i održati se. Narod bez nacionalnih institucija i zemljopisnopolitičkih granica je narod (u svojoj zemlji) bez države. Povratak stoga postaje i nepoznanica u redefiniranju nacionalnog i vjerskog identiteta. Pokazati će se kao problem podvojenost židovske zajednice i u vjerskom pogledu, i to u odnosu na onaj dio te zajednice koji je bio u Babilonu i onaj manji dio koji je sve to vrijeme ipak preostao u Jeruzalemu. Samarijanci i Židovi

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 2

U proučavanju povijesti biblijskog teksta važno mjesto ima Samarijanski Pentateuh.29 Osim svoje vrijednosti za literarnu povijest teksta Staroga zavjeta i osobito starog hebrejskog pisma, Samarijansko Petoknjižje svjedoči i o vjerskom razdoru između Židova i Samarijanaca. Ovaj vjerski razlaz između Židova i Samarijanaca, kako znamo, prelazi granice Starog zavjeta i nalazimo ga višestruko prikazano u Novom zavjetu. Indikativno je napomenuto da je Isus putujući između Judeje i Galileje „morao proći kroz Samariju“(Lk 17,11). U Ivanovom evanđelju (Iv 4) slijedi pripovijest o Isusovu susretu sa Samarijankom, na što su se njegovi učenici čudili, jer Židovi se „ne druže sa Samarijancima“ (4,9). Animozitet između Židova i Samarijanaca iskazana je i negostoljubivošću prema Isusu i njegovoj skupini na njihovu putu prema Jeruzalemu, kada im nisu htjeli pružiti konačište i gostoprimstvo, „dođoše u jedno samarijansko mjesto da mu priprave gdje će prenoćiti. Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem” (Lk 9,52). U vrijeme rasta rane kršćanske crkve, Isusovi apostoli ostali su zatečeni kad je „ Samarija primila Božju riječ” (Dj 8,14). U čemu se sastoji povijest ovih animoziteta i razlozi razlaza između Židova i Samarijanaca? Tko su uopće ti Samarijanci? Povijest toga započinje u vrijeme povratka i povratnika Židova iz Babilona. Obnavljanju razrušenog Jeruzalema pristupa skupina sačinjena od civilnih i vjerskih upravitelja, prije svega Ezra, Nehemija, Zerubabel. Dva su povoda sukoba i animoziteta između Židova i Smarijanaca. Jedan razlog je u tome što su oni koji su se nudili za pomoć, Ezri i Nehemiji, pri obnovi jeruzalemskih zidina bili drugih nacionalnosti koji su kolonizirali Jeruzalem i okolicu, u vrijeme židovskog izgnanstva u Babilonu. Mada je isto tako vjerojatno da su i oni Židovi koji su preostali u Jeruzalemu, a sada se ponudili za pomoć u obnoviteljsakom projektu bili ne prihvaćeni od Židova povratnika. Raskol između izgnanih Židova i onih koji su u Jeruzalemu preostali trajao je još u vrijeme babilonskog izgnanstva, između onih koji su bili daleko i onih koji su (ostali) blizu (usp.Iz 57,19). O tome svjedoče i proroci, osobito prorok Jeremija. Ovi starosjedioci u Jeruzalemu, najvjerojatnije sastavljeni od došljaka i naseljenika, ali i Židova, željeli su učestvovati u izgradnji Jeruzalema. Svoju su želju izrazili voditeljima Židova povratnika iz Babilona: “dođoše k Zerubabelu i k obiteljskim glavarima i zatražiše od njih:“Htjeli bismo zidati s vama; štujemo vašega Boga isto kao i vi, i žrtvujemo od danâ asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas je ovamo doveo” (Ezr 4,2). Stoga je i vjerojatno da su Židovi iz Samarije u neku ruku bili opozicija svojim sunarodnjacima-povratnicima iz Babilona.30 Kao rezultat ovog raskola Samarijanci su za svoje svetište odabrali goru 29

najraniji primjerci Samarijanskog Petoknjižja nalaze se u Izraelu u Nablusu, nekada Šekem, gdje se čuva od malobrojne zajednice Samarijanaca. Vidi: Wolf,H. “An Introduction to the OT Pentateuch”, 40 30 cf. IDB, vol.4, p.192

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 3

Gerizim, blizu Šekema. Po nekim kasnijim izvještajima oni su tamo sagradili i svoj hram.31 Brdo Gerizim značajan je i za Židove, obzirom da je to lokacija sa koje je Židovima trebalo blagosloviti, pri njihovu ulasku, u Božju zemlju obećanja: “I kad te uvede Gospodin, Bog tvoj, u zemlju u koju ideš, da je zaposjedneš, tada izreci blagoslov na gori Gerizimu, a prokletstvo na gori Ebalu!” (Pnz 11,29).32 O raskolu i rasapu između Židova povratnika i Smarijanskih Židova, izvještava i Nehemija, osim neprihvatljivih brakova (Neh 13), kod Nehemije možda postoje i neke aluzije na novi vjerski samaritanski pokret (13,28). Drugi je razlog razlaza između Židova povratnika i onih preostalih u Jeruzalemu, određeni strah da bi ovi Židovi iz Babilona, svojom obnovom mogli biti potencijalnom političkom prijetnjom. Nekom svojom političkom autonomijom u carstvu postati imperium in imperio. Stoga su promatrači i starosjedioci, gledajući na njihov elan u obnovi i entuzijazam, kao i isključivost u obnavljanju Jeruzalema, zaključili: “Što radite ovdje? Hoćete li se pobuniti protiv kralja?” (Neh 2,19-20). Sve ovo razjarilo je predstavnika ‘domaćih Židova’, pod vodstvom izvjesnog Sanbalata, da nastoje osujetiti obnovu Jeruzalema (Neh 3,33-38). Rabinizam Ovo je i vrijeme zaključenja i prihvaćanja kanona Staroga zavjeta, te za svekoliku daljnju povijest Židova i židovstva, nastanak i razvoj rabinizma. 33 S počecima ranog Judaizma sve se jasnije i snažnije očituje sprega i preklapanje vjerskog i etničkog elemnta u identitetu Židova. Sve jasnije odvajanje svega židovskoga od onoga što je od 'gojima' (pogana), svih nežidovskih naroda i kultura. Intertestamentalno razdoblje Intertestamentalno razdoblje izrazito označava utjecaj helenističke kulture. Povijesno politički to je razdoblje uspona i pada Makedonske dinastije, oca i sina, Filipa i Aleksandra. Uspostavom, a kasnije i padom carstva Aleksandra Makedonskog (323) otvaraju se na Istok vrata helenističkoj kulturi. Nastanak i novih imperijalnih dinastija i vladara koje nisu bile posebno sklone Židovima, tako antisemitizam pušta svoje povijesno korijenje, zorno opisano u knjizi Estere. Na tadanju svjetsku scenu uspinju se dvije dinastije: Ptolomejskih kraljeva (u Egiptu) i dinastija Seleukovića (Sirija i Mezopotamija). Granice između ova dva imperija, tijekom 300 i 200 god. razgraničavaju se kod Tira u južnoj Siriji.

31

o tome izvještava Joseip Flavije u svojim „Starinama“ (Antiq. XI.viii.4) cf. Pnz 27,12 33 B.Otzen, Judaism in Antiquity (JSOT, 1990), L.Roth, Judaism: a portrait (Faber and Faber, 1960) 32

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 4

Palestinom vladaju egipatski Ptolomejevići. U pogledu biblijskog teksta opisi ovoga razdoblja opisivani su u knjigama Makabejaca. U vrijeme Ptolomejske vladavine Palestinom, Židovima nije postavljen civilni židovski upravitelj, već glavnu riječ ima veliki svečenik. Ovaj je po svome pravu, ex officio, predsjedavajući Velikom vijeću ili Vijeću starješina. Veliki je svećenik u to vrijeme i predstavnik Židova pri Ptolomejskom kralju. Razdoblje Rima, rimske vlasti i uspon tog carstva ujedno označava i početak biblijskog novozavjetnog razdoblja.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 5

3. TEKSTUALNI PROBLEMI Nazivlje i raspored Obzirom da je tekst SZ integralni tekst kršćanske Biblije, razumljivo i uobičajeno mi smo prihvatili nazivlje i terminologiju u raspodjelu na tzv. 'Stari zavjet' i 'Novi zavjet'. Dakako, u hebrejskoj Bibliji Židovstva postoji samo jedan 'Savez', pa se Sveto pismo i ne naziva 'Stari zavjet'. Zapravo, sasavim neovisno od termina 'stari' ili 'novi' - hebrejska Biblija u svom nazivu i naslovu uopće niti ne koristi naziv 'zavjet' ili 'savez'. 34 Naziv hebrejske Biblije, kanonskih spisa jest TNK (TaNaK) što je skračenica od Torah ili Zakon (Petoknjižje), sačinjen od prvih pet knjiga 'Mojsijevih' (T), potom Nebiim ili Proroci (N) i konačno Ketubim ili Spisi (K). U prvim godinama, unutar Palestinskog Židovstva, još je varirao ukupan broj SZ knjiga. Između 22 i 24 knjige. Naime, u to vrijeme 1 i 2 Samuelova knjiga i 1 i 2 Kraljevima računale su se kao dvije knjige; dvanaest Malih proroka kao jedna knjiga; Ezra iNehemija, kao jedna knjiga; 1 i 2 Ljetopisa kao jedna knjiga... Naslovi pojedinih knjiga Petoknjižja. Nazivlje pojedinih starozavjetnih knjiga razlikuje se od Kršćanskih naslova tih knjiga. Naslovi pojedinačnih knjiga u Tori (Petoknjižju) slijede pravilo po kojem se svaka knjiga Petoknjižja imenuje slijedeći početne riječi početne rečenice kojima se otvara prvo poglavlje pojedine knjige ! Knjiga Postanka, u Tori po svojim početnim riječima otvaranja nosi naziv „U početku” (heb. ‘Berešit’); biblijska knjiga Izlazak zvati će se „Evo imena“ (heb. ‘Weeleh šemot’) ili jednostavno 'Šemot'; knjiga Levitskog zakonika ima ime „Pozva Jahve“ (heb. ‘Wayiqera'); naziv knjige Brojeva je „U pustinji“ (heb. ‘Wayedaber’); i konačno posljednja knjiga Petoknjižja Ponovljeni zakon nosi naziv „Evo riječi“ (heb. ‘Eleh hadebbarim’). Podjela teksta Kršćanska Biblija. Između Kršćanske i hebrejske Biblije 'Staroga zavjeta', postoje i razlike i unutrašnjoj podijeli teksta. Tekst Kršćanske Biblije podjeljen je na stihove i poglavlja izvršen je tek u 16 st. Kršćanska podjela na poglavlja i stihove izvršena je mnogo kasnije od hebrejske izvorne raspodjele TNK-a. Na stihove (retke) Stari zavjet je podjeljen tek 1547 god, a kasnije 1571 god i na poglavlja. Sedarim Podjela hebrejskog teksta pripravljena za bogoslužno korištenje u sinagogi i usklađena javnom liturgijskom čitanju. Podjela je izvršena na sekcije (odlomke). Jedan takav odlomak

34

treba imati na umu i uzeti u obzir terminološke razlike u odnosu na naziv - 'savez' i/ili 'zavjet' – pojmovi koji nisu istovjetni i ne mogu se naizmjence koristiti.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

pripravljen za čitanje u sinagogi zove se - 'seder' (pl. Sedarim).

2 6 35

Izraz 'seder-čitanje'

najčešće se odnosi na čitanje odlomka iz Tore, ali naskoro je uključivalo i i dodatno čitanje iz Proroka, ili haftara.36 Cjelokupni tekst TNK-a podijeljen je na 154 sedarima (odlomaka) prilagođenima za godišnja čitanja u Sinangogi. Takav raspored je sačinjen za razdoblje od tri godine ili od 175 sedarima, za tri i pol godišnje čitanje. Babilonski liturgijski red odredio je 48-54 čitanja određenih za jednu godinu. Homilije, ili propovijedi, grupirale su se u dvije skupine – proema i yelammedenu. Za proemu (uvodno razmatranje) koristio bi se biblijski tekst koji nije bio dio sedera ili haftare. Yelammedenu poziv je na pouku (yelammedenu rabbenu).37 Takve homilije slijedile su određeni sustav povezivanja biblijskih tekstova, pa se zove haruzin (nizanje).38 Tekst i predaja Ketib i Qere Tekst kao sveta knjiga je onaj koji pred nama dolazi kao napisan,“ketibh”, ili naglas čitan,“qere”. To su slučajevi, gdje je grafijski jedno zapisano a drugo se čita. Tipičan je primjer pisanje i izgovaranje Božjega imena. U u pisanom obliku imamo, “Yahweh”, a naglas čitamo “Adonay” (= Gospod(in). Soferim Knjigovođe teksta, dakle, oni koji su na minuciozan način osiguravali da se tekst prepisuje i prenosi bez imalo izmjena ili eventualnih prepisivačkih grešaka (?) nazivali su se 'soferim'. Masora Hebrejski tekst SZ nazivlje se i “masoretski tekst” po židovskim stručnjacima teksta i autorima vokaliziranog teksta - “masoreti” ( a.d.500-1000). Obzirom da je izvorni hebrejski tekst konsonantni, 'masoreti', nastavljači 'sopherima' koji, kao ni ovi, ne vrše nikakve intervencije u tekst, konsonantima su samo dodavali vokale. Dakle, njihov je jedini zadatak bio vokalizirati postojeći konsonantni tekst.

35

rd,sñe red, uređenje pri odabiru teksta za haftaru, odabirao se onaj tekst koji je na ovaj ili onaj način navezan na čitanje iz Tore 37 dm;l' poučiti 38 usp.Bowker J. The Targums and Rabinic Literature 36

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 7

4. POVIJEST KANONA STAROG ZAVJETA Nastanak kanona SZ. Židovstvo, uz sve unutrašnje raznolikosti, u temeljima ujedinjuje i veže odnos prema Tori. Kroz povijesna previranja koja su Židove i Židovstvo dotakli i izvan i iznutra, Danijelova knjiga označava završetak razdoblje Starog zavjeta. Ovime započinje intertestamentalni period, sve do pojave Kršćanstva. Sukobi i agresija. Unutar Židovstva u tom su razdoblju razna strančarenja i razne struje uzrokovale i raznolike unutrašnje sukobe.39 Sve to vrijeme pojavljuje se i uspinje u moći carstvo sa središtem u Rimu. Najteži, vanjski, udarac Židovstvu dogodio se upravo u vrijeme uspona Kršćanstva. Tada su Rimljani tijekom ratnih sukoba sa Židovima razorili Hram i protjerali većinu Židova u dijasporu (66-70 god).40 Jedan manji dio Židova ostao je u Palestini. Od više Židovskih stranaka, ovaj udarac je najteže pogodio upravo Saduceje, koji su više od drugih bili povezani sa Hramom. Farizeji su donekle lakše podnosili ovaj udarac, utoliko što su više prianjali uz Toru i bogoslužje sinagoge. Na taj su se način nešto lakše suočavali sa nastalom krizom. U svemu tome, silom ovih (ne)prilika, nestankom sa lica zemlje i fizičkog središta Židovstva; stvaraju se novi poticaji da se artikulira i nanovo razmotri položaj Pisma i kanona. Sve je to potaknuto i određenim strahom da će sada helenistički utjecaji još oslabiti i zaprijetiti raseljenom Židovstvu i zatrti njihov nacionalni i vjerski identitet. Kao 'kontramjera' uspostavlja se učilište u Jamniji koja naskoro postaje veliko i ugledno središte Farizejskog Židovstva. 41 Nakon višegodišnjih rasprava i razmatranja, različitih uvjeravnja i mišljenja, god 90 na okupljenoh sinodi Židovski kanon Pisma bio je prihvaćen i zaključen. Naravno, davno prije ovih godina, temeljni dio kanona Pentateuh (Tora) već je bio prihvaćen i ustanovljen, umnogome zahvaljujući i djelovanju Ezre, Kanonske i deuterokanonske knjige. Prvih stotinu godina, kršćanske ere, Sveto pismo rane Crkve isključivo se sastojalo od Staroga zavjeta. 'Knjige' Pisma (evanđelja i poslanice) što će se tek nazivati Novi zavjet, već su bile napisane i završene, uglavnom prije završetka 1 st; ali ne još i autorizirane i prihvaćene kao 'kanonski komplet'. S tim su spisima (pismima, 'knjigama') pisci 2 st. bili upoznati i koristili ih u svojim prepiskama. Ovi spisi, budućega Novoga zavjeta, nisu još imali status biblijskog kanona niti su postojali u takvom obliku.

39

sukobi sa Samarijancima; 128 pr Kr pod vodstvom jednog od Makabejaca (Ivan Hirkanus) osvaja Šekem. 'hurban',razorenje i opustošenje Hrama. Biblijski poetski opis prvog hurbana (586): Ps 74:3; Jer 44:2; Neh 2:17 41 utemeljitelj je rabi Johan ben Zakkai 40

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 8

Crkva prihvaća Stari zavjet. S druge strane, Židovstvo je, prije Kršćanstva, već imalo prihvaćen i odobren komplet svojih svetih knjiga. Konačni broj svetih spisa, čime se 'zatvara' kanon Svetog pisma Staroga zavjeta prihvaćen je i odobren na sinodi u Jamniji (90100 god).42 U apostolsko vrijeme Stari zavjet je dakle, već postojao. Kršćanska je Crkva to i takvo Sveto pismo i sama prihvatila. Kada su kršćanski pisci, ranog patrističkog doba citirali Sv. pisma, to se, dakako, odnosilo na Židovska Sv.pisma.43 U to vrijeme, drugog stoljeća, bilo je i onih skupina Kršćana koji nisu bili sasvim uvjereni u korištenje ovih Židovskih Sv. pisama, a bilo je i onih koji su gajili posebno nepovjerenje, kao Marcion i marcioniti. Ipak, to su bile iznimke a ne pravilo. U pravilu Kršćanstvo je u cjelosti primilo Židovska Sv.pisma. Dijaspora i palestinsko Židovstvo Za židovstvo, iz ranog kršćanskog razdoblja, prihvaćanje Petoknjižja (Tore) nesporno je i bez nekih osobitih kontroverzi. Što se tiče preostalih knjiga SZ, postojale su razlike u tretmanu i prihvaćanju. Ove razlike posebno su se očitovale između Židova u Palestini i onih koji su bili u dijaspori; osobito onih koji su živjeli u središtima kao što je to bila Aleksandrija. Između ove dvije skupine Židova postojale su razlike u pogledima na kanon Svetih pisama TNK-a. Za Židovi dijaspore, govorni jezik bio je grčki. Oni stoga i nisu koristili hebrejski izvorni tekst nego grčki prijevod SZ. Tako su još jedno vrijeme, na ovaj ili onaj način u dijelu prihvaćali i neke 'deuterokanonske' (apokrifa) knjige koje su bile dio tog prijevoda. Prvi kršćani, također SZ hebrejskim izvornim tekstom se nisu koristili, nego su se služili istim grčkim prijevodom. Prema tome, ono što je uglavnom bilo u opticaju, u tim područjima, bila je Septuaginta, grčki prijevod hebrejskog teksta SZ. Prijevod Staroga zavjeta pripravljen još u 3 st pr Kr u Aleksandriji.44 Aleksandrijski kanon Nedvojbeno je da su Židovi i židovstvo bili podložni okolnostima koje su utjecale na njih odnosno na razna okruženja u kojima su se nalazili. Palestinski Židovi ostali su, u kulturalnom, vjerskom i jezičnom pogledu, na ishodištu izvornog Judaizma, dok su Židovi u dijaspori bili snažno izloženi utjecajima helenističke kulture i jezika. Vjerojatno sve od razine njihove društvene i kulturne, integracije, pa sve i do moguće asimilacije. U vjerskom 42

to razdoblje kanonizacije je vrijeme u kojem je kompletiran konsonantni hebrejski tekst, gdje su i minuciozni detalji u tekstu bili od presudne važnosti; velik dio ovoga posla odrađen je zahvaljujući radu Rabbi ben Akibe (55-137) (usp. Wurthwein E. The Text of the Old Testament) 43 Klement Rimski, Justin.. 44 postoji mišljenje da je Židovstvo dijaspore i prije sinode u Jamnii (90 god) i konačnog utvrđivanja SZ kanona, koristilo i širi krug SZ (svetih ?) spisa kao neki 'treći' predsinodalni kanon SZ (usp. Sundberg A.C. The Old Testament of the Early Church)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2 9

i kulturološkom pogledu, za Židove dijaspore, oznaka jednoga takvog integrativnog procesa bio je za njih i grčki prijevod Staroga zavjeta (LXX). U obje tradicije Židovstva (palestinska i dijaspora), poredak biblijskih knjiga uvijek je započinjala Torah (Knjige Mojsijeve, Zakon), pa tako i u LXX. Daljnji raspored starozavjetnih knjiga u Septuaginti raspoređuje se u skladu sa literarnom formom i stilom, sadržajem ili autorstvom.45 Uz to LXX će u svoj (potencijalni) 'kanonski komplet knjiga' uključiti i spise koji su nastali u razdoblju od 200 pr Kr do 100 Kr.46 Po tome mnogi su skloni zaključiti da je postojao Starozavjetni kanon aleksndrijskog kruga. Bez obzira da li je tome tako bilo, u smislu nekog čvrsto određenog Aleksandrijskog kanona Staroga zavjeta, stoji činjenica da je kršćanska Crkva prihvatila knjige Staroga zavjeta koje su tradicijski bile prihvaćane od Židova helenističkog podneblja. Postoje ipak sumnje da je Aleksandrijski kanon kao takav istinski i postojao.47

45

pa nakon Petoknjižja slijede knjige (Povijesne) po formi i stilu...potom su i dalje grupirane kao: 'Mudrosne knjige', 'Proročke knjige'...etc. 46 1&2 Makabejaca, Tobija, Knjiga Mudrosti. 47 ovo je utoliko i razumljivo obzirom da se Kršćanstvo prilično brzo širilo izvan granica tadašnje Palestine. No postoje i snažne argumantacije da LXX umnogome ima zapravo i Kršćanske izvore (usp. Carson D.A. & Woodbridge D. Hermenutics, Authority and Canon, str.308). Osim toga u tome ide i argument da se Filon nigdje u svojim radovima ne poziva na svetopisamsku izvan-kanonsku literaturu SZ. Također, Origen i Atanazije, aleksandrijski crkveni oci pozivaju se na 22 knjige Staroga zavjeta u skladu sa Židovskim kanonom.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 0

5. LITERARNI PROBLEMI Tekst i kontekst Opravdana je učestalost one opaske koja veli kako 'nema teksta bez konteksta'. Pitanje konteksta složeno je, obzirom da uključuje nekoliko bitnih elemenata koji ga određuju. Prije svega, kako smo već napomenuli, valja prepoznati neposredni literarni kontekst i literarnu formu; zatim povijesni (povijesni kontekst) kada, i u koje vrijeme i u kojim povijesnim uvjetima je neki tekst nastao. Treba prepoznati i društveni okvir (društveni kontekst) nekog teksta. Nastojati saznati u kojem je društvenom sloju nastao i kome je neki tekst namijenjen. Povijesni i društveni, literarni ili mitologijski. Proces nastanka. Put koji neko literarno djelo prijeđe do njegova nastanka i konačnog oblika u današnje vrijeme umnogome i znatno se razlikuju od načina na koji je nastajao tekst u drevnome svijetu ili pak u svijetu prije izuma tiskarstva. Razlikuje se i naše poimanje autorstva i autora kojem se pak pridodaje određeno djelo, knjiga. Književna vrsta i literarna forma Važno je prepoznavati i uočavati razlike u naravi teksta koji imamo pred sobom. Po literarnoj vrsti ili formi. Dakle, da li je neki tekst prozni, poezija ili diskurs 48. Po literarnoj vrsti razlikuju se, prozno-narativna djela od pjesničkih. Po literarnoj vrsti teksta i žanru, to prepoznajemo kao stilistički element. Baš kao što se i po formi, razlikuju, od recimo, enciklopedijsko-kompilacijskih djela (tehničke enciklopedije ili suvremeni telefonski imenik). Teško ćemo kompilirati i oblikovati telefonski imenik u, recimo, pjesničkom stilu (?). Po formi to su mitovi, pučke pripovijesti 49, herojske pripovijest ili sage 50, legende 51. Autorstvo U pitanju je dakako i poimanje autora i autorskog djela. Radi li se, o izvornom djelu jednog ili skupine autora, ili kompilaciji urednika-sakupljača ili preinakama redaktora. Ovi odnosi su izričito važni, iako ne uvijek i jednostavni. Suvremeni čovjek, u svemu tome, zauzima ponešto drugačiju percepciju načina nastanka literarnog djela, od drevnih vremena. Suvremena popularna percepcija nastanak nekog teksta prati, recimo to tako geometrijskim 48

konverzacije, kraćeg ili dužeg obima. Primjerice, razmjena pozdrava između dvoje ljudi, već je diskurs, koji se eventualno može proširiti na opširniji dijalog, razgovor ili diskurs jednoga od dvoje govornika. Diskurs, dakle, ima prilično jasno označene granice početka i kraja., pa je time označen jednom pravilnom progresijom. Mnoga Isusova naučavanja u NZ primjeri su diskursa (usp. Cotterell & Turner,241) 49 eng. 'folktale', njem. 'Marchen' 50 eng. 'saga'. 51 legende se utoliko razlikuju od herojskih priča (sage) što ove prethodne u sebi imaju jasno izraženi religijski element. To uključuje priče o svetim i pobožnim ljudima (svećenici, proroci, pravednici), svetim mjestima (svetišta), svetim događanjima (vjerskim blagdanima). Upravo to da se legende usredotočuju na svete ljude, razlikuje legende od mitova koji se pak usredotočuju na područje božanstava i bogove. Tako će mnogi drevni grčki mitovi, obzirom da uključuju bogove i ljude, često biti na granici između mita i legende

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 1

jezikom, linerani obrazac. U tom smislu to je pravocrtno kretanje koje započinje s autorom izvornog autorskog teksta, pera i papira, pa do završetka takvog djela. Autor, za razliku od urednika-redaktora, je onaj, koji za svojim pisaćim stolom ispred praznoga papira, s perom u ruci, u svojoj stvaralačko-spisateljskoj ingenioznosti prazan bijeli papir pretvara u tekst, ili umjetničko djelo. Radi se dakle o izvornom (znanstvenom ?) djelu. To bi bilo načelo jednostavne korelacije između (jednoga) autora i njemu pridodanog njegova literarnog djela.52 U tom je smislu cijeli proces i razvoj pravocrtan (linearan); jedan autor kao jedinstveni izvor budućem tekstu. Usmena predaja. Pisanje 'unatrag'. Nastanak mnogih biblijskih tekstova Staroga zavjeta, svakako ne prati ovaj suvremeni pravocrtni (linearni) obrazac gdje pisac (autor) sjeda, piše, sve dok ne napiše te oblikuje tekst skoro pa u jednom mahu i dahu. Mnogi biblijski tekstovi nastali su 'pisanjem unatrag'. Svetost teksta Što je to 'sveti tekst' ? U samom nazivu 'Sveto pismo' nalazimo ne samo one teme koje se odnose na božansko nadahnuće ili nepogrešivost svetopisamskog teksta, kao Riječi Božje; nego tu nailazimo i na neka druga poimanja svetosti 'svetoga teksta'. Svakako to su pitanja prijenosa i predaje, ali i nastanka samog teksta koji se percipira ili proglašuje svetim tekstom. Iako se ovo odnosi na sve religije, ono ipak ima posebno mjesto u sklopu religija koje se ponekad nazivaju i religijama knjige (judaizam, kršćanstvo, islam). U ovih, a osobito u judaizmu i islamu, poimanje svetosti teksta usko je povezana i sa izvornim jezikom (jezicima) 'svetog pisma'. U judaizmu to je dakako hebrejski jezik a u islamu arapski. Ovdje nam nije namjera baviti se pitanjima božanskog nadahnuća i autoritet Svetopisamskog teksta kao Riječi Božje. Naš je ovdje interes u pitanjima tretiranja svetog 'pisma' kao svetog teksta u području svetog teksta u smislu – nastanka teksta; prijenosa i predaje. Svojevrsna lingvistička autorizacija svetopisamskog teksta pripadala bi onom pismu i jeziku (ili biblijskom prijevoda) a koji se iz ovih ili onih razloga smatrao svetim 'pismom' ili svetim jezikom (lingua sacra). Za razliku od jezika (vernacula) koji se niti u liturgiji niti u biblijskom tekstu nije mogao prihvatiti. Po takvoj podjeli na 'sveti' i 'govorni' (kolokvijalni) tekst/jezik – liturgija i bogoslužje mogu korisiti samo onaj tekst, bilo obrednih knjiga ili svetopisamski tekst koji je prihvaćen kao 'posvećeni' i odabrani.

52

Williams,J.A. „Povijest biblijskih predaja“ (PBP) (Dobra vest, Novi sad, 1984) iako se PBP uglavnom usredotočuje na hermenutičke problemei načela

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 2

Poimanje 'svetosti', procesa nastanka i predaje nekog biblijskog teksta i konteksta; sve su to nezaobilazne teme u proučavanju biblijskog teksta Starog zavjeta u formi kakvoj ga danas imamo. Pojam 'svetosti' teksta često karakterizira literalizam, kako u smsilu neokrnjene cjelovitosti i trajnosti samoga teksta, tako i tretmana i odnošenja prema 'svetom' tekstu, i u materijalnom pogledu.

53

U poimanje 'svetosti teksta' ulazi tada sam jezik neke predaje ili

božanske objave. Islam tako primjerice prepoznaje arapski jezik kao jedini obredno prihvatljiv jezik 'svetog Kurana', kao integralni dio kuranske predaje. Već će i sama glasovna vrijednost tog jezika (foničke vrijednosti) ili same pojedine riječi biti sastavni dio izvorne božanske kuranske objave. 54 Pojam 'svetog teksta' , osobito u odnosu na tekst Staroga zavjeta, usko je povezan i sa tradicijama pismoznanaca ili prepisivača biblijskog teksta ('soferim'), a potom kasnije kroz povijest i sa tradicijom onih koji su izvršili vokalizaciju hebrejskog konsonantnog teksta ('masoreti'). kako se u mnogih tradicija već i sam materijalni tekst ili prijevod 'svetog' teksta smatra svetim, i u smsilu svoje neokrnjene cjelovitosti i trajnosti. Prijevodi svetih pisama Naknadno izvornoj božanskoj objavi, u nekih religijskih tradicija, pod pojmom 'sveti tekst' to može postati i neki osobito ovjereni i prihvaćeni jezik ili pismo prijevoda izvornog teksta objave koji tada zaprima inherentnu 'svetost' takvog prijevoda. U tradiciji rimske crkve, unatoč činjenici da se liturgija danas obavlja na narodnim jezicima, latinski je izvorni jezik liturgije.55 S druge strane Vulgata kao latinski prijevod Svetoga pisma, umnogome je još uvijek referentni i autoritativni svetopisamski prijevod. Na njega se ipak i još uvijek poziva u pojedinim slučajevima ili osobitim situacijama. Iako su biblijsko prevodilaštvo i mnogi biblijski prijevodi prešli rubikon 'svetog' jezika i svetoga teksta, u okvirima rimokatoličke tradicije još se vodi otvorena rasprava o pravovaljanom liturgijskom jeziku. 56 To su osobiti autorizirani tekstovi-prijevodi koji imaju zaprimaju odobrenje i prihvaćanje (?) imprimatur.57 Pojava novih biblijskih prijevoda dočekuje se ili sa skepsom i rezervom, ili potpunim odbacivanjem. U nekih, protestantsko-evanđeoskih tradicija, išlo se i do te mjere 53

cf. Ps 119.97 „O, kako ljubim Zakon tvoj“; Mat 5.17-18 „dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova Zakona sigurno neće nestati“ 54 „Arabic is sacred in the sense that it is an integral part of the Qur'anic revelation whose very sounds and utterances play a role in the ritual acts of Islam.... The very sounds and words of such a sacred language are parts of the revelation.“ (http://www.islamia.com/) 55 'Sacrosanctum concilium', art. 36 (par.1 „U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik, osim gdje postoji posebna povlastica“) 56 cf. Liturgiam authenticam; posebno art. 23; 37; 41a; 43. Za liturgijske potrebe referentni tekst jest prvo izdanje Rimskog misala, čiji se latinski tekst uzima kao 'tipičan' (editio typica) i kao takav prihvaćen 1970 57 Kan. 825 - § 1. Knjige Svetoga pisma ne mogu se izdati bez odobrenja Apostolske Stolice ili biskupske konferencije; isto tako, da bi se mogli izdati njihovi prijevodi na narodnom jeziku, traži se odobrenje spomenute vlasti i da istodobno imaju popratna i dostatna tumačenja. § 2. Prijevode Svetoga pisma, popraćene prikladnim tumačenjima, mogu katolički vjernici s dozvolom biskupske konferencije pripraviti i izdati i zajedno s odijeljenom braćom.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 3

da se određeni biblijski prijevodi teksta i specifični jezični izraz takvoga prijevoda, smatraju se skoro pa i u fizičkom smislu, kao 'sveti tekst' (prijevod). Povijest biblijskog prevodilaštva i izdavaštva tradicionalno ukazuje ne samo na ovakva prihvaćanja ili neprihvaćanja određenoga teksta nego i na određenog jezičnog izraza kao posebno 'posvećenoga'. U prijevodima to je najčešće arhaični jezični izraz koji se tada percipira kao prihvatljiv ili pak svetiji od nekog drugog biblijskog teksta-prijevoda suvremenijeg jezičnog izraza ili jezičnog standarda. Razvoj biblijskog teksta i prevodilaštva kroz vijekove blisko je vezan i uz povijest crkve i tretman koji je na ovaj ili onaj način imala Biblija od strane crkvenih autoriteta. U tom smislu, osim izvornih biblijskih jezika, hebrejskog i grčkog, 'posvećeni' jezik Svetoga pisma kroz vijekove bio je latinski jezik i latinski prijevod. 58 U vrijeme velikog prevoditelja Biblije na engleski jezik, Johna Wycliffa (14 st), tadašnji kroničar Henry Knighton cinično se osvrnuo na projekt novog prijevoda Svetog pisma, rekavši da engleski govorni jezik nije baš lingua angelica ('anđeoski jezik') igrom riječi na lingua anglica ('engleski jezik').59 Neke literarne forme biblijskog teksta Etiologija Etiologija kao biblijska forma. Etiologija kao pojam po naravi je hermeneutski. Ovom literarnom formom opisuju se prošli događaji kao tumačenje i uzrok za neko sadašnje stanje. Ili drugim riječima, etiološki tekstovi su „oni tekstovi koji sadašnje stanje stvari dovode u vezu s nekim davnim događajem kao njegovim uzrokom“.60 Često su to i fiktivni događaji, koji pojašnjavaju sadašnje stanje. U Starom zavjetu to je raširena i važna literarna forma. Etiologija se javlja u nekoliko različitih oblika i aspekata. Ona može tumačiti stvarnost (ljude, događaje) na temelju značenja hebrejske riječi ili imena (etimološka etiologija).61 Ili često kao teološka interpretacija, 'teološka etiologija' (posebno u Post 1-11).62 Zmija je tako u pripovijesti Post 3, već dobila svoje 'mjesto u povijesti' kao prikaz đavla, a pojašnjava i kasnije razlog zašto je kasnije u nekim kultovima nekih naroda zauzela važno mjesto. Isto tako, Post 3:14-19, izrečena prokletstva, pojašnjavaju i na taj način daju razloge nevolja koje će zadesiti čovjeka mnogo kasnije i na mnogo načina kroz povijest.

58

„editio typica“ (po prvom izdanju Rimskog misala) kao reprezentativni uzorak latinskog (liturgijskog) jezika i prijevoda Sv.pisma (Nova Vulgata Editio) 59 McGrath, str.20 60 Rebić, u „Stari zavjet-vrelo vjere i kulture', str.13 61 osobito prošireno u imenima mjesta ili osoba, npr. 'čovjek' (heb. iš), a 'žena' će biti (heb. išša). Zatim, primjerice, ime mjesta Penuel ('vidjeh Boga licem u lice', Post 32:31) 62 u Post 2-3 stanje grješnosti čovjeka opisano je upravo etiološkom formom, pada u grijeh i neposluha Bogu

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 4

Mit i mitologija Hrvatska riječ 'priča' u svojoj polisemičnoj semantici može se vrednovati na nekoliko načina. Obzirom na svoju (povijesnu) egzaktnost i vjerodostojnost (točnost!), kao i po svojoj estetskoj vrijednosti ('lijepa' ili 'ružna' priča). Priča može biti – 'istinita' ili 'izmišljena', 'povijesna' ili 'priča za djecu'. Imamo i 'narodne priče' (eng. folktales). To su 'pripovijesti' koje su, u određenoj mjeri, temeljene na nekim povijesnim činjenicama, ali same nisu ipak egzaktna 'povijesna priča'. U nekim kršćanskim tradicijama, recimo, važno mjesto zauzimaju priče o svetim ljudima (hagiografije), koje vrlo često zauzimaju mjesto 'narodne priče'. Kako god, sam izraz 'priča', na ovaj ili onaj način nosi u sebi pripovjedački element, nezaobilazan aspekt usmene predaje i nekog 'kolektivnog sjećanja'. To je, dakle, 'priča' ili 'pripovijest'. Što je onda 'mit' i koji su karakteristični elementi mita ? Na sam spomen 'mita', sigurno prva misao nije 'istinita priča' (događaj). To je ono što ponajprije mit nije. U širem smislu 'mit' je također priča sa svim spomenutim elementima usmene predaje. Ovakve usmene predaje na određeni način stvaraju jednu vrstu zajedničkog sjećanja, korporativne memorije, koje se vječno ponavlja i ne pripada jednom pojedinačnom događaju smještenom u jednom vremenu i jednom prostoru. Tako na primjer uglavnom sve drevne civilizacije i kulture imaju mitologijsku pripovijest o potopu, kao što u Svetom pismu imamo također Nou i potop. Pa govorimo o pred-potopnim razdoblju i ljudima, i onom vremenu i ljudima koji, po Svetom pismu, dolaze nakon potopa. Mitovi opisuju aktivnosti bogova, pa su tako postavljeni u politeistički kontekst, Stari zavjet po takvoj definiciji ne sadrži mitove, ali sadrži mitologijske elemente. Valja stoga jasno načiniti razliku između mita od mitoloških elemenata nekog teksta. Tako ćemo u Svetom pismu naići na mitsko biće, kao što je to Levijatan, vjerojatno drevna mitska ideja o čudovištu morskih dubina i kaosa, zapravo, svojevrsnom utjelovljenju potopnog kaosa (Ps 104:26; Job 40:24). 'Mit i mitski način mišljenja i izražavanja jesu sredstvo a ne cilj, kao što su jezik, ili slika, ili kip, ili simbol, sredstvo kojim čovjek prenosi svoje misli drugom čovjeku' (Rebić,14).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3.

3 5

MISAO I JEZIK STAROGA ZAVJETA

Jezik Biblije Egzaktnost je baština helenističkog misaonog procesa zapadnoeuropskog svijeta. To znači da je naše prvotno očekivanje sasvim precizna točnost o nekom događaju. Točni datumi tako postaju glavni nositelji povijesti. Starozavjetnom semitskom čovjeku znatno je važnije bilo upoznati povijesnospasenjske posljedice nekog događaja od pedantno egzaktnog povijesnog bilježenja. U povijesti hebrejske literature teško je naći pokušaje sustavnog i tematskog razvrstavanja onih literarnih djela koja bi nalikovala našim sustavnim teologijama, razvrstanim i odijeljenim po kategorijama. U korijenu problema to je pitanje jezika Biblije. U odnosu na Stari zavjet, u tom se pogledu iznjedrio cijeli niz radova i autora koji se fokusiraju na problem slikovitosti biblijskog jezika 63. Figura i slika Starim zavjetom vlada predodžbeni i figurativni jezik, i sve je počelo razmatranjem izraza (jezika i govora) Staroga zavjeta u čijim se temeljima zapravo nalazi imaginacija i slika obzirom na prosvjetiteljski jezik egzaktnih kategorija. Racionalizma sa spekulativnim načinom razmišljanja i apstrahiranja. Metafore i simbolično-slikoviti jezik temeljni su i prevladavjaući izarzi Staroga zavjeta. Shodno tome analogija je temeljna izrazu židovske misli i starozavjetnom tekstu. Analogijski obrazac osnovni je lingvistički instrument. Lako je vidjeti kako Stari zavjet govori figurativnim jezikom kada govori o egzistencijalnim temama života i smrti. To je jezik oslikan dinamičnim slikama lišen apstraktnih izraza. “Užeta smrti sapeše me” (Ps 116:3), ili, “Uzet ću čašu spasenja” (116:13); pa opet “Jahve je pastir moj” (Ps 23), “Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva” (23:5b), dok je ideal zajednice i zajedništva “kao na glavi ulje dragocjeno, što slazi na bradu, bradu Aronovu” (Ps 13:2). Literarnost u smislu doslovnosti u izrazu Staroga zavjeta u mnogočemu postaju zapravo nemogućnost - kako opisati Boga, ljubav, smrt, ili u spekulativnom smislu zapadnjačke apstrakcije opisati čin Stvaranja...etc. O problemu teološkog i biblijskog jezika, govora o Bogu i božjim stvarima mnogo se razglabalo. (Usporedi: W.Pannenberg, u P.Avis, str.71; I Vatikanski koncil...).

63

G.B.Caird, “The Language and Imagery of the Bible”; P.Cotterell & M.Turner, “Linguistics and Biblical Interpretation”; A.Gibson, “Biblical Semantic Logic”; P. Avis, “God and the Creative Imagination”

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 6

Analogija U Starozavjetnom tekstu osobito su naglašene i prisutne analogije.64 Izraelov Bog učestalo je prikazivan i opisivan analogijama. On je “otac”, “pastir”, “zaručnik”, “kralj”. U tom smislu, novozavjetno Isusovo poučavanje svetih pisdama zapravo je nastavak židovske rabinske metode i obrasca u kojem analogija i analoški obrazac imaju važno mjesto. Osvrnemo li se na četiri Evanđelja, nije slučajnost da se ovo osobito očituje baš u tzv. “židovskom evanđelju“ evanđelista Mateja.65 Tamo imamo i poznatu prispodobu o sijaču:“Tada im je o mnogim stvarima govorio u usporedbama” (Mat 13:3), pa su već njegovi učenici zaželjeli malo direktnijeg izlaganja i pristupa:“Približiše mu se učenici i upitaše ga: Zašto im govoriš u usporedbama?”(13:10). Antropomorfizmi Zatim tu su još i neizbježni antropomorfizmi. Na početku knjige Postanka nakon što se prvim ljudima otvaraju oči (3:7), što je već po sebi metaforički, čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca” ( 3:8). Sve se zapravo personalizira. Stoga je antropomorfni način govora i razmišljanja ključni za SZ misao. Nije začudno zato da hebrejska misao, kao što je to bio slučaj kod Saduceja u Novozavjetno vrijeme, koji nemaju pojam apstraktnog vječnog života duše. Naime, duša mora imati svoje ‘sjedište’ i osobnost, da bi bila relevantna stvarnosti mora biti personalizirana. U jeziku Starog zavjeta izraz “ruah” istovjetan je za “dušu”, ali i za “vjetar”. Svaki imalo apstraktan izraz ima svoju istoznačnicu jezikom slika i u realnom svijetu. Egzegetsko-hermenutske metode rabinizma Temelj rabinskoj metodi jest “midraš” (heb.vrd tražiti, istraživati), egzegetska metoda kojom se prije svega nastoji osvjetliti i za bolje razumijevanje pojasniti biblijski tekst. Podijeljen je na dvije vrste. “Halakah”, se

bavi razlaganjem zakonodavnog

biblijskog materijala i “hagadah” narativni aspekt koji pokriva preostale dijelove i po naraavi je zapravo homiletički. “Soferim” ili “masoreti” i njihov zadaci i pothvati ne mogu se približavati ili uspoređivati sa suvremenim sistematičarima ili sustavnim teolozima. U temelju njihove zadaće nije se nalazio poziv sustavnog teologa nego pedantnog prenositelja svetog teksta.

64

analoški obrazac = “riječ koja služi kao ishodišna u procesu analogije zove se “analoški obrazac” (R.Simeon, Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva). U NZ imamo “sijač” i “sjeme” u Isusovim prispodobama o Kraljevstvu. 65 egzemplarni odjeljak je : Mat 21:18 – 22:1

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 7

III. ODNOS PREMA STAROM ZAVJETU 4.

ODNOS PREMA SZ

Patrističko doba Vrijeme Patristike, razdoblje je prva četiri stoljeća kršćanske ere. Umnogome to su vrijeme označila dva središta teoloških promišljanja, Aleksandrija u Sj.Africi i Antiohija u Maloj Aziji. 1.

Marcion (Sinop, 70-150 A.D.) Radikalno u cjelosti odbacuje Sv. pismo Starog

zavjeta, koji za kršćanina, po njegovim rječima, nema nikakvog autoriteta niti snage.

66

Kompilirao najraniji kanon NZ. Za svoje vrijeme vodi jednu od najperspektivnijih kršćanskih zajednica, crkva koja traje sve do 5 st. Svojim naukom tumači potpuni dikontinuitet (raskid, prekid) između SZ i NZ. Oštro razdvaja Boga SZ, koji je Bog pravedan, strog i gnjevan, od Boga NZ. Isus je objavio i otkrio ‘novog’ Boga NZ koji je dobar, ljubazan i milosrdan. Prema tome Bog SZ nije isti onaj Bog kojeg nalazimo u NZ. Isus, je po nauku Marciona, došao na svijet da otkupi čovječanstvo kako od Zloga tako i od gnjevnog Boga SZ. Svojim naukom i crkvenim pokretom postao je i ozbiljna prijetnja Crkvi, obzirom na vrlo djelotvornu 'evangelizaciju' i čvrstu organizaciju njegovih crkvenih općina. Za Marciona jedino je Pavao apostol bio taj koji je Kristovo evanđelje prenosio 'nepatvoreno' i očišćeno od svih natruha Staroga zavjeta. Tako da su, po njegovim rječima, i mnogi drugi spisi i poslanice Novoga zavjeta zapravo 'zagađeni' Starozavjetnim Bogom koji 'ne zna za dobrotu'. Trebalo je „ukloniti sve što su pravda i zakonitost Starog zavjeta htjele unijeti u objavu koju je donio Krist. Za to očišćeno Sveto pismo napisao je Marcion komentar...'Antiteze'“

67

. Mnogi crkveni oci ustali su protiv njega i njegove hereze. Tako

Justin Mučenik oko 150 god. u svojim Apologijama veli: 'I tu je još taj Marcion, iz Ponta, koji je još uvijek živ, te poučava svoje sljedbenike da vjeruju kako ima neki drugi bog veći i od Stvoritelja. I taj isti Marcion, uz suradnju đavoljevu, čini da mnogi u mnogim narodima hule i niječe da je Bog stvoritelj ovoga svemira...' (Justin, Apol.).

O nauku i aktivnostima Marciona opširnije govore još Tertulijan 68 i Irenej 69.

