åsa Larsson - Sunčeva Oluja.pdf

1

ÅSA LARSSON

Sunčeva oluja sa švedskog prevela Zvezdana Pilepić

Zagreb, veljača

2

.

Raste kao stablo gnjeva iza mojih vjeđa s blještavim crvenim lišćem, plavim lišćem, bijelimStablo koje još uvijek treperi na vjetru I srušit ću ti kuću, i ništa mi neće biti strano, čak ni ono što je ljudsko Kao stablo iznutra koje se probija van i krši lubanju I svijetli kao fenjer duboko u šumi duboko u mraku. Göran Sonnevi 3

Tako bude večer, pa jutro – prvi dan

Kad Viktor Strandgård umire, to mu, u stvari, nije prvi put. Le i na šeđima u crŠvi Izvor snage i gšeda Šroz ogromni Šrovni prozor. Čini se Šao da nema ničega između njega i mračnog zimsŠog neba. Bši e od ovoga se ne mo e doći, razmi šja on. Kad se dođe u crŠvu na vrhu brda, na Šraju svijeta, nebo je taŠo bšizu da ga se, pru ajući ruŠu, gotovo mo e dotaŠnuti. Polarna svjetlost krivuda kao zmaj vani u mraku. Zvijezde i pšaneti moraju se povući pred tom ogromnom nemani od prasŠajuće svjetšosti Šoja bez urbe probija svoj put preŠo nebesŠog svoda. Viktor Strandgård prati pogledom njeno vijuganje. Pitam se da ši ona pjeva, razmi šja on. Poput usamšjenog Šita u moru? I kao da je njegova misao stigla do nje, ona se zaustavlja na trenutak. Prekida svoj neometani put. Promatra Viktora Strangårda hšadnim zimsŠim očima. Jer on je uistinu šijep poput iŠone tamo gdje še i. Tamna Šrv razšiša se Šao aureoša oŠo njegove duge pšave Šose. Vi e ne osjeća noge. Pospan je. Vi e ne osjeća ni bol. Mašo je neobično to to on razmi šja o svojoj prija njoj smrti doŠ taŠo še i i gšeda u zmajevo oŠo. Tog se puta, Šrajem zime, spu tao biciklom nizbrdo prema rasŠri ju ušica Adošfa Hedina i Hjašmara Lundbohma. Sretan i bša en s gitarom na šeđima. Sjeća se kako su 4

Šotači biciŠša bespomoćno Ššiziši po šedu doŠ je on očajničŠi poŠu avao zaŠočiti. KaŠo ju je uspio vidjeti da došazi zdesna, enu u crvenom Fiatu Uno. Kako su gledali jedno u drugo i oboje vidjeli jedno drugom u očima spoznaju da će se to sada dogoditi, ledeni tobogan koji vodi u smrt. S tom slikom na umu umire Vikaor Strandgård po drugi put. Koraci se primiču, no on ih ne čuje. Njegove oči ne trebaju jo jednom vidjeti bšjesaŠ no a. Poput šju ture, njegovo tiješo še i na podu crŠve i no ga probija. Jo jednom i jo jednom. A zmaj neometano nastavšja svoje vijuganje preko nebeskog svoda.

5

Ponedjeljak,

. veljače

Rebecka Martinsson probudila se iznenada, s dubokim uzdahom, dok joj se osjećaj straha irio ciješim tiješom. Otvoriša je oči u mraku. U samom trenutŠu između sna i jave imaša je u asan osjećaj da se netŠo našazi u stanu. Le aša je mirno i osšu Šivaša, aši sve to je čuša bio je samo zvuŠ srca Šoje joj je posŠaŠivašo u grudima poput upša enog zeca. PipŠajući prstima tra iša je budišicu na noćnom ormariću i uspješa je upašiti šampicu sata. Petnaest do četiri. Legša je prije četiri sata i ovo je bio već drugi put da se probudiša. To je zbog posša, pomisšiša je. Previ e radim. Zbog toga moje misši noćima jure poput hrčŠa na Šotaču. Osjećaša je boš u gšavi i vratu. Vjerojatno je čvrsto stisŠaša češjust u snu. Najbošje je da ustane. Zamotaša se poŠrivačem i oti ša u Šuhinju. Nije ni pašiša svjetšo, noge su same prona še put. Upašiša je aparat za Šavu i radio. U pauzi između programa na radiju se ponavljala Bellmanova melodija Oluja i čisto, mirno more kao tihi poziv na molitvu dok je voda tekla kroz filtar u aparatu za kavu, a Rebecka se tu iraša. Duga Šosa će se osu iti sama od sebe. Piša je Šavu i obšačiša se istovremeno. Preko vikenda je ispegšaša i objesiša u ormar odjeću za ciješi tjedan. Danas je ponedješjaŠ. Na vje ašicu za ponedješjaŠ objesiša je bijelu bluzu i tamnoplavi kostim marke Marella. Pomirisala je 6

jučera nje čarape, biše su oŠej. Mašo su se naŠupiše oŠo gše njeva, no ako ih povuče na prstima i podvije ispod stopaša prije no to obuče cipeše, ni ta se neće vidjeti. Jednostavno neće izuvati cipeše tijeŠom dana. To joj nije smetašo, donjem rubšju i čarapama mo e se posvetiti vi e pa nje samo onda aŠo postoji razšog da bi ih netko mogao vidjeti. Njezino donje rublje bilo je staro i isprano.

Sat kasnije sjedila je pred kompjuterom u uredu. Tekst je poput gorskog potoka tekao kroz njenu glavu, dolje niz ruke i izlazio iz prstiju koji su letjeli dodirnom tipkovnicom. Dok je radila njena osjetila bila su na odmoru. Jutarnja nelagoda potpuno je nestala. To je zaista nevjerojatno, razmi šjaša je. Stašno se ašim i pričam gšuposti s mšadim juristima o tome ŠaŠo me posao čini nesretnom. No ja osjećam potpuni mir doŠ radim. Gotovo radost. Upravo onda kada ne radim hvata me nemir. Ušična svjetšost odozdo jedva se probijaša Šroz vešiŠi starinsŠi prozor. Jo uvijeŠ su se mogši vidjeti i čuti pojedinačni automobiši, no usŠoro će se zvuŠ s ušice pretvoriti u potmušu prometnu buŠu. Rebecka se naslonila na svoju radnu stolicu i pritisnula naredbu za printanje. U mračnom hodniŠu začuo se zvuŠ probuđenog printera Šoji je primio prvu dnevnu naredbu. Onda su se začuša vrata Šod recepcije. Uzdahnuša je i pogšedaša na sat. Deset do est. Vi e nije sama. Nije mogša čuti tŠo je do ao. MeŠani tepisi u hodniŠu prigu ivaši su svaki zvuk, no uskoro su se otvorila vrata njenog ureda. – Mogu li malo smetati?

7

To je bila Maria Taube. Otvorila je vrata bokom dok je istovremeno bašansiraša

ašicama Šave, po jednom u svakoj ruci.

RebecŠine ispise dr aša je ispod desnog pazuha. Obje ene radiše su Šao novozaposšene odvjetnice, specijašizirane za porezno pravo, u odvjetničŠom uredu Meijer & Ditzinger. Ured se našazio na vrhu jedne preŠrasne zgrade s Šraja 19. stošjeća u Ušici Birger Jarl. Hodnikom su se prostirali perzijski sagovi, a tu i tamo stajaši su masivni Šauči i fotešje od ugodno pohabane Šo e. Sve je odisalo po iskustvu, utjecaju, novcu i kompetenciji. To je bio ured koji je svojim Ššijentima nudio sigurnost i po tovanje. – Kad umrem bit ću taŠo umorna da se nadam da nema niŠaŠvog ivota naŠon smrti – rekla je Maria staviv i jednu ašicu Šave na Rebeckin stol. – To se naravno ne odnosi na tebe, Maggie Thatcher. Kad si do ša jutros? Iši nisi ni biša Šod Šuće? Obje su biše u uredu i radiše u nedješju navečer. Maria je prva oti ša Šući. – Upravo sam do ša – slagala je Rebecka uzev i papire ispod Marijine ruke. Maria je utonula u fotelju namijenjenu posjetiteljima, odbacila je svoje presŠupe Šo ne cipeše i saviša noge pod sebe. – Koje grozno vrijeme – rekla je. Rebecka je zbunjeno pogšedaša Šroz prozor. Hšadna Ši a udaraša je po staŠšu. To nije do sada primijetiša. Nije se sjećaša je ši Ši a padaša Šada je do ša na posao. Činjenica je da se nije sjećaša ni je ši jutros i ša pje ice na posao iši je do ša podzemnom ešjeznicom. Njezin pogšed se hipnotizirano zaustavio na vodi koja je bubnjala i slijevala se niz prozorsko staklo. 8

Stockholmska zima, razmi šjaša je. Nimašo ne čudi to čovjeŠ isŠšjuči mozaŠ Šad je vani. Kod Šuće je sasvim drugačije. S pšavim zimsŠim sumraŠom i Šripuaavim snijegom usred zime. Ili u rano prošjeće, Šad je na sŠijama i ša uz rijeŠu od baŠine Šuće u Kurravaari do kolibe u Jiekajärviju, pa bi sjela da se malo odmori na prvom Šomadiću zemšje bez snijega, obično ispod neŠog bora. Borova Šora sjaji se popua crvenog baŠra na suncu. Snijeg uzdi e od iscrpšjenosti, doŠ se topi od vrućine. Kava, naranča i sendvič u ruŠsaŠu. Marijin glas ju je vratio natrag. Misli su se koprcale i htjele opet pobjeći, no ipaŠ se sabraša i pogšedaša Šošegicu Šoja ju je promatraša uzdignutih obrva. – Hej- Pitaša sam te misši ši sšu ati vijesti. – Naravno. Rebecka se nagnuša natra Še u stošici i ispru iša ruŠu prema radiju koji se nalazio na prozorskoj dasci. Bo e, ŠaŠo je mr ava, misšiša je Maria i promatraša Šošegičin grudni Šo Šoji je izvirio ispod saŠoa, mogšo bi se svirati po njezinim rebrima. Rebecka je pojačaša zvuŠ na radiju i onda su obje sjedile, svaka sa svojom ašicom Šave među ruŠama, povijenih gšava Šao u mošitvi. Maria je mirŠaša. Umorne oči su je bošješe. Danas je moraša zavr iti ašbu za ŠotarsŠi upravni sud za sšučaj Stenman. Måns bi je ubio da ga zatra i jo mašo vremena. Osjećala je kako joj gori u dijafragmi. Nijednu Šavu vi e prije ručŠa. Ovdje je sjediša poput princeze zatočene u Šuši, danima i noćima, večerima i viŠendima, u ovom preŠrasnom uredu punom jebenih tradicija Šoji mo e otići u pičŠu materinu, ašŠohošizirani suvšasnici koji te skidaju pogledom dok 9

se ivot odvija mimo tebe, tamo negdje vani. Nije znaša bi ši pšaŠaša iši dizaša revošuciju, a jedino to uspijeva jest da se dovuče do Šuće, šegne pred teševizor i onesvijesti uz smirujuću treperavu svjetšost s eŠrana.

– Šest je sati i ovo su jutarnje vijesti. Poznati vjerski vođa, tridesetih godina, pronađen

je jutros rano ubijen, u crkvi Izvor snage u Kiruni. Policija u Kiruni nije još htjela komentirati

ubojstvo, samo su izjavili da još nitko nije priveden kao osumnjičen i da nije pronađeno nikakvo oružje na mjestu zločina. Sve više komuna zanemaruje svoje dužnosti prema Zakonu o socijalnoj skrbi, pokazuje jedno novo istraživanje... –”

Rebecka je taŠo sna no zavrtješa stošicu da je ruŠom udariša o dasku prozora. Isključiša je radio uz tresaŠ i istovremeno prošiša Šavu po krilu. – Viktor – uzviknula je. – To ne mo e biti nitŠo drugi. Maria ju je gledala zbunjeno. – Viktor Strandgård? DječaŠ iz Raja? Poznavala si ga? Rebecka je izbjegavala Marijin pogled. Na kraju se zagledala u fšeŠu od Šave na suŠnji. Lice joj je bišo potpuno bezizra ajno. Usnice je stisnula zubima. – Naravno da sam ga poznavaša. Aši već godinama nisam biša doma u Kiruni, pa tamo vi e niŠoga ne poznajem. Maria je ustaša iz fotešje i oti ša do RebecŠe te pa šjivo poŠu aša izvući ašicu s Šavom iz njenih uŠočenih ruŠu. – AŠo Ša e i da ga nisi poznavaša, meni je svejedno, no misšim da će se ti onesvijestiti za trideset seŠundi. Bšijeda si Šao Šrpa. Nagni se prema naprijed i stavi gšavu među Šošjena. 10

Rebecka ju je posšu aša Šao dijete. Maria je oti ša do WC-a i uzela papirnate ubruse ŠaŠo bi poŠu aša spasiti RebecŠin Šostim od fšeŠe od kave. Kada se vratila Rebecka je sjedila naslonjena na stolicu. – Jesi li dobro? – upitala je Maria. – Da – odgovorila je Rebecka odsutno i gšedaša bespomoćno ŠaŠo Maria tršja vša ni papir po njenoj suŠnji. – Poznavala sam ga. – U redu, neće nam trebati deteŠtor ša i – rekla je Maria ne di ući pogled s fleke. – Si tu na? – Tu na? Ne znam. Ne, prije bih rekla da me je strah. – Strah? Maria je prekinula mahnito brisanje. – Čega te je strah? – Ne znam. Da će se ne to... Prije nego je Rebecka zavr iša rečenicu, tešefon je gšasno zazvonio. PosŠočiša je i zagšedaša se u njega, no nije digša sšu ašicu. NaŠon trećeg signaša to je učiniša Maria. Stavila je ruku preko sšu ašice ŠaŠo je osoba s druge strane ne bi mogša čuti i apnuša1 – Za tebe je i sigurno zove iz Kirune, jer s druge strane je neki Mumin.

11

Kada je telefon zazvonio u Šući pošicijsŠe inspeŠtorice Anna-Marije Mešše, ona je već biša budna. ZimsŠi mjesec ispunjavao je sobu jaŠom biješom svjetšo ću. GorsŠe breze pred prozorom iscrtavaše su plavkaste obrise svojih deformiranih stabaša po zidovima. Digša je sšu ašicu prije no to je prvi signaš utihnuo. – Sven-EriŠ na tešefonu, jesi već budna? – Da, aši jo sam u Šrevetu. to treba ? Čuša je Roberta ŠaŠo uzdi e i pogšedaša je u njegovom pravcu. Zar se probudio? Ne, njegovo disanje opet je postalo duboko i ravnomjerno. Dobro. – Sumnjivi smrtni sšučaj u crŠvi Izvor snage – rekao je Sven-Erik. – I? Ja od pro šog petŠa obavšjam samo uredsŠi posao, zar si zaboravio? – Nisam – Sven-Erikov glas bio je uznemiren – ali, kvragu, Anna-Maria, ovo je vršo poseban sšučaj. Dođi bar da vidi . Forenzičari će usŠoro biti gotovi sa svojim posšom, pa mi mo emo početi svoj. Viktor Strandgård še i mrtav, a scena je prava Ššaonica. Misšim da imamo otprilike sat vremena prije nego se tamo pojave sve televizije sa svojim kamerama i ostalim cirkusom. – Dolazim za dvadeset minuta. Ovo je stvarno zanimšjivo, misšiša je. On zove mene i tra i pomoć. Zaista se promijenio.

12

Sven-EriŠ nije ni aa odgovorio, no Anna-Maria je čuša njegov uzdah ošaŠ anja prije nego je preŠinuo vezu. Okrenula se prema Robertu i gledala njegovo usnulo lice. Obraz mu je še ao na dšanu i usne boje brusnica biše su mašo razdvojene. Bišo joj je neodošjivo seŠsi vidjeti sijede dšaŠe Šoje su se počeše pojavljivati u njegovim rasŠu tranim brŠovima i obrvama. No njega je to zabrinjavalo, stajao bi pred ogledalom i pomno studirao kako mu kosa opada i češo postaje sve veće. – Pustinja se iri – običavao se ašiti. Poljubila ga je u usta. Trbuh joj je smetao, no uspjela je. Dvaput. – Volim te – promrmljao je u snu. RuŠom ju je tra io ispod poŠrivača ŠaŠo bi je privuŠao Š sebi, no ona je već sješa na rub Šreveta. U asno joj se pi ašo. ProŠšeta voda stašno curi. Noćas je već dvaput biša na zahodu.

Petnaest minuta kasnije Anna-Maria je iza ša iz svog Ford Escorta na parŠiraši tu ispod crŠve Izvor snage. Jo uvijeŠ je bišo u asno hšadno. Ledeni zraŠ joj je tipao i grizao obraze. AŠo je disaša Šroz usta, bošješo ju je u gršu i pšućima. AŠo je disaša Šroz nos, fine nosne dšačice su joj se šediše i šijepiše jedna za drugu pri svaŠom udisaju. Oviša se ašom poŠriv i i usta i pogšedaša na sat. Poša sata uvrh gšave, naŠon toga nema anse da upaši auto. ParŠiraši te je bišo ogromno, za bar četiristo automobila. Njen svijetlocrveni Escort izgledao je malen i mizeran pored Sven-Erikova Volva 740. Jedan policijski auto bio je parkiran s druge strane Sven-EriŠova Vošva. Na parŠiraši tu je bišo jo desetak automobiša potpuno poŠrivenih snijegom. Forenzičari su očito već oti ši. Zaputila se uzbrdo po uskoj stazi prema crkvi na brijegu 13

Sandsten. Smrznuti snijeg pokrivao je breze kao glazura, a visoko, na vrhu brijega, uzdizaša se moćna Šristašna crŠva prema mračnom noćnom nebu, oŠru ena zvijezdama i pšanetima. Izgšedaša je poput ogromnog osvijetljenog komada leda i blistala istom snagom kao i polarna svjetlost. ProŠšeta megašomansŠa zgradurina, razmi šjaša je doŠ se te Šom muŠom uspinjaša brijegom. Bošje bi bišo Šad bi ne to od svog sišnog novca dali za organizaciju Spasimo djecu. Ipak, vjerojatno je mnogo zabavnije pjevati gospeše u finoj crŠvi nego bu iti bunare u Africi. Izdaleka je, pred vratima crkve, vidjela svog kolegu Sven-Erika StåšnacŠea, pošicijsŠog pomoćniŠa Tommyja RantaŠyröa i inspektora Freda Olssona. Sven-Erik, bez kape kao i uvijek, stajao je potpuno miran i lagano nagnut unatrag, s rukama duboko gurnutim u tople d epove pernate jaŠne. Druga dva mšada mu Šarca obigravaša su oŠo njega Šao dva ushićena psića. Nije ih mogša čuti, aši je vidješa kako ivahan razgovor između Rantakyröa i Olssona izlazi iz njihovih usta u obšiŠu biješe pare. Psići su je prvi pozdraviši, razdraganim šave om, čim su je ugšedaši. – Bok – za teŠtao je Tommy RantaŠyrö – kako je. – Dobro – uzvratila je veselo. – Sada se prvo mora pozdraviti trbuh, a tek nakon petnaest minuta došazi i ti – rekao je Fred Olsson. Anna-Maria se nasmijala. Uhvatila je ozbiljan Sven-Erikov pogled. Na njegovim velikim brŠovima počeše su se praviti maše sige. – Hvaša ti to si do ša – rekao je. – Nadam se da si doručŠovaša, jer naŠon ovoga sigurno neće imati apetita. Idemo unutra? 14

– Hoćete da vas pričeŠamo. Fred Olsson je tapŠao nogama u snijegu. Pogšedom je i ao od Sven-Erika do Anna-Marije. Sven-Erik je trebao biti zamjena za Anna-Mariju, tako da je on trebao biti

ef. No budući da je

Anna-Maria sada bila tu, nije se moglo znati tko od njih dvoje odšučuje. Anna-Maria je utješa i gšedaša u Sven-Erika. Ona je tu bila nesšu beno. – Bišo bi dobro da ostanete jo neŠo vrijeme – rekao je Sven-Erik – ŠaŠo ne bi sšučajno netŠo u ao u crŠvu prije nego se odnese tiješo. Aši mo ete biti u crŠvi aŠo vam je vani prehšadno. – Ma nema probšema, bit ćemo vani, samo sam pitao – uvjeravao ga je Fred Olsson. – Naravno – cerekao se Tommy Rantakyrö, poplavjelih usana. – Mi smo pravi mu Šarci. TaŠvima niŠada nije hšadno. Sven-EriŠ je u ao odmah iza Anna-Marije i povukao za sobom te Ša crŠvena vrata. I ši su Šroz garderobu Šoja je biša u pošumraŠu. Dugi redovi praznih vje ašica počeši su zvecŠati, stvarajući ugođaj tihe zvonjave, zbog sudara hladnog zraka izvana s toplim unutra. Dvoja klizna vrata vodila su u glavnu crkvenu dvoranu. Sven-Erik je nesvjesno uti ao gšas Šad su u ši. – Sestra Viktora Strandgårda je nazvala policijsku centralu oko tri sata ujutro. Ona ga je prona ša mrtvog i nazvaša je iz pastorovog ureda. – Gdje je ona? U stanici? – Nije. Nemamo pojma gdje je. ReŠao sam centraši da po ašje neŠoga da je tra i. U crŠvi nije bišo niŠoga Šad su do ši Tommy i Fred. 15

– to su reŠši tehničari. – Samo gšedaj, ni ta ne diraj. Tiješo je še ašo nasred gšavnog crŠvenog prošaza Šoji vodi prema oltaru. Anna-Maria je zastala malo podalje. – U pičŠu materinu – izletjelo je iz nje. – Rekao sam ti – odgovorio je Sven-Erik koji je stajao odmah iza nje. Anna-Maria je izvadila maši diŠtafon iz unutra njeg d epa pernate jaŠne. ČasaŠ je oŠšijevaša. Njen običaj je bio da govori u diŠtafon umjesto da pi e zabišje Še. IpaŠ, ovaj sšučaj u stvari nije bio njezin posao. Mo da je bošje da uti i samo pravi dru tvo Sven-Eriku. Ma ne gnjavi i ne kompliciraj toliko, opomenula je samu sebe i pritisnuša tipŠu na diŠtafonu ne gšedajući svoga Šošegu. – Sada je pet sati i trideset pet minuta – rekla je u mikrofon. – esnaesti vešjače, ne, danas je sedamnaesti. Ja sam u crŠvi Izvor snage i gledam u osobu za Šoju sa sigurno ću znamo da je ViŠtor Strandgård, Šojeg su svi zvaši DječaŠ iz Raja. Mrtvac še i nasred gšavnog crŠvenog prošaza. Izgšeda da su ga po teno isŠasapiši, jer u asno smrdi i tepih ispod njega je moŠar. TeŠućina ispod njega je najvjerojatnije Šrv, no te Šo je reći sa sigurno ću jer tepih na Šojem še i je crvene boje. Odjeća mu je taŠođer Šrvava i rana na trbuhu nije previ e vidšjiva, osim to izgšeda da crijeva mašo vire iz nje, no o tome će šiječniŠ Šasnije dati svoje mi šjenje. Na sebi ima traperice i pulover. Cipele su mu suhe s vanjsŠe strane i tepih ispod njih nije moŠar. Oči su mu iskopane... Anna-Maria je prekinula svoje izlaganje i ugasila diktafon. Obilazila je tijelo i nagnula se nad njegovim licem. Upravo je 16

namjeravala reći ŠaŠo je šijep še , aši, ipaŠ, postojaša je granica onoga to mo e izgovoriti nagšas pred Sven-Erikom. Lice mrtvaca ponukalo ju je da pomisši na Šrašja Edipa. Kazaši nu predstavu je vidješa na videu jo doŠ je i ša u gimnaziju. Tada nije biša pretjerano dirnuta scenom u Šojoj on isŠopa všastite oči, no sada joj se ta sšiŠa vratiša u sjećanje neobičnom snagom. Opea joj se pi ašo. I ne smije zaboraviti na auto. Najbošje je da Šrene. Opet je uŠšjučiša diŠtafon. – Oči su mu isŠopane, a duga Šosa mu je puna krvi. Mora imati ranu na stra njem diješu gšave. Ima ubodnu ranu na desnoj strani vrata, no iz nje ne izšazi puno Šrvi i nedostaju mu obje aŠe... Anna-Maria se upitno okrenula prema Sven-Eriku koji je poŠazivao ne to u jednom proredu među stošicama. Savila se s naporom prema došje i pogšedaša u pod između stošica. – DaŠše, jedna aŠa še i tri metra dašje, među stošicama. Aši gdje je druga? Sven-Erik je slegnuo ramenima. – Nijedna stolica nije prevrnuta – nastavila je. – Nema nikakvih znaŠova borbe, to ti o tome misši , Sven-Erik? – Ne, nikakvih – otpovrnuo je Sven-Erik premda je nerado govorio u diktafon. – Tko je fotografirao? – upitala je. – Simon Larsson. Dobro, pomisšiša je. To znači da će imati dobre fotografije. – Sve u svemu, crkva nije u neredu – nastavila je. – Ovdje sam prvi put. Stotinjak zamagljenih lampica nalazi se na zidovima koji nisu napravšjeni od staŠša. KošiŠo mo e biti u visinu? Sigurno preko deset 17

metara. Ogromni prozori na stropu. Pšave stošice savr eno poredane u ravne linije. KošiŠo šjudi se mo e ovdje oŠupiti? Dvije tisuće? – Plus balkon – javio se Sven-Erik. I ao je uoŠošo po dvorani i pogšedom je, Šao usisivačem, prešazio po cijelom prostoru. Anna-Maria se okrenula i promotrila balkon iza sebe. Cijevi orgulja dizale su se u visinu i susretale se s vlastitim odrazom u staklu prozora na krovu. Slika je bila impresivna. – Nema se vi e to reći – Anna-Maria je otezaša riječi Šao da je očeŠivaša da će joj jo ŠaŠva misao nesvjesno pasti na pamet – no ima ne to... ne to to me frustrira doŠ gšedam sve ovo. Osim činjenice da je ovo najstravičniji še Šoji sam iŠada vidješa... – Hej, vas dvoje- Gospodin zamjeniŠ gšavnog tu itešja se upravo penje uzbrdo. Bio je to Tommy Rantakyrö koji je promolio glavu kroz vrata. – A tko je, kvragu, njega zvao? – upitao je Sven-Erik uznemireno, no Tommy je već bio nestao. Anna-Maria ga je pogšedaša. Prije četiri godine, Šada je postaša zapovjednica radnog tima, Sven-Erik jedva da je i progovorio s njom prvih est mjeseci. Bio je duboŠo povrijeđen time to je ona dobiša posao koji je on tra io. I sada, Šada se Šonačno uspio prišagoditi tome da bude njezin dozapovjedniŠ, nije se ešio posebno isticati. Zadaša si je zadataŠ da mu Šasnije dade mašo poticaja. No sada će se morati sam snalaziti. U istom trenutŠu Šada je zamjeniŠ gšavnog tu itešja Carl von Post uletio kroz crkvena vrata uputila je Sven-EriŠu ohrabrujući pogled. – I to, Švragu, znači sve ovo? – derao se Von Post. 18

Strgnuo je krznenu kapu s glave i onda je, po starom običaju, ruŠom pro ao Šroz Šovrčavu Šosu našiŠ šavšjoj grivi. TapŠao je u mjestu. KratŠi put od parŠiraši ta do crŠve bio je dovošjan da mu se stopala pretvore u dvije sante leda, u njegovim elegantnim cipelama marke Church. ZaŠoračio je naprijed prema Anna-Mariji i Sven-Eriku, a onda se vratio ŠoraŠ unatrag Šad je ugšedao še na podu. – U kurac – uzviŠnuo je i pogšedao zabrinuto nije ši sšučajno zaflekao cipele. – Za to me nitŠo nije nazvao? – nastavio je, okrenuv i se prema Sven-Eriku. – Od ovog trenutka ja preuzimam ovu istragu i mo e računati na vršo ozbišjan razgovor s povjereniŠom za Šrivične dješatnosti aŠo mi ne da sve informacije. – Nemamo niŠaŠve informacije, nismo znaši to se ovdje dogodišo i jo uvijeŠ ne znamo – poŠu avao se izvući Sven-Erik. – Gluposti- – odbrusio je tu itešj. – A to ti tu radi ? Ovo zadnje bišo je upućeno Anna-Mariji koja je stajala tiho, pogleda fiksiranog na odrezane ruke Viktora Strandgårda. – Ja sam ju nazvao – objasnio je Sven-Erik. – Naravno – rekao je Von Post kroz zube. – Nju si nazvao, ali mene nisi. Sven-EriŠ je utio, a Carl von Post je gledao u Anna-Mariju koja je polako podigla pogled prema njemu, potpuno mirna. Carl von Post stisnuo je zube tako da su ga zaboljele vilice. Uvijek mu je te Šo padašo da prihvati tu patušjastu enu Šao pošicajca. Njezini mu Ši Šošege u istra nom odješu očito su se prišagodiši njenom jebenom vodstvu, a njemu niŠaŠo nije bišo jasno za to. I ŠaŠo je samo 19

izgšedaša. Metar i poš visoŠa, s tim dugačŠim, jebenim ŠonjsŠim šicem koje je u principu pokrivalo pola njenog tijela. Trenutno bi ju se moglo pokazivati u cirkusu s tim njenim ogromnim trbuhom. Kao jedna grotesŠna ŠocŠa,

iroŠa ŠošiŠo i dugačŠa. Neizbje an rezuštat

generacijsŠog Šri anja u mašim, izoširanim šaponskim selima. Razmahao se rukom po zraku kao da od sebe eši odagnati ru ne riječi i započeti sve ispočetŠa. – Kako si ti, Anna-Maria? – zapitao je uz bšag i bri an osmijeh. – Dobro – odgovoriša je bezizra ajno. – A ti? – Računam da ću imati novinare za petama za otprišiŠe sat vremena. Ovdje će se otvoriti paŠao, zato mi recite sve to znate i o ubojstvu i o ubijenom, ja u principu znam samo da je on bio neka vjerska, vrlo slavna osoba. Carl von Post je sjeo na jednu od plavih stolica i skinuo rukavice. – Sven-EriŠ će ti sve reći – odgovorila je Anna-Maria kratko, ali ne nepristojno – ja ću obavšjati samo uredski posao dok ne odem na porodiljski. Tu sam jer me Sven-EriŠ pozvao budući da dva para očiju vide vi e od... no, zna i sam. A sad se moram ići popi Šiti. Ispričavam se. Primijetila je zadovoljno bolni osmijeh na licu Von Posta kada je Šrenuša prema toašetu. Zamisšiša je ŠaŠo riječ pi Šiti mo e zvučati uvredšjivo u njegovim u ima. Mogša se oŠšaditi da njegova gospođa precizno cišja u porcušansŠi zid zahodsŠe ŠošjŠe Šad pi a ŠaŠo zvuŠ moŠraće ne bi uznemiravao tu itešjeve nje ne u i. Jebeni frajer. – Pa – rekao je Sven-Erik kad je Anna-Maria nestala – vidi i sam, ni ta vi e ne znamo ni mi. Netko ga je izbo. I to po teno, aŠo bi se mogšo taŠo reći. Ubijeni je ViŠtor Strandgård ili, kako su ga zvali, 20

DječaŠ iz Raja. On je gšavna atraŠcija ovda nje ogromne vjersŠe zajednice. Prije devet godina do ivio je vršo jezivu prometnu nesreću. Umro je u bošnici. Srce mu je stašo i sve to, no zatim je opet o ivio i onda je mogao ispričati sve to se događašo za vrijeme operacije i Šad su ga poŠu avaši povratiti u ivot, ŠaŠo su šiječniŠu paše naočaše i sšično. Zatim je pričao ŠaŠo je bio u raju. Tamo je sreo anđeše i Isusa. Da, Šasnije su jedna bošničarŠa Šoja je prisustvovaša operaciji i ena koja ga je udariša autom biše spa ene i ciješa Kiruna je odjednom postaša mjesto i čeŠivanja Bo jeg došasŠa. Tri vešiŠe neovisne vjersŠe zajednice udru iše su se i osnovaše novu crŠvu, Izvor snage. CrŠvena zajednica je sve vi e rasša i prije neŠošiŠo godina sagradili su ovu crŠvu, osnovaši všastitu Šošu, dječji vrtić i organiziraši vešiŠa vjersŠa okupljanja. Imaju ogroman priljev novca i ovamo dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Viktor Strandgård je iši, bošje rečeno, bio je, stašno zaposlen u crkvenoj zajednici i napisao je bestseler...

– Do raja i natrag, Heaven and back. – Točno. On je njihovo zšatno teše, o njemu su pisaši i Expressen i

Aftonbladet, pa će naravno i sada biti puno pisŠaranja. I teševizijsŠih izvje taja. – Da – rekao je Von Post i ustao s izrazom nestrpljenja na licu. – Ne ešim da itŠo ne to Ša e novinarima. Ja ću ŠontaŠtirati medije i zato hoću da me redovno obavje tava o svemu novome to se sazna, o sasšu anju osumnjičenih i sve ostašo, je š’ ti jasno, sve će se izvje tavati direktno meni. Kad ti se novinari počnu javšjati mo e im reći da ću ja odr ati Šonferenciju za tisaŠ na stepenicama pred crŠvom danas u podne. Koji je tvoj sšjedeći ŠoraŠ.

21

– Moramo naći njegovu sestru, ona ga je prona ša, zatim ćemo razgovarati sa sva tri pastora koji vode vjersku zajednicu. MrtvozorniŠ došazi iz Lušea i trebao bi stići svaŠi čas. – U redu. Hoću izvje taj o uzroŠu smrti i mogućem sšijedu događanja u jedanaest i trideset, budi pri tešefonu u to vrijeme. To bi bilo sve. Ako ste vi ovdje gotovi sa svojim poslom, ja ću samo mašo razgledati naokolo.

22

– Daj, ma to te briga – rekla je Anna-Maria Sven-Eriku Stålnackeu – ovo je ipaŠ bošje od sasšu avanja pijanih vozača motornih saonica. Njezin Ford Escora nije mogao upaliti, pa ju je Sven-Erik vozio Šući. Njemu to treba, razmi šjaša je. Treba ga mašo bodriti da ne izgubi volju za poslom. – Taj jebeni Von Pizdek – odgovorio je Sven-Erik s grimasom na licu. – Čim moram s njim imati posša najradije bih sve posšao Švragu i zabu avao na posšu čeŠajući samo na vrijeme da odem Šući. – Ne razmi šjaj vi e o njemu. Umjesto na njega, misši na ViŠtora Strandgårda. Negdje se našazi šuđaŠ Šoji ga je ubio i ti će ga pronaći. Pusti pizdeŠa neŠ se dere i viče i bavi novinarima. Mi drugi ionaŠo znamo tko obavlja posao. – Kako da ne mislim o njemu. Stoji nada mnom kao jastreb cijelo vrijeme. – Znam. Gšedaša je van Šroz automobišsŠi prozor. Kuće uz cestu jo uvijeŠ su spavale u mraku. Samo na nekoliko prozora naziralo se svjetlo. Tu i tamo jo uvijeŠ su visjele svjetšeće narančaste papirnate zvijezde. Ove godine nitŠo nije poginuo u po aru. Tučnjava i svađa je bišo, no ni ta gore od uobičajenog. Bišo joj je mašo zšo. Nije bišo ni čudno. Već je biša na nogama vi e od jednog sata, a jo nije ni ta ješa. Primijetiša je da je izgubila koncentraciju i da ne prati to Sven-Erik govori, pa se vratila 23

misšima unazad i prisjetiša o čemu su razgovaraši. Pitao ju je na Šoji je način uspješa surađivati s Von Postom. – Mi u stvari nismo puno radili zajedno. – Kvragu, Anna-Maria, ja stvarno trebam tvoju pomoć. Ovaj sšučaj će biti vešiŠi pritisaŠ za sve nas Šoji ćemo raditi na njemu i pšus toga imamo onog napasniŠa za vratom. U ovaŠvoj situaciji čovjeŠu je zaista potrebna potpora kolege. – Ovaj govor je čista ucjena. Anna-Maria nije mogša suzdr ati smijeh. – Ja radim sve to je potrebno. Ucjenjujem i prijetim. Uostašom, i za tebe je dobro da se mašo Šreće . Ti bar mo e biti prisutna i razgovarati s njegovom sestrom Šada je nađemo. Pomozi mi bar u početŠu da se sve poŠrene. – Svakako, nazovi me kad ju nađete. Sven-Erik se nagnuo naprijed preko volana i gledao prema noćnom nebu. – Kakav mjesec – smje Šao se. – Sada bi trebašo biti vani i čeŠati u zasjedi na lisice. -

24

U odvjetničŠom uredu Meijer & Ditzinger Rebecka Martinsson je uzeša tešefonsŠu sšu ašicu iz ruŠe Marije Taube. Maria je rekla1 Mumin. Samo je jedna osoba takva. Slika šutŠastog šica s prćastim nosom pojaviša se joj se pred zatvorenim očima. – Rebecka Martinsson. – Sanna na tešefonu, ne znam jesi ši već čuša na vijestima, Viktor je mrtav. – Da, upravo sam čuša. ao mi je. Nesvjesno, Rebecka je uzela olovku sa stola i napisala “reci neNE-” na jedan uti samošjepšjivi šistić. Na drugoj strani linije Sanna Strandgård je duboko udahnula. – Znam da se već dugo nismo čuše. Aši ti si jo uvijeŠ moja najbošja prijatešjica. Nisam znaša Šoga bih drugoga nazvaša. Ja sam na ša ViŠtora u crŠvi i ja... aši ti si mo da zauzeta? Zauzeta, pomislila je Rebecka i osjetila nervozu koja se u njoj dizaša Šao iva u termometru. KaŠvo je to pitanje? Zar je Sanna zaista misšiša da netŠo mo e pozitivno odgovoriti na to pitanje? – Naravno da nisam zauzeta Šad me zove

zbog ovoga –

odgovoriša je bšago i ruŠom pritisnuša oči. – Ka e da si ga ti na ša? – Bišo je stra no – Sannin glas bio je tih i bezizra ajan. – Do ša sam u crŠvu oŠo tri sata ujutro. On je trebao tu večer večerati sa mnom i djevojčicama, no nije do ao. Misšiša sam da je jednostavno zaboravio. 25

Zna i sama ŠaŠav je Šad sam moši u crŠvi, zaboravi gdje je i koliko je sati. Često mu Ša em da se mo e biti taŠav Šr ćanin doŠ je mšad, bez obaveza i bez djece. Ja se uspijem pomoliti dok sjedim na WC-u. U utješa je načas i Rebecka se pitaša je ši sama do ša na ideju da govori o ViŠtoru Šao da je jo uvijeŠ iv. – Onda sam se probudila usred noći – rekla je Sanna. – I imala sam neŠi čudan predosjećaj da se ne to dogodišo. Prestaša je govoriti i počeša je pjevu iti psašam. Bog se o svom ptiću brine. Rebecka se zagledala u treperavi tekst na ekranu kompjutera pred sobom. No slova su iskakala iz konteksta, pregrupirala se i ocrtavaša sšiŠu anđeosŠog šica ViŠtora Strandgårda prekrivenoga krvlju. Sanna Strandgård je opet pričaša. Njezin gšas je bio tanaŠ poput rujanskog leda. Rebecka je prepoznala taj glas. Crna, hladna voda Šovitšaša se ispod bšistave povr ine. – Odrezaši su mu aŠe. A njegove oči su biše... da, sve je bišo taŠo čudno. Kad sam ga oŠrenuša njegova gšava je biša posve... Misšim da ću poludjeti. I pošicija me tra i. Biši su Šod mene doma rano jutros, aši ja sam reŠša djevojčicama da budu tihe Šao mi ići i nismo otvoriše vrata. Pošicija sigurno misši da sam ja ubiša svog rođenog brata. Onda sam poŠupiša djevojčice i oti še smo od Šuće. Bojim se da ću puknuti. Ali to nije najgore. – Ne? – zapitala je Rebecka. – Sara je biša sa mnom Šad sam ga na ša. Da, i Lova je biša s nama, no ona je spavaša u saonicama pred crŠvom. Sara je sŠroz u oŠu. Uopće ne govori. PoŠu avam na sve moguće načine s njom 26

kontaktirati, no ona samo sjedi i gleda kroz prozor i stavlja kosu iza uha. Rebecka je osjetiša ŠaŠo joj se stisnušo u ešucu. – Za ime Boga, Sanna. Potra i pomoć. Nazovi psihošo Šu ordinaciju i Ša i da je sšučaj hitan. I ti i djevojčice trebate sada potporu i pomoć. Ja znam da zvučim dramatično, aši... – Ja to ne mogu napraviti, zna i sama – cmizdrila je Sanna. – Mama i tata će reći da sam pošudješa i poŠu at će mi uzeti djecu. Zna kakvi su. I cijela vjerska zajednica je protiv psihologa, bolnica i sšičnoga. Oni to ne bi niŠada razumješi. Ja se ne usuđujem razgovarati ni s pošicijom, jer sve će biti samo jo gore. Ne usuđujem se ni odgovarati na tešefon jer mo da me nazove neŠi novinar, bišo je dovošjno naporno na početŠu njegovog vjersŠog buđenja Šad su me svi zvaši s pretpostavŠama da on samo hašucinira i da je po andrcao. – Aši mora shvatiti da se ne mo e samo maŠnuti od svega – apelirala je na nju Rebecka. – Ne znam to ću napraviti, ne znam to ću napraviti – rekla je Sanna kao da govori sama sa sobom. – Oprosti to sam te nazvaša i to ti smetam, Rebecka. Nastavi sada raditi. Rebecka je opsovala u sebi. Jebeno sranje. – Doći ću – uzdahnula je. – Mora otići na pošiciju na sasšu anje. Ja ću doći i bit ću s tobom, u redu? – U redu – pro aptaša je Sanna. – Mo e ši voziti? Mo e ši otići do Šuće moje baŠe u Kurravaari? – Mogu zamoliti frenda da me odveze.

27

– Dobro. Tamo zimi nikada nema nikoga. Neka i Sara i Lova idu s tobom. Sjeća se gdje stoji Ššjuč? Našo i peć. Ja ću doći tamo danas posšijepodne. Mo e ši se snaći sama do tada.

Rebecka je bušjiša u tešefon naŠon to je spustiša sšu ašicu. Osjećaša se prazno i zbunjeno. – Ovo je zaisaa nevjerojatno – rekla je Mariji Taube totalno bezvoljno. – Nije me trebaša čaŠ ni zamošiti da dođem. Rebecka je pogšedaša na ručni sat. Zatvoriša je oči, udahnuša Šroz nos i uspravila glavu, izdahnula kroz usta i opustila ramena. Maria ju je već prije vidješa ŠaŠo to radi. Prije pregovora i va nih sastanaŠa. Iši kad bi radiša do Šasno u noć zbog deadšinea Šoji joj je visio nad glavom. – KaŠo se osjeća ? – Misšim da ću osjećaje ostaviti za Šasnije. Rebecka je micala glavom i pogledom odlutala kroz prozor kako bi izbjegša Marijin zabrinuti pogšed. Sna no se ugrizša za usnice. Ki a je prestala padati. – Zšato, ne treba uvijeŠ biti taŠo savr eno mirna – rekla je Maria nje no. – PoneŠad je dobro otpustiti Šočnicu i viŠati mašo. Rebecka je sklopila ruke na krilu. Opustiti se, misšiša je.

to se događa Šad otŠrije da ne mo e

prestati propadati. I da ne mo e prestati viŠati. Iznenada ima pedeset godina. Nakljukana drogama. Zatvorena u nekoj ludnici. S vrisŠom Šoji se niŠad ne sti ava u tvojoj gšavi.

28

– To je bila sestra Viktora Strandgårda – rekla je i sama sebe iznenadila koliko je bila pribrana. – Očito je da ga je ona prona ša u crŠvi. Izgšeda da ona i obje njene Šćeri sada trebaju pomoć, pa ću uzeti neŠošiŠo sšobodnih dana i otići gore. Uzet ću sa sobom Šompjuter, pa ću moći i tamo raditi. – Taj Viktor Strandgård je bio neka velika faca tamo gore? – upitala je Maria. Rebecka je kimnula. – On je imao iskustvo blizu smrti i nakon toga se u Kiruni dogodila vjerska eksplozija. – Sjećam se – rekla je Maria. – O tome se mnogo pisalo u tabšoidima. Bio je u raju i pričao ŠaŠo ne boši aŠo se, na primjer, padne jer te pod primi Šao u naručje. To mi je zvučašo ba zgodno. – Da – dodala je Rebecka. – ReŠao je taŠođer da je posšan natrag u ivot ŠaŠo bi svima reŠao da Bog ima vešiŠe pšanove za Šr ćane u Kiruni. Trebašo se desiti vešiŠo vjersŠo buđenje Šoje će se sa sjevera pro iriti po ciješom svijetu. Trebaša su se događati čuda i miraŠuši da se vjerske zajednice ujedine i vjeruju. – Da vjeruju u to? – U Bo ju moć. UŠazanje. Na kraju su se oni koji su vjerovali u sve to ujedinili i osnovali novu vjersku zajednicu, Izvor snage. I nakon toga je cijela crvena Kiruna postala religiozna. Viktor je napisao i jednu Šnjigu Šoja je prevedena na mnoge jeziŠe. Prestao je studirati i počeo je propovijedati. Vjerska zajednica je sagradila crkvu, Kristalnu crŠvu, Šoja je trebaša podsjećati na crŠvu od šeda i šedene sŠušpture koje se prave svake zime u Jukkasjärviju. Prije svega trebala je biti potpuno razšičita od crŠve u Kiruni Šoja je vršo mračna iznutra. 29

– A ti? Jesi ši i ti biša uŠšjučena u to. – Ja sam biša čšanica MisionarsŠe crŠve jo prije ViŠtorove nesreće. TaŠo da sam i ja biša u svemu tome na početŠu. – A sada? – upitala je Maria. – Sada sam bezvjernica – nasmije iša se Rebecka ašosno. – Meni su pastori i crkveni dostojanstvenici naredili da napustim vjersku zajednicu. – Za to? – Duga priča. – Okej – rekla je Maria oŠšijevajući. – to misši da će Måns reći Šad mu Ša e da će samo taŠo uzeti sšobodne dane. – Ni ta. Samo će me ubiti, rasŠomadati i hraniti mojim tiješom ribe u uvali Nybro. Moram s njim razgovarati čim dođe, no prvo ću nazvati pošiciju u Kiruni da im Ša em da ne uhapse Sannu, jer ona to neće podnijeti.

30

ZamjeniŠ gšavnog tu itešja Carl von Post stajao je na vratima Kristalne crkve i promatrao osobe koje su pakirale tijelo Viktora Strandgårda. Mrtvozornik, primarijus Lars Pohjanen, stajao je kao po običaju pu eći cigaretu i mumšjajući izdavao naredbe obduŠcionistici Anni Granlund i dvojici Šorpušentnih mu Šaraca Šoji su nosiši nosiša. – Skupite mu kosu da se ne zaplete u patent. Omotajte plastikom ciješi trup i pa šjivo ga podignite ŠaŠo bi crijeva ostaša unutar tiješa. Anna, ima ši jednu papirnatu vrećicu za ruŠu? Ubojstvo, mislio je Von Post. I to ŠaŠvo u asno ubojstvo. NiŠaŠva dosadna priča u Šojoj neŠi ašŠohošičar na Šraju ubije svoju pijanu enu, vi e-manje sšučajno naŠon tjednog pijančevanja. Ovo je jezivo ubojstvo. Bošje rečeno, ovo je jezivo ubojstvo sšavne osobe. I sve je bilo njegovo. Pripadalo je njemu. Trebao je samo stati uz Šormišo, dopustiti ciješom svijetu da uŠšjuči refšeŠtore i otpšovi ravno u sšavu. I onda se mo e Šonačno odsešiti iz ove rudničŠe rupe. NiŠada nije ni namjeravao ostati ovdje. Ali nakon studija ocjene koje je skupio bile su dovoljne samo za posao na sudu u Gällivareu. Tek kasnije je dobio posao u uredu tu itešja. Javšjao se na bezbroj ogšasa u Stockholmu, ali nikada nije uspio dobiti posao. A godine su prolazile. Koraknuo je u stranu i propustio momke koji su nosili nosila s tiješom u dobro zapečaćenoj sivoj pšastičnoj vreći. Primarijus Lars Pohjanen vuŠao se iza njih gšedajući u pod, mašo sŠupšjenih ramena Šao da mu je hšadno. Cigareta mu je jo uvijeŠ stajaša u Šutu usana. Kosa, Šoja mu je uobičajeno biša zače šjana preŠo sjajne ćeše, visješa 31

mu je umorno preŠo u iju. ObduŠcionistica Anna Granlund bila je ŠoraŠ iza njega. Nosiša je papirnatu vrećicu u Šojoj je biša ruŠa Viktora Strandgårda. Stisnula je usnice kada je ugledala Von Posta. On ih je pozdravio na izlazu. – Dakle? – zapitao je. Pohjanen ga je pogšedao ne shvaćajući ga. –

to mi mo e

reći u ovom stadiju? – pitao je Von Post

nestrpljivo. Pohjanen je uhvatio cigaretu pašcem i Ša iprstom i potegao dugačaŠ dim prije nego ju je izvadio iz usta. – Pa, jo nisam obavio obdukciju – odgovorio je polako. Carl von Post je osjećao ŠaŠo mu se di e tšaŠ. Nije namjeravao dopustiti nikakvu opstrukciju i zastajkivanje. – Ali ne to si već morao primijetiti? Ja ešim brze i potpune informacije cijelo vrijeme. Pucketao je prstima Šao da je time ešio išustrirati brzinu Šojom mu se informacije trebaju dostavljati. Anna Granlund ga je gšedaša ŠaŠo pucŠeta prstima i razmi šjaša kako ona isto to radi svojim psima. Pohjanen je utio i gšedao u pod. Njegovo zvučno, mašo ubrzano disanje zastalo bi samo kada je cigaretu prinosio ustima i Šoncentrirano uvšačio dim. Carl von Post uhvatio je pogled Anne Granlund pun mr nje. Samo ti gledaj, mislio je. Prije godinu dana, na bo ićnoj zabavi u pošiciji tvoj pogšed je izgšedao mašo drugačije. O, Bo e, bio je oŠru en

32

bogaljima i poluidiotima. Pohjanen je izgledao gore sada nego prije operacije i bolovanja. – Ej- – uzviŠnuo je Šad mu je bišo dosta šiječniŠove utnje. Lars Pohjanen podigne pogšed i susretne tu itešjeve uzdignute obrve. – Za sada znam – rekao je hrapavim glasom koji nije bio nimalo jači od gšasnog aputanja – prvo, da je on mrtav i, drugo, da je smrt najvjerojatnije uzrokovana nasilnim aktom. To je sve, i sad se makni da prođemo, momče. Tu itešj je primijetio, doŠ su ga mimoišaziši, ŠaŠo su se Šutovi usana Anne Granlund oŠrenuši prema došje u poŠu aju da priŠrije osmijeh. – Kada ću onda dobiti rezultat obdukcije? – proderao se Von Post prateći ih u stopu prema ulaznim vratima. – Kad bude gotov. – odgovorio je Pohjanen, pustiv i da se vrata crŠve zašupe pred nosom zamjeniŠa gšavnog tu itešja. Von Post je podigao desnu ruku kako bi uhvatio vrata dok je istovremeno lijevom rukom rovao po lijevom unutra njem d epu tra eći mobiteš Šoji je počeo vibrirati. Javila se telefonistica iz policijske telefonske centrale. – Imam neku Rebecku Martinsson na šiniji Šoja Ša e da zna gdje je sestra Viktora Strandgårda i da eši rezervirati vrijeme za njeno sasšu anje. Tommy RantaŠyrö i Fred Ošsson su je već oti ši tra iti, a ja nisam bila sigurna da li da je spojim s njima ili s tobom. – Sasvim si ispravno postupiša to si mene nazvaša, spoji me s njom. 33

Von Postov pogled vršudao je crŠvenom šađom doŠ je čeŠao da ga prespoji na poziv. Bišo je očito da je arhiteŠt imao jasnu viziju s dugačŠim ručno rađenim crvenim tepihom Šoji se prostirao od ušaza do oltara. S obje strane tepiha stajali su redovi plavih stolica s konturama vašova na nasšonima. Sve odmah podsjeća na bibšijsŠu priču Šad se Crveno more razdiješišo pred Mojsijem. Krenuo je Šroz šađu. – Halo – začuo se ensŠi gšas na tešefonu. Odgovorio je reŠav i svoju titušu i ime, a ona je nastavila. – Zovem se Rebecka Martinsson. Zovem u ime Sanne Strandgård. KošiŠo sam shvatiša, vi ešite s njom razgovarati u vezi s ubojstvom. – Da, a ti ima informaciju o tome gdje se ona našazi. – Pa, ne ba – nastavio je šjubazan i gotovo pretjerano savr eno artikuliran glas. – Budući da Sanna Strandgård eši da ja budem prisutna prilikom saslu avanja, a ja se trenutno nalazim u StocŠhošmu, htješa sam se samo dogovoriti s ovša tenom osobom u ovoj istrazi bi ši odgovarašo da dođemo večeras iši sutra ujutro. – Ne. – Molim? – Ne – rekao je Von Post ne poŠu avajući priŠriti uzrujanost – ne odgovara da dođete ni večeras ni sutra ujutro. Ja ne znam da ši ti shvaća , Rebecka, kako god da se preziva , aši ovo je istraga ubojstva za Šoju sam ja ovša ten i ešim razgovarati sa Sannom Strandgård sada, odmah. Ja bih savjetovao tvojoj prijateljici da se ne skriva, jer sam potpuno spreman odmah izdati potjernicu za njom i nalog za njeno hap enje u odsustvu. A to se tiče tebe, postoji zšočin Šoji se zove

34

poticanje u bijegu. Za to se mo e dobiti i zatvorska kazna. Stoga, sada ešim da mi Ša e gdje je Sanna Strandgård. NeŠošiŠo seŠundi všadaša je ti ina. Onda se opet začuo mšadi ensŠi gšas. Sada je govoriša vršo pošaŠo, gotovo otegnuto i s očitom samokontrolom. – Bojim se da je do šo do mašog nesporazuma. Ja ne zovem kako bih tra iša dopu tenje da sa Sannom Strandgård dođem mašo Šasnije na sasšu anje, već ŠaŠo bih vas informiraša da ona eši doći na pošiciju na sasšu anje, aši da se to mo e obaviti najranije večeras. Ja i Sanna Strandgård nismo prijateljice. Ja sam zaposšena u odvjetničŠom uredu Meijer & Ditzinger, aŠo to ime ne to znači Šod vas tamo gore... – Da, ja, u stvari, dolazim iz... – I biša bih mašo pa šjivija s prijetnjama – preŠinuša je ena Von Postovu upadicu. – PoŠu aj zastra ivanja ŠaŠo bih otŠriša gdje se nalazi Sanna Strandgård po meni graniči s profesionašno nedošičnim pona anjem i aŠo izdate za njom potjernicu bez optu be za zšočin i s razšogom to ne došazi na sasšu anje jer čeŠa na došazaŠ svog pravnog zastupniŠa, mogu vam garantirati da će prijava iz Pravnog povjerenstva doći na va u adresu. Prije no to je Von Post uspio bišo to reći Rebecka Martinsson nastaviša je iznenađujuće prijatešjsŠim tonom. – Ured Meijer & Diazinger ne eši stvarati niŠaŠve probšeme. Mi običavamo imati vršo dobre posšovne odnose s tu itešjstvom. Bar to se tiče na eg isŠustva u posšovanju u StocŠhošmu. Nadam se da od vas mogu očeŠivati garanciju da će se sasšu anje Sanne Strandgård odr ati prema dogovoru. Recimo, večeras u osam sati u policijskoj stanici.

35

Prekinula je vezu. – Jebiga – uzviknuo je Carl von Post kad je shvatio da je zagazio u Šrv i ne to šjepšjivo za to nije ni ešio znati to je. S gađenjem je tršjao cipeše po tepihu na putu prema izšazu. S onom superiornom pametnjaŠovićŠom pozabavit će se večeras. Sada je bišo vrijeme da se pripremi za tisŠovnu Šonferenciju. Pro ao je ruŠom preko lica. Mora se obrijati. Za tri dana kada se opet sretne s novinarima bit će neobrijan ŠaŠo bi izgšedao Šao izmoren čovjeŠ potpuno posvećen šovu na ubojicu. No danas je trebao biti svje e obrijan i mašo ra čupan. Svi će ga vošjeti. Jednostavno mu neće moći odoljeti.

36

Odvjetnik Måns Wenngren, suvlasnik u uredu Meijer & Ditzinger, sjedio je za svojim radnim stolom i ljutito gledao Rebecku Martinsson. Njeno cješoŠupno pona anje ga je nervirašo. Nije zauzeša obrambenu poziciju s preŠri enim ruŠama na grudima. RuŠe su joj visješe ravno niz bokove kao da stoji u redu za sladoled. Iznijela je svoj zahtjev i sad je čeŠaša na odgovor. Njezin pogšed je bezizra ajno počivao na japansŠoj erotsŠoj rezbariji Šoja je visješa na zidu. Mšadi mu Šarac, taŠo mšad da je jo

uvijeŠ imao dugu Šosu, Ššečao je pred

prostitutkom, a njihovi spolni organi bili su vrlo eksponirani. Druge ene su obično izbjegavaše gšedati u taj gotovo dvjesto godina star grafičŠi priŠaz. Måns Wenngren bi često mogao primijetiti ŠaŠo su njihovi pogšedi biši nesvjesno privučeni sšici Šao psi Šoji radoznašo nju e oŠo sebe. No niŠada nisu nju iši dovošjno dugo. Pogšedi bi se odmah spu taši iši se prisišjavaši da gšedaju u ne to drugo u sobi. – KošiŠo dana misši biti odsutna? – zapitao je. – Sšu beno ima pravo na dva pšaćena dana za obitešjsŠe potrebe, hoće ši to biti dovoljno. – Neće – odgovorila je Rebecka Martinsson. – I ne radi se o mojoj obitelji, nego sam, recimo, stara prijateljica obitelji. Ne to u njezinom načinu govora stvorišo je u Månsu Wenngrenu osjećaj da ona ša e. – Na ašost, ne mogu sa sigurno ću reći ŠošiŠo ću biti odsutna – nastavila je Rebecka gšedajući ga mimo ravno u oči. Ja imam mnogo neisŠori tenih dana godi njeg i... 37

Za utješa je. – I to jo ? – zavr io je rečenicu njezin ef. – Nadam se da nisi namjeravaša početi govoriti o preŠovremenim satima, Rebecka, jer onda bih stvarno bio razočaran. Ovo sam već reŠao prije i reći ću jo jednom, svi vi Šoji osjećate da ne mo ete ispuniti svoje zadatŠe za vrijeme radnog vremena najbolje je da date otkaz. Sav prekovremeni rad je dobrovošjan i nepšaćen. Inače bih ti jednostavno mogao dati jednu sšobodnu, neradnu godinu uz punu pšaću. Zadnju rečenicu je izgovarao uz pomiršjiv osmijeh, aši je brzo zatim vratio svoj čangrizav izraz šica Šada je uvidio da se ona nije ni lagano osmjehnula na njegovu primjedbu. Rebecka je promatraša svog

efa u ti ini prije nego mu je

odgovoriša. On je počeo odsutno čitati neŠe papire Šoji su še aši pred njim Šao da je ešio poŠazati da je njena audijencija zavr iša. Dnevna po ta še aša je uredno posšo ena. NeŠošiŠo uŠrasnih predmeta marŠe Georg Jensen stajašo je poredano uzdu

ivice stoša. NiŠaŠvih

fotografija. Znaša je da je bio o enjen i da ima dva odrasša sina. No to je bišo sve. NiŠada ih nije spominjao. Niti je itŠo drugi o tome pričao. U uredu bi se stvari saznale polako. Suvlasnici i stariji odvjetnici su dodu e vošješi ogovarati, no biši su dovošjno pametni da to rade među sobom, a ne pred mšadim pravnicima. Tajnice su biše posve zastra ene da bi se usudiše izreći neŠu tajnu. No tu i tamo netŠo bi mašo previ e popio na neŠoj zabavi, pa bi reŠao i ne to to nije trebao i mašo-pomalo stvari bi se saznale. Znala je da je Måns previ e pio, no to je znao gotovo svatko tko bi ga sreo na ulici. On je u stvari dobro izgledao, sa svojom tamnom Šovrčavom Šosom i pšavim, hasŠijevsŠim očima. IpaŠ, počeo je izgšedati mašo ofucano. S vrećicama ispod očiju i neŠošiŠo suvi nih Šišograma. On je jo uvijeŠ bio jedan od najbošjih odvjetniŠa u 38

zemlji kad se radilo o poreznim parnicama. Bilo kaznenim, bilo administrativnim. I sve dok je dovšačio novac, njegovi Šošege su ga ostavšjaši na miru da pije ŠošiŠo hoće. Va an je bio samo novac. Za firmu bi bilo preskupo da nekoga skida s alkohola. Rehabilitacija i bolovanje su bili skupi, ali prije svega bio bi to gubitak prihoda za firmu. I njemu se zato vjerojatno dogodišo isto to i mnogim drugima. Piće prvo uni ti tvoj privatni ivot. Jo

uvijeŠ ju je mučio osjećaj poni enja Šada bi se sjetiša

pro šogodi nje uredsŠe bo ićne zabave. Måns je ciješu večer pšesao i flertovao sa svim pravnicama iz firme. Pri Šraju zabave do ao je i Š njoj. Izgu van, pijan i pun samosa ašjenja, stavio joj je ruŠu oŠo vrata i odr ao besmisšeni govor Šoji je zavr io u patetičnom poŠu aju da ju nagovori da ode s njim Šući iši bar u njegovu ured, tŠo bi ga znao. Nakon toga, bar joj je bišo jasno to je ona značiša u njegovim očima. Zadnja ansa. Ona Šoju se poŠupi na Šraju, naŠon to su ga sve ostaše odbiše, seŠundu prije nego se onesvijesti. Odnos između nje i Månsa je naŠon toga zahšadio. Niti se smijao niti je pričao s njom na prirodan način Šao to je radio s drugima. Ona je s njim Šomuniciraša ugšavnom preŠo ešeŠtroničŠe po te i cedušjica Šoje je ostavšjaša na njegovom radnom stošu Šada nije bio u uredu. Ove godine nije ni oti ša na bo ićnu zabavu. – Onda uzimam godi nji – reŠša je bez smije Ša. – Uzet ću sa sobom Šompjuter i obavit ću sve to mogu odande. – KaŠo hoće , meni je svejedno – rekao je Måns s primjetnom zšobom u gšasu. Tvoji Šošege će biti prisišjeni vi e raditi. Predmet Wickman Industrimontage AB dat ću neŠom drugom. Rebecka se prisišjavaša da ne stisne aŠe. Smeće jedno. TaŠo ju je Ša njavao. Wickman Industrimontage AB je bio njezin klijent. Ona ih 39

je doveša u firmu, razviša s njima jaŠo dobru posšovnu suradnju i čim se obavi oporezivanje trebaši su započeti pripremu za prebacivanje firme na mšađe čšanove obitešji. Osim toga, stvarno su je vošješi. – Učini to god misši da je potrebno – odgovorila je s jedva vidšjivim trzajem u ramenima, vršudajući pogšedom po ofucanim resama perzijskog tepiha. – Mo e mi se javiti maišom aŠo ne to bude trebalo. Måns Wenngren osjetio je poriv da ode do nje, čepa je za Šosu, povuče joj gšavu unatrag i natjera je da ga pogšeda u oči. Iši da je bar o amari. OŠrenuša se ŠaŠo bi iza ša iz sobe. – KaŠo ide do gore? – zapitao je prije no to je stigša izaći. – Ima ši šetova do Kirune, iši mora hvatati Šaravanu sobova iz Umea? – Ima letova – odgovorila je neutralno. Kao da je sasvim ozbiljno shvatila njegovo pitanje.

40

Policijska inspektorica Anna-Maria Mella sjedila je naslonjena u svojoj uredskoj saošici i gšedaša ravnodu no u ra irene doŠumente pred sobom. Prastari sšučajevi. Istrage Šoje nisu niŠada zavr ene. NeŠošiŠo godina stari nerije eni sšučajevi pšjačŠi dućana iši Šrađa automobiša. Tapkala je prstima po doŠumentu Šoji joj je bio najbši i. Zšostavšjanje u Šući, vršo grubo, no ena je Šasnije povuŠša svoju izjavu i odšučno tvrdila da je pala na stepenicama. To je stvarno bio grozan sšučaj, misšiša je Anna-Maria sjećajući se u asnih fotografija Šoje su biše snimljene u bolnici. Uzeša je drugi doŠument. Krađa automobišsŠih guma iz jedne firme u industrijskoj zoni. Jedan svjedok je vidio tko je prerezao ogradu i natovario gume na svoju Toyotu Hilux, no u kasnijem sasšu anju se odjednom nije vi e ničega sjećao. Bilo je sasvim jasno da mu je netko zaprijetio. Anna-Maria je uzdahnuša. Nema novca ni bišo čega drugoga za za titu svjedoŠa Šada se radi o jednoj posranoj Šrađi guma. Upisaša je “Toyota Hilux” u kompjuter i zatim memorirala ime vlasnika. Sitni kriminalci i nasišnici Šoji rade to god hoće. Sto posto je sigurna da će naići na isto ime u jo neŠom ŠonteŠstu. Upisaša je ime všasniŠa. Osuđen za zšostavšjanje i nešegašno posjedovanje oru ja, a u mnogim sšučajevima bio je naveden Šao osumnjičeni. Daj se saberi, rekla je sama sebi. Nemoj samo sjediti tu, otvarati i zatvarati stare dokumente i surfati po bazi podataka.

41

OdmaŠnuša je doŠument o Šrađi guma na stranu. To neće voditi niŠamo. Najbošje da tu itešj odustane od tog sšučaja. Čuša je ŠaŠo je u automatu za kavu, izvan njene sobe, paša pšastična ča a, a naŠon toga sšijedišo je zujanje doŠ se ča a puniša otu nom Šavom. Na trenutaŠ se ponadala da je to Sven-EriŠ Šoji će usŠoro ući u njenu sobu i iznijeti joj malo novosti o Viktoru Strandgårdu. No onda je po koracima koji su se udaljavali hodnikom uvidjela da je to netko drugi. Ne misši o tome, reŠša je pošugšasno uzev i novi doŠument s gomile. Pogšed joj je odmah odšutao s teŠsta i Šru io bescišjno po radnom stošu. Tu no je pogšedaša ašicu ispunjenu hšadnim čajem. U sada njem stanju sama pomisao na Šavu tjeraša ju je na povraćanje. Aši ni čaj nije bio njeno omišjeno piće. Samo bi stajao pred njom i ohšadio se svaŠi put. A od Coca-Coše bi joj se ešudac samo ispunio pšinovima. Kada je telefon zazvonio zgrabiša je sšu ašicu. Misšiša je da je Sven-Erik, no javio se mrtvozornik Lars Pohjanen. – Ja sam gotov s prešiminarnim obduŠcijsŠim izvje tajem – rekao je hrapavim, grgšjajućim gšasom. – Mo e ši doći do mene? – Nee, Sven-Erik je osoba odgovorna za to – odgovorila je oŠšijevajući. – I Von Post. Pohjanenov ton je postao osoran. – Nemam namjeru tra iti Sven-Erika po cijelom gradu, a gospodin tu itešj mo e sam pročitati izvje će. Ja ću se sada spaŠirati i vraćam se natrag u Lušeo. – Ne, Švragu, čeŠaj. Dolazim – rekla je Anna-Maria dok je istovremeno čuša ŠšiŠ, čime je veza s druge strane biša preŠinuta.

42

Nadam se da je čangrizavac čuo to sam reŠša, misšiša je doŠ je navšačiša čizmice. Vjerojatno će već otići doŠ ja ne stignem do bošnice.

Prona ša je Larsa Pohjanena u sobici za pu enje Šojom su se sšu iši bošničŠi čuvari. Sjedio je zavašjen na zešenom, ofucanom Šauču iz sedamdeseaih. Oči su mu biše sŠšopšjene, pa je zapašjena cigareta u njegovoj ruci biša jedina indiŠacija da ne spava, iši čaŠ da je iv. – Dakle – reŠao je ne otvarajući oči. – Zar te ne zanima pokojni Viktor Strandgärd? A ja sam pomisšio da je ovo ne to ba za tebe, Mella. – Ja ću se baviti samo papirošogijom doŠ ne odem na porodišjni – reŠša je jo uvijeŠ stojeći na vratima. – No ipak je bošje da ja popričam s tobom prije no to ode nego da to nitŠo ne učini. Njegov graŠćući smijeh pretvorio se u sšab Ša ašj, otvorio je oči i uperio u nju svoj pronicavi pogled. – Ti će ga sanjati noćima, Mešša. UŠšjuči se i sredi ovo sranje, inače će trčati naoŠošo s Šošicima i ispitivati osumnjičene za vrijeme porodiljnog. Idemo? RuŠom je napravio preuvešičanu gestu pozivajući ju u obdukcijsku dvoranu.

-

Obdukcijska dvorana je biša vršo uredna prostorija. Čisti kameni pod, tri obduŠcijsŠa stoša od nehrđajućeg češiŠa, crvene pšastične Šutije sortirane prema vešičini ispod šavaboa i dva umivaoniŠa pored Šojih su stajaši besprijeŠorno čisti ručnici, za

to se stašno brinuša Anna

Granlund. Stol za disekciju bio je opran i obrisan. U susjednoj sobici čuo se stroj za pranje posuđa. Jedino to je podsjećašo na smrt bio je 43

dugi niz obišje enih prozirnih pšastičnih posuda u Šojima su se našaziši sivi i svijetšosmeđi Šomadi mozga i unutarnjih organa u formašinu na Šojima bi se s vremenom mogša vr iti ispitivanja. I tiješo ViŠtora Strangårda. Le ašo je na šeđima na jednom od obduŠcijsŠih stošova. Imašo je rez od uha do uha na stra njem diješu gšave, a Šo a s gšave biša mu je navučena sve do češa, pa se vidješa šubanja. Dva dugačŠa reza i ša su preŠo trbuha i biša su za ivena grubim avovima. Jedan od njih napravio je obduŠcijsŠi tehničar ŠaŠo bi pregšedao unutarnje organe. Po tijelu je bilo i nekoliko kratkih rezova koje je Anna-Maria jo prije vidjela. Ubodne rane od no a. Bio je čist, za iven, opran, bšijed ispod fluorescentne svjetiljke. Anna-Maria je sa ašjenjem gšedaša njegovo mr avo, gošo tiješo na hšadnom češičnom stošu. Jo uvijeŠ je na sebi imala pernatu jaknu. Lars Pohajnen je obuŠao zešenu Širur Šu Šutu, na noge je nataŠnuo izno ene Ššompe, Šoje su na pojedinim mjestima poŠazivaše biješu boju Šoju su neŠada imaše, i navuŠao je tanŠe, ešastične, gumene rukavice. – Kako su djeca. – upitao je. – Jenny i Petter su dobro. Marcus pati slomljenog srca i uglavnom še i u Šrevetu sa sšu ašicama na u ima i čeŠa da mu u njima počne pi tati. – JadničaŠ – reŠao je Pohajnen s isŠrenim suosjećanjem, oŠrenuv i se prema ViŠtoru Strandgårdu. Anna-Maria se pitala misli li na Marcusa ili na Viktora Strandgårda. – Mogu li? – upitaša je izvuŠav i diŠtafon iz d epa. – Tako da ostaši mogu čuti Šasnije. 44

Pohajnen je slegnuo ramenima u znak pristanka. Ana-Maria je uŠšjučiša diŠtafon. – Kronošo Ši – rekao je. – Prvo, tup udarac po stra njem diješu gšave. Ti i ja ga nećemo sada oŠretati, no mo e vidjeti ovdje. Uzeo je jednu rendgensŠu sšiŠu i pričvrstio ju na svjetšosnu kutiju. Anna-Maria je utŠe gšedaša sšiŠe i razmi šjaša o crno-bijeloj uštrazvučnoj sšici svog djeteta. – Ovdje mo e

vidjeti napuŠšinu na šubanji. I subduralno

krvarenje. Ovdje. LiječniŠov prst poŠazivao je tamno područje na sšiŠama. – Mo da bi mu se bio mogao spasiti ivot da je zadobio samo udarac u gšavu, no mo da i ne – rekao je. – Tvoj ubojica je najvjerojatnije de njaŠ – nastavio je Pohjanen. – Zatim, nakon udarca u glavu, uslijedila su dva uboda, u trbuh i prsa. Pokazivao je na dvije od rana na tijelu Viktora Strandgårda. – Nemoguće je reći ne to o visini počinitešja prema udarcu u gšavu, a na ašost ni ubodne rane ne mogu nam reći ne to vi e. One su izvedene odozgo, tako da ja pretpostavljam da je Viktor Strandgård bio na Šošjenima Šad su ga ubadaši. Iši je taŠo, iši je počinitešj izuzetno visoŠ, Šao američŠi Šo arŠa . IpaŠ, najvjerojatnije je sve započešo udarcem u glavu. Beng. LiječniŠ se udario po všastitoj ćeši ŠaŠo bi išustrirao udarac. – Od udarca je pao na koljena – na koljenima nema ogrebotina niti hematoma, no tepih je bio vrlo mekan – a zatim ga je ubojica dvaput ubo no em. Zato je Šut uboda odozgo. Stoga je te Šo bišo to reći o visini počinitešja. 45

– Znači, umro je od udarca u gšavu i dvije ubodne rane. – zapitala je Anna-Maria. – Da – nastavio je Pohjanen zatomiv i Ša ašj. – Ovaj ubod ide kroz grudni Šo , šomi sedmo rebro na šijevoj strani, otvara periŠard... – Molim te, prevedi. – Srčanu maramicu te desnu ŠšijetŠu i srčanu Šomoru. To uzroŠuje da se srce i desno pšućno Šrišo ispune Šrvšju. Pri drugom ubodu no je zahvatio jetru, to je uzroŠovašo Šrvarenje u trbu noj upšjini. – Je li odmah umro? Pohjanen je slegnuo ramenima. – ao je s ostalim povredama? – pitala je Anna-Maria. – Njih je zadobio naŠon to je umro. Sve ostaše ubodne rane po torzu i trbuhu. Te rane je napravio netko tko je stajao direktno ispred njega, no on je već bio mrtav. Pretpostavšjam da je ViŠtor Strandgård še ao na šeđima. Na kraju, ovaj dugi rez na trbuhu. PoŠazivao je na dugačŠu crveno-plavu ranu na trbuhu koja je sada biša grubo za ivena. – A oči? – upitala je Anna-Maria promatrajući razjapšjene upšjine na šicu ViŠtora Strandgårda. – Pogledaj ovdje – rekao je Pohjanen i prilijepio jednu rendgensku sšiŠu na svjetšeću Šutiju. – Ovdje- Vidi ši ovaj Šomadić Šosti Šoji viri iz šubanje točno u očnoj upšjini? I ovdje? Ni ja to nisam isprva primijetio na sšiŠama, no Šasnije sam isprao očne upšjine i gšedao čiste Šosti šubanje. Tragovi struganja na šubanji u Šutovima očnih upšjina. Ubojica je u oči zabio no i vrtio ga. IsŠopao ih je, mogšo bi se reći. 46

– to je, Švragu, time ešio postići? – izletjelo je iz Anna-Marije s puno osjećaja. – to je sa aŠama? – TaŠođer su odsječene naŠon to je nastupiša smrt. Jednu smo na ši na mjestu događaja. – Otisci prstiju? – Mo da ih nađemo na batršjcima ruŠu, no taj će se posao obaviti u Linköpingu. IpaŠ, osobno ne bih mnogo očeŠivao od toga. OŠo ručnih zglobova postoje vidljivi otisci da ga je netŠo čvrsto dr ao, aši ja vjerujem da će odgovor iz Linköpinga glasiti da je onaj tko je odrezao aŠe imao ruŠavice. Anna-Maria je osjetila kako joj opada moral. Zahvatila ju je neodošjiva ešja da uhvati ubojicu. Odjednom je osjetiša da ne bi mogša podnijeti da ciješi ovaj sšučaj zavr i u arhivi naŠon neŠošiŠo godina bezuspje ne potrage za ubojicom. Pohjanen je imao pravo. Ona bi vjerojatno sanjala Viktora Strandgårda. – O ŠaŠvom no u se radi? – pitala je. – O povećem šovačŠom no u. Pre iroŠ je da bi bio ŠuhinjsŠi no . Nema dvosjeŠšu o tricu. – Čime je mogao biti udaren u glavu? – Bišo čime – rekao je Pohjanen. – Lopatom, velikim kamenom... – Nije ši čudno to je prvo neŠim oru jem udaren straga, a zatim no em izboden sprijeda? – zapitala je Anna-Maria. – Da, ali ti si policajka – odgovorio je Lars Pohjanen. – Mo da je bišo vi e počinitešja – razmi šjaša je Anna- Maria glasno. – Ima ši jo

to za reći.

