W. E. Butler - Magija I Kabala

  • Uploaded by: Mela79
  • 0
  • 0
  • February 2021
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View W. E. Butler - Magija I Kabala as PDF for free.

More details

  • Words: 29,509
  • Pages: 63
Loading documents preview...
Izdavač:

THORNPRESS

Glavni i odgovorni urednik:

W.

Olja Ivanovska

E. BUTLER

MAGUA & KABALA







II Tirol: 1 .000 primeraka



, ,

1995 .



I •

,



,

Naslov originala:

MAGIC & THE QABAL4H

BY



Prevod �UA IVANOVSKA

W.E.BV1LER

BRANKA IVANOVSKA Recenzija

BRANKA IVANOVSKA



Thorsons Publishing Group, an Inprint ofHarperCollins Publishers, 1990. Sva prava prevodenja, preftampavanja ili preradivanja, u celini ili u vidu izvoda pridržava izdavač

ISBN O 85030 961 l (UK)

,

,

Knjige iz iste serije:

SADRŽAJ SIrana U vod . . . . . . . ... . .. . . . . . . . . . . .. . . . . .. . ........ . . . . . ... . .. 9 Poglavlje l. Psihizam, iluminacija i viđe nje . . . . . . . .. ... . . . . 27 2. Astraini plan. . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .... . . . . 37 3. Moderna psihologija . . .. . . . . . . . .. . . . .. . .. . . . .. . . 51 irektno iskustvo... . . . . . . . . . . . . . . ... ... ... ... ... 62 . spe Kabale... . . . . . . . . . . . . .. . . ... . . . . . ... ... . . . 75 .

�. �

.

,

0















:

� �: g��� i S���taK�b�ii�Ut':::::::::::::::::::::::::::: ��

8. O Ađamu Kađmonu . . . . , ... . . ... . . . . . . . . . ... . . . . 10 5 9. O Velovima... .. ... . . . . . . . . . ... . . . . .. . . . . . ... ... .. ll1 10 . Novi okultizam... . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

KAKO SE ČITA AU RA PRAKTIČNE TEHNIKE PSIHIČKE SAMO­ ODBRANE REINKARNACIJA OKU LTNA SVOJSTVA TRAVA I BILJAKA EZOTERIČNA FILOZOFIJA LJU BAVI I BRAKA KAKO SE RAZVIJA VIDOVITOST PRAKTiČNE TEHNIKE PU TOVANJA KROZ VREME KLATNO, KRISTALNA KU GLA I MAGIJSKO OGLEDALO PRAKTIČNI OKU LTIZAM U SVAKODNEVNOM ŽiVOTU PROBLEMATIKA SEKSU ALNE ČiSTOTE U HERMETIZMU KOSMIČKA DOKTRINA U LAZI U ASTRAL ASTRALNA PROJEKCIJA OTVARANJE TREĆEG OKA ŠEGRT U MAGIJI MAG: OBU KA I RAD MISTIČNA KABALA RATNE IGRE U MAGIJI PRORICANJE SU DBINE GLEDANJEM U KARTE PRORICANJE SU DBINE GLEDANJEM U DLAN ASTROLOGIJA KARME STAZE SJAJA MONSTRU MI U MA AU TOSTRADE U MA UNU TRAŠNJI PEJZAŽi ŠTA ZNAČE VAŠi SNOVI

RITU ALNA MAGIJA EKSPERIMENTI U AKVARIJANSKOJ MAGIJI U M KOJI POBEDU JE DRVO ŽIVOTA

UVOD

Omar Khayam je bio taj kojije jadikovao da je, kada je bio mlad, medu filozofima slušao polemike o velikom argumentu "koj i je izlazio na ista vrata kroz koja sam ja upravo ušao". Veoma mnogo ljudi je kroz vekove osetilo eho ove jadikovke. Prema ezoteričnim učenjima, uvek jepostojalo telo znanja zasnovano na direktnom personalnom iskustvu ljudi izuzetnih kvaliteta. Ovo direktno iskustvo su objašnjavali i kodifikovali učitelji, koji, odpočetka ljudskog života na ovoj planeti, konstituišu vodstveno telo poznato kao "Bratstvo" ili "Koledž Svetog Duha" . Ovo učenje bi proveravale i verifikovale generacije onih koji vide. To je Corpus Hermeticus, vera i verovanje, ograničeni u svom izrazuprema svakom posebnom dobu ili vremenskom periodu. Student ezoteričnog je, u stvari, "duhovni naučnik" i on uvek pokušava da izrazi ovu baznu filozofiju u formi svog sopstvenog dana; ali pošto to nije samo primljena filozofija već i, primarno, "teozofija" sposobna da bude proveravana i verifikovana od strane sledbenika, to je živo učenje, koje otkriva naviše nove poglede misli i akcije. Postoje izvesne moći i sposobnosti u čoveku koje mu omogućavaju da verifikuje učenje za sebe i da ostvaruje živi kontakt sa unutrašnjom stranom stvari; i pošto je čovečanstvo jedno, očigledno je •

9

da su ove moć i latentne u svim ljudima. Postoje takozvane "psihičke" sposobnosti, i različito su razvijene kod ljudskog roda. U nekim slučajevima one su samo malo ispod površine, u drugim, pokopane su duboko tako da ih nije moguće dovesti do nekog već eg stepena funkcionisanja, mada čak i ovakvo parcijalno izviranje može da stvori bazu na kojoj individua koja je u pitanju može da konstituiše filozofiju života koja deluje. Kada su blizu površine, psihičke sposobnosti teže da se pojavljuju spontano, i postoji "pravilo palca" - metoda koja ih dovodi u aktivnost koja se koristi već vekovima; metoda koja je sasvim odvojena od onih koje se toliko brižljivo oblikuju i kontrolišu u ezoteričnim školama. Šta više, mada se ove psihičke sposobnosti ne ispo­ ljavaju u budnoj svesti, treba jasno razumeti da one uvek rade ispod površine, čime utiču na dublje podsvesne nivoe. Ovo je važno, pošto u tim dubljim nesvesnim nivoima uma čoveka postoje velike pokretačke snage poznate kao nagoni. Naviknuti smo na njihovo klasifikovanje pod nabrajanjima "samo održanje", "polni" i instinkt " stada". Jung je istakao da pored ovih u čoveku postoji još jedan bazni instinkt, religiozni, nagon koji je isto toliko moćan kao i svaki drugi. Ovo je razlog zašto je gotovo nemoguć e odrediti tačno vreme uljudskoj evoluciji kada je počelo religiozno opažanje. Religiozni nagon se ispoljio na dva načina. Prvi je bio direktno iskustvo koje su doživljavali izvesni pojedinci u vezi sa podložnom realnošć u iza fizičkog sveta, a drugo, formalizovana teologija

povezana sa ovim iskustvom. Takva teologija je sebe eksteriorizovala u ritualnom i ceremonijalnom obožavanju plemena. Pošto ovo direktno iskustvo nije došlo sva!(Qme, ono je težilo povlačenju; istrajavanju kao unutraš­ nje grupisanje iza spoljašnje religiozne forme. Tako, kroz vekove, sve velike religije su razvijale ovaj dvostrani aspekt, i u njihovim " Misterijama" čovek koji je bio pripremljen i spreman, iniciran je u metodu direktnog iskustva skrivenih realnosti. U ranim danima hrišćanstva, " Misterije Isusa" su povučene u pozadinu, dok je, u isto vreme, celo­ kupan ogroman pokret Gnosticizma prognan iz crkve. Tačno je da su mnoge od gnostičkih crkava nenormalne i po učenju i po sprovodenju morala; ali da li je i jedno pravo dobro stečeno uz igno­ risanje Gospodove parabole o znoju i suzama dis­ kutabilno je pitanje. Jasno je da je kao rezultat ovog sveobuhvatnog progona, svaka manifestacija direktnog iskustva pokazivala tendenciju ili isti s­ kivanja ili ukalupljivanja u već postojeć u teologiju. Ovaj stav je istrajao do današnjih dana. U modernim vremenima ovo polje direktnog is­ kustva je, pod nazivom ekstra-senzorna- percepcija (ESP), izučavano sa objektivne i naučne tačke gledišta, a nova istraživačka grana nazvana "para­ psihologija" startovala je i sada cveta u mnogim delovima sveta. Snage ekstra-senzorne percepcije, obično poznate kao psihičke sposobnosti, američki pisci ponekad nazivaju " divljim talentima" i na prvi pogled izgleda da imaju malo zajedničkog sa nor­ malnim životom. Iskrsavaju iznenada i u mnogim slučajevima izgleda kao da nisu pod kontrolom svojih vlasnika.

10

II

,

U viktorijanskim danima postojao je običaj da se pripisuju nenaučnim opservacijama neukih ili pri­ mitivnih ljudi, mentalnoj neravnoteži, pa čak i prevarama. Ova tačka gledišta je postepeno izmen­ jena u mnogim vidovima, i sada postoji grupa naučnih umnih ljudi koji su spremni dayriznaju mogućnost takvih nadprirodnih moći. Covečan­ stvo uopšte nije čekalo nj ihovu dozvolu da ide napred i širi verovanje u postojanje ovih snaga i sposobnosti. U životima velikih religioznih učitelja sledbenici su primetili upotrebu takvih snaga i od strane samih učitelja i njihovih neposrednih učenika, mada su obično tvrdili da su nadprirodni fenomeni koje proizvodi nj ihov sopstveni učitelj daleko ispred onih koje stvaraju drugi učitelji. Čak su tvrdili i da su čuda koja su izvodili drugi prevare ili rad zlih bića čija je namera da obmanu vernike.

Ova ideja j e bila uobičajena u ranim danima hrišćanstva i još uvek istrajava u mnogim deno­ minacijama crkve. Ali sasvim odvojeno od speci­ fičnog fenomena povezanog sa u čitelj ima i njihovim neposrednim učenicima, uvek je pos­ tojalo verovanje, zasnovano na iskustvu, da su moći ove vrste posedovali ljudi koj i nisu bili iz or­ todoksne sekte, ljudi koji su, u stvari, bili aktivni u njenoj opoziciji. Takvi nadprirodno daroviti ljudi su postali, ono što bi se moglo označiti kao psihička " Pećina Adullama" i u njih su se svrstavali svi koji su bili u opozicij i sa formiranom ortodoksnošću tog vremena. Tako je " Kamp Darovitih" počeo da uključuje i neke osobine pod znakom pitanja; to je ortodoksnoj religiji davalo dobar izgovor za progon. Ali progon 12

samo pokazuje tendenciju ka ojačavanju bilo koje vere i ti prirodni psihisti i vidovnjaci su opstajali kroz vekove, ponekad kao pojedinci " mudri ljudi", a ponekad kao članovi kulta veštica, kulta koji je jednostavno bio ostatak stare pre-hrišćanske religije. Sa dolaskom hrišćanstva nehrišćanske religije su smanjene na razbacane grupe poklonika na pustim mestima i na njih se primenjivao naziv "pagani". Morao je da prode dobar period vremena pre no što su crkvu ozbiljno zabrinuli ostaci starih religija, ali sa porastom i sekularizovanjem hrišćanstva, ona je ušla u fazu progona i počela da iskorenjuje ove tvrdoglave ljude. Dve klase proganjanih, psihisti i pagani, otkrili su da je od pomoći da udruže snage protiv uobičajenog neprijatelj a i tako su stekli snagu koja je postala prava pretnja za interese crkve. Onda je nastupila era progona koja je zabeležena na tamnim stranama hrišćanske istorije. Sa Reformacijom, moglo bi se pomisliti da su ovim nesrećnim ljudima malo olakšane muke. Ali dobro reformi-sane crkve su, tu i tamo, nastavile da budu vrlo gorke u svojim proganjanjimajeretika. U XVII i XVIII veku došlo je do novih pogleda i verovanje u natprirodne moći je počelo da bledi; istovremeno je i progon veštica i čarobnjaka počeo da slabi, mada je imao jaku obnovu u Novim engleskim državama u Americi na sudenju vešticama u Salernu. U XIX veku, moderni spiritualizam, i u Americi i na evropskom kontinentu, počeo je da oživljava i verovanje u postojanje natprirodnih sila i ekstrem­ na krila novih psihičkih pokreta počela su da se povezuju sa preživelim ostacima kulta veštica. Ovi 13

ostaci su, po pravilu bili samo degradirane . Veštice su ekspresije starih ne-hrišćanskih relIgija. se uopšteno govorećI, vratIle ulogama kOje su Igra­ le u klasičnim vremenima, �ao p roročice, trovačice i izvršioci ilegalnih pobačaja. Cak I danas, u �ećml velikih gradova mogu se još uvek naćI kao , čitači sudbine" iz Ta;ot karata; bacači čini uz upotrebu "Zmajeve krvi" i žive. Ovde treba da dodamo da pravi kult veštica još uvek cveta potpuno oSlobodt;n ovo� prljavog elementa: . . to je jednostavno skup ljudi kOJI obo�vaju u stanm ne-hrišćanskim oblicima. U razlIČItIm stepemma on još uvek koristi psihičke sposobnosti onih od svojih članova koji mogu da budu tremram duž OVih linija, ali u glavnom ne�aju mšta zajedmčko sa parodijom koja je postojala u Srednjem veku, parodijom koja je opstala uprkos nemilosrdnom progonu. Stoga, imamo nekoliko l!nija neortodoksnog vero­ . vanja koje poznaju postoja�j.enatpnrodmh sposob­ nosti i koriste ga u razlIčitim stepemma. Uvek imamo one koji proriču sudbinu a I spIrItualIsti su formirali religiozni kult zasnovan, uglavnom, �a otkrićima koja su primili sa "druge strane" dok je Teozofski pokret doneo u zapadm svet nešto od mudrosti Orijenta. Došlo je u znatnoJ �en do prihvatanja, pošto je uvek postojala tradiCIja da drugi, nezavisno od veštIca I čarob�jaka, poseduJu mudrost i moć skrivene od većme ljUdI. Na Zapadu, u pre-hrišćanskim vremenima, ova mudrost je, kako se podučavalo, bila u posedu iniciranih sveštenika i voda onoga što sada nazivamo "Misteri - Religijama", koje su se pojavile u Mediteranskim zemljama nešto pre šlre-

14

nja hrišćanstva. Posebno su Egipatska i Kaldejska Škola Misterija posedovale ovo skriveno znanje u potpunosti i mnogi veliki filozofi antičkog sveta stekli su inicijaciju u njihovim odajama. Kada je, u ranim hrišćanskim danima, car Justinijan zatvorio paganske filozofske škole, mislilo se da su skrivena učenja konačno potisnuta i to mišljenje je uopšteno podržavala većina evropskih učenjaka koji su razmatrali temu. Ali, nepristrasna studija materije sugeriše da je skrivena mudrost ne samo preživela uništenje Rimskog Carstva, već da postoji i danas. Ruku pod ruku sa strahovitim napredovanjem nauč­ nog znanja koje je karakteristično za naše moderne dane, postojao je paralelan porast broja organi­ zacija koje tvrde da poseduju neki deo onoga što je poznato kao "drevna" ili "bezvremena" mudrost. Mnogo toga što se predaje u ovim modernim školama ezoterične misli je obnova izvesnih učenja koja potiču sa Istoka gde domorodačka tradicija Misterija nije nikada potiskivana. Mnogo onoga što je uveženo sa Orijenta sada je samo veštačka prezentacija prave istočnjačke mudrosti. Nije svaki "swami" ili "rishi" vredan ovih časnih titula. Ovo grozničavo prihvatanje orijentalnih učenja je karakteristika mnogih modernih ezoteričnih pok­ reta; ljudska priroda je takva kakva je (a ne kakva mi želimo da bude) i ono što ona traži kreira i adekvatno snabdevanje. U svakom slučaju, kao što je veliki psiholog Jung istakao u svojim radovima, istočnjački simboli su nepodesni za zapadne ljude ..

15

Naravno, nema razloga da se orijentalne filozofije ne izučavaju u konjukciji sa zapadnim sistemima misli i neki filozofi i teolozi (uglavno u Romanskoj katoličkoj crkvi), rade ovo uz profitabilne rezul­ tate. Ovde nije u pitanju uglavnom razumevanje dubljih aspekata tih istočnjačkih učenja, već i praćenja metoda obuke koji su razvijani u vezi sa njima. Ovde se pojavljuje mogućnost nevolje. Ove meto­ de, obično sažete pod opštim nazivom "joga" raz­ vijane su za orijentalne pojave i zahteve kao i za specifični fizički "make-up" istočnih ljudi. Uprkos naporima koji se čine u sadašnje vreme da nas uvere da nema razlike izmedu Istoka i Zapada, ostaje istina, bar na polju ezoteričnog treninga, da razlike postoje i da se sa njima mora računati. Naravno, postoji mnogo zajedničkog tla, ali joga, da bi zaista bila od pomoći zaJTadnom studentu mora biti zna­ . čajno modifikovana. Isto kao što Istok ima svoje sopstvene karakteris­ tične metode ezoteričnog učenja i treninga, zas­ novane na izvesnim svetim spisima i akumuliranom iskustvu svojih treniranih iniciranih kroz mnogo vekova tako i na Zapadu postoje slične metode obuke, adaptirane za psihološki i fizički "make-up" zapadnog sveta, bazirane na jevrejskim i hriš­ ćanskim Spisima i posedujući, takode, depozit zabeleženih iskustava generacija vidovnjaka i studenata, zajedno sa fragmentaInim beleškama mudrosti koje potiču iz davno prošlih vremena. Ovo bazno telo pre-istorijskog učenja i prakse je obogaćeno tokom istorijskih vremena kroz kon­ takte koje je ostvarila hebrejska nacija sa raznim Školama Misterija, koje su se pojavile, kao što smo

16

već rekli, u Mediteranskim zemljama tokom klasične ere. Ojačani kontakti Hebreja sa drugim narodima tokom boravka u Egiptu i Asiriji pa i još dalje sa dru �lm vrednim elementima kao što je, na pnmer, nativna filozofija obično povezivana sa Keltskim Druidima (ali koja potiče iz pre-Keltskih vremena) - sve je to doprinet dragoceni materijal za kompozltnu tradiciju Zapada. U svim ezoteričnim sistemima vrednih imena, mno­ go se koriste simboli i simbol - sistemi a na Istoku IZVeSl1l kompoZltni simboli, označeni su kao "mandale :'- Isto ta�o, slični kompozitni simboli, poznati kao gllfovl , konste se u zapadnim školama ezo­ teričnog treninga a ključni glif oko koga je centriran celokupan drugi povezani simbolizam zapadnog učenja je "moćni sveobuhvatni glif univerzuma i duše čove ka", pozn at kao Otz Chii m ' " Drvo Života". '

"

"

'

Simbolizam Drveta Života je u osnovi potekao iz ezoteričnih učenja prošlosti, alL su u njega dodata i sva vekovna iskustva onih koji su ga koristili kao lllstrument za obuku. To je više od dijagrama; to je rezu ltat mno go vek ova tren inga i isku stva skupljenih u slikovitu formu; to je instrument kroz kOJI mogu naredne generacije studenata kontak­ tirati izvesne tipove energije i sila.

O�aj gli � nam stiže kroz vekove i deo je, u stvari, . naJvaŽl1lJI deo, sistema učenja poznatog kao Kabala koji je razvila hebrejska nacija. Ime QBL, može se prevesti kao "sa usta na uvo", i, mada su korišteni i zapisi za dopunjavanje, glavno telo ezoteričnog u�enJa uvek Je bilo predavano oralnom instruk­ cIJom.

17

Takve instrukcije su čuvane, a i sada se to čini, kao tajna i sve do XI veka naše ere ni jedan deo tajnog učenja nije bio pušten u opštu �pot:ebu ..Čak I tada, Kabalisti su primali unutrašnje ucenje I nISU doz­ voljavali da se ono prenosi svima i svetovnima. Mnogo od ovog pre-hrišćanskog učenja bilo je preneto od Židova u rano-hnšć.anskoj crk�I,. I tada, pomešano sa egipatskIm, persljskIm I grckIm ele­ mentima formiralo je bazu velIkog GnostIčkog pok­ reta u ranim danima crkve. Onda je, iz raznih razloga, crkva prognala Gnostiku iz svojih redova i u isto vreme odbacila i večinu ključeva za un­ utrašnje učenje tako da je Kabalistička tradicija bila razvijana, uglavnom, u čisto je�rejskirn kr�govI­ ma; mada su je neki muslImanskI učIteljI konstIlI u modifikovanom obliku. Sa porastom moći crkve, škole arkane su postale predmet raznih stepena pr
Kabalu je koristilo nekoliko škola misli od dana Mosesa de Leona i njegove škole, a medu njima je jedna neortodoksna sekta Jevreja poznata kao "Chasidim", čiji su glavni eksponenti početkom XIX veka bili poljski "rabini - koji - izvode - čuda". Ne�i od tih ljudi su pokušavali da koriste svoje moclyvezl sa Napoleonovim ratovima u Evropi. Chasldlm JOš �vek postoji kao sekta, i jaka je u nekIm amen čkIm krugovima. Kabalu su primenjivale dve druge škole neorto­ doksne misli, Alhemičari i Rojzenkrojceri. Obe ove škole su je koristile kao ram svoje filozofije, i u nju su ugradili ezoteričnu tradiciju koju su primili od svojih predaka. Arapi su preneli mnogo od učenja egIpatskIh zemalja u Zapadnu Evropu, gde je ono primljeno pod nazivom "alhemija", koji je zas­ novan na starom imenu Egipta: "Khem". Ova al­ hemija je bila "Egipatska materija" - tajno učenje EgIpta. Ponovo, u priči o navodnom osnivaču Rojzenkroj­ cera, Chnstlanu Rosencreutzu, kaže se da je puto­ vao u "Damcar" (verovatno Damascus) a kasnije u Fez, gde je, tvrdi se, izučavao, "njihovu Kabalu". Zapadna ezoterična tradicija se uopšteno iden­ tifikuje sa Rojzenkrojcerskim redom a većina njihovog učenja je zasnovana na Rojzenkrojcerskoj adaptaciji Kabale, isprepletanoj sa delovima tradi­ cije izvučene iz paganizrna i hrišćanske gnoze. Sve ezoterične škole imaju izvesni simbol-sistem, oko kog se organizuje njihovo učenje, a zapadna "mandala ", kako se ovakvi simbol-sistemi nazivaju na Istoku, je, kao što smo rekli. O/z Chiim. Drvo Života. U ekstravagantnijim izjavama koje su dali 19

neki eksponenti, kaže se da je u Raju Adama podu­ čio Kabali arhandeo Metatron, a Drvo Života se identifikuje kao drvo za koje nam Spisi govore da je raslo u Rajskom vrtu. Ovo je, naravno, samo način kazivanja da ovo posebno telo učenja i prakse dolaze iz nezapamćene prošlosti i da je stoga vredno razmatranja. U svakom slučaju, tvrdnje o tako staroj liniji nemaju potporu i zato se savetuje oprez­ nost u tvrdenju starosti za bilo koji sistem misli, sve dok ne mogu da se daju objektivni dokazi o poreklu. U svetu "okultnih filozofija ", uobičajeno se može naći mnogo sramnih izjava koje se daju duž ovih linija, i koje izazivaju kod javnosti uopšte, ili bar kod inteligentnog dela, da se na okuItna učenja gleda sa izvesnom dozom podozrenja. Naravno, mnogi ne-kritični sledbenici takvih učenja tretiraju takav prezir kao nešto što mora da se rada kod onih čiji se pogledi razlikuju od neupućenog i punog predrasuda spoljašnjeg sveta. Tačno je da je takav kriticizam često i sklon grdnji i površan, da je mentalno odbrambeno oružje koje koriste kritični da bi izbegli mogućnost da budu prinudeni da preispituju svoj mentalni izgled - što je malo ko od nas spreman da čini! U stvarima kao što je ova fatalno je lako dopustiti ovakvoj pred­ rasudi da se uvuče u naše razmišljanje i da ispolji animoznost i nelojalnost tako da i svaka dobrona­ merna kritika priziva lošu reakciju onoga ko veruje. Neophodno je da jasno shvatimo razliku izmedu misteriozno šireće tajnovitosti sa jedne strane i legitimne rezervisanosti u komunikaciji i učenju u odnosu na spoljašnji svet sa druge. Interesantno je pomenuti da izvesna znanja koja su nekada čuvana samo unutar okultn ih škola sada ekstenzivno 20

koriste američke reklamne agencije. Sve više i više nova psihološka praksa biva zloupotrebljavana i izvrtana od strane bezskrupuloznih ljudi a ezoterist može da ukaže na to kao na činjenicu za oslobadanje optužbe da je rezervisan u komunikaCIjama u svojoj praksi. Ako upitanik- student treba da se priključi nekoj pravoj okultnoj školi, vrlo verovatno će naći u "Mitovima" lože izvesne izjave koje ukazuju na drevnost njenih učenja, ali takve izjave, u nekim slučajevima podržane i dobrim dokazima, ne iznose se pred javnost. Ezoterične lože, koje rade efikasno i proizvode rezultate, rade vrlinom funkcije a ne pravima na povlastice.

