192871361-ernst-bloch-princip-nada-knjiga-i.pdf

£

ewmpugrwgpQiftOQMmp1m@rn;mrm1mmm11mmmntm · ,-

u"'""''' "'"' °' "'

BRAN KO BOSNJ AK, MILAN KANGRGA GAJO PETROVIC, PRBDRAG VRANICKI

N111/011 ori1i1111la

ERNST BLOCH

Ern1t Bloch

DAS PRINZIP HOPFNUNG

C

Suhrkamp Varlag Frankfurt am Main 1959, Suhrkamp Ta1chcnbuch Verlag

PRINCIP NADA ,,

Pr111eo s "jema!ltoga

HRVOJE SARINIC PRVI SVEZAK

Pr1tlgo11or ,,apisao GAJO PETROVIC R1tlaltlor LJUBOMIR TADIC

3W) C.,w ZAGREB, 1981.

--

'''"""lllttlll(ttlllllOfllHl!/llllil

_._ I

SADRZAJ

Gajo PetroviC: Nada u misli Ernsta Blocha .

.

XI

Predgovor .

.

1

.

.

.

•

.

•

.

.

.

.

Prvi dio (Izvje§taj)

MALI DNEVNI SNI 1.

Po~injemo

2. Mnogo

prazni .

~ega

23

hoce se vi§e

23

3. Svaki dan u nepoznato .

23

4. Skrovme i lijepa tuc:1ina . Mel'!u sobom 24 -

V~

kod

24 ku~e

na putu 25

5. Bijeg i povratak pobjednika . Na brod 27 -

26

Svjetlucava ljuska 28

6. Zrelije !elje i njihove slike . Hroma kljusad 33 - Noo duglh no:!eva 34 - Casak prije zatvaranja 35 - lzum nove zabave 37 - Prl· lika da se bude prljazan 39

32

7. Sta preostaje da se fell u starosti .

40

.

.

.

.

Vino i kesa 40 - Zazvana mladost; protu:!elja :!etva 41 - Ve~er d ku~a 44

8. Znak koji mijenja

.

.

.

.

.

46

v

l

,

1

1~

1r11

tn

P

HfHlfllltfllOttftf~HKH~t

Drugi dio (Utemeljenje)

ANTICIPIRAJUCA SVIJEST

0. ltu

10

doaac:ta kao poriv .

.

.

.

IO. Uolo telenje i !eljenje, ne nasieeno .

. .

.

.

.

51

.

.

.

51

11. t"ovjek kao bice prilicno opsefoih nagona .

.

.

54

Pojodlno tljelo 54 - Nema nagona bez tijela iza sebe M - Promjenljiva strast 56

12. Razna miUjenja o temeljnom ljudskom nagonu .

57

Spolnl nagon 57 - Ja·nagon I potiskivanje 59 - Potl1klvanje, kompleks, nesvjesno i sublimiranje 61 Nason moci, nagon opljenosti, kolektivno-nesvjesno 65 - »Eros« i arhetipovi 70

13. Historijska ogranicenost svih temeljnih nagona; razna stanja interesa za sebe; popunjeni afekti i afekti oeekivanja . . . . . . . . .

74

Nu!na potreba 74 - Najpouzdaniji temeljni nagon: samoodrlanje 74 - Historijske mijene nagon!, tako4er i nagona samoodrlanja 77 - Nutamje uzbu4enje i stanje jastva, appetltus afekata ol!ekivanja, osobito nade 79 - Nagon lirenja jastva prema naprijed, djelatno ol!ekivanje 86

14. Nacelno razlikovanje dnevnlh snova od nocnih snova. Ispunjenje skrivenih i starih felja u nocnom snu, fabulirajuce i anticipirajuee u dnevnim fantazijama . . • . . . . . . . . . Sklonost snu 88 - Snovl kao ispunjenje felja 89 Tjeskoban san i ispunjenje felja 93 - Ono irlavno: dnevni san nije polazna stepenica nocnog sna 98 Prvi i drugi karakter dnevnog sna: slobodan put, sal!uvani ego 100 - Tree! karakter dnevnoi sna: pobolJ!lavanje svijeta 105 - Cetvrtd karakter dnevnoi 1na: putovanje do kraja 109 - Proflmanje dnevnlh I noenlh igara sna, njegovo razrje§enje 114 - Joi jednom sklonost snu: •raspolofenjec kao medlj dnevnlh 1nova 118 - Jo§ jednom afektl ol!elQivanja (tjeskoba, 1trah, 1trava, ocaj, nada, pouzdanje) i san na Javl 123

VI

-· 15. Otkrice jo~-ne-svjesnoga ill svitanja prema naprijed. Jo~-ne-svjesno kao novi razred svijesti i kao razred svijesti novoga: mladosti, mijene doba, produktivnosti. Pojam utopijske funkcije, njezin susret s interesom, ideologijom, arhetipovima, idealima, alegorijama-simbolima . . . . .

131

Dva ruba 131 - Dvojako znal!enje predsvjesnoga 132 - Jo§-ne-svjesno u mladosti, mijeni doba, produktivnosti 134 - Jo§ o produktivnosti njezina tri stadija 139 - Razlike u otporu §to ga zaboravljeno i joA-ne-svjesno suprotstavljaju rasvjetljivanju 146 - Epilog o prepreci koja je tako dugo onemogucivala pojam jo§·ne-svjesnoga 151 - Svjesna i znana djelatnost u jo§-ne-svjesnomu, utopijska funkcija 162 - Jo§ o utopijskoj funkciji: subjekt u njoj I protupohod protiiv lo!le postojecega 168 - Dodir utopijske funkcije s interesom 172 - Susret utopijske funkcije s ideologijom 175 - Susret utopijske funkcije s arhetipoviima 182 - Susret utopijske funkcije s idealima 190 - Susret utopijske funkcije s alegorijama-simbolima 200

16. Ostatak utopijskih slika u ostvarenju; egipatska i trojanska Helena . . . . . . • . •

205

Snovi hoee dalje 205 - Ne-dostajanje i Ito se u njemu mole skrivati 206 - Prvl razlog razocaranju: On· dje gdje te nema, ondje je sreea; drugi razlog: osamostaljenl san i saga o dvostrukoj Helen! 207 - Prigovor protiv prvog i drugog razloga: odlseja mirovanja 214 - Treei razlog ostatku utopijskih sMka: aporije ostvarenja 218

88

17. Svijet u kojem utopijska fantazija ima korelat; realna mogucnost, kategorije front, novum, ulti· mum i horizont . . . . . . . . .

~4

Covjek nije neproni~an 225 - Mnoiro toga u svijetu jo§ je nezakljul!eno 225 - Militantni optimlzam, ka· tegorije front, novum, ultimum 227 - »:Sivstvujuee prema mogucnosti• i iobivstvujuee u mogucnosti•, stru· ja hladnoee i struja topline u markslzmu 236 - Umjetnicki pricin kao vidlj.ivo pred-vl4enje 243 - Laina autarkija; pred-vi4enje kao realan fragment 251 - U pitanju je realizam, sve zbiljsko Ima horlzont 257

VII

-

~

-

'

•

r

I'' I' II

1' 1 ! ' , !fjl l•f I

Oflftfllllff H

fOfl'htUi~lfll~n

~lfHtttfHKflffH

Formnlno mo11uce 260 - Stvnrno-objektlvno moguce 260- Stvarakl-obJektu-prlmJercno moauce 265-0bjektivno realnu moauc" 272 - Sjecanje: logicko-staticka horba protlv 11m1111l'eua 279 - Ostvarltl mogucnost 286

(Prijelaz)

SLIKE ZELJA U OGLEDALU (IZLOG, BAJKA, PUTOVANJE, FILM, KAZALISTE)

19. l'rnmJena avl.lrla Ill .ledanaest Marxovih teza o •

•

•

•

•

•

•

•

•

•

289

Vrljerno fon11111lranjn 290 - Pitanje grupiranja 295 Spolllll.lnuteorlj11k11 11rupa: Opa!anje i djelatnost (Teze '· I, J) 296 -- Anolropolo!ko-historijska grupa: Samoot11dt'11Jc I INtln1kl materljal!zam (Teze 4, 6, 7, 9, 10) .lo~ · - Grupa teorlja-praksa: Dokaz i potvrda (Teze 2, II) ~12 - Lozlnka I njemn smisao (Teza 11) 320 Arhl111l'duv1k11 t~ka: Znanje sto se ne odnosi samo na lll'«1llo, 11e10 bltno na uzlazece 329

20. Sn'-t:luk / Svojstvo anticipiranja i njegovi polovi: lnmnl trenutak - otvorena adekvatnost . . .

21. Dnevni san u drafesnom liku: Pamina iii slika kao erotsko obecanje . . . . . . . . . .

395

24. $to nekomu danas prifa ogledalo

396

Jak na poniznosti 397

398

25. Nova odjeea, osvijetljeni izlog • Dobro grac:!en 398 -

Svjetlost reklame 400

401

26. Lijepa maska, Kukluxklan, §areni magazini 335

Krivudavi putovi 402 - Uspjeh stra§enjem 404 - Knjige o uspjehu, price od sirupa 406

27. Bolje kule u zraku na godifajem sajmu i u cirkusu, u bajci i kolporta!i . . . . . . . . .

410

Hrabrost mudrih 411 - Stolicu, prostri se, duh svjetiljke 413 - •Na krillma pjesme, ljubavl srca, ja cu te odnijeti• 415 - •Onamo, put predjela Gangesa, ondje znam najljep§e mjest0« 418 - Ju!no more na va§aru l u cirkusu 421 - Divlja bajka: kao kolporta!a 426

28. Car putovanja, antikvitet, sreca romana groze

369

Nje!no jutro 369 - Djelovanje posredstvom portreta 370 - Nimbus oko susreta, zaruke 374 - Odvlle slike, spas od toga, nimbus oko braka 376 - Vlsoki par, Corpus Christi iii nekada5nja kozmicka l krlstolika utopija braka 381 - Naknadna slika ljubavi 385

22. Dnevni san u simbolitkom liku: Pandorina §krlnja; dobro koje je ostalo . . • . • . . • .

23. Praviti se ljep§im od sebe .

Bitd vitak 396 -

P11IM I !lvljenl trenutak 336 - Mjesto za moguce naprcdovanje 336 - Izvor i usce: iznenac:!enje kao apsolutno pltanjc 337 - Jos jednom: tama zivljenog trenutka; Carpe diem 339 - Tama zivljenog trenutka, naMtavak: Prednji plan, nekoristan prostor, melankollJa bpunjenja, samoposredovanje 345 - Jos jednom l:mcnac:!enje kao apsolutno pitanje, u liku straha kao I u llku 1rece; uopee utopijski arhetip: najvi§e dobro 3'1 - Ne u lskonu, jos-ne u l'ovijesti, nista dli pak ave na 1vrietku 357 - Utopija ne trajno stanje; dak lc lpak: Carpe diem, a1i kao pravo pri pravoj sadaAnjostl 366

VIII

Treci dio

259

18. Slojevi kategorije mogucnost

Ft'UC'lhlll'h\I

..:.IL

429

Lljepa tuc:!ina 430 - Zelja za daljinom l historizlraJu· c!a soba u devetnaestom stoljecu 435 - Aura antlknoi namjeltaja, car ru§evina, muzej 442 - Dvorski perivoj l irac:!evine Arkadije 450 - Ludo vrijeme, Apolon nocu 454

29. Slika !elje u plesu, pantomima i zemlja filma .

388

.

.

457

Novi pies i stari 457 - Novi pies kao biv!i ekspresi· onistickil, egzotika 461 - Kultskl pies, dervm, kola bla!enih 463 - Gluhonijema I znacenjska pantomlma 467 - Novi mlm posredstvom kamere 471 - Tvornica sanja u pokvarenom i u transparentnom smislu 474

IX

n . .!'t!MmW!PPPf'PP'"'mm1m111111u:i1mm;umnmr;Jmw:i:12:tm111mmtrumrui!..r:nillfilGf!illjtm:::

30. Kazali§te, promatrano kao paradigmatski zavod, i odluka u njcmu .

478

Di!e se zavjcsa 478 - Prokulavanje prlmjera 479 Jo§ o prokulavanju - kojl prlmjer treba tra!iti 483 - Cltanje, aovorna mlmlka I 1cena 485 - Iluzija, iskr<'nl prlt'ln, mor11lnl 7.avod 490 - La!no i pravo aktunllzlranje 494 ~ Daljc pravo aktuaLiziranje: Ne s trah I 11m'11 t, ""'" prko11 I nada 4'17

31. Izru1ilvn11Je I omraf.cnc 11lkc !clja, dragovoljno humorl11tlfoe . . . . .

Gajo Petrovic NADA U MISLI ERNSTA BLOCHA

500

Rljecca all ~ - •Pomodne stvari sve skupa nisu nlzalto• ~01 ~ Le Ndant; Un autre monde 502 Arlatofanov" ol'tlce• 4 kulc u oblacima 505 - Veselo pretjerlvanJ«': l.uldjanova •Vera historiac 507 - Dohrovolj110-hu11111rl1tltne slike !elja 509

32. lluppy-cnd, pruzren pa ipak branjen .

.

.

.

......&

512

Ernst Bloch jasno je rekao koje svoje radove smatra glavnim. Princip nadu (Das Prinzip Hoffnung) on uvijek iznova naziva svojim glavnim djelom, Duh utopije »poku§anim prvim glavnim djelom«. Kao §to je Princip nada Blochovo glavno djelo, tako je i nada Blochova glavna misao. Kao §to u njegovom prvom glavnom djelu dominira pojam utopije, tako u drugom dominira pojam nade.1 Pokubvajuci da ukratko ozna~e Blocho1 Upravo zato u ovom ~emo predgovoru Blochovom djelu pokuiati da ka!emo neito o problemu nade u njegovoj misli. Svojim ml§ljenjem nade Bloch je obuhvatio I kriticki razmotrio problematiku kojom se filozoflja bavila u toku svog dvo4potisu~ljetnog razvoja, te je ujedno u punom opsegu ukazao na jo§ nemliljene nedovoljno milljene) mogu~nosti filozofskog m!§ljenja. U uvjerenju da se u jednom predgovoru ogranitenog opse1a ne moau adekvatno kriticki razmotrlti sva pitanja o kojima Bloch u svom djelu raspravlja (niti njegov poduhvat u svojoj cjelovitosti i cjelini), ogranicili smo se na poku§aj sa!eto1 krltickog razmatranja centralnog pojma Blochove mlsli, onog u kojem i pomocu kojeg se sve njegove misll sabiru. Svatko ~ se slo!itl da predgovor jednom djelu ne mote iscrpno razmotriti I •rlje§ltic sve probleme §to ih samo djelo postavlja. No ne bi Ii ipak trebalo da se u predgovoru ukra· tko· prika!e i razjasni 1lavni problem djela, njegova struktu· ra i nJe1ov 1lavni sadriaj? Ma koliko inace takav zahtjev bio opravdan, u ovom slucaju on se cini suvilan. U svom vlasti· tom 1tPred1ovoruc ovom djelu Bloch je majstorsk4 izlo!io svoj osnovni problem I svoje 1lavne ideje vodilje, objasnio podjelu djela na pet 1lavnih dijelova i sa!eto prlkazao sadriaj svakog od tlh pet dijelova. Stoia citaoca koji se (I dosta razlo1a) boji da ~ se lzaubiti u slofenim tokovlma ovo1 opse!no1 djela upu~ujemo u prvom redu na Blochov vlastiti predgovor: od nje1a treba poeeti I cel~e mu se vra~ati. Neklma bi moglo smetati Ito pred1Qvor ne 1ovori opc!enito o Blochovom !ivotu I djelu. Smatram da su osnovni podac:t o

cm

' :;;;;

XI

"""

U'CS':!t:t.Hf''i'!!!"'·· 1 w 1 'mliw+·,,·,=r:;,i1;&q;:;w;rf}j!ilj!;il;j1!Mamuam3!kllmmm;um~~:i:rcr:r:r:m

.....t,._

vu misao i sam Bloch i njegovi interpreti, sljedbenici i protivnici naj~esce su pribjegavali nazivu »filozofija nadc«; pod tim nazivom ona je usla u sve priru&

nike. Da Ii je nada centralna Blochova misao ili je ona u njegovoj misli sporedna? Da Ii je nada jaka iii slaba tacka Blochovog misljenja? Da li je on miSljenjem

Blochu kod nas dobro poznati. lpak, za svaki slucaj, u djelimicno skracenom, a djelimicno dopunjenom obliku, ponovit cemo ovdje osnovne bio-bibliografske podatke o Blochu, koji au izneseni vee u mom predgovoru Blochovoj knjizi SubjektOb jekt (Naprijed, Zagreb 1975): Roden 8. jula 1885. u Ludwigshafenu na Rheini, Ernst Bloch je pohadao gimnaziju u Mannheimu. Studirao je u WUrzburgu, a doktorirao 1908. s disertacijom o H. Rickertu i o problemu moderne spoznajne teorije. Poslije toga zivio je kao slobodan pisac u Berlinu, gdje se dru!io s knjizevnicima ekspresionistima, a takoi1er i s filozofom Georgom Simmelom, i u Heidelbergu, gdje se kretao u krugu oko Maxa Webera i dru!io se, medu ostalim, s G. Lukacsem, W. Benjaminom, H. i Th. Mannom. Za vrijeme I svjetskog rata kao pacifist emigrira u Svicarsku, gdje, mei1u ostalim, pge i svoje prvo glavno djelo Geist der Utopie (Duh utopije), objavljeno u MUnchenu 1918. Poslije rata vraca se u Njemacku te najvge zivi i pge u Berlinu, suraduju6i u casopisima i novinama, no ujedno objavljuje knjige: Thomas Man-

nagradu DDR, a iste godine izi§la je i spomenica za njegov sedamdeseti rodendan. Uskoro nakon toga Bloch je grubo napadnut i uklonjen sa svih akademskih funkcija. U proljece 1957. odnana je u DDR specijalna konferencija posvecena kritici Blochovih filozofskih koncepcija. Godine 1959. objavio je Suhrkamp Verlag u Frankfurtu treci svezak djela Prinzip Hoffnung, a 1961. presao je E. Bloch u Zapadnu Njemacku i prihvatio profesuru na univerzitetu u Tilbingenu (gdje je ostao do kraja zivota). u godinama koje SU slijedile Bloch je objavio nlz znacajnih djela: Naturrecht und menschliche Wurde (Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, 1961), Zur Ontologie

zer als Theologe der Revolution (Thomas Munzer kao teolo1 revolucije, 1922), Durch die waste. K11itische Essays (Kroz pustinju. Kriticki eseji, 1923), Spuren (Tragovi, 1930), Erbschaft dieser Zeit (Ba5tina na$eg vremena, 1935). Medutim, i u tom

razdoblju dosta putuje, ne samo po Njemackoj, nego i po ltaliji, Francuskoj i Sjevernoj Africi (napose 1924-1927). Nakon Hitlerovog dolaska na vlast 1933. emigrira najprije u ZUrich, a zatim u Bee, Pariz i Prag. U ovom posljednjem (19361938) radi na puno kasnije dovr§enom i objavljenom djelu o problemu materijalizma. Sklanjajuci se pred hitlerovskom agresijom, 1938. godine prelazi u SAD, gdje ostaje sve do 1949. Zajedno s B. Brechtom, H. Mannom i druglma osniva antlfa~isticko izdavacko poduzece Aurora Verla1 i pile Zl'. casopis •Slobodna Njemacka«. Ujedno radi na filozofskim djelima koja ce dovr§iti i objaviti poslije rata. 1949. vraea se u lstoenu Njemacku (DDR), gdje postaje redovni profesor povijesti filo. zofije na univerzitetu u Leipzigu i clan redakclje fllozofskog easopisa •Deutsche Zeitschrift filr Philosophiec kojl uz njegovo sudjelovanje postaje najbolji marksisticki casopis tlh 10dina. Jedno za drugim dovr5ava i objavljuje ranije zapoceta djela: Subjekt-Objekt. Erliiuterungen zu Hegel ( Subjekt-Objekt. Objajnjenja uz Hegelovu filozofiju, 1951), Avicenna und die Aristotelische Linke (Avicenna i aristotelovska ljevica, 1952), Christian Thomasius. Bin deutscher Gelehrter ohne Misere (Christian Thomasius. Jedan njemaeki ucenjak bez bijede, 1953), Das Prinzip Hoffnung I, II (Princip nada, I, II, 1954, 1955). Za ovo posljednje djelo Bloch je 1955. dobi.o driavnu

XII

des Noch-Nicht-Seins ( Prilog ontologiji jos-ne-bivstvovanja, 1961), Verfremdungen, 1-11 (Potudenja, I, II, 1962, 1964), Tabinger Einleitung in die Phi:Osophie (Tubingenski uvod u filozofiju, 1963), Atheismus im Christentum ( Ateizam u kr5canstvu, 1968), Das Materialismusproblem, seine Geschichte und Substanz (Problem materijalizma, njegova povijest i supstancija, 1972), Experimentum Mundi ( Eksperiment svifeta, 1975), Zwischenwelten in der Philosophiegesc11ichte ( Medusvjetovi u povijesti filozofije, 1977). Godine 1962. izdavacka kuca Suhr-

kamp it:apocela je s objavljivanjem 16-tomnog izdanja Blochovih cjelokupnih djela, u koje su uz glavna djela ukljuceni l tematski zbomicl manjih radova. To lzdanje zavdeno je u proljeee 1977. objavljlvanjem spomenutog sveska Medusvjetovi u povfesti filozoflje. Posllje toga Bloch je, kako se u §ali izralavao, poceo raditi na svojoj •zazivotnoj posmrtnoj ostavlitini• - na presledavanju svojih preostalih neobjavljenih rukoplsa, sa ciljem da najvafaije pripremi za stampu. Uspjelo mu je da prlpremi Jedan takav svezak, no ovaj je, pod naslovom Tendenz·Lateni.-Utopie (Tendencija-latencija-utopija), izi§ao tek nakon nJesove smrti (kao •dopunski svezak uz izdanje cjelokupnih djelac, 1978.) Zavdivsi redigiranje ovog djela Bloch je umro, 4. avgusta 1977, u 93. godini zivota, u svojoj sobl u TUblngenu, na putu od radnog stola do kreveta. Osjecajuci da ne moze dostdci !eljenl cilj, polako se spustio na pod, lesao i zauvljek zaspao. Na njegovom pogrebu okupill su se marksisti l socijallsti svlh struja, filozofi raznlh orijentacija, poklo_nicl l protivnlci. Njegovo djelo nije s njim umrlo, nego se ave intenzivnije proucava, inspirirajuci filozofsku l druAtvenu mlsao. 0 tome svjedoce, medu ostallm, brojna ponovljena izdanja i prijevodi nje1ovih djela, brojne knjlge i rasprave o nJesovoJ mlsll, kao i brojni naucni skupovi i simpozijl posvecenl njegovom djelu (medu ovima treba spomenuti l simpozlj Hrvatskoi filozofsko1 dru!ltva 1978. iodine kao i dubrovacki met!unarodni simpozij o Blochovoj filozofljl 1980. iodine).

XIII

I

================i~iiiiiiiiiiillliiii-~ ......_

nade produbio i obogatio Marxovu misao ili ju je odveo u corsokak idealizma i iracionalizma? Da li je to uopce origi·nalna misao ili neoriginalna pozajmica iz kdcanske religYs_i teologije? tJpra'lfo pojmom nade privukao je Bloch mnoge marksiste, razoearane staljinistickim dogmatizmom i feljne svjeZijeg nacina mi§ljenja. lsti pojam inspirirao je i mnoge nemarksisticke mislioce, filozofe i teologe. No pojam nade ujedno je navukao na njega gnjev i teske napade iz redova staljinistickih dogmatieara. Onaj isti Rugard Otto Gropp, koji ga jc u spomenici za njegovu 70. godisnjicu obasuo izrazima po~tovanja i zahvalnosti, zasuo ga je nakon dvije godinc teskim optu!bama, ponajvise upravo zbog njegovog shvacanja nade. Blochovo shvacanje nade po Groppovoj je optwnici u isti mah i psihologisticko, i biologisticko, i ontologisticko, ono je takoc:1er idealisticko, nihilisticko i misticko, a po svom drustvenom smislu malograc:1ansko. Daleko od toga da bi bilo nedogmatsko i stvaralacko ono predstavlja vrhunac dogmatizma. •Jer dogmatski su ucenja ili teze koji protivurjece zbilji, koji se ne slazu s naucnom spoznajom i s iskustvima prakse, ali treba da se prihvate i vjeruju kao istine. Takve su vrste sve tvrdnje Blochove filozofije. - ... Nada je kod Blocha jedna dogmatska kategorija obecanja.c 2 Dali su Groppove optwbe opravdane? Nema drugog nacina da odgovorimo na ovo pitanje, nego da pogledamo kako Bloch shvaca nadu. To cemo i uciniti oslanjajuci se na Blochovo glavno djelo, a ostavljajuci po strani ostala. Vee na poeetku predgovora tom djelu pokazuje se da nada nije slucajno izabrani naslov jedne knjige, nego kljucni pojam i princip Blochovog misljenja. Na prvoj strani predgovora Bloch proklamira: •Stvar je u tome 2 U clanku: Rugard Otto Gropp, Ernst Blochs Hoffnungsphilosophie - eine antimarxistische Welterlosungslehre«, u knjizl: Ernst Blochs Revision des Marxismus. Kritische Auseinandersetzungen marxistischer Wissenschaftler mit der Blochschen Philosophie, VEB Deutscher Verlag der Wissenschaften, Berlin 1957, s. 39.

XIV

•'

1

da se naucimo •nadanju.c 3 No da li je doista potrebno nadanju uciti? Blochova prva objasnjenja te potrebe kao da govore upravo o nepotrebnosti. Covjek, po Blochu, zivi primarno u buducnosti. »Ono proslo dolazi tek kasnije, a prava sadasnjost gotovo jos uopce ne postoji. Ono buduce sadrzi ono cega se bojimo iii ono cemu se nadamo; prema ljudskoj intenciji, dakle bez frustracije sadrii samo ono cemu se nadamo. Funkcija i sadriaj nade neprestano se dozivljavaju, i oni su se u vremenima drustva u usponu neprestano potvrc:1ivali i Urili.c No ako se funkcija i sadrfaj nade »neprestano dofivljavajuc, zasto je potrebno da se ucimo nadanju? Zato, smatra Bloch, sto ne zivimo u vremenima drustva u usponu i sto se u vremenima •jednog propadajuceg starog drustva kao onog danasnjeg na Zapaduc kod onih koji ne nalaze falaz iz propasti »strah pojavljuje prije nade i suprotstavlja joj se«. Na grac:1anskom tlu nema izlaska iz krize, a grac:1anski ga interes i ne feli. On bi radije felio da vlastitu agoniju nekako opravda, prikazujuci je kao ontolosku neminovnost. •Bezizlaznost grac:1anskog bivstvovanja prosiruje se u bezizlaznost ljudske situacije uopce, bivstvovanja uopce.c . No beznadnost1 je za covjeka ono najneizdriljivije, najnepodnoSljivije. Stoga eak ni prijevara ne moze operirati samo s beznac:1em, i ona se mora poslu!iti nekom nadom, makar i samo varavom. Zbog toga se i nada, ogranicena na ono unutrasnje ili upucena na onostrano propovijeda sa.svih propovjedaonica. No ovakva lafna nada nije po Blochu samo malo gora od one prave, nego upravo ono najgore: »Corruptio optimi pessimac. Mi livimo u vremenu beznac:1a •i lafne nade, i upravo zato, po Blochu, treba uciti nadanju, onom pravom, •znajuce-konkretnoj nadic koja nije naivno samozadovoljstvo, jer u nju pripada i •znalacko nczadovolj s tvoc. 1 Citati prema lzdanju: Ernst Bloch, Das Prinzip Hoffnun1, Suhrkamp Verlq, Frankfurt am Main 1959 1 1967.

xv

....tlllllL

No kako ucitl nadanju? Postoje Ii neki vec gotovi priruenici? Marx je po Blochu zacetnik mBljenja nade, Lenjin - njegov nastavljac. Ali oni su tu usamljenici nasuprot jednoznacnoj suprotnoj tradiciji. M. Terrentius Varro navodno je u svom prvom pokusaju latinske gramatike jednostavno zaboravio futur, a filozofija ga nije adekvatno zapazila ni do danas. Stoga, We Bloch »U ovoj knjizi je napravljen pokusaj da se filozofija dovede do nade, kao jednog svjetskog mjesta koje je nastanjeno kao najbolja kulturna zemlja, a neistra!eno kao Antarktik.« No sto ce filozofiji nada, sto ce nadi filozofija? Po Blochovom miSljenju ucenje nadi nije uvje!bavanje u necem poznatom i danom, nego misljenje o necem jos nedovoljno promiSljenom i shvacenom. ioCefoja, ocekivanje, nada, dakle, trebaju svoju hermeneutiku, svitanje onoga pred nama zahtijeva svoj specificni pojam, novum tra!i svoj pojam fronta.« Ucenje o nadi kako ga shvaca Bloch tako je prije svega tumacenje nade, njeno opojmljenje. Cilj je njegova tumacenja ucena, pojmljena nada. »Docta spes, pojmljena nada tako rasvjetljava pojam jednog principa u svijetu, pojam koji taj svijet viSe nece napustiti.« Nasuprot Bernsteinu, Bloch smatra da nema pravljenja historije ako na njenom usmjerenom putu cilj, jednako kao i pokret, nije sve, a ako je tako, onda pojam nade mora biti »apsolutno centralni«. Taj pojam, po Blochu, mofe i treba da bude centralni zato sto nada nije samo ljudski afekt ni uopce samo obiljezje ljudske svijcsti, nego i ontoloska kategorija: »Ocekivanje, nada, intencija na jo§ nepostalu mogucnost: to nije samo osnovna crta ljudske svijesti, nego, konkretno ispravljena i shvacena, jedno osnovno odredenje unutar objektivne zbilje u cjelini.« Upravo zato povezivanje filozofije s nadom nije samo potreba nade, nego jo§ viSe potreba filozofije. Nadi je potrebna filozofija da bi mogla biti pojmljena, filozofiji nada da bi filozofija uopce mogla biti, da bi mogla postici bilo kakvo manje. Blochovim rijecima:

