Zasto Radim To Sto Radim - Prirucnik Za Grupni Rad Sa Djecom I Mladima

  • Uploaded by: elly
  • 0
  • 0
  • February 2021
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Zasto Radim To Sto Radim - Prirucnik Za Grupni Rad Sa Djecom I Mladima as PDF for free.

More details

  • Words: 32,187
  • Pages: 96
Loading documents preview...
“Zašto radim to što radim?” Priručnik za grupni rad sa djecom i mladima

“Zašto radim to što radim?”

Priručnik za grupni rad sa djecom i mladima Autori: Stela Đug Selma Bajramović Milena Timanović Danijela Kaloci Stela Kubinek Izdavač: Udruženje građana „Vive Žene” Za izdavača: Jasna Zečević Urednica: Mima Dahić Lektorica: Dijana Delalić Grafički dizajn: 3eko - www.design.com.ba Štampa: „OFF- SET“, Tuzla Tiraž: 300 primjeraka April, 2015. „Ova publikacija je napravljena uz finansijsku pomoć Švedske Međunarodne agencije za razvoj i saradnju (SIDA). SIDA nije učestvovala u pravljenju ovog materijala i odgovornost za sadržaj snosi UG Vive Žene“.

Sadržaj: PROGRAM PEDAGOŠKIH RADIONICA UVOD ........................................................................................................................... 7



I TEMA - UPOZNAJMO SEBE I DRUGE I RADIONICA - Predstavljanje i upoznavanje .............................................................. 9 II RADIONICA – Grupna pravila ................................................................................. 10 III RADIONICA – „To sam ja“ ..................................................................................... 11 IV RADIONICA – „Moje sigurno mjesto“ ................................................................... 12 V RADIONICA – “Moje srce” ..................................................................................... 14 VI RADIONICA – „Pomagači“ .................................................................................... 15 VII RADIONICA – „Zašto radim to što radim“ ........................................................... 18 VIII RADIONICA – „Upoznajem tebe“ ....................................................................... 19 IX RADIONICA – „Duga sličnosti i duga razlika“ ...................................................... 21 II TEMA - STEREOTIPI I PREDRASUDE X RADIONICA – „Zid predrasuda“ ............................................................................. 23 XI RADIONICA – “Ružno pače” ................................................................................. 25 XII RADIONICA – “Crno janje” .................................................................................. 27 XII RADIONICA – Europska željeznica ...................................................................... 30 XIV RADIONICA – Tačkice ........................................................................................ 33 III TEMA - SUKOB I SURADNJA XV RADIONICA – Spor ili sporazum ......................................................................... 36 XVI RADIONICA - Natjecanje i suradnja .................................................................... 39 XVII RADIONICA - Hitno rješenje ............................................................................. 40 XVIII RADIONICA - Konfliktne situacije .................................................................. 42 XIX RADIONICA - Samoća je teška ............................................................................ 44 XX RADIONICA - Prijateljstvo treba njegovati .......................................................... 45 XXI RADIONICA - Hodao bih kilometrima ................................................................ 46 PROGRAM ART RADIONICE ZNAČAJ CRTANJA ......................................................................................................... 48 I RADIONICA - Duga .................................................................................................. 49 II RADIONICA – “Lav i miš” ...................................................................................... 51 III RADIONICA - Crtanje formi: lemniskat i spirala ................................................... 53 IV RADIONICA - Perceptivno crtanje ......................................................................... 55 V RADIONICA - Dinamično crtanje: element zrak ..................................................... 56 VI RADIONICA - Dinamično crtanje: element voda ................................................... 57 VII RADIONICA - Rad sa bajkama .............................................................................. 58 NEKOLIKO PRIMJERA SLIKA I SAŽETAK TEORIJE ............................................ 59



BOJE ............................................................................................................................. 61

TEHNIKE CRTANJA .................................................................................................... 63

PROGRAM RADIONICA NENASILNE KOMUNIKACIJE

UVOD ............................................................................................................................ 67 I RADIONICA - Uvod u pozitivnu komunikaciju ........................................................ 68 II RADIONICA - Opažanje čulima ............................................................................... 70 III RADIONICA – Prepoznajmo osjećanja ................................................................... 72 IV RADIONICA - “Razderano srce” ............................................................................ 73 V RADIONICA - Osjećanja i potrebe ........................................................................... 75 VI RADIONICA - Razlika između želja, potreba i zahtjeva ......................................... 77 VII RADIONICA - Govori jasno da te sav svijet razumije ........................................... 78 VIII RADIONICA - „Smetnje na vezama“ ................................................................... 80 IX RADIONICA - Šta se krije iza ljutnje ...................................................................... 82 X RADIONICA - „E, baš neću – kad mi tako kažeš“ ................................................... 84

PRIMJER ISKUSTVA U RADU PEDAGOŠKI RAD SA DJECOM I MLADIMA ........................................................... 87 LITERATURA .................................................................................................................... 96

PREDGOVOR Posljednjih deset godina tim pedagoga iz Udruženja „Vive Žene“ realizuje program radionica sa ciljem razvoja svjesnosti djece o sebi, drugima i okruženju, te poboljšanja komunikacije između djece, između djece i učitelja i između djece i roditelja. Program se sastoji iz tri dijela: pedagoške radionice, kreativne/art radionice i radionice o nenasilnoj komunikaciji. Ovaj program se realizuje u osnovnim školama u toku dvije školske godine. Učešće djece u grupama je na dobrovoljnoj osnovi uz suglasnost roditelja. Program je namijenjen za svu djecu koja žele više naučiti o sebi i poboljšati svoju komunikaciju sa drugima. Ono što je bitno za dobro funkcionisanje grupe jeste da je grupa homogena i da su djeca motivirana za rad. Ovim programom želimo dati jedan skroman doprinos većoj unutarnjoj harmoniji djece, a time i harmoniji u međusobnim vezama. Smatramo da je ovo važno za pozitivan razvoj djece u skladu sa filozofijom nenasilja i razvoja tolerancije. Radionice imaju interaktivni karakter i na taj način podstiču kreativnost kod djece ali i kod voditelja. U radionicama djeca sjede u krugu što omogućava da svi gledaju jedni drugima u lice i da učesnici imaju istu važnost. Program se razlikuje od školskog u tome što nije orijentisan na sticanje znanja i pamćenje činjenica, nego se zasniva na takozvanom „iskustvenom učenju“, koje podrazumijeva kreiranje situacije u kojima dijete uči kroz metodu „vlastite kože“, što se postiže igrom, simulacijom i akcijom. Ovo učenje je usmjereno na proces, a ne na rezultat. Učenje podrazumijeva interakciju i komunikaciju u grupi vršnjaka u kojoj se uz međusobno dijeljenje iskustva povećava dječija osjetljivost za tuđe emocije, razvija se suradnja, suosjećanje i tolerancija. Djeca razvijaju odgovornost i brigu za sebe, ali ujedno odgovornost i brigu za druge. Ono što je važno za realizaciju radionica je: - Prostor treba biti ugodan, adekvatno opremljen i stalan - Broj članova ne bi trebao prelaziti 15 - Trajanje grupnih sastanaka maksimalno je 90 minuta - Idealno je da radionice vode dva voditelja Želimo se zahvaliti djeci i osoblju škola u kojima smo sprovodili ovaj program, OŠ „Solina“, područno odjeljenje Dokanj, Tuzla; KŠC „Sveti Franjo“ Tuzla; OŠ „Petar Kočić“ Kravica, područna odjeljenja Konjević Polje i Burnice; Treća osnovna škola Brčko; Peta osnovna škola Brčko; Deseta osnovna škola Bijela. Takođe se zahvaljujemo roditeljima koji su svojoj djeci dozvolili sudjelovanje u ovom programu, jer program je izvođen kao vannastavna aktivnost. Posebno smo zahvalni gđi. An Cornelissen, art-terapeutkinji iz Nizozemske, koja je često s nama promišljala o načinu ljekovitog (terapeutskog) crtanja i o drugim pristupima u radu sa djecom.

Pedagoški tim U.G. „Vive Žene“

5

PROGRAM PEDAGOŠKIH RADIONICA

UVOD Osnovna namjera i svrha ovog načina učenja nije postizanje što veće količine preuzetih znanja, nego iskustvo koje daruje osjećaj kompetencije i samopouzdanja, a time i osjećaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja. Ono omogućuje artikulaciju niza drugih, vrlo značajnih unutarnjih iskustava u odnosu na sebe, druge i svijet u cjelini, koja se u formalnom školskom radu nikada ne dotiču i ne njeguju. Bazična ideja od koje polaze pedagoške radionice je ideja o iskustvenom učenju, odnosno ideja o cjelovitom učenju. Cilj rada pedagoških radionica je edukacija, a ne psihoterapija. U skladu s tim, naglasak je stavljen na projektivno, a ne reaktivno značenje svih tehnika, sadržaja i oblika rada, a to znači na poticanje rasta i razvoja zdrave osobe, a ne na rješavanje (reagovanje na) individualne psihičke tegobe i poremećaje neke osobe. Glavna tehnika pedagoških radionica je kružna komunikacija: sudionici dijele svoja iskustva smješteni u krug, tako da svako vidi svakoga. Uloga voditelja je da potiče i olakšava razmjenu iskustava djece. Radionice omogućavaju iskustveno učenje o sebi, drugima i svijetu. One stavljaju naglasak na proces a ne na ishod ili rezultat procesa. Tokom procesa podjednako se apelira na osjetilne, emocionalne i moralne, a ne samo na intelektualne funkcije dijeteta. Ono u čemu je pravi edukacijski doprinos takvog načina rada je cjelovit osobni rast i razvoj. Sadržaj pedagoške radionice: radionice su edukacijske, zbog načina rada koji u djeci pokreće razvojno značenje promjene, ali i zbog potpuno novih sadržaja koje nude. Koncipirane su na osnovu tri ključne teme: - Upoznajmo sebe i druge; - Stereotipi i predrasude - Sukob i suradnja Osnovni sadržaj je JA i TI: naši strahovi, naše ljutnje, naši problemi, naši snovi, naše odluke, naši sukobi, naše vrijednosti, moje ime, što kod sebe volimo, zašto radimo to što radimo, kako vidimo druge, naše sličnosti, naše razlike, poruke podrške, suradnja, tolerancija, aktivno slušanje, razgovor prihvatanja, kreativno rješavanje sukoba (u razredu, obitelji, susjedstvu).

7



I TEMA UPOZNAJMO SEBE I DRUGE

I RADIONICA – Predstavljanje i upoznavanje II RADIONICA – Grupna pravila III RADIONICA – To sam ja IV RADIONICA – Moje sigurno mjesto V RADIONICA – Moje srce VI RADIONICA – Pomagači VII RADIONICA – Zašto radim to što radim VIII RADIONICA – Upoznajem tebe IX RADIONICA – Duga sličnosti i duga razlika

I RADIONICA - Predstavljanje i upoznavanje Cilj: upoznavanje sa načinom rada, voditeljicama i međusobno upoznavanje učesnika, kreativno izražavanje. I korak Predstavljanje voditeljica i kratko predstavljanje programa pedagoških radionica. II korak - Izrada akreditacija sa imenom kroz simbole i predstavljanje učesnika Voditeljice podijele učesnicima papire u boji (malo deblji nego uobičajeni), te pripreme bojice, flomastere, makaze, ljepila, kolaž papir, deblji konac, šestari. Učesnici treba da odaberu jedan simbol, nešto što vole, što ih predstavlja i da na papiru nacrtaju taj simbol u koji će upisati svoje ime, te ga ukrasiti i obojiti kako žele. Nakon što završe za izradom akreditacija, svaki učesnik uz pomoć voditeljice napravi dvije rupice na akreditaciji (obično se prave šestarom), te provuku deblji konac, kako bi akreditaciju mogli staviti oko vrata. Konac treba da bude duži, kako bi ga učenici/e mogli nesmetano staviti na vrat. Kada svi učesnici završe izradu akreditacija, voditeljice započinju diskusiju. Svaki učesnik kaže koji je simbol izabrao i objasni zašto je izabrao baš taj simbol, šta on predstavlja i kako je povezan s njim/njom. Nakon toga kaže svoje ime, koje je porijeklo, po kome je dobio/la ime, da li ga voli ili ne i zašto. Može reći i nadimak ako ga ima, te objasni kako je dobio taj nadimak, da li ga voli ili ne, i da li „posjedovanje“ tog nadimka, značajnije utiče na njegov život? Ako bi želio promijeniti ime ili nadimak, koje bi uzeo i zašto? Voditeljica može pitanjima poticati manje pričljive učesnike grupe. Pitanjima se mogu uključiti i ostali učesnici, ali svoja imena objašnjavaju onda kada na njih dođe red. Nakon što kažu svoja imena, može se razviti diskusija koju potiče voditeljica pitanjima: Kako ste se osjećali govoreći o sebi, da li vam je bilo ugodno ili nije, zašto; da li osjećate da ste se bolje upoznali s ostalim članovima grupe...? Savjet voditeljici: Treba potaknuti što više učesnika da komentiraju vježbu, po mogućnosti svi. Vježba je prikladna za grupe koje počinju sa radom u kojima se učesnici ne poznaju dovoljno dobro, odnosno, nisu imali priliku da se upoznaju na taj način. Važno je uključiti svakog učesnika i osigurati pažnju ostalih. III korak - Paukova mreža ili klupko Učesnici stoje u krugu. Voditeljica započinje igru bacajući nekome u krugu klupko vune, tako da zadrži nit u ruci. Pri tome glasno kaže što zajedno sa klupkom želi toj osobi poslati: neku lijepu želju ili neki konkretan predmet, nešto što onaj drugi nema ili nešto što bi mu bilo drago. Klupkom se, na primjer, može darovati putovanje na Divlji zapad, jahaći konj, brod, petica iz matematike, ali i ljubav određene osobe, osmijeh, lijep dan, sretan povratak kući, mir... Učesnici nastavljaju jedni drugima dodavati klupko sve dok svi ne budu jednom niti povezani u mrežu. Ona je simbol ili slika uzajamne povezanosti, a darovi koje dajemo jedni drugima su ono što stvarno gradi i učvršćuje povezanost među ljudima. Igra se može završiti i tako da onaj kod koga je klupko vraća nazad osobi od koje je dobila klupko i tako dok se klupko ne vrati do osobe koja je prva bacila klupko. Važno je da svi zapamte od koga su dobili klupko, kako bi ga mogli vratiti osobi od koje su dobili.

9

II RADIONICA - Grupna pravila Cilj: uspostavljanje pravila rada grupe, razvoj grupne dinamike I Korak - Igrica „Pridjevsko ime“ Svaki učesnik kaže svoje ime i pridjev koji počinje sa početnim slovom njegovog imena i za koji smatra da mu najbolje pristaje. Igru započinju voditeljice kako bi ohrabrile učesnike na sudjelovanje, te dale svoj primjer. (Selma - sretna, Danijela - draga i sl.) II Korak - Kreiranje pravila rada u grupi Voditeljice pozivaju učesnike da zajedno definiraju i usvoje pravila rada u grupi koja su im važna da bi se dobro i sigurno osjećali tokom radionica. Svoje prijedloge učesnici pišu individualno prvo na stikere, a zatim ih pojedinačno prezentiraju grupi, voditeljica ima zadatak da sumira prijedloge i definira u pravila koja učesnici prihvataju. Sva usvojena pravila se napišu na velikom papiru (flipčart). Pravila treba da budu istaknuta na vidnom mjestu tokom radionica. Napomena voditeljicama: Voditeljice mogu pomoći i ponuditi neka pravila sa objašnjenjima. Bitno je da se pravila na kraju pročitaju i da se cijela grupa usaglasi oko toga. Tokom seminara se mogu dodavati i nova pravila, nakon što se o tome prodiskutira u grupi i grupa, odnosno većina prihvati to pravilo. III Korak - Riječ za kraj Nakon završetka učesnici odaberu jednu riječ koja bi opisala njihov trenutni osjećaj i izgovore je u krugu.

10

III RADIONICA - „To sam ja“ Cilj: razviti pozitivnu sliku o sebi, osjećaj vlastite vrijednosti i dostojanstva. I korak - „Male stvari koje puno znače“ Voditeljica u sredinu kruga stavi veći broj sitnih predmeta, koji za učesnike mogu imati neku važnost. Svi posmatraju te predmete, a potom svako odabere jedan od njih, razgleda ga, osjeti njegovu toplinu i strukturu, pokaže ga ostalima i priča o svom predmetu: Zašto sam ga odabrao/la? Na šta me podsjeća? Zašto volim taj predmet? Šta mi znači? II korak - „To sam ja“ Svako na papiru nacrta ljudski lik (vidi sliku). U polja označena brojevima svako upiše nešto o sebi.

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Volim razmišljati o... Rado gledam... Volim slušati... Rado guram nos u... Volim pričati o... Moja izreka...

Nakon što svako u svoj lik upiše svoje osnovne osobine, neka porazgovara o njima s osobom koja mu sjedi najbliže.

III korak - „Kako me vide drugi“ Učesnici ljepljivom trakom zalijepe jedni drugima na leđa list papira. Svi imaju olovke i kreću se prostorom zapisujući jedno drugome na papir njegove/njezine pozitivne osobine. Voditeljica prekida ovu igru kada primjeti da svaki učesnik ima bar pet napisanih pozitivnih osobina. Savjet voditeljici: Svako ima potrebu govoriti o sebi. Želi da ga se čuje i želi osjetiti prihvaćanje i potvrdu. Kada se jedni drugima „otvaramo“, počinjemo osjećati sigurnost, uzajamno prihvatanje i povjerenje. Govoreći drugima o sebi, počinjemo sebe bolje vidjeti. U prvoj igri neki predmeti koje učesnici izaberu mogu pobuditi bolna sjećanja. Važno je ostaviti ih da jedni s drugima podijele osjećaje. U našoj kulturi se smatra samohvalom, odnosno neprimjerenim ponašanjem pozitivno govoriti o sebi. Ponekad će neko od učesnika zahtijevati da se govori o negativnim osobinama bližnjih ili će sam o sebi govoriti kritički. O tome ne treba raspravljati, nego objasniti da u ovim igrama to nije potrebno. Voditeljica ne komentira proces ni postupke učesnika (npr. osobine napisane na leđima); naročito izbjegava donošenje zaključaka na kraju igre ili razgovora. Ostavimo svakoga da svoj doživljaj prorađuje sam. Želi li neko od učesnika nešto komentarisati, uvijek mu damo priliku. Učesnike ćemo pitanjima potaknuti da izgovore svoj doživljaj (uz vježbu KAKO ME VIDE DRUGI): Kako ste se sjetili nečijih pozitivnih osobina? Što ste osjećali kada je vama neko pisao po leđima? Šta ste vidjeli na licima drugih?

11

IV RADIONICA - „Moje sigurno mjesto“ Cilj: razviti osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, osjećaj samopouzdanja, pozitivnu sliku i svijest o sebi. I korak Voditeljica u nekoliko riječi najprije objasni smisao vježbe: Dok držimo oči otvorene, okrenuti smo vanjskom svijetu, kada ih zatvorimo, okrećemo se onom unutarnjem, svom svijetu. Ovo je vježba zamišljanja (imaginacije) i vježba opuštanja (relaksacije). Ona nas smiruje i usmjerava na nas same. Putovat ćemo u svom duhu. Riječi vode našu fantaziju, ali nemojte se prisiljavati na izmišljanje slika, pustite da vam dođu same. Ako vam misli počnu lutati bez reda, malo ih slijedite, a onda se vratite vježbi. Postane li vam zbog nečega neugodno, imajte na umu da uvijek možete otvoriti oči i preuzeti kontrolu nad situacijom. Moj glas će vas voditi, a vi ćete zatvorenih očiju zamišljati što želite i u čemu najviše uživate. Tu nema opasnosti; nalik je sanjarenju koje poznajete. Zatvorite oči. Opustite leđa, pokušajte osjetiti svoje tijelo, opustite ruke, stomak, mišiće u nogama, sve do stopala se opustite. II korak - Vođena fantazija „Moje sigurno mjesto“ Zamislite da ste u polju, u šumi, uz rijeku ili na moru. Zamislite krajolik koji volite, u kojem ste već bili ili, pak, nikada niste bili, ali biste htjeli biti. Svako zamišlja svoj krajolik. Zamislite sebe kako hodate tim krajem. Krećite se onako kako je vama drago: trčite, valjajte se, šetajte, skačite! Osjećate li tlo pod nogama? Osjećate li vjetrić, mirise u tom krajoliku? Čujete li kakve zvukove? Kakvi su tu oblici i boje? Uživajte u svakom detalju, dodirnite nešto! Sada se polako zaustavite, približite se svom sigurnom mjestu. To je vaše najmilije mjesto, mjesto gdje se osjećate zaštićeno, gdje sanjarite ili razmišljate, promatrate svijet iz prikrajka. Šta ste učinili? Jeste li sjeli ili čučnuli? Šta vidite? Pogledajte dobro oko sebe! Za to vaše mjesto možda niko ne zna. A možda je to mjesto gdje ste se zajedno nekada s nekim igrali...? Ima li osim vas još nekog tu?... A sada se polako dižemo, ponijeli smo sa sobom u ruci nešto za uspomenu na naše sigurno mjesto (kamen, školjku, grančicu, zemlju, cvjetić, ili...) Polako koračamo, zamišljeni smo, držimo u ruci kao zalog naš tajni predmet. Vraćamo se ovamo tako da brojimo u sebi do deset i onda otvaramo oči. III korak Nakon čitanja učesnici ne treba da govore, već da ostanu u skladu sa mislima i slikama koje su imali u vođenoj fantaziji. Svaki učesnik treba da dobije papir za crtanje i bojice. Dati uputu učesnicima da nacrtaju svoje sigurno mjesto. To može biti u vidu oblika, boja, nekog mjesta, prostora itd., odnosno, da nacrtaju slike koje su vidjeli u vođenoj fantaziji. Nakon što svi nacrtaju crtež, stave ga ispred sebe i voditeljica počinje diskusiju. Za diskusiju mogu poslužiti sljedeća pitanja: Šta držite u ruci? Šta ste ponijeli sa sobom? Hoćete li nam reći kako izgleda vaše skrovito mjesto? Dok ste zamišljali pojedine scene, što vam je smetalo? Kako ste se osjećali? Dobrovoljci mogu da pokažu svoj crtež i objasne o čemu se radi i zašto je to njihovo sigurno mjesto. Pozvati učesnike da zamisle da je to putovanje do sigurnog mjesta bilo kratki film koji su gledali. Kako bi dali ime tom filmu, ali tako da spomenu i svoje ime u naslovu, npr. „Damir na plaži“ „Lana u svom vrtu“ „Amir na drvetu“, itd. Učesnici trebaju na crtežu napisati ime tog filma, odnosno crteža i onaj ko želi može reći ostalima kakav naziv je izabrao. IV korak - „Kako se osjećam“ Nakon radionice učesnici stanu u krug, voditeljice ih zamole da razmisle o tome kako se osjećaju nakon završetka radionice. A zatim, svaki učesnik neverbalno (pokretom, mimikom) izrazi svoj osjećaj.

12

Savjet voditeljici: U vježbi vođene fantazije dogovorite sa učesnicima jasna pravila: oči su zatvorene za vrijeme cijele vježbe, ako ih otvaramo varamo sebe. I niko ništa ne govori dok traje zamišljanje, odnosno dok ne otvorimo oči. Stvorite ugodnu atmosferu tako da se učesnici osjećaju sigurno i opušteno. Ne podižite glas. Dogovorite s učesnicima znak koji će značiti da smo svi sada pozorni i tihi. To može biti kartončić sa sličicom, podignuta ruka ili neka druga gesta. Učesnici često pokušavaju pogoditi što odrasli od njih očekuju. Naglasite da je sve dobro što je iskreno i njihovo.

13

V RADIONICA - „Moje srce“ Cilj: osvijestiti naklonosti i privrženosti određenim osobama, ljubimcima i predmetima; omogućiti pronalaženje najboljeg načina postizanja odgovarajućeg prihvatanja s druge strane, da se naklonost održi i produbi. I korak Sa učesnicima se počne diskusija o njihovoj naklonosti osobama iz njihove bliže i dalje okoline, ljubimcima i drugim životinjama i predmetima. II korak Nakon što su učesnici nabrojali sve svoje „velike ljubavi“ daju im se papir i bojice uz uputu da na papiru nacrtaju svoje srce i u njemu odrede mjesto za svaku od „velikih ljubavi“. U te prostore učesnici će, ovisno o uzrastu, sposobnostima i preferenciji, nacrtati, upisati ili iz kolaža izrezati i nalijepiti te osobe, ljubimce ili predmete. Kada su svi učesnici završili s izradom njihovih „srca“ – trebaju ih izrezati i nalijepiti na jedno veliko, unaprijed pripremljeno, grupno srce, i izložiti na vidnom mjestu. III korak Potaknuti učesnike da utvrde za koga su najčešće našli mjesto u svojim srcima. U daljoj diskusiji se potiče razgovor o tome koga ko i zašto posebno voli, kako tu ljubav doživljava, osjeća (npr. Kako znaš da Žuću voliš najviše od svih životinja?) i kako mu je uzvraćena? Kako bi se osjećao da tu ljubav izgubi? Šta treba činiti da tu ljubav održi ili čak produbi? Šta može učiniti da stekne još više takvih ljubavi? Šta bi mu to značilo? Napomena voditeljicama: U ovisnosti od vremenskog okvira, ukoliko je moguće sprovesti završnu igru za opuštanje i relaksaciju učesnika po izboru voditeljica.

14

VI RADIONICA - „Pomagači“ Cilj: lični rast i razvoj percepcije o sebi samom, razvoj međusobnog povjerenja, poštovanja i razumijevanja. I korak - „Osobina koju volim“ Šta kod sebe volim: Svako napiše na karticu koju svoju osobinu najviše voli. Voditeljica traži da se svi na trenutak zamisle, jer je vidjeti sebe najteže. Ako neko ne zna šta bi napisao, može reći: „Trebam ogledalo!“ Onda se neko iz kruga javi sam (ili onaj ko traži ogledalo kaže ime onoga čiju pomoć želi: „Trebam ogledalo! Neka bude npr. Sara!“), a onaj ko traži ogledalo upita: „Šta kod mene najviše voliš?“ “Ogledalo” mu šapne odgovor i on ga upisuje na svoju karticu. Voditelj mora napomenuti da nije riječ o osobini koju bismo željeli imati, nego o osobini koju imamo. Kartice se stavljaju u šešir, a potom svako izvuče po jednu i svima je pročita. Kako se redom čitaju osobine, svi pogađaju o kome se radi, kome ta osobina pripada. II korak - „Daj da ti pomognem“ Učesnici u krugu pišu na kartici u boji šta je PROBLEM KOJI ME U POSLJEDNJE VRIJEME NAJVIŠE MUČI. Kartice se bace u šešir, izmiješaju, te svako izvuče iz šešira nečiji problem. Ako izvuče svoj, vraća ga i uzima drugi. Svako cijeloj grupi pročita problem, koji je dobio, kao da je njegov vlastiti (u prvome licu) i kaže način na koji ga misli riješiti. Drugi mogu reći kako bi ga oni riješili, samo onaj čiji je to stvarni problem sluša i ništa ne govori. Voditeljica pazi da se svakom problemu posveti podjednako vrijeme. Razgovor o pojedinom problemu zaustavlja se riječima: „A sada vratimo karticu onome čija je.“ Nakon vježbe: Započeti diskusiju sa učesnicima postavljajući pitanja, npr. Kako ste se osjećali rješavajući nečiji problem? Koliko ste se trudili riješiti taj problem? Kako ste se osjećali kada je na redu bio vaš problem? Jeste li odabrali uistinu važan problem? Koliko vam se sada ideja pojavilo kako da ga riješite? III korak - „Pomagači“ Nakon što su nam ostali učesnici bili stvarni pomagači u borbi s problemima, možemo izabrati i imaginarne – svog osobnog pomagača. U sredinu kruga voditeljica postavi kartice s pomagačima (tako da se vidi samo naličje kartica - slike 3. i 4.), a svako, nakon što zatvori oči i neko se vrijeme ponovo usredotoči na svoj problem, uzima nasumice jednu od kartica, okreće je i čita cijeloj grupi, a voditeljica još jednom ohrabruje one koji su poruku pomagača razumjeli u pozitivnom smislu.

15

Kartica pomagači (slika 3.)

16

Kartica pomagači (slika 4.)