Učenje ili filozofija, ako je zaista u službi mora, svojom suštom prirodom, da odgovara opisu koji je dao Isus za Kraljevstvo: "Kraljevstvo Neba rekao je - slično je mudrom domaćinstvu koje iz svoje riznice iznosi i stare i nove stvari" . Učenje nije manje vredno poštovanja zato što je formulisano danas od tradicionalnog učenja koje potiče od pre dve, tri hiljade godina. Telo učenja se konstantno ponovo tumači i osvetljava radom u sadašnjem vremenu. Postoji Corpus Hermeticus, telo učenja "jednom zauvek dato" sledbenicima ezoterične tradicije od strane učitelja drugačije evolutivne šeme od naše ili se tako objavljuje u ložama, ali se ova osnova izgraduje i modifikuje od strane generacija ini­ ciranih. Kao i neke velike gradevine i katedrale u državi, i ona pokazuje znake svoje kompozitne gradnje. Ako nastavimo da koristimo analogiju 21

\

eklektičke arhitekture, možemo da kažemo da u ezoteričnoj tradiciji nalazimo delove koji sugerišu prve crkvice od pruća duž ose drvenih struktura saksonskih "kuća - crkava", zatim teške gradevine kasnijeg saksonskog i ranog normanskog perioda; kitnjastu gotiku Srednjeg veka (i sve modifikacije) sve dok ne stignemo do banalne viktorijanske "gotske" rekonstrukcije i ekperimenata u staklu I betonu današnjih dana. Ostaje da vidimo kako moderan izraz može da se uklopi u tradicionalnija učenja koja reflektuju oblike misli drevnih vremena tako da sve bude deo tradicije, dok se u isto vreme čini intenzivan napor da se tradicija ponovo protumači u uslovima današnjice. Za svaki živi organizam je tipična moć da se adap­ tira na nove uslove i da pri tom očuva svoju in­ dividualnost a to je izvesno u liniji sa Kabalističkim učenjem kako smo ga primili. Kabala nije samo telo

učenja koje potiče od "Gospodara u Izraelu oo; 10 je melOda upotrebe uma u praktičnom i konstantno širećem razmatranju prirode univerzuma i duše čoveka.

Možemo da kažemo da je Kabala prvo bila namerno upletena u hebrejske Spise nitima ezoterične tra­ dicije a da je ojačana I modIfIkovana strujama egipatskog, kaldejskog i helenističkog ezoteričnog učenja i time je postala Tajna Mudrost Izraela, kOJU su inicirani prenosili učenicima kroz vekove. Bio je zadatak "Gospodara u Izraelu", iniciranih u Hebrejske Misterije, da primaju i prenose ključeve ove skrivene mudrosti na takav način da učemk, čitajući ortodoksne Spise svog naroda, može da 22

razvije iz njihovih dubina tajna učenja koja su u njih "uvijena". Meditacijom o ovim učenJIma, lupotre­ born propisanih tehnika, InICIranI Je radIO sa skrIve­ nom mudrošću, dodajući joj rezultate sV?J�h sopstvenih istraživanja i po redu prenosećI Je svojim učenicima, obogaćIvao Je I prošlflvao. Ponekad je,naravno, takav individualni rad bio pogrešan i van linije glavne tradIcIJe, alI to bl učenik mogao da ispravi uz upotrebu Drveta ŽIVOta na propisani način. Kabalistički sistem nije pretežno lelo znanja, mada delom jeste, niti je Drvo Živor� dija wam u obič­ . nom smislu reči. Mada su znanje I dIJagramatIčka prezentacija važni i integralni delovi Kabale, primarna je, kao što smo već IstaklI, metoda upotrebe uma na takav način da inicirani dode u direktan kontakt sa živim snagama i silama univer­ zuma i kroz njih sa večnim izvorom celog ispolJavanja. •



Tako sistem Kabale, tretiran primarno kao "okultni" sistem, kulminira u uzvišenom misticiz­ mu i čineći to postaje prava i živa teozofija. Na isti način, upotrebom svetih Spisa Starog i Novog Zaveta i sličnih, Kabalista održava kontakt sa grupnim dušama zapadmh naroda I postaje sposoban da utiče na sudbine Zapada ne, što t; eba istaći, spoljašnjim političkim sredstVIma, vec In: fuzijom u rasnu svest podsvesn !h klIca - atoma mIslI koji će doneti plodove u buducnost!. Pravi inicirani utiče na svet ne samo onim što kaže, već, na mnogo važniji način, onim što onjesre. .

23 •

Preostaje da završimo ovo poglavlje kratkim izveš­ tajem o istoriji Kabale od kada je postala poznata zapadnom svetu. Reč QBL, iz koje je formirano ime "Qabalah", znači "sa usta na uvo" i time se misli da je to bila nepisana tradicija koja je prenošena od strane jedne generacije posvećenih na drugu u neprelomljenoj liniji. Nasuprot uopšteno prihvaćenom mišljenju Zapad­ nih škola, takva oralna transmisija može da bude vrlo tačna u šta se i ovaj pisac uverio kada je izučavao materiju u Indiji. Ali uvek dolazi vreme kada se neki deo oralnog učenja zapisuje ili u obliku privatnih beleški koje kruže medu braćom, ili kao pokušaj da se zainteresuje i privuče javnost. Naučnici koji su izučavali pitanje istorijske, pisane Kabale, došli su do izvesnih opštih zaključaka, mada, kao što je oduvek bilo kroz istoriju, značajno se neslažu medu sobom! Opšti model se, u svakom slučaju, pojavljuje i to je model o kome ćemo sada ukratko prodiskutovati. Dve knjige koje su glavne Kabalističke publikcije, su Sepher YelZirah, ili Kr!Jiga Fonnacije, i Zohar, ili Knjiga Sjaja. Od njih je SepiJer Yelzirah starija i njeno autorstvo se pripisuje Rabbi Akiba ben Josephu, učeniku jednog od savremenika Rabbi Gamaliela, o kome čitamo u Delima Apostola. Koliko je bilo koje ezoterično znanje ugrade no u Sepher Yerzirah stvar je mišljenja medu naučni­ cima; ali iz drugih izvora koji nisu čisto ezoterični, ili istorijski, skloni smo da mislimo da je autor, ko god da je, ugradio do izvesnog obima u Sepher Yerzirah vrlo značajnu količinu tradicije koja je obojena egipatskim i kaldejskim ezoteričnim uče­ njima asimiliranim tokom Zarobljeništva. 24

Što se tiče Sepher Yerziraha, knjiga se nije pojavila u obliku izdanja do XVI veka a Sepher Zohar, Kr!Jiga Sjaja, je prva privukla pažnju na Zapadu. Neki tvrde da je Rabbi Moses Shem Tov de Leon napisao ovu knjigu u XIII veku. Sa druge strane, neki ljubomorni okultisti su tvrdili da Knjiga Sjaja potiče od nezapamćene prošlosti. Istina verovatno leži, kao i obično, izmedu dve ekstremnosti . Lični stav ovog pisca je da je Moses de Leon izdao veliki broj zapisa, od kojih su neki poticali davno pre hrišćanske ere, dok su drugi izraden i tokom najplodnijeg TaIrnudičnog perioda a jezgro te zbirke je formirao (ponovo iz pre-postojećih i drev­ nih izvora) Rabbi ben Jochai u regiji rimskog cara Antoniusa, 86-161 naše ere. Ima mnogo toga o Zoha,." što je očigledno rezultat rada uma njegovog urednika, uma koji su obojile prihvaćene ideje i teorije njegovog vremena, a tu su našli materijal kritičari za svoje napade. Čak i u našem modernom svetu, uticaj jednog urednika se pokazuje u onome što on izdaje i teško je sagledati kako bi se to izbeglo. Dobro je setiti se da je u vreme Mosesa de Leona postojalo mnogo drugih tradicija koje su poticale iz antičkog doba. Zoha,. nije jedini izvor. Koliko je mudrosti skrivenih u drevnom svetu ugradeno u Kabalistički rad pitanje je na koje po prirodi stvari ne možemo da odgovorimo, ali je izvesno da je nešto od te mudrosti preneseno na taj način. U vezi sa tim ovaj pisac je naučio od prijatelja,

posvećenog škotskog Rozenkrojcerskog bratstva, da u njihovim ritualima i učenju postoje neki vrlo definisani portugalski elementi iz XI veka. Izvesni 25

feničanski uticaji takode se mogu naći i u nekim drugim Kabalističkim bratstvima.

PSIHIZAM, ILUMINACIJA I VIĐENJE

Izgleda daje telo znanja i tradicije koji su nam stigli kroz vekove od nekih od najranijih iskustava hebrejske rase povećavano mnogim doprinosima . U svom jevrejskom aspektu ono još uvek izražava neke od ortodoksnih Jevrejskih koncepata svoje recenzije iz Xl veka, ali takode donosi sa sobom besmrtne tradicije koje su nam stigle od Noći Vremena; iz vremena koja su davno prošla i, možemo i to da pretpostavimo, iz zemlje koja je sada izgubljena. Ova kompozitna tradicija je ono što razmatramo u knjizi.

Na prethodnim stranicama obradivali smo ono što se može označiti kao "divIj i talenti": očigledna nasumična pojava izvesnih moći i sposobnosti koje počinje da izučava sve veći broj psihologa. Prema tipu, ovi istraživači su davali nova imena tim moći­ ma i sposobnostima, kao "ekstra-senzorna percep­ cija" i " P . K" odnosno "psiho-k ineza". Parapsiholozi širom sveta sada rade na ovim nasu­ mičnim snagama i najmanje jedna Parapsihološka Fotelja je time postavljena u kontinentalni univer­ zum.



Predmete svojih istraživanja dobijali su tako što su radili preko velikih grupa ljudi, obično studenata univerziteta, koji su tragali za onima koji imaju divlje talente. Proces je ličio na traženje igle u plastu sena i vidoviti ljudi iz ezoteričnih škola zajedno sa psihistima i medijumima spiritualnih pokreta gledali su na to kritički. U svakom slučaju, u metode moderne nauke spada ispitivanje sub­ jekata i ono što "preživi" takav proces može se smatrati kao formirano. Ovim se ne misli da hipo­ teze izgradene na ovim istraživanjima moraju neo­ phodno da daju kompletna i zadovoljavajuća objašnjenja fenomena koji se izučavaju. Neophod­ no je uzeti u obzir lični subjektivni stav istraživača a to je još teži zadatak. 27

Iz mase informacija koje su prikupljene od para­ psihologa, proistekla je jedna definisana činjenica: negde II mentalnom "make - up - u" individua postoji nešto što bismo mogli opisati kao "prozor m nagnutom krovu", prozorsko krilo koje gleda na "opasna mora i vilenjačke zemlje", kao i na scene slave i svetlosti.

Ako ovo primenirno na pojavljivanje nadfizičkih sposobnosti, vidimo da se njihova pojava i fun­ kcionisanje menja i koloriše značajno prolaskom kroz podsvesne nivoe uma i kako stižu kroz mnogo dublje nivoe nego što je obično fizičko čulo za utiske, sposobniji su za mnogo veće izvrtanje.

Pitanje koje sada iskrsava u umovima nekih para­ psihologa je da li ovi talenti pripadaju prošlosti ili budućnosti naroda. Da li su oni ostaci primitivne sposobnosti koja je iščezla upotrebom zavisnije metode komunikacije uz izgovorenu reč, ili su to sposobnosti koje su latentne u svima i sada se postepeno razvijaju radi aktivne upotrebe? Ezoterične škole kažu da se na ovo pitanje može odgovoriti na oba načina, zavisno od dela mehaniz­ ma uma koji se koristi. Sposobnosti i moći obično označene kao"psihičke" su, i uvek su bile, deo sadržaja uma, ali njihov oblik manifestacije u bilo koje vreme zavisi od uslova pod kojim se odvija. Sve čulne impresije, bilo da su fizičke ili nad­ fizičke, dolaze u budnu svest kroz ove nivoe uma koji su obično poznati kao "podsvest" ili "nesvest" i uvek su obojene i izmenjene svojim putovanjem kroz ove nivoe.



Fizički mehanizam kroz koji ove suptilne fizičke impresije stižu do nivoa budnog ja je dvostruk. Prvo, postoji ono što je poznato kao nevoljni nerv­ ni sistem, ili kako se ponekad naziva simpatetički nervni sistem. Onda postoji voljni ili cerebno spinalni nervni sistem koji je u uslovima evolucije mnogo novijeg razvoja od nevoljnog sistema. Sada relativne aktivnosti ova dva blokirajuća sistema variraju preko vrlo širokih limita, ali su uvek povezani zajedno u svakoj mentalnoj aktivnosti. Neke škole misli sklone su da povuku oštru de­ markacionu liniju izmedu njih ali je otkriveno da u stvarnoj praksi oni uvek rade zajedno; samo im proporcije variraju. ledna od glavnih karakteristika nevoljnog nervnog sistema je da je on blisko povezan sa emotivnom prirodom i da na njega deluje alternacija emotivnog tona individue. Sa druge strane, cerebro-spinalni sistem je- pod di­ rektnim uticajem misli koje pokreće budna svest. Pod normalnim uslovima voljni cerebro-spinalni sistem treba da bude gospodar a nevoljni sistem treba da bude sluga, ali to je savet perfekcije pošto u većini čovečanstva emocionalna energija teži, u različitom stepenu, da dominira odlukama svesti. Postoji manjina, kod koje su mentalni procesi odsečeni od emocija, ali ovo vodi ka suvom i sterilnom mentalitetu koji je toliko karakterističan za tu manjinu.

Ovaj efekat "obojenog stakla" odvija se u svim slučajevima, čak i kada se posmatrač ponosi svojim "objektivnim" pristupom predmetu svog izučava­ nja. Ponekad je izvrtanje sasvim očigledno i naučni radnici prepoznaju ono što nazivaju "lična jedna­ čina" koja se iskazuje u rezultatima njihovih opažanja. Ali stvarno izvrtanje obojenog stakla obično nastaje u dubljim nivoima uma, a to nije opazlvo samom posmatraču. 28 •

29

Vidljivo je, da će svaka psihička impresija koja dolazi u svest biti izvrnuta i obojena u različitom stepenu kompozitnom emocionalno-mentalnom prirodom. Gde preovladuje emocionalna priroda, psihički procesi će biti većinom kanalisani kroz nevoljni sistem i biće nasumični i fluktuirajući a ne pod kontrolom volje. To je takozvani "negativni" psihizam, karakterističan za divljake, neuke ljude i životinje. Tip psihizma povezan sa voljnim nerv­ nim sistemom poznat je kao "pozitivni" psihizam i da bi taj tip mogao da funkcioniše, njegov posednik mora da ima odredeni stepen mentalnog razvoja i kontrole.

učenja koja se primaju kroz psihičke orakule. ()vo teži da potisne taj zdravi samokntlclzam kOJI Je najbolja bezbedonosna straža u subjektIvnIm regIOnIma. •



o.

30

Povremeno se dogada da takav negativni psihik odredi da izvrši promenu u pozitivniju formu svojih moći i ako može da umakne iz mentalnog pn tIska koji se vrši na njega ili njegovu grupu, on mo�e da napreduje podvrgavajući se trenIngu kOJI Je neophodan za ovu promenu. Njegov prvi test dolazi kada: na � je�o� užas, psi­ hičke moći naglo iščezavaju, I kao sto Je Jedna takva osoba rekla piscu: " Više od dve godme sam bIO IstO toliko psihista koliko i cigla u zidu". Zbog ovog privremenog gubitka moći, mnogI negatIvnI pSlhls­ ti pokušavaju da se pomere na pozItIvnu upotrebu svojih moći i bivaju ščepa nI I vraćenI na stan načIO rada. Ovo je nešto što treba razumetI, all da su istrajati, otkrili bi da bi im se moći vratIle I to u novom i ojačanom obliku.

Ova kontrola nad ispoljavanjima je tačka koju pod­ vlače oni koji su usvojili doktrinarni stav za razvoj psihičkih sposobnosti. To su varirajući stepeni kon­ trole (ni jedan psihista nije uvek sposoban za pot­ punu kontrolu) i čak i takozvani pozitivni" psihista može, pod izvesnim uslovima, da se pomera ka negativnom kraju skale. Stepen ove promene zavisi od rada podsvesnih nivoa uma psihiste. Na drugom kraju skale, negativni psihista je pod direktnim uticajem podsvesnog sadržaja svog uma i njegove opservacije na unutrašnjim nivoima uvek će biti pod jakim dejstvom sadržaja iz podsvesti. Ako obrati pažnju na ovo izvrtanje, on može da se osposobi da sasvim dobro radi duž ovih linija i da bude od značajne pomoći ljudima. Na žalost, pos­ toji tendencija za negativnog psihistu da postane fokalna tačka grupe ljudi koji ga obožavaju i svaki kriticizam njegovih moći od strane te grupe tretira se kao jeres što je način za odvajanje od divnih



,

Pravilo je ezoteričnih škola da zahtevaju od svojih iniciranih da teže ka pozItIvnoJ kontrolI mkar­ . natorne personalnosti a ta kontrola uklJUČUJe kontrolu nad urodenim psihičkim sposob�ostIma: Iz ovog razloga on� prim� ju ra�o o�e pSlhlst� kOJI su proizvod uobičajenog razvIJaJuceg kruga g�e . je čvrsto oformljena običajna upotreba negatIvnIh oblika psihizma. Ako se takvI ljudI pnme, onda se mogu dogoditi dve stvari. Poj ačana mentalna aktIv­ nost utiče na trening koji pSlhlsta IzvodI težeĆI da fokusira svest na mentalne nivoe i cerebr<: -�pmalnI mehanizam; psihizam koji radi kroz nevoljnI nervm sistem teži ka izumiranju; taj pr�ces se namerno podstiče specijalnim vežbama kOJe takvl mlclranI 31

primaju. U istočnjačkim školama, takvi negativni psihisti se obično ne primaju ali sve zavisi od individualnih okolnosti. Psihizam je, i u svom pozitivnom i u negativnom vidu pretežno slikovita svesnost, dok su podsvesni nivoi uma kroz koje radi bili razvijeni u periodu evolucije kada jezik, kako ga mi razumemo, nije postojao. Pod terminom "slikovito" podrazurneva­ mo ne samo vizueIne, već i auditivne i čulne pri­ zore. Sada ovi prizori ili radije skladište nj ih koje postoj i u podsvesnom umu, bivaju korišteni od strane psihičkog mehanizma i, kao što smo rekli, izvrću i falsifikuju informaciju primljenu iz nat­ prirodnih izvora. Ukoliko ne postoji bolji set pri­ zora u umu psihiste, ovo stanje stvari će opstajati. Kakve god psihičke impresije da se prime one će se prilagodavati odgovarajućim slikama u umu, tačno na isti način kao, kad se pomene nešto blisko u uobičajenoj konverzacij i, tendencija je da pove­ žemo ideju sa našim već oformljenim znanjem o temi koja je u pitanju. Tako, naprimer, kada u pravcu konverzacije neko pomene svog psa, pas se odmah povezuje u umu slušaoca sa sećanjem o njegovom sopstvenom psu. Prvi pas može da bude različit na svaki način od drugog, ali sve dok nova informacija ne bude data sluša Iac će težiti da misli o njemu u uslovima sopstvene slike iz memorije.

I ,

I I

(

I

, ,

,

f

I I

I I , I

I

Kao što je prethodno naznačeno, takav psihista teži da postane fokusna tačka grupe koju su privukla i održavaju učenja, i tu se izraduje telo znanja teško obolelog mentalnim referencnim ramom psihiste kojije u pitanju. Ovo efikasno sprečava svako no"o znanje, koje bi se moglo pojaviti da izmeni učenje, da ne prode kroz um psihiste. Takode čudesnom telepatskom kompulzijom koja izvire iz grupnog uma koji je u pitanju, psihista je sprečavan da se uzdigne do većih visina percepcije od onih koj i su ih postigli preko njega. Mada izgleda da je ova upotreba neke vrste refe­ rencnog rama neizbežna, ezoterične š kole su stvorile ram koj i ima prednost pošto je dovoljno fleksibilan da dozvoli prijem novog znanja. Ova posebna referenca ima i vrlinu da disciplinuje umove članova grupe i tako smanjuje pritisak grup­ nog uma na psihistu koji je njena fokalna tačka. Ovaj fleksibilni referenc-ram je glif Drveta Života

Ova aktivnost uma je još očiglednija kada je pred­ met diskusije još apstraktnije prirode, naročito kada je potpuno nov osobi koje se tiče. Onda korespondentne slike koje se pojavljuju mogu ali ne moraju da korektno predstavljaju stvarni subjekt diskusije. Takve slike teže, uz praksu, da postanu 32

stereotipne, i ugraduju se u sistem misaone reakcije koja može da bude fleksibilna ili suprotna. Sada se ovaj isti mentalni mehanizam koristi kada se primi znanje kroz operaciju psihičkih čula, i ovde počinju teškoče. Ulazeće psihičke impresije su priklještene krutim ramom uma i rezultat je izvrnuta i neade­ kvatna percepcija. Ali, kada psihička čula deluju u svesnom umu, onda dolazi, sa psihičkim im­ presijama, nalet energije iz dubljih nivoa i takva percepcija teži tretiranju sveta, kao načela o čemu ne treba postavljati pitanja a to često vodi do značajnih teškoča. Psihista oseća daje energija koja dolazi sa percepcijom dokaz da je takva percepcija tačna u oblikuukomeje on prima i snažno se opire bilo kakvom pokušaju da se ona kritikuje.

,

33

sa njegovom asocijativnom filozofijom, i oko tog "moćnog sveobuhvatnog glifa univerzuma i duše čoveka" aranžirane su i teorija i praksa Zapadne tradicije. Tačno je da postoje elementi u Zapadnoj tradiciji koji ne potiču iz Kabale Jevreja (izmedu ostalog tu su keltski i iberijski kontakti) ali je slava Drveta Života takva da može da se koristi kao vrsta oku ltno g Roz etn og Kam ena . Kad a se tak o upotrebljava, onda simboli i glifovi drugih sistema mogu da se tumače i, u stvari, ugraduju u opštu Kabalističku sliku. Ovim fleksibilnim uzorkom slika i simbola postaje moguće da se izbegne, u velikoj meri, izvrtanje percepcije. Kada ulazeće psihičke impresije stignu na ovo mentalno sito, one mogu da prosvetIe sim­ bole i tako prenesu esencijainu prirodu onoga što je opaženo na unu tra šnj im nivoima svesti . Ovaj proces skupljanja i iskorištavanja podesnog sim­ bola oblika tehnički se označava kao "iluminacija" i vodi ka istinitoj, ali bezobličnoj, direktnoj percep­ ciji u fizičkoj svesti. Ov o je poznato kao "viđenje ". Postoji svet razlika izmedu ogromnih "svaštarija" negativnog psihizma i bistro oštre, ali bezoblične, percepcije dobro razvijenog i treniranog uvida pozitivnog vidovnjaka. Treba pošteno reći daj e ova direktna percepcija retka. Pod suprotnim uslovima većina vidovnjaka teži vremenom da se spusti na nivo "iluminacije" pa čak, ako su ovi uslovi ometa­ jući, da se spusti još niže i da funkcioniše na "svaštarskim" nivoima negativnog psihizma. Sve ovo može uraditi svako ko dela u višim sferama i može da održava um usmeren ka idealu pravog vidovnjaštva a da u meduvremenu radi na zadatku

da tako trenira svoj um da postane povećavajuće zavisan od spoljašnjih uslova. Iz onoga što je �eć rečeno, videće se da je niži pSlhl�am: kad nIJe pretežno "impresivan" stanje svesti kOie karakterizuju prizori. To je slikoviti tip percepcIJe. Ovo se dogada zato što se kao što smo već videli, odnosi na period u evol � ciji kada je . podsvest bila preovladujuća, a ovaj aspekt uma Jednostavna slika svesti. Čo�ek je u suštini kreativan i njegove misaone �ktlvnostl, uglavlwm slikovite, izgradile su nebro­ Jene slikovite prIzore u kolektivnom nesvesnom ljudskog roda. Te slike, "kreacije kreiranih" kako . se nazivaJu prve se opažaju kada psihičke sposob­ : nost � postajU aktivne, I tek kasnile u svojoj obuci pSlhlsta poćI�Je da radi bez njih. Cak i tada, velike arhetipske slike IZ kolektivnog nesvesnog utiču i kolonšu njegovu viziju a to zahteva mnogo napor­ nog rada da bl se stekla relativno bezoblična vizija vidovnjaka. Ovde, ponovo, glif Drveta dolazi u pomoć. Sli­ . kovita svest Izviruće sposobnosti se pronosi i us10vlJava Inter-odnosnim simbol-sistemom Drveta. Čak l kada su psihičke percepcije neadekvatne, to ce biti označeno čInJemcom da se simbolizam ne slaže sa baznim simbolizmom Drveta. Psihista će tada znati da je vizija neadekvatna i preduzeće odgovarajuće korake. Iz iznet�g je jasno da je definisana i regularna meditacija o Drvetu Života esencijalni deo treninga iniciranog Zapadne tradicije. Konačno, može �a se kaže , da se u visokoj bezo­ . bličnOJ percepcIji pravog vidovnjaka dostiže tlo

34

35 I

,

koje je uobičajeno za one koj i slede mistični put, razlika je u tome što. vidovnjak j.Oš uvek : radi u svetovima forme, čak I ako angažuje bezoblI ČnI tiP percepcIJe.