XVI

bi ~

f

»Filozofija ce imati savjest sutrasnjice, pristranost za buducnost, znanje nade (Wissen der Hoffnung) .ili ona neee imati vise nikakvo znanje.« Smatrajuci Manca zasnivacem filozofije nade Bloch ne smatra da prije Manca nitko nikad u filozofiji nije slutio o nadi. »Ong dobro novo nije nikada ba§ sasvim novo.c Tako je i utopijska misao koju je Marx zasnovao imala svoju anticipaciju u jednom dubokom vrenju koje se provlaci kroz svu filozofiju, u jednom vile slucenom i naznacenom nego pojmovno razvijenom nastojanju, u »pol'ivu da se prispije kuci.c No prava filozofija nade pocinje po Blochu tek s Marxom, s misljenjem usmjerenim na promjenu svijeta i na buduCnost. Tek je Mane na mjesto Hegelove anamneze i •kruga krugovac postavio iopatos mijenjanja, kao pocetak jedne teorije koja ne rezignira ostajuci pri promatranju i interpretacijic, Mote 11 teorija da ide dalje od promatranja i interpretacije, to Bloch ne pitajuci pretpostavlja. lsto tako on pretpostavlja da je na Marx.ovu tragu moguce ne§to Ito bi se moglo nazvati •Marx.ovom filozofijom«. Bitni smisao i zadatak te tako shvacene Marxove filozofije on odreduje na slijedeci nacin: »Marksisticka filozofija je filozofija buducnosti, pa dakle i filozofija buducnosti u pros·losti - tako je ona u toj sakupljenoj svijesti fronta !iva, zbivanju prisna, novumu zavjetovana teorija-praksa shvacene tendencije. A odlucno ostaje: svjetlo, u cijem se sjaju procesno-nezavrseni totum odratava i unapreduje zove se docta spes, dijalekti~ki· -mattrijalisti~ki shvacena nada. Osnovnu temu filozofije, koja ostaje i jest nastajuci cini jol nepostali, jol neuspjeli zavieaj, kako se on obrazuje i razvija u dija· lektickomaterijalistickoj borbi novog sa starim.c Oznacujuci Marxovu misao kao marksisticku filozo' fiju, a marksisticku filozofiju kao »dijalekticki materijalizamc, Bloch odreduje zadatak dijalekticko-materijalisticke filozofije tako kako to nijedan pravi pristalica te dogmatske koncepcije ne bl ni u snu pomlslio. No ako ostavimo po strani suvi§ne poltapalice •marksisticka filozofija• i •dijalekticki materijalizamc Bio-

XVII

~~~~===========~~~iiiilliiliililiiiiiiiiim~.~

chova je koncepcija jasna i zasluiuje pafnju. Marxova je misao po njemu bitno misao buducnosti i kao takva misao ucene, shvacene nade i moguceg povratka u za. vicaj. Tako shvacenoj Marxovoj misli on zeli da pruii svoj doprinos. U okviru takve koncepcije Marxove misli pi§e on i svoje djelo Princip nada. »U ovoj knjizi rijee nije ni o ~emu drugom do o nadanju koje nadilazi granice postalog dana. Temu pet dijelova ovog djela (napisanog 1938-47, revidiranog 1953. i 1959) cine snovi o boljem !ivotu. Njihove neposredovane, ali prije svega njihove za posredovanje sposobne crte i sadrfaji uzimaju se, istrafuju, ispituju u svoj §irini. A put ide preko malih budnih snova (sanjarenja, Wachtraume) do jakih, preko kolebljivih i zloupotrebljivih do snafnih, preko promjenljivih kula u zraku do onog jednog sto nedostaje i sto je nu!no.« Moze Ii ovakav safeti rezime dati makar i pribliZnu sliku jednog ne samo opse~nog nego i dubokog djela, koje poku§ava da dovede do pojma misao iii slutnju sto se provlaci kroz cijelu povijest ljudske misli, no nikad nije sistematski razmotrena ni zasnovana? Sigurno ne. No ovaj kratki rezime ipak naznacuje bar vanjsku pojavnost Blochova djela. Kao prva karakterizacija djela Princip nada nesumnjivo stoji: tu je rijec o nadi i napose .C> snovima o boljem .Zivotu. Mec:tutim, sta uopce znaci nada? Cijela Blochova knjiga predstavlja poku!aj da se odgovori na to pitanje. Ako ostavlmo po stranl Blochov inace izvrsni op§imiji rezime vlastltog djela Ito ga on daje u predgovoru- rezime koji nadllazi granlce rezimiranja, jer Bloch tu na svjcz i nov nacln ponovo formulira neke od svojih osnovnih teza - te odgovor potrafimo u glavnom t-ekstu Blochova djela, vcc na prvoj stranici zastat cemo pred zagonctkom. Prvi dio s podnaslovom u zagradi »Izvjestajc (•Bcricht«) i s naslovom izvan zagrade »Mali dnevni snovi• (•Kleine Tagtraume«) poeinje s poglavljem zagonetnog naslova »Pocinjemo praznic, koje se sastoji od cetiri kratkc reeenice, odnosno od jednog i po retka. »Miccm se. S rana se trafi. Biva se naskroz pofodnim, vice se. Nema se §ta se hoce.« Naslov je sliXVIII

jedeceg poglavlja: »Vieles schmeckt nach mehr« (»Mnogolita otvara apetit za jos«). Ono je opsegom pet puta dufe od prvoga, dakle jos uvijek dovoljno kratko da mozemo citirati bar polovinu: ioAli, mi ucimo i cekati. Jer ono sto dijete zeli, rijetko dolazi pravovremeno. Stovge, ceka se i na samo .Zeljenje, dok ne postane razgovjetnije. Dijete posete za svime, da bi naslo ono Ito misli. Ponovo sve odbacuje, bespokojno je radoznalo, a ne zna sta bi htjelo znati.« 0 cemu je rijec ne samo u ovom nego i u prethodnom poglavlju sad se vec mote naslutiti. No da bi stvar postala konaeno jasna, citirat cemo i pocetak treceg poglavlja: »Kasnije :se grabi valjanije. zeli se tamo gdje se .Zivi znaeajnije. Dijete hoce da postane kondukter iii slastiear. Trati dugo putovanje, daleko od kuce, svaki dan kolac. Cini se da je to nesto pravo.« Sad vec ne treba mnogo detektivskih sposobnosti da se desifriraju ova poglavlja i ona sto za njima slijede. U prvom dijelu Principa nada rijec je o upravo ! roc:tenom djetetu, i o njegovom rastu i razvoju. : Od prvih trenutaka svog izvanmatericnog bivstvovanja dijete se pokazuje kao bice nade, kao bice koje se mice, trazi, zeli, sanja, posete. Mijenjaju se oblici ne1zadovoljstva, nastojanja i trafenja, ali ostaje bitna usmjerenost na ono drugo, nedostajuce. No covjek je bice nade ne samo kao dijete nego i u svim kasnijim fazama .Zivota - od kolijevke do groba. Fenomenologija covjekova nadanja od dolaska na svijet <;lo odlaska upravo i jest tema •malih dnevnih snova«, odnosno prvog dijela Principa nada pod naslovom »Izvje~taj« (»Bericht«). Nema sumnje da je ta fenomenologija i u pojedinostima zanimljiva, no za nas je ovdje zanimljivije pitanje: §ta je tom fenomenologijom - u sklopu Blochove glavne zamisli - zapravo postignuto? Pokazano je da »nadac nije neki oovjeku 'Strani postulat koji bi mu se izvana morao nametnuti, nego bitno svojstvo svakog covjeka - od rol'.tenja do smrti. Njeni oblici na tom se putu mijenjaju. No u ovom ili onom obliku ona je stalna covjelwva pratilica. XIX

~

Time naramo jos nismo rekli ni sta je nada ni da li se na njoj moze zasnivati neka filozofija. Vidjeli smo samo jedan aspekt Blochovog pristupa problemu: preliminarno upozorenje da eovjek zivi i umire s nadom. Centralni dio Principa nada predstavlja svakako onaj drugi od pet dijelova Blochova djela, dio cija je formalna priroda obilje!ena podnaslovom •Grundlegungc I (•Zasnivanjec Hi •Utemeljenje«), a sadriaj sa!et na1slovom: •Anticipirajuca svijestc (•Das antizipierende Bewusstsein«). Ovaj dio ponovo pocinje poglavljima s neobicnim naslovima; ali bez obzira na naslove bizo se vidi o cemu je tu rijec: Nakon sto je J.cao potvrdu teze o nadanju kao traJnom covjekovom svojstvu (ili djelatnosti) detaljno razmotrio razne oblike nade sto se javljaju kod covjeka od rodenja do smrti, Bloch sada pokusava da te oblike logicki sredi i prikaze ih u njihovom sistematskom slijedu, koji bi trebalo da ide od najjednostavnijih oblika nade do onih najslo!enijih. Njemacki su nazivi za te oblike (prijevodi u zagradi su samo priblizni): »Orang« (»tisak«, »guranje«), »Strebenc (»teznjac), »Sehnen« (»ceznja«), »Suchtc (»pomama«), »Suchen« (»trazenje«), »Trieb« (»nagon«, »porivc), »Begehren« (»zudnja«), »Wiinschen« (»zelja«), »Wollen« (•htijenje«). Nije potrebno da se trudimo oko tacnijeg razja§njavanja i razgranicavanja ovih pojmova. Vafnije je pitanje, sta im je zajednicko. Razja§njavajuci medusobnu povezanost i razlicitost navedenih pojmova Bloch nijednom rijecju ne spominje rijec »nadac. No cijeli tekst i kontekst govore u prilog pretpostavke da je ovdje rijec o fenomenologiji iii tipologiji nade u sirem smislu te rijeei. Medutim da li je za razjasnjenje nade dovoljno prikazati, s jedne strane, razvoj covjekovih nadanja od rodenja do smrti, a s druge strane medusobni odnos razlicitih likova od najniZih do najviSih? To sigurno ne misli ni sam Bloch. Teorijsko razjdnjenje smisla nade pocinje od razjasnjenja prirode onog bica koje je jedino sposobno · za nadu, no koje nije samo bice nade - i nista drugo. ' •Covjek kao prilicno opsefno nagonsko bi6ec - na-

xx

slovljava Bloch kratko poglavlje kojim zapocinje razjafajavanje prirode covjeka kao nagonskog bica. Nagon je zajednicki zivotinji i oovjeku. No covjek ne tuva U •Sebi Samo SVe zivotinjske nagone, vec proizvodi l nove: »Svjesni covjek je zivotinja koju je najteze za;sititi; on je u zadovoljenju svojih zelja - zivotinja koja okolisi. Ako mu nedostaje ono za zivot neophod.no, on osjeca nedostatak kao jedva bilo koje drugo ' bice: pojavljuju se vizije gladi. Ako ima ono neophod: no, onda se s uzivanjem javljaju nove pofade, koje muce drukcije a ipak ne manje nego prije gola oskudica.c Nagon za stjecanjem, nagon za postizanjem rekorda, fasisticki nagon za smrti, primjeri su nagona sto ih kod zivotinja ne nalazimo. »Ukratko, pokazuje se: covjek je isto tako promjenljivo kao i opsefno bice nagona, hrpa promjenljivih zelja i vecinom lose sredenih.c Po Blochu ima vise osnovnih nagona, pa se cas jedan CaS drugi jace izrafava, ponekad djeluju zajedno, a ponekad se i sami mijenjaju. Polazeci od tog shva6anja Bloch analizira i kritizira razne pokusaje da se utvrdi osnovni ljudski nagon: Freuda, Adlera, Junga. Skeptican prema ideji da postoji jedan osnovni nagon, Bloch je uslovno ipak prihva6a. Da ·bi mogao biti bilo lta, covjek se mora oddati. Stoga Bloch •uza svu rezervu i antipatiju prema apsolutiziranjuc proklamira: •Samoodrzanje - sa gladi kao najupadljivijim izrazom - jest jedini osnovni nagon, medu mnogima, koji taj naziv pouzdano zasluzuje, on je posljednja instancija i ona koja je najkonkretnije povezana sa svojim nosiocem.« Priznaju6i nevoljko samoodrianje izrafeno u gladi kao glavni ljudski nagon, Bloch odmah upozorava da se navodna •covjekova pri-_ rodac u toku povijesti •sto puta preodgojila i izmije'nilac te da se i nagon za samooddanjem stalno povijesno preobra!avao. Pri tome taj nagon i nije bal adekvatno nazvan, jer samooddanje covjeka ne trafi samo •konzerviranje onog Sto je sopstvu ve6 dano i postalo«, nego i te!nju da se nale ja razvija u solidarnosti s drugima. XXI

~

----

Ljudski nagoni opcenito ne smjeraju samo na oddanje, nego upravo na razvoj i obogacenje tovjeka. Upravo kao ljudski oni ne ostaju puki nagoni, nego prerastaju u dusevne nemiire (Gemiltsbewegungen), u afekte. Po jednoj podjeli afekti se po svojim izvanjskim svojstvima dijele na afekte obrane (Affekte der Abwehr) i na afekte obracanja (Affekte der Zuwendung), jednostavnije receno na afekte mrlnje i afekte Ijubavi. Ova podjela po Blochu je suvise spoljafoja i po njoj ·se u istoj grupi nalaze afekti koji se bitno razlikuju. Stoga on umjesto ove podjele na prvo mjesto stavlja podjelu na ispunjene afekte (gefilllte Affekte) i afe.kte iscekivanja (Erwartungsaffekte). 0 prirodi tih afekata kafo: »Ispunjeni afokti (kao zavist, pohlepa, postovanje) jesu oni cija je nagonska intencija kratkosefoa, ciji je nagonski predmet dan gotov, ako ne bas u sferi individualne dostifoosti, a ono u vec dohvatljivom svijetu. Afck ti ocekivanja (kao tjeskoba, strah, nada, vjera) jesu naprotiv oni afekti cija je nagonska intencija dalekosefoa, ciji nagonski predmet nije dan gotov, ne Sa· mo u odgovarajueoj individualnoj dostifoosti, nego ni u svijctu .koji je vec dohvatljiv, pa se dakle ta intencija zbiva jos u sumnji o svom 1ishodu ili nastupu.« Na taj nacin, afekti ofokivanja raz:likuju se od onih ispunjenih po tome sto u svojoj intenciji, svom sadrfaju, svom predmetu imaju »ncuporedivo viSe karakter anticipiranja«. Svi sc afekti, po Blochu, odnose na horizont vremena, ·stovisc na ono pravo vremensko u vremenu, naime na modus buduenosti. Ali dok ispunjeni afekti imaju samo nepravu buducnost, takvu u kojoj se objek· tivno ne dogacia niSta novo, »afekti ocekivanja bitno impliciraju pravu buducnost, upravo buducnost onog jos-ne, dakle buducnost onoga sto jos nije bilo«. Najvafoijim afektom ocekivanja, najistinitijim afektom ceznje, Bloch smatra nadu. Jer negativni afekti ocekivanja, tjeskoba i strah, uza sav svoj obrambeni karakter ipak su pasivni i potisteno-neslobodni. »Nada, taj protuafekt ocekivanja, protuafekt protiv tjeskobe i straha, stoga je najljudskije od svih dusevnih kretanja XXII

~

i dostupna je jedino covjelou, ona se ujedno odnosi na najsiri i najsvjetliji horizont.«

,fi'Raspravljajuci o vrstama afekata Bloch je tako do.Jlf..~O do teze o nadi kao osnovnom afektu. Ako se taj ' rezultat promatra s glediSta nade, otkrili smo, dakle, da je ona afekt, ne bilo koji nego onaj za eovjeka najva.lniji, onaj najljudskiji i samo eovjeku pristupacni. Time smo naravno jos daleko od shvacanja biti iii prirode nade. Pokusavajuci da krene dalje· u razjafojavanju fenomena nade Bloch odjednom uvodi u igru »Tagtraume« (»dnevne snove«), snove sto ih snivamo budni,. a Dazi;. _yamo ih takoder sanjareQjem Hi snatrenjem. Ti snovi, ka.le Bloch, »Uvijek polaze od neceg ~fo nedostaje i :Zele \ taj nedostatak ukloniti, oni su svi snovi o boljem \Zivotu«. Mec:tu njima ima niskih, mutnih i sebicnih, ali i takvih koji zagledajuci se u horizont zbilje u razvoju odrlavaju covjeka u hrabrosti i nadi. No da li ti snovi samo odrfavaju nadu u tovjeku iii su to karakteristieni oblici nade na ,kojima bi rse mogla otcitati njena bit iii bar neka od njenih bitnih obiljezja? Ne postavlja· juci eksplicite to pitanje, Bloch prakticno daje pozitivan odgovor, prelazeci na detaljnu analizu dnevnog snivanja. fDnevni snovi po Blochu su snovi o bdljem zivotu. Nije li ta teorija samo vanijanta Freudove teorije o ·snovima kao fi.ktivnim ispunjenjima felja? Bloch ne !eli da negira Freudove zasluge za tumacenje snova. No Freudovo objasnjenje on smatra ufim od svoga vlastitog, ikoje je univerzalnije. Bloch pise: »A tema: snovi o boljem ~votu tu i tamo, s oprezom i znacenjem, ukljucuje i nocne snove kao snove folje; i oni su dio (naravno poremeceni i ne sasvim homogeni). u divovskom polju utopijske ,svijesti. - Naime; oni su 'onaj dio u kojem se javljaju vrlo rane folje.« Nasuprot poku~ajima da se ,i.2Jbrise iii umanji -razlika izmedu dnevnih i no6nih •snova Bloch istice njihovu »principijelnu razliku«. A nasuprot Freudovoj tezi po kojoj su dnevni snovi -.jezgro i uzori nocnih snova«, a nocni .san samo »dnevni san koji je zahvaljujuCi XXIII

noenoj slobodi nagonskih pokireta postao upotrebljiv, koji je dcformiran nocnim oblikom dusevne djelatnosti« Bloch insistlra: •Dnevni san nije predstupanj nocnog sna«. Nocnl snovl hrane se, po Blochu, ponajvise iz zaostalog ,nagonskog t.lvota, iz proslog slikovnog materijala. Zato se u n.llma ne zbiva nista novo. Dnevni snovl su nnprotlv antlclpaclje maste, pa bi bilo apsurdno da se sup,mmlru.lu pod nocni san iii da se stavljaju iza njegn. »Kula u zraku nije predstupanj nocnog labirinta, pri/e le~e /o.f I nocni labirinti kao podrum ispod dnevne kulc u zraku.• Nocni i dnevni snovi odnose se

dakle kao ot.lvl.lavanje starog i anticipiranje novog, kao labirlnt u podrumu I kula u zraku. Ova ra7.llkn 1wnkako zvuci dosta slikovito. No Bloch je ra7.rac:tu je I vrlo raclonalno u cetiri tacke. Obiljefja su dnevnog snn 7.a razliku od nocnog: (1) slobodna vo!n fa (•frele Fnhrt«), (2) sacuvani Ego (»erhaltenes Ego•), (3) •popravljunje svijeta« (»Weltverbesserung«) i (4) •vofoja ka krnJuc (•Fahrt ans Ende«). Ne ulazeci ovdje u bllt.e ra1.jnAnJavanje tih distinkcija, mo!emo tvrditi: Blochova anallza dnevnih snova i njihove razlike od nocnlh zvutl uvJerljivo. Ali kakve to veze ima s problemom ko.11 nas zanima, to jest s nadom? Odgovor formullran sasvlm grubo glasi: eovfek je sposoban za dnevne snove samo zato sto je on bice nade. Kad ne bi bio sposoban za nadu, on bi mogao biti sposoban za nocne ·snove, ali ne i za dnevne. Znacf If to da su dnevn~ snovi isto §to i nada? To bi vec bilo previ§e jednostavno. Blochova je teza da raspolofenje (»Stimmung«) predstavlja medij dnevnog snivanja, a da mu afekti oceklvanja, a u prvom redu nada daju pravac. Sta to znaci? Dnevno snivanje ne zbiva se u mediju ~lste racionalne misli, nego samo u stanju odrec1enog raspolofenja iii nastrojenja, odrec1enog nacina do!ivljavanja svoga ja. Po Blochu treba razlikovati dvije vrste takvih stanja: »das Be£inden« (nala!enje, nahoc1enje, stanje, zdravlje) i »die Stimmung« (raspolo!enje, nastrojenje, ugoc1aj). U prvom postajemo svjesni prvenstveno ndih tjelesnih staDja, ODO je »0rgaDski osjecaj ,stanja«, drugo ima XXIV

iza sebe »afektivne osjeeaje« (•Affektgefilhlec) i jedno •ja«, oDo je »puno vise jastveDO« (•weit mehr ichhaft). Mec1utim, medij dnevnih snova nije svako raspolofenje. Nije njihov pravi medij ni samo mraeno i potisteno raspolo!enje, ni neko naivno-optimisticko vedro. Ono sutonsko Hi osvritno raspolofenje u kojem se mijesaju iii stapaju svjetlo i tama (die helldunkle Stimmung) predstavlja medij u kojem zapocinju svi dnevni snovi. No ako su raspolo!enja medij u kojem dnevni snovi zapoeinju, ona su suvise neodrec1ena ~ neusmjerena da bi dnevnim snovima mogla dati usmjerenje iii pravac. Usmjerenja dobivaju snovi od afekata, i to samo od onih .koji su usmjereni ka buducnosti. Te afekte Bloch, kako smo vidjeli, naziva •afektima ocekivanja«, a unutar njih provodi razliku izmec1u ionegativnih« (tjeskoba, ·Strah, oeajanje i njihove modifikacije) i »pozitivnih« koj~ se ,svode na dva osnovna: nada (die Hoffnung) i pouzdanje (die Zuversicht). Nada je u izvjesnom smislu pandan tjeskobi, kao sto je i pouzdanje pandan o~ajanju. O~ajanje je •apsolutno negativni afekt oe~ kivanjac, poiizdan]e »apsolutno pozitivni«. Ova dva afekta predstavljaju grani~ne slue&jeve afekta ocekivanja, jer je u njhna rijee o oeekivanju dshoda u koji se nimalo ne sumnja. Za razliku od ocajanja i pouzdanja, nada i tjeskoba odlikuju se nekom neodrec1enoscu i neizvjesnoscu. Poput .Ji~~~~ nada ima u sebi tako4er element raspolo!enjallfilaStrojenja (ein Stimmunghaftes). Mec1utim, za raz1iku od tjeskbbe, nada se ujedno bo jedan od najegzaktnijih afekata uzdi!e iznad svakog raspolofenja; jer ona je malo promjenljiva, vrlo karakteristiena u svojoj intenciji i prije svega, Ito ne pripada ni negativnim afektima ocekivanja, sposobna za logieko-konkretno ispravljanje i izostravanje. Stoga nada nij~ samo protupojam u odnosu na tjeskobu, nego tako4er, bez obzira na svoj afektivni .karakter, prema sje~anju (Erinnerung) - to je jedan odnos pr~ ma jednom eisto kognitivnom procesu i na&nu predstavljanja, kojl inate ne pripada nijednom afektu. Drugim rijeeima, nada nije samo afekt, nego i usmjera-

1

xxv

~

vajuCi akt spoznaje. I kao afekt i kao akt spoznaje nada »smisaono sefe u ono jos-ne-svjesno, to jest u jednu klasu svijesti, koju samu treba oznaCiti ne kao ispunjenu, nego kao anticipatorsku.« Pojam jos-ne-svjesnog po Blochu nije samo psiholoski. Ali on jest i psiholoski pa ima i svoju psiholosku strukturu. Upravo tu psiholosku strukturu treba najprije prnuoiti, narav.no ne s nekog uskog psiholoskog stanoviSta. Analizirajuci pojam jos-ne-svjesnog Bloch se razgranifoje od pojma nesvjesnog (i podsvjesnog) kako se 1shvaeao u tradiciona.lnoj i u suvremenoj psihologiji i napose u psihoanalii.i. Ono nesvjesno kako ga shvaca psihoanaliza po Blochu je u biti »ne-viSe,svjesno« (»Nicht-Mehr-Bewusstesc), jer je rijec o necem sto je biJo svjesno, ali je zaboravljeno iii potisnuto. Nesvjesno o kojem je rijec u vezi s dnevnim snovima nije takvo ne-viSe-svjesno nego ono jos-ne-svjesno koje je »predsvjesno nadolazeceg, psihicko rodno mjesto novog«. Ono jos nije svjesno »zato sto se upravo u njemu samom nalazi jedan 1s adrfaj .svijesti kojii jos nije postao sasvim manifestan, koji tek svice iz buducnostl. Drugim rijecima: »los-ne-svjesno u cjelini jest psihi~ko reprezentiranje jos-ne-postalog u jednom vremenu i njegovu svijetu, 11a frontu svijeta«. Iako se pojam ne-svjesnog naslucuje i prije Marxa,

on prije Mairxa nije bitno zapazen. U stvari dva divov1ska carstva jos-ne-bivstvujuceg (psihicko carstvo jos-ne-svjesnog i fiz.icko cal'stvo jos-
XXVI

mostanje i kretanje duse nego svjesno-znano (bewusst-gewusst) kao utopijska funkcija.« U Blochovom glaWlom djelu tako se pojavljuje i centralni pojam njegovog mladenaekog djela, _pojam utopije. Pojam utopije pokazuje .se u Iiku »utopijske fiirikcije«, a »utopijska funkcija« nije nadi suprotna, nego je s njom u odredenom smislu identi6na. Nada je utopij1ska funkcija ukoliko ne nastupa kao puko indiviidualno dusevno stanje, nego kao nesto sto je »Svjesno-znano« (»'bewusst-gewus·st«). Sta to zapravo znat':i? Sta treba m~sliti pod utopijskom funkcij'om? Sadrfaji utopijske funkcije reprezentiraju se prije svega u predstavama, i to bitno u pred.stavama maste, a ne u onima sjeeanja, koje jednostavno ·reproduciraju prosle opafaje. Pri tome tu nije rujec 0 predstavama maste koje se jednostavno sa.stavljaju iz postojeceg, .na proizvoljan :nacin ~kao npr. kameno more, iii zlatno brdo), nego o takvima koje »anticipirajuci nastavljaju ono postojece u buduCim mogucnostima njegovog drukcijeg bivstvovanja«. Tako shva' cena utopij:sika fantazija utopijske funkcije bitno se razlilruje od pukog fan•taziranja, jer ona za razliku od takvog fantaziranja »ima za sebe jedno jc~-ne-bivstvo­ vanje koje se mofe oeekivati, to jest ne 1luta naokolo i ne vrluda u nekom prazno•mogucem, nego psihicki anticipira ne5to realno-moguce«. Utopijska funkcija ·nije nipo§to ono §to Englezi nazivaju »wishful thinking«. · 0§.tro se ogiradujuCii od nezrelog utopizma, Bloch je jos o~triji u kritici filistarskog antiutopizma. Kao primjer takvog a·ntiutopizma on citira Heideggerove lronicne opservacije o felji i feljenju kao egzistencijalnoj modifikaciji samoprojkiranja koje je propalo u bacenost. »Kad se to primijeni na nezrelo anticipiranje«, 1kafe Bloch, »tako ne§to zvuci nesumnjivo tako kao kad bi neki ewnuh predbacivao .impotenciju djetetu Herkulu.« Prava borba protiv nezrelostl i apstraktnostl utopijske funkcije po Blochu se ne mofe voditi s pozicija burioaskog »realizma« i prakticizma. »Ma5towti, na-

~

XXVII

----~-~'~"

dom nabijeni pogled utopijske funkcije ne mote se ispraviti iz fablje pe1"spektive, nego samo sa stanovi§ta onog realnog u samoj anticipacijd. Dakle, samo polazeCi od onog jedino realnog realizma, koji je samo jedan, jer se razumije u tendenciju zbiJjskog, u objektivno-realnu mogucnost, kojoj tendencija pripada, pa prema tome i u sama utopijska, naime buducnosna svojstva zbilje.« Utopijska funkcija kako je ishvaca Bloch je funkcija transcendiranja, »jedina transcendirajuca funkcija, koja je ostala i jedina koja za"1rettuje da ostane: transcendirajuca funkcija bez transcendencijec. Oslonac i korelat te funkcije predstavlja proces, koji jol nije razvio svoj naj~manentniji bitni sadriaj, i koji je jol uvijek u toku. Taj proces sam je u nadi i objektivno zasnovanoj slutnji da je jo§-ne-postalo zapravo jo§.ne-dobro-postalo. Utopijska funkcija kao »shvacena djelatnost afekta ocekivanja, slutnje nad~ u savezni§tvu je sa svim novim, jutarnjim u 1svijetu. i.Utopijska funkcija tako shvaea ono eksplozivno, jer je takva i ona sama na vrlo zgusnut nacin: njen ratio je neoslab1jeni ratio militantnog optimizma.c ' · Zna.Ci Ii to da se nada moze u potpunosti identificl{:rat·i ·s utopijskom funkcijom? Bloch to nikako ne !eli. ptopijska funkcija je samo jedna strana nade, nada ~romatrana s obzirom na isadriaj svog akta: »Item: aktovni sadrf.aj ~sadriaj akta, der Akt-Inhalt) nade, kao onaj koji je svjesno rasvijetljen, znano razjalnjen, jest pot.itivna utopijska funkcija; povijesni sadrf.aj (der Geschichts-Inhalt) nade, najprije reprezentiran u predstavama, a enciklopedijs~i istrafen u realnim 1udovima jest ljudska kultura s obzirom na njen konkretno-utopijski horlzont.c I Bloch odmah dodaje: i.Na ovoj spoznaji radi, kao afekt oeekivanja, kombinat docta spes.c Isticuci presud.no znacenje utopiJske funkcije Bloch ujedno upozorava da ona sama po sebi nije dovoljna. »Bez snage jednoga Ja ·i Mi iza sebe, eak i nada postaje bljutava. U svjesno-znanoj 1nadi nikada nije meko, nego se u njoj izrafava volja: treba da bude tako,

XXVIII

mora postati tako.c Drugim rijecima, potrebna je ne samo nada nego i »Uspravan hod, volja koja se ne daje odrediti nikakvom postalo§cu«. Nada treba snagu i volju. Ali gdje da ih natte? Snaga je konkretne utopije sooija1isticki .shvaceni »subjektivni faktor« naime »proletenska 1~lasna svijest«. No ni subjektivni faktor nije dovoljan da se ostvare intencije utopijske svijesti. Zalafuci se za shvacanje uzajamnog djelovanja subjektivnog i objektivnog faktora, Bloch podjednako kiritizira ,i osuttuje i »pucisticki aktivizam koji potcjenjuje i1i ignorira objektivni faktor, i i.socijaldemokratski automatizamc - koji smatra subjektivni faktor nepotrebnim. Po Blochu nemoguce je ndto postici bez subjektivnog faktora, kao Ito je ·nemoguce i saikrlti iii sprijeciti njegovu dvostranu dubinsku tendenclju, ,s jedne strane njegovu usmjerenost protiv lole postojeceg, a s druge strane pozitivnu anticipaciju moguceg buduceg. Pitanje je medutim, ne dodiruje Ii se ta anticipirajuca suprotna tendenoija s pukim uljeplavanjem postojeceg. Odgovarajuci na ovo pitanje Bloch ulazi u diskusiju o problematici interesa, kao 1 o problemu odnosa utopijske funkclje prema ideologij i i o figurama Ito ih u ·njoj 1nalazimo, figurama zgulnjavanja, usavrfavanja l znacenja postojecega, figurama koje su kada se pretefno odnose na zgu§njavanje poznate kao arhetipi, kada se pretdno odnose na usavrJavanje kao ideali, a kada se pretefno odnose na znacenje kao alegorije i 1

simboli.

Ne mo!emo deta~jno razmatrati ove Blochove ana1ize, no treba vidjeti mogu Ii nam one pomoci da razumijemo utopijsku funkciju i napose nadu. Po Blochu postoje razne ideologije. U ne vile revolucionamim, premda jo§ uvijek uzlaznim vremenima jednog klasnog drultva (u onima koja jol unaprettuju razvitak prolzvodnih snaga) ideologija 1e bavi uljeplavanjem d pollranjem postojeceg s apologetskim ciljem da imniri subjekt s postojecim. Pokvarena, trula ideologija (die faule Ideologie) dekadentnih vremena, kao na primjer ona danalnjeg kasnog grattanstva vec je i

XXIX

~

>Svjesno l~na svijest, dakle prijevara«. U ideologiji koja n.ije takvo svjesno iskrivljavanje nego samo apstraktno-idealisticko dopunjavanje i uljep5avanje, kao i u onim oblicima zgusnjavanja i usavrsavanja sto ih zovemo arhetipima, idealima, alegorijama i simboiLima prisutna je i utopij.ska funkcija, makar i iskrivljena 1i pomjerena (verzerrte und versetzte), jer i tu se zbiva »prekoracenje postojeceg«, makar i njegovim »uljep5avajucim, zgu8njavajueim, usaV1rsavajucim ili punoznaC:nim preuveHeavanjem«. Ova utopijska funkcija koja se javlja eak i u ideologij1i samootudenih vladaju6ih klasa, prirodno ozivljava ideologije koje Bloch naziva »revolucionamim«, smatrajuci (vise u skladu s nekim naknadnim interpretacijama Marx.a nego s njim samim) da u pojmu revolucionarne ideologije nema kontradikcije. •Bez utopijske funkoije uopce se ne moze objasniti nikakav duhovni suvisak preko u odredenom trenutku dostignutog i tako postojeceg, bio taj v-iSak i ne znam kaiko pun privida (Schein) umjesto pred-vida (Vor-schein).« Razraduju6i navedenu tezu o odnosu izmedu utopij1ske funkcije i ideologije, odnosno o njihovom •SU· sret1,1~ {»Begegung«) Bloch razlikuje tri faze u razvoju kilasnih 1ideologija (pripremnu, pobjedniC:ku i sHaznu). Razjasnjavajuci razliku medu ovirn fazama, on ujedno utvrduje 1i ono sto im je zajednicko: Pdkrivanje eko· nomske osnove ~lasnog drustva »maglom zainteresirane lazne svijesti«. Promatrana s ove strane ideologija je po Blochu »Suma predstava, u koj.ima se jedno drustvo UZ pomoc lafoe svijesti UViijek opravdavalo i pre· rusavalo«. Ali on smatra da se u fenomenu .kulture otkriva i jedna druga strana ideologije, strana po kojoj se ona ne poklapa potpuno s laZnom svijescu i s apologetiikom jednog preZivjelog klasnog drustva. To je ona strana po kojoj je ideologija viSak i nadildenje danog. A ta je strana napose rnzvijona u »ideologiiji socijalisticke revdlucije u kojoj uopce ne .sudjeluje ni· kakva laina svijest«. Proklamirajuci na taj naan mogu6nost ·ideologije socijaHsticke revolucije, Bloch u alijedecoj 1r~enici ide jos dalje tvrdeci: »Socijalizam

xxx

kao ideologija revolucionatinog preobrafaja uopce je tamo istinita svijest, koja se odoosi na pojmljeno kretanje (begriffene Bewegung) i na oda:branu tendenciju (1r111iffene Tendenz) zbi1je.« · Socijalizam kao ideologija i ideologija kao istinita 1vljest - .te teze poznate iz vulgarnog i dogmatskog marksizma prirodno zbunjuju .kod Blot:ha. No ako se pogleda na koJi nacin on odreduje odnos medu raznim vrstama ideologija, moglo bi se zakljuciti da je BJoch alu!eCi se terminologijom vuLgarnog marksizma zelio da ospori neke njegove teze. Po Blochu naime postoji bitna irazlika izmedu klasnih ideologija i »socijalisticke ldeologije«, ali postojJ i izvjesni konti.nuitet, ;jer i u klasnim ideologijama u kojima su ukorijenjena veHka djela proslosti naLazimo onaj visaik iznad lafoe svijesti Ito ga nazivamo kulturom i koji se prenosi kao kulturno nasJjede. No taj viSak i taj kontinuitet moguci au samo zato sto ·i u klasnim ideologijama djeluje utopiJsika funkcija. •Item: bez utopijske funkcije klasne ideologije bile bi dovele samo do prolazne va11ke, a ne do uzora u umjetnosti, nauci, filozo£iji.« Slazemo se s Blochom da izmedu »kla·sne ideologije« i socijaHsticke misli postoji kontinuitet, slazemo se i s tezom da utopijska funkcija moze djelovati i unutar klasne ideologije (kao ~to i u okviru socijalisti{ike misU moze biti ideoiloskih momena:ta). No da li je to dovoljan razlog da se 1 istiinska socijalisticka misao proglasi ideologijom? Bloch u tome ne vidi problem. Ali on vidi opasnost da se utopija svede .na samo dr.tavnu utopiju, kako se taj termi.n tradicionalno najcesce .shvacao. Nasuprot ovakvom shvacanju on tvrdi da utopijska funkcija zahvaca mnogo §ire u svako podrucje istinski ljudsikog djelovanja. »Svaiki plan 1i svaka tvorevi-na, koja je dovedena do granica svog savrsenstva biH su dodirnuli utopiju i dali .su, kako je navedeno, upravo velikim, stalno dalje progresivno djelujucim kulturnim djelima jedan vi§ak i iznad njihove puke ideologije na liou mjesta, dakle nista manje nego supstrat kulturnog nasljeda.« XXXI

I '