66

Marcion; imućni poslovni čovjek (brodogradilište u Sinopi) i uspješan vođa crkvenih općina sa izrazito naglašenom sposobnosti da ustroji čvrsto organiziranu crkvenu zajednicu. Isključen iz svoje zajednice nakon što se još kao mladić sukobio s ostalim vođama kršćanskih zajednica u svojem gradu, ali i šire (odbijaju s njime suradnju Polikarp iz Smirne, Papija). U Rim je došao oko 140 god. gdje je novčano pomagao kršćansku zajednicu (200.000 cestercija, usp. Tertulijan, De Praescriptione Haereticorum), no ni tamo nije dugo uspio ostati, pa je 144 god . definitivno izišao iz kršćanske crkve. Cf. Tertulijan, Adv. Marc, I-III; Justin, Apol. I.26 – u 'A New Eusebius', str.98-104 67 H.Jedin, Velika povijest crkve' I, (KS, Zagreb, 1972) 68 De Praescriptione Haereticorum; Adversus Marcion (vidi 'A New Esebius') 69 Irenaeus, III.40.2

Uvod u Stari zavjet D. Berković

2.

3 8

Aleksandrija. (2/3 st) Klement Aleksandrijski i Origen glavni su patristički

nositelji ovoga smjera i odnosa prema SZ. Sve tamo skoro do 6 st, Aleksandrija je bila drugo crkveno sjedište iza Rima, i kasnije Konstantinopola. Obzirom da je Aleksandrija prvenstveno bila trgovačko središte, utemeljeno još od Aleksandra Velikog (c. 332 pr Kr), tamo su se susretali i Grci i Židovi, grčka filozofija i judaizam Židova. U Aleksandriji je Stari zavjet preveden na grčki jezik; Filon je tamo reinterpretirao Judaizam za 'grčke uši'. Ali i mnogi orjentalni kultovi i religije također su našli svoje mjesto u Aleksandriji. Po mnogo čemu Aleksandrija je bila zapadna istoznačnica grčkog Istoka i Atene. Osobito su bile popularne kršćanske učiteljske aktivnosti i takve privatne kršćanske katehetske škole.70 Potom tu je i Klement Aleksandrijski, učenik Pantainosov, ali koji takvu katehetsku aktivnost nastavlja nezavisno od svoga učitelja.71 Aleksandrijski kršćanski katehete prihvatili su mogućim spoj filozofije i kršćanske vjere, i time zapravo otvorili vrata gnosticizmu. Posredno, s tim i takvim usmjerenjem na filozofijsko, kršćansko učiteljstvo Aleksandrije, stavljalo je izričiti naglasak na 'vjeru'. Nastavno na takvu orjentaciju u kojoj je duhovno prosvjećenje daleko važnije od drugoga, Klement nije pokazivao preveliki interes za Isusov ovozemaljski život. No za Klementa, sve čovjekove vječne potrebe i čežnje zadovoljio je tek Krist Isus Logos, koji je ujedno i odgojitelj, pedagogos Logos.72 Jedan je Klementov učenik postao slavniji od njega samoga, koji je i nastavio voditi Aleksandrijsku školu. Bio je to veliki Origen, rođen u Aleksandriji od kršćanskih roditelja (c.185).73 Origen je obilno koristio alegorije i alegorijske metode u u svojim mnogim i detaljnim komentarima na SZ.74 Postepeno tako raste u Aleksandrijskoj školi odvajanje 'slova' (Zakona) i 'duha' (Kristova). U tom pogledu, Aleksandrinci, prvenstvo daju duhovnom značenju koje se krije iza pripovijesti i povijesti (teksta) SZ. To je dakle u pitanju dublje značenje i smisao teksta (Sensus plenior). Tako čitatelj i tumač SZ uvijek treba iznači sakriveno duhovno značenje. Način kojim se ovo postiže (metoda) jest ‘alegorija’ i alegorijsko tumačenje. 70

prvi poznati takav učitelj bio je izvjesni Pantainos sa Sicilije (c.180) koji je započeo takvu školu u Aleksandriji, i bez dopuštenja Crkve u Rimu. 71 Klement Aleksandrijski rodom je iz Atene, nastanio se u Aleksandriji gdje je zasnovao katehetsku školu. Mnogo je kao mladić putovao i velikim žarom se dao na proučavanje Biblije i života Crkve. U takvom žaru i zanosu želeći se rješiti svih napasti sam je sebe kastrirao, što ga je kasnije priječilo da bude zaređen i dovelo ga u sukob sa biskupom Demetrijem. 72 nakon prvog Klementova djela 'Protreptikos', 'Paidagogos', je drugo njegovo veliko djelo; a sve je namjeravao zaokružiti tzv. 'Didaskalos' 73 Origen se posebno posvetio egzegezi i biblijskom tekstu; sa hebrejskog je sačinio četiri grčka prijevoda Starog zavjeta. 74 „The simple man may be edified by the 'flesh' as it were of the Scripture, for so we name the obvious sense; while he who has ascended a certain way may be edified by the 'soul' as it were; the perfect man...may receive edification from the spiritual law, which has a shadow of good things to come. For as man consists of body and soul and spirit, so in the same way does Scripture“ (De Principiis, 4.11.11)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

3 9

Posebno važnu ulogu i utjecaj koji je izvršio, u ovom pristupu SZ odigrao je i Filon Aleksandrijski (Philo Judaeus, natione Alexandrinus), suvremenik Isusov. Iako Židov i rabin, Filon je bio pravi kosmopolit. Potpuno se osjećao građaninom Rima, koristio grčki jezik i osobito poznavanje helenističke kulture i filozofije. Iako Filon ne zanemaruje neposredni i literarni smisao Sv. pisma, on se jasno protivi onima koji 'ne razmišljaju' već sveti tekst samo doslovno gledaju. On takve grupira u tri skupine literalista (o tome vidi u T.Šagi-Bunić, 'Povijest kršćanske literature', str.262). 3.

Antiohija. Značajni nositelji su (4/5 st) Krisostom i Teodor iz Mopsuestije.

Izvjesni Diodor (-394), koji je bio prezbiter crkve u Antiohiji, a kasnije i biskup Tarza, začetnik je antiohijske škole biblijskog proučavanja i tumačenja. Njegovi slavniji učenici i zastupnici Antiohijske škole bili su Krisostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestie. Njihov se nauk u egzegezi i hermenutici Starog zavjeta osobito isticao u naglašenom literalizmu. Također i u posebnom naglašavanju u naučavanju o Kristovoj ljudskoj naravi i njegovom čovještvu. Upravo su 'Antiohijci' u svojim nastojanjima da stvari jasno i literarno razjasne zašli u prepirke oko činjenice da je su Bog i Krist jedna božanska i prava ljudska osoba. Ova škola tumačenja SZ prvenstvo daje povijesnom razvoju u okvirima SZ, tek potom pronalazi ona viša načela u tekstu. Naglasakom na povijesnom kontinuitetu i sljedu događaja u otkupljeničkom ispunjenju SZ prema NZ, antiohijski su pogledi odbacivali alegoriju kao metodu.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 0

Reformacijsko razdoblje Reformacijska tradicija, usredotočena oko dva glavna predvodnika, Lutera i Kalvina, koji se u odnosu na Stari zavjet, priklanjaju ... Kalvin se zauzima za historijski uvid i naglasak na kontinuitetu u otkupiteljskoj povijesti spasenja. Važnost se polaže na gramatičke i jezičke metode u stvarima egzegeze. U tome je umnogočemu presudnu ulogu odigrao najveći hrvatski Reformator ali zasigurno i uopće najzančajniji hermenuta cijele Reformacije, naš Matija V. Ilirik. U tom duhu on veli : “Stoga znam u ovom duhu, s ovim uvjerenjem i ovim iskustvom, da su mnogi od mene učeniji i na drugi način obdareniji. A ja sam od svoje mladosti poznat po tome što sam uvjeren da svaki pobožan čovjek, a posebno student teologije, mora i dan i noć čitati sveti tekst ili čak (ako je to uopće moguće) potpuno ga napamet učiti i točno upotrebljavati. Morao sam se često boriti i ulagati velike napore protiv ne male teškoće, koja se sastoji u tome da je jezik Svetog pisma i njegov tekst nejasan, a zbog neprikladnih prijevoda, zbog jezika kojim je najprije napisano, zbog neobičnosti i izražajne snage pojedinih riječi i izražajne kratkoće, koja je u drugim spisima i jezicima nepoznata; i konačno zbog različitih tropa, figura i hebraizama. Zbog ovog mog mišljenja naime i zbog razmišljanja i zbog strastvenog zavjeta i želje uvijek sam čeznuo za čovjekom koji bi, ukrašen poštovanjem, učenošću i drugim darovima duha i od Boga nadahnut, objasnio probleme jezika, fraza, hebraizama, tropa, figura i čitave problematike koja se tiče rasprava o jeziku. To bi se trebalo postići prikladnim pravilima i pripremljenom glosom o tekstu Svetog pisma, što bi ga nama neukima učinilo poznatim, jasnim i pristupačnim” (MVI, N.Epistola dedicatoria, u Kordić,15)

Kalvin u SZ gleda sve ono što taj isti Zakon pozitivno promovira i potiče, u smislu kršćanskog življenje i svetost (usp. kasniji povijesni nastanak puritanizma i pijetizma). Dok je Kalvin gledao i naglašavao povijesni kontinuitet, važnost i vrijednost jezičnih analiza biblijskog teksta i harmoničnost između SZ i NZ. Luter sve to doživljava daleko osobnije. On jači nagalasak stavlja na NZ pa shodno uzima nešto Aleksandrijske tradicije. Osobito u utjecaju na posl. Galćanima koja je osobito dobar odraz Luterovih osobnih duhovnih i biblijskih doživljaja. Njegovo iskustvo duhovnog oslobođenja pod evanđeljem NZ, ‘odvlači’ ga od Zakona SZ u kojem vidi moralni orjentir ali ne i duhovnu snagu i autoritet. Luter stoga u Zakonu SZ gleda ono što ovaj zabranjuje i ograničava. Tako za njega Zakon je 'slovo koje ubija’.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 1

Krajnosti. Oba pogleda kada krenu u svoje krajnosti završavaju ili u (‘luteranizmu’) sa marcionitskim natrusima i liberalizmu (antinomianizam); ili u (‘kalvinizmu’) kao legalizmu, a povijesno i u Pietizmu (radikalnom odvojenju).75 Poslije-Reformacijsko razdoblje Nakon Reformacijskih vremena slijedeća značajna promjena u odnosu na Stari zavjet dolazi sa pomakom od, uvriježene srednjevjekovne teologije, kao teološke znanosti u smislu dogmatike, sa pomakom prema biblijskoj teologiji.76 Značajan zamah promjeni u odnosu na Stari zavjet događa se nakon što je J.P.Gabler 1787 god. u svom znamenitom pristupnom predavanju za Sveučilište u Altdorfu, predložio da treba razlikovati dogmatsku ili sustavnu teologiju od teološkog i biblijskog tumačenja Starog zavjeta. 77 Koliko god da je Gablerov istup označio odmak od skolastike i dogmatske teologije, to ipak nije bio i trenutni početak biblijske teologije, barem ne u onom smislu kako to percipira biblijska teologija druge polovice 20 st. Ovo je sada bio početak i jednom, metodološki, sasvim drugačijem pristupu Starom zavjetu. Pristup SZ, označen je historijskom kritikom, kao metodom proučavanja teksta i teologije SZ. Historijska kritika, metodološki, prvenstveno je nastojanje da se objektivno ustanovi i rekonstruira povijesna zbilja SZ. Povijesna rekonstrukcija postaje metodološki, ali i teološki normativ u odnosu na Stari zavjet i njegovo tumačenje. Temeljna pretpostavka, hemeneutici ili teologiji SZ, postaje nastojanje da se povijesno vjerno rekonstruira svijet SZ - događaji, političke i vjerske institucije, društveni kontekst Staroga zavjeta..i sl. Ovakav razvoj događaja u odnosu na SZ, sasvim je razumljiv ako se uzme u obzir da je Gablerovo

vrijeme bilo temeljeno na racionalizmu i objektivnom (sa)znanju, kao

znanstvenoj normi svakog tumačenja.

75

ovdje valja voditi računa da se povijesno i teološki razdvoji i ne pomiješaju pokreti Pijetizma i Puritanizma. od XII st. i dalje utemeljuje se teologija kao znanost temeljena na svezi teologije i filozofije, s jedne strane, te temeljima teologije kao sustava (odatle dogmatska ili sustavna teologija). U tome se išlo do te mjere da se filozofija zapravo proglašavala sluškinjom teologiji ('philosophia ancilla theologiae'). Toma Akvinski svojim magnum opusom Summa theologica, istinski je utemeljitelj dogmatske ili sustavne teologije. S vremenom se pak i sama teologija sve više pretvorila u filozofijska razlaganja i rasprave, gubeći vezu sa samim Svetim pismom. Slijedom takvog razvoja metodološki, sva razlaganja bila su spekulativne naravi. 77 'Oratio de justo discrimine theologiae et dogmaticae' (1787) 76

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 2

IV. PETOKNJIŽJE 5. Nazivlje i složenost Petoknjižja Nazivlje. Još od vremena rasprava Tertulijana protiv Marcionita nailazimo na ime Petoknjižje (Pentateuh) za prvih pet knjiga Biblije. Naziv dolazi od - ‘he pentateuhos biblos’ - korišten u prijevodu Septuaginte (LXX).78 Nazivlje za ove knjige u TNK-u su Torah (Zakon), ‘torat mošeh’ ili ‘sefer torat mošeh’.79 U nekim starijim prijevodima na hrvatski ili srpski jezik ove se knjige nazivaju Knjige Mojsijeve.80 Izraz Torah (Zakon), dolazi kao prijevod izraza ‘yarah’ (heb.

hr'y"),

doslovno, 'baciti' (Izl 15:4), 'uperiti' (usmjeriti) ili

'odapeti' sterlicu (Izl 19:13), 'uputiti'. To bi odgovaralo poimanju: ‘nauk’, 'pouka', 'uputa'. Židovsku Toru ne bi trebalo promišljati kruto i statički, samo kao legislativnu zbirku propisa sa svojom jurisdikcijsko-punitivnom snagom. Zakon Božji, židovska Tora dinamična je kategorija, obzirom da primarno izvještava o Božjoj samoobjavi, jer Tora ne nalazi svoje izvorište u kraljevskoj legislativi. Osim toga ona je više od zbirke prirodnih Božjih zakona (Jer 31,35-37) po kojima se ravna i opstoji kosmički svijet prirode. Toru u svojoj dinamičnosti prvotno treba promatrati u svjetlu žive, osobne i povijesne zajednice odnosa Izraela sa svojim Bogom (Muilenburg, 1962:63-67). Već i sami pojmovi - zajednica i osobni odnos - nadilaze puku legislativnu kategoriju naredbe i poslušnosti naredbodavcu. Ove upute i propise Tore treba pomno čuvati i paziti. Po njima se ravnati. Psalmista zato govori: "Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona" (Ps 119.18) ili "Tvoj ću Zakon čuvati uvijek i dovijeka" (Ps 119:44). U istome Psalmu, prevoditelj, opravdano, na više načina i sa više različitih izraza prevodi izraz 'torah', kao: 'odredba', 'sud Božji', 'riječ', 'naredba'. Kako psalmista nastavlja, "Od tvojih sudova ne odstupam jer ti si me poučio“ (ynIt")rEAh

78

hT'ªa;÷-yKi() (119:102).

LXX (Septuaginta ili ‘prijevod sedamdesetorice’). Po predaji govori se o sedamdeset izraelskih starješina (Izl 24.1,9), koji su za potrebe židovske dijaspore, pripravili prijevod TNK na grčki jezik. Septuaginta je vjerojatno pripravljena u Aleksandriji, (c. 350 B.C.) cf. Posl. Arist. Period vladavine Ptolomeja II Filadelfijskog. 79 Svetopisamsku potporu za ovaj naziv nalazimo u : Ezr 3.2 ‘kako je propisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg’; Ezr 6.18 ‘kako je propisano u knjizi Mojsijevoj’; Neh 13.1 ‘U ono vrijeme čitala se narodu knjiga Mojsijeva’; Još 8.31 ‘kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona’. 80 latinski prijevod SZ (Vulgata), koristi latinizirane nazive: Genesis, Exodus, Leviticus, Numeri i Deuteronomium

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 3

Značaj i složenost Petoknjižja Opće civlizacijske vrijednosti, Petoknjižje na ovaj ili onaj način, kao svoje nasljeđe ostavlja u tri najveće svjetske i povijesne religijske skupine: Židovstvu, Kršćanstvu i Islamu. Za spomenute se religije, kao objedinjavajući element, također kaže da su Abrahamovske vjere. Ako ništa drugo ono već i obzirom na takav presudan sveopći religijski utjecaj Petoknjižja zaslužuje osobitu pažnju i proučavanje. Uglavnom posredstvom Kršćanstva, Petoknjižje je i na opću civilizacijsku kulturu izvršilo ne mali utjecaj. Sveukupne vrijednosti Petoknjižja (moralne, vjerske, zakonodavne i kulturalne) prenesene su u kulturni i etički krug civilizacije Zapadnog svijeta. Teško bi uopće bilo zamisliti jurisdikcijski sustav suvremenog Zapadnog svijeta bez Deset zapovijedi i njenih moralno etičkih normi; da i ne spominjemo cjelokupnu religijsku ikonografiju, vizualnu i pisanu umjetnost. Židovska je Tora, tako posredno, kroz Kršćanstvo, kao jednog od svojih povijesnih prenositelja djelovala i ušla u kulturu i povijest našega svijeta i civilizacije. Povijesne i teološke vrijednosti. Židovstvu Torah je kamen temeljac, koja mu uspostavlja nezamjenjivu teološku vrijednost i važnost. Judaizma bez Tore teško da bi uopće moglo biti. Temelji rabinizma nalaze svoje ishodište upravo u proučavanju Tore. O tome u vjerskom i povijesnom pogledu svjedoči i Kršćanstvo, tako evidentno i detaljno, kako iz tekstova Evanđelja, tako i drugih Novozavjetnih spisa. Velik dio, uz legislativu i religijski kohezionu snagu, Petoknjižje ima i presudnu povijesnu i i egzaktno-povijesnu vrijednost u nastanku jednog naroda i nacije. Ipak, Petoknjižje prvenstveno ima zadatak pokazati i ukazati na povijest spasenja, pa uz egzaktnu povijest ono ima izričitu ulogu da bude 'sveta povijest' ili 'povijest spasenja' ('Heilsgeschite'). Torah: više od legislativne zbirke. Torah stožerni je i krajnji autoritet svega Židovstva. To je Zakon koji često susrećemo u tekstovima Novoga zavjeta; u Evanđeljima, u mnogim raspravama i tumačenjima između Isusa iz Nazareta i vjerskih vođa Židova. 81 Popularno shvaćanje Zakona, nerijetko, ipak započinje ali i završava na percepciji Tore tek kao juridičke zbirke. Percipira se kao legislativna zbirka propisa i zadataka. U Židovskom poimanju, Tora daleko nadilazi takvo što. Suština Tore ne značiti samo poznavati legislativu i izvršavati Zakon. Poznavanje (i vršenje) Zakona, prije svega, osobno je spoznavanje Boga Jahve! "Zar ne znači to mene poznavati - riječ je Jahvina?“ (Jer 22:16; usp. 4:22). Doživljavanje i shvaćanje Tore u Židova znatno nadilazi poimanje Zakona kao puke legislativne naredbe; legislativne 81

isto tako, mnogo literarnog i teološkog prostora zauzimaju rasprave o Zakonu u poslanicama Pavla apostola

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 4

kolekcije. Tora je Božja uprava, to su smjernice Svevišnjega, više svega to je objava Božja. U toj mnogoznačnosti i širini valja nastojati razumjeti poimanje Zakona (Tore) u židovskoj predaji (o tome više u pogl. 3). Literarna složenost Literarna raznovrsnost Petoknjižja, evidentna je u raznovrsnosti literarnih žanrova, stilskim šarenilom i raznovrsnosti sadržaja. Ova je složenost posebno uočljiva u književnom stilu. Kada se, recimo, usporedi stil pisanja Levitskoga zakona sa stilom knjige Ponovljenog zakona lako su uočiljive značajne razlike. Raznolikost je naočita i u narativnim oblicima. Naracije u dijelovima Postanka 1-11 (prikaz Stvaranja i dalje) znatno se raznolikuju od narativnih dijelova sa legislativnim sadržajem, primjerice, knjige Brojeva i Levitskog zakona. Struktura Petoknjižja Povijesno teološka struktura Petoknjižja. Sva složenost Petoknjižja, literarna i strukturalna, ekstenzivno će biti prikazana kroz povijest i tijekom kritičkog proučavanja teksta Petoknjižja. Ovdje nas zasada zanimaju samo moguće tematske žarišne točke Petoknjižja u odnosu i na postojeće tekstualne cjelina oko kojih se grupiraju najznačajnija zbivanja. To će često i prelaziti granice pojedinačnih knjiga i njenih unutarnjih podjela. Petoknjižje bi se tako moglo podjeliti oko slijedećih tematskih cjelina:  Prapovijest (Post 1-11)  Patrijarsi - praoci Izraela i njihova povijest (Post 12-50)  Izlazak - teološko - povijesni događaj (Izl 1-18)  Sinaj - događaji na gori i sklapanje Saveza (Izl 19-Br 10)  Pustinja - lutanje po pustinji, i završnica Petoknjižja kao,  Epilog - (Knjiga Pon zakona) Ovako pretpostavljena raspodjela i struktura, sadrži određenu unutrašnju logiku Petoknjižja. S druge strane, kritičko proučavanje Petoknjižja kao tekstualne, povijesne ili teološke cjeline pokazuje i neke eventualno drugačije pristupe. U teološkom bi se pogledu okvir Petoknjižja mogao postaviti i kao:  prolog - Post 1-11 (Prapovijest)  povijest praotaca - Postanak 12 – 50, te  Izlazak - kao glavni teološki sadržaj

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 5

U biblijskom tekstu redovito se pojavljuju neki povijesno-vjeroispovjedni sažeci. Najčešće ponuđeni u obliku liturgijske drame. Odijeljak Pnz 26:5-10 jedna je scenografija Petoknjižja u malom : “Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih, Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko...“

Alternativne strukture Petoknjižja Bilo je i prijedloga da se Petoknjižje 'skrati' ili 'proširi'; pa se nude i neke alternativne strukture; iako je povijest kanona utvrdila Toru kao Petoknjižje. Takvi se prijedlozi temelje na elementima povijesnih, teoloških ili literarnih karakteristika pojedinih knjiga u odnosu na već zadanu cjelinu Petoknjižja. Po tome, moglo bi se, alternativno, osim prvih pet knjiga (Petoknjižje) uzeti, i prvih šest knjiga kao zasebna cjelina, obzirom da Knjiga Jošue, nekako prirodno nastavlja pripovijest Petoknjižja (Hexateuh). Postoje i prijedlozi da u 'paket' ide prvih sedam knjiga (Heptateuh). S druge strane, nekim autori smatraju kako samo prve četiri knjige tvore prirodnu cjelinu. To je korpus koji bi činile knjige od Postanka do Brojeva, obzirom da je knjiga Ponovljenoga zakona u mnogoćemu odista zasebna cjelina. (Tetrateuh). Ponovljeni zakon bio bi tada zapravo svojevrsni dodatak.82 Teološka ujednačenost i literarna različitost Složenost Petoknjižja. Komplementarni odnos: teološke ujednačenosti i ponekad frustrirajuće literarne različitosti najbolje očituju svu složenost Petoknjižja. Upravo iz razloga ovakve izražene literarne složenosti Petoknjižja, pojaviti će se mnoge teorije i pretpostavke o procesu nastanka finalnog kanonskog oblika teksta.83 Teološki plan Za razliku od literarne složenosti Petoknjižja, što zahtjeva detaljnije izlaganje, u teološkom pogledu postoji jedinstvena svrha, plan i namjera. Kao teološko objedinjujući elementi, u tekstu Petoknjižja povremeno se pojavljuju povijesno-vjeroispovjedni sažeci, kao jezgrovite proklamacije, kerigmatski stilizirane - jedinstvenog obrasca povijesnog i

82

Pretpostavka koja predmijeva P kao neodvisni izvor Petoknjižja, u kojem slučaju imamo Ezru koji izlaže P + Deuteronomium, Vidi: B.W.Anderson, p.495 83 tzv. teorija dokumenata

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 6

spasenjskog djelovanja Božjega. Takvi sažeci iznose se pred zajednicom u obrednim prigodama, ili važnim narodnim zborovanjima. U tom kerigmatskom obliku.84 Takve povijesno-spasenjske sažetke naći ćemo i u Novom zavjetu.85 Takvi sažeci u SZ sadrže istovjetni obrazac, uz tri zajednička elementa: (1) Bog odabire Abrahama i njegove potomke (Još 24:3), obećaje im zemlju (Pnz 6:23); (2) Izrael silazi u Egipat (Dj 13:17; Još 24:4), u ropstvo (Pnz 6:21, 26:5), odakle ih Bog izbavlja (Još 24:5-7; Pnz 6:21f; 26:8); (3) Bog ih uvodi u zemlju obećanja, Kanaan (Dj 13:19; Još 24:11-13). U središtu ovog povijesno-ispovjednog sažetka nalazi se Izlazak kao povijest i kao paradigma. Jahve je izbavitelj koji Izrael izvodi iz egipatskog ropstva; ujedno Izrael postaje Njegova „predraga svojina“ (Izl 19:5). Pred nama je onda i povijest i spasenjski čin u toj povijesti. U povijesti Izraela zapravo govorimo o 'spasenjskoj povijesti'. Izlazak kao paradigmatski obrazac, taj povijesni događaj, koristi se dalje i kao shema u mnogim budućim Božjim djelima izbavljenja Izraela (Am 2:4-10;3:1; Jer 2:2-7). Ova povijesnospasenjska nadgradnja, u kojoj se nalazi i povijesno-paradigmatski Izalazak, temelji se na nosećem elemntu: obećanju Jahvinom (Abrahamu).86 Literarna složenost i neusklađenost. Indikativno je i to kako se u Petoknjižju preklapaju - legislativa i povijest. U tome se i sastoji temeljni dvojaki karakter Petoknjižja. Djelomično i iz ovakvog preklapanja povijesti sa materijalom koji je naglašeno teološki i legislativan, dolazi i do nerijetkih literarnih nedosljednosti i problema. Pažljivog će čitatelja zaokupirati ne samo literarna složenost, kao oplemenjujući element, nego i evidentne literarne varijacije koje ukazuju na određeni literarni nesklad i neusklađenost. Takva je situacija i rezultat i svjedok složenog procesa nastanka cjelokupnog Petoknjižja. U toj literarnoj

složenosti i različitosti, evidentne su literarne nakupine neusklađenosti ili

diverziteta. Kao što su, literarni dikontinuiteti i dubleti (ponavljanje opisa događaja)

87

;

stilističke različitosti; varijacije u uporabi Božjeg imena; kronološke neusklađenosti. Literarni diskontinuiteti Evidentan je nedostatak kontinuiteta u redoslijedu ali i u predmetu koji tekst zapisuje. Jedan takav primjer iznenadnog 'prekida' u tekstu je između Post 4:26 i Post 5:1 u opisima 'Adamova roda'. Prekid se nalazi i negdje ranije, između Post 1:1-2:4a („To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani“) i Post 5:1 („Ovo je povijest Adamova roda“). Slični su

84

'kerigma', od gk. khrusw - 'naviještati', 'objavljivati'. Kerigma, 'ono što je naviještano, objavljeno usp. Dj 13:17-41 86 kada kažemo 'obećanje', u jednini, zapravo govorimo o obećanju usloženom od tri neodvojiva i međuzavisna elementa 'obećanja': obećanje zemlje; obećanje potomstva i obećanje blagoslova. 87 'stvaranje', 'potop'... 85

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 7

slučajevi u tekstu Post 19:38 i Post 20:1 ili Izl 19:25 i Izl 20:1. U ovom posljednjem primjeru evidentna je povezanost između Izl 19:25 („Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza“) i Izl 20:18 („Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja...“) (cf. 19:16 „A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše..“). Niti onaj literarni materijal koji se tiče legislative nije posložen uredno i kontinuirano. Varijacije u uporabi Božjeg imena Od Post 1 pa do Izl 6 izmjenjuju se Božja imena, Jahve (Gospod) i Elohim (Bog). Cijela poglavlja rabit će isključivo samo jedno ili samo drugo od ova dva Božja imena. 88 Cijelo prvo poglavlje Postanka isključivo koristi ime Elohim ( ~yhi_l{a/). Ali onda postoje i odjeljci u kojima se koristi spoj ovih dvaju imena Božjih. U drugom komplementarnom izvještaju o stvaranju Post 2:4b i dalje koriste se odjednom oba imena kao složenica Gospod Bog (~yhiÞl{a/ hw"ïhy>).89 Kronološke neusklađenosti Tipičan primjer neusklađenosti u kronološkoj strukturi teksta nalazi se u izvještaju o Izakovoj smrti u knjizi Postanka. Post 25:26 izvještava da je Izaku bilo 60 godina kada su mu rođeni sinovi Ezav i Jakov: “Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj

utrobi. Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni“ (Post 25:24-26) Post 26:34 i 27:1-4 - opisuje onemoćalog i skoro osljepljelog starca Izaka spremnog na smrtni odlazak. Ezavu je bilo 40 godina - “Kad je ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita elona. One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki” (Post 26:34) - kada ga otac Izak poziva na blagoslivljanje i pripremu njegovog odlaska - “Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: Sine!"" On mu odgovori: ""Evo me! A on nastavi: ""Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti…pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem” (27:1-4). Dakle, po zbroju godina života Izaku je sada 100 godina. Zatim u daljnjem tekstu slijedi opis Izaka na samrti… Post 35:28 - potom izvještava konačno i o Izakovoj smrti : "Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina umrije. Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen" (Post 35:28-29). 88

tek u 18 st H.B.Witter (protestantski svećenik) prvi je predložio da se dva usporedna izvještaja o stvaranju svijeta koriste s dva različita imena Božja. Nastavno na ove primjedbe J. Astruc je (1753) izložio teoriju o zasebnim dokumentima/izvorima. 89 dodatne probleme u analizi mogućih različitih izvora/dokumenata jesu i oni tekstovi (prijevodi) koji se razlikuju od svih drugih. Tako će LXX u Post 4:6,9; 5:29; 6:3,5 koristiti ku,rioj o` qeo.j, gdje Masoretski tekst koristi samo hw"ßhy>

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 8

Slijedeći ovakvu kronologiju događanja i stanja Izaka, izlazi nakon svega da je Izak zapravo umirao punih osamdeset godina ?? Postoje i drugi tekstovi koji svjedoče kronološku neusklađenost, čime samo jasno naznačuju i povijest predaja. Razvoj u prijenosu sve do kompletiranja teksta kako ga imamo danas pred sobom kao kanon Petoknjižja. Dotiču se tu i pitanja autorstva; obzirom na to, neki tekstovi ukazuju na događaje koji se odnose na vrijeme nakon Mojsija, kao mogućeg autora Petoknjižja. Kanaan Neki tekstovi pretpostavljaju vrijeme u kojem Izraelci već nastanjuju zemlju Kanaan. U Post 12 i 13 prikazano je razdoblje koje u cijelokupnom kontekstu pripada jednom drugom kasnijem vremenu. Postanak 12 : “Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu“ (Post 12:4-9). Osim toga, tekst u Post 13 predmjeva razdoblje koje je znanto poodmaklo od realnog vremena knjige Postanka: “Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. Zato Abram reče Lotu: "Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tâ mi smo braća! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.“ (Post 13:1-7) U Izlasku se opisuje kako se Izraelci već skoro pa nalaze pred obećanom zemljom Kanaan: “Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske“ (Izl 16:35). Područje Danovo

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4 9

U Knjizi Postanka spominje se da je Abraham gonio zarobljivače njegova bratića Lota sve do područja i zemlje Dan – „Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana“ (Post 14:14) – iako je to područje bilo osvojeno i nazvano tim imenom mnogo kasnije – „Ali područje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Lešem, osvoje ga i sve pobiju oštricom mača; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Lešem prozovu Dan, po imenu Dana, oca svoga“ (Još 19:47) Dubleti Ponavljanje opisa istog događaja na dva često i konsekutivno, na dva različita ali komplementarna načina izvještavanja. Takav je jedan primjer izvještaj o Stvaranju. Ovi različiti, ali ne i međusobno isključivi opisi često nam ipak donose sasvim drugačije naglaske i perspektive. Zapravo bacaju drugačije svjetlo na isti događaj. Dva komplementarna izvještaja o Stvaranju u Post 1 i Post 2, razlikuju se obzirom na : (I) PRVOTNO STANJE KOSMOSA PRIJE STVARANJA I (II) REDOSLIJED U STVARANJU (III) STVARANJE ČOVJEKA I ŽENE Post 1:1-2:4

Post 2:4b-25

VODENI SVIJET I KAOS BILJE - ČOVJEK - ŽIVOTINJE ISTOVREMENO

PUSTOŠ i STEPSKI KRAJ ČOVJEK-BILJE-ŽIVOTINJE SUSLJEDNO

Sličnih situacija nalazimo u nekim narativnim dijelovima teksta i u legislativnom tekstu i.e. Izl 20:24:“Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve

paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim“, i Pon zak 12:1314:“Pazi da ne prinosiš svojih žrtava paljenica na bilo kojem mjestu što ga zamijetiš,

nego samo na mjestu što ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve što ti naređujem“. Potop U odnosu na povijest predaja i dokumenata pripovijest o Potopu također je iznesena kao dvostruki izvještaj. Jedan slijedi obrazac Jahvističke (J) predaje, drugi Svečeničke (P).  Izvještaj po J izvoru: Post 6:5-8 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6Jahve se

5

pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 7Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću sa lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 8Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 0

Post 7:1-23 Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

1

Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i

2

ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. 4Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio." 5Noa učini sve kako mu je Jahve naredio. 6Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 7I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 8Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 9uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.

10

U daj onaj - šeststote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu

11

sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. 13Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 14oni pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života. Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. 17Pljusak je na zemlju padao

16

četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 20Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 21Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 23Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 24Stotinu i pedeset dana vladahu vode zemljom.

 Izvještaj po P dokumentu: Post 6:9-23 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 10Tri su se sina rodila Noi:

9

Šem, Ham i Jafet. 11U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. 12I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se biće na zemlji izopačilo -

reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih

13

zajedno sa zemljom. Napravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i spolja paklinom. 15A pravit 14

ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. 16Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izdigne svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 18A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 19A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. 20Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama, i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. 21Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj, da bude hrane tebi i njima." 22Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

Rođenje Izaka I ovdje postoje dva izvještaja o istom događaju koji se međusobno znatno razlikuju.  Izvještaj po J dokumentu: Post 17:1-22 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i

1

neporočan budi. 2A Savez svoj ja sklapam s tobom, i silno ću te razmnožiti." 3Abram pade ničice, dok mu Bog govoraše dalje: 4"A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; 5i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. 6Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. 7Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvog potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog." 9Još reče Bog Abrahamu: "A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe, koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. 11Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas. 12Svako muško među vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 13Da, i rob, rođen u tvome domu ili za novac kupljen, mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom. 14Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." 15Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. 16Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti, te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći." 17Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!" 18Abraham reče Bogu: "Neka tvojom milošću Jišmael poživi!" 19A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti,Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 20I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 1

u velik će narod izrasti. 21Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba." 22Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama se Bog podiže.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 2

 Izvještaj po P izvoru: Post 18:1-33 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje

1

nedaleko od njega.Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju 3pa reče: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! 4Nek se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. 5Donijet ću kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!" 6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9"Gdje ti je žena Sara?" zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 10Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator Sara je prisluškivala. 11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!"

Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: žKako ću rod roditi ja starica?ž

13

Zar je Jahvi išta

14

nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina." Sara se napravi nevještom govoreći: "Nisam se smijala." Jer 15

se prestrašila. Ali on reče: "Jesi, smijala si se!" 16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. 17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ću učiniti, 18kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod, te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da

19

Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao." 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je

21

Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe, da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako nađem u gradu....

Uvod u Stari zavjet D. Berković

4.

5 3

ZAKON I MO JSIJE

Mojsije Biografija. Osoba od povijesnog i nacionalnog značaja u biblijskoj i židovskoj povijesti. Ipak u početku prikaza rođenja Mojsija žarište se stalno prebacuje na osobu Božju koji pripravlja teren za izvršenje i dovršenje Božjega plana u čemu je Mojsije alat (eng. instrumental). Po predaji Izl 2 Mojsije je odgojen na egipatskom dvoru. Prikaz i predaja Mojsijeva rođenja ima sličnosti iz predaje rođenja akadskog kralja Sargona : ‘Ja sam sargon, moćni kralj, kralj Akkada. Majka je moja bila enitum (kneginja i svećenica, svog oca ja ne poznajem, brat oca moga volio je brda.... Majka moja enitum začela me i rodila u tajnosti. Položila me u košaru od trstike, obljepila (sealed) smolom i stavila u rijeku koja me nije preplavila Rijeka me nosila i odnijela do Akkia, vodonoše (drawer of water. Akki vodonoša, izvukao me iz vode, usvojio i podiago kao svojeg sina Tako je Sargon od skromnih početaka postao moćni kralj grada Agada, po kojem Kađani i dobivaju ime. Sličan motiv usvojenja nalazimo i kod Mojsija. Unatoč Mojsijevu usvojenju, odgoju i podizanju unutar sasvim drugog okruženja on ne gubi čvrsto se identificirati sa svojim hebrejskim narodom. Kako u biblijskoj predaji tako i u židovskoj tradiciji u odnosu na sve koji ga ili okružuju ili su s njime u rodbinskim vezama ostaju u drugom planu, dok Mojsije u potpunosti zauzima središnje mjesto. I njegovi najbliži ostaju samo u sjeni Mojsija. Tako brat mu Aron, Mojsijeva žena Sipora (4.24), ili njegova sestra koja promatra što će se dogoditi s njenim malim bratom (2.4)..Ovako grandiozni portret prikazuje Mojsija kao : vođu i osloboditelja naroda u motivu Izlaska, objavitelja Boga otaca, kao posrednika između Boga i naroda proroka, Mojsija kao zakonodavca što je njegova najpopularnijih slika, ali konačno i kao svećenika. Mojsije u židovskoj tradiciji. U skladu sa kršćanskim biblijskim kanonom Mojsija se ne svrstava među proroke. Unatoč tome i popularnoj slici Mojsija-zakonodavca, židovska tradicija u Mojsiju prvenstveno vidi – proroka. Zapravo najvećeg od svih proroka. Tek u drugom planu on je izlagač i tumač Božjeg zakona Tore. Suprotno popularno prihvaćenom shvaćanju, u biblijskoj teologiji i židovskoj tradiciji, prorok nije ‘vidjelac’, koji gleda u budućnost. On je Božji je glasnogovornik i posrednik između Boga i ljudi.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 4

Iako Mojsije u biblijskom tekstu zauzima središnje mjesto obzirom na sve koji ga okružuju u tradiciji on nikada ne zauzima kultno mjesto obožavanja, kao što ćemo to naći u nekih drugih religija (Muhamedanizam, Budizam). Torah, Zakon, nadilazi i pretiče svojeg ‘autora’ i tumača. I kada se u židovstvu Mojsiju pristupa s osobitim poštovanjem kao prema proroku, uvijek se ima ono što prorok jest – učenik, a ne učitelj, posrednik i glasno-govornik a ne inovator. Mojsije, u svojoj posredničkoj ulozi samo potencira, naglašava i veliča djelo Božje, “Reče Jahve Mojsiju: ‘Idi k faraonu. Učinio sam da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce, da izvedem svoja znamenja među njima; da možeš pripovjedati svome sinu i svome unuku što sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako biste znali da sam ja jahve” (Izl 10.1-2). Mojsije: prorok Kao i proroci koji slijede Mojsija, i on je ‘poslanik’ Božji, jer osnovna uloga proroka jest biti glasnogovornik i kurir Božji između ljudi i Boga. U proročkom govoru i biblijskom tekstu kao prepoznatljivi izraz Božjeg poslanja i proročkog poziva redovito nailazimo na slijedeću tekstualnu formu: “Ovako govori Gospod”

(hw"hy> rm;a' hKo); ili 2 Sam 7:5 “ Idi i

reci…(..)” (la, T'r>m;a'w> %le) (usp. Iz 6:9; 2Sam 7:5; 1Ljet 17:4; Iz 38:5...). Inicijalni korak u pozivu i poslanju Mojsija kao Božjeg poslanika izvješten je u Izl 3:16, 4:22:“Tada reci faraonu: Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac. Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga prvorođenca” (Izl 4.22-23). U daljnjem tekstu u Petoknjižju Mojsije je jasno postavljen na mjesto proroka i Božjeg miljenika: “Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on…” (Br 12.6-7), ovime je Mojsija uzdignut iznad drugih proroka, što potvrđuje i slijedeći odlomak: “Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju…” (Pnz 34.10). Ovome slijedi odlomak koji predviđa i ispisuje mjesto (mesijanskog) proroka u Izraelu po ulasku u obećanu zemlju: „Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga,na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim“ (Pnz 18:15-18).

Mnogo kasnije u povijesnom sažetku piše prorok Hošea: „Jakov pobježe u kraj aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada čuvaše. Al po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta i po proroku on ga je čuvao” (Hoš 12.13). Od mnogih navedenih titulara

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 5

Mojsije je zvan i “čovjekom Božjim”:“Ovo je blagoslov kojim Mojsije – čovjek Božji – blagoslovi Izraelce pred svoju smrt...” (Pnz 33.1). Mojsije: osloboditelj Mojsije je prikazan također i kao idealni narodni vođa.“Jahve reče Mojsiju: Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima” (Izl 33.1). Iako je ovdje došlo do blagog sporenja između Mojsija i Svevišnjega, jer Mojsije svjestan da je narod zapravo narod Božji a ne “njegov” Mojsijev, pa prema tome pravi je izbavitelj Jahve. (cf. 33.12) Mojsije: bogoobjavitelj U samom tekstu nalazimo neke različitosti i nesklad obzirom na neke druge tekstove. Tako je gora Horeb, a ne Sinaj, na kojoj se događa susret između Mojsija i Boga. Tast Mojsijev je Jetro, a ne Reuel ili Hobab…Ovakav i sličan nesklad u tekstu, ali i neki drugi literarni i stilistički indikatori u velikom dijelu ukazuju da se radi o različitim (literarnim) tradicijama koje su u nekoj naknadnoj redakturi ili završnom uređivačkom zahvatu spojeni u finalni tekstualni proizvod. Osim toga uz sve to kroz tekst su rasuti i oni dijelovi koji jasno ukazuju na oralnu predaju koja prethodi tekstualnoj povijesti. U svakom slučaju pred nama je ‘finalni proizvod’ neovisno od toga na koji je način nastao i do nas došao. Mojsije prije no što se spustio među svoj narod i prije no što mu je bilo dato u zadatak da objavi i najavi narodu Boga Jahvu, doživio je iskustvo svetoga (Boga). Vatra je učestali oblik kojim se opisuje očitovanje Boga. Ono što se u ovom slučaju ističe jest da se ne radi o bezimenom, bez identiteta misteriju. Naprotiv identifikacija se odnosi na Boga Abrahama, Izaka i Jakova. Intervencija Boga smještena je, ‘spušta’ se i počinje se ‘aktivirati’ u povijesnom kontekstu. Na to nas upućuje i tekst kojim se opisuju božanske namjere – “Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu….i čuo mu tužbu. Zato sam sišao” (Izl 3:7-8). Na više mjesta u Petoknjižju nailazimo na opise Boga koji ‘gleda’, ‘spušta se’, ‘hoda’. Tekst ovime ukazuje na uključenost i konkretnu božansku intervenciju. Bog se recimo spušta da vidi, Post 11:5 (hw"hy> dr,YEw), on promatra i razmatra događanja i putove ljudi, Post 6:5 (hw"hy> ar>Y:w,) No, Mojsijevo se iskustvo ne nastavlja u mističnom tonu niti Bog postaje samo stvar nadnaravnog iskustva i utapanja u mistici božanskoga. On instrumentalno s Mojsijem izoštrava i upućuje sliku i djelovanje na povijesni trenutak u kojem se nalazio narod. U okviru zadanoga Mojsije i sam postaje sudionikom povijesnog konteksta i događaja. Glas Božji dolazi iz povijesne krize baš kao što dolazi i iz onog gorućeg grma. Dok traje ova

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 6

objava Mojsiju se odmah u ruke daje zadatak:“Zato hajde! (hk'l. hT'[;w>) Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta” (Izl 3.10). Tekst izražava i onu stranu Mojsijeve reakcije kojom on zapravo više voli ostati na promatračkoj strani povijesti. Imajući u vidu da je i sam već prije doživio fijasko u svojim pokušajima i intervenciji mirenja, jedan od oblika Mojsijeva pokušaja da opravda svoju eventualnu distanciranost od daljnjih povijesnih zahvata jest traženje da bude upoznat sa imenom toga (novog?) Boga. Biblijska predaja redovito identificira osobu po njegovom ili njenom imenu. To je stvar potpunog identiteta pa i poznavanja. U Izl 3-4 evidentno je da se ne radi o nekom hipotetičnom pokušaju Mojsija da identificira neko novo božanstvo koje pokazuje naklonost prema Židovima u njihovoj situaciji. Mojsije: zakonodavac i svećenik U biblijskoj predaji Mojsije funkcionira i kao svećenik. U prilici sklapanja Saveza između Jahve i Izraelaca (cf. Izl 24.4), Mojsije je odigrao ključnu svećeničku ulogu. “Tada Mojsije popiše sve riječi Jahvine. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve pričesnice. Mojsije uhvati krv ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku..” (Izl 24.4) Evidentno je kako prinošenje žrtve po sebi, nije isključivo čin u domeni svećenika. Ali, ključni trenutak i isključivo uloga svećenika jest da u kultnom žrtvenom okruženju izlije ili prska krvlju žrtvene životinje, što je upravo Mojsije ovdje učinio.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 7

Mojsije i nastanak Petoknjižja Tradicije. U pitanjima autorstva, unatoč našoj sklonosti da iza svakog djela stoji jedan autor, valja u slučaju Petoknjižja, kao i mnoge druge biblijske literature dati prvenstvo pitanju tradicija i konačnog redaktora teksta. Tradicionalna kršćanska i židovska biblijska teologija uglavnom je sve do pojave kritike teksta u biblijskim studijima davala isključivo autorsko pravo Mojsija nad cjelokupnim tekstom Petoknjižja. Nameće se pitanje, pa zar Mojsije nije mogao biti takav jedan konačni redaktor teksta Petoknjižja, pa kao ‘kompilator’ u tome smislu i ‘autor’.90

90

Mojsija: kao motiv u suvremenom umjetničkom izrazu. U Zapadnoj povijesti, mnogobrojni su i povijesno duboko ukorijenjeni portreti Mojsija u povijesti umjetnosti. Mojsije kao paradigmatske osobe, narodnog vođe, proroka ili posrednika…Neki od značajnijih primjera : Michaelangelov Mojsije, ili u hrvatskoj poeziji, Mojsije u poemi ‘Mojsije’ S.S. Kranjčevića !

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5.