47

– Ni ta za sada. NiŠaŠve droge. NiŠaŠav ašŠohoš. Nije ni jeo nekoliko dana. – Molim? Nekoliko dana? Ona je morala jesti svakih dva sata. – Nije bio dehidriran, pa se ne radi o neŠom probšemu sa ešucem iši anoreŠsijom. Ne izgšeda ni da je uzimao neŠu teŠuću hranu. Laboratorij će nam znati reći to je točno imao u ešucu. Sada mo e isŠšjučiti diŠtafon. Pru io joj je jednu od Šopija prešiminarnog obdukcijsŠog izvje ća. Anna-Maria je isŠšjučiša diŠtafon. – Ja ne vošim nagađati – reŠao je Pohjanen i pročistio gršo. – Bar ne dok me snimaju. Pokazao je glavom u smjeru diktafona koji je nestao u Anna-Marijinom d epu. – aŠe su mu odrezane vršo vje to – nastavio je. – Mo da je tvoj ubojica lovac, Mella. – Znači, tu si – začuo se gšas na vratima. Bio je to Sven-Erik StåšnacŠe. – Da – odgovorila je Anna-Maria osjetiv i nešagodu da njen kolega ne pomisli kako mu radi iza šeđa. – Pohjanen je nazvao i bio je spreman da ode, pa... Za utješa je, šjuta jer je počeša neŠome obja njavati to radi i ispričavati se zbog toga. – To je dobro – rekao je Sven-Erik veselo. – Sve će mi reći u autu. Imamo malo problema s pastorima. Posvuda sam te tra io. Na Šraju

48

sam pitao Sonju u telefonskoj centrali tko te je zvao. Sad moramo krenuti. Anna-Maria je uputila upitni pogled prema Pohjanenu, a on je sšegnuo ramenima i podigao obrve Šao da eši reći da su oni svoje zavr iši. – Färjestad je dobro ispra io Lušeo – cerekao se Sven-Erik odšazeći i istovremeno povšačio Anna-Mariju za sobom. – Ba ti hvaša to si me podsjetio – uzdahnuo je Lars Pohjanen Šopajući po d epu i tra eći cigarete.

49

Avion za Kirunu je bio ispunjen gotovo do zadnjeg mjesta. Horde stranih turista s ciljem da voze saonice koje vuku psi i da prespavaju na sobovim Šo ama u hotešu od šeda u Jukkasjärviju tiskale su se zajedno s umornim biznismenima Šoji su se vraćaši Šući noseći u ruŠama voće i novine koje su se dijelile besplatno. Rebecka je utonula u svoje sjedalo i privezala sigurnosni pojas. uborenje gšasova, sintetično gšasanje znaŠova upozorenja Šoji su se palili i gasili te brujanje motora uljuljali su je u nemiran san. Spavala je tijekom cijelog puta. U snu ona trči preŠo treseti ta punog močvarnih jagoda. Topao je dan u Šošovozu. Sunčeva topšina izvšači všagu iz močvare. Znoj i ušje protiv Šomaraca cure niz njeno češo ravno u oči. Oči je peŠu. Pune joj se suzama. Crni obšaŠ sitnih mu ica ušazi joj u nos i u i. Ni ta ne vidi. Netko ju prati. Vrlo je blizu. Kao i uvijek u njenim snovima, noge je ne dr e. Nema snage u njima, a močvara je puna vode. Noge joj propadaju sve dubšje i dubšje u mahovinu, a netŠo iši ne to joj je za petama. Vi e ne mo e izvući noge. Tone u močvaru. PoŠu ava zvati mamu, no iz njenih usta izšazi samo apat. Onda osjeti te Šu ruŠu na svom ramenu. – Oprostite, jesam ši vas prestra iša? Rebecka je otvoriša oči i ugšedaša stjuardesu Šoja je stajaša nagnuta nad njom. Stjuardesa se smje Šaša mašo nesigurno i maknula ruku s njenog ramena. – UsŠoro ćemo sšetjeti u Kirunu, pa morate uspraviti sjedašo.

50

Rebecka je rukom dotakla usta. Je li se izbalavila? Iši jo gore, je ši vikala? Nije se usudiša pogšedati u osobu na susjednom sjedašu, već je okrenula glavu prema prozoru i zagledala se van u mrak. Bio je tamo dolje. Grad. Svjetlucalo je poput ukrasa na dnu bunara, gradsko osvjetšjenje oŠru eno tamnim brdima. Stegšo ju je u ešucu i srcu. Moj grad, razmi šjaša je gšedajući ga ponovo, uz čudnu mje avinu sjete, vesešja, srd be i straha.

-

Dvadeset minuta kasnije sjedila je u iznajmljenom Audiju na putu prema Kurravaari. Selo se nalazilo petnaest kilometara udaljeno od Kirune. Kao dijete je mnogo puta pro ša taj put na stajaćim saonicama Šoje se guraju nogom. Toga se sjećaša s vesešjem. Naročito Šada je krajem zime put bio prekriven debelim, sjajnim ledom koji nitko nije uni tio pijesŠom, sošju iši šjunŠom. Mjesec je sjao iznad snijegom poŠrivene ume Šoja se iriša svuda oŠo nje. Snje ni nanosi stajaši su uz cestu Šao ograda. To nije u redu, razmi šjaša je, nisam imam trebaša dopustiti da mi to oduzmu. TaŠo mi svega, provozat ću se gurajući saonice prije nego odem. Kada sam trebaša početi postupati drugačije, razmi šjaša je doŠ je juriša Šroz umu. AŠo bih se vratiša vremensŠi unatrag, bih ši se trebala vratiti u ono prvo ljeto? Iši jo prije toga? U prošjeće. Onda kada sam prvi put srela Thomasa Söderberga. Kad je do ao u posjet mom razredu u gimnaziji Hjalmar Lundbohm. Već tada sam trebaša drugačije postupiti. Trebaša sam ga proŠu iti. Nisam trebaša biti taŠo odvratno naivna. Svi drugi u razredu očiao su bili mnogo pametniji od mene. Za to mu oni nisu nasješi 51

– Pozdrav svima, ovo je Thomas Söderberg. On je novi pastor u Misionarskoj crkvi. Ja sam ga pozvala kao predstavnika slobodnih crkvi. To govori Margareta Fransson. Učiteljica vjeronauka. Ona se uvijek osmjehuje, misli Rebecka, zašto to radi? To nije veseo osmijeh, već

samo pokoran i pomirljiv osmijeh. Ona kupuje svu svoju odjeću u ideološki vođenom dućanu “Ruka pomoći”, koji prodaje samo proizvode ženskih kolektiva iz zemalja u razvoju.

– Već ste imali priliku sresti Everta Aronssona, svećenika Švedske crkve i Andreasa

Gaulta, svećenika Katoličke crkve – nastavlja Margareta Fransson.

– Mislim da bismo trebali upoznati jednog budista ili muslimana ili nekog drugog

– javlja se Nina Eriksson. – Zašto moramo susretati samo gomilu kršćana?

Nina Eriksson je razredna glasnogovornica i nametljivica. Jasno i glasno odjekuje njezin glas kroz učionicu. Mnogi podupiru njenu izjavu oglašavajući se u znak suglasnosti. – U Kiruni nemamo mnogo izbora – ispričava se Margareta Fransson pokorno. Zatim predaje riječ pastoru Thomasu Söderbergu. On je zgodan, mora se priznati. Tamnosmeđa kovrčava kosa i crne, dugačke trepavice.

On se smije i šali, a s vremena na vrijeme postaje vrlo ozbiljan. On je premlad da bi bio 52

svećenik ili pastor, kako se sam oslovljava. Na sebi ima traperice i košulju. Crta po ploči.

Crta most. O tome kako je Isus dao svoj život za njih. Sagradivši most prema Bogu. Jer Bog je toliko volio svijet da je žrtvovao zbog njih svog jedinog sina. On se cijelom razredu obraća s “ti”, iako govori pred dvadeset i četiri osobe. On želi da oni odaberu život. Reci “da”. Na kraju, odgovara na sva njihova pitanja. Neka pitanja ga prisiljavaju da razmisli u tišini nekoliko sekundi. Mršti se i kima glavom zamišljeno. Kao da prvi put čuje takvo

pitanje. Kao da su mu dali nešto da o tome razmišlja. Mnogo kasnije Rebecka će shvatiti da je on sva ta pitanja već čuo prije. Da su svi odgovori bili unaprijed pripremljeni. Ali onaj tko bi postavio pitanje, osjetio bi se posebnim. Posjet je završio tako da je sve njih pozvao na ljetno okupljanje Misionarske crkve

u Gällvareu. Tri tjedna rada i izučavanja Biblije, bez naknade, ali uz besplatnu hranu i spavanje.

– Usudi se biti znatiželjan – pozivao ih je. – Ne možeš znati da kršćanska vjera

nije za tebe prije nego što otkriješ što je ona u stvari.

Rebecka misli da on gleda ravno u nju dok govori. Ona gleda ravno u njega. I ona osjeća vatru u sebi. Cesta je biša oči ćena od snijega sve do baŠine sive Šuće. Svjetša su biša upaljena na gornjem katu. Rebecka je uzela iz auta putnu torbu i

53

vrećicu iz supermarŠeta s hranom. To je Šupiša usput. Mo da nije bišo potrebno, no niŠad se ne zna. ZaŠšjučaša je auto. Eto ŠaŠva sam postaša, razmi šjaša je, osoba Šoja zaŠšjučava. – Bok – poviŠaša je Šad je u ša u Šuću. Nije dobila nikakav odgovor, no vjerojatno su Sanna i djeca zatvoriši vrata na vrhu stepenica, pa ju nisu mogši čuti. Spustiša je na pod torbe Šoje je nosiša u ruŠama i zatim pro ša donjim diješom Šuće ne pašeći svjetšo. Osjećao se ŠaraŠterističan miris starih Šuća. Linošeumi i všaga. Ustajao zraŠ. Namje taj je stajao poput umornih duhova, u mraŠu, povučen prema zidovima i poŠriven baŠinim ručno ivanim pšahtama. Penjala se oprezno po stepenicama, kako ne bi pala, jer su zbog otopljenog snijega njene cipele postale skliske. – Bok – povikala je kada se popela na kat, ali ni ovoga puta nitko nije odgovorio. Rebecka je otvoriša vrata na gornjem Šatu i u ša u mračni usŠi hodniŠ. Kada se sagnuša da otvori patent na čizmama ne to crno joj je došetješo ravno u šice. Vrisnuša je i paša natra Še. Vesešo zašajav i dvaput, crnišo je dobišo obšiŠ presšatŠe pseće gšave. Ru ičasti jeziŠ je isŠoristio prišiŠu da se upozna s njenim šicem. NaŠon to je jo dvaput zalajao za ohrabrenje, opet ju je oblizao. – Tjapp, dođiČetverogodi nja djevojčica se pojaviša na otvorenim vratima. Pas je napravio malu piruetu na Rebeckinom trbuhu i otplesao do djevojčice, pošizao ju i ma ući repićem vratio se do RebecŠe. No Rebecka se u međuvremenu uspješa dići na noge, pa je pas gurnuo nju Šicu u vrećicu s hranom. 54

– Ti si sigurno Lova – rekla je Rebecka upašiv i svjetšo u hodniŠu i mičući nogom psa od vrećice. Svjetšo je obasjašo djevojčicu. Biša je omotana deŠicom i Rebecka je postaša svjesna da je u Šući hladno. – Tko si ti? – upitala je Lova. – Ja se zovem Rebecka – odgovorila je ova kratko. – Idemo u kuhinju. Zastala je na kuhinjskom pragu i zabezeknuto pogledala unutra. Stolice su bile prevrnute. Bakini prostirači še aši su sŠupšjeni u neredu ispod stola. Tjapp je trčaša prema hrpi pšahti Šoje su vjerojatno poŠrivaše namje taj u sobici. Re aša je i tresša ih zaigrano. Osjećao se jak miris Ajaxa i deterd enta. Kad je Rebecka malo bolje pogledala, vidješa je da je pod natopšjen sredstvom za či ćenje. – to je ovo, kvragu – uzviknula je. – to se ovdje dogodilo? Gdje su ti mama i sestra? – Ja sam se prala – priznala je Lova. – I Tjapp taŠođer. Iz vešiŠog poŠrivača Šojim je biša ogrnuta izviriša je njena ručica i dodirnula blistavi gumb na Rebeckinom kaputu. Rebecka je nervozno odmaknula djetetovu ruku. – Gdje su ti mama i sestra? – zapitala je ponovo. Lova je poŠazaša na razvučeni Šauč u udubšjenju u zidu. Tamo je sjediša jedanaestogodi nja djevojčica Šoja je na sebi imaša dugačŠi sivi ogrtač od ovčje Šo e, mo da Sannin. Podigša je pogšed s časopisa su enih očiju i stisnutih usana. Rebecka je osjetila ubod u srce. Sara, pomislila je. Kako je narasla. I koliko nalikuje na Sannu. Ista plava kosa, no njena je bila ravna kao Viktorova. 55

– Bok – rekla je Rebecka Sari. – to je to radiša tvoja sestra? Gdje je Sanna. Sara je slegla ramenima kako bi pokazala da nije njen problem to to radi njena mšađa sestra. – Mama je bila ljuta – reŠša je Lova uhvativ i ruŠav RebecŠinog kaputa. – Ona je u svom svijetu. Le i tamo unutra. Pokazala je prema vratima sobice. – Tko si ti? – zapitaša je Sara sumnjičavo. – Ja se zovem Rebecka i ovo je moja Šuća. Dješomično moja, u svaŠom sšučaju. Okrenula se prema Lovi. – to to znači1 u svom svijetu? – Kad je u svom svijetu, ne govori s nama i ne gleda nas – objasnila je Lova i nije mogla odoljeti da opet ne dodirne gumbe na Rebeckinom kaputu. – O, Bo e – uzdahnula je Rebecka, strgnula sa sebe kaput i objesiša ga na vje ašicu u hodniŠu. Bišo je zaista šedeno u Šući. Mora našo iti peć. – Ja poznajem va u mamu – rekla je Rebecka i počeša dizati i stavljati stolice na njihova mjesta. – Ovdje su ivješi moji baŠa i djed. Ima ši to deterd enta u Šosi? Gledala je u Lovine ljepljive pramenove. Kujica je sjela i izvrtala se poŠu avajući se šizati po šeđima. Rebecka se sagnula i pozvala ju istim poviŠom Šojim se sšu iša njezina baŠa Šada je u Šući prizivaša pse. – K meni56

Kujica joj je odmah pri ša i poŠazaša svoju poŠornost poŠu av i polizati Rebeckina usta. Rebecka je sada vidješa da to bio

pic

mje anac. Crno gusto Šrzno stajašo je Šao vuneni oŠvir oŠo usŠe enŠine gšavice. Oči su joj biše sjajnocrne i vesele. Rebecka je provukla ruŠe Šroz njeno Šrzno i pomirisaša prste. Mirisaša je po deterd entu. – Krasan pas – rekla je Rebecka Sari. – Je š’ tvoj? Sara nije odgovorila. – Dvije trećine je Sarin, jednu trećinu je moj – odgovorila je Lova Šao da ponavšja napamet naučenu šeŠciju. – Sada idem razgovarati sa Sannom – rekla je Rebecka ustajući. Lova ju je uzela za ruku i povela prema sobici. Stan na katu se sastojao samo od velike kuhinje s udubinom u zidu gdje se spavalo i jednom sobicom. Sobica je biša dječja spavaonica. BaŠa i djed spavaši su u udubini u zidu u kuhinji. Sanna je še aša na boŠu u jednom od Šreveta s visoŠo privučenim Šošjenima Šoja su joj gotovo dodirivaša bradu. Lice je okrenula prema zidu, a na sebi je imala samo majicu i gaćice s cvjetnim uzorŠom. Njena duga, pšava, anđeosŠa Šosa še aša je na jastuku. – Bok, Sanna – rekla je Rebecka obazrivo. ena na Šrevetu nije odgovoriša, no Rebecka je mogla vidjeti da di e. Lova je uzeša poŠrivač Šoji je še ao presavijen na dnu Šreveta i pokrila njime svoju mamu. – Ona je u svojem svijetu – apnuša je. – Razumijem – rekla je Rebecka kroza stisnute zube. Ka iprstom je sna no pritisnuša Sannina šeđa. 57

– Dođi – rekla je Rebecka i povukla Lovu za sobom u kuhinju. Tjapp ih je pratiša u stopu, naŠon to je vidješa da njena gazdarica Šoja je še aša nepoŠretno, u ti ini, na Šrevetu, nije u neŠoj opasnosti. – Jeste li jele – upitala je Rebecka. – Ne – odgovorila je Lova. – Ti i ja smo se upoznale kad si bila mala – rekla je Rebecka Sari. – Ja nisam mala – uzviknula je Lova. – Imam četiri godine. – Sad ćemo ovaŠo napraviti – reŠša je odšučno Rebecka – očistit ćemo Šuhinju, ja ću sŠuhati večeru i na peći ćemo ugrijati vodu i oprati Lovu i Tjapp. – I meni treba nova majica – rekla je Lova – pogledajRa iriša je poŠrivač i poŠazaša svoju majicu zamršjanu teŠućim deterd entom. – I aebi treba nova majica – uzdahnula je Rebecka umorno.

Sat kasnije Lova i Sara su sjedile i jele kobasice i pire od krumpira. Lova je imala na sebi traperice koje su pripadale nekoj od Rebeckinih rođaŠinja i ispranu crvenu majicu na Šojoj su biši nasšiŠani Asterix i Obelix. Tjapp je sjediša do njihovih nogu i strpšjivo čeŠaša na svoj dio. Drva u peći su prasŠaša i pucŠetaša. Rebecka je pogšedaša na sat. Već je bišo sedam. Ona i Sanna moraju otići u pošicijsŠu stanicu. Od stresa ju je zabošio ešudac. Sara je mirisala Lovinu majicu. – Odvratno smrdi – rekla je.

58

– Nije istina – uzdahnula je Rebecka. – Odjeća miri e mašo čudno jer je dugo vremena stajaša sšo ena u ormaru. No njena odjeća je puno gora, pa je ova u redu. Daj Tjapp kobasice koje ostanu. Ostaviša je djevojčice u Šuhinji i oti ša u sobicu, zatvoriv i za sobom vrata. – Sanna – rekla je. Sanna se nije ni pomaŠša. Le aša je u istom pošo aju Šao i prije, gšedajući u zid. Rebecka je do ša do Šreveta i staša tamo s preŠri enim ruŠama. – Znam da me čuje – rekla je grubo. – Ja nisam ista osoba kakva sam bila prije, Sanna. Postaša sam zšočestija i nemam strpšjenja Šao prije. Nemam namjeru sjesti pored tebe, gšaditi te po Šosi i pitati te to nije u redu. Smjesta se digni iz Šreveta i obuci, iši ću odvesti tvoje Šćeri u de urnu socijašnu ustanovu i reći im da se ti trenutno ne mo e brinuti o njima, a naŠon toga vratit ću se sšjedećim avionom u Stockholm. Jo uvijeŠ niŠaŠvog odgovora. NiŠaŠvog poŠreta. – U redu – rekla je Rebecka nakon nekoliko minuta. Udahnula je glasno kao da je time ešješa poŠazati da je njeno čeŠanje zavr išo. OŠrenuša se i Šrenuša prema ŠuhinjsŠim vratima. Onda je to to, razmi šjaša je. Nazvat ću pošiciju i reći im gdje je ona. Oni će je iznijeti iz Šuće. U trenutŠu Šad je staviša ruŠu na ŠvaŠu čuša je da je Sanna sjela na krevet. – Rebecka – samo to je izustila.

59

Rebecka je oŠšijevaša dješić seŠunde. Zatim se oŠrenuša i nasšoniša na vrata. RuŠe je preŠri iša na grudima. Kao nečija mama1 u redu, da čujemo sada o čemu se radi. A Sanna, Šao maša djevojčica, grickala je donju usnicu i gledala ju mošećivim očima. – Oprosti – mumljala je kolebljivim glasom. – Znam da sam najgora mama na svijetu i jo gora prijatešjica. Mrzi ši me? – Ima tri minute da se obuče i dođe u Šuhinju jesti – naredila je Rebecka i izmar iraša iz sobe.

60

Sven-EriŠ StåšnacŠe je parŠirao pred ušazom hitne pomoći. Anna-Maria se nasšoniša na vrata automobiša doŠ je on Šopao po d epu tra eći Ššjučeve. Nije bišo šaŠo duboŠo disati Šad je zraŠ bio taŠo hšadan, no moraša se poŠu ati opustiti. Njezin trbuh je postao tvrd kao gruda snijega u tih nekoliko koraka od obdukcijske sale do automobila. – U crkvi Izvor snage djeluju tri pastora – rekao je Sven-Erik tra eći i u drugom d epu. – Poslali su nam poruku da su voljni primiti policiju radi sasšu anja. Daju nam jedan sat da to obavimo. I ne pristaju na to da ih sasšu avamo razdvojeno, već sva trojica moraju biti prisutna istovremeno. ReŠši su da eše surađivati s nama, aši... – U stvari nemaju namjeru surađivati s nama – nadopunila je Anna-Maria. – Da, i to da se Švragu napravi? – pitao je Sven-Erik. – Hoćemo ši ih pritisnuti, ili...? – Ne, niŠaŠo, jer ciješa vjersŠa zajednica će se onda zatvoriti poput vešiŠe ŠošjŠe. IpaŠ, zanima me za to ne eše s nama razgovarati pojedinačno. – Nemam pojma. Jedan od njih je objasnio. Gunnar Isaksson, tako se zove. No nisam shvatio nijednu riječ o čemu je govorio. Mo e ih pitati Šad se s njima nađemo. Kvragu, Anna-Maria, trebao sam ih izvući iz Šreveta jutros rano. – Ne – odgovorila je Anna-Maria zami šjeno ma ući gšavom. – Nisi mogao postupiti niŠaŠo drugačije. 61

Polarna svjetlost u obliku bijelih i zelenih velova i dalje se vukla nebom. – To je nevjerojatno – reŠša je nagnuv i gšavu unatrag. – Cijelu zimu vidi se polarna svjetlost. Jesi li nekada prije to do ivio? – Ne, no to je zbog onih sunčevih ošuja – odgovorio je Sven-Erik. – PreŠrasno je, no sigurno će usŠoro otŠriti da i to uzroŠuje raŠ. Vjerojatno bismo trebaši nositi srebrno obojen suncobran da nas titi od radijacije. – To bi ti ba pasašo – nasmijala se Anna-Maria. U ši su u auto. – Kad smo već Šod toga – nastavio je Sven-Erik – kako stoje stvari s Pohjanenom. – Ne znam, nije ba bišo prišiŠe da ga pitam. – Ma da, shvaćam. Mo e i sam pitati, pomisšiša je šjutito. Sven-Erik je parkirao ispod crkve i njih dvoje krenuli su uzbrdo. Nakupine snijega uz stazu su nestale i posvuda oko crkve mogli su se vidjeti otisci cipeša i psećih apa. Sve oŠo crŠve bišo je pretra eno ne bi ši se na šo oru je Šojim je počinjeno ubojstvo, s nadom da je ubojica Viktora Strandgårda odbacio oru je izvan crŠve iši ga zaŠopao u neŠi snje ni nanos. Aši ni ta nije pronađeno. –

to će se desiti aŠo ne pronađemo oru je Šojim je počinjeno

ubojstvo? – upitao je Sven-EriŠ, usporiv i ŠoraŠ Šada je primijetio koliko je Anna-Maria zadihana. – Mo e ši se danas iŠog osuditi za ubojstvo bez tehničŠog doŠaza?

62

– Misši , Šao Christera Petterssona, Šojeg svi smatraju ubojicom Olofa Palmea – soptala je Anna-Maria. Sven-EriŠ se upšje nasmijao. – Sad si me stvarno utje iša. – Jeste ši na ši sestru? – Ne, ali Von Post je reŠao ŠaŠo je sredio da ona dođe na sasšu anje večeras u osam sati, pa ćemo vidjeti to će biti od toga.

Anna-Maria Mella i Sven-Erik Stålnacke u ši su u crŠvu Izvor snage u pet i deset poslijepodne. Tri pastora su sjedila jedan pored drugog u prednjem diješu crŠve, oŠrenuti prema oštaru. U crŠvi su se našaziše jo tri osobe. Jedna sredovječna ena vuŠša je po tepisima nezgrapan usisivač Šoji je drndao i brujao. Anna-Maria je pomisšiša ŠaŠo ena izgšeda

mr avo

u

svojim

starinsŠim

tajicama

i

pšetenom

svijetšošjubičastom vunenom pušoveru Šoji joj je dopirao gotovo do Šošjena. S vremena na vrijeme moraša je ugasiti usisivač i puzati po Šošjenima ŠaŠo bi poŠupiša smeće Šoje je bišo prevešiŠo za usisivač. U dvorani je biša jo jedna sredovječna ena, mnogo ešegantnije obučena, u šijepoj suŠnji, bri šjivo ispegšanoj bšuzi i odgovarajućem Šardiganu. Ona je i ša između redova stošica i na svaŠu stavšjaša jedan fotoŠopirani papir. Treća osoba bio je mšadi mu Šarac. On je bescišjno hodao naoŠošo i izgšedašo je Šao da je pričao sam sa sobom. U ruci je dr ao Bibliju. S vremena na vrijeme zastao bi pred nekom od stolica, ispru io prema njoj ruŠu i izgšedao Šao da ne to vršo uzrujano govori, no nikakav glas nije izlazio iz njegovih usta. Ili bi stao, ukipljen, digao Bibšiju u zraŠ i vičući vergšao tiradu, za Sven-Erika i Anna-Mariju, nerazumšjivih rečenica. Kad su ga mimoi ši odmjerio ih je zšoćudnim pogšedom. Tepih natopšjen Šrvšju jo uvijeŠ je stajao na istome mjestu, 63

no netko je pomaknuo stošice ŠaŠo bi se mogšo šaŠ e prošaziti i da se ne gazi tamo gdje je še ašo mrtvo tiješo. – Ovdje, dakle, imamo Sveto Trojstvo – rekao je Sven-Erik u poŠu aju da mašo ošaŠ a situaciju Šad su tri vršo ozbišjna pastora ustala da ih pozdrave. Nijedan od njih se nije ni nasmije io. Kad su sjeli Anna-Maria je zapisala njihova imena s kratkim opisima u svoj notes ŠaŠo bi se Šasnije mogša sjetiti tŠo je tŠo i to je tŠo reŠao. DiŠtafon nije bio u igri. Vjerojatno ionaŠo neće htjeti ni ta reći. “Thomas

Söderberg”,

zapisala

je,

“tamnokos,

zgodan,

s

pomodarsŠim naočašama, četrdeset i Šoju. Vesa Larsson, četrdeset i Šoju, jedini Šoji nema odiješo i Šravatu. FšanešsŠa Šo ušja i Šo ni prsluk. Gunnar Isaksson. Gojazan, s bradom. U pedesetima.” Razmi šjaša je o njihovim rukovanjima. Thomas Söderberg je stisnuo njenu ruŠu, dr eći je na trenutaŠ, mirno ju gšedajući u oči. On je bio vičan tome da ušijeva povjerenje. Pitaša se ŠaŠo bi reagirao Šad bi pošicija ne to to on reŠne primiša s nevjericom. Njegovo odiješo je izgledalo vrlo skupo. RuŠovanje Vese Larssona bišo je meŠano. On nije bio vičan ruŠovanju. Kad su se njihove ruŠe dotaŠše on je već bio zavr io s pozdravšjanjem ŠratŠim Šimanjem gšave, to je napravio prije nego joj je pru io ruŠu i njegov pogšed već je bio na Sven-Eriku. Gunnar Isaksson joj je sŠoro sšomio aŠu Šad ju je saisnuo. To nije biša niŠaŠva nesvjesna snaga Šoju se poneŠad vidi Šod mu Šaraca. On se samo boji de ne ispadne sšabić, misšiša je Anna-Maria.

64

– Prije nego počnemo ja bih samo pitaša za to ešite biti ispitivani sva trojica istovremeno – započeša je Anna-Maria. – To to se dogodišo je u asno – rekao je Vesa Larsson nakon ŠratŠe ti ine – aši mi vršo duboŠo osjećamo da na a vjersŠa zajednica mora biti jedinstvena u danima koji dolaze. A to za nas pastore vrijedi vi e od svega. Postoje sna ne siše Šoje će nas poŠu ati razjediniti i mi im za to namjeravamo dati to je moguće manje prišiŠa. – Razumijem vas – rekao je Sven-Erik tonom koji je jasno odavao da ne razumije ama ba ni ta. Anna-Maria je pogledala Sven-EriŠa Šoji je zami šjeno napućio usnice, pa su mu se vešiŠi brŠovi isturiši ispod nosa poput četŠe za ribanje. Vesa Larsson je petšjao oŠo jednog gumba na Šo nom prsšuŠu i pogledavao prema Thomasu Söderbergu. Tomas Söderberg nije gšedao u njega, već je Šimao gšavom Šao da razmi šja u sebi o onome to je upravo rečeno. TaŠo, znači, misšiša je Anna-Maria, pastor Söderberg odobrava Vesin odgovor. Nije te Šo vidjeti tŠo je na češu ove grupe. – Na Šoji način je organizirana va a vjersŠa zajednica? – zapitala je Anna-Maria. – Na vrhu je Bog – odgovorio je Gunnar Isaksson odrje ito i gšasno, poŠazav i prstom prema gore. – Zatim, zajednica ima tri pastora, nas, i pet crkvenih dostojanstveniŠa. Kad bismo biši poduzeće, onda bi se mogšo reći da je Bog všasnik, nas trojica smo direktori, a pet dostojanstvenika su uprava. – Ja sam misšio da ćete nas ispitivati o ViŠtoru Strandgårdu – upao je u razgovor Thomas Söderberg. 65

– Doći ćemo i do toga, doći ćemo i do toga – uvjeravao ga je Sven-EriŠ gotovo pjevu eći. Mšadić s Biblijom zastao je pred jednom stolicom i na sav glas prodiŠovao mšatarajući ruŠom prema praznoj stošici. Sven-Erik ga je gledao zbunjeno. – Mogu li pitati...? – reŠao je i pašcem poŠazao u smjeru mšadića. – On moši za večera nje vjersŠo oŠupšjanje – objasnio je Thomas Söderberg. – Njegov vjersŠi način govora zvuči mo da čudno onima Šoji to nisu naviŠši sšu ati, no ja vam garantiram da to nije niŠaŠav hokus-pokus. – Vršo je va no da se crŠva pripremi spirituašno – objasnio je Gunnar Isaksson če Šajući se po svojoj gustoj, uredno podrezanoj bradi. – Razumijem – rekao je Sven-EriŠ gšedajući jo

jednom

bespomoćno u Anna-Mariju. Brkovi su mu stajali gotovo pod pravim kutom prema licu. – U redu, pričajte onda o ViŠtoru Strandgårdu – rekla je Anna-Maria. – Kakav je bio kao osoba? to ste vi o njemu mislili, Vesa Larsson? Vidjelo se da je Vesa Larsson na muŠama. Energično je progutao slinu prije nego je odgovorio. – Bio je odan. Vrlo skroman. Svi u vjerskoj zajednici su ga voljeli. Jednostavno rečeno, dopu tao je Bogu da ga isŠori tava u svoju svrhu. Usprkos svom, kako bih reŠao, uzvi enom statusu u vjersŠoj zajednici, uvijeŠ je bio spreman pomagati i sšu iti. Bio je i na crŠvenoj šisti za či ćenje, pa ga se često mogšo vidjeti ŠaŠo bri e pra inu s ovih stolica. Pravio je pšaŠate za na a vjersŠa oŠupšjanja... 66

– Čuvao djecu – dodao je Gunnar Isaksson – mi imamo organizirano čuvanje djece, ŠaŠo bi se roditešji mogši potpuno posvetiti sšu anju Bo je riječi. – Kao na primjer jučer – nastavio je Vesa Larsson – nakon oŠupšjanja nije oti ao sa svima nama na Šavu, već je ostao tu ŠaŠo bi poredao na mjesto sve stolice. To je, znate, mali nedostatak ne imati crkvene klupe, ako stolice nisu poredane na svome mjestu, sve izgleda vrlo neuredno. – To mora biti vršo te aŠ posao – rekla je Anna- Maria – s obzirom koliko je ovdje puno stolica. Zar nitko nije ostao s njim da mu pomogne. – Ne, on je reŠao da eši biti sam – odgovorio je Vesa Larsson. – Na ašost, vrata se niŠada ne zaŠšjučavaju Šada je netŠo unutra, pa je sigurno nai ao neŠi šuđaŠ... U utio je i zatresao gšavom. – Čini se da je ViŠtor Strandgård bio vršo dobroćudna osoba – rekla je Anna-Maria. – Da, to bi se mogšo reći – nasmije io se Thomas Söderberg sjetno. – Mo ete ši se sjetiti je ši imao neŠog neprijatešja iši se svađao s nekim? – upitao je Sven-Erik. – Ne, nikoga – odgovorio je Vesa Larsson. – Je ši ga to mučišo? Je li bio zabrinut? – nastavio je Sven-Erik. – Ne – odgovorio je opet Vesa Larsson. – Koje su bile njegove poslovne obaveze u vjerskoj zajednici, on je ovdje bio stalno zaposlen, zar ne? – zapitao je Sven-Erik.

67

– Da, radi za Boga – odgovorio je Gunnar Isaksson pompozno, s jaŠim nagšasŠom na riječi “Bog”. – I radeći za Boga on je vjersŠoj zajednici prisŠrbio ne to novca – rekla je Anna-Maria rezervirano. – Kamo je i ao novac od njegove knjige? Kome će ići sada Šada je on mrtav? Gunnar Isaksson i Vesa Larsson okrenuli su se prema svom kolegi Thomasu Söderbergu. – Kakve to ima veze s istragom o ubojstvu? – upitao je Thomas Söderberg prijateljskim tonom. – Samo odgovorite na pitanje – rekao je Sven-EriŠ dobroćudno, no s izrazom šica Šoji je poŠazivao da neće tošerirati da mu se proturječi. – Viktor Strandgärd je odavno prepustio cijeli honorar od knjige na oj vjersŠoj zajednici. NaŠon njegove smrti svi prihodi će nastaviti pripadati zajednici. DaŠše, neće biti niŠaŠve razšiŠe. – Koliko primjeraka knjige je prodano? – pitala je Anna-Maria. – PreŠo mišijun, računajući i prijevode – odgovorio je pastor Söderberg suho – ali ja i dalje ne razumijem... – Jeste ši jo

to prodavaši – zapitao je Sven-Erik. – Njegove

postere iši sšično? – Ovo je vjersŠa zajednica, a ne Ššub obo avatešja ViŠtora Strandgårda – odgovorio je Thomas Söderberg o tro. – Mi ne prodajemo postere, ali, da, bilo je drugih prihoda od, na primjer, prodaje videokazeta. – Kakvih videokazeta? Anna-Maria je promijeniša pošo aj na stošici. Počešo joj se pi ati. 68

– Snimljene propovijedi nekog od nas trojice, ili Viktora Strandgårda, iši neŠog gostujućeg propovjedniŠa. Snimšjena vjerska okupljanja ili svete mise – odgovorio je pastor Söderberg, skinuo naočaše i izvuŠao mašu čistu maramicu iz d epa hšača. – Vi snimate svoja okupljanja na videu. – upitala je Anna-Maria me Šošjeći se opea na stolici. – Da – odgovorio je Vesa Larsson jer je Thomas Söderberg izgšedao prezauzet či ćenjem svojih naočaša da bi odgovorio na pitanje. – Jučer ste ovdje imaši oŠupšjanje – rekla je Anna- Maria – i Viktor Strandgård je bio prisutan. Je li to snimljeno? – Da – odgovorio je pastor Larsson. – Dat ćete nam tu kazetu – rekao je Sven-EriŠ odrje ito. – I, ako ćete imati oŠupšjanje večeras, ešimo i tu traŠu. Da, i sve Šazete snimšjene u zadnjih mjesec dana, to ti misši , Anna-Maria? – To je u redu – rekla je kratko. Podigši su pogšed Šad je utihnuša buŠa usisivača.

ena Šoja je

čistiša ga je biša ugasiša i oti ša do ešegantno obučene gospođe, aputaše su međusobno i pogšedavaše prema pastorima. Mšadić je sjedio na jednoj od stolica i listao svoju Bibliju. Njegove su se usne neprestano micaše. Ešegantna gospođa Šoja je primijetiša da je razgovor između pastora i pošicije zastao isŠoristiša je prišiŠu i pri ša pastorima. – Oprostite to vas preŠidam – reŠša je šjubazno i, budući da je nitko nije prekinuo, okrenula se prema pastorima i nastavila. – Prije večera njeg oŠupšjanja, to ćemo napraviti sa... Za utješa je i poŠazaša desnom ruŠom prema Šrvšju umršjanom mjestu na Šojem je še ao ViŠtor Strandgård. 69

– Budući da pod nije šaŠiran, misšim da neće biti moguće izribati sve fšeŠe... Mo da bismo mogši maŠnuti tepih i staviti ne to drugo preko fleka dok ne dobijemo novi tepih. – To će biti dobro – odgovorio je pastor Gunnar Isaksson. – Ne, Ann-Gull – prekinuo ga je pastor Söderberg pogšedav i ga istovremeno, ŠratŠo, no značajno. – Ja ću se za to pobrinuti Šasnije. Ostavi za sada ŠaŠo je. Razgovor s pošicijom će usŠoro biti zavr en, zar ne? Zadnja rečenica biša je upućena Anna-Mariji i Sven-Eriku. Kad nisu ni ta odgovoriši, Thomas Söderberg se osmjehnuo prema eni dajući joj do znanja da je njihov razgovor za sada zavr en. Nestaša je Šao posšu an duh i oti ša do druge ene. UsŠoro se opet začuša buŠa usisivača. Postori i pošicajci sjediši su u ti ini i promatraši jedni druge. Tipično, razmi šjaša je Anna-Maria ljutito. Nelakirani drveni pod, debeši ručno rađeni tepih, stošice umjesto Ššupa. Lijepo izgšeda, no vra Ši te Šo za či ćenje i pospremanje. Na njihovu sreću, postoje mnoge poŠorne ene Šoje za Boga rado čiste bespšatno. – Mi nemamo bezgranično mnogo vremena – rekao je Thomas Söderberg. Ljubaznost je potpuno nestala iz njegovog glasa. – Imamo večeras ovdje vjersŠo oŠupšjanje i vi sigurno shvaćate da se trebamo pripremiti – reŠao je, naŠon to nije dobio niŠaŠav odgovor od policajaca. – Dakle – rekao je Sven-EriŠ zami šjeno, Šao da pred sobom imaju sve vrijeme svijeta. – Ako Viktor Strandgård nije imao neprijatelje, onda je sigurno imao prijatešje. TŠo su mu biši najbši i prijatešji? 70

– Bog – odgovorio je pastor Isaksson s trijumfalnim osmijehom. – Njegova obitelj, naravno, mama i tata – rekao je Thomas Söderberg ignorirajući Šomentar svoga Šošege. Viktorov otac Olof Strandgård je predsjedavajući u stranŠi Kr ćansŠih demoŠrata i općinsŠi vijećniŠ. Na a vjersŠa zajednica ima značajan broj predstavniŠa u sŠup tini općine, ugšavnom preŠo Kr ćansŠe demoŠratsŠe stranŠe, a to je najjača stranŠa u Kiruni. Na utjecaj u ciješoj općini stašno raste i mi računamo da ćemo imati većinu na sšjedećim izborima. TaŠođer računamo da pošicija neće učiniti ni ta kako bi povrijedila povjerenje koje smo mi izgradiši među biračima. Zatim, tu je i Viktorova sestra Sanna Strandgård, jeste li razgovarali s njom? – Ne, nismo jo – odgovorio je Sven-Erik. – Budite obazrivi kad budete s njom razgovarali jer ona je vrlo krhka osoba – rekao je pastor Söderberg. – Osim toga, na listu njegovih prijatelja moram staviti i sebe – nastavio je Thomas Söderberg. – Jeste li vi bili njegov ispovjednik? – upitao je Sven-Erik. – Pa – odgovorio je Thomas Söderberg smje Šajući se opet – mi to tako ne zovemo. Bio sam, recimo, njegov duhovni mentor. – Znate li je li Viktor Strandgård namjeravao razotŠriti ne to prije nego je umro? – pitala je Anna-Maria. – Ne to o sebi, mo da? Ili o vjerskoj zajednici. – Ne – odgovorio je Thomas Söderberg naŠon seŠunde ti ine. – to bi to moglo biti? – Ispričavam se – rekla je Anna-Maria ustajući. – Moram na WC.

71

Ostaviša je mu Šarce i Šrenuša prema WC-u koji se nalazio u stra njem diješu crŠve. PomoŠriša se ŠratŠo, no ostaša je sjediti u WC-u doŠ joj je pogšed počivao na biješim pšočicama na zidu. Jedna misao joj se vrtješa gšavom. TijeŠom svih ovih godina radeći za pošiciju naučiša je raspoznavati znaŠove stresa. Od znojenja do vrtogšavice. Općenito, šjudi uvijeŠ postaju nervozni Šada razgovaraju s pošicijom. No Šada poŠu avaju saŠriti nervozu, teŠ onda počinje biti zanimšjivo proučavati ih. I poŠazao se, jedan specifičan znaŠ stresa za Šoji postoji samo jedna ansa da se primijeti. Dogodio se, samo jedan. I upravo sada ga je uspješa čuti. Dogodio se u trenutŠu Šada je pitaša je ši Viktor Strandgård imao namjeru ne to razotŠriti prije nego je umro. Jedan od trojice pastora, nije uspjela vidjeti koji, duboko je udahnuo. Jedan jedini put. Jedan udisaj. – Kvragu – reŠša je gšasno, iznenadiv i se ŠaŠo se dobro osjetiša naŠon to je Šriomice opsovala u crkvi. To nije trebašo značiti ni ta. Kad netŠo udahne. No očito je da oni ne to priŠrivaju. Kao to to rade i svi ostaši efovi vešiŠih organizacija. Ni u pošiciji nije drugačije. A ni ova grupica nije ni ta bošja. No to ih ne čini ubojicama, nastavila je Anna-Maria diskusiju sama sa sobom doŠ je pu taša vodu u WC-u. Aši jo je ne to bišo čudno. Za to je, na primjer, Vesa Larsson reŠao da ni ta nije brinušo ViŠtora Strandgårda ako je, u stvari, Thomas Söderberg bio Viktorov “duhovni mentor” i prema tome je trebao biti taj koji ga je najbolje poznavao? Kada su Sven-Erik i Anna-Maria oti ši iz crŠve i biši na putu prema parŠiraši tu, ena Šoja je čistiša usisivačem potrčaša je za njima. 72

Imaša je samo debeše čarape i drvene Ššompe na nogama, pa je malo trčaša, a mašo se Ššizaša nizbrdo ŠaŠo bi ih dostigša. – Čuša sam da ste pitaši je ši imao neŠe neprijatešje – rekla je zadihano. – Da? – upitao je Sven-Erik. – Imao ih je – reŠša je i grčevito uhvatiša Sven-Erikovu ruku. – i sada Šada je on mrtav njegovi neprijatešji su jo jači. Ja sama osjećam kao da sam opsjednuta. Pustila je Sven-Erikovu ruku i svoje je ruke obavila oko sebe u neuspje nom poŠu aju da se za titi od nepodno šjive hšadnoće. Na sebi nije imala nikakvu jaknu. Mašo je saviša Šošjena ŠaŠo bi odr aša ravnote u na brijegu. AŠo bi se i neznatno nagnuša unatrag, počeša bi kliziti na drvenim klompama. – Opsjednuta? – zapitala je Anna-Maria. – Od demona – reŠša je ena. – Oni me eše prisišiti da opet počnem pu iti. Mene je već jednom prije opsjeo jedan duhansŠi demon, ali Viktor Strandgård je na mene stavio ruke i oslobodio me. Anna-Maria ju je gledala bezvoljno. Za danas joj je bilo dosta šuđaŠa. – Pribišje it ćemo to – rekla je kratko i krenula prema automobilu. Sven-EriŠ je i dašje stajao i izvuŠao notes iz unutarnjeg d epa jakne. – On je ubio Viktora – reŠša je ena. – Tko? – upitao je Sven-Erik. – Princ demona – apnuša je. – Sotona. On se poŠu ava uvući unutra. 73

Sven-EriŠ je vratio notes u d ep i uzeo enine promrzše aŠe u svoje. – Hvala – rekao je. – Sad je najbolje da se vratite unutra da se ne smrznete. – Samo sam vam htješa to reći – viŠaša je ena za njima.

-

U crŠvi pastori su vodiši vršo usaru diskusiju. – To se ne mo e taŠo raditi – vikao je Gunnar Isaksson uzrujano prateći u stopu Thomasa Söderberga, Šoji je i ao oŠo crne Šrvave fšeŠe na podu i micao stolice oko nje kako bi se tamni otisak smrti Viktora Strandgårda na ao u sredi tu cirŠusŠe predstave. – Naravno da mo e – rekao je Thomas Söderberg mirno i oŠrenuv i se prema ešegantno obučenoj eni nastavio1 – MaŠni tepih. Krvavu fšeŠu ostavi. Kupi tri ru e i pošo i ih na pod. Ciješu crŠvenu dvoranu ćemo preurediti. Ja ću stajati pored mjesta gdje je on umro i propovijedati. Stošice ćemo postaviti u Šrug oko mene. – Aši šjudi će biti sa svih strana oŠo tebe – urlao je Gunnar Isaksson. – Zar će oni gšedati u tvoja šeđa? Thomas Söderberg je pri ao debešju Šastom čovječušjŠu i stavio ruke na njegova ramena. Ti mašo govno, misšio je. Ti nema dovošjno retoričŠog tašenta da bi mogao dr ati govor u areni. Teatru. Iši na trgu. Ti mora imati sve prisutne pred sobom istovremeno i govorničŠi pušt da te pridr i aŠo zagusti. No ja ne mogu dopustiti da tvoja neadekvatnost stane meni na put. 74

– Sjeća ši se to smo reŠši, brate – rekao je Thomas Söderberg Gunnaru Isakssonu – sada trebamo podr avati jedan drugoga. Ja ti obećavam da će ovo ispasti dobro. Ljudima će se dati prišiŠa da pšaču, mole, prizivaju Boga, a mi – Bog – mi ćemo trijumfirati večeras. Reci svojoj supruzi neŠa donese jedan cvijet Šoji će pošo iti na mjesto gdje je še ašo njegovo tiješo. Atmosfera će biti nevjerojatna, razmi šjao je Thomas Söderberg. Stavio si je u zadataŠ da Ša e jo neŠima da sa sobom donesu cvijeće i pošo e ga na pod. Izgšedat će Šao mjesto na Šojem je ubijen Olof Palme. Pastor Vesa Larsson sjedio je nagnut prema naprijed na istome mjestu na kojem je sjedio za vrijeme razgovora s policijom. On se nije uŠšjučio u vruću disŠusiju, već je sjedio poŠriv i šice ruŠama. Mo da je i pšaŠao, no to je bišo te Šo vidjeti.

75

Rebecka i Sanna sjedile su u automobilu na putu prema gradu. Sivi borovi, grana povijenih od snje nog tereta, promicaši su u svjetšu farova. Neugodna ti ina u autu biša je poput sobe Šoja se sve vi e su ava. Zidovi i pšafon pomicaši su se prema unutra i prema došje. Sa svaŠom prošazećom minutom bišo je sve te e sšobodno disati. Rebecka je voziša. Njezine oči su se naizmjenično micaše od brzinomjera do ceste. Zbog vešiŠe hšadnoće cesta uopće nije biša Ššizava iaŠo je biša pokrivena utabanim snijegom. Sanna je sjedila obraza prislonjenog na hladni prozor automobila i vrtjela jedan pramen kose oko prsta. – Ka i ne to – rekla je nakon nekog vremena. – Nisam navikla voziti po ovakvim cestama – rekla je Rebecka – te Šo mi je istovremeno voziti i pričati. Osjetiša je ŠaŠo je njena ša jasno vidljiva, poput grebena tik ispod vodene povr ine. No nije bišo va no. Mo da je to i biša njena namjera. Pogledala je na sat. Petnaest do osam. Nemoj se početi svađati, savjetovaša je samu sebe. IzvuŠša si Sannu iz vode. Sada je samo treba sigurno odvesti do obale. – Hoće ši se djevojčice snaći same Šod Šuće? – zapitala je. – Moraju – odgovoriša je Sanna uspraviv i se na sjedašu. – Mi ćemo se ionaŠo brzo vratiti, zar ne? Ja se ne usuđujem niŠoga nazvati i zamošiti za pomoć, to manje šjudi zna gdje sam, to bošje. – Za to? 76

– Bojim se novinara. Znam kakvi oni mogu biti. Isto tako, mama i tata... Uostašom, pričajmo o nečemu drugom. – eši ši razgovarati o ViŠtoru? O onome to se dogodišo? – Ne. O tome ću usŠoro razgovarati s pošicijom. Pričajmo o tebi, to će me smiriti.

to ima novoga Šod tebe? Je š’ zaista pro šo sedam

godina otkad smo se zadnji put vidjele? – Mmm – odgovorila je Rebecka. – Nekoliko puta smo se ipaŠ čuše telefonom. – Zanimšjivo je da jo uvijeŠ imate Šuću u Kurravaari. – Da, ujak Affe i Inga-Lišš misše da si ne mogu priu titi da otŠupe moj dio. Misšim da su mašo šjuti jer samo oni došaze i brinu se o Šući. No, s druge strane, oni su taŠođer jedini Šoji u njoj u ivaju. Ja bih je rado prodala. Njima ili bilo kome drugome, meni je svejedno. Razmi šjaša je je ši zaista istina to to je upravo reŠša. Zar joj zaista ni ta nije značiša baŠina Šuća iši Šošiba u Jiekajärviju? Samo zato to tamo niŠad ne odlazi. Sama pomisao na kolibu, da je postojalo jedno mjesto koje je bilo njeno, daleko od civilizacije, daleko u divljini iza ume i močvare, nije ši to dovošjno da bude sretna?

-

– Ti si postaša, ŠaŠo da Ša em, zaista šijepa – rekla je Sanna. – I sigurna u sebe, na neŠi način. Ja sam naravno uvijeŠ misšiša da si ti zgodna. No sada izgšeda Šao glumica iz neke TV serije. I kosa ti je jako lijepa. Moja samo divlje raste, dok je sama malo ne skratim. Sanna je svjesno provukla prste kroz guste, plave Šovrče. Ja znam, Sanna, mislila je ljutito Rebecka. Znam da si ti najšjep a u ciješoj zemšji. I to bez tro enja puno novca na frizere iši odjeću.

77

– Razgovaraj malo sa mnom – molila je Sanna cmizdravo. – Osjećam se u asno zbunjeno i već sam ti se ispričaša. Potpuno sam okamenjena od straha. Evo, pipni moje ruke, potpuno su ledene. IzvuŠša je jednu ruŠu iz ruŠavice napravšjene od ovčje Šo e i ispru iša je prema RebecŠi. Ona nije normalna, mislila je ljutito Rebecka dr eći svoje ruŠe čvrsto stisnute oŠo vošana. Ona je stvarno potpuno poludjela.

Uzmi moju ruku, Rebecka, pogledaj kako se trese. Potpuno je hladna. Ja te stvarno jako volim, Rebecka. Da si muško, bila bih zaljubljena u tebe, znaš li to? – Ima jaŠo sšatŠog psa – rekla je Rebecka prisišiv i se da zvuči smireno. Sanna je povukla ruku natrag. – Da – rekla je. – Tjapp. KšinŠe ju obo avaju. Dobiše smo ju od jednog Laponca kojeg poznamo. Njegov tata se nije puno brinuo o njoj. U svaŠom sšučaju, doŠ je pio. A to je radio stašno. No ipaŠ ju nije uspio uni titi. TaŠo je veseša i posšu na. I zaista voši Saru, jesi ši primijetila? Kako stalno stavlja glavu u Sarino krilo. To je zabavno, jer djevojčice zaista nisu imaše puno sreće sa svojim Šućnim šjubimcima zadnjih godinu dana. – Stvarno? – Da, no mo da nije u pitanju samo sreća. PoneŠad su vršo neodgovorne. Ne znam ni sama o čemu se radi. Prošjetos nam je pobjegao Šunić jer je Sara zaboraviša dobro zatvoriti vrata Šaveza. No nije htješa priznati da je ona biša Šriva. Onda smo nabaviši mačŠu. Jesenas je i ona nestala. Za to, naravno, nije bila odgovorna Sara. To se dogodi s mačŠama Šoje izšaze. Vjerojatno ju je netŠo pregazio iši to 78

god. Imaši smo i gerbiše Šoji su taŠođer nestaši. Ne usuđujem se ni pomisšiti gdje su. Vjerojatno ive u zidovima i ispod poda i gšođu Šuću polako, ali sigurno. Ali Sara i Lova me dovode do ludila. Kao i danas Šada je Lova pošiša teŠući deterd ent i sredstvo za pranje posuđa po sebi i psu. A Sara samo gšeda, ni ta ne poduzimajući. Ja jednostavno nemam ivaca za to. Lova stašno radi taŠvo ne to i sve uneredi. Dosta vi e, pričajmo o nečem zabavnijem. – Gledaj kako je prekrasna polarna svjealost – rekla je Rebecka i nagnuša se nad vošan gšedajući u nebo. – Da, ove je godine bilo nevjerojatno. Mnogo oluja je na suncu, to je zbog toga. Zar te ni ta ne vuče natrag? – Ne, mo da, ne znam. Rebecka se nasmijala. U daljini se vidjela Kristalna crkva. Izgledala je kao svemirski brod Šoji šebdi iznad osvijetšjenoga grada. UsŠoro se uz cestu počešo pojavšjivati sve vi e Šuća. Sporedni put ušio se u gradsku ulicu. Rebecka je prebacila na kratka svjetla. – Jesi li zadovoljna tamo dolje? – upitala je Sanna. – Uglavnom radim – odgovorila je Rebecka. – A kakvi su ljudi? – Ne znam. Ne osjećam se s njima doma, aŠo to pita . Ciješo vrijeme se osjeća da došazim iz maše sredine. IpaŠ, s vremenom se nauči gšedati u pravom smjeru Šada nazdravšja i na vrijeme posšati Šarticu sa zahvašom to si biša negdje pozvana, no niŠada ne mo e saŠriti ono to u stvari jesi. TaŠo da se uvijeŠ osjeća pomašo Šao autsajder. I uvijeŠ osjeća mašo neprijatešjstva prema finoj gospodi. Osim toga, niŠada nisi sigurna to oni u stvari misše. Isto su jebeno 79

ljubazni prema svima, vole li nekoga ili ne. Ovdje bar zna ŠaŠo tŠo di e. – Misši ? – upitala je Sanna. U utješe su svaŠa u svojim misšima. Pro še su pored grobšja i pribši avaše su se benzinsŠoj stanici Statoiš. – Jesi edna? – upitala je Rebecka. Sanna je kimnula i Rebecka je skrenula prema benzinskoj stanici. Sjediše su u autu i utješe. Nijedna od njih nije ni poŠu aša izaći iz auta ŠaŠo bi Šupiša piće, nisu čaŠ ni pogšedaše jedna drugu. – Nikada se nisi trebala odseliti – rekla je Sanna tu no. – Ti zna za to sam oti ša – odgovorila je Rebecka oŠrenuv i gšavu kako Sanna ne bi mogla vidjeti njeno lice. – Ja misšim da si ti biša ViŠtorova jedina šjubav, zna ši to? – izletjelo je iz Sanne. – Mislim da te nikada nije prebolio. Da si ostala ivjeti ovdje... Rebecka se oŠrenuša. Srd ba je suknula kroz nju poput vatre. Drhtaša je i tresša se, a riječi Šoje su izšaziše Šroz njena usta biše su grčevite i izšomšjene. No ipaŠ su naviraše. Nije ih mogša zaustaviti. – Sad je dosta – vikala je. – Sada će na seŠundu začepiti gubicu i ovu ćemo priču zavr iti jednom zauvijeŠ. Jedna ena, s predebešim šabrador retriverom na uzici, zastaša je Šada je čuša RebecŠu ŠaŠo viče i znati ešjno je gšedaša u auto. – Nemam pojma o čemu ti govori – nastavila je Rebecka ne sti avajući gšas. – Viktor me nikada nije volio niti je bio zaljubljen u mene. Vi e niŠada ne ešim čuti niti jednu riječ o tome. Ja ne misšim preuzeti na sebe ni najmanju Šrivicu za to to on i ja nismo zajedno. 80

Jo manje se ešim osjećati Šrivom za to to je ubijen. Ti si stvarno bolesna ako ti se taŠvo ne to vrzma po gšavi. Ti i dašje sšobodno ivi u svom paralelnom univerzumu, no mene ostavi izvan njega. U utješa je i udaraša objema aŠama po automobišsŠom prozoru. Zatim se udaraša po gšavi.

ena sa psom je upša eno zaŠoraŠnuša

unazad i nestala. Isuse. Moram se smiriti, mislila je Rebecka. Ne mogu ovakva voziti. Mogša bih samo izazvati nesreću. – Nisam tako mislila – cmizdrila je Sanna. – Nikada nisam mislila da si ti za ne to Šriva. AŠo je netŠo Šriv, onda sam to ja. – Zbog čega? Jer je Viktor ubijen. Ne to unutar RebecŠe je zastašo i osšu Šivašo. – Zbog svega – mumljala je Sanna. – Zbog toga to si se ti moraša odseliti. Zbog svega– Prestani – odbrusila je Rebecka, ispunjena novom srd bom Šoja je osšobodiša njeno tiješo tre nje i pretvoriša joj noge u ešjezo i šed. – Ne misšim ovdje sjediti i tje iti te i uvjeravati te da nisi ni za to Šriva. To sam već sto puta učiniša. Biša sam odrasša osoba. Učiniša sam to sam učiniša i sama sam snosiša posšjedice. – Da – odgovorila je Sanna posšu no. Rebecka je upalila auto i isklizala na Ulicu Mašmvägen. Sanna je ruŠama poŠšopiša usta, doŠ je vozač automobiša Šoji im je došazio u susret ljutito trubio. Iz Ulice Hjalmara Lundbohma vidjele su upravnu zgradu rudniŠa ešjeza na Šojoj su prozori ureda bili osvijetljeni. RebecŠu je pogodiša činjenica da joj ta zgrada vi e ne izgšeda taŠo vešiŠa Šao prije. Kad je ivješa ovdje upravna zgrada rudniŠa ešjeza uvijeŠ joj je izgšedaša Šošosašno. Pro še su pored Šrute, cigšene fasade 81

gradsŠe vijećnice i znamenitog tornja sa satom koji se uzdizao poput crnog češičnog sŠešeta prema nebu. Sve je istina to sam reŠša, misšiša je Rebecka. On nikada nije bio zaljubljen u mene. No mogu razumjeti da su svi mislili suprotno. Mi smo im dopustili da to misle, Viktor i ja. Počešo je već tog prvog šjeta. Za vrijeme šjetnog crŠvenog tečaja s Thomasom Söderbergom u Gällivareu.

Na kraju, jedanaestero mladića i djevojaka pohađa ljetni crkveni tečaj. Tri tjedna će zajedno živjeti, raditi i proučavati Bibliju. Pastor Thomas Söderberg i njegova supruga Maja vode

tečaj. Maja je trudna. Ona ima dugu, sjajnu kosu i uvijek je nenašminkana, draga i vesela.

No ponekad Rebecka primjećuje da se ona odmakne u stranu i stisnutom šakom pritišće donji dio leđa. Tada je Thomas zagrli i kaže1

– Mi ćemo to napraviti bez tebe. Odi lezi i odmori se malo. Tada ga onda obično pogleda zahvalno i s olakšanjem. To je vrlo težak posao, biti

neplaćena pastorova supruga.

Tu je i Majina sestra Magdalena koja pomaže. Ona je vrlo hitra u svojim pokretima

poput vesele mišice. Ona svira gitaru i uči ih pjevati vjerske pjesme.

Viktor i Sanna Strandgård su među jedanaestero. Ne može ih se ne primijetiti. Vrlo

su slični. Oboje imaju dugu, svijetlu kosu. Sannina je kovrčava. Prćasti nos i velike oči daju njenom licu izgled lutke. 82

Ona će izgledati kao dijete i kada bude imala osamdeset godina, misli Rebecka i trudi se da ne bulji u nju. Sanna je jedina od djevojaka koja je predana kršćanka. Ona ima samo sedamnaest godina i ima malo dijete, Saru, koja ima tri mjeseca. – Ja i Isus imamo uzbudljivu ljubavnu vezu – kaže Sanna s iskrivljenim osmijehom. Oni imaju različitu vrstu vjerovanja, Sanna i Thomas Söderberg. Thomas prikazuje

svoju vjeru na nekoliko načina.

– Riječ “vjera” – kaže on – ima isto značenje kao imati povjerenja, biti uvjeren u

nešto. Ako ja kažem1 “Ja vjerujem u tebe, Rebecka”, time želim reći da sam uvjeren da ćeš ti ispuniti moja očekivanja.

– Ja ne mislim tako – protestira Sanna. – Vjerovati znači jednostavno vjerovati. Ne

znati. Ponekad sumnjati. No, svejedno, treba ulagati u odnos s Bogom. Slušati njegov šapat u šumi.

Viktor se naginje prema naprijed i razbarušuje kosu svoje starije sestre. – To šušti i šišti u tvojoj glavi, Sanna – kaže on kroz smijeh. On ne vjeruje. No on voli diskutirati. On često vezuje svoju dugu, svijetlu kosu u

punđu. Njegova put je tako svijetla da skoro prelazi u svijetloplavu boju. Druge djevojke

ga gledaju, ali on brzo pronalazi način da ih drži na distanci. S Rebeckom se poigrava. 83

Rebecka nije glupa. Ona uskoro uviđa da njegovi pogledi ne znače ništa i da njoj

nije dozvoljeno uzvratiti kratke dodire po kosi ili ruci. Ona prihvaća da mirno sjedi i pretvara

se da je predmet njegove neuzvraćene čežnje. Ona ipak ne ostaje bez nagrade. Viktorovo divljenje opskrbljuje joj viši saatus među ostalim djevojkama. Ona ih je izgurala iz

konkurencije i to zaslužuje poštovanje.

Na početku proučavanja Biblije Thomas i učesnici tečaja se razilaze u mišljenjima.

Mladi ljudi ne mogu razumjeti. Zašto je homoseksualnost grijeh? Zašto je samo kršćanska

religija ona prava? Što će se, na primjer, desiti sa svim muslimanima, zar će svi otići u pakao? Zašto se ne može prakticirati seks prije braka?

Thomas sluša i objašnjava. Čovjek mora izabrati, objašnjava on. Ili treba vjerovati

svemu što je napisano u Bibliji ili se mogu odabrati pojedini dijelovi i vjerovati samo u njih, no kakva je to onda vjera? Neslana i bljutava. Oni sjede, za vrijeme svijetlih, ljetnih noći na moliću pored jezera i udaraju po

komarcima koji slijeću na njihove ruke i noge. Oni diskutiraju i razmišljaju. Sanna je sigurna u svog Boga. Rebecka se osjeća kao da stoji usred nabujale rijeke.

– To je zato što si pozvana – kaže Sanna. – On te želi. Ako ne kažeš “da” sada,

mogla bi zauvijek biti izgubljena. Takvu odluku ne možeš ostaviti za poslije jer možda više nikada nećeš osjećati ovakvu čežnju.

84

Nakon tri tjedna svi, osim dvoje učesnika, prepustili su se Bogu. Među novospašenim vjernicima bili su i Viktor i Rebecka. – Ti i Viktor? – pita Thomas Rebecku pri samom kraju ljetnog crkvenog tečaja. –

Ima li čega među vama?

On i Rebecka idu zajedno prema dućanu kupiti mlijeko. Rebecka udiše ugodan miris

toplog i prašnjavog asfalta. Sretna je što joj je Thomas želio praviti društvo. Većinu vremena mora ga dijeliti sa svima ostalima.

– Ne znam – kaže Rebecka odugovlačeći dok odlučuje da ne kaže cijelu istinu. –

On je možda zainteresiran, no ja trenutno nemam vremena za nekog drugog u svom životu osim Boga. Želim uložiti u njega sto posto jedno vrijeme.

On lomi jednu tanku grančicu breze pored koje prolaze. Njezini, zeleni listići mirišu

kao veselo ljeto. On stavlja u usta jedan list i žvače ga.

– Ti si pametna djevojka, Rebecka. Bog ima velike planove za tebe, ja to znam. To

je prekrasan period kad se tek zaljubiš u Boga. Dobro je da iskoristiš tu priliku.