~~~--======~iiiiiiiiiiliii.._,,...__.

lo promisljenom prednjem 1bivstvovnom odsjecku pokretne, utopijski otvorene materije.« Ne mofomo ovdje raspraviti sta znaCi utopiJski otvorena materija ni u eemu je ontologija jos-ne-bivstvovanja. U svakom slueaju Blochovo ucenje o nadi i njegovo ucenje 0 otvorenosti svijeta i 0 bivstvovanju kao jos ne-bivstvovanju tijesno su povezani. »Tek s napustanjem zatvoreno-statickog pojma bivstvovanja pokazuje se prava dimenzija nade.« Znaci Ii to da SU otvoreni 'svijet i nada isto? I sta je, 1I1ajzad, zapravo nada? Da li je to jedan mec:tu ljudskim afektima, struktura ljudskog odnosenja ili struktura same zbilje, temeljni obli.k bivstvovanja? Uz pomoc Blochovih rijeei, citiranih i mnogih drugih, moze se dokazivati da je nada psiholoska katego:rija, ·no moze se takoc'.ter tvrditi da je ona spoznajnoteorijska, antropoloska i ontoloska. Da li je potrebno da iiskoristimo tu mogucnost? Radi li se kod Blocha o raznim pojmovima nade ili je rijec o jednom koji nadilazi tradicionalna filozofska podrucja? Da li je nada obiljefje zbilje bez covjeka odnosno covjeka bez svijesti, ili je ona bitna ,struktura covjekove zbilje i oovjekovog ,svjesnog odnosenja? u cemu ge bit nade kao bitnog obiljeija covjekove svijesti i did_ovanja? U sirem smislu nada je fovjekova svijest ukoliko ona prekoracuje ono dano zakoracujuci u buduenost, u nesto jos nepostalo. U uzem smislu ona je djelotvorna spoznaja ljudskih kreativnih mogucnosti, spoznaja onog sto covjek kao covjek mofo i treba da ucini. u najufem s·mdslu ona je docta spes, ono sto bib najradije nazvao miSljenjem revolucije. Nada je eovjekova revoluciorana svijest, savjest i spoznaja, odlufoost da se revolucionarno mijenja postojece. No ako je nada ipak prvenstveno struktura covjekovog svjesnog bivstvovanja, za§to je Bloch istice kao svoj centralni pojam umjesto da to mjesto dodijeli jos-ne-bivstvovanju? Zato sto on nije primarno £ilozof koji stvara ontologiju kojom bi objasnio ono §to jest, nego prije svega revolucionarni mi:slilac kojem je stalo

Zal8Zuci se za rehabilitiranje pojma utopijskog Bloch se ograduje od utopizma i od apstraktnog utopiziranja, nagla§,avajuci da je rijec o »konkretnoj utopiji« u smislu »moci anticipiranja s njenim otvorenim prostorom i ·njenim predmetom koji treba realizirati i koji se realizira prema naprijed«. Ako se odbiju ono utopistiCko i apstraktna utopija, onda se ono sto ostaje, neeliminirani san prema naprijed, docta spes, mofo ozbiljno nazvati utopijom: »U svojoj kratko6i i novoj ostrini taj izraz (utopija - G. P.) tada znaci isto sto d: metodicki organ za novo, objektivno agregatno stanje nadolazeceg.« No nije li utopijska funkcija nesto subjektivno i nije Ii nada shvacena kao utopij.ska funkcija nesto subjektivisticko? Bloch se odlueno ograc:tuje od takve sumnje. Utopijska funkcija ima svoje objektivne korelate. Njen je prvi korelat u samom eovjeku, u vrenju d bru)anju dznad postale covjekove svijesti. Njen je drugi objektivni korelat dinamicni, nezavrseni kara;kter zbilje, svijeta. Ili, preciznije: »Ono realno moguce dovoljno posredovane, dakle dijalekticko-materijalistMki posredovane novosti daje utopdjskoj fantaziji njen drugi, njen konkretni korelat: jedan korelat izvan pukog vrenja i hucanja u unutrasnjem krugu svijesti«. No ako je utopijska funkcija objektivno zasnova.na, moze li nada, koja je u jednom aspektu identicna s njom, biti subjektivna i proizvoljna? Bloch se ostro ograc:tuje od subjektivisticki shvacene nade, a napose od optimizima automatskog ,napretka. Realisti6ki pesimizam bolji je od »automatskog optimizma«, No nije ni 1 pesimizam Blochova pozicija. On zastupa »mdlitantnijoptimdzam«, no pod tim ne misli neku militaristicku ill svac:talacku koncepciju, nego optimizam kao aktivnl stav prema onom neodlucenom sto se »radom i konkretno posredovanom akcijom« moze odluciti. Militantnl je optimizam fundirani optimizam, filozofski shvacena nada na frontu svjetskog procesa. Bloch o tome pile: »Filozofiija shvacene nade stoji stoga per definltionem na frontu svjetskog procesa, to jest na tako ma-

XXXIII

XXXII

..........

' 1!

.....iiiiiiiii-L~

=~

do revoluoionarne izmjene .svijeta. Princip nada je princip revolucionarne promjene svijeta. No zasto je Bloch, kako se cini, svoju osnovnu revolucionamu kategoriju uzeo iz sfere psihologije? Bloch je pisao u vrijeme procvata otrcanih staljinistickih fraza 0 ekonomskim nufnostima i nauenim .spoznajama .i nasuprot takvim shvacanjima on je istakao univerzalno ·shvacenu nadu. Znaci Ji to da mi moramo prihvatiti Blochovu terminologiju i pojmovnu aparaturu kao jedino mogucu? I ako je ne p11ihvatimo, znaci 1i to da je moramo jednostavno odbaciti? Velik je mislilac veHk upravo po .tome sto ima da kafe nesto svoje i .svojim jezikom (sto kompilatori i imitatori samo prezvakavaju). Tako je Ernst Bloch mis1io utopiju i .nadu. U jednoj drugoj terminologiji to je miSljenje revolucije.

PRINCIP NADA

.............

PREDGOVOR Moj111111 sin11 /""" RolHrlll Blotlm

I

I'

Tko smo mi? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Sto otekujemo? Sto nas ~kuje? Mnogi se osjeQju samo zbunjeni. Tio se ljulja, oni ne znaju zalto i od tega. To njihovo stanje jest . tjeskoba, postane li odredenijim, ono je strah. · Nekoe je onaj tko se htio nautiti strahovanju odlazio vrlo daleko. U vrijeme Ito je netom minulo to se postizalo lakle i bli!e, tim se umijecem strahovito ovladalo. Ali sada stile vrijeme osjeQju koji je nama, izuzevli krivce strahu, primjereniji. Odlutujuee je nautiti se nadanju. Njegov se rad ne odrite, zaljubljen je u uspijevanje umjesto u jalovost. Nadanje, stavljeno iznad strahovanja, niti je pasivno poput njega, niti pogotovu zatvoreno u neko nilta. Afekt nadanja izlazi iz sebe, proliruje ljude umjesto da ih suzava, nikada mu dovoljno znanja o onomu Ito ih iznutra usmjeruje cilju, Ito li izvanjsko moze biti njihovim saveznikom. Rad tog afekta iziskuje ljude koji se djelatno bacaju u postajuce, kojemu i sami pripadaju. On ne podnosi pasji zivot Ito se osja tek pasivno batenim u bivstvujuce, u neprozreno, pogotow kukaviOki priznato bivstvujuce. Rad protiv livotne tjeskobe i nepodopitina straha jest rad protiv njihovih vinovnika, koji se vecinom mogu lako imenovati, i on u samom svijetu. trdi Ito svijetu pomale; to se mo!e naci. Kako li se bogato svagda sanjalo o tomu, sa· njalo o boljem livotu. koji bi bio mogudl livotom svih ljudi provlate se danji sni, Jedan njihov dio samo je l

bljutav i rastrojen bijeg, takoder i plijen za varalice, ali drugi dio drazi, ne dopusta mirenje s lose postojeCim, upravo ne dopusta odricanje. Taj drugi dio nosi u svojoj jezgri nadanje, i mofo se izuciti. Mo:le se izbaviti iz nesredena sanjarenja i, takoder, iz lukave zloupotrebe, mofo se aktivirati IiSen magle. Nitko nikada nije zivio bez danjih snova, ali va:lno je da se oni sve dalje upoznavaju i tako odrfavaju pouzdanima, od pomoCi, usmjerenima onom pravomu. Neka danji sni budu jos puniji, jer to ce znaciti da se obogacuju upravo trezvenim pogledom; ne u smislu ucmalosti, nego svojeg rasvjetljivanja. Ne u smislu razuma koji naprosto promatra, koji uzima stvari onako kako one upravo postoje i stoje, nego u smislu njihova sudionika koji ih uzima onako kako teku, pa bi, dakle, mogle teCi i bolje. Neka, dakle, danji sni budu zaista puniji, to jest svjetliji, manje proizvoljni, poznatiji, bolje pojmljeni i posredovaniji s tijekom stvari. Da bi se psenica sto hoce dozoriti mogla uzgojiti i spremiti. MiSljenje znaci prekoracivanje. Ali takvo da se postojece ne utajuje, ne preskace. Niti u svojoj nevolji, niti pogotovu pri kretanju iz nje. Niti sto se tice uzroka nevolji, niti pogotovu pri otpocinjanju preokreta sto u njoj dozrijeva. Stoga pravo prekoracivanje nikada i ne kroci u puki zrakoprazan prostor necega pred-nama, naprosto zanoseCi se, naprosto apstraktno slikajuci. Nego ono poima novo kao novo koje je posredovano u pokrenuto postojecemu, pa makar ono ujedno, da bi se privelo slobodi, do krajnosti iziskuje volju za sebe. Zbiljsko prekoracivanje poznaje i aktivira u povijest usadenu tendenciju sto tece dijalekticki. Primarno svaki eovjek, buduci da necemu tezi, zivi ubuduce, proslo dolazi tek kasnije, a prave sadasnjosti gotovo uopce jos i nema. Buduce sadrfava ono cega se bojimo iii Ono eemu se nadamo; prema ljudskoj intenciji, dakle ako se ne osujecuje, buduce sadrfava samo ono cemu se nadamo. Funkcija i sadrfaj nade dozivljuju se neprestano, i oni su se u vremenima kada je drustvo bilo na usponu neprestano pretvarali u djelo i pro§irivali. Jedino u vremenima kada staro drustvo pro-

2

pada, poput danasnjeg na Zapadu, izvjesna parcijalna l prolazna tendencija tece samo prema dolje. Tada se u onih koji ne nalaze put iz propasti strah postavlja pred nadu i protiv nje. Tada se strah pokazuje subjektivistickom, nihilizam objektivistickom maskom fenomena krize: koji ,se trpi, ali se ne prozire, koji se oplakuje, ali se ne mijenja. Promjena ionako nije moguca na tlu gradanstva, pogotovu u njegovu nadoslom i prikritom ponoru, eak kad bi se i htjela, ali se niposto nece. StoviSe, gradanski bi interes upravo svaki drugi, sebi suprotan interes htio uvuci u vlastito propadanje; tako on, da bi umrtvio novi zivot, pretvara vlastitu agoniju u prividno nacelnu, prividno ontolosku. Bezizlaznost gradanskog bitka prosiruje se kao bezizlaznost ljudske situacije uopce, bitka naprosto. Trajno, dakako, bez uspjeha: gradanska je isprafojenost tako efemerna kao i klasa koja se izrafava jos jedino u njoj, i tako bcz oslonca kao i prividnost vlastite lose neposrednosti kojoj se ona zaklela. Samo beznade i u vremenskom je i u stvarnom smislu nesto najneizdrzivije, nesto sto ljudske potrebe niposto ne mogu podnijeti. Zbog toga se onda eak i prijevara, I da bi postigla ucinak, mora baviti laskavim i pokva. renim budenjem nade. Zbog toga se onda sa svih propovjedaonica propovijeda i opet upravo nada, doduse uz njezino zatvaranje u puku nutrinu iii uz tjesenje onostranim. Zbog toga onda eak i posljednje bijede zapadne filozofije viSe nisu kadre iznositi svoju filozofiju bijede bez lihvarenja s nadvisivanjem, prekoracivanjem. To jest, ne viSe drugacije nego da eovjeka bitno odreduje buducnost, ali uz cinicno-zainteresirano tumacenje, hipostazirano iz vlastita klasnog polofaja, kako je buducnost natpis nocnog bara k - bezbuducnosti, a odredenje eovjeka - niSta. Sad: neka mrtvi pokapaju svoje mrtve; dan sto svice prisluskuje, jos s oklijevanjem koje priziva preduga noc, drugomu, a ne trulo zagusljivoj, nebitnoj nihilistickoj nadgt'tll::moj zvonjavi. Dokle god boravi u zlu, doth~ se i pr-ivatnim i javnim opstojanjem dnevni srii; imj o zivotu boljem sto je nastajao do sad.a.

3

U nepravomu, a koliko Ii tek vise u onom pravomu, svaka je ljudska intencija nanesena na taj temelj. I ma :kako temelj varao, kao .tako cesto do sada, eas pun pod· vodnih grebena, eas pun himera, on se samo istrafivanjem objektivne tendencije, subjektivne intencije mo!e ujedno i denuncirati i prigodice ra§cistiti. Corruptio optimi pessima: vrtoglava nada jedan je od najveah zlotvora i rastrojitelj je ljudskog roda, konkretna pra· va nada njegov najozbiljniji dobrotvor. Tako znalacki· -konkretna nada subjektivno najjace prodire u strah, objektivno najumjeinije privodi tomu da se saddaji straha svedu na svoj uzrok. Zajedno s obavijestenim nezadovoljstvom koje spada u nadu, jer oboje izvire iz onog »De« neimaitini. Miiljenje znaci prekoracivanje. Dakako, prekoraci· vanje do sada jos nije s osobitom strogoicu nailo svoje misljenje. Iii, ako ono bijaie nad:eno, bilo je tu i previse loiih ociju, koje stvar nisu vidjele. Truli nadomjestak, zamjena koja kopira ono ito je uobicajeno, svinjski olos jednog reakcionamog ali i shematiziraju· ceg duha vremena, oni su potisnuli to otkrito. Nasta· janje svijesti o konkretnom prekoracivanju Marx oznacuje kao prekretnicu. Ali oko nje evrsto se drie filavo uvrijezene misaone navike na svijet bez fronta. Tu se ne zanemaruje samo eovjek, tu se zanemaruje i uvid u njegovu nadu. Intendiranje se ne cuje kao zvuk sto svaki put anticipira, objektivna tendencija ne spoznaje se u svojoj svagda anticipatorskoj moci. Desiderium, jedino posteno svojstvo svih ljudi, neistra!eno je. Joi· -ne-svjesno, joi-ne-postalo, premda ispunjuje smisao svih ljudi i horizont sveg bitka, nije jos prodrlo ni kao rijec, kamoli kao pojam. Ta cvatuea oblast pitanjA prebiva u dosadainjoj filozofiji gotovo nijema. Sanjanje prema naprijed, kao sto je to nazvao Lenjin, nije se promiiljalo, vile se tek tu i tamo dodirivalo, sebi pri· mjerena pojma ono se nije domoglo. Oeekivanje i ocekivano, ono u subjektu, ovo u objektu, uopce sve ito uzlazi, nije do Marx.a bilo pobudom ni za jedan aspekt avijeta u kojemu bi to steklo svoje mjesto, cak cen· tralno. Golemo utopijsko dogad:anje u svijetu gotovo

,4

je joi explicite nerasvijetljeno. Od svih zaeudnih neznanja, to je jedno od najupadljivijih. M. Terencije Varro u svojem ce prvom pokuiaju latinske gramatike zaboraviti futur; filozofski se on sve do danas nije zapazio posve adekvatno. Proizlazi: pretemo staticko miiljenje nije imenovalo, eak ni razumjelo to stanje, i ito to misljenje smatra postalim, to ono vazda za. kljucuje kao zavdeno. Kao promatracko znanje, to je miiljenje per definitionem znanje jedino o onomu ito se moze promatrati, naime o proilosti, i nepostalo presvod:uje zakljucenim formalnim sadriajima iz postalosti. Dosljedno tomu, ovaj je svijet, i ondje gdje se poima povijesno, svijet ponavljanja iii velikog jednog te istoga; on je palacom kobi, kao ito je to nazvao Leibniz, ne razvalivii je. Dogad:anje biva povijeicu, spoznaja sjecanjem, svecanost proslavom biviega. Takvim bijaie mnijenje svih dosada§njih filozofa, s njihovom formom, idejom iii supstancijom odred:enom kao dovdeno-postojece, takod:er u postulirajucega Kanta, cak i u dijalektickog Hegela. Tako se fizickoj i metafizickoj gladi pokvario apetit, osobito su se njoj zameli putovi do izostale, zacijelo ne samo knjiike hrane. Na taj se nacin nada sa svojim pozitivnim korelatom: jos nezakljucenom odred:enoscu opstojanja, preko svake res finita, ne pojavljuje u povijesti znanosti ni kao psihicko ni ·kao kozmicko bice, a ponajmanje :kao funkcionar onoga ito joi nije bilo, moguceg novoga. Zato: u ovoj knjizi nadi se, kao dijelu svijeta napucenom poput najbolje plodne zemlje i neistra!enom poput Antarktika, opiirno pokuiava privesti filozofija. U kritickoj, dalje razradenoj vezi sa saddajem autorovih do sada izailih knjiga »Tragovi«, osobito »Duh utopije«, »Thomas Miinzer«, »Baitina na§eg vremena«, »Subjekt-objekt«. Ce!nja, ocekivanje, nada trebaju, da· kle, svoju hermeneutiku, svitanje onoga pred-nama za. htijeva svoj specifiean pojam, novum trafi svoj pojam fronta. I sve to u slu!bi svrhe da se kroz posredovano mrstvo mogucnosti napokon kriticld polofi cesta za pohod do onoga Ito je nu!no misliti, da ona ostane neprekinq.to orijentiranom. Tako doc:ta spH, pojmljen.a

5

•

J

nada, rasvjetljuje pojam jednog prmcipa u svijetu, pojam koji vise ne napu5ta svijet. Ne vec i stoga sto je taj princip oduvijek bio u samom svjetskom procesu, a filozofski se tako dugo zaobilazio. Buduci da uopce nema svjesnog pravljenja povijesti na cijem putu vjestom tendenciji cilj ne bi obuhvacao i sve, to je ovdje pojam - u dobrom smislu rijech utopijskog principa kao pojam nade i njezinih saddaja dostojnih covjeka, upra~ VO centralan. Stovise, ono sto se time oznacuje u hori· zontu je svijesti koja svakoj stvari postaje adekvat· nom, u horizontu koji se otvorio i dalje se otvara. Ocekivanje, nada, intencija prema jos nepostaloj mo~C. nosti: to nije samo temeljna crta ljudske svijesti nego je, na konkretan nacin ispravljeno i pojmljeno, temelj· nim odrectenjem unutar sveukupne objektivne zbilje. Poslije Manca vise uopce nema istrafivanja istine niti realizma prosuc:tivanja mimo subjektivne i objektivne sadrfaje svijeta sazdane od nade; osim uz kaznu tri· ' vijalnoscu iii corsokakom. Filozofija ce steci svijest sutra.Snjice, pristranost ta buducnost, tnanje nade, ili ce ostati bet ikakva tnanja. I, nova filozofija, do koje je put otvorio Marx, isto je sto i filozofija novoga, te biti koja sve nas ocekuje, nisti iii ispunjuje. Svijest te filozofije jest otvorena mogucnost pogibelji i pobjede koju valja izvojstiti u njezinim uvjetima. Prostor te filozofije jest objektivno-realna mogucnost unutar procesa, na putanji samog predmeta, na kojoj ono sto covjek radikalno intendira nije jos nigdje osigurano, ali jos nigdje ni osujeceno. Stvar kojom se ta filozofija treba svim silama baviti vazda' je ono sto se istinski nada u subjektu, cemu je istinski moguce nadati se u objektu: funkciju i sadrfaj te za nas centralne stvari valja istraZiti. Dobro novo nije nikada bas posve novo. Ono djeluje nadaleko preko granica snova na javi sto prozimaju !ivot, ispunjuju stvaralacku umjetnost. Utopijska volja vodi sve oslobodilacke pokrete, nju na svoj nacin, uspa· vane savjesti iii ganuti, znaju i svi kdcani, iz partija Biblije o eksodusu i Mesiji. I, prozimanje imanja l neimanja, od kojeg se sastoji cefoja, nada i nagon da 6

~

ae stigne kuci, ipak je rovarilo i u velikoj filozofiji. Ne aamo u Platonovu erosu nego i u dalekometnom pojmu Aristotelove materije kao mogucnosti da bude bit, l u Leibnizovu pojmu tendeQ.cije. Neposredovana djelu· je nada u Kantovim postulatima moraine svijesti, posredovana na nacin svijeta djeluje ona u Hegelovoj dijalektici historije. Pa ipak, usprkos odlascima svih tih izvidnickih patrola, eak i ekspedicija, in terram utopicam, u svih njih ima neceg prekinutoga, prekinutoga upravo uslijed promatranja. Gotovo ponajjace u Hegela, koji se bijase najdalje otisnuo: bivse nadjaeava ono sto uzlazi, zbirka postalosti potpuno spreeava kategorije buducnost, front, novum. Tako se utopijski princip nije uzmogao probiti, ni u arhaicki-mitskom svijetu, unatoc eksodusu iz njega, niti u urbano-raciona· listickom, unatoc eksplozivnoj dijalektici. Ovako je svagda bivalo stoga sto je i duh arhaicki-mitske i duh urbano-racionalisticke vrste promatracko-idealisticki, pa dosljedno tomu pretpostavlja postali, vec zakljuceni svijet koji se moze samo pasivno promatrati, ukljucivsi i povrh njega projicirani nadsvijet u kojem se to posta· lo odra!ava. Bogovi savdenstva na jednoj strani, ideje iii ideali na drugoj, u svojem su iluzornom bitku tu upravo tako res finitae kao i takozvane ovostrane cinjenice u svojem empirijskom bitku. Buducnost prave, procesno otvorene vrste svakom je, dakle, pukom proma· tranjri zatvorena i tuc:ta. Jedino misljenje koje smjera mijenjanju svijeta, koje informira htijenje promjene, ne odnosi se prema buducnosti (nezakljucenom prostoru po~ajanja ispred nas) kao prema smutnji, i proslosti kao prema kletvi. Stoga je odlucujuce: jedino znanje kao svjesna teorija-praksa tice se postajucega i u nje· mu odredivoga, promatracko se pak znanje per definitionem mole odnositi samo na vec postalo. Neposredan izraz tog privlacenja k bivsemu, odnosenja na postalo, u mitu je poniranje u sebe, te!enje prema necem starijemu od pamtivijeka, takoc:ter postojana prevaga istin· ·ski poganskoga, naime astralno-mitskoga, kao cvrstog svoda oko citava zbivanja. Metodski izraz te iste vezanosti uz proSlost, tuc:tenja od buducnosti, u raciona7

lizmu je Platonova anamneza ili ucenje da je svo znanje jedino ponovno sjeeanje. Ponovno prisjecanje idejama videnim prije rodenja, ukratko, neprolaznom ill bespovijesnom vjecnomu. Tako da se bitnost naprosto poklapa s biloscu, a Minervina sova svagda polijece tek kad padne suton, kad jedan lik zivota ostari. Tako i Hegelovu dijalektiku u njezinu zavdnom »krugu od krugovac sputava fantom anamneze i tjera u staretinamicu. Tek je Marx na mjesto toga stavio patos mijenjanja, kao pocetak teorije koja ne rezignira u promatranju i tumacenju. Krute podjele na buducnost i proslost padaju tako same od sebe, nepostala buducnost izlazi na vidjelo u proslosti, proslost, osvecena i bastinjena, posredovana i ispunjena - u buducnosti. Uzeta izolirano i tako zaustavljena, proslost je puka robna kategorija, to jest postvareni factum bez svijesti o svojem fieri i svojem neprestanom procesu. Prava se radnja u samoj sada§njosti dogada, medutim, jedino u totalitetu tog procesa, nezakljucenog ni prema natrag ni prema naprijed, materijalisticka dijalektika postaje instrumentom za ovladavanje tim procesom, za posredovano-svladani novum. Zato je ratio (minus ideologija s obaveznim stanoviStem i minus sve vece praznjenje sadrfaja) neposredna bastina gradanskog doba dok je bilo jos napredno. Ali ta ratio nije jedina bastina, naprotiv, i prijafaja drustva, pa eak i mnogi mit u njima (opet minus puka ideologija i pogotovu minus predznanstveno praznovjerje sto ga sadrfavaju) predaju zgodimice filozofiji, koja je svladala gradansku spoznajnu granicu, naprednu gractu nasljeda, premda nju, kao sto se po sebi razumije, valja posebno rasvijetliti, kriticki prisvajati, promijeniti njezinu funkciju. Prisjetimo se samo uloge svrhe (kamo, cemu) u pretkapitalistickim slikama svijeta, iii, takoder, znacenja kvalitete u njezinu ne-mehanickom pojmu prirode. Prisjetimo se mita o Prometeju, kojega je Marx nazvao naj: plemenitijim svecem u filozofskom kalendaru. Prisjeti, mo se mita o Zlatnom doba i njegova premjeltanja u buducnost u me!ijanskoj svijesti tolikih potlacenih klasa i naroda. Marksisticka filozofija, kao filozofija

8

koja se napokon adekvatno odnosi prema postajanju i onom sto uzlazi, poznaje i citavu proslost u njezinoj stvaralackoj sirini, jer ona uopce i ne poznaje drugu proslost osim one jos zivuce, jos nenamirene. Marksisticka filozofija jest filozofijom buducnosti, dakle i buducnosti u proslosti; tako je ona, s tom sabranom frontalnom svijescu, ziva, dogactanju prisna, novumu prisegnula teorija-praksa pojmljene tendencije. I sto je vazda glavno: svjetlo u sjaju kojeg se odslikava i promice procesno-nezakljuceno totum zove se docta spes, dijalekticko-materijalisticki pojmljena nada. Temeljna tema filozofije, koja ostaje i jest jer nastaje, jos je nepostali i neuspjeli zavieaj, onakav kao sto se oblikuje i izrasta u dijalekticko-materijalistickoj borbi novoga i staroga. Tomu se ovdje u nastavku daje znak. Znak prema naprijed, koji dopusta samo prestizanje, ne kaskanje straga. Njegovo se znacenje naziva jos-ne, i o njemu se valja sporazumjeti. U skladu s onim sto je Lenjin naznacio na jednom mjestu koje su postepeno poceli jako hvaliti, ali koje nisu jednako tako uzeli k srcu:* »,Treba da sanjamol' Napisao sam te rijeci i upla§io sam se. Ucinilo mi se da sjedim na ,kongresu ujedinjenja', naspram mene sjede redaktori i suradnici ,Radnickog djela'. I gle, ustaje drug Martinov i obraca mi se stroga lica: ,A dozvolite da vas zapitam: ima li jos autonomna redakcija pravo da sanja ne pitajuci prethodno komitete partije?' A za njim ustaje drug Kricevski i (filozofski produbljujuci druga Martinova, koji je vec odavno produbio druga Plehanova) nastavlja jos stro!a lica: ,Ja idem dalje. Ja pitam: ima Ii uopce pravo da sanja marksfst koji ne zaboravlja da, po Marxu, oovjeeanstvo uvijek postavlja sebi ostvarljive zadatke i da je taktika proces rastenja zadataka koji rastu zajedno s partijom ?' * Hrvatski prljevod citiranoi mjesta s rusko11a preuzet je lz: V. I. Lenjin, /zabrana djela, tom I, knJi11a prva, Kultura, Zagreb 1948, s. 290 i dalje. Autor je cltlrao iz: Lenin, Was tun?, Ausgewiihlte Werke, 1956, s. 315 (op. prev.)