5 8

STATIČKO I DINAMIČKO TUMAČENJE TORE

Torah je kičmeni stup i središnjii pojam Židovstva oko kojeg i u kojem se sve drži zajedno. Uz cijeli TaNaK, bez Zakona Židovstvo pada kao biće bez kičme. To vrijedi u teološkom, vjerskom ali u velikom dijelu i u etničkom pogledu. Ali kako Židov razumije pojam Zakona ? Svakako valja prvo naglasiti da to ipak prvotno nije pojam naredbe i zapovijedi kao jurisdikcijska zbirka propisa. Dinamičko shvačanje. Zakon se pričinja kao matematičko pobrojavanje zapovijedi, zbirka propisa i kruto zadani moralni kodeks. Uglavnom se percipira kao bez tolerancije i dinamičke povitljivosti. Izvorno tumačenje Zakon u Židovstvu znatno je, i radikalno više od toga.91 Torah je prije svega Božja samo-objava. I to na način da se sva Božja osoba, narav kao i sva Božja volja objavljuju i razotkrivaju u Tori. Sve što je Jahve, Bog želio o sebi razotkriti, ni više ni manje, nalazi se u Zakonu. Upravo se zbog toga Torah tumači i s njome postupa kao - savršeni Zakon. Nije slučajno da u Novom zavjetu, apostol Jakov, govoreći o Zakonu, koristi izraz "savršeni Zakon slobode" (Jak 1:25) ili Pavao apostol: “Zakon je svet” (Rim 7). Prema tome, u svojoj suštini, Zakon daleko nadilazi puku regulativu i jurisdikcijsku zbirku propisa. Konsekventno takvom poimanju, sav preostali dio TaNaKa (Staroga zavjeta) tumači se sukladno takvoj ulozi Tore. TaNaK, po tumačenju rabinizma ne sadrži ništa što se već u nekom obliku ne bi nalazilo u Zakonu. Tora je jezgra, sve ostalo je tumačenje.92 Statičko tumačenje. Ukoliko se Zakon shvaća i tumači kao aritmetički zbroj svih Božjih zapovijedi, odredbi i uputa - Torah postaje okoštala i zatvorena statička tvorevina bez životnosti i fleksibilnosti. U konačnici i rezultiralo u novozavjetnom vremenu farizejskom i saducejskom praksom.93 Izvorno i u skladu sa tumačenjem te razumijevanjem Zakona kao savršenoga samootkrivenja Boga, Tora Židovu treba biti više dinamičan i živi pojam. Završno razdoblje predaja. Tijekom nastanka Petoknjižja i židovska se predaja razvijala i rasla. Prolazi vrijeme kako se predaja, usmena i pismena, oblikovala, a približava se vrijeme prihvaćanja pisanih i usmenih predaja, te kompletiranja knjiga TaNaKa. Zatvaranjem kanona Petoknjižja, vrlo vjerojatno u vrijeme književnika Ezre i Nehemije (cf. 91

usp: B. Otzen, Judaism in Antiquity (JSOT Sheffield, 1990), poglavlje: “The basic religious structure” (65). Židovska percepcija Božjeg Zakona u sebi sadrži i jedan mistični element. Unutar Židovstva, kroz stoljeća, razvijao se i taj mistični element. Kasnije znan kao – Kabbalah. Predaja i tumačenje koja svoj nastanak i daljnji razvoj zahvaljuje nositelju kabalizma, Rabbi Moše Maimonides. U mističnoj, kaballističkoj, židovskoj predaji, očituje se u velikom kako djelu Židov razumijeva Toru. Mistični aspekt Židovstva koji zalazi u sve otajstvene atribute Božje, kao i prirode kosmosa i svega stvorenja. Po Kabali, Bog je transcendentan i nazivan je Ayin ([) ili 'Ništa', iznad svega Stvorenja; niti je ispod niti iznad, niti kretanje niti mirovanje...On je Apsolut...rabinska izreka: “God's place is the world, but the world is not God's place“ 92 ovdje treba naglasiti da se Zakona u Novozavjetnom poimanju nalazi u Kršćanskom soteriološkom kontekstu 93 Mat 23:1-4; u Novom zavjetu nailazimo na primjere takve, često beskrupulozne nefleksibilnosti u odnosu na prakticiranje Tore: Luka 18:9 (carinik i farizej na molitvi u hramu), Matej 15:1-9 (korban ili posvetni dar)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

5 9

Neh 8) započinje i jedno novo doba Židovstva i nastaju neki novi procesi. 94 Na mjesto usmene i pismene predaje, njenogzavršnog oblikovanja, sadaa dovršeno, dolazi vrijeme tumačenja Zakona. To je vrijeme nastanka i oblikovanja komentara i tumačenja Zakona, koje će potrajati sve do ranog Srednjeg vijeka.95 Zatvoreni kanon Pentateuha označava dolazak mnogih komentara sve do konfliktnih tumačenja unutar Židovstva. Rabinizam Nakon

završetka

formativnog

utjecaja

usmene

predaje

i

završetkom

ili

kompletiranjem kanonskog oblika, ponajprije Tore, započinje sasvim novo razdoblje Židovstva. Rabinsko doba, kada na mjesto formativnih oblika i predaja dolazi tumačenje. U svojoj suštini, svrha svih rabinskih tumačenja i komentara sastoji se u tome da se židovskom vjerničkom puku priprave svojevrsne 'upute za upotrebu' Zakona. Ovo iz sasvim očitih razloga, naime, ono što je nekada bila fluktuativna usmena predaja, sada je postao fiksni i nepromjenjivi 'komplet' Tore, koji se više neće nadopunjavati, autoritativni oblik koji će sada trebati pravilno zanti primjenjivati. Rabinizam stoga nastoji pokriti svaku moguću situaciju kako bi Židov znao što i kada činiti. U nekim situacijama to će biti lakše u drugima teže; u nekima pak ili neprihvatljivo ili sasvim nejasno kako. U tom pogledu često je trebalo iznači i zaobilaznice. Obzirom da u svemu tome dolazi do mnogih otvorenih, nerazriješenih ili otvoreno kontradiktornih pitanja, i unutar same židovske zajednice doći će i do mnogih konfliktnih situacija, raznih struja i razdora. Nerijetko upravo takvim razlozima uzrokovani su mnogi burni susreti i sukobi Izraelskog vjerskog vodstva s jedne strane i novoga tumačenja i učenja autoriteta novoga učitelja (rabina) Isusa Krista. Takva novonastala situacija je često i stvarna pozadina mnogih novozavjetnih sukoba. Konfliktne situacije. Sve ove konfliktne situacije valjalo je pomiriti i izgladiti nekim tumačenjem ili nekim načelnim stavom. Nastaje pitanje kako pomiriti sukobe koji nastaju kao rezultat konflikta zapisanog Zakona i usmene predaje. Rabinsko rješenje to pojašnjava na slijedeći način. Mojsije je na gori Sinaj primio pisani Zakon, ali je tijekom boravka na Sinaju zasigurno dobio i usmene upute, koje sada rabinska tumačenja na ovaj ili onaj način oživljavaju. Pismeno svjedočenje, iako važnije i ima prednost ispred usmene predaje i rabinskog tumačenja, ne može zanemariti važan aspekt usmene predaje.

94 95

vidi ovdje poglavlje: 'Kanon i tekst Starog zavjeta' to je vrijeme oblikovanja i nastanka rabinske književnosti i literature, Talmuda, Mišne, mistične kabalističke literature i tumačenja,..

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 0

Rabinska literatura Rabinska literatura u hermeneutskom pogledu izravno se navezuje na Toru, cijeli njen korpus ponajprije služi njenu tumačenju. U tom pogledu, u rabinskoj literaturi, valja razlikovati sve ono što se tiče metode (tumačenja), od samoga sadržaja (literature). Halakah, od heb. 'halakh' (ići, hoditi) ukazuje na sve one implikacije, a koje se odnose na dnevno življenje i način ponašanja i odnošenja u pojedinim situacijama, proizašle iz Tore ili običajnoga prava. U tom smislu Halakah korespondira nekoj 'proširenoj' egzegezi. Bilo da se temelji na Pismu; na običajnom pravu; možda na temelju nekog drevno prepoznatog autoriteta 96; ili jednostavno načelom da odlučuje većina.97 Hagadah, od heb. 'nagad' (navijestiti, reći, objaviti), odnosi se na sve ono što Pismo govori posredno ili dodatno na prvotno i očito značenje. Za razlikovanje od Halake, Hgada ostaje uvijek pri tekstu Pisma, pretražujući svako moguće tumačenje zadanoga teksta; no, Hgadah također raspolaže i s nekim drugim materijalima, kao što su, prispodobe, izreke, legende, pripovijesti očudesima, anegdote...U tom pogledu Hgadah osim što na taj način, slobodnije, tumači Pismo ono ga i slikovito ilustrira – pa se neko tumačenje znade nazivati – Hagadah tumačenje. Midraš, od heb. 'daraš' (tražiti, istraživati) a odnosi se na biblijsko razlaganje, dakle je, stvar metode i načina istraživanja i ekspozicije Tore; a odnosi se na samo proučavanje Pisma u okviru 'biblijskih škola' (beth haMidrash);

98

može se odnositi na razlaganje

pojedinog odlomka i tumačenje; ili sveukupni literarni korpus egezegtske ekspozicije (Midrashim). Midrash se, dakle, odnosi na ukupni egzegetski zadatak i tumačenje teksta Pisma u cjelini (Midraš Tora). Midraš tako postaje instrument u službi Halakhe; a istovremeno Midrašim može sadržavati halakah. Midraš Rabah ili Veliki Midraš, komplet je egzegetskih komentara na cjelokupni tekst Tore, i pet Megilota. Pet Megilot-a ('svitak') zajedničko je ime za pet biblijskih knjiga – Pjesme nad pjesmama; Ruta; Tužaljke; Propovjednik i Estera. U izvornom obliku naziv 'rabah' odnosio se samo na midraš na knjigu Postanka. Mišna, znači nauk i pouka, koji se ponavljanjem i proučavanjem prenosi. 99 To je sažetak i prenošenje Židovstva, kao vjerske aktivnosti, prenošenjem mnogih rabinskih debata i zaključaka nastalih kao njihov rezultat. Radi se, dakle, o sakupljenoj i zapisanoj baštini rabinskih zaključaka, temeljem 'halakah'. Mišna je (metodološki) zapravo sabrani

96

odatle i navada da se u rabisnkoj literaturi tako često citiraju navodi pojedinih rabina. načelo preuzeto iz Izl 23:2 „Ne povodi se za mnoštvom“ (t[o+r"l. ~yBiÞr:-yrE(x]a; hy<ïh.ti-al{)) ali protumačeno i prevedeno kao „slijedi mnoštvo“ 98 Sirah 51:23 „Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite“ 99 dolazi iz korijena riječi 'šanah' (ponavljati, godina-za-godinu...) 97

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 1

oblik Halakota. Sastoji se od šest 'traktata', dijelova. 100 Mišna, kao temeljni rabinski tekst, kao sažetak i kompilacija Talmuda, nastala završetkom drugog stoljeća Nove ere. Glavni 'urednik' i sakupljač Mišne bio je rabi Juda Ha-Nasi, često nazivan i Rabbenu haQadoš ('naš sveti učitelj').101 Mišna je sastavni dio Talmuda koji po opsegu ogromno djelo i prelazi mnoge tomove knjiga.102

100

'Zeraim' (Sjeme; odnosi se na život i pravila u poljoprivredi), 'Moed' (Blagdani; u odnosu na pravila Šabata i Blagdana), 'Našim' (Žene; opisuje pravila braka, rastave i obaveza); 'Nezikin' (Odštete; odnosi se na prekršajne i kriminalne prijestupe); 'Kodašim' (Svete stvari; bavi se propisima obrednih žrtvovanja, klanja i svetih predmeta); 'Tohorot' (Čisto; odnosi se na propise obredne čistoće) 101 Ha-Nasi ('knez') rođen 135 god, To je godina kada je od rimljana pogubljen njegov veliki prethodnik Rabi Aqiba, zbog njegova učestv ovanja u pobuni Bar-Kohbe. O biografskim detaljima rabi Nasi i povijesti njegova imena vidjeti, Bowker, J. The Targums and Rabinic Literature (CUP, Cambridge, 1969) str.56 102 Talmud se temeljno sastoji od dva dijela - Mišne, kao halakah tip komentara na Toru, na hebrejskom jeziku nastle tijekom ranog tanaitskog Judaizma i Gemare, mnogo opsežnije kompilacije, pisane na aramejskom, i predstavlja debate i komentare kasnijeg rabinizma iz razdoblja 3-6 st.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6.

POVIJEST KRITIKE TEKSTA PETOKNJIŽJA

Predaje, tradicije i izvori Nastanak Petoknjižja. Vrlo je teško ako ne i nemoguće postavljati pitanje o autoru Petoknjižja u onom smislu kako ‘autora’ razumije suvremeno vrijeme. Dakako, o pitanju autorua ne možemo govoriti neovisno od vrste djela. Vrsta literarnog djela već će po sebi upravljati naše razišljanje i razmatranje o pitanju autorstva. Iza beletrističkog literarnog djela uglavnom uvijek stoji jedan i jedinstveni autor . S druge strane nerijetko u mnogim drugim literarnim oblicima (znanstvena i enciklopedijska djela, priručnici) gdje se susrećemo s grupom autora ili urednicima takvih literarnih izdanja. Petoknjižje je literarno djelo tako velikog diverziteta da je već u samoj toj činjenici teško govoriti o (jednom) ‘autoru’. Ukoliko je naš zaključak kako nije realno razmatrati pitanje autorstva Petoknjižja, treba postavljati drugačija pitanja. U kojim sredinama i kako su nastajali djelovi Petoknjižja ? Tko je sve te djelove povezao u jednu cjelinu, kada i kako ? I konačno kako se na tekst Petoknjižja i njegovog nastanka gledalo kroz povijest biblijskih istraživanja ? Što je kritika teksta ? Prije svega valja jasno razlučiti pučko razumijevanje pojma ‘kritika’ od stručnog i strukovnog značenja ovoga pojma. Kritika teksta dakako nije ono što pojam 'kritika' često u kolokvijalnom izrazu može značiti u negativnom svjetlu u smislu destruktivnog odnosa u odnosu prema nekome ili nečemu. Kritika u znanstvenom i stručnom pogledu ima sasvim drugačije značenje. To je prije svega vrednovanje, analiza, s namjerom da se spozna istinska vrijednost i stanje (teksta). Kritički pristup i istraživanje biblijskog, ili bilo kojeg drugog, teksta povijesno je relativno mlada grana. Ona pripada znanstvenom pristupanju predmetu istraživanja a ‘zasjeda’ na svoje povijesno mjesto sa revolucionarnim promjenama koje donosi Prosvjetiteljstvo. U cjelokupni okvir studija i istraživanja spadaju slijedeći kritički instrumentarij: Kritika teksta, Lingvistička kritika, Literarna kritika, Kritika forme, Strukturalna analiza.103 Kritika teksta, suočava se i nastoji riješavati probleme samoga teksta na razini ‘čitanja’ teksta, i.e. nejasnoća u čitanju koje su nastale kao rezultat prijenosa i predaje teksta. Lingvistička analiza, proučava male dijelove teksta - ‘riječi’, rečenice i izraze. Ovdje svakako ima značajnu ulogu ‘filologija’ (jezikoslovlje) koja proučava jezik u cjelini. Dapače, bavi se uspoređivanjem jezika, pisanih dokumenata, izvornosti značenja…etc. Literarna kritika, razmatra pitanja kao što su pitanje autorstva, mjesta i 103

Text criticism; Linguistic criticism, Literary criticism, Form criticism, Structural analysis. Za daljnja uvodna razmatranja, uvid u povijesti i značenja literarnog kritičkog instrumentarija u Starozavjetnim studijima, korisno konzultirati: Armerding C. The Old Testament and Criticism (Eerdmans, 1983); Rowley H.H. The Old Testament and Modern Study (OUP, Oxford, 1961)

6 2

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 3

datuma nastanka određenih tekstova, književnih stilova u tekstovima, svrha i namjera određenom tekstu…Ovo je zapravo kritika ‘izvora’. Kritika forme, za razliku od literarnog kritika, kritičar forme (oblika) bavi se pred-literarnom povijesti teksta, dakle, usmernom predajom. On nastoji postaviti u odnos tekst koji ima pred sobom sa svim onima i onim što je prethodilo samom nastanku, dakle pisanom obliku teksta. Književna analiza i tekstualne cjeline. Makro i mikro struktura. Kod (kritičke) književne analize, važno je uspostaviti literarnu cjelinu (makro struktura) , a zatim označiti njenu unutrašnju podjelu (mikro struktura), pri ovom određivanju treba uspostaviti Sitz im Text svakog odjeljka, ustanoviti gdje odijeljak započinje i gdje završava i konačno raspoznati kako se cjelina-odijeljak (eng.unit) može kretati od cjelokupnog teksta (poglavlje, knjiga..), pa sve do najmanje literarne jedinice - jedna riječ. Postoje jasne indikacije (naznake) pri određivanju tekstualne cjeline

(a) sintaktičke naznake

diskontinuiteta (vrijeme, predmet ili mjesto), (b) strukturalne naznake ‘uokvirenog’ teksta u određene pravilnosti i ili gramatička ponavljanja (literarna ponavljanja, jezične formule....), (c) retorički alati. Povijest proučavanja Petokjnižja. Razmatranje nastanka i autorstva Petoknjižja sustavno započinje u 18 st. Taj se studij usredotočuje na knjigu Postanka, čime se utire put kasnije u 19 st minucioznom studiju izvora Petoknjižja. 104 Počeci ovih studija usredotočili su se na činjenicu da se u tekstovima Petoknjižja, a ovo osobito uočljivo već u knjizi Postanka, ime Božje - Elohim (E) i Jahve (J) upotrebljavaju naizmjence i po nekoj pravilnosti u toj upotrebi. Elohim. Primjetili su kako će se Božje ime Elohim koristiti uvijek u onim tekstovima Petoknjižja gdje se želi označiti Božje veličanstvo (Usporedi : pluralis amplitudinis u Post 1:26), stvaralačka moć i razdaljina između Boga od ljudskog stvorenja i ljudi. U tim se opisima oskudjeva sa božanskim antropomorfizmima, nedostaje bliskosti između Svevišnjeg i čovjeka. Ovo su opisi koji govore o Bogu koji je "nevidljiv", govori iz vatre ili oblaka, govori ljudima u snovima.. Jahve. Boga se naziva Jahve (Usporedi : Izl 6:2 i dalje) gdje je On prikazivan kao vrlo prisan i osoban Bog koji povijest pretvara u "povijest spasenja" (njem.Heilsgeschichte). Pa je tako osobito "Jahve" nazočan u prikazima i pripovjestima o - spašavanju Noe, vođenju

104

Richard Simon (1678), Jean Astruc, (1753, fran katolički liječnik) utemeljitelji su kritičke književne kritike Biblije, a također i B.Witter,(1711) g. (njem protest pastor) započeli sa Postankom, a kasnije su Eichhorn (1780) i Ilgen (1798) primjenili raspodjelu na cjelokupno Petoknjižje.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 4

Abrahama u Kanaan, vraćanje Jakova, uspon Josipa, oslobađanje iz Egipta, vođenje Izraela kroz pustinju… Predaja ili izvor koji će se kasnije klasificirati kao Deuteronomistička predaja (D), ima pak neke posebne osobitosti koje odudaraju od spomenutih. D istina koristi "Jahve" ali sa još izraženijom prisnosti od svih drugih tekstova i dokumenata Petoknjižja. Ovdje je karakteristična crta ona koja odražava ljubav Jahvinu prema izabranom narodu, te se stilski i jezično osobito izdvaja od svih drugih dijelova Petoknjižja. Svečenički izvori i tekstovi orjentiraju se isključivo na legislativu, uređenje i organizaciju svetišta, žrtvenog sustava, blagdane i upute o blagdanima. Ovi se tekstovi osobito zanimaju za Arona i njegove sinove, te sav svečenički i Levijev rod. Smatra se da je ovo i najkasnije nastala od svih spomenutih predaja. Ova je činjenica navela na pretpostavku kako su postojali razni izvori ovakovih tekstova koji tada sačinjavaju koherentne pripovjesti i prikaze te tako oblikuju dokumente. Kasnije iz ovih proučavanja nastaje takozvana "teorija dokumenata" ili "teorija izvora", od kojih će u završnoj fazi opstati četiri temeljne predaje (izvora) – Jahvistička (J), Elohistička (E), Svečenićka (P) i Deuteronomistička (D) predaja ili izvori. Naknadnim studijama ustanovljuju se i domicilna područja nastanka ovih predaja, pa će tako svečenička predaja (P) naći svoje ishodište u središtima religioznosti i svetištima, svečeničkim "Školama" odakle osobito dolaze oni dijelovi tekstova Petoknjižja koji se odnose na legislativu Zakona i obredne upute. Jahvistička predaja (J) nalazi svoje izvorište u judejskim južnim krajevima npr. Hebron, dok će Elohistička (E) imati svoj domicil u sjevernom dijelu kraljevstva. Započinje razmatranjem i alternarivnim pojavljanjem dvaju imena Božjih - Jahve i Elohim !! Evidentno je kako se pojavljuje određena ‘pravilnost’ u uporabi Božjih imena. Tako će se u pojedinim segmentima teksta Petoknjižja (posebno naglašeno već u počecima knjige Postanka) pojavljivati Božje ime u obliku: ‘Elohim’ tekstovima u obliku: ‘Jahve’

105

, ili ‘pravilno’ u susljednim

106

. Božje ime Elohim pojavljuje se u tekstovima gdje je Bog

portretiran kao ‘Svevišnji’ i ‘Svemogući’ (eng. almighty). U povijesti istraživanja Petoknjižja od 16 do 18 stoljeća učestvovali su mnogi, svojim doprinosima i hipotezama zapravo su posredno, preko teoloških i biblijskih tekstualnih studija započeli kritičke literarne studije uopće.

105 106

Post 1.1 - 2.4a Post 2.4b

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 5

Izak ben Jashush, (Isaac ibn Yashush), dvorski liječnik na španjolskom dvoru islamskog vladara,11 st

107

razmatranjem teksta iz Postanka 36 ustanovljuje da su u popisu

kraljevi koji su živjeli i vladali nakon Mojsijevih vremena. Zaključuje stoga da je taj tekst pripremljen od autora koji je živio nakon Mojsija. Carlstadt, njemački Reformator, 1520 izdaje brošuru gdje ustvrđuje kako Mojsije nije napisao Petoknjižje. Temeljeći to na istovjetnome stilu pisanja u odjeljku Pnz 32:5-12, što je izvještaj o Mojsijevoj smrti i prethodnih dijelova teksta Andreas van Maes, flamanski rimokatolički teolog, 1574, postavlja teoriju po kojoj tekst zapisan od Mojsija uređuju (dodaju ili mijenjaju nazivlje) i proširuju kasniji autori. Za integralni tekst Petoknjižja, kaže da je kompilacijsko djelo književnika Ezre koji je sabrao starije rukopise i tako pripremio konačno izdanje Petoknjižja. Kao rezultat ovih njegovih tumačenja na Petoknjižje, zapisi i knjige van Maesa stavljeni su na listu zabranjenih knjiga Thomas Hobbs, engleski filozof, je tijekom 1651 u svom djelu Leviathan III zaključio kako je Mojsije pripremio samo djelove knjige Ponovljenog zakona. Baruh Spinoza, židovski filozof, u svome spisu "Tractatus theologico politicus", 1677, slično kao i van Maes, zaključuje da je Ezra urednik i izdavač kompilacije različitih izdanja i rukopisa koja je on uredio a zahvaćaju knjigu Postanka do uključivo 2 Knjige kraljeva. Richard Simon, rimokatolički svećenik, počeo je po prvi puta na biblijski tekst primjenjivati kritičke teorije iz povijesti literature i književnosti. Jean Astruc, liječnik, izdao je disertaciju na knjigu Postanka, u kojoj je tezi ukazao na pretpostavku kako je Mojsije koristio dva izvora u pripremanju knjige Postanka. Izvorni spis koji je Mojsije koristio a u kojem se za ime Božje koristi "Elohim", Astruc je označio kao A, a dokument koji je koristio Mojsije u kojem se za ime Božje koristi "Jahve", Astruc je označio sa B. J.G. Eichron, nastavlja na osnovi Astrucovih postavki te dodatno oblikuje kriterije u razradi ovih izvora. W. DeWette, njemački teolog, 1806-7 izdaje svoju doktorsku disertaciju u kojoj pretpostavlja kako je tijekom vjerske obnove za kralja Jošije pronađena knjiga Ponovljenog zakona... Julius Wellhausen, nastavlja istraživanja K.H.Grafa i W.Vatkea, te nastaje GrafWellhausenova teorija izvora (dokumenata; engl. "documentary hypothesis").

107

Španjolskom vladaju muslimanski vladari od okupacije u 7 st. Dinastija Umayyada (Abd al-Rahman) uspostavlja, prvi, španjolski (andaluzijski) Kalifat, početkom 10 st. U 11 st, uspostavom prvog Ta'ifasa (kraljevstva) započinje dugotrajna fragmentacija i raspad islamske vladavine.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 6

Oblikovanje izvora Od spomenutih dokumenata i izvora za konačni tekst Petoknjižja, najstarijim se uzima dokument Jahvista (J), a najmlađi dokument ili izvor Svečeničke predaje (P). O kakvim se tradicijama ili eventualnim dokumentima radi? U čemu se oni razlikuju ili gdje su oni jedinstveni?  Deuteronomist, Dokument D je je skoro u cjelosti istovjetan sa knjigom Ponovljenog zakona u Petoknjižju. Uglavnom je to tekst čiji se sadržaj sastoji od Mojsijevih poduka narodu, a opomene i naglasci u poruci postižu se tipičnim i čestim ponavljanjima izraza kao što su: "Čuj / slušaj Izraele" (Pnz 5:1; 6:3), a u odnosu na Božje zapovjedi redovito ponavljanje, "drži ih i vrši" (Pnz 5:1b; 6:25), "sjeti se" , "boj se"...Graf je preuzeo datiranje D koje je u svojim razmatranjima predložio De Wette, 621 pr Kr, ali je sam ukazao na to da su J i E većpoznati u dokumentu D, pa su prema tome i stariji izvori. Tako se pretpostavlja da je J datiran oko 850 pr Kr, dok je E stavljen u god 750 pr Kr.  Svečenička predaja, Izvor (P) izričito jasno pokazuje interes i brigu u svim onim stvarim koje se odnose na bogoštovlje, Bozju veličajnost, svetost, i za razliku od Jahviste (J) odsustvuje antropomorfnim izražajima u odnosu na Boga.  ‘Grundlage’ (G) Pretpostavljeni je središnji dio u kojem će se naći temeljne teme Izraelove povijest i pretpovijesti - prapovijest (Post 1-11); saga o Patrijarsima; Izlazak; pustinja i lutanje; ulazak u zemlju Obećanja. Tipični obrazac za ovaj Grundlage (G) naći će se u Pnz 26. Izl 13, Još 24. Središnji dio u G jest i pojam ili geslo "sav Izrael", "svemu Izraelu"...! U prirodi G jest i to da su kroz povijest Patrijarha i sage Izlaska isprepleteni ostali dijelovi i.e. pojedinačne pripovijesti i događaji, legende,...Sastav G je povezani spjev ili niz pjesama usmene predaje, koje su "recitirane" u cjelosti ili u dijelovima tijekom svetih skupova i svečanosti - "svega Izraela". Ili je G prozni tekst / dokument koji je pak nastao sakupljanjem spomenutih dijelova pjesama usmene predaje. Za datiranje G uzima se 11 ili 12 st pr Kr, ili u vrijeme amfiktionijske asocijacije.108 Nakon detaljne analize svih ovih izvorišta ustanovilo se da (J) pripada južnom krugu u Izraelu, dok bi (E) imao biti sjeverne orjentacije koji povijesno pripada sjevernom krugu. To bi značilo da je (J) povezan sa Davidovom monarhijom i lozom. Dakle sa sjedinjenim 108

J/E se ne uzimaju kao svojevrsni sažeci od G, nego kao zasebni povijesni dokumenti, koji su pak temeljeni na G. Ovaj izvor nije usvojen i uobličen tijekom osvajanja Obećane zemlje u vrijeme Jošue, već u vrijeme Davidova kraljevstva. Odatle imamo i u 1Samuelovoj dva izvora koja jasno ukazuju na pro-monarhijsku struju i anti-monarhijsko izvješće. Raniji je izvor (J) koji je sklon monarhijskom uređenju. Za razliku od Jahvista ovaj je dokument nešto teže vremenski locirati, no datiranje se ipak nalazi oko proročkog pokreta. Proizvod je to vjerskog entuzijazma, osobito u svome početku označeno vremenom Ilije i Elizeja. Doba kralja Jehua (842-745) ukazuje na "deuteronomističku atmosferu" proročkog okruženja koje označuje jednog te istog kralja, makar i sa dvije perspektive (usp. 2Kr 10,2830).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 7

kraljevstvom, dok bi E bio povezan sa sjevernom proročkom strujom.109 Ovime se ujedno ukazuje i na datiranje ovih izvora, jer bi po tome J bio dio još opstojeće ujedinjenog kraljevstva, dok bi E pripadao vremenu rascjepa u kraljevstvu na južno (Juda) kraljevstvo i sjeverno (Izrael) kraljevstvo. J/E se ne uzimaju kao svojevrsni sažeci od G, nego kao zasebni povijesni dokumenti, koji su pak temeljeni na G. Ovaj izvor nije usvojen i uobličen tijekom osvajanja Obećane zemlje u vrijeme Jošue, već u vrijeme Davidova kraljevstva. Odatle imamo i u 1Samuelovoj dva izvora koja jasno ukazuju na pro-monarhijsku struju i anti-monarhijsko izvješće. Raniji je izvor (J) koji je sklon monarhijskom uređenju. Za razliku od Jahvista ovaj je dokument nešto teže vremenski locirati, no datiranje se ipak nalazi oko proročkog pokreta. Proizvod je to vjerskog entuzijazma, osobito u svome početku označeno

vremenom Ilije i Elizeja. Doba kralja Jehua (842-745) ukazuje na

"deuteronomističku atmosferu" proročkog okruženja koje označuje jednog te istog kralja, makar i sa dvije perspektive (usp. 2Kr 10,28-30). Prema tome Elohist rekonstruira Izraelsku (pri)povijest u svjetlu proročkog pokreta, počevši sa samim Abrahamom, kojega E opisuje kao proroka (?)

109

ovdje treba pobliže razložiti povijesne i teolške razlike između „sjevera“ i „juga“

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 8

Jahvist i Jahvistička predaja (J) Nastanak predaje. Dvorska povijest kralja Davida, osobito je dinamično opisana (2Sam 9 – 20, i 1Kr 1-2) koji se uzimaju kao ponajbolji primjeri hebrejske proze u SZ. Pedantno su izneseni i precizno odslikavaju vrijeme i stanje Davidova kraljevstva i dvora. Takvi historiografski narativni tekstovi pretpostavljaju autora očevica sa dvora kralja Davida. Razdoblje Sudaca. Ova (literarna i usmena) tradicija vjerojatno imaju svoje prve naznake još u vrijeme Sudaca. U poetskom, epskom obliku. Ep se rađa kao objedinjenje Izraelove vjere i Jahvizma. Jahvizam i vjera Izraela, izazvani su pod utjecajima politike kralja Solomona koji nagrizaju Mojsijevsku tradiciju. Jahvista nastupa, s jedne strane u vrijeme monarhije i vrijeme kraljevanja kralja Davida kao poticaja, i s druge strane kao odgovor na izazove vladanja kralja solomona. Izvorni tumači J predaje. Kao izvorni i inicijalni tumači Izraelske vjere u to vrijeme razni su mogući kandidati. Učinjeno je više pokušaja identifikacije tko bi mogao biti kandidat za ‘Jahvistu’ kao neposredni svjedok dvosrkih događanja. Neki su pretpostavljali da bi to mogao biti prorok Natan, koji je bio savjetnik kralju Davidu, a kasnije podupirao dolazak na vlast kralja Salomona. Ili je to možda mogao biti svećenik Ebjatar, koji je izbjegao pokolj kralja Šaula nad svećenicima Noba, ali je kasnije, kako je podržavao Adoniju bio izgnan u Anatot zavičaj Jeremije (1Kr 1-2.29). Jasno naglašeni nacionalni sentiment jedna je od općih oznaka tradicije Jahvista, uz izraženi interes i obrada povijesti praotaca. Radikalne promjene u Izraelskom narodu i društvu. Amfiktionija. Struktura društva radikalno se mijenja, i konfederativni model, prelazi u monarhiju..Jedino što je Izraela do tada držalo na okupu i sačinjavalo kakvo takvo jedinstvo, društvenu (vjersku?) solidarnost bio je sustav amfiktionije. Labava konfederacija (Knjiga Sudaca). Nakon opadanja amfiktionijskog saveza događaju se razno razne kritične promjene (1Sam 4-7), da bi napokon došlo do prelomnog koraka i uspostave monarhijskog sustava (1Sam 8). Karizmatsko i tradicionalno vodstvo. Velike su i nepovratne promjene u Izraelu, a koje će utjecati na oblikovanje i nastanak novog literarnog vjerskog portreta Jahviste. Temeljni problem postaje radikalna promjena u odnosu karizmatske i kraljevske institucije, a na štetu karizmatskog. Na povijesnu scenu Izraela stupaju mnogi primjeri prilično agresivne i radikalne sekularizacije Izraelskog društva u čemu prednjači kralj Salomon. Dok su proroci upučivali i naglašavali pouzdanje u Jahvu i Njegovo vodstvo, kraljeve se

Uvod u Stari zavjet D. Berković

6 9

institucije oslanjaju na organizaciju državnog aparata i kralja. U ovim sučeljavanjima, s jedne strane proročkog instituta vjere i kraljevske institucije dvora, vjerski element znatno se gubi. Profesionalizacija vojske Jedan od takvih primjera je organizacija i funkcioniranje državnog aparata, stvaranjem profesionalne vojske. Ovaj segment u razvoju državne organizacije imao je osim obrambenih i vojnih i mnoge druge dalekosežnije posljedice. Do sada Izraelci su funkcionirali na temelju karizmatskih junaka (Suci) koji su vodili plemena u bojne pohode, dok je istovremeno u krizama vodeću ulogu zapravo imao prorok, Božji ‘vidjelac’. Nova organizacija vojske postaje između ostalih stvari “pravo kralja koji će kraljevati nad vama” (1Sam 8.11) a neposredno je povezana sa druge dvije promjene koje su vjesrkog karaktera i imale dalekosežne posljedice. Profesionalizacija vojske uvodi profesionalne vojne zapovjednike “postavljat će ih za tisućnike i za pedesetnike” (8.12), smještaj stajaće vojske, njihovo održavanje i plaću iz kraljevskih poreza, a zapravo postaje znatno opterećenje na cijeli narod cf.1Sam 8. Do sada je za sve pothvate, obrambene i vojne, uglavnom u cjelosti odgovarao i vodio Jahve, On je bio ‘Jahve Sebaot’, tAab'c. hw"hy> , ili ‘Bog Izraelovih četa’ ,

laer'fy. I tAkr>[;m; yheOla.< (1Sam 17:45). Po tome će se „znati da ima Bog u Izraelu“ (17:46). Uloga Jahve smanjuje se a preuzimaju je profesionalni vojni zapovjednici i sam vrhovni zapovjednik, kralj. Usporedo s ovakvim razvojem mijenja se i profesionalizacija proroka, što će utjecati i na raslojavanje proročkog pokreta, na profesionalne kraljeve proroke i one kod kojih ostaje karizmatski element funkcionalan. Kralj je i dalje prije vojne, preko proroka pitao Jahvu, ali sada je kralj glavni zapovjednik a prorok tek savjetodavac. Jahve nestaje iz područja neposrednog utjecaja. Jahve je bio vođa i vojskovođa, “Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo”, (Amv. hw"hy> hm'x'lm . i vyai hw"hy) (Izl 15:3), nekada su to bili ‘Jahvini ratovi’, hw"hy> tmox;l.mi (Br 21:14). Ovo je razdoblje previranja, koje je izvanjski označeno velikim napretkom kraljevstva, također je i vrijeme krize vjere. Ova je pod vrlo snažnim pritiscima specifičnog prosvjetiteljstva svojstvenog vremenu kralja Salomona i smješta se u 10 st prKr. Jahvista kao apologeta To živo portretira ‘autor’, svojevrsni povijesni apologeta Jahvističke vjere, kojega zovemo – Jahvist. Jahvistu se dvojako čita. Kao povjesničara i kao teološkog tumača te iste povijesti. Jahvista vrši revizionističku redakturu povijesti. Primjer Jahvističke redakture i predaje nalazimo u Postanku gdje se po Jahvistu još u vrijeme Kajina i Abela “počelo

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 0

zazivati ime Jahvino”(4.26) iako se Jahve pod tim imenom objavljuje znatno kasnije u Izl.3. Jahvista će pod utjecajem nacionalnog procvata u razdoblju vladavine kralja Davida i Salomona, kao analitičar Jahvističke tradicije, literarno utvrđivati tradicije vjere Izraelove i Jahvizma. Jahvista zapravo postavlja neka temeljna pitanja u datoj situaciji. On želi znati: (a) kako se Izrael snalazi i reagira na novo okruženje, globalizacije, u svom novom monarhijskom uređenju u odnosu na mnoge narode koji ih okružuju, zatim, (b) kako se vjernički Izrael suočava sa izrazito desakralizacijskim potezima velikog kralja Salomona, i dakako (c) kako se odnosi prema vladavini Boga Jahve. U opsežnom odgovaranju na ova pitanja Jahvista se koristi poviješću i mnogim povijesnim intervencijama Boga Jahve, u odnosu, kako na pojednice tako i na sav narod. On živo portretira suverenost Jahve u Njegovim spasenjsko povijesnim pothvatima u odnosu na Izraela. To je portret Jahve pomoćnika. To je Bog za koga Psalmista kaže, “Bog je pomoćnik moj”(yli_ rzEå[o ~yhil{a/â hNEåh)i (Ps 54:4) Jahvistički motivi i teme Jahvista se služi nekim učestalim i dominantnim motivima a osnovna tema im je prijetnja smrti i Jahvina pobjeda života. To je s jedne strane uvijek iznova neposredna opasnost od istrebljenja - glad, neplodnost… - dok se s druge strane Jahvinom intervencijom očituje prosperitet i plodnost. U tome dakle nailazimo na neke osnovne motive - jalovosti i rodnosti (žene praotaca), gladi i prosperiteta (Post 12:10-20). Jedna od omiljenih tema Jahvističkog pripovjedača jest motiv u kojem se izvrču neka ljudska tradicionalna pravila u korist suverenosti Jahve, tako, obećanja koja se daju mlađim sinovima praotaca (Post 25.23). Jahvista u takvim opisima često kao primjer uzima Izraelske praoce koje iako u mnogim opasnostrima i nevoljama izbavlja i blagoslivlja Jahve. Jahvista će, primjerice suprostavljati jalovost Sare, koja će potom nakon što se Jahve ukaže i intervenira ‘imati sina’ (Post 18). Motiv gladi temeljna je tema u pripovijesti o Josipu. Pripovijest o Jakovu, osobito završne scene (Post 32-34) prikazuje napetost i opasnost koja mu prijeti životu kada se okrenu pravila. Nakon mnogih peripetija i zakučastih scena Jakov izlazi kao pobjednik (Post 33).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 1

Efekt Jahviste i Jahvista kao teološki tumač Jahvista ovakvim povijesnim ponavljanjima želi postići slijedeći efekt. Pokazujući na Božja obećanja, on ih želi prikazati kao motornu snagu za život i opstanak Izraela. Koristeći povijest Jahvina spasenja Jahvista koristi kao instrument kojim ukazuje ne samo na ono što je bilo nego i kao podsjetnik u ostvarenju tih obećanja. Jahvistu treba i teološki čitati. On Izraelovu povijest teološki tumači. I to u kategorijama obećanja i blagoslova Boga Jahve.110 U njegovim se tekstovima očituje istančani protest na ona stanja koja uzrokuju krizu vjere i vjerskog života u Izraelu. Često se u tome rabe neke paralele iz rane povijesti u odnosu na stanja i sličnosti iz vremena u kojima djeluje Jahvistička tradicija. Jednu takvu živu povijesno-teološku usporednicu naći ćemo u tekstu o gradnji Babilonske kule (Post 11:1-9) i razdoblja Salomonova monarhijskog procvata (1Kr 3-5:14). I u jednoj i u drugoj pripovijesti Jahvista provlači teološku nit kojom povezuje ove dvije povijesno distantna razdoblja. Ljudi su u projektu Babilonske kule htjeli sačuvati svoju egzistenciju, (“da se ne raspršimo”, 11.4c) i sebi osigurati ugled, (“pribavimo sebi ime”, 11.4b). Uspostavom monarhije Izrael je tražio kralja da bude “kao što je kod svih drugih naroda” (1Sam 8.5), dakle kao i svi drugi narodi oko njih, čime indirektno odbacuju Jahvu, “Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži” (‘audi vocem populi in omnibus’, 1Sam 8.7, Vul.). Glas naroda, (vox populi) u jednom i drugom primjeru nadglasuje glas Božji (vox Dei) u ime prosperiteta, stavljajući vjeru i pouzdanje u stranu ili pod religijsku organizacijsku kontrolu.

110

nesumnjivo je da, u svoje vrijeme i na svoj način, sukladno nekim novim uvjetima, i Deuteronomista teološki tumači povijest Izraela (usporedi dalje: Deuteronomizam)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 2

Deuteronomist i deuteronomizam (D) Povijest i osnova D Deuteronomistička predaja poklapa se sa knjigom Ponovljenog zakona. Ova predaja zapravo proističe i počiva upravo na toj knjizi Petoknjižja. Izvještaj i povijesni okvir knjige Ponovljenog zakona, pa shodno tome i Deuteronomističke predaje naći ćemo u dva komplementarna biblijska teksta: 2Kraljevi 22-23 i 2Ljetopisa 34-35. U ovim se tekstovima izvještava i opisuje ponovni pronalazak izgubljenog Zakona, tijekom obnove Hrama u vrijeme vladavine kralja Jošije. Širi povijesni okvir u koji su smještena ova događanja jest razdoblja vladavine asirskog kralja Asurbanipala. Ovaj je kralj, na svoju štetu, što je naskoro uzrokovalo i propast velikog carstva Asirije, poticao osamostaljenje drugih naroda; u vjerskom pa čak i političkom pogledu. U datim uvjetima, između ostalih naroda i Izrael se suočio ne samo sa večom autonomijom nego i izazovima sveukupne obnove – materijalne i duhovne. Reforme su bile sveobuhvatne; evidentno uključile su obnovu Hrama, ali i vjerskog života. Čuj Izraele! Sadržaj i pojav ovog Mojsijeva zaziva (5,1;6,4) Izraelcima pokazuje hitnost i važnost poruke. Jezik i rječnik ne odnosi se samo na generacije davno prošle, niti samo na one koje će doći. Poticaj i uredbe odnose se primarno na one koji upravo slušaju ovaj Mojsijev govor, jer on kaže: „pazite da ne zaboravite Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama...“ (4,23), dapače on nastavlja, „Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi“ (5,3). Svaka generacija ima taj Savez, kao baš za nju, jedinstveno, taj se Savez uvijek iznova posadašnjuje i uvijek iznova ostvaruje. Relevantnost Božjeg Saveza i Mojsijeva poziva jest takva da prošlost, stalno za svaku generaciju postaje sadašnjost. Dapače, ovo je uvjet za (uspješnu) budućnost. Stoga u zaključnoj opomeni i podjsetniku Mojsijeva govora stoji: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagolsov i prokletstvo. Život dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga...“ (30,19). Ovaj urgentni „danas“ javlja se potom i pri završetku knjige Jošue: „Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti...“ (Još 24,15). Ovo 'danas' odzvanja snažno i u novozavjetnom poticaju na sličnu temu u Heb 3,12 – 4,11. Što Jahve traži od tebe? Prorok Mihej, kao i drugi proroci osmog stoljeća, stavlja pred nas pitanje-i-odgovor. Literarni je to oblik sudbene parnice u kojem se postavljaju odnosi Jahve i njegova naroda.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 3

Prorok postavlja pitanje: “S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine?“ (6,6) i netom on odgovara: „Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi” (Mih 6,6-8). Blisko tom tekstu, skoro istovjetno u formi, naći ćemo pitanje ali i odgovor u Ponovljenom zakonu: „Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj (%M"+[ime laeÞv)o ?” (10:12a). Odgovor slijedi: “Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom” (Pnz 10:12-22). Ovo je u neku ruku zapravo sažetak deuteronomizma i deuteronomističke povijesti. Naime, ova pitanja: 'S čime ću doći pred Jahvu?' (Mih) ili 'Što Jahve traži od tebe?' (Pnz) ukazuju na 'deuteronomistički pomak' u osnovici jahvističke religije. Temeljna odgovornost (etičke i vjerske) koja se postavlja pred Izraelca nije više samo pokornička poslušnost slovu Zakona (Tori), koliko unutrašnji i osobni odgovor Jahvi na njegovu milost i milosrđe. Dodatno ovome, slijedi i briga za ugnjetavane kao i važan element opreza u području humanih odnosa i ljudskih prava – jer ljubav, pravda i briga; nezaobilazna je trijada deuteronomiste (Anderson, 358). Teološka povijest. Prožeto specifičnim teološkim naglaskom ova predaja na svojstven način pruža izlaganje povijesti i povijesnih događanja u Izraelu. Jedna od najprihvaćenijih teza o nastanku i povijesno-teološkoj vrijednosti Deuteronomija predmjeva namjeru autora deuteronomiste (?) da ispiše i opiše povijest Izraelaca od Mojsija do Babilonskog izgnanstva (M.Noth). Na taj bi se način protumačio taj dio povijesti iz teološke perspektive. Sve događaje i nacionalnu katastrofu trebalo je pojasniti temeljem teološko-povijesnih uzročnih veza. Sažetak ali i uvodni dio Deuteronomističkoj teološkoj povijesti naći ćemo jezgrovito prikazanim u početnom dijelu knjige Sudaca: „Tada Jošua otpusti narod i raziđoše se Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju…” (Suci 2:6-15). Ovaj odjeljak teksta, iako, služi kao uvodni dio knjizi Sudaca, ujedno suži i kao uvod širem povijesnom opisu razvoja događaja nakon smrti Jošue i početak rada Deuteronomiste. Naime, za života i vodstva Jošue, narod je „služio Jahvi“ (Još 24:31). Nakon smjene generacija, dolazi do radikalne promjene. Početak knjige Sudaca to ovako opisuje: „A kada se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj, koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je učinio Izraelu“ (Su 2:10). Tradicijski okviri i deuteronomizam. Može se reći kako o vremenu nastanka Deuteronomija uglavnom postoji suglasje po kojem se ono smješta u sedmo stoljeće. Čak i

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 4

okolnosti nastanka nisu toliko sporne. Ono što ostaje sporno jesu pitanja autorstva i konteksta tradicijskog okruženja. Ili drugim rječima, u kojem krugu i pod utjecajima kojeg doktrinarno-ispovjednog kruga se nalaze počeci Ponovljenog zakona. (Nich,37). Deuteronomistička predaja i Knjiga Ponovljenog zakona Od svih izvora najmanje istraživačkog napora ili spekulativne energije uzela je deuteronomistička predaja (D). U svakom slučaju, ovu je predaju kronološki daleko jednostavnije locirati u odnosu na druge. Biblijski tekst pouzdano daje kronološku referencu glede pronalaska knjige Zakona (Ponovljeni zakon) kroz vjersku obnoveu tijekom vladavine kralja Jošije (621 pr Kr) (usp. 2Kr 22). Knjiga Ponovljenog zakona ujedno je i zaseban predaja kojom se u Izraelu prikazuje povijest (spasenja) iz duteronomističke povijesne perspektive. Osnova Deuteronomističkog povijesničara temelji se na argumentaciji da je Izrael kontinuirano propuštao činiti Jahvine upute i njegovu volju, slijedeći 'Zakon Mojsijev'. Na taj način dosegao je točku u kojoj Jahve odbacuje Izraela i predaje ga, prvotno Sjeverno kraljevstvo (Izrael) (721 god), i potom Južno kraljevstvo (Juda) (586); u ruke osvajača, Babilona buduće velesile, nakon što je Asirija kao regionalna velesila propala.111 Knjiga Ponovljenog zakona (Deuteronomij) osebujna je, kako po literarnoj formi obilježena izraženo stilistički i leksički; tako i po teološkim naglascima. Drugačija je od svih drugih knjiga Petoknjižja. Stilistički retorička opširnost knjige sukladna je njenoj homiletičkoj karakteristici poticaja i opomene. Odatle i učestalo ponavljanje nekih, za ovu knjigu, karakterističnih izraza i fraza, koje se sasvim uklapaju u homiletičko-poticajni stil knjige. Ovi su izrazi ne samo stilistička osebujnost knjige nego služe i kao važni teološko povijesni 'markeri' :  „vršite riječi (zapovijedi) koje vam (danas) dajem“ (hL,aeêh' ~yrIåb'D>h;-lK' tae… T'ª[.m;v'w> rmoæv.) (4:2; 12:28; 15:15 itd);  „svim srcem svojim i svom dušom svojom“ (^v<)p.n:-lk'b.W ^ßb.b'l.-lk'B.) (4:29;6:5;10:12..)  „mjesto koje Jahve, Bog vaš odabere“ (~k,îyhel{a/ hw"“hy> •rx;b.y-I rv,a] ~AqªM'h;) (12:11;14:23;16:2) Iza poticajnog i prijaznog govorničkog stila, i ovih karakterističnih izraza, pomalja se i jasna povijesno teološka slika deuteronomističke povijesti i teologije. Deuteronomistička 111

Izaija 2:6-8 „Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuđincima. Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti“; usp. Iz 5:24; 53:3

Uvod u Stari zavjet D. Berković

reforma podudara se s pronalaskom knjige Ponovljenoga zakona i djelomično sa vjerskom obnovom kralja Jošije (2Kr 22 i 2Ljet 34). Kažemo, djelomično, obzirom da je sam 'deuteronomizam' očito počeo i prije Jošijine vjerske obnove, dapače, moguće je i otvorio vrata kraljevoj inicijativi duhovne obnove u Judejskom kraljevstvu.