17

VII RADIONICA - „Zašto radim to što radim“ Cilj: upoznati sebe i svoje potrebe, razviti odgovornost za svoje ponašanje, osvijestiti vrijednosti koje usmjeravaju naše akcije, razviti međusobno povjerenje, razumijevanje i grupnu povezanost. I korak - „Ogledalo“ Učesnici stanu u dva reda, okrenuti jedni prema drugima. Jedan red su oni ispred ogledala, drugi red su njihove slike u ogledalu. Učesnici koji stoje ispred ogledala izvode različite pokrete, ponašaju se kao da su zaista ispred ogledala, a likovi u ogledalu slijede njihove pokrete. Nakon nekog vremena (dvije do tri minute) uloge se zamjenjuju. II korak - „Radim to što radim“ Voditeljica daje uputu: „Svako neka napiše tri stvari koje ne voli raditi, ali koje ipak radi.“ Nakon što svako napiše svoje tri stvari, voditeljica daje sljedeću uputu: „Svako neka napiše razlog zbog kojeg nastavlja raditi ono što ne voli.“ U krugu ili u manjim grupama, uz pomoć voditeljice objašnjenje koje je svaki učesnik dao, pokušava se preformulirati tako da sadrži jasnu vezu onoga što neko čini i njegovih/njenih osnovnih potreba/vrijednosti. Savjet voditeljici: Na primjer, ako neko napiše „Stalno kopam nos. To radim jer mi se čini da me nešto u nosu svrbi i smeta mi.“, postavljamo pitanje „Zašto to radiš, ako to ne voliš?“ „Šta bi ti htio/htjela?“ „Koju zapravo potrebu imaš?“ Pretpostavimo da učesnik odgovori „Htio bih da me moji roditelji ne opominju. Htio bih da me djevojke ne zadirkuju.“ (učesnik dakle želi da ga drugi cijene). Tada ga možemo pitati zašto ne radi ono što zapravo hoće. Promotrimo to na još jednom prikladnijem primjeru. Učesnik je napisao: „Imam prijateljicu koja hoće da radim sve po njenom. Moje prijedloge uvijek odbija. Onda ja opet popustim, jer ne želim ostati bez prijateljice.“ Šta učesnik želi, koja je njegova/njena potreba? On/ona želi poštovanje ili uvažavanje svoje osobe, odnosno prijateljicu koja će ga/je poštovati. Možemo pitati zašto svojoj sadašnjoj prijateljici jasno ne kaže šta od nje očekuje, odnosno zašto ne kaže NE nametnutom prijedlogu i prestane se osjećati podređenim. U cijeloj grupi se može početi diskusija i o tome kada i šta radimo slijedeći druge, a kada djelujemo u skladu sa svojom potrebom ili onako kako sami želimo. II korak - „Moj dan“ Svako treba da zamisli da može provesti jedan dan onako kako mu srce zaželi, od trenutka kada se probudi, pa do trenutka kada polazi na počinak. Neka taj dan opišu drugima: šta sve rade, s kim su, šta jedu, šta odijevaju. Nakon što svi prisutni opišu svoj dan, voditeljica traži da svako tom svom scenariju napiše ime („Ema ide autostopom na more.“ „Alen igra šah sa svjetskim prvakom.“) Pitanja za diskusiju: Šta je većina poželjela? Jesu li to nemoguće želje? Možete li takav dan ostvariti? Šta vas sprečava? Ako ste zamislili nemoguće, možete li napraviti neku drugu varijantu koja bi zadovoljila istu potrebu (putovati, biti s nekim, igrati se)? III korak - Ples u čvor Na početku voditeljica kaže učesnicima da stanu u krug i podignu ruke u zrak. Na znak voditeljice polako se počnu približavati jedni drugima i hvataju nečije ruke u zraku, te spustivši ruke, počnu otvarati lanac, ali tako da drže ruke koje su uhvatili. Ostavljamo im zadatak da raspetljaju čvor, ukoliko je to moguće, na sve načine kojih se mogu sjetiti, ali ne smiju ispustiti ruke.

18

VIII RADIONICA - „Upoznajem tebe“ Cilj: uočavanje pozitivnih osobina drugih, razvoj suradničkih odnosa u grupi, razvoj međusobnog povjerenja i podrške. I korak - Naš voz/vlak Učesnici se podijele u nekoliko manjih grupa od 5 do 7 članova. Svaka grupa izradi veliki crtež vagona. Na prozorima su slike svakog člana grupe, a na kolima pišu njihove karakteristike (šta vole, čime se bave, čemu teže, šta im je zajedničko...). Svi vagoni se zalijepe na zid prostorije/učionice i tako nastaje voz/vlak koji prikazuje cijelu skupinu. Iznad tih postera može se napisati - TO SMO MI ili NAŠ VOZ/VLAK

II korak - Volim te... Svi učesnici sjednu u krug i voditeljica započne igru tako da za svog desnog susjeda kaže npr. Volim Lejlu jer... i navede razlog zbog kojih je voli. U igri se učesnici navikavaju zapažati pozitivne osobine kod drugih. III korak - Barometar Na kraju radionice učesnici izraze svoje utiske o današnjim igrama i doživljajima tako da na papiriću nacrtaju jedan od znakova koji odgovara onome kako se osjećaju (vidjeti kartice pod naslovom Kakvo je vrijeme danas - Slika 5.).

19

Kartice - Kakvo je vrijeme danas (Slika 5.)

20

IX RADIONICA - „Duga sličnosti i duga razlika“ Cilj: bolje međusobno upoznavanje, uočavanje sličnosti i razlika, razumijevanje i poštovanje različitosti drugih, međusobna tolerancija. I korak - Upoznavanje na trgu Voditeljica pozove učesnike da ustanu i da, ako je potrebno, oslobode dovoljno prostora za kretanje. Uputa se može dati na sljedeći način: „Prolazite trgom koji je pun ljudi, ali vi nikoga ne poznajete. Hodate bez nekog određenog cilja, brže ili sporije, sami izaberete ritam. Na moj znak pristupite najbližoj osobi i predstavite se, na primjer: „Ja sam Lana i volim čitati stripove“. U grupi u kojoj se učesnici nedovoljno poznaju šetnja trgom može se nastaviti dok se svako ne upozna s više osoba ili sve dok svako ne upozna svakoga. II korak - U duginim bojama U parovima oblikovanim nakon posljednjeg upoznavanja, učesnici u kratkom razgovoru pronalaze tri osobine koje su im zajedničke ili slične, te tri osobine koje ih razlikuju. Pitanja koja postavljaju jedno drugome mogu se odnositi na navike, na ono što vole (biljke, životinje, ljude, stvari, aktivnosti), na strahove i nade, planove i želje, ali i na konkretne činjenice iz života (obitelj, prijatelje, susjedstvo i sl.). Na velikim listovima papira svaki par crta svoju dugu sličnosti i svoju dugu razlika. Svaki par se crtežom svojih duga predstavlja cijeloj grupi. III korak - Dugina pitalica Igra s pitanjima gdje svaki učesnik odgovara za sebe. Zatim, u velikom krugu svako pojedinačno pročita odgovore i priča o tome sa drugim učesnicima. Pitanja mogu biti sljedeća: - Gdje bi htio/htjela živjeti? - Koliko braće i sestara imaš? - Kako se danas osjećaš? - Šta te danas najviše muči? - Šta ti je u životu najmilije? - Tvoja najdraža boja? - Tvoja najdraža aktivnost? - Tvoj najdraži pisac? - Najdraža stvar koju imaš? - Najdraža stvar koju nemaš? - Tvoje najdraže jelo? - Tvoj najdraži nadimak? - Vrlina koju najviše cijeniš? - Osobina koju najviše mrziš? - Što ti se najviše gadi? - Čega se najviše bojiš? - Što te najviše nasmijalo? IV Korak - Voćna salata Učesnici sjede u krugu na stolicama, voditelj šapne svakom djetetu jednu vrstu voća (jabuka, kruška, šljiva, banana...), u grupi će biti dvije ili više istih voćki. Na znak voditeljice igra počinje. Voditeljica kaže: „Neka ustanu sve šljive“, tada učesnici koji su šljive trebaju zamjeniti stolice, u trenutku kada voditeljica kaže „voćna salata“, svi učesnici trebaju zamjeniti stolice, s tim da ne mogu sjesti na stolicu do svoje.

21

II TEMA STEREOTIPI I PREDRASUDE

X Radionica - Zid predrasuda XI Radionica - Ružno pače XII Radionica - Crno janje XIII Radionica - Europska željeznica XIV Radionica - Tačkice

X RADIONICA - „Zid predrasuda“ Cilj: prepoznavanje stereotipa i predrasuda, razumijevanje i poštovanje različitosti drugih, uzajamno uvažavanje i tolerancija. I korak - „Crno – bijelo“ Svaki učesnik u krugu treba da smisli rečenicu u kojoj se moraju pojaviti dvije riječi: crno i bijelo. Ako neko započne, na primjer, rečenicom „Crna mačka ulovila je bijelog miša“, onda sljedeći do njega počinje ponavljanjem kraja njegove rečenice, na primjer: „Bijeli miš je grickao crni sir“. Ovisno o raspoloženju učesnika i posebnom cilju voditeljice, mogu se zadati i druge ključne riječi (bilo u drugom krugu ili drugoj grupi), na primjer: moje-tvoje, veselo-tužno, veliko-malo, bijesnotijesno, lijevo-desno. Veselije raspoloženje redovno postižemo parom bijesno-tijesno, na primjer „Bijesni mrav ušao je u tijesnu cipelu“ ili s parom lijevo-desno: „Lijevi patuljak pojeo je desni sladoled“. Ovom se igrom, osim imaginacije, vježba i istraživanje smisla nekih pojmova, kao i logika odnosa između njih. II korak - Bojažljivi Martin Učesnici se podijele u grupe od po 4 člana/ice i svaka grupa na velikom listu papira nacrta lik BOJAŽLJIVOG MARTINA (Slika 6). List papira ima 4 ugla pa svaki učesnik grupe napiše u svom uglu ko je za njega stran, odnosno, bojazni koje ima prema stranim ljudima. Svaki učesnik treba da napiše barem tri takve bojazni. Nakon toga, učesnici u grupi razmijene mišljenja i zajedno upišu u BOJAŽLJIVOG MARTINA kako će te bojazni savladati. Na primjer, ako u uglu piše: „Strani su mi ljudi čiji jezik ne razumijem.“ tada se u BOJAŽLJIVOG MARTINA može upisati: „Naučiti strani jezik ili razgovarati uz pomoć nekoga ko taj jezik zna.“ Bojažljivi Martin preuzima samo pozitivna rješenja. Svaka grupa nakon toga pokaže svog MARTINA i pročita neka svoja rješenja.

23

Bojažljivi Martin (Slika 6.)

Savjet voditeljici: Ovu vježbu nastojte raditi u grupi u kojima je već donekle razvijena grupna povezanost i solidarnost. Voditeljica ne presuđuje, niti svojim držanjem pokazuje svoje reakcije. Njegovo negodovanje, naime, ne pomaže osvješćivanju predrasuda i stereotipa. Niko od nas ne bira svoje predrasude. Ova vježba pomaže da uočimo predrasude, zadržimo ili odbacimo. Predrasude su sudovi o pojedinim članovima etničkih, vjerskih ili rasnih grupa koji ne počivaju na činjeničnom znanju. Pred – rasuđivanje je rasuđivanje prije (bez) znanja. Stereotipi su slike ili zamisli u kojima se jedan skup značajki (bilo poželjnih ili nepoželjnih) pripisuje svim članovima neke grupe, odnosno grupi u cjelini. Da biste učesnicima slikovito objasnili šta su stereotipi i u čemu se sastoji stvaranje stereotipa, možete im predložiti da zamisle kako ih je neko zaključao u veliku kutiju, stavio je na neko prometno mjesto i otišao. Dok sjede u mraku kutije, čuju prolaznike kako čitaju naljepnicu: „Ovdje su zatvoreni MUKTAŠI, dobro poznati lažljivci koji su uvijek bili, jesu i bit će lažljivci (lijenčine, brbljavci, nespretnjakovići...)“ III korak - Takni Vježba se može izvoditi uz muziku, na način da učesnici plešu ili da se kreću prostorijom i izvode neke pokrete bez muzike. Na znak voditeljice svako mora taknuti ono što voditeljica kaže, na primjer: „Takni nečije uho!“ ili „Takni nečiji mali prst na nozi!“ Moguće je birati i samo boje (Takni žuto!) Zanimljivije je ako se sljedeća naredba kaže prije no što muzika ponovo počne, odnosno, voditeljica da naredbu da se počnu kretati po prostoru.

24

XI RADIONICA - Ružno pače Cilj: poticati razumijevanje i toleranciju prema pripadnicima različitih grupa (vršnjaka i odraslih), uočiti probleme svojih vršnjaka, prepoznati konflikte situacije. I korak - Sjećaš li se ružnog pačeta Priču „Ružno pače“ učesnici vjerovatno već poznaju. Za ovu priliku je treba nekako obnoviti: možda učesnicima dati da naslikaju svoj doživljaj te priče ili je jednostavno ponovo ispričati. Učesnici vole više puta slušati istu priču. Pričanje se može popratiti glumom, lutkom, razvojnim crtežom, muzikom... Riječ je o nekome ko se – neovisno o svojoj volji – našao u sredini koja ga odbacuje, jer se od ostalih u toj sredini razlikuje svojim izgledom, ponašanjem, govorom. II korak - „Igra uloga - Usvojeni dječak“ Voditeljica pročita učesnicima četiri varijante priča o usvojenom dječaku. Nakon toga podijeli učesnike u grupe od po četiri člana tako da se članovi razbroje od 1-4. Voditeljica odredi mjesto svim jedinicama, svim dvojkama, itd. Svaka grupa dobiva po jednu ulogu i glasno je pročita. Nakon toga se upriličuju razgovori između nosilaca raznih uloga, na primjer: - razgovor majke i razrednice - razgovor razrednice i gradskog dječaka - susret usvojenog i gradskog dječaka - razgovor razrednice, majke, gradskog i usvojenog dječaka. Nakon toga učesnici se ponovo podijele u grupe i raspravljaju o rješenju konflikta nenasilnim putem. Zatim smišljaju kraj ove priče o malom usvojenom dječaku. Svaka grupa može taj kraj i odglumiti. III korak - „Dodir i pogled“ Učesnici ili voditeljica, svejedno, počinju s nježnim pokretom upućenim najbližem do sebe u krugu, a taj pokret onda putuje u krug. To može biti naslanjanje glave na susjedno rame, milovanje kose, a može biti i topao pogled. Prilog: priče o usvojenom dječaku. Varijanta 1: Dječak Imam 12 godina, iz Bosne sam, iz jednog sela blizu Sarajeva. Nemam ni oca ni majku i ne znam što se s njima dogodilo. Razdvojili smo se bježeći. Ovdje su me prihvatili i usvojili. Moja nova majka i otac su stariji ljudi, već imaju odraslu djecu. Jako me vole, a i ja njih, jer su nježni i dobri prema meni. Pažljivi su prema meni i susjedi u selu, a i ovdašnja djeca. Prošle sam godine išao u školu tu u selu i nitko mi se nije smijao zato što mucam. Ove godine sam morao krenuti u školu u grad, u peti razred. Svaki dan putujem autobusom. Prvo vrijeme sve je išlo dobro, ja sam dobar đak i imam već nekoliko petica. Ali posljednjih tjedana je nastao pravi pakao. Prvo su neki iz razreda počeli oponašati moje mucanje. Nisam odmah bio povrijeđen, čak sam se i sam pokušao tome nasmijati. Ali nisu prestajali. Primjetio sam da počinjem mucati jače. Jedan dječak iz razreda tražio je da mu posudim neke knjige i bilježnice radi zadaće. Jednu mi knjigu nije vratio, ali se to nisam usudio reći nastavnici, jer se bojim da bi to stvari samo pogoršalo. Rekao sam da sam knjigu izgubio. Svi se u razredu boje tog dječaka. Oni koji su me u početku nekako štitili, sada se boje da će kod tog tipa postati nepopularni. Dvojica iz razredu su mu se čak pridružila u proganjanju mlađih ili “novih” u razredu. Prošli tjedan je taj tip od mene tražio novac. Pobjegao sam, ali su me on i još dvojica iz razreda dočekali poslije škole, tukli me i udarali nogama te prijetili da će me ubiti ako ne donesem novac. Sljedeći dan uzeo sam novac iz kuhinje i slagao mami da moram kupiti neku knjigu. Zbog svega toga sam uplašen.

25

Osjećam se kriv, jer sam slagao onima koji me vole i pomažu. Ovog ponedjeljka su ponovo tražili novac. Posljednja dva dana nisam ni išao u školu nego sam lutao gradom. Danas sam ostao kod kuće, osjećam grčeve u stomaku. Ne želim više ići u školu. Varijanta 2: Razrednica Ja sam razrednica jednom petom razredu u gradskoj osmogodišnjoj školi. U razredu su i djeca iz okolnih sela. Nije jednostavno imati razred koji je mješavina seoske i gradske djece. Nastojala sam seosku djecu uključiti i pomiješati sa gradskom djecom. Neki sjede zajedno, a išli smo i na izlet. Razred nije baš sjajan, osjećaju se neke napetosti, podrugivanja i svađe. Međutim, većina kolega kaže da su mirni i dobri na nastavi. Zapazila sam podrugljivo smijanje kada u razredu govori jedan mali usvojeni Bosanac koji živi u jednom od okolnih sela. On, nažalost, muca, ali je inače divan dječak, a posebno je nadaren za matematiku. Jednom sam, kada su ga oponašali, posebno jednog dječaka, opomenula djecu da to ne rade i od onda je uglavnom bolje. Sada je došlo do male krize. Dječak je bio u školi u ponedeljak, a zatim je izostao dva dana. Djeca iz njegovog sela rekla su da je prehlađen. Danas je četvrtak, njegova je pomajka nazvala i rekla da neće doći u školu jer ga boli želudac. Tada se pokazalo da on i protekla dva dana nije bio u školi. Pomajka se jako zabrinula i rekla da joj se čini da se on nečega u školi boji. Ne treba pretjerivati, rat je prestao i to dijete živi u normalnom okruženju. Majka će danas poslije škole doći na razgovor. Varijanta 3: Gradski dječak Živim sa roditeljima i starijim bratom u ovom gradu. Zapravo rijetko viđam svoje roditelje. Danju su na poslu, a navečer u gostionici ili kuglani. Poslije škole lutam okolo sa društvom svog starijeg brata. Oni me prihvataju, ali često postupaju sa mnom prilično grubo. Škola mi baš ne ide najbolje. Najviše mrzim matematiku. Nastavnica me često proziva i opominje, a onog malog Bosanca mucavca hvali. Tko zna čije je to kopile. Osjećam da ne valja, mrzim ga. Vidio sam ga kako se smije kada me nastavnica opominjala. Naravno, nisam ja jedini koji mu se ruga i oponaša ga kako govori. Uostalom, to je samo šala. Bilo je stvarno smiješno kada je lagao nastavnici da je izgubio knjigu, a knjiga je kod mene. Ja i moja dva prijatelja smo ga malo zastrašili poslije škole i tražili da donese nešto novaca od kuće. Njegovi uvijek imaju novaca. No, to nije bilo ništa strašno. Ja mnogo gore prođem sa prijateljima svog brata. Ništa mu nije bilo. Malo smo ga opomenuli. Zadnja dva dana nije bio u školi, iako su ga vidjeli u autobusu. Čekam da se pojavi i da ga opet malo pretresemo. Varijanta 4: Majka Moja su djeca već davno završila školu, poženila se i otišla od kuće. Stari i ja volimo živjeti ovdje na selu, iako bi djeca htjela da dođemo k njima u grad. No, nakon ovog rata još sam radije ovdje, čuvam svoje ognjište. Kako je kuća ostala prazna, a posvuda ima siročadi, usvojili smo jedno siroče čiji su roditelji nastradali u ratu. Dječak je privržen i umiljat, poslušan i radin. Svi ga vole. I susjedima se dopao, premda muca. Bio je odličan đak u nižim razredima osnovne škole, a posebno iz matematike. Ove godine pošao je u peti razred, u gradsku školu, kamo putuje autobusom s ostalom djecom iz sela. Zadnje vrijeme osjećam da se nešto događa. Moj je dječak od vesela djeteta – jer još uvijek ne zna pravu istinu o svojima – postao povučen i razdražljiv. Ne voli da ga ispitujem o školi. Izgubio je neke knjige iako je inače pažljiv prema svojim stvarima. Njegovo se mucanje pogoršalo. Prošli tjedan nestali su i neki novci iz kuhinje, za koje je kasnije rekao da ih je trebao za neku knjigu. Knjigu mi nikad nije pokazao. Sve mi se čini da je upao u loše društvo u gradu. Danas je rekao da ga boli želudac. Nazvala sam školu da im to javim i saznala da već dva dana nije bio u školi, iako je odlazio na autobus. U školi ne znaju šta se dogodilo. Odlučila sam otići razrednici na razgovor.

26

XII RADIONICA - Crno janje Cilj: osvijestiti učesnike da su isključivanje iz društva ili nagovaranje drugih da se s nekim ne druže, također nasilje; potaknuti učesnike promatrače da nešto poduzmu, da pomognu učeniku koji trpi nasilje. I korak Voditeljica se sa učesnicima podsjeća na grupna pravila. Razgovor može voditi na osnovu sljedećih pitanja: Šta smo se dogovorili, kako se trebamo ponašati jedni prema drugima (pozvati se na plakat s grupnim pravilima)? Šta je nama u grupi važno (razumijevanje, iskrenost, poštovanje, prihvaćanje…)? Što vam se čini, koje od ovih pravila najčešće kršite? Zbog čega? Također, kao uvod u radionicu, voditeljica podsjeća učesnike o vrstama nasilja. Razgovor može voditi na osnovu pitanja: Možete li se sjetiti koje sve vrste nasilja razlikujemo? (Dopustiti učesnicima da navedu čega se sjete.) Podsjetnik voditeljima – vrste nasilja: VERBALNO – psovanje, ponižavanje, ruganje, nazivanje pogrdnim imenima; FIZIČKO – udaranje, guranje, rušenje, otimanje i uništavanje stvari; SOCIJALNO – isključivanje iz društva, izbjegavanje, ignoriranje, izoliranje; PSIHIČKO – prijeteći pogledi, uhođenje, ucjenjivanje. II korak - Crno janje Za svakog učesnika pripremiti primjerak započete priče Crno janje (radni list za učesnike prilog), a učesnike podijeliti u grupe od 4-5 učesnika. Učesnicima pročitati nezavršenu priču Crno janje, te im reći da je njihov zadatak da je završe, tako što će napisati prvo što im padne na pamet. Najprije svako za sebe treba da napiše svoj završetak priče, a onda u maloj grupi da ispričaju jedni drugima završetak koji su smislili. Učesnici treba da razgovaraju u grupi o mogućim završecima te da iz pojedinačnih završetaka naprave jedan zajednički. Na kraju treba da napišu i pouku u obliku narodne mudrosti ili izreke koju mogu izvući iz ove priče. (npr. Ponašaj se prema drugima onako kako bi želio da se drugi ponašaju prema tebi!) Svaka grupa treba da izabere predstavnika koji će pročitati zajednički uradak. „Priča crno janje“ U stadu koje su pastiri doveli na ispašu u planinu, među bijelima, našlo se jedno crno janje. Mladunci ga prihvatiše i igrahu se s njime; razlika u boji nije im smetala. Samo je jednorogi ovan, otprije poznat po zloj ćudi, počeo govoriti kako bi ga trebali negdje ostaviti jer će stadu donijeti nesreću. A kad su, razmiljevši se obronkom, u daljini ugledali nekoliko crnih ovaca, jednorogi odlučno zatraži da se riješe nevoljnika. - Ako ga sad otjeramo, može se priključiti sebi sličnima. Pravi je trenutak za to! – opravdavao je svoju nesnošljivost. Shvaćajući da će biti izopćeno, crno janje oborene glave sâmo krene niz padinu… Završite priču! Nakon što učesnici napišu svoj završetak priče, neka dogovore zajednički završetak u grupi. Predstavnik svake grupe pročitati će njihov završetak priče i pouku, a radni list sa završetkom priče predati voditeljici. Na kraju pitati učesnike da li ih zanima kakav je završetak priče predvidjela spisateljica Nada Iveljić? Pročitati učesnicima završetak priče: Shvaćajući da će biti izopćeno, crno janje oborene glave sâmo krene niz padinu… Ovce nisu mogle gledati taj prizor. No, ostali bijeli janjčići, koji se dotad s njime lijepo igrahu, zapriječe mu put te ga povedu svomu predvodniku: - Tvojoj se odluci pokorava cijelo stado - rekoše. - Molimo te da crno janje ostane s nama. Jest drukčije, ali je naše.

27

Premda je ovan zle ćudi i dalje zahtijevao izgon, predvodnik s vidljivim zadovoljstvom presudi: - Mladunci su u pravu. Janje je drukčije, ali boja ništa ne znači. Naše je. Neka ostane! III korak Voditeljica pokreće diskusiju sa učesnicima na osnovu pitanja: Evo, čuli smo nekoliko različitih završetaka. Koji vam se najviše sviđa? Zbog čega? Da ste na mjestu crnog janjeta koji biste završetak sebi poželjeli? Zbog čega? Kada biste trebali odglumiti neki lik iz ove priče, u koji biste se lik najlakše uživjeli – u crno janje, u jednorogog ovna, u janjiće koji su se lijepo igrali s crnim janjetom ili u ovce koje to nisu mogle gledati, ali nisu ništa poduzele da zaštite crno janje? Molim vas da dignu ruku oni koji bi se najlakše uživjeli u crno janje (voditeljica) će na ploči nacrtati dolje predloženu tablicu i upisati broj učesnika koji dignu ruku), u jednorogog ovna, u janjiće, u ovce. Crno janje

Jednorogi ovan

Janjići

Ovce

Nakon što svi daju svoje odgovore voditeljica nastavlja diskusiju na osnovu sljedećih pitanja: - Ko se u ovoj priči ponaša nasilno? (Jednorogi ovan) - Ko trpi nasilje? (Crno janje) - Ko su posmatrači? (Janjići i ovce) Po čemu se razlikuju janjići i ovce u ulozi promatrača? (Ovcama je bilo žao, ali nisu ništa poduzele da pomognu crnom janjetu. Janjići nisu nijemo promatrali, nego su se obratili za pomoć predvodniku koji je stariji i zna što treba učiniti.) Jeste li ikada vidjeli slično ponašanje među djecom? Navedite primjer bez navođenja imena, (npr. isključivanje iz društva samo zato što nam se ne sviđa nečija odjeća, izgled, porijeklo, ocjene…). Šta ste učinili u ulozi posmatrača? Je l’ vam se ikada dogodilo da vas neko nagovara da se s nekim ne družite? Što ste tad učinili? Što možemo naučiti od janjića? (Uvijek možemo pokušati učiniti NEŠTO da zaustavimo nasilje. Ako se pravimo da ne vidimo, znači da se slažemo s takvim ponašanjem!) Radionicu zaključiti porukom učesnicima: Ako si svjedok zlostavljanja, ne ponašaj se kao da te se to ne tiče. Nasilje i zlostavljanje tiču se svakoga! Ako ne reaguješ, znači da podupireš takvo ponašanje! Šta možeš učiniti ako primijetiš da je neko osamljen, izoliran, da se nitko ne želi s njime družiti? Budi mu prijatelj. Pozovi ga da ti se pridruži tokom odmora. Potakni ga da razgovara s nekim o tome što mu se događa, da potraži pomoć. Ponudi se da ćeš biti uz njega kad se obrati odraslima za pomoć. Objasni svojim prijateljima da nasilno ponašanje NIJE FER i zamoli ih da ti se pridruže u potpori. Ako ne možeš izravno pomoći onima koji trpe nasilje (jer se bojiš da će onda i tebe isključiti iz društva ili se ne osjećaš sigurno), obrati se odraslima – razredniku, učiteljima, roditeljima… Tražiti pomoć odraslih nije znak poraza ni slabosti. I NIJE tužakanje!

28

Prilog: Nedovršena priča - crno janje U stadu koje su pastiri doveli na ispašu u planinu, među bijelima našlo se jedno crno janje. Mladunci ga prihvatiše i igrahu se s njime; razlika u boji nije im smetala. Samo je jednorogi ovan, otprije poznat po zloj ćudi, počeo govoriti kako bi ga trebali negdje ostaviti jer će stadu donijeti nesreću. A kad su, razmiljevši se obronkom, u daljini ugledali nekoliko crnih ovaca, jednorogi odlučno zatraži da se riješe nevoljnika. - Ako ga sad otjeramo, može se priključiti sebi sličnima. Pravi je trenutak za to! - opravdavao je svoju nesnošljivost. Shvaćajući da će biti izopćeno, crno janje oborene glave sâmo krene niz padinu… (završi priču!)

…………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… …………………………………………………………………………………………… …………………………………………………………………………………………… …………………………………………………………………………………………… …………………………………………………………………………………………… …………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… …………………………………………………………………………………………… ………………………………………………………………………………………… …………………………………....................................................................................... .......................................................................................................................................... ..............................……………………………………………………………………… ……………………………………………………………………................................. ………………………………………………………………………………… …………………………………………………………................................... ........................................................................................................................... ........................................................................................................................... ............................................................................................................................. POUKA: …………………………………………………………………………………………… …………………………………………………………………………………………… ……………………………………………………………………………………………. ……………………………………………………………………………………………. …………………………………………………………………………………………….