ASTRALNI PLAN

• •

U sledećem poglavlju ćemo razmatrati veliki nivo života i ispoljavanja, poznat mnogima kao " astraIni plan" i videti rad psihičke percepcije na tom nivou.

Kada se izučava fenomen psihizma, postaje oči­ gledno, sasvim odvojeno od njihovog ispoljavanja u fIzičkom svetu, da rade u unutrašnjim nivoima supstance. Ovim drugim " unutrašnjim" nivoima bavićemo se u ovom poglavlju. Tokom vekova, vizije i treniranih i netreniranih vidovnjaka i psihista davale su sliku tih unutrašnjih svetova. Teško je reći ukratko sve šta je opažano, ali biće dovoljno da razmotrimo opšte konture.

,

I I

I

• •

Opservacije su otkrile postojanje oblika supstance koj a je krajnje fluidna i mobilna, koja nema direktne veze sa fIzičkim svetom a još uvek je prisutna u svakom atomu fIzičkog sveta. Ona je poznata pod mnogim imenima, ali je na Zapadu najpoznatija pod nazivom "astralna svetlost" ili u Teozofskoj terminologiji "astraIni plan " . Na Ori­ ientu se obično označava kao Kamic ili " Svet Z elja". U obe ove tradicije, povezana je sa onim što je poznato kao " mentalni " ili Manasički svet, i smatra se da su oba ova atributa čulne svesti, želje i uma, upleteni u svet koj i je uobičajeno poznat kao "astro - mentalni" ili Kama - manasički svet. Stoga moramo da slikamo ovaj astro - mentalni svet kao plan ili nivo fluidne mobilne supstance kroz koju teku struje energije. Tu stanuju inteligencije mnogih vrsta i stepenova, rangirane od najnižih tipova svesti na više, kroz mnoge prožimajuće 37

stepene do najmoćnijih Inteligencija koje, sa tih unutrašnj ih nivoa, vladaju svim zemaljskim mani­ festacijama i van nj ih sa nastanjenim životom u svesti same planete. Iz onoga što je stečeno kroz upotrebu uzdignutog vidovnjaštva, smatra se da su emocionalni i men­ talni aspekti celog života na ovoj planeti deo kores­ podentnih aspekata ovih inteligencija unutrašnjeg plana a iza nj ih je dozvoljavajući i u stvari održa­ vajući egzistenciju svih tih života i oblika, Ima­ nentni Logos, "Jagnje ugradeno u temelj sveta" čijim se trajnim žrtvovanjem svet hrani i održava. Ponekad kritičari koji očigledno veoma malo znaju o temi tvrde da je ezoterična filozofija jedan od " panteizama " , identi fikujući Tvorca sa njegovom kreacijom. Nije to tako, pošto je u Zapadnoj tradicij i za Božanstvo uvek smatrano da je i imanen­ tno: žrtvovano u svom Univerzumu, Transceden­ tno: da održava prevlast nad svemu ostalom. Ezoterično učenje objavljuje da astro-mentalna car­ stva interpretiraju fizički svet i da se protežu i van njega. U isto vreme, tvrdi se (a to su potvrdili i mnogi vidovnjaci) da supstanca tog plana nije fizička supstanca kakvu je mi poznajemo, već da je to ona koja postoji u kontinuumu prostor-vreme kojoj je dato popularno ime "četvrta dimenzija". Ovo znači da materijom unutrašnjih planova ne vladaju isti prirodni zakoni kao gustim fizičkim svetom, pošto kao i svaki dr.ugi nivo egzistencije, ima sopstvene definisane zakone postojanja: ako se izučava sa tačke gledišta ovih zakona, onda se sve njene manifestacije i fenomeni vide u svom poretku kao i oni u fizičkom svetu. Iz ovog razloga ezoterist ne govori o " natprirodnom" , pošto on smatra da

I

I •

,

II I

I



I •

r ,

I t I

j •

f

postoji samo jedan natprirodni aspekt celokupne manifestacije: Logos iz kog vodi poreklo sva Pri­ roda na svim planovima i u kome večno postoje sve opažene sekvence koje označavamo " prirodnim zakonom " . Sa ove tačke gledišta, obično se govori o svim manifestacijama aktivnosti unutrašnjeg plana kao " supernormalnim ali ne " supernatural­ nim" . Primetiće se da će kako evolucija napreduje, mnogo toga što je danas natprirodno doći u ka­ tegoriju normalnog dok, u isto vreme, tragajuća duša čoveka ne stigne u neodredene neizmernosti kreacije i ne otkrije više stvari koje će biti izučavane i prenete u carstva normalnog. Nema ograničenja koja se postavljaju obimu ljudskog uma osim njegove nesposobnosti da ide iza izvesne tačke u bilo kom datom vremenu, i to je kao što ćemo videti, konstantno šireći horizont. Jedan od najudarnijih kvaliteta ovog super-fizičkog carstva je zapanjujuća mobilnost njegove sup­ stance, i zbog nje postaje moguć praktičan rad ezoteričnih škola. Elastična supstanca astraine svetlosti će uzeti bilo koj i oblik koji se utisne u nju mislima čulnih bića raznih stepena; tako, u ovom carstvu su izgradene serije slika svih vrsta. One se prirodno dele u dve različite grupe prema pozadi­ ni. Jedna grupa ima kao pozadinu fizički svet i njegove fenomene, dok druga ima pozadinu du­ hovnih carstava van astro-mentalnih nivoa. Jedna od uobičajenih poruga u spirilualizmu je da su opisi "druge strane" koji se daju kroz medijume toliko "zemaljski " i uobičajeni a kritičari idu i dalje kada kažu da spiritualisti "suburbanizuju kosrnos" . Ova izjava je tačna, ali ne mora da dokazuje i nepouzdanost komunikatora u sobama za seanse. 39

38 , •

Prema vidovnjacima "suburbanizacija " se dogada zbog podsvesti osobe koja je napustila fizički i postala stanovnik astro-mentalnih nivoa. Ona automatski izgraduje uslove fizičkog života. Astralna supstanca odmah dobija oblik oko tih misaonih formi, i čovek se nade u pejzažu koj i je veoma sličan onome što je bilo oko njega u ze­ maljskom životu. Ali pošto je podsvest izgra­ divana automatski ona uzdiže okružujuće slike koje će tačno reflektovati karakter čoveka. Na ovaj način se "zemlja večnog leta" ili "tamne sfere " ili "sivi svetov i " , tako uobičajeni u spiritualnim komunikacijama, izgraduju na ovim finij i m ntvOlma. •

je kolektivna podsvest naroda. Ovo se odnosi na biljna, životinjska i mineralna kraljevstva, kao i na čudesno stanje " na pola puta" koje leži izmedu velikog fizičkog sveta i nivoa astraine svetlosti . Ovaj povezujući nivo, takozvani "eterični plan" teozofa, je od najveće važnosti kao što ćemo videti kada to budemo obradivali. Ovde razradujemo astro-mentalne nivoe koj i su, u svojim višim aspek­ tima, kontrolni faktori.



Ali ne izgraduju se samo ovi relativno niži nivoi astraine svetlosti u rajeve i paklove diskarniranih stanovnika, već su puni i rojevima slika izgradenih iz misli ljudi koji su još uvek u fizičkom telu, i na ovaj način postoji na unutrašnjim nivoima veliko telo povezanih misli koje je čovečanstvo izrazilo bilo svesno bilo nesvesno. Jungovo " kolektivno nesvesno" je tu locirano a celo ljudsko razmišljanje je napravljeno u atmosferi i pod uticajem ove velike misaone forme . Sada, pošto čovek ima "tela" od supstance astro-mentalnih nivoa, opservacijom je otkriveno da postoji vrlo realno jedinstvo naroda na ovim nivoima i da, u samoj suštini, nijedan čovek nije ostrvo. Energija i život koj i kontinuelno teku u ova unu­ trašnja carstva i iz nj ih u fizički svet, dolaze sa mnogo viših nivoa, ali se ispoljavaju u tim nižim svetovima kao energija poznata kao "libido" . Na celokupan život i astro-mentalnom i u fizičkom svetu, na pokretačku energiju utiče i uslovljavaju



Nagonski život svih kraljevstava Prirode je deo, kontrol isan je, tipovima energije unutrašnjih pla­ nova koje usmeravaju inteligencije svih stepena; inteligencije koje su same predmet vodenja u smeru viših bića čiji je prirodni dom na višim nivoima astro-mentalnog sveta; na onim nivoima koj i su nastanjeni iz spiritualnih carstava koja leže iza njih. Ovi " grupni duhovi" kao što su označen i formiraju deo drugog aspekta unutrašnjih svetova. Postoji čudesan ponos i samodovoljnost koji izazivaju da moderan čovek misli o sebi kao o biću koje je jedino inteligentno u svemiru, pa čak i kada razmatra mogućnost čulnog života na drugim planetama, on izgleda siguran da takav život ima ljudski oblik, ili, ako uslovi takvih drugih svetova to isključuju, da je na ovaj ili onaj način inferioran u odnosu na homo sapiensa. U svakom slučaju, u odnosu na unutraš­ nje planove, čovek je samo jedan od nekoliko dru­ gih linija razvojnog života, i velike grupe duhova različitih kraljevstava Prirode pripadaju jednom ili drugom od ovih nezavisnih linija života. Ali, pošto su sve stvari u ovom spletu sila vrlo blisko pove­ zane zajedno, inteligencije tih nadsvetovnih sveto­ va su blisko povezane sa celom kolektivnom misli ljudskog roda i neizbežno deluju i reaguju na nj u. 41

40



---

Mora da se istakne da astralna svetlost nije , u sebi, plan " forme" . Forme i slike potiču sa mental nih nivoa koj i je interpretiraju. Sama astralna svetlost je nivo mobilne astraIne supstance, koja se poko­ rava zakonima sopstvene prirode i plastična je u zapanj uj ućem stepenu na formativni uticaj men­ talne aktivnosti, bilo da ovi uticaji potiču iz inkar­ niranih ili iz diskarniranih umova. Sa jedne strane, kao "kolektivno nesvesno" Jungovih psihologa, ona je intimno povezana sa celim životom, inkar­ niranim u različitom stepenu na zemlji i sa druge,. to je plastični posrednik kroz koji više inteligencije ispunjavaju volj u Logosa za svet. Komparativno je lako razviti moć videnja nekih od slika u astral noj svetlosti, mada, mnoge od bri­ Iijantnih malih slika, koje vidaju mnogi lj udi 'nepos­ redno pre no što utonu u san, ili kada se bude, slike koje psiholozi označavaju kao "hipnogogičke" , ustvari su slike astraIne svetlosti. U ovom regionu obično radi netrenirani psihista, i vizije koje skuplja su, ne pravi astraIni nivoi, već ono što označavamo kao "kreacije kreiranih". Na gotovo isti način, stanovnik velegrada, ako živi u samom centru i nikada ga ne napušta, može da vidi samo čisto veštački urbani ambijent i ne zna ništa o šumama i planinama, jezerima i morima velikog sveta okolo a njegove ideje o svetu su sasvim neodgovarajuće. [sto je tako sa netreniranim psihistom i zato su ezoterične škole uvek insistirale na dugom treningu koji bi od psihiČke percepcije doveo do iluminacije. Ovaj " viši psihiza m " , kako se naziva, radi bez slika, ali za praktičan rad škola on le povezan sa velikim simbohistemom Drveta Z ivota. Drvo 42

Života nije samo veliki glif ili kompozitni simbol, to je u suštini dijagram odnosa, i, mada vidovnjak treniran po njemu prestaje da koristi simbole same kada stigne do odredene tačke u svom treningu, simbol-odnosi još uvek ostaju u njegovom umu i formiraju druge glifove a ko smo mi da prosudu­ jemo . . . za nas je dovoljno ono što je u Zapadnoj tradiciji naš temelj. U višim stanj ima videnja "percepcija" postaj e

"identifikacija" sa predmetom koj i se posmatra, i ovde, ponovo, simbol-odnos Drveta omogućava vidovnjaku da donese nazad iz ovih uzvišenih regiona nešto od onoga što je proživeo. U nižim astralnim nivoima, kotrljajući talasi svet­ losti sadrže bezbroj prizora projektovanih od strane umova i inkarniranih i diskarniranih bića, a astralna struja i h energizuje. Na ovaj način ritmički uticaj i se pronose da nose ceo život, i ti uticaji, radeći kroz kolektivno nesvesno naroda, izazivaju ove struje u poslovima ljudi koji su pravi izvori lj udskih napora za dobro i za zlo. U suštoj istini, astraIni nivoi su ploveći i usmeravajući nivoi za narod . Sa nižih nivoa dolaze oni impulsi koj i rade za zle i neba lan­ sirane sile u ljudskom životu, dok iz višeg astrala dolaze oni uticaj i koji rade uvek prema formiranju harmonije, istine i ljubavi na ovoj planeti. Znanje o ovim strujama energije koje teku kon­ stantno iza scene daje moć za njihovo kontrolisanje i usmeravanje, a to je deo praktičnog rada ezo­ teričnog majstora. Ovde je ponovo, metoda Drveta neprevazilazna u svojoj moći da u umu izgraduje pravi referenc-ram i direktan kanal za te velike tipove energije koj i konstantno utiču na lj udski rod i, u stvari, bezbrojne živote cele planete. 43

Uobičajeno je u mnogim ezoteričnim školama, čak i više u onim koje više naginju ka misticizmu nego ka pravoj ezoteričnoj stazi, da preziru i pokušavaju da umanje personalno ja i njegove zahteve u pogreš­ nom praćenju izvesnih mističnih učenja. Nevolja sa toliko mnogo ljudi je što će oni izv/ačiti iz svog konteksta izvesne izjave koje su dali veliki učitelji duhovnog puta. To je srž. Sasvim je tačno da na izvesnoj tački u ezoteričnom treningu, " letač" , koji je personalno ja, mora da bude zaronjen u "more" dubokog ja, ali to se ne dogada dok se ne dostigne određeni nivo pravog duhovnog razvoja. Taj poku­ šaj da se mortifikuje personalnost lako može da postane jedan od najvećih blokova - prepreka na putu, i zato treba da ga pažljivo razmotrimo.

Rekli smo da je moć da se kontrolišu i usmeravaju tIpOVI k �smlčke energije koji se mogu naći na un.utrašnJim planovima j edne od onih koje se najčešće angažuJu u praktičnom radu okultiste, ali se ovde srećemo sa vrlo važnom zamkom. Postoji uopšteno prihvaćena ideja da mag ima kontrolu na raspolaganju i da može da je �oristi na bilo koji podesan načIO kOJI odgovara njegovim željama ili potrebama . Ovo je sasvim pogrešno, bar što se tiče braće u pravim ezoteričnim redovima. Tačno je da . l mno!, . kOJ I Idu ovom stazom koriste moći koje dobIjaju da bl Ispumh sopstvene želje i ambicije. �ravI ezote �lsta uvek Jma "pun um" pitanja koje mu Je postavljeno na početku njegove obuke u Misterijama: " Zašto želiš da udeš u naše bratstvo?" U to vreme on je dao odgovor: "Želim da znam da bih služio", i to je ono čega mora konstantno da se seća.

Šta je to personalno ja sa kojim se uglavnom iden­ tifikujemo? I koja mu je svrha? Samo ime dolazi iz korena koj i znači " maska" , i to podseća na glumce klasičnih vremena, koj i su reprezentovali svoju ulogu u komadu noseći masku. Tako su govorili "kroz masku" .

Ali ova izjava, tačna koliko jeste, zahteva neku analizu. "Služba" je jedna od reči koje, kao vredna moneta, mogu i često de razmenjuju. Kao što je Dr Joad govorio: "Sve zavisi šta vi podrazurnevate pod službom" .

Na isti način, kao što tvrde ezoteristi, duboko ja svakoga govori i deluje kroz personu, masku per­ sonainog ja. Ali, ova maska nije nešto što možemo da stavimo i skinemo po volji. Ona je mnogo više od toga. To je prava ekspresija dubokog ja koje deluje u uslovima zemaljskog prostora i vremena, i sa nebrojenim uticajem naroda, navika i običaja, od kojih svi teže da izvrću i menjaju taj divni intrument - ja. Tako, možemo da kažemo, da ova persona!nost ima ono što psiholozi označavaju kao "fulš ego " , centar oko koga je izgrađena, ali od koga mora da se na izvesnoj tački odustane. To je "život" od kog mora da se odustane i da se izgubi

Sama reč ima nekoliko sasvim različitih značenja i esencIjalno Je da mi razmatramo šta znači u kon­ tekstu ezoteričnog treninga. Služba može biti prema našim kolegama- ljudima, prema Majstoru Zanata Reda i prema Večnom. Može biti i prema nama. Koja je prava služba? U stvari, � ve su legitimni načini službe; prioritet je ono što ) e važno. Na koje mesto mi stavljamo svoju respektlvnu službu? Razmotrimo prvo poslednju kOJU sam pomenuo, službu prema sebi. •

44



45

da bi se stekao Eonski život. Ali sve stvari idu po svom redu. Pre no što može da se odustane od personalnosti na ovakav način, ona prvo mora da se razvije do svoje prave veličine. Samo najbolje se nudI Gospodu, I mnogi takozvani "mistici" trebalo bi da prate jednog od likova iz Biblije: " Nećemo ponuditi Gospodu ono što nas ništa ne košta" . Razmotrimo sada službu koju bi ezoterista trebalo da da svojim kolegama - ljudima. Kakva vrsta službe bi to trebalo da bude? Obično se misli da su očigledni vidovi socijalnih službi načini kroz koje se može pomagati narodu: takvi kao što su predavanja ili možda podučavanja onih koje intere­ suje ono što je potrebno. Sve je to tačno: sve su to načini službe i za one koj i su sposobni da ih izvršavaju, to su tačne i legitimne metode. Ali, kao što je Hris t davno rekao, mada sve ove stvari ne treba ostaviti neuradene, postoji nešto drugo što dolazi prvo. Ezoterista treba uvek da pamti da "čovek nije ostrvo " . On je povezan sa celim svoj im narodom u dubljim aspektima svoje pnrode, I sve što on kaže, misli ili radi, utiče na grupni um čovečanstva. Zato svako ko je jedno­ stavno ono što je, utiče na sve ljude, ali, u slučaju posvećenog i treniranog okultiste, ovaj uticaj je definisaniji i potentniji za dobro. Okultista pomaže ljudskom rodu jednostavno onim što jeste i aktiv­ nostima koje obavlj a, a kao ferment koji, nevidljiv ah vrlo potentan, može da izazove vitalnu promenu u okolnim uslovima. Sada dolazimo do onoga aspekta službe koji je dobrim delom dobio epitet da je luckast i detinjast u ljudskoj misli: služba data adeptima i majstorima ezoteričnog puta. U modernim okultnim radovima 46



ova ideja " majstora" i adepata je toliko cenzurisana da je postala neprihvatlj iva ozbiljnim misliocima. "Ljudski rod rado voli boga" i videli smo,u pojavi fašizma i nacional - socijalizma u H itlerovoj Ne­ mačkoj , koliko je veliki broj ljudi spreman da dozvoli drugima da misle za nj ih. Oni izgleda da se plaše da usmeravaju sopstvene živote, rado se osla­ njajući na one koj i će misliti za nj ih, koj i će im pdkazati i, ako je potrebno, voditi ih (ili goniti) duž staze koju moraju da slede. Kada ovaj stav uma počne da deluje u ezoteričnoj nauci, on lako može da postane oblik duhovnog ropstva koje je isto toliko zlo koliko i svaki materijalni okovi. Ovo je poslednja stvar koj u žele adepti. Oni zahtevaju zrele muškarce i žene (mada je dobro setiti se da zrelost nije uvek pitanje staros­ ti) koji će stajati na sopstvenim stopalima, a ne zavisiti na patološki način od svojih starešina. Ovde ulaze neki termini koji u popularnoj upotrebi oh­ rabruju takvu zavisnost. Reči chela i guru, koje se toliko često koriste u istočnim ezoteričnim sis­ temima, obično se prevode kao "učitelj" i "učenik" . To bi, naravno , bio sasvim legitiman prevod kada bi odnos učitelj - učenik orijentalnog sistema i odnos učenik - učitelj zapadnog sistema, značio istu stvar razumevanju prosečne osobe. Ali mnogo orijentalnog ezoteričnog treninga je bazirano na sistemu učeništva koje je strano psihološkom pris­ tupu zapadnog uma, i, ovde treba dodati, metode treninga pravih ezoteričnih škola Istoka ne ohrab­ ruju serviInu pokornost koja je karakteristična za veliki broj Hindu aspiranata. Mada pravi ezoterični učitelj i ne žele nikakvu ropsku poslušnost od sledbenika, oni zahtevaju da 47



se aspirant "pokorava pravilima" . Ovde dolazimo do nečega što je poznato onima od mojih I;italaca koj i imaju znanja o monaški m redovima hrišćanske crkve. Zajednice kaludera ili kaluderica žive i rade "pod poslušnošću " a mnogi protestantski kritičari izgleda da zamišljaju da je članovi ovih zajednica sprovode ugradenu prema starešini odredenog manastira ili zajednice u kome se nadu. To nije tačno. Očigledno, mora da postoji sistem discipline jer nijedna zajednica ne može da se vodi bez nekog oblika kontrole, ali poslušnost koja se traži od iskušenika kada da svoje finalne zavete je posluš­ nost " Pravilima Reda" a ta pravila su obavezujuća za celu zajednicu, od najviših do najnižih. Ako uzmemo kao p rimer jedan od redova, "Benediktinski", vidimo da je ceo red zajednice regulisan Pravilom koje je prvi postavio osnivač Reda sv. Benedikt, a to pravilo se održava voljnom saradnjom medu braćom. Svaka aktivnost starešine komune može biti raz­ matrana bez straha od bilo kog brata koji oseća da na ovoj instanci pravilo nije poštovano. U ezoteričnim školama prava poslušnost je prema Pravilu Reda koji je iza spoljašnje škole. Sve ezo­ terične škole su zavisne od velikih redova koj i egzistiraju iza scene. Neki mogu da misle da ovo čini članstvo u ezoteričnoj školi još sumnjivijim nego što se obično misli, ali pošto se Pravilo Reda uvek predaje i njemu se podučavaju članovi i time može da se poredi sa opštim moralom i etičkim pogledima, pojedinac je uvek u poziciji da prosuduje njegovu vrednost, sve dok to njegova sopstvena sposobnost dozvoljava. 48

Nije dozvoljena nikakva arbitražna izmena u me­ todama obuke od strane starešina. Discipline koje su formirane moraju da se izvode, one su deo obuke i pojedinac mora to da shvati . U isto vreme, njegovi učitelj i su uvek voljni da mu pomognu u teškim delovima, i od njega se, po daljem redu, očekuje da koristi svoj sopstveni u m da bi razumeo te teškoće . Uvek mora da se shvati da disciplina podrazumeva praćenje Pravila slobodno i voljno, a ne u duhu neposlušne mule! Konačno stižemo do najvećeg oblika službe: služenje Večnog. Ovde postoje dva različita stepe­ na, od kojih su oba suštinska. U prvom stepenu postoji postojan napor da prenese personalnu svest do izvesne mere kontakta, ma kako laganog, sa većom snagom, lj ubavlju i mudrošću. Od samog početka obuke ezoterični šegrt se podučava da ulaže ovaj napor i ponudi sebe "duh, dušu i telo kao živu i kontinuelnu žrtvu " . U ritualu Kabalističkog Krsta on kaže gestom i rečima A leh, MalkI/Ih, ve Gebl/rah, ve Gedl/lah le Olam: "Tebi je Kraljev­ stvo, Moć i Slava, zauvek i zauvek " . Ako istrajava u ovome, u duhu svog treninga dolazi do razvoja unutrašnjih sposobnosti, " iluminacije" na "postolje" i u svetlu ovoga on uči da gleda na život sa druge tačke, sub species elernilas, i tako raspoznatlj iv na maketu Arhitekte Univerzuma, plan kojije baza celokupne evolutivne egzistencije. Sada, on mora da nauči da spusti postolje i dode u polje običnog života, napora da bi se živelo i radilo pod konceptima Volje koja ureduje taj plan. Samo tada aspirant može da nade pravu sreću i odmor. Kao što je Dante rekao: " U njegovoj volji je naš mir " . I na kraju, staza ezoterične nauke stapa se u 49

stazu koja je sli čn a mi sti čn oj , ok ult ist ičkoj i naturalno mističkoj , I kao što se u Svetim M isterijama pri nose darovi hleba i vina koj i su prezentacije ponuda i žrtava ljudi , koje oni mistično iznose na nebeski oltar I onda vraćaju zemaljskom oltaru kao sredstvu preko kog mogu da prime sušti ,život , i sn�gu večnosti, tako i u ličnoj ponudi sebe I Ilu mi nacije I mocI kOJe iz toga rezultiraj u, aspirant počinje da radi sa pravom snagom i pravim znanjem o nižim sve: tovima. Samo tada se služenje večnog shvata I ispunjava i u toj službi aspirant otkriva tu "savršenu slobodu " koja se po mi nje u drevnim tekstovima,