7 5

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 6

Svečenička predaja (P) Nastanak P tradicije Bogoštovni okvir, svečeničke predaje okružen je mnogim simbolima koji nalaze svoju osnovu u dvama temeljnim teološkim motivima: svetost i veličanstvo Božje. S druge strane, Svečenički materijal u Petoknjižju zapravo je svojevrsna kompilacija materijala i tekstova: (i) obredno-bogoštovnih, (ii) zakonodavnih tekstova i (iii) rodoslovnih tekstova. Uz ove obredne i legislativne dijelove, sasvim je jasno da Svečenička tradicija nosi u sebi i značajne naglaske socijalne i etičke vrijednosti. Ovo je već i na prvi pogled očito iz legislative samog Dekaloga (Eichrodt,94). U tom smislu Svečenička tradicija nije toliko zainteresirana za bilježenje samih povijesnih događaja, dakle, narativnih tekstova (Harrison,502) obzirom da u temelju ipak ima doktrinarni karakter. Uzevši pak u obzir mnogovrsne i složene propise starozavjetnog žrtvenog sustava, pomno razrađene upute u izradi i korištenju Šatora sastanka, žrtvenih oltara i Kovčega saveza; detaljizirane upute u vršenju svečeničke obredne prakse - sve to umnogome odudara od suvremena bogoštovne prakse i teško će se odmah u svemu ovome prepoznati spomenuta dva stožerna teološka motiva onako kako ih komunicira ova svečenička predaja. Od najstarije do najmlađe tradicije, u stručnim je analizama utjecaj i nastanak Svečeničke predaje evoluirao od najstarijeg do najmlađeg 'dokumenta'. 112 Nekada se bez zadrške pretpostavljalo da je ova od svih navedenih biblijskih predaja najstarija, što bi značilo da prethodi svim drugim tradicijskim 'dokumentima' Petoknjižja. Takvo tumačenje danas uglavnom nije više prihvaćeno, i uglavnom se uzima da je P zapravo projekcija unazad u drevno vrijeme iz pozicije i vremena izgrađenoga Hrama (Rowley,51). Ostaje ipak činjenica da mnogi elementi ove predaje u svom religijskom razvoju sežu u drevnije i primitivnije vrijeme Mojsijevskog razdoblja. Osim toga mi stalno moramo imati na umu da nastanak i kompilacija ovih predaja ne prati pravocrtni kronološki slijed i ne nastaje konsekutivno. Upravo zbog tako detaljno razrađene obredne i materijalne strukture smatra se da je ova predaja ipak konačno uobličena u post-egzilo doba; jer kako protumačiti detaljiziranost svečeničkih uredbi i uputa, kao preimjerice u Izl 25 u pustinjskom kontekstu gdje bi se sve to činilo ipak praktički neizvodivim. Prepoznavanje P tradicije: odrediti i prepoznati kontekst svečeničke predaje, relativno je jednostavan zadatak. Naime, bogoslužje, i sve što s tim ide - od složenog žrtvenog sustava, svečeničkih i obrednih zadataka (Izl 28, Aron; Br 3,11, Levi), do štovanja svetih mjesta - sve je to karakteristična atmosfera i kontekst Svečeničke predaje. Nije upitno da se 112

detaljnu razradu u stručnum tumačenju evolucije P dokumenta, vidjeti: Harrison, 502-515

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 7

svečenička tradicija veže uz obredne predmete, artefakte kao svojevrsni sakralni bogoštovni instrumentarij. Prije svega to je Šator sastanka (Izl 33), kao svojevrsna projekcija Hrama; Kovčeg Jahvin (Izl 37; Pnz 10) i Svetište (Izl 36); a kasnije i Hram ili Dom Jahvin kao fiksni lokus Božje prisutnosti ali i života i djelovanja svečeničkog reda.113 U tom i takvom bogoštovnom kontekstu bez sumnje nastala je svečenička tradicija i predaja. Osim svojih materijalnih, dakle, vidljivih simbola i 'sakralnih pomagala', ovaj svečenički i bogoštovni kontekst karakterizira i osobiti literarni sklop, u prepoznatljivom rječniku, jezičnoj strukturi i stilu. Materijalna baza Preteča žrtvenika, a potom i

oltara

bili su kameni stupovi (b,a'_ tb,C,äm;) koje su

pojedinci uspravljali i postavljali na mjestima teofanije. Tako je Jakov na mjestu gdje je Bog s njim govorio, koje je potom i prozvao Betel, ili kuća Božja, „Jakov uspravi stup, stup od kamena“( Post 35,15).114 Teško da ovdje već možemo govoriti o već razvijenom svečeničkom sustavu i tradiciji. Uspostavu svečeničke predaje ipak bismo postavili u kontekst uznapredovalog bogoštovnog sustava i dakako svećenstvo kao 'red'. Tamo gdje se već razlikuje red klera od laika. Ovako već uznapredovali sustav neminovno će se također vezati i uz dotjeranu i pomno izrađivanu materijalnu stranu bogoštovnih prostora i sakralnih artefakata. Kovčeg Jahvin (Kovčeg Saveza), kao jedan od prvih vidljivih simbola svečeničke tradicije, najvjerojatnije nam dolazi iz mojsijevskog razdoblja. Detaljan opis izrade Kovčega (Izl 37) nesumnjivo je već bio dio Svečeničke predaje. U tom izvještaju imenovan je izvjesni Besalel ispunjen duhom Božjim, uz pomoćnika Oholiba i stručnu ekipu da po u skladu s vrlo preciznim uputama izrade Kovčeg. Ali, postoji i predaja o nastanku Kovčega po kojoj je Kovčeg već u pustinjskom imao svoje važno mjesto i važnu ulogu (Br 10,33). Osim toga po toj predaji Mojsije je Kovčeg osobno izradio, „U to vrijeme Jahve mi reče:'Iskleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovčeg“ (Pnz 10,1). Dapače, u Ponovljenom zakonu Besalel se i ne spominje. S druge strane Mojsije u tom pustinjskom izvještaju i ulozi Kovčega izriče jedan iskaz koji po svemu sudeći u sebi sadrži jedan obredni element: „Ustani jahve! Neprijatelji tvoji nek se rasprše! Koji tebe mrze, nek bježe pred tobom“ (Br 10,35-36). Neki pak smatraju kako nam Kovčeg ne dolazi iz pustinjskog razdoblja, vremena Izraelova lutanja pustinjom nego mnogo kasnije (usp. Nielsen, E.). Kada se uzmu u obzir 113 114

Haran, M. „Behind the scenes of history...“ (JBL, 1981) od bc;n' ‘uspraviti, uspravno postaviti’

Uvod u Stari zavjet D. Berković

7 8

svi tehnički zahtjevni detalji izrade Kovčega (Izl 25; 28; 37), ostaje pitanje da li je izrada tako složenoga Kovčega, tehnički i materijalno bilo izvodivo u pustinjskim uvjetima? 115 Literarna forma Način prezentacije Svečeničkog materijala u literarnom pogledu jezično je vrlo specifičan, obzirom na strukturu, rječnik i stil. Već smo naznačili da mu nedostaje naracije i narativnih tekstova. Evidentno je kako se baš u tome razlikuju, recimo, deuteronomistički materijali od svečeničkih tekstova. Jezik i tekstovi Svečeničke tradicije označava pedantnost ali i šturost. Šturost u odnosu na narativno-pripovjedačke ili poetske tekstove, kao što ćemo to pronaći kod Jahvističke ili deuteronomističke tradicije. Svečenik i svećenstvo nije zainteresirano za literarni 'umjetnički dojam'. Za svečenika je bitan teološki intenzivno promišljeni izraz, pedantan i točan sažet rječnik i stil (usp.von Rad,27). Proroci protiv svečenstva Uz problem određivanja nastanka Svečeničke predaje ostaje nam još jedna dvojba ili nedoumica. Naime, za nedovoljni interes u proučavanju bogoslužnog aspekta u Starom zavjetu zasigurno u prilog idu i neke postavke da je SZ profetizam i proročki pokret zapravo bio izričito negativno raspoložen prema žrtvenom i obrednom sustavu Izraela. Ovo, do te mjere da neki zastupaju tezu da su se starozavjetni proroci, ne samo suprostavljali, nego i zalagali za potpuno ukidanje cjelokupnog žrtvenog i obrednog sustava. 116 Na taj način stvorila se ili se stvara, u kontekstu Starog zavjeta, slika proročke religije, s jedne strane, suprostavljene praksi obredne religije svečenstva. Dakako, treba uzeti u obzir kako žrtveni sustav, koliko god bio važan, nije bio i jedini element bogoštovlja. Pravilnije bi bilo reći kako se proroci nisu suprostavljali obredu i žrtvi, i samoj formi ovih. Njihovo breme odnosilo se na stav srca u okviru, a ne izvan njega, sustava i forme. Prorok Izaija komentira obred i bogoštovlje riječima – „Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene, i njegovo štovanje (~t'a'r>yI) naučena ljudska uredba“ (Iz 29:13).117 Prorok time ne odbacuje vrijednost samog obreda i forme, koliko se usredotočuje na 'srce'.118

115

smatra se da deuteronomistički izvještaj o izradi Kovčega duguje svoj nastanak tradicijama JE ali se naknadno 'povukao' u korist P, usp. Rowley,54 n3 116 „Old testament religion, the religion of the prophets, is the religion of the Word, and hence the Old testament religion of the prophets stands in the sharpest contrast to the religion of the priests, cult religion“ (Volz,P. 'Prophetengestalten des Alten Testaments', 1938, str.19; u Rowley, H.H. 'Worship in Ancient Israel: its Forms and Meaning', str.2) 117 Šarić ovdje preciznije prevodi: “i strah njegov od mene samo je naučena ljudska zapovijed” (Šar) 118 proroku Jeremiji bio zabranjen pristup u Hram (Jer 36) ali time nije bio i udaljen od Boga i svih bogoštovnih čina.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

12.

7 9

KNJIGE PETOKNJIŽJA

P O STANAK Pregled knjige Postanka Postanak 1 - 11 1.

Prapovijest

(Post 1 - 5)

Stvoritelj i stvaranje. Čovjek i sloboda izbora. Prvo prokletstvo. Eva i Adam - povijest ide dalje.

2.

Početak civilizacije

(Post 6 - 11)

Narodi. Prva globalna katastrofa. Noa i prvi Savez. Napučivanje zemlje.

Postanak 12 - 50 1.

Abraham

(Post 12 - 25)

Velika "Bo`ja seoba". Savezni odnos uspostavljen. Abraham i dalje. Zemlji{te za grob

2.

Izak

(Post 24 - 25)

Izak, Rebeka i sinovi Abrahamova smrt Jišmaelovi sinovi

3.

Jakov

(Post 27 - 36)

Blagoslov na prijevaru Jakov i obitelj Jakov i Laban Jakov i Ezav Betel Ezav

4.

Josip Josipova priča Žito u Egiptu Kad su pojeli Ja sam Josip

(Post 39 - 50)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 0

SADRŽAJ KNJIGE POSTANKA Postanak 1 Stvoritelj i stvaranje. Stvoritelj je iznad stvorenja. Kosmologija ‘Bara’ i drugi izrazi stvaranja, v.1, cf. ‘Yatzar’, 2.7 Portret Stvoritelja Oznake karaktera Božjega v.3,v.10. Pluralis amplitudinis, v.26 Kosmologija ‘rakia’(svod).‘Moroth’ (svjetlila).Kosmologija Postanka i SZ, v.6,14 Diverzitet je inherentan stvorenju,v.11,12 Blagoslov, v.27-30 nositelj svih budućih blagoslova, cf. Post 6 i motiv napućivanja zemlje Postanak 2 Završetak ‘prvog’ izvještaja stvaranja, 2.1-4 Prvi ‘Šabat’, v.2b Blagoslov dana, v.3 Drugi izvještaj Komplementarni izvještaj, v.4b ‘Toledoth’ ...kao : generacija, ciklus, povijest… U smislu kritike teksta lit. cjelina.. Novi ‘Toledoth’, v.4. Elohim na odlasku, Jahve na dolasku,v.4b Novi izvještaj o stvaranju ...i novi riječnik, v.7 ‘yacar’, ‘nefeš’… Uloga čovjeka, v.15 Zapovijed, v.16 Postanak 3 Zmija, v.1 Siva zona grijeha, v.1 Disharmonija, v.15 Postanak 4 Spoznaja i iskustvo, v.1 ‘Yada’, cf. v.17 Ispraznost u životu, v.2 ‘Habel’ Pravilo prvenstva, v.4,5 ‘Mibkoroth’ Stav srca i srce u heb. misli, v.6 ...prvo prokletstvo, v.11 Kajinitska loza, v.17-24 Enoš, v.25-26 Jahvistički redaktor. Rodoslovlje i loza po muškim članovima, v.26

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 1

Postanak 5 Novi ‘Toledoth’, v.1 Nova era i nova ‘genetska’ slika čovjeka, v.1 Od ‘slike’ do ‘karikature’ Prolaznost života, v.3 Smrtnost i krhkost ljudskog života Cirkularne konstrukcije ‘wayehi’ (“Kad je Adamu bilo”...‘wayamot’ Postanak 6 Novi odijeljak Jahviste,v.1 Literarni separat. Diskurs neovisan od kontinuiteta prethodne naracije. Veza je prethodna povijest rastućeg grijeha. Korumpirane Božje namjere :  2.4-3.24 (muškarac-žena)  4.1-16 (Kajin)  4.23-24 (Lamek)  6.1-4 (‘sinovi Božji’) Motiv : Napućivanje zemlje, v.1 Napućivanje zemlje ljudima i nepravdom, cf.13b Kontrast izvornom planu i inicijativi Božjoj, cf.1.22,28 Paralelizam : Požudni pogled i posizanje, v.2 Veza sa 3.6 “i vidje žena da je stablo dobro..” Pružanje ruke korak previše, v.3 Sukob svjetova, v.5 ...i Božje kajanje, v.6 Noa pravedan i neporočan Svečenička (P) intervencija (?) Rezolutnost Božja, v.7,13,17 Postanak 9 Bog treći puta blagoslivlja ljude, v.1, cf. 1.28,5.2 Novi odnosi prema svijetu prirode, v.2, cf. 1.28; 3.15 Neprijateljstvo i disharmonija Ograničenja u prehrani, v.3,4 Lex talionis,v.5 Prvi Savezni odnos, v.8-17 Napućivanje zemlje, v.19 Rekurentna tema, 6.1; 10.32 Proširiti ili raspršiti. ‘puts’ i ‘napats’, cf. 11.4 Noa, v.20,21 Ratar razgoličeni 'pijanac' Čovjek proklinje čovjeka, v.22 Koji je grijeh Hama ? Dalekosežne posljedice

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 2

Postanak 10 Novi Toledoth, v.1 Rodoslovlja Postanak 11 Dvostruki ‘Wayehi’, v.1 Jukstapozicija u bezglagolskoj rečenici (uz ‘hyy’). Šinear, cf. 10.10 Babilon ostaje biblijski paradigmatsko oličenje ponosa Repeticije opertaivne rječce u v.4, ‘lanu’ Narativna struktura i paralelizam, v.2-9 Put i plan ljudi – Uvid i plan Božji – Ljudi zaustavljeni Narativni paralelizam : v.1 / v.6 – v.4 / v.8 – v.4 / v.9 Novi Toledoth, v.10 Novi Toledoth, v.27 Završava antedeluvijalni ciklus i počinje Abrahamov ciklus Novo doba, doba patrijarha. Paralele i sličnosti u (pri)povijesti o patrijarsima : Postanak 12 Prelomnica u knjizi Postanka : Literarno-povijesna i teološka 11.31-32 / 12.1 : od povijesti prokletstva – do – povijesti blagoslova. Jalov završetak 1-11, cf. 11.30 “Saraja bijaše nerotkinja..” Re-kreacija. Uspostaviti novu alternativnu zajednicu. Post 12-25 (novo stvorenje) izlazi i iščitava se iz Post 1-11 (korumpiran) Abraham ključna osoba Biblije SZ sa značajem u NZ gramatika i teologija: dativus ethicus (12,1) Paket obećanja, kao predugovor Savezu Motivi :  Jalovost i Božji poziv u situaciji jalovosti. Iz kaosa u stvorenje, iz jalovosti u plodnost.  Poziv je u rizik  Pozivi upućeni ‘rubnim’ ljudima (ne prvencima i rodnima)  “Tobom će se blagoslivaljati”. Poslanje : živjeti sa/za/usred ljudi. Postanak 14 ‘Abram Hebrejac’  kasnija literarna redakcija  namjerna naknadna tekstualna povijesna arhaizacija  ‘Hebrej’ u to vrijeme nije bio etnička odrednica, cf. von Rad, Genesis,p.179 Postanak 15 Abramu ukazanje vjera ali i 'kašnjenje' obećanja, v.1,2, Cf. Post 22 Abraham protestira, v.2 :  prigovor glede ispunjenja obećanja u datim okolnostima  Abraham nije pasivni primatelj sudbine. Postanak 16

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 3

Komplementarni izvještaji, v.1 i v.3 Saraja i Hagara “Uđe on hagari..“ cf. Postanak 21 “Jahve se sjeti Sare…”, cf.Izl 2.24  ‘sjeti se’, kao uzgred nečeg sporednog  ‘kako je obećao’, potomstvo je stvar obećanja Drugi i stariji sin Jišmael nije zaboravljen (!!) aluzije i metafore :  konflikt(i) na vidiku  Izak (dijete budućnosti), Jišmael (sadašnjost) Abraham voli i Jišmaela Postanak 22 Abraham kušan Ali ne i slamanje. Stvara Abrahama kao metaforu vjere, v.1 Drama i dramatičnost u naravi vjere, v.2  raste zaplet i dodatno se komplicira  vrijednost vjere i sloboda Boga Struktura teksta, 22.1-12 Postanak 23 Makpela, v.2  Kirjat Arba (Hebron)  obiteljsko groblje  važnost Hebrona u daljnjoj biblijskoj povijesti ‘sinovi Hetovi’, v.3 Postanak 24 Protokolarna i svećana zakletva na samrti, v.2 žena za Izaka  Rebeka, sestra Labana, v.29  Nema povratka u prošlost, v.6  ‘Dobro pripazi da onamo..” (u Abrahamov rodni kraj) Postanak 25 Ketura, v.1 Toledoth Jišmaela, v.12 “Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela..”  Jišmaelci, cf. 37.25 “opaze povorku Jišmaelaca gdje dolaze..”  kao etnička skupina, cf. Suci 8.24, Ps 83 neprijatelji Izraelovi Toledoth Izaka, 25.19 “Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka..” Motivi : novi i drugačiji motivi u ciklusu Jakova  Abraham u vertikali  Jakov u horizontali

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 4

Motiv : dva svijeta u utrobi, v.23 “Dva su svijeta u utrobi tvojoj..”  dva načina života i dvije civilizacije, v.27  odnos ovih uvijek bio u napetosti  Ezav, nepromišljen; Jakov kalkulira Postanak 27 Blagoslov i prokletstvo, v.4f. “da te mognem blagosloviti prije nego umrem”  blagoslov kao svojevrsni prijenos očinskog i patrijarhalnog autoriteta. “blagoslovljen tko tebe blagoslivlje”, v.29 “Narodi ti služili..”  Abrahamovski element  kultni aspekt blagoslova koji se ne može umnožiti (?),v.38. “Zar ti oče raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj” Improvizacija blagoslova Ezav (?),v.39-40 “Od mača svoga ćeš živjeti..” Jakovljev put, v.43-44 “Ostani kod njega neko vrijeme…” Postanak 29-30.24 Borba za plodnost  “Žestoko sam se borila sa sestrom…”, 30.8  “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža..”, 30.15 Obiteljske napetosti Jakovljevi sinovi Postanak 30.25-43 Jakov i Laban uzajamno nadmudrivanje Jakova i Labana Postanak 31 Haran Jakovljev povratak, v.3,13  ac mwq “Sad ustaj i idi”; dativus ethicus, v.13  “u zemlju kanaansku , k svome ocu Izaku”, v.18 Jakov prognanik njegovi sukobi s ljudima,v.20: “Jakov zavara Aramejca Labana”  usporedi Jakova u borbi s ljudima sa Abrahamov (Motivi u Post 25)  Laban lukavac, v.27 “Otpratio bih te s veseljem”  Jakovljev izljev gnjeva, v.36-42 “Sad se Jakov ražesti”, cf. Post 4.5

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 5

Postanak 32 Presudni susreti Jakova,v.1f Jakovljeva nerazriješena prošlost  bijeg od svega i svačega, “bježi mome bratu Labanu u Haran”  vrijema ne liječi sve (?), cf. 27.43 “neko vrijeme” (ukupno 20 godina cf. 31.38) Jakov – Ezav, Laban  u pripovijesti o Labanu nema spomena o Ezavu  problem Ezav ipak ostaje Jakovljeva dva susreta  s Bogom, i  s ljudima Postanak 33 Jakovljev susret s Ezavom  ‘dolazi Ezav’, dolazi još jedan davno nenaplaćeni ‘račun’  Jakov se klanja Ezavu, napeto iščekivanje Postanak 35 Komplementarni izvještaj: Post 32-33 Jakov i Betel Kultna i moralna čistoća postaje presudan element u životu Izraela, v.2  novi ustroj i sustav, “Odbacite tuđe kumire…očistite se i preobucite”, v.2  cf. Noa i pripovijest o potopu, čiste i nečiste životinje (?)  žrtvenik,v.6  opetovani naglasak na kultno i liturgijsko (Svečenićka predaja) Postanak 36 Rodoslovlje Edomaca I. x Postanak 37 Josipova pripovijest najopsežnija u Post povijest Božjeg proviđenja Najcjelovitija narativna cjelina  kontinuirana i nerazlomljena segmentima.  struktura teksta uređena pripovijest sa slijedom događaja, neovisnim i od raspodjele na poglavlja. Dva svijeta iznova izranjaju usp. priču o Josipovu snu koja služi kao instrument... Teološka nit providnost Božja, 45.5 “Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu”, isto: 50.19 “iako ste vi…Bog je bio ono okrenuo na dobro”  Bog proviđa, cf. Post 22.8 “Bog će već providjeti”, AL-ha,r>yI ~yhila { /,  Bog je tajnovit (motiv snova u Josipovoj priči), cf. i slobodan (Post 22)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 6

Postanak 39 Josipov uspjeh  “Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću..”, v.2  Abrahamovski blagoslov, v.5 Postanak 41 – 42 Faraonovi sni Josipovi sinovi, 41.50  Efrajim i Manaše  iznova se javlja motiv Božjih putova koji nisu ljudski  ‘stariji će služiti mlađemu’, Post 25.23 (Jakov i Ezav) Postanak 46 Izrael “krene na put”  sada se koristi ime ‘Izrael’ namjesto ‘Jakov’  Egipat je dio Božjeg plana za Izraela, v.2-3 (!?)  “Ja ću sići u Egipat s tobom”, cf. Post 15.13 “Dobro znaj da će..”  “Ne boj se sići u Egipat”, v.3 ulaskom u Egipat opetuje se napetost u temi Petoknjižja, v.5 Postanak 48 Jakov pred smrt Jakovljevo blagoslivljanje unuka Efrajima i Manašea  povijesno ponovljena scena iz mladosti Jakovljeve  “Tko su ovi….Izraelu oči oslabile od starosti  scena Izaka sa Ezavom, Post 27.1,18 “Koji si ti moj sin” Josip intervenira za vrijeme blagoslivljanja Postanak 49 Jakovljeva opruka Postanak 50 Jakovljev pogreb

Uvod u Stari zavjet D. Berković

IZLAZAK .

8 7

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 8

LEVITSKI ZAKON Svrha knjige Levitskog zakona Negdje oko polovine knjige Izlaska, koncizno i jasno ukazuje se na poseban status i odnos Izraelaca i Jahve njihova Boga. Pod vodstvom Mojsija narod je krenuo 'u susret Bogu' (Izl 19,17), uspostavlja se komunikacija, 'Mojsije je govorio, a Bog mu je grmljavinom odgovarao' (19,19). Na kojim osnovama i kako će se ova zajednica naroda i njihova Boga održavati? Dakako, ovo nije pitanje postavljeno in vacuo obzirom da će Izraelci i putovati, a potom se i nastaniti u blizini ili čak među onim narodima kojih bi vjerski i etički kodeks bio znatno drugačiji od njihova. Iako će zemlja Obećanja biti zemlja 'meda i mlijeka' ona sa sobom nosi i mnoge izazove pa i opasnosti po ovu novo uspostavljenu zajednicu, Jahve i njegova naroda. Zbog toga navedena zajednica i odnos uspostavlja i učvršćuje na desetak konciznih i smjerodavnih uredbi (Dekalog). Od kojih je prva i prvotna: 'Ja sam Jahve Bog tvoj...Nemoj imati drugih bogova uz mene' (Izl 20,2). Knjigom Levitskog zakona prvenstveno se uređuje mjesto (Šator sastanka) kao i detaljne upute i način 'izvođenja' i održavanja ovog odnosa (Kodeks svetosti). Podrobni opis života i službe Bogu nalazi se u središtu Levitskog zakona; temeljeno na obećanjima Patrijarsima o posebnom odnosu s njihovim Bogom. Kultni propisi bogoštovlja isprepleteni su u ovoj knjizi sa civilnim uređenjem zajednice i svakodnevnim životom pojedinaca. U tom smislu Levitski zakon nije tek obredni priručnik za svećenstvo. Stoga je knjiga prvenstveno i priručnik za zajednicu i život zajednice – ali koja je usko povezana i sa obrednim propisima. Temeljna poruka knjige Knjiga Levitskog zakona prikazuje i povezuje svetost (Božju) sa moralnim i etičkim kodeksom. Ono što je sveto, u obrednom ili moralnom i osobnom pogledu, sveto je prije svega iz razloga odnosa sa svetim Bogom. Pregled i naziv knjige Kao i u drugih knjiga Petoknjižja, nazivlje hebrejskog kanona, koje slijedi početni izričaj svake pojedine knjige, i ovdje se pokazuje indikativnim. Naime, taj naslov ovdje, 'pozva Jahve' (wayyiqra) (Lev 1,1), jasno daje na znanje do koga i pod čijim suverenim autoritetom stoji sav sustav odnosa između Izraela i njihova Boga Jahve.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

8 9

Knjiga Levitskog zakona usredotočuje se na šest važnih cjelina: 1.)

Žrtveni sustav i način žrtvovanja Razlaže upute o vrstama žrtava i njihovim djelovanjima. U osnovi žrtve se grupiraju kao one koje su: 'Jahvi ugodan miris (1,13); žrtve 'za prijestup zajednice' (4,21).

2.)

Aron i svećenički red Aronovih sinova (8,1); Prebivalište (Šator sastanka) Zaređenje Arona i aronovskog svećenstva, na novouspostavljenom žrtveniku.

3.)

Ritualna čistoća (11-15) Detalji ritualno čiste ili nečiste hrane (Lev 11); kultna čistoća pri porodu (Lev 12); propisi o infektivnoj bolesti gubi (Lev 13-14); spolna nečistoća (Lev 15)

4.)

Pomirilište (16) Detaljna regulativa u odnosu na obred i dan pomirenja (Yom Kippur).

5.)

Zakon svetosti (17-26) Ovih deset poglavlja naziva se i Kodeks svetosti (eng. Holiness code, H) sadržava stariju skupinu propisa sabranih u svečeničku zbirku. Ovaj tekst prožet uzajamno povezan a u sažetku najčešće završava izričajem: 'Ja sam Jahve' (18,521; 19,12-18 itd.) ili 'Ja sam Jahve vaš Bog'. Sadržaj ovog odijeljka: žrtvovanje životinja propisuje se na ulazu u Šator sastanka; zabrana blagovanja krvi (17); propisi o obitelji, osobito u odnosu na seksualne odnose i čistoću (18); moralni i etički kodeks (19); kažnjavanje za žrtvovanje Moleku (20); život i svetost svećenstva (21-22); propisi o blagdanima (23); svjećnjak i trajno svjetlo u Šatoru sastanka (24); protiv psovki i svetogrđa (24); godina počinka za zemlju i godina jubileja (25-26).

6.)

Propisi o prinosima (27)

Levitski zakon u odnosu na Novi zavjet Temeljna poveznica Starog i Novog zavjeta, u odnosu na knjigu Levitskog zakona jest razumijevanje žrtve i žrtvenog sustava u odnosu na Krista i njegovu žrtvu, 'jer je žrtvovano naše pashalno janje-Krist' (1Kor 5,7). Osobito se to odnosi na poslanicu Hebrejima, a posebno u Heb 6-10. Osim toga Novi zavjet itekako nastavlja temeljnu poruku Levitskog zakona o svetosti Boga i susljedno svetosti njegova naroda (1Pet 1,15-16; Mat 5,48). Osim toga kontinuitet temeljne poruke u Novom zavjetu nastavlja se i temom 'duhovne kuće' i 'svetog svećenstva' (1Pet 2,5).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 0

BROJEVI Zemlja obećanja Već na samom početku ove knjige jasno se razaznaje ideja vodilja i središte knjige kao one koja se usredotočuje na ulazak u zemlju Obećanja. To je evidentno određeno mobilizacijom puka koja preko popisa stanovništva ukazuje na pripravu za takav pokret. Knjiga Brojeva na taj način izlazi sa tematikom zemlje upravo je razvidno iz činjenice popisa stanovništva (Brojevi 1). Radi se o početku priprave vojne akcije za osvajanje zemlje. Ovo je na samom početku popisa sažeto u samoj uputi o popisu : "Obavite popis sve zajednice izraelske..navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu. Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu.." (1:2-3). Već i prije samog izlaska iz Egipta, sve je upučivalo na buduću potrebu vojne opcije pri ulasku u Obećanu zemlju. U knjizi Izlaska rečeno je kako je sam Jahve zapravo Izraelce uputio "zaobilaznim putem" (Izl 13:18), sve zbog vojnih prijetnji, također i to da su Izraelci napustili Egipat "naoružani od glave do pete" (13:18b), a još prije Izlaska Izraelci su bili ustrojeni "po njihovim četama" (6:26) i tako pripravljani za izlazak iz Egipta. Sve ovo jasne su indikacije za zauzimanje, a ne samo 'ulazak' u zemlju Obećanja. Zemlju pa makar i obećanu trebati izboriti (?). Obećanje nema oznaku ispunjenja u smislu poklona na pladnju. U prilog ovoj borbenoj opciji ide i činjenica kako svećenike Levijevce ne treba popisivati. U ovakav popis nije bilo dopušteno uvrštavati svečenićku lozu Levijevaca. Njima naime nije primjereno ratovati i biti dio vojnih pohoda (Br 1,47). Za njih slijedi poseban popis kako stoji : "Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više" (Br 3:15). Raspored kretanja i pravila u poetku popisanih plemena kako su prikazani u Br 2 također upućuju na poseban (borbeni?) raspored tijekom putovanja naroda ! Tako su Levijevci i Šator sastanka smješteni u sredinu svih tabora i plemena, što se odnosilo kako na sedentarnu poziciju, tako i onu u pokretu, što nije učinjeno samo iz nekih kultnih i obrednih nego i iz obrambenih razloga (Br 2,17). Biblijsko-povijesni kontekst Izraelci su napustili Egipat u 'prvom mjesecu', (?) godine, 'Iz Ramsesa krenuše u prvom mjesecu. Bio je petnaesti dan prvog mjeseca' (Br 33,3). Ovo vrijeme Izraelcima je potom određeno biti i početkom svake godine - 'početak mjesecima' (Izl 12,2). Tri mjeseca potom stigli su u Sinajsku pustinju ('Tri mjeseca nakon izlaska iz egipatske zemlje, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju'; Izl 19,1). Prebivalište ('Šator sastanka') podignuto je dvije godine nakon njihova putovanja po pustinji, 'prvoga

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 1

dana prvoga mjeseca druge godine' (Izl 40,17). Mjesec dana nakon toga ima se obaviti popis stanovništva. Ovime započinje knjiga Brojeva. 'Prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: Obavite popis sve zajednice izraelske' (Br 1,1). Popis je trajao po svemu sudeći potrajao dvadesetak dana. Naime, 'Druge godine, drugog mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu, diže se oblak iznad Prebivališta svjedočanstva. Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoje putovanje' (Br 10,11). S druge strane, knjiga Ponovljenog zakon započinje s osvrtom na vrijeme provedeno u pustinji na način: 'Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga...' (Pnz 1,3), na lokaciji 'u zemlji moapskoj s onu stranu Jordana'. Bilo je to dakle, 38 godina od napuštanja Sinaja i pustinjskog lutanja. Ovime deuteronomista ukazuje na razdoblje od uspostave Saveza i susreta s Bogom, do priprave za ulazak u zemlju obećanja, na Moabu. Ili kako izvještava knjiga Brojeva, 'na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana' (Br 22,1). Razdaljina i putovanje od gore Horeb (Sinaj) do Kadeša, 'predvorje' zemlje obećanja, uzima 'jedanaest dana hoda' (Pnz 1,2)... Pregled i naziv knjige Naziv knjige u hebrejskom kanonu, 'U Sinajskoj pustinji' (1,1) već sam po sebi prikazuje pregled i lokaciju događanja knjige Brojeva. Naziv 'Brojevi' potječe od činjenice da se već u samom početku teksta izlaže popis stanovništva, što je kasnije, kao naslov knjige, proslijeđeno u Vulgati i tako dalje na ostale biblijske prijevode. Takav naziv knjige odgovara i samom pregledu 1-10 poglavlja. Knjiga Brojeva raspodijeljena je na tri dijela koji odgovaraju zemljopisnom okruženju i putovanju i pomacima u kojem se Izraelci nalaze u pustinji. Sinaj (u Sinajskoj pustinji) 

prvi dio putovanja usredotočuje se na boravak u Sinajskoj pustinji (1-10)



put od Sinaja do Kadeša (10-12)

Kadeš (u pustinji Paran) 

boravak u pustinji Paran (13-20)



odlazak iz Kadeša prema Moabu (Moapskim poljanama) (20-22)

Moab (Moapske poljane, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu, 22,1) 

priprave za ulazak u Kanaan (22-32)



rekapitulacija putovanja od Egipta; pogled u budućnost (33-36)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 2

PONOVLJENI ZAKON Pregled knjige Ponovljenog zakona 1. Pnz 1 - 4 : 43 1 :1-5 1 : 6 - 3 : 29 4 : 1 - 40 4 : 41 - 43

2. Pnz 5 - 11 4 : 44 - 49 5 : 1 - 21 6 :4 - 5 9 - 11

3. Pnz 12 - 26 12 -26

4. Pnz 28

PRVI MOJSIJEV GOVOR UVODNI DIO POVIJESNA RETROSPEKTIVA OPOMENE I POTICAJ GRADOVI UTOČIŠTA (interpol.)

DRUGI MOJSIJEV GOVOR UVODNI DIO (??) DEKALOG SHEMA DALJNJE OPOMENE I UPUTE

DRUGI MOJSIJEV GOVOR LEGISLATIVA (središnji dio)

EPILOG EPILOG (Pnz 27 interpolacija)

5. Pnz 29 - 30

TREĆI MOJSIJEV GOVOR POTICAJ VJERNOSTI SAVEZU

6. Pnz 31 - 34

DODACI

Karakteristike knjige Ponovljenog zakona Uvodne opaske - nazivlje; aspekti Pnz  nazivlje:

~yrIªb'Dh> ; hL,aeä (1:1) ('ovo su riječi' ) (Heb.kanon) 'drugi zakon' (=LXX) - 'deuteronomium' (deuteros + nomos) (?) to. deuterono,mion tou/to (17:18) (LXX) - (taZOh; hr'ÛATh; hnE“v.m-i ta, Alø bt;k') 'knjiga pouke' (=Židovstvo također i kao - tx;k;äAT rp,s), 'kopija Zakona' = hr'ATh; hnEv.m (taZOh; hr'ATh; hnEv.mi-ta, Al bt;k'w> (17:18)  aspekti Pnz pretisak, primjerak, kopija - (“reprint” a ne neki novi Zakon ) novonastali uvjeti – cf. prilagođen povijesnim okvirima (eg: …) niz od tri Mojsijeva govora (Pnz pripisan u cjelosti Mojsiju?)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 3

Povijest proučavanja Deuteronomiuma  ‘drugačija’ knjiga. patristika - Atanazije; Jeronim poistovjećuje Deut. sa Jošijinim ‘Zakonom’ suvremeno doba - De Wette (1805) (Dissertatio Critica…) Pregled knjige i nastanak  pregled knjige Ponovljenog zakona (vidi dodatak:' Pregled knjige') a.

prvi Mojsijev govor

(1-4.43) :

b.

drugi Mojsijev govor

(5-11 / 12-26) :

c.

pogovor (epilog)

(28)

d.

treći Mojsijev govor

(29-30) :

e.

dodaci

(31-34)

 Zakon u Deuteronomističkoj redakciji sinopsis  nastanak i problemi u tekstu: Ur-deuteronomium jezgra oko koje je nastao final. tekst 12-26 (leg.) (27.9-10 spona) odvojeni i neovisni uvodni dijelovi problem ‘množine’ (1.5,6,29; 4.44, 5.1) Teologija i stil knjige  teološke značajke knjige centralizacija bogoštovlja novi modus očitovanja Božjega (4.33; 5.23) naglasak na novo eksponiranom Izraelu (4.6; 7.6; 15.6..) veza sa mudrosnom predajom Božji Savez (za svaku generaciju, prema budućnosti, zahtjeva reakciju) socijalni naglasci institucija kralja (izabranik Božji, Izraelac, oslonac u Zakonu, pravedni kralj)  literarne i stilske karakteristike novi pristupi traži i novi rječnik : fluentan izraz, bez arhaizama repeticije sintagmi govornički stil (novi aspekt obzirom na usmenu predaju)  svrha i cilj kome je ova 'homilija' upućena i tko su 'propovjednici' ?

Uvod u Stari zavjet D. Berković

Deuteronomizam  naglasak Pnz i dva SZ koncepta : obnovaljanje koncepta ‘berit’ vs. ‘torah’ 2Kr 22:11 “Čuvši riječi knjige Zakona 2Kr 23:2 “pročita im sve riječi Knjige Saveza”  deuteronomizam osnovne teološke značajke; teologija deut

deuteronomistička škola i proročki utjecaji duteronomijska povijest Jošijina obnova  Zakon - izgubljeni pa pronađeni. Jošija i vjerska obnova. kako se Zakon zagubio ?!  povijesni okvir Jošijine obnove (2Kr 22-23 / 2Ljet 34-35) povijesni okvir i pretpostavke Obnove : vrijeme (Asurbanipal, 626 – 622) osamostaljenje drugih naroda (političko, vjersko) i deklinacija Asirskog car.  tijek Obnove (2 Kr 22) popravak Hrama i pronalazak Zakona čitanje Zakona (reakcija, provjera i ovjera kod proroka) odgovor proroka i implementacija Zakona Obnova i Zakon: povezanost reforme i pronalaska Zakona (koji tekst?)

9 4

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 5

TEMA PETOKNJIŽJA Pokazatelji za jedinstvenu temu Prolazeći samo kroz dijelove (pojedine knjige Petoknjižja) , postoje određene naznake i jednoobraznost u događanjima. Prvi pokazatelj u tome poslu jest sam završetak Petoknjižja. Korpus Petoknjižja završava smrću Mojsija, prelazak vodstva na Jošuu, i nedovršeni ulazak u zemlju Obećanja (Pon zakon 34:5-12). Kako objasniti činjenicu da Petoknjižje završava upravo ovako, nedoređeno ? Po svim prethodnim obećanjima tijekom korpusa Petoknjižja ovo i ovako ne bi smio biti kraj, ili bi barem zahtjevao ono "nastaviti će se"

119

. U završnici Petoknjižja

ostavljeni smo, makar samo u narativnom pogledu u napetosti, i išćekivanju ispunjenja onih stvari koje su zadane na počecima korpusa. Cilj avanture nije dostignut. Na kraju Petoknjižja, kao i uglavnom pri završecima pojednih knjiga, uvijek iznova smo ostavljeni u išćekivanju. Išćekivanju potpunog ispunjenja Jahvinih obećanja

120

. Niti u

jednoj pojedinoj točki ne nalazimo potpuno ispunjenje svih obećanja. Nakon mnogih (stoljeća) godina nakon Abrahama, Izrael čak kao da nazaduje u realizaciji obećanja umjesto zemlje obećanja put ih je odveo u Egipat i rosptvo, umjesto potomstva ‘kao zvjezda na nebu i pjeska na moru’ u Egipat silazi sveukupno 70 duša

121

. Naoko, neoptimističan je i

završetak knjige. 

POSTANAK. Završetkom knjige Postanka jednostavno se ustanovljuje kako:

‘Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes’ (Post 50. 26). Josip dakle ne samo da nije doživio zemlju obećanja nego su i njegove kosti položene u ropstvu. Mada je u datoj situaciji teško reći za Izraela da su ‘živjeli dugo i sretno’, i u odsutnosti sretnog završetka (Postanka), ipak postoji naznaka kojom se gleda i vjeruje u svjetliju budućnost i ispunjenje obećanja, jer pred smrt Josip im kaže: ‘Tada Josip zakune Izraelove sinove: Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde’ (Post 50. 25) 

IZLAZAK. Zaključak ove knjige ne "zaključuje" ništa ! Opisuje Šator

sastanka, oblak i Prebivalište. Sve, ipak, elementi Božjeg prisustva u narodu koji se nalazi i dalje u pokretu. Pogled prema budućnosti ostaje jedina nada i pri završetku 119

Usporedi : Ponovljeni zakon 31:3, 23 "Sam Jahve Bog tvoj, pred tobom (i.e. narodom) }e prije}i.." "Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti }eš uvesti Izraelce.." (s.23) 120 Odnosi se na temeljna obe}aja Abrahamu: (a) zemlja, (b) potomstvo, (c) blizina Jahvina 121 Post 46. 8, 26-27

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 6

slijedeće knjige Petoknjižja, knjige Izlaska. Izrael još uvijek kruži pustinjom, dakle od obećane zemlje još nema ništa. Što se obećanja Jahvine prisutnosti tiče tu je načinjen pomak i napredak obzirom na Potanak. Uspostavljen je Šator sastanka, kao simbol Božje prisutnosti, ali i oblak u kjem prebiva Jahve usred Izraela 122. 

LEVITSKI ZAKON. Završetak knjige Levitskog zakona, uz određeni mali

pomak, ipak i dalje ostaje išćekivanje ispunjenja obećanja. Upute i uredbe koje su date u završnim poglavljima Lev 26. 41-46; 27. 28-34, samo upućuju na način ponašanja i življenja koji se odnose na zemlju koju narod tek treba baštiniti. 

BROJEVI. Knjiga Brojeva u svojoj završnici opet označuje jedan pomak

prema zemlji obećanja

123

. I konačno sa knjigom Ponovljenog zakona, posljednjom

knjigom Petoknjižja, još smo bliže u pomaku prema zemlji obećanja: 

PONOVLJENI ZAKON. ‘Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve,

Bog vaš, zapovijedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete’(Pnz 6. 1). Lokalitet događanja poklapa se s onim iz knjige Brojeva, "s onu stranu Jordana u pustinji". Ipak postoje naznake za novi napredak jer konkretnije pripremaju narod za presudni pomak za ulazak u zemlju Obećanja - o jedinstvenu bogoslužja, o budućnosti i dolazećoj monarhiji... Sažetak Napredovanje evidentno u ovakvoj progresiji ima svoj temporalni i prostorni pomak. Ova progresija nije prezentirana u nekom pravocrtnom obliku. Ne nalazimo jedan uredan konsekutivni prostorni pomak u nekom simplificiranom modu - "mjesto za mjestom", ili "događaj za događajem". 124 Priprema i anticipacija uokvireni su u jednu svrhovitu i smislenu progresiju. Stoga nam preostaje najvažnije i temeljno pitanje : Gdje sve ovo nalazi svoj početak ? Što sve daje poriv i zamah ovakvom razvoju? Iz kojih korijena rasate ovo čudnovato stablo Petoknjižja ? Odgovor bez sumnje leži u obećanju Patrijarsima ili bolje reći u nekoliko elemenata tih obećanja. Ukoliko smo dakle u tom smislu razriješili Petoknjižje u kojem se evidentira stanje koje opisuje kretanje i svrhovite pomake prema sasvim određenom cilju, a ovo kretanje

122

Izl 40. 34 Br 36. 13 ‘To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu’ 124 Sveukupno kretanje prema cilju, u okvirima Petoknjižja - gdje ima polazišnu točku ? 123

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 7

ima svoj zamah u božanskim obećanjima Patrijarsima, moguće nam je sada izložiti prijedloge za jedinstvenu temu Petoknjižja.