9

'\.

Vee od same pomisli na to strafao pitanje mene podilaze zmarci, i ja samo gledam - gdje da se sakrijem. Pokusat cu da se sakrijem iza Pisareva. ,Ima neslaganja i neslaganja - pisao je povodom pitanja o neslaganju snova i stvarnosti Pisarev. - Moji snovi mogu ici ispred prirodnog toka dogadaja, ill oni mogu udariti sasvim u stranu, onamo kuda nikakav prirodni tok dogadaja nikad ne moze dovesti. U prvom slueaju snovi ne nanose nikakve stete; oni cak mogu pomagati i jaeati energiju radnog covjeka ... U takvim snovima nema niceg sto bi izopaeavalo ili paraliziralo radnu snagu. Naprotiv. Kad bi eovjek bio potpuno lisen sposobnosti da tako sanja, kad on ne bi mogao ponekad istreavati naprijed i u svojoj fantaziji promatrati potpunu i zavrsenu sliku one tvorevine koja tek pocinje da se formira pod njegovim rukama, - u tom slucaju ja apsolutno ne mogu zamisliti koja bi to pobuda gonila eovjeka da poduzima i dovodi do kraja zamasne i zamorne radove na polju umjetnosti, nauke i prakticnog zhota . . . Neslaganje snova i stvarnosti ne nanosi nikakve stete samo ako lienost koja sanja ozbiljno vjeruje u svoje snove, ako pazljivo promatra zivot, ako poredi svoja opafanja sa svojim kulama u zraku i uopce savjesno radi na ostvarenju svoje fantazije. Ako postoji neka dodirna tocka izmedu snova i zivota, onda je sve dobro.' Takvih snova, na falost, ima odvec malo u nasem pokretu. I krivi su za to najviSe predstavnici legalne kritike i ilegalnog ,prirepastva', koji se razmecu svojom trezvenoscu, svojom ,blizoscu' ,konkretnom'.« Neka tako sanjanje prema naprijed dobije jos jedan znak. Ova se knjiga i ne bavi drugim doli nadanjem dalje od nastalog dana. Terna pet dijelova ovoga djela (pisanog 1938-1947, pregledanog 1953. i 1959) jesu sni o boljem zivotu. Njihove neposredovane crte i sadrfaji, ali nadasve oni sto se mogu posredovati, snimaju se, istrafaju, ispituju nasiroko. A put vodi preko malih snova na javi do onih snafoih, preko kolebljivih i zloupotrebljivih do strogih, preko svakojakih kula u zraku do onog jednoga sto nedostaje a nufno je. Pocinje se,

, dakle, s dnevnim snovima prosjecne vrste, lako i slobodno odabranim, od mladosti do u stare dane. Oni lapunjuju prvi dio: Jzvjestaj, odnose se na covjeka s ulice i na nesredene zelje. Odmah slijedi, fundirajuci i noseci sve sto dolazi poslije, drugi i temeljni dio: Istraitvanje anticipirajuce svijesti. Taj dio, s razlogom, zbog utemeljivanja same stvari, u mnogim svojim dijelovima nije laka lektira, nego njezina tezina pomalo raste. lpak, ona se i smanjuje za citaoca koji se na taj nacin upucuje, uvodi sve dublje. Mucno usvajanje predmeta olaksava i njegova zanimljivost, kao sto se za uspon hoce svjetlost s vrha, a za izdasan vidik uspon. Tu valja posebno razraditi glavni nagon, glad, kako on dalje prelazi u zanijekano odricanje, dakle u najvafoiji afekt oeekivanja: nadu. u tom je dijelu glavni posao otkrivanje i nedvosmisleno notiranje »jos-ne-svjesnoga«. To jest: necega jos nesvjesnoga sa svoje druge, prednje, a ne straznje strane. Sa strane novoga koje svice, ko• jega sve do sada nismo bili svjesni, ne mozda zaboravljenoga, pamtivoga kao bivse, neceg arhaienog, potisnutog ili potonulog u podsvijest. Od Leibnizova otkrica podsvjesnoga preko romanticke psihologije noci i praproslosti do Freudove psihoanalize, do sada se bitno oznacilo i istrazilo jedino »SVitanje prema natrag«. Mislilo se da je otkriveno: sve sadasnje krcato je sjeamjem, prosloseu u podrumu ne-viSe-svjesnoga. Nije se otkrilo: u sadafojemu, cak u samom sjecanju, ima uzgona i neceg prekinutoga, ima izlijeganja i predmnijevanja jos-ne-postaloga; i to prekinuto-svanulo ne dogada se u podrumu svijesti, nego na njezinu frontu. Tu je, dakle, rijec o psihickim procesima rastenja, tako karakteristicnim prije svega za mladost, za prijelomna vremena, za pustolovinu produktivnosti, dakle za sve fenomene u kojima se krije i hoce se artikulirati nepostalo. Na taj nacin ono anticipirajuce djeluje u polju nade; ona se, dakle, ne uzima samo kao afekt, kao suprotnost strahu (jer i strah mofe anticipirati), nego bitnije kao cin usmjeravanja kognitivne vrste (i onda tu nije suprotnost strah, nego sjecanje). Predodzba i misli ovako oznacene intencije prema buducnosti .uto-

11

10

..-........__

pijske su, ali i opet ne u uskom, eak losem smislu te . rijeci (afektivno nepromisljeno doearavanje, oblik igrarije apstraktne ".rste), nego upravo u smislu sna prema naprijed koji se dade zastupati na nov nacin, u smislu anticipacije uopce. Pri cemu, dakle, kategorija utopijskoga ima povrh uobieajenog, s pravom obezvredujuceg smisla, i drugi, koji niposto nije numo apstraktan i tud svijetu, nego je, naprotiv, njemu centralno okrenut: smisao da pretjece prirodni tijek dogadaja. Ovako shvacena, tema ovoga drugog dijela jest utopijska funkcija sa svojim sadrfajima. U provedbi se istrafaje odnos te funkcije prema ideologiji, prema arhetipovima, prema idealima, prema simbolima, prema kategorijama front, novum, nista i zavicaj, prema praproblemu onog sada i ovdje. Pri tomu se, suprotno svakom bljutavo-staticnom nihilizmu, mora uvaziti: i niSta je utopijska kategorija, premda krajnje protu-utopijska. Daleko od toga da bi ono bilo nijecucim temeljem, iii isto takvom pozadinom (na taj nacin sto bi dan bitka lefao izmedu dviju ugotovljenih noCi), nicega »ima« - upravo kao i pozitivnog utopikuma: zavieaja ili onog svega - jedino kao objektivne mogucnosti. Ono kniZi procesom svijeta, ali ga ne uzjahuje; o obojemu: o nicemu i o svemu - kao karakterima utopijskoga, kao prijeteCim iii ispunjujuCim odrednicama rezultata, u svijetu jos niposto nije odluceno. I jednako je tako utopijska kategorija, eak najcentralnija, ono sada i ovdje koje svagda nanovo pocinje tu blizu; ta kategorija pak, za razliku od unistavajuceg krufcnja nicega, od rasvjetljujuceg svega, jos uopce nije stupila u vrijeme i prostor. Naprotiv, sadrfaji te najncposrednije blizine jos previru u potpunoj tami zivljenog trenutka kao zbiljskog svje:tskog cvora, svjetske zagonetke. Utopijska svijest hoce vidjeti mnogo dalje, ali, napokon, ipak samo zato da bi proniknula posve blisku tamu upravo zivljenog trenutka, u kojoj sve postojece boravi onakvo kakvim je sebi skriveno. Drugim rijecima: potreban je najjaci dalekozor, onaj izbrusene utopijske svijesti, da bi se proniknula upravo neposredna blizina. Kao najneposrednija neposrednost, u kojoj jos pocil:a jezgra onoga nalaziti-se i biti-tu, u

kojoj se ujedno krije citav cvor tajne svijeta. To nije tajna koja bi postojala, mozda, samo za ograniceni razum, dok bi sama stvar bila po sebi potpuno jasnom, niti je u sebi mirujuCi sadriaj, nego je to ona realna tajna kojom je sebi jos sama stvar svijeta, i radi toga da bi je rijesila, ona se uopce i nalazi u procesu i na putu. Tako ono jos-ne-svjesno u covjeku potpuno pripada jos-ne-postalomu, jos-ne-izneseri.omu, jos neizmanifestiranomu u svijetu. Jos-ne-svjesno komunicira i uzajamno djeluje s jos-ne-postalim, specijalnije s onim sto izrasta u povijest i u svijet. Pri cemu istrafivanje anticipirajuce svijesti treba u nacelu sluiiti tomu da prava zrcaljenja sto onda slijede, eak odslikavanja 7.eljenog, anticipiranog boljeg zivota, postanu psihicki-materijalno razumljivima. Treba, dakle, steci znanje o anticipirajucemu, na osnovi ontologije onog jos-ne. Toliko ovdje o drugom dijelu, o u njemu zapocetoj subjekt-objektskoj analizi funkcije nade. Vratimo Ii se onda pojedinim zeljama, opet ce iskrsnuti najprije one sumnjive. Umjesto nesrec.1enih malih slika zelja iz Izvjestaja, sada se vide one sto se vode na grac.1anskoj uzici, kojima se upravlja. Ovako voc.1ene slike zelja mogu se i potiskivati i zloupotrebljavati, na ndieast nacin iii krvavo. Treci dio: Prijelaz prikazuje slike f.elja u ogledalu, onom koje uljepsava, koje cesto zrcali samo onako kakvim vladajuea klasa fcli da bude to sto zele slabi. Ipak, ·slueaj se potpuno razjasnjava cim ogledalo potjece od rtaroda, kao sto je to posve ocito i divno u bajci. Taj dio knjige ispunjuju odrafene, tako cesto normirane zelje; svima je njima zajednicki nagon prema sarenilu kao tobofojem ili pravom boljemu. Ovamo spadaju earl preodijevanja, rasvijetljeni izlozi, pa onda i svijet bajki, uljepfavana daljina pri putovanju, ples, tvornica snova film, uzor teatar. Nesto takvo ili docarava bolji zivot, kao u industriji zabave, ili prufa vjernu sliku zivota kakvim se esencijalno pokazao. Ali tek ako onda docaravanje prijede u slobodnu i smisljenu skicu, naci cemo se mec.1u pravim, naime planskim ili nacrtnim utopijama. One ispunjuju eetvrti dio: Konstruk~ bogatim historijskim sadr,,.,..,.6111, ,\.

12

'•\

t

<.,1-1

13

fajem koji ne ostaje samo historijski. On se prostire lijecnickim i socijalnim, tehnickim, arhitektonskim i geografskim utopijama, krajolicima zelja slikarstva i pjesniStva. Tako se razabiru slike zeljenog zdravlja, fundamcntalnc slikc feljcnog drustva bez bijede, vide se cuda telmike, i kulc u zraku, u mnogome tako prisutnc unutar urltitekture. Pojavljuje se Eldorado-Eden u geugra/skim istrativackim putovanjima, krajolici nama adckvut11ijcg okolisa u slikarstvu i poeziji, perspektivc onog »Uopcc« u 111udrosti. Sve je to puno nadmasivanja, grudi implicitc ili explicite na trasi i uzor-slici jcdnog suvnknijcg svijeta, na pojavama izoblikovanijim i bituijim nego sto SU to empirijski Vee postale. I tu imu mnogo bje:fanja u proizvoljno i apstraktno, pa ipak vcliku umjetnicka djela pokazuju u biti realan odnos prl·mu prcd-victenju same svoje do kraja izoblikovanc stvuri. Pri tomu se mijenja nazor na oblikovano, nu 1.~stctsko-religijski pokus biti, pa ipak svaki ekspcrimcnt tc vrste pokusava ne§to sto nadmasuje, sto je savrscno, cega jos nije bilo na Zemlji. Nije svaki poglcd nu to jednako konkretan, on se svagda podudara ,s klasnom pregradom, pa ipak temeljni utopijski ciljevi svakog takozvanog htijenja umjetnosti u takozvanim stilovima, tim 11viSkovima« povrh ideologije, ne propadaju svagda odmah zajedno sa svojim drustvom. Egipatska gradnja jest htijenje postati poput kamena, s posmrtnim kristalom kao zamisljenim savrsenstvom; goticka je gradnja htijenje postati poput Kristova trsa, sa stablom zivota kao zamisljenim savrsenstvom. I tako se pokazuje da citavu umjetnost ispunjuju pojave koje se dotjeruju do simbola savdenstva, do utopijski bitnoga kraja. Do sada se, svakako, samo za socijalne utopije po sebi razumjelo da su - utopijske: prvo, zato sto se tako zovu, i drugo, stoga sto se rijec zemlja snovai najcesce upotrebljavala u vezi s njima, i ne samo apstraktnima izmectu njih. Cime se, kao sto smo vec primijetili, pq_jam utopije jednako neumjesno suzio, naime sveo na· romane o ddavi, kao sto je, uslijed pretefoev apstraktnosti tih romana o ddavi, prije svega poprimio i onaj oblik apstraktne igre koji je tek razvitak 14

socijalizma od tih utopija do znanosti uklonio, dokinuo. Pa ipak, tu se uza sve sumnje sto je prate pojavila barem rijec utopija, koju je stvorio Thomas Marus, premda se ne pojavljuje i filozofski mnogo obuhvatniji pojam utopije. Nasuprot tomu, u drugim se, recimo tehnickim slikama zelja i ·planova zapazilo manje toga sto je vrijedno utopijskog promiSljanja. I pored »Novae Atlantis« Francisa Bacona, o tehnici nije istaknuta granicna oblast s vlastitim pionirskim statusom i vlastitim sadriajima nade ulozene u prirodu. Toga se jos manje naslo o arhitekturi, kao gradnjama koje oblikuju ljepsi prostor, njega oponasaju, tvore njegove uzorke. I jednako je tako utopijsko ostalo zacudo neotkrivenim u situacijama i krajolicima slikarstva i poezije, u njihovim pretjeranostima i osobito u njihovim dubokim i dalekovidnim realizmima svoje mogucnosti. Pa ipak, u svim tim sferama, na djelu je, sadr:fajno razlicita, utopijska funkcija, ceznutljiva u manjim tvorevinama, precizna i sui generis realisticna u velikima. Upravo ta mnozina ljudske fantazije, skupa sa svojim korelatom u svijetu (cim fantazija postane znalacki-konkretnom), uopce se ne moze istraziti i inventarizirati drugacije negoli s pomocu utopijske funkcije; kao sto se ne mofo ni ispitati bez dijalektickog materijalizma. Specificno pred-vi'1enje, sto ga pokazuje umjetnost, ravno je laboratoriju u kojem se zbivanja, figure i znaeaji tjeraju do svojega tipicno-karakteristienog kraja, do bezdana ili blazenstva svdetka; to -videnje bitnoga u karakterima i situacijama, upisano svakom umjetnickom djelu, koje se, ako je najizrafajnije vrste, moze nazvati sekspirskim, ako je pak najdovrsenije vrste - danteovskim, pretpostavlja mogucnost povrh vec postojece zbilje. Tu na sve strane smjeraju prospektivni akti i imaginacije, vode subjektivne pa zgodimice i objektivne ceste snova od postaloga prema uspjelomu, prema simbolski zaokru!enoj uspjelosti. Na taj nacin socijalne utopije vise nisu jedini, pogotovu ne iscrpan primjer pojma jos-ne i pojma oblikujuce intencije; ma kako one, bez obzira na sve drugo, postale vafne za kriticko upoznavanje nekog izvedenog anticipiranja.

15

\

Ograniaivati utopijsko iii ga naprosto samo orijenti· rati na nacin Thomasa Morusa ipak bi znacilo isto sto i htjeti elektricitet svesti na jantar, od kojega je dobio svoj grcki naziv i na kojemu se najprije opazio. $tovge, utopijsko sc tako malo podudara s romanom o drfavi da SC valja posluziti citavim totalitetom filozofija (katkada gotovo zaboravljenim totalitetom) ne bi Ii se sadrfajno izvelo nacistac ono sto se oznacuje kao utopija. Otuda opsirnost anticipacija, slika felja, saddaja nadc sabranlh u dljelu: Konstrukcija. Otuda - navedena i ispred i lza bajki o drfavi - notacija i interpretacija mcdicinskih, tehnickih, arhitektonskih, geogrnfskih utoplja, tak0
zavicaja, potpuno posredovanog s tim slikama. Pokusaj 1nimke tih intencija tvori peti, posljednji dio: I dentitet. Kao poku8aj da se postane slienim ljudima pokazuju se razne moraine slike-vodilje i, tako cesto antiteticne, tablice-vodilje pravog zivota. Zatim nastupaju spjevane figure koje prekoracuju ljudsku granicu: Don Giovanni, Odisej, Faust, ovaj upravo na putu k savrsenom trenutku, u utopiji koja prokusava svijet; Don Kihot opominje i zahtijeva, u monomaniji sna, dubini sna. Kao zov i privlacnost vrlo neposrednih, vrlo dalekonosnih izrafajnih crta pojavljuje se muzika, umjetnost sto je privela pjevu i svirci najjaci intenzitet u svijetu, intenzitet utopijskog humanuma. I zatim: sabrane su slike nade protiv smrti, protiv tog najtefeg protuudarca utopiji; smrt je stoga njezina buditeljica koja se ne da zaboraviti. Nadasve je upravo ona jedan posjet onoga nista sto ga prozdire utopijski pohod u bitak; nema ni postajanja ni pobjede u koje se aktivno ne uplece unistenje zla. Mitski, protiv smrti i sudbine kulminiraju sva evan4elja, koja tvore fantaziju religije, i ona potpuno iluzorna i ona s humanom jezgrom sto se u krajnjoj liniji bave izbavljenjem od zla, slobodom za »kraljevstvo«, Slijedi, upravo sto se tice ovostrane intencije takva nastajanja zavifaja, problem buducnosti u nosivom, obt.Jhvatnom prostoru zavicaja: u prirodi. Tu svugdje sredisnjom tockom ostaje problem naprosto pozeljnoga iii najviJeg dobra. Njegova utopija nmnoga jednog, premda je upravo ona jos sva u slutnji kao i sada-bitak samih ljudi, vlada svima ostalim utopijama. Kad bi se samo doista dosegnula i postala pristupacnima najprije manje velika dobra, putem kojim se uklanja op
17

16

i

sto je visoko, i previsoko, i ono postaje grac:lenjem nove Zemlje. U snovima o boljem Zivotu oduvijek se propi- · tivalo o putu k sreci, njega mo!e otvoriti tek marksizam. Otuda proizlazi i nov pedagosko-sadriajni pristup stvaralackom marksizmu, polazeCi i od novih premisa subjektivne i objektivne naravi. Takvo ce se misljenje ovdje opsimo opisati. U malomu i u velikomu, najsavjesnije ispitano, s namjerom da se u tomu oslobodi ono zbiljsko. Kako bi prema mjerilu realne mogucnosti ono sto postoji u realnoj mogucnosti, koje realno jos izostaje (sve je drugo pljeva pukog mnijenja i raj za ludake), prispjelo do pozitivnog bitka. On je, napokon, velika jednostavnost iii ono jedno cega smo potrebiti. Ovakva enciklopedija nada dosta ce cesto saddavati ponavljanja, ali ona se nigdje uzajamno ne kose, a sto se tice prvoga, tu vrijedi Voltaireova recenica, da ce sebe ponavljati sve dok ne bude shvacen. Ta recenica vrijedi to vise sto se ponavljanja u knjizi svagda, koliko je god moguce, pojavljuju na novoj razini, pa su prema tomu u mec:luvremenu i nesto doznala, kao sto bi i htjela da se 0 identicnom cilju svagda uzmogne doznati novo. Usmjerenje prema jednomu kojega smo potrebiti zivjelo je i u dosadasnjim filozofijama; kako bi inace one bile ljubavlju prema mudrosti? I kako bi inace bilo velike filozofije, to jest one sto se neprestano i totalno odnosi na ono pravo, bitno? Kako Ii eak materijalisticki velike, kadre da doista odslikava bitno u svojoj suvislosti? S temeljnim usmjerenjem prema razjasnjavanju svijeta iz njega samog (uz pouzdanu izvjesnost da mo!e tako razjasniti svijet) i prema ovostranoj sreci (uz pouzdanu izvjesnost da ce je naci)? Ali dosadasnji prijatelji mudrosti, i oni materijalisticki, do Manca su kao istinsko odredivali ono vec onticki-postojece, upravo ono staticki-zakljuceno: od vode priprostog Talesa do Hegelove ideje-same-po-sebi. Bio je to napokon svagda pokrivac ·p1atonove anamneze preko dijalekticki-otvorenog erosa, koji je dosadasnju filozofiju, ukljucivii Hegela, gdvracat, od ozbiljnosti fronta i novuma, nju kontem· plativno-anktivarski zakljucivao. Tako se prekidala per-

18

1pektiva, tako je sjecanje labavilo nadu. Tako se nada alje domisljala upravo sjecanju (na buducnost u prollosti). Tako se ni sjecanje nije domiSljalo nadi (u histortjski posredovanu, konkretnu utopiju koja obilato rodi hlatorijom). Tako se vec pricinjalo da smo zasli za leda tendenciji bitka, to jest dospjeli iza nje. Tako se prielnjalo da je realni proces svijeta vec zasao, dospio, austavio se iza sama sebe. Ono stvaralacko-odslikavaJuee instinskoga, zbiljskoga, ne da se, medutim, nigdje prekinuti kao da je otvoreni proces u svijetu vec odlueen. Tek kada odstupi zakljuceno-staticki pojam bitka, otvara se istinska dimenzija nade. Svijet je, dapace, pun raspolo!enja za nesto, tendencije k necemu, latentnosti necega, i to nesto sto se ovako intendira znael ispunjenje onoga tko intendira. Znaci nama adekvatnlji svijet, bez nedostojnih boli, tjeskobe, samootudenJa, nicega. Ali ta je tendencija u tijeku kao tijeku koji lma pred sobom upravo novum. Ono »kamo« zbiljskoP pokazuje tek u novumu svoju najtemeljitiju predmetnu odrec:lenost, i ona zove covjeka, na kojeg je novum stavio svoje ruke. Marksisticko znanje znaci: telki procesi uspona .stupaju u pojam i praksu. U problemskoj oblasti novuma, samoj po sebi, jos je mnoltvo bijelih polja znanja; svjetska mudrost postaje od top ponovo mlada i originama. Poima li se bitak iz 1vojega odakle, onda otuda samo kao iz jednog iste> tako tendencijskog, jos nezakljucenoga kamo. Bitak, lco/i uvjetuje svijest, kao i svijest, koja obractuje bitak, poima se napokon samo iz onoga i u onomu odakle i prema cemu tendira. Bit nije bilost; naprotiv: sama - bit svijeta pociva :Qa frontu.

I

~

> t-4 '"'"4

t)

ztn < z z '"'"4

(fl '"'"4

'ti :;:d

R ---.,,.

< .....

~

~

0 ..... 0

~

...

4 __ __ ,

82535

~

ltll11i11'\1Pa

POCINJEMO PRAZNI

1

Micem se. Odmalena se tra!i. Bude se nask.roz pohlepan, vice se. Nema se sto se hoce.

MNOGO CEGA HOCE SE VISE

2

Ali, ucimo se i cekati. Jer ono sto dijete !eli, rijetko sti!e u pravi fas. Stovise, ceka se i samo !eljenje, dok ne postane jasnijim. Dijete pose!e za svacim, ne bi 1i na§lo sto misli. Opet sve odbacuje, nespokojno hoce saznati, a ne zna §to. Ali vec tu !ivi ono svje!e, drugo, o eemu se sanja. Djecaci razaraju sto dobiju na poklon, tra!e vise, to i vade. Nitko to ne bi mogao imenovati, niti je ikada dobio. Protjece tako nase, jos nije tu.

SVAKI DAN U NEPOZNATO

/

3

Kasnije se grabi valjanije. Zeli se onamo gdje se !ivi znamenitije. Dijete hoce biti kondukterom i1i slasticarom. Tra!i dugu vo!nju, nekamo daleko, svaki dan ko· laea. To slici necem pravomu. I prema !ivotinjama se bude u snu vec velik. Osobito prema malima, manje zastra§uju, same tree u ruku. A mogu se i hvatati mre!ama, daleka !elja tako postaje djelom. Slasticar se pretvara u lovca, u cudesno na-

23

pucenoj prirodi. Zeleno i plavo trci guster, nesto neshvatljivo sareno leti kao leptir. I kamenje zivi, pri tomu eak i ne bjezi, s njim se moze igrati, ono sudjeluje u igri. »Hocu da sve bude takvo«, reklo je dijete mislcCi kamicak sto se bio otkotrljao pa onda pricekao dijctc. Igranje je preobra!avanje, premda u sigurno, koje SC ponovo vraea u sebe. Prema zelji, igranje pretvara sfimo dijete, njegove prijatelje i sve njegove stvari u cudno odanu spremu, sam pod sobe za igru postajc sumom punom divljih zivotinja, ili jezerom, pa jc svaka stolica brod. Ipak, izbit ce pravi strah ako sc poznato suvise odaleci ili viSe ne moze tako lako ponovo poprimiti svoj stari lik. »Gle, dugme je vjestica«, kriknulo jc dijete igrajuci se, ali ni poslije vi§e nije diralo dugme. Ono se nije bilo pretvorilo ni u sta viSe od onoga sto je dijete foljelo, ali je takvim postalo oclvcc zadugo. DomaCi se brlog jos nigdje ne smije protegnuti prcdalcko u san. On se mora sacuvati kao mjcsto kojc jos guster ne ostecuje, leptir jos ne ugrofava. S tog sc mjcsta, dakle, najradije za igru gleda kroz prozor i skupljaju se pogledi, duboki i kratki, u ono drugo. I sama je sarena zivotinja sareni prozor, s onu stranu prostire se foljena daljina. To se gotovo i ne razlikuje od postanske marke sto priea o tudim zemljama. To je poput skoljke u kojoj sumi more, ako se ona drzi dovoljno blizu uhu. Djecak tako odlazi van, posvuda skuplja sto mu se poslalo. To ujedno maze svjedociti o stvarima koje bi djecak vidio da ne mora prerano u krevet. u njegovu pogledu na saroliki kamen klija vec mnogo toga Ao ce on kasnije zeljeti za sebe.

SKROVISTE I LIJEPA TUf>INA

4

Mei!u sobom Pri tomu se rado bude sam. Trati se zakutak, on zaiti· cuje i skriva. U tijesnomu se livi lagodno, a jasno je da se ondje moze ciniti sto se ho~e. Jedna lena pri·

24

povijeda: »2eljela sam biti ispod ormara, ondje sam htjela zivjeti i igrati se s psom.« Neki muskarac priea: »Dok smo bili djeeaci, sagradili smo sebi medu granama postolje koje se odozdo nije moglo vidjeti. SjedeCi gore, pa ako su jos ljestve bile povueene i svaka Y:.>· za s tlom prekinuta, mi smo osjecali potpunu srecu.« Time se doearava vlastita soba, slobodan zivot sto dolazi.