MODERNA PSIHOLOGIJA

Ne nameravamo da do detalja diskutujemo o modernoj psihološkoj teorij i, pošto je podeljena u mnogo više delova od tri. Ipak, mnogobrojne škole psihologije potiču uglavnom od tri sistema identifi­ kovana sa imenima Freuda, Adlera i Junga, Glavni način po kome se moderne psi hološke teorije razlikuju od akademske psihologije XIX veka je da one intenzivno proširuju koncept seiru čoveka, Starija psihologija je obradivala čoveka kao celovito svesno biće, " kapsulirani entitet " , čije svesne misli, emocije i aspiracije konstituišu njegov celokupan psihološki " make - up " , Porastom mnogih neortodoksnih psiholoških i reli­ gioznih pokreta, a još više modernog spiritualizma i teozofije, postalo je neophodno, jednom kada su činjenice oformljene, da se pokuša sa nj ihovim učvršćivanjem u postojeći psihološki ram. Onda je otkriveno da su i samom ramu potrebne mnoge izmene i prilagodavanja da bi mogao da pokrije sve nove aspekte uma čoveka koji se otkrivaju. Zahvaljujući naučniku i istraživaču psihičkih do­ gađaja, F . W H. Myersu posedujemo koncept ono­ ga što je on nazvao "subliminaini um " . Reč dolazi od izraza "limen" u značenju prag, Za Myersa, i one koj i su povezani sa nj im, svesni um je slikan, ne kao ceo um, već kao jedan njegov deo. Za nj ih je on izgledao samo kao podni prostor mentalne 51

strukture; prag cele gradev ine . Iznad njega, i ispod njega su drugi nivoi mentalne aktivnosti a sa time, dok se tiče mentalne kontrole, svesni um ima vrlo malo posla. Uticaj i pravac sa ovi h nivoa su konstantni i zato je Myers govorio o " subliminal­ nom" i " supra-liminalnom" i mada je u početku ovaj drugi termin korišten samo da označi budan svesni self, kasnije je tretiran na drugačij i način. Myers nije , u početku, pokušavao da pravi razliku izmedu nivo a sub limi nalnog uma , ali su drugi počeli da rade sa njegovim idejama i razvili koncept "podsvesni h" aspekata uma. Većina opšteg tela nove psihološke teorije je gorko pobijana od strane konzervativnih " psi hologa" njegovog doba ali je proširila i dala novi pogled zahvaljujuć i pionirskom radu velikog psihologa Freuda. Kada su njegove teorije prvi put prostrujale svetom prim ile su jednostranu dobrodošlicu tako da su postale sumnjive mnogim ljudima; da bi smo objasnili zašto se ovo dogodilo treba da ukratko prodiskutujemo o nekim od njegovih glavnih idej a. Freud je bio doktor psihologije i tokom svog rada sa pacijentima počeo je da formuliše izvesne ideje da b i mogao da im objasni abnormalne radove umova mentalni h paćenika; u isto vreme onje video da većina ponašanja umova normalnih ljudi treba da se uzima u obzir na ovaj način. Otkrio je, kao što su Myers i mnogi drugi rad ili, da je region uma koj i lež i isp od pra ga sv es ti , su bli mi na l ili " podsvest" pod dejstvom svake impresije koj u primi putem pet ču la. Sve takve impresije, i emocije i misli koje su njima izazvane, bivaju registrovane u dubinama ovog mentalnog nivoa. 52

Očigledno je da postoj i izvestan kod za sprovodenje ah d� . mnoge od tih emocija i misli nisu bile pri­ hvatlJIve svesnom umu i tada dolazi u egzistenciju ono što Je bIlo označeno kao "endo - psihički cen­ zor " . �unkcija ovog cenzora bilaje da spreči nepri­ hvatlJive Izraze ove prirode od izdizanja iz subhmmalnlh carstava i tako deluje na svesni self. To je bila vrsta jednostranog sita koje, mada dopušta svim impresijama da predu u dubine pod­ svesti, spreč�.va povratak tih misli i emocija koje niSU pnhvatlJlve personalnoj svesti. Ali "van pogleda" sasvim odredeno nije "van uma" kao što je Freud otkrio da su ove neželjene emocij � I misli veoma žive i aktivne u subliminal nim dubi­ nama, i (što je najvažnije), da konstantno deluju na budnu svest. Radeći sa pacijentima, otkrio je da su sve takve podsvesne impresije pod konstantnim pritiskom od �trane sila koje ulaze u um na naj ­ dublJ im IlIVO Ima. Ove sile su diferencijacije dmamičke energije koja je bila održavajuća snaga cele personalnosti, elan viraleBe rgsona. Ovaj primarni " udar života" je nazvan "libido" i upravo tu je Freud načinio svoja najdragocenija i najspek­ takularnija otkrića. Ustanovio je da se ulivna ener­ gija cepa u tri glavne struje i da su te struje sile iza tri " nagona" samo-održanja, polnog i stada. U carstvu drugog nagona - polnog, dao je najveći dop.rinos i naravno, to je bilo ono što je njegovim Idejama dalo epitete koje u izvesnoj meri ne zaslužuju. Seks, u popularnom umu, znači nešto vrlo definisano i limitirano, ali Freud je koristio termin da pokrije mnogo šire polje, da obuhvati sve mnogostruke ekspresije kreativnog nagona čiji je fizički seks samo jedan deo. 53

Razvio je tehniku kojoj je bilo moguće da se stekne ulaz u dubine podsvesti i da se izučava njen rad. Ova tehnik a (psiho - analiza ), sa testovi ma asocijacija reči i izučavanja pacijentovih snova, omogu ćila mu je da penetrira iza "cenzora " i do­ nese skriveni mentalni materijal u svest. Kada je ovo učinjeno, otkrio je da mnogo emotivne energije, koja je bila zaključana u skriv enim misaon im kompl eksima , biva oslobodena uz korisne rezultate po pacijenta. Freud je takode otkrio da izvesni skriveni kompleksi teže da se otcep e od glavn e ment alne struje i postanu polunezavisn i. Takva "disocijacija" je ispoljavala vrlo ozbiljne konsekvence, pošto bi ti disocijativni kompleksi radikalno izmenili celu personalnost osobe koja pati. Klasični slučajevi multiplikovanja personalnosti pokazuju koliko "šizofrenija" može da bude rasprostranj ena . Freudu i njegovim saradnicima je postalo očigledno da je jedan od faktora koj i izazivaju disocijaciju u različitim oblic ima potiskivanje u subliminaine dubine mnogo toga što vreda normalne standarde budnog ja. Budno ja, radije nego da prizna da su izvesne misl i i emocije ličnog porekla, odbija da ih poznaje ili da im dozvoli da udu u svestan um. Umesto toga, one su poti skivane u podsvesni zaborav, gde zaključavaju ulivnu nerv nu energIju ili je skreću u abnormalne kanale. Freud je smatrao da, kada se ovi kompleksi otkriju, um treba da se vrati u normalnost i u mnogim slučajevima ovo se i dogodilo. Dva od Freudovih kolega, Alfred Adler i Carl Gustav Jung, smatrali su da Freudovo insistiranje na seksu, kao glavnom faktoru u mentalnoj bolesti, 54

nije potpuno opravdano i počeli su da se pomeraju sa ove tačke gledišta i da formiraju sopstvene škole mis li. Adler je mnogo isticao " kompleks moći " , učeći da je ovo ispoljavanje nagona samoodržanja odgovorno za mnoge mentalne tegobe koje je Freud pripisivao seksu. Ako su rezultati kriterijum onda Je dokazano da je bio u pravu i psiholozi njegove škole su uradili mnogo dobrog posla. PO mišljenju ovog pisca, Jung je ispred dvojice svoj ih kolega po veličanstvenom zamahu svog psi­ hološkog sistema; on takode prilazi bliže nego iko drugi do tačke gledišta Kabalista. Ukratko, može se reći daje Jung raspoznao postojanje onoga što je označeno kao " libid o", sile kojoj su sve fizičke ili životne snage manifestacije . Ova živa energija teče izmedu dva pola: " svesnog" i " nesvesnog" aspekta personalnosti. Ako , iz bilo kog razloga, svesno ja ne uspe da zadrži potrebnu količinu ovog libida, onda, na bilo kojoj tački da se dogodi ovaj deficit, višak energije će se naći u podsvesti . Gde god da se živa energija projektuje iz nesv esni h dubi na, (matrica ili primaini izvor iz kog, ili kroz koji, ono teče u ljudsku personalnost), videće se da se ono izražava kao grupisanj e suprotnosti . Ovde imamo u drugom obliku ono što je izraženo u Kabalis­ tičkom konceptu dva stuba Drveta Života, na čijem vrhu su Sephirothi Chokmah i Binah. Freudje smatrao nesvesne nivoe uma kao predvorja u koja su bačene emocije, misli i sećanja koj i su predmet osude svesnog ja. Ovo je Jung bio spreman da prizna, ali je iz svojih istraživanja došao do zaključka da postoje druge stvari u nesvesnom. Jedna od nj ih je "depozit" iskustava naših predaka i on je to nazvao ljudskim 55

ili kolektivnim nesvesnim. Svesni um se smatra izdan kom nesvesnog, isto kao što je vidljivi deo ledenog bre ga samo istureni deo veće mase leda koji leži ispod. C ak je i bolja analogija sa planinskim vencem . Pojedinačni vrhovi se mogu smatrati ljudskom svešću različitih naroda i grupa, dok veliko telo venca reprezentuje biljni i životinjski svet planete.Sve ovo je povezano zajedno svojom običnom bazom i poreklom: samom zemljom. Ako je svesni um izdanak iz podložne nesvesnosti, onda se u njemu mogu naći izvori života, i "libido" je viden ne samo kao ul ivna energija, koja slepo ulazi u svest, već i kao direklivna sila koja ima izvesne osobine. Ova direktivna energija je postojan pritisak u prav­ cu progresije, ovde definisane kao osećanje "da se stvari kreću", oznaćavajući da svesno ja ima prilike i mogućnosti koje će dovesti do ispoljavanja. Ali takvo osećanje može da proizvede jednostrani stav prema životu. Uvek promenljive okolnosti sveta okolo zahtevaju fleksibilni pristup od strane uma: kada kruti jednostrani pogled to sprečava, in­ dividua " ulazi u kolosek " , kako obično kažemo u žargonu . U jednoj svoj oj knjizi Oliver Wendell Holmes je načinio opasku da je jedina razlika između kovčega i koloseka u nj ihovoj dubini. U psihološkom polju ovo sasvim dobro pristaje, pošto je ulivni život tako konstruisan tim mentalnim stavom da se smer kretanja izvrće i pojavljuju se različiti oblici mentalnih bolesti . Od ovoga je najspektakularnija mentalna disocijacija koju smo već pominjali kod ozbiljnih slučajeva, ali koja se pojavljuje i u mnogim manj im oblicima mentalnih nelagodnosti svuda oko nas. 56



Jedan od načina na koj i iibido reaguje na takve unutrašnje konflikte je povlačenje u dubine per­ sonalnosti. To znači da je svesno ja lišeno velikog dela vitalne energije koja mu je potrebna, i ono postaje impotentno u životnim poslovima; bori se tamo gde treba da se ponaša diplomatski, diplo­ matsko je gde treba da se bori, a u isto vreme nesposobno je da iznese bilo koji od tih svojih stavova do tačke gde b i stvarno bila korisna. Ali regresija Iibida u nesvesne dubine izaziva pojavu izvesne isceljujuće snage i kada latentna energija postane dovoljno jaka, ona može da se pojavi u polju svesnog uma. Takva erupcija nesvesnog može, kada se pravilno usmeri, da slomi mnogo od krutosti svesnog ja i da omogući osobi koja je u pitanju da se na nov način uskladi prema spo­ ljašnj im okolnostima. Tako će se videti da postoji izvestan ritam u radu životnih sila. Postoji period progres ije , pa period regresij e, a ta enantiodromia je, kako je označio Herac1itus, normalna aktivnost uma. Ali, nevolja počinje kada um " zapne" previše jako za bilo koj i pol aktivnosti. Postoje mnoge stvari u nesvesnim nivoima koje se odnose na rane primitivne strahove prema životu kao i mnoga iskustva u svesnom životu koja su osobi nezahvalna i odvratna. " Cenzor" pokazuje tendenciju da ih zarije ispod praga svesti i tako spreči njihovo ispoljavanje u svesnim aktivnos­ tima, mislima i rečima. Takva inhibicijaje normalna i neophodna aktivnost uma. Nevolja iskrsava kada svesno ja usvoji stav "sveje to ispod mene ija za /o nisam odgovoran. Ne dozvoljavam takve misli i osećanja u sebi već ih izbacujem iz svog uma " . Na žalost, mada se te 57

primitivne stvari izbacuju iz vidnog polja, one su sve drugo samo ne "van uma " . One privlače sebi neke od tipova ulazne psihičke energije i po svojoj prirodi postaju "otporni džep " u personalnosti, koj i konstantno ratuje sa budnim ja i konstantno pokušava da se uzdigne, da utiče na budnu svest. U budnom životu ove pojave se iskazuju kao iri­ tirajuće reči ili aktivnost za koje na prvi pogled nema očiglednog razloga. Ali u stanju sna ovi pohranjeni kompleksi mogu da se ispolje u potpunosti, u obliku " otpornog džepa" čiji članovi mogu mnogo slobodnije da deluju noću. Zato u snenom životu individue ove zarobljene "stvari" ulaze u budnu svest u simboličnoj formi snova. U svom pravom obliku one ne mogu da produ cenzor, ali u simboličkom prerušavanju one to čine i tako ulaze na budne nivoe. Freud i Jung su razvili tehniku analize snova koja im je omoguća­ vala da otkriju prirodu skrivenih komplekasa koji su izazivali neurotične tegobe kod njihovih pacije­ nata . Ovo, zajedno sa metodom " slobodne asocija­ cije " , smatrano je od strane mnogih ranih psiho analitičara kao dovoljno za efikasno izlečenje. Jung se time nije zadovolj io i smatrao je da to nije dovoljno da oslobodi blokirane vode emocionalnog kompleksa rušenjem psihičke brane koja ga je skupila. Bilo je neophodno i da se iskopaju novi kanali i da se preusmeri ulazeći libido na takav način da mogu da se izbegnu sve dalje nevolje te vrste. Drugo karakteristično učenje Junga je da se muškarci i žene mogu klasifikovati u dva glavna tipa, one sa pažnjom usmerenom napolje i one sa pažnjom usmerenom unutra, ekstroverte i intro-

i se st no al on rs pe e k ds i Iju i tk re su i ov tip ti is Č verte. . i ug dr d po Ih n da je d po ti va ko ifi as kl u og m no uopšte prema va vo a st h m al rm no ti en ez pr re su a tip ba O . tip entalne m hk ob IJu zv ra da u og m a ob i al , tu vo ' ži u lj že oz kr I st no m re st ek do de vo iz se bolesti kada st I. da se izbegne stres ili oj ačaju životne realno boli m si i sn ve iz se ju ju vl ja po a tip a ob a im ov U sn JI su kO le bo m si u e az el pr , ju an tiv pi is i pr , ji ko roda, og sk ud l u tv l js de i u an jiv � en im � � pr li bi no es sv to je da m I, rIJ tO Is j jo m ra � no tiv ra pa ili čak u kom : l bo m si 1 ak T o. at zn po ne o � ič ob i ob os prosečnoj n. na oz su m . O lfa se ar ut un je gi er en rI VO iZ i su prav e eć �v na od su da se ra at sm i , " i ip et rh "a čeni kao ld o hb je e m ko u ac av pr ju va ča na oz o št po važnosti ju u ju vl ja li bo m si i kv ta se a ad K . P? če te ; d sklon andalu " : m h f gh o am Im da on i, � rm fo oj tn zi po m ko I di ra se a Jim kO sa la si b gr o ka n sa ni G lif je defi da I st no al on rs pe e sk ud lj st no tiv ak je normalna izgraduje takve simbole. i­ gl i ov a, at ek bj su ih sk at op ih ps i h ni Kod neurot ič no ta on sp ž dl Iz se Ih a, sn ju an st � u ju ju vl . fovi se poja su je kO la Si du ro pn ju va ča na oz i on i t vo ži U bu dn i " uključene " u neurozu. na ev dr lo vr je je ko a, ot iv Ž o rv D o am Kada izučav ra va go od o sk bh im sv sa o on da o am iv kr ot , mandala o da m že ka da o al eb tr bi ili a tim ep nc ko im sk Jungov m učem ev dr a sk bh lo vr e ol šk e ov ng Ju ja en su uč njima? de ne ov ja ko a og ol ih ps og ov ja en uč a ug dr i postoje uzela od m na i b o št po o m ra at zm ra da o možem že da ka se da lo og m bi ja ko za i al , ra to os pr mnogo ­ la uk se da o sn no od u" et rv D na to es " imaju svoje m paju II šemu moćnog ghfa. •

58

59

Postoji još jedna činjenica u Jungovim učenjima koju bi trebalo da pomenerno a to je njegov koncept " selfa " . Mi uglavnom pokazujemo težnju da sebe identifikujemo sa ego - osećajem, sa "ja - sam"; svesno budno ja (self). Ali ovaj empirički ili falš ego Jung je smatrao kao nešto što mora ultimativno da se odbaci ili, tačnije, mora da se zameni novim centrom svesti koj i će formirati tačku ravnoteže izmedu svesnih i nesves­ nih aspekata personalnosti. Ovde, ponovo, učenje povezano sa Drvetom Života insistira na istoj neophodnosti; neophodnosti da se izgubi život falš ega da bi mogao da se iskusi puniji život. Iz svega što je rečeno izgleda da je sistem "analitičke psihologije" koj i je propagirao c . O . Jung veoma blizak učenj ima i praksi škola arkane a naročito onima koj i slede Kabalističku tradiciju. Očigledno je da takav integrisan.i sistem učenja ne može adekvatno da se sumira u nekoliko paragrafa, ali se nadam da je dovoljno dato da b i čitalac stekao neku ideju o sistemu. Možda možemo da sažmemo da ono što je ovde napisano kazuje da Jung nije smatrao da je pods vest " korpa za otpatke " uma, koja kontaminira čiste vode nagonskog života koje teku kroz nj u i podiže sve vrste prepreka da bi spreči la nj ihov prolazak. On je gledao na nju da je tlo i koren svesnog budnog ja, koja je konstantno angažovana u pokušaj u da dovede sile života u one kanale koji će im omogućiti da fertilizuju i učine plodonosnim sve aspekte selfa. Jungov sistem je primarno povezan sa formiranjem balansa i reinte­ gracije u personalnosti. 60

Ovo je takode i cilj sistema filozofije kojije baziran na Drvetu Života - moćnom, sveobuhvatnom glifu univerzuma i duše čoveka.

DIREKTNO ISKUSTVO

Oni iz starih vremena govorili su da su Misterije dale nj ihovim posvećenima vrhunsku blagodet: slobodu od straha od smrti, i mada bi ovo moglo donekle izazvati sumnju u slučaju polu - javnih Elusianskih Misterija Grčke, sasvim je izvesno da je tačno za dublja svetilišta inicijacije. Naravno, podjednako je tačno da u današnje vreme postoji i spiritualizam snižene vrednosti uz izvesnu količinu astrologije, kao i mnogi koji učestvuju u seansama da bi dobili intelektualni dokaz postojanja onih carstava koja se razlikuju od čisto fizičkog. Nekima od nj ihovih učesnika se obezbeduje potvrda izvesnosti kontinuiteta života kao što se pruža i u veličanstvenim Misterijama. U oba ova slučaja, operativni faktor koji je omogu­ ćio ovu izvesnost bio je onaj koji smo označili "divljim talentom" , mada tu postoji značajna raz­ lika u primeni i kontroli što se tiče ova dva kretanja. A l i suštinsko kod oba j e direktno iskustvo. Deduciranje podložnih zakona iz intelektualne studije, bazirano na onome što se opažalo, bio je jedan aspekt koji je u velikom obimu koristio u pravim misterijama, dok je isti aspekt u javnom kultu težio da postane htonički ili " podzemni " kult, koji je postajao degradiran i kontaminiran mnogim stranim elementima. Ali zajedničko za oba bio je ovaj faktor direktnog iskustva natprirodnih stvari; 62

iskustva koje je rezultiralo u slobodi od straha od smrti. U svakom slučaju, moguće je izgubiti iz vida šumu zbog drveća, a to je bilo sasvim sigurno u oba slučaja. Prekomerna razrada čisto intelektualnog aspekta često je težila da baci u zasenak direktno iskustvo u M isterijama, dok je emocionalni kult podzemnog sveta, sa svim svojim sumnj ivim asocijacijama takode težio da sledbenicima daje direktno iskustvo; u oficijeInim školama Misterija i u kultovima koji praktikuju seanse podzemnog sveta, oslonac počinje da se koncentriše na ono što je primljeno kroz natprirodne sposobnosti izvesnih ljudi koj i su bili poznati kao vidovnjacI l , u slučaju žena - psihista, pitonese ili proročice. Na nivou Misterija, proročišta Apola u Delfima i u Dodoni bila su verovatno najpoznatija u starom svetu, dokje na nivou htoničnih kultova bilo karak: teristično pojavlj ivanje " mudrih muškaraca" I "mudrih žena" , koji su, zbog svojih psihičkih sposobnosti, smatrani kao izvori informacija iz svetova van fizičkog. U oba slučaja, može se videtI koliko je bio veliki gubitak uopštenog direktnog iskustva. U oficijelnim M isterijama to je dovelo do sterilnog filozofiranja, dokje u kultovima podzem­ nog sveta vodilo ka unutrašnjim podelama sledbe­ nika pr istalica j ed nog p s i h i ste nasuprot pristalicama drugog i do podsticanja najgorih ele­ menata u ljudskoj prirodi. Jedna od velikih atraktivnosti hrišćanstva bila je u tome što je nudilo svim svojim sledbenicima neki oblik direktnog iskustva. Njegova vrhovna poruka bio je rad iskupljivanja Sina Božjeg, i moguć�ost ostvarivanja direktnog živog kontakta sa NJ im. Druga poruka bila je proklamacija Uskrsnuća sa 63

pratećim dokazima o preživljavanju telesne smrti i proglašavanje novog reda. Moći zla su pobedene, i čovek je bio spasen od nj ihovog dejstva . To su bile kergyma, dobre vesti koje je hrišćanstvo širilo kroz svet i zajedno sa tim postojala je intenzivna živeća vera u prisustvu i snazi Gospoda. U ovoj atmosferi pozitivne vere, male hrišćanske

zajednice su pronašle moć koj u im je On obećao i za koju su oni smatrali da je Duh mudrosti i utehe, koja im je omogućavala da imaju neko merilo direktnog iskustva " stvari koje se ne vide " . Tako je sv. Pavle, pišući svojim korintskim obraćenicima nabrojao "darove" ili charismate koje su razvijala i koristila braća, ukazuj ući u isto vreme na nešto što su svi veliki religiozni učitelji podvlačili a to je da su "duhovni darovi " , kako ih Autorizovana Ver­ zija Biblije naziva, pravilnije nazivani "psihički darovi " . Oni u sebi nisu duhovni u etičkom značenju reči, i kao što sv. Pavle ističe, oni su sekundarni u odnosu na realnu stvar. To je stvar srca i uma usmeren prema službi, u pravom smislu, Bogu i lj udima. " Najveći dar od nj ih je Ljubav" . ističe Apostol. isto vreme, ovo direktno iskustvo bilo je od naj veće pomoći crkvi, pošto se ona trudila da svima ukaže na mogućnost postojanja nekog merila indi­ vidualnog kontakta sa nevidljivim stvarima i kad god bi se ova mogućnost raspoznala, crkva je dobijala na snazi. U