29

XIII RADIONICA - Europska željeznica Cilj: sticanje znanja o uticaju predrasuda i stereotipa na ponašanje kao mogućim uzrocima diskriminacije pojedinaca i grupa, koji često dovode do kršenja prava koju diskriminisana osoba ima. I korak – Da li su životinje to što mislimo da jesu Učesnici se podijele u manje grupe. Svaka grupa dobije zadatak da navede osobine sljedećih životinja: konja, slona, pacova, guštera, mačke, svinje, miša, zeca, psa, zmije, guske. Učesnici treba da zapišu na papiru što više osobina koje se obično pripisuju ovim životinjama. Saopštavanje grupnih odgovora i diskusija. Voditeljica učesnicima pročita listu “Da li su životinje to što mislimo da jesu?” Diskusija: Voditeljica počinje diskusiju na osnovu pitanja: Koje obično osobine ljudi pripisuju ovim životinjama? Šta mislite o ovim životinjama sada, kada ste čuli i za neke druge osobine koje imaju? Zbog čega su ljudi skloni da uopštavaju kada govore o osobinama životinja? PRIRUČNI MATERIJAL (za voditeljicu) Da li su životinje to što mislimo da jesu? Ljudi ponekad daju životinjama neke osobine koje baš i nisu istinite. Međutim, istraživanja su potvrdila da ove životinje imaju i neke druge osobine, koje su ponekad sasvim u suprotnosti sa onim uvjerenjem koje mi obično imamo o njima. Tako, na primjer, za svinje se misli da su prljave i neuredne i da jedu bez prestanka, a one su u stvari veoma čiste životinje koje se nikad ne prežderavaju. Svinje su čak među najinteligentnijim životinjama na našoj planeti. U Viskonsiju živi svinja Boris, koja ima posebno sagrađenu kuću u kojoj provodi svoje vrijeme. Njena kuća ima prozore, vrata, grijanje i struju, kao i legalno prijavljenu adresu na kojoj joj svaki mjesec stiže račun za struju. Ipak, Boris za sada nije zaposlen. Znamo i da je mačka nježna, dobar lovac, odana gospodaru, koja veoma voli putovanja. Miš ima odlično pamćenje, kao i sposobnost učenja i sposobnost da prepoznaje objekte. Zečevi su plašljivi, ali samo u odnosu na pojedine stvari, kao što je na primer požar. Psi su nešto manje pametni nego što mi mislimo, a mogu da budu i agresivni, pa i stidljivi. Ova životinja ponekad pati od anksioznosti, a najviše se plaši stepenica, kola i zemljotresa. Zmije su izuzetno probirljive u jelu i često su na dijeti. Konji imaju dobru narav, čisti su i puni duha, a posebno su dobri radnici. Slon, u odnosu na svoju težinu, može da ponese najviše tereta, a guska je jedan od najboljih čuvara kuće. Pacovi su izuzetno socijalne životinje. Oni vole i društvo čoveka, ali ipak više preferiraju društvo svoje vrste. Ukoliko ostanu sami, pacovi postaju introvertni i neurotični. Gušteri ponekad znaju da budu i veoma nezgodni. Ukoliko osjete opasnost, oni grebu, ujedaju, a znaju, boga mi, i da povrijede onoga koji im se ne svidi. II korak - Europska željeznica Svi učesnici zamisle da se ukrcavaju u ekspresni voz “Dolina jelena” koji sedam dana putuje od Lisabona do Moskve. Dobijaju spisak od 17 potencijalnih saputnika. Moraju sjediti sa još troje ljudi u kupeu. Svaki učesnik bira troje ljudi sa kojima bi najradije putovao i troje sa kojima ne bi putovao. MATERIJAL ZA RAD (za učesnike) Europska željeznica Ukrcavaš se u ekspresni voz koji putuje sedam dana. U kupeu vagona moraš putovati sa još troje ljudi. S kojima od ovih ljudi bi izabrao da putuješ? Zadatak: Odaberi troje ljudi s kojima bi najradije putovao i troje s kojima ne bi putovao.

30

Primjer spiska putnika1: 1. Srpski vojnik iz Bosne; 2. Debeli agent iz Švicarske; 3. DJ iz Italije koji izgleda ima dosta novca; 4. Afrikanka koja prodaje kožnu galanteriju; 5. Mladi umjetnik, HIV pozitivan; 6. Rom, upravo pušten iz zatvora; 7. Reper iz Njemačke s vrlo alternativnim stilom života; 8. Slijepi harmonikaš iz Slovenije; 9. Student iz Sarajeva koji ne želi da ide kući; 10. Moldavka srednjih godina koja nema vizu i drži u rukama jednogodišnje djete; 11. Agresivna i tvrdokorna feministkinja iz Holandije; 12. Skinhed iz Švedske pod uticajem alkohola; 13. Bokser iz Tuzle, vatreni fudbalski navijač; 14. Prostitutka iz Poljske, koja trenutno živi u Berlinu; 15. Albanac koji govori samo albanski i ima korpu punu sira jakog mirisa; 17. Izbjeglica s Kosova koji živi u Mostaru i vraća se iz Afganistana. U okviru manjih grupa, učesnici međusobno saopštavaju svoje izbore i razloge za njih. Na zajedničkoj listi treba da napišu najčešće pozitivne i negativne izbore, to jest, razloge za njih. Saopštavanje rezultata grupa. Voditeljica zapisuje na tabli/zajedničkom posteru izbore i razloge za njih. (sugestija: izbori mogu jednostavno da se obilježe brojevima i tako odmah postaju vidljivi najtipičniji razlozi, tj. predrasude.) Napomena: Prije završne diskusije, voditeljica daje svakom učesniku po jednu kopiju liste: “Predrasude i stereotipi” i nekoliko minuta da je pročitaju. Voditeljica počinje diskusiju na osnovu sljedećih pitanja: - Šta je uticalo na vaš izbor saputnika? - Da li su na vaš izbor uticale predrasude i stereotipi? - Šta od onoga što ste naveli predstavlja opis ponašanja (činjenice), a šta vaše tumačenje tog ponašanja (uvjerenje)? - O čemu sve imamo predrasude? - Kako predrasude i stereotipi utiču na naše ponašanje? - Da li su predrasude i stereotipi jedan od mogućih uzroka diskriminacije, to jest, uskraćivanja istih prava drugim? - Da li je moguće suzbijati predrasude i stereotipe? - Kakvu ulogu ima obrazovanje u tome? PRIRUČNI MATERIJAL (za učesnike) Predrasude i sterotipi Stavove prema drugim ljudima često usvajamo nesvjesno. Na njih od najmlađeg uzrasta utiču stavovi najbližih članova porodice, a kasnije i vršnjaci. Mišljenje o drugim ljudima formira se i pod uticajem poruka koje šalju mas-mediji. Djeca rano mogu početi da odbacuju i omalovažavaju osobe koje se od njih razlikuju po spolu, sposobnostima, običajima, kulturi i rasi. I odrasli i djeca često donose zaključke o drugim osobama i grupama ljudi ne poznajući ih stvarno, već na osnovu nepotpunih i možda netačnih podataka.

1 Voditelj u ovisnosti od strukture i sastava grupe kreira spisak putnika.

31

PREDRASUDE su lični stavovi ili mišljenja o nekim osobama, grupama ljudi ili načinu života koji nisu zasnovani na stvarnom poznavanju tih osoba, grupa ili načina života.

STEREOTIPI su pretjerano pojednostavljeni, uopšteni stavovi o nekoj grupi ljudi. Oni mogu da budu zasnovani na predrasudama ili da potiču iz kontakta sa jednim članom neke grupe, tako da se utisak o njemu uopštava u odnosu na sve pripadnike te grupe. Stereotipi i predrasude onemogućavaju stvarno razumijevanje među ljudima i mogu ometati ostvarivanje dječijih i ljudskih prava. III korak - Moj primjer stereotipa Učesnici se podijele u manje grupe. Svaka grupa ima zadatak da dâ što više primera stereotipa i predrasuda kojih može da se sjeti i da ih prokomentariše u okviru svoje grupe. U velikoj grupi voditeljica analizira grupne odgovore i potiče diskusiju na osnovu sljedećih pitanja: - Kako biste vi prokomentarisali ove stereotipe i predrasude koje ste naveli i šta mislite o njima? - Kako prepoznajemo stereotipe? - Da li ima pozitivnih stereotipa? Da li su ovi stereotipi manje štetni od negativnih stereotipa?

32

XIV RADIONICA - Tačkice Cilj: osvijestiti značenje grupne pripadnosti (šta znači biti isključen, a šta biti prihvaćen u grupi), razviti grupnu povezanost, suradnju, povjerenje i toleranciju. I Korak - Pronađite one kojima pripadate Svi učesnici zatvore oči i čekaju da im voditeljica zalijepi obojenu tačkicu na čelo. Na znak voditeljice svi otvore oči. Voditeljica objasni da se u prostoriji nalazi 4 grupe ljudi: CRVENI, PLAVI, ŽUTI I ZELENI. Rat je i kada počne sirena (uzeti zvonce), svako mora pronaći svoje sklonište. U svaki ugao prostorije stavi se druga boja. Ukoliko želite složeniju situaciju, nećete postaviti znakove za skloništa, nego ćete samo reći: Pronađite grupu kojoj pripadate, ali tako da ništa ne govorite. Tamo gdje je vaša grupa, tamo je vaše sklonište. Osnovno je pravilo da se ne govori. Sporazumijevanje je moguće gestama, mimikom; svi mogu pomagati jedni drugima, ali bez riječi. Razgovor nakon vježbe: Voditeljica pokreće diskusiju na osnovu sljedećih pitanja: Šta se događalo s vama nakon znaka za uzbunu? Sjećate li se riječi voditeljice (uputa)? Da li je rekao/la po čemu su neki isti? Kako ste se osjećali kada su vas prihvatili u grupu? Kako su se osjećali oni koje niko nije htio prihvatiti? Da li je neko ipak htio prihvatiti osobu sa različitim znakom? U kakvom je odnosu ova vježba sa vašim iskustvom druženja u svakodnevnom životu? Šta znači biti uključen u neku grupu (prihvaćen), a šta isključen (odbačen)? Ko određuj, ko je različit? Da li vam je ugodno kada vas obilježe kao različitog/različitu? Jeste li to već doživjeli? Savjet voditeljicama: Voditeljica mora paziti da ne daje suvišna objašnjena, odnosno mora biti svjesna da učesnicima ne smije reći kriterij po kojem će se grupisati. Oni sami ubrzo pronalaze kriterij i priključuju se onima s istom bojom tačkice na čelu. Tačkice lijepite jednom na sredinu čela, drugi put na lijevu ili na desnu stranu čela. II korak - Nova u razredu Nakon razgovora voditeljica podijeli radni listić BITI PRIHVAĆENA (Slika 7) i svako ga ispuni. Potom sa najbližim u krugu uporedi odgovore. Listići se razmjene i svako čita tuđi odgovor na, recimo, pitanje broj 4 (Šta bi vam pomoglo da se osjećate prihvaćeni u svojoj grupi/razredu/klubu?)

33

Nova u razredu 1. Opiši šta se ovdje događa? .................................................... .................................................... .................................................... 2. Šta misliš kako se ona osjeća? .................................................... .................................................... .................................................... 3. Kakav ućinak ima Zoričin pozdrav? .................................................... .................................................... .................................................... 4. Šta bi vam pomoglo da se osjećate prihvaćeni u svojem društvu/razredu/ klubu? .................................................... .................................................... .................................................... Biti prihvaćena (Slika 7.) III korak - igra „Gdje je miš“ Učesnici stanu u krug što bliže jedni drugima, sa rukama na leđima. Bitno je da bude što manje prostora između njih. Jedan od učesnika stoji u sredini kruga. Unaprijed se odredi neki manji predmet „miš“. Dok miš kruži, zadatak člana grupe koji je u sredini je da pogodi gdje se miš nalazi, kada pogodi, onaj kod koga je miš pronađen ulazi u sredinu i igra se nastavlja.

34

III TEMA SUKOB I SURADNJA

XV RADIONICA - Spor ili sporazum XVI RADIONICA - Natjecanje i suradnja XVI RADIONICA - Hitno rješenje XVII RADIONICA - Konfliktne situacije XVIII RADIONICA - Samoća je teška XIX RADIONICA - Hodao bih kilometrima

XV RADIONICA - Spor ili sporazum Cilj: razlikovati nasilno i mirno, nenasilno rješenje problema, razlikovati svađu od sporazumijevanja I korak - Ime s pokretom Svako se predstavi tako što kaže svoje ime i pritom izvede pokret koji svi nakon toga ponove. II korak - Dvije priče Voditeljica pročita sljedeće priče, ali tako da papirnatim likovima na grafoskopu istovremeno prikazuje redoslijed događanja. Dva ovna na brvnu Susrela se dva ovna na brvnu. Prvi kaže: Makni mi se s puta. Drugi kaže: Makni mi se s puta. Prvi kaže: Ja sam prvi stupio na brvno. Drugi kaže: Nisi ti nego ja. Prvi kaže: Ja tu svaki dan prelazim i imam više prava na to brvno. Drugi kaže: Preko tog brvna prelazili su još i moji preci, to je moje brvno. Sad ću ti ja pokazati, poviče prvi. Sad ću ti ja pokazati, poviče drugi. Oba ovna se zalete jedan prema drugome, snažno se udare rogovima i oba padnu u hladni potok. Dva magarca i sijeno Dva magarca privezana su jednim užetom. Uz svakog se nalazi malen plast sijena. Svaki magarac pokušava dohvatiti svoje sijeno, ali uže je kratko i onemogućava ih u tome. To ih strašno razljuti i svaki počne snažno vući na svoju stranu ne bi li privukao onog drugog. Skakali su, ritali se i njakali, ali bez uspjeha. Umorni sjednu da se malo odmore i razmisle o svemu. Pogledaju se i obojici padne na um spasonosna ideja: Pođu najprije zajedno do jednog plasta i pojedu ga, a zatim odu do drugog. (Slika 8) Nakon prikazivanja priča vodimo razgovor u krugu: Koji vam je završetak ugodniji? U kojoj je priči problem ostao neriješen? A u kojoj je riješen? U kojoj priči se radio o nasilju? I sl.

36

Dva magarca i sijeno (Slika 8.) Jedna priča s dva završetka Učesnici se podijele u pet grupa. Svaka grupa dobije naslov priče koju treba izmisliti, ali tako da priča ima dva završetka: jedan u kojem je primjenjena sila i drugi u kojem je rješenje nađeno dogovorom. Naslovi mogu biti sljedeći: Dva pijetla i zrno; Dva psa i kobasica; Dvije mačke i zdjelica mlijeka; Dva dječaka i sanke; Dvije djevojčice i lopta. Svaka grupa može izabrati kako će drugima ispričati svoju priču: stripom, lutkama, kazalištem sjena, plesom, glumom, itd. Svaka grupa mora svoju priču prikazati dva puta, svaki put s drugim završetkom.

37

Nakon igre: Šta ste doživjeli? Šta vam se više sviđa, svađa ili mirno rješenje problema? Zašto? Ko je pobjednik pri mirnom rješenju problema? Zašto uvijek ne dolazi do sporazuma i mirnog rješenja problema? III korak - Toranj Učesnici se podijele u nekoliko grupa od po 4-5 osoba, svaka grupa dobije po makaze, hrpu novina i selotejp. Zadatak: Cilj vam je da od materijala koji imate napravite što je moguće viši toranj. Imate 3 minute da se dogovorite kako ćete to učiniti, a nakon toga 5 min da to sprovedete. Pitanja za diskusiju Kako vam je bilo raditi ovu vježbu? Koliko vam je bilo važno šta se dešava u drugim grupama i zašto?

38

XVI RADIONICA - Natjecanje i suradnja Cilj: uočiti razliku između natjecanja i suradnje (osjećaja biti pobjednikom ili poraženim, te osjećaja koji se javljaju u suradnji). I korak - „Daj - dam“ Svi se u krugu razbroje na parove. Jedinice se okrenu udesno, a dvojke ulijevo, pa se parovi uhvate za obje ruke i pozdrave. Potom jedinice traže gestama i mimikom od dvojki nešto što žele, a mogu objasniti bez riječi. Nije važno šta se traži nego samo traženje. Dvojke u trenutku kada misle da su razumjele što partner traži to mu daju, također samo gestama. U sljedećem krugu mijenjaju uloge: dvojke traže nešto, a jedinice im daju. Potom se igra ponavlja ali s drugim ishodom: jedinice nešto traže, a dvojke im to odbijaju dati. Jedinice insistiraju izmišljajući različite načine da dobiju ono što žele. Dvojke im u jednom trenutku popuštaju (kada voditelj daje znak). Nakon igre: Kako ste se osjećali kao onaj ko traži ili daje? Da li je moguće naći neki način da dobijemo ono što tražimo? Koja ste sve ponašanja odabrali? Igra se ponovi nekoliko puta a zatim se od igrača koji su bili gubitnici traži da ispričaju kako su se osjećali u toj situaciji. II korak - Stvaramo zajedno Učesnici se podijele u grupe 4 – 6. Svaka grupa dobije zadatak koji treba zajednički obaviti. Zadaci mogu biti napisani na listićima koje grupe izvlače, ali su samo okvirni. Sadržaj će smisliti sami učesnici. Zadaci: - Grupa 1 – imate na raspolaganju nekoliko lutaka, smislite kratku priču o tim likovima i odigrajte je. - Grupa 2 – naslikajte zajednički jednu sliku, imate na raspolaganju veći papir i boje. - Grupa 3 – imate nekoliko različitih kostima, podijelite ih. Izmislite kraću scensku igru i odigrajte je. - Grupa 4 – imate na raspolaganju različite udaraljke, skladajte malu kompoziciju i izvedite je. - Grupa 5 – smislite kratku priču, a potom je prikažite plesom. Nakon što svaka grupa provede svoj zadatak neka učesnici kažu kako su se osjećali zajednički stvarajući, a kako izvodeći svoje ostvarenje pred drugima. Na kraju voditeljica može povesti razgovor i o tome ima li u toj igri pobjednika i poraženih (ili vođa) i kako učesnici doživljavaju situacije pobjede, poraza i suradnje. III korak - Pričamo zajedno Voditeljica uzima platnenu lopticu i kaže prvu rečenicu, npr. bio je lijep, sunčan dan; zatim lopticu dobaci nekom od učesnika, on doda drugu rečenicu i tako redom, sve dok voditeljica ne ocijeni da je priča završena. Na kraju svako kaže kako se tokom ove radionice osjećao. Ko se osjećao ugodno digne ŽUTU, a ko neugodno PLAVU karticu.

39

XVII RADIONICA - Hitno rješenje Cilj: razviti osjećaj grupne povezanosti i grupne solidarnosti, smisao za timski rad i poštovanje drugih (toleranciju), vježbati grupno rješavanje problemskih situacija. I korak - Zum – škrip Igra se u krugu tako da onaj koji počne kaže ZUM (zvuk brzog automobila) i okrene glavu udesno. To je smjer u kojem automobil ide. Desni igrač također okreće glavu od lijeva na desno govoreći ZZZZUM! Tako će redom svako jednim ZUM poslati automobil dalje, dok neko ne kaže ŠKRIP! To je znak da je automobil stao i da mijenja smjer. Tada lijevi igrač počinje slati ZUM na lijevo. Svako može izabrati kada će reći ŠKRIP, to jeste promijeniti smjer automobila, ali to ima pravo učiniti samo jednom. II korak - Slaganje kvadrata Učesnici se podijele u grupe od po 5 članova, a svaki član dobije u omotnici komade kvadrata u boji (svaka grupa ima svoju boju). To su dijelovi razrezanih kvadrata (vidi prilog). Neko dobije mnogo takvih komada, neko malo. Svako ima zadatak složiti kvadrat, odnosno grupa završava posao kada svi slože kvadrate iste veličine. Pri tome su pravila: nema dogovaranja- radi se u potpunoj tišini; nema uzimanja onoga što vam nedostaje ali možete davati. Dobro je imati promatrače koji prate kako se igra odvija i koliko se poštuju pravila. Nakon igre: Kako ste se osjećali kada ste primijetili da ste prvi u grupi složili kvadrat? Šta se događalo tokom cijelog rada? Da li ste bili spremni rastaviti svoj kvadrat kako biste pomogli da svi dođu do rješenja? Da li je u grupi neko preuzimao vodstvo, imao najbolju ideju kako složiti kvadrate iste veličine? Da li ste prema njemu osjećali neprijateljstvo? Kako ste se osjećali kada je vaša grupa bila gotova?



40

Tražimo rješenje Podijelite učesnike u grupe 3-4 člana. Objasnite im da ćete ih suočiti sa nizom situacija koje traže hitno rješenje. Najkorisniji je izbor situacija koje ponude sami učesnici. Na primjer, na samom početku učesnici metodom brainstorminga mogu sakupiti niz situacija iz svog iskustva. Nakon što ste izabrali jednu situaciju, učesnici imaju najviše 5 minuta da odluče šta će uraditi. Svaka grupa mora postići sporazumno rješenje (konsenzus) i o njemu izvjestiti ostale. Moguće je vježbu ponoviti s još nekoliko situacija (vidi prilog). Nakon vježbe: Kako ste doživjeli cijelu vježbu? Koja je situacija bila najteža za donošenje odluke? Jeste li zadovoljni svojom grupom? Kako je odustati od toga da budemo u pravu? Kako bi svaka grupa lakše mogla donijeti grupnu odluku? Da li je u grupi bilo mnogo ili malo opcija? Kako ste na kraju uspjeli donijeti zajedničku odluku? Koja je vrijednost prevagnula? TRAŽIMO HITNO RJEŠENJE 1. Učiteljica je zaključala vrata kabineta ne vidjevši da je unutra ostao jedan učenik. Prozor kabineta je na drugom spratu, a već je pao mrak. 2. Tvoj najbolji prijatelj u razredu i djevojka koja ti se sviđa već neko vrijeme ne razgovaraju. To su dvije najcjenjenije osobe u razredu i otkada ne razgovaraju promijenila se i atmosfera razreda. Oni kao da su ga podijelili. 3. Granata je pogodila kuću, ali svi su ukućani srećom bili u podrumu. Nažalost podrum se zarušio i oni ne mogu izaći. 4. Stojim u redu u trgovini i slušam utakmicu sa radija. Upravo je najnapetija situacija, a iza mene u redu počinje plakati neko dijete. 5. Igramo se na igralištu. Odjednom se ispred igrališta zaustavlja neki automobil, iz njega izguraju jednog pretučenog čovjeka i automobil brzo nestaje. 6. Upravo sam saznala da je moj stariji brat s prijateljima otišao na obližnje ruševine za koje tvrde da su prepune neaktiviranog eksploziva, mina. 7. Moj put do kuće povezan je s nekim neprilikama. Moram proći dio naselja u kojem „operira“ banda mojih vršnjaka koji se iživljavaju na prolaznicima. Imaju batine, a poneki, bojim se i eksploziv. Već sam im zapeo za oko, jer često nosim violinu u futroli. Petak je navečer, idem kući, čujem iz zvižduk, odjednom zvuk koraka iza mene. III korak - Šišmiš Svi učesnici stoje u krugu, a dobrovoljac, kojem se vežu oči, hoda u krugu. Učesnici se drže čvrsto za ruke; kada šišmiš počinje trčati s jednog kraja na drugi kraj, kao da nema prepreka, igrači ga nježno usmjere ili lagano (tijelom) odgurnu. Svi paze da se šišmiš ne povrijedi. Nakon igre: Razgovaramo kako je ko doživio igru, koliko se uspio opustiti, koliko se bojao ili osjećao povjerenje. (moguće koristiti kartice osjećaja) sretno

povrijeđeno

zaljubljeno

iznenađeno

tužno

ponosno

krivo

postiđeno

zavidno

veselo

važno

uplašeno

41

XVIII RADIONICA - Konfliktne situacije Cilj: uočiti svakodnevne konfliktne situacije (u porodici, razredu, susjedstvu i sl.), snagu svojih osjećaja i dinamiku sukoba. I korak - Da sam ptica Svaki učesnik kaže šta bi bio/bila da je cvijet, ptica i boja. II korak - Kartice konfliktnih situacija Cijela grupa se razbroji na parove ili na slogove SU i KOB. U sredinu kruga postave se kartice s opisom konflikte situacije (vidi prilog). Prvi u paru izvuče karticu i tekst koji je napisan pročita svome paru. Ovaj treba odreagirati onako kako bi to učinio/učinila u svakodnevnoj situaciji. PRILOG – KONFLIKTNE SITUACIJE U AUTOBUSU Zašto ne ustaneš da sjedne ova gospođa?

U TRGOVINI Tvoj račun iznosi 5 KM, a ti imaš samo 2 KM.

NA NASTAVI Ovaj sastav ti nisi napisala!

NA ULICI To nije tvoj bicikl. Taj bicikl je ukraden!

NA ZABAVI A šta ćeš ti mala ovdje? Ovo nije zabava za djecu.

U SVLAČIONICI Ti si kriv što smo izgubili utakmicu! Miči se da te ne vidim!

U UČIONICI Kasniš već četvrti put. Reci majci da dođe na razgovor.

U IGRI Ne vrijedi! Vidio sam da nisi žmirila.

PRIJATELJI Ti si u zadnje vrijeme stalno sa Dejanom.

NA IGRALIŠTU Pogođena si. Izlazi iz igre!

NA NASTAVI Zašto stalno prepisuješ od mene?

RODITELJI Sad je deset sati, a dogovorili smo se da ćeš u osam biti kod kuće.

III korak - Igra svađalica Cijela grupa se podijeli na grupe od 4 - 5 članova. Svako dobije radni list SUKOB (vidi prilog) koji samostalno ispuni, a zatim o sukobu koji je doživio razgovara u svojoj grupi. Svaka grupa izabere sukob koji će odigrati pred cijelom grupom. Nakon igre: Nakon što je svaka grupa odigrala svoju konfliktnu situaciju, razgovaramo o tome kako je u svakom pojedinom slučaju sukob riješen i da li je riješen, te kako je mogao biti riješen. Ukoliko neko ima zanimljivu ideju kako je moguće neki sukob riješiti, a da niko ne bude nezadovoljan bilo bi uputno i to odigrati igrom uloga.

42

PRILOG - RADNI LIST SUKOB

Opiši jednu konfliktnu situaciju u kojoj si se našao/našla: GDJE SE TO DOGODILO? __________________________________________________ KO JE SVE SUDJELOVAO? _________________________________________________ U ČEMU JE BIO PROBLEM? ________________________________________________ ŠTA JE SVE REČENO I UČINJENO? __________________________________________ KAKO JE RIJEŠENA SITUACIJA? ____________________________________________

43

XIX RADIONICA - Samoća je teška Cilj: razviti svijest da je izolacija pogrešan izbor. I korak - Pale sam na svijetu Učesnicima se ispripovijeda pripovijetka „Pale sam na svijetu“ (vidi prilog). PRILOG - „Pale sam na svijetu“, pripovjetka Jednog se jutra mali Pale probudio rano, ali svjež i naspavan. Dan je bio vedar, topao i obećavao je igru i veselje. Pale krene do sobe svojih roditelja. Ali njih nije bilo u sobi. Prođe cijelu kuću, ali ni tamo nigdje nikoga. Automobili nisu jurili, ljudi nisu prolazili, čak ni tramvaji nisu vozili ulicom. Jedan je stajao baš pred kućom i Pale uđe i pokrene ga. Vozio se ulicama uživajući kao pravi vozač. Tada je ugledao drugi tramvaj kojemu se opasno približavao. Nije mogao zaustaviti kola i udario je u njega. Udarac je bio toliko jak da je Pale ispao iz kola, ali se na sreću nije ozlijedio. Osjeti glad i uđe u voćarnu. Ni prodavačice nije bilo, pa uze i pojede dvije banane. Zasitio se i ponio dvije narandže za poslije. Na čas se zabrine što nije imao novaca da plati, ali mu tada postane jasno da je on zapravo sam na svijetu! Baš fino! Ugleda banku i uđe. Tamo je našao puno novaca. Uzme jednu vreću i pođe dalje. Ugleda pekaru. Uđe i htjede nešto kupiti. Sad je imao novaca! No kako nije imao nikome platiti izađe i baci sav novac. Što će mu? Ulazio je u razne trgovine i igrao se raznim igračkama do mile volje. Kako je lijepo biti sam na svijetu! Uđe u neki parkirani auto i provoza se. Zatim uđe u vatrogasni auto. Uključio je sirenu i jurio ulicama dok nije potrošio sav benzin. Prošlo je podne pa se Pale osjetio umornim i gladnim. Uđe u prvi hotel. U kuhinji je bilo puno hrane, ali je sve hladno i nedovršeno. Pokušao je nešto sam pripremiti, ali je ispalo loše i Pale je ostao gladan. Uđe u park u kojemu se obično igrao. Sjedne na ljuljačku, ali sam se nije mogao ljuljati! Nikoga od prijatelja nije bilo. Umoran i gladan krene dalje... da barem nekoga sretne! Pa gdje su mama i tata?! Zašto ih nema? Tako razmišljajući dođe do aerodroma. Uđe u veliki avion. Igrajući se uspije ga pokrenuti. Avion poleti. Visoko, sve više! Jurio je u svemir! Onda odjednom udari u nešto, u mjesec! Pale ispadne iz aviona. Obuzme ga strah. Padao je i padao. Dugo. Onda odjednom udari u nešto tvrdo. Otvori oči i ugleda mamu kako mu ulazi u sobu sva zabrinuta. Podigla ga je s poda na kojem se našao i privinula uza se. „Mama, kako je strašno biti sam na svijetu!“, reče Pale majci. „Srećom sam to sve samo sanjao!“ II korak - Crtanje Na kraju se potiče razgovor o Paleovu doživljaju o tome kako su se učesnici osjećali na početku priče, kada je Pale shvatio da je osuđen na samoću zauvijek i kad se probudio. Pošto su učesnici verbalizirali sve te doživljaje i emocije, s njima u vezi dogovaramo se da nacrtaju ono što ih se najviše dojmilo. Dajemo im pribor i rade 15-20 minuta. Nakon toga potičemo razgovor o cjelokupnom doživljaju i radu.