Vee kod kuce na putu Djecak koji se skriva takoder i bje!i, na plasljiv nacin. On traZi daljinu, pa ako se i prikrio, to se on, samo dok

ne umakne, okolo naokolo oborufao zidom. To bolje, dapace, ako se skroviste mice, to jest ako je sazdano od Zivoga. Ovdje to znaci: od prognanika ili neobitnih ljudi, s kojima putuje§, medu kojima se ne naslucuje§. E>aci ne zapostavljaju bas uvijek sve drugo samo da bi obradovali svoje roditelje i ucitelje, all roditelji i ucitelji pouzdano umiju ogorciti. Patnja u skoli mo!e biti odvratnija od ikoje druge kasnije, izuzevsi onu zatvorenika. Otuda zelja za bijegom, srodna zatvorenickoj; buduci da je ono vani jos nejasno, biva eudesnim. Jedna zena prica: »Kad sam bila djevojcicom, neprestano sam zeljela da dodu provalnici. Nji· ma bib bila sve pokazala, srebrninu, gotovinu, rublje, neka sve odnesu, u znak zahvalnosti i mene.« Neki muskarac pripovijeda: »Kad sam prvi put cuo gajde, potr~ao sam za njima kao i za svim sto je neobicno. Ali nisam se poslije nekog vremena okrenuo, kao pri svim znamenitostima sto prolaze ulicom, poput brusaea ikara, Vojske spasa i tako dalje, neg? sam slijedio gajde izvan grada i dalje cestom u sela. poznata i ne· poznata. I nije privlacio samo fantastieni fovjek, zavodio je duh koji puse, kao sto sam ja vjerovao, skriven u mjeAini, i kojim sam napokon i sam postao.« Tako se tijesan prostor sa sedam iii osam g·Jdina proiiruje, u njemu se dogadaju naj~udnije stvaii (hda 25

,,

se ljestve podignu s tla). Tu se, dakako, hoee tek premjestiti skloniste, djeeak u njemu bje!i s prijateljima jedino nevidljiv. Sam sebe odvodi na uzdahtalu konju, s perjanicom sto se vijori, u sigurnost pustolovine. Noe je krcata krcmama i dvorcima, u svakom su krzna, orufje, siste vatre na ognji§tima, muskarci su poput stabala, nigdje sata. Karakteristicno za iaroliko zadovoljstvo skrovgta doimaju se u to doba risarije na bugacicama u skolskoj bilje!nici. Na papir se stavlja bodljikava sigurnost, kuca, grad, tvrc:tava na moru, na~ cickana topovima. Otoci su istureni, oni odbijaju neprijatelja s morske strane; ali s kopnene strane lezl trostruki pojas utvrda. Te nadziru cestu, jedino ona vodi u tvrdavu snova, i minirana je. Miruje tako primorski grad, ne vidi se ni iz skole ni iz kuce, ne da se osloviti, oci kao da mu drijemaju. Pa ipak: tvntava nije bila nacrtana samo kao neosvoj.iva, niti takoc:ter samo kao mocna, kao .sjajna; ona djeluje nadaleko preko ruba papira, u nepoznato. Vlastiti !ivot bio se visoko gore zastitio i obrubio krunistem, all onamo se u svako doba mo!e popeti, radi vidika. To povezivanje s
BIJBG I POVRATAK POBJEDNIKA

5

Ako netko sanja, on nikada ne stoji na mjestu. Gotovo po miloj volji krece s mjesta ili iz stanja u kojem se upravo zatekao. Oko trinaeste godine otkriva se ja koje putuje s nama, otuda snovi o boljem !ivotu u to doba rastu osobito bujno. Oni pokrecu uzavreli dan, nadlijecu skolu i kueu, uzimaju sa sobom sto je nama dobro i vrijedno. Konjanicke su prethodnice pri bijegu i pripremaju prvo konaciste za nase !elje Ito se vec razbistruju. Uvjezbava se umjetnost razgovaranja o onomu Ito do sada jos nismo do!ivjeli. I prosjecna glava u to doba sebi pripovijeda price, lagane fabule, u kojima do!ivljuje sreeu. Ona ispreda price putem od ikole

mu

setnji s prijateljima, a pnpovjedac je uvijek, kao na namjestenoj slici, u sredistu. U to doba gotovo svi mrze prosjecnost, iako ne mora biti da su pall daleko od stabla. Mlada guska hoce biti nesto bolje, mladi klipan pljuje na pljesnivi dom. Djevojke preinacuju svoje ime jednako kao i frizuru, prave ga pikantnijim nego sto jest, i tako stifa na start za pretvaranje u drugo o kojemu sanjaju. Mladici naginju plcmenitijem !ivotu nego sto je mozda ocev, naginju necuvenim djelima. Kusa se sreca, ona ima okus zabranjenoga i sve je u njoj novo. Na brod

Ne uvijek, u najmanju ruku ne razgovijetno, sudjeluju pri tom i eari spola. U djevojcica se dugo zadrlava stecena plahost, djeeaci u sebi cijene izvjesnu neljubaznu hladnocu. Cesto ponos i zaljubljenost u sebe spreeavaju da se ljubav stavi u snovima na posebno mjesto. Onoga pravog iii one prave kao da nema, iii ne pripadaju svom spolu, cesto se njih i ne !eli. Tako je na tom stupnju dvorac u oblacima rijetko i dvorac naslada, harem i !ena snova dolaze tek kasnije. U skrtoj mdti cesto se dosta dugo zadrlavaju i infantilne tvorevine; u njih osama ispunjuje upravo sav sadrlaj motiva bijega. 0 tom doba jedna zena pripovijeda: »Htje. la sam postati slikaricom, snivala sam sebe u nekom orijentalnom dvorcu na brijegu, ondje sam zivjela sama sa svojim vanbracnim djetetom koje sam ima]a s nekim vrlo otmjenim muskarcem.« Jedan muskarac, odgovarajuci na pitanje o svojoj fabuli kad mu je bilo petnaest godina, kafe: »Htio sam na more i u tu sam svrhu izmislio brod kojemu nije bilo ravna. Zvao se Argo, svladavao je toliko cvorova na sat da je gotovo istodobno stizao do svih obala. Ja sam bio gospodar Arga, s naslovom i rangom kneza-admirala, vladao sam svim carevima i kraljevima, nanovo sam skrojio kartu Zemlje, snagom elektricnih topova najprije sam ponovo uspostavio, u njezinim starim granicama, ljubljenu

I

27

26 /

Tursku. Jednom godiSnje bila je noc letenja, brod bi napustao more i spustao se na najvisi vrhunac Zemlje. Ondje bih poeastio svoje prijatelje, dao bih da kroz posebno postavljeni prozor gledaju u buducnost, sluzio se tajnama zelene zrake. Ta bi zraka sinula nesto prije zalaska sunca u Tihi ocean; a ja sam znao njome upravljati tako da su se s pomocu nje mogla vidjeti sva propala carstva.« To su jos gradanska mladenacka zastranjivanja; ·u proleterske omladine tog uzrasta ona su mnogo prigusenija, takoder vec odgojenija i realnija. Pa ipak, premda tu sadrfaji i prestaju bivati tako fantasticni, oni i dalje ostaju privlacni poput bajke, ostro se odvajaju od danoga. Jasno, takva fabuliranja ne nicu samo iz dubine srca nego jednako tako i iz novina, pustolovne knjige i predivno lakiranih slika u njoj. Nieu iz satora na vasaru, gdje zveckaju i kidaju se lanci, gdje se pjeva pjesma zvijezdi Vecernici i sija polumjesec. Argo, Turska i slicno dolaze otuda, otuda, takoder, i sirova ili opora boja pustolovine kojom uace te tvorevine. Iskonska slika broda oznal:uj~ volju da se krene na put, znaci san o plovecoj osveti i egzoticnoj pobjedi. Argo (i ono izmjenljivo, koje na njegovo mjesto mofo staviti gotovo svako individualno iskustvo) neka je vrsta arke za najglavnije zelje tog doba: zelje-adute. Volja razbija kucu u kojoj se ona dosaduje i u kojoj je ono najbolje zabranjcno. Tako ona u beskrajnoj pripovijct ki gradi svoj planinski dvorac na oblacima iii viteski zamak u liku broda. Svjetlucava ljuska Tek tada javljaju se u!ici sto su sada slatki, odmah se i pjene. Ljubav nikoga ne pusta samog u dvorac snova ili na more. ViSe se ne trafi osama, niti se o njoj

fabulira, nego je ona nesnosna, naprosto je ono nesnosno u zivotu koji nacinje sedamnaestu godinu. Ako, dakle, predugo nema zbilja prave djevojke, onda se djevojka koju zamiSljamo, izmiSljamo, pojavljuje bilo gdje. Strahovito nas tada muCi da smo nesto propu-

28

,,

stili: sva,svecanost kojoj nismo pribivali povod je doearavanJu ideala, i mladic vjeruje da je upravo te propustene veceri jedna od njih siSla na Zemlju. Tada je vec prekasno za susret; jer djevojka, ako se i nade, ne izgleda kao mladiceva prejako bojadisana slika. Ali i kada se susret posreci, erotska earolija cini svoje, ona djevojku odijeva u san o njoj. Ulica ili grad gdje zivi ljubljena ·pozlacuje se, postaje sveeanoscu. lme ljubljene ozra~je kamenje, opeke, ograde, njezina je kuca svagda .nevidljivim palmama. Nema svijesti o vla"· titim sna jer njih je previSe, i jedna drvgoj smcta Stoga mlada covjeka najcesce raskida s jedne strane krajnja utucenost (sve do pitanja zaslufaje li on uopce da bude na svijetu), a s druge umiSljenost, kao protutefa. Bojafljivost i drzovitost tu se medusobno povezuju; mladic koji ne pripada prosjeku ili ga mrzi osjeca se kao mali bog, i buduci da se drugi ne trude kako bi to dokazali, to cini on sam. Hoce prvi kroz cilj, hoce nadmasivati; cilj moze biti posve izvanjski, on nadomjesta onaj nepoznati. Sto je u djece bila njefaa kofa ili sreca zbog dugih nogu, tvrdih miSica, to je u mladih djevojaka ponos zbog takozvanih poznanstava s muskarcima, u mladica tastina da se vidaju u drustvu najljepse gospodice grada ili cetvrti. Sada dublje seze ono neodredeno ili sama sebe nesvjesno, docim nikada nije tako gorko biti prezrenim i tako zanosno biti odabranim (mjesto na vrhu) kao u doba puberteta. Tu je mladost ili sama svoj bic ili lovorika, sredine nema; s onu stranu osame, za kojom se tako farko ceznulo, ili je samo poraz, koji opovrgava pretenzije na vrijednost, pretenzije na buducnost, ili pobjeda, koja njih dokazuje. Nezrelost po sebi 'poziv je na izigravanje aduta, ono nije isprazno kao u poznijim godinama, nego je prije veksatorsko, ono je iskusavanje sama sebe. Ako se sve tako koleba i hoce se osoviti, ustaliti, onda je to pogotovu Zivotni put, slika buduccg zivota koju ocekuje mladez. lzvjesno je jedino da ona ne treba saddavati sitnice i da za nju ne vrijed~ druga godHnja doba osim proljeca. Mlada covjeka muci knko da unaprijed uzije tu buducnost, jednim je mahom

~ma,

29

hoce izazvati svu, pa i s burama, patnjom, nevremeni· ma, samo ako je to fivot, pravi, jos nenastali. I pocetak svijeta pada u vlastitu mladost: mladicu nista cudnije od predodZbe doba u koje su se fonili roditelji i nista zamrsenije od predodZbe sama sebe u starosti, s djecom koja su, eto, stara kao on kada se bio fonio i dozivljavaju njegovo vlastito - naoko nenadmasivo proljece. U to mladenacko doba takoder se pokazuje: ono sto zaista povezuje i na cemu se gradi prijateljstvo, jedino je zajednicko ocekivanje zajednicke buducnosti; to sjedinjuje tako stvarno kao sto u kasnijim godinama sjedinjuje radna zajednica. Ne bude li zajednicke buducnosti, mladenacko prijateljstvo (ako je bilo samo to) gubi zivotnost; otuda niSta otufoije i prisiljenije od ponovnog susreta bivsih skolskih drugova poslije mnogo godina. Postali su nalik uciteljima, nalik tadasnjim odraslima, nalik svemu protiv cega su se rotili. Takav ponovni sastanak djeluje kao da mladenacka lica i snovi nisu naprosto, kao sto se po razumije, iSceznuli, nego kao da su izdani. Ipak, iz tog nenmjesnog soka proizlazi koliko je vrhu pravih sedamnaestogodisnjaka jos bilo, i ima, poleta, riltlijske tvrde vjere, koliko gorskog zraka. Ali i gorski se zrak cesto kovitla, mije5a se s kolebljivim promjenama vjetra u tom najneodredenijem od svih zivotnih doba. Takoder i intelektualno: samo je malo mladih ljudi sretnih sto imaju koji od onih neumitnih talenata sto poziv pretvaraju u zvanje i tako su postedeni izbora. Tako bi mnogo mladih djevojaka htjelo doduse na film, a gotovo svaki mlad· fovjek nosi u glavi cvebu kojom se ne trguje na trtiStu obicnih zanimanja. Ali to su mahom opcenite telje i usmjerenja, ona se srecom ne slijede dugo, njima nedostaje detalj nadarenosti. Cak i tada - u tim godinama cesto - kad nagon tjera na izvodacko izrafavanje, slikarsko, muzicko iii spisateljsko, iznenaduje kako pri izvedbi sve jos kopni. Takvoj je mladezi to poznato: kako u nekomu plamti vatra, kako je umjetnost tako blizu, ali kada se to bice hoee uhvatiti, sve se tako susi, upravo kopni, te se time ne da ispuniti nijedna stranica. Govorenje je u to doba

rasprostranjeno i lako, pisanje tesko, a ako se i dogodi, plod izgleda upravo piscu tog izljeva »kao suha Aljiva sto se sme!urala i pougljenila«. Bettina von Arnim, koja to kaZe, i koja u citavom zivotu nije prerasla to mladenacko, birala je stoga za svoj izraz ponajvise pisma. Drugi je oblik dnevnik, ne bez razloga nazvan onim presucenim iii saopcenim buduci da se presutjelo, mnogom odraslom takvi su zapisi, ako je njih pravio i sujetno-vjemo saeuvao, vodomjer koji im pokazuje koliko je opao njegov vodostaj. Ljubav, cetnja, klice slika, Heinke misli, sve se tu upeca i ostaje u svojem pocetku. Ali svjetlo zivota, u kojem nema nicega ustajalog, sjaji tu veksatorski, kao iskusavanje sama sebe. Tako se to doba doima ujedno i kao nesretno i kao blazeno; osjecaj proljeca jos i kasnije sadrfava oboje. Ali opcenito se zeli hrabrost, boja, daljina, visina; pravi mladic nastaje iz volje, koja je u tim godinama jos uvijek viteska. Otuda san o pustolovinama koje valja prebroditi, 0 ljepoti sto tudi da bude otkrivena, velicini sto zudi da bude izborena. Buduci da je vlastiti zivot jos daleko, svaka se daljina uljepsava. 2elja ne vuce samo, nego tjera na bijeg u tu daljinu, to zesce sto je vlastiti polofaj skuceniji. Dovoljan znak mote dati vec i daljina koju u najmanje gradove donosi vecemji brzi vlak, daljina glavnog grada gledanog iz provincije. Na taj se nacin oblikuje lakoumno-smiona, povr8no-lijepa slika zelje iz sna, bez rodaka, daleko Qd njih. Unutra je nabujala dusa, u njoj radi cefnja, vani slika grada iz sna koja bi tu cetnju mogla ispuniti. Ako je jedna od najjacih telja Ijudske prirode, koja se ujedno i najcesce povrec:tuje, ona da budemo vatni, onda se povrh toga s njom osobito snatno povezuje i zelja za znaeajnom okolinom. U nju tele pobjeci nadarene djevojke; tako je oko 1900. privlacio Milnchen, mnogo duze Pariz. Sa zanosom kroci student u veliki grad, za njega je on, povrh vidljiva sjaja, napucen i mnostvom gorljivih nada. On misli da se tu napokon domogao tla i pozadine opstojanja koji se njemu pristoje; kuce, trgovi, pozomice doimaju se utopijski rasvijetljeno. U kavani, oko ponosnog

31

30

\

malog stola, okupili su se odabrani, oni sto pisu stihove, nebo puno kontrabasa ceka da dode onaj koji ce na njima svirati, na prozor kuca slava. Ne zacuduje sto se sa slikom zeljenog trijumfa vraea i slika prijasnjeg aduta, ili se ona ukljucuje u erotski sjaj. Ako roditeljski dom nije bio samo tijesan nego i los, onda jc oslikani povratak pobjednika kuci osobito 01niljena i u sanjarijama vrlo rasprostranjena zadovoljstma, ona tako nadmasuje sve da prijasnje jade pozdraYlja gotovo kao ludoriju. Vraca se slavna glumica, postrance stoje plahi roditelji i susjedi, ona od srca oprasta sve sto su joj ucinili. Nekoc potisteni mladic vraca se u cetveropregu, uza nj je lijepa, bogata djevojka koju je osvojio sebi za fonu; sada vise nije neshvacen, dolazi kao vojskovoda iii kao veliki umjetnik, u svakom slueaju dolazi u sjaju sto svakog postiduje. Njegova je ta drazesna, ponosita i blaga princeza, obavijena mirisom s visina, a oko nje se talasa srebrni putni veo, sve je to osvojena krasota drage, sve poput Nice u vlastitoj kuci. To su osobito nezrele sanjarije, ali u tim godinama njih ima jos i danas u zapadnjackoj slici sjaja. Zeljan necega, znalac necega, svjestan necega, sudionik necega, vlastan necega, pun necega, te rijeci vladaju genitivom i upravljaju gradanskim mladenackim !eljama. Tracak nade na gradanskom nebu, sto se tako cesto zaziva, pojavio se u istini kao krvava traka; za glupane Hi smusenjake njihov se vlastiti jaki eovjek zvao Hitler. Ali sivilo prosjecnog mladog eovjeka nikada nije zasjalo bez hirovitih likova; njih stavlja u ruke sama zelja. U to vrijeme, izmec:lu o!ujka i lipnja !ivota, nema stanke, ispunjuje ga ili ljubav iii vidik kakva buma uspona. ZRELIJE 2EUE I NJIHOVE SLIKE

6

Te folje ne moraju biti manje nemirne. Jer zeljenje kasnije ne jenjava, smanjuje se samo foljeno. Nagon koji je postao starijim smjera blifomu, on je nacistu, ravna se prema ovostranom. Ali ne kao da na taj nacin

..

32

uzima fivot onakav kakav je njemu nastao; upravo malograc:tanski nastalo polovicno je i otu!no. Vaino nedostaje kao i prije, ne prestaje, dakle, san o ubacivanju u praznine. Dakako da ima mjesta i poraznomu, pri letu se cesto i ponire. Pojavljuje se obicno, koje viSe nema glatke rumene obraze, nego je izmozdeno. Ali onaj koji sanja misli da je napokon saznao sto zivot njemu treba prufiti. Hroma kljusad

telja se najprije krece unatrag, nesto ispravlja. San oslikava sto bi bilo da se neka glupost bila izostavila, da se neka mudrost nije bila propustila. HrQma kljusad i dobre ideje stifa posljednji; tako kafo dosjetka sa stubiSta. Taj san muci, jer u njemu se zgoda propustila, i tako se propusteno pretvara u djelo, kazuje, naknadno u masti. Taj pricin u isti je mah i pokajnicki i ceznutljiv, njega kajanje pretvara u sanjariju koja popravlja proslo. U sanjariji u vezi sa Aalom sa stubiAta dijele se zausnice, za koje sanjac nije imao hrabrosti u trenutku kada je za njih bio eas. Sanjarija oko fale sa stubiSta nadoknac:tuje gubitke, buduci da se vraea do onog trenutka kada su se jos mogli izbjeci. U njoj se, s gorkim uzitkom, kusaju dobici koji bi se pouzdano bili postigli da se pravodobno uslo u posao. Pilo se loAe vino - kako je lijepo birati ono dobro, u snu iii u prikazu kojim se ne zavaravaju samo drugi. Ili se izvor rijecnog toka kojim su otplovile nade zamislja kao vodovodna slavina; ona se naknadno zavme, i sve kao da je bilo u redu. Kajanje je osjecaj koji grnc:tanski svijet poznaje samo jos u poslovnom zivotu, pa se san ispunjen kajanjem najcesce krece oko izgubljena novca. Ali tu i tamo upravo medu malograc:tanima ima joA mjesta junackoj pozi, onoj koja se nije zauzela u pravi eas, i gromkoj rijeci koja bas samo tada nije grunula. San izi~rava !eljeno, kakvim je moglo biti, l ono pravo. 33

kakvim je trebalo biti. Ovamo spadaju sva hvalisanja, istu svrhu ima i sav glupi ponos, a sjecanje da je bilo drugacije cini ustupak sujetno se prilagodujuci zelji. Noc dugih nozeva

Odavde i nije daleko do raznih snova u kojima se rado vraea milo za drago. Oni osobito prijaju, osveta je sla· tka, makar se i samo zamisljala, ali je i bijedna. Ljudi SU vecinom prevelike kukavice za zlo, preslabi za dobro; u zlu koje nisu, ili jos nisu, mogli pociniti oni una· prijed ufivaju u snu o osveti. Osobito malogradanstvo voli od davnine pokazivati sipak u dzepu; njemu je svojstveno da tuce pogresnoga, jer ono se izvrsno kre· ce smjerom najmanjeg otpora. Iz »Noci dugih nozeva«* uspeo se Hitler, iz sna o toj noci njega su pozvala go· spoda kada im je postao korisnim. Nacistick1 s·-m o osveti takoder je i subjektivno potisnut, nije buntovni· cki; to je tupi bijes, ne onaj revolucionarni. Pa i sto se tice takozvane zeljezne metle, mrfnje na nemoralan zivot onih svinuta nosa i onih gore, krepost je sred· njeg stalefa i time, kao svagda u takvim slucajevima, odala samo svoj najintimniji san. Kao sto ona, zajedno sa svojom osvetom, ne mrzi izrabljivanje, nego samo to sto ona nije izrabljivac, tako krepost ne mrzi ni ljen· earenje bogatih, nego samo to sto nju osobno, speci· jalno nju, to nije zapalo. Na to oduvijek ciljaju na· slovi listova koji rado crvene, naslovi petparacke stam· pe: »Istina, novost dana: kokosi za juhu u robnoj kuci Wertheim - Harem u tiergartenskoj vili, senzacionalna otkriea.« Ali to su jedino otkriea o ljutnji samog malogradanina, jednako sto se tice Wertheimova rebaha kao i sto se tice zidovske razbludnosti. Otuda smjcsta sklonost staviti sebe na mjesto unistenog Werthcima, poslije odmazde, pri kojoj se u toboz omra· zenom losem gospodarstvu mijenja jedino subjekt * Naziv jedne od pogromaskih akcija njemackih nacista, poput •Kristalne noeic i sl. (op. prev.)

34

koji se njime bavi. Pri tomu je ono podmuklo-brutalno, poput smrada urina prodorno odvratno, u toj vrsti zelja oduvijek oznacivalo rulju. Ona je potkupljiva i besumno opasna, uslijed cega je lako mogu zaslijepiti i upotrijebiti oni koji imaju sredstva i zaista su ozbiljno sainteresirani za fasisticki program. Zacetnik, bit svih noci nozeva, bio je, po sebi se razumije, krupni kapital, ali pobjesnjeli malogradanin bio je pojava te biti koja ae dala zapanjujuci, strahovito zavesti. Od nje je potekle strahota, ona jos ni izdaleka nije izlucila otrov average man on the street, kao sto se sada na ameri~kom naziva malogradanin. Njegove su folje za osvetom gnjile i slijepe; jao nama ako se one uzburkaju. Sreca je samo sto je rulja jednako tako i nevjerna; ona se takoder osobito rado ponovo pretvara u sipak u dZepu, kada odozgo zlocinu viSe ne daju ni jednu slodnu noc. Casak prije zatvaranja

U sto se pak u snu pretvara najcesci, naime tihi svakodnevni zivot? Napustamo sne sto tude za osvetom, osim njih ima i onih toplih, bezazleno luckastih i sarenih. Opcenito, mali se eovjek, klasno nesvjestan, zadovoljava time da svoje samo malo preudesi. On nista ne mijenja, ali zasad izlijeva splaCine svojeg dosadasnjeg opstojanja koje osjeca tako oskudnim. Njegovi sni na javi have se privatnim, oni su - osobito rado - seksualni, pa poslovni, i pri obojemu se pjene. Tim slikama nude gostoprimstvo samotne setlnje, pocinju se ispredati vlastiti romani koji se ticu nasega ja. Nisu vise mladi, nisu vise puni nateovjeka, broda iz snova, kneza-admirala. Ali dovoljno su pustolovni da bi domaee jaje na oko s pecenim krumpirom oblozili prilozima do neprepoznatljivosti. Strasljivac ili osrednji muf uZiva tada zadovoljstva savrsenog ljubavnika, usijana uobrazilja ugoscuje dvostruko i trostruko, na raspolaganju SU neiscrpive snage. Postoje takozvane saljive karte, n~ kojima se pojavljuje gola zena poput gume35

nog balona: bez tdine, mote se okretati na sve strane, upotrijebiti prema zelji; tako se u visem smislu neotpomom halucinira Kalipso neuta!enog Babbita. Najcesce je vise njih, mjesavina slobodne ljubavi i harema punog uvjezbanih zena. U razlicitim polofajima i grupama, s jednima se blttdnici, druge se gledaju; san o sumi ufarenih ociju i rasirenih nogu. Najcesce su u zamiSljenom haremu one !ene koje cudoredni, cesto i impotentni bludnik nije zadobio u Zivotu. Ali samo zastranjivanje, dakako, ne zasicuje, takoc:ter ni ono iz ovako raskosno stasalih !elja. Jer muskarac nije stvoren samo za ljubav, filistarski san na javi stoga je i praktican. Morale bi doci na red mlac:te snage, u !elji se, dakle, i sam postaje tim snagama, povrh toga iskusnima. U cvatucoj se zajednici dade jos stosta uciniti, pa se setac koji sanjari laca spekulantske smionosti. U svojem je snu on vec davno kupio unosnu trgovinu na uglu, prosirio je, doveo na razinu vremena; vec je davno postao gradskim vijecnikom, eovjekom pred kojim skidaju sesir mnogi sto mu sada jedva ka:lu hvala. Davno je ponovo prodao trgovinu, njega prihvaea veliki svijet, poput onog na filmu, tu je lovacki dvorac u sumi, zamak na moru, vlastita jahta. Sve zamalo kao u pubertetu, samo sada snabdjeveno novcem umjesto idealima; pred svagda budnom, iako smirenom cefojom difo se skup kupovnih udobnosti, tocno imaginiranih, jedino sto se one ne posjeduju. U toj fami moie se ici do kraja drugacije nego Ii u onoj iz mladosti; s onu stranu tropskog mora koje ore jahta stoji kupalisna kockamica u kojoj se igra. Privatni sni zrelije vrste, kao sto se vidi, ipak se ne ostavljaju eas ludorije, eas egzotike. Iako kao prkosna ocekivanja uoblieuju vise ono proslo negoli buduce, vise ono poznato, samo sto to nije pripalo sanjaeu. BliZi se eas zatvaranja, i za seksualnu i za poslovnu djelatnost, pa to cini svoje; pogotovu kad je dosao kraj »Otvorenom putu za SpOSObne« U SVijetU koji je proglasio tu parolu, u kapitalistickom svijetu. Mali fovjek, malogradanin, proletariziran au bez proleteri.ke svijesti, sanja stoga mnogo vise dvoraca na Mjesecu 36

negoli grac:tanin s posjedom, koji zna sto ima. Taj moqa vi8e u onom smjeru kojim plovi to sto je vec postipo, mali eovjek, naprotiv, posvuda oko sebe nalazi jedtno konope, pa njih i preskace.* Iako samo u tihoj tlapnji, dok mu nije pri ruci pas stakoras iii pak dok ne prozre okolnosti svojega nezadovoljstva. On tlapi u slikama sto mu blistaju u susret iz kur-salona Zivota, u koji on nije nikada stupio.

I zum nove zabave Ljudi na ulici vecinom izgledaju kao da mi-sle nesto posve drugo. To drugo pretefao je novae, ali i ono u sto bi se mogao pretvoriti. Inace ne bi bilo tako lako ma-. miti nakitom, draiiti lijepim stasom. Ne bi bilo dokolieari niti postojane sklonosti svakog da se pretvori u kojega od njih. Tako se pretvara u san i ulica s trgovinama, ne samo setnja vise okrenuta prirodi iii !ivotu i dogodovstinama u predgrac:tu. Pred izlogom stoji !ena, gleda cipele od gusterske ko!e s porubom od semi§a, prolazi muskarac, pogledava !enu, i tako svako od njih dobiva komadic zemlje snova. U svijetu ima dovoljno srece, samo ne za mene: posvuda to sebi kazuje !elja, kniZeci ovako naokolo. Time ona ujedno dokazuje da zapravo hoce samo nesto istrgnuti iz svijeta, ne da ga hoce promijeniti. Namjestenik, malograc:tanin, o kojemu je ovdje rijec, taj sloj sto nije niposto jednolican, all ga sve vise ujednaeuju, zadovoljava se onim potrebama koje budi njemu namijenjeni izlog. To ujedinjuje sve grac:tanske sne, pa opet njih i racionira, cak i kad zastrane podalje, sve do preplave obale u turistickom uredu, pa i dalje: tako da sni ne razaraju postojece. Ljudi sa !eljama te vrste zive iznad razine svojih prilika, ali nikada iznad razine opcenito * Ovdje je autor upotrljebio ujedno i u doslovnom i u prenesenom smi1lu izreku •Uber die Straniie hauenc Ito znac!i i skakati preko konopa (u djec!joj i11ri) all i biU neozbiljan, lakouman (op. prev.)

37

l11I

·· -· ·

postojecih prilika. Vrijedi Ii to za namjestenika, u srednjim godinama i s tako do sada oblacnom svijescu srednjeg stale.fa, onda krupni grac:lanin, kojega njegove prilike zadovoljavaju, pogotovu nema povoda eak ni u svojim najsmionijim snovima da razara postojece. Njemu je ponajlakse napustati ideale mladosti, ulagati svoju volju samo u dosti.ino. Postavljati se kao sposoban svoj eovjek, stajati do grla u privrednom zivotu, sto je zapravo isto, biti pun planova koji obecavaju dobit, ali u cjelini bez onoga sto on, najcesce s prezirom, naziva utopijskim. Buduci da bogati, za razliku od onoga tko zivi od place, mofo uziti svaku folju, on tako reci uopce nema neke odredene zelje, to jest one koju je dugo gajio i tako joj dao oblik. Pa ipak, ma kako se tu na jelovnicima svih vrsta proueavala samo lijeva strana, ne kao u namjestenika desna, gdje su cijene, upravo to obilje uzrokuje da se pojavljuje tvorac zrelijih, smionijih folja: na mjesto neimastine stupa dosada. Da bi se njoj pobjeglo, ne pomafo ni brzina, ni luksuz, ni ma kako plava obala; eak i uzbudenja igraenice postaju s vremenom bljutava. U bezdanu imetka talasa se ta magla dosade i nad njom se ne uzdize vis, jer on to i nije. 2:elje sto se ipak difa povrh toga jedino SU zelje za nufno fodenim skakljanjem, folje snobovskog vjetrogonje, zelje za modom i njezinom promjenom, uz pretpostavku da ona nije suvise krieava. Dakako, i za mase se izrac:tuje svagda svjezi kroj, da bi bilo prometa (koji se samom proizvodnjom sunda jos ne osigurava); ali podstrek je najprije dosao odozgo i stariji je od zelje za prometom. Bogati, koji inace nije nista i ne mofo niSta, bogati na nacin doista sve rjedi, na nacin krupnog rentijera, gleda kako da mu dosada postane harem malo zanimljivom. Vee je Kserks odredio nagradu za izum koje nave zabave. U modernom obliku, poku§aj bijega iz pretilosti skrece u snobizam. Iii ta'koder u spleen: neki bogati Englez putovao je svim zemljama u kojima ima siljatih gotickih lukova, da bi njih fotografirao. Tako se gradanske zelje, harem one privatnog zivota, svrsavaju za male ljude s tim da svi oni hoce odrezati

38

u. sebe komad kolaea iz jedne te iste slastiearnice kao sto se kafo u Brechtovoj »Prosjackoj operi«; u bogatih te se zelje nmno svrsavaju suludo, to jest 1ve jace huckane na sve vece nistavilo.