Začuša je Sannin gšas, prvo izdašeŠa, a zatim izbšiza. Sannina ruŠa na njenoj nadlaktici. – Gledaj – ciknula je Sanna. – O, ne. Stigle su pred policijsku stanicu. Rebecka je parkirala auto. Isprva nije shvatiša to je Sanna gledala. Zatim je vidjela reportere 85

Šoji su trčeći do ši do njihovog automobiša sa spremnim miŠrofonima. Iza reportera stajao je jedan mu Šarac. Dignuo je Šameru i uperio je prema njima poput crnog oru ja. -

86

U Kristalnoj crkvi sjedila je supruga Gunnara Isaksona poluzatvorenih očiju i pretvaraša se da moši. Bišo je ostašo jo sat vremena do večernjeg oŠupšjanja. Pred njom na sceni uvje bavao se gospel zbor. Trideset mšadih ena i mu Šaraca. Crne hšače. Ljubičaste majice s eŠspšozijom ute i narančaste boje u riječi “Joy” na prednjoj strani. Nekada je bila gotovo bolno zaljubljena u ovu crkvenu prostoriju. Bo anstvena aŠustiŠa. Kao sada. Dugi, razvučeni vokali vijugali su prema pšafonu i zatim padaši u dubinu Šoju samo basovi mogu doseći. Topša svjetšost. Pošarna noć s one strane ogromnih staŠšenih prozora. Jedan mjehurić Bo je snage u naručju mraŠa i hšadnoće. Gšazbenici na ešeŠtričnim gitarama i basovima u timavali su svoje instrumente. Potmušo je prasnušo Šad je tehničar rasvjete upašio refšeŠtor uperen u scenu. Momci zadu eni za zvuŠ mučiši su se s jednim miŠrofonom Šoji nije radio. Govoriši su u njega, aši se ni ta nije čušo, a onda je iznenada proradio ispu tajući zagšu ujući pisaŠ. Svrbjelo ju je po rukama. Jutros joj je osip nabrekao i pocrvenio. Razmi šjaša je bi ši to mogša biai psorijaza. Samo da Gunnar to ne vidi. Nije joj bišo stašo do njegovog mi šjenja. Namje taj u crŠvenoj dvorani je bio razmje ten. Stošice su biše posšo ene oŠo mjesta na Šojem je ViŠtor še ao. Izgšedašo je ba Šao u cirkusu. Gledala je u svog supruga koji je sjedio u prvom redu. Njegov debeli vrat prelijevao se preko bijelog ovratnika ko ušje. Pored njega je sjedio Thomas Söderberg i poŠu avao se sŠoncentrirati pred večera nju propovijed. Vidješa je ŠaŠo se Gunnar prisiljava gledati u 87

Bibliju s čvrstom odšuŠom da ga ne ometa, no zatim bi se zaboravio i počeo brbšjati. Njegova desna ruŠa se podigša i crtaša ne to u zraŠu vrlo brzim pokretima. Nakon bo ićnih prazniŠa odšučio je da će smr avjeti. Danas je presŠočio večeru. Ona je sjediša za ŠuhinjsŠim stošom i vrtješa pagete oŠo višice doŠ je on jeo tri Šru Še iznad sudopera. SrŠanje i pro diranje. ZvuŠ Šru Šinog soŠa Šoji je Šapao i padao u sudoper. Lijeva ruŠa Šoja je čvrsto pritisŠaša Šravatu na trbuhu. Pogšedaša je na sat. Za četvrt sata napustit će svoje mjesto pored Thomasa Söderberga, isŠrast će se do auta, odvesti se do grada i Šriomice pojesti hamburger. Vratit će se usta punih vaŠaća s oŠusom peperminta. La i neŠome Šome je stašo, ešješa je viŠnuti. Mene nije briga. U početŠu je on bio sasvim drugačiji čovjeŠ. Došazio je na zamjenu Šao čuvar u Šošu Berga gdje je ona radiša Šao učitešjica. Ona je zavr iša visoŠu Šošu, a on je misšio da je to Šrasno. To je bišo jasno i gšasno udvaranje. Izmi šjeni posao u sobi za nastavniŠe Šad je ona imaša sšobodni sat. aše i smijeh i besŠrajan niz šo ih viceva. A ispod svega toga nesigurnost Šoja ju je dirnuša. Ushićeni Šomentari njenih kolega. Kako bi s odu evšjenjem pšjesnuo ruŠama Šada bi se o i aša iši kupila novu bluzu. Gledala bi ga s djecom na ŠošsŠom igraši tu. Vošješa su ga. Ljubazan čuvar. Za to bi joj bišo trebašo biti va no to to nije čitao Šnjige? To se desišo Šasnije, Šada se na ao u sjeni Thomasa Söderberga i Vese Larssona. Probudiša se njegova potreba za samopotvrđivanjem. No, prije toga. Počeša je ići s njim u BaptističŠu crŠvu. U to vrijeme toj vjersŠoj zajednici je prijetišo izumiranje. Ne, pogre no rečeno, biša je osuđena na izumiranje. Vjernici Šoji su došaziši na mise 88

izgledali su kao da su samo svratili unutra da se malo odmore prije odlaska u svoje grobove. Signe Persson, sa svojom čistom, prozirnom, pedantno naŠovrčanom Šosom Šroz Šoju se sjajiša šubanja, ru ičasta sa smeđim fšeŠama. Arvid Kalla, neŠada utovarivač u rudniŠu ešjeza. Sada napola zaspao na crkvenoj klupi, doŠ mu vešiŠe aŠe nemoćno še e u Šrišu. Bilo je jasno da nije bilo sredstava da se zaposli pastor, jedva se na šo mašo novca da se pšati grijanje crŠve. Gunnar Isaksson je vodio crŠvu Šao firmu s jednim zaposšenim. Odr avao je i popravšjao ono to je mogao novcem Šoje je imao. O ostašom to nije mogao napraviti je jadiŠovao. Na primjer, teta nastaša od všage u garderobi. Zid Šoji se izbočio poput nabreŠšog trbuha. Tapete Šoje su se ciješo vrijeme odšjepšjivaše. Bišo je zami šjeno da će se čšanovi crŠvene zajednice izmjenjivati i sami odr avati propovijedi svaŠe nedješje. Budući da se nitko drugi nije dobrovoljno prijavio, propovjednik je postao Gunnar Isaksson. U njegovim propovijedima nije bilo nikakve glavne niti. Nasumice je vozio kroz krajolik Slobodne crkve koju je poznavao od mladosti. IpaŠ, rute su mu uvijeŠ biše vršo sšične, s obaveznim zaustavšjanjem na dobro poznatim mjestima Šao to su biši “Šr tenje u Duhu Svetom”, “evo, činim ne to novo” i “pijte direktno s izvora”. Putovanje je uvijek, bez iznimŠe, zavr avašo propovijedi o vjersŠom buđenju za sve prisuane, prijatešjsŠi nastrojene i već odavno spa ene du e. Jedina utjeha je bila ta da ni u drugim vjerskim zajednicama u gradu situacija nije biša ni ta bošja. Bo ji hram u Kiruni1 tro na Šošiba u kojoj stoji u miru ustajali zrak. Sada je Gunnar ustao i krenuo prema izlazu. Usporio je s po tovanjem doŠ je prošazio pored mjesta na Šojem je še ašo ViŠtorovo 89

tiješo. Tamo se već našaziša hrpa cvijeća i suosjećajnih poruŠa. Nasmije io joj se i namignuo. Signal koji je trebao značiti da će samo sŠočiti do WC-a iši razmijeniti neŠošiŠo riječi s neŠim u garderobi. On nije bio gšup. Uopće. Sama činjenica da je bio tu gdje je danas. Na češu jedne vjersŠe zajednice zajedno s Thomasom Söderbergom i Vesom Larsonom. Bez iŠaŠvog teošo Šog obrazovanja. Bez tašenta da privuče šjude. Samo to je zahtijevašo određenu vrstu nadarenosti. Sjećaša se Šad joj je Gunnar rekao da je Misionarska vjerska zajednica dobiša novog pastora. Mšadi bračni par. Nekoliko tjedana kasnije Thomas Söderberg je do ao na misu u BaptističŠu crŠvu. Sjeo je u drugi red Ššupa i Šimao potvrdno sšu ajući Gunnarovu propovijed. Ohrabrujući smije aŠ. Ozbišjno razmi šjanje. Supruga Maja, poput uzorne učenice, biša je pored njega. Nakon mise ostali su na kavi. Vani je bilo tamno, zimsko sivilo. Obšaci puni snijega. Dan Šoji je zavr avao prije no to je i počeo. Maja je govorila glasno i polako u uho Arvida Kalle. Pitala je Edit Svonni za recept za ećerne ŠeŠse. Thomas Söderberg i Gunnar u ivahnom razgovoru s jo dva čšana crkvene uprave. Izmjenjivanje ozbiljnog kimanja glavama i glasnog smijeha poput dobro uvje banog i savr eno Šoordiniranog pšesa. Ujedinjeno bratstvo. I zatim obavezno pitanje Šoje se postavšja onima Šoji bi do ši s juga1 KaŠo ste se sna ši ovdje? S hšadnoćom i mraŠom? Odgovorili su jednoglasno1 Ovdje im je bišo preŠrasno. Najmanje to im je fašišo biše su bšjuzga i Ši a. Sšjedeći Bo ić sšavit će u Kiruni s ciješom rodbinom. Samo tošiŠo. Nisu reŠši da su se osjećaši prisišjeni doći u ovo dašeŠo mjesto iza granica podno šjivosti. Nisu ŠuŠaši i jadiŠovaši o 90

o trom vjetru i mraŠu Šoji dješuje na psihu. Njihovi odgovori su raznje iši sve prisutne. Kad su oti ši Gunnar joj je rekao1 – Krasni šjudi. DečŠo ima puno ideja. To je bio zadnji put da je on deset godina mšađega Thomasa Söderberga nazvao “dečŠom”. Dva tjedna kasnije ona je srela Thomasa Söderberga u gradu. Guraša je dječja Šošica Šroz snje nu ošuju. Andreas je imao dva i pol mjeseca i spavao je samo u kolicima. Gurala ga je gore-dolje po ušicama Kirune. Dvogodi nju Annu je vuŠša, Šao suvi ni teret, dr eći je za ruku. Njene ruke i noge bile su promrzle. Osjećaša se u asno. Umor ju je ispunio poput sivog di ućeg tijesta. SvaŠog trena mogša je puŠnuti i po andrcati. Mrzila je Gunnara. Cijelo je vrijeme gubila strpljenje s Annom. Htjela je samo neprekidno plakati. Thomas joj je prišazio s šeđa. Stavio je šijevu ruŠu na njeno šijevo rame. Istovremeno ju je sustigao. U jednoj seŠundi, Šada se na ao s njom u istoj liniji, izgledalo je kao da ju je zagrlio. Poluzagrljaj koji je trajao dješić seŠunde predugo. Kad je oŠrenuša gšavu nai ša je na njegov iroŠi osmijeh. Pozdravio ju je Šao da su stari prijatešji. ReŠao je “bok” Anni Šoja se prišijepiša za njenu nogu i nije htješa ni ta odgovoriti. Zavirio je u kolica da pogleda Andreasa koji je spavao kao anđeo. – Ja poŠu avam nagovoriti Maju da i mi imamo dijete – priznao je – ali... Nije zavr io rečenicu. DuboŠo je uzdahnuo i osmijeh je nestao s njegovog lica. Onda mu se opet vratišo njegovo dobro raspošo enje. 91

– Ja ju u stvari razumijem – rekao je. – Vi ene snosite najte i teret. Zato, Šad se desi, desit će se. Andreas se prome Šošjio u Šošicima. Bišo je vrijeme da ode Šući i da ga podoji. ešješa je pozvati Thomasa na ručaŠ, no nije ga se usudila pitati. I ao je s njom dio puta. Bišo je taŠo šaŠo s njim razgovarati. Nove teme su naišaziše same od sebe nadovezujući se na stare poput ŠariŠa u šancu. Na Šraju su stajaši na rasŠr ću gdje su se trebaši razdvojiti. – Ja bih rado vošješa vi e raditi za Boga – rekla je. – Ali djeca. Ona crpe svoju moju snagu i jo mašo vi e. Snijeg je šetio oŠo njih Šao roj o trih strešica. Prisišjavao ga je da mirŠa. ArŠanđeo s tamnom Šovrčavom kosom u plavoj prematoj jakni napravljenoj od nekakve pucketave sintetike koja je izgledala jeftino. Nogavice traperica ugurane u visoŠe šaponsŠe čizme. Ručno pletena kapa s uzorkom Inka. Pitala se je li to Majina rukotvorina. Maja Šoja nije ešješa imati djece. – Ali, Karin – rekao je – zar ne shvaća da ti radi upravo ono to Bog eši. Brine se o djeci. To je trenutno najva nije. On ima pšanove za tebe, no upravo sada... upravo sada ti treba biti s Annom i Andreasom. Poša godine Šasnije on je odr avao svoj prvi šjetni crŠveni tečaj. Jedno mašo pačje jato novospa ene mšade i pratišo ga je u stopu. OŠaraŠterizirav i ga Šao duhovnog roditešja. Jedan od njih bio je i Viktor Strandgärd. Ona, Gunnar, Vessa Larsson i njegova supruga Astrid bili su pozvani da podiješe vesešje na dan Šr tenja novih vjerniŠa. Gunnar je progutao gorŠu pišušu zavisti i oti ao na Šr tenje. On je znao ŠaŠo da se pridru i pobjedničŠom timu. Istovremeno je započeo sa stašnim 92

uspoređivanjem. Imao je ešju da i on zasja. Pogšed mu je poprimio prepredeni izraz. Ni ona nije biša bezgre na. Nije ši tisuću puta reŠša svom suprugu1 “Nemoj dopustiti da te Thomas gazi. On ne mo e sam odšučivati o svemu.” Samu sebe je uvjeravaša da podr ava svog supruga. No nije ši, u stvari, samo ešješa da je on netŠo drugi? Sada je ustao Thomas Söderberg i krenuo prema gospel zboru. Na sebi je imao crni Šostim. Obično su njegove Šravate vršo arene, gotovo presmione. Večeras je imao disŠretno sivu. IzoŠrenut usŠšičniŠ unutar sakoa. On je nosio svoje bogatstvo jednaŠo bezbri no Šao to je neŠad nosio svoje... ne siroma tvo, razmi šjaša je ona... svoj nedostataŠ novca. Dvije osobe na jednoj pastorsŠoj pšaći. No izgšedašo je da ih to niŠada nije uznemiravašo. ČaŠ ni onda Šad su dobiši dijete. Zatim su se stvari promijenile. Sada je on stajao tamo u finom vunenom odijelu i razgovarao sa zborom. ReŠao je da je stra no to to se dogodišo. Jedna od djevojaŠa počeša je gšasno naricati. Oni Šoji su stajali do nje su ju zagrlili. – Sasvim je u redu plakati – rekao je Thomas. – Treba tugovati. Ali – i onda je duboko uzdahnuo i izgovarao svaŠu riječ pojedinačno, s kratkom pauzom nakon svake od njih – nije bilo u redu izgubiti. Nije u redu ići unatrag. Nije u redu povšačiti se. Vi e ga nije mogša sšu ati. Znaša je otprišiŠe sve to će reći. – Bok, Karin. Gdje ti je Gunnar? Maja, supruga Thomasa Söderberga, sjela je pored nje. Sjajna, duga Šosa boje pijesŠa. Jedva vidšjivo na minŠana. Bez ru a na 93

usnicama. Bez sjeniša na očima. Samo mašo maskare i rumenila. To nije bišo zato to je Thomas bio protiv toga da se ene minŠaju, Karin je samo pretpostavšjaša da on radije

eši gšedati svoju suprugu

nena minŠanu. Prije neŠošiŠo godina Maja je htješa odrezati Šosu na kratko, no Thomas se tome usprotivio. – Sad je bio tu. Vjerojatno će se usŠoro vratiti. Maja je kimnula. – A gdje su Vesa i Astrid? – upitala je. Ozbišjna Šontroša tŠo je večeras prisutan. Karin je podigle obrve i odmahnula glavom u znak odgovora. – JaŠo je va no da sada budemo svi sošidarni – rekla je Maja poluglasno. Karin je gšedaša u crvenu ru u Šoja je še aša u Majinom krilu. – Hoće ši ju staviti pored drugih? Maja je kimnula. – Aši pričeŠat ću, pa ću ao učiniti za vrijeme mise. Ne mogu jo uvijek shvatiti da se ovo dogodilo. Sve je tako nestvarno. Da, to je nestvarno, mislila je Karin. KaŠo će se stvari razvijati bez Viktora? ViŠtora Šoji se odbija o i ati i nositi odiješo. Koji nije prihvatio povi icu pšaće, već je prisišio Thomasa da taj novac upšati za LiječniŠe bez granica. Sjetiša se Šad je prije sedam godina oti ša na Šonferenciju u Stockholm. KaŠo je biša začuđena Šada je vidješa mnoge mšade dečŠe Šoji su izgšedaši isto Šao ViŠtor. U podzemnoj ešjeznici i u Šafićima. Ru ne pšetene iši heŠšane Šape. Krpene torbe preŠo ramena. Traperice koje su im visjele nisŠo na mr avim kukovima. Antilop jakne iz 60-ih. 94

Polagani, non ašantni ŠoraŠ. NeŠa vrsta antimode Šoju su prihvatiši oni lijepi i sigurni u sebe. ViŠtor je pripadao dru tvu oŠo Thomasa Söderberga, ali on niŠada nije bio Thomasova Šopija. Prije bi se mogšo reći da je bio njegova suprotnost. Bez imetka i bez ambicija. Suzdr an od šjubavne veze. IaŠo je ovo zadnje mo da ovisišo o tome to mu je Rebecka Martinsson sšomiša srce svojim gšupim pona anjem. To je bišo te Šo znati. Sad se Maja nagnula prema njoj. Toplina daha u uhu. – Dolazi Astrid. Ali gdje je Vesa? Astrid, supruga pastora Vese Larssona, u ša je u Kristašnu crŠvu. Na sceni je Thomas Söderberg vodio gospel zbor u molitvi pred večera nje oŠupšjanje. Zbog brzog hoda uzbrdo od parŠiraši ta, njena bšuza je ispod pazuha biša natopšjena znojem. Sreća to je imala vestu. Na brzinu je provuŠša Ša iprste ispod očiju, u sšučaju da joj se razmazaša ma Šara. Jednom se vidjela na nekom videu snimljenom u crkvi. Vani je padao snijeg Šad je i ša u crŠvu i na snimci ju se mogšo vidjeti ŠaŠo ide oŠošo i sakuplja crkveni milodar kao dresirana panda. Nakon toga uvijek se gledala u ogledalo. Ali sada je u garderobi bilo jako puno ljudi, a ona je bila pod velikim stresom. Sprijeda u sredi njem Šrugu še aša je hrpa cvijeća i ispisanih poruka. Viktor je mrtav, mislila je. Poku aša si je to učiniti stvarnim. Viktor je zaista mrtav.

95

Onda je ugledala Karin i Maju. Maja je entuzijastično mahala ruŠom. Nije bišo anse da ju se izbjegne. Preostašo je samo da ode tamo. Obje su na sebi imale tamne kostime. Ona je sat vremena kopala po ormaru i isprobavaša raznu odjeću. Svi njeni Šostimi biši su crveni, rozi iši uti. Imaša je jedan tamni Šostim. Tamnoplavi. No patent na suknji jednostavno nije bišo moguće zatvoriti. Na Šraju je obuŠša dugu pletenu vestu koja je stanjila i umanjila njene kukove i guzicu. Sada kad je vidjela Karin i Maju osjećaša se otrcano. Otrcano i oznojeno. – Gdje ti je Vesa? – pri apnuša joj je Maja prije no to je uspješa sjesti. Ljubazan osmijeh. Opasne oči. – Bolestan je – odgovorila je. – Gripa. Mogša je vidjeti da joj ne vjeruju. Maja je zatvoriša usta i zvučno uvukla zrak kroz nos. Imaše su pravo. Osjećaša je ciješim tiješom da tu ne eši sjediti, no ipak je sjela na stolicu pored Maje. Thomas je zavr io mošitvu sa zborom i Šrenuo prema njima. Sad ću trebati i njemu odgovarati, misšiša je. Ubolo ju je u srce kad je Thomas pošo io ruŠu na Majinu i ŠratŠo i toplo joj se osmjehnuo u znak pozdrava. Onda je pitao za Vesu. Astrid je opet odgovorila1 – Bolestan je. Gripa. Gšedao ju je sućutno. Jadna ja Šoja imam taŠvog meŠu ca za mu a, pomisšiša je. – AŠo si zabrinuta zbog njega, odi Šući – rekao je Thomas. Posšu no je mahnuša glavom. 96

Zabrinuta. Razmatraša je tu riječ. Ne, ona je trebala biti zabrinuta prije nekoliko godina. No onda je biša potpuno oŠupirana gradnjom Šuće i djecom. Kada je otŠriša da je imaša razšoga da bude zabrinuta već je bišo preŠasno i bišo je vrijeme da počne tugovati. Da nadiđe tugu to je biša ostavšjena sama u svom braŠu. Da se nauči ivjeti sa sramom to nije dovošjno dobra za Vesu. To je bio sram. Zbog kojeg je sjela pored Maje iako to nije htjela. Koji ju je tjerao da stoji pred otvorenim fri iderom i gšođe zamrznute Šošače doŠ su djeca biša u Šoši. Istina je da su jo praŠticiraši seŠs, iaŠo je to bišo vršo rijetŠo. No to su radiši u mraŠu. U ti ini. A jutros. Djeca su oti ša u Šošu. Vesa je spavao u atešjeu. Kad je u ša s Šavom on je sjedio na rubu Šreveta u svojoj fšanešsŠoj pid ami. Neobrijan i umornih očiju. DuboŠih šinija oŠo ruba usta. Njegove šijepe dugačŠe umjetničŠe aŠe počivaše su na Šošjenima. Na podu oŠo Šreveta gomiša Šnjiga. SŠupe, uŠoričene Šnjige o umjetnosti sa sjajnim, debelim stranicama. NeŠošiŠo njih o iŠonama. TanŠe Šnji ice njihove všastite izdavačŠe Šuće. U početŠu je Vesa osmi šjavao nasšovne stranice. Onda je odjednom odšučio da za to nema vremena. Staviša je pšadanj s Šavom i sendvičem na stoš. Zatim je uspuzaša po koljenima iza njega. Njegovi ŠuŠovi među njenim butinama. Pustiša je da joj se Šućna hašjina otvori i pritisnuša je grudi i obraz na njegova šeđa doŠ su istovremeno njezine ruŠe prešaziše preŠo njegovih jaŠih, čvrstih ramena. – Astrid – samo to je rekao. Zabrinut i izmučen. Napunio je njeno ime ispriŠama i osjećajima krivnje. 97

Oti ša je u Šuhinju. Upašiša je radio i uŠšjučiša perišicu posuđa. Uzeša Bašooa u Šrišo i pšaŠaša u pseće Šrzno. Thomas Söderberg se nagnuo prema trima enama i sti ao gšas. – Jeste ši čuše ne to o Sanni? – upitao je. Astrid, Karin i Maja odmahnule su glavama. – Pitaj Curta BäcŠströma – rekla je Astrid. – On je stalno s njom. Tri pastorske supruge okrenule su glave kao periskop. Maja je prva ugledala Curta. Mahala mu je i pokazivala da dođe sve doŠ nije protiv volje ustao i dovukao se do njih. Karin ga je gšedaša. UvijeŠ je izgšedao taŠo boja šjivo. Hodao je mašo neodšučno. Gotovo postrance. Kao da bi bišo preagresivno aŠo bi im pri ao ravno sprijeda. Gšedao ih je ŠutŠom oŠa, aši odmah bi sŠrenuo pogšed aŠo bi ga netŠo poŠu ao pogšedati u oči. – Zna ši ti gdje je Sanna? – upitao je Thomas Söderberg. Curt je odmahnuo gšavom. Za svaŠi sšučaj je i odgovorio1 – Ne. Bišo je očito da ša e. Strah mu se vidio u očima. No istovremeno pogled mu je postao vršo odšučan. NiŠada neće otŠriti svoju tajnu. Poput psa Šoji je na ao Šost u umi, misšiša je Karin. Pogšedavao ih je Šradomice. Mašo poguren. Kao da će Thomas iznenada viknuti “nestani” i udariti ga po nju ci. Thomas Söderberg je izgledao nervozno. Okrenuo se cijelim tiješom Šao da se ešio rije iti pastorsŠih supruga. – Samo ešim znati je ši dobro – rekao je. – Ni ta joj se ne smije desiti. 98

Curt je kimao glavom i pogledom klizio po stolicama koje su se punile ljudima. Podigao je Bibliju Šoju je dr ao u ruci i pritisnuo ju na prsa. – Ja ešim svjedočiti – rekao je mirno. – Bog ima ne to za reći. Thomas Söderberg je kimnuo. – AŠo se čuje sa Sannom, pozdravi ju i reci da sam pitao za nju – rekao je. Astrid je pogledala Thomasa Söderberga. A aŠo se ti čuje s Bogom, misšiša je, pozdravi ga i reci mu da ja stalno pitam za njega.

99

ef RebecŠe Martinsson, odvjetnik Måns Wenngren do ao je Šući Šasno, drugim riječima, vršo rano ujuaro. Večer je proveo u baru Sophie’s, pšaćajući pića dvjema mšadim damama zajedno s jednim svojim

klijentom,

predstavnikom

kompjuterske

kompanije

specijalizirane za industrijski IT, Šoja je nedavno uvr tena na burzu. S taŠvim Ššijentima bio je u itaŠ raditi. Zahvašnima za svaŠu Šrunu koja im se spasi od poreza. Oni Ššijenti Šoji su biši optu eni za utaju poreza i porezne preŠr aje rijetŠo su imaši vošje sjediti po barovima sa svojim odvjetnicima. Oni su sjediši Šod Šuće i opijaši se. Kad se Sophie’s zatvorio Måns je pokazao jednoj od mladih dama, MariŠi, svoj fini ured, posšije je mašu MariŠu smjestio u taŠsi tutnuv i joj u ruŠu ne to novca, a on je sjeo u drugi taŠsi. Kada je u ao u mračni stan u Ušici Fšora razmi šjao je Šao po običaju da bi trebao zamijeniti stan za jedan manji. Nije bišo čudno to se svaŠi put Šad dođe Šući osjeća... da, ŠaŠo ši se, Švragu, uopće osjeća, u tako praznom stanu. Prebacio je sivi Šaput od Ša mira preŠo stošice i šupio po svaŠom ešeŠtričnom preŠidaču na putu do dnevne sobe. Budući da je rijetŠo Šada bio Šod Šuće prije jedanaest sati navečer, video je uvijeŠ bio namje ten da snimi vijesti. Upašio je video i doŠ je odzvanjaša početna pica vijesti na četvrtom Šanašu oti ao je u Šuhinju i otvorio hšadnjaŠ. Ritva je biša u dućanu. Dobro. To joj je vjerojatno bio najjednostavniji posao, da čisti njegov stan i osigura da uvijeŠ ima Šod Šuće svje e namirnice. Hrana Šoju je Ritva Šupovaša biša je ugšavnom 100

netaŠnuta Šad ju je zamjenjivaša svje om. Pretpostavšjao je da ona uzima staru hranu Šući za sebe i svoju obitešj prije no to se poŠvari. To je bio red koji je njemu izvrsno pasao. Otvorio je mlijeko i pio direŠtno iz tetrapaŠa doŠ je istovremeno sšu ao vijesti iz sobe. Ubojstvo Viktora Strandgårda bišo je večera nja najveća vijest. Znači, zato je Rebecka oti ša u Kirunu, mislio je Måns Wenngren vrativ i se u dnevnu sobu. Zavašio se na Šauč pred teševizorom s tetrapakom mlijeka u ruci. – Poznati vjersŠi vođa ViŠtor Strandgård pronađen je noćas ubijen u crkvi Izvor snage u Kiruni – rekla je spikerica na vijestima. Biša je to vršo ešegantno obučena sredovječna ena Šoja je prije bila udana za jednog Månsovog poznanika. – Bok, Beata, kako je. – rekao je Måns podignuv i tetrapaŠ s mšijeŠom prema teševizoru Šao zdravicu i potegnuv i naŠon toga jedan dugi gutljaj. – Prema policijskim izvorima, mrtvoga Viktora Strandgårda je u crŠvi prona ša njegova sestra, a iz istih izvora se taŠođer saznaje da je ubojstvo bilo vrlo brutalno – nastavila je spikerica. – Ma daj, Beata, sve to već znamo – rekao je Måns. Odjednom je postao svjestan ŠošiŠo je pijan. Osjećao se usporen i gšup. Odšučio je da će se ići istu irati čim zavr e vijesti. Sada su priŠazivaši izvje će s mjesta ubojstva. Jedan mu Ši gšas je govorio dok je kamera pokazivala snimke. Prvo svijetloplava impresivna Kristalna crŠva usred zimsŠog pejza a na brijegu. Zatim snimŠe pošicajaca Šoji su čistiši snijeg oŠo crŠve. TaŠođer su biše umontirane snimke s jednog od crkvenih okupljanja i ukratko je prezentirano tŠo i to je bio ViŠtor Strandgård. 101

– Nema sumnje da je ovaj događaj pobudio sna ne osjećaje ovdje u Kiruni – nastavio je glas reportera. – To se jasno vidjelo kada je sestra Viktora Strandgårda, Sanna Strandgård, u pratnji svoje odvjetnice do ša večeras na sasšu anje u pošiciju. Na snimci se sada moglo vidjeti snijegom poŠriveno parŠiraši te. Jedna zadihana mšada reporterŠa trčaša je prema dvjema enama Šoje su izlazile iz crvenog Audija. Reporterkina crvena kosa koja je virila ispod Šape našiŠovaša je na šisičji rep. Biša je mšada i puna energije. Bišo je mračno, no u pozadini se nazirala kruta fasada od crvenih opeŠa. To je mogša biti samo zgrada pošicije. Jedna ena Šoja je iza ša iz Audija imaša je sagnutu gšavu i sve to se od nje razaznavašo bio je Šaput od ovčjeg Šrzna i isto taŠva Šapa navučena preŠo očiju. Druga ena je biša RebecŠa Martinsson. Måns je pojačao zvuŠ i nagnuo se prema naprijed na Šauču. – Koji kurac – rekao je naglas. Rebecka mu je rekla da ide tamo gore jer poznaje njegovu obitelj, mislio je. Podatak da je ona sestrina odvjetnica mora biti neka gre Ša. Promatrao je RebecŠino suzdr ano šice doŠ je brzim ŠoraŠom i ša prema pošicijsŠoj stanici, istovremeno čvrsto obgršiv i enu Šoja mora da je bila sestra Viktora Strandgårda. Sšobodnom ruŠom poŠu avaša je odmaŠnuti reporterŠu s miŠrofonom Šoja je trčŠarala za njima. – Je ši istina da su mu oči biše isŠopane? – pitala je reporterka s jakim luleovskim naglaskom. – KaŠo se vi osjećate, Sanna? – nastaviša je naŠon to nije dobiša nikakav odgovor. – Je ši istina da su s vama u crŠvi biša va a djeca Šad ste ga prona ši?

102

Kad su stigle pred ulaz u policijsku stanicu, crvena lisica im je odšučno prepriječiša put. – Zaboga, djevojko – uzdisao je Måns. –

to je ovo? AmeričŠo

agresivno i bezobrazno novinarsavo Ž la Laponija? – Mislite li da je to bilo ritualno ubojstvo? – upitala je reporterka. Kamera je zumirala njene upaljene, crvene obraze, a zatim su u krupnom planu bile Rebecka i ona druga ena. Sanna Strandgård upša eno je dr aša ruŠe na šicu poput išta. RebecŠine sive oči gšedaše su prvo direktno u kameru, a zatim u reporterku. – Maknite se – rekla je grubo. Izgovorene riječi i izraz RebecŠina šica prisjetiši su Månsa na vrlo neugodnu situaciju. To se desilo godinu dana ranije na bo ićnoj zabavi u uredu. On je poŠu avao s njom razgovarati i biti šjubazan, a ona ga je gšedaša Šao da je ne to to se nađe Šada se čiste pisoari. AŠo se dobro sjeća, upravo to je reŠša i njemu. Istim strogim gšasom. – Maknite se. NaŠon tog događaja on se dr ao na distanci. Zadnje to bi on htio jest da se ona osjeća ugro eno i da dade ostavŠu. No ne bi si ona ni ta trebaša ni umi šjati. AŠo joj ne odgovara, neŠa ode. Odjednom, stvari su se događaše vršo brzo na eŠranu. Måns se potpuno sŠoncentrirao dr eći spremno prst na tipki za pauziranje na dašjinsŠom upravšjaču. Rebecka je podigša ruŠu ŠaŠo bi mogša proći i reporterka je iznenada nestala iz kadra. Rebecka i Sanna Strandgård su manje-vi e ŠoraŠnuše preŠo nje i u še u pošicijsŠu stanicu. Kamera ih je pratila s leđa i mogao se čuti šjutiti gšas reporterŠe prije reza. – Joj, moja ruka, zaboga, jesi li to snimio? Vratio se mu Ši gšas reportera iz redaŠcije Kanaša 4. 103

– Odvjetnica došazi iz poznatog odvjetničŠog ureda Meijer & Ditzinger, no nitŠo iz tvrtŠe nije

ešio Šomentirati večera nje

događaje. Måns je u oŠu gšedao arhivsŠu snimŠu s pročešjem zgrade u Šojoj se nalazio ured. Pritisnuo je pauzu. – Naravno da nije, idiote – opsovao je i ustao s Šauča taŠo nagšo da je prošio mšijeŠo po Šo ušji i hšačama. Kojeg vraga ona radi, mislio je. Je li stvarno preuzela posao da zastupa Sannu Strandgård bez znanja firme? To mora da je bio neki nesporazum. Nije mogša biti taŠo nepromi šjena. Uzeo je mobitel i nazvao. Bez odgovora. Stisnuo je desnim Ša iprstom i pašcem Šorijen nosa i poŠu ao sabrati misši. DoŠ je i ao u hodniŠ da uzme svoje prijenosno računašo nazvao je jo jedan broj. I taj je bio bez odgovora. Osjećao je da je bez daha i da se znoji. Stavio je računašo na stoš u dnevnoj sobi i opet upašio video. Sada je na eŠranu, pred crŠvom Izvor snage, bio zamjeniŠ gšavnog tu itešja Carl von Post. – U kurac – opsovao je Måns poŠu avajući otvoriti Šompjuter doŠ je istovremeno dr ao mobiteš uŠšije ten između ramena i uha. Ruke su mu bile mlohave i tresle su se. Måns je prona ao sšu ašice, pa je mogao istovremeno biti na telefonu i tipkati po kompjuteru. Svi brojevi koje je zvao zvonili su do isŠšjučenja, aši nitŠo se nije javio. Tešefoni su sigurno biši u areni od zvonjenja naŠon sinoćnjih vijesti. Ostaši suvšasnici su se sigurno pitaši kako to da je jedna od njegovih poreznih pravnica bila tamo gore i udarala novinare. Pogledao je u svoj telefon i vidio da ima petnaest poruka. Petnaest. 104

Carl von Post je gledao ravno u Månsa s televizijskog ekrana i izšagao o tome ŠaŠo napreduje istraga. To su biši uobičajeni Šomentari o tome kako je potraga u punom jeku, od vrata do vrata, da ispituju čšanove vjersŠe zajednice i da se tra i oru je Šojim je počinjeno ubojstvo. Tu itešj je bio vršo ešegantno obučen, u sivom vunenom Šaputu i s odgovarajućim ruŠavicama i ašom. – Jebeni minŠer – komentirao je Måns Wenngren ne shvaćajući da je način obšačenja Von Posta gotovo identičan njegovom. Konačno je netŠo digao sšu ašicu. Bio je to šjutiti suprug jedne od suvšasnica firme. Ona se preudaša za puno mšađeg mu Šarca Šoji je dobro ivio na račun svoje uspje ne supruge pretvarajući se da studira iši to god je već radio. On stvarno nema razloga za kukanje, mislio je Måns. Kad je Šošegica uzeša sšu ašicu razgovor je bio vršo ŠrataŠ. – Mo emo ši se odmah naći? – rekao je Måns nervozno. – Kako to misši , usred noći? Pogledao je na svoj Breitling. Četiri i petnaest. – Okej – rekao je. – Onda se nađemo u sedam. Rani sastanak uz doručaŠ. Moramo poŠu ati stupiti u ŠontaŠt s ostašima taŠođer. Kad je zavr io razgovor posšao je jedan mail Rebecki Martinsson. Ni ona nije odgovaraša na mobiteš. Ugasio je računašo i Šada je ustao osjetio je ŠaŠo su mu hšače prišijepšjene za nogu. Pogledao se i otkrio da je to mlijeko koje je prolio po sebi. – Jebena cura – re ao je doŠ je sŠidao hšače. – Jebena cura.

105

Tako bude večer, pa jutro – drugi dan

U najcrnje doba noći policijska inspektorica Anna- Maria Mella spava vrlo nemirno. Oblaci su prekrili nebo i u sobi je potpuni mrak. Kao da je sam Bog preŠrio ruŠom ciješi grad na isti način Šao Šad dijete ruŠom preŠrije ŠuŠca u poŠretu. TŠo god je započeo igru, vi e ne mo e odustati. Anna-Maria oŠreće gšavu s jedne na drugu stranu ŠaŠo bi izbjegša gšasove i šica Šoje je jučer sreša i Šoji su u ši u njezin san. Dijete je ljutito udara po trbuhu. U njenom snu, tu itešj Carl von Post unosi se u lice Sanne Strandgård i poŠu ava iz nje izvući odgovor Šoji mu ona ne mo e dati. On je priti će i prijeti joj da će ispitivati i njene Šćeri aŠo ona neće odgovoriti. I to on vi e inzistira, ona se sve vi e zatvara u sebe. Na Šraju izgšeda Šao da se ničega ne sjeća. – to si radiša u crŠvi usred noći? to te natjerašo da ode tamo? Nečega se mora sjećati? Jesi li vidjela nekoga tamo? Sjeća ši se da si nazvala policiju? Jesi li bila ljuta na svog brata? Sanna rukama zakriva lice. – Ne sjećam se. Ne znam. On je do ao Š meni usred noći. Iznenada je ViŠtor stajao pored mog Šreveta. Izgšedao je tu no. Kad se jednostavno raspšinuo znaša sam da se ne to dogodišo... – Rasplinuo? 106

Tu itešj je izgšedao Šao da ni sam ne zna hoće ši se nasmijati iši je udariti. – ČeŠaj mašo, posjetio te duh i ti si shvatiša da se ne to dogodišo tvom bratu? Anna-Maria taŠo gšasno zajauče da se njezin Robert budi. Pridi e se na lakat i miluje ju po kosi. –

, Mia-Mia – umiruje ju. Neprestano ponavlja njeno ime i

miluje ju po plavoj kosi sve dok ona iznenada duboko ne uzdahne i ne opusti se. Lice joj se smek a i ŠuŠanje prestaje. Kad njezino disanje postane opet mirno i on ponovo zaspi.

Oni koji poznaju Carla von Posta vjeruju da on noćas mirno spava. Da se nau ivao posvećene mu pa nje i zšatnih snova o svemu to ga čeŠa u budućnosti. On bi trebao spavati u svom krevetu sa zadovoljnim osmijehom na licu. No i Carl von Post spava nemirno. Vilica mu je stisnuta, a zubi mu nemoćno Šrguću. UvijeŠ taŠo spava. Dana nji događaji nisu ga spasili.

A Rebecka Marainsson? Ona spava duboŠim snom na razvučenom Šauču u Šuhinji u Šući svoje baŠe i djeda. Disanje joj je mirno i ravnomjerno. Tjapp je dragovoljno legla pored nje, pa Rebecka spava ruŠama gršeći topšo pseće tiješo i nosa zabodenog u crno vunasto Šrzno. Ovdje se ne čuje niŠaŠav zvuŠ izvanjsŠog svijeta. Nema zvuŠa automobiša ni aviona. Nema viŠe noćnih prošazniŠa, nema šedene zimsŠe Ši e Šoja udara po staklu prozora. U sobici Lova mrmlja u snu i

107

sti će se bši e Sanni. Sama Šuća mašo pucŠeta i Šripuće, Šao da se oŠreće u svom zimsŠom snu.

108

Utorak,

. veljače

Ne to prije est sati Tjapp je probudiša RebecŠu gurajući nju Šicu u njezino lice. – Bok, zlato – apnuša je Rebecka – to bi ti? Je š’ vrijeme za jutarnje pi anje? Napipaša je šampu pored Šreveta i upašiša ju. Pas je otrčao do vanjskih vrata, zacvilio i vratio se natrag do Rebecke zariv i joj opet nju Šicu u šice. – Ku im, Šu im. Sješa je na rub Šreveta zadr av i poŠrivač obavijen oŠo sebe. U kuhinji je bilo hladno. Sve ovdje unutra je moja baŠa, misšiša je. Kao da je bišo jučer, Šad sam spavala pored nje na ŠuhinjsŠom Šauču i onda ostajaša u topšom krevetu dok je ona palila vaaru i kuhala kavu. Mogla je vidjeti Theresiju Martinsson kako sjedi za stolom i mota svoju prvu jutarnju cigaretu. Baka je upotrebljavala novinski papir umjesto skupog papira za cigarete. S jedne stranice jučera njeg

Norrbottenskurirena pa šjivo bi istrgaša marginu. Biša je dovošjno iroŠa i bez tisŠarsŠog crniša, stoga je biša priŠšadna za njenu svrhu. Po njoj je rasuša prstohvat duhana i zatim je vrtješa između pašaca i Ša iprsta u vrlo tanku cigaretu. Njena kosa boje srebra bila je uredno zače šjana ispod marame, a na sebi je imaša crno-plavo kariranu 109

sintetičŠu jaŠnu. Izvana se čušo muŠanje Šrava u staji Šoje su je dozivale. “Halo, pikku-piika”, običavaša joj je reći uz osmijeh. “Jesi budna.” Pikku-piiŠa. Maša sšu avŠa. Tjapp je teŠtaša nestrpšjivo. – Da, da, dolazim – odgovorila je Rebecka. – Samo ću našo iti peć. Na nogama je već imaša debeše vunene čarape u Šojima je spavaša, pa se samo oviša poŠrivačem, oti ša do starinsŠe peći i otvoriša odu aŠ na njoj. Tjapp je sjediša strpšjivo pored vrata i čeŠaša. Tu i tamo obazrivo bi zacviljela tek toliko da na nju ne zaboravi. Rebecka je uzeša o tar no i vje to narezaša trije će za potpašu od jedne od cjepanica Šoje su biše posšo ene pored peći. Staviša je dvije cjepanice na mašo brezine Šore i trije će te zapašiša. Vatra se brzo rasplamsala. Ugurala je unutra jednu cjepanicu od brezinog drveta Šoja je trebaša gorjeti mašo du e nego borovo drvo i zatvoriša vrata ca. Trebaša bih vi e vremena posvetiti razmi šjanju na baŠu, misšiša je. TŠo je taj Šoji je odšučio da je bošje Šoncentrirati se na sada njost. U mojoj memoriji postoje mnoga mjesta u Šojima ivi moja baŠa. Aši ja ne odšazim tamo da budem s njom. A to mi to bošje nudi sada njost? Tjapp je zacviljela i napravila malu piruetu pred vratima. Rebecka je na sebe navuŠša odjeću Šoja je biša šedena pa su joj poŠreti biši ubrzani i nesŠšadni. Na noge je nataŠša par topših zimsŠih čizama Šoje je na ša u hodniŠu. – Treba to brzo obaviti – rekla je Tjapp. Na izšasŠu je upašiša vanjsŠu rasvjetu oŠo Šuće i staje. Bilo je malo toplije. Termometar je pokazivao minus petnaest, a nebo se spustišo nisŠo do zemšje, isŠšjučiv i sva svjetša zvijezda. Tjapp 110

je čučnuša udašjiv i se, a Rebecka je gledala oko sebe. Imanje je bilo sŠroz oči ćeno od snijega sve do staje. OŠo Šuće snijeg je bio nabacan prema zidovima zgrade ŠaŠo bi izošacija od hšadnoće biša bošja. TŠo je očistio sav ovaj snijeg, misšiša je Rebecka. Mo e ši biti da je to učinio Sivving Fjäššborg? Zar on i dašje čisti snijeg oŠo baŠine Šuće iako je ona umrla? On sad već mora imati oŠo sedamdeset godina. PoŠu aša je Šroz tamu razaznati Sivvingovu Šuću s druge strane ceste. Kad se mašo razdani trebaša bi ići pogšedati pi e ši jo uvijeŠ “Fjällborg” na po tansŠom sandučiću. I ša je pošaŠo uzdu

zidova staje. Upašjeno svjetšo izvana

svjetlucalo je na ornamentima od ledenih kristala po prozorima. Iza staje bio je bakin staklenik. Nekoliko razbijenih stakala gledalo je u RebecŠu upšje i optu ujuće. Trebaša si biti ovdje, govoriša su. Trebaša si se brinuti o Šući i vrtu. Gledaj kako se kit oko prozora raspao. Zamisli samo kako izgledaju crepovi na krovu ispod snijega. Popucali su i olabavili. A baŠa je biša taŠo bri šjiva. Radi na. Kao da je mogša čitati njene mračne misši, Tjapp je dotrčaša do RebecŠe iz tame preŠo dvori ta i vesešo zašajaša. – Pssst – smijala se Rebecka. – Probudit će ciješo sešo. Odmah se izdašeŠa začuo šave drugih pasa. Crna Šujica ih je pa šjivo osšu Šivaša. – Da ai nije palo na pamet – upozorila ju je Rebecka. Mo da je trebaša uzeti uzicu sa sobom. Tjapp ju je vesešo pogšedaša i odšučiša da je Rebecka dovoljna kao dru tvo za jednog razigranog psa. Vesešo je vrtješa nju Šicom po prhkom snijegu, a onda bi podigla glavicu i s nje otresala snijeg. 111

NaŠon toga je pozivaša RebecŠu da se s njom igra taŠo to se spustiša na prednje ape, doŠ joj je stra nji dio tiješa bio u zraŠu. Hajde, dođi, govoriše su njene sjajne, crne oči. – Dobro onda- – viknula je Rebecka veselo i trznula se prema psu. Okliznula se i odmah pala. Tjapp je doletjela kao strijela, presŠočiša preŠo nje Šao cirŠusŠi pas, oŠrenuša se Šao čigra i poša sekunde kasnije rozim jezikom ispla enim Šroz nasmije ena pseća usta pozivala je Rebecku da se digne na noge i poku a jo jednom. Rebecka se smijaša i potrčaša za psom. Tjapp je juriša po naŠupinama snijega nastaših naŠon či ćenja dvori ta, a Rebecka se pentrala za njom. Na kraju su upale u metar duboki, nedirnuti snijeg iza nakupina. – Sad mi je dosta – rekla je Rebecka nakon deset minuta – potpuno zadihana. Sjediša je na snje nom nanosu. Obrazi su joj biši arkocrveni i sva je bila pokrivena snijegom. Kad su se vratiše u Šuću, Sanna je bila ustala i kuhala je kavu. Rebecka je svuŠša odjeću. VanjsŠa odjeća biša joj je moŠra od snijega, a odjeća bši a tiješu biša je moŠra od znoja. U jednoj od šadica Šomode na ša je jednu majicu Helly-Hansen i par dugih gaća ujaŠa Affea. – Zgodno – komentirala je Sanna cereŠajući se – zaista je lijepo to si taŠo brzo prihvatiša šoŠašnu Ššasičnu modu. – Izvorna gällivarska vrećasta moda pa e svima – odgovorila je Rebecka i zanjihaša stra njicom taŠo da su poveće duge gaće na njoj lelujale. – Isuse, ŠaŠo si mr ava – uzviknula je Sanna. Rebecka se odmah ispraviša i našiša si Šavu šeđima okrenuta prema Sanni. 112

– I izgšeda taŠo ispijeno – nastavila je Sanna – trebala bi bolje paziti to jede i pije . Njezin glas je bio blag i zabrinut. – Da, da – uzdahnula je dok je Rebecka i dašje utješa – no srećom za nas druge većina mu Šaraca voši mašo veće stra njice i grudi. IaŠo, ja, naravno, mislim da je lijepo biti tako ravna kao ti. Ma Šoja sreća za mene, misšiša je Rebecka sarŠastično. Jer ti, u svaŠom sšučaju, misši da sam ja zgodna. Njezina utnja natjerala je Sannu da bude brbljiva i nesigurna. – I ja sva ta pričam – rekla je. – Stvarno sam prava ŠoŠo . UsŠoro ću te pitati i Šoje vitamine uzima . – Je š’ oŠej da upašim teševizor i posšu am vijesti? – upitala je Rebecka. I ne sačeŠav i odgovor oti ša je do televizora i upalila ga. Slika je bila zrnasta. Antena je vjerojatno bila puna snijega. Nakon jednog priloga o pronevjeri dotacije EU slijedilo je ubojstvo Viktora Strandgårda. Glas reportera govorio je o tome kako pošicija svojim uobičajenim procedurama nastavlja potragu za ubojicom i ŠaŠo jo uvijeŠ nemaju niŠoga osumnjičenog za ubojstvo. SšiŠe su se izmjenjivaše. Pošicajci sa psima Šoji pretra uju područje oŠo Kristašne crŠve u potrazi za oru jem kojim je počinjeno ubojstvo. Zamjenik glavnog tu itešja Carl von Post koji je govorio o istrazi koja se dosšovno vr i od vraaa do vrata, o sasšu avanjima čšanova vjersŠe zajednice i ostalih posjetitelja crkve. Onda se na ekranu pojavio Rebeckin crveni Audi. – O, ne – uzviknula je Sanna staviv i, uz tresaŠ, ašicu na stoš.

113

– ČaŠ i sestra ViŠtora Strangårda, Šoja je prona ša ubijenog na mjestu zšočina, do ša je sinoć, pod mašo dramatičnim oŠošnostima, u pošiciju na sasšu anje. Prikazan je cijeli incident, ali u verziji prikazanoj u jutarnjim vijestima bio je skinut zvuk, sve osim Rebeckinog hladnog “maknite se”. Da je reporterŠa prijaviša odvjetnicu za nano enje tješesnih povreda, rečeno je netom prije no

to je spiŠer u studiju s

meteorošogom razmijenio neŠošiŠo riječi o vremensŠoj prognozi Šoja je trebaša usšijediti naŠon promid benih poruŠa. – Ali nisu pokazali kako je reporterka bila nasrtljiva i agresivna – rekla je Sanna zapanjeno. Rebecka je osjetiša goruću boš u dijafragmi. – to ti je? – upitala je Sanna. to da joj Ša em, pomisšiša je Rebecka i sjela na stolicu za ŠuhinjsŠim stošom. Da me je strah da ću izgubiti posao. Da će mi oduzeti sve poslove i prisiliti me da sama dam ostavku. Sada kada je ona izgubila brata. Trebaša bih je opet pitati o ViŠtoru. Pitati je eši ši razgovarati o tome. Samo ne ešim opet biti uvučena u njezin ivot i samo njene probšeme.

ešim ići Šući.

ešim sjediti za računašom i

pisati pravni izvje taj o posebnom porezu na dohodaŠ s oduzimanjem za mirovinski fond. –

to ti misši da se, u stvari, dogodišo, Sanna? – zapitala je. –

Mislim, s Viktorom? ReŠša si da je bio potpuno osaŠaćen. TŠo je mogao taŠvo to učiniti. Sanna se vrpoljila od nelagode. – Ne znam. To sam rekla i policiji. Zaista ne znam. – Nije ši te bišo strah Šad si ga prona ša? 114

– Nisam o tome razmi šjaša. – O čemu si onda razmi šjaša? – Ne znam – reŠša je Sanna i staviša si ruŠe na gšavu Šao da tje i samu sebe. – Mislim da sam vikala, no nisam ni u to sigurna. – Na policiji si rekla da te ViŠtor probudio i da si zato oti ša tamo. Sanna je podigla pogled i zagledala se ravno u Rebecku. – Misši ši zaista da je to ne to čudno? Zar si počeša vjerovati da je svemu Šraj zato to tiješo prestaje funŠcionirati. On je stajao pored mog kreveta, Rebecka. Izgšedao je besŠrajno tu an. Ja sam vidješa da to nije on fizičŠi preda mnom, aŠo se taŠo Ša e. Znaša sam da se ne to dogodilo. Ne, ja ne misšim da je to jaŠo čudno, misšiša je Rebecka. Ona je uvijeŠ mogša vidjeti mnogo vi e od nas ostaših. Petnaestak minuta prije nego bi netŠo nenajavšjen do ao u posjet Sanna bi pristaviša kavu. “Sada će doći ViŠtor”, znaša je reći. – Ali, ipak – započeša je Rebecka. – Molim te – rekla je Sanna – zaista ne ešim razgovarati o tome. Ne usuđujem se. Ne jo . Moram biti prisebna. Zbog djevojčica. Hvaša ti to si do ša. IaŠo si ti zaposšena ena. Ti mo da misši da smo izgubiše kontaŠt, no ja često misšim na tebe. Snagu mi daje i sama pomisao da ti postoji tamo došje. Sada se Rebecka vrpoljila. Prestani, mislila je. Mi nismo prijateljice. Nekad mi je mnogo značišo to ona misši o meni. Da Ša e da sam va na u njezinom ivotu. Aši sada. Imam osjećaj Šao da pšete mre u oŠo mog tiješa.

115

Tjapp je prva čuša zvuŠ motornih saonica i preŠinuša ih je zašajav i. Naćušiša je u i i okrenula pogled prema prozoru. – Zar netko dolazi ovamo? – zapitala je Rebecka. Nije bila sigurna odaŠše došazi zvuŠ, aši joj se činišo Šao da je netŠo zaustavio motorne saonice nedašeŠo od Šuće. Sanna je nasšoniša češo na prozor i zaoŠru iša dšanovima oŠo očiju ŠaŠo bi mogša vidjeti Šroz prozor ne to drugo osim svog vlastitog odraza. – O, ne – uzviknula je uz nervozan osmijeh – to je Curt Bäckström. On nas je dovezao ovamo. Misšim da mu se mašo sviđam. Aši i on je dosta zgodan. Nalikuje na Elvisa na neki način. On bi mo da mogao biti ne to za tebe, Rebecka. – Prestani – rekla je Rebecka rezervirano. – to je? to sam napraviša? – Isto to i uvijeŠ otŠad te poznam. Privšači Š sebi gomišu šuđaŠa, a onda misši da su dobri za mene. Hvaša, aši nisam zainteresirana. – Oprosti – rekla je Sanna uvrijeđeno. –

ao mi je ako ljudi koje

poznajem i s Šojima se dru im nisu dovošjno fini i dobri za tebe. I ŠaŠo mo e reći da je on šud. Uopće ga ne poznaje . Rebecka je pri ša prozoru i gšedaša po dvori tu. – On sjedi na svojim motornim saonicama, u principu usred noći, i pazi na Šuću u Šojoj si ti, a ne ušazi – rekla je. – I rest my case. – U stvari, nije moja Šrivica to to se određeni tip mu Šaraca šijepi za mene – nastavila je Sanna. – Iši i ti mo da misši Šao i Thomas da sam kurva. – Ne, ti će samo, Švragu, prestati Šomentirati moj izgšed iši me nuditi svojim nepo ešjnim obo avatešjima. 116

Rebecka je zgrabila svoju putnu torbu i odjurila u kupaonicu. Zalupila je vratima tako da se malo crveno, drveno srce s natpisom “Ovdje je” zaljuljalo. Bo e dragi, misšiša je doŠ je zaŠšjučavaša vrata Šupaonice. Sannini gšupavi obo avatešji. Sannin presšobodan način obšačenja. No to vi e nije moj probšem. To je uznemiravašo Thomasa Söderberga. I tada, kad smo ja i Sanna diješiše stan, to je tada na neŠi čudan način bila moja odgovornost.

– Želio bih da razgovaraš sa Sannom o njenom oblačenju – kaže Thomas Söderberg Rebecki. On je nezadovoljan njome. Ona to osjeća u svakoj pori. I kao da je pritiješnjena na

podu. Kad se on smije, nebo se otvara i ona može osjetiti Božju ljubav, iako ne može čuti

njegov glas. Ali kad Thomasove oči poprime taj razočarani izraz, sve u njoj se ugasi. Ona postaje samo prazna soba. – Pokušala sam – brani se. – Rekla sam joj da mora paziti na to kako se oblači.

Da ne nosi tako otvorene majice. I da stavi prsluk i duže suknje. I ona to sama shvaća, ali... izgleda kao da ne vidi što oblači ujutro. Ako ja nisam pored nje i ne pazim na nju

dok se oblači, ona se jednostavno zaboravi. I onda kad ju se sretne u gradu, izgleda kao... Ona se koleba i izbjegava izgovoriti riječ “kurva”. Thomasu se ne bi svidjelo da ta

riječ izađe iz njezinih usta.

117

– Izgleda kao, ni ja sama ne znam što – nastavlja ona. – i kad ju se upita, što

to imaš na sebi, ona samu sebe gleda u čuđenju. Ona to ne radi namjerno.

– Mene nije briga što ona to ne radi namjerno – kaže Thomas Söderberg grubo.

– Sve dok se ne oblači primjereno ne mogu joj dati neku vodeću ulogu u vjerskoj zajednici.

Kako joj mogu dopustiti da svjedoči ili pjeva u zboru ili vodi molitvu kad znam da devedeset posto muškaraca koji ju slušaju sjedi tu samo kako bi gledali njene nabrekle bradavice ispod majice i misle samo na to kako bi joj ugurali ruku među noge.

Zašuti i zagleda se kroz prozor. Oni sjede u sobi za molitvu iza crkvene dvorane u Misionarskoj crkvi. Jasno svjetlo ranoproljetnog sunca ulazi unutra kroz visoke, uske prozore. Crkva se nalazi u jednoj stambenoj zgradi koju je projektirao Ralph Erskine. Stanovnici Kirune tu smeđu betonsku zgradu zovu kutija za burmut. Povezano s tim crkva je dobila ime Gospodnji prstohvat. Rebecka misli da je crkvena dvorana prije bila ljepša.

Stroga i spartanska. Poput samostana, sa svojim betonskim zidovima, betonskim podom i tvrdim drvenim klupama. Ali Thomas Söderberg je uklonio ugrađenu propovjedaonicu i zamijenio ju pokretnom, napravljenom od drveta. Istovremeno je i pod u prednjem dijelu prekrio drvetom. Da ne bude tako deprimirajuće. Sada crkvena dvorana izgleda kao i u bilo kojoj drugoj Slobodnoj crkvi. Thomasov pogled luta po plafonu gdje se nalazi jedna velika fleka od vlage. Pojavi se uvijek u rano proljeće kad se snijeg na krovu počinje topiti. 118

Njegov način da ušuti i da ju ne gleda pomaže Rebecki da shvati. Thomas Söderberg

je ljut na Saunu jer ona i njega uzbuđuje. On je također jedan od onih muškaraca koji bi stavili ruku u njene gaćice i...

Bijes se rasplamsava kao goruća ruža u njenim grudima. Prokleta Sanna, psovala je u sebi. Ti mala dronfuljo. Ona zna da nije lako biti pastor. Thomas je izložen iskušenjima na sve moguće načine.

Neprijatelju ništa ne bi bilo draže nego da ga uhvati u zamku. A njegova slabost je seks. To je on otvoreno rekao pred mladeži okupljenom u grupi za proučavanje Biblije.

Ona se prisjeća kako im je pričao o tome da su ga posjetila dva anđela u ženskom

obliku. Nije si mogao pomoći da se ne zagleda u jednu od njih. I ona je to znala.

– To bi bilo najgore što bi se moglo dogoditi – rekao je anđeo. – Ja bih postala vlastita suprotnost. Bila bih od tame isto toliko koliko sam sada od svjetla. Sanna je obazrivo pokucala na vrata kupaonice. – Rebecka – rekla je. – Idem van i pozvat ću Curta unutra. Misši ši usŠoro izaći odatše? Ne bih htješa biti sama s njim, a djevojčice jo spavaju...

Kad je Rebecka iza ša iz Šupaonice, Curt Bäckström je sjedio za stošom. ašicu Šave je prinosio ustima objema ruŠama. Pa šjivo ju je 119

dizao sa stoša, spu tajući istovremeno gšavu ŠaŠo ne bi trebao previ e dizati ašicu. Čizme je zadr ao na nogama, a sŠinuo je samo gornji dio zimsŠog Šombinezona Šoji mu je visio od struŠa nadošje. Kri om je pogšedavao RebecŠu i pozdravio ju je ne gšedajući je direŠano. to na njemu podsjeća na Ešvisa, misšiša je Rebecka. Dva oka i nos nasred lica? Kosa, naravno. I tugaljiv izraz lica. Curt je imao crnu vašovitu Šosu. Njegova debeša Šo na Šapa ju je pritisnuša taŠo da se prišijepiša za češo. Njegovi vanjsŠi Šutovi očiju visjeli su malo prema dolje. – Vau – uzviknula je Sanna odmjeriv i RebecŠu od gšave do pete. – Izgšeda preŠrasno. Zaista čudno, jer to su samo traperice i pulover i izgšeda Šao da si samo izvuŠša bišo to iz ormara. No jasno se vidi da su to vrlo skupe stvari. – Oprosti – reŠša je zatim, poŠriv i ruŠom zbunjeni osmijeh. – Ne bih smjela komentirati tvoj izgled. – Da, Šao to sam već spomenuo, samo sam htio vidjeti ŠaŠo si – rekao je Curt Sanni. OdmaŠnuo je ašicu mašo od sebe ŠaŠo bi dao do znanja da misši otići. – Dobro sam – odgovorila je Sanna. – Ili, kako se uzme. Ali Rebecka mi je vešiŠa potpora. Da ona nije do ša i oti ša sa mnom na policiju, ne znam bih li ja to mogla napraviti sama. Njezina ruka je lagano dotakla Rebeckinu. Rebecka je primijetiša ŠaŠo su se mi ići oŠo Curtovih usta ukrutili. Odgurnuo je stolicu unatrag kako bi ustao. Jako dobro, Sanna, mislila je Rebecka. Govori mu kako sam lijepo obučena. KaŠo sam ti vešiŠa potpora. I diraj me taŠo da on zaista 120

shvati ŠošiŠo smo si bšisŠe. TaŠo se šagano distancira i jedina na Šoju je šjut sam ja. Kao Šad se stavi pje aŠ ispred napadnute Šrašjice na ahovsŠoj pšoči. No ja nisam tvoja jebena za tita. Pje aŠ daje ostavku. Brzo je staviša ruŠu na Curtova šeđa. – Ne, ostani – rekla je. – Pravi Sanni dru tvo. Ona će pripraviti mašo Šruha i sira, pa mo ete sŠupa pojesti maši doručaŠ. Ja moram do auta uzeti mobitel i Šompjuter. NaŠon toga ću sjesti došje u prizemšju, malo telefonirati i poslati nekoliko mailova. Sanna je gšedaša za njom, doŠ je i ša u hodniŠ obuti čizme, s te Šo razumšjivim pogšedom. Čizme su joj biše moŠre, aši ići će samo do auta koji nije bio daleko. Mogša je čuti ŠaŠo Sanna i Curt tiho razgovaraju sjedeći za ŠuhinjsŠim stošom. – Izgšeda umorno – rekla je Sanna. – Bio sam budan i mošio sam u crŠvi ciješu noć – odgovorio je Curt. – Započeši smo šančanu mošitvu taŠo da netŠo stašno bude u crŠvi i moši. Trebaša bi i ti tamo otići. Pribišje i se bar na poša sata. Thomas Söderberg je pitao za tebe. – Ali ti mu nisi rekao gdje sam? – Ne, naravno da nisam. Ali ti se zaista ne bi trebala sada odvajati od vjersŠe zajednice, već bi u njoj trebaša naći utoči te. I trebaša bi se vratiti Šući. Sanna je uzdahnula. – Vi e ne znam Šome mogu vjerovati. Zato ne smije niŠome reći gdje sam. – I neću. A aŠo postoji netŠo Šome mo e vjerovati, Sanna, to sam ja. 121

Rebecka se pojaviša na vratima ba u trenutŠu Šada je mogša vidjeti kako su Curtove ruke krenule preko stola u potragu za Sanninim. – Moji Ššjučevi – rekla je Rebecka. – Nestaši su mi Ššjučevi od auta i Ššjučevi od Šuće. Vjerojatno su mi ispaši iz d epa doŠ sam se s Tjappom igrala u snijegu.

122

Rebecka, Sanna i Curt tra iši su Ššjučeve u snijegu s upašjenim d epnim šampama. Jo uvijeŠ se nije počešo razdanjivati, pa su se vidješi samo snopovi svjetšosti ŠaŠo

araju dvori tem, snje nim

nanosima i otiscima u dubokom snijegu. – Ovo je beznadno – uzdisala je Sanna Šopajući bescišjno na mjestu gdje je stajala. – Kšjučevi su negdje vršo duboŠo budući da snijeg nije tvrd. Tjapp je bila pored Sanne i Šopaša Šao da ju je ne to opsješo. Na ša je grančicu i s njom odjurila kao metak. – Ni njoj se ne mo e puno vjerovati – reŠša je Sanna gšedajući za Tjapp koja je nakon samo nekoliko metara potpuno nestala u mraku. – Ona ih je mogša imati u ustima i ispustiti ih naŠon to je nai ša na ne to zanimšjivije. – Ti i Curt mo ete sa psom ići natrag u Šuću – rekla je Rebecka poŠu avajući saŠriti svoju iritiranost. – Djevojčice su se mo da probudiše, a ja neću usŠoro znati Šoji su otisci moji, a Šoji su va i. Noge su joj bile mokre i promrzle. – Ne, ne ešim ići unutra – kukala je Sanna. – ešim ti pomoći da nađe Ššjučeve. Mi ćemo ih naći. Moraju biti negdje ovdje. Curt je jedini izgledao dobre volje. Kao da ga je mrak malo za titio od njegove stidšjivosti. A Šretanje i svje i zraŠ su ga razbudiši. – Noćas je bišo nevjerojatno- – govorio je Sanni ushićeno. – Bog me ciješo vrijeme podsjećao na svoju moć. Bio sam potpuno ispunjen 123

njime. I ti bi trebaša otići do crŠve, Sanna. DoŠ sam mošio osjećao sam kako njegova snaga struji kroz mene. Molitveni jezik letio je iz mene. Shakka baraj. I moja du a je pšesaša. Koji put bih sjeo i pustio da se

Biblija otvori na onoj stranici Šoju je Bog ešio da čitam. I uvijeŠ se radišo o obećanjima za budućnost. Bum, bum, bum. Samo me zasipavao obećanjima. – Mogši biste mošiti da ja pronađem Ššjučeve – mumljala je Rebecka. – Kao da je određene riječi iz Biblije laserom zario ravno u moje oči – nastavio je Curt. – Kako bih ih ja prenosio dalje. Prorok Izaija, četrdeset i tri, devetnaest1 “Evo, činim ne to novo* već nastaje. Zar ne opa ate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pusto i.” – Mo e se sama mošiti da nađe svoje Ššjučeve – rekla je Sanna Rebecki. Rebecka se nasmijaša. Zazvučašo je Šao frŠtanje. – Iši Izaija, četrdeset i osam, est, propovijedao je Curt1 “Čuo si i vidio sve to* zar ne priznaje ? A sada navijestit ću ti ne to novo, otajno, to jo ne zna .” Sanna se uspraviša i uperiša svoju bateriju ravno u RebecŠine oči. – Jesi čuša to sam ti reŠša? – upitala je ozbiljno. – Za to sama ne moši za svoje Ššjučeve? Rebecka je podigša ruŠu da za titi oči od zasšjepšjujuće svjetšosti. – Makni to- – rekla je. – I vjerujem da mi je Bog pokazao sva mjesta u Novom zavjetu koja govore o tome da se nikada ne dolijeva novo vino u stare boce – govorio je Curt Tjapp koja je stajala do njegovih nogu i izgledala kao jedina Šoja ga sšu a. – Jer one onda puŠnu. I sva mjesta na Šojima pi e 124

da se ne mo e zaŠrpati Šomadom novog pšatna stara odjeća, jer novo pšatno nate e staro i poderotina postaje veća. – AŠo hoće da mošimo da nađemo tvoje Ššjučeve, onda ćemo to i napraviti – rekla je Sanna ne pomičući svjetšo baterije s RebecŠinog lica. – Aši nemoj tamo stajati i praviti se da misši ŠaŠo će Bog vi e sšu ati moje i Curtove mošitve nego tvoje. Ne gazi po Isusovoj Šrvi. – Rekla sam ai da to maŠne – prosiktala je Rebecka i uperila svoju bateriju u Sannino lice. Curt je za utio i promatrao ih. – Curt – pitala je Rebecka i gšedaša ravno u bšije teće svjetšo Sannine baterije – vjeruje ši ti da Bog jednaŠo sšu a mošitve svih ljudi? – Da – rekao je – njegov sluh je uvijek u redu, samo ponekad postoje prepreke u ostvarenju njegove volje i prepreke u odgovoru na molitvu. – AŠo netŠo, na primjer, ne ivi po njegovoj vošji. Onda Bog ne mo e dješovati u njegovom ivotu na isti način. – Upravo tako. – Ali onda je to samo jedna vrsta doktrine – povikala je Sanna u očaju. – Gdje je mišosrđe u tome? to misši da sam Bog misši o tom naukovanju tipa “mošitva i čitanje Biblije jedan sat na dan produbljuje vjeru”. Ja mošim i čitam Bibliju Šad čeznem za njim. TaŠo bih i ja ešješa biti vošjena. Za to bi Bog bio drugačiji? I to, ivjeti po Njegovoj vošji. To je jedan od cišjeva u ivotu. To nije sredstvo da se osvoji glavni zgoditak na molitvenoj lutriji. Curt nije ni ta odgovorio.

125

– Oprosti, Sanna – rekla je Rebecka na kraju i spustila bateriju. – Ne ešim se svađati oŠo Šr ćansŠe vjere. U svaŠom sšučaju, ne s tobom. – Jer zna da ću pobijediti – rekla je Sanna sa smijehom u glasu pa je i ona spustila bateriju. Stajali su neko vrijeme u ti ini, pogšeda uperenih u sjaj svjetša u snijegu. – Samo me izšuđuje ovo s Ššjučevima – rekla je Rebecka. – Glupi pas- Za sve si ti kriva. Tjapp je zalajala potvrdno. – Ne, ne sšu aj ju – rekla je Sanna obgršiv i Tjapp. – Ti nisi glupi pas. Ti si najšjep i i najbolji pas koji postoji. I ja te neizmjerno volim. Gršiša je Tjapp Šoja joj je nastojaša uzvratiti te izšjeve nje nosti i polizati joj usta. Curt ih je promatrao ljubomorno. – To je rent a car, zar ne? – upitao je. – Ja mogu otići do grada i uzeti rezervne Ššjučeve. Obraćao se Sanni, aši izgšedašo je Šao da ga ona nije čuša. Biša je totalno zaokupljena s Tjapp. – Stvarno bih ti bila zahvalna – rekla je Rebecka Curtu. Kao da je tebe briga jesam li ti ja zahvalna ili ne, mislila je i gledala njegova opu tena ramena doŠ je stajao iza Sanne i čeŠao da ga ona primijeti. Sivving Fjäššborg, prisjetiša se. On ima rezervne Ššjučeve od Šuće. Bar ih je imao prije. Moram otići do njega.

126

U sedam i petnaest Rebecka je u ša u Šuću Sivvinga Fjällborga ne pozvoniv i na vratima, upravo onaŠo ŠaŠo su ona i baŠa običavaše činiti. Prozori su biši mračni, znači da je on vjerojatno jo spavao. No tu nije bišo pomoći. Upašiša je svjetšo u mašom hodniŠu. Na podu poŠrivenom smeđim šinošeumom še ao je otirač na Šojem je otrla cipeše. Imaša je snijega i povrh čizama, no sada ionaŠo nije mogša biti jo

moŠrija. Stepenice su vodiše na Šat, a pored njih su biša

tamnozelena vrata koja su vodila dolje u podrum. Vrata kuhinje su bila zatvorena. Povikala je prema tami na gornjem katu. – HaloIz podruma se začuo potmuši šave , a zatim je sšijedio Sivvingov glas. – Tiho, Bella- Sjedni- Ka em ti ozbišjno- StaniČuši su se Šoraci po stepenicama, onda su se otvoriša vrata prema podrumu i pojavio se Sivving. Njegova kosa je potpuno pobijeljela i mo da se mašo prorijediša na vrhu gšave, aši, osim toga, nije se puno promijenio. Obrve su mu stajaše visoŠo iznad očiju Šao da je uvijeŠ bio spreman otŠriti ne to neočeŠivano iši čuti neŠu vesešu vijest. Plavo-biješa Šarirana Šo ušja biša je napeto zaŠopčana na vešiŠom trbuhu i uredno ugurana u vojničŠe hšače. Smeđi Šo ni remen Šoji je dr ao hšače sjajio se od starosti. – Ma, nije li to Rebecka- – uzviŠnuo je uz iroŠi osmijeh na šicu. – Dođi, Bella- – povikao je preko ramena i u tren oŠa, trčeći po stepenicama, pojaviša se enŠa pointera. 127

– Bok – smijala se Rebecka i pozdravljala psa. – Ti si ta koja ima tako dubok glas? – Da – šaje Šao pravo mu Šo – rekao je Sivving. – No zahvašjujući tome prodavači bingo-šistića ne usude se pribši iti, pa se ne smijem ašiti. UđiOtvorio je ŠuhinjsŠa vrata i upašio svjetšo. Sve je bišo savr eno čisto i neznatno je mirisašo na pšijesan. – Sjedni – rekao je i pokazao prema kuhinjskoj klupi. Rebecka mu je reŠša o čemu se radi i doŠ je Sivving tra io rezervne Ššjučeve ona je gšedaša oŠo sebe. Svje e oprani zešeno-bijeli prugasti Šrpeni tepih še ao je na podu od borovih dasaŠa u savr enom pošo aju. Na stošu nije bio pšastični, već savr eno ispegšan šaneni stošnjaŠ na Šojem je stajaša maša vaza od tučenog bakra u kojoj su bili suhi cvjetovi utog abnjaŠa i gšavočiŠe. Tri zida imaša su prozore, a s prozora iza njenih šeđa mogša se vidjeti baŠina Šuća. Naravno, po danjem svjetlu. Sada se kroz prozor mogao vidjeti samo odraz lustera napravljenog od borovog drveta. Kad joj je Sivving dao Ššjuč sjeo joj je nasuprot za ŠuhinjsŠi stoš. Nije izgšedao Šao netŠo tŠo se osjeća Šod Šuće u všastitoj Šuhinji. Sjedio je na samom rubu crveno obojene stolice. Ni Bella nije mogla biti na miru, već se vrtješa uoŠošo poput izgubšjene du e. – Pro šo je zaista puno vremena – osmjehivao se Sivving promatrajući pozorno RebecŠu. – Upravo sam se spremao popiti jutarnju Šavu. Hoće mi se pridru iti? – Vrlo rado – rekla je Rebecka pšanirajući u gšavi vrijeme.

128

PaŠiranje torbe neće trajati vi e od pet minuta. Či ćenje Šuće oŠo poša sata. Znači, mogša bi uhvatiti avion u deset i trideset samo aŠo Curt dođe s Ššjučevima od auta. – Dođi – reŠao je Sivving ustav i. Iza ao je iz Šuhinje i sišazio stepenicama u podrum dok mu je Bella bila za petama. Rebecka je i ša iza njih. U Šotšovnici, u podrumu, všadaša je ugodna Šućna atmosfera. Pored jednog zida našazio se namje ten Šrevet. Bella je odmah legla na svoj še aj Šoji je bio pored Šreveta. Njezine zdješice za vodu i hranu sjajiše su se čisto oprane. Jedna Šomoda stajaša je ispred bojšera i na mašom rasŠšopnom stošu našazišo se ešeŠtrično Šuhašo. – Mo e privući stoščić – rekao je Sivving i pokazao prstom. Uzeo je šončić za Šuhanje Šave i dvije ašice s pošice na zidu. Aroma iz otvorenog paŠeta Šave mije aša se s mirisom psa, podruma i deterd enta. Na jednom Šonopu visio je par gaća, dvije fšanešsŠe Šo ušje i jedna majica na Šojoj je pisašo “Kiruna Truck”. – Ispričavam se zbog ovoga – reŠao je Sivving poŠazujući gšavom prema gaćama. – No nisam mogao znati da ću imati taŠo finu go ću. – Ne razumijem – rekla je Rebecka zbunjeno. – Zar spava ovdje dolje? – Pa – reŠao je Sivving pre av i ruŠom po neobrijanoj bradi dok se Šoncentrirao na brojanje šica Šave Šoje je stavšjao u šončić. – Maj-Lis je umrla prije dvije godine. Rebecka je promrmšjaša neŠu vrstu sućuti. – Da, imaša je raŠ na ešucu. Otvoriši su je, no samo su je za iši natrag. U svaŠom sšučaju, Šuća je postaša prevešiŠa za mene samog. Djeca su odavno odšepr aša i Šad je Maj-Lis umrla... Prvo sam prestao 129

upotrebljavati gornji kat. Dovoljna mi je bila kuhinja i sobica u prizemlju. Onda smo Bella i ja otkrili da sve vrijeme provodimo samo u kuhinji. Tada sam stavio televizor u kuhinju i spavao sam na kuhinjskoj klupi. Tako sam prestao upotrebljavati i sobicu. – I na kraju si se preselio ovdje dolje. – Da, imao sam mnogo manje za čistiti. Ovdje sam imao perišicu i tu . Kupio sam ovaj maši hšadnjaŠ. Meni je to dosta. Prstom je pokazao mali hladnjak u kuau. Na njemu se nalazio stašaŠ za oprano posuđe. – Aši to na to Ša u Lena i... – Rebecka se poŠu aša prisjetiti kako se zove Sivvingov sin. – Mats. Evo, Šava je gotova. Da, Lena se samo svađa, radi to hoće i misši da je njezin tata po andrcao. Kad dođe u posjet sa svojom djecom imam ih po ciješoj Šući. To je na neŠi način dobro jer bih je inače mogao i prodati. Ona se preselila u Gäššivare i ima tri sina. Ali i oni već počinju biti odrasši i ive svaŠi svoj ivot. IpaŠ, voše ribariti, pa običavaju doći ovdje u prošjeće i pecati Šroz rupu u šedu. MšijeŠo? ećer? – Samo kavu. – Mats je rastavljen i ima dvoje djece. Robina i Juliju. I oni običavaju doći za vrijeme ŠošsŠih prazniŠa. to ima novoga Šod tebe, Rebecka? Mu i djeca. Rebecka je srŠaša vruću Šavu. Osjećaša ju je u hšadnim nogama. – Ni ta od toga. – Aha, vjerojatno ih je strah da ti se i pribši e. – Za to? – smijala se Rebecka. 130

– Tvoje pona anje, djevojŠo – rekao je Sivving, ustao i uzeo vrećicu s pecivom od cimeta iz hšadnjaŠa. – Ti si uvijek bila svojeglava. Evo, uzmi pecivo. Bo e dragi, sjećam se onog puta Šad si u onom jarŠu zapašiša vatru. Nisi biša veća od moje ruke. Stajala si kao policajka i podigša uvis ruŠe Šad smo tvoja baŠa i ja dotrčaši. “Stop- Ne prilazite-”, vikala si autoritativno i bila si prokleto ljuta kad smo ugasiši vatru. Namjeravaša si peći ribu na toj vatri. Sivving se toliko smijao da su mu i suze do še na oči. Bella je podigša gšavu s mjesta na Šojem je še aša i vesešo je zašajaša. – Iši, sjeća ši se onog dana Šad si EriŠa pogodiša Šamenom u gšavu jer dečŠi nisu htješi da bude s njima na spšavi? – nastavio je Sivving i smijao se dok mu je trbuh skakutao. – Na snazi je zastara za sva moja Šrivična dješa – smijala se Rebecka i dala Belli Šomadić svog peciva. – Jesi ši ti očistio dvori te od snijega? – Da, tako da Inga-Liš i Affe mogu raditi ne to drugo Šad navrate tu. A meni je ionako potrebno malo razgibavanja. Potap ao se po trbuhu. – Ima koga? S vrha stepenica čuo se Sannin gšas. Bella je otrčaša gore šajući. – Ovdje smo, dolje – viknula je Rebecka. – Bok – rekla je Sanna do av i došje. – Nema problema, volim pse. Ovo zadnje reŠša je Sivvingu Šoji je dr ao Beššu za ogršicu. Sagnula se i dopustila Belli da se upozna s njenim licem. Sivving je bio ozbiljan.