OBEĆANJE Elementi obećanja Jahvino obećanje, ako možemo govoriti o jednome obećanju, sadrži tri konstitutivna elementa. Oni su grupirani u - a) obećanje potomstva, b) obećanje zemlje, i c) obećanje saveza i prisne zajednice s Bogom a. obećanje potomstva b. obećanje zemlje c. obećanje blizine i odnosa d. aluzije na obećanja Konstatirali smo da "obećanje" u sebi sadrži tri konstitutivna elementa, dakle obećanje potomstva, obećanje zemlje i obećanje (saveznog) odnosa sa Jahvom. Sada nam valja prepoznati u kojim odjeljcima i kako su ovi elementi raspoređeni u Petoknjižju. Potomstvo kao element obećanja se u temeljima pojavljuje u Postnku 12 - 50. Obećanje zemlje osobito je prisutno i naglašavano u knjizi Brojeva i knjizi Ponovljenog zakona. Obećanje osobitog i prisnog odnosa i saveza između Jahve i njegova naroda istaknuto je naročito u knjizi Izlaska i knjizi Levitskog zakona. Obećanje osobitog i prisnog odnosa između Jahve i naroda portretirano je u nekoliko različitih formulacija. Kojiputa je to jednostavno općeniti pojam "blagoslova", kojiputa "biti s tobom" 126

125

ili pak u pojmu vođenja

("vodit ću te"). Nerijetko je to i Jahvino pozivanje na njegova obećanja i odnos prema

praocima. Sve ove elemente slobodno možemo objediniti pod kategoriju "osobitog i prisnog odnosa". Svakako valja imati na umu da se sva ova tri elementa obećanja - potomstvo, zemlja i odnos - isprepliću i preklapaju te se i svi nalaze na ovaj ili onaj način u svim knjigama Petoknjižja. Ovdje je samo riječ o osobitoj ili temeljnoj prisutnosti jednog od elemnta obećanja u pojedinačnim knjigama. Tako bi na primjer bilo neispravno reći da element osobnog odnosa nije naznačeno prisutan i u knjizi Ponovljenog zakona. Dapače, on je tamo

125

Postanak 26:3 "U ovoj se zemlji nastani, ja }u s tobom biti i blagoslivljati te"; 26:4 "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom" (Izaku) 126 Postanak 46:4 "Ja }u siši u Egipat s tobom i sam }u te vratiti ovamo" (Jakovu - Izraelu)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 8

itekako značajan. No, obzirom na specifičnost knjige Ponovljenog zakona uočljivo je ipak da se obećanje zemlje na osobiti način ondje ističe. Prijedlog za temu Prijedlog: "Tema Petoknjižja je djelomično ispunjenje, ali i djelomično neispunjavanje, obećanja, ili blagoslova Patrijarsima. Obećanje ili blagoslov s jedne je strane Božja je inicijativa u svijetu gdje ljudska inicijativa uvijek dovodi do katastrofe, ali i uvijek opetovana potvrda iskonske Božje namjere za čovjeka" (DJA Clines). Pojašnjenje Pojašnjenje ili potvrda samog prijedloga o "temi" Petoknjižja u svome djelomičnom ispunjenju obećanja samo po sebi i nije tako zahtjevan zadatak obzirom da sam tekst artikulira takvu situaciju i to opetovano i često puta ponovljeno u različitim oblicima. Moramo primjetiti kako je u ovome "trojstvu" obećanja, ovaj triplet je nerazdvojiv i neraskidiv. Nestankom samo jednog elementa od ova tri nestaje smisla i cjeline obećanja. Cjelovitost ovih Božjih obećanja i nije moguće u potpunosti razumijeti bez svakog od tri tijesno povezana elementa. Što mi vrijedi ? Otprilike ovako već u samom početku događaja Abram ističe a istovremeno i oblikuje jedan "teološki neksus", teološku povezanost sa onim što će tematski slijediti u preostalom dijelu Petoknjižja i predložene teme ispunjenja obećanja u dijelu i djelomičnog neispunjenja. Prema tome u tom logičkom nizu koji slijedi što vrijedi i taj osobiti odnos obzirom na Boga ako njemu (Abramu) nema potomstva, ali isto tako što će potomstvo koje nije u stanju prebivati sjedinjeno, zajedno na svojoj zemlji. "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog" (Post 12:1), dakle korijeniti raskid sa svojim domom. U teološkom nizu i jukstapoziciji može se upitati koja to zemlja (domovina) može zamjeniti i nadomjestiti "očinski dom" i "njegovu zemlju" ? Jedino će to moći nova zemlja ali jedino i tek ako to bude "njegova zemlja" u kojoj će prebivati i živjeti njegova buduća obitelj (dom), dakle potomstvo. Isto tako što znači krenuti i otići iz svoje zemlje u takvu avanturu ako to nije "bogom-dana" uputa i bogoprisutnost, što dakle predmjeva osobiti i prisni odnos između Boga i Abrama.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

9 9

POSTANAK Drugi dio knjige Postanka (12-50) izlaže četiri praoca - Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa - ali ne samo pojedinačno već na taj način da oni predstavljaju jednu sukcesivnu liniju, lozu. Potomstvo kao element obećanja Božjih praocu Abrahamu i nasljednim praocima u ovom dijelu Postanka nalazi svoj osobiti naglasak. U pogledu predložene teme ona se ovdje jasno razaznaje u formi nekoliko presudnih pitanja i situacija koje se susljedno ponavljaju : (a) hoće li uopće biti i jednoga sina potomka, i (b) hoće li taj sin, pojedinac i prvi od potomaka uopće preživjeti da bi mogao nastaviti potomstvo. Opis ovakvog stanja je osobito evidentan u Postanku 22 u prikazu kušnje Abrahama da žrtvuje svog jedinog sina Izaka. (c) žene i majke nasljednika u opasnostima osobnog opstanka 127 (d) jalovost žena budućih potomaka (Sara, Rebeka, Rahela) (e) rivalstvo između braće (Išmael, Jakov, Josip, Benjamin) (f) glad u zemlji 128 Sve ovo zajedno zapriječuje rapidni rast Abrahamovskoga klana i obitelji. U kakvom ćemo stanju zateči i što možemo reći o Božjim obećanjima pri kraju knjige (Postanka) ? Možemo ustanoviti da je: (i) (ii)

obitelj uspostavljena i ustrojena "sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša (Post 46:27)

(iii)

sada nakon svega uglavnom velika vjerojatnost da će ovaj klan opstati i preživjeti

(iv)

tek vrijeme da se ostvari "mnoštvo" potomaka sinova Izraelovih (Jakovljevih), što će se i naskoro početi očitovati

127

Sara : Post 12:17 "Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje" (Usporedi : Postanak 20:14) ; Rebeka : Postanak 26:6-17 128 Post 12:10 "Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat…" ; Post 26:1 "U zemlji zavlada glad različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrama" ; Post 41:54 "A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad…"

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 0

U Egiptu se nastavlja jačanje Izraelskog klana i započinje strmijom uzlaznom linijom dinamičniji prirast i natalitet. "Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži" (Postanak 47:27) 129. U Egiptu se na živ način sada opisuje i osobita rodnost Izraelaca - "I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju" (Izlazak 1:7) 130. Što se tiče obećanja "zemlje" i "odnosa" u knjizi Postanka ovi elementi imaju sporedno mjesto.

129

Usporedi : Jakovljev blagoslov nad Josipovim sinovima Efrajimom i Manašeom : "Bog čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak…djecu ovu neka blagoslovi..U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili" (Postanak 48:15) 130 Izlazak 1:9 "Eto sinovi su Izraelovi postali narod brojan i mo}niji od nas", "Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se.."

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 1

IZLAZAK I LEVITSKI ZAKON U ovim se knjigama za razliku od knjige Potanka posebno razvija "tema" zajednice s Bogom, osobitog i prisnog odnosa. Imamo dva žarišta u kojima se nalazi i unutar kojih se razvija ova (pod)tema tipična za ove dvije knjige Petoknjižja. To su sam događaj izlaska iz Egipta i događaji objave Božje na brdu Sinaj. Ovo Božje obećanje zajednice i osobitog odnosa sa Izraelcima izrađeni su u izrazima : "blagoslovit ću te", ili "bit ću vašim Bogom" 131. Također u Levitskom zakonu : "Među vama ću postaviti svoje Prebivalište, i neću vas odbaciti; među vama ću hoditi i bit ću vam Bog, a vi ćete mi biti narod. Ja, Jahve Bog vaš izveo sam vas iz zemlje egipatske.." (Levitski zakon 26.11) Izlazak Upravo je u knjizi Izlaska sam stožerni događaj izlaska začet onim zbivanjima koji nalaze svoje korijene u zajednici s Bogom i osobitom odnosu s Jahvom. Naime "Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.." (Izlazak 2:24). Osim što se Bog sjeća svojih obećanja i "sjetio se Saveza", On jamči "zajednicu" - "Ja ću biti s tobom (i.e. Mojsijem)" (3:12)

132

…osim toga

uporno nastavlja opisivati Izraela kao "svoj narod" (7:4, 16 ; 8:1..). Osobito je značajan središnji odlomak koji pripravlja i opisuje događaj koji vodi prema samom izlasku a u kojem Jahve daje Mojsiju upute kako i što reći faraonu - "Reci mu : Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš MOJ NAROD da mi iskaže štovanje u pustinji" (7:16). Jahve sada sebe opisuje sada izričito kao "Bog Hebreja"(9:1 ;10:3)

133

. Cijeli odijeljak u poglavljima

Izlazak 5 - 11 uvodi nas u konkretizaciju ili formalizaciju tog odnosa i zajednice između Boga i Izraela. Njihova će zajednica biti utemeljena i u obrednom obliku, makar još za sada prije samog izlaska ni sami ne znaju kako će to izgledati. Mojsiju je ipak jasno da im treba sa sobom uzet svu stoku 134 LEVITSKI ZAKON U okvirima obećanja knjiga Levitksog zakona ima u zadatak detaljizirati kako se novouspostavljena zajednica ima održavati. Uspostavi dakle sada slijedi ODRŽAVANJE !! Prema tome ovoj knjizi je glavni interes regulirati obredni dio, definirati koje su sve pretpostavke ovoga. 131

Izlazak 6:7 "Za svoj }u vaas narod uzeti, i bit }u vašim Bogm" nastavi usporedbu sa : Izl 6: 7 133 Usporedi objavu Jahve u Izl 5:3 "Bog Hebreja objavio nam se.." 134 Izlazak 10:24-26…"Ni papka neće ostati ovdje" , riječi su Mojsija faraonu nakon što je ovaj htio da Izraelci ostave u Egiptu svoju stoku. 132

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 2

Mojsije je u ovome glavni posrednik pa će i sama knjiga znakovito započeti riječima : "Zovnu Jahve Mojsija" (Lev 1:1), ili "Jahve reče Mojsiju : Ovako kaži Izraelcima" (4:1). Nadalje rječnik ove knjige upućuje kako se ova zajednica i odnos temelje na Božjim uputama (zapovjedima) s jedne strane i poslušnošću naroda s druge strane. Stoga imamo znakovitu formulu kojom se upravo na tu itakvu situaciju apelira, naime "Aron i njegovi sinovi učiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija" (Lev 8:36). Završetak knjige Levitskog zakona samo uokviruje ovaj odnos riječima "To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio između sebe i Izraelaca po Mojsiju…" (26:46)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 3

BROJEVI I PONOVLJENI ZAKON U ovim se knjigama "zemlja" kao obećanje praocima nalazi u središtu interesa. Orjentacija Brojeva i Ponovljenog zakona jest uvijek iznova još jedan (temporalni i prostorni) pomak prema "zemlji" obećanja Božjega. Brojevi U knjizi Brojeva već na samom početku knjige ova ideja o (ulasku) zemlji obećanja evidentira se određenom "mobilizacijom" puka koja preko popisa stanovništva ukazuje na pripravu za pokretom. Da knjiga Brojeva izlazi sa tematikom "zemlje" upravo je razvidno iz činjenice popisa stanovništva (Brojevi 1). Naime evidentno je da se radi o početku vojne priprave za invazivni pohod. Ono što se događa na samom početku popisa je sažeto u samoj uputi o popisu : "Obavite popis sve zajednice izraelske..navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu. Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu.." (1:2-3). Već se i prije samog izlaska upučivalo na vojnu opciju. U Izlasku je rečeno kako je Jahve nakon izlaska iz Egipta uputio Izraela "zaobilaznim putem" (Izl 13:18) zbog vojnih prijetnji, ali i to da su Izraelci napustili "zemlju egipatsku naoružani od glave do pete" (13:18b). Još daleko prije izlaska Izraelci su bili ustrojeni i tako pripravljani za izlazak "po njihovim četama" (6:26). Sve su to između ostaloga i indikacije za zauzimanje "zemlje". Prema svim ovim događajima i uputama evidentno se radi o pripremama, ali i razumijevanju još od početaka da će se za "zemlju" , makar i obećanu trebati i boriti. Obećanje dakle nema oznaku ispunjenja u smislu poklona na "pladnju". U prilog "borbenoj opciji" ide i činjenica kako Levijevce ne treba popisivati, dapače nije bilo dopušteno u ovakav popis uvrštavati svečenićku lozu Levijevaca, kojim očito nije primjereno ulaziti u vojne pohode i borbe

135

. Za njih slijedi poseban popis kako stoji : "Popiši Levijevce po njihovim

porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više" (Br 3:15). Raspored kretanja i pravila u poetku popisanih plemena kako su prikazani u Brojevima 2 također upućuju na poseban (borbeni?) raspored tijekom putovanja naroda ! Tako su Levijevci i Šator sastanka smješteni u sredinu svih tabora i plemena, što se odnosilo kako na sedentarnu poziciju, tako i onu u pokretu, što nije učinjeno samo iz nekih kultnih i obrednih razloga 136.

135 136

Brojevi 1:47-49 "Nipošto nemojte popisivati Levijeva plemena.." Brojevi 2:17

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 4

PONOVLJENI ZAKON Iznova nam kako struktura tako i sam rječnik ove knjige ukazuje da se tematika ove knjige obzirom na obećanja Božja odnosi na "zemlju" obećanja. Tako je jedan od veoma učestalih izraza onaj koji spominje "zemlju" i to "zemlju koju češ zaposjesti" ili izraz "zemlja koju ti Jahve tvoj Bog daje" ! Mojsijevi govori tekstom su pozicionirani "s onu stranu Jordana"

137

u zemlji Moaba. 138

Tako Ponovljeni zakon 9:1 - "Slušaj Izraele ! Danas prelaziš preko Jordana, da sebi podvrgneš narode i veće i brojnije nego što si ti..". Dodatak i svojevrsni završetak prvoga Mojsijeva govora opetovano naglašava "zemlju" u koju će Izrael ući : "A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim, da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših" (4:1). Iznova se zacrtava motiv zemlje koja se "daje", ali je isto tako treba i "zaposjesti" (Usporedi : knjigu Brojeva, gore). Ali naglasak na "zemlji" je ujedno i istovjetno naglasak na činjenici obećanja koje je Bog dao o toj zemlji-daru. Tako se i taj element objedinjuje u knjizi Ponovljenog zakona "Slušaj, Izraele, drži ih (zapovjedi, zakoni i uredbe) i vrši, da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih" (6:3). Nije zanemariva mogućnost da je sve ovo u određenim stanjima i situacijama od Izraelaca preuzeto tako da je bilo trivijalizirano. U izostavljanju osobne i narodne odgovornosti zaostalo je u Izraelskim ušima samo "med i mlijeko" , a izostavljeno "slušaj", "drži", "zaposjedni"..? Neminovnost blizina "zemlje" i ulazak u zemlju osobito je u dinamičkom prikazu portretirano u 5:31.

137

Pnz 1:1,5 2Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana" - primjetiti temporalni pomak. Naime riječi su upu}ene "svemu Izraelu", [to mogu}e ukazuje na period Sudaca i kasnije. Također usporedi : Pnz 31:1-2 gdje se upu}uje na riječi Jahve Mojsiju "Ne}eš prije}i ovog Jordana" 138 "in te land of Moab" (1:5 ; 29:1) - 'the place of proleptic significance' (Clines, str.58)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 5

VI.

POVIJESNE KNJIGE

13. POVIJESNE KNJIGE STAROG ZAVJETA Uvodne opaske Razdoblje povijesti opisano u knjigama 1-2 Samuelova i 1Kraljevi 1-11 prikazuje sveobuhvatne i dalekosežne promjene u političkom, društvenom i vjerskom životu Izraela. S jedne strane to je završetak razdoblja sudaca i društveno-političkog stanja u kojem nije bilo kralja i kraljevske centralizirane vlasti. To je vrijeme konfederacije plemena, povezane labavim etničkim vezama, uz zajednički i ujedinjujući faktor vjere u Jahvu. Za kraj razdoblja sudaca indikativan je opis stanja šire društvene zajednice, kako je prikazan u 1 Sam 1:1-3, o nekom Elkani Efrajimljaninu, koji je sa svoje dvije žene, Anom i Peninom, jednom godišnje na hodočašće dolazio u Šilo da „prinese žrtvu Jahvi Sebaotu“. Ovaj detalj jasno ukazuje na to da je vjerska dimenzija, bio i presudan ujedinjujući element za etnički korpus izraelskih plemena. To je bila centripetalna sila budućeg Izraela. Na drugoj strani spektra razdoblja, opisanog u gore spomenutom biblijskom tekstu, nalazimo, za Izrael, uspostavu monarhije, potpuno novog i drugačijeg društveno-političkog sustava. se jako kraljevstvo i vladavina kralja Salomona ujedinjenim i strogo cenrtraliziranim Izraelom. Opis ovih promjena obuhvaćen je u literarnom segmentu 1Sam  2Sam  1Kr 1-11. Kroz sveukupna događanja središnje mjesto u svim ovim događanjima zauzimaju četiri osobe: Samuel, Saul, David i Salomon.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 6

KNJIGE SAMUELOVE U povijesti Izraela ove dvije knjige pokrivaju razdoblje od kraja razdoblja Sudaca, pa do završetka kraljevanja kralja Davida. Svrha je tih knjiga opisati nastajanje monarhije i ulogu koju je u svemu tome imao Samuel. Drugi lik, u 1Sam u središtu pažnje, uz Samuela, je tragični junak i kralj Saul. Naziv dobiva po Samuelu, iz dva razloga. Prvo, stoga što je Samuel glavni akter zbivanja u tranzicijskom razdoblju prelaska sa konfederacijske amfiktionije na centralistički monarhijski sustav. I drugi razlog je njegova uloga u pomazanju Saula i Davida. Dvije knjige Samuelove (1/2 Samuelova), kao i knjige Kraljeva (1/2 Kraljevima), u izvornom masoretskom tekstu hebrejskog kanona izvorno su sačinjavale jednu, jedinstvenu knjigu. Podjela na dvije knjige odigrati će se tijekom nastanka LXX, i to pod nazivom ½ Knjiga Kraljevstava (Bibloi Basileon). Od naziva 'Kraljevstva' na naziv 'Kraljevi' naići ćemo u latinskom prijevodu SZ, Vulgati.139 PREGLED SAMUELOVIH KNJIGA: 1Samuelova knjiga (1) Samuel kao Sudac, (1Sam 1-7) Samuelovo djetinjstvo (1-3); kraj svećenstva u Šilu (4); kovčeg Saveza i rat s Filistejcima (5-6); vjerska obnova u Mispi; Eben Ha-Ezer (7) (2) Samuel i Saul, (1Sam 8-15) glas naroda (1Sam 8); postavljanje Saula za kralja (Gilgal) (9-10; 11:12f); primopredaja odgovornosti, Samuel i narod (12); Saulovi problemi na početku vladanja (13:5-7) (13-15) (3) Saul i David, (1Sam 16 – 2Sam 1) izbor Davida u službu Saulu (1Sam 16); kraj Saulove vladavine (15:28,35) Saulovi zadnji dani vladanja (1Sam 17-31); saulova smrt (31); David osvećuje Saulovu smrt (2Sam 1:1-16) (4) David, kralj Izraela, (2Sam 2-8) Abner i Išbaal (2-4); Davidovo pomazanje za kralja (2:1-4;5:1-5); David zauzima Jeruzalem (5:6-12); vječni Savez s Davidom (7) (5) Davidov dvor i spletke, (2Sam 9-20)

139

knjige Kraljeva su nosile naziv ¾ kniga Kraljevstava. U hebrejskom tekstu kasnije (Bombergovo izdanje, 1516-1517) Samuelove su knjige bile podijeljene na dvije knjige.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 7

Meribaal (unuk Saulov i Jonatanov sin) i Davidovo smilovanje (2Sam 9); BatŠeba (11); Jahvina poruka Davidu preko Natana (12); Abšalom i Amnon (Davidovi sinovi) (2Sam 13); Abšaloma se vraća na kraljev dvor (14:21-24) (14); Abšalomove spletke (15-18); David žaluje za Abšalomom (19); ustanak Šebe (20) (6) Dodaci, (2Sam 21-24) obitelj Saulova, smaknuća i sahrane (21); Davidov psalam (Ps 18) (22); sažetak Davidovih junaka (23); Davidov popis stanovništva (24) 1SAMUELOVA 8-15 Kontekst Pritisci i tranzicije. Društveni i politički kontekst u kojem se uspostavlja monarhija, kao radikalno novi oblik društvenog i političkog ustroja karakterizira izraženi unutrašnji i vanjski pritisak u izraelskom društvu. U tom tranzicijskom razdoblju, promjene koje će snaći Izrael, događaju se u društvenom i političkom pogledu, ali zahvaćaju i vjersku dimenziju. Izvanjski pritisak dolazio je od vanjskog neprijatelja, Filisejaca; unutrašnji od nejasnog i nestabilnog stanja vodstva. Očito je da se razdoblje karizmatskog vodstva Sudaca, primiče svome kraju. U odlučivanju i političkom vodstvu dolazi do nekih promjena koje nisu sasvim transparentne i jasne. Samuel postavlja svoje sinove za suce u Izraelu (8:1). Sasvim neobičan i neočekivani potez od strane Samuela. Imajući u vidu da ustroj kakva je bio u vrijeme Sudaca nije tolerirao narodno i političko vodstvo koje bi imalo nasljedni karakter (usp. Su 8:22). 140 U kakvoj god da je ulozi Samuel svoje sinove postavio za suce, sasvim su u neskladu njihove moralne kvalitete, što još dodatno ostavlja otvorenim pitanje ove Samuelove odluke. Filistejci. Prijetnja kojom su Filistejci ugrožavali Izraelce evidentna je i iz izvještaja 1Sam 13:5 gdje se jasno očituje njihova nadmoć, u vojnoj tehnici i snazi. Vojna prijetnja i konsolidacija obrane igrala je važnu ulogu u činjenici da su Izraelci tražili kralja da im vlada (1Sam 8:20). S druge strane, ova izvanjska prijetnja nikako ne isključuje i vjerojatnost unutrašnje političke manipulacije među Izraelcima i borbu za vlast. U tom smislu vanjska prijetnja zapravo je i bila dobrodošla nekim interesnim skupinama u Izraelu. Kao rezultat svemu tome u društvu su nastale dvije struje, pro-monarhijska i protu-monarhijska.141 140

nije sasvim jasno da li je Samuel takvu odluku donio iz potrebe da mu sinovi budu pomočnici u zahtjevnom zadatku ili im je odista namjenio ulogu svojih nasljednika. 141 u tekstu se nazančuju ove dvije tradicija i struje: (i) protu-monarhijska: 1Sam 8; 10:17-19; 12; (ii) pro-monarhijska: 9:1-10; 10:2011:15

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 8

Neadekvatnost vodstva. Unutrašnja previranja i nefunkcioniranje vlasti i vodstva, okarakterizirana su dvama glavnim faktorima. S jedne strane to je Samuelova starost (8:1;12:2), i s druge, moralna i vjerska nekompetentnost njegovih sinova koje je on postavio za suce. U svakom slučaju zatečeno stanje jasno ukazuje na neadekvatno vodstvo među Izraelcima. Iz perspektive takvog zatečenog stanja, za očekivati je da je glas za kralja došao i iz krugova koji su zaključili da je stari sustav Sudaca postao nefunkcionalan i korumpiran (8:1-5). Iako ovaj izvještaj dolazi i iz otpora prema monarhiji kao sustavu kojim se, osim Samuelu, i Jahvi odriče pravo vodtsva (8:7-8). Ovo protivljenje, koje se između ostaloga očituje i u upozorenjima koja slijede, a odnose se na prava kralja (8:10-18), ukazuje jasno na strah od velike koncentracije moći koja će se naći u rukama budućega kralja. Takva apsolutistička vladavina nosi, za Jahvin Izrael, neprihvatljivu vjerojatnost eksploatacije svoga valstitoga naroda (Pnz 17:17b). Rizik monarhijske vladavine Kralj će ići pred vama (1Sam 12). Slijedi prijenos vlasti i konačna i formalna promjena sustava. Nakon 1Sam 8 i završene tranzicije i prijelaza od amfiktionije na monarhijski sustav, Samuel u 1Sam 12 još jednom nastoji upozoriti Izraelce u odnosu na njihovu odluku (vox populi) da se zamjeni teokratski sustav vodstva, političkim monarhijskim. U 1Sam 12 hebrejski vokabular odražava način vođenja izrazom, 'ići pred vama' (lit. 'pred vašim očima') (~k,ªynEp.li

%LEåh;t.mi %l,M,äh;), što označava vodstvo primjerom,

bjelodanim pred svima vidljivo, transparentno. Ili drugim rječima vodstvo nije vođenje prisilom, nego karizmatskim vodstvom koje privlači sljedbenike. To je istina zašlo u krizu u vrijeme Samuelovih i elijevih sinova. U osnovi dva su rizika koja sa sobom nosi uspostava monarhijske vlasti u Izraelu. Jedno je centralizacija koja bi se ustrojila kao apsolutistička monarhija (usp. Pnz 17:20); i drugo jest mogućnost, obzirom na tradicije okolnih naroda, da dođe do svojevrsne apoteoze kraljeve osobe. Proročki pokret U tekstu Samuelovih knjiga usporedno se uz genezu monarhijskog sustava u Izraelu, ukazuje na nastanak, razvoj i ulogu proročkog pokreta. Zamjetno je da u cijelom ovom razvoju događaja Samuel, osim što je bio sudac (1Sam 7:15), on je vršio zastupničke poslove: „Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca”(7:8). Također i obredne čine koji spadaju na svečenstvo: „prinese Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša” (7:9).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 0 9

Čovjek Božji. Uza sve ovo Samuel je očito zauzimao i ulogu proroka, kome se Jahve objavljuje (9:15), a među narodom je znan i kao 'čovjek Božji' (~yhil{a/-vyai)(9:6). Uz mjesto suca, koje je bilo manje nalik Sucima iz razdoblja Sudaca, njegova ova uloga ipak je više nalikovala onoj Mojsija (Izl 18:13-16). Samuel je kao prorok bio i moralni autoritet. Nejasno je kako se u toj ulozi snalazio u odnosu na svoje korumpirane sinove, kao suce u Izraelu. Prorok i vidjelac. U tom razdoblju razvoja proročkog pokreta u Izraelu, nailazimo na zanimljiv opis proroka i proroštva: „Nekoć se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet, govorilo: "Hajde, pođimo k vidiocu!" (ha,_roh'-d[;).Jer koga danas zovu prorokom (aybiN") nekoć se zvao vidjelac“(9:9). Uloga 'vidioca-proroka' u tom je tranzicijskom razdoblju proročke službe imala polivalentnu ulogu. U nekim je stvarima vidjelac-prorok između ostaloga iznalazio odgovore od Jahve; često na sasvim praktična pa i banalna svakodnevna pitanja. Tako i u ovom slučaju kada Saul odlazi u potragu za magaricama svoga oca te za to traži uputu vidioca, „Eno, u onom ondje gradu živi čovjek Božji; to je vrlo ugledan čovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Pođimo, dakle, k njemu, možda će nas uputiti u ono zbog čega smo pošli na put” (9:6). Vjerojatno je u tom periodu to bilo nastavno na ulogu 'svećenika za Urim i Tumim'. Odgovori od Boga tražili su se preko Urima i Tumima (Izl 28:30; Neh 7:65), svojevrsnoga ždrijeba.142 Ova se metoda znala koristiti i ne baš za sasvim banalne odluke (Dj 1:26). Prijelaz i razlikovanje 'vidioca' od 'proroka', u smislu 'gledanja' u budućnost, od proroka kao procjenitelja i kritika društvenog, političkog i vjerskog života društva, nije se odvijalo odviše brzo i naglo. Osim toga ostaje i pitanje jesu li s vremenom ove dvije funkcije zapravo ostale djelatne ali odvojene (2Kr 17:13). Proročki zanos. Uz ovaj, pomalo neobično praktični aspekt funkcije proroka-vidioca; proroci i proroštvo ovoga razdoblja karakterizirao je i duhovno ekstatični element proroka u proročkim skupinama (10:5-6). I sam Saul je u društvu takve skupine pao u duhovni zanos (10:6-12). Simptomatično je da su i suci bili zahvaćeni duhom prije no što su se prihvatili predvođenja naroda ili vojske. U takvim su ekstatičnim očitovanjima posebno i važno mjesto imala glazbala i glazba. Na to ukazuje prigoda sa prorokom Elizejem koji je i zatražio svirače da svojom glazbom podupru proročki zanos (2Kr 3:15). Još treba primjetiti da su takve skupine, predvođene nekim od proroka posebnog statusa, kao što je 'čovjek

142

usp. Iz 30:10

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 0

Božji', rukovodili svetištima i mjestima bogoštovlja, kao što su to bili Mispa ili Gibea. 143 U tim su mjestima oni obavljali ovu složenu proročku ali i svećeničku funkciju. Saul (1Sam 9-15) Filistejski embargo. Saul, novopečeni kralj Izraela morao se suočiti ne samo sa znatnom prijetnjom koja dolazi od Filistejaca, nego i činjenicom da su ovi učinili sve kako se Izraelci ne bi mogli vojno razvijati. Sasvim su monopolizirali proizvodnju metala ali i uveli embargo na obradu metala (13:19-22); uz to Filistejci su razvili moćnu vojnu mašineriju bojnih kola (13:5). Pravo je zato čudo da je Saul zajedno sa svojim sinom Jonatanom uspješno u početku nadvladao Filistejce (13:2-4). Unutrašnji problemi. Iako se kriza uzrokovana izvanjskim prijetnjama i vanjskim neprijateljem, donekle rješavala uspješnim Saulovim vojnim pohodima; unutrašnja kriza nije se znatno stubokom izmjenila. S jedne strane, Saul je učinio malo ili ništa da se promjeni postojeći politički sustav. Mada izabrani kralj, on nije suštinski ništa poduzeo na planu centralizacije i ustroja kraljevske vlasti. On je na neki način zapravo kroz mobilizaciju ratnika postupao nalik na vrijeme kada su vladali suci. Nije ustrojio profesionalnu vojsku, iako se dade naslutiti da je uočavao potrebu probranog vojnog kadra (13:2) i izvježbanog vojnog vodstva (14:50). Pridavao je važnost ratnoj spremi i mobilizirao svakog 'hrabra ili bojovna čovjeka' (14:52). Saulova narav i neki njegovi postupci dodatno su i opteretili unutrašnje stanje nacije i monarhije. U konačnici doveli i do njegova osobna kraha. Saulova narav. Biblijski nam tekst sugerira da je Saul učvrstio kraljevstvo ili svoju kraljevsku vlast-'Kad je saul učvrstio (dk;îl') svoju kraljevsku vlast' (14:47). Pažljivijom analizom dade se ipak ustanoviti da stvari stoje ponešto drugačije. Usredotočimo li se nakratko na vokabular i leksiku ovoga teksta, a potom i na širi kontekst, vidljivo je da se ovdje ipak radi o kratkoročnim rješenjima temeljenim i na nekim problematičnim Saulovim osobinama. Glagol dk;îl' koji se u mnogih prijevoda prevodi sa 'utvrditi' ili 'učvrstiti' (Vul. 'Saul confirmato regno')

144

zapravo znači 'uhvatiti', u smislu zauzeti, osvojiti. Taj izraz

dolazi iz vojnog (Su 8:12; 2Sam 12:27) ili lovačkog rječnika (Am 3:5). Označuje i uhvatiti

143

'Gibea Božja' (10:5)

144

lae_r"f.yI-l[; hk'ÞWlM.h; dk;îl' lWa±v'w (14:47). Usp. 'kako je saul bio postigao kraljevsko dostojanstvo' (Šarić); 'et Saul confirmato regno

super Israhel’ (Vul)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 1

postavljanjem zasjede ili zamke,145 kao u Jeremije, 'Jer oni iskopaše jamu da me uhvate (ynIdEêk.l'l.)' (Jer 18:22).146 U nekih tekstova može značiti i 'oteti'. Sve ovo, kao i širi neposredni kontekst, sukladan je tome da gledajući strateški i dugoročno, Saul nije 'učvrstio' ni vlast ni kraljevstvo. Evidentno je da je on izvojevao važne vojne pobjede koje su doprinijele stabilizaciji Izraela u odnosu na vanjsku prijetnju. Nekim svojim postupcima, kojima Saul nije zauzimao srca i naklonost naroda, pa ni svoje obitelji, 'učvrščivao' je svoju vlast kratkog daha ali ne i kraljevstvo. Čini se čak da je svoju vlast u nekim trenucima održao zahvaljujući prijetnjama (11:7). Njegova kolerična narav, naglost temepramenta (11:6-7),147 neke nejasne ili tvrdoglave odluke (14:24), nestrpljivost i nesigurnost (13:7b-8); utjecali su i na činjenicu da je donio neke fatalne odluke (13:12; 15:9) koje su dovele do kraha njegove vlasti i njegove osobe. U nekim situacijama, iz ne sasvim jasnih razloga, neki njegovi postupci izazvali su reakciju naroda, pa i njegova vlastita sina Jonatana. Kad ovaj izjavljuje, 'Moj otac svaljuje nesreću na zemlju' (14:29). I konačno, Saul, iz ovih ili onih razolga prekoračuje svoje ovlasti, dolazi u sukob sa prorokom i svečenikom Samuelom, preuzimajući njegove svečeničke ovlasti (13:9); ili neposluh Samuelova savjeta i upozorenja (15:1-4,9). David (1Sam 16- 2Sam 5) Davidov uspon. Preostali dijelovi Samuelovih knjiga i početka knjige Kraljeva usredotočuju se na Davida i njegovu obitelj, dinastiju i lozu. Kroz navedene dijelove biblijskog teksta možemo uočiti tri stadija u Davidovu životu: (i) Davidov uspon (1Sam 162Sam 5:10), (ii) Davidovo jačanje kraljevstva (2Sam 5:11 – 24:25), (iii) prijenos kraljevstva na Salomona (1Kr 1-2). Teološki program Jahviste. Nakon propasti Saulova vladanja, ipak više nije bilo moguće da se sustav vodstva vrati na početne pozicije iz razdoblja Sudaca. Uvođenje monarhije očito je bio ireverzibilni proces. Ako ništa drugo ono iz istih razloga koji su već i prije doveli do uspostave monarhijskog sustava – preustroj globalnih silnica i vanjska prijetnja, te istovremeno unutrašnja nestabilnost. Sada se pak kroz opetovani proces iznalaženja novoga kralja proteže uvijek prisutni, a sada i naglašeni, teološki element jahvističkog pisca. Sama potraga za novim pomazanikom, Samuelu je zapravo težak i nezahvalan zadatak. On ipak tuguje za Saulom (16:1); a obzirom 145 146 147

Job 5:13

ynIdEêk.l'l. ‘Îhx'WvÐ ¿hx'yviÀ WrÜk'-yKi(

(Jer 18.22)

za pretpostaviti je da su Saulova naglost i bijes ponegdje povezani sa silaskom Duha Jahvina na njega, kao u 11:6 (?)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 2

da je on ipak jo uvijek kralj, ići u potragu za novim kraljem jednako je veleizdaji (16:2). Čini se da cjelokupna situacija nadilazi i Samuelovo shvaćanje. Ovdje ipak i unatoč takvoj situaciji Jahvina suverenost, ravna se po onoj 'cilj opravdava sredstvo'. Osim toga sada više nema onog populističkog elementa vox populi, i Jahvine upute Samuelu da 'posluša glas naroda' (8:7,9,22). Sada, nastupa, Jahvin suvereni program koji je uvijek imao onu crtu koja je precrtavala tradicijska očekivanja i obrasce. Po tom je obrascu, nasuprot tradicijskim vrijednostima, u jahvističkom programu prednost dobivao mlađi sin, a ne stariji (Izak i Jišmael, Jakov i Ezav, Josip). Isti se sada okvir i obrazac primjenjuje u izboru Saulova nasljednika. Dovoljno je samo usporediti Saulovu prominentnost, u promonarhijskom izvještaju 1Sam 9 sa izvješćem traženja Davida iz 1Sam 16. S jedne strane imamo Saula Kiševa sina, budućeg kralja, koji je 'bio mlad i lijep' (9:2), dapače, 'Među sinovima Izraelovim nije bilo ljepšeg čovjeka od njega' (9:2b). S druge strane, Samuel se, čini se i sam ravnao u svojim očekivanjima po istovjetnim mjerilima. Kada je došavši u Betlehem, zamjetio Jišajeva sina Eliaba, ' reče u sebi: Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik' (1Sam 16:6), evidentno ravnajući se po markantnosti pojave ovoga. Istovremeno, kralj Saul zahvaćen nepodnošljivim pritiskom svijesti da je izgubio Božju naklonost, pada u tešku depresiju (16:14), gdje mu se za terapiju prepisuje glazba. Upravo u takvoj situaciji na njegov put doći će David, vješt govornik, glazbeno nadaren, hrabar, i više svega - 'Jahve je s njim' (16:18b).148 Dodatno i kasnije još otežavajuće stanje Saulu biva kada David, nakon pobjede nad Golijatom, zadobiva popularnu naklonost, 'Pobi Saul svoje tisuće, David na desetke tisuća (18:7-8). Nakon, sada već sasvim nekontroliranog Saulova stanja, započinje jedno cijelo razdoblje proganjanja Davida, koje u toj njegovoj preokupaciji i opet ostavlja zemlju otvorenu i ranjivu Filistejcima. Davidova tužaljka. Nakon Saulove pogibije, 2Samuelova 1 ukazuje na jedan važan detalj u odnosu na unutrašnju konstituciju Davida, koja umnogome odražava i njegove kvalifikacije za upražnjeno mjesto kralja. Njegovo žalovanje nad poginulim Saulom važan je znak Davidove osobe i stava.149 Prije svega on ovdje nastupa s izrazitim poštovanjem prema Jahvinom pomazaniku (kralju) (2Sam 1:1-10). Čak i kad je riječ o Saulu koji je njega, Davida, žestoko progonio da mu uzme život. S druge strane, ovaj Davidov stav odražava njegovu skrb za sudbinu svega Izraela.

148

kasnije, a vjerojatno kao rezultat jednog drugog literarnog izvora, u pripovijesti o Davidu i Golijatu, ponovno se prikazuje upoznavanje Saula i davida (1Sam 17) 149 usporedi Samuelovo žalovanje za Saulom u vrijeme kada je Saul izgubio Jahvinu naklonost (1Sam 16:1)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 3

Davidova je tužaljka (1:17-27) - 'kako su izginuli div-junaci' 150 - isprepletena kontrastima između prikaza junaštva Saula i sina mu Jonatana (1:22-23) i njihova poraza i poniženja (1:20). Davidovo dvostruko pomazanje. Saulov nagon u progonu Davida, i opet je počeo oslabljivati Izraela pred Filistejcima. U takvim uvjetima smrću saulovom, Izraelci su opet bez vođe i ranjivi ispred svojih neprijatelja. David će u prvom razdoblju vladati samo nad Judom; a potom i nad cijelim ujedinjenim Izraelom. Abner i Išbaal. Uz to, i nakon Saulove smrti, vlast i raspodjela vlasti neće odmah ići glatko. Saulov nasljednik (Išbaal) i vojna vlast (Abner) i dalje će nasrtati na Davida. Išbaala je Abner postavio za kralja nad nekoliko izraelskih plemena i tako ga imenovao kraljem nad Izraelom. I sada, osim ratnog stanja između Davida i 'Saulove kuće' (3:6), razdori i spletke vodile su se i unutar 'Saulove kuće' (3:7-11). Ovi ipak zapravo nikada nisu imali čvrsto i duboko uporište među narodom, niti su zauzimali značajnije područje vlasti (2:8). evidentno je također se Saulov general Abner sam zainteresirao za kraljevsku krunu (3:6), iako je saulova sina postavio za kralja. Pomazanje kralja. (on sacramental value cf.Bruegg; I,II Kings,17) David kralj nad Judom. David se sa bojnog polja iz Siklaga, vratio u Hebron gdje ga Judejci postavljaju i pomazuju za kralja (2:3-4). Ovdje je David nad Judom kraljevao nešto više od sedam godina (5:5). David kralj nad ujedinjenim Izraelom. Razdoblje neprijateljstava i ratovanja između Šaulovog i Davidovog doma traje dulje vrijeme (3:1), dolazi vrijeme... Jeruzalem, ili kako ga sam kralj naziva, Davidov grad (5:9) postaje središte ujedinjenog kraljevstva Izraela, u političkom i vjerskom pogledu. Zemljopisno je idealno smješten, lociran upravo u sredini između sjevernih i južnih izraelskih plemena...