'

Prilika da se bude prijazan I ne-gradanskom sanjaru svid:a se mnogo sta sto imaju drugi. Ali on sebi zivot predocuje bitno bez izrabljivanja, zivot valja steci. Taj sanjar nije prilijepljena skoljka koja mora cekati - sto ce joj doturiti slucaj, on nadmasuje dano, kako pri postupcima, tako i u snovima. Sretno opstojanje koje on anticipira s onu je stranu dima, dima silne promjene. Svijet koji ce se zatim pojaviti takoder je promijenjen, u njemu nema mjesta Babbitu, niti se ondje on zadovoljno proteze u trulefi, u trulomu koje je on sam. To ne znaci da se osporava s~mo zadovoljstvo ili da se ono svodi jedino na svoj grad:anski izgled. Svakomu njegova kokos u juhu i dva automobila u staju, to je i revolucionaran san, ne samo francuski, ili americki ili »opcenito ljudski«. Ali valeuri zadovoljne srece premjestaju se u izgledima koje prufa revolucionarna sanjarija vec i stoga sto sreca vise ne nastaje iz nesrece drugoga i ne mjeri se njome. Jer blifnji vise nije granica necije vlastite slobode, nego onaj na komu se ta sloboda ozbiljuje. Umjesto slobode .stjecanja svijetli sloboda od stjecanja, umjesto predocenih lupe§kih radosti u ekonomskoj borbi - predocena pobjeda u proleterskoj klasnoj borbi. A u jos vecoj visini svijetle daleki mir, daleka prilika da se bude sa svim ljudima solidaran, prema svima prijazan, kao prilika za volju koje se i vodi borba ciji je cilj dalek. Gibanje u kojem se sve to jos nalazi razlogom je, dakako, da su ne-grad:anski snovi u pojedmostima jos znatno nejasniji od onih kojima valja samo posegnuti u izlog sto je pri ruci. Nema robne kuce koja bi tim snovima slala svoje spiskove, ne zivi dobrotvor

39

da ndto dde, ~o pretvarajuci sredstvo u svrhu, tako zacijelo i zbog straha za Zivot sto obuzima invalt<Jno bice. Trivijalnoj starosti, i ne samo trivijalnoj, preostaju kao trajna zelja vino i kesa. Raspada se sprep vino, zena i pjesma, boca traje dufe. Fiducit, veseli brate; stoga se stara ispicutura i doima ljepse r.egoli 1tari fenskar.

koji bi odozgo njfuiamo ispunjavao. Zato njima nije svojstven tek neusporedivo visi rang nego i oeekivanje nepoznatoga, planiranje neostvarenoga, ~ga je gradanska sa~jarija zrelijih godina v~ potpuno lisena.

7

STO PREOSTAJE DA SE 2:ELI U STAROSTI

Zazvana mladost,· protutelja: tetva

U starosti se ucimo zaboravljati. 2:elje sto nadrafuju povlace se, premda njihove slike ostaju. One doearavaju bijeg, kao nekoc u ofojku: siparica i opasna ostarjelost, nacifrani momcic i stari kicos mogu u zbrkanoj zelji za novim zivotom imati dodirnih toeaka. Pa ipak, vise se ne predajemo napasti tako pripravno. Ne popusta Ii felja, popusta snaga sto se uzda da ce zelju ispuniti. Ne oslabi Ii snaga, oslabit ce razoearani dar doearavanja. Utoliko, cesto samo utoliko nemir jenjava. 1

Vino i kesa Zato se umnafaju razumljive tjeskobe, one se zele iz. bjeci. Tijelo se viSe ne oporavlja onako brzo kao prije, svaki je napor dvostruko tezi. Rad vise ne ide o.j ruke onako okretno, ekonomska neizvjesnost tisti jace nego prije. Smanjuju se nagonske potrebe, one kojih zadovoljenje ne donosi radost, ali njihov izostanak boll. Zato je pak sve viSe zahtjeva za udobnoscu, a mrzovoljnu starcu sve moze biti neudobno, cak i ono na Ito je naviknut, kamo Ii tek novo. Mladic se razilazi s obiCnom okolinom i ratuje s njom, muskarac ulafe u nju svoju snagu, cesto lisavajuci se svojih snova, eak svoje nekoc bolje svijesti, ali onaj stariji, starac, ako se ljuti na svijet, ne bori se protiv njega poput mladica, nego je u opasnosti da omrzne svijet, gundavo ratoboran. U najmanju ruku tada kad se stara osoba ukiseli, kada se ogranici na puku lkrtost i sebicnost. Pozeljnij im nego ikada postaje u bur!oaskoj starosti novae, kako zbog neuroticnog nagona ruku zgrcen1h u kand!t

40

I mlad covjek, on eak osobito, zeli dugo zivjeti. Ali u to se rijetko ukljufuje zelja postati starim, ona nije uobieajena. Mladic moze sebe zamisliti kao muskarca, ali jedva kao starca; jutro nagovijesta podne, ne vecer. Samo po sebi, zacudno je da se starenje, ukoliko se tice gubitka nekog prijasnjeg stanja koje se s pravom ili nepravom smatra ljepsim, u pravoj mjeri osjeea tek oko pedesete. Nije Ii i mladic, koji iza sebe ostavlja dijete, na gubitku? Nije Ii to i muskarac kada napusta mladenacki cvat, kada mladica odrveni? Ne umi.re Ii dijete vec u spolno zreloj djevojci iii mladicu, u ja i njegovoj odgovornosti kakva sada nastupa? Majka osjeea taj gubitak kada prve malje njezina sina poenu skakljati i bockati, sam mladic to osjeea kad zivot kao igra potpuno potone, kada sve vecem tijelu male stvari i skrovista postanu nepristupacni. Obicno se eak i cezne na prijelazu u prvo muskaracko doba, tada kad nestaje divota momastva, kad pocinje filistarstvo. Pa ipak, rez starosti razgovjetniji je od svih prijasnjih i brutalnije je negativan; kao da se zgomilao naprosto· samo gubitak. Sposobnost oplodivanja smanjuje se, sposobnost radanja potpuno prestaje, nestaje sjaj, ljeto ide kraju. Pa ako onaj u godinama sam to i ne primjecuje, primjecuju drugi, on u posljedici zamjecuje uzrok, nastojao da se osjeca mladim koliko mu drago. Za vecinu starih vrlo je poucno kada prvi put koja djevojka ustane da bi Im ustupila mjesto; ne samo sto se ta pristojnost nipolto ne doima kao plus koji je starima namaknµla starost, nego djeluje fatalno. Cak i stari

41

kicos, koji inate hoee sebe zavarati povrsnoscu, najlaksim mladenackim talentom, iznenadi se kada shvati kako je zivot kratak. Nesto sto je davno proslo moze u starosti izgledati tako blizu kao sto daleki bregov1 izgledaju netom prije kise. To zapafanje gotovo je nevjerojatno i jedru starcu; kao da je bilo jucer, kada je bio vdnjak mladezi koja ga okrufaje. Nema, dakle, sumnje: specifiean osjecaj starosti sto pocinje oko pedesete, katkada i prije, slabo pripremaju prije dozivljene, i niposto tako ostro dozivljene, postepene promjene, taj se osjecaj donekle s pravom dozivljuje kao nepoznato. Razlog je u tomu sto nije jasan iii se nije razjasnio dobitak koji donosi starost, uza sve brutalno negativno sto se s njom moze povezati i napokon povezuje. Otuda se pozdrav starosti pretezno osjeea kao oprostajni pozdrav, naime sa smrcu na vidiku. Ona, moguea u svako zivotno doba, ali neizbjefoa u starosti, ne prufa oseki viSe uopce nikakva izgleda da bi mogla dozivjeti plimu; i to je ono sto postepenu promjenu, kada se ona zove starost, cini u tolikoj mjeri decidiranom. Cini je, za razliku od prijasnjih, skrivenih pod mladim liscem, tako neizmjenjivom; upravo kao da se bol rastanka, koju mladic, muskarac, pri izlasku iz djecjeg, mladenackog doba i ieli a isto tako i ne ieli osjetiti, tu nadoknac:tuje i jos pribraja vlastitoj jeseni. Stoga i ona starost koja nije trivijalna pokazuje zelju za povratkom mladosti, koja se tada, na lieu mjesta, mogla prije osjetiti kao nesto sto je jos nepotpuno, naime kao neuhvatljiv cvat, a ne vec kao uhvatljiv, omeden, za bilancu sazreli plod. Upravo radni starac, koji, dakle, ne siSe u svojem zimskom duplju §ape uspomena, ieljet ce da se vrati u najmanju ruku velik dio vremena koje je s dvadest godina bilo jo§ pred njim. 2eljet ce da se vrati eudo dugih perspektiva koje je tada jos zivot cuvao za nj i koje se svakako skraeuju kako se skracuje buducnost (s godinama koje se mogu »izbrojiti«). Tako u normalnoj starosti rezignacija, koju mladost poznaje samo kao napola pravu i prolaznu, ipak zivi kao prava i nakupljena. Ona ne oznacuje puki ra-

42

stanak od bilo kojeg odsjecka zivota kojeg su se sni rasprsili, ispunjenja izjalovila, nego rastanak od samog dugog zivota. lpak ostaje zacudnim sto se pritisak starosti moie ispoljiti tako jako. I znaeajno je da se on, stovise, ne ispoljuje u svih ljudi i u svim vremenima jednako jako, jednako neugodno. Naprotiv, organskoj sc oscld mora pridrufiti jos i psihicka praznina, u najmanju ruku, kao sto smo napomenuli, mora biti nejasan iii nedovoljno razjasnjen dobitak koji donosi starost. Stoga se potpuno sumamo moie reci: <.la bi starost, ukoliko je harem donekle zdrava, sagradena na valjanu zivotu, bila pukom patnjom, hoce se smusenjak koji je snosi i kasnograc:tansko drustvo koje se oeajnicki pretvara da je mlado. Kada se ugasi, kaie poslovica, pokazuje se je Ii to bila vostanica iii danje svjetlo: nije, dakle, kriva sama starost sto je lik koji poprima kada se osvijetli i pojavi samo jos rufan. A drustva koja se nisu, poput danasnjeg grac:tanskoga sto propada, plasila svakog pogleda na SVrSetak, uzivala SU i gledala U starosti sjajan plod, vrlo pozeljan i dobrodosao. Tako u spartanskom vijecu staraca, u senatu jos republikanskog Rima, cak i u novom socijalistickom iskustvu. Tu se svaki put moze cuti drugacija sudbina od one propale, ostalo je mnogo vise negoli »cast i ta ostarjela glava«; jer cvatuce se drustvo ne pldi, poput onog sto propada, da ce u ostarjelosti ugledati svoju sliku iz ogledala, nego u njoj pozdravlja svoje tornjeve. U cjelini, starost, kao i svaka prija8nja zivotna stepenica, iskazuje posve moguc, specifican dobitak, onaj koji ujedno kompenzira prijasnju zivotnu stepenicu. Starenje, dakle, ne oznacuje samo pozeljno razdoblje, u kojem ima ponajvise dozivljenoga, i u njegovu se rezultatu ne moze samo ponajviSe saznati. Starenje moze takoc:ter prema prilikama oznacivati ideal: ideal pregleda, mozda zetve. Tako je Voltaire rekao da je za neznalice starost poput zime, a za ucene berba i vinska presa. To ne iskljucuje mladost, nego nju ukljucuje kao sazrelu; zelja za povratkom u nju prestaje biti patnjom upravo ~bog sazrela dodira s onim sto nadolazi; ta se ze43

-,i-

lja kompenzira, dapace ispunjuje stjecanjem oslonca jednostavnoscu i znacenjem. Tako ce opcenito pozne godine nekog fovjeka sadrlavati toliko vise mladosti, ne u smislu njezine kop · . koliko je vise skupljanja bilo vec U njegovoj mlad~~•.; odsjecci zivota, pa tako i Sta• rost, onda gube svoju izoliranu ostrinu. Zdrav ideal starosti jest ideal uoblicene zrelosti; u njoj je davanje ugodnije od uzimanja. Ve~er

i kuca

Da bi netko mogao biti tako sabran, hoce se da ne bude buke. Jedna posljednja felja, koja cesto i nije neprijeporna, prozima sve felje starosti; to je folja za mirom. Ona mote i muciti, biti cak pofadnom, upravo kao i pri· jasnji lov nn razonodu. Time se stavlja kriz i preko seksualne usplumtjelosti sto osobito u Zena vrlo cesto podsjeca na pretpubcrtetsku. Cak i bice zgodimice produktivno, tnko jako srodno mladezi, prema njoj tako drugarsko, treba slobodu od smetnje viSe (ili jos vise) nego prije. I svatko tko je star zeli dozvolu da bude iscrpljen zivotom; ako je i sam u svjetskoj strci, onda je to samo dijelom, kao da i nije u njoj. Tastina je posljednje ruho koje fovjek skida, ali i njome se samo komiean starac obieava kinjiti na raeun tisine. Upravo u nefilistarstw starosti divno se poljepfava slika te ti· sine, slika sela umjesto grada, odbjeglosti onamo gdje se susi mokra odjeea, gdje nema velike zaposlenosti. 2:elja za mirom prigusuje eak i kajanje zbog prija§njih znatnijih propusta i zabluda; starom su se Goetheu zivotni promasaji pricinjali na dugu stazu gotovo ravnodusnima, ako ne i dobrima. Izmakla sreca, eak nedovrsen posao jos muce, ali u sjecanju, harem ovo potonje, s pravom iii ne, gotovo poprima neku formu. Sve te dobrohotne kasne zelje i kasni osjeeaji jasno se razabiru iz govora Jacoba Grimma o starosti, koji je on odriao u svojoj sedamdeset petol godini. Taj je govor, bezu· vjetno vise nolens negoli volens, ponijet zahvalnom svijescu da je starenje sreca. Osjetni tjelesni nedostaci

44

tu se ublduju u opcoj zelji za mirom, dapace i pridodaju njezinu sadriaju. Cak i moguea gluhoea ima, prema Grimmu, dobru stranu da nas vise ne prekida suviSno govorenje, beskorisno brbljanje, ucinak je oslabljela vida taj da nestaju mnoge pojedinosti sto smetaju; Grimm podsjeea na slijepog vidovnjaka. I on opisuje u!itak koji starcu pru!a samotna setnja, kao sto se u njega uopce pojaeava osjecaj za prirodu. U njoj je eovjek sam sa sobom, tu zanijeme brbljarije priSipetlja, svijet je uvecer taman, ali voda se pocinje svijetliti, posljednji ostatak Zivota posvecuje se spokojstvu. Prosle nedace viSe se ne osjeeaju, proslu srecu ne nosi vjetar, ona se obnavlja sjeeanjem, zivot je udarcima svojeg dlijeta izradio bitan lik i na njemu se ono bitno uoeava bolje nego ikada. Ali doista: i taj nacin odvajanja starosti od ostalih zivotnih doba, koji oznacuje zelja za mirom i neka vrsta cudljiva mirovanja, u raznim je vremenima razlicit. Davno je prosao bidermajer, koji je staru dusu, mnogo puta i u manje cistom liku nego sto je bio lik Jacoba Grimma, pustao da se vrati u vlastite grudi i davao joj da se ugoscuje na dugackoj table d'h6te uspomena. Kasnokapitalisticko drustvo ponajmanje drii za stare banku dobre nade. Osipanje ili neupouzdanost ustedevina i srednjem stalefo jako ometa zimsko mirovanje. Samo socijalisticko drustvo moze ispuniti staracku zelju za dokolicom, premda je ona i tu, dakako u pozitivnom smislu, drugacija nego prije, buduci da razlika medu generacijama vise ne razdvaja tako ostro. Sadasnji je zivot mnogo ostrije politicki ispresijecan, i vise se ne mote kazati da su stari, unatoc svojoj opreznosti, odreda reakcionarni, a mladi, unatoc tomu sto su novajlije, odreda napredni. Cesto je obratno, i zelja starih za mirom rusi se u vrijeme u kojemu, da izdvojimo samo jedan simptom, jos uvijek ima fa· sistickih omladinskih saveza, sto difa nos, ne poswda zbog ustrajanja pri vjecnom jucera§njem. Lakse nego ikada u starosti se mote gorjeti na dvije strane, naime ujedno i smjeloAcu i iskustvom, novom svijescu i i1vijescu spoznanog nasljeda. Ostarjeli, koji sjedeci za vecern~eg hlada na klupi pred svojim kucnim vratima

45

~,

'~-

prelistava provedeni Zivot i niSta drugo, sto je znaeajka Grimmova ideala, ekonomski je i sadrfajno dospio izvan kursa. Ali nije izvan kursa valjana zelja, tako primjerena zelji za tmnom, da prestane prazan hod zivota svuda naokolo. Tako se upravo ljubav prema tisini mo.ze udaljavati od kapitalisticke potjere vise negoli mladost, koja potjeru brka sa zivotom. Ta starost (koju gradanski svijet ne mo.ze vise ni za sto upotrijebiti) ima pravo da bude - starinska. Da bude otmjena, da odrec:l:uje drfanje, da upotrebljava rijeci i odasilje obuhvatne poglede koji nisu od toga dana niti su za nj. Utjelovljujuci vremena u kojima jos nije sve bilo poslovanje, prije svega: u kojima ce ono opet prestati. To omogucuje upadljivu pa ipak razumljivu vezu mnogog danasnjeg starca, ukoliko je postao mudar, s novim doba, doba bez drskih, spretnih, krutih vukova, dakle socijalistickim doba. Zelja i sposobnost vidjeti vafno, ali da to ne bude u opcoj jurnjavi, i zaboraviti nevafno: takav je pravi zivot u starosti.

8

ZNAK KOJI MIJENJA

Otufno je kad nas nesto omete. Ali zacudno lako dopustamo da nas prekine novo, neocekivano. Kao da nijedno mjesto u zivotu nije tako dobro te se ne bi moglo u svako doba napustiti. Zelja za drugacijim odvodi, cesto i vara. Pa ipak, svagda tjera iz uobicajenoga. Treba doci novo, koje uzima sa sobom. Vecinu draZi vec susta razlika spram dosadasnjega, svje!ina, svejedno isprva, sto je njezinim sadrfajem. Tu donosi uzitak vec i to da se nesto dogada, samo neka za nas same ne sadrfava neku nesrecu. U najnizern slucaju mami govorkanje, glas o tuc:l:oj svadi. Pa i novine zive ponajviSe od potrebe za neobicnim, ear im je u onorn svaki put najnovijemu. Stoga niSta nije vecrna nezanirnljivo, i tako nezaslufono nezanimljivo, od novina s'tarih jedan dan ili eak starijih. Danasnje se novine precjenjuju, jucerasnje potcjenjuju, iz njih je izvuccna bodljika iznenalicnjn.

46

Pretpbstavkorn sveg toga priprostog ili osrednjc:s trebanja jest dosada koju valja odagnati, ali koja ujedno stavlja u gibanje i nesto vise; to nesto hita u susret najzad jednoj zeljenoj oslobac:l:ajucoj vijesti. U te vijesti saddaj nije niposto nezanimljiv, nego je njegovo novo takvo da se ocekuje, da napokon prispijeva, uspijeva. Novo se pozdravlja kao brat koji je doputovao iz kraja gdje izlazi sunce. Zelja za senzacijom u mekoputnih je, plitkih dusa i sarna plitka i podlofoa lazi, u snafnih, sposobnih da vide, temeljita. Ona hoce da covjek ne leZi nakrivo, hoce da bude usklac:len sa svojim mjestom i svojim radorn. Da taj rad njemu ne doturuje milostinju, nego da stara pjesrna o odricanju napokon prestane. Na tu se stranu slu5a, snafno iScekuje. Volja, o kojoj je rijec, potjeee ad neimastine i ne iScezava sve dok se neirnastina ne utamani. Tako srno, kao djeca, skakali, ne svagda u strahu, cirn bi se vani zaculo zvonce. Njegov zvuk razdire tihu, zagusljivu sobu, osobito pred vecer. Mozda sad dolazi ono nejasno miSljeno, to koje trdimo, koje ponovo trazi nas. Njegov poklon mijenja i popravlja sve; ono donosi novo vrijerne. Zvuk tog zvonca ostaje u svakom uhu, on se povezuje sa svakirn dobrim zovorn izvana. S velikim budenjem koje je tu i stize; samo ga ocekivanje, dakako, nece donijeti. Ali to ocekivanje ne da ni da se preeuje zvuk, ako je dobro usmjereno prema njemu i prema onomu sto on znaci. Ono se ne da trajno varati, jer laz ne djeluje dugo. A isto tako ne moze trajno varati ni ona finija, gotovo jos -prijetvornija ld, koja farizejski cmizdri i klevece jer se socijalisticko novo zbiva silom, a ne brbljanjem, gorkirn radom na potvrc:l:ivanju, a ne otpadnickirn trabunjanjem. 2udnja za boljim ostaje, ma kako se dugo to bolje sprecavalo. Nadode li foljeno, ionako ce iznenaditi.

47

z> ~

1-4

() 1-4

""C :;:d 1-4

--.._

s~

> .._ c:

~

>

'-

~

en

< 1-4

'l:I:! en ~

~ ...."'

0 :::0

c

G')

..... 0

..... 0

9

STO SE DOGADA KAO PORIV

Ito tjera u nama? Mi se micemo, topli smo i ostri. Sto livi, uzbuc:teno je, i to najprije od sama sebe. Ono diSe, dokle jest, i drafi nas. Da bi povazdan kuhalo, poeinju~i odozdo. Da se zivi, ne da se osjetiti. Ono to, koje nas odreduje po zive, sAmo se ne pojavljuje. Ono pociva duboko dolje, ondje gdje pocinjemo biti tjelesnima. Taj se impuls u nama misli kada se kafe kako covjek ne Zivi da bi livio, nego •jerc zivi. Nitko nije sebi odabrao to stanje Ito sili, ono je s nama otkako jesmo i buduci da jesmo. Prazno i otuda zeljno, tdeci i otuda nemimo zivi se u ndem neposrednom bitku. Ali sve se to ne osje~. u tu svrhu mora najprije izaci iz sebe. Tada se zamjecuje kao •sjlenjec, potpuno nejasno i neodrec:teno. Onog toga Ito pripada silenju ne moze se nitko ziv rije!iti, ma kako da ga je umorilo. Ta zec:t neprestano se javlja, a nema imena.

GOLO TE2ENJE I 2EUENJE, NE NASICENO

10

lz pukog unutrainjeg nelto posde. Nu!da se najprije ispoljuje kao •tdenjec, hlepeci bilo kamo. Postane Ii teZenje osjecajem, ono je ·~eznucec, jedino stanje iskreno u svih ljudi. SAmo ~eznuce nije manje nejasno i opeenito negoli nu!da, ali je jasno usmjereno u najmanju ruku napolje. Ono ne ruje poput nu!de, nego bludi,

51

............._

111

I i to, dakako, takoc:1er naprosto nemirno, pofadno. Pa ako se pri tomu zadubi u sebe, onda ceznuce ostaje pukom opcenitom zudnjom. Bludeci slijepo i naprazno, ta se fadnja uopce ne moie uputiti onamo gdje bi se utazila. Zato se hoce da ceznuce najprije izrazito tjera na nesto. Ovako odrclteno, ono prestaje izbijati u isti fas na sve strane. Prctvara se u »traganje«, koje ima i nema sto trazi, postaje tjeranjem prema cilju. Njegovo tjeranje nekamo racva se, vec prema onom necemu na koje je usmjereno, postaje, dakle, ovim iii onim »nagonom« koji se mofe pojedinacno imenovati. Pod tim pojmom, koji se, bez sumnje, cesto reakcionarno zamagljuje i postvaruje, valja razumjeti isto sto i »potreba«. Ali buduci da u rijeci potreba ne odzvanja isto tako i tjeranjc k cilju, mogu se rijec nagon i njezin nezamagljeno shvaceni smisao zadrfati. Taj nagon svagda ono suplje, ono nedostajuce u teienju i ceznucu, nesto {:cga nema, kufa ispuniti nekim vanjskim necim. Upravo to razno nesto, kao sto je nadasve kruh, iii kao sto je fena, iii vlast i tako dalje, racva odredeno usmjereno tjeranje u vi!le nagone. Otuda takoder: ako je telenje koje se osjeti samo opcenita cefoja, onda je sada nagon koji se osjeti ono osobito nesto svake pojedine »Strasti«, »afekta«. To nesto cini da nagon, kad se toga nasiti, mofe jenjati, eak prolazno prestati, za razliku od fadnje sto se nezasitno nastavlja. Cilj, dakle, prema kojem ide nagon ujedno je onaj kojim ce se (ukoliko je pri ruci) on utaziti. 2ivotinja se odnosi prema cilju na nacin same svoje trenutacne pohlepe, covjek ga sebi jos i docarava. Otuda eovjek moze ne samo hlepiti nego i !eljeti. 2:eljenje je dalje, jace bojadiSe hlepnju. Jer »zeljenje« se protefo na predodZbu u kojoj pohlepa daje da joj se oslika njezino. Hlepnja je zacijelo mnogo starija od predocivanja necega za cim se hlepi. Ali upravo utoliko sto hlepnja prelazi u zelju, ona sebi prilale viSe iii manje odredenu predodzbu svojeg necega, i to kao bolje nesto. Zahtjev zelje povisuje se upravo s predodzbom boljega, eak savdenoga svojeg necega koje

52

u.ta!uje. Tako da se, ne doduse za hlepnju, ali svakako • zahtjev zelje moze kazati: zeljenje, iako ne proizlazi lz predodZaba, zacijelo se pojavljuje tek zajedno s njima. One ujedno dalje nadrafuju u onoj mjeri u kojoj oslikano, doearano ispunjenje nesto obecava. Gdje, dakle, ima predodZbe boljega, napokon eak savrsenoga, tu se dogada zeljenje, zgodimice nestrpljivo, koje zahtijeva. Tako se puka predodZba pretvara u neku uzor•lliku, ona na sebi nosi marku: treba biti tako. Ali pri tomu valja zeljenje, bilo ma kako zestoko, razlikovati, zbog svoje pasivnosti jos srodne ceznucu, od prvog •htijenja«. U zeljenju ne poeiva jos niSta nalik radu iii djelovanju, svako je pak htijenje htijenjem cinidbe. Moze se !eljeti da sutra bude lijepo vrijeme, premda se u tu svrhu ne da uciniti upravo niSta. 2elje mogu biti bk potpuno nerazumne, mogu se odnositi na to da X iii y bude jos ziv; katkada ima smisla to zeljeti, ali besmisleno je to htjeti. Otuda !elja ostajc i ondje gdje htijenje ne mo!e vise nista promijeniti. Pokajnicka !elja da se neka radnja nije bila ucinila ne moie se upravo i htjeti. I nejunak, oklijevalo, onaj koji se mnogo puta razocarao, koji je bezvoljan, svi oni imaju zelje, bk osobito snafae, pa ipak one njih ne podstieu na htijenje cinidbe. 2:eljeti se zatim mofe svasta, nije lako izabrati, ali samo se jedno od toga moze htjeti; onaj pak koji hocE; vec je dao prednost necemu, zna sto bi radije, izbor je vee iza njega. 2eljenje moze biti neodlucno unatoe odrec:1enoj predodzbi cilja na koji se proteze; naprotiv, htijenje je, nufoo, aktivno prilazenje tom cilju, ono ide van, njemu se valja redom mjeriti sa stvarima danima kao zbiljskim. Pri cemu sam put kojim krece feljenje, uvecano za htijenje i tako ocvrsnulo, moze biti nepozeljan, naime, hrapav iii gorak. Pa ipak, htjeti se napokon ne da nista drugo osim feljenoga: zainteresirana felja je »nacin nagona«, »glasanje nagonac, ono sto izaziva htijenje, njemu pjeva ono sto treba htjeti. Ako stoga i ima leljenja bez htijenja, naime klonulog, nedjelatnog, koje se iscrpljuje u utvaranju iii je nemoguce, onda zacijelo nema htijenja kojemu ne bi prethodllo leljenje. I, htijenje ce biti utoliko jace sto se livlje njegova

53

predodzba cilja, zajednicka i zeljenju, oblikovala u uzor-sliku. :telje ne rade nista, ali osobito vjerno slikaju i pamte sto bi se · moralo uciniti. Djevojka koja bi htjela dozivjeti sjaj i obofavanje, muskarac koji sanja o buduCim danima, podnose siromastvo iii svakidasnjicu kao prolazan plast. On od toga nece spasti, ali se eovjek od toga teze s njim sraseuje. Puka pohlepa i njezin nagon dr:Ze se isprva onoga sto imaju, ali zeljenje sto slika u njima rado bi viSe. Tako se ono vlada neskromno, to jest, pravo mu zadovoljstvo cini ono Cega nema. Nagon kao odredeno tdenje, kao pohlepa za necim, u svemu je tome neprestano ziv.

11

COVJEK KAO BICE PRILICNO OPSE1:NIH NAGONA

Pojedino tijelo Iza nagona mora netko stajati. Ali tko je taj razdrazljivi koji traga? Tko se krece u zivu kretanju, tko tjera u zivotinji, tko :leli u eovjeku? To zasigurno ne biva posvuda na nacin jastva; jer nagon nas »spopada«. Ali to ne znaci da uopce nerna pojedina, u sebe zatvorena bitka koji nosi, zapafa nagone i posredstvom njihova uta:livanja odvodi osjecaje nelagode. Nego je taj bitak ponajprije zivo pojedino tijelo; ono kao pokrenuto dra:lenjem, prepuno draZenja, ima nagone, oni ne lebde tek uopce. Pa kada zivotinja zdere, onda se namiruje njezino vlastito tijelo, i nista drugo.