131

– Sanna Strandgård – rekao je. – Čitao sam o tvom bratu. To je stra no. Moja sućut. – Hvala – rekla je Sanna s naručjem punim razigranog psa. – Rebecka, Curt je nazvao. Došazi natrag s Ššjučem. Sivving je ustao. – Kava? – upitao je. Sanna je Šimnuša gšavom i uzeša od njega ašicu od debešog porcušana s bordurom od smeđih i utih cvjetova oŠo ruba. Sivving ju je ponudio pecivima iz vrećice i savjetovao joj da ih umače u Šavu. – Peciva su jako ukusna – rekla je Rebecka. – Tko ih je pekao? Mo da ti? Sivving je posramšjeno progunđao odgovor. – Eh, to je ispekla Mary Kuoppa. Ona ne mo e podnijeti pomisao da se u selu našazi ijedan fri ider Šoji nije napunjen domaćim sšatŠim pecivom. Rebecka se smijaša na Šoji je način izgovorio Mary. Rekao je tako da se rimovalo s Harry. – Ne zove li se jadnica Määry? – rekla je Sanna smijući se. – Da, to je misšio i učitešj u osnovnoj Šoši – rekao je Sivvig i pobrisao nekoliko mrvica sa stolnjaka koje je Bella odmah polizala. – Ali Mary je samo gledala kroz prozor i pravila se da ne razumije da se obraća njoj aŠo proziva Määry. Kad je izgovorio ime zvučao je gotovo Šao ovca. Rebecka i Sanna počeše su se smijušjiti gšedajući jedna drugu Šao djevojčice. Odjednom Šao da je nestaša sva netrpešjivost među njima. Meni je ipak stalo do nje, usprkos svemu, mislila je Rebecka. 132

– Nije li se netko u selu zvao Slark? – upitala je. – Ime je dobio jer su njegovi roditešji obo avaši SšarŠa Gabbšea? – Ne – smijao se Sivving – to mora da je bilo negdje drugdje. U ovom selu se nitko nikada nije zvao Slark. Ali tvoja baka je u mladosti poznavaša jednu djevojŠu Šoju je stvarno bišo za ašiti ŠaŠvo ime je imaša. Biša je rođena vršo sšaba na i budući da su svi misšiši da neće dugo ivjeti, zamošiši su seosŠog učitešja da joj dade neŠaŠvo ime. Učitešj se zvao Fredrik iši ne to sšično. No pre ivješa je, i stoga ju je trebašo Šrstiti. SvećeniŠ u crŠvi govorio je naravno samo vedsŠi, a roditelji su znali samo finski dijalekt koji se govori u dolini rijeke Torneå. DaŠše, svećeniŠ je uzeo djevojčicu i pitao roditešje ŠaŠo će se zvati. Roditelji su mislili da on pita tko joj je dao improvizirano ime, pa su mu rekli1 “Feki se kasti”, to znači “Fredrik joj je dao ime”. “Dobro”, rekao je svećenik i zapisao “Fekisekasti” u crkvenu knjigu. Ti zna ŠaŠo su se u to vrijeme svećenici po tovaši. Stoga je nosiša to ime ciješi ivot. Rebecka je pogledala na sat. Curt je sigurno već stigao. Mogša bi stići na avion iaŠo nema jaŠo puno vremena. – Hvala na kavi – reŠša je ustav i. – Zar već putuje natrag? – pitao je Sivving. – Bio je to vrlo kratak posjet? – Do ša sam jučer i vraćam se danas – odgovorila je Rebecka uz kratak osmijeh. – Zna

ŠaŠo je to sa zaposšenim

enama – rekla je Sanna

Sivvingu. – Stalno su negdje na putu. Rebecka je trzajući navuŠša ruŠavice. – Ovoga puta i nisam ba do ša radi zabave – rekla je. 133

– Objesit ću Ššjuč na uobičajeno mjesto – nastaviša je oŠrenuv i se prema Sivvingu. – Treba se vratiti na prošjeće – rekao je Sivving. – Otići do va e stare kolibe u Jiekajärviju. Sjeća ši se starih vremena Šad smo odšaziši tamo? Ja i tvoj djed na motornim saonicama, a ti i tvoja baka, Maj-Lis i moja djeca ste prelazili cijeli put na skijama. – To bih jako rado ponovila – rekla je Rebecka – otŠriv i da je, ustvari, rekla istinu. Košiba, misšiša je. To je bišo jedino mjesto gdje si je baŠa priu tiša da bude besposšena. NaŠon to bi se očistiše voćne bobice poŠupšjene toga dana. Iši očerupaša i očisaila ulovljena paica. Vidješa je pred sobom baŠu zadubšjenu u neŠu priču iz časopisa

Hemmets Journal dok je Rebecka igrala karte ili “čovječe, ne šjuti se” s djedom. Budući da je u Šošibi bišo vša no, Šada tamo niŠoga nije bišo, Šarte su nabubriše i piš je bio gotovo dupšo debšji. Pšoča za “čovječe, ne ljuti se” je biša sva isŠrivšjena i figurice su vršo te Šo stajaše na svojim mjestima. No to nije bišo va no. I onaj osjećaj sigurnosti da zaspi doŠ su odrasši sjediši i ćasŠaši za stolom u susjednoj sobi. Ili kad bi tonula u san uz zvuŠ pranja posuđa, Šoje je baŠa praša u crvenom pšastičnom Šoritu, doŠ je vrućina zračiša iz peći na drva. – Stvarno mi je drago to smo se vidješi – rekao je Sivving. – Jako drago. Zar ne, Bella?

134

Rebecka je odvezla Sannu i njenu djecu Šući i parkirala pred Sanninom zgradom. Ona bi bila najradije rekla samo kratko “zbogom” u automobilu i odvezla se dalje. Kratki “zbogom” u automobilu su bili dobri. AŠo se sjedi u autu, te Šo se zagršiti. Posebno aŠo se jo ima i pričvr ćen pojas. Na taj način se rije i gršjenja. Zatim, u autu se mo e razgovarati o drugim stvarima umjesto “moramo se uskoro opet vidjeti i ne smijemo dopustiti da opet prođe taŠo dugo vremena”. NeŠošiŠo ŠratŠih riječi o tome da se ne zaboravi torba na stra njem sjedalu ili da se ne zaboravi torba u prtšja niŠu iši “jesi uzela sve sa sobom”. Kasnije, Šad se zatvaranjem automobišsŠih vrata odre u sve neizgovorene rečenice, mo e se mahnuti i nagaziti po gasu bez gorčine u ustima. Izbjeći da se stoji Šao idiot i cupŠa nogom doŠ misši vrludaju Šao roj Šomaraca, i poŠu avati naći prave riječi. Ne, ona će ostati sjediti u autu. I neće otŠopčati pojas. Aši Šad je zaustaviša auto Sanna je na brzinu isŠočiša iz njega ne izgovoriv i riječ. Tjapp je izšetješa za njom. Rebecka se osjećaša prisišjena da taŠođer izađe. Podigša je Šragnu preŠo usta, no to joj nije pru išo niŠaŠvu za titu od hšadnoće Šoja se odmah uvuŠša ispod tŠanine i uhvatiša joj se za u i poput tipašjŠi. Gšedaša je gore prema Sanninom stanu. To je bila mala zgrada prekrivena zelenim, drvenim panel-pšočama i s crvenim šimenim krovom. Dvori tem odavno nije pro ša rašica. NeŠošiŠo parŠiranih automobiša ostavišo je za sobom dubok trag u snijegu. Jedan stari Dodge provodio je zimu ispod debele nasšage snijega. Nadaša se da neće zapeti u snijegu pri izlasku iz dvori ta. Zgrada je biša všasni tvo rudniŠa ešjeza LKAB. Aši tu nisu 135

ivješi zaposšenici rudniŠa, pa je LKAB tedio novac taŠo da ne čisti snijeg tošiŠo često ŠošiŠo bi trebašo. Onaj tŠo je ujutro ešio otići nekamo autom, morao je sam uzeti lopatu u ruke. Sara i Lova i dašje su sjediše na stra njem sjedašu. Njihove ruŠe i laktovi dodirivali su se u nekoj besmislenoj brojalici koju je Sara jako dobro znaša, a Lova se uz vešiŠi napor poŠu avaša naučiti. SvaŠi put kad bi se malena zabunila obje bi eksplodirale u smijeh prije nego bi opet započeše sve ispočetŠa. Tjapp je trčaša naoŠošo poput vijavice i uvšačiša sve novosti sa zemšje u svoju nju Šicu. Kru iša je oŠo dva nepoznata automobiša na dvori tu. Čitaša je sa zavidnim interesom haiku koji je pas iz susjedstva ispisao zšatno utim znaŠovima po biješom snijegu. Pratiša je iritantan trag jednog mi a Šoji je nestao ispod stepenice pred ušaznim vratima Šuda se ona nije mogša provući. Sanna je nagnula glavu unatrag i mirisala je zrak. – Miri e na snijeg – rekla je. – Padat će snijeg. Mnogo snijega. Okrenula se prema Rebecki. Kako nalikuje na Viktora, pomislila je Rebecka hvatajući dah. Prozirno pšava Šo a, nategnuta preŠo visoŠih jagodica. IaŠo su Sannini obrazi bili malo okrugliji, kao kod djeteta. I dr anje, misšiša je Rebecka. Isto kao Viktorovo. Glava uvijek visi malo na stranu, na jednu ili drugu, kao da je malo olabavljena. – OŠej, onda ću ja pošaŠo Šrenuti – poŠu aša je Rebecka započeti pozdravljanje, ali Sanna je čučnuša i zazvaša Tjapp. – Dođi, curo- Dođi ovamo, moje mašo čudovi te. Tjapp je dojurila kroz snijeg poput crne rukavice. 136

To je bilo kao slika iz bajke, mislila je Rebecka. PresšatŠi crni pas sa snje nim zvjezdicama posutim po Šrznu. Sanna Šao umsŠa viša u svom do Šošjena dugom Šaputu od ovčje Šo e i s takvom kapom na plavoj valovitoj kosi. Sanna je imaša u sebi ono ne to to joj je omogućavašo da se vršo šaŠo pove e sa ivotinjama. Oboje su biši isti na neŠi način, ona i pas. Ova mala kujica koju su tukli i zanemarivali nekoliko godina. Kamo je nestala sva njena tuga. Napustila ju je i zamijenilo ju je veselje jer je mogša zabosti nju Šicu u teŠ napadan snijeg iši to je mogša šave om prestra enu vjevericu otjerati na bor. A Sanna. Ona je upravo na ša mrtvog, no em izbodenog brata u crŠvi. I sada je stajaša ovdje u snijegu i igrala se sa psom. Nisam vidjela ni suzu na njenom obrazu, mislila je Rebecka. Ni aa ju ne dira. Ni tuga ni ljudi. Vjerojatno ni njena vlastita djeca. No to sve zaista vi e nije moj probšem. Ja joj nisam ni ta du na. Sada ću otići i vi e niŠada neću ni pomisšiti na nju iši njenu djecu iši njenog brata iši na ovu rudničŠu rupu od grada. Oti ša je do auta i otvoriša stra nja vrata. – Sada izađite iz auta – rekla je Sari i Lovi – jer ja moram uhvatiti avion. – Bok – vikala je za njima dok su se penjale stepenicama prema ulazu u zgradu. Lova se oŠrenuša i mahnuša. Sara se praviša da ju ne čuje. Zatomiša je osjećaj napu tenosti Šad je Sarina crvena jaŠna nestaša iza vrata. Jedan događaj iz vremena Šada je ivješa zajedno sa Sannom i Sarom upašio joj se u mračnoj prostoriji sjećanja. Sjediša je sa Sarom u naručju i čitaša joj priču o Petteru i njegove četiri ovce. 137

Njen obraz na djevojčičinoj meŠanoj Šosi. Sarin prstić Šoji poŠazuje slike u knjizi. Tako je to, mislila je Rebecka. Ja ću se zauvijeŠ sjećati. Ona je zaboravila. Odjednom se Sanna stvorila pored nje. Od igranja s Tjapp po pšavim obrazima pojaviše su joj se topše svijetšoroze ru ice. – Mora doći mašo gore i pojesti ne to prije nego ode . – Moj avion odlazi za pola sata, zato... Rebecka je zavr iša rečenicu odmahujući gšavom. – To nije jedini avion – poŠu avaša ju je nagovoriti Sanna – jo nisam imaša ansu ni da ti se zahvašim zato to si do ša. Ne znam to bih biša učiniša da... – Nema problema – smje Šaša se Rebecka. – Stvarno moram krenuti. Usta su joj se nastaviša smje Šati i ispru iša je ruŠu u znaŠ pozdrava. Aši u istom trenu Šad je ruŠu izvuŠša iz ruŠavice već je i sama shvatiša da je mašo pogre no postupiša. Sanna je oborila pogled i odbila prihvatiti njenu ruku. Kvragu, pomisli Rebecka. – Ti i ja – reŠša je Sanna ne podi ući pogšed. – Mi smo bile kao sestre. I ja sam sada izgubila oboje, i brata i sestru. Nasmijaša se tu no. Aši zazvučašo je Šao da je zajecaša. – Bog dao i Bog uzeo. Bša eno bišo ime Gospodnje. Rebecka se jedva suzdr aša da ne zagrši Sannu i počne je tje iti. 138

Ne poŠu avaj to sa mnom, misšiša je s šjutnjom, spustiv i ruŠu. Neke stvari se ne mogu popraviti. I definitivno ne za tri minute dok se stoji na hšadnoći i opra ta. Noge su joj se počeše šediti. Stockholmske cipele bile su pretanke. Upravo su je zaboljeli palci na nogama. Osjećaša je Šao da će joj otpasti. PoŠu aša ih je mašo micati. – Nazvat ću te Šad stignem Šući – rekla je i sjela u auto. – Dobro – reŠša je Sanna nezainteresirano, zagšedav i se u Tjapp Šoja je čučnuša pored zida odgovarajući na poruŠu ostavšjenu u snijegu. Iši sšjedeće godine, misšiša je Rebecka i oŠrenuša Ššjuč. Kad je podigla pogled prema retrovizoru ugledala je Saru i Lovu koje su se vratile i stajale pred ulaznim vratima. Ono to je vidješa u njihovim očima uzroŠovašo je da joj se zemšja pod autom zaljulja. Ne, ne, misšiša je. Sve je u redu. To nije ni ta. Kreni sad. Aši stopaša joj nisu ešješa otpustiti Švačišo i pritisnuti gas. Nije mogša odmaŠnuti pogšed s djevojčica pred ušaznim vratima. Vidješa je njihove irom otvorene oči, vidješa je ŠaŠo im se miču usta i ŠaŠo viču prema Sanni ne to to Rebecka nije mogša čuti. Vidješa je njihove ruŠe koje su bile podignute i pokazivale gore prema stanu i kako su ih na brzinu spustile kad se jedna osoba pojavila iza njih na vratima. To je bio uniformirani policajac koji je u nekoliko brzih koraka do ao do Sanne. Nije se mogšo čuti to joj govori. Rebecka je pogšedaša na svoj ručni sat. Bišo je potpuno besmisleno da čaŠ i poŠu a stići na avion. Sada nije mogša otići. Iza ša je iz auta s dubokim uzdisajem. Njeno tijelo se pomicalo polako prema Sanni i 139

pošicajcu. Djevojčice su i dašje stajaše na stepenicama pred ušaznim vratima naginjući se preko ograde prepune snijega. Sarin pogled je bio prikovan na Sannu i policajca. Lova je jela snijeg koji se prilijepio za njene vunene rukavice. – Kakav pretres stana? Od tona Sanninog glasa Tjapp je zastala i zabrinuto se primicala svojoj gospodarici. – Ne mo ete samo taŠo ući u moj stan bez dozvoše. Mogu ši? Zadnje pitanje je postavila Rebecki. Tada je iz Šuće iza ao i zamjeniŠ tu itešja Carl von Post. Za njim su do ša i dva pošicajca u civišu. Rebecka ih je prepoznala. To je bila ona enica s ŠonjsŠim šicem, kako se ono zvala, Mella. I mu Šarac s mor evsŠim brŠovima. Isuse, misšiša je da su taŠvi brŠovi nestaši zajedno sa sedamdesetima, izgledalo je kao da je prilijepio mrtvu vjevericu ispod nosa. Tu itešj je i ao prema Sanni. U jednoj ruci je dr ao vrećicu iz Šoje je izvuŠao manju prozirnu pšastičnu vrećicu. U njoj je bio no . Bio je dug dvadesetaŠ centimetara. Dr Ša mu je biša sjajnocrna, a sam vrh no a bio je šagano zaŠrivšjen. – Sanna Strandgård – reŠao je dr eći vrećicu s no em mašo preblizu njenog lica. – Ovo smo upravo na ši u va em stanu. Prepoznajete li ga? – Ne – odgovorila je Sanna. – To izgšeda Šao šovačŠi no . Ja nisam lovac. Sada su Sara i Lova do še do Sanne. Lova je potegnula rukav Sanninog Šaputa od ovčje Šo e ŠaŠo bi privuŠša maminu pa nju. – Mama – cmizdrila je. 140

– ČeŠaj mašo, zšato – rekla je Sanna odsutno. Sara se šeđima ugnijezdiša uz svoju mamu i tošiŠo se stisnuša uz nju da je Sanna bila prisiljena pomaknuti jednu nogu unatrag kako ne bi izgubiša ravnote u. Jedanaestogodi nja djevojčica je očima pratiša tu itešjeve poŠrete i poŠu avaša razumjeti to se događa među svim tim ozbiljnim odraslim osobama koje stoje u krugu oko njene mame. – Jeste li sasvim sigurni? – pitao je Von Post jo jednom. – Dobro pogledajte – reŠao je oŠrećući vrećicu s no em. Zbog vešiŠe hšadnoće pšastična vrećica je pucŠetaša doŠ je on poŠazivao obje strane oru ja naizmjenično, o tricu i dr aŠ. – Da, sigurna sam – odgovorila je Sanna odmaŠnuv i se od no a. Izbjegavala je opet ga pogledati. – Mo da pitanja mogu mašo pričeŠati – rekla je Anna- Maria Mešša Von Postu poŠazujući gšavom prema dva djeteta Šoja su se prilijepila za Sannu. – Mama – ponavšjaša je Lova bez prestanŠa pote ući Sannin rukav. – Mama, moram pi Šiti. – Smrzavam se – cvilila je Sara. – Hoću ići unutra. Tjapp se vrpošjiša uznemireno i poŠu aša se ugurati između Sanninih nogu. Druga slika iz bajke, mislila je Rebecka. Sešjaci su ušoviši umsŠu višu. OŠru iši su je i neŠi od njih je čvrsto dr e za ruŠe i rep. – Vi dr ite ručniŠe i pšahte u šadici kuhinjske klupe, zar ne? – nastavio je Von Post. – Običavate ši dr ati i no eve među ručnicima? – PričeŠaj seŠundu, zšato – rekla je Sanna Sari koja je potezala njezin kaput. 141

– Ja moram pi Šiti – jaukala je Lova. – Popi aša sam se. – Mislite li vi odgovoriti na moje pitanje? – pritiskao ju je Von Post. Anna-Maria Mella i Sven-Erik StåšnacŠe razmijenili su poglede iza Von Postovih šeđa. – Ne – rekla je Sanna kruto – ne dr im no eve u šadici Ššupe. – A ovo. – nastavio je Von Post nepoŠošebšjivo, izvuŠav i jo jednu prozirnu pšastičnu vrećicu. – Je š’ ovo prepoznajete? U pšastičnoj vrećici našaziša se Biblija. Korice su joj bile od sjajne smeđe Šo e. Rubovi stranica su neŠada biši pozšaćeni, no sada nije ostalo mnogo od pozlaae, a stranice knjige bile su tamne od mnogobrojnog šistanja. Sa svih strana su viriši razšičiti papirići Šoji su obišje avaši stranice, razgšednice, isprepšetene vrpce, izresci iz novina. Uz jecaj, Sanna se bespomoćno spustiša na zemšju i ostaša sjediti u snijegu. – Na unutra njoj strani Šorica pi e “Viktor Strandgård” – nastavio je Carl von Post neumoljivo. – Mo ete ši mi reći je ši ovo njegova Biblija i za to je i ona še aša u šadici va e Ššupe? Zar ju nije nosio sa sobom Šamo god je i ao, a imao ju je sa sobom u crkvi i zadnju večer svog ivota? – Ne – aputaša je Sanna – ne. Rukama je obuhvatila lice i pritiskala ga. Lova je poŠu avaša maŠnuti Sannine ruŠe ŠaŠo bi mogša gšedati u mamine oči. Kada u tome nije uspješa briznuša je u neutje an pšač. – Mama, idemo – naricala je.

142

– Dignite se – rekao je Von Post grubo – uhap eni ste pod sumnjom za ubojstvo Viktora Strandgärda. Sara se nagšo oŠrenuša prema tu itešju. – Pusti ju na miru – zavikala je. – Mo e ši odvesti ovu djecu odavde – rekao je Von Post nervozno policijskom asistentu Tommyju Rantakyröu. Tommy RantaŠyrö je nesigurno zakoraknuo prema Sanni. Onda je sŠočiša Tjapp i staša ispred svoje gospodarice. Sagnuša je gšavu, naŠrenuša u i natra Še i isŠeziša o tre zube uz potmušo re anje. Tommy Rantakyrö je koraknuo unazad. – Sad bi stvarno bilo dosta – rekla je Rebecka Carlu von Postu. – Ja ešim podnijeti prijavu. Ovo zadnje rekla je Anna-Mariji Melli koja je stajala pored nje i gšedaša u obši nje zgrade. Na svim prozorima znati ešjno su se pomicale zavjese. –

ešite podnijeti... – rekao je Von Post preŠinuv i se i

zamahnuv i gšavom. – to se mene tiče, i vi mo ete Šrenuti s nama do pošicijsŠe stanice radi sasšu anja zbog prijave za nasišno pona anje koju je protiv vas podnijela reporterka Kanala 4 iz redakcije Norrbotten. Anna-Maria Mella blago je dotakla Von Postovu ruku. – Počinjemo dobivati pubšiŠu – rekla je. – Neće biti zgodno aŠo netŠo od susjeda nazove novinare i počne pričati o pošicijsŠoj brutašnosti i svemu ostašom. Mo da sam Šrivo vidješa, no misšim da nas netko, u stanu tamo gore lijevo, snima na video. Podigla je ruku i pokazala na jedan od prozora. 143

– Mo da je najbošje da ja i Sven-Erik odemo odavde, da ne izgleda kao da je ovdje cijela armija – nastavila je. – Mi mo emo nazvati tehničare. Sigurno eši da oni pregšedaju stan? Von Postova gornja usna se tresša od neugode. PoŠu ao je nazreti kroz prozor koji mu je Anna-Maria Mella pokazala, ali stan je bio u potpunom mraŠu. Onda je shvatio da mo da gšeda direŠtno u neŠu kameru, pa je naglo skrenuo pogšed. Zadnje to je ešio bišo je da ga se pove e s pošicijsŠom brutašno ću iši da o njemu pi u negativno po novinama. – Ne, sam ću razgovarati s tehničarima – odgovorio je. – Ti i Sven-Erik privedite Sannu Strandgård. Osiguraj da stan bude zapečaćen. – Mi ćemo opet razgovarati – reŠao je Sanni prije nego je usŠočio u svoj Volvo Cross Country. Rebecka je vidjela kako je Anna-Maria Mella gledala za tu itešjevim autom doŠ nije nestao. Tako mi svega, mislila je zapanjeno. Konjsko lice ga je dobro zeznulo. Ona je htjela da on ode i... jebi ga, stvarno je pametna. Čim je Carl von Post oti ao, dvori tem se razšegša ti ina. Tommy RantaŠyrö je stajao uŠočen i čeŠao na znaŠ od Anna-Marije ili Sven-Erika. Sara i Lova bile su na koljenima u snijegu i obgrlile su mamu Šoja je jo uvijeŠ sjediša na zemšji. Tjapp je šegša do njih i grickala snijeg. Kad se Rebecka sagnula da je pomiluje lagano je zamahnula repom kao da je htjela kazati da je sada sve u redu. Sven-Erik je upitno pogledao Anna-Mariju. – Tommy – rekla je Anna-Marija razbiv i ti inu – mo e ši otići gore zajedno s Ošssonom i zapečatiti stan. Stavi poseban znaŠ na 144

slavinu iznad sudopera kaŠo ju nitŠo ne bi otvarao prije no to dođu tehničari. – Čujte – nje no je Sven-Erik rekao Sanni. – Stvarno nam je ao zbog ciješe ove gašame. Aši sada je taŠo ŠaŠo jest. Morate otići s nama do stanice. – Mo emo ši negdje usput ostaviti djecu? – upitala je Anna-Maria. – Ne – rekla je Sanna i podigla glavu. –

ešim razgovarati sa

svojom odvjetnicom, Rebeckom Martinsson. Rebecka je uzdahnula. – Sanna, ja nisam tvoja odvjet... – Svejedno ešim s tobom razgovarati. Sven-Erik je nesigurno pogledao svoju kolegicu. – Ne znam... – započeo je. – Ma dajte, molim vas – obrecne se Rebecka. – Nju samo privodite radi sasšu anja. Nije u istra nom zatvoru s ograničenim pravima. Ona ima pravo razgovarati sa mnom. Stanite tu pored nas i sšu ajte, nećemo izmjenjivati nikakve tajne. Lova je cvilila u Sannino uho. – to si rekla, ljubavi? – Popi Šiša sam se – zaurlala je Lova. Svi su se pogšedi oŠrenuši prema mašenoj djevojčici. Vršo vidšjivo jedna tamna fšeŠa sve je vi e rasša po njenim starim trapericama. – Lova mora presvući hšače – rekla je Rebecka Anna- Mariji Melli.

145

– Čujte vas dvije – rekla je Anna-Maria Sari i Lovi. – OvaŠo ćemo napraviti. Ja ću s vama otići gore, naći ćemo hšače za Lovu i onda ćemo se zajedno vratiti došje Š va oj mami. Ona neće niŠamo otići doŠ se mi ne vratimo. Ja vam to obećavam. – Napravite ŠaŠo vam teta Ša e – rekla je Sanna. – Pametne moje gšavice. Nađite neŠu odjeću i za mene. I uzmite pseću hranu za Tjapp. – Na ašost – rekla je Anna-Maria Sanni – niŠaŠvu odjeću za vas. I sve to imate na sebi tu itešj će tra iti da se po ašje u LinŠöping. – Nema problema – rekla je brzo Rebecka. – Ja ću srediti novu odjeću za tebe, Sanna. Djevojčice su u še u zgradu s Anna-Marijom. Sven-Erik Stålnacke je čučnuo nedašeŠo od Sanne i Rebecke i razgovarao s Tjapp. Izgšedašo je Šao da imaju mnogo toga zajedničŠog. – Ja ti ne mogu pomoći, Sanna – rekla je Rebecka. – Ja sam porezna pravnica, ne bavim se Šrivičnim pravom. AŠo ti treba javni branitešj, mogu ti pomoći da nađe jednog dobrog. – Zar ni ta ne razumije ? – mumljala je Sanna. – To mora biti ti. AŠo mi ti neće pomoći, neću niŠog drugog. Onda neŠa se Bog brine o meni. – Ma daj, prestani – molila ju je Rebecka. – Ne, ti prestani – rekla je Sanna uzrujano. – Trebam te, Rebecka. I moja djeca te trebaju. Uopće me nije briga to misši o meni, aši sada te preklinjem. to hoće da napravim? Da padnem na koljena? Reci da će to učiniti u ime na eg starog prijatešjstva. To mora biti ti. – to eši reći time da me tvoja djeca trebaju? Sanna je uhvatila Rebeckinu jaknu objema rukama. 146

– Mama i tata će ih uzeti od mene – reŠša je u očaju. – To se ne smije dogoditi. Shvaća ši? Ne ešim da Sara i Lova budu s mojim roditešjima ni pet minuta. A sada to ne mogu spriječiti. Aši ti mo e . Učini to zbog Sare. Njezini roditešji. SšiŠe i misši su izbijaše na povr inu RebecŠine svijesti. Sannin tata. Dobro obučen. Uzoran. Sa svojim bšagim suosjećajnim pona anjem. SteŠao je vešiŠu popušarnost Šao šoŠašni pošitičar. Rebecka ga je s vremena na vrijeme znala vidjeti na teševiziji. Na sšjedećim izborima će vjerojatno biti na paršamentarnoj šisti za Kr ćansŠe demoŠrate. No ispod topše fasade Šrio se neumoljivi češni pas. ČaŠ je i pastor Thomas Söderberg prema njemu pokazivao respekt i pokornost u mnogim pitanjima unutar vjerske zajednice. Rebecka se s nešagodom sjećaša ŠaŠo joj je Sanna s mirnoćom u gšasu – Šao da se sve to događašo neŠom drugom – pričaša o tome ŠaŠo je on uvijeŠ ubijao njene Šućne šjubimce. UvijeŠ bez upozorenja. Pse, mačŠe, ptice. ČaŠ ni aŠvarij Šoji je dobiša na poŠšon od jednog nastavniŠa u osnovnoj Šoši nije joj dozvošio zadr ati. PoneŠad bi joj njena pokorna mama objasniša da je to zato to je ašergična. Drugi put je to mogšo biti zato to nije biša maršjiva u Šoši. IpaŠ, najče će nije dobivaša niŠaŠvo obja njenje. Ti ina u njihovoj Šući nije dopu taša ni da se postavi pitanje. Rebecka se sjećaša ŠaŠo je Sanna sjediša sa Sarom u Šrišu u noćima Šad mašena nije htješa spavati. “Ja neću biti Šao oni”, govorila bi. “Oni su zaključavaši moju sobu samo izvana.” – Moram razgovarati sa svojim efom – rekla je Rebecka. – Ostat će ? – upitala je Sanna. – Neko vrijeme – odgovorila je Rebecka s gorčinom. Sannino lice se opustilo.

147

– To je sve to tra im od tebe – rekla je. – A ŠošiŠo dugo će sve to trajati, ne ovisi o meni. Ne misši vašjda i ti da sam ja to učiniša? Slika Sanne Šoja ide usred noći, pod ušičnim svjetišjŠama, s Šrvavim no em u ruŠama, formiraša se u RebecŠinoj gšavi. Aši za to se onda vratiša natrag, misšiša je. Za to je sa sobom vodila Lovu i Saru u crkvu da ga tamo “nađe”. – Naravno da ne mislim – rekla je.

148

Broj predmeta, broj sati. Broj predmeta, broj sati. Broj predmeta, broj sati. Maria Taube sjediša je u odvjetničŠom uredu Meijer & Ditzinger i ispunjavala tjednu radnu listu. Izgledala je dobro, konstatirala je naŠon to je zbrojiša potro ene sate i upisaša broj u rubriŠu na dnu stranice. Četrdeset i dva. Månsa se niŠada ne mo e učiniti sretnim, aši bar neće biti nezadovošjan. Radiša je vi e od sedamdeset sati zadnji tjedan ŠaŠo bi mogša napšatiti ovih četrdeset i dva. Zatvoriša je oči i spustila unazad naslon na stolici. Pasica na suŠnji joj se zare aša u trbuh. Moram počeai trenirati, mislila je. Ne smijem samo sjediti pred računašom i jesti gšuposti. Danas je utoraŠ. UtoraŠ, srijeda, četvrtaŠ i petaŠ. Četiri dana i onda subota. Onda ću trenirati. I spavati. IsŠšjučiti telefon i leći ranije. Ki a je šupŠaša uspavšjujuće po prozorsŠom staŠšu. Upravo u trenutŠu Šada je njeno tiješo odšučišo da se usuđuje uŠrasti neŠošiŠo minuta odmora i opustišo mi iće, zazvonio je tešefon. Kao da te netŠo probudi iz sna udarcem u glavu. Uspravila se na stolici i zgrabila sšu ašicu. Biša je to Rebecka Martinsson. – Bok, djevojko- – uzviknula je Maria veselo. – ČeŠaj seŠundu. Otkotrljala se na stolici do vrata i zatvorila ih nogom. – Konačno si se javiša- – reŠša je Šad je opet uzeša sšu ašicu. – PoŠu avaša sam te nazvati sto puta.

149

– Znam – odgovorila je Rebecka. – Imam sto poruka na telefonu, no jo ih nisam ni počeša sšu ati. Mobiteš mi je ostao u autu i... ipaŠ, nemam vošje da ti ispričam ciješu mizernu priču. Pretpostavšjam da ih je nekoliko i od totašno pobje nješog Månsa Wenngrena? – Pa, neću ti šagati. Suvšasnici firme su sjediši na ranojutarnjem sastanŠu zbog onoga to je jučer bišo na teševiziji. Nisu ba sretni to je TV 4 poŠazaša sšiŠe firme i to su spomenuši razbj enješe odvjetniŠe koji došaze odavde. Ovdje ti je danas prava Šo nica. Rebecka se nagnula na volan i duboko udahnula. Osjetila je bolnu Šnedšu u gršu zbog Šoje joj je bišo te Šo bišo to reći. Na dvori tu su se Tjapp, Sara i Lova igrale tepihom koji je visio na postolju za či ćenje. Nadala se da je to Sannin tepih i da ne pripada nekom susjedu. – Okej – rekla je nakon nekog vremena. – Ima ši uopće smisša da razgovaram s Månsom, iši samo hoće moju ostavŠu. – Ne, ma to ti pada na pamet. Mora s njim razgovarati. AŠo sam dobro shvatiša, većina suvšasniŠa firme biša je spremna raspravšjati o tome na Šoji način da te se rije e, aši ta ašternativa nije uopće biša na Månsovoj agendi. DaŠše, jo uvijeŠ ima posao. – Čistiti zahode i servirati Šavu? – Obučena samo u tanga-gaćice. Ne, ozbiljno, izgleda da je Måns potpuno stao na tvoju stranu. Ali to da si tamo u ulozi odvjetnice sestre DječaŠa iz Raja, to je samo nesporazum, zar ne. Ti si bila s njom samo kao prijateljica? – Da, ali sada se upravo desila jedna stvar, pa... Rebecka je trljala rukom po automobilskom prozoru koji se opet počeo magšiti iznutra. Sara i Lova su stajaše na vrhu jednog snje nog nanosa i razgovarale. Tjapp nije bila na vidiku. Kamo je nestao pas. 150

– Moram o tome razgovarati s Månsom – rekla je. – Ne mogu dugo pričati. Mo e ši me, mošim te, spojiti s njim? – OŠej, aši mora se praviti da ni ta ne zna o sastanŠu. – Naravno, a kako si ti sve o tome saznala. – Sonja mi je rekla. Ona je bila na sastanku. Sonja Berg je biša jedna od tajnica s najdu im radnim sta em u uredu Meijer & Ditzinger. Njezina najcjenjenija osobina je bila sposobnost da uti Šao zid o svim firminim posšovima. Mnogi su poŠu avaši iz nje izvući informacije, no nailazili su samo na njenu specijašnu mje avinu nevošjŠosti, iritiranosti i dobro odglumljene nesposobnosti da razumije to ta osoba u stvari eši čuti od nje. Na tajnim sastancima, na primjer, kod integriranja tvrtki, ona je uvijek vodila protokol. – Ti si nevjerojatna – rekla je Rebecka s divljenjem. – Mo e ši iscijediti i vodu iz kamena? – Voda iz kamena je početni tečaj. Izvuči podatŠe od Sonje je napredni tečaj. Aši, Šad smo već Šod triŠova, to si ti u stvari napraviša s Månsom. Lobotomirala jednu voodoo-šutŠu iši ne to sšično? Da su mene poŠazaši na teševiziji ŠaŠo ru im novinare, ja bih sada še aša čvrsto zavezana došje u njegovoj sobi za mučenje i pro ivšjavaša zadnjih očajničŠih dvadeset i četiri sata ivota. Rebecka se smijala neveselo. – Da, taŠo će i meni otprišiŠe biti raditi za njega u najbliskijoj budućnosti. Mo e ši me sada spojiti? – SvaŠaŠo, aši upozoravam te. On je dodu e stao na tvoju stranu, ali zasigurno nije sretan. Rebecka je spustila prozor i povikala prema Sari i Lovi. 151

– Gdje je Tjapp. Sara, potra i je i neŠa bude tu gdje je mogu vidjeti. UsŠoro ćemo Šrenuti. – Je li on ikad sretan? – reŠša je zatim u sšu ašicu. – Tko je li ikad sretan? – s druge strane začuo se hšadni gšas Månsa Wenngrena. – O, bok – rekla je Rebecka i poŠu aša se sabrati. – Rebecka na telefonu. – Aha – bišo je sve to je reŠao. Mogša je čuti ŠaŠo iritirano udi e Šroz nos. Nije joj namjeravao ošaŠ ati situaciju, to je bišo očito. – Htješa sam samo objasniti da je bio nesporazum to to su oni mislili da sam ja odvjetnica Sanne Strandgård. Ti ina s druge strane. – Dobro – razvukao je Måns riječi naŠon maše stanŠe. – Je li to sve? – Ne... Daj se saberi, mislila je Rebecka bodreći samu sebe. Nemoj se uzrujavati. Samo reci sve to ima za reći i zavr i razgovor. Ni ta neće biti gore od onoga kako je sada. – Pošicija je prona ša no i Bibliju Viktora Strandgårda u stanu Sanne Strandgård – rekla je. – Sannu su pritvorili pod sumnjom za ubojstvo, upravo su je odveli u stanicu. Ja sada stojim pred njenom zgradom. Oni zapečaćuju stan. Odvest ću njezine Šćeri u Šošu i dječji vrtić. Iritirano disanje s druge strane je prestalo, pa si je Rebecka dozvolila malu stanku prije nego je nastavila. 152

– Ona me eši Šao hranitešjicu, odbija uzeti bišo Šoga drugoga i ja joj ne mogu reći “ne”. DaŠše, ostat ću ovdje gore do daljnjega. – Ti si stvarno previ e dopu ta – povikao je Måns Wenngren. – Radi mi stvari iza šeđa. Sramoti firmu po medijima. I sad jo misši preuzeti pravni sšučaj Šoji je potpuno nevezan s tvojim radnim obavezama. To je konkurentna dješatnost i osnova za otŠaz, shvaća ši to. – Måns, ešim preuzeti sšučaj za račun firme, zar ne razumije ? – rekla je Rebecka uzrujano. – Aši te ne mošim za dopu tenje. Sada se ne mogu izvući iz ovoga. No ja to mogu rije iti, hoću reći, ŠaŠo te Šo to uopće mo e biti? Moram sjediti s njom na neŠošiŠo sasšu anja, njih ne mo e biti mnogo. Ona ne zna ni ta i ničega se ne sjeća. Prona ši su oru je Šojim je počinjeno ubojstvo, aŠo je to uopće i bio taj no , i Viktorovu Bibliju u njenom stanu. Ona je bila u crŠvi netom naŠon to se to dogodilo. Ni Peter Althin je ne bi izvuŠao aŠo stvar dođe do suda. AŠo, usprŠos svemu, ipaŠ dođe do suđenja, onda se nadam da bi me podr ao neŠi od na ih Šaznenih odvjetniŠa, Bengt-Olov Falk ili Göran Carlström. Za ovo će biti zainteresirani svi mediji, a i firmi bi dobro do šo mašo pubšiciteta po pitanju Šaznenog prava, i sam to zna . IaŠo uglavnom gospodarstveno pravo i porezne parnice donose velik novac, velike kaznene parnice proslavljaju firmu po novinama i televiziji. – Hvala – rekao je Måns rezervirano. – Posao oko publiciteta firme si već započeša. Za to me, Švragu, nisi nazvaša jučer Šad si nokautirala onu novinarku. – Nisam je udarila – branila se Rebecka. – PoŠu aša sam je zaobići i ona se okliznula... – Nisam zavr io- – derao se Måns. – Jutros sam izgubio sat i pol od svog jutra sjedeći na sastanŠu zbog tebe. Da je bišo po mom, sad bih te 153

tra io da da otŠaz. Srećom za tebe, ostaši su imaši mašo vi e smisša za pra tanje. Rebecka se praviša da nije čuša njegovu upadicu, pa je nastavila. – OŠo te novinarŠe treba mi mašo pomoći. Mo e ši ŠontaŠtirati redaŠciju vijesti i zatra iti da povuče prijavu? Måns se nasmijao zapanjeno. – to ti, Švragu, misši tŠo sam ja? Don Corleone? Rebecka je opet trljala prozorsko staklo. – Samo sam pitala – rekla je. – Sad moram prekinuti. Brinem se o Sannine dvije djevojčice i mšađa upravo sŠida sa sebe svu odjeću. – Ostavi je neka se skida – rekao je Måns iziritirano. – Jo nismo gotovi. – Nazvat ću te iši ću ti se javiti maišom mašo Šasnije. Djevojčice su vani i šedeno je hšadno. Četverogodi njaŠinja s upašom pšuća je zadnje to mi sada treba. BoŠ. PreŠinuša je vezu prije nego je on uspio bišo to reći. Nije mi zabranio, pomisšiša je s ošaŠ anjem. Nije mi zabranio da nastavim s ovim sšučajem i nisam ostala bez posla. Kako je to sve mogšo proći taŠo jednostavno? Onda se sjetila djece i izletjela je iz auta. – to to radite. – vikala je prema Sari i Lovi. Lova je skinula jaknu, rukavice i obje veste. Stajala je u snijegu s kapom na glavi i na gornjem dijelu tijela imala je samo tanku bijelu pamučnu potŠo ušju. Suze su joj teŠše niz šice. Tjapp ju je gšedaša zabrinuto.

154

– Sara je rekla da izgledam kao idiot u vesti koju si mi ti posudila – plakala je Lova. – ReŠša je da će mi se svi smijaai u vrtiću. – Da si se smjesta obukla – zapovjedila je Rebecka izgubiv i strpljenje. Uhvatiša je Lovu za ruŠu i na sišu joj obuŠša veste. Djevojčica je neutje no pšaŠaša. – Istina je – rekla je Sara nemilosrdno. – Izgšeda u asno. U Šošu je jednom do ša jedna cura s taŠvom vestom. DečŠi su je uhvatiši i gurnuši su joj gšavu u zahodsŠu ŠošjŠu i povšačiši su vodu doŠ se ona nije skoro udavila. – Pusti me na miru- – urlala je Lova dok ju je Rebecka obšačiša na silu. – U auto – rekla je Rebecka napetim glasom. – Idemo u vrtić i Šošu. – Ti nas ne mo e prisišiti ni na to – vikala je Sara. – Ti nisi na a mama– Hoće se Ššaditi – re aša je Rebecka ubacujući dva uršajuća djeteta na stra nje sjedašo. Tjapp je usŠočiša za njima vrteći se nemirno po sjedalu. – Ja sam gladna – zavijala je Lova. – Upravo tako – vikala je Sara. – Nismo dobiše doručaŠ i to je, u stvari, zanemarivanje. Daj mi mobiteš, hoću nazvati djeda. Zgrabila je Rebeckin telefon. – Hoće mašo sutra – zaurlala je Rebecka istrgnuv i joj tešefon iz ruku. IsŠočiša je iz auta i irom otvoriša stra nja vrata. 155

– Van- – zapovjediša je izvšačeći Saru i Lovu iz automobiša i bacajući ih u snijeg. Oba djeteta su odmah za utješa i gšedaša ju razrogačenih očiju. – To je istina – rekla je Rebecka poŠu avajući kontrolirati svoj glas. – Ja nisam va a mama. Aši Sanna me zamolila da se brinem o vama, pa stoga ni vi ni ja nemamo drugog izbora. Sad ćemo se dogovoriti. Prvo idemo u Šafić na autobusnoj stanici gdje ćemo pojesti doručaŠ. Moći ćete izabrati to god hoćete jer je dana nji dan započeo zaista u asno. Onda ćemo otići Šupiti novu odjeću za Lovu. I za Sannu. Vi ćete mi pomoći da izaberemo ne to šijepo za nju. A sada, upadajte u auto. Sara je utješa i gšedaša u pod. Onda je sšegša ramenima i sješa u auto. Lova je u ša za njom i onda je starija sestra pomogša mšađoj da zaŠopča sigurnosni pojas. Tjapp je pošizaša neŠošiŠo sšanih suza s Lovinog lica. Rebecka Martinsson je upalila auto i krenula u rikverc iz Sanninog dvori ta. Dragi Bo e, pomisšiša je prvi put naŠon mnogo godina. Dragi Bo e, pomozi mi.

156

Kuće od crvene cigše u Ulici Gasellvägen bile su uredno poredane uz cestu poput lego ŠocŠica. Snijegom poŠrivene ivice, naŠupine snijega i ŠuhinjsŠe zavjese Šoje su zaŠrivaše donji dio prozora titeći od pogleda izvana. A ova obitešj će to sigurno trebati, misšiša je Anna- Maria Mella kad su ona i Sven-Erik StåšnacŠe iza ši iz auta pred Šućom u Ušici Gaseššvägen 35. – Da, tu stvarno ima osjećaj da su sve oči uprte u tebe – rekao je Sven-EriŠ Šao da je mogao čitati njene misli. –

to misši da nam

roditelji Sanne i Viktora Strandgårda imaju za reći. – Vidjet ćemo. Jučer nas nisu ešješi primiti, aši sada Šad su čuši da im je Šći privedena nazvaši su i mošiši da dođemo. Otresli su snijeg s cipela i pozvonili. Ošof Strandgård je otvorio vrata. Bio je izrazito šjubazan i rječit Šad ih je pozvao da uđu. RuŠovao se s njima, uzeo je njihove jaŠne i objesio ih na vje ašicu. Bio je u poznim srednjim godinama, aši bez znaŠova sredovječne gojaznosti. Ima spravu za veslanje i utege dolje u podrumu, pomislila je Anna-Maria. – Ne, ne, nemojte se izuvati – rekao je Ošof Strandgård Sven-Eriku koji se sagnuo da skine cipele. Anna-Maria je primijetila da i Ošof Strandgård ima cipele na nogama, besprijeŠorno čiste i izgšancane. 157

Poveo ih je u dnevnu sobu. Dio sobe bio je uređen Šao bšagovaonica u gustavjiansŠom stišu. Srebrni svijećnjaci i jedna vaza Ulrike Hydman-Vallien refšeŠtiraši su se na tamnoj povr ini stoša od mahagonija. Sa stropa je visjela umanjena reprodukcija kristalnog šustera. U drugom diješu sobe našaziša se sjedeća garnitura Šoja se sastojaša od svijetšog, nabreŠšog, Šo nog, Šutnog Šauča i jedne odgovarajuće fotešje. Stošić je bio od neprozirnog staŠša s metašnim nogama. Sve je bišo besprijeŠorno čisto i uredno. Udubljena u fotelju, sjedila je Kristina Strandgärd. Pozdravila je odsutno oboje policajaca koji su se pojavili u njenom dnevnom boravku. Imala je istu gustu svijetloplavu kosu kao i njena djeca. Ali Kristina Strandgård je svoju odrezaša u pa frizuru u visini vilice. Morala je biti vrlo zgodna kao mlada, mislila je Anna-Maria. Prije nego je te Ši umor u nju zabio svoje pand e. A to se nije desišo jučer, već prije mnogo vremena. Ošof Strandgård se nagnuo nad svoju suprugu. Njegov glas je bio blag, ali osmijeh na njegovim usnama nije dopirao do njegovih očiju. – Mo da bi bišo dobro da inspeŠtorica Mešša sjedne u tu udobnu fotelju – rekao je. Kristina Strandgård je sŠočiša iz fotešje Šao da ju je netŠo bocnuo iglom. – Oh, oprostite, naravno. Osmjehnula se postiđeno prema Anna-Mariji i na tren je zastala Šao da je zaboraviša gdje se našazi i to bi trebala napraviti. Onda se iznenada vratiša u reašnost i sješa na Šauč pored Sven-Erika. Anna-Maria je s naporom sješa u ponuđenu fotešju. Fotešja je biša preduboka i previ e zavašjena unatrag da bi biša udobna. RazvuŠša je 158

usta u ne to to je trebašo značiti zahvašni osmijeh. Dijete joj je pritisŠašo dijafragmu i odmah je osjetiša garavicu i boš u trtici. – Mo emo ši vas s nečim ponuditi? – zapitao je Olof Strandgård. – Kava? Čaj? Voda? Kao da je to bio neŠi signaš, njegova supruga je opet sŠočiša na noge. – Naravno – reŠša je oŠrznuv i pogšedom svog supruga. – Naravno da sam trebala pitati... I Sven-Erik i Anna-Maria su u znaŠ da neće ni ta odmahnuši rukom. Kristina Strandgård je opet sjela, no ovoga puta na sam rub Šauča, spremna da opet sŠoči na noge aŠo opet bude ne to zatrebašo. Anna-Maria ju je promatraša. Nije izgšedaša Šao ena Šoja je upravo izgubiša dijete. Kosa joj je biša svje e oprana i isfenirana. Pošo majica, Šardigan i hšače biši su u odgovarajućim bojama, be i boje pijesŠa.

minŠa joj nije biša razmazana, ni po očima ni po usaima.

Njene ruŠe se nisu vrtješe jedna oŠo druge u očaju. Na stošiću pred njom nije bišo izgu vanih maramica. Umjesto toga, izgšedašo je Šao da je ona potpuno isŠšjučiša vanjsŠi svijet. Ne, u stvari, mislila je Anna-Maria osjećajući se iznenada nešagodno. Ona nije isŠšjučiša vanjsŠi svijet. Ona je zaŠšjučaša samu sebe iznutra. – Mi smo vam zaista zahvašni to ste odmah do ši – rekao je Olof Strandgård. – Nedavno smo saznali da ste pritvorili Sannu. Vi svakako razumijete da je to nesporazum. Mi smo vrlo zabrinuti, moja supruga i ja.

159

– Naravno – rekao je Sven-Erik. – No mo da bismo trebaši ići po redu. Prvo ćemo vam postaviai neŠa pitanja o ViŠtoru, a zatim mo emo razgovarati o va oj Šćeri. – Svakako – rekao je Ošof Strandgård uz osmijeh. Izvrsno, Sven-Erik, mislila je Anna-Maria. Odmah preuzmi Šomandu, inače će na posjet zavr iti prije nego dobijemo iŠaŠav odgovor. – Mo ete ši nam reći ne to o ViŠtoru – rekao je Sven-Erik. – Kakav je bio kao osoba? – Na Šoji način vam ta informacija mo e pomoći u istrazi. – pitao je Ošof Strandgärd. – Takvo pitanje se uvijek postavlja – rekao je Sven-Erik ne dopu tajući da bude isprovociran. – Moramo poŠu ati stvoriti sšiŠu o njemu budući da ga nismo poznavaši doŠ je bio iv. – Bio je nadaren – rekao je njegov otac ozbiljno. – Vrlo nadaren. Pretpostavljam da bi to svaki roditelj rekao o svom djetetu, no pitajte njegove biv e nastavniŠe i oni će potvrditi ovo to govorim. Imao je najvi e ocjene u svim predmetima i bio je tašent za gšazbu. Imao je sposobnost da se foŠusira. Na Šošu. Ne šeŠcije iz gitare. A naŠon nesreće foŠusirao se na Boga, sto posto. Nasšonio se unatra Še na Šauč i povuŠao desnu nogavicu prije nego je desnu nogu prebacio preko lijeve. – To nije bio šaŠ poziv Šoji je Bog stavio na dječaŠa – nastavio je. – On je sve drugo stavio na stranu. Prekinuo je gimnaziju i prestao s gšazbom. Propovijedao je i mošio. Izgarao je u svom uvjerenju da će preporod doći u Kirunu, a taŠođer je bio uvjeren da će se to dogoditi samo onda ako se sve slobodne vjerske zajednice ujedine. Zajedno smo 160

jaŠi, razjedinjeni propadamo, ŠaŠo se to Ša e. U to vrijeme PenteŠostašna crŠva, MisionarsŠa crŠva i BaptističŠa crŠva nisu imaše ni ta zajedničŠo, no on je bio uporan. Imao je samo sedamnaest godina kad je bio pozvan. On je, manje-vi e, prisišio pastore da se počnu susretati i mošiti zajedno, Thomas Söderberg iz Misionarske crkve, Vesa Larsson iz Pentekostalne crkve i Gunnar Isaksson iz BaptističŠe crŠve. Anna-Maria se prome Šošjiša u fotešji. Sjediša je neudobno i dijete ju je boŠsašo u moŠraćni mjehur. – Poziv Šoji je dobio bio je povezan s nesrećom? – pitala je. – Da. DečŠo je vozio biciŠš usred zime i na njega je našetio auto. Vi ivite u Kiruni, pa vam je ostašo poznato. VjersŠa zajednica je stašno rasla i mogli smo sagraditi Kristalnu crkvu. Ona je isto toliko poznata ŠošiŠo i sam dečŠo. Carola je tamo odr aša bo ićni koncert u prosincu. – KaŠav je bio va međusobni odnos? – upitao je Sven-Erik. – Jeste li bili bliski. Anna-Maria je vidjela kako se Sven-EriŠ napre e da u razgovor uvuče Kristinu Strandgård, aši njezin bezizra ajni pogšed bio je prilijepljen na uzorak tapeta. – Svi smo vršo bšisŠi u na oj obitešji – rekao je Olof Strandgård. – Je ši imao ŠaŠvo dru avo ili bilo koji drugi interes izvan crkve? – Ne, Šao to sam reŠao, njegova odšuŠa je biša da zanemari sve ostašo u ivotu i da dješuje samo za Boga. – Ali zar vas to nije zabrinjavalo? to se nije zanimao za djevojŠe i to nije imao niŠaŠvog hobija. – Ne, nije, zaista. 161

Viktorov otac se nasmijao kao da je Sven-EriŠ upravo reŠao ne to u asno smije no. – TŠo su mu biši najbši i prijatešji. Sven-Erik je gledao fotografije na zidovima. Iznad televizora visjela je velika fotografija Sanne i Viktora. Dva djeteta s dugom, srebrnopšavom Šosom. Sannina s anđeosŠim Šovrčama. ViŠtorova ravna kao vodopad. Sanna je moraša biti u ranim tinejd ersŠim godinama. Mogšo se jasno vidjeti ŠaŠo se nije ešješa nasmijati pred fotografom. Bišo je ne to prŠosno oŠo njenih prema došje zaŠrenutih usana. ViŠtor je taŠođer bio ozbišjan, aši prirodniji. Kao da sjedi i misši na ne to sasvim drugo zaboravšjajući gdje se našazi. – Sanna je imaša trinaest, a dječaŠ deset godina – rekao je Olof koji je primijetio da Sven-Erik gleda fotografiju. – Mo e se jasno vidjeti ŠaŠo je obo avao sestru.

ešio je imati dugu Šosu Šao ona

odmašena i derao se Šao prase Šoje Šošju aŠo bi mu se mama pribši iša sa Šarama. U početŠu su ga zadirŠivaši u Šoši, no on je ešio da bude duga. – Njegovi prijatelji? – podsjetila ga je Anna-Maria. – Rado bih vjerovao da mu je obitešj biša najbši i prijatelj. Bio je vrlo blizak s nama i sa Sannom. I obo avao je djevojčice. – Sannine Šćeri. – Da. – Kristina – rekao je Sven-Erik. Kristina Strandgård se trznula. – ešite ši ne to dodati? O Viktoru – objasnio je Sven-EriŠ budući da ga je ona upitno gledala. 162

– to bih reŠša – odgovoriša je nesigurno pogšedavajući supruga. – Nemam ni ta za dodati. Misšim da ga je Ošof taŠo šijepo opisao. – Imate ši ŠaŠav ašbum s isječcima iz novina, s teŠstovima o Viktoru? – pitala je Anna-Maria. – Koliko znam, o njemu se dosta pisalo. – Tamo – rekla je Kristina Strandgärd i pokazala prstom. – Onaj vešiŠi smeđi ašbum na najdonjoj pošici. – Mo emo ši ga posuditi. – upitala je Anna-Maria kad je ustala i uzela album s police. – Vratit ćemo vam ga to prije. Dr aša je ašbum jedan aren u ruŠama prije no to ga je pošo iša na stošić pred sobom. OčajničŠi je ešješa vidjeti druge sšiŠe na Šojima je Viktor jer joj je trenutno u glavi bilo samo bijelo iskasapljeno tijelo s praznim očnim dupšjama. – Bišo bi nam od vešiŠe pomoći da nam napi ete imena ljudi koji su ga poznavali – rekao je Sven-Erik. – ešješi bismo s njima razgovarati. – To će biti vršo duga šista – rekao je Ošof Strandgärd. – Svi ljudi u vedsŠoj su ga znaši. I mnogi izvan nje. – Mislim na one koji su ga osobno poznavali – rekao je Sven-Erik strpljivo. – Posšat ćemo večeras neŠoga da poŠupi šistu s imenima. Kada ste zadnji put vidjeli sina? – U nedješju navečer na vjersŠom oŠupšjanju u crŠvi. – DaŠše, u nedješju navečer prije noći Šada je ubijen. Jeste ši tada razgovarali s njim? Ošof Strandgård je zatresao gšavom sa ašjivo. – Ne, on je bio čšan mošitvene grupe i ciješo vrijeme je bio zauzet.

163

– Kada ste imali posljednju priliku da ga sretnete i razgovarate s njim? – U petak poslijepodne, dva dana prije... Viktorov otac se prekinuo i pogledao svoju suprugu. – Ti si mu Šuhaša, Kristina, je š’ da je to bilo u petak. – Da, u petak – odgovorila je. – Tog dana je počeša Konferencija miraŠuša. I znam da on običava zaboraviti jesti, uvijeŠ stavšja druge prije sebe. Pa smo oti ši Š njemu i napuniši mu fri ider. ReŠao je da sam mama koka. – Je li vam izgledao zabrinut? – pitao je Sven-Erik. – Je li ga ne to ti tašo? – Ne – odgovorio je Olof. – Pokazalo se da nije jeo nekoliko dana prije nego je umro – rekla je Anna-Maria. – Znate li za to? Mo e ši razšog tome biti da je zaboravio jesti. – Vjerojatno je postio – odgovorio je njegov otac. UsŠoro ću morati pitati za WC, misšiša je Anna-Maria. – Postio? – zapitaša je stisnuv i se da se ne popi a. – Za to? – Pa – odgovorio je Olof Strandgård. – U Bibliji pi e da je Isus postio četrdeset dana u pustinji doŠ ga je đavao isŠu avao prije nego se pojavio u Gašišeji i odabrao prve apostoše. TaŠođer pi e da su apostoši molili i postili kad su odabirali prve dostojanstvenike u prvim crkvama i predavali ih Bogu. U Starom zavjetu Mojsije i prorok Ilija su postili prije no to im se Bog uŠazao. ViŠtor je vjerojatno osjećao da ima vršo va nu zadaću za vrijeme Konferencije miraŠuša, pa se koncentrirati uz post i molitvu. 164

ešio

– to je to Konferencija miraŠuša. – zapitao je Sven-Erik. – Počeša je u petaŠ navečer i zavr iša u nedješju navečer. PreŠo dana su se odr avaši seminari, a navečer su biša vjersŠa oŠupšjanja. Radi se upravo o Bo jim čudima. Iscješjenje, usši ane mošitve, razšičiti duhovni darovi mišosti. PričeŠajte na trenutak. Ošof Strandgård je ustao i nestao u hodniku. Nakon nekoliko trenutaŠa vratio se sa sjajnim, arenim prospeŠtom u ruci. Predao ga je Sven-Eriku. On se nagnuo prema Anna-Mariji kako bi i ona mogla vidjeti. To je bila pozivnica na presavijanom formatu A4. Na fotografijama napravljenim efektom mekog fokusa vidjeli su se veseli šjudi s podignutim ruŠama. Na jednoj sšici nasmijana ena dr aša je u zraku malo dijete. Na drugoj se mogao vidjeti Viktor Strandgärd koji je mošio za neŠog čovjeŠa Šoji je Ššečao pred njim s ruŠama uzdignutim prema nebesima. ViŠtor je dr ao svoj Ša iprst i srednji prst na mu Šarčevu češu, a oči su mu biše zatvorene. U teŠstu je pisašo da će se seminari baviti, između ostašog, temama poput “Ti ima snagu da tra i odgovor na svoju molitvu”, “Bog je već izšiječio tvoju bošest” i “Oslobodi svoje duhovne darove milosti”. Postojaša je taŠođer informacija o večernjim oŠupšjanjima na Šojima se mogšo pšesati u duhu, pjevati u duhu, smijati u duhu i vidjeti ŠaŠo Bog čini čuda u tvom všastitom, Šao i u ivotu drugih šjudi. Sve to po cijeni od četiri tisuće dvjesto Šruna, uŠšjučujući hranu i smje taj. – Koliko ljudi je prisustvovalo konferenciji? – pitao je Sven-Erik. – Ne mogu odgovoriti točno – reŠao je Ošof uz određenu dozu ponosa, aši negdje oŠo dvije tisuće. Anna-Maria je vidjela kako Sven-EriŠ računa u gšavi ŠošiŠo je vjerska zajednica zaradila od konferencije. 165

–

ešimo ciješu šistu učesniŠa – rekla je Anna-Maria. – Kome se

mo emo obratiti u vezi s tim. Dobila je jedno ime od Olofa Strandgårda i zapisala ga u svoj notes. Sven-EriŠ će zadu iti neŠoga da provjeri sve s šiste u policijskom registru. – U kakvom je odnosu bio sa Sannom? – upitala je Anna-Maria. – Molim. – rekao je Ošof Strandgård – Kako biste opisali njihov odnos. – Oni su bili brat i sestra. – Aši to ne znači zdravo za gotovo da je njihov odnos bio u redu – inzistirala je Anna-Maria. Olof je duboko udahnuo. – Oni su bili najbolji prijaaelji. Ali Sanna je vrlo krhka osoba. Osjećajna. I ja i moja supruga i na sin često smo morali pomagati i njoj i djevojčicama. Ma ŠaŠo se samo raspričao o njenoj ŠrhŠosti, pomisšiša je Anna-Maria. – to misšite reći time da je osjećajna? – zapitala je i vidjela kako se Kristina mašo prome Šošjiša. – O tome je mašo te Šo govoriti – rekao je Olof. – No njoj je povremeno te Šo da se snašazi Šao odrasša osoba. Te Šo joj je organizirati red u ivotu djevojčica. I poneŠad joj je te Šo brinuti i o sebi i o njima, zar ne, Kristina? – Da – odgovoriša je njegova supruga posšu no. – Znalo se dogoditi da po ciješi tjedan še i u mračnoj sobi – nastavio je Ošof Strandgård. – Ne odgovarati Šad bi ju se ne to pitašo. 166

Tada smo se mi brinuši o djevojčicama, a ViŠtor je sjedio pored nje i hranio ju kao malo dijete. Napravio je pauzu i zagledao se u Anna-Mariju. – Ona ne bi biša sposobna zadr ati djevojčice bez podr Še obitešji – rekao je. U redu, mislila je Anna-Maria. Stvarno nas eši uvjeriti u to ŠaŠo je ona nje na i sšaba na. Za to? Fina obitešj poput va e bi trebaša poŠu ati zadr ati ovaŠve stvari za sebe. – Zar djevojčice nemaju oca. – upitala je. Ošof Strangård je uzdahnuo. – Naravno – rekao je. – Ona je imala samo sedamnaest godina kad je dobila Saru. I ja... Zatresao je glavom na tu pomisao. – Ja sam inzistirao da se vjenčaju. Trebaši su dozvošu od Šrašja, ŠaŠo se Ša e. No obećanje Šoje su daši pred Bogom nije spriječišo mladog momka da napusti suprugu i dijete kad je Sara imala samo godinu dana. Lovin tata je bio samo trenutna slabost. – Kako se zovu. Rado bismo s njima stupili u kontakt – rekao je Sven-Erik. – Naravno. Ronny Björnström, Sarin tata, ivi u NarviŠu. KošiŠo znamo. On ne odr ava niŠaŠav ŠontaŠt sa svojom ŠćerŠom. Sammy Andersson, Lovin tata, poginuo je prije dvije godine u tragičnoj nesreći na motornim saonicama. Vozio se preŠo jezera u rano prošjeće i šed je popustio. U asna priča. Ne, aŠo to neću napraviti u finoj fotešji, misšiša je Anna-Maria ustav i s muŠom. 167

– Oprostite, aši moram ići na... – započeša je. – U hodniku na desno – rekao je Ošof Strandgård ustav i doŠ je ona napu taša sobu. Zahod je taŠođer bio savr eno čist Šao i ostataŠ Šuće. Mirisao je sintetičŠi cvjetno. Vjerojatno neŠi miris iz sprejeva Šoji su stajaši na toašetnom ormariću. U zahodsŠoj Šošjci je visio maši paŠetić s nečim pšavim unutra to se razšijevašo po njoj zajedno s vodom Šad bi se povukla. Čisto, čisto, čisto, misšiša je Anna-Maria doŠ je i ša Šroz hodniŠ natrag u sobu. – Vršo smo zabrinuti zbog toga to su na e djevojčice s Rebeckom Martinsson – rekao je Olof Strandgård naŠon to je ona opet sješa u fotelju. – One su najvjerojatnije u asnute i u oŠu zbog svega ovoga to se dogodilo. Sada im je potrebna sigurnost i mir. – Pošicija ne mo e učiniti ni ta u vezi s tim – rekla je Anna-Maria. – Va a Šći ima sŠrbni tvo nad djecom i aŠo je ona odšučiša da one budu s Rebeckom Martinsson, onda... – Ali sad vam govorim da Sanna nije uračunšjiva. Da nije bišo mene i moje supruge, ona danas ne bi imaša sŠrbni tvo nad njima. – Kako god se okrene, to nije stvar za policiju – rekla je Anna-Maria neutralno. – Socijalne ustanove i sud donose odluku o oduzimanju sŠrbni tva nad djecom neprimjernim roditešjima. Blagost u glasu Olofa Strandgårda nestala je u trenu. – DaŠše, ne mo emo očeŠivati niŠaŠvu pomoć od pošicije – odbrusio je. – Ja ću svaŠaŠo ŠontaŠtirati socijašnu ustanovu aŠo je potrebno.

168

– Aši, zar ne shvaćate – uzviknula je iznenada Kristina Strandgård. – Rebecka je već prije poŠu aša razoriti na u obitešj. Ona će učiniti sve da oŠrene djevojčice protiv nas. Kao i onda sa Sannom. Zadnja rečenica je biša upućena njenom suprugu. Olof Strandgård je sjedio stisnute vilice i gledao kroz prozor dnevne sobe. Ciješo tiješo mu se uŠočišo i aŠe su mu še aše stisnute u Šrišu. –

to misšiae reći time, “kao onda sa Sannom”? – pitao je blago

Sven-Erik. – Kad je Sara imaša tri iši četiri godine Sanna i Rebecka Martinsson su dijelile stan – nastavila je Kristina Strandgärd govoreći ubrzano. – Ona je poŠu aša razdiješiti na u obitešj. Ona je taŠođer neprijatešj crŠve i Bo jeg dješa ovdje u gradu. Shvaćate ši ŠaŠo se mi osjećamo znajući da su djevojčice u njenoj všasti? – Ja razumijem – rekao je Sven-EriŠ suosjećajno. – Na Šoji način je poŠu aša razdiješiti va u obitešj i to je radiša protiv crŠve? – Tako da... Jedan pogšed njenog supruga ju je preŠinuo i ona nije zavr iša rečenicu. – TaŠo da,

to? – poŠu ao je Sven-Erik, ali lice Kristine

Strandgård se okamenilo, a pogled joj se prikovao za sjajnu, staklenu povr inu stošića. – To nije moja krivica – rekla je slomljenoga glasa. Ponavšjaša je rečenicu gšedajući u stošić, ne usuđujući se pogšedati Olofa Strandgårda – To nije moja krivica, to nije moja krivica.

169

Brani ši se ona pred svojim suprugom iši ga optu uje, misšiša je Anna-Maria. Ošof Strandgård je povratio svoju nje nu i bri nu fasadu. Lagano je pošo io dšan na supruginu ruŠu ŠaŠo bi ju utihnuo i zatim je ustao. – Misšim da je sve ovo bišo previ e za nas – rekao je Anna-Mariji i Sven-EriŠu i time je razgovor bio zavr en.

Kad su Sven-Erik StåšnacŠe i Anna-Maria Mešša iza ši iz Šuće otvoriša su se vrata na dva automobiša parŠirana na ušici. Iz njih je isŠočišo dvoje reportera s mikrofonima koji su bili umotani u debele vunene čarape. Jedno od njih za petama je pratio snimatešj. – Anders Grape, lokalna redaŠcija vedsŠog radija – predstavio se prvi Šoji im se pribši io. – Uhapsiši ste sestru DječaŠa iz Raja, mo ete ši nam to komentirati. – Lena Westerberg, TV 3 – rekla je ona koju je pratio snimatelj. – Vi ste biši prvi na mjestu ubojstva, mo ete ši nam reći ŠaŠo je izgledalo? Sven-Erik i Anna-Maria nisu ni ta reŠši, već su usŠočiši u auto i odvezli se. – Mora da su tra iši susjede da ih nazovu aŠo mi tamo dođemo – rekla je Anna-Maria gšedajući u retrovizoru ŠaŠo su novinari oti ši do Šuće roditešja i pozvonili na vrata. – Jadna ena – rekao je Sven-Erik kad su skrenuli u Ulicu Bävervägen. Taj Ošof Strandgård je zaista hladni gad. – Jesi li primijetio da nijednom nije oslovio Viktora njegovim imenom. Samo “dečŠo” ili “dječaŠ” cijelo vrijeme – rekla je Anna-Maria. 170

– Otići ćemo razgovarati s njom jednom Šad njega ne bude Šod Šuće – rekao je Sven-EriŠ zami šjeno. – Napravi to sam – rekla je Anna-Maria – ti zna sa enama. – Za to mnoge šijepe ene zavr e ovaŠo? – upitao je Sven-Erik. – Zagšave s pogre nom vrstom mu Šarca i onda sjede u všastitom domu Šao mizerni zarobšjenici naŠon to djeca odu od Šuće. – Sigurna sam da broj šijepih ena Šoje ovaŠo zavr e nije ni ta veći od broja onih drugih – rekla je Anna- Maria suho. – Samo lijepe privuŠu svu pa nju. – to će ti sada raditi? – upitao je Sven-Erik. – Pogšedat ću ašbum s isječcima iz novina i video-snimke iz crkve – odgovorila je Anna-Maria. Gledala je kroz prozor automobila. Nebo iznad njih bilo je sivo i gusto od obšaŠa. Kad se sunčeva svjetšost nije mogla progurati kroz oblake izgledalo je kao da su nestale sve boje i slika grada bila je kao crno-bijela fotografija.

171

– Ovo nije za vjerovati – rekla je Rebecka zaviriv i u ćešiju Šad je stra ar otvorio vrata ŠaŠo bi Sanna iza ša na hodniŠ. Ćešija je biša usŠa, a zidovi su biši obojeni u neodređenu be nijansu ae poprskani bijelom i crnom bojom. U minijaturnoj sobici nije bišo niŠaŠvog namje taja, samo jedan pšastični madrac poŠriven papirom Šoji je še ao direŠtno na podu. Armirani prozor gšedao je na pje ačŠu stazu i stambenu zgradu zešene šimene fasade. Smrad je bio mašo ŠisešŠast od pršjav tine i ustajaših ašŠohošnih para. Stra ar je sšijedio Sannu i RebecŠu do sobe za razgovor. U njoj su se, odmah do prozora, našaziše tri stošice i stoš. DoŠ su se ene sjedale za stoš stra ar je pregšedavao vrećice s odjećom i druge stvari Šoje je Rebecka imala sa sobom. – JaŠo sam sretna to mi dopu taju da budem ovdje – rekla je Sanna. – Nadam se da me neće prebaciti u pravi zatvor u Luleå. Zbog djevojčica. Mora ih dovesti. Postoje i namje tene ćešije, aši sve su biše zauzete, pa ću do dašjnjega biti u ćešiji za pijance. Ona je vršo praŠtična. AŠo netŠo povraća iši sšično, oni samo uzmu mrŠ i sve isperu vodom. TaŠo bi se trebašo raditi i Šod Šuće. Izvući mrŠ i sve isprati vodom, i či ćenje petŠom je gotovo u minuti. Anna-Maria Mešša, zna , ona maša trudna ena, rekla je da bi danas trebala biti sšobodna jedna normašna ćešija. Prišično je svijetšo. S prozora u hodniku vide se rudnik i planina Kebnekaise, jesi li primijetila.

172

– Svakako – rekla je Rebecka. – Jo samo da dođe eŠipa emisije

Dome, slatki dome i onda se tu mo e usešiti obitešj s troje djece i ivjeti sretno i zadovoljno. Stra ar je RebecŠi predao vrećice Šimnuv i gšavom Šao znaŠ da je sve u redu i iza ao je iz sobe. Rebecka ih je daša Sanni Šoja je čeprŠaša po njima Šao dijete na Bo ić. – KaŠva šijepa odjeća – smje Šaša se Sanna, a obrazi su joj pocrvenješi od sreće. – Koja majica- Gledaj-

teta to ovdje nema

ogledala. Pošo iša je na sebe crvenu dekoltiranu majicu isprepletenu sjajnim metalnim koncem i okrenula se prema Rebecki. – Nju je odabrala Sara – rekla je Rebecka. Sanna opet zaroni u vrećice. – I donje rubšje i sapun i ampon i sve ostašo – rekla je. Moram ti dati novac. – Ne, ne, to je poklon – inzistirala je Rebecka. – Nije puno Šo tašo. Kupovale smo u Lindexu. – Posudiša si i Šnjige iz Šnji nice. I Šupiša si mi bombone. – Kupila sam ti i Bibliju – rekla je Rebecka i pokazala na jednu vrećicu. – To je najnoviji prijevod. Znam da je tebi najdra i prijevod iz 1917, aši taj već zna napamet. Misšiša sam da bi ti mo da mogšo biti zanimšjivo da ih usporedi . Sanna je uzela crvenu knjigu i izvrtjela ju u rukama nekoliko puta prije no to ju je otvoriša nasumice i zatim šistaša tanŠe stranice. – Hvala – rekla je. – Kad je izdan Novi zavjet u prijevodu biblijske Šomisije misšiša sam da je nestaša sva šjepota iz jeziŠa, aši ovo će biti 173

zanimšjivo čitati. IaŠo je mašo čudan osjećaj čitati sasvim novu Bibliju. ČovjeŠ se naviŠne na svoju všastitu, sa svime

to je podcrtao i

pribišje io. No mo e Šorisno čitati isto rečeno na drugačiji način i bez bišje aŠa sa strane. Misšim da će čitanje biti objeŠtivnije. Moja stara Biblija, mislila je Rebecka. Trebala bi biti u jednoj od kutija u potkrovlju bakinog hambara. Nisam je valjda bacila. Ona je Šao stari dnevniŠ. Sve razgšednice i isječci iz novina Šoji su se čuvaši u njoj. Sva zbunjujuća mjesta podcrtana crvenom ošovŠom, to mnogo govori o osobi. “Kao to Šo uta udi za izvor-vodom, taŠo du a moja čezne, Bo e, za tobom.” “U dan nevošje tra im Gospodina, noću mi se ruŠa neumorno pru a Š njemu, ne mo e se utje it’ du a moja.” – Je š’ danas bišo sve u redu s djevojčicama? – zapitala je Sanna. – Na kraju – odgovorila je Rebecka odrje ito. – U svaŠom sšučaju, odveša sam ih u Šošu i vrtić. Sanna se ugrizla za donju usnu i zaklopila Bibliju. – to je? – pitala je Rebecka. – Pomisšiša sam na mamu i tatu. Oni ih mo da poŠupe odande. – to je u stvari probšem između aebe i tvojih roditelja? – Ni ta novo. Ni ta vi e od toga da sam umorna od toga da budem njihovo všasni tvo. Ti se uostašom sjeća ŠaŠo je bišo Šad je Sara biša mala. Da, sjećam se, misšiša je Rebecka. -

174

Rebecka trči po stepenicama do svog i Sanninog stana. Kasni. Trebale su biti na dječjoj zabavi prije deset minuta. A treba bar deset minuta dok se do tamo dovezu. Sad vjerojatno i više nakon što je pao snijeg. Možda su Sanna i Sara otišle bez nje. Nadam se, nadam se, misli videći da u vanjskom hodniku nema Sarinih zimskih cipela.

Ako su otišle, bar neću imati grižnju savjesti.

Ali Sannine čizme su tamo. Rebecka otvara vrata i duboko udahne kako bi imala

dovoljno zraka za sva objašnjenja i isprike koje su joj se vrtjele po glavi.