150

~yrI)ABgI Wlïp.n"

(1:19,25,27)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 4

KNJIGE KRALJEVA Knjige Kraljeva prikazuju povijest kraljevstava, Izraela i Jude. Od smrti kralja Davida, do propasti Jeruzalema (597). U tom povijesnom prikazu nije uvijek sve postavljeno po redu povijesne važnosti pojedinog razdoblja ili kralja.151 PREGLED KNJIGA KRALJEVA: Pregled knjiga 1-2 Kraljeva  vladavina kralja Salomona (1Kr 1 - 11)  raspad ujedinjenog kraljevstva (1Kr 12-14)  kraljevi Izraela i Jude (1Kr 14:20 – 2Kr 10)  neprijateljstva između Sjevera i Juga (2Kr 11 - 17)  kraljevstvo Jude - do izgnanstva (2Kr 18 - 25) Podjela knjiga Kraljeva: I.

vladavina kralja Salomona152 (1Kr 1 - 11) a) Davidova starost, dvorske spletke i prijenos vlasti (1); kralj Adonija153 (1:1-10;22-27); Salomon ustoličen (1:28-40) b) Salomon uklanja protivnike i učvršćuje svoju vlast (2:12) c) Salomonov brak s faraonovom kćeri (3:1); Salomonu se Jahve javlja u Gibeonu (3:4) d) Salomonova

organizacija

kraljevstva

(4-5);

organizacija

(4-5:5);

Salomonova slava: međunarodni ugled(5:1); mudrosna tradicija (3:28;5:9f) e) gradnja Hrama (6:1) (pripreme 5:15-31) i posvećenje Hrama (8) f) Jahve se javlja Salomonu drugi put, sklapa Savez (9:1-9) g) Salomonovo vjersko skretanje (11:4-5); oduzimanje kraljevstva Salomonu (11:9-13) cf. prijetnja opstanku Saveza (!) II.

podijeljeno kraljevstvo (1Kr 12-14) a) raspad ujedinjenog kraljevstva (12-14) Roboam (12:1-19) Jeroboam (12:20-33) proroštvo protiv Jeroboama (13-14:20)

III. 151

kraljevi Izraela i Jude (1Kr 14:20 – 2Kr 10)

o kralju Omriju npr. unatoč njegovih velikih poduhvata tekst pokriva tek nekoliko biblijskih redaka (1Kr 16,23-28), dok će istovremeno o kralju Ezekiji biti cijela dva poglavlja (2Kr 18-20); cf. R K Harrison, str.720 i dalje 152 rođenje Salomona, sina Davida i Bat Šebe, 2Sam 12:24 153 Adonija, sin Davida i Hagite, 2Sam 3:4

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 5

a) kratkotrajne i neprepoznatljive vladavine (Abijam, Asa i Nadab) (15) b) nemirno i krvavo razdoblje Sjevernih kraljeva (Baša, Ela, Zimri, Omri i Ahab) (16) c) Ilija prorok i kralj Ahab (17-19) d) Sirija (Ben-Hadad) i kralj Ahab (20) e) Ahazja (22:52) IV.

neprijateljstva između Sjevera (Izraela) i Juga (Jude) (2Kr 11 - 17) a) Ahazja, Atalija i Joaš (9-12) b) Joahaz u Izraelu; Sirija (Hazael i Ben-Hadad) navale na Izrael (13.1-9) c) Joaš u neprijateljstvu sa judejskim kraljem Amasjom (13:10-13) d) Jeroboam II (14:23-29) e) Azarja (Uzija) (15:1-7) f) ponovno pogoršanje stanja Sjevernih kraljeva (Zaharija, Šalum, Menahem, Pekahja) (15:8-26) g) Pekah se urotio (15:25,27); Asirija navaljuje na Izrael (Tiglat-Pileser) (15:29) h) Hošea (15:30); Sjeverno kraljevstvo (Izrael) propada (17:1-6); pad Samarije (17.5-6)

V.

kraljevstvo na jugu (Juda); do izgnanstva (2Kr 18 - 25) a) Ezekija (18-20); usp. Iz 37-39 b) bolest Ezekije (20:1); usp.Iz 38 c) Manaše (21:1-18); duga vladavina; na međunarodnom planu Asirija slabi d) Amon (21:19-26); kratka vladavina; krvavi kraj e) Jošija (21:26; 22:1); vjerska i duhovna obnova; Egipat jača i pritišće Asiriju f) Joahaz (23:31-35); kratka vladavina; faraon Neko ga zarobljuje (23:33) g) Jojakim (Elijakim) (23:34-35); postavljen za kralja od faraona; Jojakin nasljeđuje Jojakima; Egipat slabi; Babilon jača; Babilon opsjeda Jeruzalem (24:10-13); prva deportacija (24:14-16) h) Sidkija (Matanija) (24:17); postavljen od babilonskog kralja; Sidkijina pobuna protiv Babilona (24:20); propast Jeruzalema (25).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 6

VLADAVINA KRALJA SALOMONA (1Kr 1 - 11) 1. Davidova starost, dvorske spletke i prijenos vlasti Kralj Adonija (1:1-10;22-27) Salomon ustoličen (1:28-40) Davidova starost i smrt Kralj David 'oporučno' sprema se za svoj odlazak, „Ovo su posljednje Davidove riječi..“ (2Sam 23,1-7), cf. 'vječni Savez' 'u svemu dobro uređen i utvrđen' (23,5). Starost kraljeva, 'zašao u godine' ('stricken in years', JPS) (~ymi_Y"B;

aB'Þ !qeêz"). (Rođenje Salomona: „A

sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni! Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova” (2Sam 12,23) Onemočalom Davidu, utjehu donose via mlada djevojka (hl'êWtb.

hr"ä[]n:), s kojom on

ipak nije ‘spavao’ (Est 2,1-18). Dvorske spletke Dvorske spletke u vrijeme kralja Davida na samrti (1Kr 1,5; 1,30). Davidov sin Adonija pretendira na prijestolje, Davidovo obećanje Bat Šebi o njihovu sinu salamonu (cf. 1,16-18; 1,30). 2. Salomon uklanja protivnike i učvršćuje svoju vlast (2:12) Salomon učvršćuje vlast Učvršćivanje vlasti uključuje i dvorske spketke kao i micanje konkurencije. Uklanja svoga brata Adoniju (2,13-25). „Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti” (2,12). Salomon Prvi je izraelski kralj iz dinastije (Davidove), što u stvarnosti isto tako znači da je Salomon kralj bez posebne karizmatske moći vladanja (?) (cf. 1Kr 3,7-10). Kralj zauzima drugačiji smjer, u međunarodnoj politici. Okreće se također prema mudrosnoj tradiciji. Jahve mu je dao ‘široko srce’ (bleê

bx;roå) (1Kr 3,28) ( “Zborio je o drveću: od cedra što je

na Libanonu pa do izopa što klija na zidu..”; 5,9-12). Dovršio je posao centralizacije i organizacije kraljevstva. Posao koji prvi kralj Šaul, nije uspio načiniti (možda i iz razumljivih razloga tranzicije). U tome kralj Salomon organizacijski sprovodi pomalo nemilosrdnu taktiku administrativne podjele kraljevstva, nepopularno angažiranje svojih podanika (cf. prava kralja 1Sam 8).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 7

Ipak od svega najvažniji projekt koji je kralj Salomon započeo i dovršio i po kojem je ipak ostao najznačajniji jest izgradnja Hrama u Jeruzalemu. To je on započeo i uspio dovršiti nakon jačanja ekonomskog i političkog. Knjige kraljeva Tekst Knjige kraljeva ukazuje na činjenicu da se radi o svojevrsnoj kompilaciji iz više izvora. Tako imamo spomenuto da se preostali detalji oko vladavine kralja Salomona mogu naći u Knjizi Povijesti Salomonove (1Kr 11,41). 3. Salomonov brak s faraonovom kćeri (3:1) Salomonu se Jahve javlja u Gibeonu (3:4) Politički brakovi Početak političkih brakova kao rezultat vojnih i političkih osvajanja kralja Salomona: „Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kćerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema” (3,1) 4. Salomonova organizacija kraljevstva (4-5) Salomonova slava: međunarodni ugled (5:1) Mudrosna tradicija (3:28; 5:9-14) Pripreme za gradnju Hrama (5:15-31) 5. Gradnja Hrama (6:1) Posvećenje Hrama (8) 6. Jahve se javlja Salomonu drugi put (9:1-9) (cf. 3,4) Po završetku Hrama. Teofanija, kralju Salamonu. 7. Salomonovo vjersko skretanje (11:4-5) Oduzimanje kraljevstva Salomonu (11:9-13) cf. prijetnja opstanku Saveza (!)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 8

PODIJELJENO KRALJEVSTVO (1Kr 12-14) 1. Raspad ujedinjenog kraljevstva (12-14) Raspad ujedinjenoga krljevstva Izraela, zapravo je, osobito na dulje povijesne staze, zastrašujuće izvršenje i ostvarenje Jahvinog suda iz 1Kr 11: „Budući da se nisi pridržavao mojega saveza i uredaba...ja ću sigurno oduzetri od tebe kraljevstvo“ ([r:Ûq.a,

[:ro’q')

(11:11).154 Raspad će krenuti iz dva pravca. Jedan je, od strane Jeroboama, sposobnog kraljevog funkcionara (1Kr 11:28), koji će povesti sjeverna plemena u nezaavisno kraljevstvo; a nekako istovremeno, nakon smrti Salomona i od strane Roboama, kraljeva sina, nasljednika (1Kr 12). Raspad kraljevstva označen je i daljnjim vjerskim otpadom i još većim zastranjivanjima. Ovo je osobito bilo evidentgno na strani sjevernoga kraljevstva (Izrael) pod vodstvom Jeroboama. Pisac knjiga Kraljeva posebno i opetovano ističe Jeroboamov grijeh. Posebnu ulogu u opisu stanja i opomene, dobiva sada proročki pokret i posebno proroci (Ilija, Elizej). Sažetak toga stanja opisan je u 2Kr 17:19-23: „Kad on odcijepi Izraela od Davidove kuće, i oni učiniše kraljem Jeroboama, Nebatova sina, odbije Jeroboam Izraelce od Gospodina i navede ih na težak grijeh. Izraelci su hodili u svim grijesima što ih je bio počinio Jeroboam. I ne odstupiše od njih dok Gospodin ne odbaci Izraelce od lica svojega, kao što je zaprijetio preko svih svojih slugu, proroka, i Izraela odvede iz zemlje u Asir, u sužanjstvo koje traje do dana današnjega“ (17:21-23). Roboam (12:1-19). Roboam okuplja narod u Šekemu (!).155 Roboam zapravo nastoji pridobiti sjeverna plemena; koja su se priklonila Jeroboamu, i to zbog teških prilika koje je nametnuo pokojni kralj Salomon. Nakon njegove nepopustljive politike i sasvim neispravnih savjeta njegovih savjetodavaca; narod odlučuje i izriče: „Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore Izraele!“ (1Kr 12:16). Unatoč zastranjivanjima (utjecaji Kanaanaca), južno kraljevstvo barem je imalo koliko toliko nastavak kraljeve loze. Jeroboam (12:20-33). Već nakon Jeroboamova sina Nadaba, monarhijski kontinuitet zapravo nestaje, i kroz mnoge godine opetovano se i krvavo izmjenjuju kraljevi Izraela. 156 Proroštvo protiv Jeroboama (13-14:20) ! 154

gramatička je konstrukcija, kojom se izriče neminovnost i sigurnost - inf.abs.+impf. – istovjetna onoj iz Post 2:17 gdje se jamči smrt, ukoliko bude prekršena Božja naredba: „morat ćeš umrijeti“ (tWm)T' tAmï). 155 156

Šekem je za Izraelce izuzetno važno mjesto, i svako okupljanje naroda tamo imalo je izuzetno i povijesna značenja (usp.Još 24). vidi o tome tabelu: Kraljevi i proroci.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 1 9

VII. 14.

MUDROSNA LITERATURA

SPISI I MUDROSNA LITERATURA

Kanon Mudrosnih knjiga. ‘Spisi’ (= ketubiim) treći je dio hebrejskog kanona.157 Taj treći odjeljak hebrejske Biblije sadrži one biblijske knjige koje Kršćanstvo i kršćanski biblijski kanon naziva ‘mudrosnom literaturom’: Psalmi, Job, Izreke, Propovjednik, Pjesme nad pjesmama.158 Nema čvrstog uporišta kojim bi se kronološki moglo odrediti kada su Spisi kompletirani u kanonski dio Svetog pisma. Poznato je da je i taj dio dovršen do sabora u Jamniji. Mada, postoje još iz 2 st pr Kr tragovi o toj trostrukoj podjeli hebrejskog kanona. Sirahov unuk, na to jasno upućuje već na početku Knjige Sirahove: “Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih”. On dalje veli da se njegov djed Isus posvetio ustrajnom čitanju “Zakona, Proroka i ostalih predačkih Knjiga”(Sir 1:1;5). Istovjetno toj predaji i sam Krist Isus govori u evanđelju Lukinom: “Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima” (Lk 24:44).159 Krajem 1 st pr Kr unutar rabinizma odvijala se dinamična i ponekad žustra debata o svrstavanju pojedinih biblijskih knjiga u (budući) kanon TNK-a. Znakovito je da se već u tom formativnom razdoblju biblijskog kanona TNK-a po svemu sudeći nisu uključivale knjige kao što su Mudrost ili Sirah. U pitanjima nekih kasnije kanoniziranih knjiga povela se živa rasprava. Osobito se to odnosi na knjige: Estera, Pjesme nad pjesmama i Propovjednik. Dvojaka narav Mudrosne literature Mudrosnu literaturu SZ uočljiva karakteriziraju dvije skupine literarnog materijala. I to: (a) poslovične ili proveverbijalne mudrosti, te (b) mudrosna promišljanja i sa narativnim elementima. Poslovične su mudrosti, po naravi kratke i jezgrovite izreke. One sažimlju pravila životne i iskustava, te sreće i blagostanja. Njihovo izvorište i nastanak vjerojatno se nalaze u usmenoj predaji, (npr. „Poslušaj sine...“, Izr 1:8) i didaktičke su naravi (usp. Izr 20:18; 24:6). Mudrosna promišljanja uočljivo odražavaju spekulativna umovanja, bilo u obliku monologa (Propovjednik) ili narativno dijaloške forme (Job; Pjesme nad pjesmama). Ovaj 157

prisjetimo se da je hebrejski kanon (TNK) svojevrsna trilogija: Zakona (Tora), Proroka (Nebiim) i Spisa (Ketubiim). u patrističkom razdoblju ovaj dio Svetog pisma crkveni oci nazivaju 'hagiografa' ili 'sveti spisi' 159 ovdje izraz 'Psalmi' treba zapravo čitati kao i u Siraha: 'Pisci' (ili 'Spisi') 158

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 0

segment mudrosne literature dotiče se temeljnih problema ljudske egzistencije (= smisao života, put prema uspjehu, problem patnje). No, iako ovdje prevladava spekulativni element, ipak sve se ovdje temelji na iskustvenom, radije nego na apstraktno teoretskom umovanju. Npr. „Bio je čovjek po imenu Job“ (Jb 1:1). Od spomenutog korpusa knjiga, knjiga Estere u tom smislu nekako stoji posebno. Estera Specifična je knjiga Estere, iz nekoliko razloga. Zbivanja ove knjige odvijaju se u Susi, glavnom gradu tadašnje Perzije. Evo nekoliko primjera koji pokazuju specifičnost ove knjige. Osim u deuterokanonskim odjeljcima, u Esteri se uopće ne spominje ime Jahve (Bog). U samoj knjizi opisan je nastanak židovskog blagdana Purim, pa se i knjiga Estere čita na taj židovski blagdan. To je blagdan veselja, opuštanja i darivanja, kojim se naznačuje očuvanje i preživljavanje Židova pred antisemitskim nastojanjima izvjesnog Hamana, perzijskog odličnika. Purim dolazi od pur (rWP), ‘ždrijeb’ ili ‘kocka’ koju je bacio taj Haman kao odluku i znak za planirani početak istrebljenja Židova (Est 9,24). Kada se ipak ova zamisao nije ostvarila, ti su dani postali dani slavlja za Židove a obilježavanje tih dana i blagdan nazvan je Purim (Est 9,26).160 “Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da će svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. Te dane valja slaviti i njih se sjećati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda”

(Est 9,27-28)

Unatoč činjenici da postoje i neki podaci u neskladu, knjiga Estere ipak je povijesno precizna i vjerodostojna u odnosu na događanja i datume u vrijeme perzijskog carstva. Osobito za vrijeme vladavine kralja Ahasvera (Kserkso I, 485-465) (usp. Lasor,532-541). Tako grčki povjesničar Herodot, u vrijeme vladanja Ahasvera, kraljicu imenuje Amestris, a ne Vašti ili Estera.

160

Purim se slavi u mjesecu Veljači

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 1

ČETIRI SKUPINE SPISA Sasvim je vjerojatno da je već u novozavjetno vrijeme, u vrijeme Isusovo, u uporabi bila većina knjiga koje su potom bile i uvrštene u hebrejski kanon. No, raspored i redoslijed tih knjiga usklađen je tek mnogo kasnije u vrijeme ranog Srednjeg vijeka. U Spise, Ketubiim (dodatno kršćanskoj raspodjeli na mudrosnu literaturu) treba uvrstiti slijedeće biblijske knjige u skladu sa židovskim kanonom: 

Psalmi, Job, Izreke, Ruta, Pjesme nad pjesmama, Propovjednik, Tužaljke, Estera, Danijel, Ezra, Nehemija i 1-2 Ljetopisa.

Ove su knjige dalje podjeljene u četiri skupine: a.

Megillot (svezak): Pjesme nad , Ruta, Tužaljke, Propovjednik, Estera

b.

Mudrosne knjige: Psalmi, Job, Izreke

c.

Danijel

d.

Ezra / Nehemija / Ljetopisi

Obredna i blagdanska čitanja Megila ili ‘megillot’ (od

hL'gIm.

‘svitak’) sastoji se od pet knjiga: Pjesme nad

pjesmama; Ruta; Tužaljke; Propovjednik; Estera. Ove se koriste u javnom blagdanskom bogoslužju pri obilježavanju važnih blagdana mada se ne koriste u hramskom bogoslužju. Prigodom Pashe čita se knjiga: Pjesma nad pjesmama. Blagdan Sedmica (Pentekost), označen je čitanjem: Rute. Devetog dana mjeseca Ab, uz post u znak sjećanja na razorenje Salomonova hrama čitanje je Tužaljki (hk'äyae). Trećega dana blagdana Sjenica (tAK)su) čita se iz Propovjednika, i konačno za Purim (~yrIWp) čita se iz Estere.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 2

Mudrosna književnost Staroga zavjeta Mudrosna tradicija u SZ Već se iz samoga teksta pojedinih knjiga mudrosne književnosti naznačuje da su središta učenja, pa posebno i mudrosnih predaja bili kraljevski dvorovi. U knjizi Izreka, bilo da se radi o dvoru i kralju Salamonu (Izr 1,1) ili izvjesnom kralju Lemuelu (Izr 31,1). Osim toga, dvorske akademske aktivnosti uključivale su i ‘izdavaštvo’, pa se tako navodi da su ‘ljudi Ezekije, kralja judejskog’ sabrali mudre izreke kralja Salomona (Izr 25,2). Ova tradicija ne spada samo na hebrejski kontekst već je dobro poznata i iz povijesti dvorova Egipta i Mezopotamije. Takva tradicija dvorskih pouka u koje su bili uključeni i dvorski visoki službenici, osobito je bila njegovana u Egiptu. U Izraelu, na dvoru kralja Davida, jedan takav primjer je i izvjesni Ahitofel, očito ‘mudrosni’ savjetnik kralju Davidu, čiji su se savjeti visoko cjenili (2Sam 16,23). Jer osim funkcije političkog savjetnika, ovi su visoki vladini dužnosnici u svojim savjetima ili prijedlozima, imali i didaktičku, edukativnu osnovu u kontekstu mudrosnih tradicija; za razliku od toga kako bismo to doživjeli u suvremenih vladara. Ovi savjeti nisu bili samo vojno-strateške ili političko-pragmatične naravi. Ističe se zato da se ‘naumi provode savjetom’ (20,18), kao što se s promišljanjem ide u boj, a pobjeda je ‘u mnoštvu savjetnika’. Njihova je uloga bila izričito važna, njihove kompetencije uključivale su izrađene govorničke sposobnosti i obrazovanje. Jedan takav prikaz nalazimo u knjizi Estere, sa dvora kralja Ahasvera (Kserkso I), “Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako proučavao među onima koji su poznavali zakone i pravo. ajbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu” (Est 1,13).

Osobite tri knjige i tri stanja Tri knjige Uz sve starozavjetne knjige koje bismo svrstali među mudrosnu literaturu Staroga zavjeta korpus od tri knjiga svakako je i posebno reprezentativan. Knjiga Propovjednika, Job i Pjesme nad pjesmama. Svaka od tri spomenute biblijske knjige svaka na svoj način pokazuju na jednu od tri životnih zaokupiranosti i životnih filozofija. Jedna od tih čitatelju ukazuje na sve ispraznosti života (Propovjednik); druga besmisao patnje (Job), ali posljednja od tri prenosi radost ljubavi (Pjesma nad pjesmama).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 3

Tri stanja Ova se tri stanja često metaforički prikazuju kao: 'pakao', 'čistilište' i 'nebo'.161 Iako je upravo pakao najviše poistovjećivan sa patnjom, ovdje se pakao uzima kao (pakao) besmisla.162 Zašto pakao u tom smislu nije prvenstveno i samo patnja? 'Bit pakla nije trpljenje nego ispraznost'. 163 Job i usred najtežeg trpljenja i unatoč izrazito sumornih raspoloženja nije gubio nadu – „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima“ (Job 19:25-27). Ako je patnja pročišćavajuća, besmisao je očajna i razarajuća. Propovjednik se u svojim prikazivanjima nerijetko pomiče kao klatno od jednog raspoloženja i prikaza na drugo. S jedne mu je strane, usred besmisla, jedino ostalo veseliti se i uživati – „Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći“ (Prop 11:9) ili „Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa“ (11:9-10); a s druge u sumorno sjetnom raspoloženju veli: „Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu! Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno“ (7:2-3), on čak tada kaže da smijeh 'od mudraca čini luđaka' (7:7) i 'bolji je jad nego smijeh' (7:3). Job s druge strane proklinje dan kada se rodio, onaj koji je izgubio sve sada se pita je li Bog njega napustio, ili je pak (kako to postavljaju njegovi prijatelji) sve to ipak samo kazna za grijeh. I Job u svojim egzistenicalističkim raspoloženjima, jednom proklinje svoje stanje, da bi potom u nekom drugom trenutku uzveličavao veličinu Božju.

161

Ovdje čistilište valja primarno razumijeti kao katarza patnje Usp. P.Kreeft 163 Hohnjec,2 162

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 4

PROPOVJEDNIK Naslov,autor i kontekst. Hebrejski naziv je ‘kohelet’ od heb. riječi ‘kahal’ ili ‘zajednica’. Što znači da autor kao svojevrsni prorok ispituje i poučava cijelu društvenu zajednicu. Egzistencijalist. Svakako jedina od ‘filozofijskih’ knjiga Starog zavjeta, ako se pojam ‘filozofija’ uzima kao čisto ‘umovanje’. Sukladno suvremenim egzistencijalističkim filozofima Propovjednik postavlja temeljna egzistencijalistička pitanja smisla postojanja. On se u tome suočava sa pitanjima: straha, od smrti, od zla, i više svega, straha da sve skupa nema smisla; kao etičar, postavlja si pitanja vrhovnog dobra (i zla), nezaobilazno govori o problemu hedonizma. Propovjednik je u mnogočemu modernista i suvremenik, svakog doba, pa i današnjega. On progovara sekulariziranom svijetu, ondašnjice i sadašnjice. Vjera i religija, nisu iskorijenjene, tek su ‘postavljene’ da zauzmu svoje mjesto, marginalno. Društvo je sada u cijelosti antropocentričan; sve je postmodernistički slobodno…Ostaje samo pitanje, zajedno sa svetim Pavlom, koliko je u tom sveukupnom relativizmu, to ‘sve slobodno’ i korisno. Pripovijest o slonu. Ili kako sakriti slona?164 Slon kao slika tromosti; velikih pitanja i velikih odgovornosti. Pitanja su velika kao slon; a želi se sprovoditi politika prikrivanja ‘slona’. Kako sakriti velike probleme, kako ih ignorirati. Nudi se nekoliko mogućnosti: a)

sakriti ga u mnoštvu i masi, pa makar i miševa. Uz dovoljan broj miševa, može se prekriti i sakriti slon. Mnoštvo trivijalnosti može postati dobar ‘hangar’ za sakrivanje velikih problema;

b)

multimedijalni svijet propagande i ‘široke potrošnje’. Protura se sustav apstrahiranja velikih pitanja. Ova su preteška za običnog malog čovjeka. Takozvana ‘široka potrošnja’ jest, kažu, realnost. (7,23-24), ‘sav trud je ispraznost’ (cf.1,3)

c)

slona u zoološki vrt: kompartmanizacija problema. Indiferentnost. Odmah ga se rješiti i smjestiti u zoološki vrt. Prepustiti teška pitanja struci (?). Ostali neka krenu putem, kruha i igara..

d)

panem et circenses (Juvenal, Satire 10.77-81); kao temeljno ljudsko pravo i ‘obaveza’. Osnovna prava i jednakost te sloboda, temelj su ljudskih prava. Potom slijedi – sreća, veselje i zadovoljstvo – koji potom završavaju u

164

Hohnjec, 16; usp. P.Kreeft

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 5

civilizaciji hedonizma. Zaglušiti, zatomiti i anestetizirati mase pred stvarnim izazovima i problemima. “Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi” (8,15) e)

sve je relativno i subjektivno. Istina je ono što ja hoću (vjerovati) da je (za mene) istina. Prema tome, pogled na slona, zapravo me uvjerava da to i nije zapravo slon. Ja ću odlučiti je li to slon ili muha. Usp. Pavlovo:“Sve je slobodno, ali sve nije korisno”, slobodno je tako razmišljati, ali nije ‘pametno’ (korisno). Lakše je rješiti problem slona da ga reduciramo na muhu.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 6

KNJIGA O JOBU Sadržaj. Knjiga o Jobu započinje neobičnim, možda i pomalo provokativnim dijalogom između Boga i Sotone: “Jesi li primjetio moga slugu Joba?” pita Bog Sotonu, kaže, “Njemu na zemlji nema ravna” (Job 1,18). Očekujući da će se tekst knjige nastaviti u pohvalu i zaštitu tog pravednika, pripovijest o Jobu nastavlja se u njegovim patnjama. Job je pravedan, imućan i bogobojazan; ali stavljen na kušnju. Njegova je muka bila toliko velika da su i njegovi prijatelji, došavši ga utješiti, ostali sjedeći kraj njega šutke,“sedam dana i sedam noći” (2,13). Iako u namjeri da ga utješe, njegovi prijatelji nastoje obraniti tradicionalni nauk o Bogu, zapravo Boga samoga. Bez iznimke osuđuju način Jobova razmišljanja. U konačnici, četvrti ‘tješitelj’, mlađi Elihu, okomljuje se ne samo na Joba nego i na ova tri njegova prijatelja, “planu gnjevom na Joba”, ali i na tri njegova prijatelja (Job 32,2-3). Cjelinom knjige prevladavaju razgovori između Joba i njegovih prijatelja: Elifaz, Bildad i Sofar (Job 3-27), a potom se javlja i izvjesni Elihu, “Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. Nato se rasrdi (hrx) Elihu…planu gnjevom (AP+a;

hr"äx') na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom”(32,1-2).

Nastanak i ime. Ime Job nije bilo neuobičajeno, posebno u razdoblju i spisima 2 tisućljeća (usp. Amarna, c.1350 god). Moguće značenje ovoga imena moglo bi doći od hebrejskog by:a' (‘ayab), ‘neprijatelj’,“Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?”(Job 13,24). Što se tiče samog nastanka knjige, teško je odrediti točno vrijeme ili razdoblje. Iz literarne perspektive, postoje vidljive sličnosti sa literarnom tradicijom drevnog Bliskog istoka. Najbliže biblijskom Jobu jest tzv. ‘Babilonski Job’, naslovljen ‘U pohvalu Gospodara Mudrosti’, iz razdoblja između 1200 i 800 god. Sadržaj ovog Babilonskog Joba skoro je istovjetna biblijskom Jobu, u središtu čega se nalazi lamentacija imućnog i uglednog čovjeka koji gubi sav svoj društveni utjecaj i biva pogođen teškim bolečinama; prizivanje na bogove ovom Babilonskom Jobu ne pomažu. Podjela knjige. Uvodni dio (Job 1-2), tri razgovora (Job 3-31), Elihu (32-37), Božji odgovor na Jobove prigovore (Job 38-42) (“Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje”(38,1), i zaključak (Job 42,7-16). Tri su razgovora, serija dijaloga između Joba i pojedinog od njegovih prijatelja.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 7

Problematika. Pitanje čovjekove patnje; i Božje pravednosti, obzirom na Joba koji je, kako tekst kaže, bio: ‘pravedan’ (~To,

~m;T') i ‘neporočan’ (rv;y)" (1,1; 2,3). Problem je to

teodiceje; koji se redovito pojavljuje u tekstu SZ (usp. Habakuk, Ps 73). Bog je Jobu bio prijatelj, a sada naizgled, čini se da mu postaje neprijatelj. Osnovne teme Joba stoga jesu: (a) problem trpljenja nevinoga i odnos s Bogom. Dakako, u očima njegovih prijatelja, uvijek iznova postavlja mu se pitanje: “Zar je smrtnik (vAna/) koji pred Bogom pravedan (qd,c), ? Zar je čovjek čist (rhej)' pred svojim Stvoriteljem? Svatko je za nešto kriv, nitko nije potpuno pravedan i čist. Dakle, u njihovim očima i Job je zasigurno za nešto bio kriv što ga je zadesila ovakva sudbina. Niti je slijepac od rođenja, rođen slijep bez razloga, “tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?” (Iv 9,2). (b) govoriti istinu ili govoriti istinito. Završetak knjige ukazuje na ‘istinu’ i ‘istinitost’, kao različite kategorije (“niste o meni onako pravo (!WK,!Ke) govorili kao moj sluga Job”; 42,7). Naime, tu su problemi vjere i iskustva suprostavljeni. Ne svodi se ovdje cjelokupni problem na problem apstraktno filozofijskog pitanja – istine. To je razlika između sadržaja i načina. Neki su tražili istinu (Pilat, Iv 18,38), neki su bili uvjereni ili uvrijeđeni ako im se kaže da ih istina treba osloboditi (Židovi,Iv 8,31); ali Isus svima postavlja pitanja: “Što vi tražite?”(Iv 1,38) ili “Što želiš?”(Mat 20,21). (c) spoznaja Boga; nakon svega stoga što je Job prošao, suština i vrhunac knjige Joba nalazi se u završnom odlomku knjige (42,1-6) i posebno u retku: “Po čuvenju te poznavah dosad, ali sada te moje oči vidješe” (^t.a'(r"

ynIïy[e hT'ª[;w>÷ ^yTi_[.m;v. !z
tom pogledu njegovi prijatelji o Bogu su zborili ‘teološki’, Job iskustveno. To je razlika između ‘znanja’ iz druge ruke, ili gledanja svojim očima i osjetilima (Toma, Iv 20,25). Razlika između Joba i prijatelja je utoliko što su ovi govorili o Bogu, dok je Job u svoj svojoj nevolji govorio Bogu. Riječima Pascala: “Spoznaja Boga bez spoznaje svoje bijede, tjera u oholost. Spoznaja svoje bijede bez spoznaje Boga tjera u očaj. Spoznaja Isusa Krista vodi kroz sredinu, jer u njemu nalazimo i Boga i svoju bijedu”.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 8

PJESME NAD PJESMAMA Naziv je 'šir haširim' hebrejski je oblik superlativa. „Sve su knjige Pisma svete, ali ovo je najsvetija' (rabi Akiba). Iako je knjiga pripisana Salamonu, smatra se da se nastanak ove knjige treba smjestiti u razdoblje nakon babilonskog carstva (c. 4 st.). Iako po rječniku i stilu vuče korjene iz razdoblja egipatskih mudrosnih tradicija. Ljubav kao temeljni ljudski osjećaj, ili bolje kao temeljna ljudska potreba i žudnja. Pjesma nad pjesmama, ta starozavjetna himna, zaručničke i bračne ljubavi, dakako nije tek romantična i senzualna pjesma. To je prije svega pjesma koja slavi čvrstoću („Jer ljubav je jaka kao smrt“, 8:6b), predanost i trajnost, stoga za središte treba uzeti: „Stavi me kao znak na srce, Kao pečat na ruku“(8:6a).

Podjela knjige Prva pjesma (1,5-2,7) Druga pjesma (2,8-3,5) Treća (3,6-5,1) Četvrta (5,2-6,3) Peta (6,4-8,5)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 2 9

15. PSALMI Nazivlje Naš sadašnji naziv Psalmi dolazi nam preko Vulgate iz LXX (Psalmoi). Grčki izraz yallw u izvornom je značenju imao značiti - ‘trzati’ ili ‘potegnuti’, što se pak odnosilo na ‘trzanje’ prilikom sviranja žičanih instrumenata,165 da bi tek kasnije označavalo pjesmu i pjevanje, očito uz žičane instrumente (Ps 55:1), a potom i kolekciju takve bogoštovne glazbeno usklađene poezije (psalmi).166 Kao što je izraz ‘psalam’ terminus technicus za pjevanu bogoštovnu pjesmu uz pratnju glazbala, tako je u hebrejskom nazivlju to ‘mizmor’ (rAmðz rel="nofollow">mi) pjesma (Ps 3:1). Dok, zbirka svih Psalama u hebrejskom kanonu Svetog pisma nosi naziv ‘tehillim’, od hL'hiT. (tehilah) što znači ‘pjesma slavljenja’ ili ‘pjesma obožavanja’(Ps 22:25(26). U hebrejskom se kanonu Psalmi nalaze na početku Spisa.167 Struktura Biblijski Psaltir od 150 psalama, sastoji se od pet knjiga, po tradiciji tako usklađeni sa pet knjiga Torah-e. Za potrebe liturgije i čitanja u sinagogi, Psalmi su prilagođeni na 153 odjeljka.168 Pet knjiga Psalama jesu Psalmi: 1-41; 42-72; 73-89; 90-106 i 107-150. U toj zbirci od pet 'knjiga', svaka, bez obzira na tip Psalma, završava liturgijskom bogoštovnom zahvalnicom. Tako, na kraju prve zbirke, Psalma 41 završava: ‘Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!”(41:14).169 Smisao takvih završetaka pojedine knjige ukazuje na zahvalu za sve što je Bogomdano i otkriveno čovjeku tijekom svake od tih knjiga.170 U okviru spomenute strukture Psaltira, nalazimo i skupine Psalama raspodjeljene po autorima ili prigodama. Psalmi: 

Davidovi (Ps 3-41; 51-71);



Korahovi Psalmi su (Ps 42-49; 84-85; 87-88);



Psalmi Asafa (Ps 50; 73-83); i



Hodočasničke Pslame (Ps 120-134). Hodočasnički Psalmi korišteni su prigodom procesije prema hramu u Jeruzalemu. Tu je i skupina Psalama koji su jednostavno naslovljeni Halelujah (Ps 146-150).

165 166 167 168 169 170

Lassor/Hubbard/Bush, str.430

`dwI)d"l. lyKiîf.m; tnO©ygIn>Bi x;Ceîn:m.l; .(For the Leader; with string-music. Maschil of David) (JPS) ll;h' hvaliti, hvaliti (se), ll'h]m; slava; hw"+hy> ar"äq.a, lL'Þhum. (Zazvao sam Velehvaljenoga Gospodina, Šar.) (2Sam 22,4) LXX ima i na kraju 151. Psalam

`!mE)a'w> !mEïa'« ~l'ªA[h' d[;îw> ~l'A[h'meâ( laeªr"f.yI yheÛl{«a/ hw"“hy> %WrÜB' Lassor/Hubbard/Bush, str.430

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 0

Raspodjela Psalama Vrste Psalama Pri razvrstavanju Psalama valja imati na umu ne samo njihovu literarno-stilističku nego i teološku raznolikost. Ovo nas odmah navodi i na pitanja - prigode u kojima su korišteni, i pitanja - tko je ‘govornik’ u pojedinom Psalmu ? Pojedinac ili cijela liturgijska zajednica. Raznoliko će biti razvrstavanje Psalama po njihovoj vrsti. U zadatku njihova razvrstavanja, bilo literarnoj ili po izvornoj namjeni, posao će se olakšati postavljajući si pitanja koja će poslužiti kao smjerokaz u njihovu kategoriziranju. U takvom propitkivanju uzmimo tri vrste ‘orjentir-pitanja’: (i) što se zbiva i kakav se događaj ili iskustvo opisuju u pojedinom Psalmu (tužaljka, zahvala, proslavljanje Boga, pouka ili čak proklinjanje). U tim zbivanjima opisanim, neki se Psalmi čak pričinjaju i sasvim neprikladnima u kršćanskoj molitvi ili liturgiji. Ovo se osobito odnosi na tzv. ‘proklinjalačke psalme’ (Ps 58, 83, 109).171 Neki dijelovi pojedinih Psalama izgledaju sasvim neobični u svojoj žestini i grubosti (Ps 69:23-29; 137:9). Potom, (ii) valja se upitati tko je govornik u pojedinih Psalama. Radi li se o pojedincu ili skupini; i ako je pojedinac, govori li ovaj u svoje ime ili nastupa tek kao glasnogovrnik zajednice (svećenik, prorok, kralj). I konačno treba, (iii) uočavati moguće specifičnosti jezika pojedinog Psalma, u smislu pojavljivanja nekih izraza koji bi upučivali na jedan dodatni teološki naglasak u odnosu na Jahvu i kralja (kraljevski Psalmi). Gunkelova kategorizacija Psalama U razvrstavanju, ali i više od samog razvrstavanja Psalama, poseban je doprinos i napredak učinjen rezultatima proučavanja Psalama u radovima Hermanna Gunkela početkom prošlog stoljeća. Gunkel je u tom kategoriziranju (Gattungen) između ostaloga ustvrdio i ustanovio da sličnosti u literarnoj formi (Formgeschichte) pojedinih Psalama, zasigurno te Psalme treba svrstati u istu skupinu obzirom na njihovo korištenje. Ukratko, ovime se načinio odmak od strogo povijesnih istraživanja u odnosu na Psalme, prema naglasku na njihovu uporabu, bilo u osobnoj ili pobožnosti zajednice. Slijedeći takav Gunkelov pristup proučavanju Psalama, uz neke manje razlike u naglasku većina če danas Psalme razvrstati na172: himne (H); sionske pjesme (S), tužaljke i lamentacije (L); pjesme

171

Subotičanec, T Proklinjalački Psalmi u perspektivi Staroga i Novog zavjeta takvih minimalnih razlikovanja u pojedinih vrsta nalazimo kod mnogih autora; usp. G.Fohrer, Introduction to the Old Testament (SPCK, London, 1976), str.285 172

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 1

pouzdanja (C); zahvalnice (T); kraljevski psalmi (R); poučni psalmi (W). Mnoge od spomenutih kategorija još će u pojedinih Psalama sadržavati i podskupinu. Tako će recimo kod kraljevskih psalama biti Psalmi koji se odnose na okrunjivanje kralja ili psalam-molitva nakon izvojevane kraljeve bitke na bojnom polju. Od Psalama tužaljki i lamentacija, biti će oni Psalmi koji se odnose na pojedinca ili na tužaljku zajednice…etc. Pojedina određenja u Psaltiru Psaltir u cjelosti određujemo prema literarnoj vrsti, datiranju i potom po kontekstu. U odnosu na kontekst dodatno će biti određeni prema kultnoj uporabi (liturgijsko-bogoslužnoj) i teološkoj određenosti. Sukladno tome raspodjela je određena i slijedi obrazac: i)

literarna vrsta

U Psaltiru nalazimo mnogo Psalama, po literarnoj ili sadržajnoj određenosti, koji će se alternativno odnositi na pojedinca (I) ili na zajednicu (C). Po slijedećoj preraspodjeli: H

hvalospjev (= hymn) *u slavu jednoga Boga (M), *Sionska pjesma (Z), *hodočasn.(P)

L

tužaljka (= lament(acija) *individualna (I) ili *tužaljka zajednice (C)

C

pouzdanja (pjesme) (=confidence) *pojedinca, i one *pjesme pouzdanja zajednice.

T

zahvalnosti (pjesme) (= thanksgiving)

R

kraljevski psalmi (= royal) *mesijanski Psalmi

W ii)

mudrosni (= wisdom) i didaktički datiranost i kontekstualizacija

Kronološka indikacija je određena koliko je to bliže moguće. Često u odnosu na motiv, temu ili literarne karakteristike. iii) kultno određenje Odnosi se na dijelove koji su jasno određeni u uporabi kultno (= bogoštovlje, blagdansko bogoslužje) ili, kao što su mnoge individualne tužaljke izvan funkcije

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 2

liturgijskog bogoštovlja zjednice. Nije uvijek jednostavno i jednoznačno odrediti one psalme koji se koriste ili su se koristili isključivo kultno u smislu zajedničkog bogoslužja od onih koji su i molitva pojedinca u okviru zajednice.

Tipovi H (M/Z/P)

Psalam 8, 15, 24, 29, 33, 46, 47, 48, 76, 84, 87, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 103, 104, 113, 114, 115, 117, 121, 122, 134, 135, 145, 146, 147, 148, 149, 150

L (I/C)

3, 4, 5, 6, 7, 12, 13, 14, 17, 22, 25, 26, 27, 28, 31, 35, 36, 38, 39, 42, 43, 51, 52, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 64, 69, 71, 74, 77, 79, 80, 83, 85, 86, 88, 90, 94, 102, 109, 120, 123, 126, 130, 137, 139, 140, 141, 142,

C (I/C)

11, 16, 23, 27, 62, 125, 129, 131,

T (I/C)

9/10, 18, 30, 63, 65, 66 (?), 67, 75, 111, 116, 118, 124, 136, 138,

R WD

2, 18, 20, 72, 101, 132, 144, 1, 34, 37, 49, 73, 78, 91, 105, 106, 112, 119, 127, 128, 133,

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 3

VIII.

PROFETIZAM I PROROČKA LITERATURA

16. POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU Nastanak profetizma Nastanak starozavjetnog biblijskog profetizma postavlja se u povijesno vrijeme tranzicije, kada karizmatko vodstvo i ‘uređenje’ iz knjige Sudaca, prelazi i preuzima razdoblje uspostave kralja i monarhijskog ustroja173…Stvaraju se nove potrebe, novi uvjeti. Prva poglavlja 1 Samuelove knjige prikazuju stvaranje tog novog pokreta. Ovaj pokret zapravo označava sam početak biblijskog profetizma. U samim počecima osnovne značajke ranog profetizma jesu - snažno prisutan element ekstatičnosti, sponatnost i karizmatsko vodstvo vodećeg proroka…etc. Kasnije se proročki pokret razvija u smjeru institucionalizacije i time postepeno nestaje element duhovne ekstaze, iako on nikada neće u potpunosti isčeznuti. Identitet proroka i način djelovanja: Procjenitelj. Procjenitelj sadašnjosti, a ne predskazatelj budućnosti. Prorok je više zainteresiran za cjelinu i cjelovitu sliku više nego u specifične detalje. Iako i nerijetko spomenuti detalji služe tek cjelovitom portretu situacije. Poziv.

Zvanje i poznavanje, dva su osnovna elementa po kojima se procjenjuje

prorok. On je od Boga ‘pozvan’ i od Njega ‘(pre)poznat’. Poznavati Boga i od Njega biti pozvan, dva su osnovna prerogativa biblijskog proroka. 174 Zamor proroka. Učestala pojava. “Rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime” (Jer 20.9). Vidi primjer proroka Ilije (1Kr 19), slično i sa prorokom Izaijom (Iz 8:16-18) Terminologija i razvoj profetizma u Izraelu: (nabi) – “zvati” (roeh) – “vidjeti” (hazeh) – “vidjelac” Razvoj proročkog pokreta. Profetizam i proročki pokret u Starom zavjetu prošao je kroz tri kronološki susljedna stadija : a.

proročke grupe (nabisam). Zanos. Karakterističan ekstatični element. Zbor

proroka (1Sam 19.20) u zanosu. 173

“At the time when the disorginezed charismatic leadership of the nation was beginning to give way to one in which men of princely and regal dignity were confirmed in their position by a method of election and by arrangement with the elders of the people …This, the earliest form of prophetism, has been given the name of nabism”., (W.Eichrodt, “Theology of the Old Testament”, str.309) 174 Jer 23:16,21

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 4

Žive zajedno kao udruženje, a djeluju kao putujuće skupine. Povorke. b. proročki sinovi (‘sinovi proroka’). Institucionalizacija. Nastanak proročkih škola. Nestaje ekstatičnog elementa duhovnog zanosa. Stacionarni. (2Kr2:3 “A proročki sinovi koji su boravili u Betelu”) Zapisivanje i pouke, postaju tipični elementi ovih proročkih sinova (cf. 2Kr 4:38) c.

profesionalni proroci (dvorski proroci). Dvorski proroci; kao dio monarhijske

institucionalizacije religije.(cf. 1Kr 22:5,6; 2Kr 23:1)

Kriterij razlikovanja: Poziv. Kriterij ispunjenja. Pravovjernost

Zadatak (1.3) U biblijskih proroka redovito se u jednom razdoblju aktivnosti proroka pojavljuje ‘proročki zamor’. Razmotri razloge i pokušaj ustanoviti što je uzrok ‘proročkom zamoru’ ?

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 5

17. PROROCI OSMOGA STOLJEĆA Raspad ujedinjenog kraljevstva Jeroboamov izbor. Izrael kao kraljevstvo dijeli se na dva dijela. Raspad jedinstvenog Izraela - na Judeju i Izrael (1Kr 11:41 – 13:34), događa se nakon velikog i uspješnog kraljevstva predvođenog kraljem Salamonom. Roboam, sin pokojnog kralja Salomona, trebao se zakraljiti nad cjelim Izraelom, u Šekemu (12:1). Još za života kralja Salomona, nastala je pobuna protiv kralja, predvođena Jeroboamom, jednim od kraljevih upravitelja (1Kr 11:26-40). Pa se čini kako je zapravo dvorsko-politička spletka glavni razlogo propasti ujedinjenog kraljevstva Izraela ? O tom Jeroboamu kao službeniku kralja Salomona i neposrednom razlogu pobune, rečeno je slijedeće - «On je bio u službi Salamonovoj i podigao je ruku protiv kralja. Evo razloga njegove pobune...Taj Jeroboam bija

še valjan čovjek...susrete ga prorok

Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojca u polju..» (11:26,29). Jeroboamu će po tom proroštvu pripasti 'deset plemena', to će biti 'Izrael', sjeverno kraljevstvo, sa sjedištem u Samariji (1Kr 12:16; 2Ljet 10). Ovdje se ipak pojavljuje i jedan drugi element u razvoju cijele pripovijesti, a odnosi se na još uvijek i ipak Jahvine ingerencije u monarhijskoj strukturi i vlasti u Izraelu. Proročka forma za kraljevog nasljednika. Pripovijest koja slijedi primjer je osobite literarne forme proročkog naviještanja koje se odnosi na nasljedništvo kraljevskog prijestolja. Istovrsnu literarnu formu nalazimo i u 1Kr 14:1-20 gdje se postavlja pitanje nasljednika kralja Jeroboama. Isto tako u 2Sam 7 gdje je riječ o Davidovu nasljedniku. Ova literarna podvrsta proročkih govora kao temeljni razlog ima prikazati kako će se očitovati Jahvin autoritet a u odnosu na prijenos i uspostavu nove kraljevske vlasti. U osnovi forme ovakvog proročkog naviještanja stoji nekoliko zajedničkih elemenata. Prije svega tu je (a) simbolični element (1Kr 11:30) ili neko početno prikrivanje u cijeloj priči (1Kr 14); često koristeći i neku prispodobu (2Sam 7:5-7); potom slijedi (b) Božji nalog i pojašnjenje (11:34), ovdje se izriče Božji sud i odluka (1Kr 31b; 1Kr 14:7; 2Sam 7:8), i konačno (c) Božje imenovanje, instalacija kralja koji bi trebao biti izvršitelj Božje vlasti (1Kr 11:35-37; 1Kr 14:14; 2Sam 7:12). Sve ovo pokazuje da Jahve zapravo ne prihvaća monarhijski automatizam u nasljedničkom preuzimanju kraljevske vlasti. Jer, vlast i autoritet kralja trebalo bi i dalje biti po Jahvinom izboru i/ili obećanju (11:32 «zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih»). Svrha je i namjera da kralj bude onaj

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 6

koji je po Jahvinom 'srcu', kako je to izrečeno za Davida u Dj 13:22 «Našao sam Davida, sina Jesejava, čovjeka po mom srcu, koji će ispuniti sve što je meni po volji». Jahve ipak zadržava isključivo pravo da odlučuje što će se i kako događati sa Izraelom !!! Stoga se i u cijeloj ovoj pripovijesti oko Jeroboama jasno izražava ova Božja suverenost i ingerencija u kraljevskim poslovima – «Tebe ću uzeti da kraljuješ..» (11:37) – ali će se to iznenađujuće naskoro ticati i samoga Jeroboama kada jednom postane kraljem (1Kr 14:8,14). Jeroboam je nakon političkog raskola, Izraelu, sjevernom kraljevstvu za kraljevski grad uspostavio Šekem (1Kr 12:25). Iz ne sasvim jasnih razloga nakon nekog vremena napustio je Šekem i prijestolje preselio u Penuel. Tek kasnije u vrijeme kralja Omrija Samarija postaje kraljevskim gradom. Roboam. Roboamova bahatost bio je samo još jedan element u cijeloj pripovijesti o raspadu kraljevstva Izraela. Slijedeći proroštvo Ahije, Roboam Salamonov sin, zavladati će samo nad dva plemena, Judom i Benjaminom (1Kr 12:17,21), to će biti 'Judeja', južno kraljevstvo, sa sjedištem u Jeruzalemu («Potom se kralj roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati» 2Ljet 12:13). Šekem. «Roboam ode u Šekem...» (12:1) govori o značaju Šekema još iz dana Jošue (Još 24:25) i sklapanja (obnavljanja ?) Saveza između izraelskih plemena i Jahve; što ujedno ukazuje i na činjenicu da je Šekem bio svojevrsno vjersko središte izraelske tadašnje plemenske konfederacije. Zanimljivo je da je Roboam našao za potrebno da ode i bude imenovan kraljem u Šekemu, a ne u Jeruzalemu gdje je stolovao i njegov otac kralj Salamon, kao i prije njega kralj David ? Roboam kao pravi kraljevski nasljednik vrlo vjerojatno je imao vojnih mogućnosti da silom zaustavi pobunu i odvajanje ostalih izraelskih plemena. No, tada mu za to nije išlo na ruku činjenica da se nakon smrti kralja Salamona pojavila vojna prijetnja koja je dolazila iz Egipta. Egipatsko kraljevstvo sada nakon snažnog Salamona, naslutilo je svoju priliku da podijeli i zavlada cijelim Izraelom. Tako je Roboam

bio prisiljen svu svoju vojnu moć

usmjeriti u obrani od Egipćana.– «Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojačao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem» (2Ljet 12:2; 11:5).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 7

Vjerske promjene u Izraelu. Osim političkog rascjepa slijede i značajne vjerske pomjene sa značajnim posljedicama. Judeja je 'zauzela' Jeruzalem u kojem je već bilo jedinstveno i zajedničko vjersko središte sa Hramom i Svetištem. Jeroboama sa Izraelom i deset preostalih plemena brine moguće osipanje naroda kojeg po vjerskoj naravi stvari vuče prema Jeruzalemu. Jeroboam stoga donosi političku, odluku o uspostavi novih vjerskih središta u Betelu i Danu (1Kr 12:26). U ovoj odluci bio je i osobni strah, jer ako se Izraelci počnu vraćati Roboamu, njega Jeroboama će smaknuti (12:27b). Politički je zato trebalo učvrstiti granice; a izgleda da je za koheziju naroda i kraljevstva vjera osobito važni faktor. Jeroboam je stoga, iskoristivši već od prije Izraelu posvećena mjesta (Betel i Dan), prionuo postavljanju jednog cijelog vjerskog sustava – sagradio je hramove, žrtvenike i uspostavio svećenstvo (12:31-33). Središta dvaju kraljevstva. Nakon raspada jedinstvenog Izraela, sjedišta dvaju novonastalih malih kraljevstava bili su za južno kraljevstvo (Judeju) Jeruzalem, dok je u početku sjevernom kraljevstvu (Izrael) sjedište bilo Tirsa (cf. 1Kr 15:33, 16:6,8). Samarija.Tek kasnije izraelski kralj Omri, nakon šest godina vladanja u Tirsi, uspostavi novo sjedište kraljevstva u Smariji. «U Tirsi je kraljevao šest godina. Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija» (1Kr 16:23-25). Omri te njegov sin i nasljednik-kralj Ahab podigli su veličanstvenu palaču u novoizgrađenom gradu Samariji. Posebno je u izgradnji Samarije dojmljiva bila osobitost gradskih zidina i zidarski radovi za koje se smatra da su bili jedno od najkvalitetnijih radova za svoje vrijeme. Jeruzalem. Jeruzalem je već u prvim godinama kraljevanja Roboama napao i opljačkao faraon Šišak (1Kr 14:25-28). Kasnije su grad i Hram ponovno bili u jadnom stanju kao rezultat rastrošnosti kralja Joaša (2Kr 11-12). Osmo stoljeće Asirija i Babilon. Osmo stoljeće potpuno je u znaku Asirskog carstva, osvajanja i deportacije židova iz Izraela, i konačno pad Samarije (721). To je vrlo snažni i agresivni uspon Asirije, a njen utjecaj te globalna vlast trajati će cjelo jedno stoljeće sve do Asurbanipala (668-627). To je razdoblje u kojem zapravo cijelim tada poznatim svijetom