Nema nagona bez tijela iza sebe Dakako, samo ono sto se cuti kao tijelo vrlo je opcenito. Ono se samo »nalazi«, u dobrom ill losem o;tanju, all taj nalaz nije osobito razgovijetan. Tomu nasuprot pricinja se da svaki nagon izvjesno nastupa kao kakvo tko, i tako, kao da tijelo vuce za sobom. Ne kao da tijelo ima nagon, nego nagon tijelo, i da ga odreduje, svaki put bojadise, crveno od bijesa, luto od zavisti, zeleno

54

od jada, poput tkanine. Tu je jos onda dugo trajanje i na izgled besubjektno pojavljivanje koje pripada nagonima u takozvanom instinktu. Pilici sto SU se netom izlegli odmah kljucaju za zrnjem, na predodredeni nacin, kojim najsvrhovitije postizu svoje. NaCinom upravlja mali mozak, zatim zacijelo, prema Pavlovljevim otkricima, kora velikog mozga, kao nacinom kojim se moze upravljati mijenjajuci ga, i njime upravlja okolina, koja se posredstvom te kore upoznaje kao promijenjena; to osobito u viSih zivotinja. lpak, takozvani instinkt laZno se doima kao nagon koji sam sebi daje smjer, i to je poznato ljudirna, osobito :lenama, ako ne u ljubavi, a ono u majcinskoj brizi. Tu se, u stvari, pricinja da nagoni :live samostalno i vladaju tijelom, da se i ne govori o dusi. I manje svrhoviti nagoni grade se katkada nezavisnima, pretvaraju covjeka u svoj plijen. Tako u neurotika, gdje neko izolirano, na izgled gotovo autarkicno nagonsko usmjerenje ne nadvladava samo tijelo nego i svjesno ja, i stoji njemu nasuprot kao nesto tude. Tako i u zdravih u trenutku kada ih »svlada« osjecaj nagona, kao da je afekt gospodar po sebi. Tada se mofo reci: nije se u vodu bacila djevojka, zbog ljubavnog jada, nego se u vodu bacio ljubavni jad skupa s djevojkom. Ali i pored toga, unatoc tom besubjektnom izgledu: nista u tijelu ne pmogucuje nagonima da se pretvore u svoje vlastite nosioce. Gradi Ii ptica svoje gnijezdo, nade Ii lastavica svoje pro§logodisnje gnijezdo, onda u tako zagonetnim zbivanjima ne radi doduse jos ja, ali takoder ni samostalan nagon koji bi sebe tako reci izdriavao i bez tijela. I nagon instinkta spada u kucanstvo vlastita tijela i primjenjuje !le samo utoliko ukoliko spada ovamo, ukoliko tijelo tjera svoje, izbjegavajuci sto mu skodi, traZeci sto ga odriava. Radi toga postoji i viSe pogonskih pera, vec prema tomu, a ne samo jedno jedino koje bi pokretalo sve. Neprekidno postoji jedino tijelo, koje hoce sebe odriati, stoga jede, pije, ljubi, svladava i tako jedino ono nagoni u nagonima, bill oni ma kako raznovrsni, a njih mijenja takoder ja zajedno sa svojim odnosima.

55

mlja dijelom za smrt na bojistu u imperijalistickom ratu, dijelom radi bezizglednosti kasnograc:tanskog opstoJanja u cjelini. Zato je popustio vjerski nagon, ako se moze tako nazvati to bice uveliko profoto nadgradnjom, popustilo je stremljenje prema gore, eros prema onom Ito se ne mijenja. I ondje gdje se to prijasnje stremljenje na pokvaren i prijevaran nacin podrazivalo, primjerlce u raznim fasistickim zavodenjima, ono se jedva jos zadrlalo, potonulo je u tlo, u krv i tlo*. Ukratko, proizlazi: eovjek je bice jednako promjenljivih kao i opsefaih nagona, hrpa zelja koje se mijenjaju, i njih najvecma propisuje zlo. A neko vazda jednako pogonsko pero, Jedan jedini temeljni nagon, tesko ce se pojaviti ukoliko se ne uzme osamostaljeno, pa tako ostane visiti u zraku. Neko glavno pogonsko pero ne vidi se eak ni u ljudi istog vremena i iste klase, ako se, recimo, psihoanaliticki rasclani njihov unutarnji satni mehanizam. Zasigurno ima vise temeljnih nagona; eas se jace ispoljuje jedan, eas drugi, eas oni djeluju istovremeno, poput sutropnih vjetrova oko broda, i ne ostaju cak ni nalik sebi. Covjek hoce sagraditi svoju srecu, ta rijec zacijelo izgleda vrlo stara, i bez sumnje se mozemo na nju osloniti posve drugacije nego na zlu rijec. o vjeenom nagonu grabezljive zvijeri, ali ako tko zapita: koja sreea i u koju svrhu, onda svaki put upravo tu pocinju pitanja i finese. Bilo bi i suvise zacudno da se u povijesti klasa, gdje su se neprestano pojavljivale nove predodzbe cilja kojemu se tezi, upravo gonjenje nagona prema cilju dogadalo jednosmisleno, kruto i konacno.

Promjenljiva strast

Sa sobom svagda nosi vise nagona osobito covjek. Jer on nije sacuvao samo veeinu zivotinjskih, on proizvodi i nove nagone; to jest, nije afektivno samo njegovo tijelo, nego i njegovo ja. Svjestan je eovjek zivotinja koju je najteze zasititi; on je - kada namiruje svoje zelje - zivotinja koja ide zaobilaznim putovima. Nedostaje Ii njemu potreba za zivot, on osjeca neimastinu valjda jace od bilo kojeg drugog biea: pojavljuju se vizije gladi. Ima Ii potrebno, onda uz u!ivanje toga nicu novi prohtjevi koji muce drugacije, ali ne manje nego sto je prije mucila gola neimdtina. Bogati i prezasiceni (premda ne samo oni) katkada pate od cudnog draskanja onog ne-znam-sto-bih; nezasitan je gonic prije svega luksuz (iako on prividno zadovoljuje sve). Kserks je bio raspisao nagradu za pronalazak nove zabave; nije bila u pitanju samo dosada, nego neki nepoznat nagon, u najmanju ruku krik za njim, koji je takoder htio da bude utden. U toku povijesti i njezinih promjenljivih oblika, pri sve brojnijim dimenzijama pokrivanja potreba, pogotovu kao da i nema nagona koji bi ostao jednak sebi, i nijedan se ne pokazuje dovrsenim. S novlm se predmetima bude drugacije usmjerene pozude 1 strasti o kojima jucer nitko nije ni slutio. Nagon stjecanja, ionako stecen tek nedavno, pojaeao se, recimo, do mjere koja je pretkapitalistickom doba bila potpuno tuda; cesto on stavlja kriz eak i preko seksualnog libida. Prilicno je nov i nagon za rekordom u kasnokapitalistickom drustvu, pogotovu isprazna tehnicka mdnja za sve vecom brzinom; potonja se mdnja oblikovala tek s motoriziranim vozilima. Ali nadasve monopolisticki kapital mora pojacavati apstraktan nagon za rekordom, u svrhu davanja podstreka; jer inace se ne bi dao tako brzo iscijediti iz radniU maksimalan profit. A gotovo kao ludacka novotarija sazdan je pak fasisticki nagon smrti, recimo u usporedbi s onim sentimentalnim iz Wertherova doba, takoder onim romanticno-nocnickim; koje li razlike u socijalnoj funkciji Ito njega podjaruje, njega usmjeruje. Njemu se daje pre-

12

RAZNA MISUENJA 0 TEMEUNOM UUDSKOM NAGONU Spolni nagon

Ali za necim tijelo mora teziti najprije i osobito. $to je, ipak, glavno pogonsko pero na§ih namjera i htije* Aluzlja na ldeololku tezu fallzma o naclonalnoj-rasnoj •krvi i tluc, njemal!kl: •Blut und Bodenc (op. prev.)

56

57

...-ii.._

-·

Ja-nagon i potiskivanje

nja sto se upravo pojavljuju? Freud, kao sto je poznato, tvrcli da je spolni nagon prvi i najjaci. Dosljedno tomu, fivotom vlada libido, on je vremenski i sadrfajno ' temeljan. Vee sisanje dojenceta treba da je povezano sa spolnim ufitkom i da se najvecim dijelom dogada za volju tog ufitka. I glad treba da je podrec:tena seksualnom nagonu, nasicivanje se pretvara u popustanje seksualne napetosti. Odnos prema vlastitom tijelu i zatim prema vanjskim predmetima, pogotovu prema osobama iz okoline, na taj se nacin posvuda pojavljuje kao seksualan. Samo, libido nije ostao u Freuda jedinim pogonom, u najmanju ruku ne libido u smislu pozitivnog ufitka. Kasniji je Freud pored toga posebno naglasio tefnju negativnom libidu, naime nagon smrti. Volja nalik tudoj kreaturi podrec:tena je tada takoder i smrti koja joj predstoji, ne samo parenju. Kao sto visesta· nicni organizmi od pocetka srljaju u smrt i kao sto letalno razgradivanje pocinje vec u mladosti, recimo sufavanjem krvnih sudova, tako i jedan poseban na· gon ide u susret procesu umiranja, hladenju. To je na· gon uniStenja i agresije; Freud je njega kao zaseban, iako svagda libidinozno obojeni nagon htio identificirati u sadistickim pofadama. Tako bi buku Zivota koja proizlazi iz ljubavi isti taj libido opet usutkivao iii razarao. 2:elja za razaranjem ispoljavala bi se naprama vlastitom tijelu kao ufivanje u strogoj disciplini, u razlicitim asketskim sklonostima. Naprama tu<1im tijelima i naprama predmetima nagon smrti ispoljavao bi se kao okrutnost, kao nezatomiva opijenost uniStavanjem, koje sada udara po drugima. A da je i nagon smrti libidinozan, trebala bi pokazivati pojava da je okrutnost redovito povezana sa seksualnim ufitkom, nadasve bi pak na to trebao ukazivati osjeeaj smrtne zaljubljenosti. Tu u svakom slucaju jezgra jest i ostaje spolna, ona pokrece svakog eovjeka.

Tek naknadno pridolazi jos jedna druga i U.Za snaga. To usko, takoder ostro u covjeku zacijelo je vafoo; jer to je njegovo Ja.* Freud neprestance upozorava, u cemu ima i povlacenjA, kako je on pored spolnog i njemu srodnog smrtnog nagona istaknuo jedan cisto ljudski. Jer kad bi postojao samo libido i nista drugo, u nama ne bi moglo biti ni konflikata ni neuroza. Tako, prema Freudu, uz »tamno Ono« tijela i njegovih nagona postoji i Ja. Nasuprot seksualnim silama stoje Ja-nagoni; stovise, citava psihoanaliza, kafe Freud, »izgradila se na ostrom odvajanju seksualnih nagona od Ja-nagomi«. Ja odobrava, nijece i cenzurira nagone, o njemu ovisi svijest, on je snaga »koja nocu odlazi spavati i tada jos uvijek rukuje cenzurom snova«. Ja-nagon potiskuje ono sto se od seksualnih nagona i njihovih sadriaja ne uklapa u njegovu liniju (o cemu ce odmah biti rijec). Na taj je nacin nas dusevni fivot dualistiean, unatoc libidu, koji je tu zacetnik svega; taj se fivot krece »izmec:tu suvislog Ja i od njega otcijepljenog potisnutoga«. Upravo ta napetost, ako preraste u sukob, dovodi do patogenog konflikta kao konflikta izmec:tu Ja-nagon! i seksualnih nagona. Od Ja polaze »potiskivanja posredstvom kojih se izvjesne dusevne tefoje ne iskljucuju samo iz svijesti nego i iz drugih vrsta ispoljavanja i aktiviranja. To potiskivanjem odstranjeno stoji u analizi nasuprot Ja, i pred analizu se postavlja zadaca da ukloni otpore koje Ja ispoljava prema bavljenju potisnutim.« Ja se brine za odvo<1enje osjecajA odvrat· nosti zbog zadovoljavanja nagona, ali ono se na svoj nacin brine i za to zadovoljavanje, naime cenzurirajuci, mobilizirajuci, i to nadasve s obzirom na dostifivo, na »realnost«. Prema Freudu, to mobilizirajuce, sto ce reci:

* S obzlrom na u nas uobil!ajenu transkrlpclju odret!enih izra-

za i pojmova lz Freudovih spisa (Ja, Nad-Ja, Ono ltd.), takve su rijel!l u ovom prljevodu takot!er pisane velikim pol!etnim 8'.ovom ukoliko SU cltlrane m preuzete lz Freudovih tekstova. Izvan to1a te su l slil!ne rijel!i pisane prema na!llm pravopisnim pravlllma (op. prn.)

59

58

.-......

-~--=::.7.:.=--=:.

prilagodeno uzancama Freudova gradanskog svijeta, jest stecena linija Ja-nagona. Uslijed toga se slama tak libido, dakle. princip uZitka, koji inate odreduje sve nagonske procese; odrastao, ili pak bolje: Freudovim grac1anskim ocima gledan, gradanski individualan co- ' vjek krza svoje dionizijske rogove na »realnosti«, kao sto Freud naziva svoj gradanski svijet (svijet robe i njezine ideologije). »Ovako odgojeno Ja postalo je ,razumnim', vise ne da da njime vlada princip ufitka, nego slijedi princip realnosti, koji u osnovi takoder hoce postici ufitak, ali osiguran s obzirom na realnost, makar se taj ufitak i odgodio iii umanjio.« Pa ipak za cenzuru, takoder i za sublimiranje libidinoznih nagona, ne bi bilo dovoljno Ja, niti tak »realnost« ili gradanski vanjski svijet, kad pored toga, povrh toga ne bi postojalo jos i »Nad-Ja« ili »Ja-ideal«. To Nad-Ja drugi je sadrfaj Ja. Ono, prema Freudu, reprezentira nase odnose prema roditeljima; ono stvara sve tvorevine sto nadoknaduju pijetet. Ja zastupa prava vanjskog svijeta, a Nad-Ja je »advokat nutarnjeg svijeta«, »iskon savjesti i osjeeaja krivnje« (kao napetosti izmedu zahtjeva savjesti i onoga sto radi Ja); ono je »klica iz koje su se oblikovale sve religije«. Buduci da Nad-Ja zastupa oca i majku, ono pazi, opominje i usmjeruje Ja kao prije roditelji dijete; tako je on
60

koji ima svojeg advokata u Nad-Ja, na svu srecu svagda ostaje svijetom libida ili potisnutih nagona, »nesvjesnog Onoga« u covjeku. To Ono tog libida, prema Freudu, jest i ostaje carstvo nesvjesnih nagona koji ispunjuju tijelo, koji nas potpuno okrufuju, s nase animalne stra· .ne i sa strane Nad-Ja. To Ono uzrokuje »da mi bivamo ,livljeni' od nepoznatih, nesavladivih sila« (sto ce reci: od tude vladavine kapitalistickog nacina proizvodnje koja se u Freuda pretvara u Ono - libida). Psihoanaliza bi, naprotiv, bila »orude koje bi trebalo omoguciti da Ja sve vise osvaja Ono«. Time se pak, dakako, samo ponovo oslobada libidinozni nagon, to jest, niti su njega potiskivanja umanjila, niti spone Ja-ideala ukrotile, Freud, doduse, hoce ono potisnuto, nesvjesno u njemu, racionalno iznijeti na vidjelo, umanjiti, dakle, prijetvomo zata8kavanje koje stvara takoder i neuroze. Ali ono sto tada treba da dode samo je jedan dan svjctia unuta:t: privatnog libida i »nelagode« jedne kulture kojoj navodno ne nedostaje nista drugo osim psihoanalitickog propuha. Potiskivanje, kompleks, nesvjesno i sublimiranje

Tako tu spolni nagon ostaje, ako ne jedino i sve, a ono ipak osnovno. Pristojna djevojka naprosto nece htjeti da ga prizna, cudoredno ja potiskuje seks. Ali uslijed toga on pogotovu vrije i sili, u postojecem se iii dopustenom fivotu on ne mofe iskaliti. Gradanski ljudi, koje je pred sobom vidio Freud, skrivaju seks i njegove 2.elje debelom ponjavom presucivanja, pretvaranja i J.ati. Jer eto: libido je u samom individuu, ne mo:!da tek u licemjernom drustvu, podlofan moralizirajucoi cen· zuri koja nasem pravom bicu ne da da stupi pn:ko pra· ga svijesti. Ta cenzura zabravljuje, ona potiskuje seksualni poriv, njega klevece cim potiskivanje ne uspije potpuno, ona se kostrijesi na spoznaju o njemu. Pri tomu za Freuda libido ostaje jedinim osnovnim nagonom, pa tako i bitnim sadrfajem ljudskog opstojanja; jer Ja, k.ao Ito smo spomenuli, ipak je samo kontrolna instan61

---·--"Jllliiilllll::::~~~~~~~~~--

-~-~-- -,--

----

-

------ c~-~-

' -,

- -

bi Ja zagospodarilo nad njegovim Ono. Da covjek koji ma uzrok svojih kompleksa sam sebe lijeCi; da mu to znanje mote posredovati, dakako, samo psihoanaliza. Da je potrebno mukotrpno dupsti u dubinu, paziti na prividno sporedno, osobito na instance koje su pretvo· rene u sporedne, ali i na nepovjerenje prema ideologijama §to prelijepo zvuce (poput »SVetosti« materinstva i slicnog) - da je potrebno svo to detektivsko umijece kako bi se sadriaj neurotskog simptoma prepoznao i pacijentu prizvao u svijest. Glavni put do toga, via regia, treba biti, kao §to je poznato, tumacenje snova, i to tumacenje nocnih sanja kao takvih, u kojima cenzurirajuce Ja spava, strogi se vanjski svijet prestao osjeeati. Svaki je san u Freuda ispunjenje nesvjesne tlapnje !elja; iz simbolike u koju se ona u snu odijeva valja analiticki odgonetnuti §to se prijavilo kao poieljno. Neurotiear posvuda suprotstavlja tom odgonetanju karakteristiean otpor: hoce da zaboravljeno ostane zaboravljenim i da njegov simptom ostane preodjeven. Ali tu je vec vdno primijetiti: pretvaranju u svjesno otpor prufa, prema Freudu, jedino volja pacijenta, ne mo!da grada samog nesvjesnoga, to jest onog nesvjesnoga koje statuira Freud i koje je - osim grotesknosti svojih bitno samo libidinoznih sadriaja - u biti proizvod m u najmanju ruku skrovi§te potiskivanja. Slmo je potiskivanje u tom smislu proces •POsredstvom kojega se neki cin §to bi mogao postati svjesnim, dakle onaj §to pripada sistemu predsvijest, cini nesvjesnim, potiskuje se, dakle, natrag u sistem ne-svijest. I jednako tako nazivamo potiskivanjem, kada se nesvjestan dulevni cin uopce ne pripu§ta slijedecem, predsvjesnom sistemu, nego cenzura njega s praga §alje natrag«. Tako se na libidu, koji je ucinjen svjesnim, uopce ne vide druga vrata osim onih §to vode u nekoc, kamo se ponovo stupa i koje se ponovo namata. Stoga je nesvjesno za Freuda ono u §to se samo mole ne§to ponovo gurnuti. Ili koje, uzeto kao Ono, u najboljem slucaju okruiuje svijest kao zatvoreni prsten: to je razvojnopovijesno nasljedno bice koje sa

ca. Ono ispituje prtljagu koju unosi libido, ono prisiljava libido da se preobrazi, da se zgodimice sublimira u »duhovno«, ali simo je Ja neproduktivno. Buduci da moralizirajuea cenzura potiskuje, ona uklanja potisnuto svakako samo s povdine. Neispunjene, fak potpuno pre§ucene ielje u procesu potiskivanja tonu jedino u vi§e ili manje nesvjesno. Ondje trunu, stvaraju neurotifoe napetosti i komplekse, a onaj tko pati i ne zna §to je tomu uzrok. Naprosto zaboravljena, ne Bceznula, seksualna afektuacija radi dalje, svakojako preodjevena, Freud je libidinoznu faoku ku§ao dokazati vec u svakida§njim psihopatijama, u oma§kama govora, kretnja, u zabunama naoko najslueajnije, najbeznafajnije vrste. Neiskaljeni nagoni, nedovr§eni doiivljaji, zaboravljene rane i razofaranja i dalje gore; oni su gceznuli iz svijesti Ja, ali ne i iz du§e. Od njih potjece prividno bezrazlotna osjetljivost, prenagla§ena reakcija, prisilno neuroticna radnja, na kraju besmisleno osamostaljena, sadrfaja li§ena skupina afekata: kompleks. Tu izranjaju sve moguce, iii pak samo Freudove sablasti: zavist zbog penisa, kompleks kastracije, Edipov kom· pleks i jo§ mnogo toga. Svi kompleksi temelje se, prema Freudu, na seksualnoj iritaciji, oni da su fiksirani uz neku djetinju, zaboravljenu traumu. Da iz doiivljaja u djetinjstvu potjece kompleks kastracije, da potjece takozvani Edipov kompleks mrinje na oca (iako. je sam Edip, kao §to jednom rece Chesterton, bio jedini eovjek koji pouzdano nije imao Edipova kompleksa, jer on do zadnjega nije znao da je Laert,* kojega je ubio, njegov otac, a Jokasta, koju je o!enio, njegova majka). Da je sve to, tako neobicno nazvano i tako neobicno visokoparno gromoglasno, »proizallo iz prekinutih, bilo na koji nacin ometenih procesa koji su morali ostati nesvjesni«. Otuda da bi neuroticar bio izlijecen kad bi uspjelo spustiti se zajedno sa svijesti u podrum potisnutoga, uciniti svjesnima nesvjesne pretpostavke neurotickih simptoma, to jest, neurotiearovo

* Prema

'

lzvorlma, Bdlpov otac zvao se LaJ (A11Lo;), a Laert

(AdpT'I;) bljale otac Odlsejev (op. prev.)

63

62

......._

--~- ;_~

svih strana okru!uje svjesnog oovjeka. »S pomocu Nad-Ja, Ja crpi, na nacin za nas jos taman, iz iskustva pradoba nagomilanih u Onomu.« Kao sto se razabire, nesvjesno psihoanalize, prema tomu, nikad nije jos-ne-svjesno, nije el~ment progresija; ono se, naprotiv, sastoji od regresija. U skladu s tim, i pretvaranje tog nesvjesnoga u svjesno omogucuje samo da se prepozna bivse; to jest: u Freudovoj ne-svijesti nista nije novo., To je postalo jos jasnije kada je C. G. Jung, psihoanaliticki fasist, libido i nesvjesne sadrfaje potpuno reducirao na pravremensko. U nesvjesnomu bi, prema tomu, prebivala iskljucivo razvojnopovijesna prasjecanja iii prafantazije, pogre8no nazvani »arhetipovima«; i svi se ideali vracaju tu noc, mniju jedino pradoba. Jung cak smatra noc tako sarolikom da svijest pred njom blijedi; nju on, kao postovaoca svjetlosti, potcjenjuje. Freud nasuprot tomu oddava na snazi svijest koja rasvjetljuje, ali takvu koju, eto, sa svih strana okrufaje prsten Onoga, fiksna ne-svijest fiksnog libida. Iz tog fixuma ne vode ni umjetnicke tvorevine, bile ma kako produktivne; one su jedino sublimacije u sebe zatvorenog libida: fantazija je nadomjestak ispunjenja nagona. »Zadaca koju valja rijesiti«, kaze Freud, •tada je u tomu da se nagonski ciljevi takve vrste premjeste, kako njih ne bi mogla pogoditi uskrata vanjskog svijeta.« Seksualni se nagon moze profiniti do karitasa, do predanosti dobrobiti blifojega, napokon dobrobiti covjecanstva. Sublimiran na viSem stupnju, libido tvori radost umjetnika pri stvaranju, ali i ufivanje neumjetnika u umjetnickom djelu i njegovo (nadomjesteno) zadovoljenje njime. lpak to daje sve sama ispunjenja folja oblikovano-nesputane vrste: zene, svadbu, junake, jos i lijepu, tragicnu lesinu. Daje covjeku u parketu ono sto nedostaje eovjeku u zivotu, daje zlatom protkanu tkaninu poput lijepa sna u noci. Na taj nacin onaj tko promatra iii sudozivljuje, iskaljuje svoje zelje tako da zbog njih viSe ne pati. Ali svaka je •katarza« te vrste uvijek prolazna, eak prividna: prema Freudu, umjetnost radi iskljucivo s iluzijama, koje sebi daje oslikavati nezadovoljeni libido. Kako je tu Freud daleko i

64

-:-=-_......_- _-- "

·;::..-=::::::::

mehanisticki udaljen od Pavlovljeva uvida prema kojem upravo viSi psihicki procesi, s trajnim utjecajem promjena okolnog svijeta koje su shvatili, utjeeu na afektivno i organsko; prema kojemu oni niposto nisu samo zavisni, eak po sebi nebitni nacini nadomjestanja! Ali u Freuda od svega ostaju jedino seksualni libido, njegov konflikt s Ja-nagonima i podrum svijesti iz kojeg se onda penju iluzije.

Nagon mo6i, nagon opijenosti, kolektivno-nesvjesno Ali i u tijelu shvacenom ma kako sturo, spolni nagon ne zivi vazda, ne sam. Otuda SU Freuda, nakon sto je bio uzeo maha, neki njegovi ucenici, kao sto je poznato, opovrgavali. Ti su se ucenici pofarili iii da istaknu neku posve drugu pogonsku silu iii pak da libido pobronea- · ju. Ono prvo pokusao je Alfred Adler, osnivac takozvane individualne psihologije, ono drugo (s mitskom patinom) C. G. Jung. Tako se, kao sto Freud predbacuje obojici, »jednim mahom uklonio problem seksualnosti koji tisti sve«. Pa ipak, cinilo se da se on moze ukloniti, u sistemu drugih pogonskih pera, da on nije za svagda jedino i sve. Adler odrec:tuje kao temeljni ljudski nagon, naprosto kapitalisticki, volju za moc, povrh jedne biseksualne podloge: eovjek primarno hoce vladati i svladavati. On hoce odozdo stici gore, hoce lefati gore, prijeci sa !enske linije u sebi na musku, osjecati se individualno potvrc:tenim kao pobjednik. Tastina, eastoljublje, »muski protest«, afekti su prema tome u kojima se taj nagon pojavljuje najocitije, povrijec:tena tastina, osujeceno castoljublje izvorom su vecine neuroza. Sam seks tek je sredstvo za konacni cilj, zadobivanje moci: •Toj misli-vodilji povinjavaju se i libido, seksualni nagon i sklonost perverziji, ma odakle oni dolazili« (Adler, Der nervose Charakter, 1922, s. 5). Na pocetku razvoja prema neurozi prijeteci stoji osjecaj nesigurnosti i manje vrijednosti; neispunjeni nagon moci proizvodi kompleks manje vrijednosti. Ali kao sto se kofa na rani podebljava, u neku ruku kao zastitna mje-

65

ra· protiv buducih ostecenja, i kao sto se, kad zataji jedan bubreg, poja.Cava funkcija drugoga, tako Ja prekompenzira i dusevne manje vrijednosti. Dijelom posredstvom maski i fikcija: volja za moc postaje tada voljom za izgled; ali dijelom takoder posredstvom uzvisenih pothvata: tada se volja za moc vlada neskodljivo, zgodimice u nekom lijepom svijetu, svijetu maste. Doista se ne vidi odakle ona tu moze uzimati svoju grad:u; jer po sebi nufoo isprazna, volja za moc ne moze se valjda sadrlajno sublimirati. Unatoc tomu, bitnim ostaje u toj volji postavljanje cilja, upravo u skladu s htijenjem biti-sprijeda; to postavljanje cilja stupa na mjesto pukog prirod:enog potjerivanja odozdo, dakle Freudova seksualnog libida. Covjek pojedinac izgrad:uje sama sebe, posredstvom neke slike-vodilje, iii takod:er posredstvom glumljenja i fikcije: »Neugodna nesigurnost reducira se na svoju najmanju mjeru i ta se izokrece u svoju ostru suprotnost, u svoju protivnost, koja se kao fiktivan cilj uzima za stjeciste svih folja, fantazija i nastojanja.« Tako covjek - drugi se osim eovjeka pojedinca u toj individualnoj psihologiji ne pojavljuje - formira svoj karakter. »Da ne bi promasio put u visinu, da bi mu sigumost bila potpuna, on u prostrana kaotiena polja svoje duse ucrtava konstantno aktivne smjemice u obliku karakternih crta.« Tako u Adlera sv,e osobno u nacelu od pocetka pravi i odgaja - doduse uvelike nesvjesna, ali niposto viSe naivna -volja za cilj. Tako bi u nacelu vladala causa finalis, podredivala bioloski moment kapitalisticki zainteresiranom cilju, koji slufi osiguranju osobnosti, jaeanju osjeeaja osobnosti. Buduci da Adler na taj naCin iz libida istjeruje spol, umece individualnu moc, njegovo je odred:ivanje nagona proslo - od Schopenhauera do Nietzschea sve ostrijim - kapitalistickim putem, i ono ideoloski-psihoanaliticki odraiava taj put. Freudov pojam libida imao je dodirnih toeaka s »VOljom za zivot« u Schopenhauerovoj fi. lozofiji; Schopenhauer je upravo spolovila oznacio kao »farista volje«. Adlerova »volja za mo6c poklapa se pak doslovno, a dijelom i prema sadr!aju s odred:enjem temeljnog nagona koje je dao Nietzsche u svojem po-

66

aljednjem razdoblju; utoliko je tu Nietzsche odnio pobjedu nad Schopenhauerom, dakle imperijalisticki lakat nad rentijerskim ugoda-neugoda-tijelom u psihoanalizi. Konkurentska borba, koja jedva jos ostavlja vremena za spolne brige, nagla5ava revnost umjesto bludnosti; vreli dan poslovnog eovjeka zastire tako vrelu noc putenog eovjeka i njegova libida. Pa ipak, ni to nije ostalo, jer sve se manje ljudi odijevalo sve negostoljubivijim danom. Sve jace je u malogradaninu rasla zelja da se dade opustiti prema natrag, u neodgovomo all i vise iii manje divlje tamno. Prije svega je prestao biti interesantan i izgledan put u takozvanu visinu, u onoj mjeri u kojoj je opadao kapitalisticki monopol slobodnih poduzetnika. Privlacnijim je. postao put u takozvanu dubinu, onu u kojoj se oci podifa gore, umjesto da viziraju neki cilj. C. G. Jung, fasisticki zapjenjeni psihoanalitiear, stavio je uslijed toga na mjesto nagona moci nagon opijenosti. Kao sto je i ~eks samo dio tog dionizijski opceg libida, tako je to i volja za moc, upravo se potonja Calk sva preobraiava u pijanstvo klanja, u tu omamljenost koja niposto ne tjera k individualnom cilju. Libido postaje, dakle, u Junga arhaicno nerazlucenim pra-jedinstvom svih nagona ili naprosto »erosom«: tako on sefe od jedenja do pricdca, od coitusa do unio mystica, od zapjenjene gubice samanA, cak berserkerA, do ekstaze Fra Angelika. I tu, dakle, Nietzsche pobjed:uje Schopenhauera, samo on pobjed:uje kao potvrda jednog meskalinskog Dionizija nad nijekanjem volje za zivot. Dosljedno tomu, u tom se mistificiranom libidu ni nesvjesno ne pobija niti pokusava razrijeSiti u dana5nju svijest kao u Freuda. Naprotiv, prema Jungu, neuroza, osobito ona modernih, suvise civiliziranih i svjesnih ljudi, potjece upravo· od toga sto SU ljudi predaleko iskoracili iz onoga sto raste nesvjesno, iz svijeta »pradavnog miSljenja osjetilima«. Tu se Jung ne dodiruje samo s fdiziranim Dionizijem nego dijelom i s Bergsonovom vitalistickom filozofijom. Vee je Bergson, dakako jos na secesionisticki-liberalan nacin, razumu suprotstavio intuiciju, dovdenom poretku i krutoj geometriji stvara67