Sa priključivanjem hrišćanstvu onih koj i su obu­ čavani u Misterijama starij ih religija, raslo je unu­ trašnje učenje koje je bazirano na hebrejskim tradicijama i na unutrašnjem učenju koje je Hrist dao Svoj im Apostolima, kao i obogaćeno grčkim, 64

persijskim i egipatskim pogledima, razvilo u kom­ pozitni pokret koji je poznat kao H rišćanski Gno­ sticizam. Ovaj gnostički pokret je uvek bio dobrim delom kritikovan. Neke od kritika su bile oprav­ dane (nisu se sve gnostičke škole razvijale prema standardima koje je postavio Hrist) ali su bile da­ leko od toga da zaslužuju napade koje su orga­ nizovali "sv. " Ireneus i ostali. Clement iz Aleksandrije i Origen predstavljali su drugi kraj u kompleksnoj mreži rane Crkve; paž­ ljiva studija nj ihovih radova otkriva prisustvo dru­ gačijegjezgra ljudi u crkvi, koj i ne samo da su imali direktno iskustvo unutrašnjih, natprirodnih stvari, već su bili i naslednici mudrosti koja je prenošena kroz vekove iz nezamislivih vremena. Sa porastom sekularizacije crkve, i počecima njenog ulaska u političko polje, direktno iskustvo je počelo da se vezuje za spoljašnju organizaciju i, konkurentno, oni koji su podržavali dublja učenja bili su izgnani iz crkve, mada je harizrnata još uvek nastavila da se ispoljava sporadično. Prečasni Bede, pišući u IX veku, mada je oplakivao gubitak mnogih "darova " , mogao je da kaže da su darovi isceljivanja još uvek ostali. U stvari, kao što smo rekli, "darovi' su se ispoljavali kroz vekove, mada sporadično i obično u neregularnim oblicima. Ovo se odnosilo ne samo na velike katoličke zajednice Istoka i Zapada, već i na mnoge jeretičke i šiz­ matičke sekte koje su opstajale. Mnoge od njih, bar u početkU, imale su direktna iskustva unutrašnjih realnosti. Ali ovo iskustvo je obično bilo bez ikak­ vog definitivnog rama i smatralo se ili znakom istine te posebne jeresi ili kao znak božanskog odobravanja pojedinaca koji su doživljavali. U 65

velikim ortodoksnim i romanskim zajednicama takvo direktno iskustvo je obeshrabrivano mada je mistički temperament imao odredenu predrasudu prema njemu kada je prirnano kroz psih ička sredstva. M istik, bilo da je Istočni ili Zapadni, tražeći jedinstvo sa Vrhovnom Realnošću, ima malo vremena za trošenje na " Vašaru Taštine" svakodnevnog ili psihičkog sveta. Ali sa porastom naučnog i ispitivačkog "doba rezo­ na" direktna iskustva mistika, zajedno sa zapisima sličnih iskustava datih u Bibliji, počinju da budu izlagani kriticizmu onoga što je ponosno opisivano kao "nacionalan" um. Smatralo se. pogrešno, daje za ljudske mislioce na sadašnjem stanju njihove evolucije, bilo moguce da donose korektne objek­ tivne sudove o tim subjektivnim iskustvima. Prilično je čudno u odnosu na tačku gledišta oficijelne nauke prema stavovima hrišćanstva, da su se vode Anglikanske crkve pridružile raciona­ listima u nesvetom savezu protiv onih koj i bi na bilo koj i način ispolj ili darovitost koja bi ih istakla napred. " Entuzijazam " u bilo kom oblikuje kočen. Ali sat ne može da se vrati nazad jačim pritiskom a psihička energija se ne može istisnuti uzvikom naučnika ili prelata. Tako su se uzdigli pokreti koj i su bili centrirani na direktnom iskustvu natprirod­ nih stvari. Moderna Teozofija, moderni spiritua­ lizam i organizacije Pokreta Nove Misli počinju da uče da je direktno iskustvo unutrašnje strane stvari moguće. Gorko u opoziciji sa crkvom i naukom, oni su se povećali i oformili bar na jednoj instanci, prila­ godili su se drevnom modelu i pokušavali, sve dok 66

je moguće da odbace i proteraju one od svojih članova koji ne " vide oko uz oko" sa vodama. Ali točak im je doneo plodove semenja koje su posejala njihova braća u prošlosti: alhemisti, Rozenkrojceri i mnogi drugi koji su sačuvali zlatnu nit direktnog iskustva. " Gde nema vizije ljudi ginu" , pošto se bez direktnog iskustva staro Prirod­ no Zanatstvo degeneriše u orgija stičke rituale; crkva postaje impotentna i nesposobna da izdaje Božje zapovesti kako bi trebalo a racionalna filozofija i nauka postaju sterilne i nesposobne da se upravljaju prema dubljim potrebama duše čoveka . Videće se da postoje tri glavne staze raz­ voja koje leže ispred upitanika. Dve od njih, prirod­ ni misticizam i misticizam su staze emocija, dok je treća staza uma. Naravno, nemoguće je načiniti jasan rez razdvaja­ nja u praksi, pošto je čak i u najinteligentnijem procenj ivanju univerzuma i duše čoveka jasno prepoznati emocionalne pod-tonove koji leže ispod, dok čak i najemotivniji od mistika pokazuju neku elementarnu potrebu intelekta. Postoje tri glavne staze. One se izučavaju na Istoku pod nazivom Raja Yoga, Bhakti Yoga i Gnani Yoga. Naravno, postoje i druge linije aktivnosti, kao što su mantra yoga, karma yoga, i druge, ali one su sve pomočne metode treninga koj i vode do jedne od tri glavne staze . Potpuno smo svesni da će ovakvu podelu staza joge neki studenti smatrati kao "da nije po Cockeru" , ali je bazirana na ličnom iskustvu autora u Indij i kada je radio sa grupom Hindu okultista, i sasvim se dobro slaže sa Zapadnim sistemom. 67

Ove staze su upoznali i savladali oni koji slede Zapadne Misterije, mada smatramo daje staza uma, Hermetička Staza, naj važnija. Mada čovek može da ostvari živi kontakt sa elementaInim snagama iza Prirode, a drugi da postigne mistični kontakt sa dubokom duhovnom realnošću, još uvek će, ukoliko um nije istreniran, svi rezultati takvog kontakta b iti neizbežno izvrnuti i pogrešno upotrebljeni na fizičkom planu. Na svim ovim putevima prema Bogu, psihičke sposobnosti se pokazuju, ali na Hermetičkoj Stazi one su trenirane i razvijene, dok u obe druge teže da rade nasumice, i u stvari, na mističnom putu one se obično smatraju pre kao smetnja a ne kao pomoć. Emocija je smatrana kao nešto što b i trebalo da se smanj i na minimum koliko god je moguće , ali kao što je pokazala moderna psihologija, emocija je pokretačka sila iza svakog ljudskog napora i raz­ voja, i bez nje um čoveka postaje sterilan i neefi­ kasan.

, Staza Prirodnog M isticizma, Zeleni Zrak, kako se ponekad naziva, ima kao ostala dva puta, i svoje prednosti i nedostatke. To je staza direktnog isku­ stva, iskustva Boga ispoljenog u Prirodi. To je živi kontakt sa formirajućim životom planete i vita­ lizirajući element u celokupnom ljudskom životu. Ukoliko se elementaIni tipovi energije ne kontak­ tiraju, bar do izvesnog obima, čovek je sterilan i neefikasan na fizičkom planu. Na sreću, mi smo podstaknuti da činimo minimalne kontakte sa ovim silama zbog automatskog funkcionisanja naših fi­ zičkih tela, ali je više od toga potrebno ako želimo da živimo potpunije.

U isto vreme, naravno, njene neregularne manifes­ tacije mogu da budu podjednako razorne. Zemlja može da postane jalova i neupotreblj iva ako se dozvoli da je voda preplavi . Pravilna upotreba vodenog resursa nastaje ako se tok kontroliše i usmerava ustavom, branom i l i ir igacionim . kanalom. Tada će pustinja procvetati.

Tokom perioda socijalne represije i zabrana ele­ mentalne sile teže da se uguše i potisnu iza svesnih nivoa čoveka. Tada potisnuta energija počinje da traži sveže izlaze i , nalazeći slabu tačku može da raznese barijeru, rasprskavajući ostatke i natapa­ JUĆI rasnu svest, donoseći time destrukciju pravil­ nom radu naroda. Da bi ovo sprečili, inicirani Zelenog Zraka otvaraju izvesne kanale u rasnom nesvesnom (o čemu je veliki psiholog Jung vrlo elokventno pisao), i kroz ove kanale elementaIne sile, kontrolisane i usmerene, teku u dušu čoveka. Ovo daje vitalnu energiju koja vodi narod u nove podstreke. Jedan od klasičnih primera za ovo je Renesansa u Evropi.

Ova metoda inženjeringa, primenjena u sferi selfa, koja je baza velikog glifa Drveta Života, je podložni princip koj i izučavamo. Pošto ćemo se najveći deo vremena posvetiti izučavanju Her­ metičkog Puta, ukratko ćemo sada obraditi druge dve staze.

Gde su ustavne barijere previše jake, može da se dogodi da ova elementaIna sila počinje nanovo da energizuje stare oblike Prirodnog Misticizma, i kult veštica ponovo počinje da privlači svoje pristalice. Svaka nacija koja dozvoli ova gušenja i provere elementaInih sila je nacija sa neurozom, i , kao

68

69

stanje, ležeći ispod svesnih nivoa uma može da bude potencijalni izvor opasnostI. Neophodno je istaći da u ovoj, kao u svim ispolja­ vanjima, postoj i prirodni ritam i postoJaće vremena kada elementaIne sile hrle napred u Ispoljavanje u dušama ljudi , isto kao što će biti perioda kada će se povlačiti kao oseka. Pravi inicirani Zelenog Zraka uči da radi sa ovim strujama 1 da Ih kontrohše 1 usmerava za dobro naroda, ali postoje mnogi lj udi izvan redova prirodnih mistika za koje su ovi kon­ takti neregularni i spasmodični. Ovo je uglavnom tačno za Keltske narode i ukazuje na neke od nekon­ zistentnosti koje su toliko karakteristične za njih. Kada je Kelt "u svoj im kontaktima" da upotrebimo tehnički termin, on može da dosegne zvezde 1 mšta mu nije nemoguće. Kada izgubi kontakt: on. Je ćudlj iv i depresivan 1 nesposoban za Istrajne napore. Za one koj i su po temperamentu i rasnom nasledu prirodno skloni ka njoj , ova sta� Zele.nog Z�aka nudi mogućnost da stablhzuJu svoJu fIZIČku prirodu, da kontrolišu svoj kontakt sa elementalmm silama i da spreče da na nJ Ih deluJu nasIlne lzmene tih sila što bi inače bio slučaj . To je jedan od puteva i to v ;lidan put, gde se duša, pošto je ostvarila kontakt sa Bogom koji se ispolj io u Prirodi, može da uzdigne do kontakta i vrhovnog jedinstva sa " Njim koj i stanovaše u svetlostI nepnstupačnoJ " . Na žalost, kao i svi drugi putevi, i ovaj ima svoju negativnu stranu i zbog toga je primio do�ar deo pogrešne prezentacije i zloupotrebe. Sl vo Je JOš VIše slučaj u onim delovima sveta gde Je hnšcanstvo snažno ugrađeno u mehanizam đržave i sto&a može da izvodi pritisak na one koji se na b!lo kOJI naČIn 70

razlikuju od njihovog sopstvenog učenja. U isto vreme, mada to nije opravdanje za užasne progone u ime Boga Ljubavi, ova predrasuda je razumlj iva kada se razmatraju uslovi u koj ima je hrišćanstvo počelo svoj razvoj u Rimskoj Imperij i . U strukturi znanja Zelenog Zraka ugrađeno je vrlo duboko učenje povezano sa nejasnim aspektima seksa, i to je ono što uvek dovodi inicirane Zelenog Zraka u neprijatelj stvo sa ortodoksnim hrišćan­ stvom. Ovo je, naravno, i aspekt staze Zelenog Zraka koj i može vrlo lako đa se izokrene i zloupo : trebi, kao što se i događalo u srednJevekovnoJ Evropi. Ali zloupotreba stvari nije izgovor za pori­ canje legitimne upotrebe, mada je u isto vreme, razumlj ivo da je oficijelna crkva, sa svojim pozna­ vanjem prošlosti, pokušavala da ga odstranI. Uobičajeno je za one koj i su trenirani i uzdignuti u klasičnoj tradiciji da minimiziraju lošiju stranu rimskog života. Radovi Rudyarda KipIinga idea­ Iizuju rimsku kulturu ali, u isto vreme, postojalo je mnogo toga zlog i izopačenog u rimskom ŽIVOtu. Ovo je naročito bilo vidljivo u areni, gde su se održavali spektakli u kojima su izvodeni mitovi i prikazivani bogovi i boginje i nj ihovi odnosi sa ljudskim bićima sa ap solutmm reah �mom. Bez lažnih izgovora, jasno Je kakve efekte Je mogao da ima mit bukvalno izvođen pred hiljadama gleda­ laca. Pasiphae i Bik, porobljavanje Titana i dru 1? i iste vrste bili su izvođeni upravo onako kako belezl rimski pisac Martia!. U Zlatnom magarcu, Apu­ Iius, pišući đosta gođina kasmje, pOZIva se na Iste spektakle. Važno je zapamtiti da su sve ov� stva n rađene u potpunosti javno a ne u bordel!ma lJavmm 71

kuća ma Port Saida radi privlačenja evropskih turis­ ta niže klase.

onima koj i su pratili stazu Zelenog Zraka koji su bili u središti pokreta.

Pošto su stvari bile takve, H rišćanska Crkva je snažno reagovala protiv paganskog sistema i u tom procesu bacila nekoliko beba zajedno sa vodom od kupanja! Naša velika teškoća u procenjivanju rano­ hrišćanskog perioda je zato što težimo da gledamo scenu a taj stav kroz naočare XX veka na pagansku . može da bude vrlo pogrešan.

U kasnijim vremenima radovi psihologa i Freudove i Jungove škole misli pokazali su veliki značaj ovih kontakata sa elementaInim silama života, i oprav­ dali su rad iniciranih Zelenog Zraka u Kraljevstvu Adonai ha aretz; Bog se ispolj io u Prirodi.

Ostaje da ukrako razmotrimo stazu Purpurnog Zraka: stazu misticizma.

U svakom slučaju, porok ne uključuje pravu stranu bilo čega a postoje aspekti seksa, ili da koristimo korektnij i izraz "polariteta" , koji imaju veliku vrednost. Oni su sadržaj nekih od učenja Zelenog Zraka. Imaju veliki značaj i u pravom smislu reči su moralni; nj ihova zloupotreba može, i zaista, proizvodi nešto vrlo zastrašujuće, približno spek­ taklima paganskih dana. To je očigledno u nekim od zapisa veštičarstva. U isto vreme treba imati na umu da su metode koje su korištene da se izvuče istina od pretpostavljenih veštica bile toliko dras­ tične da proizvode značajan invaliditet nj ihovih zabeleženih "priznanja" , mada ostaje dovoljno os­ tataka koji pokazuju da nisu sve veštice i čarobnjaci bili neškodljivi prirodni psihisti za šta su ih mnogi spiritualisti smatrali.

Ove stvari su patologije Zelenog Zraka, i ne smeju da budu uzeti kao neki kriterijum karaktera i rada onih koj i slede ovu Stazu koja vodi u Svetlost . sasvim sigurno kao i svaka druga. Mnogi od njenih iniciranih bili su u prvim redovima umetničkih pokreta, i obnavljanja estetskih vred­ nosti kao što Keltska renesansa u Irskoj na kraju prošlog veka i početkU ovog, duguje mnogo toga 72

Ovde moramo da zaparntirno da se nj eni sledbenici mogu naći u svim velikim religijama sveta čak i ako su ortodoksne hrišćanske crkve tl vek težile da smat­ raju mistične tradicije drugih vera kao blede i peri­ ferne i tako su u poslednje vreme načinjeni pokušaj i da se izučavaju mistična učenja nehrišćanskih reli­ gija. Treba reći da su ove pokušaje uglavnom činili teolozi romansko katoličke crkve. Sama crkva je uvek bila na neki način sumnjičava u odnosu na aktivnosti mistika, sumnjičeći ih da naginju ka mon izmu ili panteizrnu a neki od mistika su ovaj stav i ohrabrivali.

, I •

Ali u svim katoličkim crkvama i na Zapadu i na Istoku pokornost je hranljivo tlo za razvoj defi­ nisane hrišćanske mistične tradicije i prakse. Islam ima svoju mističnu stranu u Sufi sekti, dok je u Hindu religiji staza Bhakti Yoge staza pre-eminen­ cije njenog sopstvenog misticizma. U hrišćanskim crkvama, staza mistika je ponekad poznata kao Trostruki Put Č išćenja, Iluminacije i Jedinstva i postoji vrlo obimno telo radova bazi­ ranih na ovoj klasifikaciji, od kojih su neki pome­ nuti na kraj u knj ige. 73

Suprotno popularnom verovanju staza mistika je nešto drugo a ne sentimentalni idealizam i eskapi­ zam. M istik se okreće ka multiplikaciji stvari i traženj ujedinstva, ali, i to je najvažnije, to nije kroz željU da pobegne od teškoća i nevolja sveta da bi mogao da nade mir. On ide stazom visoke aspi­ racije i oštre discipline, tražeći jedinstvo U strasti lj ubavi i obožavanja da bi kroz njega moglo da se pomogne celom svetu. " Sebično spasenje nije mkakvo spasenje" jedna je od katoličkih izreka i pravi mistik nikada ne traži lično spasenje već pre da bl mogao, kroz ljubav i obožavanje, da bude priključen na Volju u čijoj službi je savršena sloboda. Takav stav je daleko od pseudo - misticizma koji je toliko uobičajen u sadašnje vreme i na Istoku i na Zapadu. Svakome ko sumnja treba dati da pročita radove sv. Terese od Avile i sv. Jovana od Krsta. U njihovim delima će se naći nešto od duha pravog . mističkog traganja.

ASPEKTI KABAl.E



Postoji nekoliko različitih aspekata Kabale, i svaki student treba da od nj ih odabere onaj koj i najviše odgovara njegovom temperamentu. Suštinsko je da zapamti da, mada je jedan aspekt možda prava prirodna linija rada za odredenog studenta, on ipak treba da ima odgovarajuće znanje i o ostalima da bi uravnotežio svoje studije. Kabala se obično deli na sledeće vidove: l ) Dogmatska Kabala 2) Literarna Kabala

3) Praktična Kabala 4) Nepisana Kabala •

Razmatraćemo ih po datom redos ledu a kako budemo napredovali videće se da radimo od spo­ ljašnje prezentacije Kabalističke filozofije unazad ka njenoj unutrašnjoj suštini. Ovo mora da se uradi iz dva razloga. Student počinje od poznatih termina i koncepata a onda dolazi u dodir sa onima koj i se na mnogo načina razlikuju od njegovog normalnog razmišljanja; otkriće da, od vremena kada dostigne kasnije stadijurne ove klasifikacije, počinje da upo­ znaje novi set koncepata i novi rečnik uz pomoć kog će raditi sa nj ima. 75

Počećemo sa dogmatskom Kabalom. Ovo je spo­ ljašnja doktrina koja je ugradena u klasične pisane izvore o koj ima smo govorili u prvom poglavlju knjige. Treba zapamtiti da Zohar i Sepher Yetzirah nisu pojedinačni radovi, već da se sastoje od nekoliko dela skupljenih zajedno pod ovim nas­ lovima. Postoje izvesni problemi koje svaka filozofija vred­ na imena mora da pokuša da razreši kao što su Priroda i atributi Vrhovnog Bića, misterije kreacije, priroda života, i postojanje i sudbina čoveka. U dogmatskoj ili pisanoj Kabali ove ideje se razmatraju u okviru definisani h odnosa i kon­ cepata poznatih kao Drvo Ž ivota a ovaj bazni dijagram odnosa ili " mandala" (kako često nazivaju istočnjaci), ključ je za celokupno Kabalističko učenje. Biće korisno ako damo fundamentalni princip koji leži iza Kabalističkog učenja i misli; princip "balan­ sa " . Kako student napreduje u svom radu sa Kabalom, otkriće da je ovaj princip ključ koji otključava mnoga vrata. U stvari, osnovna Kabalis­ tička studija počinje rečima " Knj iga Skrivene Misterije je knjiga ravnoteže balansa " . Sada stižemo do drugog naziva u našem nabrajanju, " literarne " Kabale; ovde ulazimo u svet misli gde su fiksirani smerokazi logične misli zamenjeni metodom koja na mnogo načina odgovara izrekama Crvene Kraljice u knjizi A lisa u Zemlji iza ogleda­ la: " Kada kažem tri puta da je to to, onda je to" .(Citiram po sećanju, ali to je suštinska ideja). Metode literarne Kabale su opisane od strane jed­ nog okultiste (Dion Fortune) kao obavljanje mere-

nja uz pomoć elastičnog lenjira i sa uobičajene tačke gledišta , to je sasvim prikladan opis. Ovi posebni načini mentalnog rada zavise od činjenice da svako . slovo hebrejskog alfabeta ima numeričku vrednost. Ovo je slučaj i sa grčkim alfabetom a ista čudna . metoda misli može da se koristi i sa nj im. Postoje tri glavne metode za objašnjavanje lite­ rarne Kabale. Prva sa kojom ćemo raditi je poznata kao Gematrija. Ovde je princip da reči slične nu­ meričke vrednosti objašnjavaju jedna drugu. Tako, reč Achad, u značenju jedinstvo, ima numeričku vrednost 13, a to je tačno i za reč Aheba, što znači Ljubav. Tako, Jedinstvo i Ljubav označavaju istu ideju. Očigledno je da postoje neograničene mogućnosti u ovoj metodi, ali svakome ko je upoznao moderne psihološke radove može da izgleda i da je ova metoda ludilo drevnih rabina. Ovo je još približnije kada dodemo do sledećeg odeljka literarne Kabale Notariquon. Ovde postoji reč i svako od njenih slova se koristi kao početno slovo nove reči. Tako, ako koristimo engleski jezik, i uzmemo kao ilu­ straciju reč "Man" (čovek) ovom metodom može­ mo da formiramo rečenicu " Many are near" (Mnogi su blizu). Neke od aplikacija ove metode izazivale su da drevni rabini odbace Kabalu: onaje korištena da preobrati Jevreje u H rišćanstvo i, kao što smo na drugom mestu rekli, ovo neprijateljstvo se prote­ že još i danas kroz mnoge uglove. -

Treća metoda literarne Kabale je Temurah. To je metoda permutacije, gde jedno slovo zamenjuje drugo koje mu ili prethodi ili dolazi sledeće u alfabetu, a rezultat toga je da se formira potpuno druga reč. Postoje dvadeset dva seta takvih slovnih ' 77

76



permutacija, uključujući i najvažniju poznatu kao "Kabala Devet Komora " , ali osim za one koj i su posvetili mnogo vremena izučavanju ove teme, metoda je interesantna samo radi informisanosti.

doktrina i praksa koja u rukama onih koj i su sprem­ ni da sebe treniraju i purifikuju, može da se upotrebi za vIsoke duhovne cilje ve. U drugom poglavlj u ovu temu ćemo VIše razradiva ti.

Postoj i drugi oblik Notariqana, u kome se inicijali rečenica uzimaju da formiraju reč ili reči. Jedna od najpoznatij ih takvih reči je Agia, jedno od Imena Snage koja se koriste u ceremonijalnoj magiji, i znači: " Moćan si Ti, o Gospode ! "

Četvrti deo Kabale je onaj koj i je poznat kao " ne­ pls�na Kabala " . To je telo znanja i prakse koje potIče IZ nezapamćenih vremena i nije hebrejskog porekla. Kabalaj e korišćena da deluje kao nosač za duboko ezoterič�o učenje, ali samo učenje potiče iz mnogIh drugIh Izvora. U raznim vremenima ljudi su tvrdIh da su otknh nepisanu Kabalu ali mada je učenje koje je u osnovi bilo namenjen� malobroj­ nima učinjeno javn im, prave misterije nisu izdane - IZ veoma dobrog i dovoljnog razloga pošto po SVOjoj unutrašnjoj prirodi one ne mogu biti tako otkrivene.

Sve ove metode l i terarne Kabale su slične metodama analiza snova koje u današnje vreme koriste psiholozi i obezbeduju način na koj i mno-gi pods vesni misaoni kompleksi mogu da se dovedu u budnu svest. U tome leži njihova vrednost. Takode , zbog korelacije broja i slova u hebrejskom alfabetu, takve veštačke reči i rečenice su po prirodi slične hemijskim formulama, koje pokazuju, svojim kom­ ponentnim slovima, elemente iz kojih se izgraduju izvesne smese. Zbog toga, mada je ovo polje literarne Kabale puno zamki za neoprezne, tragač treba da je izučava do izvesne mere, da bi mogao da razume nešto od psihologije koja leži ispod taj ne mudrosti Hebreja. Sledeći elemenat naše teme je onaj koj i najviše privlači javnost kroz vekove i do današnjih dana. Prakična Kabalaje onaj deo Kabalističkog rada koji radi sa magijom " isprepletanih parčića i ruku u zamahu " : Ceremonijalnom i Talismanskom Magi­ jom. Na žalost, ovaj aspekt Kabale je postao tema najpraznovernij ih i degradiranih ideja i prakse kako klasičnih tako i srednjevekovnih ljudi i uglavnom je izučavan zbog baznij ih motiva ljudskog roda. Ali, ispod svih tih strahova, sujeverja i ludosti praktičara prošlih vremena, leži prava i visoka

Prave misterije se doživljavaju a ne podučavaj u, i ne mogu se prenositi drugim rečima. Samo indu­ kova�jem takvog shvatanja u one koj i su sposobni d� .pnme delovanje, može se pristupiti komunika­ CIjI ove arkane, pa čak i tada, neophodno je da postoj i neki uobičajeni jezik koj i može da se koristi kao sredstvo pomoću kog se može diskutovati i proveravati . Nepisana Kabala koristi koncepte i sImbol-forme i(abale kao alfubetske oblike novog JezIka I taj novIJ ezik se može predavati samo onima koji su sposobni da prime takvu " iluminaciju" kakav je tehnički termin za to. Misterije su podeljene linijom prirodnog recepta u Niže i Više. U Nižim M isterijama, informacija i učenje dati su onako kako ih može razumeti razum­ ni um, a prava upotreba ovog učenja dovodi aspi­ ranta do tačke gde je moguće za one koj i su njegovi 79

78



-



učitelji da uzdignu u njemu " shvatanje" koje će mu omogućiti da razume jezik Viših misterija.