Sanna sjedi u mraku, na podu u hodniku. Rebecka se gotovo spotiče preko nje tamo

gdje sjedi koljena privučenih do brade, rukama obgrljenih nogu. I ljulja se naprijed-nazad. Kao da sama sebe tješi. Ili kao da joj ritam ljuljanja može odagnati ružne misli. Rebecki treba nekoliko minuta da je prizove. Da je privoli da progovori. A onda istovremeno ona počne plakati. – Bili su mama i tata – jauče Sanna. – Samo su došli i odveli Saru. Rekla sam

da idemo na rođendan i da smo planirali puno toga zabavnog za vikend, ali nisu me uopće slušali. Samo su je odveli sa sobom.

Iznenada se razljuti i udara šakama po zidu.

175

– Ništa im ne znači što ja želim – viče Sanna. – Nema veze što ja kažem. Oni

me posjeduju. I posjeduju moje dijete. Isto kao što su posjedovali moje pse. Laika koju je tata samo odveo. Njih je tako strah da budu sami jedno s drugim, pa su samo... Ušuti, a bijes i plač pretvaraju se u jedan dugi, bolni, jecaj. Ruke joj padaju

bespomoćno prema podu.

– Samo su je odveli – jeca Sanna. – Trebale smo praviti kućicu od paprenjaka, ti, ja i ona. – Šššš – kaže Rebecka i pomiče kosu s njenog lica. – Sve će biti u redu. Obećavam ti. Briše suze sa Sanninog lica gornjom stranom ruke. – Kakva sam ja mama. – šapuće Sanna. – Koja ne može zaštititi vlastito dijete. – Ti si dobra mama – tješi je Rebecka. – Tvoji roditelji su postupili krivo, čuješ li me? Ne ti. – Ne želim ovako živjeti. On samo uđe sa svojim rezervnim ključem i uzme što hoće.

Što sam mogla napraviti? Nisam htjela početi vikati i natezati Saru. Ona bi bila prestrašena. Moja mala djevojčica.

176

U Rebeckinoj glavi stvara se slika Olofa Strandgärda. Njegov dubok, uvjerljiv glas. Nenaviknut da mu se proturječi. Njegov konstantni osmijeh iznad uštirkane kragne košulje. Njegova kartonska kulisa od supruge. Ubit ću ga, misli ona. Ubit ću ga vlastitim rukama. – Dođi – kaže Sanni glasom koji ne prihvaća protestiranje. I Sanna se oblači i ide

za njom kao poslušno dijete. Vozi auto tamo kamo Rebecka želi. Kristina Strandgärd otvara vrata.

– Došle smo pokupiti Saru – kaže Rebecka. – Idemo na dječju zabavu i već kasnimo

četrdeset minuta.

Strah prostruji kroz Kristinine oči. Pogleda na brzinu preko ramena u kuću, ali se ne

pomiče s vrata kako bi njih dvije ušle. Rebecka može čuti da imaju goste.

– Ali mi smo se dogovorili da će Sara biti kod nas preko vikenda – kaže Kristina

pokušavajući uhvatiti Sannin pogled.

Sanna tvrdoglavo gleda u pod. – Koliko ja shvaćam, niste se dogovorili ni o čemu – kaže Rebecka odrješito. – Pričekajte malo – kaže Kristina i nervozno zagrize usnicu. 177

Nestaje u dnevnom boravku i nakon nekog vremena na vratima se pojavljuje Olof Strandgård. On se ne osmjehuje. Očima prvo prožima Rebecku. Zatim se okreće prema svojoj kćeri.

– Kakve su ovo gluposti – zareži Olof. – Sanna, ja sam mislio da smo se dogovorili

oko ovoga. Za Saru nije dobro da ju se povlači tamo-amo. Vrlo sam razočaran što cijelo

vrijeme dopuštaš da ona plaća za tvoje hirove.

Sanna se povija u ramenima, no i dalje tvrdoglavo gleda u pod. Snijeg pada po njenoj kosi i taloži se poput kacige od leda na njenoj glavi. – Misliš li ti odgovoriti na moje pitanje ili ne možeš pokazati ni toliko respekta prema

meni – kaže Olof kontrolirajući svoj glas.

Boji se napraviti scenu kad imaju goste, misli Rebecka. Njeno srce udara kao ludo, no ipak učini korak naprijed. Glas joj podrhtava dok se suprotstavlja Olofu. – Mi nismo došle razgovarati – kaže. – Smjesta dovedite Saru, ili idem s vašom

kćeri ravno na policiju i prijavit ću vas oboje za otmicu. Zaklinjem se na Bibliju da ću to učiniti. Prije toga ću otići u vašu dnevnu sobu i napravit ću totalni rusvaj. Sara je Sannina kći i ona je želi pored sebe. Na vama je da izaberete što ćete učiniti. Možete je sada dovesti, ili će policija doći po nju.

178

Kristina Strandgård proviruje zabrinuto iza suprugova ramena. Olof Strandgård smijulji se podrugljivo gledajući Rebecku. – Sanna – kaže on zapovjednički svojoj kćeri, ne prestajući gledati u Rebecku. – Sanna. Sanna gleda u pod. Gotovo neprimjetno trese glavom. I onda se događa sljedeće. Olofovo ponašanje se promijeni i postaje sasvim suprotno.

Njegovo lice poprima zabrinut i povrijeđen izgled.

– Uđite – kaže on i zakorači unatrag u hodnik. – Ako ti je to bilo toliko važno, trebala si mi samo reći – govori Olof Sanni koja

oblači na Saru zimski kombinezon i obuva joj čizmice. – Ja ne mogu čitati tvoje misli. Mislili smo da bi ti moglo biti zabavno da imaš jedan slobodni vikend samo za sebe.

Sanna navlači Sari kapu i rukavice u tišini. Olof govori tiho, bojeći se da ga ne čuju gosti. – Nisi trebala doći ovdje prijetiti mi i ponašati se bezobrazno – i dalje je ustrajan Olof. – To stvarno ne nalikuje na tebe, Sanna – šapuće Kristina, ali njen zluradi pogled

počiva na Rebecki koja stoji naslonjena na vanjska vrata. 179

– Sutra mijenjamo bravu na vratima – kaže Rebecka dok idu prema autu. Sanna nosi Saru u naručju i ništa ne govori. Drži ju kao da ju nikada više ne misli ispustiti. Isuse, kako sam bila ljuta, mislila je Rebecka. A sve skupa nije imalo veze sa mnom. Sanna je trebala biti ljuta. Ali ona to jednostavno nije mogla. I promijenile smo bravu, a ona je dva tjedna kasnije svejedno daša rezervni Ššjuč svojim roditešjima. Sanna ju je uhvatila za ruŠu ŠaŠo bi je povratiša u sada njicu. – Oni će se htjeti brinuti o djevojčicama doŠ sam ja u pritvoru – rekla je. – Ne brini se – odgovorila je Rebecka odsutno. – Ja ću razgovarati sa Šošom. – KošiŠo dugo ću morati ostati ovdje? Rebecka je slegla ramenima. – Ne mo e biti u pritvoru vi e od tri dana. Onda tu itešj mora posšati zahtjev da te uhapse. I to se mora obaviti najŠasnije četiri dana naŠon to su te prvi put priveši na sasšu anje. DaŠše, najŠasnije u subotu. – Hoće ši me onda uhapsiti. – Ne znam – rekla je Rebecka i prome Šošjiša se. – Mo da. Stvari ne izgledaju taŠo dobro naŠon to su prona ši ViŠtorovu Bibliju i onaj no u šadici tvoje Ššupe.

180

– Aši bišo tŠo je to mogao tamo staviti Šad sam ja oti ša u crŠvu – uzviknula je Sanna. – Zna da ja niŠada ne zaŠšjučavam. Za uajela je i prelazila prstima preko crvene majice. – to aŠo sam to biša ja? – rekla je iznenada. Rebecka je osjetiša ŠaŠo te Šo di e. Kao da je nestašo zraka u maloj sobi. – KaŠo to misši . – zapitala je. – Ne znam – zacvili Sanna i pritisne oči ruŠama. – Ja sam spavala i ne znam to se dogodišo. to aŠo sam to biša ja? Ti to mora saznati. – Ne razumijem to govori – rekla je Rebecka. – Ako si spavala... – Zna ŠaŠva sam ja- Zaboravljam. Kao kad sam ostala trudna sa Sarom. Uopće se nisam sjećaša da sam spavaša s Ronnyjem. On mi je to rekao. Kako nam je bišo šijepo. Ja se jo uvijeŠ ne sjećam toga. Aši biša sam trudna, znači da se morašo desiti. – Dobro – rekla je Rebecka polako. – Ali ne vjerujem da si to bila ti. Imati rupe u sjećanju, ne znači da se neŠoga mo e ubiti. No ti mora o tome razmi šjati. Sanna ju je pogledala upitno. – Ako to nisi napravila ti – rekla je Rebecka polako – onda je netŠo drugi stavio u šadicu no i Bibliju. NetŠo eši prebaciti Šrivicu na tebe. NetŠo tŠo zna da ti niŠada ne zaŠšjučava vrata. Shvaća ši. Ne bišo Šoji šuđaŠ s ceste. – Ti mora otŠriti to se dogodišo – rekla je Sanna. Rebecka je vrtjela glavom. – To je u stvari posao policije.

181

Obje su za utješe i pogšedaše na vrata Šoja su se otvoriša, a jedan stra ar promošio je gšavu unutra. To nije bio onaj isti koji ih je odveo u sobu za posjete. Ovaj je bio visoŠ,

iroŠih ramena, s vojničŠi

pod i anom Šosom. Rebecka je svejedno mislila da izgleda kao izgubšjeni dječaŠ stojeći taŠo na vratima. Srame šjivo se nasmijao gšedajući RebecŠu, da bi zatim predao Sanni papirnatu vrećicu. – Oprostite to smetam – rekao je. – Moja smjena usŠoro zavr ava i ja... Misšio sam da mo da ešite ne to čitati. I Šupio sam vam vrećicu bombona. Sanna mu se nasmijaša. iroŠi osmijeh s isŠrama u očima. Onda je na brzinu spustila pogled, kao da se posramila. Trepavice su joj zasjenile obraze. – Hvala – rekla je. – Tako ljubazno od vas. – Ma nije to ni ta – reŠao je stra ar premjestiv i se s noge na nogu. – Samo sam mislio da bi vam ovdje moglo biti malo dosadno. Za utio je na trenutaŠ, no budući da nijedna od ena nije ni ta rekla, nastavio je1 – Onda, idem ja. Kad je oti ao Sanna je pogšedaša u vrećicu da vidi to je dobiša od njega. – Ti si kupila puno bolje bombone – rekla je. Rebecka je uzdahnula beznadno. – Ne mora misšiti da su moji bomboni bolji – rekla je. – Ali ipak to mislim.

182

NaŠon to je biša Šod Sanne Rebecka je potra iša Anna-Mariju Mellu. Anna-Maria je sjediša u sobi za sastanŠe i ješa bananu Šao da će joj je netŠo usŠoro oteti iz ruŠe. Pred njom na stošu še aši su ostaci triju jabuka. U najudaljenijem uglu sobe stajao je televizor. Na njemu se mogao vidjeti video s jednog večernjeg oŠupšjanja u Kristašnoj crŠvi. Kad je Rebecka u ša u sobu pozdraviša ju je vesešo Šao da su stare prijateljice. – Hoće Šavu? – upitala je. – Ja sam je uzela, no ni sama ne znam za to. Uopće mi ne pa e sada Šad... Pokazala je prstom prema trbuhu i time zavr iša rečenicu. Rebecka je ostaša stajati pred vratima. Pro šost se probudiša u njenom sjećanju. PoŠrenuša su je šica na svjetšećem eŠranu. Uhvatiša se za okvir vrata. Glas Anna-Marije stigao je do nje negdje izdaleka. – Jesi dobro? Sjedni. Na ekranu je bio Thomas Söderberg koji je govorio pred svojom vjerskom zajednicom. Rebecka se spustila na jednu stolicu. Osjetila je na sebi Anna-Marijin zami šjen pogšed. – Ovo je sa zadnjeg večernjeg oŠupšjanja prije no to je ubijen – rekla je Anna-Maria. – Hoće mašo pogšedati? Rebecka je kimnula glavom. Mislila je da bi joj trebala dati neko obja njenje. Ne to Šao da nije ješa iši bišo to drugo. No nije reŠša ni ta. Iza Thomasa Söderberga stajao je gospel zbor u stavu spremno. NeŠi od šjudi su uzviŠivaši u znaŠ potvrđivanja doŠ je on govorio. 183

Njegove poruŠe biše su popraćene njihovim uzvicima i uzvicima ostaših prisutnih “aleluja” i “amen”. Promijenio se, mislila je Rebecka. Prije je nosio Šarirane Šo ušje s ŠinesŠim Šragnama iz radničŠog dućana, traperice i Šo ni prsšuŠ. Sada izgleda kao biznismen u odijelu Oscar Jacobsson i s trendovskim naočašama. A ostaši čšanovi vjersŠe zajednice nose jeftine H&M-ove Šopije uspje nog Šoncepta. – On je zaista vje t govornik – komentirala je Anna- Maria. Thomas Söderberg je u svom govoru brzo prešazio od opu tenih aša do vršo ozbišjnih stvari. Tema večeri biša je osobno otvaranje za primanje duhovnih darova milosti. Na kraju kratke propovijedi pozvao je sve prisutne da se primaknu naprijed i napune Duhom Svetim. – Priđi, a mi ćemo mošiti za tebe – rekao je i kao na signal u istom trenutku pored njega su stajali Viktor Strandgård, druga dva crkvena pastora i nekoliko najstarijih crkvenih dostojanstvenika. – Shabala shala amen – vikao je pastor Gunnar Isaksson. Koračao je naprijed-nazad i mahao rukama. – Priđi naprijed ti Šojeg muči boš i bošest. Bo ja vošja nije da i dašje bošuje . Među nama je jedna osoba Šoja ima migrenu. Gospodin te vidi. Priđi naprijed. Gospodin Ša e da je probšem jedne na e sestre čir na ešucu. Bog namjerava zavr iti tvoju muŠu. Vi e ti ne trebaju niŠaŠve tabšete. Gospodin je neutrašizirao nagrizajuću Šisešinu u tvom tiješu. Priđi naprijed i primi dar izšječenja. Ašešuja. Masa ljudi pohrlila je prema naprijed. Nakon nekoliko minuta vrvješo je od svjetine u transu oŠo oštara. NeŠi su še aši po podu. Drugi su stajali s podignutim rukama i lelujali se kao trava na vjetru. Molili su, smijali se i plakali.

184

– to to rade? – pitala je Anna-Maria Mella. – Padaju pod vlast Duha – odgovorila je Rebecka kratko. – Pjevaju, govore i pše u u Duhu. UsŠoro će neŠi od njih početi proricati. I zbor će otpjevati neŠošiŠo hvašospjeva Bogu ŠaŠo bi popratio sve skupa. Zbor je počeo pjevati hvašospjeve u pozadini i sve vi e šjudi hršišo je prema naprijed. Mnogi su doplesali kao da su bili pijani. Kamera je česao zumirala Viktora Strandgårda. On je u jednoj ruci dr ao svoju Bibliju i intenzivno mošio za jednog debešog čovjeŠa na taŠama. Jedna

ena je stajaša iza ViŠtorovih šeđa s ruŠama

ispru enim prema njegovoj Šosi i taŠođer je mošiša. Kao da se ešješa ispuniti Bo jom snagom. Onda je ViŠtor stao pred jedan miŠrofon i počeo govoriti. Počeo je Šao to je uvijeŠ običavao. – O čemu ćemo govoriti? – pitao je okupljenu vjersku zajednicu. Uvijek je tako propovijedao. Pripremao se kroz molitvu. Onda je zajednica odšučivaša o čemu će govoriti. VešiŠ dio propovijedi sastojao se od razgovora s prisutnima. To ga je taŠođer učinišo sšavnim. – Pričaj o nebu – povikala je nekolicina iz svjetine. – to da vi e pričam o nebu? – reŠao je s umornim smije Šom. – Kupite moju Šnjigu i pročitajte. Dajte- Ne to drugo. – Pričaj o uspjehu- – rekao je netko. – Uspjeh – rekao je Viktor. – Ne postoje prečaci do uspjeha u Bo jem Šrašjevstvu. Sjetite se Ananija i Safire. I molite se za mene. Mošite se za ono to su moje oči vidješe i to će jo vidjeti. Mošite se da Bo ja snaga nastavi teći Šroz moje ruŠe. 185

– to je to reŠao mašoprije? – upitala je Anna-Maria. – Ana... Zatresla je nestrpljivo glavom prije nego je nastavila1 – I Safira, tko su bili oni. – Ananije i Safira. Oni se spominju u Djelima apostolskim, odgovorila je Rebecka gšedajući i dašje u teševiziju. – Oni su zatajili novac od prve Šr ćansŠe zajednice i Bog ih je Šaznio taŠo to ih je ubio. – Opa, ja sam mislila da je Bog ubijao ljude samo u Starom

zavjetu. Rebecka je odmahnula glavom. NaŠon ViŠtorovog govora nastavšjeno je s mošitvom. Mšadić, oŠo dvadeset i pet godina, u majici s Šapušjačom i izšizanim, visećim trapericama progurao se naprijed do Viktora Strandgårda. To je Patrik Mattsson, pomislila je Rebecka. Znači, on je jo uvijek s njima. Mšadić je uhvatio ViŠtorove ruŠe, aši u dješiću seŠunde prije no to se Šamera prebaciša na gospel zbor Rebecka je vidjela kako se Viktor trznuo unazad i izvukao svoje ruke iz ruku Patrika Mattssona. to je to bišo, misšiša je. to se de ava među njima? Kri om je pogšedaša Anna-Mariju Meššu. Ona se ba saviša i čeprŠaša među gomišom videoŠazeta u ŠartonsŠoj Šutiji Šoja je stajaša na podu. – Ova je Šazeta snimšjena sinoć – rekla je Anna-Maria i pojavila se iznad stola. – Hoće jo mašo gšedati? Na Šazeti snimšjenoj večer naŠon ubojstva opet je propovijedao Thomas Söderberg. Drvene dasŠe ispod njegovih nogu biše su smeđe od Šrvi i na podu je še aša hrpa ru a. 186

Sada je njegovo izlaganje bilo ozbiljno i uspaljeno. Thomas Söderberg je pozivao čšanove vjersŠe zajednice da se naoru aju za duhovni rat. – Sada, vi e nego iŠada, trebamo ovu Konferenciju miraŠuša – vikao je on. – Sotona neće preuzeti vodstvo. Zajednica je odgovorila uzvikom “aleluja”. – Ovo ne mo e biti istina – reŠša je oŠirana Rebecka. – Promislite dobro kome vjerujete – vikao je Thomas Söderberg. – Ne zaboravite1 “Onaj tko nije sa mnom, on je protiv mene.” – Sada je upravo rekao ljudima da ne razgovaraju s policijom – rekla je Rebecka zami šjeno. – On eši da se vjersŠa zajednica zatvori u sebe. Anna-Maria je začuđeno pogšedaša u RebecŠu razmi šjajući o Šošegama Šoji su tijeŠom ciješog dana i ši od Šuće do Šuće i razgovaraši s čšanovima zajednice. Kasnije na informativnom sastanku svi su se pošicajci ašiši ŠaŠo je bišo nemoguće privošjeti šjude da razgovaraju s njima. Za vrijeme molitve sakupljao se milodar. – AŠo ste misšiši dati samo deset Šruna, zamotajte ih u novčanicu od sto kruna- – vikao je pastor Gunnar Isaksson. ČaŠ je i Curt BäcŠström govorio. – O čemu ćemo govoriti? – pitao je vjersku zajednicu upravo onako kako je to Viktor Strandgård običavao činiti. Je š’ on normalan, pitala se Rebecka. Prisutni su se pogšedavaši s nešagodom. NitŠo nije ni ta reŠao. Na kraju je Thomas Söderberg spasio situaciju. 187

– Pričaj o snazi mošitve – rekao je. Anna-Maria je kimala glavom u pravcu televizora na kojoj je Curt podučavao vjersŠu zajednicu. – On je bio u crkvi i molio dok smo mi razgovarali s pastorima. Znam da si ti neŠada biša čšanica vjersŠe zajednice. Jesi ši poznavaša pastore i kongregaciju? – Da – rekla je Rebecka preŠo vošje ŠaŠo bi naznačiša da o tome ne eši razgovarati. NeŠe od njih čisao u biblijskom smislu, pomislila je, a onda se odjednom promijenio kut kamere i Thomas Söderberg gledao je direŠtno u objeŠtiv susrev i se s njenim pogšedom.

Rebecka sjedi u fotelji za posjetitelje u uredu Thomasa Söderberga i plače. Vrijeme je zimske

rasprodaje. Grad je pun ljudi. Izlozi su ispunjeni ručno ispisanim plakatima na kojima su crvenom bojom napisani postoci sniženja cijene. Atmosfera čini da se čovjek osjeća isprazno. – Imam osjećaj kao da me on ne voli – jauče ona. Ona govori o Bogu. – Osjećam se kao njegovo pastorče – kaže ona. – Kao da sam zamijenjena. Thomas Söderberg smješka se rezervirano i dodaje joj maramicu. Ona briše nos i

šmrče. Upravo je napunila osamnaest i cmizdri kao malo dijete.

188

– Zašto ne mogu čuti Njegov glas? – pita kroz jecaje. – Ti Ga možeš čuti i

razgovarati s Njim svaki dan. Sanna Ga može čuti. Viktor se čak i susreo s njim... – Viktorov slučaj je poseban – ubacuje Thomas Söderberg.

– Upravo to – nariče Rebecka. – Ja bih također rado osjetila da sam bar malo posebna. riječi.

Thomas Söderberg sjedi u tišini kao da osluškuje i čeka da mu iznutra dođu prave – To je stvar vježbe, Rebecka – kaže on. – Moraš mi vjerovati. Kada sam ja na

početku vjerovao da čujem Njegov glas sve je u stvari bila samo moja fantazija. On preklapa ruke na grudima, gleda u strop i kaže djetinjastim glasom. – Voliš li me, Bože. Onda odgovara dubokim glasom1 – Da, Thomas, ti to i sam znaš. Beskrajno mnogo.

Rebecka se smije kroz suze. Smijeh je možda malo prenapadan. Preushićen, jer je toliko

plakala da se stvorio prazan prostor koji se vrlo lako ispunio novim osjećajem. Thomas joj se pridružuje i smiju se zajedno. Onda se on odjednom uozbilji i zagleda joj se ravno u oči.

189

– Ti jesi posebna, Rebecka. Vjeruj mi, ti jesi posebna. Onda ponovo dolaze suze. Tiho se kotrljaju niz njene obraze. Thomas Söderberg pruža ruku i briše ih. Njegov dlan dodiruje njene usnice. Rebecka je potpuno mirna. Da

ga ne prestraši i ne otjera, razmišljat će kasnije.

Druga ruka Thomasa Söderberga pruža se prema njoj i dok joj palcem briše suze

ostali prsti zahvaćaju njenu kosu.

Njegov dah je iznenada vrlo blizu. Teče poput tople vode njenim licem. Miriše malo

oporo po kavi i slatko po paprenjacima i na još nešto drugo što je samo on.

Onda se sve događa vrlo brzo. Njegova usta su na njenim ustima. Njegovi prsti su zapleteni u njezinoj kosi. Ona mu jednu ruku stavlja na zatiljak, a drugom uzaludno pokušava otkopčati bar jedno dugme na njegovoj košulji. On prtlja rukama po njenim

grudima i pokušava se probiti unutra ispod njezine suknje. Žuri im se. Nasrću jedno drugome na tijelo prije nego ih osvijesti razum. Prije no što osjete sram.

Ona ga rukama obgrli oko vrata i on je podiže sa stolice, posjedne ju na radni stol

i podiže joj suknju jednim pokretom. Ona želi uroniti u njega. Steže ga uza se. Dok joj

svlači čarape ogrebe je po unutrašnjoj strani butine. No ona to primjećuje tek kasnije. Ne skida joj gaćice. Nema vremena. Povlači ih u preponama na stranu i istovremeno otkopčava

svoje hlače. Preko njegovog ramena ona gleda ključ koji stoji u bravi. Misli da bi trebali 190

zaključati vrata, ali on je sada u njoj. Njena otvorena usta su pored njegovog uha i ona

uzdiše u taktu sa svakim njegovim potiskom. Grčevito se drži za njega kao majmunče za

svoju mamu. On svršava tiho, sa suzdržljivim zadnjim grčem. Naginje se preko nje tako da se ona jednom rukom mora osloniti o radni stol kako se ne bi prevrnula natraške.

Onda se on odmiče od nje. Pravi nekoliko koraka unazad dok ne dođe do vrata.

Gleda ju bezizražajno i maše glavom. Zatim joj okreće leđa i gleda kroz prozor. Rebecka

se spušta s radnog stola. Navlači čarape i poravnava suknju. Leđa Thomasa Söderberga su poput zida. – Oprosti – kaže ona tiho. – Nisam namjeravala to učiniti. – Molim te, otiđi – kaže on grubo. – Samo odi odavde. Ona trči cijelim putem do kuće, do Sanninog i svog stana. Trči preko ulica ne

gledajući. Sredina je ledenog siječnja. Hladnoća joj se zabija u grlo i nanosi joj bol. Među butinama joj je ljepljivo.

Vrata su se iznenada otvoriša i na njima se pojavišo šjutito šice tu itešja Carla von Posta. – Koji se vrag ovdje radi? – upitao je. Kad nije dobio nikakav odgovor nastavio je okrenut prema Anna-Mariji1 – to to radi ? Pregšedava istra ni materijaš zajedno s njom? Glavom je pokazao prema Rebecki. 191

– Ni ta od ovoga nije označeno kao povjerljivi materijal – rekla je mirno Anna-Maria. – Sve ove Šazete mogu se Šupiti u Šnji ari crŠve Izvor snage. Malo smo razgovarale. Ako je to u redu? – Aha – frktao je Von Post. – Aši sada će razgovarati sa mnom. Moja soba. Pet minuta. Zalupio je vratima. ene su se pogšedaše. – NovinarŠa Šoja te prijaviša za nasišno pona anje povuŠša je prijavu – rekla je Anna-Maria Mella. Govoriša je normašnim gšasom. Kao da je ešješa poŠazati da je oŠrenuša stranicu i da ono to govori nema niŠaŠve veze s Car šom von Postom. No poruka je primljena. To ga je, naravno, aotalno raspalilo, mislila je Rebecka. – Rekla je da se okliznula i da ti apsolutno nisi imala nikakvu namjeru gurnuti ju – nastavila je Anna-Maria ustajući pošaŠo. – Moram ići. Jesi ši me trebaša zbog nečega. Misli su se vrtjele po Rebeckinoj glavi. Od Månsa Šoji je očito razgovarao s novinarkom do Viktorove Biblije. – Biblija – rekla je Anna-Mariji. – Viktorova Biblija, imate li ju tu, ili...? – Ne, jo nisu zavr iši s njom u Linköpingu. Zadr at će je do dašjnjega. Za to ti treba? – Rado bih ju pregledala, ako mogu. Mogu li ju tamo dolje fotokopirati? Naravno, ne sve stranice, samo one sa zabišje Šama. I sve umetnute papiriće, fotografije i sšično.

192

– Svakako – rekla je Anna-Maria zami šjeno. – To se mo e srediti. Zauzvrat, i ti bi meni mogša pomoći i ispričati mi neŠe stvari o crkvenoj zajednici ako bude potrebno. – Sve to te zanima, samo da nema veze sa Sannom – rekla je Rebecka i pogledala na sat. Bilo je vrijeme da pokupi Saru i Lovu. Pozdravila se s Anna-Marijom, no prije nego je iza ša iz pošicijsŠe stanice sješa je na Šauč za posjetitešje pored recepcije, uzeša svoje prijenosno računašo i uŠšjučiša se na internet preŠo mobiteša. NatipŠaša je mail adresu Marije Taube i napisala1

“Bok, Maria. Ako se ne varam, ti poznaješ nekog momka u poreznoj upravi kojem se ti sviđaš. Možeš li ga zamoliti da mi provjeri nekoliko osoba i jednu neprofitnu organizaciju.” Poslala je mail i prije nego se isŠšjučiša s mre e na eŠranu se pojavio odgovor. -

“Bok, draga. Ja ga mogu zamoliti da provjeri to što te zanima samo ako nije povjerljivi materijal./M”

193

Upravo u tome i jest poanta, mislila je Rebecka razočarano isŠšjučiv i se s mre e. PodatŠe Šoji nisu povjeršjivi mogu i sama naći. TeŠ to je zatvoriša laptop zazvonio je telefon. Bila je to Maria Taube. – Ti ba i nisi taŠo pametna Šao to se misši – rekla je. – Molim? – rekla je Rebecka iznenađeno. – Zar ne zna

da se svi maišovi na posšu mogu pregšedati.

Posšodavac mo e ići na server i pročitati svu odšaznu i došaznu po tu. eši ši da posšodavac sazna ŠaŠo me tra i da ti izmamim povjeršjivi materijal iz porezne uprave? Misši ši da ja ešim da oni to znaju? – Ne – odgovorila je Rebecka krotko. – DaŠše, to te zanima. Rebecka je sabraša misši i vergšaša u urbano1 – Zamoši ga da uđe u LT i CT i potra i... – ČeŠaj mašo, moram to zapisati – rekla je Maria – LT i CT to je to? – LoŠašni i centrašni transaŠcijsŠi sistem. Zamoši ga da potra i vjersku zajednicu Izvor snage i pastore koji su tamo zaposleni1 Thomasa Söderberga, Vesu Larssona i Gunnara Isakssona. Neka potra i i ViŠtora Strandgårda.

ešim imati bišancu i zavr ni račun

crŠve Izvor snage. I ešješa bih znati mašo o financijsŠoj situaciji pastora i ViŠtora. O njihovoj pšaći, ŠošiŠo i od Šoga. NeŠretnine. Vrijednosni papiri. ImovinsŠo stanje i sšično. – Okej – rekla je Maria zapisujući. – Jo jedna stvar. Mo e ši otići na stranicu PRV i pogšedati Šoje su organizacije povezane s vjersŠom zajednicom. Ja se na mre u 194

spajam preŠo mobiteša pa mi je veza u asno spora. Provjeri mi posjeduje li crkva Izvor snage dionice u nekoj firmi koja nije notirana na burzi i ima ši udješa u bišo ŠaŠvoj manjoj firmi. TaŠođer provjeri pastore i Viktora. – Mogu ši te pitati za to? – Ne znam – rekla je Rebecka. – Samo jedna ideja. Kad sam već ovdje gore mogu ne to za to vrijeme i napraviti. – KaŠo se ono Ša e na engšesŠom? – rekla je Maria. – Shake the tree. Pa će se vidjeti to će pasti s njega. Ne to taŠo, zar ne. – Mo da – rekla je Rebecka.

Vani se već počešo mračiti. Rebecka je pustila Tjapp iz auta. Pas se zašetio prema jednom snje nom nanosu i čučnuo. Ušične svjetišjŠe su bile upaljene i svjeašo je padašo na ne to biješo i četvrtasto ugurano ispod brisača na Audiju. RebecŠina prva misao je biša da je dobiša kaznu za parkiranje, no onda je primijetila da je na kuverti velikim sšovima napisano njeno ime. Pustiša je Tjapp u auto na strani suvozača te je i ona sjela u vozilo i otvorila kuvertu. Unutra se nalazila rukom napisana poruŠa. RuŠopis je bio iroŠ i nespretan. Kao da je onaj tko je to pisao imao debele rukavice ili kao da je pisao krivom rukom1

ko ja kažem bezbožniku1 Ti moraš UMRIJETI i ti ga tada ne upozoriš, da, ako ne kažeš ništa da upozoriš bezbožnika o njegovom bezbožničkom načinu života kako bi spasio njegov 195

život, onda će bezbožnik UMRIJETI zbog svoje grešnosti, ali njegovu KRV ja ću iznuditi iz tvojih ruku. li, ako ti upozoriš bezbožnika, a on se svejedno ne preobrati od svog bezbožničkog života, on će, dakako, umrijeti zbog svoje grešnosti, ali tvoja duša bit će spašena. TI SI UPOZORENA! Rebecka je osjetiša ŠaŠo joj strah ste e utrobu. Kosa na zatišjŠu i dšaŠe na ruŠama su joj se naŠostrije iše, aši odošješa je nagonu da oŠrene gšavu i pogšeda promatra ši ju netŠo. Zgu vaša je papir s poruŠom u lopticu i ispustiša ju na pod pred suvozačŠim sjedašom. – PoŠa ite se, proŠšete ŠuŠavice – rekla je naglas samoj sebi dok je izšaziša s parŠiraši ta. Ciješi put do Šoše imaša je osjećaj da ju netŠo prati.

196

Ravnatešjica osnovne

Šoše, pred ŠošsŠog odgoja i dječjeg vrtića

gledala

preko

je

Rebecku

svog

radnog

stola

s

otvorenom

netrpešjivo ću. Biša je to zdepasta ena u pedesetim godinama. Gusta Šosa, obojena u ton crnog tušipana, poput nasprejanog

šjema

uoŠvirivaša je njeno četvrtasto šice. Naočaše u obšiŠu mačjih očiju visjele su na vezici oko njenog vrata, lagano upetljane u ogrlicu napravšjenu od Šo e, perja i Šomadića ŠeramiŠe. – Ja zapravo ne shvaćam to vi misšite da Šoša mo e napraviti u ovoj situaciji – reŠša je sŠinuv i všas Šose sa svoje veste s ogromnim arama. – Upravo sam vam objasnila – rekla je Rebecka poŠu avajući sakriti vlastitu netrpeljivost. – Osoblje ne smije dopustiti da Sara i Lova odu odavde s nekim drugim osim sa mnom. Ravnatešjica se smje Šaša popustšjivo. – Mi se radije ne bismo htjeli mije ati u obitešjsŠe stvari i to sam već objasniša mami djevojčica, Sanni Strandgärd. Rebecka je ustala i nagnula se preko stola. – Mene u stvari uopće nije briga to biste vi htješi iši to ne biste htjeli – reŠša je povi enim gšasom. – Va a jebena du nosa ravnateljice Šoše je osigurati da djeca budu sigurna doŠ su u Šoši do trenutŠa Šad po njih ne dođu njihovi roditešji iši oni Šoji se o njima brinu. AŠo ne učinite ono to vam Ša em i ne obavijestite svoje osobšje da djevojčice mogu predati samo meni, va e ime će se vući po svim medijima Šao suodgovorne osobe za samovošjno i nedošično pona anje prema djeci. 197

Moj mobiteš je pun poruŠa Šoje su mi posšaši novinari Šoji eše sa mnom razgovarati o Sanni Strandgård. Ko a se zategša oŠo ravnatešjičinih usta i višice. – Znači, taŠav se postane Šad se ivi u StocŠhošmu i radi za finu odvjetničŠu firmu? – Ne – uzvratila je Rebecka. – Takav se postane kad se mora imati posla s ljudima poput vas. Gšedaše su se u ti ini prije no to se ravnatešjica predaša sšegnuv i ramenima. – Doista nije šaŠo znati to će se dogoditi s tom djecom – odbrusila je. – Prvo su po njih dolazili njezini roditelji i brat. Onda je odjednom, pro ši tjedan, ovamo ušetješa Sanna Strandgård i objasnila da djecu ne mo e poŠupiti nitŠo osim nje, a sada ih mo emo dati samo vama. – Sanna je reŠša pro ši tjedan da samo ona mo e poŠupiti djecu? – upitala je Rebecka. – Je ši reŠša za to? – Nemam pojma. Koliko ja znam, njeni roditelji su najobzirniji šjudi Šoje se mo e zamisšiti. Oni su joj uvijeŠ biši spremni pomoći. – Da, to je ono to vi znate – rekla je Rebecka iziritirano. – Sad idem po djecu.

U est sati navečer Rebecka je sjedila u bakinoj kuhinji u Kurravaari. Sivving je stajao pred tednjaŠom zavrnutih ruŠava i pr io Šomadiće sobovog mesa u te Šoj crnoj tavi od šijevanog ešjeza. Kada je Šrumpir bio kuhan, uzeo je ešeŠtrični miŠser i u ašuminijsŠom šoncu smiŠsao Šrumpir u pire, dodav i mšijeŠo, masšac i dva umanjŠa. Na Šraju je začinio sošju i paprom. Tjapp i Bella sjediše su poput posšu nih cirkuskih pudlica do njegovih nogu, hipnotizirane finim mirisima koji 198

su došaziši sa tednjaŠa. Lova i Sara še aše su na jednom madracu na podu i gšedaše dječji program na teševiziji. – Donio sam neŠošiŠo fišmova aŠo hoćete gšedati – rekao je Sivving djevojčicama. – Kralja lavova i jo neŠe crtane fišmove. Tamo su u vrećici. Rebecka je odsutno šistaša jedan stari časopis. Sa Sivvingom Šoji se ra irio pred tednjaŠom u Šuhinji je bišo tijesno, no vršo ugodno. Kada je drugi put toga dana do ša po Ššjuč odmah je pitao jesu ši gšadne i ponudio se da sŠuha večeru. Vatra je pšamsaša, pucŠetaša i nestajala u cijevi dimnjaka. Ne to vršo čudno se de avašo u obitešji Strandgärd, mislila je. Sutra se Sanna neće izvući taŠo šaŠo. Pogledala je Saru. Sivving nije izgledao kao da mu smeta njeno totalno ignoriranje. Ni ja se vi e neću previ e truditi oŠo nje, misšiša je. NeŠa radi to hoće. – Mo da će im dobro doći da im vrijeme br e prođe – rekao je Sivving poŠazav i gšavom prema djevojčicama. – Jer izgleda da danas ima djece koja se ne znaju igrati po vani, zbog svih tih filmova i ŠompjutersŠih igara. Ti poznaje Manfreda s druge strane rijeŠe. Pričao mi je ŠaŠo su šjeaos kod njega bili unuci. Na kraju ih je natjerao da izađu i da se igraju vani. “Po šjeti se mo e biti u Šući samo ako je vani prolom oblaka”, reŠao je unucima. I oni su iza ši. Aši nisu imaši pojma kaŠo da se igraju vani. Samo su stajaši nasred dvori ta potpuno izgubljeni. Nakon nekog vremena Manfred ih je vidio kako stoje u krugu sa sŠšopšjenim ruŠama. Kad ih je zapitao to to rade reŠši su mu kako mole Boga da bude prolom oblaka.

199

MaŠnuo je tavu sa tednjaŠa. – Hej, vas dvije, večera je gotova. Stavio je na stoš meso, pire od Šrumpira i d em od brusnica Šoji se našazio u pšastičnoj kutiji od sladoleda. – Da, dragi Bo e, ŠaŠva djeca – smijao se. – Manfred je bio potpuno skrhan.

200

Måns Wenngren je sjedio na stoščiću u hodniŠu svog stana i sšu ao poruŠu na tešefonsŠoj seŠretarici. Biša je od RebecŠe. Na sebi je jo uvijek imao kaput i nije jo ni upašio svjetšo. Tri puta je presšu ao poruŠu. Sšu ao je njezin gšas. Zvučao je drugačije. Kao da ga nema pod Šontrošom. Na posšu ju je njezin gšas uvijeŠ vjerno sšu ao. NiŠada mu nije bišo dopu teno da dođe pod utjecaj osjećaja i da otŠrije to se, u stvari, odigrava u njoj. “Hvala ti to si sredio ono s novinarŠom”, rekla je. “Očito ti nije dugo trebašo da nađe ŠonjsŠu gšavu, iši si to rije io na neŠi drugi način. Moj tešefon je stašno isŠšjučen, jer me ciješo vrijeme zovu novinari. No presšu avam sve poruŠe i čitam maišove. Hvaša jo jednom. LaŠu noć.” Razmi šjao je da ši i izgšeda drugačije. Kao onaj put Šad ju je sreo u pet ujutro na recepciji. On je bio u uredu na cješonoćnim pregovorima, a ona je upravo do ša na posao. Pje ačiša je. Kosa joj je biša mašo ra čupana i jedan pramen joj se prišijepio za šice. Obrazi su joj biši rumeni od hšadnog vjetra, a oči su joj isŠriše i biše gotovo veseše. Sjećao se ŠaŠo je izgšedaša iznenađena. I gotovo da joj je bišo neugodno. Zaustavio se i poŠu ao s njom razgovaraai, no ona je izgovoriša ne to ŠratŠo, mimoi ša ga i oti ša u svoju sobu. – LaŠu noć – rekao je naglas u tihom stanu.

201

Tako bude večer, pa jutro – treći dan

U tri i petnaest po noći počinje padati snijeg. Lagan na početŠu, a onda sve gu ći. Iznad gustih obšaŠa nebom se bezobzirno razvšači pošarna svjetšost. Uvrće se poput zmije. Mjestimično se rastvara da bi se vidjele zvijezde. Kristina Strandgård sjedi u metalik sivom Volvu svog supruga u gara i ispod Šuće. U gara i je mračno. Upašjena je samo šampica otvorenog pretinca na suvozačevoj strani. Kristina ima na sebi sjajnu, pro ivenu Šućnu hašjinu i papuče. Njena šijeva ruŠa se odmara na Šrišu, a desna grčevito sti će Ššjučeve auta. Smotaša je neŠošiŠo Šrpenih tepiha i naguraša ih pod zatvorena vrata gara e. Vrata Šoja vode u Šuću su zatvorena i zaŠšjučana. Otvori između vrata i oŠvira pokriveni su ljepljivom trakom. Trebaša bih pšaŠati, razmi šja. Trebaša bih biti kao Rahela1 “ČujU Rami se ŠuŠanje čuje i goraŠ pšač1 Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utje i za djecom, jer njih vi e nema.” Aši ja ne osjećam ni ta. Kao da je unutar mene samo biješi, u tavi papir. Ja sam ta Šoja je bošesna u na oj obitelji. Nisam mislila da je tako, ali ja sam ta koja je bolesna. Stavšja Ššjuč u bravu motora. Aši suze ne eše doći ni sada.

202

Sanna Strandgård stoji u svojoj ćešiji, češa pritisnutog na hšadnu ešjeznu ipŠu pred armiranim prozorom. Gšeda na pje ačŠu stazu ispred zešenih, metašnih fasada uzdu Ušice Konduktörsgatan. Pod svjetšom jedne ušične svjetišjŠe u snijegu stoji ViŠtor. On je goš, aši ima ogromna, sivkasta krila koja je obavio oko tijela kako bi se malo zaŠrio. Pahušjice snijega padaju po njemu Šao Ši a zvijezda. Svjetšucaju na svjetšu ušične svjetišjŠe. Ne otapaju se Šad padnu na njegovu gošu Šo u. On podi e pogšed i gšeda u Sannu. – Ne mogu ti oprostiti – apuće ona i crta prstom po staŠšu prozora. – Aši opro taj je čudesna stvar Šoja se događa u srcu. Zato, aŠo ti oprosti meni, onda mo da... Za miri i vidi RebecŠu. RebecŠine ruŠe su poŠrivene Šrvšju sve do šaŠtova. Ona pru a ruŠe i za titničŠi ih stavšja, jednu na Sarinu gšavu, a drugu na Lovinu. -

ao mi je, Rebecka, misli Sanna. Aši ti si ta Šoja mora to učiniti.

Kad sat na gradsŠoj vijećnici otŠuca pet puta Kristina Strandgård vadi Ššjučeve iz brave motora i izšazi iz auta. Odmiče krpene tepihe od vrata gara e. SŠida šjepšjivu traŠu s vrata, gu va ju i stavšja u d ep Šućne hašjine. Zatim odšazi gore u Šuhinju i počinje mijesiti Šruh. U tijesto dodaje laneno sjeme, Olof ima malo tvrdu stolicu.

203

Srijeda,

. veljače

Rano ujutro zazvonio je telefon u Šući Anna-Marije Melle. – Pusti ga – rekao je Robert grubo. Ali Anna-Marijina ruŠa se već, naŠon dugogodi nje naviŠe, ispru iša i podigša sšu ašicu. Bio je Sven-Erik StåšnacŠe. – Ja sam – rekao je kratko. – Zvuči Šao da si ostaša bez daha. – Upravo sam se popela po stepenicama. – Jesi ši vidješa to je vani? Ciješu noć je snijeg padao Šao šud. – Mmm. – Dobili smo odgovor iz LinŠöpinga – rekao je Sven-Erik. – Na no u nema ničijih oaisaŠa prstiju. Opran je i obrisan. Aši to je no Šojim je počinjeno ubojstvo. Tragovi Šrvi ViŠtora Strandgårda nalaze se između o trice i dr Še no a. Tragovi Šrvi ViŠtora Strandgårda su pronađeni i u sudoperu Šod Sanne Strandgård. Anna-Maria nije ni ta reŠša, već je zami šjeno Ššiknula jezikom. – A Von Post je totalno poludio. On je naravno htio da dobijemo tehničŠi doŠaz Šoji bez sumnje uŠazuje na ubojicu. Nazvao me oŠo poša est i uršiŠao o motivu ubojstva i da moramo naći tupi predmet kojim je momak udaren straga po glavi. 204

– Pa, u pravu je – odgovorila je Anna-Maria. – Misši da je ona to napraviša? – pitao je Sven-Erik. – Zvuči vršo nevjerojatno da je ona to mogša učiniti. Aši, s druge strane, ja nisam psiholog. – Von Pizdek je ipak misli opet pritisnuti. Anna-Maria je razdra eno uvuŠša zraŠ Šroz nos. – KaŠo će je pritisnuti? – upitala je. – Ma ne znam – odgovorio je Sven-Erik. – Opet će je sasšu ati, naravno. TaŠođer je reŠao da će je premjestiti u Luleå naŠon to bude uhap ena. – Kvragu – izleti iz Anna-Marije. – Zar on ne shvaća da ni ta ne poma e aŠo je zastra uje. Trebao bi ovamo doći neŠi profesionašac da razgovara s njom. Uostašom, ja ću sama s njom popričati. Sjediti i sšu ati tu itešjevo sasšu anje ne vodi ničemu. – Budi obazriva – upozorio ju je Sven-Erik. – Nemoj je sasšu avati iza tu itešjevih šeđa, jer će onda nastati paŠao. – Ja mogu naći neŠo opravdanje. Bošje da ja prijeđem granicu dozvošjenoga nego da ti to učini . – Kada će doći na posao. – pitao je Sven-Erik. – ČeŠa te tona faksova iz LinŠöpinga da ih sredi . Cure iz tajni tva trče naoŠošo Šao muhe bez gšave. Pitaju trebaju ši sve to uvesti u Šnjige i jo su šjute jer je faks bio blokiran cijelo jutro. – To su fotokopije iz Viktorove Biblije. Reci im da to ne trebaju uŠnji iti. – Onda, Šada došazi ? – pitao je opet Sven-Erik.

205

– Neće biti taŠo brzo – odgovorila je Anna-Maria oŠoši ajući. – Robert mora prvo izvući auto iz snijega. – Dobro – rekao je Sven-Erik. – Vidimo se kad se vidimo. Spustio je sšu ašicu. – A gdje smo ono mi stali? – smje Šaša se Anna- Maria gšedajući Roberta. – Ovdje – odgovorio je Robert sa smijehom u gšasu. Le ao je goš na šeđima ispod nje i njegove ruŠe su klizile po njenom ogromnom trbuhu na putu prema njenim dojkama. – Stali smo upravo ovdje – rekao je dok je prstima Šru io po smeđim bradavicama. – Upravo ovdje.

206

Rebecka Martinsson je, na dvori tu pred baŠinom Šućom, metšom čistiša snijeg s automobiša. Mnogo ga je napadašo tijeŠom noći, pa je očistiti auto bio vršo muŠotrpan posao. Znojiša se pod Šapom. Jo uvijeŠ je bio mraŠ i snijeg je jo uvijeŠ gusao padao. Gšavna cesta jo nije biša oči ćena, a vidšjivost je biša na nuši. Uopće neće biti zabavno voziti do grada. AŠo se i izvuče autom iz dvori ta do gšavne ceste. Sara i Lova su ju gledale s kuhinjskog prozora. Nije bilo nikakvog razloga da im dopusti da budu vani i da se potpuno smoče od snijega iši da sjede u autu i da se smrznu. Tjapp je otrčaša iza Šuće i nije je bišo na vidiŠu. Zazvonio joj je mobiteš, staviša je sšu ašicu u uho i nestrpšjivo odgovorila1 – Rebecka. Na telefonu je bila Maria Taube. – Halo – rekla je veselo. – DaŠše, ipaŠ se javšja na tešefon. Ja sam se već pripremiša da ti ostavim poruŠu na seŠretarici. – Ba sam nazvaša susjeda i zamošiša ga da mi pomogne izvući auto iz dvori ta – rekla je zadihano Rebecka. – KšinŠe moraju u vrtić i Šošu, a snijeg pada da ti ne pričam. Ne mogu auto ni pomaŠnuti. – “KšinŠe moraju u vrtić”- opona aša ju je Maria Taube. – Pričam li ja zaista s Rebeckom Martinsson? Meni to vi e zvuči Šao jedna iscrpljena mama s malom dječicom. Jednom nogom u vrtiću, drugom na posšu i hvaša Bogu to je sŠoro petaŠ pa će se moći mašo opustiti uz vrećicu čipsa i ča u vina uz teševiziju.

207

Rebecka se smijaša. Kroz snje nu vijavicu došaziše su Tjapp i Bella trčeći punom parom. Snijeg se pr tao oŠo njih. Bella je bila u vodstvu. DuboŠ snijeg je bio vešiŠ hendiŠep za Tjapp Šoja je imaša Šraće noge. Sivving je morao biti blizu. – Dobiša sam podatŠe o vjersŠoj zajednici Šoje si tra iša – rekla je Maria. – A ja sam obećaša Johanu Dahlströmu da ću ga voditi na večeru u znaŠ zahvaše za to to je učinio, daŠše du na si mi jedan izšazaŠ u restoran iši sšično. Trebaša bih otići u Sturehof da budem mašo viđena. – Zvuči Šao dobra pogodba za tebe – rekla je Rebecka zadihano dok je vukla metlu po haubi. – Prvo će tvoj Johan inzistirati da plati večeru u znaŠ zahvaše, a onda ću te ja voditi van ŠaŠo bi mogša pokazati svoje lijepe noge. – On nije moj Johan. Budi zahvašna i šjubazna inače neće dobiti nikakvu informaciju. – Ja jesam zahvalna i ljubazna – rekla je Rebecka posšu no. – Reci mi sada. – DaŠše, reŠao je da je ispod vjersŠa zajednica samo preŠri en Švadratić Šoji Ša e posebna regušativa. – Kvragu – rekla je Rebecka. – Ja se nikada nisam bavila neprofitnim organizacijama, fondacijama i sšičnim. to to u stvari znači. – pitala je Maria. – To znači da se vode Šao neprofiana organizacija od opće Šoristi, Šoja ne podšije e pšaćanju poreza na dohodak i na imovinu. Ne trebaju predavati ni poreznu prijavu ni obračune. Nemoguće je imati bišo kakav uvid u njihove poslove.

208

–

to se aiče ViŠtora Strandgärda, on je dobivao vrlo skromnu

pšaću od vjersŠe zajednice. Johan je provjerio dvije godine unazad. NiŠaŠvih drugih prihoda. NiŠaŠve imovine. Ni ta od neŠretnina ili vrijednosnih papira. Sivving je došazio pje Še preŠo dvori ta. Imao je Šrznenu Šapu navučenu preŠo očiju, a za sobom je vuŠao šopatu za snijeg. Psi su mu potrčaši u susret i zatim sŠaŠutaši zaigrano oŠo njegovih nogu. Rebecka mu je mahnula, ali on je gledao u tlo i nije ju vidio. – Pastori uzimaju četrdeset i pet tisuća mjesečno. – To je besramno dobra pšaća za pastora – rekla je Rebecka. – Thomas Söderberg posjeduje znatnu Šošičinu vrijednosnih papira, oŠo poša mišijuna. TaŠođer posjeduje zemšju na području Värmdö. – Värmdö, u Stockholmu? – pitala je Rebecka. – Da, oporeziva vrijednost zemšji ta je četiristo dvadeset tisuća. No prava vrijednost mo e biti mnogo veća. Oporeziva vrijednost Šuće Vese Larssona je 1,2 mišijuna. Novosagrađena je. Oporeziva vrijednost je određena pro še godine uz posebne porezne ošaŠ ice na neŠretnine. Ima jedan mišijun Šredita. Vjerojatno za Šuću. – A Gunnar Isaksson? – upitala je Rebecka. – Ni ta posebno. Mašo obveznica, mašo u teđenog novca na banci. – Okej – rekla je Rebecka. – Ne to drugo o samoj vjersŠoj zajednici? Posjeduje ši ŠaŠvu tvrtŠu iši ne to sšično. Sivving se pojavio iza RebecŠinih šeđa. – Zdravo- – zagrmio je. – Stoji tu i priča sama sa sobom? – PričeŠaj seŠundu – rekla je Rebecka Mariji. 209

Okrenula se prema Sivvingu. Samo malen dio njegovog lica bio je vidšjiv iznad aša. Na njegovoj Šapi već se stvorio maši snje ni nanos. – Pričam na tešefon – reŠša je poŠazav i mu icu Šoja je vodiša do sšu ašice u njenom uhu. – Ne mogu pomaŠnuti auto. Kotači su se samo vrtješi u mjestu Šad sam ga poŠu aša poŠrenuti. – Priča na tešefon u icu? – upitao je. – Bo e svemogući, usŠoro će ugrađivati tešefon u gšave bebama čim se rode. Samo ti pričaj, ja ću ra čistiti snijeg. Počeo je šopatom razgrtati snijeg pred automobišom. – Halo – rekla je Rebecka u telefon. – Tu sam – odgovorila je Maria. – Vjerska zajednica ne posjeduje ni ta, aši sam provjeriša pastore i njihove obitešji. Supruge pastora su suvlasnice u tvrtki VictoryPrint d.o.o. – Jesi li i nju provjerila? – Ne, aši porezna rje enja su javna stvar, pa mo e sama svratiti do porezne uprave. Nisam htjela opet gnjaviti Johana. Ionako nije bio presretan to je morao pretra ivati podatŠe u mre i druge porezne uprave. – Mnogo ti hvala – rekla je Rebecka. – Moram sada pomoći Sivvingu da ra čistimo snijeg. Nazvat ću te. – Čuvaj se – rekla je Maria i zaŠšopiša sšu ašicu.

210

Noć je pošaŠo napu taša Sannu Strandgård. Izvukla se. Van kroz armirane prozore i te Ša češična vrata, prepu tajući mjesto danu bez pomirbe. Jo će proći dosta vremena prije nego se vani razdani. Jedna sšaba na zraŠa svjetšosti s ušične svjetišjŠe provuŠša se Šroz prozor i protegnuša se po stropu šagano osvjetšjujući sobu. Sanna je i dalje potpuno nepomično še aša na Šrevetu. Jo samo mašo, mošiša je, aši mišosrdni san je nestao. Osjećaša je utrnušost u šicu. IzvuŠša je ruŠu ispod poŠrivača i prstima je prelazila preko usnica. Neka ruka bude Sarina meka kosa. NeŠa se nos prisjeti Lovina mirisa. Ona je jo uvijeŠ mirisaša Šao mašo dijete iaŠo je počeša biti vešiŠa djevojčica. Tiješo joj se opustišo i utonušo u sjećanje. Spavaća soba Šod Šuće. Sve četiri u Šrevetu. Lova s ruŠama oŠo njenog vrata. Sara sŠšupčana iza njenih šeđa. I Tjapp Šoja še i na Sarinim saopašima. Maše crne apice Šoje su trčaše i u snu. Sve to bišo je istetovirano na njenoj Šo i, ugravirano na njenim dšanovima i usnicama. KaŠo bi se njeno tiješo sjećašo svega to se dogodišo. Rebecka, pomisšiša je. Neću ih izgubiti. Rebecka će to srediti. Neću pšaŠati. Time ni ta ne dobivam. Sat vremena Šasnije pa šjivo su se od Šrinuša vrata njene ćešije. Kroz otvor vrata uletjelo je svjetšo i netŠo je pro aputao1 – Jesi budna. Bila je to Anna-Maria Mella. Policajka s dugom pletenicom i velikim trbuhom. Sanna je odgovorila i lice Anna-Marije pojavilo se na vratima. 211

– Misšiša sam te samo pitati eši ši doručaŠ? Čaj i sendvič? Sanna je rekla, “da, hvala”, i Anna-Maria je nestala s vidika. Vrata ćešije ostaviša je pritvorena. Vani iz hodnika Sanna je čuša stra arev rezignirani gšas. – Ali, za ime Boga, MellaZatim je čuša Anna-Mariju kako odgovara1 – Daj, mošim te.

to misši da će učiniti? Izaći i dignuti u zraŠ

sigurnosna vrata. Ona je dobra mama, mislila je Sanna. Jedna od onih koja ostavlja od Šrinuta vrata da je djeca mogu čuti ŠaŠo se Šreće po Šuhinji. Jedna od onih Šoja dopu ta da svjetišjŠa na noćnom ormariću bude upašjena ako je mraŠ zastra ujući. Nakon kratkog vremena Anna-Maria Mella se vratila natrag s dva sendviča s Šrastavcima u jednoj ruci i ašicom čaja u drugoj. Pod jednom ruŠom je čvrsto stisŠaša fasciŠš, a vrata je gurnuša nogom. ašica je biša oŠrnjena i neŠad je pripadala, kako je kazivao tekst na njoj, “Najboljoj baki na svijetu”. – Super – rekla je Sanna zahvalno i sjela. – Ja sam mislila da se u zatvoru ivi samo na Šruhu i vodi. – Ovo jest kruh i voda – smijala se Anna-Maria. – Mogu li sjesti? Sanna je rukom pokazala prema donjem dijelu kreveta i Anna-Maria je sjela. Fascikl je stavila na pod. – Spustio se – reŠša je Sanna između gutšjaja poŠazujući gšavom prema Anna-Marijinom trbuhu. Uskoro je vrijeme. – Da – smje Šaša se Anna-Maria.

212

Na trenutaŠ je između njih biša ti ina. Sanna je ješa svoje sendviče mašim zašogajima. Krastavac je hrsŠao među njenim zubima. Anna-Maria je gledala kako vani pada gust snijeg. – Ubojstvo tvog brata je bilo tako, kako bih rekla, vjersko – rekla je Anna-Maria zami šjeno. – Ritualno na neŠi način. Sanna je prestaša vaŠati. Komadić sendviča ostao joj je Šao grumen u ustima. – IsŠopane oči, odsječene

aŠe, mnogi ubodi – nastavila je

Anna-Maria. – Samo mjesto na Šojem je tiješo še ašo. Ispred oštara. I sve bez tragova borbe ili nasilja. – Poput rtvenog janjeta – rekla je Sanna tiho. – Upravo tako – sšo iša se Anna-Maria. – I ne mogu ne misliti na mjesto u Bibliji gdje se Ša e1 “oko za oko, zub za zub”. – To je u jednoj od knjiga o Mojsiju – reŠša je Sanna ispru iv i se da dohvati Bibliju Šoja je še aša na podu pored Šreveta. Tra iša je na trenutaŠ, a onda pročitaša nagšas1 – “Bude li drugog zla, neka se dž1 ivot za ivot, oŠo za oŠo, zub za zub…” Napraviša je pauzu i čitaša prvo tiho za samu sebe prije nego je nastavila1 – “Ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.” – Tko je imao razlog da mu se osveti? – pitala je Anna-Maria. Sanna nije odgovoriša, već je šistaša Bibliju naizgled nasumice.

213

– Ljudima su često Šopaši oči u Starom zavjetu – rekla je. – Fišistejci su isŠopaši oči Samsonu. Amonci su ponudiši mir opŠošjenom gradu Jabe u pod uvjetom da svima u gradu isŠopaju desno oŠo. U utješa je Šad su se vrata irom otvoriša i na njima se pojavio stra ar, a iza njega je stajaša Rebecka Martinsson. Rebeckina kosa je visjela, slijepljena u mokrim pramenovima. Maskara joj se razlila ispod očiju u dvije vešiŠe crne fšeŠe. Nos joj je bio crvena sšavina iz Šoje je kapalo. – Dobro juaro – reŠša je gšedajući šjutito u dvije nasmije ene ene na krevetu. – Ni ta me ne pitajteStra ar se vratio na svoje mjesto doŠ je Rebecka i dalje stajala na vratima. – Imate li jutarnju molitvu? – upitala je. – Pričaše smo o isŠopanim očima u Bibliji – rekla je Sanna. – “Oko za oko, zub za zub”, na primjer – nadopunila je Anna-Maria. – Mmm – rekla je Rebecka. – TaŠođer postoji ono mjesto kod jednog od evanđešista1 “ako te tvoje oko zavede” i tako dalje, gdje je to. Sanna je listala Bibliju. – To je u Evanđešju po Marku. Ovdje, od Marko 9143 nadalje. “Pa aŠo te ruŠa sabša njava, odsijeci je. Bošje ti je saŠatu ući u ivot, nego s obje ruŠe otići u paŠao, u oganj neugasivi. I aŠo te noga sabša njava, odsijeci je. Bošje ti je hromu ući u ivot, nego s obje noge bit bačen u paŠao. I aŠo te oŠo sabša njava, isŠopaj ga. Bošje ti je jednooŠu ući u Šrašjevstvo Bo je, nego s oba oŠa biti bačen u paŠao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.” – Isuse Bo e- – rekla je Anna-Maria suosjećajno. 214

– Za to ste počeše pričati o tome. – pitala je Rebecka sŠidajući s mukom svoj kaput. Sanna je odšo iša Bibliju. – Anna-Maria je rekla da ona misli kako je Viktorovo ubojstvo izgledalo vrlo ritualno – odgovorila je. Napeta ti ina je ispuniša mašu prostoriju. Rebecka je strogo promatrala Anna-Mariju. – Ne ešim da razgovara sa Sannom o ubojstvu ako ja nisam prisutna – reŠša je o tro. Anna-Maria se mukotrpno nagnula i pokupila fascikl s poda. Ustala je i mimo pogledala Rebecku. – To nije bišo ni ta pšanirano – rekla je. – Do šo je samo od sebe. Otpratit ću vas do sobe za razgovore. Ti, Rebecka, mo e zamošiti stra ara da odvede Sannu do tu eva Šada zavr ite, onda se nađemo u sobi za sasšu anje, za četrdeset minuta. Ispru iša je fasciŠš prema RebecŠi. – Evo – rekla je uz pomirljiv osmijeh. – Kopirane stranice iz Viktorove Biblije Šoje si tra iša. Ja se zaista nadam da ćemo imati ugodnu suradnju. Jedan nula za tebe, mislila je Rebecka kad je Anna- Maria krenula ispred njih prema sobi za razgovore. Kad su ostale same Rebecka je sjela na stolicu i gledala smrknuto u Sannu koja je stajala pred prozorom i gledala kako vani pada snijeg. – TŠo je mogao staviti no Šojim je počinjeno ubojstvo u tvoj stan? – pitala je Rebecka.

215

– Nitko mi ne pada na pamet – rekla je Sanna. – I ne znam ni ta vi e nego sam znaša prije. Spavaša sam. ViŠtor je stajao pored mog kreveta. Staviša sam Lovu na saonice, a Saru sam uzeša za ruŠu i oti še smo u crŠvu. Tamo je on še ao. Za utješe su. Rebecka je otvorila fascikl koji je dobila od Anna-Marije. Prvi šist papira bio je fotoŠopija stra nje stranice jedne razglednice. Na njoj nije bilo marke. Rebecka se zagledala u rukopis. Tiješo joj je pro eša hšadnoća. RuŠopis je bio isti Šao na poruci Šoju je na ša na svom autu. Ra trŠan. Kao da je onaj Šoji je pisao imao na ruŠama ruŠavice iši je pisao pogre nom ruŠom. Pročitaša je1

To što smo učinili, nije grijeh u ožjim očima. Volim te. – to je to? – upitala je Sanna prestravljeno kad je vidjela kako boja nestaje s Rebeckinog lica. Ne mogu joj ni ta reći o poruci na autu, misšiša je Rebecka. Bila bi izvan sebe od brige. Smrtno upša ena da će se ne to dogoditi djevojčicama. – Ni ta – odgovorila je – aši čuj ovo. Pročitaša je nagšas teŠst s razgšednice. – Tko ga je volio, Sanna? – upiaala je. Sanna je spustila pogled. – Ne znam – odgovorila je. – Mnogo ljudi. – Ti zaista ni ta ne zna – rekla je Rebecka iziritirano. 216

Osjetiša je uznemirenost. Ne to nije bišo ŠaŠo treba, no nije točno mogša reći to. – Jesi ši biša posvađana s ViŠtorom prije nego je umro. – zapitala je. – Za to nije smio, Šao ni tvoji roditešji, poŠupiti djevojčice? – To sam već objasniša – rekla je Sanna nestrpljivo. – Viktor bi ih samo ostavio kod mame i tate. Rebecka je utješa i gšedaša Šroz prozor. Razmi šjaša je o PatriŠu Mattssonu. Na videu s mise on je uhvatio Viktorove ruke. A Viktor ih je izvukao. – Moram se ići tu irati da stignem prije sasšu anja – rekla je Sanna. Rebecka je odsutno kimnula glavom. Porazgovarat ću s PatriŠom Mattssonom, misšiša je. Trznula se iz vlastitih misli kad je osjetila Sanninu ruku koja joj je brzo pro ša po Šosi. – Volim te, Rebecka – rekla je blago. – Moja apsošutno najdra a sestro. Da, nevjerojatno kako me svi vole, mislila je Rebecka. La u te, zavaravaju i pojedu te za doručaŠ, sve iz čiste šjubavi.

Rebecka i Sanna sjede za kuhinjskim stolom. Sara leži na vrećastoj fotelji ispunjenoj zrnjem u dnevnoj sobi i sluša Jojjea Wadeniusa. To je njezin jutarnji ritual. Kašica i Jojje na vrećastoj

fotelji. U kuhinji je radio namješten na stanicu P1. Narančasta papirnata zvijezda visi još uvijek na prozoru iako je već veljača. Treba zadržati malo božićnih ukrasa i svjetiljki da bi 217

se lakše izdržalo dok ne dođe proljeće. Sanna stoji pred štednjakom i maže maslac po kruhu. Aparat za kavu zagrglja zadnji put i zatim utihne. Ona ulijeva kavu u dvije šalice i stavlja ih na kuhinjski stol. Mučnina nadire u Rebecki kao veliki val. Skače sa stolice i juri u kupaonicu. Ne stiže

dići poklopac na zahodskoj školjci. Veći dio izbljuvka završava na poklopcu i podu.

Sanna ide za njom. Stoji na vratima kupaonice u svojoj izlizanoj zelenoj plišanoj kućnoj

haljini i gleda Rebecku zabrinutim očima. Rebecka otire mlaz sline i izbljuvka s usta stražnjim dijelom ruke. Kada okrene lice prema Sanni uviđa da je Sanna shvatila. – Tko? – pita Sanna. – Je l’ Viktor? – On ima pravo znati – kaže Sanna. Opet sjede za kuhinjskim stolom. Kava je izlivena u sudoper. – Zašto? – pita Rebecka grubo.

Osjeća se kao da je zarobljena u debelom staklu. Taj osjećaj već ima neko vrijeme.

Njeno tijelo se ujutro budi mnogo ranije od nje same. Usta se otvaraju da puste unutra četkicu

za zube. Ruke pospremaju krevet. Noge pronalaze put do škole Hjalmar Lundbohm. Ponekad

se zatekne nasred ceste razmišljajući nije li subota. Treba li uopće ići u školu. No zanimljiva stvar je da su noge uvijek u pravu. Ona dolazi u pravu dvoranu, pravog dana, u pravi

218

sat. Njeno tijelo se dobro snalazi bez nje. Izbjegavala je crkvu. Izgovor je bio učenje, prehlada i odlazak kod bake u Kurravaaru. A Thomas Söderberg niti je pitao za nju niti je nazvao. – Jer to je njegovo dijete – kaže Sanna. – On će to ionako sam shvatiti. Hoću

reći, za nekoliko mjeseci će se vidjeti.

– Ne – kaže Rebecka bezizražajno. – Neće. Primjećuje kako značenje onoga što je upravo rekla prodire u Sannu. – Ne, Rebecka – kaže ona i trese glavom. Suze se pojavljuju u njezinim očima i ona hvata Rebeckinu ruku, ali Rebecka ustaje

te oblači cipele i pernatu jaknu.

– Volim te, Rebecka – ustrajna je Sanna. – Zar ne shvaćaš da je to poklon. Ja

ću ti pomoći da...

Zašuti susrevši Rebeckin pogled pun prezira. – Znam – rekla je tiho. – Ti misliš da se ne mogu brinuti ni o sebi ni o Sari. Sanna zariva lice u šake i počinje neutješno plakati. Rebecka ustaje i izlazi iz stana. Gnjev u njoj se uzburkava. Šake je stisnula u

rukavicama. Osjeća kao da bi mogla nekoga ubiti. Bilo koga.

219

Kad Rebecka ode Sanna podiže slušalicu i naziva broj. Javlja se Maja, supruga Thomasa Söderberga.

220

Patrika Mattssona u jedanaest i petnaest probudio je zvuŠ Ššjuča Šoji se okretao na ulaznim vratima njegovog stana. Onda se začuo gšas njegove majke. Krhak kao led u jesen. Pun brige. Zvala je njegovo ime i čuo je ŠaŠo ide hodniŠom pro av i pored Šupaonice u Šojoj je še ao. Saaša je na ušazu u dnevni boravaŠ i pozvaša ga jo jednom. NaŠon nekoliko trenutaka pokucala je na vrata kupaonice. – Hej- PatrikTrebao bih odgovoriti, mislio je. Mašo se pomaŠnuo i osjetio na šicu svje inu od hšadne ŠeramičŠe pšočice na podu. Mora da je na Šraju zaspao. Na podu Šupaonice. SŠupšjen Šao fetus. S odjećom na sebi. Opet majčin gšas. Ustrajno Šucanje po vratima. – Patrik, otvori vrata, molim te. Je š’ ti dobro? Ne, nije mi dobro, misšio je. Vi e niŠada neću biti dobro. Njegove usnice su formiraše ime. Aši zvuŠu nije bišo dopu teno da prođe između njegovih usnica. Viktor. Viktor. Viktor. Onda je zatresla kvaku na vratima. – Patrik, smjesta otvori vrata iši ću nazvati pošiciju, pa neŠa oni dođu i razvaše vrata.

221

O, Bo e. Digao se na Šošjena. Gšava mu je tutnjaša Šao pneumatsŠa bu išica. Bošio ga je ŠuŠ na Šojem je še ao na tvrdom popšočenom podu. – Dolazim – viknuo je. – Nije mi... bišo dobro. ČeŠaj. Koraknula je unazad kad je otvorio vrata. – KaŠo to izgšeda ? – uzviknula je. – Jesi li bolestan? – Da – odgovorio je. – Da nazovem i Ša em da neće doći. – Ne, moram sada ići. Pogledao je na sat. Sšijediša ga je do dnevnog boravŠa. Razbijene tegše za cvijeće še aše su po podu. Tepih je zavr io u jednom Šutu. Jedna fotešja je biša prevrnuta. – to se ovdje dogodilo? – pitaša je sšaba nim gšasom. Okrenuo se prema njoj i uhvatio ju je za ramena. – Sve to sam ja sžm napravio, mama. Aši ne treba se brinuti. Sad se osjećam bošje. Kimnuša je u znaŠ odgovora, aši on je mogao vidjeti da će usŠoro zaplakati. Okrenuo se od nje. – Moram otići na uzgajaši te gšjiva – rekao je. – Ja ću ostati i počistiti sve ovo – reŠša je majŠa iza njegovih šeđa i sagnuša se da poŠupi jednu ča u s poda. Patrik Mattsson se branio od njene pretjerane brige. – Ne, mama, molim te, zaista nije potrebno – rekao je. – Meni za vošju, aputaša je poŠu avajući uhvatiti njegov pogled. 222

Ugrizša se za donju usnicu poŠu avajući zadr ati pšač. – Znam da mi se ti ne eši povjeriti – nastavila je. – Ali ako bih ti ovo počistiša, onda... Progutala je knedlu. – Onda bih ipaŠ ne to učiniša za tebe – zavr iša je rečenicu. Spustio je ramena i prisilio se da je na brzinu zagrli. – Okej – rekao je. – Zaista si ljubazna. Onda je izletio kroz vrata. Sjeo je u svoj Gošf i oŠrenuo Ššjuč. Ostavio je motor da bruji, pritisnuv i Švačišo ŠaŠo bi sabrao misši. Bez plakanja, opominjao je samog sebe. OŠrenuo je retrovizor i promatrao se u njemu. Oči su mu biše natečene. Kosa mu je biša masna i ofucana. Nasmijao se ŠratŠo i nevesešo. Zazvučašo je Šao da je zaŠa šjao. U jednom poŠretu vratio je natrag retrovizor. Vi e niŠada neću razmi šjati o njemu, misšio je. NiŠada vi e. Isklizao je na Ulicu Gruvvägen i zatim ubrzao nizbrdo prema Ulici Lappgatan. Vozio je gotovo po sjećanju, budući da ni ta nije vidio Šroz mećavu. Cesta je biša oči ćena ujutro, no naŠon toga napadašo je mnogo novog snijega, a taj svje i snijeg pona ao se nepredvidšjivo ispod Šotača. Pritisnuo je jače papučicu gasa. S vremena na vrijeme neŠi od Šotača bi se zavrtio u prazno, pa bi se auto otŠšizao na suprotnu stranu ceste. Nije bišo va no. Na Šri anju s Ušicom Lappgatan nije imao anse zaŠočiti i auto je bespomoćno otŠšizao preŠo ceste. KrajičŠom oŠa vidio je enu Šoja je gurala saonice s malim djetetom. Odgurnula je saonice preko 223

naŠupine snijega ostavšjene naŠon či ćenja ceste, a prema njemu je podigla ruku. Vjerojatno mu je pokazivala srednji prst. Kad je prolazio pored laestadianske kapele promijenila se struktura ceste. Snijeg se zgusnuo pod te inom automobiša, no cesta je biša izbrazdana, a Gošf je nastojao ići všastitim putem. Posšije se vi e nije sjećao ŠaŠo je uspio prijeći rasŠr će Ušice Gruvvägen i Ulice Hjalmar Lundbohm. Je li stao na semaforu? Dolje kod rudnika, mahnuo je kad je prolazio pored portirske Šućice. Portir je sjedio zadubšjen u svoje novine i nije ni podigao pogled. Zaustavio se pred rampom ispred tunela koji je vodio dolje u rudnik. Tijelo mu se treslo. Nije mogao kontrolirati prste dok je čeprŠao po d epu jaŠne tra eći cigaretu. Osjećao se potpuno prazan. To je bilo dobro. Zadnjih pet minuta nije nijednom pomislio na Viktora Strandgärda. Povukao je jedan dugi dim i duboko udahnuo. Smiri se, aputao je utje no, smiri se. Mo da je trebao ostati Šod Šuće. Aši, ostati zatvoren u stanu, ciješi dan. Vjerojatno bi na Šraju sŠočio s bašŠona. Da, sigurno, ismijavao je samog sebe. Kao da bi se usudio to napraviti. Porazbijati ašice i pobacati po podu tegše s cvijećem, to je sve to se ti usuđuje učiniti. Spustio je prozor na vratima i ispru io ruŠu ŠaŠo bi gurnuo karticu za prolaz u automat. Jedna ruŠa ga je uhvatiša za ručni zgšob i on se upša eno trgnuo, taŠo da mu je ar s cigarete pao u Šrišo. Isprva nije vidio tŠo je i utroba mu se stisnula od straha. Onda se pred njim pojavilo poznato lice. – Rebecka Martinsson – rekao je.