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 8

vlada Asirsko carstvo. U Izraelu i Judeji to je vrijeme djelovanja proroka Hošee, Amosa (u Izraelu), te Mihej i Izaija (u Judi). Tek po slabljenju Asirije doći će do smjene na svjetskoj povijesnoj pozornici dolaskom nove supersile - novog Babilonskog carstva. Sredinom osmog stoljeća (745) i pojavom novog cara, Tiglat Pilesera stvara se snažno asirsko carstvo poduprlom čvrstim vojnim institucijama. Slabljenjem Asirije i na kraju vladavinom cara Asurbanipala Asirija poklekne pod novim carstvom Babilonom; pa je sedmo stoljeće u cjelosti pripalo Babilonu kao novoj sili na sceni povijesti. Tiglat Pileser III Asirija postaje ne samo najsnažnija vojna sila u regiji, nego i ujedinjujuća sila. Pod vodstvom Tiglat Pilesera, asirska vladavina zaokružuje cijeli tadašnji svijet. Nema tada carstva koje bi se ovoj sili oduprlo. U takvom odnosu snaga, i mala kraljevstva poput Izraela i Jude nisu imali šanse zadržati nezavisnost. Pod silom Tiglat Pilesera prvo pada Izrael, kojim je tada vladao kralj Pekah (737-732). Asirci tada deportiraju prvu skupinu izraelskog stanovništva u Asiriju (cf.2Kr 15:27-29 «I odveo je stanovništvo u Asiriju»). Kasnije pod vladavinom drugih asirskih careva pada i Juda. Asirski carevi. I u godinama nakon Tiglat Pilesera Asirijom i okolnim narodima upravljaju sve uspješni asirski vladari i osvajači. To su bili Salmanasar (727-722), Sargon II (721-705), Sanherib (704-691). Svi su ovi asirski carevi odigrali sudbonosnu ulogu za mali Izrael i Judu. Stanovništvo ovih kraljevstava ovi asirski carevi redom su deportirali u Asiriju. Niniva. Središte tog asirskog carstva bilo je za ono vrijeme, Niniva, grad ogroman i prava metropola.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 3 9

AMOS Okolnosti osmoga stoljeća. Prva polovica osmog stoljeća, sve do negdje 750 god za oba kraljevstva bilo je relativno povoljno razdoblje. U Judeji na jugu to je vrijeme kada je vladao kralj Uzija (2Ljet 26:1); sjevernim kraljevstvom Izraelom upravlja tada kralj Jeroboam II (2Kr 14:23). Osnovni razlog tom relativnom miru i prosperitetu za ova mala kraljevstva jest činjenica da na globalnoj povijesnoj sceni u tom kratkom razdoblju nije bilo neke velike svjetske sile koja bi uznemiravala Judeju i Izrael

175

. Egipat i Damask (Sirija) bili su

relativno slabi, a Asirija tek u usponu. Judeja. U Judeji tada uspješno vlada kralj Uzija. U tom je razdoblju Judeja bila uspješna, u vjerskom, političkom i socijalnom pogledu. Njegova vlast bila je dugotrajna (52 godine), okrunjena značajnim građevinskim poduhvatima i pobjedama na bojnom polju, 'njegov se glas pronio do Egipta' (2Ljet 26). Izrael. Na sjeveru u Izraelu na vlasti je Jeroboam II. Kao i Uzija u Judeji, Jeroboam II u Izraelu na vlasti je relativno dugo (41 godinu). Ali već nakon njegove vladavine Izraelu slijedi u kratkom razdoblju uz mnoge spletke i dvorska ubojstva smjene nekoliko vladara (Zaharija,Šalum,Menahem i Pekahja). Treba naglasiti da je sveukupno stanje bilo zapravo tek relativno mirno. Naime, već i prije vladavine Jeroboama II situacija nije bila sasvim stabilna. Još u vrijeme izraelskog kralja Joahaza, Damask (Aram,Sirija) je pljačkao i napastovao Izrael predvođeni sirijskim kraljem Hazaelom i sinom mu Ben-Hadadom (1Kr 13:1-9). Za razliku od relativno mirne prve polovine, druga polovina osmoga stoljeća svjedoči nagle i velike promjene na povijesnoj svjetskoj sceni. Na samom kraju vladavine Uzije (Azarja) u Judeji Asirija je u naglom usponu posebno zahvaljujući asirskom kralju Tiglat Pileseru koji u vrijeme vladanja kralja Pekaha u Izraelu zauzima mnoge krajeve i odvodi mnoge Izraelce u Asiriju («I odveo je stanovništvo u Asiriju» 2Kr 15:27-29). Amos prorok Pastirska zbirka proroštava. Amos ima posebno mjesto u proročkim spisima Staroga zavjeta, i nekoliko je razloga toj posebnosti. Osobitosti knjige proroka Amosa. Knjiga proroka Amosa (a) od 12 proroka, prva je zapisana zbirka proročkih navještaja jednog proroka, i sačuvana kao zasebna knjiga. Time

175

u vrijeme 9 st napast kralju Ahabu bio je Damask (Sirija,Aram).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 0

utemeljuje jednu novu tradiciju 'pisanih' proroštava. Začetnik je zapisivanja proroštava (3:8b) (b) osim toga, Amos pastir, nije pripadao proročkoj tradiciji i 'profesionalnom' proročkom krugu («Nisam bio prorok ni proročki sin-odgovori Amos Amasji-bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze od stadsa i Jahve mi reče: 'Idi prorokuj mojemu narodu Izraelu» 7:14). Amos nije bio protivnik proročke škole i proroka; no ono čemu se protivio bila je korupcija nekih od tih proroka («Ja podigoh proroke između vaših sinova i nazirejce među vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi» 2:11); dapače, Amos nije tek neki novi 'prorok-zapisivač' proroštava nego izvršitelj Božjega poziva - «Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje» (3:8b) (cf. Jer 14:14). Pastir Amos. Amos je bio pastir (noqed) iz Tekoe (1:1) blizu Jeruzalema. On i sam za sebe kaže, «Nisam bio prorok ni proročki sin..bio sam stočar (boqer) i gajio sam divlje smokve» (7:14). Amos nije bio imućan, dapače bio je siromašan pastir. Evidentno je navedenih redaka da Amos nije mogao biti imućan uzgajivač stoke, pošto je morao još dodatno zarađivati uzgajajući 'divlje smokve' ( ~ymiq.vi sleAb). Južnjak prorokuje Sjeveru. Iako tek običan pastir (7:14) koji dolazi iz Južnog kraljevstva (Judeje); niti pripadnik proročke tradicije, Amos se nije dao zaustaviti da uputi svoj proročki navještaj Izraelu (Sjevernom kraljevstvu). «Amasja svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi» (7:10) 176. Amos, iako južnjak, bio je aktivan u Sjevernom kraljevstvu u vrijeme najjače vladavine Jeroboama II; i to upravo u Betelu vjerskom središtu koje je uspostavio još Jeroboam nakon raspada ujedinjenog Izraela. Ovakvom aktivnosti proroka Amosa, dade se naslutiti, da iako politički razdvojeni na Sjeverno i Južno kraljevstvo Izraelce je još uvijek ezala zajednička vjerska baština i Savez. No, Sjevernjački svećenik, Amasja traži od Amosa da se vrati natrag u svoj kraj. «Amasja reče Amosu: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betel da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram» (7:12-13).

176

riječ je o kralju Jeroboamu II sinu izraelskog kralja Joaša (2Kr 14:23 «Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev»). U Judeji otprilike u istom razdoblju vladao je Joaš, a potom njegov sin (drugim imenom Ahazja) kralj Judeje («Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov(Ahazja), izraelskim kraljem u Samarij» 2Kr 13:10) ( cf. 12:1; 2Ljet 21:17, 22:1).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 1

Proroštva Amosa. Amos se usredotočuje na dvije osnovne teme koje zaokupljaju njegovu pažnju. Jedna tema jest glas protiv tlačenja siromaha i zloporabe vlasti močnika i veleposjednika. Vodstvo i narodne vođe iskorištavaju siromahe i obespravljene; ali ih uz to još i od Jahve udaljuju svojim vjerskim lutanjima (Amos 4). Druga osnovna tema njegovih proroštava jesu Izraelova vjerska lutanja i kompromitacija. Izraelci ipak i dalje spokojno obdržavaju vjerske blagdane uz bogoštovlje koje Jahvinim ušima biva 'dreka' i 'deranje' (5:23; 6.5). Poziv proroka Amosa. Ne možemo pouzdano reći što se točno dogodilo da je Amosa napustio svoje stado i posao te krenuo prorokovati. Ipak jasno je da je to bio poticaj, poziv i žar koji on slikovito pojašnjava u tekstu (3:3-8). «Bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: Idi prorokuj mojemu narodu Izraelu» (7:14). Reakcije. Osim toga, obzirom na njegove proročke objave koje su bile ispunjene naviještajem suda i osude Amos je uskoro izazvao reakciju uz zahtjev da se udalji i vrati nazad na jug u svoj kraj u Judeju (7:10,12-13). Amosovo obrazloženje (3:3-8). Kao reakcija ali i pojašnjenje svojeg proročkog naviještanja u nizu od pet slika, pitanja i odgovora Amos obrazlaže svoj proročki poziv. Struktura ovog njegovog razlaganja temelji se na nekim očitovanjima (rezultati) koja su svakako nečime potaknuta (uzroci). Amos u tome nekako ide 'unatraške' – on polazi od posljedica a u potrazi za uzrocima. Prorok u tome želi da sam čitatelj uvidi ovu logiku i upita se što (ili tko) uzrokuje ova očitovanja. To da 'dvojica idu zajedno' (očitovanje) svakako mora da je potaknuto (uzrok) činjenicom njihova dogovora o zajedničkom putu (3:3). Ako 'lav riče u šumi' (3:4), mora da tome ima neki razlog; uzrok tome jest uhvaćeni plijen....i tako dalje. Ovih pet slika-pitanja upućuju na odgovor, a zapravo kažu da nema rezultata (očitovanj,događanja) bez razloga.Tako i zaključuje u 3:8 «Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje ?». Stanje naroda. Iako se vladavina Jeroboama II smatrala relativno mirnom i prosperitetnom, činjenica je da se to odnosilo ipak na mali dio valstodržaca i privilegiranog stanovništva. Teško je ne osvrnuti se na očigledne posljedice još iz vremena uspostave monarhije (1Sam 8). Jasno je da se u potpunosti raspao sustav oprosne godine i jubileja povrata imovine i zemlje iz Lev 25:8f.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 2

Otimačina zemlje. Nasuprot drevnom propisu jubilarne godine, narodne vođe i velikaši iskorištavaju običan puk (Mih 3:1-1 «Čujte sada glavari kuće Jakovljeve, suci doma Izraelova..»). U tome pak prednjači zaposjedanje i oduzimanje zemlje. Ovo je uzimalo mnoge oblike otuđivanja zemljišta; od kupovine do jednostavne otimačine i pljačke. Klasičan primjer tome jest priča o Nabotovu vinogradu i kralju Ahabu koji je taj vinograd pod svaku cijenu htio pridobiti za sebe (1Kr 21). Slika stanja odražava i tekst u proroku Ezekielu – «Knez ne smije prisvojiti ništa od baštine naroda pljačkajući narodni posjed..» (Eze 46:18). Iz osmog stoljeća, nedugo nakon proroka Amosa, imamo sliku stanja iz riječi proroka Izaije – «Jao vama koji kuću kući primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji» (Iz 5:8). Sveukupno stanje naroda u tom je razdoblju pogoršano do te mjere da su neki Židovi bili prisiljeni sami sebe prodavati u ropstvo svojim židovskim sunarodnjacima. Vladavina obijesti. Amos žestoko i uz upotrebu osobitih literarnih oblika i formi (cf. Hubbard,102) iznosi proročke govore osude na način kako se izrabljuje vlastiti narod. S jedne strane to je zloporaba vlasti, dok se s druge obijesno uživa u nepravedno stečenim bogatstvima. «Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe..» (4:1) Da bi još bolje izrazio obijesnu bezbrižnost vladalačkih krugova Amos će se na njih obrušiti snažnim literarnim izrazom, koristeći ironiju i sarkazam. Iako misle da Jahvi prinose pjesmu i bogoštovlje, to je zapravo 'dreka' i 'deranje'. «Uklonite od mene dreku svojih pjesama»; «Deru se uza zvuk harfe» (5:23; 6:5). Prije izricanja suda, Amos upozorava riječima «Počujte ovu riječ...protiv vas» (sinovi Izraelovi; krave bašankse; 3:1; 4:1; 5:1). Potom tek slijede riječi suda - (!kel)' 3:11; 4.6; 5:16. Glavni literarni instrumenti u Amosu. Proroštvo suda. Govori osude i suda uglavnom su predstavljeni u poetskom obliku, što je i glavni književni oblik u Amosu. Struktura ove literarne forme ima dvije osnovne točke: (a) proročko 'otvaranje'. Prorok kao glasnogovornik Božji započinje svoj govor. Bilo da je to u obliku «Počujte», u prvom licu sa prorokom kao govornikom (4:1; 5:1) ili je to u trećem licu sa Jahvom kao govornikom «Ovako govori Jahve» (1:3).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 3

(b) navještaj suda (optužbe) i kazne. Najčešće ovaj dio započinje riječima «Zato» ili «Stoga». Ali Jahvin sud i kazna ne dolaze proizvoljno i bez prosudbe (zlo)djela. «Stog ovako govori Jahve Gospod..» (3:11) ili «Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu» (5:4) Viđenja. U Amosu to su pet viđenja u pogl 7-9 Izvještaji i opisi vizija (viđenja) najčešće započinju riječima..»Evo što mi pokaza Jahve» ili «Vidjeh Gospoda». Dolazak spasenja. Am 9:11-15. Spasenje dolazi obećanjem, a ova literarna forma započinje eshatološkim rječnikom i najčešće formulom: «U dan onaj» (9:11) ili «Dolaze dani» (9:13). Slijedi glagol u budućnosti; bilo u 1 licu eg. «U dan ću onaj podići raspalu kolibu Davidovu» (9:11), ili u 3 licu «Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kada će orač stizati žeteoca» (9:13). Uz blagoslov tu je i obrat od kazne prema sreći, «Okrenut ću sudbinu naroda moga Izraela» (9:14). Sarkazam i ironija. Ciničnost izraza – «Idite samo u Betel» (4:4) (parodija), ili «Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu» (4:6) Igra riječi. Kao u 8:1-2 «Kotarica zrela ploda» (#yIq' bWlK.) sa «dozreli za propast» («dolazi kraj mome narodu»)( #Qeh; aB'). Ponavljanja. Kao pedagoška metoda, služe kao posebni naglasci kojima se želi potvrditi snaga riječi i Jahvine odluke, ali i probuditi svijest te se usredotočiti na stvarno stanje stvari. U 3:3-6 za to koristi u heb. ponavljanje upitne čestice ( h]) «Idu li dvojica» (~yIn:v.

Wkl.yEh)] ; «Riče li lav» (hyEr>a; ga;v.yIh]); «Pada li ptica» (rAPci lPotih] ). Istom se 'tehnikom' prorok služi da bi potvrdio Jahvinu moć ili odlučnost, tako «on sazda planine...on tvori zoru» (4:13) ili «on dodirne zemlju...On sazda sebi prijesto» (9:5).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 4

HOŠEA Okolnosti Nova vremena. Ubrzo nakon smrti izraelskog kralja Jeroboama II (746) 177 dolaze iznimno teški dani. Godinu dana nakon njegove smrti, god 745 Asirijom je zavladao novi kralj Pul

178

(2Kr 15:19). Tiglat Pileser (Pul) odmah je ustrojio asirijsku vojsku i ubrzo

zauzeo Egipat, potom i Babilon. Nova strategija. Jedan od razloga za strah onoga što će doći jest i nova osvajačka strategija asirskoga kralja i njegova kraljevstva. Kako bi skršio svaki nacionalizam u osvojenih naroda i kraljevstava, Tiglat Pileser se odlučuje za jedan novi sustav vladanja. Stanovništvo osvojenih naroda progoni se iz njihovih zemalja i odvodi u udaljene krajeve asirskoga carstva. Istovremeno njihove se zemlje nastanjuju i koloniziraju drugim narodima 179

. Jedan od puteva nastanka etničke skupine Samarijanaca, po jednom viđenju, jesu

kolonizacije stranaca u područje Samarije u vrijeme asirskog kralja Salmanasara

180

.

Židovski će narod od tada nadalje itekako osjetiti 'novost' ove osvajačke strategije izgnanstva. Izrael i Judeja. Judeja za razliku od Izraela nešto će dulje očuvati svoj relativni politički integritet i stabilnost. Za razliku od Judeje propast Izraela bio je ubrzan njihovim iznimno teškim unutrašnjim stanjem. Nikada do sada, niti poslije, u Izraelu na dvoru nije bilo tolikih dvorskih spletki i ubojstava. Upravo prorok Hošea prikazuje svu jad i žestinu ovakve situacije – «U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku

pruža pijanima. U zavjeri srce im se žari poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije» (Hoš 7:5-7). S kakvom okrutnošću su se odvijale ove intrige i borbe za prijestolje najbolje svjedoči uspon izraelskog kralja Menahema (2Kr 15:14 i dalje), koji se uspeo na vlast upravo u vrijeme dolaska asirskoga kralja, kome je Menahem plaćao danak (15:19) i tako privremeno sebi pribavio 'mir' na prijestolju. S druge strane to je uspio pod cijenu visokih poreza i

pobuna. Razdoblje djelovanja Hošee. Prorok je započeo svoje proročko djelovanje u drugoj polovini kraljevanja Jeroboama II (786-746). Još je to vrijeme vladanja Jehuove loze (dinastije) cf. 1:4 'dom Jehuov'. Unatoč navodima iz 1:1 i Hošeina djelovanja za vrijeme 177

u to vrijeme u Judeji vlada kralj Uzija (Azarja) također imenom i Tiglat Pileser; cf. 1Ljet 5:26 (?) 179 u sprečavanju nacionalizama ovakve su se metode 'uspješno' koristile i u novijim vremenima, često s drugim nazivima. 180 viđenje Samarijanaca o njihovoj genezi razlikuje se od Židovskog tumačenja. 178

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 5

četiriju judejskih kraljeva, sasvim je vjerojatno da Hošea nije više proročki djelovao u vrijeme judejskoga kralja Ezekije. U svakom slučaju on je bio aktivan kao prorok barem još desetak godina nakon smrti kralja Izraela, Jeroboama II. Hošea prorok Prorokov poziv. Proroka Hošea djeluje odmah nakon proroka Amosa. Poziv k proroštvu iniciran je vrlo osobnim iskustvom, njegove velike ljubavi prema nemoralnoj ženi.181 Poziv proroku Hošei došao istovremeno sa pozivom da se oženi, i to da stupi u brak s bludnicom (~ynIWnz>

tv,ae).

«Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!» (1:2) U svakom slučaju, ključ za razumijevanje poruke proroka Hošee jest pripovijest o njegovu braku sklopljenom sa Gomer 'kćeri Diblajimovom' (1:2-3) i sažeto prikazano u prva tri poglavlja. Prorokova ženidba. Da li je doista došlo do ove ženidbe i braka ostaje otvoreno pitanje. (a) jedni smatraju da se ipak radi samo o prispodobi a ne i o stvarnom braku i ženidbi. (b) drugo tumačenje uzima u obzir rašireni vjerski promiskuitet, pa je shodno tome i svaka djevojka, kriva za (vjerski) nemoral, pa bi koju god Izraelku da oženi Hošea uzeo bludnicu; ili čak djevojku koja pripada 'hramskoj prostituciji' (c) postoji i tumačenje po kojem je Hošea oženio Izraelku misleći da je čista da bi tek kasnije ustanovio da je uzeo za ženu koja je prije bila bludnica. Ovo tumačenje teško se može uklopiti sa samim tekstom po kojem se upravo upućuje Hošea da uzme bludnicu za ženu (~ynIWnz>

tv,ae ^l.-xq; %le).

Prorokov brak. Uzmemo li da se radi o stvarnome braku, tekst nam pak daje na znanje da radi o ženi koja već živi bludnički, a ne koja će se tek prepustiti promiskuitetnome životu. Ovdje je Savez između Boga i naroda opisan kao brak u kojem je Jahve suprug a Izrael supruga. U tom bračnom zavjetu vjernost je pretpostavka braka, koju muž očekuje od svoje žene. Unatoč tom očekivanju i muževljevoj ljubavi, njegova se žena okreće preljubništvu, što prijeti rastavom ovoga braka. Izrael kao preljubnica koja ide za drugim muškarcima, preljubnički okreče se drugim bogovima - «ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu

181

postoji i drugačije viđenje stvari, da je Hošea oženio ženu koja se potom, prevarivši ga predala bludu, cf. J.Bright, 'A History of Israel' (1974), str.260

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 6

dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa» (3:1) -ovime dovodi u pitanje i sam opstanak braka (Savez). Motiv i tema Tema,radnja i motiv. Tema. Tema nekog literarnog djela složena je i slojevita slika (konceptualizacija). Prikaz te slike ovisan je i začinjene od autorovih pravih intencija (i.e. 'što je pisac htio reći'). Radnja (zapleti) služe razlaganju teme i autorove prave namjere. Motiv. Motiv pak s druge strane treba razlikovati od teme. Motiv je od teme uži pojam a služi razradi i bližem oslikavanju teme. Motiv: Brak (Savez). Brak i bračna zajednica kao misao vodilja i prispodoba biografskog karaktera iz života proroka, usporedno se provlači i oslanja na povijesno složenu temu Saveza između Jahve i Izraela, kao i Izlaska Izraelaca iz Egipta. Jahvin izbor Izraela nesumnjivo se isprepliče sa motivom izbora bračne družice i bračne zajednice, pa je motiv i prispodoba braka neodvojiv od teme Saveza kao popratnog slijeda događaja Izlaska iz egipatskog ropstva. Hošeino bračno iskustvo i motiv koji je iskorišten u Hoš 1-3, ključni su za razumijevanje njegove teologije. Teško da ijedan drugi prorok SZ tako naglašeno i izričito snažno ocrtava Jahvinu ljubav u kontekstu i okviru upitne bračnog saveza. Propast. Ali opstanak tog Saveza (braka) sada je pod velikim znakom pitanja. I Hošea odmah, slično Amosu, ne vidi izlaza osim propasti. Slično kao i kod Amosa u motivuviđenju košarice zrelih i pokvarenih smokava gdje je perspektiva propast, (cf. Amos 8:2 «Moj narod Izraelski dozreo je za propast»); tako i Hošea vidi budućnost Izraela kao propast («Propast na njih jer se pobuniše protiv mene», 7:13). Eg: motiv rastave kao slika teme raspada Saveza; istovjetno tome u Amosu jest motiv truleži (Am 8). Prizivanje na prošlost Povijesna retrospektiva. Tema knjige proroka Hošee može biti povijesna retrospektiva događanja u odnosu naroda (Izraela) i njihova Boga (Jahve), s jedne strane; te Božji izbor Izraela s druge. Naglašeni aspekt ove povijesne teme jest Božja inicijativa i odluka da Izrael učini svojim izborom naroda. Tema tog Jahvinog izbora postaje temelj proročkog navještaja proroka Hošee, a sva povijesna događanja – Egipat; Božje otkrivenje u Egiptu; bijeg iz Egipta; iskustvo pustinje i lutanja kroz jalova bespuća - zapleti su radnje koja slijedi u toj epskoj priči. Sve iapk služi

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 7

autorovoj intenciji da iskaže pravu temu (?) - ljubav Božja prema svome narodu, svojoj svojini. Prizivanje prošlosti. Ovo prizivanje prošlosti i prošlih epohalnih događaja u tekstu samo potvrđuju da je Bog odista odlučio Izrael učiniti svojim narodom i da od toga ne želi odstupiti unatoč svega. U ovim prisjećanjima nekoliko pod-tema zauzimaju važno mjesto:

-

aluzija na objavu Božju pod imenom Jahve (1:9 «jer više niste narod moj i ja vama nisam više Onaj koji jest») (~k,l'

-

hy)

značaj Izlaska (2:16-17 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.; 11:1-2)

-

iskustvo pustinje (13:4-5) «A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje

egipatske:drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše» (13:4-5)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 8

MIHEJ Prorok Mihej Osoba i ime. O proroku Miheju, osim onoga što se nalazi u samom tekstu knjige, znamo vrlo malo. O njegovu porijeklu postoje dvojbe. Neki misle da je i Mihej kao i prorok Amos porijeklom iz ruralnih krajeva. Ovo se potkrjepljuje time što u Miheja nema nekih teoloških naglasaka koji dolaze iz urbanih sredina. Kao što je recimo odsutnost govora o 'domu Davidovu' što se smatralo stvari 'gradske' teologije. Ime. Značenje imena proroka Miheja (hk'ymi) - 'tko je kao Jahve' – u velikom dijelu ukazuje i na jednu od tema na kojoj prorok temelji svoje proroštvo; Jahvina veličajnost i neusporedivost. Suvremenik Izaije Prorok Mihej ne samo da je suvremenik proroka Izaije, nego po nekima on je čak bio njegov učenik. U mnogim Mihejevim proroštvima nalazimo odista ne samo vrlo sličnih motiva i tema, nego u nekim dijelovima i tekstualno, izričaji su sasvim identični. Osim toga i jedan i drugi kao proroci djelovali su u vrijeme istih judejskih kraljeva (usporedi: Iza 1:1 i Mih 1:1). Između ovih dvaju proroka nalazimo sličnosti u proročkim opisim, služeći se istim motivima, čak i izričajima. Neki od tih usporednosti posebno se odnose na stanje u kojima se nalaze sami proroci. 

proroci i vino: Mih 2:11 «Kad bi mogao biti nadahnut čovjek koji izmišlja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piće", on bi bio prorok narodu ovome ». O stanju proroka vrlo slično govori i prorok Izaija (28:7): «Oni posrću od vina,teturaju od žestoka pića:svećenici i proroci od žestoka pića posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se sudeći. Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina,nigdje čista mjesta nema!».



vidioci koji ne vide: Mih 3:5-7 «Ovako govori Jahve protiv proroka koji moj narod zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. Zato ćete imati noć mjesto vaših viđenja i tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima i dan će za njih pomrčati». Ili Izaija (29:10-12): «Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce. Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 4 9

se kome tko zna čitati govoreći: "De, čitaj to!" - on će odgovoriti: "Ne mogu jer je zapečaćena." A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: "Čitaj to!" - on će odvratiti: "Ne znam čitati." ». 

Gora doma Jahvina: Mih 4:1-5 «Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecat svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! ». Izaija (2:2-5): «Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva!». Podjele teksta u knjizi

Cjeline u tekstu i segmenti Mihejeva proroštva označeni su i razgraničeni tipičnima proročkim apelom na narod, ili narodno vodstvo – «Čujte, narodi» (1.2), ili «Čujte sada, glavari kuće Jakovljeve» (3:1), i po treći puta, «Čujte, dakle riječ koju govori Jahve» (6:1). Slijedeći ovakav raspored knjiga proroka Miheja može se podijeliti na njegova tri proroštva (1:2, 3:1, 6:1) koji svi započinju apelom 'Čujte'! Okolnosti Asirija. Mihej već vidi navalu Asiraca i uništenje bahatog i idolopokloničkog kraljevstva Izraela. Naslov i početak knjige sasvim odgovaraju povijesnoj zbilji svoga vremena, a to je skori pad Samarije (721), «Učinit ću od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd» (1:6-7) i Asirija kao glavna prijetnja Izraelu, «Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore..» (5.4b). Ali dolazak Asiraca zapravo je dolazak samoga Jahve koji dolazi suditi zemlji («Čujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja!Gospod Jahve protiv vas će svjedočiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim», 3:2-3). Jahve koji sudi narodima ili se sudi sa svojim narodom, učestali je motiv proroka Izaije.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 0

Tematske cjeline Prorok se tematski usredotočuje na: -

Jahve je neusporediv - naglašavajući Njegovu moć, ali i milost («Tko je Bog kao ti», 7:18; cf.4:13b).

-

Jahvin dolazak (teofanija) - i intervencija («Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim» 1:2-4)

-

Jahvin Ostatak - koji će baštiniti od nade i milosrđa Jahvina (2:12-13; 4:6-8; 5.27;7:18). I opet, da li igrom slučaja, Mihej je ovdje sasvim blizu, temi koju osobito razvija upravo prorok Izaija.

Ali Mihej također koristi i neke njemu osebujne motiv. Osobito to je motiv 'vrata'. To su 'vrata' Jeruzalema na koja navaljuje neprijatelj, uništava ih i ulazi u grad (1:9,12), ali uskoro će to biti i točka nade, te prikaz ulaska kralja Jahve koji će pobjednički ući kroz ova ista 'vrata' u (svoj) grad Jeruzalem. Sabiranje Između uništenja, propasti i obnove. Kako smo uočili, Mihej koristi upravo motiv 'vrata' da istakne ovaj preokret – od proasti pa do nade i obnove. Ostatak Izraelov, preživjeli, također je rezultat Jahvine intervencije. On će 'sabrati' (2:12, 4:6; 5:2; 7:18) 'Ostatak Izraelov', On će ih smjestiti zajedno (2:12b) i pobjednički provesti kroz vrata Jeruzalemska. Jahvino 'sabiranje' Ostatka, i obnova svakako je zajedničko svim prorocima; ali sve to tek nakon, kako to ističe Mihej, Jeruzalem bude 'polje preoraneo' (3:12), 'Jeuzalem ruševina' – tek potom slijedi sakupljanje Ostatka. U svemu tome vrhunac, obnove i sabiranja, jest dolazak mesijanskoga kralja (5:1-4). Parnica Jedan od učestalih proročkih motiva jest sudska parnica. Prvo proroštvo proroka Miheja ujedno je i tipičan primjer ove osebujne proročke literarne forme. To je nešto što učestalo, razrađeno i istančano koristi upravo prorok Izaija; ali i drugi proroci VIII stoljeća, tako i prorok Hošea: Hoš 4:1 «Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje.» (#r,a'h' ybev.Ay-~[i hw"hyl; byrI yKi laer'f.yI ynEB. hw"hy>-rb;d> W[m.v)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 1

Prorok Izaija, osobito je vičan u uporabi ove literarne forme i to u opisivanju odnosa Jahve sa svojim narodom ali i sa svim stanovnicima zemlje, «Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore;zajedno pristupimo k sudu» (41:1). Pojednostavljeno, osnova strukture sudske parnice, koja se odvija između Boga Jahve, s jedne strane i Izraela (ili pak svih naroda zemlje) s druge, sadrži neke elemente uvijek zajedničke ovoj formi. Prije svega, kao i u stvarnom sudskom procesu – to je pristup i identifikacija stranak uključenih u spor. Slijedi postupak u kojem se prizivaju svjedoci; vrlo često Jahve za svjedoke poziva svekoliko stvorenje (Iza 41:1). I konačno, sudska parnica usredotočuje se na razlaganje spora i iznošenje dokaznog materijala (Iza 41:21).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 2

JONA Nomen est omen, ili ime je 'znak', naznačuje nešto o nositelju imena, bilo o njegovu identitetu, naravi ili sudbi. U starozavjetnom izraelskom razmišljanju već samo ime osobe ima izrazito veliko značenje i indikativno je za osobu, njezinu službu, položaj u odnosu na Boga i ljude ili samu sudbinu osobe koja nosi dotično ime. Promjena imena u SZ tekstu i kontekstu, često je označaval i promjenu identiteta, promjenu životne orjentacije i poslanja. Tako je, recimo, Jakov, postao Izrael. Imajući u vidu važnost i značaj 'imena' u biblijskoj i starozavjetnoj misli, znakovito je a i nezaobilazno dotaknuti se značaja i značenja Jonina imena. Ono može biti prilično biti indikativnim za ovu biblijsku knjigu i samog proroka. Naime, njegovo je ime Jona (hn"Ay) – ili, 'golub', 'golubica'. Lojalni kraljevski prorok ? Je li Jona bio lojalan prorok kralju Jeroboamu, ne podižući glasa protiv njegovih zlodjela i vjerskih skretanja? Jona u svojoj aktivnoj proročkoj službi djelovao je u Izraelu u vrijeme izraelskog kralja Jeroboama (II) oko 780 god. U to je vrijeme u Judeji vladao Amasja. 'Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev (2Kr 14,23) Ovaj je prorok, po riječima iz 2 Kraljevima, navijestio da će Jeroboam (II) iznova pripojiti i vratiti jedan dio izgubljenog teritorija, od Hamata do Mrtvog mora, što je prilično velik dio teritorija. Vjerojatno se radi o području od Galilejskog jezera, pa kroz cijelu Jordansku dolinu do Mrtvog mora. 'Prema riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera' (2Kr 14,25). Ali, Jeroboam je za svoje vladavine 'činio što je zlo u očima Jahvinim', što su Hošea i Amos, koji su u isto vrijeme prorokovali i djelovali (Hoš 1,1 i Am 1,1), žestoko kritizirali. Osobito je to, bez zadrške, i s posebnom dozom ironije i ciničnosti, činio prorok Amos, 'pastir iz Tekoe' u Judeji (Am 1,1).182 Višekratno je, riječima, 'pustit ću oganj' (1;7,10,12), na Judeju (2,5) i Izrael, upozoravao na Jahvinu odmazdu. Amos, 'južnjak' iz Judeje prorokuje Izraelu (sjever). Posebno se okomljuje upravo na Jeroboama. Govori, protiv objesti 'krava bašanskih' (Am 4,1), što je asocijacija na obijestan i razvratan život samarijskih žena. Zatim i protiv grijeha idolopoklonstva, gdje Amos u svojem omiljenom stilu, cinično govori, 'idite samo u Betel i griješite' ( Am 4,4). Izraelskog kralja, Jeroboama stoga obaviještavaju o aktivnostima tog južnjačkog pridošlice, Amosa: 'Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova' (Am 7,10). 182

Tekoa, južno od Betlehema i zapadno od Mrtvog mora.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 3

Amosu poručuju: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj' (Am 7,12). Hošea je slično oštar protiv Izraela i Jeroboama. Nema tragova da Jonina proročkog otpora sustavu i uspjesima Jeroboama. Ostaje stoga otvoreno pitanje, da li je u datim okolnostima, Jona pokazao proročki otpor ? Tema knjige proroka Jone Iako postoje popularne, ponekad i općeprihvaćeni skup tema koje knjiga proroka Jone pokriva; ostaje upozorenje i pitanje, jesu li samo to i jesu li one zaista glavne teme nositeljice ove knjige. Evo koje bi bile najproširenije teme kojima se nerijetko po skraćenom postupku zaključuje zajednički nazivnik ove knjige: (a)

neposlušnost (1,3). Odmah treba reći, Jona, iako Židov i prorok, nije bio

poslan sunarodnjacima Židovima, o kojima u ovoj knjizi jedva da ima riječi. Kada je riječ o Joninoj neposlušnosti, ne smijemo ovdje zaboraviti da su mnogi biblijski proroci izražavali svoje neskriveno negodovanje Božjim poslanjem i pozivom njima. - Jeremija govori, 'ne umijem ja govoriti:dijete sam' (Jer 1,6); - Mojsije veli, 'tko sam ja da se uputim faraonu' (Izl 3,11) a kada Jahve ne popušta, Mojsije uporno nastavlja, 'Oprosti, Gospodine-nastavi Mojsije-ja nikad nisam bio rječit čovjek' (4,10) - Izaija pomalo zastrašen teškom i blago rečeno neugodnom porukom koju ima za prenijeti svom narodu pita Gospoda, 'Dokle, o Gospode?' (Iz 6,11) - Job skoro da je i nepotrebno reći s koliko se žara, iako nije bio prorok, Job dao u pregovaranje i prigovaranje Bogu. Bilo mu je čak bilo predloženo da 'prokune Boga i umre'. Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog, jer tekst nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što dalje i od Boga. (b)

sebičnost (4,9), zlovolja i depresivnost (4,1f). Možda se ova knjiga pamti i po

stablu i kolibi koju je milostivo Bog priskrbio za jadnog proroka u životnoj opasnosti pustinjske žege. (c)

Božja milost - mržnja na bezbožnost i grijeh (3,4), ali također milost i

milosrđe(3,10). Mnogi će ovu knjigu pamtiti po temi opomene griješnicima i prijetnje Božje kazne pred uništenje griješnika, ukoliko se ne pokaju i obrate Bogu. Iz literarne i tipološke perspektive; mnogi će Jonu upamtiti po pripovijesti o kitu, velikoj ribi koja guta neposlušnog Jonu, za njih će temeljna i jedina tema knjige biti Jonina neposlušnost Bogu i neposlušnost uopće. U tom bi se slučaju knjiga Jone moglo iskoristiti i

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 4

u pedagoško-odgojne svrhe, djecu zaplašiti što bi im se sve moglo dogoditi ako ustraju biti neposlušna. Drugi će Jonu pamtiti po kristološko-tipološkom tumačenju 'znaka Jone': „Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: ‘Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak. A on im odgovori: ‘Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone!“ (Mt 12,39-41) Iako od svega toga, svega toga ima u ovoj knjizi; učinila bi se nepopravljiva šteta i nepravda knjizi proroka Jone ukoliko bi se na ovaj način zanemarila sva njena narativna i teološka složenost. Sve su ovo ipak značajni i vrijedni motivi koji se provlače kroz ovu knjigu, ali jesu li to odista glavne crte i teme ove biblijske knjige? Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog, jer tekst nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što dalje i od Boga. Egzistencijalna pitanja. Reći ćemo da je Jona primarno knjiga egzistencijalnih pitanja. Pred nama su u ovoj knjizi pitanja čistog opstanka, u smislu same životne egzistencije, - opstanak mornara na brodu: ' Mornari su užasnuti vapili svaki svojemu bogu i počeli bacati stvari u more da olakšaju brod.' (1,5); - Jone, u svojoj suicidalnosti: 'Uzmite me i bacite u more' (1,12) ili potpomognute eutanazije: 'Potom su zgrabili Jonu i bacili ga u more, a ono se smirilo istoga časa. Zbog toga je mornare obuzeo velik strah od Gospodina pa su mu prinijeli žrtvu i učinili zavjete' (1,15-16); - neminovnost zatora Ninivljana (1,2; 3,4); - pravednost Jahve, opstanak vjerodostojnosti i pravednost Jahve, u odnosu na zločince koje će sačuvati i kojima će se smilovati: 'Gospodine, nisam li to predvidio još dok sam bio u svojoj zemlji? Zbog toga sam i htio pobjeći u Taršiš' (4,1). Zašto Jona bježi? Već smo natuknuli i uočili kako postoji velika sklonost pa i napast da se sva riješenja knjige proroka Jone pomalo pojednostave, svodeći sve na jedan zajednički nazivnik – neposlušnost. Ipak, ova knjiga sadrži u sebi daleko veće izazove i pred nas (po)stavlja neka elementarna vjerska i egzistencijalna pitanja, s kojima se suočava sam prorok.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 5

Što je Jonu nagnalo na bijeg, na ovakvu reakciju bez biblijskog presedana? Možda se upravo u tome nalazi osobitost i posebnost ove biblijske knjige – traženje odgovora na ovo pitanje – zašto Jona bježi? Nigdje nam tekst jasno i neposredno ne daje na znanje zašto zapravo Jona bježi. Jona izrijekom ne očituje razlog svoga bijega, osim što to nekim svojim izjavam pred kraj knjige indirektno izjašnjava. Iako već i sama ideja bijega od Boga, sasvim je jalov pothvat. I tko bi to trebao bolje znati od samoga proroka, jer, 'Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?’ (Ps 139,7). Budimo dovoljno otvoreni i jasni pa kažimo da se ne možemo zadovoljiti odgovorom, kako je razlog Jonina bijega jednostavno njegova neposlušnost Bogu, Božjem pozivu i poslanju. Ispod takvog ponešto jednostavnog odgovora, koji bi nas eto mogao zadovoljiti; nalaze se mnogo značajnija pitanja i odgovori. Sam tekst knjige kada ga pažljivije analiziramo, posredno nam daje odgovor. Ali također moramo primjetiti da je knjiga proroka Jone, knjiga 'otvorenoga tipa'. Završetak knjige ne daje nam nikakav jasan odgovor što je na kraju s Jonom; nema nekog jasnog završetka, niti happy end...Ostaje nam da sami donesemo neki zaključak na koji nas knjiga eventualno kroz svoj tekst vodi.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 6

IZAIJA Prorok Izaija i okolnosti Nekoliko je valjanih razloga zašto je Izaija zavrijedio osobitu pažnju u proučavanju starozavjetnih proročkih knjiga. Kako po opsegu tako i po utjecaju. Već i zbog samog opsega knjige, uz Psalme to je najopsežnija Starozavjetna knjiga, Izaija zavrjeđuje posebnu pažnju. Nije također slučajnost da je baš Izaija toliko utjecao na Kumransku zajednicu s Mrtvog mora; barem što se tiče onoga što imamo sačuvanim u manuskriptima iz vremena te zajednice.183 Izaija je svakako najcitiraniji od proroka, pa i tekstova Staroga zavjeta u Novom zavjetu, uz više od 400 navoda koja koriste Novozavjetni autori. U starom zavjetu, Sirah ga naziva ‘velikim i pouzdanim’ a u svojim viđenjima, on je onaj koji o posljednjim stvarima govori u ‘silini duha’ (Sir 48,22-24). Po literarnoj izražajnosti, dramaturgiji i spretnosti teško mu se u Starom zavjetu nalazi premca. Njegove je literarni izraz bravurozan, ali niti u jednom trenutku eksibicionistički.184 Po svemu sudeći Izaija djeluje tijekom više od četrdeset godina (745-680) u vrijeme četiriju kraljeva Jude (1,1).185 Najvjerojatnije bio je stanovnik ondašnjeg Jeruzalema, a svoje proročko djelovanje započeo je u vrijeme judejskog kralja Uzije (Azarja), što je potrajalo i za vrijeme kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Otprilike u tom istom razdoblju, sredine osmoga stoljeća, djelovali su i proroci Amosa, Hošea i Mihej (ovaj posljednji vjerojatno je stasao i kao učenik proroka Izaije).186 Izaija je moguće bio i službeni kroničar kod kralja Uzije (Usp. 2Ljet 26,22), sve do njegove smrti, 742 god. (Iz 6,1), i potom nastavio svoje proročko djelovanje, kroz razdoblje kraljeva koji slijede (Jotam, Ahaz, Ezekija). U odnosu na proroka Izaiju postoje raznolike Židovske predaje. Jedna takva jest, a i moguća eventualnost, da je Izaija bio u srodstvu sa kraljem Uzijom ili Amasjom. 187 On je nedvojbeno imao pristup vrhovnom političkom vodstvu zemlje (7,3; 22,15-25), a i sasvim smjelo nastupa pred vrhovnim političkim vodstvom zemlje (22:15-25). Izaija je bio oženjen, a svoju suprugu naziva 'proročicom': „Približih se proročici, te ona zače...“ (Iza 8:3). Po jednoj židovskoj predaji njegov drugi sin rođen mu je u drugom braku od njegove druge žene, ‘djevice’ (7,14).188 Pretpostavlja se da je umro nasilnom smrću, pogubljen u vrijeme kraljevanja Judom, kralja Manašea (696-642) koji je„mnogo

183

Otprilike 15 cjelovitih ili fragmentarnih tekstova proroka Izaije nalazimo kod Kumranske zajednice. Izaija je izrazito poetski nadareni prorok. O tome svjedoče mnoge i razne literarne, strukturalne i stilske osebujnosti ove knjige. Ali on je istovremeno i čvrst, dosljedan i nesumnjivo čovjek od akcije. 185 Izaija izvještava o pogibiji kralja Asirije, Sanheriba (681 god.) (Iz 37,38); a s druge strane predstavljen je kao Uzijin (783-742), kroničar. 186 Vidjeti tabelarni prikaz kraljeva i proroka na kraju ove skripte. 187 Usp. Talmud, Meg.10b; ali i tekstove (Iz 7,3; 8,2) u kojima je razvidno da je prorok imao otvoreni pristup kralju. (Lasor,277). 188 Usp. Lasor,277 184

Uvod u Stari zavjet D. Berković

nedužne krvi prolio”

1 5 7

tako da je “njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do

drugoga“(2Kr 21:16). Po jednoj predaji Izaija je umro mučeničkom smrću, prepiljen na pola, to bi pak mogla biti podloga za tekst u Heb 11,37. 189 Izaija je pak, po tekstualnim izvještajina prikazan kao poduzetna i dinamična osoba. Pokazao je svu svoju spremnost u odazivu na Jahvin poziv; i to na vrlo nezavidnu zadaću (6:8-10), s druge strane, nije bio ni buntovnik niti revolucionar. 190 Okolnosti koje obuhvaćaju navalu Tiglat-Pilesera, njegovo pokoravanje aramejskoga Hamata, zatim savezi manjih kraljevstava suprot Tiglat Pileseru…usp. Lasor,279-280. Pregled knjige Ponešto u skraćenom i pojednostavljenom obliku tek kao sažetak možemo ponuditi dvije žarišne točke oko kojih se Izaijino proročanstvo usredotočuje: - Izrael je (s)griješio protiv Jahve i primio za to zasluženu kaznu, - Izrael je kažnjen dovoljno, čak i više, za sve svoje grijehe (40:2); Jahve Izraelu pritječe u pomoć. Mogli bismo reći da su ove dvije točke dvije ponuđene pozicije: jedna je pravda i pravednost; a druga milost i milosrđe. Ovime se na najsažetiji način može prikazati scenarij svekolike proročke teologije. Okvirna podjela cijele knjige proroka Izaije razdijeljena je na dva osnovna tematski prelomna dijela (Iza 1-39 i Iz 40-66). Ovaj prvi dio (1-39) u daljnjoj podjeli sastoji se od devet (sedam?) dijelova; a drugi segment knjige (40-66) podijeljen je dalje na tri dijela. Teologija Izaije Nekoliko je teoloških tema koje povezuju i objedinjuju cjelokupni opus proroka Izaije. Iako ih nije lako posložiti po redu važnosti, postoji jedan unutrašnji red i slijed. Jahvinu suverenost svakako možemo postaviti negdje pri samom vrhu važnosti. Jahve je jedini i jedinstveni Bog. Slijedom toga, pobliže se opisuje narav toga Boga koja se sažimlje u njegovoj svetosti. Suprot tome stoji čovjek, moralno neadekvatan svetom Bogu, pa ga i neminovno karakterizira grijeh. U toj nezavidnoj situaciji moralnih odnosa između Boga i čovjeka, kao svjetionik stoji vjera u Jahvu. U sažetom prikazu sve ovo izgledalo bi ovako : Suvereni Bog „nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo“ „Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga.“ (45:6,22-23) Svetost Jahve 189 190

Usp. ‘Uznesenje Izaijino’ (Assumption of Isaih) (Lasor,277) „Tad čuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći',Ja rekoh:'Evo me, mene pošalji...Ja rekoh: 'Dokle, o Gospode?“

Uvod u Stari zavjet D. Berković

„Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove“(6:3) Korumpirani čovjek „Jao meni, propadoh,,jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja“ (6:5) Vjera u Jahvu “Ako se na me ne oslonite, održat se nećete” (7,9) Ostatak vjerni Mesija

1 5 8

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 5 9

18. PROROCI SEDMOGA STOLJEĆA NAHUM Nahum, prorok To je razdoblje uspona i pada asirskog carstva – područje biblijskog Babilona i Asirije, prostor je današnjeg Iraka. Također vrijeme okrutnog judejskog kralja Manaše (2Kr 21) (696-642), skloog tadašnjoj velesili Asiriji (glavni grad Niniva). Plaća danak, a u vjerskim pitanjima čini ustupke, „Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina“ (2Kr 21,5). Osim toga, „mnogo je nedužne krvi prolio Manaše“ (2Kr 21,16); osobito je mnogo proroka poubijao. U to isto vrijeme djeluje i prorok Jeremija. Niniva i Teba Proroštvo Nahuma postavljeno je u kontekst između pada egipatske Tebe (663 god) (3,8) i propasti asirijske Ninive (612 god) (1,1; 1,14). 191 Niniva je na prijelazu iz 8 st u 7 st pod vodstvom asirskog kralja Sanheriba (705-681) bila na vrhuncu moći i slave. Naskoro ipak Niniva pada pod nasrtajima savezničke sile Babilona i Medije (612). To je ujedno i vrijeme uspona Babilona i babilonskog carstva. Niniva je u mnogo navrata zabilježena u biblijskom tekstu, sve od knjige Postanka (Post 10,11) po kojem je izvještaju Ninivu utemeljio moćni Nimrod; pa sve do proroka Jone i njegove 'ninivljanske avanture'. Slabljenje i pad Ninive također već bilježi i prorok Izaija (Iz 37,37) gdje se opisuje smaknuće kralja Sanheriba od strane njegovih sinova, Adrameleka i Saresera. Nahum, prorok uz sve ovo najmaestralnije opisuje propast Ninive, i njegova se proroštva i zapis, smještaju otprilike oko god. 615, što bi bilo nekako na samom početku opsade i naskoro propasti Ninive. Vojna opsada i operacije nad Ninivom trajale su već 616 god. Babilonski kralj Nabopolasar (otac Nabukodonozora), u savezu sa Medijom završno opsjedaju Ninivu; po svemu sudeći i uz pomoć prirodnih sila, vode i poplave, kako izvještava i prorok Nahum (2,7). Ono što je pomalo zagonetno u proroka Nahuma jest činjenica da on uopće ne spominje grijehe Izraelaca ili njihovo kajanje', mada navješta kaznu i nad Božjim narodom (1,12).