Treba obratiti pažnju da, mada čovek može da stIgne do stepena Vi ših Misterija, ne može da smatra da je be�bedan od bil o kakve retrogres ije . On održava svoJ rang u tim M isterijama vrlinom svog funkCionisanja . Kao i hodač po užetu koj i neprestano mora da održava ravnotežu, tako i ini ­ cIram održava svoj stepen naporom i funkcijom. Samo kada može da obožava " u praznom svetilištu" on može da oseti da je relativno siguran. Ove Više Misterije, koje su jezgro nepisane Kabale centar su oko kog su organizovane Škole Ni ži h Misterija. Inicirani Vi ših M isterija formi raj u brat­ stvo poznato kao "V eli ka Bela Loža " ili " Koledž Svetog Duha " . Ono je dualno u svom radu, radeći sa narod ima prema nj ihovim generalnim kulturnim :azhkama. Tako, postoji Ist očnjačka Tradicija om od Ganga " , i Zapadna Tradicija " oni od Anda" . Ova dva naziva dolaze iz starog Rosicruci­ anskog Izvora, pošto je pravo Bratstvo jedna od manifestaCIja Zapadne trad icije. l Takode, mada je alhemija imala svoje sledbenike i na Zapadu I na Istoku, na Zapadu je izgledala kao pokret koj i ima istu inspiraciju iza sebe. U drugoj polovini XIX veka, oživljavanje aktivnos­ tI Zapadne tradicije dovelo je �o novih pokreta koj i su, bazIraDI na antIčkim Izvonma, poćeli da podu­ čavaju nečemu od bezvremene mudrosti. Šta više medu njima je bio pokret poznat kao "He rmetičk i

Zbog toga su Misterije organizovane u serije grada­ cija ili stepenova, a u Nižim Misterijama takvi stepeni se mogu dobijati bez obzira na moralne ili etničke standarde osobe koja je u pitanju. U isto vreme, oni koji nadziru obično vide da nepodesni lj udi automatski ne napreduj u zbog svojih intelek­ tualnih kvalifikacija. Naravno, ponekad se dogada da takva nepodesna osoba pride Vratima Viših Misterija, ali zbog svoje nesposobnosti da iskusi realnosti tog carstva nije u mogućnosti da napreduje i vraća se unazad. •

Da ovo pojednostavimo - čovek je proveo mnogo vremena u upoznavanju potpunog i detaljnog razumevanja principa aktivnosti motocikla i nje­ govih delova; ali, koliko god da zna o ovim stvari­ ma, ako pokuša da vozi mašinu pre no štoje naučio daje balansira i kontroliše, neće moći to da uradi. Sa druge strane, ako nauči da je vozi upašče u mnogo nevolja ako nema znanja o njenim delovima i principima. Da bi postao dobar motociklista potrebni su mu i znanje i veština. Ovo je isti slučaj u obuci i radu posvećenog. U Nižim M isterijama on stiče bazne informacije i počinje da se uskladuje radi prijema onih shvatanja koja su stepeni iskustva u Višim Misterijama.

Kad bi ovo bolje razumeli potencijalni šegrti Mis­ terija, uštedeli bi sebi mnogo vremena i energije, i bili bi manje skloni da dozvoljavaju da ih iskorišta­ vaju beskrupulozni " učitelji" koj i sebi pripisuj u laskave titule i pretenzije.

l Ne treba identifikovali sa bilo kojim Bratslvom koje se

reklamira.

80

81

-

-

struje su e kl te o p a d re g to d o i , ' ra o Z Red Zlatna ta. re k o p ih čn ri te o ez ih n ad ap Z e n ći ve e čk ja n toč Is i ls u p im i tn en od sp re o � U isto vreme, k o k fs zo eo T t, re k o p I v o n e j o tr a d ic ij e d o n e . t, re k o p j va O . ta sv ju n až p ao k � u . Društvo' i priv ja, n če u g o sv Ju cI ta n e z re p u n v održavaj u ć i ja ta VO Ži o de a n o ca ti u je ji ko ac as v k delovao je kao sno, ve es n m o n v l g u a ad m , ao ag tr � je XX veka koji I sudbine. ta o iv ž a im j en uč im lj b u za d a m na te a n se io zb ra ra o Z � a tn Originalni Red Zla ar sp ra tl čl lI z ra li a , a i ic b m a i � � . ličnih ljubomora . 1 zl ra z u e d ra I ju ,a lj v žl re p k e v u �: . . čani" delovi još Ju u el d ih z nj ro k I ih nj a iz a i st o n as ik ef e en ep čite st . majstori Zapadne tradicIje.

DRVO ŽlVOTA

Fokalna tačka oko koje je centrirana cela filozofija Kabale je dijagram ili " mandala" poznata kao Drvo Života. U ovom odeljku Drvo ćemo razmatrati isključivo kao dijagram, rezervišući razmatranje njegovih sastavnih delova za kasnija poglavlja. Drvo se sastoji od deset stanica ili Sephirotha koje su prikazane po odredenom modelu. Sve one su povezane linijama, dvadeset dve ih ima po broju, i ovih deset krugova i njihove spoljne linije pred­ stavljaju, u dijagramatičkoj formi, Trideset - dve Staze . Opšta Šema Drveta je ispunjavajući sistem, pošto Kabalisti smatraju da se sve manifestacije mogu klasifikovati pod deset nabrajanja Sephirotha, dok se subjektivne reakcije celog života i svesnosti mogu reprezentovati u dvadeset-dve povezujuće Staze. I Drvo se može posmatrati iz nekoliko uglova a prvi od njihje podela u onoštoje poznato kao Tri Stuba. U izvesnim organizacijama smatra se da postoje dva Stuba Hrama i to Jachin i Boaz, ali Kabala uči da ih ima tri. Smatra se da dva Stuba reprezentuju kosrničku silu i formu, dok Srednji Stub radi sa



I Postoje i druge �Skrivene Slaze�

83

-

elementom svesnosti u ispoljenom univerzumu. Podučava se da ulivna energija kreacije teče iz centralne tačke koja je poznata kao Kether a onda u Sephi rothe oba spoljašnja Stuba u alternativnoj stazi koja je poznata kao Svetlosni Bljesak. Prva stanica do koje stiže označena je kao Chokmah i odatle prelazi kroz Sephirah Binah koji je na vrhu suprotnog Stuba Forme. Onda prelazi ponovo na drugu stranu u Sephirah Gedulah ili Chesed, kako se još naziva, pa ponovo preko u Geburah ili Pachad na Stubu Forme. Tako kreativni život napreduje dok se konačno ne ispolji u baznom Sephirahu, Malkuthu.

Time je Drvo formirano u onome što je poznato kao Četiri Sveta. To zahteva iscrpnu obradu a mi ćemo ga u ovom poglavlju samo ukratko pomenuti. Dok se odvija ova kreativna aktivnost, Srednji Stub se formira kao rezultat balansa izmedu dva suprotna stuba. Kroz ovaj Srednji Stub ispoljava se javlja­ juća svest, životni talas, za koji je ispoljeni univer­ zum, u svim svojim aspektima vidljivim i nevidljivim, moćna pozornica na kojoj život igra svoju ulogu. U isto vreme, struktura ove kosrničke pozornice uslovljava i usmerava igru koja se proiz­ vodi pod njenim uticajem. Drugim rečima, život nije ništa odvojeno od univerzuma, već je njegov integralni deo. . Sva manifestacija je samo sredstvo kojim životni talas, nadolazeći iz neispoljenog može u pojav­ ljujućoj evoluciji da postane savršen u svim svojim stepenima. Proces stvaranja je simbolizovan glifom Drveta, a SephirOlhi simbolizuju tačke gde se objektivni 84

univerzu� održava u ispoljavanju, i život u raz­ vOJu? kOJI odatle izvire, nosi u sebi sve njihove kvahtete. Kakvo god ispoljavanje da se odvija, postoji život obOjen posebn�m aspektom univerzu ma u kome se ta mamfestaclJa odv.ija. Vrednosti odnosa sim­ bohzovamh u Drvetu Zivota mogu se na ći i u svakoj razvoJnoJ svestI. Postoji mikrokosmičko Drvo u svakom živom biću I IZm�d� personalne svesnosti i univer zalnog se l fu postoJ! Isti ?dnos kao onaj koji egzi stira izmedu v�emh struja u gotovo svakom zalivu i okeanu čiji su .1.ntegrah:1I �eo. Zato, treba da se setim o sv. Pavla k?JI Je, cltlraJuć grčkog pesnika, reka o: "Mi smo i ! njegov Izdanak ; I p o n o v o , " lj njemu tivimo

krećemo se i postojimo

'

oo.

Ako se sada okrenemo linijama koje po vezuju deset Sephlrotha �edu sob m , vidimo da one reprezen­ � tUJu modaluete svesll I U univerzum u i u duši čoveka. Kada koristimo Drvo u med itacionom radu, učimo da stupamo ovim dvadeset - dvema stazama u našoJ unutrašnjoj svesti, po što je to u . reglO�u svesnostl gde se odvija aplikacij a Drveta. Kabahsta (a o�de ne �islimo na suvog kao - prah ped�nta kOJI Je spoljašnju formu Kabal e načinio svoJim pol��m i�u�avanja, već na iskren og sledbe­ nika tradiCije kOJa Je prenošena sa jedne ge neracije na drugu u ezoteričnim školama Zapada) koristi Drvo za s �rhe svog sopstvenog unutrašnje g duhov­ nog razvoJa. Ako n�stavimo sa pregledom gl i fa ka o što se koristi . � meditacIOnom radu, vid ćemo da svaki Se phirah � Ima bOJU. Ovde dotičemo Izvesna učenja u koja za 85

sada ne možemo da ulazimo, ali je dovoljno da kažemo da kolor - plan, koji prolazi kroz celu Kabalističku šemu, nije tu da Drvetu daje fes­ tivalski izgled. On ima vdo odreden1;l ulogu u prak­ tičnom radu. Postoje četlf1 skale bOja , po jedna za svaki od Četiri Sveta: Atziluth, Briah, YetZlrah I Assžah i Drvo se obično "portretiše" u jednoj od njih. Videće se da Sephžrah Chokmah , Chesed i Netzah formiraju jednu l iniju ili "stub " , dok s� na suprot­ noj strani Bžnah, Pachad i Hod, formiraju drugI: Stanice Kethera, Daatha,1ipharetha, Yesoda I Malcutha locirane su na Srednjem Stub u. Prime­ tiće se da je u ovom poslednjem Sephžrahu, Mal­ kuthu, baza celog Drveta, i daje on povezan sa sVim ostalim Sephžrothžma. Ovo je najdalja tačka manifestacije : Izviruće svesti koje igraju svoje uloge na . kosrničkoj . jJ ozor� I�1 ovde skreću sa svoj i h izlaznIh aktivnosti I pOČInjU da se vraćaju svom izvoru. Ali, gde god .su se pojavlj ivali kao "životni talas" , sada se vraćaju kao individualizovana svest. Rast mdlVldualIzovanog bića je poseban rad koji se o?avlja u. materija�nom svetu i iz tog razlog� ovaj sve� je od. najveće važnosti. Po rečima velIkog Kabahste, to Je plovak smerokaz manifestacije i život koji se razvija mora da stigne i prode oko njega pre no što se vrati na povratno putovanje ka izvoru iz kog je krenuo u jutro manifestacij e. Sva ki pokušaj zaobilaženja fizičkog plana je I�c­ kast pošto se njegove lekcije moraju n�učI U, njegove bitk e izvojevati i njego�a ogranIčenJa pn­ hvatiti i koristiti. Ovde ponovo Ima�o tezu kOJa s.e provlači kroz Kabalu: važnost fIZičkog sveta, I, _

86

zbog toga, važnost fizičkog tela koje je naš instru­ ment za interakciju sa tim svetom. Kabalista, kao pravi hrišćanin, uživa da igra svoju potpunu ulogu u svetu a ne da pokušava da beži iz njega. " Eska­ pizam" nije nikada bio učenje niti Kabale niti hriš­ ćanstva, mada su kroz godine oba sistema učenja bila kontaminirana razornim doktrinama Mani­ henske jeresi. Ove doktrine prema fizičkom svetu i fizičkom telu kao zlu, kreacije su neperfektnog nižeg boga. Jedini način za spasenje su, stoga , odbacivanje svih mate­ rijalnih stvari i prihvatanje asketskog života i uz praktikovanje filozofije stremljenje ka vraćanju u carstvo svetlosti. Veliki deo ove vrste učenja može se naći u učenjima Gnostike ranog hrišćanstva a prisutno je i u "doktrini dva puta" koja se nalazi u ranohrišćanskim dokumentima. Ali, pošto se hriš­ ćanstvo razvilo u matrici jevrejske misli, onoje od nje uzelo neke od svojih osnovnih ideja i tako nalazimo ovu doktrinu dva puta u manuelnoj dis­ ciplini Kumranske zajednice na obalama Mrtvog mora pa čak i u samom Starom Zavetu; u stvari, opaske sv. Pavla u vezi sa dva zakona koja je našao u sebi imaju nešto od iste ideje. Ovo, kao što možemo da vidimo, uglavnom je ugradeno u jev­ rejsku i hrišćansku religiju kroz izvesna persijska učenja. Lako je videti da, za one koji se iz istog ili sličnog pretpostavljenog razloga povlače iz sveta, ovo uče­ nje ima veliku čar ali i m daje razloge za i protiv ovakvog postupka. Sa tačke gledišta škola ezo­ teričnog Kabalizma, to je pogrešno. U stvari, u razvijenoj gnostičkoj formi crkva ga je odbacila 87

otvorenim rečima kada je Bog opisan kao " Tvorac neba i zemlje i svih stvari, vidljivih i nevidljivih . .. Istakli smo ovo pošto je neophodno da pokažemo koliko je ovo učenje daleko od " vunastih" i eskapis­ tičkih filozofij a mnogih modernih ezoteričnih škola, ali mi ovde ne tvrdimo da su učenja Kabalista uvek bila oslobođena dualističke jeresi. Tajna tradicija je uvek primala uticaj raspoloženja misli oko sebe, i tokom izvesnih perioda, kalvinističke ideje, koje sadrže veliku količinu dualizma, uticale su na ono što bismo mogli da označimo kao sloj na vrhu tradicije; u svakom slučaju, ispod površine, pravo učenje je ostalo netaknuto. Ako izgleda da smo pažlj ivo razrad ili tačku od ekstremne važnosti, Sephirah Malkurh, to je zato da bi vrlo različit stav mnogih ezoteričkih studenata prema fizičkom planu mogao da se stavi u kontrast sa razumnim i balansira nim spoljašnjim izgledom Kabalističkih učenja. Sada dolazimo do jednog od najvažnijih aspekata Drveta Života. Postoje dva načina skladištenja stvari. PO jednom, sve se baca u skladište bez diskriminacije, a u drugom se svaka stavka paž­ ljivo pakuje i odlaže na takav način da može vrlo lako da se nađe kada bude potrebno. Većinu vreme­ na mi sledima metodu broj jedan, i jedini razlog zašto naše misli nisu muljevitije nego što jesu je što nas prirodna struktura uma prisiljava da pravimo neku vrstu reda, isto kao što bi nas oblik prostorije za skladištenje prisiljavao da kabastije stvari posta­ vimo tako da stanu unutra. Kao što smo videli u prethodnom poglavlju, um je izgraden po vrlo različitom modelu , i najbolji način 88

na koji možemo da skladištima znanje koje smo stekli je da ga " pakujemo" u saglasnosti sa mental­ nom arhitekturom. Ovo nas Drvo Života uči da radimo, mada ono već sasvim prikladno odgovara toj arhitekturi. Stoga, možemo sada da razmatrama Drvo kao veliki "ispunjavajući kabinet" , pomoću kog sortiramo i skladištima znanje koje primamo. Imamo ispu­ njavajući sistem od deset glavnih elemenata; deset Sephirotha i daljih dvadeset-dva. niža; međusobno povezujuće staze na Drvetu. Za sada ćemo se skoncentrisati na prve elemente našeg sistema i razmotriti kako oni mogu da se koriste. Svaki Sephirah ima izvesnu primarnu "vrlinu" koja je njegova ključna nota, i sve osobe, uslovi i uticaji mogu da se podele u jedan ili drugi od nj ih deset. Ali svaka dobra stvar može da se prekomerno radi u nižim svetovima i tako nalazimo da su "poroc i " nebalansirani aspekti vrlina i da i oni idu na svoje pravo mesto: u ovom slučaju na deset stanica Qliphotilkog Drveta. Radi ilustracije uzećemo jedan Sephirah i malo ga razraditi. Uzećemo Chesed na desnoj strani stuba na Drvetu. Ovde vidimo daje glavno imenovanje koje moramo da koristimo Konstruktivna Aktivnost. ( Studentu se savetuje da napravi indeks-kartu sistema i da radi na ovoj klasifikaciji.) Simbol Cheseda je geo­ metrijska figura: kvadrat. On treba da se oboji svetlo plavo i ako imamo neophodnu sposobnost, možemo da smestimo u kvadrat crtež veličan­ stvenog bradatog kralja, koj i sedi na svom tronu. Ovo nam daje ključnu notu zaštitne organizacije i istrajnosti. 89

Sada ćemo da nastavimo da koristimo ovu metodu klasifikacije. Gledajući oko sebe, vidimo izvesne aktivnosti koje dolaze pod nabrajanje zaštitne kontrole i očuvanja i ove stavke upisujem u kartu . Na primer, možemo da uključimo gradske i držav­ ne planske vlasti, društva za zaštitu prirode i tako dalje - ne zaboravljajući Gradanske službe. Često ove aktivnosti pominjerno kao "očinske' i to je takode jedan od aspekata Cheseda. Korisno je da razmotrimo i izgradujuće procese u našim fizičkim telima koj i takode dolaze pOd ovo nabrajanje. Na ovaj način izgradujemo organi­ zovani kompleks ideja koje se sve odnose na jedan poseban aspekt života. Ovaj proces se ponavlja svakim Sephirahom sve dok se ne izgradi automatska podsvesna navika klasifikacije. Ovde moramo da ponovimo da Kabala nije samo sistem filozofije, već i da je, suštinski, metoda upotrebe uma na izvestan način. Suv-kao-prašina pedant može da bude okupiran sa spoljašnjom istorijom ili filozofskom vrednošću Kabale, ali iskreni student ezoterične tradicije koristi sistem, i kroz tu upotrebu stiče urav­ noteženiji i objektivniji pogled na mogućnosti nego prvi interesent. Veoma važna tačka u ovom pravcu je da ni jedna stanica na Drvetu ne može da se obraduje zasebno; ona je uvek povezana sa drugima a posebno sa svojom suprotnom stanicom; u slučaju Sephirotha na dva bočna stuba. U primeru koji smo uravo koristili, neophodno je da sada nastavimo da proučavamo Sephirah Pachad. Ovde imamo koncept Oštrine, u· čijem

slučaju je simbol pentagon, u koji m(jžemo da smestimo prizor mq.;nog ratmka u kočIJ L Ovde � umesto dobrobitne organtzovane aktivnost! Cheseda, imamo nasilnu destrukciju postojećih us­ lova koj i mnogi ljudi smatraju kao krajnje zlo. U suštini, to nije tako, pošto dezintegracione aktiv­ nosti Pachada daju neophodan balans orgam­ zujućim aktivnostima Cheseda. Ovo ponovo možemo da razmotrimo na isti način kao što smo učinili sa drugom stamcom. Zamlshmo da idemo svojim putem niz ulicu i da "uhvatimo okom' trošne kućice koje se kao što znamo, tretitaju kao sirotinjski kvart. Vidimo kako rade buldožeri i kranovi i zgrade se brzo raščišćavaJu. To je aktivnost Geburaha ili Pachada: . Postoj i nešto što je podjednako dobro u Izgradnj i I (jrga­ nizovanju, i zlo u rušenju i uništavanju. Ip ak, Jasno je da su, u sadaš.njoj instan� i� aktivn?stl Pach ada korisne - dobrobitne. PostOj i Jedan stih u Tennyso­ novoj poemi kada kralj Arthur umirući kaže: " Stari red se promeni, ustupaj ući mesto novom a Bog se· ispolj i na mnogo načina, najmanje jedan dobar obitaj će pokvariti svet ". Postojanje imovine u sirotinjskom kvartu ) e primer konzervacione aktivnosti Cheseda kOJa Je postala neuravnotežena i aktivnost Pachada je potrebna da slomi te uslove i ispravi balans. Ali Pachad može takode da postane neuravnotežen na isti način i ovde ponovo možemo da koristimo istu instanc�. Putujući na posao, videli smo u isto vreme i da su neke čvrsto sagradene kuće u očlgled. no dobrom stanju prazne.

90

91 •

Sada, ka �o prolazit;10, vidimo huligane, mlade i stare, kOJI su počelI da ruše ograde, da razbijaju prozore, da vade ragastove . . . i za neko vreme da upr?paste . �gradu. Ubrzo ona više nije za stano­ vanje, mtI je bezbedna. Ovde je primer neba lan­ SIranog rada Pa c.hada, i možemo kasnije da vidimo uz Iznenadnu Intervenciju opštinskih vlasti ; gr�devmara, k ?mpenzacione aktivnosti Cheseda kOje zaustavljaju destrukciju i balansiraju urav­ notežujućl vanbalansne aktivnosti Pachada. Ako se Drvo koristi kao meditacioni sistem onda je to :vrsta stvari koja mora da se obavi sa s�akim SephlrOlhom P? redu. Važno je zapamtiti da sup­ rotm Sephll ythl zajedno formIraju radnu jedinicu i ta JedInIca je ono za čIm moramo da radimo u svim praktlčmm radovIma na Drvetu. Onda imamo iz­ vesne "funkcionalne trouglove " , kako se označa­ vaj u. Prvi od nj ih je poznat kao Božanski Trougao . ga Sephirothi Kether, Chokmah i Binah. To � čme �e koren I baza na kojoj stoji celokupno ispol­ javanje, a Izmedu njega i ostatka Sephirolha učvršćen je zaliv poznat kao "bezdan " . Ovo znači da su. sve posledične manifestacije ispoljavanja razlIčItIh kvalIteta ova tn I da bl razumeli Božan­ ske Sephirothe u potpunosti potrebna je kompletna Izmena svestI. Ova tri, gde je izvor Kelher, otac Chokmah a majka Binah, vladajući su faktori za ostatak Drveta. Stanica Chokmah se tretira kao pozItIvna mušk� potencija ispoljavanja a stanica Bznah kao pa � lvna že.� ska potencija. Kao što može.mo da vl � lmo sa dIjagrama, ova tri Božanska Sephlrotha stoje na vrhovima tri stuba Drveta. Sada smo stigli do misteriozne stanice poznate kao Daa/h. Ona izgleda kao da nema veze sa ostatkom



Drveta i očigledno je da je jedanaesta stanica iako su Kabalistički tekstovi isključivi da postoj i samo deset Sephirolha. Ovde leži taj na, ali možemo samo da sugerišemo da je Daalh povezan sa dimenzijama svesti. Postoj i Kabalistička izreka daje Kelher MalkU/h neispolje­ , eta Sv i tir Će od om ak sv u je da o, sn no od g, no poslednja faza manifestaci je svakog sveta izvor i početak sledećeg. Možemo da zamislimo Daalh kao, izmedu ostalog , spojnu vezu svesti izmedu Svetova. Time je Daath u Alzilulhu di rektno povezan sa Daathom u Briahu a onda sa Daathom u Yetzirahu sve dok se ne dospe do sveta Assiaha. Ova povezujuća stanica u svim a čij de mi ra pi h vr o ka a led izg da ba tre ma vi eto sv h vr da i ha na Bi i a ah okm Ch , ra lhe Ke iz ire izv za ba postoji ili opstaje u drugoj dimenzij i. d ese Ch , ad ch Pa e av pr ji ko aj on je ao ug tro ći de Sle da Ho a, ch tza Ne od en vlj sta sa je ći tre a rh re ha i 7ip i Yesoda . Deseti Sephirah, Ma/kU/h je tačka gde se primaju i obraduju sv i uticaji Drveta, a životi koj i se razvijaju u ispoljenom univerzumu počinju svoj povratak izvoru iz kog su pote kl i. Videće se da Srednji Stub sadrži stanice koj i su uravnotežuj uć i tipovi energije dva spoljašnja stuba i svako razmatranje bi lo kog od nj ih mora da uzme a nic sta sti no ot pr su će ju ira iz lar po o m sa ne zir u ob cu ni sta ću tre u uć uj tež no av ur i ć ve u, nj ta pi u su je ko tog funkcionalnog trougla. o ka ili , om et rv D sa o m di ra d go d ka U stva ri , ­ di im ln ra ne ge sa o ka ili m lo bo sim im on ci medita a­ or m ek uv , ri va st h ni je ol isp je ici oz sp di om am jagr em mo da zapamti mo da Drvo mora, u krajnj 93

92





slučaj u, da se tretira kao celina, čak i ako se kon­ centracij a stavlja na neki poseban aspekt u odre­ deno vreme.

ČETIRI SVETA KABAT.TSTA

Filozofija Kabalista je "emanaciona" filozofija i ovde dolazi u direktnu suprotnost sa idejama or­ todoksnog hrišćanstva. Ova suprotnost je bazirana na izvesnim pogrešnim koncepcijama i ona se, u stvari, postepeno menja pod udarom modernog znanja. Stara ideja Božanskog kao personalnog majstora zanatlije u stvaranju menja se kako se razotkrivaju neizmernosti kreacije.