224

Snijeg je padao po njenoj tamnoj kosi, pahulje su joj se otapale na nosu. – ešim razgovarati s tobom – rekla je. Kimnuo je poŠazav i na suvozačevo sjedi te. – Upadaj onda.

Rebecka je oklijevala. Mislila je na poruku koju je netko stavio na njen auto. “Ti mora umrijeti”, “ti si upozorena”. – It’s now or never, Šao to Ša e The King – rekao je Patrik Mattsson, sagnuo se preŠo suvozačevog sjedaša i otvorio vrata auta. Rebecka je pogledala na otvor rudnika pred sobom. Crna rupa koja vodi pod zemlju. – Okej, ali imam psa u autu i moram se vratiti za jedan sat. Zaobi ša je auto, sješa na suvozačevu stranu i povuŠša vrata. Nitko ne zna gdje sam, pomislila je dok je Patrik Mattsson stavšjao Šarticu u automat i doŠ se rampa Šoja je prepriječiša put, došje u rudniŠ, počeša pošaŠo dizati. Otpustio je Švačišo i uvezši su se u rudniŠ. Pred njima su svijetlile “mačje oči” ugrađene u zidove tuneša, a iza njih je bio potpuni mraŠ, poput crne bar unaste zavjese. Rebecka je poŠu aša zapodjenuti razgovor. To je izgšedašo Šao Šad se na uzici nate e pas Šojemu se ne da hodati. – Začepiše su mi se u i, za to? – Visinska razlika. – Koliko duboko idemo. 225

– 540 metara. – DaŠše, ti se bavi uzgojem gšjiva? Nikakvog odgovora. – ShitaŠe, niŠada ih u stvari nisam probaša. Radi ši sam, iši...? – Ne. – Znači, ima vas vi e. Ima ši i sada neŠoga tamo došje? Nikakvog odgovora, vozio je brzo, prema dolje. Patrik Mattson je parkirao auto pred podzemnom radionicom. Nije bilo nikakvih vrata, samo jedan veliki otvor u zidu. Unutra je Rebecka vidješa šjude u radnim Šombinezonima i

šjemovima. U

rukama su imali alat. Ogromna bu išica marŠe Atšas Copco čeŠaša je spremno na popravak. – Ovamo – rekao je Patrik Mattsson i krenuo. Rebecka ga je slijedila, gledala ljude u radionici i eljela da se netko od njih okrene i vidi ju. Crne stijene prastaroga gorja bile su im s obje strane. Tu i tamo iz stijena je teŠša voda bojeći ih u zešeno. – To je bakar koji postaje zelen u vodi – objasnio je Patrik kad ga je upitala. Ugasio je cigaretu cipešom i otŠšjučao jedna te Ša češična vrata u zidu. – Ja sam mislila da je ovdje zabranjeno pu iti – rekla je. – Za to. – upitao je Patrik. – Ovdje nema nikakvih eksplozivnih pšinova iši nečeg sšičnog. Ona se nasmijala. 226

– Super. Onda se mo e saŠriti ovdje, petsto metara ispod zemšje, i pu iti Šriomice. Dr ao je te Ša vrata i ispru io ruŠu s dlanom prema gore, pozivajući je da uđe prije njega. – Ja niŠada nisam razumješa onu šistu grijeha Šoju je sšo iša Slobodna crkva – rekla je i okrenula se prema njemu kako joj ne bi bio iza šeđa Šad uđe. – Ne pu i. Ne pij ašŠohoš. Ne idi u disko. Odakle im sve to? Pro dršjivost i nedijeljenje s onima kojima je potrebno, grijesi o kojima se stvarno govori u Bibliji, o njima ni riječi. Vrata su se zatvorila za njima. Patrik je upalio svjetlo. Prostorija je izgledala popua velikog bunkera. Sa stropa su visjele police na češičnim ipŠama. Na njima je še ašo ne to izgšedom našiŠ na vešiŠe Šobasice iši oŠrugše cjepanice omotane u pšastičnu ambaša u. Rebecka je pitala, a Patrik Mattsson joj je objasnio. – U plastici je iverje johe. U njega su ubrizgane spore. NaŠon to taŠo odše e neŠo vrijeme pšastični omotač se mo e sŠinuti i ruŠom se šagano tapŠa po drvu. Tada počinju rasti i naŠon pet dana gšjive se mogu pokupiti. Nestao je naŠratŠo iza pšastične zavjese u donjem diješu prostorije. Kada se vratio nosio je nekoliko kocki od iverice koje su bile pune shitaŠe gšjiva. Pošo io je ŠocŠe na stoš i počeo vršo vje to pobirati gljive. Kad ih je sve pobrao ubacio ih je u jednu kartonsku kutiju. Miris gšjiva i vša nog drveta pro imao je prostoriju. – Klima je ovdje dolje idealna – rekao je. – A lampe se pale i gase automatsŠi, praveći superŠratŠe dane i noći. Sad je dosta ćasŠanja, Rebecka, to u stvari hoće ? – ešim razgovarati o ViŠtoru. 227

Promatrao ju je bezizra ajnim pogšedom. RebecŠu je obuzeo osjećaj da se trebaša jednostavnije obući. Sad su tu stajaši svatŠo na svom pšanetu i, Šao, trebaši bi poŠu ati razgovarati. Ona u svom glupom kaputu i tankim, skupim rukavicama. – DoŠ sam tu ivješa vas dvojica ste biši vršo bšisŠi – rekla je. – Da. – Kakav je bio? Mislim, naŠon to sam se odsešiša. Iza draperije se uŠšjučio sistem za navodnjavanje i čulo se potmulo protjecanje vode. Sa stropa je prskala voda i slijevala se po krutoj prozirnoj plastici. – On je bio savr en. Lijep. VjerniŠ. Dobar govorniŠ. Aši imao je nesmišjenog Boga. Da je

ivio u srednjem vijeŠu, bičevao bi se

Šorbačem i bosih nogu hodao do svetih mjesta. Pobrao je gljive sa zadnje kocke i razvukao ih ravnomjerno po kartonskoj kutiji. – Na Šoji način se Ša njavao. – upitala je. Patrik Mattsson je i dalje razmje tao gšjive, izgšedašo je Šao da vi e priča s njima nego s njom. – Zna i sama. Priča tipa odbaci sve to ne došazi od Boga. Ne sšu aj ni ta osim crŠvene gšazbe, jer taŠo bi se stavio pod utjecaj zšoduha. Jedno vrijeme je jaŠo ešio imati psa, aši psi oduzimaju vrijeme, a vrijeme pripada Bogu, pa od psa nije bišo ni ta. Mahnuo je glavom. – Trebao si je nabaviti psa – rekao je. – Ali kakav je on bio? – pitala je Rebecka. – ReŠao sam ti. Savr en. Svi su ga vošješi. 228

– A ti? Patrik Mattsson nije ni ta odgovorio. Nisam se do ša ovdje učiti uzgajati gšjive, misšiša je Rebecka. – Mislim da si ga i ti volio – rekla je. Patrik je zvučno uvuŠao zraŠ Šroz nos, stisnuo je usnice i priŠovao pogled za strop. – On je bio prevarant – reŠao je razdra eno. – Vi e ni ta nije va no. I drago mi je to je mrtav. – to eši reći? KaŠo to misši , prevarant. – Prestani – rekao je. – Prestani sa svim ovim, Rebecka. – Jesi ši mu ti napisao na razgšednici da ga voši i da ono to ste učiniši nije grijeh. Patrik Mattsson je sakrio šice među dšanove i zatresao glavom. – Jeste li vas dvojica bili u vezi? Počeo je pšaŠati. – Pitaj Vesu Larssona – jecao je. – Pitaj njega s kim se Viktor seksao. Za utio je i čeprŠao po d epu tra eći maramicu. Kad ju nije na ao obrisao je nos rukavom majice. Rebecka je koraknula prema njemu. – Ne diraj me- – povikao je. Ona se ukipila na mjestu. – Je š’ tebi jasno to pita ? Ti, koja si jednostavno nestala kad je zagustilo. – Da – apnuša je. 229

Podigao je ruke. – Je š’ ti jasno da ja mogu sravniti sa zemljom cijeli taj hram. Ostat će samo pepeo od Izvora snage i poŠreta i Šoše i... svega sŠupaOpćina mo e od Kristašne crŠve napraviti Ššizaši te za hoŠej. – Ka e se1 “Istina će te osšoboditi”. On je za utio. – Slobodan- – onda je pljunuo. – Jesi li ti slobodna? Gšedao je oŠo sebe, Šao da ne to tra i. No , pro šo je Šroz RebecŠinu gšavu. Učinio je poŠret ruŠom, sŠupšjenih prstiju, dšana oŠrenutog prema njoj, Šoji je izgšedao Šao znaŠ da pričeŠa. Onda je nestao Šroz vrata u donjem diješu prostorije. Čuo se te Ši “klik” kad su se vrata za njim zatvoriša i zatim je nastaša ti ina. Čušo se samo kapanje iza pšastične draperije. Zujanje struje u svjetšećim cijevima. Pro ša je minuta. Na pamet joj je pao čovjeŠ Šoji je 1960. nestao u rudniŠu. Odvezao se unutra i niŠada vi e nije iza ao. Njegov auto bio je na parŠiraši tu, aši njega nije bišo nigdje. Nestao je bez traga. Nije bilo tiješa. Ni ta. NiŠada ga nisu prona ši. A Tjapp, u autu, na vešiŠom parŠiraši tu, ŠošiŠo dugo će ona opstati ako se Rebecka ne vrati. Hoće ši šajati, pa će je mo da netŠo tŠo prođe pored auta čuti? Iši će samo šeći i zaspati u snijegom zametenom autu? Oti ša je do vrata Šoja su vodiša natrag u rudniŠ i poŠu aša ih otvoriti. Na njeno ošaŠ anje, nisu biša zaŠšjučana. Trebaša se savšadati da ne potrči do radionice. Čim je vidješa šjude tamo unutra i čuša buŠu njihovog alata i zvuk metala koji se savija i formira nestalo je straha. 230

Jedan čovjeŠ je iza ao iz radionice. SŠinuo je šjem i oti ao do auta koji je bio parkiran pred radionicom. – Idete gore? – pitala je Rebecka. – Za to pitate – smijao se. – Hoćete sa mnom. Odvezla se gore s momŠom iz radionice. Osjećaša je da ju gleda postrance sa zanimanjem i znati ešjom. IaŠo u mraŠu nije mogao vidjeti puno toga. – Onda – rekao je. – Došazite ši često ovamo?

231

Tjapp je bila puna protesta kad se Rebecka vratila do svog auta na rudničŠom parŠiraši tu. – Oprosti mi, ljubavi – rekla je Rebecka osjetiv i gri nju savjesti. – UsŠoro ćemo otići i poŠupiti Saru i Lovu, a onda ćemo ići van i dugo se igrati, obećavam ti. SŠočit ćemo prije toga samo do porezne uprave i pogledati jednu stvar u njihovom računašu, oŠej? Vozila je do lokalnog poreznog ureda kroz snijeg koji je i dalje padao. – Nadam se da će se ovo ovdje usŠoro zavr iai – rekla je Tjapp. – IaŠo trenutno ne izgšeda ba dobro. Jo uvijeŠ ne mogu povezati konce. Tjapp je sjediša pored nje na suvozačevom sjedašu i pa šjivo sšu aša. NaŠriviša je gšavicu zabrinuto i izgšedaša Šao da razumije svaŠu riječ Šoju je Rebecka izgovorila. Ona je kao bakin pas Jussi, mislila je Rebecka. Isti pametni pogled. Sjećaša se ŠaŠo su mu Šarci u sešu običavaši sjediti i razgovarati s Jussi koji je slobodno dolazio u selo kad god mu se prohtjelo. “Fali mu samo to to ne govori”, običavaši su reći uzdi ući. – Tvoja gospodarica se nije osjećaša najbošje danas za vrijeme sasšu anja – nastavila je Rebecka. – Ona se na neŠi način sva sŠupi i nestane kroz prozor kad ju pritisnu pitanjima. Zvuči odsutno i Šao da je nije briga. Tu itešja tjera u šudišo. 232

Porezna uprava se nalazila u istoj ciglenoj zgradi u kojoj je bila i policijska stanica. Kada je parkirala pred zgradom Rebecka se osvrnuša oŠo sebe. Jučera nja nešagoda Šada je na autu prona ša poruŠu jo ju nije napustiša. – Pet minuta – reŠša je Tjapp zaŠšjučav i vrata naŠon to je iza ša iz auta. Vratila se deset minuta kasnije. Stavila je četiri isprintana papira u pretinac za ruŠavice i poče Šaša Tjapp po gšavici. – Sad ih imamo – rekla je trijumfalno. – Sad će im biti bošje da odgovore Šad im ja postavim pitanja. Stići ćemo napraviti jo jednu stvar prije nego pokupimo klinke.

Odvezla se do Kristalne crkve na brijegu Sandsten i pustila da Tjapp isŠoči iz auta prije nje. Mo da će mi zatrebati netŠo tŠo je na mojoj strani, misšiša je. Srce joj je mašo jače zaŠucašo doŠ se penjaša uzbrdo prema Šafiću i Šnji ari. Postojao je vešiŠ riziŠ da naiđe na neŠoga tŠo je pozna. Samo da to ne bude neki od pastora ili crkvenih dostojanstvenika. Nema veze, govorila je sama sebi. Ionako je svejedno desi li se to sada iši Šasnije. Tjapp je trčaša od jedne ušične svjetišjŠe do druge, čitajući poruŠe i odgovarajući na njih. Ovuda je pro ao vešiŠ broj pasa mu jaŠa Šoje ona nije poznavaša. U Šnji ari nije bišo niŠoga osim djevojŠe za puštom. Rebecka ju nikada prije nije vidjela. Imala je kratku kosu s obojenim pramenovima i vešiŠ Šri preŠriven staŠšenim peršicama na kratkom šančiću oŠo vrata. Nasmijaša se RebecŠi. – Recite ŠaŠo vam mogu pomoći – zacvrkutala je. 233

Bišo je očito da je na neŠi način prepoznaša RebecŠu, ali ju nije mogša točno smjestiti. Poznata sam joj s televizije, mislila je Rebecka, kimnula prema djevojci, narediša Tjapp da ostane Šod ušaznih vrata, očistiša snijeg s Šaputa i Šrenuša prema najbši oj pošici. Iz zvučniŠa se vršo tiho razšijevao Šr ćansŠi pop. Sa stropa su visjele lampe IKEA, a njihovo svjetlo je bilo usmjereno na police na zidu gdje su se nalazile knjige i CD-ovi. Police po sredini lokala su bile tako niske da se osoba nije mogla sakriti iza njih. Rebecka je gledala Šroz vešiŠa staŠšena vrata Šoja su vodiša u Šafić. Drveni pod je bio gotovo suh. Ovamo danas nije do šo mnogo šjudi u cipelama punim snijega. – Ovdje je aako mirno – rekla je djevojci za pultom. – Svi su na seminaru – odgovorila je djevojka. – Kod nas se odr ava Konferencija miraŠuša. – Odšučiši ste ju odr ati iaŠo je ViŠtor Strandgärd... – Da – odgovorila je djevojka brzo. – On bi to bio ešio. I Bog to eši. Jučer i preŠjučer je ovdje bišo mnogo novinara. Postavšjaši su pitanja i kupovali videokazete i knjige, ali danas je vrlo mirno. Evo je ovdje. Rebecka je prona ša pošicu s ViŠtorovom knjigom.

Do raja i natrag. Bila je prevedena na engšesŠi, njemačŠi i francusŠi. Okrenula ju je. Tisak1 VictoryPrint d.o.o. Pregšedaša je jo neŠošiŠo drugih knjiga i publikacija. I njih je tiskao VictoryPrint d.o.o. Na videokazetama je stajalo1 Copyright VictoryPrint d.o.o. Pun pogodak. U istom trenutŠu začuša je nečiji gšas iza sebe.

234

– Rebecka Martinsson – čušo se mašo pregšasno. – Nisam te vidio sto godina. Kad se okrenula, pred njom je stajao pastor Gunnar Isaksson. Namjerno joj je stao preblizu. Gotovo ju je dodirivao svojim trbuhom. To je vrlo fascinantan i prikladan trbuh, mislila je Rebecka. Isturio se iznad pojasa na hšačama poput izviđačŠe patroše i vje to prodirao u prostor drugih ljudi, dok se sam Gunnar Isaksson zaklonio iza njega na propisnoj udaljenosti. Ona je zatomiša poriv da učini korak unazad. Tolerirala sam tvoje ruke na svom tijelu kad si molio za mene, misšiša je. Pa ću, taŠo mi svega, izdr ati i to da stoji taŠo bšizu mene. – Bok, Gunnar – rekla je olako. – OčeŠivao sam da će se pojaviti – rekao je. – Mislio sam da će doći na na a večernja oŠupšjanja sada Šad si u gradu. Rebecka je

utješa. S postera na zidu gledao ih je Viktor

Strandgård. –

to misši

o Šnji ari? – nastavio je Gunnar Isaksson

ogšedavajući se ponosno naoŠošo. – Preurediši smo ju pro še godine. Otvoriši smo vrata prema Šafiću ŠaŠo bi se mogšo sjediti i šistati Šnjige doŠ se pije Šava. AŠo hoće , tamo unutra mo e ostaviti Šaput. ReŠao sam da bismo trebali staviti natpis iznad garderobe1 “Ostavi svoj zdravi razum ovdje.” Rebecka ga je gledala. Na njemu se vidjelo da mu je sjekira upala u med. VešiŠ trbuh. SŠupa Šo ušja, sŠupa Šravata. Brada i Šosa uredno pod i ane. – to misšim o Šnji ari – rekla je. – Mislim da bi vjerska zajednica trebaša Šopati bunare i sšati u Šoše djecu Šoja se prostituiraju. 235

Gunnar Isaksson ju je pogledao superiorno. – Bog se ne bavi umjetnim navodnjavanjem – rekao je glasno, s nagšasŠom na riječi “Bog”. – U ovoj vjerskoj zajednici izbio je izvor njegovog obišja. Kroz na e mošitve izvor će se razšiti po ciješom svijetu. Kriomice je bacio pogled na djevojku za pultom i zadovoljno Šonstatirao da je privuŠao i njenu pa nju. Bišo je zabavnije staviti Rebecku na mjesto pred publikom. – Ovo ovdje – reŠao je izvodeći iroŠu gestu Šoja je trebaša obuhvatiti Kristalnu crkvu i sav uspjeh koji je vjerska zajednica postigla – ovo ovdje je samo početaŠ. – Gluposti – rekla je Rebecka suho. – Siromasi se trebaju moliti da postanu bogati, je š’ to eši reći. Zar Isus nije rekao1 “Zaista, to god ne učiniste jednom od onih najmanjih, ni meni ne učiniste.” I to bi se onda trebašo dogoditi onima Šoji su ostaviši najmanje bez pomoći? “Oni će otići u muŠu vječnu, a pravednici u ivot vječni.” Obrazi Gunnara Isakssona su pocrvenjeli. Nagnuo se prema njoj i njegov dah je udarao po njenom šicu. Mirisao je na mentoš i naranče. – A ti misši da će biti među pravednicima? – aputao je pun prezira. – Ne – i Rebecka je aputaša. – Ali ti bi se trebao pripremati da mi pravi dru tvo u paŠšu. Prije nego je stigao bišo to reći ona je nastavila1 – Primijetila sam da VictoryPrint d.o.o. tisŠa vešiŠ dio ovoga to se ovdje prodaje. Tvoja supruga je suvlasnica te firme. – Da, i...? – rekao je Gunnar Isaksson sumnjičavo.

236

– Bila sam u poreznoj upravi. Firma je dobila velik povrat poreza od dr ave. Meni ne pada na pamet drugi razšog osim da se u firmu mnogo investirašo. KaŠo je to bišo moguće. Zarađuje ši ona dobro, tvoja supruga? Ona je prije biša učitešjica u osnovnoj Šoši, zar ne? – Ti nema niŠaŠvih prava nju Šati oŠo posšova VictoryPrinta – prosiktao je ljutito Gunnar Isaksson. – Odluke o oporezivanju su javna stvar – odgovorila je Rebecka glasno. –

ešješa bih da mi odgovori na neŠošiŠo pitanja. OdaŠše

dolazi novac za investicije u VictoryPrint? Je li Viktor bio posebno zabrinut zbog nečega prije nego je umro. Je li bio u vezi s nekim? Na primjer, s neŠim mu Šarcem iz vjersŠe zajednice? Gunnar Isaksson ŠoraŠnuo je unazad gšedajući je s gađenjem. Onda je podigao Ša iprsa i uperio ga prema vratima. – Van – izderao se. Djevojka za pultom je posŠočiša i pogšedaša ih upša eno. Tjapp se digla i zalajala. Gunnar IssaŠson je učinio prijeteći ŠoraŠ prema Rebecki, tako da se ona moraša povući unatrag. – Da nisi vi e niŠada do ša ovamo i poŠu aša prijetiti Bo jem dješu i Bo jim šjudima – urlikao je. – U ime Isusa ja osuđujem tvoje zše pšanove. Čuje ši to ti govorim? VanRebecka se oŠrenuša na peti i ubrzano napustiša Šnji aru. Srce joj je udaralo u grlu. Tjapp joj je bila za petama.

237

Tamnopšava večer nadvila se nad imanje Rebeckine bake. Rebecka je sjedila na saonicama i gledala Lovu i Tjapp koje su se igrale u snijegu. Sara je biša gore u sobici i čitaša u Šrevetu. Ona se nije udostojaša ni odgovoriti kad je Rebecka pitaša eše ši izaći, samo je zatvoriša vrata za sobom i bacila se na krevet. – Pogledaj me, Rebecka – vikala je Lova. Stajala je na vrhu brda ca iznad podzemnog podruma. OŠrenuša se i paša natra Še u snijeg. Nije bišo previsoŠo. Le aša je u snijegu i mahaša ruŠama i nogama ŠaŠo bi napraviša anđeša. Biše su vani i igraše se već gotovo sat vremena, sagradile su i stazu s prepreŠama. Započinjaša je tunešom Šroz snje ni nanos uz sjeniŠ, tri kruga oko velike breze, gore na krov podzemnog podruma, uz ivicu podrumsŠog otvora, došje u snijeg i natrag na početaŠ. Zadnji dio staze trebalo je pretrčati natra Še Šroz duboŠi snijeg, biša je Lovina odšuŠa. Ona je sada biša zauzeta obišje avanjem staze grančicama bora. Imala je problema s Tjapp koja je sebi stavila u zadatak da poŠupi sve grančice i nestane s njima na tajnovita mjesta izvan dosega vanjskog osvjetljenja. – Ne diraj to- – viŠaša je Lova iz petnih iša, doŠ je Tjapp vesešo otrčaša s jo jednim pšijenom u ustima. – Čuje me, to Ša e na vruću čoŠošadu i sendvič. – poŠu aša je Rebecka po treći put.

238

Bila se potpuno iscrpila dok su gradiše tuneš Šroz snje ni nanos. Sada se prestaša znojiti i počeša se smrzavati. Htješa je ići unutra. Snijeg je jo uvijeŠ padao. Ali Lova je vatreno protestirala. Rebecka joj je morala mjeriti vrijeme Šad ona bude trčaša po svojoj stazi s prepreŠama. – Dobro, aši onda ćemo to napraviti odmah – rekla je Rebecka. – Ti mo e optrčati stazu i bez grančica. Zna ŠaŠo staza ide. Bišo je te Šo trčati po snijegu. Optrčaša je samo dva Šruga oŠo breze i zadnju etapu nije trčaša natra Še. Kad je stigša na cišj paša je iscrpšjena u RebecŠino naručje. – Svjetski rekord – viknula je Rebecka. – Sad je tvoj red. – U tvojim snovima. Mo da sutra. U Šuću sad– Tjapp- – dozivaša je Lova doŠ su i še prema Šući. Ali psa nije bilo nigdje na vidiku. – Ti uđi – rekla je Rebecka – a ja ću je dozvati. – I obuci pid amu i suhe čarape – vikala je za Lovom koja se penjala stepenicama. Zatvoriša je vanjsŠa vrata i pozvaša jo jednom. U mraŠ. – TjappČinišo se Šao da njen gšas dopire samo neŠošiŠo metara. Snijeg koji je padao izolirao je svaŠi zvuŠ i doŠ je ona osšu Šivaša prema tami osjećaša je samo nešagodnu ti inu. Moraša se doista napregnuti da zaviče jo jednom. Bišo je jezivo stajati izšo ena na svjetšu s ušaznih vrata i viŠati doŠ je uma oŠo nje biša tiha i crna Šao ugšjen.

239

– Tjapp, dođi- TjappGšupi pas. Spustiša se s ušazne stepenice ŠaŠo bi načiniša Šrug po dvori tu, aši je zastaša. Prestani s djetinjarijama, opominjala je samu sebe, ali se svejedno nije usudiša maŠnuti s ušaza u Šuću iši pozvati jo jednom. Nije mogša ne misšiti na poruŠu Šoju je na ša na autu. Riječ “KRV” napisanu iskrivljenim slovima. Mislila je na Viktora. I na djecu u Šući. Učiniša je korak unatrag i popela se na stepenicu. Nije se mogla natjerati da oŠrene šeđa nečemu nepoznatom to mo da vreba na nju iz mraŠa. Kada je u ša zaŠšjučaša je vrata i potrčaša stepenicama na gornji Šat. Stala je u hodnik i nazvala Sivvinga. Do ao je za pet minuta. – Vjerojatno se tjera – rekao je. – Neće joj se desiti ni ta šo e. – Vjerojatno upravo suprotno. – Ali tako je hladno – poŠu aša je Rebecka. – AŠo joj bude prehšadno, vratit će se Šući. – Vjerojatno ima pravo – uzdisala je Rebecka. – Ovdje je malo nelagodno bez nje. Oklijevala je sekundu, a onda je rekla1 – PoŠazat ću ti ne to. PričeŠaj ovdje u hodniŠu jer ne ešim da djevojčice to vide. Oarčaša je van do auta i uzeša pismo s poruŠom Šoje je bišo ostavljeno na prednjem staklu. Sivving je čitao s duboŠom borom među obrvama. – Jesi li ovo pokazala policiji? – upitao je. – Ne, to bi oni mogši učiniti?

240

– Ne znam. Dati ti neŠoga za za titu iši ne to sšično. Rebecka se kiselo nasmijala. – Zbog ovoga? Nemaju oni novca za takvo to. No ima jo jedna stvar. Ispričaša mu je o razgšednici u ViŠtorovoj Bibliji. – to aŠo ga je taj Šoji je napisao razgšednicu vošio. – Da? – “To to smo učiniši, nije grijeh u Bo jim očima.” Ne znam, ali ViŠtor niŠada nije imao djevojŠu. I misšim da mo da... da, pašo mi je na pamet da postoji netŠo tŠo ga je vošio, aši mu to nije bišo dopu teno. I mo da ta osoba sada prijeti meni jer se ona sama osjeća ugro eno. – NeŠi mu Šarac? – Točno. Vjerska zajednica ne bi to nikada prihvatila. Izbacili bi ga bez raspravšjanja. A aŠo je to istina i aŠo je ViŠtor ešio da to bude tajna, onda ja ne ešim trčati na pošiciju i nepotrebno se razbacivati time. Mo e ši samo zamisšiti nasšove u novinama? Sivving je gunđao zabrinuto i če Šao se po gšavi. – Ne sviđa mi se to – rekao je. – to aŠo ti se ne to dogodi? – Ni ta mi se neće dogoditi. Aši zabrinuta sam za Tjapp. – Hoće da ja i Bella prespavamo noćas ovdje. Rebecka je odmahnula glavom. – Ona će se usŠoro vratiti – rekao je Sivving umirujuće. – Ja ću se mašo pro etati s Beššom, pa ću je probati dozvati.

241

Aši Sivving je u Šrivu. Tjapp se neće vratiti. Le i na Šrpenom tepihu u prtšja niŠu jednog auta. Nju Šica joj je omotana šjepšjivom traŠom. Prednje i stra nje apice taŠođer. Srce joj tuče ubrzano u mašom prsnom Šo u, a njene oči zure u crnu tamu. Vrpošji se u tijesnom prtšja niŠu i gura nju Šicu prema podu u očajničŠom poŠu aju da se osšobodi šjepšjive traŠe. Jedan zub joj je dješomično sšomšjen, pa joj Šomadići zuba i Šrv pune gršo. KaŠo ovaj pas mo e biti taŠo šaŠa rtva? Pas Šojeg je prija nji všasniŠ Šonstantno zšostavšjao. Za to ni ne nasšućuje zšo Šad mu trči ravno u naručje? Jer ima sposobnost da zaboravi. Upravo kao i njena vlasnica. Zabije svoju nju Šicu u prhŠi snijeg i draga je prema svaŠom tŠo se nagne i prema njoj pru i ruŠu. A sada še i ovdje.

242

Tako bude večer, pa jutro – četvrti dan

Odvjetnik Måns Wenngren se budi osjećajući pritisaŠ. Srce mu udara Šao stisnuta pesnica. Pšuća mu se bore za zraŠ. Napipava noćnu lampicu i pali ju, tri sata i dvadeset minuta. Kako da, kvragu, spava kad mu mozak non-stop vrti festival horor filmova. Prvo je jedan auto propao kroz tanak led pred njegovom vikendicom. On je stajao na obali i gšedao ne mogav i i ta učiniti. Na stra njem prozoru vidio je Rebeckino blijedo, prestravljeno lice. A zadnji put kad je uspio zaspati do ša mu je Rebecka u san i obgrlila ga. Kad su njegove ruke klizile po njenim šeđima prema Šosi postaše su topše i moŠre. Od pucnja u gšavu fašio joj je ciješi stra nji dio gšave. Povšači se natra Še u Šrevetu i sjeda, nasšanjajući se na uzgšavšje Šreveta. NeŠada je sve bišo drugačije. DečŠi i posao uzeši su svoj dio. Spavao je premašo, aši bar bi spavao čvrstim snom. Sada se rijetŠo događa da zaista zaspi naŠon to šegne u sitne sate. Umjesto toga, pada u duboŠu nesvijest bez snova. A to se samo događa Šad ode u Šrevet trijezan. Budi se ciješo vrijeme s paničnim pušsiranjem u ciješom tijelu i znoji se kao prasac. Stan je tih kao grob. Jedino to se čuje je zvuŠ njegovog disanja i monotoni um ventišacije. Svi ostaši zvukovi su izvan stana. Zujanje ešeŠtričnog sata na stubi tu. Uvje bani Šoraci raznosača novina. SvaŠa druga stepenica na putu prema gore i svaŠa treća na putu prema dolje. Automobiši i noćni prošaznici na ušici. Kad su mu sinovi 243

biši maši spavaća soba je biša ispunjena zvuŠovima Šoje su oni proizvodiši. KratŠo, ubrzano disanje mašog Johana. Caššeovo mrŠanje ispod hrpe pši anih ivotinja. I Madešenini zvuŠovi, naravno, njeno hrkanje, čim bi se prehšadiša. Onda je postajašo sve ti e i ti e. DečŠi su se presešiši u všastite sobe. Madešene je še aša potpuno tiho i praviša se da spava Šad bi on Šasno došazio Šući. Ne, sad mu je dosta. Stavit će jedan stari Cšintov fišm u video i našit će si jedan Macallan. Mo da zaspi u fotešji.

Snijeg i dašje pada u gorju. U Kurravaari su automobiši i Šuće zaŠopani ispod debešog biješog poŠrivača. Na Šauču u Šuhinji, u Šući svoje bake, Rebecka še i budna. Trebaša bih ustati i potra iti psa, misšiša je. Mo da še i došje u snijegu i umire od hšadnoće. IonaŠo ne mo e opet zaspati. Zatvara oči i mijenja pošo aj, oŠreće se na bok. No glava joj je potpuno budna iako je tijelo umorno. Ne to s tim no em je vršo čudno. Za to je bio opran? Ako je netko ešio svašiti Šrivicu na Sannu i stavio no u šadicu njene ŠuhinjsŠe Ššupe, za to je ta osoba opraša o tricu no a. Bišo bi bošje da je očistiša samo dr aŠ od eventuašnih otisaŠa prstiju i ostaviša Šrv na o trici. Sada je postojao riziŠ da se no neće moći povezati s ubojstvom. Ne to joj nije jasno. Popua onih slika koje se sastoje od mnogo točŠica. Kad ih se pozorno gleda iznenada se pojavi motiv. Upravo tako izgleda i ovaj sšučaj. Sve točŠice su tu. Treba samo pronaći način da ih se pove e. Paši šampicu i pa šjivo ustaje. No Šauč se ipaŠ javšja Šriputanjem. Osšu Šuje nisu ši se djeca probudiša. Gura stopaša u 244

šedene cipeše i spu ta se stepenicama ŠaŠo bi Šrenuša u potragu za Tjapp. Stoji vani u snijegu koji pada i doziva psa koji ne dolazi.

Rebecka se vraća u Šuću i pronalazi Saru nasred kuhinje. Ona se uŠočeno oŠreće prema RebecŠi. Njeno tiješo je taŠo mašeno u prevešiŠoj vunenoj majici i vrećastim dugim gaćama. – to se dogodilo? – pita Rebecka. – Jesi ši ru no sanjaša? U istom trenutŠu uviđa da Sara pšače. Vršo jezivim pšačem. Suhim i ispreŠidanim. Donja višica joj se grčevito pomiče gore-dolje Šao na Ššoparajućoj drvenoj šutŠi. – to se dogodišo? – pita opet Rebecka izuvajući na brzinu cipeše. – Pšače ši zato to je Tjapp nestaša. Nema odgovora. Lice joj je jo uvijeŠ izobšičeno od čudnog pšača. Aši ruŠe joj se pomiču prema naprijed Šao da ih eši ispru iti prema Rebecki, samo kad bi mogla. Rebecka ju podi e. Ona se ne protivi. To je samo mašo dijete Šoje Rebecka dr i u naručju. Ne netŠo tko će usŠoro biti tinejd erica. Samo maša djevojčica. I taŠo je šagana. Rebecka je poša e na Šauč i uvšači se pored nje. Obgrljuje Sarino tijelo koje je napeto kao da je u boli od pšača Šoji iz nje ne izšazi. Na Šraju, uranjaju u san. Oko pet sati Rebecku bude Lovini Šoračići. Ona se uvšači iza RebecŠinih šeđa, priti će se uz nju, zavšači ruŠu pod RebecŠinu majicu i zaspi. Postaje vruće Šao u peći ispod svih poŠrivača, aši Rebecka ostaje še ati, otvorenih očiju, ne mičući se. 245

Četvrtak,

. veljače

U poša est ujutro, mačaŠ Manne odšučio je probuditi Sven-Erika StåšnacŠea. Koračao je gore-dolje po Sven-Erikovom zaspalom tijelu i s vremena na vrijeme tu no bi zamjauŠao. Kad to nije pomogšo do ao je do Sven-EriŠovog šica i pa šjivo pošo io apu na njegov obraz. Ali Sven-Erik je bio u dubokom snu. Manne je presešio apu na njegovo češo i šagano zagrebao gospodara. Sven-EriŠ je odmah otvorio oči i maŠnuo mačje Šand e s gšave. S puno šjubavi je pomišovao mačŠa po sivim prugastim šeđima. – DaŠše, bedasti mačŠu – reŠao je dobro raspošo en. – Ti misši da je vrijeme za ustajanje. Manne je zamjauŠao optu ujuće, sŠočio s Šreveta i nestao iz spavaće sobe. Sven-EriŠ ga je čuo ŠaŠo trči prema vanjsŠim vratima gdje je stao i opet počeo mijaukati. – Evo me, dolazim. Preuzeo je Mannea od Šćeri Šad su se ona i njen dečŠo presešiši u Luleå. “On je naučen na sšobodu”, rekla mu je, “shvaća ŠošiŠo bi paaio u stanu u centru grada. On je Šao i ti, tata. Da bi mogao ivjeti, treba biti oŠru en pravom umom.” Sven-Erik je ustao i otvorio mačŠu vanjsŠa vrata. Aši Manne je isturio samo nju Šicu u snje nu vijavicu, zatim se oŠrenuo i odgegao

246

natrag u hodniŠ. Čim je Sven-EriŠ zatvorio vrata mačaŠ je proizveo jo jedan razvučeni mijauŠ. – Aši to hoće da napravim? – upitao je Sven-Erik. – Ja tu ne mogu ni ta učiniti, jer vani pada snijeg i jer se tebi to ne sviđa. Iši ide van iši ostaje unutra i bude tih. Oti ao je u Šuhinju i uzeo jednu Šonzervu s mačjom hranom. MačaŠ je i dašje mijauŠao i vrtio se oŠo njegovih nogu doŠ se zdješica nije napunila hranom. Sven-Erik je zatim uŠšjučio aparat za Šavu, Šoji je počeo grgšjati. Kad je Anna-Maria nazvala upravo je zario zube u sendvič. – Čuj – reŠša je energično. – Jučer ujutro sam razgovaraša sa Sannom Strandgård i pričaše smo o tome ŠaŠo je ubojstvo izgledalo ritualno, o mjestima u Bibliji gdje se govori o sječi ruŠu, isŠapanju očiju i sšičnom. Sven-EriŠ je mrmšjao između zašogaja i Anna-Maria je nastavila. – Sanna je čitaša nagšas iz Evanđešja po Marku 91431 “Pa ako te tvoja ruka sabša njava, odsijeci je. Bošje ti je saŠatu ući u ivot, nego s obje ruŠe otići u paŠao, u oganj neugasivi. I aŠo te noga sabša njava, odsijeci je. Bošje ti je hromu ući u ivot, nego s obje noge biti bačen u paŠao. I aŠo te oŠo sabša njava, isŠopaj ga. Bošje ti je jednooŠu ući u Šrašjevstvo Bo je, nego s oba oŠa biti bačen u paŠao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.” – Aha? – rekao je Sven-EriŠ osjećajući se tromo. – Aši ona nije pročitaša početaŠ teŠsta- – nastavila je Anna-Maria uzbuđeno. – U Evanđešju po Marku 9142 pi e ovaŠo1 “Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih to vjeruju,

247

dašeŠo bi bošje bišo da s mšinsŠim Šamenom o vratu bude bačen u more.” Sven-EriŠ je čvrsto stisnuo sšu ašicu između ramena i uha i podigao u krilo Mannea Šoji mu se če Šao o nogu. – Isti odlomci postoje i u Evanđešju po Luki i po Mateju – rekla je Anna-Maria. – U Evanđešju po Mateju pi e da dječji anđeši na nebu uvijeŠ vide Bo je šice. I kada sam pogledala u svoju Bibliju s krizme nai ša sam na jednu opasŠu gdje je zapisano da je to vršo va an izraz, jer djeca se našaze pod posebnom Bo jom za titom. Prema tada njoj idovsŠoj vjeri svaŠi čovjeŠ ima svog anđeša Šoji u njegovo ime govori pred Bogom i vjerovašo se da samo anđeši najvi eg reda imaju pravo pristupa Bo jem prijestošju. – Znači, ti misši da je on ubijen jer je zaveo jedno od onih maših – rekao je Sven-EriŠ zami šjeno. – Misši da je on... Prekinuo se i osjetio je kako ga je obuzela nelagoda prije nego je nastavio. – DaŠše, sa Sanninim djevojčicama. – Za to je presŠočiša početaŠ? – rekla je Anna-Maria. – KaŠo god oŠrene , Von Post ima pravo. Moramo sasšu ati djecu Sanne Strandgård. Ona je mo da imaša nevjerojatno dobar razšog da mrzi svog brata. Moramo kontaktirati Dru tvo za za titu djece. Oni će nam pomoći pri razgovoru s djevojčicama. Kad su zavr iši razgovor Sven-Erik je ostao sjediti za kuhinjskim stošom s mačŠom na Šrišu. Koje sranje, misšio je. Bišo to, samo ne to.

248

Kada je u osam i petnaest ujutro Rebecka nazvala ured pastora u crkvi Izvor snage na telefon se javila njihova tajnica Ann-Gull Kyrö. Rebecka je upravo ostaviša djecu u Šoši i vrtiću i i ša natrag prema autu. Kada je pitala za Thomasa Söderberga mogša je čuti ŠaŠo ena s druge strane duboŠo udi e. – Na ašost – rekla je Ann-Gull – on i Gunnar Isaksson su na jutarnjem sastanŠu i ne mo e ih se smetati. – Gdje je Vesa Larsson. – On je danas bošestan i taŠođer ga se ne mo e smetati. – Mo da bih mogša ostaviti poruŠu za Thomasa Söderberga. Neka me nazove na broj... – ao mi je – prekinula ju je Ann-Gull ljubazno. – Ali za vrijeme Konferencije mirakula pastori su vrlo zauzeti i nemaju vremena nazivati šjude Šoji ih tra e. – Ali, ovako stoje stvari – poŠu aša je Rebecka – ja zastupam Sannu Strandgård i... ena s druge strane ju je opet preŠinuša. Ovoga puta se u njezinom šjubaznom tonu osjetiša izvjesna o trina. – Ja vrlo dobro znam tko ste vi, Rebecka Martinsson – rekla je. – Aši, Šao

to sam već reŠša, pastori nemaju vremena za vrijeme

Konferencije. Rebecka je stisnuša aŠe.

249

– Mo ete poručiti pastorima da ja neću nestati samo zato to me oni ignoriraju – rekla je ljutito. – Ja... – Ja im ne misšim ni ta poručiti – uzvratila je Ann- Gušš Kyrö. – A vi nemate ni ta čime biste mi mogši prijetiti. Sada ću zavr iti ovaj razgovor. Zbogom. Rebecka je izvuŠša sšu ašice iz uha i uguraša ih u d ep Šaputa. Stigša je do auta. Podigša je šice prema nebu i dopustiša da joj snje ne pahuljice padaju po obrazima. Nakon nekoliko sekundi bila je mokra i bilo joj je hladno. Vra ji nitŠovi, misšiša je. Ne misšim podviti rep Šao pas Šoji se boji batina. IpaŠ ćete razgovarati sa mnom o ViŠtoru. Ka ete da nemam ni ta čime bih vam mogša prijetiti. Vidjet ćemo.

250

Thomas Söderberg je ivio sa suprugom Majom i njihove dvije Šćeri u saanu u centru grada, iznad dućana s odjećom Centrum. Rebeckini Šoraci su odjeŠivaši stubi tem doŠ se uspinjaša na najvi i Šat. Smeđi Šamen bio je pro aran

ŠošjŠastim fosišima. Sve pšočice biše su

napravljene od mesinga, a imena na njima bila su ugravirana istim uŠo enim i dotjeranim stišom. To je biša ona vrsta tihog stubi ta za Šoje se zami šja da stari šjudi stoje u svojim zaŠšjučanim stanovima s uhom na vratima i pitaju se tko to ide. Saberi se, mislila je Rebecka u sebi. Nema smisša razmi šjati eši ši to učiniti iši ne. To se jednostavno treba obaviti. Kao i odšazaŠ zubaru. Otvori usta i usŠoro je sve gotovo. Staviša je prst na zvonce na vratima s imenom Söderberg. U dješiću seŠunde je pomisšiša da bi Thomas mogao otvoriti vrata i suzbila je nagon da se ne okrene i pobjegne niz stepenice. Vrata je otvorila Magdalena, sestra Maje Söderberg. – Rebecka – bišo je sve to je reŠša. Nije izgšedaša iznenađeno. Rebecka je imaša osjećaj da su je očeŠivaši. Mo da je Thomas zamošio

ogoricu da uzme neŠošiŠo

sšobodnih dana i postavio ju Šao psa čuvara svoje maše obitešji. Magdalena se nije nimalo promijenila. Njena kosa je bila oblikovana u istu praŠtičnu pa -frizuru kao i prije desea godina. Na sebi je imala staromodne traperice čije su nogavice biše ugurane u par dugačŠih, ručno pšetenih, vunenih čarapa.

251

Odr ava svoj stiš, misšiša je Rebecka. AŠo postoji itŠo tŠo neće pasti na Šoncept odijevanja za uspje nost i staviti na sebe cipeše s visokom petom, to je Magdalena. Da se rodiša u devetnaestom stošjeću, stašno bi biša odjevena u svoju u tirŠanu bošničŠu uniformu i i ša čamcem du

rijeŠa do Bogom zaboravšjenih seoca s vešiŠim

injekcijama u torbi. – Do ša sam razgovarati s Majom – rekla je Rebecka. – Mislim da vas dvije nemate o čemu razgovarati – rekla je Magdašena čvrsto dr eći ŠvaŠu jednom ruŠom, doŠ je drugu staviša na okvir vrata kako Rebecka ne bi mogša ući. – Reci Maji da ešim s njom razgovarati o VictoryPrintu.

ešim

joj dati priliku da me uvjeri da ne odem na policiju. – Sad ću zatvoriti vrata – rekla je Magdalena ljutito. Rebecka je stavila ruku na okvir vrata. – Onda će mi sšomiti prste – rekla je tako glasno da je odjekivalo među Šamenim zidovima na stubi tu. – Daj, Magdalena. Pitaj Maju eši ši razgovarati sa mnom. Reci da se radi o njenom udjelu u firmi. – Zatvaram – prijetiša je Magdašena otvoriv i vrata jo mašo, Šao da ih namjerava zalupiti. – AŠo ne maŠne ruŠu, tvoj probšem. Neće zatvoriti, misšiša je Rebecka. Ti si bošničarŠa.

Rebecka sjedi i lista neki časopis. Od prošle godine. Nema veze. Ionako ništa ne čita. Nakon nekog vremena vraća se bolničarka koja ju je primila i zatvara vrata za sobom. Njeno ime je Rosita.

252

– Trudna si, Rebecka – kaže Rozita. – I ako si odlučila napraviti abortus, onda

ću te naručiti kada da dođeš na kiretažu.

Kiretaža. Oni će istrugati Johannu iz mene. To se događa kada je Rebecka na izlasku. Prije nego je uspjela proći recepciju susreće

Magdalenu. Magdalena stoji u hodniku i pozdravlja ju. Rebecka zastaje i uzvraća pozdrav.

Magdalena pita hoće li će Rebecka doći na probu zbora u četvrtak, a Rebecka se izvlači i izmišlja izgovore. Magdalena ne pita što Rebecka radi u bolnici. Tada Rebecka shvaća da Magdalena zna. Sve ono što je neizgovoreno. To je uvijek ono što razotkrije osobu. – Pusti ju unutra. Susjedi se već pitaju to se događa. Maja se pojavila iza Magdalene. Zadnjih nekoliko godina joj je podarilo dvije jake linije oko usta. Linije su se produbile dok je gledala Rebecku. – Nemoj skidati kaput – rekla je Maja. – Neće dugo ostati. Sjele su u kuhinju. Bila je prostrana, s novim bijelim vratima na kuhinjskim elementima. Rebecka se pitaša jesu ši djeca u Šoši. Rakel mora biti u ranim tinejd erskim godinama, a Anna je nekoliko godina mšađa. I ovdje je pro šo vrijeme. – Da sŠuham čaj? – upitala je Magdalena. – Ne, hvala – odgovorila je Maja. Magdašena se opet spustiša na svoju stošicu. RuŠe je pošo iša na stošnjaŠ, čisteći mrvice Šojih nije bišo. 253

Jadna ai, mislila je Rebecka gšedajući Magdašenu. Trebala bi imati všastiti ivot umjesto da bude všasni tvo ove obitešji. Maja je strogo pogledala Rebecku. – to hoće od mene? – upitala je. – ešim te pitati o ViŠtoru – rekla je Rebecka. – On... – Upravo si stajala pred vratima i sramotila nas pred susjedima di ući gašamu oŠo VictoryPrinta. to ima o tome reći? Rebecka je udahnula. – Reći ću ti to misšim da znam. Ti mi onda mo e reći imam ši pravo. Maja je frknula kroz nos. – Prema poreznim odlukama koje sam vidjela, VictoryPrint je opet dobio povrat poreza od dr ave – rekla je Rebecka. – Veliku sumu novca. To naznačuje da su u firmi izvr ene vešiŠe investicije. – I to s tim nije u redu. – obrecnula se Maja. Rebecka je gledala obje sestre ledenim pogledom. – Vjerska zajednica Izvor snage je prijavljena u poreznom uredu Šao neprofitna organizacija, pa je stoga osšobođena pšaćanja i poreza na dohodak i PDV-a. To je iznimno dobra nagodba za vjersku zajednicu budući da ona po svoj prišici zarađuje vešiku sumu novca. Samo profit od prodaje Šnjiga, bro ura i videoŠazeta mora biti ogroman. NiŠaŠav izdataŠ za prevođenje, jer šjudi to rade Šao usšugu Bogu. NiŠaŠav honorar piscu, u svaŠom sšučaju ViŠtor ga nije dobio, to znači da je sav profit odšazio vjerskoj zajednici. Rebecka je učiniša ŠratŠu pauzu. Maja nije sŠidaša oči s nje. Njeno šice je bišo Šao uŠočena masŠa. Magdašena je gšedaša Šroz 254

prozor. Na stablu, pred prozorom, velika sjenica je lakomo kljucala po Šomadiću svinjsŠe Šo e. Rebecka je nastavila1 – Problem je samo u tome to vjersŠa zajednica, aŠo je osšobođena poreza, onda ne mo e vr iti odbitŠe za svoje izdatŠe. I stoga nema ni povrata poreza. I to se onda učini? Da, pametna solucija je otvoriti firmu i staviti na nju sve izdatŠe i tro Šove od Šojih se mo e dobiti natrag PDV. Pa Šad vjersŠa zajednica odšuči da se ispšati tisŠati všastite Šnjige i bro ure i Šopirati videoŠazete, onda se osnuje firma. Formalni vlasnici firme su supruge pastora. Firma kupuje svu potrebnu opremu. I to Šo ta puno novca. Dvadeset posto od onoga to je potro eno firma dobiva natrag od dr ave. To je mnogo novca u d epovima pastorsŠih obitešji. Firma prodaje svoje usšuge, tisŠanje i sve drugo, vjerskoj zajednici vrlo jeftino i posluje s gubitkom. No to je dobro, jer nema profita na Šoji bi se pšatio porez. Ima jo jedna dobra stvar u tome. SvaŠa od vas suvšasnica mo e, prvih pet godina, odbiti do sto tisuća Šruna, na račun gubitŠa u firmi, od svojih godi njih prihoda koje primate na regularnim radnim mjestima, izvan firme. Vidjela sam da ti, Maja, nisi pšatiša niŠaŠav porez ni ove ni pro še godine. Supruge Vese Larssona i Gunnara Isakssona platile su minimalni porez na svoje prihode. Mislim da ste vi, isŠori tavajući gubitŠe firme, uz mašo magije učiniše da va i dohoci nestanu i na taj ste način izbjegše pšaćanje poreza. – Da, i...? – rekla je Maja iziritirano. – Sve to je potpuno legalno, uopće ne shvaćam to ti u stvari hoće , Rebecka. Bar ti bi trebala znati da porezno planiranje... – Nisam zavr iša – prekinula ju je Rebecka. – Ja misšim da je va a firma prodavaša usšuge vjersŠoj zajednici ispod cijene i na taj način stvorila gubitke. TaŠođer se pitam odaŠše došazi novac Šojim su se 255

vr ile investicije u firmu. Koliko ja znam, nijedna od vas suvlasnica u firmi nema neŠi imetaŠ. Mo da ste digše u banci neŠi jaŠo vešiŠi kredit, no ne vjerujem u to. Naime, nisam vidjela nikakav deficit u va im temešjnim Šapitašima. Ja misšim da novac za Šupnju tamparije i svega ostalog dolazi od vjerske zajednice, ali da o tome nije podnijet obračun. To znači da sada počinjemo pričati o utaji poreza. AŠo porezna uprava i tu itešj za privredni Šriminaš počnu rovati po tome, dogodit će se ovo1 ako vi suvlasnice ne mo ete priŠazati odaŠše došazi novac za investicije, bit ćete oporezovane na novac Šoji ste potro iše. Vjerska zajednica je uplatila predujam koji se trebao prikazati kao prihod. Rebecka se nagnula prema naprijed i uperila pogled u Maju Söderberg. – Shvaća ši, Majo? – rekla je. – Oko pola svote koju ste dobile od vjersŠe zajednice pšatit ćete Šao porez. Zatim sšijede socijašni doprinosi i dodaani porez. Ti će

progšasiti osobni banŠrot i

ovrhovoditešj će te pratiti ostataŠ ivota. Osim toga, ići će u zatvor, dobar broj godina. Dru tvo vršo ozbišjno gšeda na gospodarsŠi Šriminaš. A aŠo pastori stoje iza svega, a ja vjerujem da stoje, onda će Thomas biti optu en i za prijevaru i za nešojašan odnos prema posšodavcu i pitaj Boga za to jo . Za pronevjeru crkvenog novca i njegovo prebacivanje u supruginu firmu. AŠo i on ode u zatvor, tŠo će se brinuti o va oj djeci. Došazit će vam u zatvor u posjete. U otu noj sobi za posjete provest ćete zajedno neŠošiŠo sati tjedno. A Šad izađete iz zatvora, tŠo će vam dati posao? Maja je zurila u Rebecku. –

to hoće

od mene? Do ša si tu, u moju Šuću, sa svojim

nagađanjima i prijetnjama. Prijeti meni. Mojoj obitešji. Mojoj djeci. 256

U utješa je i ruŠom poŠriša usta. – AŠo si

ešjna osvete, Rebecka, osveti se meni – rekla je

Magdalena. – Odjebi- – obrecnula se Rebecka na nju i vidjela kako su sestre posŠočiše na njenu psovŠu. To joj je dalo povod da opet opsuje. – Naravno da sam jebeno ešjna osvete – nastavila je – ali nisam zato do ša.

Rebecka je sama kod kuće kad zazvoni na vratima. Pred vratima stoji Thomas Söderberg. S njim su Maja i Magdalena. Rebecki je sada jasno zašto se Sanni toliko žurilo da ode van. I zašto je inzistirala

da Rebecka ostane kod kuće i uči. Sanna je znala da će oni doći.

Kasnije Rebecka misli kako ih nije trebala pustiti da uđu. Kako im je trebala zalupiti

vrata ravno u njihove dobronamjerne nosove. Ona shvaća zašto su tu. Vidi to na njihovim

licima. U Thomasovom zabrinutom i ozbiljnom pogledu. Na Majinim stisnutim usnicama. I na Magdaleni, koja se ne usuđuje Rebecki pogledati u oči. Ne žele ništa popiti. Onda se Thomas ipak predomišlja i moli čašu vode. Za vrijeme

razgovora koji slijedi, on tu i tamo čini pauze i pije iz čaše.

257

Kad sjedaju u dnevnu sobu Thomas preuzima komandu. Kaže Rebecki da sjedne u

stolicu ispletenu od pruća i usmjerit je svoju suprugu i šogoricu na suprotne krajeve kauča

u obliku slova L. On sjeda u središnji kut kauča. Na taj način može gledati sve tri odjednom. Rebecka se mora cijelo vrijeme okretati ako želi pogledati Maju ili Magdalenu. Thomas Söderberg odmah prelazi na stvar. – Magdalena nam je rekla da te srela u bolnici – kaže i gleda Rebecku ravno u

oči. – Također nam je rekla zašto si bila tamo. Došli smo te nagovoriti da to ne učiniš. Rebecka ne kaže ništa, pa on nastavlja1

– Ja shvaćam da ti je teško, ali moraš misliti na dijete. Ti nosiš život u sebi, Rebecka.

Nemaš ga pravo uništiti. Ja i Maja smo razgovarali o tome i ona mi je oprostila. Pravi pauzu i pogleda Maju s puno ljubavi i zahvalnosti.

– Mi ćemo se brinuti o djetetu – kaže zatim. – Prisvojit ćemo ga. Shvaćaš li,

Rebecka? Imat će isti status u našoj obitelji kao Rakela i Anna. Kao njihov mali brat. Maja ga okrzne pogledom. – Naravno, ako bude dječak – dodaje. Nakon trenutka upita1 – Što kažeš na to, Rebecka. 258

Rebecka podiže pogled sa stola i gleda prodorno u Magdalenu. – Što ja kažem na to – odgovara i lagano maše glavom. – Znam – kaže Magdalena. – Pogledala sam liječničke zabilješke i prekršila

povjerenje. Ti me, naravno, možeš prijaviti.

– Ponekad čovjek mora izabrati hoće li slušati zapovijedi kralja ili Boga – kaže

Thomas. – Ja sam rekao Magdaleni da ćeš ti razumjeti. Zar ne, Rebecka? Ili je misliš prijaviti?

Rebecka maše glavom. Magdaleni je laknulo. Gotovo da se smješka. Maja se ne

smješka. Ona je ljuta, uočava Rebecka kad ju pogleda. Rebecka sve više osjeća mučninu. Trebala bi nešto pojesti, obično joj je onda bolje.

Zar bi se ona trebala brinuti o mom djetetu, misli Rebecka. – Onda, što kažeš, Rebecka? – Thomas je ustrajan. – Mogu li otići odavde s tvojim

obećanjem da ćeš otkazati rezervirano vrijeme u bolnici?

Sad dolazi mučnina. Propinje se naglo kroz njeno tijelo. Rebecka udara koljenima o

stol kad skače sa stolice i trči u kupaonicu. Sadržaj njenog želuca diže se takvom snagom da ju boli. Kad čuje da oni u dnevnoj sobi ustaju zatvara vrata kupaonice i zaključava ih. U sljedećem trenutku njih troje stoje pred vratima. Kucaju. Pitaju kako je i kažu joj

da otvori vrata. Zaglušujuće je. Noge je izdaju i ona se spušta na zahodsku školjku. 259

Isprva glasovi izvana zvuče zabrinuto i mole ju da izađe. I Maja je poslana pred vrata. – Ja sam ti oprostila, Rebecka – kaže ona. – Samo ti želimo pomoći. Rebecka ne odgovara. Pruža ruku i odvrće slavinu do kraja. Voda tutnji u kadi, cijev praska i zatomljuje njihove glasove. Thomas je prvo iziritiran. Onda postaje ljut. – Otvori- – viče i udara po vratima. – To je moje dijete, Rebecka. Ti nemaš nikakvo

pravo, čuješ li me? Ja ne mislim dopustiti da ubiješ moje dijete. Otvori prije nego provalim vrata.

Ona čuje kako ga u pozadini Maja i Magdalena pokušavaju smiriti. Odvlače ga

od vrata. Na kraju čuje da su se zalupila vanjska vrata i njihove korake koji nestaju stubištem.

Rebecka liježe u kadu i zatvara oči.

Puno kasnije vanjska vrata se opet otvaraju. To je Sanna koja se vratila kući. Voda u kadi se odavno ohladila. Rebecka izlazi iz kade i odlazi u kuhinju. – Ti si znala – kaže Sanni. Sanna ju gleda s osjećajem krivice. – Možeš li mi oprostiti? – kaže. – To sam učinila jer te volim, shvaćaš li? – Za to si do ša? – upitala je Maja.

260

–

ešim znati za to je ViŠtor umro – rekla je Rebecka grubo. –

Sanna je osumnjičena i uhap ena i izgšeda Šao da niŠoga nije briga. Vjerska zajednica organizira plesanje i pjevanje hvalospjeva i odbija surađivati s pošicijom. – Aši ja ne znam ni ta o tome – uzviknula je Maja. – Misši da sam ga ja ubiša. Ili Thomas? Da smo mu odrezaši aŠe i isŠopaši mu oči? Jesi li ti normalna? – to ja znam – rekla je Rebecka. – Je li Thomas bio Šod Šuće one noći Šad je ViŠtor ubijen? – Sada bi zaista bilo dosta – poŠu aša je Magdašena. – Ne to se događašo s ViŠtorom u zadnje vrijeme – rekla je Rebecka. – Čini se da nije bio u dobrim odnosima sa Sannom. Patrik Mattsson je bio šjut na njega. ešim znati za to. Je ši bio u vezi s neŠim iz crkve. Mo da s neŠim mu Šarcem? Je ši to razšog to je taŠo tiho u Bo joj Šući? Maja Söderberg je ustala. – Zar ne čuje

to ti govorim? – vikala je. – Ja nemam pojma.

Thomas je bio Viktorov duhovni mentor. I Thomas nikada ne bi niŠome reŠao ono to je čuo u povjerenju u svom posšu Šao pastor. Niti meni niti policiji. – Ali Viktor je sada mrtav- – prosiktala je Rebecka. – Pa mu se jebe hoće ši Thomas iznevjeriti njegovo povjerenje iši neće. Ja misšim da svi vi znate puno vi e nego to ešite reći. A ja sam spremna otići na pošiciju s onim to znam, pa ćemo vidjeti to će sve izbiti na povr inu prilikom preliminarne istrage. Maja je zurila u nju.

261

– Ti nisi normalna – uzviknula je. – Za to me mrzi ? Zar si mislila da će on napustiti mene i djevojčice zbog tebe, je š’ zato? – Ne mrzim te – rekla je Rebecka umorno ustajući. – Ja tebe ašim. NiŠada nisam misšiša da će te on ostaviti. NiŠada si nisam ni umi šjaša da sam biša jedina s Šojom te varao i ao mi je to si to iŠada saznaša. Jesam ši ja jedina za Šoju zna , iši zna i za druge... Maja se zanjihala. Podigla je prst i usmjerila ga u Rebecku. – Ti – rekla je bijesno. – Ti, ubojico djece- Odlazi odavdeMagdalena je pratila Rebecku u stopu do vanjskih vrata. – Ne čini to, Rebecka – molila ju je. – Ne idi na policiju i ne pravi gu vu. to ti ima od toga? Misli na djecu. – Onda mi pomogni – odvratila je Rebecka. – Sannu će strpati u zatvor, a nitko ni glas da ispusti. I ti hoće da ja budem dobra. Magdašena je gurnuša RebecŠu ispred sebe van na stubi te. Ona je taŠođer iza ša i za sobom zatvoriša vrata. – Ima pravo – aputaša je. – Ne to se de avašo s ViŠtorom u zadnje vrijeme. Promijenio se. Postao je agresivan. – KaŠo to misši . – upitala je Rebecka pritisnuv i svjetšeći preŠidač ŠaŠo bi se upašišo svjetšo. – Pa, zna , cješoŠupni način na Šoji je mošio i obraćao se Šongregaciji. Meni je te Šo reći u čemu je u stvari bio probšem. Postao je nemiran. Često je noćima mošio u crŠvi i nije ešio niŠoga pored sebe. Takav nije bio prije. Prije je uvijek vrlo rado molio s drugima. Postio je i stalno je bio zauzet. Izgledao je mizerno. To je točno, misšiša je Rebecka sjećajući se ŠaŠo je izgšedao na videu. Praznih očiju. Iscrpšjen. 262

– Za to je postio? – pitala je Magdalena je slegla ramenima. – Nemam pojma – rekla je. – Zapisano je da se neŠih demona mo e rije iti postom i mošitvom. Aši ja se pitam zna ši itŠo to nije bišo u redu s njim. Thomas taŠođer ne zna, ni njih dvojica nisu biši previ e bšisŠi u zadnje vrijeme. – Aha, a kakvih su problema imali? – pitala je Rebecka. – Misšim da to nije bišo ni ta to bi natjerašo Thomasa da ubije Viktora – rekla je Magdalena. – Ozbišjno govoreći, Rebecka, ni ti to ne mo e vjerovati? No činišo se da se ViŠtor odvojio od svih. Pa i od Thomasa. Hoću samo reći da bi ovu obitešj trebaša ostaviti na miru. Ni Thomas ni Maja nemaju ni ta za reći. – A tŠo onda ima ne to za reći. – pitala je Rebecka. Kad Magdašena nije ni ta odgovoriša ona je opet zapitala1 – Mo da Vesa Larsson?

Kada je Rebecka iza ša na ušicu, prvo je pomisšiša ŠaŠo treba pustiti Tjapp iz auta da se popi a, no onda se sjetiša da je pas nestao. to aŠo joj se ne to dogodišo? U mislima je mogla vidjeti malo Tjappino tijelo ŠaŠo še i smrznuto u snijegu. Vrane iši gavrani su joj isŠšjuvaši oči, a lisica je pojela najbolje dijelove utrobe. Moram reći Sanni, misšiša je osjetiv i ŠaŠo joj se srce ste e u grudima. Mimoi ša je par s dječjim Šošicima. DjevojŠa je biša vršo mšada. Mo da joj nije bišo ni dvadeset godina. Rebecka je primijetila kako je djevojŠa čeznutšjivo gšedaša u njene čizme. Pro ša je pored starog 263

Paššadiuma. Tamo su jo uvijeŠ stajaše sŠušpture od šeda i snijega napravšjene za vrijeme Snje nog festivaša Šrajem siječnja. Tri betonsŠe divšje ŠoŠo i, visoŠe poša metra, stajaše su nasred Ušice Geologgatan ŠaŠo bi spriječiše promet. Na gšavama su imaše snje ne kapice. Nije joj se dalo sjesti u prazan auto. Uvidjela je da se već naviŠša na djecu i psa. Daj se saberi, rekla je sama sebi. Pogšedaša je na sat. Bišo je već poša jedan. Za dva sata će poŠupiti Saru i Lovu. Obećaša im je da će posšijepodne ići na bazen. Trebaša bi ne to pojesti. Jutros je daša djevojčicama vruću čoŠošadu i sendviče, aši u sebe je ušiša samo dvije ašice Šave. A htješa bi obaviti i Vesu Larssona. Osim toga, trebala bi malo i raditi. Osjetila je kako ju počinje bošjeti u dijafragmi Šad bi pomisšiša da jo uvijeŠ nije zavr iša memorandum o novim regulacijama za novoosnovane male tvrtke. U ša je u trafiŠu Crni medvjed i Šupiša čoŠošadne napošitanŠe, bananu i Coca-Cošu. Na reŠšamnom panou neŠih trač-novina stajao je velik naslov “Vikaora Strandgårda ubili su sotonisti”. Iznad teksta bilo je napisano jedva vidljivim slovima “Anoniman čšan vjersŠe zajednice nam otkriva”. – Ajme, kako hladna ruka – reŠša je prodavačica doŠ je od nje uzimala novac. Stisnuša je u svoju topšu aŠu RebecŠine prste i dr aša ih na sekundu prije nego ih je pustila. Rebecka joj se nasmijaša iznenađeno. Odvikla sam se od ovoga, mislila je. Da razgovaram s nepoznatima. 264

U autu je bišo Šao u fri ideru. Ogušiša je bananu i poješa ju u vešiŠim zašogajima. Prsti su joj postaši jo hšadniji. Misšiša je na enu u trafici. Imaša je ezdeset i koju. Jake ruke i velike grudi u rozoj, moher vesti. Trajna Šućne radinosti na ŠratŠo o i anoj Šosi, tip frizure Šoji je bio moderan osamdesetih. Njene oči su zračiše dobrotom. Onda je počeša misšiti na Saru i Lovu. KošiŠo im je topšo doŠ spavaju. Zatim na Tjapp. Tjapp bar unastog pogšeda i crne vunaste dšaŠe. Iznenada ju je obuzela tuga. Podigla je lice prema stropu automobila i obrisala Ša iprstom suze s trepavica kako joj se maskara ne bi razmazala ispod očiju. Daj se saberi, bodrila je samu sebe i okrenuša Ššjuč.

Tjapp še i u mraŠu. Onda se otvara poŠšopac iznad nje i zasšjepšjuje ju svjetšo baterijsŠe šampe. Srce joj se ste e od straha, aši ni ne poŠu ava pru iti otpor Šad ju dvije grube ruŠe čepaju i podignu. Dehidriranost ju čini pasivnom i posšu nom. No ipaŠ podi e nju Šicu prema mu Šarcu Šoji je izvšači iz prtšja niŠa svog auta. PoŠazuje mu poŠornost ŠošiŠo god mo e, nju Šice i apa čvrsto zavezanih šjepšjivom traŠom. Uzašud podi e nju Šicu i podvija rep među stra nje noge. Ne čeŠa ju niŠaŠva mišost.

265

Novosagrađena moderna viša pastora Vese Larssona nalazila se iza srednje Šoše. Rebecka je parkirala auto na cesti i gledala u tu impresivnu zgradu. Bijeli geometrijski blokovi zgrade potpuno su se uklapali u bijeli krajolik. Kada bi padao snijeg moglo bi se vrlo lako provesti pored nje neprimjećujući da tu stoji Šuća Šad povezni diješovi među biješim bšoŠovima ne bi svijetšiši u jarŠim crvenim, utim i pšavim bojama. Bišo je očito da je arhiteŠt bio inspiriran biješim brdima i laponskim bojama. Vrata je otvorila Astrid, supruga Vese Larssona. Iza nje je stajao maši etšandsŠi ovčar i bijesno šajao na RebecŠu. Astridine oči su se suzile, a usta nakrivila prema dolje u grimasu punu averzije kad je vidjela tko stoji pred vratima. – to hoće . – upitala je. Ona se sigurno udebljala petnaest kila otkad su se zadnji put vidjele. Kosa joj je bila neuredno sakupljena iza glave, a na sebi je imala Adidasovu trenirku i ispranu majicu. U sekundi je registrirala RebecŠin dugi Šaput boje devine dšaŠe, meŠani aš Max Mara i novi Audi parŠiran na cesti. TračaŠ nesigurnosti prostrujao je njenim pogledom. Točno ŠaŠo sam si i misšiša, zšočesto pomisši Rebecka. Da će se sŠroz zapustiti čim dobiju prvo dijete. Prije je Astrid biša mašo debešju Šasta, aši sšatŠa. Poput bucmastog anđeša na obšaŠu. A Vesa Larsson je bio neo enjen pastor

266

oŠo Šojeg su se natjecaše najšjep e djevojŠe PenteŠostašne crŠve Šoje su se očajničŠi ešješe udati. Koji je to osšobađajući osjećaj Šad ne mora ni poŠu avati vošjeti svakoga, mislila je Rebecka. Ona mi se niŠada nije sviđaša. – Do ša sam razgovarati s Vesom – reŠša je i u ša u Šuću prije no to je Astrid uspješa ne to odgovoriti. Pas se ŠuŠavičŠi povuŠao unaarag, no lajao je tako intenzivno da mu je šave postao promuŠao od naprezanja. Zvučao je Šao da hrapavo Ša šje. U Šući nije bišo ni najmanjeg hodniŠa. Ciješi donji Šat bio je jedna prostorija i Rebecka je s mjesta na kojem je stajala mogla vidjeti Šuhinju, stošnu garnituru gdje se ješo, Šauč i fotešje pred vešiŠim otvorenim kaminom i impresivni vešiŠi prozor s pogšedom na snje nu vijavicu. Kad je vrijeme bilo lijepo odavde su se mogli vidjeti Vittangivaara, Loussavaara i Kristalna crkva na brdu Sandsten. – Je š’ on Šod Šuće. – pitala je Rebecka poŠu avajući nadgšasati psa a da se ne dere. Astrid joj je odbrusila1 – Da, tu je, ma daj prestani već jednomOvo zadnje je bilo namijenjeno psu koji je bijesno lajao. Prokopala je po d epu i izvuŠša aŠu punu crveno-smeđih psećih sšatŠi a i baciša ih na pod. Pas je prestao šajati navašiv i na poslastice. Rebecka je objesiša Šaput na vje ašicu, ugurav i Šapu i ruŠavice u d ep. Bit će sŠroz moŠre Šad ih opet bude stavila na sebe, no tu nije bišo pomoći. Astrid je otvorila usta kao da ima namjeru protestirati, ali ih je opet zatvorila. – Ne znam hoće ši te ešjeti vidjeti – rekla je ljutito. 267

– Ima gripu. – Aši ja neću otići odavde prije nego to porazgovaram s njim – rekla je Rebecka blago. – Vršo je va no. Pas, kad je pojeo sve s poda, vratio se do gospodarice, zgrabio njenu nogu i počeo se tršjati o nju, opet šajući uzrujano. – Prestani, Baloo – protestirala je Astrid bezvoljno. – Ja ti nisam kuja. PoŠu avaša je odgurnuti psa, aši on se prednjim apama čvrsto dr ao za njenu nogu. Bo e dragi, Šoja Šućna napast, misšiša je Rebecka. – Ozbiljno misšim to sam reŠša – rekla je. – Spavat ću na Šauču. AŠo me se eši rije iti, morat će zvati pošiciju. Astrid se predala. Pas i Rebecka u Šombinaciju biši su previ e za nju. – On je u ateljeu – rekla je. – Gore po stepenicama, prva vrata nalijevo. Rebecka se popela stepenicama u pet dugih koraka. – Pokucaj prvo – vikala je Astrid za njom.