Nakon crtanja: Učesnici treba da pokažu ostalima u grupi šta su nacrtali. Zašto su nacrtali upravo to? Šta je u današnjem radu bilo najzanimljivije? Šta smo naučili iz Paleova doživljaja? Kako vam se sviđa samoća? Šta ćemo učiniti da ne budemo sami, bez igdje ikoga?

44

XX RADIONICA - Prijateljstvo treba njegovati Cilj: razviti uvjerenje da je prijateljstvo jače ako ga njegujemo; a lošim postupcima ga možemo izgubiti. I korak - Pastir i vuk Učesnicima se ispriča pripovijest „Pastir i vuk“ (vidi prilog 1), a zatim se potiču na razgovor o događaju u priči. Prilikom pričanja priče treba naglasiti pogrešan postupak pastira, jer će inače ostati samo vuk „crn“. Dobro je raspraviti i ova pitanja: Ko se u priči ponio prijateljski? Ko je ismijao prijatelja? Kakva je bila posljedica? Šta smo naučili iz ove pripovijesti? II korak - Tajna Po završetku razgovora igramo sa učesnicima igru „Tajna“ (vidi prilog 2). Nakon igre vodimo razgovor sljedećim tokom: Hoćemo li se držati dogovora? SVI? Zašto ćemo svi čuvati tajne? Kako ćemo još pojačati naše prijateljstvo? Hoćemo li i s drugim ljudima nastojati sklapati tako čvrsta prijateljstva? Kako ćemo to postići? PRILOG 1 - „Pastir i vuk“, pripovijetka Jednom davno, davno, živio u planinskom selu mladić koji je čuvao seoske ovce. Najveći dio godine provodio je na pašnjacima koji su se prostirali na planini iznad sela. Trava je tamo bila mekana i sočna, ovce mirne i on se mogao do mile volje izležavati na suncu i svirati u svoju frulicu. Ako bi koja ovca zastranila, pastirov vjerni pas Bundaš vratio bi je u stado. Dani su prolazili u dokolici. Seljaci su mladiću donosili hranu, voda je tekla iz kamena, hladna i bistra. Kapi su joj se prelijevale poput bisera na planinskom suncu. Jednoga dana pastiru bi dosadno. Nije više znao šta da radi, pa odluči da se našali sa seljanima. Eto vuka! Rastrgat će ovce! – počeo je vikati iz sve snage. Seljani čuli, brzo skupili potjeru i dali se u mučno penjanje uza streme litice. Došli su do pašnjaka dok bi dlanom o dlan, znojni i zapuhani. Kad tamo – nigdje vuka, a pastir im se smijao grohotom, da je planina odjekivala. Baš ste glupi, otkuda vuk u ovo doba godine! Al` sam vas nasamario! Seljani se posramiše i okrenuše kući. Nije dugo prošlo, kad se opet začulo sa planine: - Ljudi u pomoć! Eto vuka! Rastrgat će nam ovce! – seljani se sumnjičavo zgledali, ali da se ne bi dogodilo zlo, brzo skupili hajku, pa trkom u planinu. Došli su do pašnjaka dok bi dlanom o dlan, znojni i zadihani. Neko drži vile, neko štap, sjekiru, a vuku ni traga! Opet im se pastir rugao, ismijavao ih dok su se spuštenih glava vraćali u selo. Na prođe dugo, a na stado zaista navali vuk. Pastir je dozivao seljane koliko ga je grlo nosilo, ali oni samo odmahnuše rukom i nastaviše svoj posao. Za prvim došli su i drugi vukovi i rastrgali ne samo ovce nego i Bundaša i pastira. Tako su svi nesretno završili radi pastirove zloće. PRILOG 2 - „Tajna“, interakcijska igra Tražimo da se učesnici izjasne jesu li svi članovi grupe pravi prijatelji. Kad utvrdimo da jesu, predlažemo da kao dokaz prijateljstva svaki član grupe povjeri neku svoju tajnu, a grupa će je čuvati. Da bi igra bila zanimljivija, dogovoramo se da teče ovako: Svi zažmire i nastoje se sjetiti neke svoje tajne (5 minuta). Kad su se dosjetili tajne, učesnici redom dolaze voditeljici i na uho joj šapnu svoju tajnu, a voditeljica je zapisuje. Kada su sve tajne zapisane, voditeljica čita jednu po jednu, ali ne redom kojim su učesnici dolazili. Svi pogađaju o čijoj je tajni riječ. Ako ne pogode, učesnik će sam reći. Jednako ćemo pohvaliti grupu ako pogodi, kao i učesnika koji tek na kraju kaže tajnu. Kad su sve tajne povjerene svima, dogovaramo se da ćemo ih čuvati. Niko neće biti izdajica.

45

XXI RADIONICA - Hodao bih kilometrima Cilj: upoznavanje sebe i drugih, svojih potreba, razvoj grupne povezanosti. I korak - „Kiki bonbone“ Grupa se podjeli na manje grupe po 4-5 učesnika. Manje grupe stanu pored stolice na kojoj je pripremljena papirna selotejp traka i kesica Kiki bonbona. Prvi zadatak svake grupe je da jedni drugima selotejp trakom zaljepe ruke na leđima. Zatim počinje natjecanje, zadatak svake grupe je da pojedu što je više moguće bonbona dok su im ruke zavezane na leđima. Pobjednik je grupa koja prva pojede sve bonbone. II korak - Hodao bih kilometrima Grupa sjedi u krugu. Voditeljica počinje tako da zatraži od članova grupe da zažele nešto za što bi bili spremni hodati 7 kilometara da bi to postigli. Voditeljica može početi navodeći svoj primjer. Učesnici se izjašnjavaju redom, objašnjavajući zašto su upravo to odabrali, dok se ostali mogu izjasniti da li bi i oni tako postupili. Voditeljica ili neki drugi član neka sve ispiše na ploču. Nakon rada: Da li vam je bilo teško odlučiti se? Od svih ideja koje smo čuli koja je bila posebno zanimljiva? Jeste li primijetili da se neke ideje ponavljaju kod više učesnika? Koje? Šta mislite zašto je to tako? Komentar: na kraju učesnici mogu raspraviti o tome koje bi potrebe zadovoljili kada bi nakon tolikog hodanja došli do cilja. Voditeljica ne smije nikome sugerirati šta da odabere kao cilj hodanja, ali mora potaknuti sve učesnike da se izjasne. Ako je grupa prevelika igra traje dugo i pažnja učesnika popušta, pa se zato preporučuje grupama po 10 članova. III korak - Igra „Crvenkapica“ Učesnici se podijele u dvije grupe, a potom dobiju detaljne upute izvođenja igre. Pojašnjava se znak bake, vuka i lovca. Znak za baku je prijetnja kažiprstom, za lovca rukama pokazuju kao da drže pušku, a za vuka sa obje ruke podignute u zrak i šakama prave kao da imaju kandže, te proizvode zvuk režanja. Pojasni se koji lik od kojeg je jači, odnosno baka je jača od lovca, vuk je jači od bake, a lovac je jači od vuka. Pravilo igre je takvo da svi članovi grupe moraju pokazati isti znak koji su prethodno dogovorili kako bi osvojili poen. Ukoliko samo jedan član pokaže drugačiji znak, ta ekipa gubi poen. Za dogovor koji će znak pokazati ekipe imaju 5 sekundi, nakon toga učesnici u grupama stanu jedni pored drugih te na znak voditeljice pokazuju dogovoreni znak. Voditeljica, na osnovu onoga što su pokazali, procjenjuje koja grupa osvaja poen.

46

PROGRAM ART RADIONICA



ART RADIONICE I RADIONICA - Duga II RADIONICA - Lav i miš III RADIONICA - Crtanje formi: lemniskat i spirala IV RADIONICA - Perceptivno crtanje V RADIONICA - Dinamično crtanje: element zrak VI RADIONICA - Dinamično crtanje: element voda VII RADIONICA - Rad sa bajkama

ZNAČAJ CRTANJA Mnogi narodi su koristili crtanje za izražavanje raznih događaja, koristeći hijeroglife, simbole kao što su krugovi i spirale, znakove koji su imali različite značaje, itd. Ovi crteži su na neki način bili jezik za opisivanje raznih događaja. Vremenom se crtanje razvilo u pisanje koje danas poznajemo. Iz zvukova i mišljenja razvila su se slova, a još uvijek se koriste određeni simboli kao što su: upitnik, zarez, tačka, a u zadnje vrijeme i „ludo a“ (@). Svugdje oko nas možemo vidjeti razne logose i saobraćajne znakove. U nekim školama djeca se uvode u pisanje kroz pripremne vježbe crtanja raznih linija koje će se završiti u oblikovanju slova. Na ovaj način crtanje ima ulogu pripreme za pisanje u školi. Tehnike crtanja koje koristimo u našem radu nisu na prvom mjestu namijenjene kao priprema za učenje pisanja. Naš cilj je da podržimo razvoj ličnosti djece kroz razvijanje njihove svjesnosti za svijet oko njih ali i za njihov unutarnji svijet. Jedan važan instrument kod crtanja je tijelo: koristi se gornji dio ruke (nadlaktica), donji dio ruke (podlaktica) i šaka. Šaka je najpokretljiviji dio cijele ruke. Kompletan sistem živaca i osjetila je uključen u aktivnosti u toku crtanja. Zanimljivo je da kada se crta u horizontalnom pravcu posebno se koristi podlaktica, lakat i ručni zglob. Kada se crta u vertikalnom pravcu naročito se koriste ramena i prsti, dok se kada se crta dijagonalno, koristi cijela ruka. Dalje, male crte se prave prstima, vertikalne linije aktiviraju Ja-svijest, dok horizontalne aktiviraju osjećaj. Dijagonalne linije daju najveću ravnotežu između misli i osjećanja.

48

I RADIONICA - Duga Cilj: Upoznavanje sveukupnosti boja (vidi prilog o dugi). Dr. Rudolf Steiner, poznati antroposof, je dao prekrasan opis duginih boja: “Duga...počinje sa ljubičastom koja zrači daleko, daleko, i mi želimo da se molimo. Pretače se u plavu i naša duša pronalazi mir. Zatim prelazi u zelenu; to je kao da nam se duša proširila nad svim što raste, pupa, cveta. Dolazak u zelenu je kao silazak sa neba na kom smo se milili, preko ljubičaste i plave. Kroz zelenu mi se otvaramo divljenju, simpatiji i antipatiji svih stvari. Apsorbovanjem zelene spoznajemo, u određenom obimu, kreaciju svijeta. Zatim prelazak u žutu; osjećamo unutrašnju snagu, osjećamo sebe kao ljudsko biće po prirodi, ali i da smo više nego ta priroda. Mijenjanjem u narandžastu osjećamo sopstvenu toplotu, dobre i loše strane našeg karaktera. U crvenoj, duga teče u veličanstvenosti prirode - osjećamo entuzijazam, ogramnu radost i ljubav za sve stvoreno.” Priprema Voditeljice poredaju šalove u sredini grupe u redoslijedu boja duge. Ovo je kao podsjetnik za učesnike dok crtaju dugu. Igra Oponašanje zvukova - kiša - dlanom od dlan/kiša počinje - pucketanje prstima/kiša jače pada - tapkanje po butinama/oluja - lupanje nogama/grmljavina - raširene ruke/sunce - (sve u suprotnom smjeru) Crtanje duge - crtamo sa kreonima ili mokro na mokrom (tri boje: crvena, žuta i plava) - mi pokazujemo dugu na tabli korak po korak i djeca nas prate - mi odlučujemo o redoslijedu boja: crveno, žuto, plavo - prvi crtež je za vježbanje: boje duge su kao ravne linije - drugi crtež je crtež o dugi: na papir se prvo crta duga, onda se puni prostor: - iznad duge: sunce (žuta) i neba (svjetla plava) - ispod duge: tamno nebo, kiša (tamna plava) - ispod duge: blago ili nešto svoje

Crtež duge

49

Završni dio: Vježba sa šalovima - dva učesnika izaberu šal u boji koju one vole i drže ga ispred sebe - učesnici ispričaju sve što znaju o svojoj boji - učesnici pričaju priču o dugi, ako znaju - učesnici saviju svoje šalove - učesnici slože šalove po bojama duge Potreban materijal - crvena, žuta i plava kreona ili tempere za bojenje - papir za crtanje - spužve i voda - četkice za bojenje - podmetači - sedam maramica u boji duge

50

II RADIONICA - Lav i miš Cilj: napraviti više boja uz pomoć tri osnovne boje (vidi dodatak o bojama). Kroz igru uloga osjetiti snagu i slabost. Priča o lavu i mišu - mi pročitamo priču - kako hoda lav i kako hoda miš - svi učesnici hodaju kao lav i kao miš - pozovemo dva učesnika da glume priču - dva učesnika zamijene uloge - drugi učesnici rade isto Razgovor u krug Svaki učesnik može da kaže u kojoj ulozi se bolje osjećao. Crtanje - - - - - -

jedna voditeljica vodi korak po korak kroz crtanje; druge pomažu učesnicima dok crtaju prvo se crta okruženje lava uz razgovor o priči gdje živi lav? U pustinji – crtamo sa žutom bojom crtamo lava – crvenom bojom crtamo miša – plavom i crvenom bojom šta još ima u pustinji – kaktus, biljke, oaza, itd... – sa plavom bojom bojimo – tako da dobijemo zelenu boju.

Lav i miš Završni razgovor u krug: Predstavljanje crteža Svaki učesnik kratko objasni šta je crtao i kako je mu bilo tokom susreta. Potreban materijal - papir za crtanje - masni kreoni za crtanje, tri boje, tj. crvena, plava i žuta boja

51

Priča “Lav i miš” Lav, kralj svih životinja je spavao i hrkao u toploj Africi. U tom trenutku je prolazio jedan miš i slučajno stao lavu na rep. Kralj lav je rekao: “Ko se to usuđuje da me probudi, ko mi je stao na rep?” Miš je se jako prepao i rekao: “O, gospodine lave, izvinite molim vas, nisam vam htio stati na rep. Vi ste tako veliki i jaki, nemojte me, molim vas, pojesti.” “O, stvarno” rekao je lav, “to može svako reći.” Miš je molio: “Molim vas nemojte, ako me pustite ja ću vam se jednog dana odužiti.” Lav se smijao i rekao je: “Ha, ha, ha, kako može tako jedan mali miš pomoći ovako jednom velikom lavu. Ali mi se sviđa kako se ponašaš, pa ću te pustiti.” “O, hvala puno” rekao je miš i brzo pobjegao. Lav je rekao drugim lavovima da je mali miš jako čudan. U tom trenutku lav je upao jednom nogom u zamku i povukao mrežu koju su postavili ljudi da ga uhvate. Veliki lav, kralj svih životinja je vikao: “Pomoć, pomoć!” i onda je naišao miš. “Šta se desilo?”- pitao je. “Pogledaj šta su mi ljudi učinili, ako se ne oslobodim, ubiće me.” “Ja ću ti pomoći” - rekao je miš. Lav nije mogao vjerovati i rekao je: “Ti si premali da mi pomogneš.” Miš je počeo brzo da glođe mrežu. Glodao je, glodao, glodao i napravio rupu. “Oh, ja mogu pokretati moju nogu” rekao je lav, a miš je nastavio da glođe sve dok nije potpuno oslobodio lava. “Slobodan sam, slobodan!” - vikao je lav. “O, mali mišu, hvala ti, hvala.” “Ne trebaš mi se zahvaljivati, moj gospodine, kralju svih životinja. Ja sam ti mogao pomoći jer me nisi pojeo. A sada smo prijatelji.”

52

III RADIONICA - Crtanje formi: lemniskat i spirala Cilj: Razviti osjećaj za harmoničnu ravnotežu u sebi (vidi prilog). Vježba Hodanje kroz forme: spirala, lemniskat. Može se koristiti jedna od sljedećih vježbi: Vježba 1 Ako stanete pravo, sa raširenim rukama, možete osjetiti sebe kao dio velike, po svijetu raširene horizontalne i vertikalne linije. Ako se uhvatite za ruke, možete se osjetiti kao pravu i zakrivljenu liniju. Zajedno činite krug, ali svaka individua zadržava svoju vertikalnost. Ovi pokreti u ritmu mogu biti korijeni igranja u kolu. Ova tema kola se može naći na mnogim bogumilskim stećcima. Vježba 2 Nakon ovog iskustva sa čitavim tijelom, možemo preći na rad sa papirom. Vježbamo crtanje velike horizontalne linije u vazduhu, spuštamo dio nje na papir i, ne prekidajući pokret, podižemo ruku sa olovkom i nastavljamo da je crtamo (rukom i u našim mislima). Nježne pokrete linije možemo pretvoriti u dinamično, ritmično „kolo“ ili olujno more sa ritimičnim valovima. Poput lančanih oblika koji se ponavljaju. Sljedeći korak je „individualiziranje“ oblika. Linije na papiru su tragovi pokreta. Primijetit ćete da su, iako svi pravimo iste osnovne pokrete, ovi tragovi na papiru veoma lični i jedinstveni. Razlikuju se u pritisku, širini, dužini, veličini..... Crtanje forme se može raditi različitim tehnikama: mekanom grafičkom olovkom (6B), drvenim bojicama, ugljenom, vodenim bojama „mokro na mokro“, mekanim voštanim bojicama, ali i u pijesku, glini i snijegu. Vježba 3 Počinjemo sa pravom linijom. Zamišljamo glatku vodenu površinu i kako plutamo iznad nje. Možemo joj prići sa lijeve ili sa desne strane. Zatim odlučimo sa koje strane (desna ili lijeva) duva vjetar. Postepeno pojačavamo snagu vjetra, dok ne postignemo oblik talasa koji se obrušavaju. Konačno, iz oblika vode i vjetra, dobivamo oblik školjke. Možemo zamisliti da ti oblici školjke potiču od ovih dinamičnih prirodnih elemenata zajedno sa zemljanim materijalom. Možda možete „čitati“ iz različitih oblika školjki o posebnim vezama svakog školjkaša sa tim prirodnim silama. Crtanje - - - - - -

voditeljice sve pokazuju na tabli pripremaju veliki papir sa oblicima (primjer) učesnici crtaju vertikalni lemniskat učesnici crtaju horizontalni lemniskat učesnici crtaju lemniskat u parovima učesnici crtaju razne forme: spirala, talasi, puž, itd.

Primjeri:

Horizontalni lemniskat

53

Vertikalni lemniskat

Forma: talasi

Lemniskat u parovima

Forma: spirala/puž

Potreban materijal - papir za crtanje - kreoni u raznim bojama - primjeri za crtanje

54

IV RADIONICA - Perceptivno crtanje Cilj: Naučiti crtati šta vidiš bez razmišljanja (pogledaj – nacrtaj, pogledaj – nacrtaj). Naučiti posmatrati sa više strana. Vježba - Hodamo - spirala - pričamo sa učesnicima o tome šta smo uradili Crtanje - - - - - -

učesnici crtaju određenu formu (jabuka, čajnik) voditeljice pokazuju na tabli: jednu liniju u sredini određenu formu u ogledalu učesnici boje okolinu i ne smiju ništa dodavati voditeljice daju učesnicima zadatak da posmatraju u prostoru i pronađu forme koje su crtali voditeljice daju učesnicima kućni zadatak: pronaći forme u okolini vježba sa lemniskatom (tabla ili pjesak)

Primjeri:

Jabuka (crtanje forme koja se vidi)

Crtanje forme u ogledalu (simetrično crtanje)



Potreban materijal - papir za crtanje - kreoni u raznim bojama - primjeri čajnik (crtanje forme koja se ne vidi)

55

V RADIONICA - Dinamično crtanje: element zrak Cilj: Upoznati se sa postojanjem elementa zrak (vidi prilog). Zrak: Ptice Vježba - hodati kao zrak: kao da lebdiš, kako leti ptica - hodati kao zemlja: kako medvjed i slon hodaju Crtanje - praviti neprekidne pokrete rukom u zraku (trodimenzionalno) - nastaviti istim pokretima na papiru (dvodimenzionalno) - otkriti i obilježiti drugom bojom ptičice u linijama na papiru Primjeri

Potreban materijal - papir - kreoni ili drvene boje

56

VI RADIONICA - Dinamično crtanje: element voda Cilj: Upoznati se sa postojanjem elementa voda (vidi prilog). Vježba - hodati kao voda: kako pliva riba, kako voda teče Crtanje - praviti neprekidne pokrete rukom u zraku (trodimenzionalno) - nastaviti istim pokretima na papiru (dvodimenzionalno) - otkriti i obilježiti drugom bojom ribice (i druge morske biljke i životinje) u linijama na papiru Primjeri

Potreban materijal - papir za crtanje - kreoni u raznim bojama - primjeri

57

VII RADIONICA - Rad sa bajkama Cilj: Razviti osjetljivost za razne gradacije boje; naučiti kako se stvara nova boja (zelena) od dvije različite boje (žute i plave); bolje razumijevanje unutarnje mudrosti (vidi prilog). Vježba Bojenje mokro na mokrom: - sa jednom bojom puniti papir od svjetlog do tamnog - sa dvije boje puniti papir i kreirati novu boju (zelenu) u sredini Bajka: Snjeguljica - pročitati bajku - korak po korak crtati ogledalo koristeći plavu i žutu boju - crtati zlu maćehu u ogledalu po svojoj fantaziji Primjeri

Razne gradacije žute boje

Zla maćeha

Potreban materijal - papir za crtanje, mokro na mokrom - četkice za bojenje - posudice za boju - posudice za vodu - tri boje: žuta, crvena, plava - podmetači

58

NEKOLIKO PRIMJERA SLIKA I SAŽETAK TEORIJE Sljedeće slike mogu se koristi kao primjer i kao inspiracija za slikanje.



59

60

BOJE Plava Plava je sjaj duše. U plavoj duša može da se širi, da diše, da se oslobodi zemlje, postane prostrana, postane više makrokosmična. Doživaljavanjem plave mi se utišamo zato što nas ova boja osposobljava za sticanje znanja. Ako je osoba nemirna, plava boja je utiša i pomogne da sagleda stanje stvari. Nijanse: više nebeska, više zemljena. Kobaltno plava je najviše nebeska plava. Zatim dolazi Fra Anđelko plava u renesansi, koja postaje nasljednik zlatne pozadine, sunčeva svijetlost postaje zemljeno zlatna. To je razlog zašto oni koji su posmatrali takvu sliku nisu to doživjeli u svijetlu, vani, već u sebi, u sopstvenoj duši. Znači, u svijetu biljaka kobaltno plava je veoma nepostojana boja. Cvjetovi sa ovom bojom izblijede veoma brzo. Sve ostale nijanse su između kobaltno plave i indigo plave. Plava može biti hladna ili topla. Prusko plava je najhladnija, ona je fizička, gusta, materijalna. Ne možemo samo reći slikaj plavom. Ovisi šta i koliko slikamo s njom. U našem svijetu nauke preferiramo plavu, ona prima, ona je poput kaputa za svjesne sadržaje naše duše. Planeta zemlja se kreće u univerzumu poput “plave zvijezde”. Sa vanjske strane, tamna srž ima plavičast odsjaj zato što svjetlost obasjava okružujući zračni omotač, poput kaputa. Sa druge strane, plava postaje beskonačno prostrana. Mi čeznemo da budemo odvučeni u daljinu.

Zelena Zelena boja, pošto je odraz zemljenog života biljaka, je umirujuća, stvari se uravnoteže i možemo osjetiti zemlju pod nogama. Prije vremena starih Grka, sve boje su bile viđene u crvenkastim tonovima. Ljudska percepcija svijeta je imala sneni, vidoviti kvalitet. U Geteovom krugu boja, plava i žuta se pojačavaju u zelenu, dole u zemlju. Tu je stvorena permanentna ravnoteža. U zelenoj boji ljudi doživljavaju neku vrstu mirnoće, nepokretnosti, uhvaćeni su u atmosferi zemlje i u vrijeme Antičke Grčke počeli su da posmatraju zelenu boju. U prirodi, iz zelene se rađa novi život. Smrt (nepokretnost), ali i život (rođenje) su tajne zelene. To je razlog zašto zelena ima neku bezvremenu tišinu i materiju. Djelovanje zelene u terapiji se ogleda u tome što oživljava organizaciju čula. Ona čini da duša osjeti mir, da osjeti zemlju na kojoj može stajati, da se stvari završavaju. Pacijentu sa bolestima očiju zelena pomaže: organi oživljavaju, ojačavaju. Što se tiče čula – moralni post-efekat boje (što je povezano sa formiranjem komplementarnih boja), kvalitet boje je odlučujući. Djelovanje aprilsko/majske žuto zelene ili jelkine plavo zelene je potpuno različito pošto se svijetlost drugačije filtrira kroz tamno. Rimljani su obožavali tamno zelenu koja je više na zemlji, u metabolizmu. Sa zelenom smo više na zemlji, dok se sa žutom uznosimo ka svjetlu.

Žuta Žuta je prvi zastor svjetla (plava je prvi zastor tame). Čista žuta je plemenita i radosna. Usmjerena je ka svijetu, daje i prima. Paul Klee je rekao: “Žuta beskonačno prodire; to je kvalitet i ljudskog uma koji želi da se razvija.” Žuta ima veoma izražen kvalitet povezivanja. Ovo važi za čistu žutu koja ide na crveno. Ako žuta postane malo zelena, pomalo prljava, tada pada sa svog trona i postaje obična. Teško je bojati samo žutom, zato što ona ne želi granice - želi da isijava iz koncentrisanog centra. Zato bi ostale boje trebale da joj daju granice. Dok slikamo žutom, moramo uvijek imati na umu da ona ne gubi svoj kvalitet povezivanja i da ne gubi svoju radost u davanju. Poput duha, ona želi da se slobodno kreće; ne želi da bude vezana, ali sa druge strane voljna je da se ponudi drugim bojama. Žuta se često “zagrije” narandžastom.

61

Narandžasta Svaki dan vidimo narandžasti sjaj zalaska sunca, pripremu za noć. Pacijent bi trebao doživjeti ovu snažnu toplu boju, ali bez pretjerivanja. Veliki dijelovi narandžaste nisu baš prijatni. Narandžasti zidovi u hodnicima i stepeništima su u redu zato što se u tim prostorima krećemo, prolazimo. Narandžasta može aktivirati naše pokrete a da ne postane emocionalna. Plava, kao eterična komplementarna boja narandžastoj, izražava raspoloženje u kome se osjeća potreba za uvidom. Kvalitet narandžaste je otvorenost, pouzdanje. Narandžasto večernje nebo nas pozdravlja. U odsjaju Alpa, ona se pojačava u purpurnu, i kada svjetlost izlazi iz noći, mi prvo vidimo komplementarnu zelenu, i odmah nakon nje nas poziva jutarnja crvena.

Narandžasta na crveno - Vermilion Vermilion je boja sa mnogo pokreta i toplote. Ohrabruje metabolizam da se kreće još brže Odlična je boja za ljude koji imaju glavobolje, koji pate od zatvora, ali i za one koji su uvijek hladni i negativni. Pri slikanju, treba pustiti da vermilion postane svjetlija prema gore. Kada se slika bez ikakvih promjena u pokretu, postaje teška i štetna. Vermilion je najmaterijalnija, najteža od svih boja. Skarletno crvena je čišća, sjajnija i malo tamnija od vermiliona. Pojačava volju. Skarletno crvena se nježno kreće između unutarnjeg i spoljašnjeg.

Crvena Crvena ima toplotu, nježnu toplotu duše koja je duboko povezana sa voljom i zemljom. Crvena nas po nekim svojim kvalitetima podsjeća na djelovanje željeza. Radi povezivanjem: prigrli, prožima, prodire. Naša duša spontano odgovara na pojavu crvene u okružujućoj zelenoj okolini. Zelena je pod našim nogama ne zemlji, ali crvena je nešto što se po njoj kreće, što je povezano sa našom dušom. Samo, kada ima previše crvene, ona postaje opasnost i napada nas. Posmatrajući potpuno crvenu, ovo se može desiti: metabolizam se penje u glavu, krv cirkuliše snažnije u glavi i tada je nervni sistem napadnut. Krv ide u perferiju, u kožu i osjetne organe. Kada se ovo desi u određenim granicama, osjećamo radost. Kada je ovaj proces prisilan, onda razvija bijes. “Ja” želi da sačuva svoju vitalnost. Crvena je “sjaj života” - života na zemlji. U crvenoj, naša duša odlazi u tamu, a u plavoj se vraća nazad u svjetlost. Naša duša ide gore i dole. Crvena i plava krv su podjednako potrebne. Možemo reći da je naša glava većinom plava; slezina i bubrezi su crveni. Srce stvara balans. Ako pogledamo u boju srca, to bi mogla biti boja breskvina cvijeta, razvodnjena purpurna. Simpatija i antpatija se utišavaju i “Ja” je iznad svega. Breskvin cvijet ili ružina crvena u svojim najtamnijim nijansama, idu do najtamnije boje ruže koju zovemo magenta.