U prethodnoj analizi sasvim je tačno rečeno da je Bog stvorio sve stvari, ali način na koji je to uči­ njeno, kako je postavljeno u Kabali, različit je od ideja ezoteričnog ludeizma koje je preuzelo orto­ doksno hrišćanstvo. Velika primedba hrišćanskih teologa emanacionoj filozofiji je da ona teži prema panteizrnu, koji se vrlo lako može izjednačiti sa idejom da je "Bog" jednostavno ukupan zbir Priro­ de. Ali ovo nije ono što Kabala podučava. Potpuno pravilno ona podučava da se Bog ispoljio u Prirodi, i da je u njoj imanentan: ali ona takode podučava i da je svaka manifestacija na bilo kom planu samo jedna ekspresija božanskog bića koje transcedentno v lada nad s vim. Ovde treba pome­ nuti da u ovoj filozofiji nema krute dihotomije; nema tvrde i oštre podele izmedu Duha i Materije. Materija se tretira kao " svetlucavi ogrtač Božan­ skog", u stvari kao da je ekspresija tog Bića i stoga su sve stvari svete u svojoj suštinskoj prirodi. Ova 95



-

ideja, kao što će se videti, seče " uzduž i popreko" Manihensku jeres koja još uvek istrajava u nekim delovima hrišćanstva, čiji je jedan od vidova ispo­ ljavanja ono što je uobičajeno poznato kao . puritanizam. Pod pretpostavkom da je emanaciona filozofIja tačna, kako dolazi do kreacije? Ovde dolazimo do ideje "agenata" kroz koje se odvija stvaranje, kao i do oblika tog stvaranja. Mora se sasvim jasno razumeti da ova carstva kreacije koja se nazivaju "svetovi" nisu specijalne planete niti bilo šta te vrste. Ovo kažemo zato što čak i oni koji bi trebalo da znaju bolje, zapadaju u tu grešku. Zato ćemo da defInišemo šta podrazurnevamo pod tim izrazom . "Svet " se u ovom kontekstu tretira kao poseban oblik aktivnosti Božanstva. Prvi od ovih oblika je poznat kao svet Atzilutha, ili arhetipski svet. To je polje božanskih ideja koje su iza svakog ispoljavanj a . Ovde božanski um manifestuje one apstraktne koncepte koji će se kas­ nije razradivati u rastućoj kompleksnosti u svim poljima ispoljavanja. Kabalisti smatraj u da je glif Drveta Života oformljen u svim " svetovima" i ovde se podrazumeva da je prisutan II svojoj naj ­ rafIniranijoj formi. Toje duhovni "shematski plan" u božanskom umu. Time se ne misli da je fIgura koju crtamo i opisujemo kao Drvo prisutna u sve ti! Atzilutha kao figura ili crtež već da odnosi kOJI fIguriraju na Drvetu tu imaju svoja porekla. Sada dolazimo do sveta Brijaha. U Kabali se ovaj svet Brijaha naziva i Svetom Tronova i smatra se da izvire iz sveta Atzilutha. On je korak bliže objek­ tivnosti materije i ponekad je poznat kao Kreativni Svet. Pošto ovde arhetipovi Atziluthskog Sveta 96

počinju da se objektivizuju, i ovde je to gde se smatra da su "arhandeli" aktivno angažovani u formulisanju božanskih arhetipova. To je " svet" u kome primarna energija manifestacije počinje svoj rad. Treba razumeti da "arhanđeli " nisu ni na koj i način ono što bi se moglo zamisliti kao nadljudska bića koja imaju ljudski oblik i poseduju krila kako nas popularni pijetet navodi da ih vidimo. Isto bi se moglo reči za anđeoske i pod-ljudske redove života. Treći svet je svet Yetziraha, svet formacije. Ovde je substanca manifestacije još bez ikakvog materi­ jalnog izraza , i ovde je ono gde bića poznata kao anđeli imaju svoj e pravo prebivalište. Ovde graditelj i univerzuma prave svoje aranžmane za materijalizaciju božanskih arhetipa u fIzičku ekspresiju a ta fIzička ekspresija se odvija u četvrt­ om svetu, svetu Assiaha. Kaže se da je Assiah napravljen od grubljih eleme­ nata predhodna tri sveta. Pod ovim podrazume­ vamo da postoji gradacija kompleksnosti substance u svetovima (koji su, što se uvek mora imati na umu nematerijalni) i ta gradacija rezultira u sličnom stepenovanju materijala fI� ičke substance. Kao što ćemo videti, Drvo života je ImplICItno u sva četm sveta, i odnosi koje portretiše pokazuju sličnu gra­ daciju. Kao što smo rekli, sva četiri sveta su inter­ penetrirajuća " stanja", čiji se svi fInij i i grublji aspekti mogu naći u poslednjem svetu u kOJI se ulivaju a najgrublji od svih je Sephirah na podnOŽJU Drveta Života, poznat kao Malkuth. Ovde , u svetu Assiaha, dolazimo do drugog . Kabalističkog koncepta koji je od realne važnostI. Kaže se daje ispod A ssiaha formulisano kraljevstvo 97

Qliphotha. Ukratko, može se reći da su Qliphothi neuravnoteženi aspekti Drveta Života formulisani u vodama haosa u kontra-Drvo od deset stanica. Ovde se pojavljuje pakleno Drvo od deset stanica, koje odgovaraju Svetim Sephirothima.

Poreklo ovog carstva Quliphotha može se naći u procesima ispoljavanja kroz koje je postao univer­ zum. Ovo je počelo izlivanjem pramoći iz neispo­ ljenog kroz Sephirah Kether, i ta moć je po redu imala svoje ekspresije kroz druge Sephirothe sve dok nije stigla u Malkuth. Ali, kao što je već istaknuto, suština Drveta je balans a na početku izlivanja Kosmičkog Života kroz svaki Sephirah nije bilo balansa; sve dok se ne izvrši emanacija korespondentne stanice takav balans nije moguć. Sledi da tokom formiranja svakog Sephiraha pos­ toj i višak diferencijalne energije i ona ide u ono što se može označiti kao " vode ispod zemlje " . Tako stiče svoju egzistenciju u univerzumu ovo carstvo neuravnotežene sile; carstvo "Kraljeva Pakla, koj i vladahu pre nego što beše Kralja u Izraelu " . Sada, sav ispoljeni život je bio, i još uvek je u izvesnoj meri, izvan harmonije, bar ovde u Malkuthu As­ siaha, a ta neravnoteža znači da su izgradeni or­ ganizovani centri neravnoteže u haotičnom svetu neorganizovane energije što j e kraljevstvo Qlipholha, a kako je pozitivno zlo sveta ekspresija neravnoteže činilaca zla, tako svaka disharmonija ide na svoje sopstveno mesto, povezujući se sa onim aspektom Qliphotha koj i odgovara njenoj ličnoj prirodi. Tako su, kroz vekove, izgradeni moćni neuravnoteženi kompleksi pozitivnog zla, kompleksnosti koje su energizovane od strane užasnih tipova energije voda ispod zemlje. 98



Moguće je steći moć na tri načina. Prvi način je prilazak grlu fontane svih moći i ulaganje napora da se postane kanal za tu moć; drugi način je pristup "da se krade od Petra da b i se platilo Pavlu" žongli­ ranjem sa tipovima energij e manifestacije ; a treći način je okretanje ka vodama haosa i postajanje kanala kroz koje nebalansirane snage tog kraljev­ stva mogu da se izliju u užasne aktivnosti. U terminima Jungove psihologije, možemo da tretiramo Qliphothe kao nebalansirane aspekte ar­ hetipa kolektivnog nesvesnog ljudskog roda. Uvek postoj i pritisak od strane voda ispod zemlje, i taj pritisak će se osloboditi kroz bilo koji kanal koji je otvoren ka njima. Tako fanatički diktator, bilo da je levo ili desno orijentisan, otkriva da je obuzet nekom očigledno neodoljivom snagom i da mu se sve čini mogućim. Kako Qliphothična energija počne da teče kroz njega u pojačavajućem toku, on otkriva da ona počinje da preuzima kontrolu. On više ne može da održi vlast koja je bila njegova i da razumno usmerava aktivno sti. Tipovi energije počinju da postaj u unutrašnji diktatori i da ga guraju tamo gde, u trenucima kada deluju razumno, ne bl želeo da ide. On počinje da pravi greške, strategija mu postaje okrutna a nebalansirane sile koje je oslobodio u onima koj i ga slepo prate, sada počinju da rade i kroz nj ih na takav način da izazivaju nelojalnost i razdor medu ljudima. Konač­ no, ceo sistem di ktatorske moći prska i njegovoj vladavini je kraj . Jedna ezoterična škola smatra da suština Hristovog raspeća na krstu nije bila u agoniji smrti, pošto postoje još užasniji vidovi mučenja, već u uzimanju u Sebe akumulirane nebalansirane sile čime je 99

njegov rad kompletiran. Čudesnom alhemijom On je nju transmutovao u nebalansiranu moć, koja je na raspolaganju za pomaganje svetu, i, dokje velika promena delovala u fizičkoj atmosferi ove planete , dotle je otvoren novi i živi put kroz koj i je čovek mogao da priđe božanskom. Govorili smo o "pozitivnom zlu" i ovde je potrebno malo objašnjenja. U ovom sistemu misli zlo se ne tretira na isti način kao u popularnoj misli. Smatra se da postoj i ono što se označava kao "negativno zlo" i ono je jednostavno reakcija na tipove energije kreativnog logosa. Trenje, koje inženjeri i motoris­ ti pokušavaju da održe na što nižem stepenu kada ga primenjuju na svoju mašineriju, jedno je od najvažnijih faktora u delovanju. Ako bi površina puta većinom bila bez frikcionih kvaliteta, ako bi tako nešto bilo moguće, energija motora bi činila da se točkovi okreću ali pošto ne bi nailazili na otpor sa kolovoza okretali b i se beskorisno. Svaki vozač koji je morao da prede kolima preko poledice ili bare na putu ovo može da potvrdi. Negativno zlo se tretira kao neophodna reakcija na primenu kreativnih sila, bez koje bi bilo koja reakcija bila nemoguća. Ovo nas vraća na početnu izjavu KlJjige Skrivene Misterije. Knjiga Skrivene Misterije je " Knj iga rav­ noteže balansa " . Kako su Sephirothi formirani u svakom " svetu " , oni se pojavljuju u izbalansiranom obliku, jedan vuče nasuprot drugom da bi se pos­ tigla ravnoteža koja je ideal ispoljavanja. Ovde imamo izvor onoga što je poznato kao " dualizam" , pošto ako mislimo samo o suprotnosti Sephiraha težimo da neke od nj ih smatramo kao "zle" ali ako ovo " guranje - vučenje" tretiramo kao oformljenost 100

dinamičkog balansa, videćemo da je očigledan an­ tagonizam iluzoran i da izvire iz pogrešnog pogleda na ispoljavanje. U svakom slučaju, tokom perioda u kome se ovaj dinamički balans formira, biće pretežno nebalansirana moć u univerzumu, i ona će, kao što smo rekli, gravitirati prema svom odgo­ varaj ućem centru u region ima Qliphotha: " Prebi­ valištima Pakla" kako se ponekad nazivaju.. Ako ceo proces manifestacije tretiramo kao moćan tok snage iz kreativnog centra, i njen krajnj i pov­ ratak u njega, onda možemo da mislimo da je negativno zlo rezistencija polja manifestacije na organizujući princip u toj emanaciji snage, trenje i suprotnost koje omogućava da se princip tu for­ muliše. Ovo je deo mehanizma kreacije i neopho­ dan je da bi ta manifestacija mogla da se odvija. Postojaće i suprotnost koja nastaje zbog činjenice da pritisak kreacije u jednom pravcu nije u pot­ punosti prestao pre no što počne nova faza aktiv­ nosti, a time se inicijalna aktivnost nove faze remeti na svojim počecima. Ali, sve ovo je shvatlj ivo u okviru kosrničke šeme. Ono što nije uključeno u kosrničku šemu je ono što smo označili kao " pozitivno zlo " , a time se kaže, da ono nema suštinsku funkciju da tu radi, kao što je to slučaj kod negativnog zla. To je pre greška koja se izdiže iz nebalansiranih aktivnosti životnih jedinica šeme pošto je u celom univerzumu im­ plicitan princip "slobodne volje" i tu to pozitivno zlo ima svoje korene. Time slobodna volja jedinica života teži da organizuje nebalansirane sile za svoje sopstvene svrhe; na taj način organizovano pozitiv­ no zlo postaje strano telo Nebeskog Čoveka (kako Kabalisti označavaju celo polje manifestacije) i 101

moguća su dva smera da b i radili sa ovim pozitiv­ nim zlom, isto kao što se u fizičkom telu čini napor da se apsorbuje ili odbaci strana supstanca; tako se čine slični napori i u Makroprozoposu . Gde je to moguće, pozitivna organizovana energija pozitiv­ nog zla se apsorbuje u generalnu cirkulaciju snage u un iverzumu procesom koji je ekvivalentan "abreakcij i " 1 koja se koristi u modernom psihija­ trijskom tretmanu. Ovaj proces, koj i uvek mora da se odvija u i kroz najgušći nivo ispoljavanja da bi bio efikasan, deluje kroz razvijena i posvećena bića koja u ovom radu nalaze svoju prirodnu liniju aktivnosti i kroz vekove evolucije takva kosrnička abreakcija prima od njih uticaj. Prema izvesnim Kabalistima izlivna struja manifestacija je dostigla svoju najnižu tačku na fizičkom nivou pre nekih dve hiljade godina, i na toj tački bi za Logos Svetlosti bilo moguće da ude u razvojni život, i od tada bi moglo da se razvija do svoje perfekcije i vrati svom izvoru na balansiran i pravilan način. Moć pozitivnog zla je bila takva da je, uprkos naporima prethodnih posvećenih bića, postojala opasnost da bi cela šema mogla privremeno biti 'zaglibljena" i retardirana na takav način da bi ceo razvojni život mogao pasti u "ćošak" i, prolazeći van tačke povratka za eonsko vreme, izazvati da cela kosrnička tema bude izbačena iz ravnoteže.

hemijom, transmitujući ih na takav način da je razvojni život mogao da prede nadir i počne, en masse, da stupa stazom povratka. Tako je ono što je ranije bilo ograničeno na malobrojne postalo prilika za mnoge, pošto je On otvorio novi i živi put kojim bi ljudski rod mogao da požuri napred prema duhovnom domu, i, ne samo lj udski rod, pošto su Njegovim čišćenjem psihičke atmosfere planete, svi živi stvorovi, pod1judski i elementaIni oblici podelili ovo oslobadanje. Ovo je bilo verovanje u rane hrišćanske crkve pre no što je legalistički Romanski um počeo da for­ muliše Hrišćanske Dobre Vesti u legalne termine. Prilično jednostavno se smatralo da je Hrist pobedio i probio snage zla i oslobodio ceo kosrnič­ ki red od okova Gospodara Neuravnotežene Sile, tako da sada svi mogu da se bezbedno vrate kući božanskom. Ovaj pogled pokajanja podržavaju svi pošto ni jedan od velikih saveta crkve nije dao oficijelnu definiciju pokajanja. Celo pitanje Pokajanja je dobro proradeno u Aule­ novom delu Christus Victor. Ovde ga pominjerno da bi pokazali kako su Kabalističke koncepte koristili i još uvek to čine Hrišćanski Kabalisti.

Tako je inkarnacija Logosa morala da bude pos­ većena restauraciji balansa, i ovo je On uradio uvlačeći u sebe nebalansirane sile,i, vrhovnom al-

Možda izgleda da je ovo razmatranje Qliphotha malo povezano sa Cetiri Sveta, ali to je zato što ih se tiče vrlinom činjenice da se na svakom od nj ih, uz izuzetak sveta Atzilutha, mogu naći senovite vode pod Zemljom.

l Abreakcija proces izbacivanja poliskivanih emocija i sećanja u svesni nivo (Prim. prev.)

Arhandel Briaha ima svoj kontra deo u davolu u Prebivalištima Pakla, a andeli svoje kontra delove u demonima Prebivališta.

_

102

103

Nebalansirane sile u svetovima Briaha i Yetziraha su bile pasivne i neorganizovane, ali sa evolucijom svesnosti i samosvesnosti u svetu Assiaha, počele su da budu organizovane u silu pozitivnog zla, boreći se protiv svetlosti i tako su Prebivališta Pakla došla u egzistenciju.

o ADAMU KADMONU

Mada se pobeda nad silama zla sticala eonima na nivoima, čovek mora još uvek da primenjuje tu pobedu na svoje lično personalno carstvo i da se "bori muški protiv sveta mesa i davola" , kako to kaže anglikanski katehizam. Ova bitka mora da se izvojeva u prašini i znoju svakodnevnog života. Ovaj svet je bojno polje Kurukshetre, kako ga označava veliki Hindu pesnik u epu o Giti. Ovde može korisno da se primeni učenje Kabale, i mada se u nekim slučajevima bitke mogu dobiti povla­ čenjem, u maniru Fabiusa Odlagaoca, još uvek se za veliku većinu ljudskog roda tu na fizičkom pla­ nu, u svetlosti svetovnog života, ta pobeda mora izvojevati. Zbog ovoga Kabalisti jako mnogo pod­ vlače važnost stanice Malkutha u Assiahu a iz istog razloga smo i mi posvetili ovoliko prostora raz­ matranju Qliphotha, pošto se ovde u svetu materije oni moraju sresti i prevazići.

U nekoliko drevnih filozofija božanski izvor celo­

kupne manifestacije je prikazan u obliku velikog čoveka. Ova ideja, u rukama primitivnog tipa uma proizvodi ono što se označava kao "antropomorfi­ zam" i to je bio plodan izvor nevolja u većini religioznih sistema u svetu. Možda je sasvim opravdano misliti o Bogu u nekoj vrsti zemaljske imaginacije - u stvari, gotovo je i nemoguće činiti drugačije. Čak i najstriktniji mb­ note ista i metafizičar mora da koristi neke zemalj­ ske termine da bi bilo šta mogao da prenese svojim sledbenicima, i mada je prateći Istočnjačkog pretka mogao da prilazi definisanju Božanskog koristeći termine negacije Neti, neti "ne ovo, ne ono " , ni u kom slučaju ne može da izbegne angažovanje pozitivnih termina čak i kada ih koristi na negativan način. Ako on kaže "Bog je ljubav, On je više od toga, pošto je naš zemaljski koncept ljubavi samo senka senke realnosti, " on mora da koristi pozitivan ter­ min i do izvesnog obima da ga definiše da bi izrazio ideju koju pokušava da prenese. Rekli smo da je antropomorfična tendencija iza­ zvala mnogo nevolja u religioznom svetu. Ovo se dogada zato što mnogobrojni obično angažuju pod­ svesni mentalni mehanizam poznat kao "projek­ cija" . To znači da težimo da spoljašnjoj slici dajemo 105

emocije i instinktivne vrednosti koje su u nama. Ova projekcija se odvija u različitim stepenima, ali samo malobrojni ljudi uspevaju da izbegnu njeno angažovanje. Ovaj mehanizam, kada je primenjen u religioznom radu, može da uzdigne neke vrlo nastrane ideje u odnosu na prirodu Vrhovnog Bića. Mislim da je Dean Swift bio taj koj i je jednom prilikom rekao da je Bog načinio čoveka prema Svom sopstvenom liku a da je čovek odgovorio praveći Boga prema svom liku, "kompletno sa iskrivljenim šeširom" . Ovo je tačno za većinu ljudi. Čovek sa jako izraženom crtom okrutnosti u svojoj prirodi zamišljaće Boga kao veliku figuru koja sprovodi teror nad poslovima čoveka, i on će u svetim spisim a svoje religije nalaziti "dokazne tekstove" koji, kada se izvuku iz svog konteksta, mogu da mu potvrde da o Vrhovnom misli na takav način. Šta više, a ovo je najvažnija tačka, on će moći da opravdava svoju sopstvenu primenu okrutnosti nad drugima ukazujući na sličnu aktivnost Boga kog on obožava. Neki od najgorih ekscesa hrišćanskih crkava kroz vekove sprovodeni su i " opravdani" takvom upo­ trebom Starog Zaveta, a to nije osobenost samo hrišćanstva. Svi religiozni pokreti su primali takve uticaje, pošto je projekcija nešto što nije čisto zapadno i hrišćansko; to je psihološki mehanizam uobičajen za ceo ljudski rod. Genijalnost Kabale je bila u tome da iskoristi ovu unive rzalnu tendenciju i da je skrene u službu odvažnom upotrebom antropomorfnih slika, ali korištenih na odreden, definisan način, tako da umesto da budu izvor nevolja, one pomažu umu da 106

se uzdigne do koncepata koji izgleda da leže daleko izvan mentalnog horizonta. Može se pomenuti u prolazu da ideja Nebeskog Čoveka nije posebnost Kabalista. Može se naći u H indu ezoteričnim učenj ima i ponovo je obnov­ ljena na Zapadu u učenjima i otkrićima velikog švedskog vidovnjaka S wedenborga. U njegovom učenju svaki oblik života ima svoje odgovarajuće mesto u telu Nebeskog Čoveka, i ovo se ponovo, može naći i u drugim prerušenim vidovima i učenj i. ma Zapadne tradicije. Smatra se da je Nebeski Čovek Kabale manifesta­ cija onoga što se označava kao Arik A npin, Veliko Lice, koje je Sephirah Kelher proširen u Chokmah i Binah . Sada su njih tri božanska Sephirotha izmedu kojih i ostatka Drveta postoj i Bezdan da označi da se oni razlikuju od ostalih na specifičan način. Chokmah, koji je pozitivan, muški princip, i Binah, negativan ženski princip ujedinjuju se u ' Daathu, ili da kažemo drugačijim rečima, rav­ noteža ova dva omogućava izvirućoj svesti da počne da se manifestuje u drugim Sephirothima. Koren Arik A npina, ili Makroprozopoza može se naći u Ketheru, isto kao što se koren nebeskog Čoveka, Mikroprozopoza može naći u 1ipharelhu. Mikropropozos je poznat i kao Zaur A npin, ili Niže Lice i čine ga Chesed, Pachad, Nelzah, Hod i Yesod, sa centrom u 1ipharethu. Ovaj Sephirah se ponekad naziva "Nevesta Mikroprozopoza" i l i drugačije Kaliah, kraljica, u kom slučaju je Mik­ roprozopos poznat kao kralj.

Kaže se i daje Malkuth "uzdignut iznad svake glave i da sedi na tronu Binaha" . Binah se naziva i 107

Superiornom Majkom a Malkuth time postaje In­ feriorna Majka. U Višem Svetom Zhorniku, jednoj od knjiga Zaha ra, kaže se da je rabin Schimeoh rekao svojim saradnicima "Sada zauzmite svoja mesta da bi opisali kako su konfirmisani delovi Mikrop ro­ zoposa . . . od oblika Drevni od Dana, Sveti od Sve­ tih, Povučeni od Povučenih, Skriveno od Svega. Ali konfirmacije Mikroprozoposa su na raspo­ laganju od oblika Makroprozoposa; i Njegovi konstitucioni delovi su u ekspanzij i na ovu stranu i na onu, pod ljudskom formom, tako da u Njemu može da bude ispoljen Duh Skrivenog u svakom delu " . Ovo možemo da tumačimo kao izjavu da je Nebeski Čovek polje u kome se odvija celokupna manife­ stacija, a On je takode i Pleroma ili punoća sVIh snaga, sila i oblika koj i se tu mogu naći, dok je Njegova svesnost koren i tlo celokupne svesnosti u kreaciji . Ov oje Kosmički Hrist moderne ezotenčne mis li i u Njemu zaista živimo, krećemo se i pos­ toji mo . U ovoj moćnoj figuri Nebeskog Čoveka, Kabala smešta pred nas koncept živog univerzuma, u kontradistinkciji sa krutim bezživotnim konceptom moderne materijalističke nauke, ili, da budemo tačniji, onog dela nauke koj i još uvek misli u us­ lovima Viktorijanskog perioda. Za mnoge nauč­ nike današnjice nije retkost da vizualiziraju celokupnu manifestaciju kao rad moćne svesti. •

Ponovo, potrebna je reč upozorenj a. Veliki glif Nebeskog Čoveka je vredan kao IndIkator stvarmh serija odnosa izmedu različitih faktora u univer-

zumu, ali to su oni odnosi koji su esencija materije. Vrlo je lako koristiti glifkao supstituciju za realnost koju izražava. Postoji još jedna doktrina Nebeskog Čoveka koja zaht�va pažnju. To je učenje da postoje izvesni ljudi kOJ I ImaJU, kroz ponovlJene inkarnacije, perfekciju u okviru ovog planetarnog sistema. Oni se različito nazivaju kao braća, učitelji, sveti, mahatme, prema raznim školama Istoka i Zapada. Smatra se da svaki od ovih učitelja reprezentuje perfekciju jednog tipa svesti, I centar je, i bio je, oko koga se grupiše razvojna svest lj udi, svaka prema svom tipu "zraka" . U svakom ciklusu kosmičke istorije, postoji izra­ đen NebeskI Čovek a svaka razvojna svest gravitira prema onoj pozociji u Nebeskom Čoveku koja je položaj za nJ egov tip. U isto vreme sve što je živo međusobno Je zavisno i formira jednu svest; i kako evolucija nap �eduje tako sve živo počinje da postaje . svesno PozIcIJe u kos-mičkoj šemi, pozicije koju je uvek zammalo, ali koje nije bilo svesno. Tako Mikroprozop os postaje realizovan u recipročnom Nebeskom Coveku koji je razvij en. Ovaj proces se ponavlja, kako govore tradicije, kroz sedam velikih epoha evolucije, sve dok se na kraju ne nađe jedan Nebeski Čovek koji svesno ogledava um i svest Božanskog, tog uma i svesti koji su imanentni u celokupnoj manifestaci ji, i koji su u Kabali poznati kao Adam Kadmon. Sve ovo se može izraziti u simbolima koje koristi moderan pisac, i sa takvim kratkim citatima može­ mo profitabilno da zaključimo ovo poglavlje.