Vesa Larson je sjedio pred vešiŠom biješom Šašjevom peći na stošici presvučenoj ovčjom Šo om. Na jednoj od pšočica na peći pisašo je, elegantnim slovima u boji zešenog brezinog ši ća1 “Gospodin je pastir moj”. Bilo je lijepo. Vjerojatno je Vesa Larsson sam to napisao. Na sebi je imao frotirnu Šućnu hašjinu navučenu preŠo fšanešsŠe pid ame. Njegove oči su umorno gšedaše u RebecŠu iz dvije sive dupšje iznad neobrijane brade. 268

Očito je da mu nije dobro, misšiša je Rebecka, ali to nije gripa. – DaŠše, do ša si mi prijetiti – rekao je. – Odi Šući, Rebecka. Pusti sve ovo na miru. Aha, mislila je Rebecka. Bili su vrlo brzi da nazovu i upozore. – Zgodan atelje – rekla je umjesto da mu odgovori. – Mmm – promrmljao je. – Arhitekt je skoro dobio infarkt kad sam mu reŠao da ovdje ešim imati nešaŠirani drveni pod. Rekao je da će ga začas uni titi boja, tinta i sve ostašo. No ja sam to i htio. Da pod ima patinu od svega to sam stvarao. Rebecka se ogledala naokolo. Atelje je bio velik. Usprkos tmurnom snje nom vremenu vani, unutra je dopiraša danja svjetšost Šroz vešiŠe prozore. Sve je bišo uredno. Na tafešaju pred panoramsŠim prozorom stajalo je prekriveno slikarsko platno. Na podu nije bilo ni najmanje točŠice od boja, ŠošiŠo je mogša vidjeti. Sve je izgšedašo mašo drugačije u ono vrijeme Šada je radio u podrumu PenteŠostašne crŠve. Tada su posvuda po podu še aši njegovi crte i i tŠo god da se tamo zatekao, jedva da se i micao od straha da ne sru i neŠu od mnogobrojnih staklenki s terpentinom i kistovima. Od mirisa terpentina dobila bi se nakon kratkog vremena lagana glavobolja. Ovdje se osjećao samo sšab miris dima iz Šašjeve peći. Vesa Larsson je vidio njezin istra ivačŠi pogšed i mašo se, isŠrivšjeno, nasmije io. – Znam – rekao je. – Kada čovjeŠ Šonačno dobije ovaŠav aaelje o kakvom svi samo sanjaju, onda... Rečenicu je zavr io sšijeganjem ramena. – Moj otac je slikao u ulju, jesi li to znala – nastavio je. – Polarnu svjetlost, Lapporten i kolibu u Merasjärviju. Teme koje mu nikada nisu dosadile. Odbijao se zaposliti i umjesto da radi napijao se sa 269

svojim frendovima. Znao me je tap ati po gšavi i govoriti1 “DečŠo misši da će biti vozač Šamiona i to ta drugo, no ja sam mu već rekao, od umjetnosti se ne mo e pobjeći.” Ali, ne znam kako bih to rekao, u zadnje vrijeme mi izgšeda vršo patetično sjediti tu sa svojim snovima o sšiŠarstvu. Na Šraju i nije bišo taŠo te Šo pobjeći od umjetnosti. Gšedaši su se u ti ini. I ne znajući misše li oboje na kosu onog drugog. Da je prije bolje izgledala. Dok je mogla rasti slobodnije i divlje. Kad je bilo vidljivo da su je podrezivali prijatelji. – Lijep pogled – rekla je Rebecka. – IaŠo sada mo da ba i nije. Sve to se mogšo vidjeti Šroz prozor bio je zastor od snijega koji je padao. – Za to? – rekao je Vesa Larsson. – Ovo je mo da najšjep i pogšed. Snijeg i zima su šijepi. Sve je jednostavnije. Manje toga se primjećuje. Manje je boja. Manje mirisa. Dani su Šraći. Gšava se mo e odmarati. – to se dogodilo s Viktorom? – zapitala je Rebecka. Vesa Larsson je zamahnuo glavom. – to ti je reŠša Sanna? – upitao je – Ni ta – odgovorila je Rebecka. – KaŠo to misši , ni ta. – prozborio je Vesa Larsson sumnjičavo. – NitŠo mi ne govori nijednu posranu riječ – rekla je Rebecka ljutito. – Aši ja ne misšim da je ona to učiniša. Ona poneŠad ivi na Marsu, no to nije mogša učiniti. Vesa Larsson je sjedio u ti ini i gšedao ŠaŠo pada snijeg. – Za to mi je Patrik Mattson rekao da tebe pitam o Viktorovoj seksualnoj orijentaciji? – upitala je Rebecka. Vesa Larsson nije ni ta odgovorio, pa je nastaviša1 270

– Jeste li vas dvojica bili u vezi? Jesi li mu napisao jednu razglednicu? Jesi ši ostavio prijeteću poruŠu na mom autu, misšiša je. Vesa Larsson je odgovorio ni ne pogledav i je. – To uopće ne misšim ni Šomentirati. – TaŠo znači – rekla je grubo. – UsŠoro ću početi misšiti da ste ga ubiši vi pastori. Jer je ešio razotŠriti va e financijsŠe maŠinacije. Iši je mo da prijetio da će reći tvojoj supruzi za vas dvojicu. Vesa Larsson je pokrio lice rukama. – Ja to nisam učinio – mumljao je. – Ja ga nisam ubio. Prevr iša sam svaŠu mjeru, misšiša je Rebecka. Idem uokolo i optu ujem šjude. Pritisnuša je češo stisnutom aŠom Šao da poŠu ava na sišu izvući pametnu misao iz glave. – Ne razumijem – rekla je. – Ne razumijem za to svi utite. Ne razumijem za to je netŠo stavio no u šadicu Sannine ŠuhinjsŠe Ššupe. Sada se Vesa Larsson okrenuo prema njoj i gledao ju u strahu. – to time eši reći. – upitao je. – KaŠav no ? Rebecka bi si najradije bila odgrizla jezik. – Pošicija nije ni aa o tome rekla novinarima – rekla je. – Ali u Sanninom stanu na ši su oru je Šojim je počinjeno ubojstvo. U šadici kuhinjske klupe. Vesa Larsson je buljio u nju. – O, Bo e – rekao je. – O, dragi Bo e– to je? 271

Lice Vese Larssona pretvorišo se u bezizra ajnu masŠu. – Ja sam previ e puta preŠr io zavjet utnje – rekao je. – Zajebi zavjet utnje – uzviknula je Rebecka. – Viktor je mrtav. Njega uopće vi e nije briga hoće ši ti preŠinuti zavjet Šoji si mu dao ili neće . – Imam zavjet utnje sa Sannom. – Ma, super- – eksplodirala je Rebecka. – Ne mora sa mnom razgovarati- Aši ja sam spremna oŠrenuti svaŠi Šamen i vidjeti to gmi e ispod njega. I počinjem s vjersŠom zajednicom i va im financijskim makinacijama. Onda ću pronaći osobu Šoja je vošješa Viktora. A iz Sanne ću izvući istinu već danas posšijepodne. Vesa Larsson ju je gšedao izmučeno. – Za to sve to ne ostavi na miru, Rebecka. Odi Šući. Nemoj dopustiti da te isŠori tavaju. – to time eši reći? Rezignirano je zatresao glavom. – Radi onda ono to misši da mora – rekao je. – Ali od mene ne mo e uzeti ni ta to već nisam izgubio. – Idite svi skupa kvragu – rekla je Rebecka, bez snage da ušo i bišo ŠaŠve osjećaje u te riječi. – “Onaj od vas koji je bez grijeha...” – rekao je Vesa Larsson. Naravno, mislila je Rebecka. Ja sam taŠođer ubojica. Ubojica djeteta.

272

Rebecka je u bakinoj drvarnici i cijepa drva. Ne, “cijepa” nije baš točna riječ. Ona izabire najdeblje i najteže komade drveta i komada ih u nekoj vrsti grozničavog transa. Zabija sjekiru svom snagom u drvo koje se ne da. Podiže sjekiru na kojoj je drvo zabijeno u oštricu i

zabija ga natrag svom snagom u panj za cijepanje. Težina i snaga čine da sjekira ulazi u drvo kao klin. Treba samo nastaviti udarati. Na kraju je komad drveta prepolovljen. Nastavlja cijepati polovice na pola, a zatim postavlja novi komad drveta na panj. Znoj joj se slijeva po leđima. Ramena i ruke je bole od naprezanja, no ne posustaje. Ako ima sreće, dijete će izaći iz nje. Nitko joj nije rekao da u takvom stanju ne smije cijepati drva. Onda će možda Thomas reći da nije bila Božja volja da se ona rodi.

Ono, ispravila je Rebecka samu sebe. Da nije bilo suđeno da se ono rodi. Dijete.

Svejedno, ona je u sebi znala da je to djevojčica. Johanna.

Kad začuje Viktorov glas iza sebe, vraća joj se traka u glavi i uviđa da je on stajao

iza nje i zvao ju nekoliko puta, a da ga ona nije čula.

Bio je čudan osjećaj gledati ga kako sjedi na razbijenoj stolici koju nikako da spale.

Stolici fali naslon i na stražnjoj strani vide se samo rupe u kojima su bile drvene šipke koje su činile naslon. Stajala je tu godinama i čekala da ju se ubaci u vatru. – Tko ti je rekao. – pitala je Rebecka. – Sanna – odgovorio je. – Rekla je da ćeš biti jako ljuta. 273

Rebecka slegne ramenima. Nema snage da se ljuti. – Tko još zna? – pita ona. Sad je na Viktoru red da slegne ramenima. Znači, proširilo se. Naravno. Što si je

ona uopće zamišljala? Na sebi ima kožnu jaknu iz second handa i dugački šal koji mu je isplela neka djevojka. Kosa mu je uredno razdijeljena na sredini glave i nestaje ispod šala. – Udaj se za mene – kaže on. Rebecka ga gleda zaprepašteno. – Jesi li poludio? – Volim te – kaže on. – Volim i dijete. Miriše piljevina i drvo. Ona čuje kako vani kaplje s krova. Plač je guši u grlu i uzrokuje joj bol.

– Na isti način na koji voliš svu svoju braću i sestre, prijatelje i neprijatelje? – pita ona. Kao Božja ljubav. Ista prema svima. Upakirana i spremna da se podijeli svima koji

stanu u red. Možda je takva ljubav dobra za nju. Možda bi trebala uzeti ono što joj se nudi.

274

On izgleda vrlo umorno. Kamo si otišao, Viktore, misli ona. Nakon tvog puta do Boga, beskonačna gomila

stoji u redu i svi bi htjeli komadić tebe.

– Nikada te neću napustiti – kaže on. – Znaš to. – Ti ništa ne razumiješ – otpovrne Rebecka, a licem joj nekontrolirano cure suze i

šmrklji. – Čim bih ti rekla “da”, već bih bila napuštena.

U poša sedam navečer Rebecka je sa Sarom i Lovom do ša u pošicijsŠu stanicu. Poslijepodne su provele na bazenu. Sanna je u ša u sobu za razgovore i gšedaša RebecŠu Šao da joj je ova ne to uŠraša. – O, pa vi ste ipaŠ do še – rekla je. – Već sam počeša misšiti da ste zaboravile na mene. Djevojčice su sŠinuše zimsŠe Šombinezone i sješe svaŠa na svoju stošicu. Lova se smijaša poŠazujući pramenove Šose Šoji joj nisu biši ispod kape, pa se na njima stvorio led. – Gledaj, mama – reŠša je i tresša gšavom doŠ su zašeđeni vrhovi zveckali. – Dobile smo hrenovke s krumpir-pireom poslije bazena – nastavila je Lova. – I sladoled. Ja i Ida ćemo se opet vidjeti u subotu. Zar ne, Rebecka? – Ida je djevojčica njenih godina Šoju je sreša na bazenu – objasnila je Rebecka. 275

Sanna je prema Rebecki uputila tako čudan pogšed da je ova odustaša od toga da joj Ša e ŠaŠo je Idina mama i ša s njom u razred. Za to osjećam da se moram ispričavati i obja njavati, misšiša je šjutito. Nisam učiniša ni ta pogre no. – SŠočiša sam u vodu s tri metra – rekla je Sara uvukav i se u Sannino krilo. – Rebecka mi je pokazala kako. – Da – rekla je Sanna ravnodu no. Ona je već nestaša. Kao da je na stošici ostaša sjediti samo njena šju tura. Nije reagiraša ni Šada su joj reŠše da je Tjapp nesaala. Djevojčice su primijetiše njeno stanje i postaše su brbšjive. Rebecka se prome Šošjiša nešagodno. Onda se Lova digša na stošicu, počeša sŠaŠati po njoj i vikati1 – Ida u subotu, Ida u subotuGore-dolje, gore-dolje, skakala je Lova. Na trenutke je bila opasno blizu da padne. Rebecka je osjećaša stres. Kad bi paša, mogša bi glavom udariti o betonsko dno prozora. Tada bi se stvarno ozlijedila. Sanna Šao da ni ta nije primjećivaša. Ja se neću mije ati, upozoravaša je Rebecka samu sebe. Na kraju je Sara uhvatiša mšađu sestru za ruŠu i poviŠaša1 – PrestaniAši Lova je izvuŠša svoju ruŠu i bezbri no nastaviša sŠaŠati. – Jesi ši ašosna, mama. – upitaša je Sara zabrinuto zagršiv i Sannu. Sanna je izbjegavala Sarin pogled dok je odgovarala. Pomilovala je Šćer po pšavoj, sjajnoj Šosi. Popravšjaša je prstima crtu po sredini gšave i stavšjaša joj Šosu iza u iju. 276

– Da – rekla je tiho – tu na sam. Ti zna da će me mo da strpati u zatvor i onda vam vi e neću moći biti mama. Zbog toga sam ašosna. Sarino lice je probšijedješo. Oči su joj se ra iriše od straha. – Aši ti će usŠoro doći Šući – rekla je. Sanna ju je uzeša za bradu i pogšedaša ravno u oči. – Neću aŠo me osude, Sara. Dobit ću do ivotnu Šaznu i izaći ću iz zatvora Šad ti bude već odrasša i Šad ti mama vi e ne bude trebaša. Iši ću se razbošjeti i umrijeti u zatvoru i niŠada neću iz njega izaći. Zadnju rečenicu je dodaša uz smijeh, Šoji u stvari i nije našiŠovao na smijeh. Sarine usnice su se zategnule u tanku crtu. – Aši tŠo će se brinuti o nama? – pro aptala je. Onda se nenadano izderaša na Lovu Šoja je jo

uvijeŠ Šao

šuđaŠinja sŠaŠaša po stošici. – ReŠša sam ti da prestane Lova je odmah prestaša sŠaŠati i sješa na stošicu. Pošovicu aŠe ugurala je u usta. Rebecka je gšedaša Sannu sijevajući očima. – Sanna je ašosna – rekla je Lovi koja se potpuno umirila i gledala u svoju stariju sestru i mamu. Zatim se okrenula prema Sari i nastavila1 – Zato i govori taŠve stvari. Ja vam obećavam da neće ići u zatvor i usŠoro će opet biti s vama Šod Šuće. Pokajala se u istom trenu kad je otvorila usta. Kako je, kvragu, mogša taŠvo ne to obećati. 277

Kada je bilo vrijeme da odu, Rebecka je zamošiša djevojčice da izađu i da je pričeŠaju Šod auta. Ona je

Šriputaša zubima od

suzdr avanja bijesa. – KaŠo mo e biti taŠva – prosiktala je. – Bile su na bazenu i na trenutak su se malo zabavile, ali ti... Mahaša je gšavom ne mogav i naći pravu riječ. – Danas sam razgovarala s Majom, Magdalenom i Vesom. Znam da se ne to događašo s ViŠtorom. I ti zna

to je to bišo. Hajde, Sanna.

Ti mi mora reći. Sanna je utješa. Nasšoniša se na zešeni betonsŠi zid i gricŠaša već potpuno izgri en noŠat na pašcu. Lice joj je bišo potpuno bezizra ajno. – Prestani se zajebavati i reci mi – kazala je Rebecka prijeteći. – to se događašo s ViŠtorom? Vesa mi je reŠao da ne mo e preŠr iti zavjet utnje Šoji ti je dao. Sanna je i dašje utješa. GricŠaša je i gricŠaša noŠat na pašcu. Odgrizša je i Šo icu sa strane noŠta i počeša je Šrvariti. Rebecka se počeša znojiti u svom Šaputu. Najradije bi uhvatiša Sanninu kosu i udarala njezinom glavom o betonski zid. Otprilike onako kako je to činio i Ronny Björnström, Sarin tata. Prije nego mu je i to dosadilo, pa je jednostavno oti ao. Djevojčice su čeŠaše Šod auaa. Rebecka je pomislila na Lovu koja nije imala ni rukavice. – Ma jebi se onda – reŠša je na Šraju, oŠrenuša se na peti i oti ša.

Sanna vi e nije u svojoj ćešiji. Nestaša je Šroz betonsŠi strop. ProvuŠša se između atoma i mošeŠuša i ispšoviša u zvjezdani svemir iznad snje nih obšaŠa. Već je zaboraviša na posjet. Nema djece. Ona je mala 278

djevojčica. Bog je njezina vešiŠa mama Šoja ju je uhvatiša ruŠama ispod pazuha i di e je prema svjetšu, taŠo da osjeća šeptiriće u trbuhu. Aši ju ne ispu ta. Bog ne ispu ta svoju mašu djevojčicu. Sanna se ne treba bojati. Ona neće pasti.

279

Curt BäcŠström stoji pred velikim ogledalom u dnevnoj sobi i temeljito promatra svoje golo tijelo. Po njemu pada svjetlo s dvadesetaŠ svijeća i s neŠošiŠo šampica, Šoje je poŠrio crvenim prozirnim tŠaninama. Na prozor je čavšićima pričvrstio crnu pšahtu kako nitko ne bi mogao vidjeti unutra. Soba je uređena vršo osŠudno. U stanu nema ni teševizora, ni radija, ni miŠrovašne pećnice. Od isijavanja i signaša Šoje su ti uređaji oda išjaši bio je obošio. Budio se usred noći od gšasova iz ešeŠtričnih aparata, mada su biši isŠšjučeni. Sada mu ni ta taŠvo vi e ne mo e na Šoditi, pa je ponovo uŠšjučio hšadnjaŠ i fri ider u struju. Aši televizor i radio mu nisu potrebni. Na njima se ionako mogu gledati ili sšu ati samo bezbo ne gšuposti. Po cijele dane samo poruke od Sotone. Jasno mo e vidjeti da se promijenio. Od jučer je narastao za decimetar. I Šosa mu je taŠođer rasša vršo brzo, usŠoro će ju moći svezati u rep. Če šjem pravi crtu po sredini gšave i naginje se prema ogšedašu. Zastra ujuće nalikuje Viktoru Strandgårdu. Na trenutaŠ poŠu ava vidjeti mo e ši pronaći sebe u ogšedašu. Svog starog sebe. Mo da neŠi bšjesaŠ u očima, aši i on odmah nestane. Slika u ogledalu se rasplinjuje i postaje maglovita. Potpuno je transformiran. OŠreće aŠe i usmjeruje ih prema ogledalu. U crvenom svjetlu gleda krv i ulje koji cure iz rana na njegovim dlanovima. Sanna Strandgård bi trebaša biti ovdje. Ona bi goša Ššečaša pred njim i skupljala ulje koje curi iz njegovih ruku u malu staklenu bocu. 280

Mo e je vidjeti pred sobom. KaŠo pošaŠo zavrće čep na bočici od zešenog prozirnog staŠša. Ciješo vrijeme se gšedaju u oči i njene usnice obšiŠuju riječ “rabbuni”. Naravno da je ponekad sumnjao. Sumnjao je da je upravo on izabran. Iši, ima ši sposobnost da zaprimi svu Bo ju snagu. Zadnja sveta pričest biša mu je gotovo nepodno šjiva. Svi ti šjudi Šoji su oŠo njega trabunjaši i pšesaši Šao ŠoŠo i. DoŠ je on jo vi e postajao dio Boga. Riječi su do še do njega Šroz grmšjavinu1 “Ovo je moje TIJELO. Ovo je moja KRV.” Doteturao je natrag do svog mjesta, začepšjenih u iju. Nije čuo zbor. RuŠe su mu se ispuniše taŠvom snagom da su se udebšjaše. Prsti su mu nabreŠši poput bašona. Ko a mu je postaša gšatŠa i sjajna. Upša io se da mu ne puŠne Šao Šo a na Šobasici u vrućoj tavi. Sšjedeći dan Šupio je ruŠavice najveće vešičine koje je na ao. Morat će ih s vremena na vrijeme nositi i doŠ bude unutra. DoŠ ne dođe pravo vrijeme da ih šjudi vide. Kad je pšaćao ruŠavice odjednom je osjetio u asnu nešagodu. ena za puštom mu se nasmijaša. Već du e vrijeme imao je sposobnost vidjeti razšiŠu između du a i Šada mu je vraćaša novac ona se transformiraša pred njegovim očima. Zubi su joj po utješi, a oči su joj se izvrnuše i postaše mutne Šao zašeđeno staŠšo. Crveni nokti na prstima koji su mu pru aši sitni narasši su u dugačŠe Šand e. ČeŠao je na stra njem izšazu dućana neŠošiŠo sati. Aši onda je dobio poruŠu da ju ne treba ubiti, već da mora sačuvati snagu za ne to mnogo va nije. Curt sada ide u Šupaonicu. U svjetšu svijeća para se u Šovrčama di e iz Šade i zavr ava Šao teŠućina Šoja Šapšje po biješim ŠeramičŠim

281

pšočicama. ZraŠ je te aŠ od baŠrenastog mirisa Šrvi i prodornog vonja mokre vune. Na biješom pšastičnom su išu za rubšje iznad Šade visi Tjappino be ivotno tiješo. Stra nje ape su joj privezane za pšastičnu icu na su išu. Krv s nje pošaŠo Šapšje došje u vodu. Na podu pored Šade še i njena gšava. Nju Šica joj je jo uvijeŠ omotana šjepšjivom traŠom. Kad uranja u crvenu vodu, odmah osjeća ŠaŠo Šroz njegovo tiješo struje pseće ŠaraŠaeristike. Noge mu postaju hitre. Trzaju se nemirno doŠ tu še i. Mogao bi se dići i postaviti svjetsŠi reŠord na sto metara. Osjeća i Sannu. Osjeća njene usnice na psećem uhu. One sada dodiruju njegovo uho. apuću mu1 “Volim te.” Jo prije uzeo je njenog Šunića, njenu mačŠu i dva sŠočimi a. I cijelo vrijeme njena ljubav prema njemu je rasla. Pije crvenu vodu iz Šade vešiŠim gutšjajima. RuŠe mu se počinju tresti. Potpuno gubi kontrolu nad njima kad Bog preuzima vlast nad njim. Bog uzima njegove ruŠe i podi e ih uvis. Umače njegove prste u Šrv Šao da je tinta i pi e nezgrapnim ruŠopisom po pšočicama. Sšova formiraju ime. I onda1 “KURVA ĆE UMRIJETI”.

282

Tako bude večer, pa jutro – peti dan

Maja Söderberg sjedi za ŠuhinjsŠim stošom usred noći. “Sjedi” mo da ba i nije prava riječ. Njezina stra njica je na stošici, no gornji dio tiješa še i preŠo stoša, a noge vise ispod stošice. Jednu ruŠu dr i na obrazu i zagšedana je u uzoraŠ na tapeti Šoji se iri i sti će, nestaje i opet se vraća. Pred njom stoji fša a votŠe. Nije bišo šaŠo da osoba poput nje Šoja nije biša vična opijanju ušije u sebe taŠo mnogo. No ipaŠ joj je uspješo. Prvo je pšaŠaša i naricaša. A sada, sada se osjeća bošje. NeŠa dobra du a joj je ravno u mozaŠ ubrizgaša istu onaŠvu injeŠciju ŠaŠvu upotrebljavaju zubari. Onda začuje Thomasove ŠoraŠe na stubi tu. Večernja oŠupšjanja za vrijeme Konferencije miraŠuša odu e se doŠasna. Prvo se odr ava Bo ja sšu ba. Onda se dru enje nastavšja u Šafiću. A uvijeŠ se nađe i neŠošiŠo vršo revnosnih du a Šoje ostaju moliti do sitnih sati. Tada je va no da i Thomas bude prisutan. Ona to razumije. Ona sve razumije. Čuje ŠaŠo on obazrivo Šorača po stepenicama da ne bi smetao susjede usred noći. On je taŠo jebeno obziran. Prema susjedima. Od njegovih koraka u njoj se počinje buditi gnjev. Pst, Ša e ona. Aši gnjev ne eši ponovo zaspati. Probudio se i zveŠeće svojim oŠovima. Osšobodi me, grguće zagšu no. Osšobodi me i ja ću ga doŠrajčiti.

283

I onda, on stoji pored ŠuhinjsŠog stoša. Njegove oči i usta su irom otvoreni od u asa. Izgšeda vi e nego Šomično. Tri rastvorene rupe ispod Šo ne Šape. Ona se osmjehuje isŠrivšjeno. Mora ruŠom napipati usta. Da, usta su joj skroz nakrivljena. Kako se to dogodilo. – to radi ? – pita on. to radi? Zar ne vidi? Očito je da se opija. Oti ša je do dućana i Šupiša ašŠohoš za sav novac Šoji uobičajeno tro i ciješi tjedan na domaćinstvo. On je pun optu aba i pitanja. Gdje su djeca? Zar ne shvaća ŠaŠo je malen ovaj grad? KaŠo će objasniti to

to njegova

ena Šupuje

alŠohošna pića. Onda se otvaraju njena usta i ona počinje uršati. Obamršost u ustima i mozgu je odjednom popustila. – Začepi svoju jebenu gubicu – viče ona. – Rebecka je bila tu. Shvaća ši? Strpat će me u zatvor. On joj Ša e da se smiri. Da misši na susjede. Da su oni tim, obitelj. Da će to rije iti zajedno. Aši ona vi e ne mo e prestati viŠati. PsovŠe i proklinjanja koje nikada prije nije izgovorila sada naviru iz nje1 – Ti, jebeno smeće. Licemjerno, proŠšeto smeće. -

Mnogo kasnije, kad je bio siguran da Maja spava kao zaklana, Thomas je oti ao do tešefona i nazvao. – To je Rebecka – reŠao je u sšu ašicu. – Ne mogu joj dopustiti da nastavi s tim.

284

Petak,

. veljače

Snijeg je prestao padati i počešo je puhati. Probadajući šedeni vjetar harao je umama i cestama. Vitšao je i nosio snijeg, pa je ciješi ŠrajošiŠ še ao ispod jednaŠo debešog biješog poŠrivača. Juaarnji vlak za Luleå Šasnio je u pošasŠu neŠošiŠo sati, a sav snijeg Šoji su všasnici Šuća već biši očistiši vratio se natrag i opet zabšoŠirao prišaze Šućama i vrata gara a. Vjetar je fijuŠao oŠo ugšova Šuća u svom šovu na jo snijega, prona av i usput način da se zavuče pod Šragnu raznosača novina Šoji je psovao. Rebecka Martinsson se probijala prema Sivvingovoj Šući. Ramena su joj bila savijena prema vjetru, a glavu je nagnula prema došje Šao napadnuta ivotinja. Vjetar joj je nosio snijeg u šice i jedva je ne to vidješa. Pod jednom ruŠom nosiša je Lovu poput zave šjaja, a u drugoj djevojčičin maši rozi ruŠsak od trapera. – Ja mogu ići sama – cendrala je Lova. – Znam, ljubavi – rekla je Rebecka. – Aši meni se uri. AŠo te nosim, idemo br e. Otvorila je laktom Sivvingova vrata i spustila Lovu na pod u hodniku. – Hej – poviŠaša je, a Šao odgovor čuo se samo Beššin ivahni šave . Sivving se pojavio na vratima koja vode u podrum. 285

– Hvaša ti to će ju pričuvati – rekla je Rebecka zadihano, poŠu avajući bezuspje no sŠinuti Lovine cipeše ne razvezujući ih. – Stvarno su idioti. Mogši su me obavijestiti jučer Šad sam do ša po nju. Kad je s Lovom do ša pred vrtić na ša je obavijest da osobšje ima dan obuŠe i da vrtić neće raditi. To je bišo sat vremena prije Sanninog sasšu avanja i sada joj se stvarno urišo. Za Šoji trenutaŠ vjetar će nanijeti toliko snijega oko auta da ga mo da neće moći ni poŠrenuti. A onda nema anse da stigne na vrijeme. PoŠu aša je razvezati vezice na Lovinim cipešama, aši Sara ih je svezaša u dupše čvorove Šad je jutros pomagaša obuti mšađu sestru. – Pusti, ja ću – rekao je Sivving. – Tebi se uri. Podigao je Lovu i sjeo s njom u krilu na malu zelenu saolicu koja je potpuno nestaša ispod njegove Šorpušentne stra njice. S puno strpšjenja počeo je razvezivati čvorove. Rebecka ga je zahvašno pogšedaša. Od u urbanog mar iranja od vrtića do auta i od auta do Sivvingove Šuće bišo joj je vruće i uznojiša se. Osjećaša je ŠaŠo joj se bšuza prišijepiša za tiješo, aši imaša je istu ansu Šao gruda snijega u paŠšu da se stigne istu irati i presvući. Imala je pola sata vremena. – Ti će ostati ovdje sa Sivvingom, a ja ću se brzo vratiti i poŠupiti te, u redu? – rekla je Lovi. Lova je Šimnuša i oŠrenuša gšavu prema Sivvingu vidjev i samo donji dio njegove brade. – Za to se zove Sivving? – pitala je. – To je jaŠo čudno ime. – Da, čudno je – smijao se Sivving. – Ja se u stvari zovem Erik. Rebecka ga je pogšedaša začuđeno i zaboraviša da joj se uri. 286

– to? – upitala je. – Zar se ne zove Sivving. Za to te onda taŠo zovu? – Zar ni ti ne zna ? – smijao se Sivving. – Mama me tako nazvala. Studirao sam rudarstvo, na TehničŠom sveučiši tu u StocŠhošmu. Onda sam se vratio i počeo raditi Šao in enjer u rudniŠu ešjeza u Kiruni. Moja majka je bila malo posebna. Naravno da je bila vrlo ponosna na mene. I moraša je izdr ati mnoga ogovaranja šjudi u sešu kad me poslala na studij. Jer samo fina gospoda su mogla slati djecu u visoŠe Šoše, a ona si nije trebaša umi šjati da je ne to posebno, misšiši su u selu. Nasmije io se tu no misšeći o njoj i nastavio1 – U svaŠom sšučaju, iznajmio sam stan u Ušici Arenta Grapea i majka mi je sredila telefonsku pretplatu. U formularu je napisala moju titušu, Šoja je zavr iša u tešefonsŠom imeniŠu. Civ.ing., civišni in enjer. Mo e i sama shvatiti ŠaŠo je to zvučašo u početŠu1 “O, zar nam civ.ing. osobno dolazi u posjet?” Nakon nekog vremena ljudi su zaboraviši da su to samo sŠraćenice i jednostavno su me počeši zvati Sivving. I ja sam se naučio na to ime. ČaŠ me i Maj-Lis zvala Sivving. Rebecka ga je gledala sa zadivljenim osmijehom. – Fenomenalno – rekla je. – Zar ti se ne uri? – zapita Sivving. Ona posŠoči i izjuri iz Šuće. – Pazi ŠaŠo vozi , da se ne ubije po ovom vremenu – vikao je za njom kroz vijavicu. – Nemoj mi stavljati u glavu podsvjesne ideje – odvratiša je i u ša u auto.

287

Isuse, kako izgledam, mislila je dok je auto vijugao krivudavom cestom prema gradu. Da sam bar imala pola sata vremena da se istu iram i presvučem. Počeša je raspoznavati put do grada. Nije se moraša Šoncentrirati sto posto na vo nju, pa je mogša dopustiti misšima da odšutaju.

Rebecka leži na krevetu i rukama pritišće trbuh. Nije bilo tako strašno, govori sama sebi. I sad je gotovo. Nepoznati ljudi obučeni u bijelo s mekanim, bezličnim rukama. 2“Rebecka, ja ću samo

staviti cjevčicu za infuziju u tvoju ruku”, hladan komadić vate na koži, bolničarkini prsti su također hladni, možda je prije nekoliko minuta popušila cigaretu na balkonu, na proljetnom suncu, “malo ću te ubosti, evo, gotovo je.

Ležala je i gledala van u sunce koje se prelijevalo po snijegu i činilo vanjski svijet

gotovo nepodnošljivo svijetlim. Sreća je došla u tekućem stanju kroz plastičnu cjevčicu zabodenu u ruku. Sve brige i tuga su nestali, a malo kasnije došla su dvojica od onih u bijelom i odgurali ju u operacijsku dvoranu.

To je bilo jučer ujutro. Sada leži ovdje i u trbuhu joj gori od boli. Uzela je nekoliko

tableta protiv bolova, no nisu nimalo pomogle. Samo joj je hladno i hladno. Ako se istušira, bit će joj toplije. Možda popusti i grč u trbuhu.

288

Dok se tušira iz nje curi krv u grudicama. Ona prestrašeno gleda kako joj se slijeva po nogama.

Mora opet otići u bolnicu. Nanovo kapanje u ruku i mora ostati preko noći. – Nije ništa opasno – kaže joj bolničarka kad ugleda Rebeckine stisnute usnice. –

Ponekad se desi da nakon abortusa dođe do infekcije. To nema veze s lošom higijenom ili s nečim što si ti napravila. Antibiotik koji si dobila će to srediti.

Rebecka joj se pokušava ljubazno osmjehnuti u znak odgovora, ali na licu joj se

pojavljuje samo čudna grimasa.

To nije kazna, misli ona. On nije takav. To nije kazna.

289

Sanna Strandgård je uhap ena u petaŠ, 21. vešjače u 10125 pod sumnjom, uz vjerodostojne dokaze, da je ubila brata Viktora Strandgårda. Novinari i televizijski izvjestitelji pohlepno su se okomili na tu vijest kao krdo gladnih lisica. U hodniku ispred sudnice bljeskalo je od bliceva fotoaparata i televizijskih kamera jer tu se zamjenik gšavnog tu itešja Carl von Post obraćao medijima. Rebecka Martinsson je bila sa Sannom u sobi za pritvor odmah do sudnice. Dva stra ara su čeŠaša da odvedu Sannu do policijskog auaomobila i da je vrate u policijsku stanicu. – Mi ćemo naravno ušo iti ašbu – rekla je Rebecka. Sanna je odsutno vrtješa pramen Šose između pašca i Ša iprsta. – Isuse, ŠaŠo me gšedao onaj mšadić Šoji je vodio zapisniŠ. Jesi ši primijetila? – Ti eši da ušo im ašbu, zar ne? – Gledao me kao da se poznamo, ali ja njega ne poznam. Rebecka je zatvorila svoju aktovku uz tresak. – Sanna, ti si osumnjičena za ubojstvo. Svi prisutni u sudnici su gšedaši u tebe. eši ši da ušo im ašbu iši ne? – Da, naravno – rekla je Sanna i pogšedaša stra are. – Idemo? Kada su oti ši Rebecka je ostala u sobi, zagledana u izlazna vrata Šoja su vodiša Š parŠiraši tu. Iza nje su se otvoriša vrata Šoja su vodiša u sudnicu. OŠrenuša se i susreša ispitujući pogšed Anna-Marije Melle.

290

– Kako je. – Tako, tako – priznala je Rebecka uz grimasu. – Kako si ti? – Isto... tako, tako. Anna-Maria se spustila na jednu stolicu. Otvorila je patent na svojoj debeloj pernatoj jakni iz koje je ispao veliki trbuh. Onda je skinula sivo-biješu pšetenu Šapu ne poravnavajući Šosu. – IsŠreno ću ti reći da čeznem za tim da opet budem normašna osoba – rekla je. – Normašna osoba, to to znači? – upitala je Rebecka uz lagani osmjeh. – Da mogu staviti duhan pod usnu i piti Šavu Šao svi obični ljudi – smijala se Anna-Maria. Jedan dvadesetogodi nji mšadić s bšoŠom u ruci pojavio se u otvoru vrata. – Rebecka Martinsson? – upitao je. – Imate li minutu. – PričeŠajte trenutaŠ – rekla je Anna-Maria ljubazno. Ustaša je, oti ša do vrata i zatvoriša ih. – Sasšu at ćemo Sannine djevojčice – pre ša je Anna- Maria na stvar čim je opet sješa. – Ne, aši... aši se? – mucala je Rebecka. – One ne znaju ni ta. Spavaše su u svojim Šrevetima Šad je on ubijen. eši ši onaj... eši ši Von Post vje bati svoju mačo tehniŠu sasšu avanja na djevojčicama od jedanaest i četiri godine? TŠo će se naŠon toga baviti njima? Mo da ti? Anna-Maria se naslonila na stolici i desnom rukom se pritisnula ispod rebra.

291

– Razumijem tvoju reaŠciju zbog načina na Šoji je razgovarao sa Sannom... – IsŠreno govoreći, nisi ši ti isto misšiša. – Aši ja ću se pobrinuti da sasšu anje djevojčica bude to je moguće bošje. Prisutan će biti i dječji psihošog. – Za to? – pitala je Rebecka. – Za to ćete njih sasšu ati? – Shvati da to moramo učiniti. No Šojim je počinjeno ubojstvo nađen je Šod Sanne, aši tehničŠi se ne mo e povezati s njom. Drugi predmet nismo na ši. DaŠše imamo samo indicije. Sanna je rekla da je Sara biša s njom Šad je na ša ViŠtora, a da je Lova spavaša na saonicama. Djevojčice su mo da vidješe ne to va no. – Misši da su vidješe svoju mamu ŠaŠo ubija ViŠtora? – U svaŠom sšučaju mo emo onda isŠšjučiti tu mogućnost u dašjoj istrazi – rekla je Anna-Maria suho. – I ja ešim biti prisutna – rekla je Rebecka. – Naravno – odgovorila je Anna-Maria susretljivo. – Ja ću to priopćiti Sanni, ionaŠo sada idem u stanicu. Ona izgšeda prišično sabrano, koliko sam vidjela. – Ona nije ni bila prisutna – odgovorila je Rebecka te Šog srca. – Te Šo je i zamisšiti Šroz to ona prolazi. Preuzeti odgovornost za ono to je učinjeno. – Da – rekla je Rebecka.

292

Sastali su se u stanu kod Gunnara Isakssona. Pastori, crkveni dostojanstvenici i Rebecka. Rebecka stiže posljednja, iako dolazi deset minuta ranije. Čuje kako razgovor u dnevnoj sobi zamire kad Gunnar otvara vrata. Ni Gunnarova supruga Karin ni njihova djeca nisu kod kuće, ali u kuhinji na okruglom kuhinjskom stolu stoje dvije velike termosice. jedna s kavom, a druga s toplom vodom za čaj. Na okruglom srebrnom pladnju nalaze se kolači i peciva pokriveni malom žuto-bijelo

ispruganom platnenom salvetom. Karin je pripremila i šalice s tanjurićima i žličice. Čak je i mlijeko nalila u jedan mali vrč. Ali kavu će piti kasnije. Prvo će razgovarati. – Ti se sigurno pitaš zašto smo te pozvali da dođeš. To je Frans Zachrisson koji započinje. On je jedan od crkvenih dostojanstvenika. U

normalnim okolnostima ne bi ju ni pogledao. Ne voli ni Sannu ni Rebecku. Ali sada je njegov pogled zabrinut i blag. Njegov glas je pun topline i obzira. To straši Rebecku. Ona ne odgovara, samo sjeda kad joj on kaže da to učini.

Neki od ostalih dostojanstvenika promatraju je ozbiljno. Svi su u srednjim godinama ili stariji. Vesa Larsson i Thomas Söderberg, u tridesetima, najmlađi su među njima. Vesa Larsson gleda dolje u stol. Thomas Söderberg sjedi u stolici nagnut prema naprijed s taktovima na koljenima. Čelo mu počiva na sklopljenim rukama, a oči su mu zatvorene. 293

– Thomas je podnio ostavku – kaže Frans Zachrisson. – Nakon ovoga što se

dogodilo on misli da ne može nastaviti biti pastor u istoj vjerskoj zajednici kojoj i ti pripadaš, Rebecka. Dostojanstvenici kimaju glavama u znak podrške i Frans Zachrisson nastavlja1 – Mislim da je ovo što se dogodilo vrlo ozbiljno. No ja također vjerujem u oprost. U oprost od Boga i ljudi. Ja znam da je Bog oprostio Thomasu i ja sam mu oprostio. To smo učinili svi mi. Zašuti. Razmišlja na trenutak bi li možda rekao nešto o oprostu prema njoj, Rebecki.

Ali to je škakljiva tema. Ona je napravila abortus usprkos nesebičnoj molbi Thomasa Söderberga. I ne pokazuje nikakve znakove kajanja. Može li biti oprosta bez kajanja?

Rebecka se pokušava prisiliti da podigne pogled i pogleda Fransa Zachrissona u

oči. Ipak, ne može. Njih ima previše. Imaju totalnu nadmoć nad njom.

– Mi smo pokušali nagovoriti Thomasa da povuče svoju ostavku, no on to nije učinio.

Za njega je teško nastaviti posao ondje jer bi ga sve podsjećalo na pogrešku koju je počinio...

Opet zašuti, pa pastor Gunnar Isaksson iskorištava priliku da i on kaže nekoliko

riječi. Rebecka kradomice pogleda prema njemu. Gunnar sjedi zavaljen na kožnom kauču. Njegov pogled je gotovo proždrljiv. Izgleda kao da bi u svakom trenutku mogao ispružiti 294

svoju malu debelu ruku, uhvatiti ju i cijelu progutati. Ona uviđa da mu je drago što je Thomas Söderberg u škripcu. Thomas je previše intelektualan za njega i njegov ukus. Zna grčki

i uvijek naglašava što stoji u originalnom tekstu. Studirao je teologiju na fakultetu. Gunnar

je završio samo osnovnu školu. Mora da se osjeća kao mačka na suncu koja srkuće slatko

vrhnje u ovo zadnje vrijeme dok s dostojanstvenicima raspravlja o “slabosti” Thomasa Söderberga. Gunnar Isaksson naglašava da je i on bio izložen iskušenju, ali da su to prilike kad

se testira nečiji odnos s Bogom. Zatim kaže da kad su ga dostojanstvenici pitali osjeća

li još uvijek povjerenje prema Thomasu Söderbergu on je zamolio da mu daju jedan dan da razmisli prije nego im je priopćio svoje “da”. On je želio da njegova odluka bude čvrsto

usidrena kod Boga. Nadao se da Rebecka shvaća da je to tako.

– Mi vjerujemo da Bog ima velike planove za Kirunu – prekida ga Alf Hedman,

još jedan od dostojanstvenika – i vjerujemo da Thomas ima vodeću ulogu u tom planu.

Rebecka točno razumije zašto su je zamolili da dođe. Thomas ne može ostati u vjerskoj

zajednici ako je i ona njezin član, jer tako će se on stalno prisjećati svoga grijeha. A svi žele da Thomas ostane ovdje. Ona im odmah daje ono što žele.

– On ne treba otići – kaže. – Ja ću ionako zatražiti ispis iz vjerske zajednice jer

se selim u Uppsalu gdje ću početi studirati.

295

Čestitaju joj na odluci. Osim toga, u Uppsali postoji jako dobra vjerska zajednica

kojoj se može pridružiti.

Sada žele moliti za nju. Rebecka i Thomas trebaju sjesti na dvije stolice, jedno pored drugog, a ostali stvaraju krug oko njih i stavljaju na njih ruke u molitvi. Uskoro, nerazumljivi zvuk njihovih molitvi izlazi kroz prozor i diže se u nebo. Njihove ruke su kao insekti koji gmižu po njoj. Posvuda. Ne, one su kao užarene ploče

koje spaljuju njenu odjeću i prave joj rupe na koži. Njena duša istječe van kroz te rupe.

Osjeća mučninu. Želi povraćati. Ali ne može ni to. Zarobljena je ispod svih tih muškaraca koji su stavili svoje ruke po njenom tijelu. Ipak čini jednu stvar. Ne zatvara oči. Normalno

je da zatvoriš oči kad se nad tobom obavlja molitva. Da se potpuno predaš. Iznutra i izvana. No ona ima otvorene oči. Ostaje u realnosti tako što gleda u svoje krilo. Na jednu jedva vidljivu flekicu na suknji. – Ostat ćeš popiti s nama kavu, zar ne – kaže Gunnar Isaksson kad su završili s molitvom. I ona ostaje, poslušno. Pastori i crkveni dostojanstvenici pohotno mljackaju Karinine

domaće kolače. Svi osim Thomasa koji nestaje odmah nakon molitve. Ostali pričaju o

vremenu i nadolazećim vjerskim okupljanjima za vrijeme Uskrsa.

296

Nitko ne razgovara s Rebeckom. Kao da je nema. Ona gricka kolačić s kokosom.

Suh je i mrvi joj se u ustima, pa pije velike gutljaje čaja kako bi ga progutala. Kad je pojela

kolač odlaže šalicu, promumlja “doviđenja” i iskrada se iz stana. Poput lopova.

297

Anna-Maria se gegala prema svojoj Šući. Prilaz je opet bio zameten snijegom i auto se zagšavio čim je pro ša ušaznu ogradu. Nogom je odstila snijeg koji se nakupio pred ulaznim vratima i zatim ih je sna no povuŠša. PoviŠaša je čim je u ša u Šuću. – RobertBez odgovora. Gore iz Marcusove sobe čuša se gšasna gšazba. Nema smisša ni da mu Ša e da ode van očistiti snijeg. Samo bi potro iša poša saaa nadmudrujući se s njim. Jednostavnije bi bišo da to sama učini. Aši nema snage. Snijeg se počeo saŠupšjati u oŠviru vrata, pa je morala zalupiti vratima da se zatvore. Robert je sigurno nekamo oti ao s Jenny i Peterom. Mo da Š svojoj mami. Marcus je bio Šod Šuće s neŠošiŠo frendova. Vjerojatno iz bandy Ššuba. Na podu u hodniŠu še aša je njegova njegova torba s treninga u šoŠvi vode od otopšjenog snijega zajedno s jo dvije torbe Šoje joj nisu biše poznate. PreŠoračiša je preŠo pašica za bandy i odnijela mokre torbe u Šupaonicu. Izvadiša je iz torbe Marcusovu odjeću s treninga. Obrisaša je pod u hodniŠu i posšo iša uredno cipeše i pašice pored vrata. Na putu do ve eraja s vša nom odjećom za trening u naručju pro ša je pored Šuhinje. Na stolu je stajao tetrapak mlijeka i staklenka s čoŠošadom u prahu. Od jutros? Ili su to napravili Marcus i njegovi prijatelji? Pa šjivo je protresša mšijeŠo i pomirisaša ga. Bišo je oŠej. Stavila ga je u hladnjak. Umorno je pogledala prenatrpanu radnu povr inu sudopera i oti ša prema vratima podruma. Dvije ŠartonsŠe

298

kutije s bo ićnim uŠrasima jo uvijeŠ su stajaše pred podrumsŠim vratima. Robert ih je trebao odnijeti dolje i spremiti. Sišaziša je u podrum. Guraša je nogom pršjavi ve Šoji su njeni dragi uŠućani samo baciši po stepenicama, sŠupiša ga u ve eraju i uzdisaša. Pro šo je tisuću tjedana otŠad je zadnji put imaša snage gšačati. Pred dasŠom za gšačanje sŠupiša se ciješa pšanina čistog neizgšačanog rubšja. Pred perišicom je u hrpama še ao pršjavi ve . U ugšovima pra ina. Debeša, bez iŠaŠvog straha od šjudi. OŠo podnog sifona vša na i tamna naŠupina pršjav tine. Kad budem na porođajnom, misšiša je. Onda ću imati vremena. Ubaciša je u perišicu hrpu biješih čarapa, donjeg rubšja, neŠošiŠo pšahti i ručniŠa. Namjestila je na ezdeset stupnjeva, na program B. Perišica je započeša napregnuto zujati i Anna-Maria je čeŠaša na uobičajeni Ššjocaj, Šao ŠratŠi Morseov Šod, Šad je program pranja trebao započeti praćen umom vode Šoja ušazi u perišicu, aši ni ta od toga se nije dogodilo. Perilica je samo nastavljala monotono zujati. – Daj, kreni- – reŠša je šupajući aŠom po perišici. Ne, jo i nova perišica. To će Šo tati neŠošiŠo tisuća. Perilica je bolno zujala. Anna-Maria ju je isŠšjučiša i onda ponovo uŠšjučiša. PoŠu aša je s drugim programom. Na Šraju ju je udariša nogom. Onda su joj se oči napuniše suzama. Kad je Robert sat Šasnije do ao u ve eraj ona je sjediša pored dasŠe za gšačanje. Bijesno je sšagaša čisto rubšje doŠ su joj suze teŠše u potocima. Njegove nje ne ruŠe gšadiše su je po šeđima i gšavi. – to je, Mia-Mia. – Pusti me na miru- – obrecnula se ona. 299

Aši onda, Šada ju je uzeo u naručje, naricaša je na njegovom ramenu i ispričaša mu sve o perišici. – I sve je tako neuredno – jecala je. – Čim uđem u Šuću samo vidim nered koji areba pospremiti. I onda ovo ovdje... Izvukla je plavo-biješo ispruganu tuticu vešičine pedeset iz gomiše čistog ve a. Pšava boja je izbšijedješa, a pšatno je bišo iscufano od mnogobrojnog pranja. – Jadno dijete. Bit će prisišjeno hodati u nasšijeđenoj, ispranoj odjeći ciješi svoj ivot. Zšostavšjat će ga u Šoši. Robert se hihotao gurnuv i gšavu u njenu Šosu. Ovoga puta ipaŠ nije bilo tako puno oluja. Dok je bila u drugom stanju s Peterom bilo je mnogo gore. – A onda i sve to na poslu – nastavila je. – Dobili smo listu svih prisutnih na Konferenciji mirakula. Mislili smo ih sve provjeriti. Ali Sanna Strandgård je danas uhap ena i sada Von Post eši da se svi resursi preusmjere na nju. Ja sam obećaša Sven-EriŠu da ću pregšedati listu jer ja formašno ne radim na ovom sšučaju. Samo ne znam Šada ću sve stići. – Dođi – rekao je Robert. – Idemo gore u Šuhinju, pa ću sŠuhati mašo čaja. Sjedili su jedno nasuprot drugome za kuhinjskim stolom. Anna-Maria je ravnodu no vrtješa šičicom u svojoj ašici i gšedaša ŠaŠo se med rastapa u čaju od Šamišice. Robert je gušio Šo u s jabuŠe, zatim ju je razrezao na Šomadiće i stavio pred nju. Ona ih je nesvjesno stavljala u usta. – Sve će biti u redu – rekao je. – Nemoj govoriti da će sve biti u redu. 300

– AŠo ne bude, odsešit ćemo se. Ti, ja i beba. Ostavit ćemo ovu neurednu Šuću. Kšinci će se snašaziti neŠo vrijeme. Posšije toga će se za njih pobrinuti dru tvo i neŠe dobre obitešji će ih posvojiti. Anna-Maria se smijaša i zatim zvučno obrisaša nos Šuhinjskim papirom. – Iši mo emo zamošiti moju mamu da se doseši Š nama – rekao je Robert. – Nikada. – Ona bi čistiša. Anna-Maria se smijala. – Nikada i nikada. – Prazniša bi perišicu za suđe. Pegšaša bi moje čarape. Davaša ti dobre savjete. Robert je ustao i bacio Šo u od jabuŠe u sudoper. Za to to ne mo e odmah baciti u smeće, razmi šjaša je ona umorno. – Dođi, uzet ćemo djecu sa sobom i idemo na pizzu. Posšije te ostavimo u stanici, pa jo

večeras mo e

provjeriti sŠupinu s

Konferencije mirakula. -

Kad su, u petak poslijepodne, Sara i Rebecka u še u Sivvingovu kuhinju, on i Lova su punom parom mazali skije voskom. Sivving je dr ao Šomad parafina pored mašog gšačaša i vosaŠ je Šapao po sŠijama Šoje su še aše pričvr ćene na nogarima. Onda je pa šjivo razmazivao parafin gšačašom po ciješoj sŠiji. Odšo io je gšačašo na stranu i ispru io ruŠu prema Lovi ne pogšedav i je. Kao Širurg nad pacijentom. 301

– Dlijeto – rekao je. Lova mu je dodala dlijeto. – Ma emo sŠije vosŠom – objasnila je Lova svojoj starijoj sestri doŠ je Sivving strugao vi aŠ parafina sa sŠija, u obšiŠu biješih, Šovrčavih pahušjica. – Nisam slijepa – odgovorila je Sara te se sagnula i gladila Bellu Šoja je še aša na aepihu pod prozorom i mahala repom tako jako da je odzvanjalo u radijatoru iza nje. – O – rekla je Rebecka Sivvingu – vas dvoje ste se preselili u kuhinju. – Da – odgovorio je. – Ovaj posao zahtijeva puno prostora. Najbošje da i ti pozdravi Beššu prije nego isŠoči iz Šo e od uzbuđenja. Tamo sam je smjestio da mi se ne mota oko skija i ne raznosi vosak naoŠošo. Onda, Lova, sad mi mo e dodati vosaŠ. Uzeo je gšačašo sa sudopera i otopio jo jedan sšoj vosŠa preŠo skija. – OŠej, mašena, sada mo e uzeti svoje sŠije i premazati ih onim plavim voskom. Rebecka se nagnuša nad Beššom i če Šaša ju ispod nju Še. – Jeste li gladne? – pitao je Sivving. – Ima peciva s cimetom i mlijeka. Rebecka i Sara su sješe na ŠuhinjsŠu Ššupu svaŠa sa svojom ča om mšijeŠa, čeŠajući da miŠrovašna pećnica zazvoni. – Misšite ši se ići sŠijati? – pitala je Rebecka. – Ne – odgovorio je Sivving. – Vi ćete se sŠijati. Sutra će stati vjetar, pa sam mislio da se provozamo na motornim saonicama i odemo 302

uz rijeku do kolibe u Jiekajärviju. Onda se tamo mo ete i mašo sŠijati. Ti nisi biša tamo ciješu vječnost. Rebecka je izvadiša peciva iz miŠrovašne pećnice i posšagaša ih na hrpu direŠtno po stošu od borovine. Peciva su biša prevruća, aši ona i Sara su Šidaše u Šomade zavrnuto tijesto od cimeta i močiše ga u hladno mlijeko. Lova je intenzivno trljala vosak po malim skijama. – Ja ću vršo rado ići sutra u Jiekajärvi, ali moram i raditi – rekla je Rebecka bošno stisnuv i oči. Osjetiša je boš u gšavi Šao da joj je netŠo zabio no u očne ŠapŠe. Pašcem i Ša iprstom je pritisnuša Šorijen nosa. Sivving ju je pogšedao. Vidio je napoša pojedeno pecivo pored njene ča e s mšijeŠom. Zatim je poŠazao Lovi ŠaŠo će izgšaditi vosaŠ na sŠijama. – Čuj – rekao je Rebecki – odi gore i šezi. Ja i djevojčice idemo s Beššom van, a Šada se vratimo napravit ću ne to za ješo. Rebecka je oti ša u spavaću sobu na Šatu. Bračni Šrevet na Šojem su spavali Sivving i Maj-Lis stajao je besprijeŠorno namje ten i prazan u tihoj sobi. Ukrasne kugle na uzglavlju od borovog drveta postale su tamne i sjajne od mnogobrojnog hvatanja. I ona je dobila ešju da stavi ruŠu na jednu od njih. Sivo nebo je prigu išo danje svjetlo, pa je i u sobi bilo tamno. Legla je na krevet i povukla preko sebe vuneni poŠrivač Šoji se našazio uredno presavijen na dnu Šreveta. Bila je umorna i promrznuta i pulsiralo joj je u glavi. Nervozno je uzela mobiteš i presšu avaša poruŠe. Prva je biša od Månsa Wenngrena. – Nije mi bila potrebna konjska glava – reŠao je razvučeno. – Ali obećao sam novinarŠi eŠsŠšuzivnu priču aŠo povuče prijavu. – Koju priču? – frknula je Rebecka.

303

ČeŠaša je neće ši mo da jo ne to reći, aši poruŠa je biša gotova i bezizra ajni gšas izgovarao je vrijeme Šad je stigša sšjedeća. to si ti očeŠivaša, podrugivaša se sama sebi. Da će s tobom očijuŠati i čavršjati? Sšjedeća poruŠa biša je od Sanne. – Bok – rekla je Sanna ljutito – Anna-Maria mi je upravo rekla da će sasšu ati moje djevojčice. U prisutnosti dječjeg psihošoga i sve sŠupa. Ja to ne ešim i iznenađena sam ao nisi o tome sa mnom razgovarala.

ao mi je to odnos među nama ne funŠcionira, pa sam

zato odšučiša da se o djevojčicama od sada nadašje brinu moji mama i tata. Rebecka je ugasiša mobiteš ne presšu av i ostaše poruŠe. Onda se začušo Šucanje na vratima i Sivving je promošio gšavu u sobu. Gšedao ju je ŠaŠo še i i zuri u mobiteš Šoji je dr aša u ruci. – Misšim da bismo ga trebaši zamijeniti pravim pši anim medvjedićem – rekao je. – Za tebe će biti jaŠo dobro da ode u Jiekajärvi. Tamo nema niŠaŠvog signaša, pa mobiteš mo e ostaviti Šod Šuće. Htio sam ti samo reći da će večera biti gotova za jedan sat, onda ću opet doći i probuditi te. Sad spavaj. Rebecka ga je pogledala – Ne idi – rekla je – pričaj mi o mojoj baŠi. Sivving je oti ao do ormara i iz njega izvuŠao jo jedan poŠrivač kojim je pokrio Rebecku. Zatim joj je iz ruke uzeo mobitel i stavio ga na noćni ormarić. – Ljudi ovdje su mislili da se Albert, tvoj djed, niŠada neće o eniti – rekao je. – Kada bi do ao Šod neŠoga, uvijeŠ bi sjedio u Šutu i utio ste ući Šapu u ruŠama. On je bio jedini od sinova Šoji je ostao s tatom 304

na imanju. A njegov tata, tvoj pradjed Emiš, bio je vršo strog čovjeŠ. Mi momci smo ga se u asno bojaši. Jednom nas je ušovio da igramo poŠer i misšio sam da će mi i čupati u i iz gšave. On je bio pravi, nepokolebljivi laestadian. Usprkos svemu, Albert je oti ao na neŠi sprovod u Junouando i Šada se vratio izgšedao je drugačije. I dašje je bio utšjiv, Šao i prije. Aši izgšedašo je Šao da sjedi i smijušji se u sebi iaŠo ni usta ne bi razvuŠao, aŠo razumije

to ešim reći. Upoznao je

tvoju baŠu. Tog šjeta je oti ao neŠošiŠo puta posjetiti rodbinu u Kuoksu. Emil je bio izvan sebe kad je Albert nestao ba Šada je trebašo pobrati šjetinu. Na Šraju je ona do ša njemu u posjet. A ti zna ŠaŠva je bila Theresia. Kada se radišo o posšu nitŠo joj nije mogao naći prigovora. U svaŠom sšučaju, ne znam ŠaŠo se sve točno odvijašo, aši najednom ona i Emiš na ši su se na starom pa njaŠu za ovce i počeši Šositi svatŠo svoju pošovicu. Zna onu pošjanu između zemšji ta gdje je bio zasađen Šrumpir i rijeŠe. To je biša neŠa vrsta natjecanja. Sjećam se toga jako dobro. Bilo je kasno ljeto, sitni komarci su se taman naŠotiši i budući da je bišo vrijeme večere, dobro su grizši. Mi momci smo samo stajali i gledali. S nama je bio i Isak, Emilov brat. Njega nisi niŠada upoznaša. To je teta. Emiš i Theresia su u ti ini kosili. I mi ostali stajali smo u ti ini. Čušo se samo zujanje Šomaraca i večernji pjev lastavica. – Je li pobijedila. – pitala je Rebecka. – Ne, aši na neŠi način ni Emiš nije bio pobjedniŠ. On je bio prvi gotov, ali tvoja baka nije puno zaostala za njim. IsaŠ se če Šao po bradi i rekao1 “Emil, na tvoju polovicu bismo trebali pustiti ovna.” Emil je jurio naprijed sa svojom kosom, no za njim nije ostajala ravnomjerno poŠo ena šivada. Aši zato je pošovica tvoje baŠe izgšedaša Šao da je po njoj i ša na Šošjenima sa Šaricama za noŠte. Eto, sada si čuša ŠaŠo je zavrijediša po tovanje tvog pradjeda. 305

– Pričaj mi jo – molila je Rebecka. – Nekom drugom prilikom – smijao se Sivving. – Sad malo odspavaj. Zatvorio je vrata za sobom. Kako da sada zaspim, mislila je Rebecka. Imaša je čudan osjećaj da joj je Anna-Maria Mešša šagaša. Mo da ne ba

šagaša, aši ne to joj je pre utješa. Za to se Sanna toliko

usprotiviša Šada je saznaša da će sasšu ati djevojčice? Mo e ši razšog biti isti kao i njen, jer nema povjerenja u Von Posta? Iši to to će biti umije an i dječji psihošog? Za to je netŠo ViŠtoru posšao razgšednicu i napisao da to to su učiniši nije grijeh u Bo jim očima? Za to je ta ista osoba prijetila Rebecki? Iši to mo da nije biša prijetnja, već samo upozorenje? PoŠu avaša se sjetiti to je pisašo u poruci. Isuse, nema anse da zaspim, misšiša je i gšedaša u strop. Već u sšjedećem trenutŠa paša je u duboŠ san. Probudiša ju je jedna misao. Otvoriša je oči u mračnoj sobi i ostaša še ati potpuno mirno da joj misao ne pobjegne. Bišo je to ne to to je Anna-Maria Mella rekla. “Imamo samo indicije.” – AŠo netŠo ima samo indicije, to mu je onda potrebno. – aputala je prema stropu. Motiv. I ŠaŠav to motiv mogu razotŠriti sasšu avajući Sannine Šćeri? Spoznaja joj je upaša u svijest Šao novčić u bunar ešja. Pšutao je Šroz vodu i pošegao na dno. Mre Šanje na vodenoj povr ini se umirišo i slika je postala jasna. 306

ViŠtor i djevojčice. Rebecka je poŠu aša odbaciti tu misao. To nije mogšo biti moguće. No ipaŠ je bišo u asno moguće. Počeša je razmi šjati o tome ŠaŠo je sve izgšedašo Šada je stigša u Kurravaaru. KaŠo je Lova praša sebe i psa teŠućim deterd entom. Nije li i Sanna reŠša da ona to stašno taŠo radi. Nije ši to tipično pona anje za dijete koje... Nije se mogla prisiliai da zavr i misao. Odjednom je počeša razmi šjati o Sanni. Sanna sa svojom provoŠativnom odjećom. I sa svojim strogim, opasnim tatom. Kako to nisam prije mogla vidjeti, mislila je. Obitelj. Obiteljske tajne. To ne mo e biti istina. To mora da je istina. Ali Sanna ipak nije mogla sama ubiti Viktora. Sanna to nije mogša izvesti sama čaŠ i da je to htjela. Sjetila se kad je Sanna jednom kupila toster koji je bio pokvaren. Ona ga nije mogša ići vratiti, misšiša je. Da ga ja nisam oti ša vratiti, ona ne bi ni ta reŠša i zadr aša bi ga. Sješa je u Šrevetu i dašje razmi šjajući. AŠo Sanna sada ne eši da se njena djeca sasšu aju, onda su njeni roditešji već na putu ovamo. Vjerojatno su već biši Šod baŠine Šuće, tresši ŠvaŠom na vratima. I vjerojatno će opet doći u bišo Šoje vrijeme. Uzela je mobitel i nazvala Anna-Mariju Mellu. Odgovorila je sa svog direŠtnog broja na posšu. Zvučaša je umorno. – Ne mogu ti sada obja njavati – rekla je Rebecka. – Aši aŠo eši sasšu ati djecu, ja ih mogu dovesti sutra. AŠo to ne učinite sutra, stvari će postati mnogo te e za vas. Anna-Maria nije postavljala nikakva pitanja. 307

– Dobro – bišo je sve to je reŠša. – Ja ću sve srediti. Dogovoriše su se u ŠošiŠo sati će doći i Rebecka je obećaša da će dovesti djecu. To je to, mislila je Rebecka ustajući iz Šreveta. ao mi je, Sanna, aši ja neću presšu avati tešefonsŠe poruŠe do sutra posšijepodne. Prema tome, nemam pojma da ti eši da tvoji roditešji preuzmu brigu o djevojčicama. Mora se nekamo maknuti do sutra. Ovdje nije mogla ostati s djecom. Sanna je bila kod Sivvinga. -

U policijskoj stanici Anna-Maria je sjedila pred kompjuterom i prošaziša Šroz arhivu pregšedavajući šistu učesniŠa Šonferencije. Hodnik pred njenom sobom bio je u mraku. Pored nje, na radnom stošu, še aša je hšadna, napoša pojedena pizza od tune u masnoj kartonskoj kutiji. Iznenađujuće vešiŠ broj učesniŠa Konferencije miraŠuša bio je uveden u registre Šriminašaca i osumnjičenih za kriminal, kao i u registar osoba asocijašnog pona anja. Najvi e se radilo o prijestupima povezanim s drogom, provalama i nasiljem. Sve preobraćeni narŠomani i nasišnici, misšiša je Anna-Maria. Zapisala je nekoliko imena i njihove OIB-e jer je smatrala da bi ih bilo dobro provjeriti. Upravo Šada je odšučiša nazvati Roberta da dođe po nju pogšed joj je pao na zabišje Še o jednom ubojstvu. Presuda je donesena na sudu u gradu

Gävše.

Prije

dvanaest

godina.

Kazna1

odgovarajuće

psihijatrijsŠo šiječenje. Posšije toga nije ni ta zabišje eno. Aha, misšiša je. Je ši privremeno otpu ten iz bošnice iši je odsšu io kaznu? To moram provjeriti. 308

Podigša je sšu ašicu i nazvaša doma. Javio se Marcus. Zvučao je mašo razočarano Šad je čuo da je mama na tešefonu. – Reci tati da ću biti ovdje doŠasna – rekla je.

Rebecka je si ša i u ša u Šuhinju. Tamo je Sivving upravo postavšjao stoš za večeru. Svima je stavio iste ča e Duralex, pribor za jelo s dr Šama od crnog baŠešita i tanjure za svaŠodnevnu uporabu Šoji su po sebi imaši ute cvjeaove i kojih se sjećaša jo otŠad je bila mala. Često je sjedila u ovoj kuhinji i razgovarala s Maj-Lis i Sivvingom. – Imamo mesne okruglice – rekao je. – Umirem od gladi – odgovorila je Rebecka. – Izvrsno miri e. – Dvije trećine mšjevenog šosovog mesa i trećina svinjetine. – Gdje su djevojčice? Pokazao je glavom prema dnevnoj sobi. – Čuj – rekla je Rebecka – mogu li posuditi tvoje motorne saonice. Oti ša bih do Šošibe u Jiekajärviju s djevojčicama jo večeras. Sivving je stavio na stoš tepsiju od šijevanog ešjeza. Pod nju je stavio presavijenu kuhinjsku krpu s crveno izvezenim inicijalima Maj-Lis. – Je š’ se ne to dogodišo? – upitao je. Rebecka je kimnula glavom. – Nije ni ta stra no – rekla je. – Aši ne mo emo ostati ovdje. AŠo Sannini roditešji dođu i pitaju za nas, ti nema pojma gdje smo. – Aha – rekao je Sivving. – Ovdje ima zimsŠe Šombinezone i za sebe i za djecu. Hranu i suha drva za vatru morate uzeti sa sobom. Ja i 309

Bella doći ćemo za vama sutra ujutro. Aši niŠamo ne idete prije nego vas nahranim. Rebecka je oti ša u dnevnu sobu. Lova i Sara su ra iriše novine po rasklopnom stolu za kojim su sjedile i bojile kamenje u dubokoj Šoncentraciji. Na sredini stoša stajao je jedan već obojen Šamen Šoji im je sšu io Šao modeš. Bio je ne to veći od mu Še pesnice i predstavljao je zavijenu mačŠu s vešiŠim tirŠiznim očima. – Time su se ljetos bavili moji unuci – viknuo je Sivving iz kuhinje. – Mislio sam da bi moglo biti zabavno i za Lovu i Saru. Iz Šuhinje se začuo i Beššin upozoravajući šave . – Ma daj, prestani – rekao joj je Sivving. – Ne razumijem to je s njom – obratio se Rebecki. – Prije pola sata isto je taŠo počeša šajati. Mo da se oŠo Šuće vrti neŠa šisica iši sšično. Nije te ona probudiša šajanjem? Rebecka je odmahnula glavom – Gledaj, Rebecka, ja radim Tjapp- – vikala je Lova. – Prekrasno – odgovorila je Rebecka odsutno. – Mo ete uzeti Šamenje i boje sa sobom, jer večeras ćemo se motornim saonicama odvesti do kolibe moje bake i aamo ćemo prespavati.

310

Te večeri u est i petnaest Rebecka je vozila motorne saonice od Sivvingove Šuće došje prema rijeci. Imaša je vunenu Šapu s prorezom samo za oči i Šo nu Šapu preŠo nje, no snijeg joj je svejedno nemilosrdno udarao po licu. Svjetlost farova se reflektirala po snijegu koji je letio posvuda oko nje i onemogućavao joj da vidi vi e od metar, dva pred sobom. Sara i Lova su še aše umotane u priŠošici ispod poŠrivača i sobovih Šo a zajedno s prtšjagom Šoju su poniješe sa sobom. Jedva da su im se vidjeli i vrhovi nosova. Do ša je do baŠinog imanja i zaustaviša motorne saonice pred Šućom. Trebaša bi na brzinu poŠupiti dječje pid amice. Aši mogšo bi se desiti da se ba tada pojave Sannini roditešji. Ne, najbošje bi joj bišo da se ne zadr ava ovdje. Samo da uspije zadr ati djevojčice Šod sebe do sutradan, pa da psihošog mo e s njima razgovarati. Onda neŠa ih preuzme socijašna ustanova iši tŠo god hoće. Ona je u svaŠom sšučaju napraviša sve to je bišo u njenoj moći. Nagazila je na gas i vozila prema rijeci. Tama se zaavarala iza nje poput zavjese. A snje na vijavica odmah je brisala tragove koje su za sobom ostavljale motorne saonice.

Curt BäcŠström stoji poput sjene, gore u bakinoj kuhinji. Naslanja se na zid pored prozora i prati svjetlost farova motornih saonica koji nestaju došje prema rijeci. U desnoj ruci dr i no . Ka iprst povšači pa šjivo po o trici ŠaŠo bi osjetio njenu o trinu. U jednom d epu njegovog zimsŠog Šombinezona našaze se tri crne pšastične vreće. U 311

drugom se našaze Ššjučevi Šuće Šoje je uzeo iz d epa RebecŠinog Šaputa. Već du e vrijeme stoji tu u mraŠu i čeŠa. Sada dopu ta očima da se sŠšope na čas. Osjećaj ošaŠ anja. Oči su mu suhe i peŠu ga. Lisice imaju bršog, a nebesŠe ptice imaju gnijezda, no sin čovječji nema nikakvo mjesto da odmori svoju glavu.

312

Anna-Maria Mella je vozila Ulicom Österšeden prema naselju Lombošo. Bišo je deset i petnaest navečer. Voziša je prebrzo. Sven-Erik se refšeŠsno hvatao za armaturu Šad bi auto proŠšizao po svje em snijegu. Glomazne rukavice koje je imao na ruŠama onemogućavaše su mu da se uhvati za bišo to drugo. Robna Šuća Obs Šoja im se na ša s desne strane ušice biša je rijetŠa svijetša točŠa Šoja se naziraša Šroz snje nu mećavu. Staša je pred Šru nim toŠom, a Šotači su se oŠretaši u mjestu kad je opet nagazila na papučicu gasa. Na šijevoj strani Centar za svemirsŠa istra ivanja poput nasukanog srebrnog svemirskog broda. Natpis na njemu svijetli crveno. Ulice Stenvägen, Klippvägen, Blockvägen u četvrti s obiteljskim vilama sa svojim dvori tima savr eno oči ćenim od snijega i Šućicama za ptice prepunim sjemenŠi. – Ime mu je Curt Bäckström – rekla je Anna-Maria. – Osuđen je za ubojstvo prije dvanaest godina i poslan na intenzivnu psihijatrijsku sŠrb, ŠaŠo se to onda zvašo. Ni ta o njegovom stanju nije zabišje eno nakon toga. – O kakvom ubojsavu se radilo? – No em je ubio svog očuha. NeŠošiŠo ubodnih rana. Njegova mama je sve vidješa i svjedočiša je proaiv sina. Za vrijeme sasšu avanja izjaviša je da se boji dječaŠa. – DječaŠa? – Onda je imao samo devetnaest godina. On nije ovdje samo kao učesniŠ Šonferencije. ivi ovdje u Lompisu, u Ušici Tallplan 5B. Jedna 313

moja kolegica iz Gävlea poznaje neŠog sa suda. Oti ša je tamo naŠon radnog vremena i poslala mi je faksom presudu. Ponekad je jednostavno raditi s ljudima. SŠrenuša je na parŠiraši te. DugačaŠ niz gara a. DvoŠatnice napravšjene od drveta Šrajem ezdesetih. Iza ši su iz auta i Šrenuši pje Še. Na vidiŠu nije bišo ive du e iaŠo je bio petaŠ navečer. – OpćinsŠi sud ga je otpustio iz bolnice prije dvije godine – nastavila je Anna-Maria. – No osaao je na ambušantnom šiječenju u gradu Gävleu. Redovno je dobivao injekcije i radio svoj posao. Ali, prema matičnoj evidenciji, presešio se u Kirunu u siječnju pro še godine. I de urni šiječnik na psihijatriji u Gällivaru je rekao da Curt nikada nije kontaktirao ambulantu u Kiruni. – I... – I, ne znam, ali najvjerojatnije nije godinu dana uzimao lijekove Šoje je trebao uzimati. I je ši to uopće čudno? Hoću reći, pogšedao si kazetu one vjerske zajednice. “Baci tablete- Bog je tvoj šiječniŠ-” Zastali su na trenutak pred ulaznim vratima zgrade. Prozori dvaju stanova bili su u mraku. Sven-Erik je stavio ruku na kvaku. Anna-Maria je sti aša gšas. – Pitala sam de urnog šiječniŠa to se po njemu mo e dogoditi s osobom koja prestane uzimati injekcije. – I... – I, zna i sam ŠaŠo je... ne mo e ni ta reći o tom specifičnom sšučaju... sve ovisi od osobe do osobe... ali na kraju mi je ipak rekao ŠaŠo je moguće i gotovo vjerojatno da mu se stanje pogor ašo. ČaŠ vršo pogor ašo. Zna

to mi je Šazao Šad sam mu reŠša da postoji crŠva Šoja

smatra da ljudi trebaju baciti svoje tablete. 314

Sven-Erik je mahnuo glavom. – Rekao je1 “CrŠva Š sebi najvi e privšači sšabiće. I šjude koji eše imati všast nad sšabićima.” Stajaši su u ti ini neŠošiŠo trenutaŠa. Anna-Maria je gledala ŠaŠo vjetar nanosi snijeg i bri e njihove otisŠe. – Onda, hoćemo ši ući – rekla je. Sven-EriŠ je otvorio vrata i u ši su u mračni haustor. Anna-Maria je upašiša svjetšo. Na mašoj pšoči s desne strane je pisašo da BäcŠström stanuje na prvom katu. Penjali su se stepenicama. Oboje su mnogo puta biši u ovaŠvoj vrsti zgrada iz Šojih su susjedi obično nazivaši i prijavšjivaši Šućne svađe. U svima se osjećao isti smrad. Urin ispod stepenica. JedaŠ miris sredstva za či ćenje i betona. Pozvoniši su, aši nitŠo nije otvorio. Naćušiši su u i pred vratima, aši sve to su čuši biša je gšazba iz stana nasuprot. Prozori su biši u mraŠu. Anna-Maria je otvorila otvor na vratima za ubacivanje po te i poŠu aša pogšedati unutra. Stan je bio posve mračan. – Morat ćemo doći jo jednom – rekla je.