Purpurna Samo su kraljevi i sveštenici mogli nositi purpurnu boju. Fenicija je bila prva zemlja za koju se znalo da pravi ovu boju od puževa radi farbanja tkanine. Purpurna otkriva tamu. Slična je ljubičastoj, ali je više okrenuta ka unutrašnjosti i ozbiljna je. Pojačava volju. Nalazi se tamo gdje je hrabrost. Bolesni ljudi se gube i zaglave u purpurnoj. Ne koristi se često u terapiji zato što većina pacijenata treba da se oslobode te boje kada ih njena gustina uhvati fizički i u duši. Suprotno se dešava sa delikatnom lila da lebdi u zraku. Ova boja kao da pluta u vazduhu.

Duga i njene boje Veličanstveni simbol razvitka duše je luk sa sedam boja koji vidimo na nebu, duga koju je Noa vidio na kraju velikog potopa, čuvši glas: “I Bog reče Noi: Ovo je simbol dogovora koji sam stvorio između sebe i svega što živi na zemlji” (Gen. 9, 12-17).

62

Posmatrajući dugu primjećujemo da nas prati na svakom koraku, ali da nikada ne dolazi previše blizu. Ostavlja nas slobodne. Ovo objašnjava zašto ta tiha, veličanstvena, harmonična slika, prikaz sedam boja u njihovom ritmu i ravnoteži, ima takav uticaj na ljude. Ako čovjek ne može otvoriti svoje srce prema njoj, duša dolazi u opasnost pošto je ravnoteža ljudskog života i kosmičkog ozbiljno ugrožena. Naša osjećanja su poput šarenih pokreta između svjetlosti razmišljanja i naše volje koja je aktivna u tami tjelesnih procesa. Sunce je određujući faktor u makrokosmosu, dok je “Ja” ljudskog bića u mikrokosmosu; oba određuju protok pokreta harmoničnim, prozračnim lukom sa sedam boja. Naše “Ja” je naše unutarnje sunce u mikrokosmosu. Naravno, unutrašnja duga nijednog čovjeka nije tako savršena kao ona na nebu; taj cilj je još uvijek daleko. Naša duša oživljava dok gledamo u dugu i dok se podsjećamo da nastavimo pokušavati. Duga se pojavljuje između svjetla i tame, kada nam sunce sija u leđa i kada je nebo tamno sivo/ indigo plavo. Svako osjećanje ima elemenat razmišljanja (svjetlo) i elemenat volje (tama). Kada “Ja” radi u osjećajima, ono stvara harmoniju između oba pola ljudskog postojanja, između razmišljanja i djelovanja. Žuto-crvena strana duge je aktivna, stimulativna, radijantna strana. U zelenom, duga potpuno oživljava. Ljubičasta, plava ne sija prema nama, već od nas, stvara prostor.

TEHNIKE CRTANJA Crtanje forme Crtanje forme je oblik umjetnosti koji se može pratiti unazad, u prastara vremena. To je snažan način izražavanja koji se pronalazi u svim kulturama širom svijeta, od neolitskog crtanja u pećinama do moderne umjetnosti. U Europi se mogu naći fini primjerci u Langobardiji, Keltski oblici (knjiga Kelta), arabeske (restaurirana džamija na Baščaršiji u Sarajevu) i bogumilski stećci. U Bosni se nalazi većina ovih posljednjih. Ovaj oblik umjetnosti je osnovan na liniji sa njena dva osnovna principa: pravo i zakrivljeno. U Srednjem vijeku ovaj oblik crtanja je postao poznat kao “Ars Lineandi”. Na početku ovog vijeka, Rudolf Steiner (1861-1925), fizičar i filozof, udahnuo je novi život u ovaj oblik umjetnosti. U svom pedagoškom programu za Waldorfedukaciju, koju je on inicirao, predstavio je crtanje forme. Ovaj oblik umjetnosti je takođe uključen i u njegovu arhitekturu (das Goetheanum, Švicarska). Povezao je snagu oblika ljudskog tijela sa tokom linija organskog protoka vode u ljudskom tijelu; ljudsko tijelo se 80% sastoji od vode. Dinamika ovog vodenog organizma utiče i na tijelo i na duh. Crtanje forme može pomoći stvaranju harmonične ravnoteže. Terapeutski ciljevi, između mnogih, mogu biti: - aktiviranje kreativnog potencijala koji se nalazi u čovjeku - oslobađanje fizičkih i mentalnih grčeva - sređivanje fizičkog i mentalnog haosa/hiperaktivnosti Ukratko: Poznato je da crtanje formi ima općenito smirujuće djelovanje. Ovaj način crtanja se može koristiti za osobe svih doba a posebno za djecu, koja inače već prirodno znaju crtati na ovaj način.

Perceptivno crtanje Percepcija je lična i opća ljudska stvar. Na jednoj strani je svijet koji se posmatra i percipira, a na drugoj posmatrač. Posmatrani svijet je pun života i mi smo, kao posmatrači, živa stvorenja. Ako mi posmatramo svijet, ako je svijet percipiran sa naše strane, dolazi do interakcije života. Našom percepcijom mijenjamo i naša pažnja/percepcija pravi razliku u svijetu. U stvari, mi primamo čitavim našim bićem:

63

um i duša su uključeni, pa čak i tijelo reaguje na ono što percipiramo (crvenimo se, ukočimo, osjetimo toplotu, hladnoću, itd.). Možemo prepoznati individualne razlike u percipiranju i usmjeravanju percepcije. Pitanje je da li je objektivna percepcija moguća. Budnost jeste. Sa perceptivnim crtanjem ne treba da misliš, da imaš ideju, samo treba da kopiraš ono što vidiš. Toliko si zauzet intenzivnim gledanjem i crtanjem, da zaboravljaš svijet oko sebe. Zaista naučiš da gledaš i da vidiš. Da vidiš kako nešto izgleda. Dirnut si time, osvježava te i daje ti hrabrost. Naučiš da gledaš sa više strana. Neko će pomisliti: “Mogu li ja to da uradim?” Sa perceptivnim crtanjem, ne trebaš se fokusirati na rezultat. Samo pusti oči i ruku da rade svoj posao. U pitanju je pogledaj-nacrtaj, pogledaj-nacrtaj, itd... Možeš otkriti: - Vidiš ono što je zaista - Povežeš se sa stvarima - Cijeniš - Slijediš linije objekta i razmišljanje je zaustavljeno - Osjećaš se odmorno Perceptivno crtanje može biti od pomoći onima koji imaju tendenciju da se gube u svojim unutarnjim poblemima. Ako ne pomaže: poteškoća se može nalaziti između gledanja i crtanja: “Da li dajem pažnju detaljima?” Ukratko: Perceptivno crtanje formi iz okoline čini osobu više budnom i svjesnom. Osoba osjeća veći entuzijazam za svijet oko sebe što čini da se osoba osjeća povezanijom sa svijetom oko sebe i da se osjeća kao osoba sa važnim kontaktima s drugima.

Dinamično crtanje pomoću četiri elementa U starim su kulturama ljudi imali beskompromisnu vjeru u Boga. Čovjek je znao za djelovanje nematerijalnog svijeta u zemlji i ljudima. Znao je o stvorenjima vatre, zraka vode i zemlje, pošto su mu se otkrivali u svemu što je postalo bez uticaja ljudi. Kasnije, u klasičnim vremenima, čovjek je još uvijek razmišljao o misteriji čovjeka (razmišljao umjesto znao). Thales iz Milete (624-546 bC) je smatrao da je voda prvobitna materija. Empedokles (490-430 bC) je objavio da su različita stanja ljudi uzrokovana sa 4 elementa (vatra, voda, zrak, zemlja), koja su pomiješana sa ljudskim fluidima u različitim omjerima. Hippocrates (460-377 bC), najveći doktor klasičnih vremena, je bio upoznat sa ovom naukom. Galenus (129-199 aC), fiziolog, uvjeravao je ljude da zdravlje ovisi od mješavine i količine 4 tjelesne tekućine, krvi, pljuvačke, žute i crne žuči. U svim školama u prastarim vremenima, bilo je poznato da se sve što okružuje ljude u fizičkom svijetu, može vratiti nazad u 4 elementa: - Vatra: najrafiniranija supstanca. Prodire u zrak, vodu i zemlju i zagrijava ih (hladi ih). Možemo vidjeti vatru, osjetiti toplotu duše. Konstruktivna je, sagorijeva i vari (hrana). - Zrak: vazdušast, poput gasa, raspršava se, udišemo ga i izdišemo, gasovi se ne miješaju, nisu povezani. Možemo ga osjetiti u većoj ili manjoj mjeri, možemo ga dodirnuti, ima neku vrstu otpora. - Voda: sve što je tečno, ne samo voda, mi je pijemo, daje život, ide svojim putem od gore prema dole, vijuga, teče. Možemo je vidjeti, dodirnuti, dolazi i odlazi, ima određeni otpor. - Zemlja: solidna, materijalna. Vidimo je, možemo je dotaći, pruža otpor. Od stare metodologije elemenata i tjelesnih tekućina Hippokratove medicine do moderne fizičke i holističke medicine i pedagogije:

64

Temperament

Element

Fizičko stanje

Boja

Kolerik

Vatra

Ja-centriran

Crvena

Sangvinik

Zrak

Osjećanje ili astralno tijelo

Žuta

Flegmatik

Voda

Život ili eterno tijelo

Plava

Melanholik

Zemlja

Fizičko tijelo

Ljubičasta

U ljudskom organizmu zemlja (čvrsto), tekućina, zrak i toplota djeluju zajedno. Način na koji ova 4 elementa surađuju je od velike važnosti za duševno doživljavanje. Duša doživljava melanholiju i tugu kada preteže čvrsti elemenat. Sa druge strane, duša doživljava svjetlost i lakoću kada prevladava element zraka. Ako preteže element vode, osjećamo se mirnim i u ravnoteži, a ako je toplota (vatra) jača, onda volimo biti aktivni i preuzimati inicijativu. Ukratko: Ovaj način crtanja daje osjećaj slobode. Kada se crta na ovaj način sa djecom treba biti nježan i imati razumijevanja.

Bajke U prošlim vremenima pričanje priča je bio važan način educiranja ljudi. Trubaduri i ostali su bili visoko obrazovani u umjetnosti pričanja priča početkom kršćanstva. Treba da shvatimo da krajem 19. vijeka mnogo ljudi nije znalo da čita i piše. Sve što su znali, znali su iz onoga što je bilo rečeno. Priče su bile ponavljane istim riječima. Nepismeni ljudi imaju dobro razvijeno pamćenje, oni znaju “na pamet”. Bajke potiču od fantazije (dok legende ne) i nisu povezane sa historijskim događajima. Narodne bajke su prenošene usmeno i niko ne zna ko i kada ih je stvorio. Kulturne bajke datiraju iz 18. vijeka, doba romantizma (Hans Andersen). Sve dok ne budu zapisane, bajke ostaju čitave. Kada su zapisane, mnoge bajke postanu svakodnevne priče, i njihova sakrivena mudrost nestaje. Kada pokušamo razumjeti likove, postaćemo svjesni da su bajke povezane sa procesima duše i zato fasciniraju. Kada ih istražimo na psihološki način, otkrićemo mnogo sličnosti između likova u bajkama i likova koje ljudi nose u sebi. Sljedeći korak je da pogledamo u bajku kao u priču o našem unutarnjem duševnom procesu, i kada uradimo ovo, uskoro ćemo otkriti da one slijede određenu šemu. Glavna osoba treba da ode na svoj put, i na tom putu on ili ona se mijenja. To je put individualnog razvoja. Mi svi, htjeli ili ne, idemo tim putem, i zato su nam bajke tako privlačne. Zabrinuti smo, tu se radi o nama. Bajke nam pomažu da bolje razumijemo mudrost i evoluciju ljudi.

65

PROGRAM RADIONICA NENASILNE

KOMUNIKACIJE

RADIONICE NENASILNE KOMUNIKACIJE I RADIONICA - Uvod u pozitivnu komunikaciju II RADIONICA - Opažanje čulima III RADIONICA - Prepoznajmo osjećanja IV RADIONICA - Razderano srce V RADIONICA - Osjećanja i potrebe VI RADIONICA - Razlika između želja, potreba i zahtjeva VII RADIONICA - Govori jasno da te sav svijet razumije VIII RADIONICA - „Smetnje na vezama“ IX RADIONICA - Šta se krije iza ljutnje X RADIONICA - „E, baš neću – kad mi tako kažeš“ 66

UVOD Razgovor je najčešći i najvažniji oblik komunikacije među ljudima. Međutim, ovaj oblik ne isključuje konfliktne situacije, odnosno sukobljavanje. U svakodnevnom životu čujemo puno grubih i pogrdnih riječi, koje polako postaju u svakodnevnom riječniku normalan način izražavanja. Kako izaći iz tog začaranog kruga agresije i netolerancije? Možda ne možemo promijeniti druge, ali možemo promijeniti sebe, svoje prihvatanje i ophođenje. Možemo naučiti govor prihvatanja. To je govor kojim pokazujemo razumijevanje druge osobe, njenih osjećaja, misli i stavova, njenih potreba. Pritom ne napuštamo vlastito mišljenje ni vlastite stavove, osjećaje i potrebe. Vrlo značajno je i samog sebe razumjeti. Važno je znati što se u nama događa. Postavimo sebi pitanja: Što ja sad zapravo osjećam? Zašto to osjećam? Što zapravo hoću? Koja moja potreba nije zadovoljena? Hajde da tu potrebu zadovoljim! Mogu izabrati način pozitivne komunikacije. To znači da ću drugog saslušati sa empatijom i govoriti u obliku osobnih iskaza (u prvom licu). Tada jasno iskazujemo svoj stav u vezi sa nekom situacijom To je iskaz lišen prebacivanja, okrivljivanja, kritiziranja, ocjenjivanja ili prosuđivanja druge osobe. Tada smo fokusirani na problem, odnosno činjenice, i iskazujemo naše mišljenje o tome i šta bismo u vezi s tim promijenili. Potrebno je dugotrajno vježbanje za ovim načinom komuniciranja, gdje se više trebamo usredotočiti na razmišljanje o onome što nije rečeno i što stoji iza toga, te dati svoje razmišljane koristeći se JA iskazima. Pored davanja empatije sebi i drugima, u toku komunikacije moramo uspjeti razdvojiti problem od osobe, te shvatiti bit – suštinu stvarnog problema, a ne problem posmatrati kroz osobu koja je u komunikaciji sa nama. Govor neprihvaćanja, odnosno takozvana „negativna komunikacija“, nas upućuje na procjenjivanje, optuživanje, kritiziranje, te je dominantan naredbodavni stav u komunikaciji. Tada naš sugovornik, kada analizira komunikaciju, doživljava to kao napad. Sada je do nas kojim načinom ćemo nastaviti komunikaciju ako je želimo okrenuti u smjeru pozitivne komunikacije, nećemo na napad odgovoriti napadom, nego ćemo se usredotočiti na potrebe, osjećaje i želje našeg sugovornika (dati empatiju). Obično tada komunikacija pređe u pozitivnom smjeru. Ovakav način komuniciranja nije lako postići, a naročito ne djeci koja da bi postigla rezultate trebaju kontinuiranu podršku voditelja, nastavnika i roditelja. Upućivanje na svakodnevno korištenje ovog načina komuniciranja i primjenom u rješavanju svakodnevnih konfliktnih situacija način je da ovakav vid komunikacije bude prihvaćen od strane djeteta. Radionice su oblikovane na osnovu sljedeće strukture: - uvodna igra koja priprema djecu za rad - radionica na određenu temu kroz više aktivnosti - osvrt na radionicu - završna igra po procijeni voditelja

67

I RADIONICA - Uvod u pozitivnu komunikaciju Cilj: Upoznavanje sa osnovnim odlikama pozitivne i negativne komunikacije. 1. Igrom do suštine pozitivne komunikacije Igra: Parovi stanu jedan naspram drugog. Dogovore se ko će biti osoba A, a ko B. Osoba A stavi desnu ruku na lijevo rame osobe B i nastoji da je tu zadrži po svaku cijenu. Osoba B objema šakama obuhvata lakat osobe A pokušavajući da skloni njegovu ruku sa svog ramena (tj. da je obori). Osoba A se na sve načine trudi da mu ruka ostane na ramenu osobe B. Tako parovi rade jedan minut. Sada osoba A da uputstvo da dalje nastoji da zadrži ruku na ramenu osobe B, ali ne opirući se, već prateći pokrete osobe B svojim tijelom. I ovo rade oko jedan minut. Zatim zamijene uloge. Razgovor o igri: Kako su se osjećali u različitim ulogama? Komentar voditelja: Ovom vježbom smo željeli da vam ilustrujemo ono čime ćemo se na ovim radionicama baviti. Suština je u tome da možemo da živimo tako da nas manje boli i da nam bude prijatno, a da ne odustanemo od onoga što nam je važno, šta želimo. 2. Pričom do suštine pozitivne komunikacije Priča - „Dvije zemlje“ „Nekada davno, jedan čovjek je putovao po svijetu. Idući tako, stigao je u jednu nepoznatu zemlju. Kralj te zemlje ga je pozvao na svečanu večeru. Stigavši na dvor, čovjek je ugledao dugačke stolove pune raznih đakonija. Ali, ljudi koji su sjedili za tim stolovima, bili su namršteni, izgledali su smrknuto i nezadovoljno. Začuđen, čovjek je pogledao malo bolje i premijetio da ljudi u ovoj zemlji ne mogu da saviju ruke u laktu. Zbog toga nisu mogli hranu i piće da prinose ustima. Mučili su se gledajući izobilje koje im je bilo nedostupno. Čovjek je bio užasnut, zahvalio se kralju i pobjegao glavom bez obzira. Nastavio je put i stigao u drugu zemlju. I tamo ga je kralj pozvao da se pridruži svečanoj večeri. Sa zebnjom je otišao na dvor. Veoma se iznenadio: scena je, na prvi pogled, bila ista. Stolovi sa đakonijama, i ljudi oko njih. Ni oni nisu mogli da saviju ruke u laktovima. Međutim, izgledali su sasvim zadovoljno. Tada je čovjek primijetio da oni jedni drugima prinose hranu i piće.” Komentar voditeljica: Priča ilustruje suštinu pozitivne komunikacije: davanje od srca pri čemu i dobijamo. Uzajamno dajući i primajući, ljudi čine da njima i onima oko njih, život bude ljepši. Sugestija: Ako postoje potreba, u grupi se može uraditi dodatno vježba aktivnog slušanja u parovima, da bi djeca osjetila razliku u slušanju i neslušanju sadržaja. 3. Jezik pozitivne komunikacije Prijatne situacije: Zamolila bih vas da se sada prisjetite situacija iz svog života i to onih koje su vam bile prijatne. Mislim na situacije kada ste bili u komunikaciji sa drugima. Sjetite se šta su oni rekli ili uradili, a što vam je prijalo. Zbog čega vam je bilo lijepo? Šta je taj susret činilo prijatnim? Razmjena: Ko želi, kaže svoj primjer. Voditeljica piše na tabli suštinu primjera učesnika. Ne moraju svi da kažu. Voditeljica pita ima li neko neki drugačiji primjer. Komentar voditelja: Rezimirati osnovne karakteristike pozitivne komunikacije, pozivajući se na dječije primjere: igra, bliskost, davanje, otvorenost, spontanost, povjerenje, razumijevanje. Voditeljica koristi riječi govora učesnika. Voditeljica može dati i svoje primjere za one karakteristike pozitivne komunikacije, koje smatra bitnim, a nisu se javile u odgovorima učesnika.

68

Karakteristike pozitivne komunikacije Komentar voditelja: Jezik pozitivne komunikacije je jezik srca. Ljudi koji govore iskreno, od srca, govore pozitivnim jezikom. To su ljudi koji govore jasno i iskreno o onome kako se osjećaju i šta im treba, šta žele, ne optužujući druge, itd. Ljudi koji govore pozitivnim jezikom su oni koji su odgovorni za svoje postupke i koji mogu sagledati posljedice onoga što rade. Ljudi koji govore pozitivnim jezikom žive u slozi sa drugim ljudima, trude se da svima život bude bolji, bez obzira da li su ti drugi drugačiji ili isti. Njima je važno oslušati kako se drugi osjećaju i šta drugi žele, šta im treba. Ovakve osobe mogu da „čuju“ kako se ljudi oko njih osjećaju i šta im je potrebno. Neprijatne situacije: Sada se sjetite situacija iz svog života koje vam nisu bile prijatne. Šta je te događaje činilo neprijatnim? Neko je nešto rekao ili radio a vi niste bili zadovoljni. Šta je rekao ili učinio? Razmjena: Ko želi kazati svoj primjer? Komentar voditeljice: Rezimirati šta komunikaciju čini pozitivnom, pozivajući se na dječije primjere: etiketiranje, naređivanje, ignorisanje, kritika, procjena, tumačenje, nejasnoća, poricanje, lične odgovornosti, itd... Voditelj koristi termine bliske govoru učesnika i može dati svoje primjere za one karakteristike negativnog govora koje smatra bitnim, a nisu se pojavile u odgovorima učesnika. Karakteristike negativne komunikacije Komentar voditeljice: Negativan jezik koristi izreke kao što su: nemoj da sikćeš, ujeo si me za srce, imaš otrovni jezik, itd... Osobe koje govore negativnim jezikom imaju nekada neki teret na duši i one ne znaju šta će s njim, pa počnu govoriti negativnim riječima. Ovakve osobe ne mogu baš daleko vidjeti oko sebe. Čim naiđu na neku prepreku, uplaše se i napadnu, jer ne znaju na šta su naišle. Od straha da ne nalete na neku opasnost, one i same postanu opasne i nasilne. Ovakve osobe zaborave šta im je u srcu i zaborave da vole. 4. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako mu je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo. 5. Završna igra: Da li si ti Bru? (biće ljubavi) U početnoj poziciji svi učesnici stoje u krugu leđima okrenuti centru kruga. Tada im se daju upute o toku igre ko je Bru i učesnici se polako počinju kretati pronalazeći Brua. Uputa za igru: „Da li znate ko je to Bru? Bru je jedno čudno, ali izuzetno simpatično biće koje čezne za ljubavlju. Njegova nevolja je u tome što to ne može da saopšti ljudima oko sebe jer je nijem i nepokretan. Međutim, dovoljno je da ga dodirnete pa da osjetite svu čaroliju ljubavi i prijateljstva i postanete dio njega, postanete Bru. Zato ga vrijedi potražiti i dodirnuti čak i po cijenu da postanete nijemi i nepokretni kao on. Sada svi žmirite. Koga dotaknem po ramenu on će postati Bru. Kada kažem Sad, svi krenite lagano po prostoru, držeći čvrsto zatvorene oči i tražite onoga ko je Bru. To ćete raditi na sljedeći način: kada napipate nekoga, pitajte ga: Da li si ti Bru?. Ako nije Bru, taj koga ste pitali će vam reći: Nisam, a da li si ti Bru?, odgovorite mu da niste i krenite dalje. Tražite dok ne dodirnete nekoga ko na pitanje: Da li si ti Bru?, ćuti. To je znak da je on Bru. Tada otvarate oči i hvatate se za ruku sa onim ko je Bru. Tada i vi postajete Bru i ponašate se kao Bru, kada neko naleti na vas i pita vas: Da li si ti Bru? Lanac Bru-a lagano raste dok svi ne postanemo Bru, člankovito biće puno ljubavi.“ Na kraju ove igre učesnici su povezani, gledaju se međusobno i kažu u jednoj rečenici kakva je ova igra bila za njih.

69

II RADIONICA - Opažanje čulima Cilj: Uvođenje opservacije kao prvog koraka u pozitivnoj komunikaciji; uviđanje razlike u našem reagovanju na negativno „etiketiranje“, odnosno pozitivnu opservaciju. 1. Opservacija kroz igru Igra „Šta je u krugu?“: Zamisli se da je nešto/neko u krugu. Šta ili ko je to, i kako izgleda, saznajemo postepeno, tako što igrači redom govore po jednu karakteristiku toga. Prvo pravilo je da to što kažete mora biti neka karakteristika koja se opaža čulima (boja, oblik, tekstura, toplota, ukus, miris). Drugo pravilo je da se ono što je rečeno ne može poništiti: šta je rečeno – važi. Učesnici bi mogli sjediti u dva koncentrična kruga, tako da prvi unutarnji krug govori šta je u krugu, a spoljni prati i signalizira ako se krše pravila. Svaki učesnik iz unutarnjeg kruga ima svog para u spoljašnjem, i u paru (kada su svi učesnici iz unutarnjeg kruga rekli po jednu osobinu zamišljene stvari) crtaju „šta je u krugu“. Ako ne može da se sjedi u krugu, ista igra se mijenja tako što se zamisli da je nešto na katedri, a djeca su u paru kako već sjede po klupama, s tim što se odredi ko je A a ko je B (pa prvo svi A daju karakteristike, a B prate igru). Može se prvo probati da 4-5 učesnika počne, da bi svima bila jasna pravila igre. Ako ima vremena, igru ponoviti sa zamijenjenim ulogama, i razgovor ponovo voditi. Crtanje „Šta je u krugu?“: Kada prva grupa ispiča šta je u krugu, učesnici to crtaju u parovima. Crtežima mogu dati naslov. Razmjena: Izložiti crteže, tako da ih svi mogu vidjeti. Učesnici spontano odgovaraju, voditelj rezimira: šta je slično na svim crtežima... zbog čega... šta se razlikuje... zašto... da li je parovima bilo teško... da li su se slagali... ima li pitanja, komentara? 2. Opservacija u pozitivnom jeziku Komentar voditeljica: Ova igra je bila uvod za nešto čime ćemo se sada baviti. U pozitivnoj komunikaciji počinje se tako što se jasno kaže na šta se reaguje: šta se vidjelo, čulo, saznalo, itd. Ne brka se to sa svojim tumačenjem situacije, niti sa svojim procjenama. U negativnoj komunikaciji brzo se osudi druga osoba, govoreći joj šta s njom nije u redu. Pretjeruje se (često se govori „uvijek“, „nikad“, „svi“, „niko“, itd.), zabranjuje, naređuje, daju se pogrdna imena. Voditelj može dati sljedeći primjer: u pozitivnoj komunikaciji bih rekla: „Kada vidim da ulaziš u sobu sa blatnjavim patikama...“, a u negativnoj komunikaciji bih rekla: „Ti si stvarno aljkava!“ ili „Koliko puta sam ti rekla da skineš te...“ 3. Negativna procjena i pozitivna opservacija Igra „Etikete“: Sada ćemo igrati jednu igru koja će nam pomoći da napravimo jasnu razliku između toga kako govorimo u pozitivnoj komunikaciji, a kako u negativnoj, kada vidimo nešto što se nama ne sviđa. Svako od vas će izvući po jednu cedulju. Na nekima je napisana neka etiketa (kada nekom damo „etiketu“, to znači da smo „obilježili“, odnosno nazvali ga lijenim, glupim, lažljivim, itd.), a na nekima su opisana različita ponašanja. Prvo će onaj ko je izvukao etiketu sa brojem 1 da je pročita. Onda će svi učesnici koji imaju na svoji papirima opisana ponašanja koja bi neko ko govori nasilnom jezikom mogao da povede pod onu etiketu, da se jave i da pročitaju svoje cjedulje. Neki će izvući prazne papire – oni mogu da učestvuju u razgovoru i da daju svoje primjere za „ponašanja“. Razgovor o igri: Voditi razgovor tokom igre – poslije svake etikete – postavljati konkretna pitanja: „Šta piše na tvojoj cjedulji? Da li je to etiketa? Da li se nekom ne čini tako? Ko na svojoj cjedulji ima opisano neko ponašanje koje bi moglo da se podvede pod tu etiketu? Ima li još neko primjer za ovu etiketu?“

70

Pošto se pročitaju sva ponašanja koja se mogu podvesti pod jednu etiketu, voditelj pita djecu koja spontano odgovoraju, kako bi se osjećali i što misle, kako bi reagovali kada bi im neko dao „etiketu“ ili ukazao na određena ponašanja koja se toj osobi ne sviđaju. Tada se prelazi na sljedeću etiketu i tako redom. Razgovor i rezime: Postavljati pitanja, pustiti da učesnici spontano odgovaraju i rezimirati njihove odgovore: Po čemu se razlikuju nasilna - negativna (etikete) i nenasilna - pozitivna (opis ponašanja, nešto što smo vidjeli ili čuli) komunikacija? Po čemu se razlikuju naše reakcije na negativnoj, odnosno pozitivnoj komunikaciji? Šta im se više sviđa? Da li mogu da povežu ovu vježbu sa nekim situacijma/događajima iz života? 4. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo. Prilog: cedulje sa „etiketama“ i „ponašanjima“ Etikete: 1. Prava si ljenčuga! 2. Što si glup! 3. Sebičan si! 4. Lažljivice jedna! 5. Bezobraznice! Ponašanja: 1. Vidjela sam da nisi namjestio krevet i sklonio odjeću u ormar. 2. Sad je podne, a ti si još u krevetu. 3. Kad kažeš da nećeš da mi daš bicikl na jedan krug... 4. Kad kažeš da si tu knjigu izgubio i da ne možeš da mi je daš, a ja je vidim na tvojoj polici... 5. Juče si mi rekla da ti je to Marija ispričala, a danas mi kažeš da si to čula od Goce. 6. Kada si mi pred cijelim društvom rekla da lažem... 7. Dogovorili smo se da danas dođeš kući u 10, a sada je 15 do 11. 8. Kada mi kažeš da nemaš vremena da opereš zube... 9. Kada mi kažeš da ne umiješ sama sebi da spremiš doručak... 10. Kada mi kažeš da te je baš briga za sve nas... 11. Kad si uzela moj džemper, a da me prethodno nisi pitala...