109

108



" . . . . . . U Ruži od Svetlosti, na dijamantnoj tački gde biće ulazi u ispoljavanje , pojavi se. savršen oblik Čoveka; dvopolac, ako bi ova reč bIla dozvoljena � a ceo skup obožavalaca kleknu na kolena: . . saml Tronovi Mo ći, Do minacije. . . pošto na celom Nebu ne �a Snage koj a nije forma Svetlosti, i van Svetlosti, i ni jedna Moć nema moć koj a ovo ne zna . " 1 " Sećam se . . . svi mi imamo u sebi moć spoznaje simbolom, koj i je posle tišine najelokventniji; i ja nisam zaboravio simbol koj i je Venera držala, SIm­ bol koj i govori snagom u svim svetovima. Mogli smo da ga vid im o ponovo . . . Krst na kome, ako mogu tako da se izrazim, un;ire Svetlost, Ružu, �ko mogu da se usudim, u kOJoj je Svetlost rodena. 2



l Citat iz nau�no fantastičnog romana Poseta sa Venere Pasmoono zavdlan) 2 Isto

O VEWVlMA

Kada proučavamo glif Drveta Žvota vidimo da izgleda da prvi Sephirah, Kether, ima pozadinu prikazanu kao tri koncentrična luka koj i se po redu nazivaju Ain, Ain Soph i Ain Soph Aur. Ako je Kether izvor celokupne manifestacije šta su onda ovi Velovi (kako se tehnički označavaju)? Odgovor je da su oni simboli neispoljenog, iz kog nastaje Kether. Naravno, celokupna manifestacija mora da ima neki koren u kome je neispoljeno. Filozof Herbert Spenser smatrao je ovo ne samo kao Nepoznato već i kao Neupoznatljivo; to je, narav­ no, tačno, ako smatramo um završenim proizvo­ dom. Ali, kako se evolucija i života i svesti nastavlja, mnoge stvari koje su bile neupoznatIj ive, postaju poznate kako instrument koj i koristimo postaje efikasnij i. U isto vreme mora se zapamtiti da, mada instrument može da bude efikasniji, on neće biti na raspolaga­ nju ukoliko ne dode i do razvoja u svesti. Ovo drugo nije samo kvantitativni napredak; ono je povezano i sa razvijanjem novog kvaliteta.

Dion Fortune poredi upotrebu simbola u prak­ tičnom ezoterizmu sa primenom algebarskih sim­ bola u kalkulacijama više matematike. Sami po sebi simboli su bez značaja, ali oni omogućavaju umu da radi sa problemima čije rešenje u drugačijem slučaju ne bi bilo moguće. Tako i sa celim medusobIII



no odnosnim simbolizmom Drveta Života; to je sistem matematike koj i rad i sa kosrničkim jednačinama i nepoznatim. Ali, može se postaviti pitanje, zašto bi trebalo razmatrati ove visoko nerazumlj ive ideje, zašto ih ne ostaviti u pristojnoj povučenosti, i preći na praktičnu stranu ezoterizma? Postoji nekoliko razloga za formiranje simboličkih velova u studentovom umu a najvažniji od njih je da oni ukorenjuj u sav ezoterični rad u izvor koj i se ni na koji način Ile može koristiti kao mentalni finalitet. Kad god ezoterist radi sa bilo kojom ispo­ ljenom pojavom, on uvek mora da je razmatra nasuprot pozadini velova, i na ovaj način on je podučen da izbegne formiranje mentalno fiksirane tačke. Uvek iza leži neispoljeno, i nasuprot ovoj pozadini postavljenje celokupan njegov život i rad. Druga upotreba velova je da izraze u simboličkim terminima činjenicu da manifestacija nije samo "postojanje" već takode i "postajanje " . Ime Boga, koje je dato Ketheru glasi Ehieh Asher Ehieh i u našoj Bibliji prevedeno je kao " Ja sam ono što sam " . Moj prijatelj , poznati Kabalista, sugeriše da bi bolji prevod trebalo da glasi: "Ja sam Zauvek postajuće Biće " . Ovde imamo ideju izlivne forme, neispoljenog koje rezultira u celokupnoj manifestaciji. Tako, u ovo ime Božanskog, dat nam je koncept ritmičkog raz­ vijanja Boga, bez apsolutne konačnosti; uvek pos­ tajanje, nikada apsolutno završavanje. Mnogi sledbenici ortodoksnih religija, i hrišćani i ne­ hrišćani, ne slažu se sa ovom idejom, ali to je, uglavnom, zbog normalne želje za okončanjem 112

rada i "osveženjem posle posla " . Da postoji takvo zadovoljavajuće ok?nčanje evolutivnog putovanja duha čoveka tačno Je, alI filozofija podučava da je okončanje jedne �e manifestacije praćeno, posle p�n �a blaženstva I sreće izvan zemaljskog zami­ šlJanJa, svežom avanturom duha, kako aktivnost zauvek - postajućeg Bića ponovo otvori zvezdane puteve. Tako, ponovo i ponovo, božanski život hrli u ispoljavanje; opet i opet i opet, u novim aspektima �edokučivog postojanja, začinju se nove i uzbud­ lJive avanture manifestacije. Ovde imamo Kabalistički ekvivalent onoga što je na Istoku poznato kao ciklus " Dana i Noći Bra �me : . Na Istoku, tačno je da se o ovoj božan­ skOJ aktivnosti mislI, manje III Više u celini kao delova�ju neizbežnog zakona, dok je u Zap�dnoj tradlc JI ovakav koncept povezan sa idejom izra­ � od strane vrhunskog umetnika, vizije dlvanJa, lepote �oja je deo njene prirode. Tako, eon po eon Izrađuju se planOVI Boga, kosrnička slika se kom�letira, i U �etnik se odma.ra; dok sva bića koja su bila glumCI na NJegOVOJ pozornici delovi Njegovog kosrničkog remek-dela ne udu � " radost Gospoda" . To traje sve dok, posle onoga što su u vremenskim uslovima neizrecivi vekovi, božanski dekret ne Izda nove naredbe i sinovi i kćeri Boga glasn � ne uzvi k!lu u daleko jutro nove kreacije. Tako IZ večnosti u �ečnost uvek - postajuće Biće Izražava Sebe, I sve Je to simbolizovano velovima. Mada velovi portretišu " negativnu egzistenciju" , svaka zemaljska slika koju bi mogli da stvorimo o njima pogrešna je. M i ne možemo da zasnivamo "ono što je" ni na kakvim zemaljskim terminima. Ovo kazuju i. Istočnjačke filozofije i hrišćanska 1 13

teologija. "Ne ti, ne ti. Ne ov o,n e on o" kaže Istočnjačka poslovica i mistična teologija pseudo Dionysiusa kao i misteriozni autor Oblaka nepoz­ natog. Al i mada ne možemo da damo " lokalno ime i adr�su " podložnim realnostima simbolizovanim ve lov im a , mo že mo da ko ris tim o ve lov e . kao pozadinu nasuprot kojoj možemo da prosudujemo celokupnu ma nifestaciju ili onaj nje n deo koj i možemo da razumemo u bil o koje dato vreme. Um čoveka, kako raste, postaje sposoban da razume s�e više i više od ispoljavanja i tako velovl opadaju kako čovek napreduje . Očiglednoje da neki postavljaju ove velove uj edan položaj , dok drugi idu mnogo dalje od svoji h kolega i penetriraju dublje u misteriju . Al i, mada možemo, na ovaj način, da sugerišemo ideju " negativne eg­ zistencij e" moramo bit i pažlj ivi da je ne defimšemo previše intimno. Šta god da definišemo, prolazi kroz kompas našeg uma i stoga prestaje da bude neodredeno. Samo kada svojim duhovnim ja IS­ kus irno nešto od tog nedefinisanog možemo da kažemo da smo ga us vojil i. " Kada b i Bog mogao da se razume, onda On više ne bi bio Bog " , kaže jedan filozof i to jednostavno znači da upotreba racionalne sposobnosti ne može , po sebi, da definiše nedefinisano. Ah uz mistIčno razumevanje možemo da shvatimo nešto od onoga što je koren i temelj svega. Imamo dva oblika ili ideje, negativnu i pozitivnu egzistenciju, koje su po sebi nepomirlj ive , i ovde nam pomaže stepenasti simbol velova. McGregor Mathers u Razotkrivenoj Kabali kaže , " izmedu ove 114

dve ideje potrebna je izvesna spojna veza, i tu dolazimo do oblika koji se naziva potencijalna egzistencija, koja, mada se više približava pozitiv­ noj egzistenciji, još uvek izmiče jasnoj definiciji. To je egzistencija u svojim mogućim oblicima. Na primer, u semenu, skriveno je drvo koje bi se iz njega moglo razviti; ono je u stanju potencijalne egzistencije; ono je tu ali ono izmiče definiciji. To pretpostavljeno drvo je u stanju koje je, što je izvesna analogija potencijalnoj egzistencij i, u stadijumu da je bliže negativnoj egzistenciji. Sa druge strane, pozitivnu egzistenciju je uvek moguće definisati; ona je dinamička; ona ima iz­ vesne očigledne moći i stoga je antiteza negativnoj egzistenciji . To je drvo, ne više skriveno u semenu, već napolju razvijeno i ispoljeno " . l



Pozitivna egzistencija ima početak i kraj i stoga zahteva drugi oblik od koga zavisi, pošto je bez tog drugog začetog negativnog ideala iza sebe nestabil­ na i nezadovoljavajuća. Ovim sam iskreno i uz napore pokušao da osvetlim u umovima čitalaca ideju Bezgraničnog; a pre te . ideje, i o toj ideji, mogu samo da kažem, rečima drevnog orakuluma: " U Njemu je bezgranični bez­ dan slave i odatle ide jedna malena iskra koja nosi svu slavu sunca, meseca i zvezda. Smrtniče! Gledaj koliko malo ja znam o Bogu; ne traži da znaš više o Njemu, pošto je to daleko izvan shvatanja, koliko god mudar da si; mi koji smo njegovi opunomo­ ćenici, samo smo mali deo Njega! " U Kabalističkoj filozofij i postoj i još jedan "veo " . Naziva se Paroketh, i povučen je preko dijagrama Drveta Života kroz Sephirah Tiphareth . Iza ovog vela Paroketha leži bezdan, kako se naziva - nivo 115



svesti i manifestacije koj i ima potpuno drugačiji kvalitet od nižeg personalnog ja. Postoj i tendencija, zajednička za mnoge aspirante ka ezoteričnom znanju, da pokušavaju da zarone u razredeni vazduh apstraktnih ideja da bi postigli ono što se misli da su inferiorna stanja i uslovi postojanja. Veo Paroketh ima nameru da upozori Kabalistu da on ne sme da izgubi sebe u lavirintu apstraktnih pretpostavki, već da radi u okviru sadašnj ih l i mita svoj ih mentalnih kapaciteta. Radeći tako on izbegava da postane " vunastog uma" , i , ova sušta ograničenost misli razviće nje­ govu svest do tačke gde može da deluje na promenu svesti koja će ga preneti preko bezdana u sasvim novi svet postojanja. Onda je on postao. ponovo roden u večnosti, da koristimo frazu koju su koris­ tili u starim školama misterija. Ali, sve dok se on tako ne razvije, za njega je mudra polisa da se skoncentriše na nivoe Drveta koji leže ispod 1ipharetha. On mora da "tavori u Jerusale­ mu dok mu ne poraste brada" .

moramo da shvati,?o da postoji refleksija onoga, �to po . svoJoJ suštIDskoJ prirodi leži daleko iza. Kako Je gore, tako je do le" kaže hermetička aksio­ ma. Tako su sv i aspekti Drveta prisutni u Malkuthu I na ovom D!VOU moramo prvo da ih kontaktiramo. Z.ato, uvek moramo da zapamtimo da, kada poči­ . nJe � o da Imamo mi Sti čn a l okuItna iskustva, rad imo sa dugIDom aurom Zemlje; mi kontak­ tiramo 1iphareth ili Binah ili Kether pod velom zemaljskih stvari.





Ova izreka o velu Parokethu može se primeniti na svaki deo Drveta. Onaje vrlo korisna metoda ogra­ ničenja polja mentalne vizije i napora, i odgovara, u mentalnom polju, umetnikovom ogradivanju vid­ nog polja vizije rukama, tako da vidi samo deo ukupne scene, ali sa većom bistrinom. Ovde treba zapamtiti da postoji još jedna provera tendencije "da se zaroni u mentalnu gordost" . To je rečeno u filozofiji "Drvo u svakom Sephirahu " . Mi živimo na planeti Zemlji i imamo svest koja je opremljena zemaljskim slikama i konceptima. U okviru ove sfere Zemlje, Malkutha na Drvetu, 1 16





NOVI OKULTIZAM •

ovoj knjizi sam pokušao da dam neku ideju o prirodi modernog ezoteričnog znanja i da označim neke od njegovi h izvora. Svrsishodno sam pisao na način kojj će verovatno iritirati neke od mojih čitalaca. Zao mi je ako je to slučaj, ali pisao sam ne samo da dam instrukcije već i da delujem na dublje slojeve uma; zbog toga je deo materije prezentiran tako da deluje iritirajuće. Oni koji, pošto budu pročitali ovu knjigu koriste njene delove za medi­ tacionu praksu naći će nešto što će im biti korisno u radu na proizvodenju onih promena u svesti koje su ciljevi magijske veštine. u

" Pravljenju knjiga nikad kraja" - i sigurno je da postoj i mnogo objavljenih radova koji se bave taj­ nom mudrošću Izraela, Kabalom i ezoteričnim ško­ lama koje crpu svoju moć i inspiraciju iz praktične prezentacije bezvremene mudrosti. Na žalost, mno­ go toga što objavi jedna osoba, ili grupa osoba, izgleda da je samo prerada starog materijala koj i je neko drugi već napisao. Do izvesne mere to je tačno. Svi mi gradimo na temelj ima koje su udarili drugi i moj sopstveni rad, ako je vredan, služiće po svom redu kao nivo sa koga će drugi graditi. Ono što je novo u mojoj knj izi nije šema koju ističemo, već poseban oblik u kome je prezentiramo. Tu leži jedinstveni doprinos svakog novog pisca i odavde treba da se formira rastuća tačka ezoterične nauke. Mnogo od objavljenog materijala koji obraduje 1 18

Zapadnu Ezoteričnu Tradiciju izvučen je iz rituala i zapisa o znanju Hermetičkog Reda Zlatne Zore koje su obelodanili Aleister Crowley, Dr Israel Regardie i drugi članovi tog reda ili sličnih redova, kao što su Argentum Astris i Stella Matutina. Jed­ nom otkriveni rituali gube svoju moć, mada mogu biti korišteni kao subjekti za meditaciju i pod izves­ nim okolnostima mogu da budu od velike pomoći vrednim studentima. Možda bi bilo dobro ako označim, na ovoj tački , kakva je moja sopstvena pozicija u ovoj materij i. U svojim ranim danima bio sam srećan da ostvarim kontakt sa osobom koja je u ovom polju podu­ čavala sa velikim autoritetom i moj dug prema tom čoveku (poznatom svojim studentima kao " R .K. ") je zaista veoma veliki. Kasnije, na Istoku, došao sam u kontakt sa grupom indijskih okultista i po povratku u zemlju delovanjem najčudnije kon­ centracije okolnosti našao sam drugog učitelja pokojnu "Dion Fortune " , i svio sam svoj ezoterični dom u Bratstvu koje je ona osnovala. Dion Fortune je prvo bila član Reda Zlatna Zora, pod ruko- . vodstvom gospode McGregor Mathers, a kasnije je prebačena u Red Stella Matutina. Zbog svega toga, njen opšti pogled je bio pogled Z . Z . Ekstenzivni kontakt sa psihičkom i okultnom materijom kroz rad sa prvim učiteljem, zajedno sa mnogo nezavisnog l ičnog iskustva na psihičkim i okultnim poljima, omogućili su mi da koristim materijal koji mi je davan u Bratstvu na poseban način. Bazirane na mom sopstvenom ličnom psihiz­ mu, plus telo znanja primljeno iz nekoliko izvora, moje knj ige su napisane da pomognu drugima da 119

ciljem sam pisao i predavao o temi " magije" da bi neke od iskrivljenosti drevnih dana mogle da se uklone i svetlost bezvremene mudrosti zasijajasnije u ovim danima promena i meteža.

steknu neke uvide u realnost onoga što je bila moja dobra sreća da primim i sam. U novom dobu u koje sada ulazimo, odvijaju se

revolucionarne promene, i ezoterične škole mora­ ju, do izvesnog obima, da se usklade sa novim tempom života ako žele da služe čovečanstvu·. Mora da se razume da su ezoterična bratstva kao i mnoge druge časne i nstitucije, akumulira la mnogo nepotrebne " starudije" prolazeći kroz vekove. Nešto od te " starudije " može se naći ugradeno u rituale Bratstva (kao fosili u stenama), i imaju izvesnu sekundarnu vrednost, pošto povezuju sav­ remenu svest sa primitivnim nivoima arhetipova u kolektivnom nesvesnom naroda. U svakom slučaju ima mnogo toga što bi trebalo unaprediti i oni koj i vladaju u ložama moraju to da razumeju ako žele da efikasno rade sa lj udima i uslovima sveta koji se menja. !-i leb i vino i valjano zareden sveštenik su sve što je potrebno u ponudi Katoličkog Žrtvovanja. Na sličan način, esencije ezoterične nauke su daleko manje nego što mnogi od nas mogu da shvate. Ne treba zaboraviti da, kao što je Naš Gospod uporedio Kraljevstvo Neba sa mudrim rizničarem koj i iz svojih riznica iznosi i stare i nove stvari, tako i ezoterične škole moraju da dostignu balans u ovom novom dobu razvijajući novi pristup. Ovo mora da se uradi gradenjem na pravim temeljima koji su im pokazani u starim vremenima " u planini " , a struk­ tura može da bude integrisana u život i rad dana­ šnjice. Sa jednim takvim znanjem i ja sam sam povezan i preostaje da se vidi koliko možemo biti uspešni u prezentiranju ove nove slike Misterija svetu. Sa tim 120

I

Kontinuitet porodičnog, društvenog i nacionalnog života su poremećeni sa dva velika svetska rata a senka nuklearnog rata visi danas nad celim svetom. Pod ovakvim uslovima prirodno je za mnoge ljude da pokušavaju da steknu stabilnost pridružujući se ovoj ili onoj školi arkane; posebno onim školama koje imaju kontinuitet od davnina. Ova bratstva, svoj im cenjenim poreklom, daju ovim ljudima osećaj sigurnosti koj i ne nalaze u spoljašnjem svetu . To je "eskapizam" i mada se možemo povući iz sveta na ovaj način, naše jedino opravdanje (bez relativno malobrojnih specijalnih slučajeva) je da takvim odstupanjem kontaktiramo tipove energije koj i će nam omogućiti da se vratimo u bitku sa obnovljenim žarom. Dobro j e zapamtiti da "osveženje" sledi posle "posla" i da samo oni koj i su ispunili svoju pravilnu službu primaju divi­ dende. U novoj prezentacij i ezoterične filozofije ova tačka se snažno naglašava, pošto je ono što inicirani Misterija jeste, a ne ono što kate, način na koji zaista služi ljudskom rodu. Verujem da ideja kolek­ tivnog nesvesnog koju je toliko pažlj ivo obradio psiholog C. G. Jung, pravi koncept, i, ako gledamo na ezoterične škole sa ove tačke gledišta, mislim da možemo da vidimo kako inicirani radi. " N i jedan čovek nije ostrvo " . Bilo da govorimo o " kolektiv­ nom nesvesnom ' , ili "Animi Mundi" , ili "astralnoj svetlosti " mi dolazimo u dodir sa gledištem da je svaki pojedinac suštinski povezan sa svim svojim 121

drugovima i sa celim razvojnim životom. Pod ovak­ vim uslovima on konstantno utiče i prima uticaj svih drugih individua i živi u velikoj "grupnoj duši " , ako možemo tako da opišemo. Jedna od vrlina ezoterične škole je da formira separatnu grupu u većoj grupi. Sa jedne strane ona je pove­ zana sa kolektivnim nesvesni m a sa druge je u dodiru sa kolektivnom nadsvešću (što su mistici definisali kao božansko tlo u duši) i zato je njenim članovima omogućeno da modifikuju uprljano nes­ vesno naroda posredstvom božanskih tipova ener­ gije koje mogu, i moraju, da kontakti raju i usmeravaju ako su okultisti u pravom smislu. Ovo mora da se razume pošto je podložna tema svih mojih radova i nastaviće da bude u svemu onome što budem napisao u budućnosti. " Nove Kuće za Nove Ljude" . Vreme ih traži i one će biti izgradene. Moramo se setiti da su " velike kuće" iz Biblije bile i putne stanice rimskog sveta gde se moglo dobiti konačište i osveženje pre nastavka puta. I na kraju, večna je istina ono što jedan Istočnjak kaže (pripisano je Isusu Hristu): " Ovaj svet je Most; predi preko rifega ali ne gradi Kuću na rifemu" .



RECENZIJA

Kabala, učenje drevnih rabina ali i praksa modernih hermetista, koju je, po predanju, čoveku podano Arhandeo Metatron i koja ima svoje korene u nezapamćenoj prošlosti, sistem je duhovnog raz­ voja na kome se bama glavmna Zapadnog ezo­ . tericizma. "TumaČenje Kabale mje medu RabmIma Spoljnog Izraela koji s� H.eb�ej i po me�� , već medu onima kOJI su Izabram Lj udI po duhu , pIše DIOn Fortune, učiteljica W.E. Butlera. I medu zamte : resovanima za okultizam postoje malobroj m kOJ I shvataj u da su oduvek postojala dva aspekta �čenja, javni (vidljivi koji se Ispoljava kro� . relIglo.zne rituale i službu BOžJU) I taj m (neVIdljIvI, kOJ I se izabranima prenosi usmenim putem "sa usta na uvo"). Prema ezoteričnim učenj ima oduvek je pos- ' tojalo telo znanja zasnovano na dlrektnon.l perso­ nalnom iskustvu ljudi izuzetmh kvalIteta, � skustv� koje su verifikovali i kodifikovali vrhunskI UčIteljI i koje je prenošeno metodom mdukclje lzabran�m sledbenicima. Ovo nije samo osobenost Kabale jer su kroz vekove sve velike religije razvile ovaj dvostrani aspekt " i u nj ihovim M isterijama čovek koj i je bio pripremljen i spreman, ImCIran je u metodu direktnog iskustva skrIvemh . realnostI " . Ipak, neophodno je "da shvatImo razlIku I�medu misteriozno šireće tajnovitostI, sa jedne I legItImne rezervisanosti u komunikacij i i učenju u odnosu na 123

spoljašnji svet, sa druge strane " - upozorava W.E.Butler. I za autora knj ige MAGIJA I KABALA kao i za njegove učitelje, Kabala nije istorijski spomenik već živi sistem duhovnog razvoja. Ona nije samo telo učenja koje potiče od " Gospodara u Izraelu " , to je metoda upotrebe uma u praktičnom i konstantno širećem razmatranju prirode univer­ zuma i duše čoveka. Za svaki živi organizam je tipična moć da se adaptira na nove uslove i da pri tom oćuva svoju individualnost a to je sasvim sigur­ no u liniji Kabalističkog učenja. Moderna Kabala koja se ponekad naziva i Alhemijskomje živa struk­ tura koju su izgradivale generacije studenata, " svi od nj ih posvećeni a neki i adepti " , koj i su Drvo Ž ivota načinili svojim instrumentom duhovnog razvoJa. •

MAGIJA I KABALAje stimulativna studija Kabale i nepisane tradicije ezoteričnog znanja kroz vekove. Posebna vrednost knj ige je u specifičnom obliku prezentacije materije koji autor koristi sa ciljem da deluje na dublje slojeve uma i time pomogne u proizvodenju onih promena u svesti koje su težnja magijskog rada. Knj iga obezbeduje stimulativni kontakt sa umom ezoteričnog majstora, što je privilegija za svakoga ko teži sticanju inicijacije u Zapadnoj magijskoj praksi. Ako se saveti W.E. Butlera čitaju pravilno, razraduju i slede prema datim instrukcijama, nesumlj ivo će one koji su spremni dovesti na Vrata M isterije. Branka Ivanovska124




Related Documents


More Documents from "dormiralsol10"