191

U današnjem Iraku u predjelu Mosula nalazi se još 20-ak kršćanskih sela sa oko 120.000 kršćana.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 6 0

HABAKUK Prorok Habakuk Habakuk i Nahum su suvremenici, osim što se Habakuk pojavljuje nešto nakon Nahuma. Između navještaja ovih dviju knjiga postoje sličnosti i razlike. Dok Nahum, naviješta propast Ninive i neprijatelja Jahvinog naroda; Habakuk sa peterostrukim 'Jao' naviješta propast Babilonaca (2,6b i dalje). Ipak Habakuk vidi važnijim od naviještaja propasti neprijateljskog naroda, uputiti poruku povratka i privrženosti Jahvi svome narodu 'Jahve, čuo sam za slavu tvoju...Ponovi ga u naše vrijeme' (3,2). Upravo je Habakuk autor one znane rečenice i postavke: 'pravednik živi od svoje vjere' (2,4) - koja se višestruko ponavlja i navodi u Novom zavjetu (Rim 1,17; Gal 3,11; Heb 10,38). Osim toga Habakuk sve proživljava i mnogo osobnije od Nahuma, njegov je razgovor s Bogom vrlo osobne naravi. Sadržaj Habakuka? Vanjska prijetnja i unutrašnja kriza: (a) prijetnja, Babilona na Judu: 'dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit' (1,6), (b) unutrašnja kriza: tlačenje vlastitoga naroda: 'Zakon je izgubio snagu (1,4). Tu je još i problem teodiceje (=spoj filozofije i teologije, koji razmatra pitanja podrijetla zla, a u svemu tome i pitanje pravednoga i dobroga Boga koji to sve gleda ili dopušta (?). Osim toga to je i osobno iskustvo. Ono čime se Habkuk suočava, radi se o vrlo osobnom iskustvu: 'dokle ću, Jahve, zapomagati' (1,2).192 (Usp. iskustvo Pavla aposotola: 'tri puta sam molio Gospodina da prestane', 2Kor 12,8), također i dalje: - 'Dokle ću Jahve zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi 'Nasilje'! a da ti ne spasiš?Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje?' (1,2). - 'Mnoge nevolje ima pravednik...' (Ps 34,20); 'zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika' (Ps 73,3) Ponuđeni su i neki odgovori koji dolaze od Boga, iako se tijesno i dalje isprepliču s Habakukovim pitanjima: - 'Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale.Zašto gledaš vjerolomce..?' (1,13) - 'Tad Jahve odgovori i reče: Zapiši viđenje...Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere' (2,2-4)

192

'Ne priliči se božanskom skladu da češće pogriješi istu žicu' (Leibniz, Apokatastasis panton)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 6 1

SEFANIJA Prorok Sefanija O samom proroku ne zna se mnogo, ali je znakovito da je u početku knjige izložena njegovo rodoslovlje, koje očito naglašeno spominje i Ezekiju, judejskoga kralja. Ovo izlaganje obiteljske loze proroka Sefanije nije tek uzgredno, već posredno želi naglasiti prorokovo dobro poznavanje svih nepoćudnosti i grijeha u Jeruzalemu i Judeji. S druge strane moguće je da ovo služi i potvrđivanju njegova pravog judejskog porijekla, obzirom da mu je otac bio ‘Kušija’ (= Etiopljanin). Okolnosti Kronološki prorok Sefanija bi pripadao između Izaije i Jeremije. Na samom početku spominje se da je Sefaniji, ‘upućena riječ Jahvina’ (1,1) u vrijeme Jošije, judejskog kralja, što onda spada u drugu polovinu 7 st. (640-609). Obzirom da se Sefanija tako silovito okomljuje na idolopokloničku praksu svojih sunarodnjaka, njegova proročka djelatnost pada u vrijeme prije Jošijine obnove, dakle prije 626 god.193

193

U vrijeme asirskog kralja Asurbanipal a Asirija uvelike slabi i prestaje biti velesila (626 god.). Asurbanipal ujedno je i posljednji snažni asirski kralj. Tijekom 621 god u obnovi Hrama, koju je naredio kralj Jošija, pronalaze knjigu Zakona.

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 6 2

JEREMIJA Okolnosti Smrću Asurbanipala (626), posljednjeg asirskog kralja, Asirija nestaje sa povijesne scene kao velesila. Egipat pokušava poduprijeti Asiriju, suprot nove sile Babilona, ali bez većeg uspjeha. Put prema propasti Asirije označen je padom Ninive (612), središtem tadašnje Asirije.194 Usred ovih međunarodnih previranja započinje i križni put za Judeju. Faraon, Neko, u potpori Asirije ubija uspješnog judejskog kralja Jošiju, u Megidu (609) (2Kr 23,28-29).195 Sada i za Judeju sve kreće nizbrdo. U onome što slijedi i tom povijesnom kontekstu iskustva Židova mogu se opisati kao njihova najveća nadolazeća trauma toga razdoblja (Lujić,204). To je vrijeme aktivnosti proroka Jeremije u vrijeme vladavine kralja Jošije u Judeji (Jer 1,2). Vrijeme prije vladavine kralja Jošije, označilo je krvavo vladanje kralja Manaše (687-642). Manaše je vladao zapravo kao potpuni vazal Asirije. Jošija je, s druge strane, započeo veliku vjersku i duhovnu obnovu, u još do tada relativno povoljnim uvjetima; obzirom da je asirski Asurbanipal omogučio jednu razinu autonomije narodima koji su bili pod Asirijom. Vrhunac Jošijine obnove bilo je ponovno pronalaženje knjige Zakona (621). Prorok Jeremija Ime Jeremija (Jirmejahu, Why"ßm.r>yI) prevodimo sa ‘Jahve ga je uzdignuo’, kao izvedenica od glagola ~Wr (‘rum’) (= uzdići, podignuti). Prorok Jeremija dolazi iz ugledne svečeničke obitelji od oca svećenika, Hilkije (Jer 1,1), koji je pak bio u službi kralja Jošije u vrijeme Jošijine obnove (2Kr 22,8). Rođen u Anatotu (1,1) blizu Jeruzalema, vjerojatno oko sredine 7 st (c 650 god). Osim toga, po svemu sudeći Jeremijina obitelj vjerojatno dolazi iz loze uglednog svečenika Ebjatara. 196 Unatoč njegovoj uglednoj svečeničkoj obitelji, o glavi mu je radila upravo njegova obitelj (Jer 12,6) kao i mještani Anatota (Jer 11,21). Vrlo vjerojatno tome je bio razlog Jeremijina podrška reformama kralja Jošije, i njegovo ukidanje svih svetišta izvan Jeruzalema; čime bi i oni iz Jeremijine obitelji igubili mjesto u svećeničkoj službi. 197 Obzirom na njegovu mladost i proročki poziv (Jer 1,6-7) Jeremija ponekad prigovori i o svojoj izgubljenoj mladosti (Jer 15,17).

194

Propast Ninive slikovito opisuje prorok Nahum. Zanimljiv je iszvještaj Ljetopisca o istom događaju (2Ljet 35,20-23). 196 Svećenik Ebjatar bio je protjeran od kralja Salomona u Anatot, zbog toga što je ovaj stao na stranu Adonije, Salamonova brata kao pretendenta za kraljevsko prijestolje; „Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: ""Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem” (1Kr 2,22-26), Usp. Lujić,211 197 Usp. Lasor,329 195

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 6 3

Većina proroštava zapisanih u knjizi proroka Jeremije odnosi se na vrijeme nakon pogibije kralja Jošije (609). Jeremija je bio otprilike iste dobi kao i kralj Jošija, ali njegova proročka aktivnost jača nakon smrti kralja Jošije.198 Pregled knjige I.

Proroštva protiv Judeje i Jeruzalema

Jer 1 - 25 II.

Biografski materijal

Jer 26 - 45 III.

Proroštva protiv drugih naroda

Jer 46 - 51

198

O složenim odnosima i aktivnostima proroka Jeremije u vrijeme obnove kralja Jošije sažeti i vrlo korisni prikaz daje Lujić (Lujić,212).

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 6 4

EZEKIEL Ezekiel, prorok Ezekiele se nalazi u prvoj je skupini izgnanika u Babilon (597) (1:1), i suvremenik je proroka Jeremije; dolazi iz svećeničke je obitelji (1:3); rođen kao i Jeremija u vrijeme Jošijine obnove. Ezekiel vrlo snažno doživljava deportaciju – sanja, gleda slavu Božju, ima viđenje: «otvoriše se nebesa, i ja ugledah božanska viđenja» (1:1b); («Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca...Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima...», 3:14). Njegova su viđenja, neobična i složena. Nemoguće prelazi u moguće. U tim njegovim viđenjima ruka i Duh Gospodnji glavni su instrumenti u manipulaciji tih nadnaravnih događanja i viđenja. Uz ova teatralna viđenja za Ezekiela karakteristične su i neke simboličke radnje (cf.4-5). Poziv Božji proroku upučen je u pustinji na putu u izgnanstvo - «među izgnanicima na rijeci Kebaru» (1:1). Središnja tema i interes proroka – slava (Božja). Knjiga, proroka Ezekiela U 48 poglavlja proroka Ezekiela, osnovna podjela i poruke knjige jesu: (a)

poruku treba duboko osobno proživjeti, (Ez 3)

(b) osobna odgovornost (Ez 18) «Što vam je o Izraelu ponavljate poslovicu: Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!» (18:1) (c)

obraćenjem protiv rezignacije (Ez 16:53) («A ja ću okrenuti udes njihov..»); Ez

18:30-32 («Obratite se dakle i živite» 18:32) (d) Božji pastiri (Ez 34) «Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira...» (Ez 34) (e)

povratak i obnova (Ez 37) «Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred

doline pune kostiju» (37:1) (Obnova kostiju odvija se u nadzemlju (!) u dolini. Isti je agens obnove, Duh, kao i u Ez 1:20 («Kuda ih je duh gonio...»). Duh je životvorac. (f)

Dom, Svetište i Slava (Ez 40-48) «četrnaest godina otkako pade grad» (ry[ih'

ht'Kh. u) (40:1b); (Dom i Svetište, svećenici i upotreba Doma) «bijaše nešto kao sazidani grad» (40,2). 'Dom' i scenografija viđenja: (i) mjerenja Doma («I taj mi čovjek reče:...popamti sve što ću ti pokazati» (40:4). (Mjerenje ovdje ima i ulogu pokazatelja kako stvari treba staviti na svoje mjesto.), (ii) istočna, sjeverna i južna vrata (40:6f.)

Uvod u Stari zavjet D. Berković

1 6 5

Karakteristični elementi djelovanja proroka i narav teksta Poruke knjige temelje se uglavnom na prorokovim viđenjima (cf. «Evo opet pričalice s pričama» 21:5b (`aWh

~yliv'm. lVem;m. al{h])

(«Sine čovječji, smisli zagonetku i iznesi

prispodobu domu Izraelovu» 17:1). Uz sve ove slike i viđenja Ezekielu, u tekstu i literarnom dojmu knjige važan je i akustični element zvuka («Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda...» 1:24) Osnovne karakteristike knjige:  bavi se numinoznim 199 (božanskim i veličajnim) i transcedentnim.  mašta i slikovitost (eg. Jahvina kola 1:4f)  intenzivni doživljaj – napuštanja svoje zemlje i prestanak obreda u Hramu.  teofanija uz cijeli instrumentarij teofanijskih prikaza («silan vihor»; «veliki oblak»; «bukteći oganj»; «bića obličjem slična čovjeku» 1:4-5)  poziv na trajnu budnost i potpunu predanost obzirom na viđenja i poruke («I reče mi: Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim» 2:1; «I reče mi: Sine čovječji, progutaj što je pred tobom» 3:1)  tipičan element u proročkoj literaturi jest negativna reakcija na prorokove poruke («A dom te Izraelov neće poslušati» 3:7). Cf. Izaija (Iz 6), Jeremija  «prorokuj protiv» - y[eAr-l[;

abeN"hi

(34:1) ~yviD'q.mi-la,

@Jeh;w>

(21:2)

Novi svijet Novi Hram (Hekal, Svetište (41) prispodoba je i novoga idealnog - poretka. U tom konekstu uočljivo je mnogo govora o mjerama i mjerenju (40). Hram se dodatno povezuje i s hramskim izvorom (47). Voda kao zajednički nazivnik života i blagoslova.

199

lat. 'numen' = mig, volja, zapovijed osobito kojega boga (eg. deus cujus numini omnia parent)

1 6 6

Uvod u Stari zavjet D. Berković

Babilon

Perzija

876-746

745-612

609-539

539-331

Uzija (Azarja)

(2Kr8)

(783-742) (2Kr 15)

Joram

Jehu

(2Kr 1) (Baal Zebub)

(2Kr 3)

(2Kr 9) (Elizej)

Amasja (2Kr 14)

Jeroboam II (786-746)

PROROCI

JUDA

Amos

(612)

Sidkija

Jošija

(597-587) (2Kr 24,17)

Jeremija

Habakuk Ezekiel

(2Kr 21) (640-609) (2Kr 23,29) faraon Neko Asurbanipal (umire 626)

Hošea

Izaija

Izaija

(732-724) (2Kr 17)

IZRAEL

Obadija ?

Ilija

Elizej

Elizej

Jona

(2Kr 2)

(2Kr 8) (Ben-Hadad)

(2Kr 14,25)

Hošea Amos

Povratak i obnova (520-515)

Jeremija

Hagaj

(745-680

(627)

Mihej

Nahum

Zaharija

(612)

(Darije,522)

Sefanija

Malahija

(640-609

Ilija

Zerubabel Ezra Nehemija (Kirov edikt,538)

Samarija pada (721)

Ahazja

(869-850) (1Kr 16,29)

Joaš (2Kr 13,10)

Ahab

Joahaz (2Kr 13) (Ben Hadad)

(1Kr 12)

Ela (1Kr 16,8) Zimri Omri

Jeroboam

Nadab (1Kr 15,25) Baša

Abijam (1Kr 15) Asa

Ahazja (842) Atalija (2Kr 11) Joaš (2Kr 12) 837)

(2Kr 3)

JUDA IZRAEL

KRALJEVI

(1Kr 12)

Niniva pada Joahaz (2Kr 23,30) Jojakim (2Kr 24,10) (Nabukodonozor)

Joram

Jeruzalem pada (587)

Asirija

Jotam Ahaz Ezekija Manaše (687-642) Amon (2Kr 21)

Jošafat

Roboam

Aram

Zaharija (2Kr 15,8) Šalum (2Kr 15) Menahem (2Kr 15) Pekahja (738) Pekah (737)

SILE

PROROCI I KRALJEVI

Hošea

(Hag 1,1)

Uvod u Stari zavjet

1

Tabela 1 KANON STAROGA ZAVJETA SZ KRŠĆ (Protestanti)

TaNaK TORA (5)

T Tora

Berešit We’eleh Šemot Wa’yiqra Bemidbar Elleh ha’debbarim

Postanak Izlazak Levitski zakon Brojevi Ponovljeni zakon

PROROCI (8)

N Nebiim

Jošua Suci 1-2 Samuelova 1-2 Kraljevima

Rani proroci Yehošua Šofetim Šemuel Melakhim

Izaija Jeremija Ezekiel

Kasniji proroci Yesayyahu Yirme’yahu Yehezqel

Mali proroci

Tere Asat (Dvanaest)

SZ KRŠĆAN (Katolici)

PETOKNJIŽJE (5) Postanak Izlazak Levitski zakon Brojevi Ponovljeni zakon

PETOKNJIŽJE (5) Postanak Izlazak Levitski zakon Brojevi Ponovljeni zakon

POVIJESNE KNJIGE (12) Jošua Suci Ruta 1-2 Samuelova 1-2 Kraljevima 1-2 Ljetopisa Ezra Nehemija Estera

POVIJESNE KNJIGE (16) Jošua Suci Ruta 1-2 Samuelova 1-2 Kraljevima 1-2 Ljetopisa Ezra Nehemija Estera Tobija Judita 1-2 Makabejcima

SPISI (11)

K

Psalmi Job Izreke

Poezija Tehillim Iyyob Mišle

Ruta Pjesme nad pjesm Propovjednik Tužaljke Estera

Megilot Ruta Shir Hashirim Qohelet Ekah Ester

Danijel

Daniel

Ketubiim

Ezra, Nehemija 1-2 Ljetopisa

MUDROSNE KNJIGE (5) Psalmi Job Izreke Propovjednik Pjesme nad pjesm

MUDROSNE KNJIGE (7) Psalmi Job Izreke Propovjednik Pjesme nad pjesm Knjiga Mudrosti Sirah

Povijest Ezra-Nehemyah Dibre Hayamim

PROROCI (17)

24

PROROCI (18)

Veliki proroci

Veliki proroci

Izaija Jeremija Tužaljke Ezekiel Danijel

Izaija Jeremija Tužaljke Ezekiel Danijel

Dvanaest Malih proroka Hošea Joel Amos Obadija Jona Mihej Nahum Habakuk Sefanija Hagaj Zaharija Malahija

Baruh Dvanaest Malih proroka Hošea Joel Amos Obadija Jona Mihej Nahum Habakuk Sefanija Hagaj Zaharija Malahija

39

46

Uvod u Stari zavjet

2

Tabela 2 Iz rael: u povijesnom konte kstu

Pred-Izraelsko razdoblje Pred-monarhijsko razdoblje Kraljevstvo i podijeljeni Izrael Izgnanstvo i carstva Povratak i obnova 2500 – 1900

1800 – 1600

1500 – 1200

1200 – 1000

1000 – 922

922 – 722

721 – 540

539 - 516

POVIJESNI PREGLED Ur

Egipat jača

Egipat snažan

amfiktionija

Saul, prvi kralj

Izrael podijeljen 922

Pad Samar 721

Nehemija

Abraham

'Jakov'u Egiptu

Ropstvo u Egiptu

Filistejci

David, kralj

Judeja (J) Jeruzalem

Pad Jeruzal 587

Ezra

Salomon

Izrael (S) Samarija

Hiksi

Izlazak iz Egipta

zauzimanje Palestine

Izrael ujed. kraljevstvo

Suci, Samuel

Hagaj, Zaharija

Razdoblje proroka

Zerubabel obnova Hrama

Asirija jača

Asirija slabi

Tiglath-pileser

Ashurbanipal 668-27

Kir

Babilon carstvo

Kir ruši Babilon, 539

Perzija

Nabukodonozor KNJIGE STAROG ZAVJET Postanak

Izlazak

Izlazak

Suci

Levitski –Pn zak 1 Samuelova

1 Samuelova

1-2 Kraljevima

Jeremija

Ezra

2 Samuelova

1-2 Ljetopisa

Ezekiel

Nehemija

Izaija

Danijel Proroci 8 st.

Uvod u Stari zavjet

3

Tabela 3 Biblijska rodoslovlja Knjige Postanka ADAM I EVA Kajin + x Post. 4.1,17

 Henok + x

Šet + x

Abel Post. 4.2

Post. 4.25; 5.3

 Enoš + x

Post 4,17-18

Post. 4.26; 5.6

 Irad + x

 Kenan + x

Post.4.18

Post. 5.9

 Mehujael + x

 Mahalalel + x

Post. 4.18

Post. 5.12

Post 4,18

Post 5,15

 Metušael

 Jered

 Lamek + Ada, Sila

 Henok

Post 4,18-24

Post 5,18



 Metušalah Post 5,21

Noa

  Lamek

Post 5,25-29

NOA Post 5,29-30

Šem Post 5,32; 10



Elam Asur Arpakšad .  Nahor  Terah Lud Aram

 Ham

Jafet

Post 5,32; 10; 9,22

Post 5,32; 10





Kuš  Nimrod (Post 10,8) Misrajim Put Kanaan (Post 9,25)  Sidon

Aškenaz  Gomer Magog Madaj Javan Tubal Mešak

 Het, Jebusejci (10,15)

TERAH Post 11,26

Abram + Sara, Hagara, Ket.

 Nahor + Milka

Haran

Post 11,29; 16,1; 21,9



Izak +Rebeka  Jakov (25,19)  Ezav (26,34;28)





Betuel

Lot

Jišmael Mahal.Nebajot (25,12)

Rebeka, Laban Post 24,15



 Moab, Ben-Ami Post 11,31; 13; 19

JAKOV  + Lea Ruben Šimun Levi Juda Jisakar Zebulun

Post 29-30



+ Rahela Josip Benjamin





+ Zilpa

+ Bilha

Gad Ašer

Dan Naftali

Uvod u Stari zavjet

4

Tabela 4 JE R U ZA L E M Tabelarni prikaz povijesti Jeruzalema od 4milenija pr Kr do uspostave države Izrael (1948)

3500 pr Kr * Jeruzalem po prvi puta naseljavan na Ofelu (Gihon)(Iza 32:14; Mih 4:8) (Post 2; 1Kr 1:33; 2Ljet 27:3; 2Ljet 32:30)

19 st pr Kr * Jeruzalem spominjan u egipatskim tekstovima, pod imenom Rusalimum

1750 pr Kr — 1500 pr Kr Vrijeme vladavine Hiksa u Egiptu 14 st * Amarna spisi spominju ime Jeruzalem, u diplomatskim prepiskama kao Urusalim. 1000-961 * Vladavina izraelskog kralja Davida. 1000 * Kralj David uspostavlja Jeruzalem glavnim gradom Ujedinjenog kraljevstva (2Sam 5) 961-922 * Jeruzalem i vladavina kralja Salomona. 950 * Kralj Salomon započinje gradnju Prvoga Hrama (1Kr 6). 922 * Raspad ujedinjenog Izraelskog kraljevstva na sjeverni dio Izrael i južni Judu. 837-800 * Vladavina kralja Jude Ezekija. E. gradi tunel-vodovod od Gihona do Siloama. 721 * Asirija osvaja sjeverno kraljevstvo (Izrael), i odvodi 10 od 12 plemena u zatočeništvo. 701 * Ezekija se odupire Sanheribovoj navali na Jeruzalem. 605-562 * Nabukodonozor opsjeda Jeruzalem 597 * Babilonci osvajaju Jeruzalem 588-586 * Nabukodonozor treći puta napada. 586 * Jeruzalem i Hram razoreni; deportacija Židova u Babilon (Lam 1.4 / 2.2) 539 * Pad babilonskog carstva

537 pr Kr — 332 pr Kr Perzijsko razdoblje 538 pr Kr * Proglas kralja Kira (Ezr 1-3; 6:3f) 537 * Ostatak 50,000 Židova vraća se iz Babilona u Jeruzalem nakon proglasa kralja Kira. 520 * U Jeruzalemu započinje gradnja razorenog Hrama (Ezr 5:13) 515 * Pod vodstvom Zerubabela završetak gradnje i posvećenje (II) Hrama u Jeruzalemu (Ez 6.15-18) 458 (?) * Ezra Književnik vraća se iz Babilona — obnova Zakona. 445 * Nehemija imenovan upraviteljem Jude. Vraća se iz Babilona. Obnavlja zidine (Neh 2:17) 397 * Ezra, započinje vjersku obnovu u Jeruzalemu (Neh 8)

Uvod u Stari zavjet

5

332 pr Kr — 63 pr Kr Razdoblje grčke vladavine 332 * Aleksandar Veliki nadvlada kralja Darija (bitka kod Gaugamela). Osvaja Palestinu (Daniel 11,3) i zauzima Jeruzalem. Početak Helenističkog razdoblja u povijesti. 323 * Aleksandar Veliki umire od bolesti, u Babilonu. Carstvo se raspada kako se Aleksandrovi generali međusobno bore za prijestolje. Dva generala prednjače u razmiricama: Ptolomej i Seleuk. Ptolomej, zavladava Egiptom, uzima Aleksandriju za glavni grad. Ovime nastaje i izdiže se dinastija Ptolomejevića. Seleuk, za sebe zauzima područje Babilona (današnje područje Sirije i Irana). Za središta svoje vladavine uzima Seleukiju i Antiohiju (Sirija). 320 * Ptolomej I Soter (323-305) (305-283). Osvaja Jeruzalem (301). 320-198 * Vladavina Ptolomejevaca. 198-167 * Vladavina Seleuka (Sirija) . 169 * Antioh IV Epifan, kralj Seleuka (175-163) zabranjuje Židovstvo kao religiju. Iste godine 25 prosinca, uništava i oskvrnjuje Hram u Jeruzalemu.

167 pr Kr — 63 pr Kr Vrijeme Hasmonejaca 166 * Svećenik Matatija počinje Makabejsku pobunu. 167-141 * Makabejska pobuna. Rat za oslobođenje Izraela. 164 * Juda Makabejac osvaja Jeruzalem i obnavlja Hram. 166-160 * Vladavina Jude Makabejca 160-143 * Vladavina Jonatana. 150 * Zajednica Esena uspostavljena. 143-135 * Vladavina Šimuna Makabejca

Uvod u Stari zavjet

6

63 pr Kr — 324 AD Vladavina Rima 63 * Pompej osvaja i Jeruzalem pada pod Rim. 63-37 * Hasmonejska vladavina se nastavlja; pod paskom Rima 40 * Rim postavlja Heroda za kralja Judeje. Vlada 40 pr Kr – 4 AD 37 * Herod osvaja Jeruzalem 19 * Priprema se obnova Hrama 18 * Započinje obnova Hrama 10 * posveta (nepotpuno završenog) Hrama oko 5 ili 4 pr Kr. Vrijeme Ivana Krstitelja. 4 * Herod umire 26-36 * Poncije Pilat, rimski prokurator Judeje. Upravlja 10 godina. 31 * Travanj 25 / Nisan 14 Isusovo raspeće 41-44 * Agripa, Judejski kralj, izgrađuje nove gradske zidine (tzv. "Third Wall"). 44 * smrt Heroda Agripe 63 * konačni završetak Hrama 66-73 * veliki ustanak – Židovski rat protiv Rimljana 70 * pad Jeruzalema i uništenje (drugog) Hrama 73 * pada utvrda Masada 132-135 * ustanak Bar Kohba. Jeruzalem ponovno Židovski glavni grad. 135 * car Hadrian potpuno uništava Jeruzalem; izgrađuje nove zidine. Novi je naziv gradu: Aelia Capitolina. Židovima se zabranjuje ulazak u grad.

324 — 638 Bizantsko razdoblje 326 * kraljica Helena, majka cara Konstantina, posjećuje Jeruzalem, utvrđuje lokacije iz posljednjih dana života Isusa; daje da se izgrade na tim mjestima crkve; posebno, crkva Svetog groba (335 AD). 438 * carica Eudokia dopušta Židovima povratak u Jeruzalem. 614 * Perzijsko osvajanje Jeruzalema — ruše crkve i protjeruju Židove. 629 * Jeruzalem preuzima Bizantsko carstvo.

638 — 1099 Rano Islamsko razdoblje 638 * šest godina nakon Muhamedove smrti, kalif Omar ulazi u Jeruzalem, dopušta Židovima povratak u Jeruzalem 691 * kalif Abd al-Malik započinje gradnju džamije u Jeruzalemu. 701 * kalif al-Walid u Jeruzalemu dovršava džamiju al-Aqsa. 1010 * kalif al-Hakim naređuje uništavanje sinagoga i crkava u Jeruzalemu

Uvod u Stari zavjet

7

1099 — 1244 Križari i križarski ratovi 1099 * križari pod vodstvom francuskog plemića i viteza, Godfrey de Bouillon-a, osvajaju Jeruzalem, nakon poziva pape Urbana 1096 god. Godfrey postaje tada nakon islamskog razdoblja vladavine prvim upraviteljem Jeruzalema. 1187 * kurdski general Saladin osvaja Jeruzalem istjeruje križare. Dopušta Židovima i Muslimanima povratak u grad. 1192 * Rikard Lavljeg srca bezuspješno pokušava preoteti Jeruzalem. Uspijeva dogovoriti sa Saladinom da ovaj dopusti Kršćanima obavlajti obrede na njihovim svetim mjestima. 1219 * gradske zidine uništava Sultan Malik-al-Muattam. 1244 * Turci osvajaju Jeruzalem. Završetak križarskih vlasti.

1260 — 1517 Vladavina Mamluka 1244 – 1260 * Mameluški sultani nadvladaju Ayyubide i preotimaju Jeruzalem 1267 * rabin Moshe Ben Nahman (Nahmanides) dolazi iz Španjolske i obnavlja Židovsku zajednicu u Jeruzalemu; uspostavlja sinagogu i akademiju. 1275 * Marko Polo na putu u Kinu zaustavlja se u Jeruzalemu 1348 * ‘Crna smrt’ vlada Jeruzalemom 1488 * rabin Obadiah predvodi Jeruzalemsku zajednicu.

1517 — 1917 Vrijeme Otomanskog carstva 1517 * Otomansko preuzimanje Jeruzalema. 1537-1541 * (bez zidina od 1219) sultan Suleiman Veličanstveni, obnavlja gradske zidine, i sadašnjih 7 ulaza/vrata. 1700 * rabin Yehuda He'Hassid dolazi iz Poljske sa grupom svojih studenata u Jeruzalem i započinje gradnju Hurva sinagoge, koja postaje glavnom Jeruzalemskom sinagogom sve do 20 st. kada je 1948 potpuno uništena za vrijeme Izraelsko-arapskog rata. Ponovna potpuna izgradnja Hurve započela je ponovno 2007 god. 1721 * nakon iznendne smrti rabina He Hasida, studenti graditelji nisu uspjeli završiti gradnju sinagoge niti vratiti dugove za izgradnju. Nezavršena građevina je spaljena zajedno sa 40 vrijednih manuskripata Tore. U ruševinama ostaje do obnove, ruševine su nazvane ‘Ruševine Rabina Jude Pobožnoga’ (Hurbat Rav Yehudah HaHasid) ili kratko‘Hurva’. 1816 * rabin Menahem Mendel iz Litve, povratkom u Jeruzalem započinje projekt obnove Hurva sinagoge, čija se obnova dovršava tek 1856 god. uz znatnu pomoć M.Montefioria. Potpunu obnovu priječio je tzv. Omarov zavjet kojim se priječila gradnja sinagoga uopće. 1832 * Muhamad Ali od Egipta preuzima vlast i osvaja Jeruzalem. Dopušta tek manje rekonstrukcije Hurva sinagoge.

Uvod u Stari zavjet

8

1836 * prvi posjet Jeruzalemu Sir Moses Montefiore. Montefiore, engleski Židov, financijski poslovni čovjek; izrazito veliki dobrotvor, posebno za svoj židovski narod. Svojedobno i gradonačelnik Londona (1837-38). Posebno voljen i popularan u Engleskoj u svoje vrijeme. Nebrojena i velika su njegova osobna ulaganja i dobročinstva koje je ulagao u Izrael. 1838 * otvara se prvi britanski konzulat u Jeruzalemu. 1860 * prva Židovska naselja izvan gradskih zidina. 1898 * Dr. Theodor Herzl, osnivač Svjetske Cionističke Organizacije u posjetu Jeruzalemu.

1917 — 1948 Razdoblje britanske vladavine 1917 * Britanci ulaze u Jeruzalem pod vodstvom generala Allenby-a. 1918 * Dr. Chaim Weizmann, ruski Židov i budući predsjednik suvereenen države Izrael, polaže kamen temeljac Hebrejskog Sveučilišta (Hebrew University). 1920 * Sir Herbert Samuel, prvi britanski Visoki povjerenik (High Commissioner) Jeruzalema. Utemeljuje se "Government House". 1925 * posvećenje zgrade Hebrew University. 1947 * Ujedinjeni narodi predlažu podjelu Izraela. 1948 * utemeljena suverena država Izrael. Za prvog predsjednika države Izraela izabran 1/02/1949 Chaim Weizmann; na predsjedničkoj funkciji ostaje do: 1952.

Uvod u Stari zavjet

9

Tabela 5 Kraljevi i proroci podjeljenog kraljevstva: Jude i Izraela

IZRAEL kralj David (1000 - 961) kralj Salomon (961 - 922)

JUDEJA KRALJ 1

Roboam 3

Abijam Asa

PROROK

4

GOD.

1 IZRAEL TEKST

922 - 915

1Kr 12

915 - 913

1Kr 15.1,2

913 - 873

1Kr 15.9

KRALJ

GOD.

TEKST

922 - 901

1Kr 12;14

Nadab

901 – 900

1Kr 15.25

5

900 – 877

1Kr 15.27

877 – 876

1Kr 16.8

876 (7 dana)

1Kr 16.9

Jeroboam

Basa

PROROK

2

Ela 6

Zimri Omri Ahab Jošafat

9

7

Omri dinast

876 - 869

1Kr 16.21

8

ILIJA

869 - 850

1Kr 16.29

850 – 849

1Kr 22.52

849 – 842

2Kr 3.1

842 – 815

2Kr 9.11

801 - 786

2Kr 13.10

873 – 849

ILIJA Ahazja Joram

Joram

849 – 842

Ahazja

842

Atalija Joaš

11

12

ELIZEJ

2Kr 8.16

ELIZEJ Jehu

842 – 837

2Kr 11.1

837 - 800

2Kr 12.1

10

Joaš Amasja

13

14

Uzija

(Azarja)

AMOS

800 - 783

2Kr 14.1

783 - 742

2Ljet 26.1

750

Am 1.1

HOŠEA Jeroboam II

15

745 786 – 746

ROBOAM Šišak pljačka Jeruzalem i Dom Jahvin (1Kr.14.25) (2Ljet.. 12) JEROBOAM ABIJAM Kraljevao je tri godine 4 ASA savez sa Ben-Hadadom protiv izraelskog kralja Base 5 BASA * urota protiv Nadaba. ‘Ubi ga u Gibetonu koji pripada Filistejcima’ (1Kr.15.27). Pobio svu kuću Jeroboamovu 6 ZIMRI * uroti se protiv kralja Ele.Poubijao svu obitelj Basinu. 7 OMRI * ‘Tada se Izraelov narod razdijelio’ (1Kr.16.21), između Tibnija iOmrija. Omrijevci su nadjačali. Samarija. 8 AHAB * Ženi se Jezabelom. Gradi hran Baalu. Ilija prorok. Ratuje protiv Ben-Hadada. 9 JOŠAFAT * savez sa Ahabom. 10 JEHU * urota protiv Jorama, kralja izraelskog. Ubio Jorama (2Kr.9.22) 11 ATALIJA * ‘Ahazjina mati’ (2Kr.11.1). 12 JOAŠ * pokušaj duhovne obnove (1Kr.12.3-17) 13 AMASJA * kraljevao dvadesetdevet godina. U svemu je sklijedio Joaša, svoga oca (2Kr.14.3) 14 UZIJA * (= Azarja). Širi granice Jude do Elata. 15 JEROBOAM II * vrijeme Hošee proroka 1 2 3

Hoš 1.1 2Kr 14.23

Uvod u Stari zavjet

10

JUDEJA KRALJ

PROROK IZAIJA

GOD. 740

2 IZRAEL TEKST Iz 6.1

KRALJ 16

Zaharija Šalum

IZAIJA

17

Menahem Pekahja

18

19

PROROK

GOD.

TEKST

6 mj.

746-745

2Kr 15.8

1 mj.

745

2Kr 15.13

745 – 738

2Kr 15.14

738 – 737

2Kr 15.23

ASIRSKO CARSTVO, jača Tiglat Pileser (745-727) (2Kr 15:29 / 16:1-9) Salmanasar (726-722) (2Kr 17:3 / 18:9) Sargon (721-705) (2Kr 17:5-6 / Iz 20:1) Sanherib (704-681) (2Kr 18:13 / Iz 36:1 / 37:17)

Jotam 22

Ahaz

Ezekija

24

737 –732

2Kr 15.27

21

732 – 724

2Kr 17.1

742 - 735

2Ljet 27.1

Pekah

IZAIJA

735 - 715

2Kr 16.1

Hošea

715 - 687

2Kr 18.1

3

687 - 642

2Kr 20.21

ASIRSKO CARSTVO, slabi

642 - 640

2Kr 21.19

Asurbanipal (668 – 627)

23

Manaše

20

MIHEJ

IZAIJA

Amon

Hošea

721 SAMARIJA PADA

Asurubalit (612 – 609) Jošija

25

Jošija gine

640 - 609

2Kr 21.23

BABILONSKO CARSTVO, jača

uništenje NINIVE (612) (Babilonsko-Med. koalicija)

SEFANIJA

(za Jošije)

Sef 1.1

JEREMIJA

627

Jer 1.1

NAHUM

612

16

ZAHARIJA *

17

ŠALUM *

18

MENAHEM *

19

PEKAHJA *

20

PEKAH *

21

HOŠEA *

22

AHAZ *

23 24

EZEKIJA * MANAŠE *

25

JOŠIJA *

EGIPAT (jača) (faraon Neko, 610-594 ) 2Lj 35:20-25

ASIRSKO CARSTVO pada (609, bitka za Haran)

sin Jeroboama II. Dinastija Jehu. Postao kraljem 38.god kraljevanja Uzije od Jude.Ubijen. Jehu dinastija imala po proroštvu: ’Tvoji će sinovi sve do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu’ (2Kr.10.30; 15.12) sin nekog Jabeša. Kraljevao svega 1 mjesec. Smaknuo kralja Zahariju. Sam ubijen. Dvorske spletke postaju tipičan razvoj događ aja od Jeroboama II nadalje. Hošea prorokuje u vrijeme njegove kratke vladavine i poslije njega. vođa jedne od suprostavljenih stranaka Šalumu cf. 2Kr.15.16. Asirija na vrhuncu vlasti na zapadu (2Kr.15.19). Vjerojatno je tražio zaštitu od Asira (Hoš.5.13) nastavlja se neizvjesnost i ‘dvovlašće’ dviju partija : pro-Asirska i protu-Asirska struja. Nastavlja očevu politiku vazalskog odnosa prema Asiriji. Ubijen od svoga zapovjednika straže (=dvoranin) Pekah (2Kr.15.25). sin Remalijin (Usporedi: Izaija 7.1). Neki smatraju mogućim da je vladao 20 godina (2Kr.15.27). Aram (= Sirija) i Izrael n astoje uvjeriti Ahaza kralja Jude na savez. Ahaz se pak obraća asirkom kralju na zaštitu i savezništvo (Iz.7) posljednji izraelski kralj. Smaknuo prethodnika, kralja Pekaha. Asirija ga pušta da se zakralji. Hošea kapitulir a i plaća danak, koji postaje pretežak pa Hošea traži pomoć od Egipta (2Kr.17.1) Rason i Pekah su tvrdo odlučili aneksirati Judu, u vrijeme kraljevanja Ahaza Judom. Usprkos savjetu proroka Izaije (7:3-8), kralj nije u stanju gledati dalje od date mu situacije. Kralj je pozvan u ‘audijenciju’ kod asirskog kralja (2Kr.16.10).2Kr.16.15 daje vrlo korisnu sliku hramskog i žrtvenoga rituala, osobito uloga ‘Žrtvenika od mjedi’. Religijska anarhija (2Ljet.28.22) pobožan kralj ‘Pouzdavao se u Jahvu’ (2Kr.18.5). Uvodi religijsku i vjersku obnovu Usporedi 2Ljet.29-31 sin Ezekije kralja. Zakraljio se sa dvanaest godina. Majka mu se zvala Hefsi-Bah (2Kr.21.1) ‘Činio je što je zlo u Jahvinim očima’. Uvodi mnogoboštvo aktivnije i agresivnije od prethodnika (2Kr. 21.3-4) uz nezamislivih ‘Žrtvenika u Domu Jahvinu’ (21.4) Usporedi: 2Ljet.33.1 i dalje. 2Ljet. 33 opisuje agresiju i invaziju ‘asirskog kralja’ na Judu. ’uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon’ (2Ljet.33.11). ‘Mnogo je nedužne krvi prolio Manaše’ (2Kr.21.16). Vjerojatno upućuje na pokolj proroka. Prorok Izaija je vjerojatno bio smaknut tijekom ovih čistki. Kraljevo pokajanje nakon zatočeništva i nevolja. ‘Molio se i Bog mu se smilovao’ (2Ljet.33.12 i dalje), vraćen u Jeruzalem gdje sagradi ‘vanjski zid Davidovu gradu’ postavljen za kralja od svega naroda, nakon dvorske spletke i ubijenoga mu oca kralja Amona. Zakraljio se sa osam godina starosti, kraljevao 31 godinu. Vjerska obnova.

Uvod u Stari zavjet

11

JUDEJA KRALJ 26

Joahaz

Jojakim Sidkija

27

4 IZRAEL

PROROK

GOD.

JEREMIJA

609 3 mj.

2Kr 23.29

JEREMIJA

609 – 597

2Kr 23.34 2Kr 24: 6

Nabukodonozor (605 - 562) bitka kod Karkemiša(605), Neko poražen (Jer 25; 46:2)

HABAKUK

597 - 587

2Kr 24.17

pobuna protiv Babilona; opsada Jeruzalema (Jer 52)

Pad Jeruzal.

 Nabukodonozor (597;587;582)

EZEKIEL

587

TEKST

KRALJ

PROROK

GOD.

TEKST

POVRATAK I OBNOVA UPRAV.

PROROK

TEKST / GOD

KRALJ

GOD

TEKST

P E R Z I J S K O C A R S T V O , uspon PROPAST BABILONSKOG CARSTVA (539)

Ezra 1:1-2

Šešbasar

556 - 539

Babilon

Kir (550-530)

539

Iz 46, 47

Pad Babilona

538

Ezra 6:3

Kirov edikt

Ezra 1:7  povratak prognanih Židova. Zidanje Hrama (520-515)

vrijeme novih i ‘malih početaka’ Zerubabel

Nabonidus

Hag 1:1,14

HAGAJ ZAHARIJA

Zah 1:1

Ezra 5:1

Darije

522-486

Artakserks

404-358

Ezra 6:1

Zah 4:6-10 (god. ?)

Ezra Nehemija

26 27

JOAHAZ * SIDKIJA *

Neh 2:1

( 445 - )

također ‘Šalum’ (Usporedi: 1Ljet.3.15). Najmlađi sin kralja JoŠije. Razlog njegova ustoličenja, kao najmlađeg sina kralja Još ije ? posljednji kralj Jude. Usporedi: Jer.28.1 i dalje. Vjerojatno pogubljen u Babilonu od Nabukodonosora cf.Jer.51.59

Uvod u Stari zavjet

12

Tabela 6 Izraelska plemena

Uvod u Stari zavjet

13

Tabela 7 Obećana zemlja

Uvod u Stari zavjet

14

Tabela 8 Podijeljeno kraljevstvo

IZRAEL

JUDEJA

granice današnjeg Izraela

Podijeljeno kraljevstvo Izraela 10 st – 6 st pr Kr

Uvod u Stari zavjet

15

Tabela 9 Grafički prikaz uspostave monarhije i ujedinjenoga kraljevstva u Izraelu * pregled povijesnih knjiga SZ

KARIZMA



karizma



karizma



S S D S amuel

INSTITUCIJA





aul



avid

alamon

institucija

institucija

Uvod u Stari zavjet

16

Literatura Biblija

(izdanja: 'KS' (KS, Zagreb); Šarić (HBD,Zagreb))

Anderson, B.W.

The Living World of the Old Testament (Longman, 3rd ed, 1978) *

Berković, D.

Uvod u Stari zavjet (skripta) *

Cotterell, P & Turner M. „Linguistics and Biblical Interpretation“ (IVP, 1989) Eichrodt, W.

„Theology of the Old Testament“ (SCM, London,1961)

Fee,G.D. & Stuart D. „How to read the Bible for all its worth“ (SU, London, 1994) Harrison, R.K.

„Introduction to the Old Testament“ (Eerdmans,1969)

Haran, M.

„Behind the Scenes of History:...“ (JBL, 100/3, 1981)

Lasor/Hubbard/Bush „Old Testament Survey“ (Eerdmans, Grand Rapids,1996) * McGrath, A .

„In the Beginning: the story of the King James Bible“ (Hodd.&S, Lon, 2001)

Radović, A.

„Tumačenje Starog zaveta kroz vekove“ (Beograd, 1979)

Ramm, B.

„Principi tumačenja Svetog pisma“ (BTŠ, Novi sad, 1977)

Rowley, H.H.

„Worship in Ancient Israel:Its forms and Meaning (SPCK,London,1967)

Šporčić I. (ur)

„Stari zavjet vrelo vjere i kulture. Zbornik radova“ (Rijeka-Zagreb, 2004)

Tomić, C.

„Pristup Bibliji“ (Provin.franjevaca konvent, Zag, 1986) *

Turčinović, J.

„Dokumenti II vatikanskog koncila“ (KS, Zagreb, 1972)

von Rad, G.

„Genesis“ (SCM, London, 1961)

Williams, J.A.

„Povijest biblijskih predaja“ (Dobra vest, Novi sad, 1984)

Weingreen, J.

„Introduction to the Critical Study of the Text of the Heb Bib(Clarendon,1982) *