71

III RADIONICA - Prepoznajmo osjećanja Cilj: Osvješćivanje različitih načina izražavanja osjećanja; prepoznavanje različitih osjećanja. 1. Uvodna igra Igra „UH-OH“: Svi su u krugu i drže se za ruke. Voditeljica počinje igru tako što onome ko sjedi (ili stoji) desno od njega stisne ruku i kaže „Uh!“. To „Uh!“ (umorno, bolno) uz stisak ruke putuje po krugu na desno. Onda voditeljica u igru uvodi i „Oh!“ (radosno) koje, uz stisak ruke, sada putuje ulijevo. Kod koga se ukrste „Uh“ i „Oh“ snalazi se, a ako se na snađe, počinje igru iz početka. 2. Prepoznavanje osjećanja Igra „3 Stolice“: Voditeljica izvede 3 dobrovoljca i daje im „tajni zadatak“: oni treba da se vrate u učionicu, sjednu na stolici i pokažu neverbalno zadata osjećanja. Recimo, prvi učesnik je bijesan, drugi tužan, a treći izražava kako se stvarno osjeća. Ostali pogađaju ko se kako osjeća. Može se ponavljati igra kroz koju će biti predstavljena različita osjećanja. Razgovor o igri: Pitati kako im se dopala igra, da li su lako prepoznavali osjećanja i po čemu, šta je bilo teško, itd. 3. Izražavanje osjećanja Igra „Vremenska prognoza“: Cijela grupa se podijeli u parove. Svaki par dobije po listić sa štampanom vremenskom prognozom. Voditelj im kaže da će vremensku prognozu čitati jedno drugom, naizmjenično, na različite načine: tužno, bijesno, uplašeno, radosno. Prije nego što učesnici počnu da rade vježbu, voditeljica pročita prognozu na uobičajen način i ilustruje jednim primjerom drugačijeg čitanja istog teksta (npr. razočarano, umorno). Razgovor o igri: Da li je bilo moguće čitati vremensku prognozu na različite načine? Čime ste se sve koristili da bi ilustrovali različita raspoloženja? Šta vam je bilo najteže, a šta najlakše? Da li vas ova igra podsjeća na situacije iz života, recimo, kad neko drugi ili vi sami jedno govorite riječima, a drugo gestovima, tonom, izrazom lica? Da li bi neko volio da ispriča to svoje iskustvo? 4. Povezivanje sa pozitivnim i negativnim jezikom Razgovor i rezime: Pitati učesnike kako bi oni ovo čime su se bavili u radionici povezali sa pozitivnom i negativnom komunikacijom. Pustiti da učesnici spontano odgovaraju, pomoći im da uoče vezu, recimo: pozitivna komunikacija obično se izražava u skladu sa osjećanjima i ima interesovanje za osjećanja drugih. U pozitivnoj komunikaciji postoji osjetljivost za različite načine kojima drugi ispoljavaju svoja osjećanja. U negativnoj komunikaciji ne postoji interesovanje za tuđa osjećanja, već za „prognozu“, sadržaj priče, činjenice, podaci. Takođe, osoba koja koristi negativnu komunikaciju teško prepozna ili izrazi svoja osjećanja, ona ih krije. 5. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo. Prilog: Tekst vremenske prognoze 1. “Danas će u našoj zemlji biti umjereno do potpuno oblačno, mjestimično sa kišom, ledenom kišom i susnježicom. Snijeg se očekuje uglavnom u planiskim predjelima. Na Jadranu mogući pljuskovi, a očekuje se i bura u večernjim satima. Vjetar slab, uglavnom južni.” 2. “Sutra se očekuje postepeno razvedravanje sa kratkim sunčanim intervalima u toku dana. U planinskim i brdskim predjelima očekuju se sniježne padavine. Vozačima se preporučuje oprez i obavezna upotreba zimske opreme.”

72

IV RADIONICA - “Razderano srce” Cilj: razvoj empatije i osvještavanje postupaka koji su u osnovi pozitivnih poruka 1.Razderano srce Svi selotejpom na prsa nalijepe veliko papirnato srce. Voditelj čita priču Razderano srce (vidi prilog). Uputa: “Svaki put kada u priči čujete nešto što može povrijediti osobu, utjecati na to da se osjeća loše i ima o sebi loše mišljenje, pokažite palcem prema dolje i otrgnite komad papirnatog srca.” Prijedlog pitanja za razgovor: - Što mislite kako se Damir osjeća? Zašto se tako osjeća? Kakav uticaj bi takvi osjećaji mogli imati na njega ako se tako postupa s njime iz dana u dan? - Opiši situaciju u kojoj si se tako ponio ili si vidio nekoga da se tako ponaša. Zamisli i opiši kako se ta osoba osjećala... - Pitajte učenike za rečenice potpore, pozitivne poruke i one koje osnažuju. Šta biste rekli Damiru? Šta biste za njega učinili da se bolje osjeća? Uz svaku osnažujuću poruku koju netko izgovori, neka djeca dignu palac prema gore. - Što mislite kako bi se Damir sada osjećao nakon što je čuo sve poruke podrške? Priča - „Razderano srce“ Jednoga utorka ujutro, kad je zazvonio sat, Damir nije ustao iz kreveta. Deset minuta nakon toga njegova mama otvara vrata sobe i kaže: “Hajde, ponovno ćeš zakasniti u školu. Stvarno si ljenčina!” (PODERITE KOMADIĆ) “Ali mama, ne osjećam se dobro!” “Zašto se uvijek ponašaš kao mala beba?” (PODERI) pita Damirova mama. “Uvijek se osjećaš loše kad je tjelesni u školi. Samo ti ustani i spremi se. Tvoj je brat već gotov!” (PODERI) Damir se brzo obukao i otišao u kuhinju nešto pojesti. Njegov stariji brat Dino je upravo završavao. “Ja idem mama”, rekao je. “Čekaj Damira!” rekla je mama. “Taj šmokljan uvijek kasni” (PODERI), reče Dino “Ne želim zakasniti.” Damir je potrčao za starijim bratom i na vrijeme su stigli na školski autobus. Ali, upravo kad su se vrata autobusa zatvorila, Damir se sjetio da je ostavio na pisaćem stolu domaću zadaću. Pitao je vozača bi li mogao pričekati da se vrati i uzme zadaću. Vozač ga je pogledao: “Što je tebi blesane?” (PODERI) “Pa nije ovo taksi! Uostalom, tako ti i treba kad kasniš!” (PODERI) Kad je stigao u školu Damir je rekao učiteljici da je zaboravio domaću zadaću a ona je odgovorila: “Damire, to je već četvrti put ovaj mjesec da zaboravljaš domaću zadaću. Jesi li zaista radio? Počinjem misliti da lažeš.” (PODERI) “Bojim se da ću morati porazgovarati s tvojim roditeljima o tome.” Damir je volio sportove, ali je mrzio tjelesni jer je bio najmanji od svih dječaka u razredu. Toga dana trebali su igrati košarku koja je bila jedan od najgorih sportova za Damira. Učiteljica je zamolila djecu da se podjele u dva tima, Lavove i Tigrove. Za nekoliko trenutaka bilo je deset dječaka u svakom timu, a Damir je bio jedini koji je ostao neraspodijeljen. (PODERI) Kapetan Lavova je rekao: “Mi ga nećemo. On nije dobar igrač.” (PODERI) “On nije Tigar. Više sliči na uplašenu mačku” (PODERI), rekao je kapetan Tigrova. Ostali su se dječaci počeli smijati. (PODERI) Na kraju je učiteljica raspodijelila Damira u tim Lavova, ali on je sjedio na klupi cijelo vrijeme jer ga kapetan nije htio uključiti u igru. (PODERI) Toga je dana, nakon škole, Damirov brat Dino igrao nogomet sa svojim prijateljima nedaleko od njihove kuće. Damir je bio znatno bolji u nogometu nego u košarci. Nogomet mu je bio najdraži sport. Zato je pitao Dinu može li i on igrati. “Ni slučajno”, rekao je Dino, “ti bi upropastio igru.” (PODERI) Njihova je mama to čula i rekla: “Trebao bi pustiti bratu da igra s vama, Dino.” “Ali mama on je prespor” (PODERI) “i uvijek je nekome na putu” (PODERI)

73

74

V RADIONICA - Osjećanja i potrebe Cilj: Povezivanje osjećanja sa potrebama i prihvatanje odgovornosti za sopstvena osjećanja. 1. Izražavanje osjećanja Igra „Kako se ko osjeća kada...“: Učesnici se slobodno kreću po prostoru. Kada voditeljica kaže koga su sreli/šta su vidjeli, stanu i pokažu pantomimom kako se osjećaju. Npr. sreli ste Marsovca, druga koga niste vidjeli godinu dana, nosoroga, dječaka / djevojčicu koji vam se dopada, jedinicu u dnevniku, Madonu, polomljeni omiljeni CD, itd. Poslije svakog zadatka djeca ostanu neko vrijeme „zamrznuta“ da bi pogledala kako drugi izgledaju. Razgovor o igri: Vratiti se na neki od primjera za koji su učesnici pokazivali različita osjećanja i razgovarati o tome da u istim situacijama različito reagujemo, da iste situacije kod nas podstiču različita osjećanja. Komentar voditeljica o vezi osjećanja i potreba: Kako se osjećamo u nekoj situaciji ne zavisi samo od toga šta se desilo, nego i od toga šta je nama potrebno, šta je nama važno u toj situaciji i da li to što se dešava pomaže ili odmaže da naše potrebe budu zadovoljene ili nezadovoljene. 2. Povezivanje osjećanja sa potrebama Igra „Osjećam se ......, zato što (ja) ......“: Svaki učesnik izabere po jednu od situacija iz uvodne igre (voditelj podsjeća na situacije: susret sa Marsovcem, Madonom, nosorogom, jedinica u dnevniku, polomljeni omiljeni CD, drug koga niste dugo vidjeli, dječak ili djevojčica koja vam se dopada. I svako piše kako bi se osjećao u toj situaciji po formuli: „Kada sam vidio...osjetio sam se...zato što (ja)...“. Na primjer: „Kada sam vidjela Marsovca, ja sam se veoma obradovala, zato što (ja) odavno želim da sretnem vanzemaljca“, ili „Kada sam vidjela Marsovca, smrtno sam se prepala, zato što (ja) želim da budem sigurna da mi se ništa loše neće dogoditi...“. Znači, svako dijete opisuje (piše) situaciju, kako se u njoj osjećalo i zašto (koja potreba, želja jeste ili nije zadovoljna pa se javilo to osjećanje). Razmjena: Voditeljica poziva, idući redom od situacije do situacije, učesnike koji su se zamišljala u njoj, da, ako žele, podijele svoju rečenicu sa drugima. Može se pročitati po jedan do dva primjera za svaku situaciju. Ako je potrebno pomoći učesnicima da dođu do svoje želje/potrebe. Komentar voditeljica o odgovornosti za osjećanja: Rezimirati, podsjećajući da time što svoja osjećanja vezujemo za naše želje, preuzimamo odgovornost za svoja osjećanja – nisu drugi ljudi i okolnosti za njih „krivi“ ili „zaslužni“. Takođe, tada lakše smislimo kako možemo da ostvarimo te svoje želje. 3. Prepoznavanje potreba drugih Igra „Kako se ti osjećaš kad.....“: Voditeljica razbrajalicom bira deset učesnika koji izlaze pred ostale ili staju u krug. Ostali su posmatrači. Voditeljica kaže da ovih deset učesnika ponovo zamisli da su u nekim situacijama i da se „zamrznu“ pokazajući svoju reakciju. Tada voditeljica dodirom „odmrzne“ jedno od učesnika, a on prilazi kome želi od izabranih učesnika i pokuša da pogodi kako se ono osjeća, pitajući: „Da li se ti sada osjećaš...zato što ti...?“ (npr. „Da li se ti sada raduješ jer si sanjao da ti se tako nešto dogodi?“ ili „Da li se sada plašiš jer bi želeo da budeš siguran da ti se neće ništa loše desiti?“). To dijete kaže samo kratak odgovor, biva „odmrznuto“ i bira sljedećeg kome će ono probati da dâ empatiju. Komentar voditelja o empatiji: Tokom igre voditeljica napominje da kada dajemo empatiju nije važno da „tačno pogodimo“ kako se neko drugi osjeća, već je suština u tome da pokažemo da nas interesuje kako se drugi osjećaju i da

75

smo voljni da im pomognemo da postanu svjesni svojih osjećanja i želja, kao i toga da su za njihova osjećanja odgovorni oni sami, tj. da su osjećanja signali koji nam govore da li su neke naše želje ispunjene ili ne. 4. Poenta radionice Komentar voditeljica: Reći da naša osjećanja govore da li su naše želje ispunjene ili ne. Kada povežemo svoja osjećanja sa svojim željama i potrebama, preuzimamo za njih odgovornost i lakše dolazimo do puta kojim ćemo zadovoljiti svoje želje. Takođe, dajući empatiju drugima, pomažemo im da postanu svjesni svojih osjećanja i ne/zadovoljenih želja koje stoje iza njih, postaju nam bliži i lakše ćemo doći do toga šta možemo da uradimo da bi nam bilo bolje. 5. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo.

76

VI RADIONICA - Razlika između želja, potreba i zahtjeva Cilj: Isticanje razlike koja postoji između naših želja, potreba i zahtjeva koje imamo, tj. načina na koje se te želje i potrebe mogu zadovoljiti. 1. Uvodna igra Igra „Ustanimo zajedno“: Učesnici su na podu u parovima okrenuti licem jedno prema drugom, uhvate se za ruke i pokušaju zajedno da ustanu. Onda to ponove u četvoro, osmoro i tako sve dok cijela grupa ne oformi krug i ne ustane. Sugestija: Nakon ove igre se može pričati sa učesnicima o važnosti timskog rada, ovisno od potrebe učesnika u grupi. Voditeljica to može uraditi prema svojoj kreativnosti. 2. Šta želim - šta mi treba Razgovor o željama i ispunjenju želja: - Šta je lijepo imati baš tada, kad ti zatreba? Npr. kupaće gaće kad te neko u ljetnji dan povede na rijeku ili aspirin kad te boli glava. - Da li ti je nekad baš nešto trebalo, a nije ga bilo? Npr. jede ti se nešto slatko, a nemaš ga trenutno, ili hoćeš nešto da zapišeš a nemaš olovku. - Da li je nekada neko uradio baš nešto što ti je ispunilo želju? Npr. neko te je zvao da izađeš napolje baš onda kad si poželio da ideš u park. 3. Želje i kako ih ispuniti Igra „Tri načina za ostvarenje jedne želje“: Voljela bih sada da na jednoj strani papira napišete jednu svoju želju, šta biste željeli da radite (da se družite, zabavljate, nešto pravite, itd.). Na drugoj polovini papira napišite ili nacrtajte tri načina na koje možete tu želju da ostvarite. Npr. ako želite da se zabavite možete da se igrate na kompjuteru, slušati muziku, gledati TV; ako želite da se družite, to može da bude sa različitim ljudima. Razmjena: Razmjenite sa onim ko sjedi pored vas šta ste napisali ili nacrtali. Ako neko želi može i da ispriča svima. 4. Poenta radionice Komentar voditeljica: Voditeljica rezimira poentu radionice: „U negativnoj komunikaciji često brkamo svoje želje sa načinima na koje možemo ih zadovoljiti i mislimo da postoji samo jedan način na koji one mogu biti zadovoljene. Npr. „Hoću NIKE – patike i tačka!“. Ako tako mislimo, jasno je da smo nesrećni sve dok ih ne dobijemo. Sve druge varijante su neprihvatljive. Ako koristimo pozitivnu komunikaciju u istoj situaciji možemo da kažemo: „Osjećam se nesigurno. Želim da budem prihvaćen u društvu. Čini mi se da bi me neki drugari prije pozvali na žurku da imam NIKE. Kada malo bolje razmislim, vjerujem da će me pozvati na žurku kada čuju kako pričam viceve.“ Razgovor: Voditeljica pita učesnike da li žele da komentarišu, pitaju i da li imaju neke primjere iz života u kojima su prepoznali pozitivnu i negativnu komunikaciju kod sebe ili kod drugih. Ko želi može da podijeli svoje iskustvo sa ostalima. Voditeljica može da podsjeti učesnike da svi lako počnemo da koristimo negativnu komunikaciju kada nam neke vrlo važne želje i potrebe nisu ispunjene, i kada nam se čini da nema načina da ih ostvarimo. 5. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo.

77

VII RADIONICA - Govori jasno da te sav svijet razumije Cilj: Povezivanje zahtjeva sa osjećanjima i potrebama; jasno izražavanje zahtjeva (jezikom pozitivne, konkretne, izvodljive akcije). 1. Zahtjevi u igri Igra „Fote“: Svaki učesnik izvuče po jednu cedulju na kojoj piše šta ta „fota“ treba da uradi. Razgovor o igri: Šta je bilo teško ili nemoguće izvesti? Komentar voditelja: Tokom igre voditeljica redom komentariše različite primjere negativno postavljenih zahtjeva, kako se javljaju na fote. Recimo, nije bilo moguće izvesti zahtjeve koji se ne odnose na sadašnji trenutak, koji su nejasni i mogu se različito tumačiti, koji su praktično neizvodljivi i koji govore šta se od nas ne traži, a ne šta se od nas traži da uradimo. Napominjemo da takve zahtjeve čujemo u negativnoj komunikaciji. Druga važna stvar jeste da je ovo bila igra u kojoj smo svi htjeli da ispunjavamo zahtjeve, jer želimo da igra teče. U stvarnom životu, da li bi bilo isto? Šta bi radili da vam neko iz čista mira kaže: „Čučni sada 3 puta!“ ili „Hoću da mi sad ispričaš vic!“ Vjerovatno bismo to čuli kao naređenje kome ne vidimo smisao. A najčešće kad nam neko kaže da nešto moramo da uradimo, mi to nećemo, opiremo se – želimo da slobodno biramo. Zanima nas šta je tim ljudima potrebno kad to od nas traže. Zato mi, kada koristimo pozitivnu komunikaciju, prije nego što iznesemo svoj zahtjev, kažemo kako s osjećamo i šta bismo željeli, šta nam je potrebno. 2. Zahtjev izražen pozitivnim jezikom Priča o narandži: „U kući je bila samo jedna narandža, a muž i žena su se posvađali oko nje. Muž je rekao da je njemu potrebna, a žena da je potrebna njoj. I tako su se vrtjeli u krug sve dok nije došla jedna komšinica koja je nasamo porazgovarala i sa mužem i sa ženom i saznala da je ženi potrebna kora za kolače, a muž želi da popije sok od narandže. Nisu se razumjeli zato što nisu jasno rekli šta im je potrebno. Kad su to rekli shvatili su da im je dovoljna jedna narandža da bi oboje bili zadovoljni.“ Elementi pozitivnog zahtjeva: Voditeljica postavi pano sa elementima pozitivnog „NE“ - Svoje želje u pozitivnoj komunikaciji saopštavamo kao molbu. Npr. „Voljela bih da..., Željela bih da...“ - Kada nešto želimo to kažemo tako da je drugima jasno šta želimo da uradimo i šta će doprinijeti da se naše želje ostvare. Npr. „Jede mi se čokolada, hoćeš li da mi je kupiš?“ - Kažemo šta želimo da uradimo a ne šta ne želimo da uradimo. Npr. Umjesto da kažemo: „Ne želim da slušaš moj telefonski razgovor sa drugaricom“ kažemo: „Želim da nasamo razgovaram sa drugaricom i voljela bih da izađeš iz sobe dok to radim.“ - Tražimo ono što drugi mogu da urade sada. Npr. „Voljela bih da mi sada ispričaš film koji si juče gledala“. Ili dogovorimo se sada da nešto zajedno uradimo u budućnost. Npr. „Volio bih da se sada dogovorimo kada ćemo ponovo igrati fudbal.“ - Provjeravamo da li je druga osoba raspoložena da izađe u susret našoj molbi. Npr. „Da li želiš da odemo u bioskop u petak?“ Postavljanje pozitivnog zahtjeva: Učesnici sada, svako za sebe, formulišu i pišu po jedan zahtjev koji bi voljeli nekome da postave a do sada im je bilo teško. Znači, žele da neko nešto uradi i sada to traže od te osobe koristeći pozitivnu komunikaciju. Voditeljica ih upućuje na pano sa elementima pozitivnih zahtjeva. Podsjeća, takođe, da mogu napisati i širu pozitivnu rečenicu, izražavajući i svoje osjećanje i potrebu. Razmjena: Ko želi čitati svoj primjer.

78

3. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo. 4. Igra za kraj Igra „Krećimo se!“: Učesnici se kreću na način kojim im voditeljica zadaje: kao zabrinut poslovni čovjek, kao kauboj, kao kraljica, kao da ih žulja cipela, kao da im spadaju cipele, po blatu, po vrućem asfaltu, po snijegu, itd. Prilog: Vrsta zahtjeva za igru“Fota“ - Jasno izraženi i moguće ih je sad i ovdje ostvariti (npr. čučni 3 puta, ispričaj vic, budi ljut 5 sekundi); - Jasni ali ih nije moguće ostvariti u tom trenutku (npr. telefoniraj roditeljima iz učionice, odstviraj nam nešto na harfi, hodaj po plafonu, probudi me 6.juna u 4,15); - Nejasni – mogu se različito tumačiti (npr. uradi nešto pametno, ponašaj se lijepo); - Jasni ili nejasni ali nije moguće uopšte ostvariti ih (počeši se laktom po oku, dubi na palcu lijeve ruke, budi mi najbolji drug); - Nejasni negativno definisani (npr. ne zaboravi me, ne prepisuj). Pano: Elementi žirafećeg zahtjeva: - Zahtjev izražava kao molbu (voljela bih...) - Jasno kaže šta želi da drugi uradi - Kaže šta želi da neko uradi, a ne šta ne želi da on uradi - To što traži moguće je ostvariti sada i ovdje - Provjerava da li je drugi voljan da učini to što ona traži Uputa voditeljima: Voditeljica pripremi fote na takav način što će vrste zahtjeva odvojiti sa papirima u boji i za svaku boju navesti par primjera fota. Učesnici izvuku svako za sebe jednu fotu, a voditelj zamoli učesnike da prvo čitamo fote, recimo, u plavoj boji, nakon čega se otvori rasprava kako bi učesnici sami izveli zaključak kakvi su zahtjevi na datim fotama, zatim se prelazi na drugu boju i drugu vrstu zahtjeva, itd.. Na takav način se postupno razrade različite vrste zahtjeva i stvara jasnija slika o tome kakav treba biti žirafin zahtjev.

79

VIII RADIONICA - „Smetnje na vezama“ Cilj: Upoznavanje sa različitim načinima na koje možemo da čujemo druge (negativne i pozitivne uši); uviđanje kako se naša osjećanja mijenjaju ovisno od toga kako čujemo. 1. Uvodna igra Igra „Pokvareni telefoni“: Jedan šapne onom do sebe neku riječ ili rečenicu, on sljedećem, a posljednji je kaže glasno. Može se uraditi nekoliko krugova. 2. Upoznavanje sa ušima pozitivne i negativne komunikacije Komentar voditeljica: Kako nekoga čujemo ne ovisi samo od toga šta nam on govori, već i od toga koje uši imamo na glavi. Na primjer, kada vam ja nešto predajem, a vi međusobno razgovarate, ja mogu pomisliti: „Naravno da pričaju kad ne znam da ih zainteresujem, već im uvijek pričam na isti nezanimljiv način.“ Tada se pitam šta to sa mnom nije u redu, osjećam krivicu, stid ili strah. Kada tako razmišljam, počešem se po glavi i pronađem male, šiljate uši. Ovi su uši negativnog jezika koje sam okrenula prema sebi. Ako ove uši negativne komunikacije okrenem prema vama, kada vi žamorite dok predajem, ja pomislim: „Oni su stvarno nemogući, ništa ih ne zanima.“ Tada se ja pitam šta sa vama nije u redu. Ove misli me čine ljutom i ja tada počinjem u sebi ili glasno, da vas kritikujem, napadam ili vrijeđam. Kada imam uši negativne komunikacije na glavi, ne osjećam se prijatno i ja tada želim da ih skinem i zamijenim ušima pozitivne komunikacije. Uši pozitivne komunikacije mogu da čuju i ono što se ne kaže glasno. Oni uvijek čuju kako se neko osjeća i šta želi. Kada stavim uši pozitivne komunikacije ja mogu da ih okrenem prema sebi i tada čujem šta se dešava u mom srcu. Kada vi žamorite dok predajem, kažem sebi: „Osjećam se povrijeđeno jer želim da se moj napor cijeni, što želim prenijeti novo znanje.“ Primijetite da nisam ljuta na vas, već samo izražavam svoja osjećanja i želju u ovoj situaciji. Ako uši pozitivne komunikacije okrenem prema vama, osluškujem šta se dešava u vašim srcima. Kada pričate dok predajem pitam se: „Da li su razočarani jer žele da uče na drugačiji način, da budu aktivni.“ Ima li neko pitanje ili komentar? 3. „Pogodite kojim ušima ste čuli“ Pravljenje ušiju: Voljela bih sada da nacrtate kako zamišljate svoje negativne i pozitivne uši. Označite različitom bojom/šarom strane koje okrećete sebi i drugima. Može ih i isjeći. Ćuljenje ušiju: Pročitaću vam sada neke primjere. Zamislite sebe u tim situacijama i naćulite (podignite) uši za koje mislite da ih imate i prema kome su okrenute, kad drugog čujete na taj način. Primjeri: - Vas nekoliko je zakasnilo na čas a nastavnica je samo tebe upisala. Koje uši imaš ako kažeš sebi: „Osjećam se povrijeđeno jer želim da budem ravnopravan sa drugima.“ (pozitivne uši prema sebi). - Telefoniraš, a mama ulazi i pita: „Sa kim razgovaraš?“ Kojim ušima si čuo njeno pitanje ako joj kažeš: „Prestani da me špijuniraš.“ (negativne ka drugome). - Mlađi brat/sestra ti kaže: „Stalno si sa drugaricama, nikad nemaš vremena za mene.“Kojim ušima si je čuo ako ga/je pitaš: „Da li si možda tužan/tužna jer želiš da više vremena provodimo zajedno?“ (pozitivne uši, ka drugome). - Drug ti kaže: „Izvini, zaboravio sam da te pozovem na žurku.“ Ti pomisliš: „Naravno, kad sam dosadan i bezvezan, što bi me i zvao.“ Kojim ušima si čuo druga? (negativne ka sebi).