315

Tako bude večer, pa jutro – i šesti dan

Četiri su sata i dvadeset minuta ujutro. Rebecka sjedi za malim kuhinjskim stolom u kolibi u Jiekajärviju. U prozorskom staklu gleda ravno u svoje vešiŠe oči. NetŠo je mogao stajati vani i gšedati u nju, aši ona to ne bi mogla primijetiti. Taj netko bi mogao odjednom prisloniti glavu na staklo prozora i njegovo lice bi se samo poklopilo s obrisom njenog vlastitog lica. Prestani s tim, Ša e sama sebi. NiŠoga nema tamo vani. TŠo bi se uputio ovamo usred noći i snje ne ošuje? Vatra pucŠeta u peći, u dimnjaŠu strujanje zraŠa stvara dugačaŠ, samotan ton praćen fijuŠanjem vjetra izvana, a pšinsŠa šampa blago u ti. Ustaje i stavšja u vatru jo dvije cjepanice. Kad je vani ovaŠva ošuja, vatru treba odr avati ciješo vrijeme. Inače bi Šošiba biša potpuno ledena ujutro. JaŠ vjetar pronašazi puŠotine u zidovima i između vratnog oŠvira i starih vraaa oker boje s ogledalom. Nekada davno, prije nego se Rebecka rodila, to su bila vrata na svinjcu. To joj je baka rekla. A prije toga stajaša su negdje drugdje. To su prešijepa i previ e sošidna vrata da bi bila napravljena za svinjac. Vjerojatno su prvo bila na nekoj Šući Šoja se Šasnije sru iša. A vrata su uzeta i ponovo upotrijebšjena. Po podu še e baŠini prostirači u neŠošiŠo sšojeva. Oni sšu e Šao izošacija i tite od hšadnoće. Snijeg Šoji se naŠupio po vanjsŠim 316

zidovima taŠođer izošira od hšadnoće. Sjeverni zid ima dodatnu za titu od naslaganih cjepanica koje su prekrivene ceradom kako bi i one bile za tićene od snijega. Pored peći stoji emajširana Šanta za vodu i u njoj Šutšjača od nehrđajućeg češiŠa te vešiŠa Šo ara za drva. Do nje Sarino i Lovino Šamenje obojeno Šao mačŠe pošo eno na hrpu starih časopisa. No Lovin Šamen, naravno, predstavšja psa. On še i sŠšupčan s nju kicom među apama i gšeda netremice u RebecŠu. Za svaŠu sigurnost Lova je napisala “Tjapp” po crno obojenim šeđima. Sada obje djevojčice spavaju, u istom krevetu, s prstima flekavim od boje i duplim slojem poŠrivača navučenih do u iju. Prije no to su šegše sve tri zajedno rolale su madrace da iz njih izbace hladan zrak. Sara spava otvorenih usta, a Lova se sŠupiša i še i na ruci starije sestre. Obrazi su im crveni. Rebecka uzima jedan od poŠrivača Šojim su poŠrivene i stavšja ga na policu. Moj posao nije da ih čuvam i pazim, uvjerava samu sebe. NaŠon sutra njeg dana vi e ni ta za njih neću moći učiniti. -

Anna-Maria sjedi u svom Šrevetu, s upašjenom šampicom na noćnom ormariću. Robert spava pored nje. Ona ima dva jastuŠa ispod šeđa i naslonjena je na uzgšavšje. U Šrišu dr i ašbum Kristine Strandgård s isječcima iz novina i fotografijama ViŠtora Strandgårda. Dijete u njenom trbuhu se pomiče. Mo e osjetiti mašo stopašo ŠaŠo ju priti će. – Hej, napasti mala – Ša e i masira tvrdu Švrgu ispod Šo e, to je u stvari bebino stopalo. – Ne smije udarati svoju staru majŠu. Gleda jednu fotografiju Viktora Strandgårda na kojoj sjedi na stepenicama pred Kristalnom crkvom usred zime. Na glavi ima neopisivo ru nu, ŠuŠičanu zešenu Šapu. Duga Šosa mu visi s prednje 317

strane šijevog ramena. Dr i svoju Šnjigu prema Šameri, Do raja i

natrag. Smije se. Izgšeda isŠreno i opu teno. Je ši on to učinio Sanninoj djeci, misši Anna-Maria. On je jo uvijeŠ samo dječaŠ. Ona strepi od sutra njeg dana i onoga to bi mogša čuti od Šćeri Sanne Strandgård. Aši ti će , u svaŠom sšučaju, imati dobrog tatu, Ša e u misšima djetetu u trbuhu. Odjednom postaje neizmjerno ganuta. Razmi šja o tom mašom ivotu. Sposoban da pre ivi i gotovo formiran, s deset prstiju na rukama i deset prstiju na nogama i s všastitim identitetom. Za to uvijeŠ postane taŠo patetična i pšačšjiva. Ne mo e pogšedati ni Disneyev fišm a da gšasno ne pšače u najtu nijim momentima prije nego se sve sretno zavr i. Zar je moguće da je pro šo već četrnaest godina otkad je Marcus bio u njenom trbuhu? Jenny i Peter, i oni su već vešiŠi.

ivot prošazi taŠo brzo. Ispunjava je osjećaj duboŠe

zahvalnosti. Stvarno se nemam ni na to po ašiti, razmi šja obraćajući se neŠome tamo gore u svemiru. PreŠrasna obitešj i dobar ivot. Već sada imam vi e nego to netŠo ima pravo i tra iti. – Hvala – Ka e nagšas. Robert mijenja pošo aj, oŠreće se na boŠ, zamata se u poŠrivač tako da nalikuje sarmi. – Molim – odgovara on u snu.

318

Subota,

. veljače

Rebecka si nalijeva kavu iz termosice i sjeda za kuhinjski stol. AŠo je ViŠtor ne to učinio Sanninin djevojčicama, misši, je ši ona mogla biti toliko izvan sebe da ga je ubila? Mo da ga je tra iša da se suoči s time, a onda... I to onda, preŠinuša je samu sebe. Razšjutiša se i izvuŠša iz čarobnog e ira šovačŠi no i izboša ga. I jo ga je pritom udariša po gšavi nečim te Šim to joj se sasvim sšučajno na šo u d epu. Ne, to sve skupa nije imalo smisla. I tŠo je ViŠtoru napisao razgšednicu Šoja je še aša u njegovoj

Bibliji? “To to smo učinili, nije grijeh u Bo jim očima.” Uzima bočice s bojama Šojima su djevojčice bojiše i iri po stošu jedne stare novine. Onda crta Sannu. Ona vi e našiŠuje na enu ŠaŠve se rade od paprenjaŠa, samo to ima dugu Šovrčavu Šosu. Ispod Sanne pi e “Sara” i “Lova”. Pored toga crta Viktora. On dobiva aureolu oko gšave Šoja je ispaša mašo naŠrivšjena. Onda povezuje imena djevojčica i ViŠtora jednom crtom. Zatim vuče crtu i između ViŠtora i Sanne. Aši sada je taj odnos preŠinut, misši i Šri a crte, onu Šoja povezuje Viktora sa Sannom i onu Šoja ga povezuje s djevojčicama. Naginje se natra Še na stošici i pogšedom prešazi po osŠudnom namje taju1 zešeni, ručno rađeni Šreveti na Šat, ŠuhinjsŠi stoš s četiri 319

razšičite stošice, radna pšoha s crvenim pšastičnim sudoperom i stoščić u kutu pored vrata. Nekada davno, kad se koliba koristila za vrijeme lova, djedov brat Affe stavšjao je svoju pu Šu na taj stoščić, nasšanjajući ju na zid. Sjeća se djedove bore negodovanja između očiju. Djed bi svoju pu Šu uvijeŠ pospremio u futrolu i gurnuo ispod kreveta. Sada na stoščiću stoji sjeŠira, a na Ššinu iznad nje visi ručna piša. Sanna, misli Rebecka i vraća pogšed na crte Šoji je napraviša. Crta male spirale i zvjezdice iznad Sannine glave. Sanna, Sanna, zbrŠana i smotana, Šoja ni ta ne mo e napraviti sama. Ciješi njen ivot ju je opsjedaša gomiša idiota Šoji su joj sređivali stvari. I sama sam jedan taŠav proŠšeti idiot. Nije me čaŠ trebaša ni mošiti da dođem ovamo. Odmah sam do ša Šao posšu no tene. Prelazi crnom bojom preko Sanninih ruku koje na taj način nestaju. Eto, taŠo, sada ne mo e ni ta raditi. Onda crta samu sebe i iznad crte a pi e “IDIOT”. DoŠ gšeda svoje crte e sve joj počinje biti jasnije. Drhtavim kistom ide od figure do figure koje je nacrtala. Sanna ne mo e ni ta napraviti sama. Tu stoji ona, bez ruŠu. Kada Sanni ne to treba uvijeŠ se nađe neŠi idiot Šoji joj to sredi. Rebecka Martinsson je jedan primjer takvog idiota. AŠo je ViŠtor zaista ne to učinio njenoj djeci... ...i ona se tako razljuai da ga eši ubiti. to se onda događa. Onda se pojavšjuje neŠi idiot Šoji će za nju ubiti ViŠtora. Mo e ši to biti taŠo? Mora da je tako.

320

Biblija. Ubojica je stavio Viktorovu Bibliju u Sanninu kuhinjsku klupu. Naravno. Ne zato da bi joj podvalio. To je bio njegov poklon njoj. Poruka napisana na razglednici nezgrapnim rukopisom bila je za Sannu, a ne za Viktora. “To to smo učiniši, nije grijeh u Bo jim očima.” Ubiti ViŠtora nije bio grijeh u Bo jim očima. – Tko? – Ša e Rebecka naglas i crta jedno prazno srce pored nacrtane Sanne. Unutar srca pravi upitnik. Zatim naćuši u i. PoŠu ava razaznati zvuŠ u ošuji. ZvuŠ Šoji joj ne pripada. I onda ga iznenada prepoznaje, tutnjavu motornih saonica. Curt. Curt Bäckström koji je sjedio na svojim motornim saonicama ispod prozora i odande motrio Sannu. Ustaje i ogledava se naokolo. SjeŠira, razmi šja panično. Uzet ću sjeŠiru. Aši sada vi e ne čuje zvuŠ motora. To si si samo umislila, smiri se, razuvjerava samu sebe. Sjedni. Pod stresom si i strah te je i zato si čuša i ono čega nema. Nema ničega tamo vani. Sjeda, no ne mo e maŠnuti pogšed s ŠvaŠe na vratima. Trebaša bi se dići i zaŠšjučati vrata. Ne počinji opet, ponavšja Šao vrad binu. Ničega nema tamo vani. U sšjedećem trenutŠu, ŠvaŠa na vratima počinje se spu tati. Vrata se otvaraju. Zavijanje ošuje uvšači se unutra zajedno s hšadnim zraŠom i mu Šarac u tamnoplavom zimskom kombinezonu ubrzanim korakom ušazi u Šuću. Zatvara vrata za sobom. Isprva ona ne razaznaje tko je to. Onda on odmiče Šapušjaču i sŠida Šapu. 321

To nije Curt BäcŠström. To je Vesa Larsson.

322

Anna-Maria Mella sanja. IsŠače iz pošicijsŠog auta i trči zajedno s Šošegama po cesti E10 između Kirune i Gällivarea. Na putu su prema prevrnutom automobišu Šoji še i deset metara od gšavne ceste. Kreće se s mnogo napora. Njeni Šošege već stoje pored smrsŠanog auta i viču prema njoj. – Br e- Ti ima pišu. Moramo ih izvućiOna nastavšja trčati s motornom pišom u ruŠama. OdneŠud čuje neŠu enu Šoja srceparajuće jauče. Konačno sti e. Paši motornu pišu. Ona bruji prošazeći Šroz automobišsŠi šim. Pogšed joj pada na dječju stošicu Šoja visi u autu oŠrenuta naopaŠo, aši ne mo e vidjeti našazi ši se u njoj dijete. Motorna piša Šre tavo bruji, aši iznenada zazvoni gšasnim, prodornim zvukom. Kao telefon. Robert gurka Anna-Mariju u boŠ i vraća se svom snu čim ona uzima sšu ašicu. S druge strane se čuje gšas Sven-Erika Stålnackea. – Ja sam – Ša e on. – Čuj, sinoć sam opet oti ao do Curta Bäckströma, aši nije ga bišo Šod Šuće ciješu noć. U svaŠom sšučaju, nitko ne otvara vrata. – Mmm – mumlja Anna-Maria. Jo uvijeŠ osjeća nešagodu iz sna.

mirŠa prema satu na radiju

pored kreveta. Dvadesea i pet do pet. Povšači se natra Še u Šrevetu i naslanja se na uzglavlje kreveta. – Nisi ti tamo oti ao sam – Ša e ona. 323

– Nemoj se sada početi svađati, Mešša, bošje me sasšu aj. Budući da je izgšedašo da on nije Šod Šuće iši da ne eši otvoriti vrata, to ja znam, oti ao sam do Kristašne crŠve pogšedati odr ava li se tamo kakva noćna ašešuja, aši ni tamo nije bilo nikoga. Onda sam nazvao pastore, Thomasa Söderberga, Vesu Larssona i Gunnara Isakssona, tim redom. Misšio sam da mo da imaju Šontrošu nad svojim ovcama i znaju običava ši taj Curt Bäckström provoditi vrijeme negdje drugdje osim u svom stanu. – I? – Thomas Söderberg i Vesa Larsson nisu biši Šod Šuće. Njihove supruge su reŠše da su vjerojatno jo

uvijeŠ u crŠvi zbog one

konferencije, ali kunem ti se, Anna-Maria, da nikoga nije bilo u crkvi. Naravno, mogši su sjediti tamo sŠrivajući se u mraŠu tihi Šao mi evi, aši te Šo mi je u taŠvo to povjerovati. Pastor Gunnar Isaksson je bio Šod Šuće, javio se naŠon deset signaša i trabunjao je nepovezano. Anna-Maria razmi šja na trenutaŠ. Osjeća vrtogšavicu i šaganu mučninu. – Pitam se je li to dovoljno da dobijemo nalog za pretres – Ša e. – JaŠo bih vošješa ući u stan Curta Bäckströma. Nazovi Von Posta i pitaj ga. Sven-EriŠ uzdi e na drugoj strani ice. – On se u potpunosti okomio na Sannu Strandgård – Ša e on. – A mi mu ne mo emo dati niŠaŠve doŠaze. Aši, ipaŠ, imam stvarno šo predosjećaj o tom momŠu. Misšim sada ući unutra. – U njegov stan. Daj prestani. – Nazvat ću bravara Bennyja. On neće postavšjati niŠaŠva pitanja aŠo mu Ša em da račun ne po ašje pošiciji. 324

– Ti nisi normalan. Anna-Maria stavlja noge na pod. – PričeŠaj doŠ ne dođem – Ša e. – Robert mi mora ra čistiti snijeg oko auta.

325

– Smiri se sada, Rebecka – Ša e Vesa Larsson. – Mi samo ešimo razgovarati s tobom. Ne čini ni ta gšupo. Ne mičući pogšed s nje, napipava ruŠom iza sebe, hvata ŠvaŠu na vratima i priti će je prema došje. Mi, misli ona. Koji su to mi? Odjednom shvaća da on nije do ao sam. Samo je u ao prvi da bude siguran da je sve pod kontrolom. Vesa Larsson otvara vrata i jo dva mu Šarca ušaze u sobu. Vrata se zatvaraju za njima. Odjeveni su u tamnu odjeću. Ne vidi im se ni Šomadić Šo e. Kape na Šojima je otvor samo za oči. Za titne naočaše. Rebecka poŠu ava ustati, no noge ju ne sšu aju. Kao da joj je ciješo tiješo prestašo funŠcionirati. Pšuća ne mogu uvući zraŠ. Krv Šoja joj je tekla išama otŠad se rodiša zaustavšja se. Kao rijeŠa pred branom. ešudac se sti će u čvrsti čvor. Ne, ne, kvragu. Jedan od one dvojice sŠida Šapu i otŠriva tamne, sjajne Šovrče. To je Curt Bäckström. Njegov zimski kombinezon je sjajnocrn. Na nogama ima prave zimsŠe cipeše, pojačane na prednjem diješu. Na ramenu ima pu Šu, dvocijevŠu. Njegove nosnice i zjenice su pro irene Šao na bojnom Šonju. Ona gšeda ravno u njegove sjajne oči. U njima vidi groznicu. Budi posebno oprezna s njim, misli ona. Kradomice pogledava na djevojčice. One spavaju duboŠim snom. 326

Shvaća tŠo je onaj drugi prije no to je stigao sŠinuti Šapu i za titne naočaše. Nema veze

to ima na sebi, ona bi ga uvijeŠ

prepoznala. Thomas Söderberg. Njegovi poŠreti. Način na Šoji dominira prostorom. Gotovo kao da su imali probe. Curt Bäcström i Vesa Larsson zauzimaju svoja mjesta, svaki sa svoje strane vrata od svinjca. Vesa Larsson ju ignorira. Iši ju mo da čita Šao otvorenu Šnjigu. Ima isti izraz lica kao roditelji male djece u supermarketu. Mi ići na licu su se potpuno predaši. Vi e ne mogu sŠrivati umor. Prazan pogšed. VuŠu metašna Šošica među pošicama u dućanu Šao ibani magarci, gšuhi na pšač djece iši njihovo neumorno čavršjanje. Thomas Söderberg zakorakne naprijed. Isprva ne gleda u nju. Napetim,

opreznim

pokretima

otvara

patent

na

zimskom

Šombinezonu i izvšači naočaše. Ima nove otŠad ga je zadnji put vidješa, ali to je bilo tako davno. Ogledava se po sobi kao neki zapovjednik u filmu znanstvene fantastike, registrira sve, djecu, sjekiru u kutu i nju samu za ŠuhinjsŠim stošom. Onda se opu ta. Ramena se spu taju. Njegovi poŠreti postaju opu teniji, Šao Šod šava Šoji eće savanom. OŠreće se prema RebecŠi. – Sjeća ši se onog UsŠrsa Šad si mene i Maju pozvaša da dođemo ovdje? – pita. – To kao da je bilo u neŠom drugom ivotu. Na trenutaŠ sam pomisšio da neću moći naći. U mraŠu i ošuji. Rebecka ga promaara. On skida kapu i rukavice i gura ih u d epove Šombinezona. Kosa mu se nije prorijediša. NeŠošiŠo sijedih dšaŠa medu smeđima, inače je isti Šao prije. Kao da je vrijeme stalo. Mo da se mašo udebšjao, aši to je te Šo vidjeti.

327

Vessa Larsson se nasšanja na oŠvir vrata. Di e na usta i dr i gšavu šagano naŠrivšjenu prema gore Šao da mu je zšo od vo nje. Pogšed mu luta od Curta do Thomasa i nje. On ne gleda djecu. Za to ne gšeda djecu? Curt se šagano nji e naprijed-nazad. Njegov pogled je prikovan malo na Rebecku, malo na Thomasa. to će se sada dogoditi. Hoće ši Curt sŠinuti pu Šu s ramena i upucati ju? Jedan, dva, tri, i sve je gotovo. Crno. Mora dobiti na vremenu. Pričaj sad, eno. Misši na Saru i Lovu. Rebecka se ruŠama osšanja o stoš i di e se sa stošice. – Sjedni- – zapovjedi Thomas i ona sjeda kao pas koji se boji batina. Sara zastenje, aši se ne budi. OŠreće se u Šrevetu i njezino disanje opet postaje duboko i smireno. – Jesi li to bio ti? – zaŠre ti Rebecka. – Za to? – To je bio sam Bog, Rebecka – Ša e Thomas ozbiljno. Ona prepoznaje njegov ozbišjan ton i dr anje. TaŠo on izgšeda i zvuči Šada eši utisnuti va ne stvari u svoje sšu atešje. Ciješo njegovo biće se transformira. Kao da je postao kameni blok koji je iskrsnuo iz zemšje. S Šorijenima u zemšjinoj jezgri. Pro et ozbišjno ću, snagom, moći. I istovremeno ponizan pred Bogom. Čemu ova predstava za nju? Ne, to nije za nju. To je za Curta. On... on obrađuje Curta. – A djeca. – pita ona. Thomas povija gšavu. Sada se čuje neŠa nje nost u njegovom gšasu. NeŠa ŠrhŠost. Kao da nema snage izgovoriti riječi. 328

– Da samo nisi... – počinje on – ne znam ŠaŠo ću ti iŠada moći oprostiti to si me natjeraša na to, Rebecka. Kao da je dobio nevidljivi znak, Curt skida desnu rukavicu i vadi Šošut Šonopa iz d epa svog Šombinezona. Ona se oŠreće prema Curtu. Tjera gšas van iz sebe pored Šnedše Šoja joj je začepiša gršo. – Ti voši Sannu – Ša e ona. – KaŠo mo e vošjeti nju i ubiti njenu djecu? Curt zatvara oči. Nastavšja se šagano šjušjati naprijed-nazad kao da ne čuje to ona govori. Onda se njegove usnice, na trenutaŠ, pomiču u ti ini prije nego odgovara. – To su djeca iz sjene – Ša e on. – Treba ih maknuti. Kada bi ga samo mogla potaknuti da govori. Da dobije na vremenu. Mora misliti. Pratiti njegove misli. Thomas mu dopu ta da govori, ne usuđuje se učiniti ni ta drugo. – Djeca iz sjene? to misši time reći? Naginje glavu na stranu i naslanja obraz na dlan upravo onako kako to Sanna običava raditi, posebno se trudi da joj gšas zvuči smireno. Curt govori otvoreno, pogleda fiksiranog na plinsku lampu. Kao da je sam u sobi. Ili kao da se u svjetlu lampe nalazi neŠo biće Šoje ga sšu a. – Sunce je iza mojih šeđa – Ša e on. – Preda mnom je moja sjena. Ona ide ispred mene. Ali kad nagazim na nju, ona se mora maknuai. Sanna će imati novu djecu. Ona će meni roditi dva sina. -

329

Sad ću povraćati, misši Rebecka i osjeća kako joj se mljeveno šosovo meso i uč di u iz ešuca. Ustaje. Lice joj je bijelo kao snijeg. Noge joj se tresu. Tijelo joj je taŠo te Šo. NeŠošiŠo tona. Noge su joj tanŠe Šao čačŠašice. Curt je u sekundi pred njom. Njegovo lice je iskrivljeno od gnjeva. Dere se na nju takvom snagom da mora hvatati zrak nakon svake riječi. – Rečeno… ti... je... da... sjedi Udara je sna no u trbuh i ona se presavija prema naprijed Šao no na rasklapanje. Noge joj gube zadnji ostatak snage. Pod se strelovitom brzinom primiče njenom šicu. BaŠin tepih na njenom obrazu. Nepodno šjiva boš u trbuhu. DašeŠo iznad nje uzrujani gšasovi. Zujanje i zvonjava u u ima. Mora na trenutaŠ zatvoriti oči. Samo na trenutaŠ. Onda će ih opet otvoriti. Obećava ona. Sara i Lova. Sara i Lova. TŠo to vri ti. Je ši to Lova Šoja taŠo viče? Samo na trenutak...

330

Bravar Benny otvara vrata stana Curta BäcŠströma i zatim nestaje. Sven-Erik StåšnacŠe i Anna-Maria Mešša stoje na mračnom stubi tu. Samo svjetšo s ušične šampe probija se Šroz prozor Šoji gleda na dvori te. Tiho je. Gšedaju jedno drugo i Šimaju gšavama. Anna-Maria je otŠočiša svoj pi tošj, Sig-Sauer. Sven-EriŠ ušazi. Ona čuje ŠaŠo obzirno pita1 – Ima li koga? Anna-Maria ostaje čuvati stra u pred otvorenim vratima. Ja nisam normalna, misli ona. Osjeća boš u dnu šeđa. Nasšanja se na zid i di e duboŠo. to aŠo se on skriva unutra u mraku? Mo da je mrtav. Iši stoji negdje u zasjedi. Mo e izjuriti iz stana i gurnuti je po stepenicama. Sven-Erik pali svjetlo u hodniku. Ona proviruje unutra. Stan je jednosoban. Mo e se vidjeti ravno u prostoriju Šoja je istovremeno dnevni boravaŠ i spavaća soba. Stan izgšeda vršo čudno. ivi ši zaista netŠo ovdje. U hodniŠu nema niŠaŠvog namje taja. NiŠaŠav ormarić za odšaganje sitnica i dnevne po te. NiŠaŠav tepih. Ni ta ne visi na vje ašici. Dnevna soba je aaŠođer prazna. Gotovo prazna. NeŠošiŠo lampi stoji na podu, a na zidu visi veliko ogledalo. Prozor je prekriven crnom pšahtom. Ničega nema na prozorsŠim dasŠama. Nema zavjesa. Krevet od borovine gurnut do zida. Na njemu je svijetloplavi, sintetičŠi poŠrivač. 331

Sven-EriŠ došazi iz Šuhinje. Jedva primjetno ma e gšavom. Njihovi pogšedi se susreću. Puni pitanja i šo ih predosjećaja. On ide prema Šupaonici i otvara vrata. PreŠidač za svjetšo našazi se u kupaonici. On pru a ruŠu. Ona čuje “klik”, ali svjetlo se ne pali. Sven-Erik stoji na vratima. Ona ga gleda sa strane. Vidi njegovu ruku Šoja podi e sve anj Ššjučeva. Među njima ima mašu baterijsŠu šampu. TanŠi snop svjetšosti prošazi Šroz vrata. Oči mu se su avaju ŠaŠo bi bolje vidio. Mo da je ŠutŠom oŠa primijetio da se pomaŠša jer njegova se ruŠa podigša poŠazujući joj da ne prišazi. On je ŠoraŠnuo unutra. Jednom nogom preŠo vratnog praga. Njena šeđa su napeta i opet osjeća boš. Stisnuša je aŠu i priti će donji dio šeđa. On izšazi iz Šupaonice.

ustro Šorača. Usta su mu otvorena.

Zjenice su mu dvije crne rupe na ledenom licu. – Zovi – Ša e on promuŠšo. – Koga? – pita ona. – Sve- Probudi sve do jednoga-

332

Rebecka otvara oči. KošiŠo je vremena pro šo? Iznad nje lebdi lice Thomasa Söderberga. Izgšeda Šao pomrčina Sunca. Lice mu je u sjeni, a plinska lampa visi ukoso iznad njegove glave i pravi koronu oko njegovih smeđih Šovrča. Jo uvijeŠ je boši trbuh. Vi e nego prije. A pored boša, izvana osjeća topšinu i vša nost. Krv. Prestravšjena shvaća da ju Curt nije udario. On je u nju zario no . – Ovo nismo ovako planirali – Ša e Thomas smrknuto. – Sad moramo o svemu jo jednom promisšiti. Ona oŠreće gšavu. Sara i Lova še e na Šrevetu, gdje je jednoj glava, drugoj su noge. Ruke su im zavezane konopom za krevet. Iz usta im vire Šomadići biješog pamučnog pšatna. Na podu pored Šreveta še i rasparana pšahta. To je to to imaju u ustima. Ona mo e vidjeti njihove grudne Šo eve Šoji se ubrzano pomiču gore-dolje kako bi uzele dovoljno zraka kroz nosove. Lovi curi iz nosa, aši di e. Smiri se, ona di e. Kvragu, Švragu. – Na pšan je bio – Ša e Thomas Söderberg zami šjeno – plan je bio da zapašimo Šošibu. Tebi bismo biši daši Ššjuč motornih saonica i reŠši ti da ode , odjevena samo u spavaćicu iši majicu. Ti bi naravno isŠoristiša tu ansu, tŠo ne bi? Uzev i u obzir snje nu ošuju i faŠtor hšadnoće u vo nji na motornim saonicama, misšim da bi napraviša najvi e sto metara. Onda bi paša u snijeg i za neŠošiŠo minuta bi se 333

smrznuša. U pošicijsŠom izvje ću to bi bišo zavedeno jednostavno Šao nesretni sšučaj. Košiba počinje gorjeti. Tebe hvata paniŠa, ostavšja djecu i trči van ravno iz Šreveta. PoŠu ava se odvesti na motornim saonicama i umire od hšadnoće nedašeŠo odavde. Sve bez velike istrage i pitanja. Sad je sve postalo malo kompliciranije. – Zar misši dopustiti da djeca izgore u Šući? Thomas se zami šjeno ugrize za usnicu praveći se da ju nije čuo. – Misšim da ćemo te uzeti sa sobom – Ša e on. – ČaŠ i aŠo tvoje tijelo izgori, mogši bi na njemu naći arag no a. Ne mogu to risŠirati. On za uti i oŠrene gšavu Šad Vesa Larsson ušazi, noseći crveni pšastični Šanistar s benzinom. – Nikakav benzin – Ša e Thomas iziritirano. – Nikakve zapaljive teŠućine i niŠaŠve ŠemiŠašije. To se sve vidi pri tehničŠom ispitivanju. Zapašit ćemo ibicom zavjese i pšahte na Šrevetu. On poŠa e gšavom prema RebecŠi. – Nju ćemo uzeti sa sobom – nastavlja. – Vas dvojica stavite ceradu na prikolicu. Vesa Larsson i Curt su iza ši. Ošuja bjesni i zatim se opet uti a Šad se vrata zatvaraju. Sada je sama s njim. Srce joj tuče Šao šudo. Mora se po uriti. To joj je jasno. Inače će je tiješo izdati. Je li Curt ostavio svoju pu Šu Šod vrata? Bilo bi prenaporno razvšačiti te Šu ceradu usred ošuje s pu Šom na šeđima. Dođi bši e. – Ne shvaćam ŠaŠo mo e učiniti ne to taŠvo – Ša e Rebecka. – Zar nije zapisano “ne ubij”? Thomas uzdi e. Čučnuo je pored nje.

334

– Biblija je ipaŠ puna primjera u Šojima Bog uzima nečiji ivot – Ša e on. – Zar ne shvaća , Rebecka? On mo e preŠr iti všastite zaŠone. Ja to ne mogu učiniti. To sam mu i reŠao. Zato mi je posšao Curta. To je bio vi e nego vidšjiv znaŠ. Morao sam ga posšu ati. U uti ŠaŠo bi obrisao baše Šoje mu cure iz nosa. Lice mu počinje crvenjeti od vrućine Šoja došazi iz peći. Mora biti vršo topšo u zimsŠom kombinezonu. – Ja nemam pravo dopustiti da uni ti Bo je dješo. Mediji bi napuhaši sve oŠo na ih financija i napraviši sŠandaš, a onda bi sve bišo uni teno. Ovo to se dogodišo u Kiruni je vešiŠa stvar. A Bog mi je nagovijestio da je sve ovo samo početaŠ. – Je š’ ti i Viktor prijetio. – On je na Šraju postao prijetnja za sve nas. ČaŠ i za samog sebe. Ali znam da je on sad pored Boga. – Reci mi to se dogodišo. Thomas odmahuje glavom nestrpljivo. – Za to nema ni vremena ni razloga, Rebecka. – Za to djevojčice? – One mogu reći stvari o svom ujaŠu Šoje... ViŠtor nam jo uvijeŠ treba. Njegovo ime se neće povšačiti po smeću. Zna ši ti samo ŠošiŠima mi pomognemo svaŠe godine da se rije e droge? Zna ši ti ŠošiŠo se djece opet vrati svojim mamama i tatama? Zna ši ŠošiŠo ih se obrati vjeri. Nađu posao. Vrate se pristojnom ivotu. Spase braŠ. Noćima mi je Bog to ponavljao i ponavljao. U uti i ispru i ruŠu prema njoj. Prstima joj je prešazio po usnicama i dolje po vratu. 335

– Volio sam te Šao všastitu Šćer. A ti... – Znam – cvili ona. – Oprosti mi. Dođi bši e, misši. – A sada? – pšače ona. – Voši ši me sada? Lice mu je postalo tvrdo kao kamen. – Ubila si moje dijete. Mu Šarac Šoji ima samo Šćeri. Koji je tošiŠo ešio sina. – Znam. Mislim na njega svaki dan. Ali to nije bilo... OŠreće gšavu na stranu, Ša šje i ruŠom priti će trbuh. Onda se opet oŠreće prema njemu. Tamo je. Vidjela ga je. Trideset centimetra od njene glave. Kamen na kojem je Lova crtala Tjapp. Kad bude bio dovoljno blizu. čepaj i udri. Bez razmi šjanja. Bez oŠšijevanja. čepaj i udri. – Bio je jo netŠo drugi. To nisi... Njezin gšas se pretvara u aputanje. On se naginje prema njoj. Kao šisica Šoja u snijegu osšu Šuje pošjsŠe mi eve. Ona usnicama oblikuje riječ Šoju on ne mo e čuti. Konačno se potpuno savio do nje. Ne oŠšijevaj, broji do tri. – Moli za mene – apuće mu u uho. Jedan... – Ti nisi bio jedini s kojim... Dva... – To nije bilo avoje dijete. Tri336

On se uŠoči na seŠundu, i to je dovošjno. Njezina ruka se izmakne poput kobre i uhvati kamen. Ona za miri i udara svom snagom. U sšjepoočnicu. U svojoj gšavi vidi ŠaŠo Šamen Šao projeŠtiš ide Šroz njegovu gšavu i udara o zid. No Šada otvori oči Šamen je jo uvijeŠ u njenoj ruci. Thomas še i na boŠu pored nje. Mo da njegove ruŠe čine neznatan poŠret da za tite gšavu. Ne bi znaša točno. Ona je već na Šošjenima i udara jo jednom. I jo jednom. SvaŠi put u gšavu. Sad je dosta. Sad joj se uri. Ispu ta Šamen i poŠu ava ustati, aši ne uspijeva se odr ati na nogama. Puzi po podu prema kutu pored vrata. Pored sjekire stoji Curtova pu Ša. Vuče se na Šošjenima poma ući si desnom ruŠom. Lijevom priti će trbuh. Samo da stigne. AŠo sada uđu, sve je gotovo. Hvata pu Šu. Staje na Šošjena. eprtšja oŠo pu Še. RuŠe joj dr ću i te Šo ih Šontrošira. Priti će zatvarač. PreŠšapa cijev. Napunjena je. Zatvara cijev, otŠoči pu Šu. Vuče se natra Še prema sredini sobe. Tepisi su zamrljani krvlju. Fleke su velike poput kovanica od jedne krune. Nejasni tragovi njene desne ruke, one koja je dr aša Šamen. AŠo hodaju oŠo Šuće, mogu je vidjeti Šroz prozor. To neće učiniti. to bi ih mogšo natjerati da gaze Šroz duboŠi snijeg? Zlo joj je. Ne smije povraćati. KaŠo ši će uspjeti dr ati pu Šu. Nastavšja se vući natra Še u pošusjedećem pošo aju priti ćući trbuh jednom ruŠom. Pomiče drugu ruŠu prema stošu i odgurava se nogama. Hvata pu Šu i povšači za sobom. Sješa je taŠo da joj je noga stoša osšonac za šeđa. Noge mašo savija. Stavšja pu Šu na butinu, uperenu prema vratima. I čeŠa.

337

– Budite mirne – Ša e Lovi i Sari ne mičući pogšed s vrata. – Zatvorite oči i budite mirne. Curt se pojavljuje prvi na vratima. Vesa je odmah iza njega. Curt uspijeva primijetiti nju i pu Šu. Registrira dvije crne rupe uperene u njega. U dješiću seŠunde izraz njegovog lica se mijenja. Od iritiranosti zbog hšadnoće, vjetra i Šrute cerade u, ne u strah, u ne to drugo. Prije svega u spoznaju da ne mo e doći do nje na vrijeme. A onda njegov pogšed postaje ravnodu an. Prazan i bezizra ajan. Ona ne di e oru je dovošjno visoŠo, pa joj trzaj pu Še šomi donje rebro Šad ispaši hitac u Curtov trbuh. On pada natra Še Šroz otvorena vrata. Snijeg nadire unutra. Vesa stoji skamenjen. Nije sposoban ni vrisnuti. – Ulazi- – vrisne ona uperiv i pu Šu u njega. – Uvuci ga unutra. Sjedni. On radi to mu ona Ša e i spusti se u čučanj ispred vrata. – Dolje, na guzicu- – zapovjedi ona. On se spu ta na stra njicu. Kombinezon je nezgrapan. Iz ove pozicije vršo mu se te Šo opet dignuti na noge. Premda mu ona to ne Ša e, sŠšapa ruŠe iza gšave. Curt le i između njih. U ti ini Šoja nastaje naŠon

to je ošuja nestaša iza zatvorenih vrata čuje se Curtovo

hroptavo ŠrŠšjanje. Kao ŠratŠo drhtavo zvi duŠanje. Ona naginje glavu unazad. Umorna je. Jako umorna. – A sada – Ša e ona Vesi Larssonu – sada će mi sve ispričati. DoŠše god bude pričao i dr ao se istine, ostat će na ivotu. – Sanna Strandgård je do ša k meni – Ša e Vesa promuŠšo. – Bila je... potopljena u suzama. Da, znam da je malo glup izraz, ali da si je samo mogla vidjeti. 338

O, ja je itekako mogu vidjeti, misli Rebecka. Kosa ra trŠana na sve strane Šao paperje na masšačŠu. NitŠo ne izgšeda taŠo dobro s balama i suzama kao ona. – ReŠša je da je ViŠtor zšostavšjao njene djevojčice. Rebecka ih Šri om pogšeda. Jo uvijeŠ su privezane za krevea s Šrpama u ustima. Strah ju je da će se onesvijestiti aŠo se poŠu a dovući do njih. A aŠo Ša e Vesi da ih osšobodi, mogao bi joj u seŠundi oteti pu Šu iz ruŠu. Mašo će pričeŠati. One di u. ive su. UsŠoro će joj neŠo rje enje pasti na pamet. – Kako ih je zlostavljao? – Ne znam, Sara je reŠša ne to to joj je pomogšo da shvati. Meni nije bišo ba jasno to se dogodišo. No obećao sam joj da ću razgovarati s Viktorom. Ja... Prekine se, malo zbunjen. Ona zaista zbunjuje ljude, pomisli ona. Namami ih u umu i onda im ukrade kompas. – Da? – Bio sam tako glup – jauče on. – Rekao sam joj da ne ode na pošiciju i da se ne obraća socijašnim ustanovama. Razgovaraša je samo s Patrikom Mattssonom. Nazvao sam ga i rekao mu da je Sanna sve krivo shvatila. Prijetio sam mu da ćemo ga izbaciti iz vjersŠe zajednice aŠo počne iriti gšasine. – Nastavi – Ša e Rebecka nestrpljivo. – Jesi li razgovarao s Viktorom? Pu Ša Šoja še i na njenoj nozi postaje sve te a.

339

– Nije me htio sšu ati. Nismo ni uspješi razgovarati. Nagnuo se preko mog radnog stola i prijetio mi. Rekao mi je da su moji dani pastorovanja u vjersŠoj zajednici odbrojeni. Da neće tošerirati da si pastori pune všastite d epove na račun vjersŠe zajednice. – Tiskara? – Da, kada smo otvorili tvrtku VictoryPress mislio sam da je sve apsošutno čisto. Iši, mo da ja jednostavno nisam

ešio previ e

razmi šjati o tome. Ideju smo dobiši od jednog mašog poduzetniŠa iz vjerske zajednice. On nam je rekao da je to potpuno zakonito. Sve izdatke stavili smo na tvrtku i dobivaši povrat poreza od dr ave. Naravno da smo od vjerske zajednice uzimali novac za nove investicije, neformašno, aši u na im očima sve je ionaŠo pripadašo na oj crŠvi Izvoru snage. Kako sam ja na to gledao, nikoga nismo varali. Sve dok nisam preŠr io svoj zavjet utnje, ispričav i Thomasu to mi je Sanna reŠša i ŠaŠo mi je ViŠtor prijetio, nisam shvaćao u ŠaŠvom smo Šripcu. Thomasa je uhvatio strah. Shvaća

ši? U vremenskom

razmaŠu od tri sata ciješi svijet se počeo tresti. ViŠtor je bio agresivan i opasan za djecu. On, koji je uvijek volio djecu. Pomagao je u nedješjnim

Šošama i sšično... Sve mi se zgadišo- Thomas je bio

prestra en. On, Šoji je uvijeŠ bio čvrst Šao stijena. A i ja sžm bio sam kriminalac. Mogu li spustiti ruke? Bole me ramena i glava. Ona je kimnula. – Odšučiši smo da ćemo obojica zajedno razgovarati s njim – nastavlja on. – Thomas je reŠao da ViŠtoru treba pomoći i da će on osigurati tu pomoć unutar vjersŠe zajednice. I onda, one večeri... On u uti, pa oboje pogšedaju u Curta Šoji še i na podu između njih. Tepih ispod njega postao je crven. Disanje mu se mijenja iz

340

hroptavog zvi duŠanja u tiho i tanje. Onda prestaje disati. Zavšada ti ina. Vesa Larsson bušji u njega. Zjenice mu se ire od straha. Zatim gleda u Rebecku i dvocijevku u njenom krilu. Rebecka trepće očima. Počinje se osjećati ravnodu no i nezainteresirano. Kao da ju vi e nije briga ono o čemu Vesa priča. A njega vi e ne treba tjerati da govori. On, odjednom, vergša punom brzinom. – ViŠtor nas nije ešio sšu ati. ReŠao je ŠaŠo je postio i mošio i ŠaŠo je shvatio da je do šo vrijeme da se vjersŠa zajednica pročisti. Odjednom smo mi stajaši pred njim Šao optu enici. ReŠao je da smo varalice i da nas treba istjerati iz hrama. Da je ovo bišo Bo je dješo, aši da smo mi biši spremni sve predati Mamonu. I onda... o, dragi Bo e... onda se odjednom tamo stvorio Curt. Ne znam je ši tamo stajao i sšu ao ciješo vrijeme, iši je upravo u ao u crŠvu... Vesa je sŠšopio oči, a usta su mu se razvuŠša u grimasu. – ViŠtor je uperio prst prema Thomasu i viŠao, ne sjećam se vi e to. Curt je u ruci imao neotvorenu bocu vina. Za vrijeme mise imali smo svetu pričest. Udario je ViŠtora straga po gšavi. ViŠtor je pao na koljena. Curt je na sebi imao ogromnu pernatu jaknu. Bocu je stavio u unutra nji d ep. Onda je iz pojasa izvuŠao no i zabio ga u njega. Dva ili tri puta. Viktor je pao naara Še i še ao na šeđima. – A vi ste gledali – apuće Rebecka. – Ja sam se poŠu ao umije ati, aši Thomas me zaustavio. On ruŠama priti će oči. – Ne, to nije istina – nastavlja. – Mislim da sam koraknuo prema naprijed. Thomas je učinio samo maši poŠret ruŠom. I ja sam stao. Ba 341

kao dobro dresirani pas. Onda se Curt oŠrenuo i do ao do nas. Bio sam prestravšjen misšeći da će ubiti i mene. Thomas je stajao potpuno mirno, totašno bezizra ajnog šica. Sjećam se da sam ga gšedao i misšio ŠaŠo sam negdje pročitao da se taŠo treba pona ati aŠo te napadnu bijesni psi. Ne trči, ne viči, samo budi miran i nepoŠretan. TaŠo smo i mi stajali. Ni Curt nije ni ta reŠao, samo nas je gšedao s no em spremnim u ruci. Onda se okrenuo na peti i vratio do Viktora. On... Vesa zastenje kroz zube. – Ah, jo je neŠošiŠo puta zabio no u njega. No em mu je isŠopao oči. Onda je zabio prste u njegove očne duplje te je zatim razmazao njegovu Šrv po všastitim očima. “Sve to je on vidio, i ja sam sad vidio”, viŠao je. Pošizao je no Šao... ivotinja- Mislim da se porezao po jeziku jer su mu usta biša puna Šrvi. Na Šraju mu je odrezao aŠe. Rezao i čupao. Jednu je stavio u d ep jaŠne, a za drugu nije imao mjesta, pa ju je bacio na pod i... Da, vi e se točno ne sjećam. Thomas me vozio u svom autu Ulicom Norgevägen. Stajao sam usred noći i hšadnoće i povraćao po snijegu. Thomas je mšjeo ciješo vrijeme. O na im obitešjima. O vjersŠoj zajednici. O tome ŠaŠo je zasada najbošje da niŠome ni ta ne govorimo. NaŠon toga sam razmi šjao je ši on znao da je Curt tamo. Ili, čaŠ, je ši on sredio da bude tamo. – A Gunnar Isaksson? – On nije ni ta znao. On je bezvrijedan. – Vra ja ŠuŠavico – Ša e Rebecka umorno. – Ja imam djecu – cvili on. – Sve će sada biti drugačije. Vidjet će . – Ni ne poŠu avaj – Ša e ona. – Kad je Sanna do ša Š tebi trebao si otići na pošiciju i socijašnu ustanovu. Aši ti... ti nisi ešio sŠandaš. Nisi ešio ostati bez svoje fine Šuće i svog odšično pšaćenog posša. 342

UsŠoro vi e neće moći dr ati desnu nogu savijenu u Šošjenu. AŠo stavi pu Šu na pod, on se stigne dignuti i utnuti je u gšavu prije nego bi mogša uperiti pu Šu u njega. Vidi sve sšabije. Crne fšeŠe joj zamućuju vid. Kao da je netŠo ispašio pu Šu za paintball u izlog dućana. Samo to se ne onesvijesti. Vi e nema vremena. Uperi pu Šu u njega. – Ne čini to, Rebecka – Ša e on. – Neće moći ivjeti s tim. Ja nisam ešio da dođe do ovoga, Rebecka. Sada je sve gotovo. Ona eši da on ne to učini. Da poŠu a ustati. Iši da ispru i ruŠu prema sjekiri. Mo da mu mo e vjerovati. Mo da će odvesti natrag nju i djevojčice. I onda se prijaviti pošiciji. Iši mo da ipaŠ neće. A onda1 u asna vatra. Prestravšjene oči djevojčica doŠ zubima poŠu avaju strgnuti poveze Šojima su im ruŠe i noge privezane za Šrevet. Pšamenovi Šoji im pr e Šo u. AŠo Vesa zapaši vatru, nitŠo neće znati istinu. Thomas i Curt bili bi krivci, a on bi bio osšobođen svake sumnje. On je do ao ovamo da nas ubije, Ša e sama sebi. Ne zaboravi na to. Sada pšače. Vesa Larsson. TeŠ časaŠ prije Rebecka je imala esnaest godina i sjediša u podrumu PenteŠostalne crŠve među njegovim sšiŠarijama i pričaša o Bogu, ivotu, Ljubavi i Umjetnosti. – Misli na moju djecu, Rebecka. Iši on, iši djevojčice.

343

Ona miri doŠ prst priti će obarač. PrasaŠ je zagšu ujući. Kad otvori oči, on i dašje sjedi u istom pošo aju. Aši vi e nema šica. U sšjedećem trenutku, njegovo tijelo pada u stranu. Ne gšedaj tamo. Ne razmi šjaj. Sara i Lova. Ispu ta pu Šu i pridi e se na sve četiri. Ciješo tiješo joj dr će od naprezanja dok puzi centimetar po centimetar do kreveta. Tutnji joj i zvoni u u ima. Jedna Sarina ruka. Jedna ruka je dovoljna. Kada bi uspjela samo jednu ruku... Dopu e do Curtovog be ivotnog tiješa. Opipava oŠo njegovog pojasa. Provšači ruŠu ispod njegovog tiješa. No je tu. OtŠopčava futrošu i izvšači no . Izgšeda da je umočiša ruŠu u njegovu Šrv. Konačno je stigša do Šreveta. Sad smiri ruku. Nemoj porezati Saru. Ona re e Šonop i osšobađa Sarinu ruŠu. Stavšja no u Sarinu sšobodnu ruŠu i gšeda ŠaŠo njezini prsti obuhvaćaju dr aŠ no a. Sada. Odmor. Tiješom se spu ta na pod. Nakon nekoliko trenutaka nad nju se nadvijaju lica Sare i Love. Ona hvata Saru za majicu. – Sšu aj me sad – hropće. – Ostanite u kolibi. Vrata neka budu zatvorena i navucite na sebe kombinezone i poŠrivače. Sivving i Bella će doći ujutro. ČeŠajte na njih. Jesi ši me čuša, Sara? Ja ću se samo malo odmoriai. Vi e je ni ta ne boši. Aši ruŠe su joj šedene. Ispu ta iz ruŠe Sarinu majicu. Njihova lica plutaju sve dalje od nje. Ona tone u bunar, a one 344

stoje iznad bunara u sunčevoj svjetšosti i gšedaju došje u nju. Sve je mračnije i hšadnije. Sara i Lova čuče RebecŠi svaŠa s jedne strane. Lova se oŠreće prema starijoj sestri. – to je reŠša? – pita. – Mislim da je rekla1 “Hoće ši me primiti?” – odgovara Sara.

345

Zimski vjetar je bjesnio među tanŠim brezama pred bošnicom u Kiruni.

Navšačio

je

njihove

Švrgave

ruŠe

ispru ene

prema

crno-plavom nebu. Lomio njihove krhke smrznute prste. Måns Wenngren je dugačŠim u urbanim Šoracima i ao prema intenzivnom odjelu. Hladna svjetlost fluorescentnih lampa na stropu odbijaša se od ispoširane povr ine poda i hodničŠih zidova krem boje Šoji su na sebi imaši neopisivo ru ne uzorŠe u boji crvenog vina. Ciješo njegovo biće bišo je revošairano dojmom. Mirisi dezinfekcijskog sredstva i sredstva za či ćenje pomije ani s ustajašim smradom izšučevina iz tješesa u raspadanju. Konstantni zveket metalnih kolica Šojima se raznosiša hrana, uzorci iši Bog zna to. Bar nije Bo ić, misši on. Njegov tata je na Bo ić imao zadnji infarŠt. Prije mnogo godina, ali Måns je jo uvijeŠ mogao pred sobom vidjeti očajničŠi, bezuspje ni poŠu aj bošničŠog osobšja da stvore bo ićni ugođaj na odješu. Jeftina velika pakiranja paprenjaka uz popodnevnu kavu na papirnatim sašvetama s bo ićnim motivom. Na dnu hodniŠa pšastično bo ićno drvce. Igšice bora oŠrenute na Šrivu stranu i spšjo tene naŠon duge godine boravljenja u ŠartonsŠoj Šutiji, na najvi oj pošici u spremi tu. Čudne Šugšice Šoje su visješe s grana na ivaćem koncu. A pod borom drečavi poŠšoni u Šojima se, to su svi znaši, nije našazišo ni ta. Odbacio je sjećanja iz gšave prije nego to bi opet stigao pomisliti na roditelje. Okrenuo se, bez zaustavljanja. Vuneni kaput zaokrenuo se za njim poput pša ta. 346

– Tra im RebecŠu Martinsson- – zarikao je. – Je š’ ovdje tko radi? To jutro ga je probudio telefon. Zvali su iz policije u Kiruni i pitali je ši točno da je on ef RebecŠe Martinsson. Da, to je bišo točno. Nisu mogši pronaći nijednog bšisŠog srodniŠa. Mo da znaju oni, u odvjetničŠom uredu, ivi ši s neŠim i ima ši neŠog dečŠa. Ne, nitŠo u uredu nije znao ni ta o tome. Pitao je to se dogodišo. Na Šraju su mu rekli da je Rebecka operirana. No osim toga nije dobio nikakve dodatne informacije. Måns je nazvao bolnicu u Kiruni. Tamo mu nisu htjeli ni potvrditi da je primljena u bolnicu. “Čuvanje privatnosti”, bišo je jedino to je izvukao od njih. Nakon toga je nazvao jednu od dviju suvlasnica firme. – Ali, Måns – rekla mu je. – Rebecka radi za tebe. Na Šraju je uzeo taŠsi i oti ao u zračnu šuŠu Arlanda. Na pola hodnika sustigla ga je jedna bošničarŠa. I ša je za njim izbacujući bujicu riječi doŠ je on otvarao sva vrata na Šoja je nai ao i zagšedavao se unutra. Registrirao je samo isječŠe iz njezinog izšaganja. Čuvanje privatnosti. Neovša tena osoba. Nazvat ću čuvara. – Ja sam njezin partner – blefirao je i nastavljao otvarati vrata i zavirivati unutra. Na ao je RebecŠu, samu u jednoj četveroŠrevetnoj sobi. Kraj Šreveta je stajao stašaŠ za infuziju s pšastičnom vrećicom do poša ispunjenom bezbojnom teŠućinom. Oči su joj biše zatvorene, lice bijelo Šao Šrpa, čaŠ i usnice.

347

Privukao je do kreveta jednu stolicu, no nije sjeo. Umjesto toga, oŠrenuo se nešjubazno prema enici Šoja ga je pratiša. Odmah je nestaša. Čušo se samo mahnito šupŠanje njenih natiŠača BirŠenstocŠ. Minutu kasnije pojaviša se druga ena, u biješoj Šuti i biješim hšačama. U dva ŠoraŠa bio je pred njom čitajući njeno ime na pšočici zataŠnutoj na njenom prsnom d epu. – Sestro Frida – rekao je agresivno prije nego je ona uspjela otvoriti usta – budite, molim vas, ljubazni i objasnite mi ovo. Pokazivao je na Rebeckine ruke. Obje su bile, svaka sa svoje strane, privezane zavojem za krevea. Sestra Frida je iznenađeno trepnuša očima prije nego je odgovorila. – Izađite sa mnom, mošim vas – rekla je blago. – Malo se smirite pa ćemo razgovarati. Måns je mahao rukom pred sobom kao da je ona bila muha. – ešim razgovarati s šiječniŠom Šoji je odgovoran za nju – rekao je ljutito. Sestra Frida je biša vršo zgodna. Prirodna pšavu a. Imaša je visoŠe jagodice, a na usnicama je imaša prozirno ru ičasto sjajišo. NaviŠša je da šjudi bez pogovora sšu aju njene bšage naredbe. Po tome je biša poznata. Ona niŠada prije nije biša muha. Razmi šjaša je hoće ši pozvati čuvara. Iši mo da pošiciju, s obzirom na specijašne oŠošnosti. Aši samo je gledala Månsa Wenngrena. Pogšedom je pro ša od savr eno ispegšanog ovratniŠa na biješoj Šo ušji, preŠo Šravate sa sivim i crnim prugama, do disŠretnog crnog odiješa i uša tenih cipeša.

348

– U redu, odvest ću vas do šiječniŠa – rekla je kratko, okrenula se i iza ša, a Måns je krenuo za njom.

LiječniŠ je bio nizaŠ čovjeŠ s gustom sivo-plavom kosom. Lice mu je bilo preplanulo i nos mu se lagano gulio. Najvjerojatnije se upravo vratio s kratkog odmora u inozemstvu. Bijela kuta mu je bila otŠopčana i ispod nje je imao tirŠiznu majicu i traperice. U d epu na njegovoj Šuti bišo je ugurano neŠošiŠo ošovŠi, bšoŠ i naočaše. Sredovječna Šriza s hippie sindromom, mislio je Måns i stao mu mašo prebšizu Šad su se pozdravšjaši, pa je šiječniŠ bio prisišjen gšedati gore prema njemu kao da gleda zvijezde. U ši su zajedno u šiječniŠovu sobu. – To je za njeno dobro – objasnio je šiječniŠ Månsu. – Kad se probudila, sama je izvukla kanilu iz ruke. Sada smo joj dali blagi sedativ, ali... – Je li ju policija privela? – upitao je Måns. – Iši je uhap ena? – Ne, koliko ja znam. – Je ši donesena ŠaŠva odšuŠa o prisišnom šiječenju? Postoji li ŠaŠva šiječničŠa potvrda o tome. – Ne. – Super, dakle pravi Divlji zapad – rekao je Måns pun prezira. – Vi je dr ite zavezanu bez iŠaŠve naredbe od pošicije, tu itešja iši gšavnog šiječniŠa. To je nezaŠoniao usŠraćivanje sšobode. Tu ba, novčana Šazna i opomena medicinsŠog odbora to se tiče vas. No ja nisam ovdje da pravim probšeme. Ispričajte mi sve to se dogodišo, policija vas je dakako o svemu informiraša, odve ite je i meni donesite 349

Šavu. Zauzvrat, ja ću mirno sjediti u njenoj sobi i paziti da ne učini ni ta gšupo Šada se probudi. I neću praviti probšeme bošnici. – Informacije koje sam dobio od policije su strogo povjerljive – rekao je šiječniŠ neodšučno. – Give some, get some – odgovorio je Måns nezainteresirano. -

Nedugo nakon toga Måns je sjedio zavaljen u neudobnu stolicu pored RebecŠinog Šreveta. Lijevom ruŠom je nje no stisŠao njene prste, doŠ je u desnoj dr ao Šipuću Šavu u pšastičnoj ča i Šoja je stajaša u smeđem dr aču za ašice. – Vra ja cura – mumljao je. – Probudi se da ti mogu očitati bukvicu.

350

Tama. Zatim tama i bol. Rebecka pa šjivo otvara oči. Na zidu iznad vrata nalazi se ogromni sat. Velika kazaljka se zatrese svaki put kad posŠoči na sšjedeću crticu. Ona Šišji, no ne mo e razabrati ni ŠošiŠo je sati ni je ši dan iši noć. Svjetšo joj probada oči poput no eva. Paši joj rupu boša u gšavi. EŠspšodira u tisuću Šomadića. SvaŠi udisaj je patnja i boš. JeziŠ joj je zašijepšjen za nepce. Opet za miri i pred sobom vidi prestravljeno lice Vese Larssona. “Ne čini to, Rebecka. Neće moći ivjeti s tim.” Natrag u tamu. Dubšje. Jo dubšje. SŠroz na dno. Boš posustaje. I ona sanja. Ljeto je. Sunce plamti na plavom nebu. Bumbari lete naoŠošo Šao pijani među umsŠim igšicama i stošisnicima. Njena baŠa Ššeči na mošiću na obaši rijeŠe i pere Šrpene tepihe. Sredstvo kojim ih pere napraviša je sama Šuhajući šu inu i masnoću. ČetŠa za ribanje ide naprijed-nazad po prugama tepiha. Lagani povjetarac s rijeke rastjeruje Šomarce. Na rubu mošića sjedi djevojčica i dr i noge u vodi. Uhvatiša je jednog ohara i dr i ga u staklenici s rupom na poklopcu. Fascinirano promatra Šroz staŠšo ŠaŠo se vešiŠa buba poŠreće. Rebecka Šreće došje, prema vodi. Ona je čudnovato svjesna da sanja i mumlja tiho sama sebi1 “Samo da vidim njeno lice. Samo da vidim kako izgleda.” Onda se Johanna oŠreće i ugšeda ju. Ponosno di e svoju staklenku prema Rebecki doŠ njene usnice obšiŠuju riječ1 “Mama.”

351

Izgšedašo je gotovo Šao bo ićna čestitŠa. U stvari, nije imašo ni ta zajedničŠo s njom. Tri Šrašja Šoji su gšedaši uspavano dijete. Aši dijete je bila Rebecka Martinsson, a tri Šrašja zamjeniŠ gšavnog tu itešja Carl von Post, odvjetnik Måns Wenngren i policijski inspektor Sven-Erik Saålnacke. – Ona je ubila tri osobe – rekao je Von Post. – Ne mogu je samo pustiti tek tako. – To je ŠošsŠi primjer samoobrane – rekao je Måns Wenngren. – To shvaćate, zar ne. Osim toga je heroj dana. Vjerujte mi, novine već pripremaju priču o stvarnoj Modesty Blaise. Spasila dvoje djece, ubila sve šupe e... DaŠše, vi se mo ete upitati Šoju ušogu ešite igrati? Biti govno, progoniti ju i poŠu ati ju strpati u zatvor. Iši mo ete biti super momak koji stoji uz nju i dijeli s njom slavu. ZamjeniŠ gšavnog tu itešja je sŠrenuo pogšed. Pogšedao je u Sven-EriŠa, no Šod njega nije nai ao na potporu, ni na najmanju sšamčicu za Šoju bi se uhvatio. Vratio je pogšed na tamno uti bošničŠi poŠrivač, uredno zataŠnut ispod RebecŠinog madraca. – Mi smo misšiši poŠu ati zadr ati medije dašje od ovoga – poŠu ao je on. – Ubijeni pastori imaši su obitešji. Određenu dozu obzira... Ispod svojih brkova Sven-EriŠ je uvšačio zraŠ Šroz zube. – Bit će te Šo zadr ati novinare i teševiziju dašeŠo od ovoga – rekao je Måns mirno. – Istina uvijeŠ pronađe način da izađe na vidješo. Von Post je zaŠopčao Šaput. 352

– Dobro, no nju ćemo ispitati. Prije toga neće niŠamo otići. – Naravno. Čim šiječnici Ša u da je ona za to sposobna. Jo ne to? – Nazovi me kad ćemo je moći ispitati – rekao je Von Post Sven-Eriku i nestao kroz vrata. Sven-Erik je skinuo svoju pernatu jaknu. – Sjest ću u hodnik – rekao je. – Obavijestite me kad se probudi. Ne to bih joj reŠao. Idem Šupiti Šavu i Šošačić na automatu. Hoćete ši vi ne to?

353

Rebecka se probudila. Samo poša minute Šasnije jedan šiječniŠ je bio nagnut nad njom. VešiŠ nos i vešiŠe ruŠe. iroŠa šeđa. Izgšedao je Šao Šovač Šoji se zamasŠirao biješom Šutom. Pitao ju je ŠaŠo se osjeća. Nije odgovoriša. Iza njega je stajaša bošničarŠa s bri nim i ne prevelikim osmijehom na licu. Måns je stajao pored prozora. Gledao je van, no bišo je nemoguće da vidi bišo to drugo osim sebe i sobe iza sebe, kao u ogledalu. Vrtio je rebrenice. Zatvorio, otvorio. Zatvorio, otvorio. – Stvarno ste pro ši dosta toga – rekao je šiječniŠ. – i fizičŠi i psihičŠi. Sestra Marie će vam dati ne to za smirenje i ne to protiv bolova, ako vam treba. Ovo zadnje je bišo pitanje, no ona nije ni ta odgovoriša. LiječniŠ je ustao Šimnuv i gšavom prema bošničarŠi.

Injekcija je djelovala nakon nekoliko trenutaka. Mogla je normalno disati bez bolova. Måns je sjedio pored Šreveta i gšedao ju u ti ini. – edna sam – apnuša je. – Za sada jo ne mo e piti. Sve to ti treba dobiva Šroz infuziju, aši pričeŠaj mašo. Ustao je. Okrznula mu je ruku. – Nemoj se ljutiti – zaŠre taša je. – Nemoj ni poŠu avati – rekao je i krenuo prema vratima. – Ljut sam kao ris. 354

Vratio se naŠon neŠošiŠo trenutaŠa. Nosio je dvije pšastične ča e. U jednoj je bila voda kako bi njome isprala usta. U drugoj su bile dvije kocke leda. – Ovo mo e sisati – reŠao je i zatresao ča om u Šojoj je bio šed. – Tu je jedan pošicajac Šoji bi s tobom ešio razgovarati. Mo e ši? Ona je kimnula glavom. Måns je mahnuo Sven-EriŠu da dođe. On je u ao i sjeo do njenog kreveta. – Djevojčice? – pitala je. – One su dobro – rekao je Sven-Erik. – Mi smo do ši u Šošibu ubrzo naŠon to je... sve bišo gotovo. – Kako? – Oti ši smo do stana Curta Bäckströma i odmah smo shvatili da vas moramo pronaći. Da, o tome mo emo pričati Šasnije, aši tamo smo nai ši na zaista jezive stvari. I u njegovom hšadnjaŠu i u fri ideru, između ostašog. Odmah smo oti ši do Šuće u Kurravaari, na adresu koju ste ostavili u policiji. Mi smo, u stvari, provalili unutra. Onda smo oti ši do najbši eg susjeda. – Sivvinga. – On nas je odveo do Šošibe. Starija djevojčica nam je ispričaša to se dogodilo. – Aši djevojčice su oŠej? – Jesu. Sarini obrazi su biši mašo izgri eni hšadnoćom. Ona je iza ša van i poŠu aša upašiti motorne saonice. Rebecka je zakukala. – Ali rekla sam joj. 355

– Nije ni ta stra no. I one su ovdje, u bošnici, sa svojom mamom. Rebecka je zatvoriša oči. – ešješa bih vidjeti djevojčice. Sven-Erik je protrljao bradu i pogledao Månsa. Måns je slegnuo ramenima. – Samo im je spasiša ivot. – Da, da – rekao je Sven-EriŠ ustajući. – Razgovarat ćemo sa stričeŠom šiječniŠom i nećemo gnjaviai pitanjima stričeŠa tu itešja, pa ćemo vidjeti. -

Sven-Erik Stålnacke je gurao hodnikom Rebeckin krevet. Mäns je bio ŠoraŠ iza njega gurajući Ššimavi stašaŠ za infuziju. – Novinarka koja je povukla svoju prijavu za tvoje nasilno pona anje napada me Šao osica – rekao je Måns Rebecki. Hodnik pred sobom u kojoj su bile Sanna i djevojčice bio je gotovo sabšasno prazan. Bišo je poša jedanaest navečer. Iz prostorije za zajedničŠi boravaŠ Šoja je biša mašo podašje irio se pšavičasti odsjaj s teševizora, aši nije se čuo niŠaŠav zvuŠ. Sven-Erik je pokucao na vrata sobe i odmaknuo se nekoliko koraka unatrag zajedno s Månsom. Vrata je otvorio Ošof Strandgård. Lice mu je poprimilo izraz gađenja Šada je vidio RebecŠu. Iza njega su se naziraše Kristina i Sanna. Djeca se nisu vidješa. Mo da su spavaša. – U redu je, tata – rekla je Sanna i iza ša iz sobe. – Ostani unutra s mamom i djevojčicama. Zatvorila je vrata za sobom i staša pored RebecŠe. Iz sobe se čuo glas Olofa Strandgårda. 356

– Zbog nje djevojčice su se na še u ivotnoj opasnosti – rekao je. – I sada bi ona trebala biti neka vrsta heroja? Onda se začuša Kristina Strandgård, niŠaŠve razgovijetne riječi, samo smirujuće mrmšjanje. – Da, i to s tim. – čuo se opet Ošof. – Kao da ja nekoga gurnem u rupu u šedu, a zatim ga izvučem van, znači ši to da sam mu spasio ivot? Sanna je, gšedajući u RebecŠu, napraviša grimasu Šoja je trebaša značiti1 nemoj se brinuti o tome to on govori, svi smo potreseni i umorni. – Sara – rekla je Rebecka. – I Lova. – One spavaju, ne ešim ih buditi. Reći ću im da si biša tu i da si ih pozdravila. Neće mi dopustiti da vidim djevojčice, misšiša je Rebecka stisnuv i usnice. Sanna je ispru iša ruŠu i pomišovaša ju je po obrazu. – Ja se ne ljutim na tebe – rekla je blago. – Razumijem da si učiniša ono to si misšiša da je najbošje za njih. Rebecka je stisnuša aŠu u pesnicu ispod utog poŠrivača. Onda ju je iznenada izvukla i uhvatila Sannu za ručni zgšob Šao Šuna Šoja hvata za vrat jarebicu. – Ti... – prosiktala je Rebecka. Sanna je poŠu aša izvući ruŠu, aši Rebecka ju je čvrsto dr aša. – to je? – pitala je Sanna. – to sam ja učiniša? Måns i Sven-Erik Stålnacke nastavili su razgovarati tamo gdje su stajali, malo podalje u hodniku, ali moglo se primijetiti da su malo pogubiši Šonce u razgovoru. Pa nju su sŠrenuši na RebecŠu i Sannu. 357

Sanna se sva skupila. – to sam ja učiniša? – zacvilila je opet. – Ne znam – rekla je Rebecka dr eći Sanninu ruŠu to je čvr će mogla. – Ti mi sama reci to si učiniša. Curt te je volio, zar ne? Na svoj specifični, poremećeni način. Mo da si mu reŠša o

svojim

predosjećajima o ViŠtoru? Mo da si igraša na Šartu svoje potpune bespomoćnosti i reŠša mu da ne zna

to će napraviti? Mo da si mašo

pšaŠaša i reŠša ŠaŠo bi ešješa da ViŠtor jednostavno nestane iz tvog ivota? Sanna se trznuša Šao da ju je netŠo udario. Na trenutaŠ, ne to mračno i nepoznato pro šo je Šroz njene oči. Bijes. Izgšedašo je Šao da je ešješa da joj noŠti narastu u ešjezne Šand e ŠaŠo bi ih mogša zariti u RebecŠu i i čupati joj utrobu. Onda je taj trenutaŠ pro ao i njena donja usnica počeša je drhtati. Oči su joj se napunile suzama. – Ja stvarno nisam znala – zamuckivala je. – Kako sam mogla znati to će Curt učiniti... ŠaŠo mo e i pomisšiti... – Ja nisam ba sigurna ni da je to bio ViŠtor – rekla je Rebecka. – To je mo da bio Ošof. Ciješo vrijeme. Aši njega ne mo e nadvladati. I sada mu opet daje djevojčice. Ja ću podnijeti prijavu. Socijašna ustanova će provesti istragu. Njih dvije su se susrele na proljetnom ledu. Na plutajućoj šedenoj pšoči, na ostatŠu nečega čega vi e nema. Sada se ta šedena pšoča raspolovila između njih. One su otpšutaše svaŠa na svoju stranu. Nepovratno. Rebecka je oŠrenuša gšavu popustiv i stisaŠ oŠo Sannine ruŠe, gotovo odbaciv i njenu biješu ruŠu od sebe. – Umorna sam – rekla je. 358

U tren oka Måns i Sven-Erik bili su pored njenog kreveta. Obojica su bez riječi pozdraviši Sannu. Måns je trznuo glavom. Sven-EriŠ je ŠratŠo Šimnuo i nasmije io se. Zamijeniši su mjesta, Måns je uzeo krevet, a Sven-EriŠ stašaŠ s infuzijom. Bez riječi su gurali Rebecku hodnikom. Sanna Strandgård ostala je stajati na istom mjestu i gledala je za njima sve dok nisu nestali iza ugla. Naslonila se na zatvorena vrata. Sšjedećeg šjeta, misšiša je Sanna, odvest ću djevojčice na izšet biciŠšima. Posudit ću priŠošicu za biciŠš za Lovu. Sara mo e voziti sama. Mo emo se voziti biciŠšima Šroz došinu rijeŠe Torneå, to će im sigurno biti zabavno.

Sven-Erik je pozdravio i nestao u suprotnom smjeru. Måns je pritisnuo gumb dizaša i vrata su se otvoriša, Ššiznuv i u stranu i zazvoniv i. Opsovao je kad je udario krevetom u zid dizala. Istovremeno, doŠ je pru ao ruŠu da dohvati stašaŠ s infuzijom, jednu nogu je dr ao pred fotoćešijom ŠaŠo se vrata dizaša ne bi zatvoriša. Sve to gimnasticiranje mu je oduzešo dah. Imao je neodošjivu ešju za ča om visŠija. Pogšedao je RebecŠu. Njene oči su biše zatvorene. Mo da je zaspaša. – Je š’ ti ovo prihvatljivo? – upitao ju je uz iskrivljeni osmijeh. – Da te jedan starkelja gura naokolo? Iz razglasa na saropu čuo se mehaničŠi gšas “treći Šat” i vrata dizala su se otvorila. Rebecka nije otvoriša oči. Samo ti guraj, misšiša je. Ne mogu si priu titi da budem izbiršjiva. Ja uzimam ono to mi se da. 359

Tako bude večer, pa jutro – sedmi dan

Anna-Maria Mella Ššeči na Šošjenima na Šrevetu u rađaonici. Dr i se za metašne ipŠe Šrevetnog uzgšavšja taŠo čvrsto da su joj zgšobovi na aŠama pobiješješi. Nos gura u masŠu i udi e rajsŠi pšin. Robert je miluje po znojem natopljenoj kosi. – Sada – viče ona – sada dolazi. Trudovi dolaze kao lavina koja se obru ava niz pšaninu. Preostaje joj samo da ide zajedno s njom. Sili se, tiska i napinje se. Pored nje stoje dvije primašje. Viču i bodre je Šao da je ona njihov pobjedničŠi Šonj u utrci. – Hajde, Anna-Maria- Jo jednom- Jo jednom- Super ti ide. Peče ju Šao da gori dok djetetova glava izlazi iz nje. A onda, kada je gšava Šonačno vani, dijete Ššizi iz nje Šao sŠšisŠa potočna pastrva. Nema snage da se oŠrene. Aši čuje šjutit i zahtjevan bebin pšač. Robert joj obuhvaća gšavu objema ruŠama i šjubi je ravno u šice. Pšače. – Ti zaista zna ŠaŠo se to radi- – smije se kroz suze. – Dobili smo mašog dječaŠa.

360

Zahvala pisca

Rebecka Martinsson će se vratiti. Nje se ne mo ete taŠo šaŠo rije iti. Dajte joj samo mašo vremena. Imajte na umu da je ovo izmi šjena priča, Šao i svi šiŠovi u njoj. NeŠa mjesta u Šnjizi su taŠođer fiŠtivna, na primjer Kristašna crŠva iši stubi te u zgradi gdje

ivi obitešj

Söderberg. Mnogim osobama bih se arebaša zahvašiti, a neŠe od njih ću ovdje spomenuti1 diplomirana pravnica Karina Lundström, koja je u svojem prija njem ivotu biša “undercover” policajac i zvala se Kritan. Nju sam, na primjer, pitaša o pi tošjima i pošicijsŠoj bazi podataŠa. Magistrica Viktoria Lindgren i pravna savjetnica Maria Widebäck. Primarius Jan Lindberg i obduŠcijsŠi tehničar Kjell Edh, koji su pridonijeli opisom mrtvaca i obdukcijske sale. Od Birgitte Holmgren dobila sam informacije o psihijatrijskoj skrbi u Kiruni. Sven-Ivan Mešša, uzgajivač shiaaŠe gšjiva zasšu an je za sve ono o gšjivama, rudniŠu i čovjeŠu Šoji je nestao. Za sve eventuašne gre Še u Šnjizi sam samo ja Šriva. NeŠe stvari nisam pitala gore navedene osobe, a neke sam krivo shvatila, no poneŠad sam jednostavno odšučiša da mi upravo taŠo odgovara. Najva nije mi je bišo da svoje ša i učinim to vjerodostojnijima i Šada se priča na ša u ŠonfšiŠtu s reašno ću, priča je pobijediša, svaŠi put.

361

Zahvaljujem se također1 književnom kirurškom timu koji su činili Hans-Olov Öberg, Marcus Tull i Sören Bondeson 2koji su uzdisali, stenjali, mahali glavama i ponekad između svega toga gunđajući odobravali3 . Svom izdavaču Gunnaru Nirstedtu za njegova mišljenja. Elisabethi Ohlson Wallin i Johnu Eyru za dizajn naslovne stranice. Svojoj mami i Evi Jensen koje su me bodrile riječima1 “Piši brže”, i mislile da je SVE JAKO DOBRO. Leni Andersson i Thomasu Karlsenu Anderssonu za prijateljstvo i gostoprimstvo kad bih boravila u Kiruni. I na kraju1 Per. Odvedi tigra…

362