80

4. Kako čujemo različitim ušima Četiri situacije: Podijeliti učesnike u četiri grupe: prva grupa ima negativne uši okrenute ka sebi, druga grupa ima negativne uši okrenute ka drugome, treća grupa ima pozitivne uši okrenute ka sebi, četvrta grupa ima pozitivne uši okrenute ka drugome. Reći im da je na svakom panou po jedna situacija. Njihov zadatak je da se dogovore i napišu na svakom paonou ispod naziva ušiju koje imaju, šta bi rekli ili pomislili kada čuju tu rečenicu u skladu sa tim ušima. Razgledanje panoa, razgovor: Ako nisu napisali u skladu sa ušima koje su imali, reći: „Meni se čini...“ Porediti reakcije sa različitim ušima na isti primjer; pitati koji su mogući ishodi – dalji tok komunikacije – poslije svake od njih. 5. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo. Prilog Pano: Uši pozitivne i negativne komunikacije - Negativne uši okrenute ka sebi – misliš šta sa tobom nije u redu (krivica, stid) - Negativne uši okrenute ka drugom – misliš šta sa njim nije u redu (kritika, napad, bijes) - Pozitivne uši okrenute ka sebi – kako se osjećam, šta želim - Pozitivne uši okrenute ka drugome – kako se on osjeća, šta želi Četiri situacije 1. Tata ti kaže: „Poslije škole pravo kući!“ 2. Pozvao si simpatiju u bioskop, a ona kaže: „S tobom, da li si normalan?“ 3. Predlažeš drugu da dođe kod tebe poslije škole, a on kaže: „Idem kod Mirka, on ima kompjuter.“ 4. Nastavnik ti kaže: „Čuo sam da nisi htio da pozajmiš olovku drugu, to nije lijepo, pravi drugovi sve dijele.“

81

IX RADIONICA - Šta se krije iza ljutnje Cilj: Uočavanje veze između ljutnje i procjenjivačkih misli; uočavanje veze između ljutnje i nezadovoljenih potreba; uvid u osjećanja koja se javljaju kada se uoče nezadovoljene potrebe; uočavanje sličnosti u doživljaju ljutnje odraslih i djece. 1. Šta radimo kad smo ljuti Igra „Kad sam bio ljut...“: Krećite se slobodno kroz prostor. Razmišljajte o nekoj situaciji kada ste bili ljuti. Sjetite se ko je tu bio, šta je uradio, govorio, šta ste vi radili i govorili. Izrazite svoju ljutnju koju ste tada osjećali, i to: govorom, hodom, mimikom, rukama, nogama, cijelim tijelom. Razgovor o ljutnji: Šta je to što nas ljuti? A šta radimo kada smo ljuti? Kako se ponašamo? Šta govorimo? 2. Misli koje nas čine ljutim Primjer voditelja: Šta mislimo kad smo ljuti: Kad smo ljuti razne misli nam se javljaju. Voditeljica daje svoj primjer. Npr. „Pošla sam u kino. Čekala sam autobus koji nikako nije dolazio. Razmišljala sam: uvijek kasne, nikad ne dođu na vrijeme, ti vozači rade šta hoće, to stvarno nije u redu.“ Upisivanje ljutitih misli: Odrediti ko će biti grupa 1, a ko grupa 2. Učesnici iz grupe 1 crtaju konturu svog tijela. U glavu na crtažu svako upisuje ono što je pomislio u situaciji koje se sjetio. Učesnici iz grupe 2 crtaju konturu odraslog čovjeka. Oni će prvo da zamisle situaciju u kojoj je neka odrasla osoba bila ljuta (vjerovatno su u situacijama iz uvodne igre bili ljuti i neki odrasli oko njih, npr. roditelji, nastavnici, komšije. Oni u glavu odraslog upisuju ono što vjeruju da je taj odrasli mislio u toj situaciji kad je bio ljut. Razmjena: Ko želi kaže svoj primjer. Komentar voditelja: Rezimirati kakve misli imaju djeca i odrasli kada su ljuti. Npr. „nije fer, nije u redu, mora, treba, itd.“ 3. Šta nam treba kad smo ljuti Uvod i primjer voditeljica o nezadovoljenim potrebama: Podsjetiti učesnike da u situacijama kada smo ljuti ustvari imamo neke nezadovoljene potrebe, neispunjene želje, koje čine da se osjećamo loše. Zato što onako razmišljamo, kako smo maloprije čuli, mi osjećamo ljutnju. Voditeljica daje svoj primjer. Npr. „Ja sam se razbjesnila kada je autobus zakasnio. Bila sam bijesna jer sam razmišljala da on mora da stiže na vrijeme. Moja potreba nije bila da stigne autobus nego da ja stignem na početak filma. Razmišljanje o tome da šofer kriv neće me odvesti u kino. A kad mislim o tome šta hoću, naći ću drugi način da to ostvarim.“ Upisivanje želja i potreba: Vratite se sada situacijama koje ste zamislili i pokušajte da dođete do nezadovoljenih potreba i želja koje ste vi ili odrasli tada imali. Sada u predijelu stomaka, napišite svoje potrebe (šta ste tada željeli) – grupa 1, a grupa 2 piše potrebe odraslog (šta odrasli hoće u toj situaciji?). Razmjena: Ko hoće kaže svoj primjer za potrebu. Pitati da li primjećuju sličnosti između potreba djece i odraslih u situacijama kada su bili ljuti i u čemu se sastoje. Komentar voditelja: Rezimirati da li djeca i odrasli iza osjećanja ljutnje imaju nezadovoljene potrebe.

82

4. Kako se osjećamo kad saznamo šta želimo Uvod i primjer voditeljice o promjeni osjećanja: Kada otkrijemo šta želimo, mi više nismo bijesni. Tada imamo neka druga osjećanja vezana za nezadovoljenu potrebu koju imamo. Voditeljica daje svoj primjer. Npr. „Kada se sjetim da ja ustvari želim da gledam film od početka a vrijeme mi izmiče, počinjem da razmišljam šta mogu da uradim da bih stigla. Istovremeno, pošto više nisam ljuta na autobus, koristim svu svoju energiju na traženje rješenje, ne rasipam je na kritikovanje“. Upisivanje osjećanja: Sada kada znate šta vam treba, kako se osjećate, na crtežima u predijelu grudi označite riječima ili bojom ta različita osjećanja koja ste vi ili odrasli imali kada ste pažnju usmijerili na nezadovoljene potrebe. Razmjena: Ko hoće saopštava o osjećanjima. Komentar voditelja: Rezimirati kako i djeca i odrasli imaju druga osjećanja a ne ljutnju, kada usmjere svoju pažnju na potrebe koje nisu zadovoljene, kako se tada energija preusmjerava. 5. Osvrt na radionicu Svaki učesnik kaže kako je bilo, šta mu se dojmilo i šta mu se nije sviđalo. 6. Priča o ratniku „Veliki i snažan ratnik došao je da traži savjet od mudraca. „Mudri čovječe“, reče on glasom koji je navikao da mu se odmah pokoravaju, „nauči me kako se ulazi u raj a kako u pakao.“ Mudrac diže pogled ka ratniku i reče prezrivo: „Tebe da učim? Ti ne možeš ništa da naučiš. Gledaj kako si prljav. Smrdiš. Mač ti je zarđao. Sramota si za sve ratnike. Gubi mi se s očiju. Ne mogu više da te podnesem.“ Ratnik je pocrvenio, počeo da se trese, zanijemio je od bijesa. Izvukao je mač i gotovo da je zamahnuo na mudraca. „Eto, tako se ulazi u pakao.“ rekao je mudrac tihim glasom. Ratnik je odjednom shvatio. Dirnulo ga je to što je mudrac bio spreman da da svoj život kako bi ga naučio kako se stiže u pakao! On polako spusti svoj mač, ispunjen zahvalnošću i iznenadnim mirom. „A tako se ulazi u raj.“, reče mudrac nježno.

83

X RADIONICA - „E, baš neću - kad mi tako kažeš“ Cilj: Davanje empatije sebi kad čujemo naredbu. Izražavanje drugome svojih osjećanja i potreba u vezi sa njegovom naredbom. Empatija onome ko naređuje. 1. Voditeljica kao naredbodavac Voditeljica „naređuje“: ući u odjeljenje i odlučnim glasom izdati naredbu. Formulisati tekst u kontekstu postojećih pravila ponašanja u školi. (npr „odlučila sam da ovdje moraju da se promjene neke stvari. Dosta je više da svako radi šta hoće i šta mu padne na pamet. Dotjerati ću ja vas već u red. Od sutra važe slijedeća pravila: za svako kašnjenje slijedi neopravdan izostanak. Obavezno moraju da se nose radne bluze. Nema šminkanja i mazanja noktiju, a o farbanju kose da i ne govorim. Svi dječaci da se uredno podšišaju. Da li vam je jasno? Ima li neko nešto da pita?“). Pustiti učesnike da spontano reaguju. Razgovor: Ovo nije bilo stvarno, nego sam ja glumila jer želim da se danas bavimo naredbama. Kako ste se osjećali? Šta ste pomislili? 2. Naredba - zmijska reakcija Kad čujem naredbu: sjetite se neke naredbe koju vam upućuje mama ili tata, a koja vam teško pada. Zapišite šta vam kažu. Zapišite vašu reakciju kada je čujete. Odigravanje primjera: ko hoće, kaže svoj primjer. Voditelj igra roditelja koji daje naredbu, a dijete reaguje spontano (vjerovatno zmijski). Komentar voditeljica: rezimirati da, kada čujemo naredbu od roditelja - reagujemo na različite načine. Nekada uradimo ono što traže od nas bez obzira da li nam to odgovara, nekada se suprotstavljamo pa ipak to uradimo, a nekada baš nećemo zato što su nam rekli na takav način. Bilo šta da uradimo, najčešće se ne osjećamo prijatno. Prorade nam zmije, preplavi nas strah, stid, osjećanje nemoći ili bijes, jer govorimo sebi kako su nepravedni i koriste svoju moć. 3. Naredba - empatija sebi Davanje empatije sebi: hajde sada da vidimo kako se osjećamo kada nam naređuju i šta nam je tada potrebno. U tome će nam pomoći detektivska lista broj 3 i broj 4. Svako radi svoj primjer. Detektivska lista br. 3 - Šta kaže vaša zmija - Na šta je ona reagovala (šta je vidjela i/ili čula) - Kako se ona osjeća - Šta ona želi, šta joj je potrebno Detektivska lista br. 4 (specijalno za bijesne zmije) - Šta kaže vaša zmija - Na šta je ona reagovala (šta je vidjela i/ili čula) - Šta je ona pomislila - Kako se osjećala kada je to pomislila - Šta ona želi, šta joj je potrebno - Kako se ona osjeća Odigravanje primjera: podsjetite ih da bi bilo zgodno da kažemo drugoj osobi kako se osjećamo i šta nam je potrebno kada čujemo naredbu koju nam daje. Ko želi kaže svoj primjer. Voditelj glumi roditelja koji daje naredbu, a dijete mu izražava svoja osjećanja i potrebe. (pomoći im da dođu do osjećanja i potreba, ukoliko nisu uspjeli)

84

4. Naredba – empatija naredbodavcu Uvod voditeljica o empatiji: Čini nam se često da onaj ko daje naredbu to čini iz hira, zato što ima moć i da ga nije briga za to kako se mi osjećamo i šta mi želimo. To smo mislili dok nismo znali za jezik žirafe. Sada razmišljamo drugačije. Jasno nam je da svi ljudi imaju svoje potrebe i osjećanja ali da ih neki saopštavaju zmijskim jezikom. To rade zato što im je nešto jako važno, plaše se da se to neće ostvariti. Tada umjesto da kažu šta žele i kako se osjećaju oni daju naredbu, jer im se čini da će tako brže ostvariti ono što žele. Davanje empatije: učesnici se podijele u grupe po 5 – 6, izaberu jedan primjer i daju empatiju onome ko je da naredbu, mogu koristiti detektivske liste broj 1 i broj 2. Detektivska lista br. 1 - Ko je ta osoba, šta je rekla i/ili uradila - Na šta je ona reagovala (šta je vidjela/čula) - Kako se ta osoba osjećala - Šta je ona željela, šta joj je bilo potrebno Detektivska lista br. 2 (specijalno za bijes) - Ko je ta osoba, šta je rekla i/ili uradila - Na šta je ona reagovala (šta je vidjela/čula) - Šta je pomislila - Kako se osjećala kada je to pomislila - Šta je ona željela, šta joj je bilo potrebno - Kako se ta osoba osjećala Odigravanje primjera: ako ima vremena odigrati primjer svih grupa, a ako nema bar jedan. Voditeljica igra ulogu roditelja koji daje naredbu, a predstavnik grupe mu daje empatiju. 5. Poenta radionice Komentar voditeljica: Rezimirati koje mogućnosti imamo kada čujemo naredbu i koji su mogući ishodi našeg izbora. Jezikom koji je djeci blizak i koristeći primjere iz radionice. Bitno je da učesnici shvate da postoje bar tri različite mogućnosti: - Na naredbu reagujemo zmijski: uradimo ali bezvoljno (mi smo naezadovoljni, posao urađen traljavo, a druga osoba žali što je to od nas tražila), suprostavljamo se (dobijamo kritiku, a ponekad i batine ili neku drugu kaznu), pravimo se da ne čujemo ili kažemo „evo, sad ću“ (naredba se ponavlja još jačim tonom...) u svakom slučaju nezadovoljni smo i mi i oni koji nam naređuju, i sve smo dalje jedni od drugih... - Kad čujemo naredbu kažemo drugome kako se osjećamo i šta želimo. Ovaj način otvara mogućnost da nas drugi čuju i da zajedno tražimo rješenje koje će zadovoljiti obje strane. - Kad čujemo naredbu, možemo da okrenemo žirafeće uši ka osobi koja naređuje i da čujemo šta ona želi. Kada to kažemo na glas, toj osobi pokazujemo da nam je stalo do toga kako se ona osjeća i šta želi. Tada se ona može zainteresovati da čuje nas šta mi želimo. 6. Igra za opuštanje „jin-jang“ „Ja ću početi igru tako što ću reći JIN i držat ću ruke u ovom položaju (voditelj drži lijevu ruku iznad glave, polu savijenu u pravcu desno, a desnu na grudima polu savijenu u lijevo). Prvi desno do mene će to poniviti, i pokret i JIN, pa sljedeći i tako redom će JIN sa ovim pokretom putovati u desnu stranu dok neko ne kaže JANG i savije ruku na suprotan način. Znači desnu savije iznad glave u pravcu lijevo, a lijevu savije ispred grudi u pravcu desno. To je znak da sada JANG sa takvim pokretom putuje u lijevu stranu sve dok neko opet ne kaže JIN i promijeni pokret. Tada JIN putuje u desno. Svako može samo jednom da kaže JANG. (igra se stojeći ili sjedeći u krugu, mogu se podijeliti u dvije grupe).

85

PRIMJER ISKUSTVA U RADU

86

PEDAGOŠKI RAD SA DJECOM I MLADIMA Stela Kubinek, dipl. socijalni pedagog Selma Bajramović, vaspitačica/edukator nenasilne komunikacije „Djeca uče ono s čime žive!“ - Dorothy Law Nolte UVOD Danas sve više djece živi u porodicama koje su okružene mnoštvom problema, što negativno utiče i odražava se na njih. Teško je ostvariti uspješnu komunikaciju koja se bazira na iskrenom i povjerljivom odnosu dvije osobe između kojih vlada jedna doza harmonije u kome ne postoji nikakav vid nasilja. Djeca odrastaju uz neprekidnu viku, moralisanje, agresivnost, nasilje, strah, kritike, ismijavanja od strane vršnjaka, zanemarivanje i ignorisanje od strane roditelja i odraslih sa kojima su u stalnoj interakciji. Često bivaju neshvaćeni u svom socijalnom okruženju. Usvajaju različite vidove komunikacije koje nose sa sobom i upotrebljavaju u svakodnevnom životu. Razvijaju osjećaj straha i ugroženosti od spoljašnjeg svijeta, nemaju povjerenje u druge ljude i društvo. Prati ih unutarnja napetost i nesigurni su u sebe. Da bi prevazišli svoje strahove i lakše ostvarili kontakte sa drugim ljudima, neophodno im je posvetiti neizmjernu pažnju, ljubav, pružiti adekvatnu pomoć i podršku kroz njihov razvoj i obrazovanje. U poslijeratnom društvu, preokupirani teškim egzistencijalnim pitanjima, roditelji nemaju dovoljno vremena da posvete pažnju problemima sa kojima se njihova djeca svakodnevno suočavaju. Školski program ne ostavlja dovoljno prostora nastavnom osoblju da se posveti brigama i pitanjima koja djeca imaju na individualnom nivou. Upravo u ovom djelu, program pedagoških radionica služi kao spona između djeteta, porodice i škole, te kroz podršku i pomoć djetetu pomaže i široj zajednici. Program pedagoških radionica usmjeren da ohrabri i prihvati različito mišljenje, pohvali, oda priznanje, stvori sigurno mjesto i prijateljske veze, pomaže da djeca nauče živjeti sa samopouzdanjem, strpljenjem, tolerancijom, ljubavlju, vjerom u sebe i ljude oko sebe. Uključuje empatiju, komunikacijske vještine, toleranciju, kooperativnost i uzajamnu pomoć, odgovornost prema sebi i drugima, ustrajnost u obavljanju zadataka, odgodu zadovoljstva, kontrolu nasilnih ponašanja, iskaze osjećaja vrijednosti, jedinstvenost i pozitivnu sliku o sebi. Nikada nije prerano učiti djecu kako da nenasilno rješavaju probleme. Pomaganjem djeci da probleme i nesuglasice rješavaju u sadašnjosti, učeći djecu da brinu za druge i da se prema njima ophode sa poštovanjem razvija se generacija koje će razumjeti tuđe emocije i povezanost sa drugima. 1. PEDAGOŠKE RADIONICE 1.1.

Definicija radionica

U poslijednjih nekoliko decenija radionica (eng. workshop) postala je popularna metoda rada koja se primjenjuje kako u radu sa djecom osnovnih škola, tako i u radu sa omladinom u srednjim školama. Postoje različite definicije radionice, ali se većina autora slaže da su osnovne karakteristike radionice kojima se ona može i definisati: - - - - - - - -

angažman aktivno učešće svih rad u malim grupama raznovrsnost komunikacijskih obrazaca podrška grupe pravo na različitost i poštivanje potreba, emocija i načina funkcionisanja svakog učesnika rad na zajedničkoj temi oslanjanje na lična iskustva

Pedagoška radionica predstavlja posebnu metodu rada, odnosno metodu interaktivnog i socijalnog učenja kod koje se posebna pažnja obraća na proces i način rada. Radionica u ovom smislu predstavlja

87

vođenu aktivnost koja se provodi grupnom interakcijom u kojoj sudjeluju svi učesnici grupe, te im omogućava interaktivno i iskustveno učenje, usvajanje novih vještina ili ovladavanje već postojećim. U skladu sa tim, radionički metod rada zahtijeva aktivno sudjelovanje svakog učesnika i ne dopušta nezainteresovanost i odbijanje angažmana. Postoje različiti oblici radionica, kako po sadržaju i cilju, tako i po uzrastu kome su namjenjene, te se na osnovu toga i klasifikuju. U našem radu razlikujemo tri oblika radionica, i to: pedagoške i kreativne/art radionice, te radionice nenasilne komunikacije. Kreativne radionice se sprovode sa ciljem podsticanja razvoja stvaralačkog i kritičkog mišljenja i izražavanja učesnika. U okviru pedagoških radionica koje se prvenstveno sprovode sa ciljem postizanja što bolje edukacije učesnika razlikujemo preventivne i kognitivne radionice. Preventivne radionice su „psihološke“ u pravom smislu riječi, jer su usmjerene na razvoj ličnosti, identiteta, razvijanju svijesti o sebi, vlastitim emocijama, razvijanju mogućnosti upravljanja vlastitim emocijama frustracije i bijesa, razvijanju svijesti o drugima, razumijevanju i poštovanju razlika, razumijevanju emocija drugih i razvijanju empatije, i sl. Kognitivne radionice, za razliku od prethodnih, imaju za cilj sticanje znanja i vještina, te podsticanje i razvoj kognitivnih procesa kao što su na primjer planiranje, donošenje odluka, strategija učenja, razmišljanje, pažnja, percepcija, razvijanje kritičkog mišljenja, i sl. (slika 1.)

(slika 1.) Radionice nenasilne komunikacije podrazumijevaju razvoj komunikacijskih vještina i jačanje već postojećih. Osnovni cilj ovih radionica jeste razvijanje komunikacijskih i socijalnih vještina neophodnih za konstruktivno i kreativno rješavanje sukoba/konflikta, suradnja, međuovisnost i uzajamnost, pomaganje drugima, izgradnja i jačanje prijateljstva, razumijevanje uzroka sukoba, vještina komunikacije, posredovanja i pregovaranja u sukobu, i sl. Pod nenasiljem se podrazumijeva traganje za kreativnim i konstruktivnim rješenjima problema. Biti nenasilan ne znači biti slab, nego jak. „Nenasilje je svaki postupak koji pospješuje prirodan rast i razvoj ličnosti i uzdiže je kao vrijednost za sebe. Nenasilje je postupak koji počiva na poštovanju svakog pojedinačnog ljudskog bića i vrijednosti života“ (Suzić, 2000, str. 3). Komunikacija je jedan od uslova rasta, razvijanja i opstanka čovjeka u socijalnom okruženju. “Nedostatak dobre komunikacije gotovo je uvijek faktor — ponekad najvažniji — koji pridonosi sukobu i potiče ga: uzrok i rezultat povišene napetosti i porast nerazumijevanja. Dobra je komunikacija s druge strane izraz i sredstvo kreiranja uvažavanja. Kada se potrudimo pažljivo slušati i jasno izraziti sami sebe, mi smirujemo osjećaje i pomažemo pojašnjenju prirode sukoba” (Greek, Ingelstam, Lane i Lorentzi, 1995., str. 15).

88

Zašto je važno i kako učiti govor nenasilja? Prema L. Bognaru “učenje govora nenasilja je dug i dosta spor proces i možemo razlikovati naše osobno učenje i poučavanje drugih. Osobno učenje treba početi radom na razvoju vlastite osobnosti, puta do sreće, odnosno radom na sebi. Pritom je osnovno da smo sami to odlučili i da zaista želimo dio svoje energije i vremena utrošiti na mijenjanju kvalitete osobnog života... Mnogo toga možemo naučiti sami, ali ne sve. Moramo uspjeti postići osobnu uravnoteženost i mirnoću, postati osoba koja raste i koja je u stanju širiti mir i nenasilje oko sebe. Treba proći izobrazbu iz nenasilne komunikacije koja se provodi isključivo u pedagoškim radionicama. Riječ je o tzv. cjelovitom učenju koje nije okrenuto samo našem razumu nego i osjećajima, socijalnim odnosima, psihomotorici, samoaktualizaciji. To obuhvaća iskustveno učenje, što znači da se svaki element govora nenasilja mora prvo iskustveno doživjeti, a zatim vježbati kroz primjenu. To uključuje i kreativno učenje, odnosno sudionike ovog obrazovnog procesa prihvaćamo kao kreativna bića koja stvaralački reagiraju na probleme i dileme. Zato im ne dajemo gotova rješenja i recepte, ne namećemo im gotove odgovore, nego ostavljamo da kroz proces koji nenametljivo vodimo, sami dođu do odgovora i rješenja koja uvijek mogu biti nova i originalna” (Bognar, 2004., str. 8-9). Ovaj oblik radionica objedinjuje prethodne dvije i postavlja nove izazove i zahtjeve kako za učesnike, tako i za voditelje radionica. 1.2.

Osnovni principi pedagoških radionica

Po pravilu, pedagoške radionice vode dvije osobe/voditelja, zbog potrebe primanja i davanja kritike, refleksije i samorefleksije. Osim toga, raznolikost stilova rada, iskustava i dinamičnosti voditelja doprinosi uspostavljanju i usmjeravanju procesa učenja. Voditelji pri tome i sami uče, bivajući uvek iznova konfrontirani sa teškim situacijama, koje zahtjevaju kreativnost i konstruktivnost za njihovo prevazilaženje i/ili prihvatanje. Voditelji struktuirano pripremaju program pojedine radionice, koji ne mora obavezno imati detaljan vremenski plan u kojem je svaka minuta isplanirana, već podrazumijeva, prije svega, analizu radnih tema iz što je moguće više uglova. Takav pristup daje slobodu učesnicima da rade na onim pitanjima koja su im od interesa. Odgovornost voditelja je postavljanje strukture radionica koja bi trebala biti fleksibilna, a da pri tom povezuje teme jednu sa drugom i stvara podlogu za otvaranje teških pitanja koja je nemoguće pokrenuti na samom početku, dok poverenje i kohezija grupe još nisu stvoreni. Samu dinamiku procesa u velikoj mjeri određuju učesnici svojim angažmanom dok se voditelji prilagođavaju potrebama i interesima grupe. U pravilu se ovakvim pristupom i osiguravanjem prostora za uključenje svih prisutnih, postiže efekat osnaživanja učesnika da iznesu svoje mišljenje i osjećaje, osjećajući pri tom da im se pridaje jednaka važnost kao i ostalima, ohrabreni da preuzmu inicijativu i odgovornost. S obzirom na to da radionice imaju jasno definisan plan, u suštini programa pedagoških radionica prepoznajemo struktuirane aktivnosti koje nastaju konkretnim zahtjevom koji uvodi voditelj, a objedinjene su oko jedne teme. Metode korištene u radionicama teže učenju kroz iskustvo, one zahtijevaju temeljit angažman učesnika na intelektualnom i emocionalnom planu, dopunjeno pokretom tijela. Pedagoške radionice objedinjene su oko različitih tema koje se međusobno nadovezuju prateći dinamiku rada grupe i energiju u grupi kao i spremnost za rad na temama koje znaju biti vrlo osetljive - izazvati jake emocije. Dok se u toku jedne radionice koncentracija učesnika može kretati oko preispitivanja sopstvenih stavova, emocija, predrasuda i vrijednosti, u nekoj drugoj to može biti pitanje grupne interakcije (uloge pojedinaca u grupi, način komunikacije, itd), ili relativno apstraktna tema (vršnjačko nasilje, interni problemi u razredu). Radionice u ovom smislu predstavljaju vođenu aktivnost koja se provodi grupnom interakcijom u kojoj sudjeluje 15-20 učesnika („idealan“ broj za grupu). Glavna karakteristika pedagoških radionica jeste rad u grupi. Osim toga, prepoznatljiva je i kružna komunikacija, pri kojoj su učesnici i voditelji smješteni u krug, a svako iskustvo dijeli se sa ostalima. Djeca doživljavaju određene sadržaje posebno kreiranim i strukturiranim situacijama. Uloga voditelja/voditeljice je poticanje i olakšavanje razmjene iskustava tako da se koristi svaka prilika u radu kako bi se pozitivno odgovorilo na potrebe, očekivanja i izražavanje doživljaja djece. Radionice koje oblikujemo prema modelu iskustvenog učenja (što ga je razvio David Kolb, 1984.) možemo nazvati pedagoškim radionicama. Pedagoška radionica kao oblik rada i metoda učenja razlikuje se od klasičnih oblika rada sa grupom djece. Učesnici su direktno uključeni u situaciju, proces, aktivnost i sl., i iz njega sami izvode zaključke, odnosno pouke. Iskustveno učenje usmjereno je na proces, a ne na neposredni ishod, te na osobno

89

izgrađeno, a ne preuzeto znanje (umijeće, stavove). Ova metoda učenja integrira sve psihofizičke funkcije djeteta kao što su tjelesno izražavanje (pokret), osjetilnost (dodir, vid, sluh, itd), osjećaji, sjećanja, maštu, volju, spoznaju (intelekt i intuiciju). Takav proces učenja povezuje razumijevanje svijeta s razumijevanjem sebe i drugih (moralnim, etičkim i socijalnim svijetom). Grupna interakcija i komunikacija u kojoj se mogu podijeliti iskustva među vršnjacima, u kojoj se povećava dječija osjetljivost za tuđe osjećaje i doživljaje, razvija suradnja, suosjećanje i tolerancija, razumijevanje i povjerenje, a odgovornost i briga za sebe razvijaju neposredno s odgovornošću i brigom za druge. Uči, dakako, i o vrijednostima zajednice. 2. PRIMJER RADA U ZAJEDNICI Multidisciplinarni tim „Vive Žene“ je sa svojim aktivnostima prisutan u zajednici dugi niz godina, obezbjeđuje efikasnu psiho-socijalnu pomoć i podršku kroz tretmane porodične terapije, individualne i grupne psihoterapije, body terapije, medicinske pomoći, socijalno, pravno savjetovanje i pedagoški rad. Rad sa zajednicom usmjeren je ka osnaživanju unutarnjih kapaciteta grupa i pojedinaca sa kojima tim radi i kojima pomaže sa ciljem da korisnici postanu aktivniji u stvaranju vlastite budućnosti. Ciljevi rada u zajednici obuhvataju: - Ublažiti efekte traumom izazvanih poremećaja u životima žrtava koje su mučene, silovane ili zlostavljane i pomoći im u njihovom emocionalnom zacjeljivanju. - Olakšati proces otkrivanja i psihološke rehabilitacije žrtava torture koji žive u izbjegličkim zajednicama. - Podrška korisnicima u pokretanju grupa samopomoći. - Ponovno uspostavljanje interne socijalne strukture i eksterne socijalne mreže u zajednici. - Spriječiti trans-generacijski prenos traume kod djece i adolescenata. U kontekstu sprovođenja programa pedagoškog rada u zajednici, generalni cilj odnosi se na sprječavanje trans-generacijskog prenosa traume kod djece i adolescenata. Program se sprovodi kontinuirano i zasnovan je na pedagoškim radionicama. U radu sa djecom kao dobar pokazatelj uspjeha i pozitivnih rezultata pokazao se istovremeni rad sa roditeljima zasnovan na psiho-socijalnom programu za odrasle. 2.1.

Opis zajednice

U okviru dugogodišnjeg rada i implementacije programa u zajednici, program pedagoškog rada implementiran je i u jednoj manjoj ruralnoj zajednici/zaseoku. U toj manjoj zajednici koju sačinjava populacija povratnika, trenutno je adaptirano 40 kuća za stanovanje. Stanovnike ovog sela u većini čine mlađi bračni parovi sa djecom. Povratak u ovu zajednicu traje od 2000. godine, a sama zajednica fizički je izolovana od magistralne ceste nekoliko kilometara. Dugi niz godina pristup je bio otežan zbog neadekvatne ceste, naročito zimi, te je bio potreban duži period za povratak većeg broja porodica u selo. Uz pomoć stranih i ličnih donacija izgrađen je adekvatan asfaltirani put, što je omogućilo lakše kretanje stanovnika, ali i bolji pristup selu. U prvim godinama povratka porodice su useljavala u kuće koje nisu imale adekvatne električne i vodene instalacije, te su živjeli u neadekvatnim uslovima. Nakon određenog perioda truda i borbe za egzistenciju i opstanak, obezbijedili su osnovne uslove za život. Međutim, stanovnici zaseoka su uspjeli obezbijediti samo električnu instalaciju i dalje nastavili da žive bez adekvatnog pristupa pitkoj vodi obezbjeđujući je putem različitih oblika transporta i odlaganja u veće posude od po nekoliko desetina litara. U zaseoku se nalazi područna škola koja obuhvata osnovno obrazovanje do petog razreda. Po završenom petom razredu djeca prelaze u veću područnu školu udaljenu nekoliko kilometara. U osnovnoj školi prisutno je 15 učenika. Roditelji ističu svoje nezadovoljstvo uslovima obrazovanja djece, problemima u suradnji sa nastavnim osobljem. U stalnom su kontaktu sa menadžmentom škole s ciljem postizanja promjena i stvaranja adekvatnijih uslova za djecu. Međutim, to veoma teško postižu, minimalne promjene su skoro pa nevidljive. U školi je obezbijeđeno grijanje na čvrsto gorivo, odnosno, u učionici se nalazi peć na loženje. U školi postoje vodovodne instalacije, ali nije obezbijeđen pristup pitkoj vodi što je i problem u svim domaćinstvima ovog zaseoka. Školski prostor, zajedno sa školskim terenom, koristi se i za aktivnosti koje se sprovode tokom godine u zajednici.

90

Žene u ovoj zajednici su potisnute u drugi plan. Muškarcima u selu su prepustile sve aktivnosti, te se bave samo poljoprivredom i odgojem djece. Nakon sve većeg povratka i povećanjem broja porodica, pojavila se potreba da organizuju određene aktivnosti kako bi učinile nešto za sebe i time pomogle svojim porodicama i doprinijele napretku zajednice. Na njihovu inicijativu multidisciplinarni tim „Vive Žene“ započeo je primjenu psihosocijalnog rada sa grupom žena u ovoj zajednici, ali i sa grupom zainteresovanih muškaraca. U grupama su prepoznati i definisani određeni problemi na kojima je bilo neophodno raditi, s ciljem jačanja i pružanja pomoći i podrške svim članovima grupe kako bi doprinjeli razvoju zajednice u kojoj žive. 2.2.

Formiranje grupe

Brajša - Žganec (2002., str.23) navodi kako „dječji socijalni razvoj obuhvata ponašanja, stavove i afekte sjedinjene u dječijoj interakciji s odraslima i vršnjacima“. Prema ovim riječima može se zaključiti da čovjek svoje mogućnosti ostvaruje unutar zajednice, a socijalne se veze stvaraju od najranijih dana čovjekovog života. Naime, „roditelji, vršnjaci i nastavnici tri su socijalizacijska faktora koja pridonose zadovoljenju različitih dječjih potreba“ (Klarin, 2006, str. 7), a te se potrebe odnose na aspekte koji omogućavaju nesmetan emocionalni i socijalni razvoj. Činjenica da se socijalno ponašanje pa tako i socijalne kompetencije ne dobivaju rođenjem nego se stiču, omogućuje nam da na njih djelujemo. Za početak rada sa djecom veoma je važna suradnja sa roditeljima kao glavnim akterima u dječijem životu. Obavljeni su razgovori sa roditeljima koji su isticali da njihova djeca imaju veoma malo kreativnih aktivnosti, te da nisu zadovoljni s učenjem svoje djece. Djeca u školi nisu imala organizovanu vannastavnu aktivnost, a s obzirom na fizičku udaljenost stambenih kuća, nisu imali mogućnost aktivnijeg druženja i boljeg međusobnog upoznavanja. Osim toga, djeca veoma često ulaze u konflikte u koje uključuju i roditelje. Djeca, uzrasta od 6 do 11 godina starosti, su raspoređena u dva kombinovana odjeljenja od prvog do petog razreda. S obzirom na već postojeću suradnju sa menadžmentom centralne škole, u kontaktu sa direktorom dobivena je saglasnosti za rad sa djecom u ovoj područnoj školi. Direktor je upoznat sa planom i programom, te načinom rada grupe. Učesnici grupe su djeca povratnici koji potiču iz porodica sa teškim traumatskim iskustvom tokom proteklog rata. Porodice u čijem okruženju žive djeca suočavaju se sa različitim egzistencijalnim problemima i posljedicama, kao i simptomima teškog traumatskog iskustva. Uz roditelje koji teško nalaze slobodno vrijeme da se posvete djeci i ne postojanjem adekvatnog sistema podrške unutar kojeg bi djeca usmjereno i sistematski usvojila socijalne vještine, djeca su pretežno prepuštena sama sebi u suočavanju sa problemima i konfliktima na koje nailaze u svom odrastanju. Kao rezultat toga, prepoznati su problemi djece u komunikaciji, koncentraciji, problemima sa učenjem, agresivnosti, predrasudama, vršnjačkom nasilju, nepoštovanju autoriteta, niskom samopouzdanju, konstantom otporu prema obavezama, predrasudama i stereotipima u stavovima prema spolu, borbi za uspjeh, i sl. Prisutna je podijeljenost prema spolovima, odnosno, definisana je jasna uloga dječaka i djevojčica u zajednici, što dovodi do stvaranja razlika i jačanja predrasuda unutar same grupe. 2.3.

Rad sa grupom djece „Najbolji prijatelji“

Grupa djece je formirana i počela sa radom po početku školske godine. U pravilu, sprovođenje programa pedagoških radionica započinje dvije sedmice nakon početka školskih aktivnosti kako bi se obezbijedilo nesmetano odvijanje školskog plana i programa, te omogućilo prisustvo svih članova grupe. Rad se odvija kontinuirano, u skladu sa pedagoškim programom, u trajanju od dvije godine. Svakom je djetetu potreban kontakt sa drugom djecom kako bi moglo spoznati da drugi imaju slične osjećaje i slične probleme. Kroz grupni rad djeca imaju priliku osvijestiti svoju interakciju sa drugom djecom, učiti, preuzimati odgovornost za ono što rade i u kojoj mjeri, te isprobavati nove načine ponašanja u sigurnom okruženju. Prednosti koje pruža grupa: - podrška ostalih članova, razvijanje povjerenja, osjećaja prihvaćenosti i razumijevanja, - podrška većeg broja članova u promjeni, za provođenje donesenih odluka, - dijeljenje i izmjena mišljenja i vlastitih problema s drugima, uviđanje da nisu sami i izolirani sa svojim problemima,

91

- uvid kako se drugi suočavaju s vlastitim tegobama, učenje novih vještina reagovanja i ponašanja, - razvijanje socijalnih odnosa, učenje adekvatne komunikacije s drugima i slušanja, - razvijanje osjećaja brižnosti, nježnosti, suosjećanja, otvorenosti i iskrenosti, osjetljivosti za tuđe potrebe i osjećaje, - povećanje samopouzdanja, samosvijesti i prihvaćanja samog sebe, - izražavanje emocije na zdrav i konstruktivan način. Na samom početku rada, pod usmjerenjem voditeljica, stvara se struktura i atmosfera u kojoj će djeci biti ugodno i gdje će imati određeni vid sigurnosti za izražavanje sebe, svojih emocija i interakciju sa drugima. Stvaranjem sigurnog mjesta, atmosfere i ambijenta, djeca otkrivaju i razvijaju vlastite sposobnosti, kreativnost, maštu, zatim jedinstvene potencijale, unutarnje interese i motivaciju, razvijaju mentalnu fleksibilnost, izgrađuju povjerenje u sebe i svoje mogućnosti, povećavaju samopouzdanje, uče kako se samonjegovati. U skladu sa tim, djeca od prvog susreta sa voditeljicama kreiraju ambijent i atmosferu pod kojom će u narednom periodu zajedno učiti i raditi. Jedan od prvih koraka jeste kreiranje pravila grupe koja postavljaju sami članovi kako bi se osigurao što kvalitetniji rad i omogućili uslovi za prvu grupnu povezanost članova, te osiguralo stvaranje osjećaja povjerenja od prvog kontakta sa djecom. Djeca donose pravila kojih će se pridržavati, odnosno, navode sve momente koje smatraju ometajućim i koje ne bi željeli da se dešavaju u grupi. Pravila su napisana na velikom papiru koji se istakne na vidnom mjestu učionice. Članovima grupe, odnosno, djeci je pružena mogućnost da predlože naziv svoje grupe. Naveli su nekoliko prijedloga i putem glasanja odabrali „Najbolji prijatelji“, navodeći kao argument da oni upravo to i žele postati. Na taj način su uz smjernice voditeljica naziv grupe odabrali sami. Od samog početka rada primjetno je da djeca koriste negativne poruke u komunikaciji, njihovi razgovori prepuni su etiketiranja, kritike, naredbi, osude, prijetnji, okrivljavanja, razuvjeravanja i slično, prisutno je dosta podrazumijevanja tokom rasprava, nema jasnog definisanja problema čime se direktno uključuju u razvoj međusobnog konflikta. Svi pričaju u glas istovremeno i jako teško se razumiju. Uz takav oblik komunikacije ne uspijevaju iskazati što zaista žele, te bivaju dodatno neshvaćeni od svojih vršnjaka. Kao i u svakoj grupi primjetne su vodeće figure na koje se svi oslanjaju, a sa druge strane, same vođe pokušavaju zadržati svoju ulogu omalovažavajući druge što kod djece izaziva razne oblike ponašanja i reakcija. U grupi smo prepoznali uloge vođe, uloge glavnih aktera koji bezuslovno prate njegove prijedloge i pasivne posmatrače koji se s vremena na vrijeme, ukoliko uvide određenu korist, priklanjaju većini. Stalno „potlačeni“ nisu prisutni. Kada je riječ o dokazivanju u grupi tu ulogu uvijek ima drugo dijete. U našoj praksi rada sa djecom, odnosno u toku radionice, djeca su zajedno sa voditeljima u krugu kako bi se naznačilo da je svaki član grupe važan i jednak. Na samom početku rada, primjetili smo da postoji podjela i odvajanje dječaka i djevojčica. U krugu sa jedne strane su djevojčice, a sa druge strane su dječaci. Djeca ističu da imaju malo zajedničkih aktivnosti. Kada smo ih upitali šta najviše vole da rade u školi, svi su krenuli u glas da pričaju, te da se prepiru i okrivljuju jedni druge „...ti ne znaš, nikad se i ne igraš... ti si glupa i niko neće ni da sjedi s tobom u klupi...ti si baš smotana i ne znaš ni da pišeš...ja volim samo sa njom da pričam jer ostali psuju i nerviraju me...“, to je samo nekoliko primjera komunikacije u ovoj grupi. Nakon što smo procijenile način njihovog razgovora, zamolili smo ih da se zaustave i da po jedno odgovaraju na pitanje, te da se potrude da čuju druge članove grupe. Izveli smo igru „Klupko“ prema kojoj svaki član navede svoju osobinu sa kojom se ponosi, te preda klupko onome ko se nalazi nasuprot njega i na taj način se kreira mreža od klupka koja povezuje sve članove grupe. Sljedeći zadatak u okviru ove igre jeste vratiti klupko osobi od koje smo ga i dobili, ali na taj način da ponovimo što je osoba govorila. Djeca su bila iznenađena, jer nisu očekivali takav razvoj događaja. Bilo im je teško ponoviti, ali su se trudili i uz podršku i pomoć osobe koja je predala klupko, uz asocijacije i uključivanje svakog člana pojedinačno završili su zadatak uspješno. Tokom diskusije su naveli „...nikada nisam razmišljala o svojim dobrim osobinama...do sada mi drugi nisu pomagali da nešto uradim...ovdje se uvijek psuje kada se nešto igramo...ovo je prvi put da smo nešto zajedno uradili...nisam znao da i drugi ne vole kada se galami...dopada mi se kada jedno po jedno pričamo, tako sam mogla čuti šta kažu...“. Kao završni dio ove igre držeći se za ruke i kroz smijeh, skakanje i uzvike zajedno su se radovali uspješno obavljenom zadatku. Tokom rada grupa je imala aktivne članove koji su uvijek spremni na komunikaciju, suradnju i aktivno sudjelovanje. Tokom prve godine pedagoških radionica članovi grupe su radili na prepoznavanju i prihvatanju svojih osjećanja i potreba. Kroz niz aktivnosti učili su preuzimanje odgovornosti za svoja osjećanja, misli i djelovanja. U tom radu pretežno smo se trudile istaknuti pozitivne strane i uspijehe

92

svakog člana, što se vidno odražavalo na njihove reakcije i samopouzdanje, te sigurnost u sebe i svoj uspijeh. U radionici pod nazivom „Moje srce“ djeca su imala mogućnost da spoznaju svoja osjećanja i osjećanja prema drugima kroz različite tehnike koje omogućavaju da se individualno izraze na najbolji mogući način. Sa djecom se diskutovalo o njihovoj naklonosti i privrženosti prema osobama iz njihove okoline s ciljem da postanu svjesni svojih osjećanja, a i osoba koje mogu povezati sa tim osjećanjima, odnosno, koje su to emocije i koje su to osobe vezane za njihove emocije. Potom su kreativnim radom i crtanjem predstavili osobe kojima su privrženi. Na listu papira su nacrtali srce, iskružili ga i odredili mjesto na njemu za svaku osobu. Podjela u srcu je napravljena od osobe koju smatraju najvažnijom, odnosno osobe kojoj su najviše privrženi pa do osobe prema kojoj osjećaju poštovanje, ali je smatraju važnom i da pripada njihovom srcu. Nakon što su završili radove – „crteže srca“ smo istaknuli na velikom grupnom srcu, te diskutovali u grupi. Svako dijete je dobilo priliku da prikaže svoje srce i objasni osobe koje su navedene u njemu i zašto je određena osoba postavljena baš na tom mjestu. Kroz diskusiju su djeca potaknuta da utvrde za koga su najčešće pronašla mjesto u svojim „srcima“, pri čemu smo istakle u čemu je svako dijete bilo uspješno u radu. Diskusija je potaknuta pitanjima kao što su: „Kako doživljavaju ljubav i kako je ona uzvraćena? Kako bi se osjećali da je izgube? Šta se može učiniti da bi se steklo još takvih ljubavi?... i slično“. Djeca su bila veoma zainteresovana za rad i potrudila su se obaviti zadatak. Tokom individualnog rada za pojedine članove bile su potrebne asocijacije kako bi uspješno obavili zadatak, te smo predložili da međusobno razgovaraju i dogovaraju se o svom radu. Na taj način ostvarena je i međusobna suradnja, te zajednički rad članova grupe. Djeca su bila zadovoljna svojim radom i objašnjenjem svojih emocija. Kroz diskusiju su naveli: „...posvađala sam se sa drugaricom i ne znam gdje da upišem njeno ime na srcu...htio sam upisati rođaka, ali nisam siguran na koje mjesto da ga upišem...ne znam koga da stavim prvog, mamu ili babu, kad su mi isto važni...“ Dalje smo razgovarali o ljubavi kao emociji gdje su djeca prepoznala ljubav prema osobama koje su pretežno članovi njihove porodice, ali ih je trebalo podstaknuti da prepoznaju i druge vrste ljubavi kao što je ljubav prema prijatelju, prirodi, životinjama, predmetima, domovini i slično. Pojasnili smo da u našim životima imamo osobe do kojih nam je stalo i koje su nam na određeni način važne u životu, ali prema njima osjećamo poštovanje, uz njih smo sigurni, ali ne osjećamo ljubav kao prema nekoj drugoj osobi, te da takve osobe mogu pronaći mjesto u našim srcima. Djeca često potiskuju dijelove sebe, svoje potrebe, želje i neizražene emocije. Poticanjem na emocionalno izražavanje olakšava se uspostavljanje kontakta s vlastitim emocijama i njihovo prihvaćanje. Budući da je dijete najčešće zbunjeno vlastitom agresivnom energijom i izražava je kroz neadekvatne, odnosno neprihatljive oblike ponašanja i odnose s drugima, važno je djetetu dopustiti različite prilike za izražavanje te energije, za doživljavanje, projiciranje, prihvaćanje i ekspresiju emocija na siguran način, uz pomoć art elemenata i igre. Ekspresija agresivne energije preduslov je zdrave emocionalne ekspresije. Aktivnosti su bile usmjerene na učenje i usvajanje prihvatljivih načina izražavanja ljutnje, pri čemu djeca osjećaju kako je u redu govoriti o svojim emocijama, uče kako imaju izbor načina izražavanja emocija, te usvajaju vještine suočavanja s emocijama. Na taj način su razvili socijalne vještine i osjećaj da ih drugi prihvaćaju. Savladali su i usvojili adekvatne mehanizme rješavanja problema i suočavanja sa stresnim situacijama. Kroz radionice koje se odnose na konflikte učili su uočavati i rješavati sukobe na društveno prihvatljiv način, promijeniti ponašanje, uspostaviti bolju samokontrolu. Samokontrola se povećava preuzimanjem odgovornosti za donesene odluke. Kada odrasli odlučuju umjesto djeteta, ono nema priliku razviti osjećaj odgovornosti. Poticanjem odlučivanja i preuzimanja odgovornosti za vlastite odluke, onoliko koliko je to moguće s obzirom na dob, djeca stiču sposobnost odgovornog zastupanja sebe. Zbog straha od pogreške djeca su često anksiozna i pri donošenju jednostavnih odluka. Stvaranjem životnih situacija u kojima su dijeca imala mogućnost prikazati svoje osjećaje ili situaciju, ponovo je proživjeti s distancom – ovaj put u sigurnom okruženju gdje im se ništa ne može dogoditi – uvidjeti različite potencijalne ishode, te stvoriti nov smisao i steći osjećaj kontrole nad svojim svijetom. Slobodnim kretnjama tijela, uranjanjem u simboličke sadržaje neprijeteće realnosti kroz igru, modelirajući glinu ili  kombiniranjem boja i kolaža, slobodnim otpuštanjem  glasova, djeca su izražavala emocije, oslobađala negativnu energiju u tijelu čime se otpušta napetost, smanjuje strest i postiže umirujući i ublažavajući učinak. Kroz art radionice otkrivali su i osnaživali vlastite sposobnosti, kreativnost, maštu, otkrili i razvili jedinstvene potencijale, unutarnje interese i motivaciju, razvili mentalnu fleksibilnost, izgradili povjerenje u sebe i svoje mogućnosti – povećali samopouzdanje, naučili se samonjegovati.

93

2.3.1. Izazovi u radu sa grupom Kao i svaka vršnjačka grupa s obzirom na različit uzrast djece i ova grupa je imala članove koji su se izdvajali. Tokom rada primjetno je bilo socijalno izoliranje i izbjegavanje, te odvajanje i teškoće u komunikaciji sa drugim članovima. Dva člana grupe su se isticala i izdvajala iz konteksta. Jedan član je bivao odbačen od grupe, dok se drugi član sam izdvajao i izbjegavao direktnu komunikaciju kako sa voditeljicama, tako i sa ostalim članovima. Jedan od istaknutih autora, Žan Pijaže, smatra da kooperacija u velikoj mjeri doprinosi razvoju. Pri kontaktu sa vršnjacima djeca uviđaju da postoje stavovi i mišljenja koja se razlikuju od njihovih. Pomoću kooperativnosti oni razmatraju prijedloge druge djece i tada dolazi do kognitivnog konflikta. Diskusija koja se razvija među vršnjacima je čak značajnija od diskusije djeteta i odraslog zbog simetrije u interakciji. Postoji nekoliko razloga zašto djeca bivaju odbačena od strane svojih vršnjaka: ometanje drugih na nastavi, akademska neuspješnost (ona određuje socijalni ugled učenika u razredu), nezrelost ili nepripremljenost za efikasno učestvovanje u socijalnim situacijama. Povezanost statusa odbačenosti sa akademskim teškoćama karakteristična je za učenike od najmlađih do najstarijih razreda osnovne škole. Poteškoće koje su se javljale tokom aktivnosti odnosile su se na otežanu motiviranost djece da obave određene aktivnosti, te smo zbog toga veoma često improvizovale i određenim članovima omogućavale dodatnu stimulaciju uključujući ih u manje grupe i koristeći grupne zadatke. U aktivnostima u kojima se djeca nisu osjećala ugodno sa grupnim zadatkom pružale smo mogućnosti individualnog izražavanja što je grupa prihvatala. Nakon godinu dana primjetno je da su djeca počela komunicirati drugačije u odnosu na sam početak rada. Više pokazuju poštovanja jedni prema drugima i obraćaju pažnju na osjećanja drugih, te pokazuju zainteresovanost za potrebe grupa. Nakon prve godine programa došlo je do promjene nastavnog osoblja u školi. Djeca su dobila novog učitelja i učiteljicu što je unijelo drugačiju atmosferu u naš rad. Ostvarena je suradnja sa učiteljima za postizanje dobrobiti grupe i samog grupnog rada. Učitelji su i sami primijetili određene probleme koji se odnose na ponašanje prema pojedinim članovima. S obzirom da su bili spremni na suradnju i dijalog, u dogovoru sa njima, a s ciljem očuvanja konzistentnosti odnosa prema grupi i poduzetim mjerama, učiteljica je u konkretnom slučaju organizovala određene aktivnosti u radu sa djecom, i to sve sa ciljem ostvarenja što bolje adaptacije, promjene ponašanja i prihvaćanja odbačenog/socijalno izolovanog člana od grupe vršnjaka. Te aktivnosti su u mnogome doprinijele boljem razumijevanju same grupe i većoj spremnosti na otvorenost i mogućnosti promjene. U radionici pod nazivom „Crno janje“ djeca su proširila znanje o nasilnom vršnjačkom ponašanju, te da je isključivanje iz društva ili nagovaranje drugih takođe oblik nasilja. Spoznali su da postoji i uloga posmatrača, odnosno osobe koje pasivnim posmatranjem odobravaju nasilno ponašanje. Tokom aktivnosti radionice pročitali smo nezavršenu priču, te su dobili zadatak da individualno napišu kraj priče, a potom u tri grupe odaberu priču koja im se najviše dopada. Nakon što su obavili zadatak i svaka grupa predstavila svoj kraj, voditeljice su pročitale predviđeni kraj prema radionici, te diskutovale sa grupom. Kao grupa su odabrali kraj koji su pročitale voditeljice, te diskutovali o ulogama koje su prepoznali u priči. Nakon pitanja „Da li ste ikada vidjeli slično ponašanje među djecom?“ članovi grupe su istakli da prepoznaju ovu priču u stvarnom životu. Kroz diskusiju su se prepoznali u ulogama koje su ponuđene, odnosno, uloge osobe koja se nasilno ponaša, osobe koja trpi nasilje i posmatrača. Prihvatili su situaciju kao realnu i stvarnu, te putem konkretnih prijedloga pokušali pronaći najprihvatljivije rješenje. Predložili su da pokušaju pomoći djevojčici koju isključuju i izbjegavaju tako što je neće ismijavati. Ukoliko bude neuredna, pomoći će joj da se očisti. Ako ne zna sama uraditi domaću zadaću, pomoći će joj oni koji znaju. Naravno, da to nisu postigli u okviru samo jedne radionice. Kroz aktivan rad i spoznaju tokom druge godine programa i upoznavanjem sa novim vještinama komunikacije, član odbačen od svojih vršnjaka postepeno je uključen u sve aktivnosti. Kao pozitivan rezultat uspjeha pokazao se igrokaz koji su pripremili za roditelje. Igrokaz su pripremili u periodu od tri dana bez posebne pomoći voditeljica, a prezentovali su ga pred publikom, odnosno članovima svojih porodica. Tokom priprema igrokaza, voditeljice su im omogućile tekst i konsultacije, u slučaju potrebe. Igrokaz su pripremili i kreirali tako da je svaki član imao priliku da iskaže svoje mišljenje i predloži način rada. Osim toga, u okviru igrokaza obuhvaćeno je i art predstavljanje svakog člana, što su ispunili u zadatom roku. Tokom prve godine programa njihova komunikacija je bila izrazito nasilna. Nisu pružali drugima prostora da iskažu svoje mišljenje i u najčešćem ishodu završavali su svađom koja potraje određeni period. Na kraju programa poštovali su vrijeme svakog člana potrebno za diskusiju, imali su mnogo

94

više strpljenja, naučili su slušati druge i čuti što imaju reći, te argumentovano davati odgovore za svoje neslaganje ili dati podršku drugim članovima ukoliko je to potrebno. Pri rješavanju međusobnih problema koristili su medijatore koji su sagledavali problem iz oba ugla, te zajednički pokušavali pronaći kompromis. 3. Zaključak Djeca usvajaju socijalne vještine učestvujući u vršnjačkoj zajednici kao njen dio. U njoj uče kako da rade, kako da slušaju, da razmišljaju i da saosjećaju sa drugima. Postati socijalno kompetentna osoba znači usvojiti prosocijalna ponašanja i određene vještine koje omogućavaju razumijevanje svoje okoline i djelotvorno snalaženje u svakodnevnim situacijama. Budući da djeca i prije polaska u školu stiču određenu razinu socijalne kompetencije, tokom školske dobi potrebno ju je unaprjeđivati te djeci omogućiti sticanje novih socijalnih vještina koje su im potrebne za snalaženje u novoj okolini. Na početku našeg rada teme susreta bile su usmjerene ka tome da djeca saznaju više o sebi i drugima, nauče prepoznati svoje osjećaje i potrebe, te razviju grupnu povezanost. Grupa i svaki njen član pripremljeni na ovaj način bili su spremni raditi na temama uočavanja razlika i prihvatanja različitosti, upoznavanja sa pojmom sukoba, prepoznavanja i načinima rješavanja, upoznavanja sa oblicima komunikacije, prepoznavanja vlastitog načina komuniciranja, te prepoznavanja komunikacije u okolini. Prilikom rada na ovim temama djeca su vrlo dobro prepoznavala nasilnu komunikaciju, i prihvatali je bez razmišljanja kao naviku i nešto što svakodnevno koriste. Najviše napora ulagali smo na savladavanje vještina komuniciranja i slušanja što je na kraju rezultiralo promjenama u međusobnoj komunikaciji. Kao jedan od vidnih rezultata rada u ovoj grupi je da djeca mnogo više daju podršku i pomoć članovima koji imaju poteškoću u obavljanju određenih zadataka. Interaktivnim učešćem u radionicama djeca su uspjela podjeliti iskustva sa drugim članovima. Radeći sa djecom utičemo preventivno na razvoj zdravih pojedinaca, svjesni vlastitih vrijednosti, sposobnih da iskažu svoja osjećanja, da jasno kažu ono što im treba i što žele, na način da time ne povrijede druge, vodeći računa o osjećajima i potrebama drugih i vlastitim emocijama. Ovako osnaženi pojedinci spremni su konstruktivno pristupiti problemu, koristeći naučene tehnike nenasilne komunikacije, lakše pronalaze rješenja za lične probleme, ali i probleme svog okruženja. Djeca su dobila priliku shvatiti narative u porodičnom i društvenom kontekstu, da razumiju značaj i neophodnost suživota na ovim prostorima, razvijajući toleranciju prema različitostima. Dugogodišnje iskustvo tima „Vive Žene“ u radu sa žrtvama rata pokazalo se efikasnim u modelu multidisciplinarnog pristupa, da rad na sprječavanju transgeneracijskog prenosa traume ne uključuje samo rad sa djecom nego i sa njihovim roditeljima (muške, ženske grupe i kućne posjete). 4. Literatura: 1. A. Rahmanović, S. Đug (2008), Osjećam, trebam, želim. Tuzla: U.G. Vive Žene Tuzla 2. Bognar, L. (2004), Govor nenasilja. Osijek: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava 3. Brajša - Žganec, A. (2003). Dijete i obitelj: emocionalni i socijalni razvoj. Jastrebarsko: Naklada Slap. 4. Bunčić, K.; Ivković, Đ.; Janković J.; Penava A (1998): Igrom do sebe, Zagreb: Alinea 5. Dr. Ivana Zečević (2010) Program prevencije vršnjačkog nasilja. Banja Luka 6. Greek, R., Ingelstam, M. Lane, R. i Lorentzi, B.(1995), Aktivno nenasilje za ljudska prava, demokraciju i mir. Mirovni odbor Švedskoga ekumenskog ženskog vijeća. Osijek: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava 7. Janković J. (1996): Sukob ili suradnja, Zagreb: Alinea 8. Suzić, N. i saradnici (2000). Obrazovanje za nenasilnu komunikaciju. Priručnik za nastavnike. Banja Luka: Helsinški parlament građana. 9. Klarin, M. (2006). Razvoj djece u socijalnom kontekstu. Jastrebarsko: Naklada Slap

95

LITERATURA

- Cornelissen An: Interni priručnik za art-radionice. Vive Žene, Tuzla, 2005. - Ignjatović-Savić Nada i dr.: Reči su prozori ili zidovi, Program nenasilne komunikacije (radionice za decu od 10-15 godina), Interni priručnik, Beograd, 1996. - Mees-Christeller Eva en Mees. L.F.C.: Tekenen als therapie (prevod: Crtanje kao terapija), Vrij Geestesleven, Zeist. - Uzelac Maja, Bognar Ladislav, Bagić Aida: Budimo prijatelji, Priručnik odgoja za nenasilje i suradnju. Pedagoške radionice za djecu od 6 do 14 godina. - Bunčić, K.; Ivković, Đ.; Janković J.; Penava A (1998): Igrom do sebe, Zagreb:Alinea - Janković J. (1996): Sukob ili suradnja, Zagreb: Alinea - Vesna Kajiš; Milena Medić: Slagalica, Priručnik za mlade voditelje, Zagreb, 2001.

96

Related Documents


More Documents from ""