-·~

lacki nemir. Ali daleko vise dodirnih toeaka nego s Bergsonovim »elan vital«, fasist Jung ima s romariticno-reakcionarnim iskrivljavanjima koja je doZivio Bergsonov vitalizam; tako u sentimentalnih pjesnika penisa poput D. H. Lawrencea, u kompletno tarzanskih filozofa poput Ludwiga Klagesa. Bergsonov je »elan vital« bio jos okrenut prema naprijed; on je odgovarao »mladenackom stilU« ili »SecesionizmU« devedesetih godina, on je sadrfavao slobodarske parole, ne one o vezanosti uz proslost. D. H. Lawrence, a s njim i Jung, pjeva, naprotiv, o divljacinama pradavnog doba ljubavi, iz kojega je eovjek, na nesrecu, iskoracio; on tra!i nocnu mjesecinu u mesu, nesvjesno sunce u krvi. A Klages na apstraktan nacin puse u isti bikovski rog; on ne poziva, poput prijasnjih romantieara, samo natrag u srednji vijek, nego u diluvij, upravo onamo gdje prebiva i Jungov bezlicni, pandemonski libido. Jung uci da doduse postoje razni Ja i individui, ali da 10 ne sefe duboko u dusu; da je eak i osobnost maska ili igrana socijalna uloga. Ono sto djeluje u licnosti, i kao ona, da je, na· protiv, vitalni pritisak iz mnogo dubljih, mnogo starijih slojeva, iz magicno-kolektivnoga, recimo poput rase. Da je na njezinu tlu individualna osoba kolektivnom, da se ponovo svodi na nju: »BuduCi da individuum nije samo pojedinacno bice, nego pretpostavlja i kolektivne odnose prema svojoj egzistenciji, to i proces individualizacije ne vodi u pojedinaenost, nego u jednu in· tenzivniju i opcenitiju kolektivnu povezanost« (Jung, Psychologische Typen, 1921, s. 639). Takmicenje i sle>bodna konkurencija, koji su u Adlera jo§ podbadali na nadmetanje i na sve ostriju individualnu psihologiju, ovdje propadaju u »narodnom zajedni§tvu« i »psihosintezi«, to jest zapravo: u arhaicno-kolektivnoj regresiji. Otvara se ono bezlieno, upravo neljudski nesvjesno, daleko iza svakog individualnog iskustva, ako ne i iza arhaicnih ostataka ljudskog pametara. Prema tomu, bile bi jos zive prauspomene iz doba na§ih Zivotinjskih predaka, dakle jos daleko iza diluvija; Jung stoga posefe za poj.mom »engramac, koji je Semon uveo u biologiju, pojmom sjecanja sveukupne organske mate-

68

rije i pojmom tragova njezina sjecanja. Ti su engrami uformirani u libido kao u pra-animalni plan, ali oni drie i ono naprosto nesvjesno u arhaicno prabivsemu. Psihosinteza, dakle, upravo ne razrjesava u dan i u vanjske dijelove, nego se »podsjeea« i s neurotickim se ill drugacije danim simbolom vraca u noc iz koje je simbol potekao: »Upravo kao sto analiza (kauzalnoreduktivni postupak) rastavlja simbol u njegove komponente, tako sinteticki postupak zguscuje simbol u jedan opci i razumljiv izraz.« Freudovo je nesvjesno, unatoc razvojnopovijesnim arhaicnim elementima koje je on zacijelo vjerovao da vidi, i koje se u njegovoj skoli bilo »iskopalo« sve do prvih kopnenih zivotinja - Freudovo je, dakle, nesvjesno bilo, uzevsi u cjelini, individualno, to jest ispunjeno individualno stecenim potiskivanjima i potiskivanjima iz netom prevaljene proslosti modernog individuuma. Jungovo je nesvjesno, naprotiv, potpuno generalno, pravremensko i kolektivno, ono izgleda kao »petstotisucgodisnja provalija ispod nekoliko tisuea godina civilizacije«, pogotovu ispod nekoliko godina individualnog !ivota. U toj podlozi ne samo sto nista nije novo, nego ona decidirano sadrfava prastaro; sve je novo eo ipso bezvrijedno, dapace je neprijateljsko vrijednomu; novo je, prema Jungu i Klagesu, jedino dana5nje razaranje instinkta, razaranje prastarog temelja fantazije od strane intelekta; ili kao sto kafe Lawrence: ljudi su izgubili mjesec iz svojeg mesa, sunce iz svoje krvi. Otuda se neuroticar ne bi smio dokraja udaljiti iz nesvjesnoga koje jo§ ima, njega, naprotiv, treba odvesti natrag do kolektivno-nesvjesnoga, kao »prastarih moci Zivota«. Psihosinteza - izbjegavajuci sadasnjost, mrzeci buducnost, tra!eci pradoba - postaje tako isto sto i »religija« u etimoloskom smislu rijeci: naime re-ligio, povratno povezivanje. Pri cemu se upravo izmedu zapjenjene gubice §amana i Majstora Eckarta, u pravoj mraCnjackoj toleranciji, ne pojavljuje nikakva razlika; §tovise, §aman je bolji. Onda pogotovu i najzbrkanije praznovjerje ima vm rang od prosvjetiteljstva; jer po sebi se razumije da Jungovo kolektivno-nesvjesno tece gu§cc u vjerovanju u vjeltice negoli u cistom umu.

69

"-~----------

»Eros« i arhetipovi

\

-----------------

--------_-_---:-:~-=---~--

Libido, 1925, s. 127). Tomu se, preskacuci ponore, dodaje ovo, kao da je isto, zato sto zvuci tako kozmicki: »U neoplatonista Plotina svjetska dusa jest energija intelekta.« Na taj se nacin Jungov libido otvara kao Citava vreea neprobavljeno-atavistickih tajni, bolje hokus-pokusa, stovise, ta vreea, prema Jungovim vlastitim rijecima, »vuce za sobom nevidljivi gusterski rep; ako se on oprezno odvoji, postaje zmijom-vidaricom iz misterija« ('Ober die Archetypen des kollektiven Bewustseins, 1935, s. 227). Jer prema smislu, diluvij ostaje najblize erosu, s kojim se sve zapocelo, i eros tezi natrag u nj, duz predlogistickih linija, sto dalje od svijesti. Anatomsko mjesto tog libida prastari je simpatikus, ne cerebrospinalni sistem; njegov je organon, vec i njemu samom napola nedostatan, odvise prosvijecen, sveudilj mitologija. Vezanost uz majku, recimo, prema Jungu, nije vezanost uz individualnu majku, nego uz neku prastaru generalnu sliku majke. To je vezanost uz Geju ili Kibelu, onu arhaicnu bitnost (bilost) iz koje bi isto tako ponicala Astarte, Izida, Marija. Tu u daljnjemu u libidu igraju uloge naprosto »praslike«, kroz svaku pojedinu majku sjaju i pobjec:1uju »arhetipovi majke zemlje«. Arhetipovi uopce, Levy-Brilhlova »representation collective«, lozinka je kojom Jungov libido poziva svoje kolektivno-nesvjesno. Tako nesvjesno, i samo ono, neprekidno napucuju arhetipovi: zmija, kuhinja, vatra, lonac na ognjistu, dubina vode, majka zemlja, stari mudrac - neki su njihovi primjeri. Osobito u danasnjem eovjeku, kao jednoj od mitskih mjesavina, to bi praslikovno bilo krajnje lako zapaljivo: tko govori u arhetipovima, govori s tisucu jezika, i to, prema Jungu, samo zato sto se tvorevina intelekta posreduje sa Zivotom nagonskih sUka pradavne ljudske fivotinje, s golemom rezonancijom krvi i tla. Ali kolektivno-nesvjesno nije samo mjesto zdravlja te vrste, ono, prema Jungu, sadrtav
Dotie se dolazi, pored ostaloga, oduzme Ii se tijelu svjesno Ja. Otjera Ii se libido potpuno u mrak, u nesvjesno kao cilj. U Freuda se bolesnik podsjecao nesvjesnoga samo da bi se njega oslobodio. Ali u C. G. Junga on se podsjeca zato da bi potpuno utonuo u nesvjesno, i to u ono §to lefi sve dublje, u slojeve sto su sve dalje otraga. Libido postaje arhaicnim; iz njega u isti mah izbijaju krv i tlo, neandertalski covjek i razdoblje tercijara. Jungov i Klagesov ucenik Gottfried Benn dao je tomu jednako psihosinteticki kao i lirski izraz: »Mi nosimo rane narode u svojoj dusi, pa kada kasni ratio olabavi, u snu iii u pijanstvu, oni se uspinju sa svojim ritualima, sa svojim predlogickim duhovnim oblikom, i poklanjaju jedan sat misticke participacije. Kada se rastoci logicka nadgradnja, ta kora umorna od nasrtaja sastojina starijih od Mjeseca, koja otvara granicu svijesti oko koje se vjecno vodi borba, to se onda pojavljuje staro, nesvjesno, kao magicka prijetvorba i identifikacija Ja, kao prija5nji osjeeaj njegove sveprisutnosti i vjeenosti.« Jung je sve jace tjerao libido prema tim prikljucenjima arhaicnomu, a ujedno je upravo te pocetke poimao tako maglovito i opcenito da sveukupna irratio, pocevsi odvajkada, posve svejedno sto ona kazivala, moze zauzeti bilo koje mjesto. Tu zbilja vlada noc, noc u kojoj su sve krave crne, noc onog preko svake mjere rastegnutog, u trbuh prirode kolektiviziranog libida koji se sada zove jos i svjetska dusa. Eros, Platon, indijska teozofija, slike alkemieara i astrologa, Plotin iii ono sto pod tim razumije C. G. Jung, vrtlofi se i mijesa, sve ujedinjeno u »stariji od Mjeseca« libido: »Sto se tice psiholoske strane ovog pojma, ja tu podsjecam na kozmogonijsko znacenje erosa u Platona i u Hesioda, kao i na orficku figuru Pana, »Svijetlecega«, prvonastalog, oca erosa ... Orficko znacenje Pana jednako je znacenju indijskog Kame, boga ljubavi, koji je takoc:1er i kozmogonijski princip« (Wa:ndlungen und Symbole der

70

71

j

._,_.::::::::::._-;;:=--=::=-.=:~-==--==:·-=-=:-.

.

~--=.

.

_-::.::::·--===-:::::-..:.~-=--.:.==::-·:::::-

Ovako se tu, dakle, omamljujuci slijedio nalog teziti iz svijetloga u tamno. Kapitalisticki se poslovi daju tjerati jos samo ako se svijest njihovih frtava u slobodno vrijeme omamljuje. Dosljedno tomu, Jung je Freudovo nesvjesno na citavoj liniji generalizirao i arhaizirao; ono se ne smije racionalisticki razrijesiti. Tu se ne dogac:ta ni sublimiranje (koje kao takvo, prema Freudu, stoviSe, ipak uvijek vodi kulturi); Freudov se ucenik Jung, kada se osjetila konjunktura, i u toj tocki odre-· kao »zidovske psihologije«. Umjesto sublimiranja vri· jedi »Sveta tamna pramoc« po sebi ispunjena odsjajem krvi i orgijanjem prikazd; ta je moc vec u samom poretku, stoviSe, jedino je sto zivi u poretku. Pri tomu se Jung sukobio s jednim, kao sto ce se jos vidjeti, zacijelo ne nevafnim sastojkom fantazije, sastojkom arheti· pova. Ali buduci da je on njihov pojam crpio iz romantike, nikada ga nije oslobodio nerasclanjenosti romantickog diletantizma. Takozvana psihosinteza smatra uporabivim jedino mazanje praslika zbrda-zdola, a prezvakanje magicnoga (pod komandom monopolistickog kapitala) smatra korisnim. Rapport* tog panicnog libida s njemackim fasizmom ocit je: pri njemu svijest C. G. Jungove somnambule niposto nece zatajiti. I fasizmu je mrlnja prema inteligenciji, kao sto Jung doslovno kaie, »jedino sredstvo da se kompcnzi· raju stete od danasnjeg drustva«. I fasizmu je potreban kult mrtvih jednog friziranog pradoba, da bi iskrivio buducnost, utemeljio barbarstvo, blokirao revoluciju. Temeljni nagon sa svim tim zajedno postaje nagonom k onomu temelju gdje se Dionizije hoce zvati jos samo Molohom. Regressio-temelj hvali ·Se kao lijek i kao mo· ral kojemu je sve ljudsko ponovo postalo tuc:te. Tako Freud, kao sto rekosmo, ipak jos uvijek voljan liberalno prosvjecivati, i fasisticki mistifikator Jung uvelike pred· stavljaju suprotnosti unutar njima zajednicke »dubinske psihologije« (kao sto ona sebe skromno naziva): libe• Ovdje: odnos suradnje izmedu hipnotlzera i medlja (op. prev.)

72

ral hoce potisnuto uciniti svjesnim, reakcionar hoce avjesno povratno povezati s potisnutim, stoviSe, gurati sve dublje natrag u nesvjesno. U Freuda se nesvje1no suzbija, i, ukoliko je individualna tekovina, sadrlano je u okolisu individua. U Junga se nesvjesno pozdravlja i potpuno naseljuje u arhaicno-kolektivno, k tomu se promatra s bezgranicnom tolerantnoscu prema svemu sto se u njemu kovitla kao magla, numen i1i tabu. Ali ipak: u glavnoj tocki ucitelj Freud se nalazi u istoj rsvnini sa svojim pervertiranim ucenikom; obojica shvacaju nesvjesno samo kao ono razvojnopovi· jesno proslo, propalo u podrum i samo ondje postojece. Obojica priznaju, premda uz krajnje razlicit nacin i protegnutost regresije, samo nesvjesno unatrag iii ispod vec postojece svijesti; oni ne poznaju upravo predsvi· jest novoga. A sto se tice samog ucenja o nagonima o kojem je rijec, citavoj je psihoanalitickoj skoli zajednicko da ona naglasuje samo paprene nagone, koje k tomu jos na nacin mitskih pojmova odvaja od Ziva ti· jela. Na taj nacin nastaje kumir libido, iii volja za moc ill pra-Dionizije i prije svega apsolutizacija toga kumira. Kao sto se to apsolutizirano odvaja od ziva tijela, koje ipak hoce oddati jedino sebe i niSta drugo, tako se ono u Freuda i u Adlera, i pogotovu Junga, uopce ne diskutira kao varijabla drustveno ekonomskih uvjeta. Ali ako temeljne nagone uopce valja isticati, oni ce u ljudi uvelike materijalno varirati, vec prema klasama i vremenima, pa uslijed toga i intencionalno iii prema usmjerenju nagona. I sto je najvafoije: u psihoanalizi svagda isticani temeljni nagoni, strogo uzevsi, to uopce nisu, suviSe su parcijalni. Oni ne izbijaju onako ne· dvosmisleno kao, recimo, glad, koja se u psihoanalizi posvuda izostavlja; oni nisu onakvom posljednjom in· stancom kao sto je jednostavan nagon - oddati se u zivotu. Taj je nagon nagon samoodrianja, jedino bi on mogao biti tako temeljnim - uza sve promjene - da bi samo on pokretao uopce sve druge nagone.

73

13

HISTORIJSKA OGRANICENOST SVIH TEMEUNIH NAGONA RAZNA STANJA INTERESA ZA SEBE POPUNJENI AFEKTI I AFEKTI OCEKIVANJA Nuzna potreba

Vrlo se malo, premalo do sada govorilo o gladi. Premda i ta bodlja izgleda posve iskonski ili starinski. Jer fo. vjek bez hrane umire, dok se bez ljubavnog uzitka ipak mofo jos malo pozivjeti. Pogotovu se maze zivjeti bez zadovoljenja nagona moci, pogotovu bez vracanja u ono nesvjesno petstotisucgodifojih predaka. Ali iznemogli nezaposleni, koji danima nije jeo, zaista je doveden na mjesto najstarije potrehitosti naseg bitka i iznosi to na vidjelo. Suosjecanje s gladnima i inace je jedino rasprostranjeno suosjecanje, s·toviSe, jedino je koje se moze rasprostraniti. Djevojka, a pogotovu muskarac, koji ceznu za ljuhavlju ne pobuduju suosjecanje; nevolja je gladi, naprotiv, zacijelo najjaea, jedina koja se mo:Ze iznijeti hez okolisanja. Onomu tko gladuje njegova se nesreca priznaje; eak onaj tko se smrzava, tko holuje, djeluje prema njemu luksuzno. I domacica najtvrdeg srca zaboravlja prigodice jarost svoje skrtosti, videCi kako prosjak jede poklonjenu juhu. Tu se vec i iz uobicajenog suosjeeanja nesumnjivo jasno vidi nu:Zda i njezina zelja. Zeludac je prva svjetiljka u koju treha nadolijevati ulje. Njegova je ce:Znja tocna, njegov nagon tako neumitan da uopce ne mo:Ze hiti dugo potisnut. Najpouzdaniji temeljni nagon: samoodrf.anje

Ali glad, urlala ma kako glasno, lijecnicki se tu imenuje podjednako rijetko. To izostavljanje pokazuje da se psihoanaliticka pomoc pru:Zala, i pru:Za se, uvijek samo holjim pacijentima. Briga kako naci hranu, za Freuda je i njegove posjetioce hila najneosnovanija. Lijecnik psihoanalitiear i nadasve njegov pacijent potjecu iz ~rednjeg sloja koji se donedavna gotovo i nije trebao

74

brinuti za zeludac. Kada je Freudov Bee postao zacijelo manje bezbri:Znim, bilo je psihoanalitickih savjetovalista za samoubojice cija se namjera sprijecila, pa se tu pru:Zala prilika i za upoznavanje nagona sto se nalaze ispod lihida. Jer viSe od devedeset posto samoubojstava dogada se zbog ekonomske bijede a samo ostatak zbog ljuhavnih jada (uostalom nepotisnutih). Pa ipak je i u gradanski deklasiranom Beeu na zidu psihoanalitickog savjetovalista visio natpis: »Ekonomska i socijalna pitanja ovdj~ se ne mogu uzimati u postupak.« Razumljivo je da se na taj nacin moglo malo saznati o unutrasnjem zivotu osujecenih samoubojica i isto se tako malo mogao time dokinuti najcesci od svih kompleksa, onaj koji je Franziska Reventlow nazvala onako potpuno nemedicinski kompleksom novca. Bodlju gladi psihoanaliza, dakle, taji isto onako kao sto salonski cant taji libido. To je klasna ogranieenost psihoanalitickog istrazivanja temeljnih nagona; njoj se pridru:Zuje i nacion:ilna. Ne mozda sto se tice libida, ali svakako sto se tice moralne cenzure koju provodi ja i potiskivanja u posljedici toga. U tomu ima karakteristicnih razlika izmedu srednjih klasa raznih zemalja, osohito Francuske i Njemacke. U Parizu, ne dovede Ii ne:Zenja u svoju hotelsku sobu harem jednom nedjeljno koju djevojku, iii ako ne provede harem jednu noc vani, direktor hotela. zahrinut ce se zbog racuna: jer cini se da stanar nije seksualno normalan, moze se, dakle, posumnjati i da ce platiti stanarinu. Francuski hurfoj ima tako na zalihi manje canta od prosjecnog njemackog, pogotovu engleskog buduja; u skladu s tim, on i manje prikriva seksualno, ima manje potisnutih lihidinoznih kompleksa. A u proletarijata ni cant ni libido ne zauzimaju toliko mnogo mjesta kao sto je becka psihoanaliza ab origine pretpostavljala. u donjoj klasi libido su:Zavaju glad i hriga; to su manje plemenite holjke i njihov je uzrok opipljiviji, mo:Ze sc imenovati manje izvjestaceno. Neuroticne konflikte proletarijata, na :Zalost, ne tvore tako dobro situirani konflikti poput Freudove »fiksacije libida na odrec:!ene erogene zone«, iii poput Adlerove »karakterne maske koja lose pristaje«, iii Jungove »nepotpune regresije u 75

pradoba«; takoder ce tesko biti da je strah pred gubitkom posla kompleks kastracije. Psihoanalizi, doduse, nema druge nego da katkada uzme na znanje glad i zed, jednako kao i interes za samoodrlanje; ali nagon samoodrfanja Freud, zacudo, ne pripisuje ielucu i ukupnom tjelesnom sistemu, u cijoj je nutrini on ipak najdublje usidren, nego ga pripisuje skupini kasnih Ja-nagona, dakle onih koji su duini obavljati i moralnu cenzuru. Taj nagon izgleda kao pridoslica o kojem se u savjetovalistu ne govori, kao acte accessoire naprama erosu koji je pogonom svega. Ali ocito nema erotskog shvaeanja historije umjesto ekonomskoga, nema razjasnjenja svijeta iz libida i njegovih poremecaja umjesto iz ekonomije i njezinih nadgradnja. Stoga ostanimo napokon i tu pri realnom izrazu stvari: pri ekonomskom interesu, koji nije ujedno i jedini, ali je temeljan. Samoodrianje koje se u njemu obznanjuje najsolidniji je nagon izmedu vise temeljnih nagona i, pri svim vremenskim, klasnim mijenama, kojima je i on podlofan, za· sigurno najces6. Otuda mozemo reci, uza sve rezerve i otvorenu nesklonost apsolutiziranju: samoodrfanje s gladi kao najupadljivijim izrazom - jedini je temeljni nagon izmedu viSe njih koji pouzdano zasluiuje to ime, on je posljednja instanca nagona i najkonkretnije se ti· ce svojeg nosioca. Cak i idealist Schiller mora izreci po uku da zivot dobiva svoj pogon »Od gladi i ljubavic; tako on povrh toga stavlja glad na prvo mjesto a ljubav na drugo. Takva je notacija tada, u gradanstvu na us· ponu, bila jos moguea, iako bez pravih posljedica; u kasne se burfoazije, kojoj pripada i Freudova pslhoanaliza, glad brisala. Ili se pretvarala u podvrstu libida, recimo njegovu »oralnu fazu«; samoodrianje se tada uopce ne pojavljuje kao prvobitan nagon. Ali »suum esse conservare«, odrlati se pri svojem bitku, prema nepotkupljivoj Spinozinoj definiciji, jest i ostaje »appe· titus« svih bica. Ako je njega kapitalisticka konkurentska privreda i ucinila preko svake mjere iudividualnim, on se ipak, ma kako preobraien, neprestano krece kroz sva drustva.

76

Historijske mijene nagon4, takoder i nagona samoodrl.anja Kao sto i nagon nije zauvijek ukrueen, tako nije kruto ni ono sto ga nosi. Tu uopce niSta nije postavljeno jednom za svagda, recimo u poeetku, nego nama nije unaprijed dano upravo ni nase sopstvo. Buduci da se dogadaju historijske mijene strasti, da izbijaju nove strasti sa svojim novim ciljevima, mijenja se i subjektivno ognjiSte na kojem se sve one kuhaju. VBe nema ni »prvobitnog« nagona, ni •prafovjeka« ili pak »Starog Adama«. Tobofaja »priroda ljudi«, u smislu istraiivanja nepromjenljivih nagona, tijekom se povijesti stotinu puta preodgajala i slamala. U biljaka i zivotinja sto se UZ· gajaju mogla se sacuvati neka prvobitna vrsta uslijed izvanjskog utjecaja pri rasplodu, u ljudi nije. Dakako, medu biljakama i tivotinjama sto se uzgajaju postoji jo§ obicna divlja rufa, koja je oplemenjena u luksuzne ru!e, i divlji pecinski golub, od kojega potjecu svi nasi uzgojeni golubovi, pa se oni s njim zgodimice ponovo udruzuju. Historijski eovjek, naprotiv, ni kao podivljali vise nikada ne postaje pracovjekom, od kojega su potekle razlicite historijske domestikacije. On postaje dekadentnim barbnrinom s dobro poznatom, historijski uklopljenom psihopatijom; postaje kakvim Modrobradom, ili Neronom, ili Kaligulom, iii Hitlerom, ali nipo§to neandertalskim eovjekom iz »zdravog diluvija«. Ni vrlo mnogi danasnji takozvani primitivni nisu, kao sto je poznato, podnipo§to takvi, oni nisu najstarije ljudske kreature. Oni su, naprotiv, prozivodi raspadanja velikih kultura; nisu oni stara fizis, nego su se davno pretvorili u novu fizis uslijed nasljeda historijski stecenih svojstava. »Poganin« kojega krsti kakav misionar, »Sta· ri Adam« kojega krseanin svlaci, i sam je tako4er »Krist« jednog prijasnjeg cudoreda i religije, to jest jednog prija§njeg prelamanja kreature. Ispod historij· skog i modernog eovjeka ne moze se dakle pronacl takozvani pranagonski covjek i on znanstveno ne postoji. Ono Ato se tako naziva, ili je (u Freuda) gradanski nagonski covjek, iskrivljen i pokopan ispod canta vikto-

77

potreba, tako se vec i ta primarna nU.Zda vlada razlicito. Posljednju instancu u povijesno postojecem sklopu na· gona tvori ekonomski interes, ali eak ion, upravo on, i opet ima, kao sto je poznato, svoja promjenljiva historijska oblicja, mijenja se s nacinom proizvodnje i razmjene. Stovise, i sama osobnost ljudi koja hoce sebe odrfati, koja sebe reproducira uzimajuci hranu, koja se producira zajedno sa svakim odredenim ekonomskim oblikom i odnosom prema prirodi, historijski je najvarijabilnije 12ice. Naime takvo da - unutar svojemu najpouzdanijem, relativno najrasirenijem nagonu: gladi mora svagda prolaziti kroz historiju da bi posredstvom rada bilo i bivalo. Historija je, kao moguci nacin dobivanja covjeka, metamorfoza covjeka upravo uzevsi u obzir i njegovu jezgru, osobnost sto se tek stvara. Samoodrfanje, odrfanje covjeka, ne ograniceno na selfish sys·tem, tu kapitalisticku fazu egoizma, nego kao posto· jece i prije, a pogotovu poslije nje, isto tako niposto ne tra.li konzerviranje onoga sto je vec pridoslo i nastalo osobnosti. Tako samooddanje napokon znaci apetit da se drze u pripremi prilike primjerenije i svojstvenije nasoj osobnosti koja se razvija, koja se tek razvija u soli· darnost i kao solidarnost. Nadodu Ii te prilike, omogucit ce pripremu za susret sa sobom; a susret sa sobom pocinje visoko-ganut svim pojavama i djelima sto smjeraju konacnom stanju. Pa ipak, nasa osobnost, sa svojom gladi i njezinim varijabilnim protegama, vazda ostaje jos otvorena, u pokretu, prosirujuci samu sebe.

rijanskog stoljeca, iii je eak (u Junga) fasisticka fantazmagorija koju vuce koloturje mitologije. Buduci da u istrazivanju temeljnog nagona vise nego u bilo kojem drugom istrazivanju nalazi svoj odraz onaj nagon sto je svojstven vremenu, i rezultat je ispadao posvuda drugacijim. Rousseauov »eovjek prirode« bio je arkadijski i sukladan razumu, Nietzscheov »covjek prirode« bio je. naprotiv, dionizijski i tud razumu; to jest, jedan je ispunjavao zelje prosvjetiteljstva, drugi folje imperijalizma (i ujedno »antikapitalisticke ceznje« sto je tinjala medu gradanima). U skladu s tim, i historijsko se mjesto »kreature«, kao sto Freud nju etiketira, maze tocno odrediti: taj eovjek libida - zajedno s ispunjenjem svojih folja o kojima sanja - zivi u gradanskom svijetu nekoliko desetljeea prije i nekoliko desetljeca poslije 1900. (kao cvorne godine secesionistickog »oslobadanja mesa i duha«). I seksualna osjetilnost, pa tako i nadrafivost libida u svakom drustvu i u svakom sloju tog drustva uvijek varira. Neke »prirodne« strukture nagona nema eak ni za glad, ne vec i stoga sto njoj pridrufeni nacin osjeta, pa uslijed toga i svijet nadrafaja, povijesno variraju. Cak ni ona viSe nije u eovjeka neko bioloski zadr.lano temeljno usmjerenje, ona ne ostaje pri fiksnom instinktu traganja za hranom i pri njegovim utrtim putovima. Naprotiv, kao drustveno nastala i od drustva usmjeravana potreba, ona uzajamno razmjenjuje utjecaje s drugim drustvenim potrebama koje historijski variraju, koje se temelje na njoj i s kojima se zajedno, upravo stoga promijenjenim kao i ona, ta glad moze mijenjati - onako kako sve vile i sa sve vecim prohtjevima dobivaju apetit sve siri slojevi. Ukratko, sva odredenja temeljnih nagona uspjesna su samo na tlu svojeg vremena i ogranicuju se na nj. Vee i stoga ona se ne daju apsolutizirati, a jo§ se manje mogu odaleciti od svagda ekonomskog bitka ljudi. Libido (koji se u zivotinja ogranieuje na doba parenja), pa nagon moci (koji nastupa tek s klasnom podjelom) javljaju se, naprotiv, sekundarno i oba, uostalom, nose u sebi glad, apetit. Nuzda koja tjera apetit da pokrije svoje potrebe jest ulje na vatru historije, ali kako se mijenja nacin pokrivanja

Nutarnje uzbudenje i stanje jastva, appetitus afekata ocekivanja, osobito nade I da ponovo pocnemo od gladi, od nje ne dolaze samo neposredni nagoni. Nego nagoni potjecu od nje i kao •osjeceni•, kao nagonski osjecaji, medu kojima su pohlepa, pa gadenje, svjesni svoje jacine. Ti nagoni, koji ne tjeraju samo neposredno nego i kao qsjecaji, jesu nutarnja uzbudenja ili afekti; preda li se citav covjek 79

78

........_

jednom jedinom afektu, taj ee se pretvoriti u strast. Ali svim nutanrjim uzbudenjima protjece jedan posve oso-. bit sok, on tece iz srca, i kao neka fizicka krv. Pa kao sto u svakom afektu, za razliku od osjeta, predocivanja, ima nutamje temperature, tako on i zapab sama sebe. Afekti, se, dakle, ne malo razlikuju od osjeta, predodfaba, po tome sto se dogadaju tako da su gotovo svjesni svojeg procesa kao nekog ipak jos napola neposrednog samoosjecaja. $toviSe, oni se mogu u toj sebe-svjesnosti na nacin »Stanja« dogadati jos neodredeni StO Se tice predmeta, dok se jos nije pojavio neki razgovijetan vanjski predmet na koji se odnosi nutarnje uzbudenje. I to ne samo u difuznom i neodredenom stanju, koje se zove »cuvstvo« i zatim, kao manje neposredno, •raspolofenje«, o cemu kasnije, nego takoder i u odredenijem stanju, u najmanju ruku pri onim nutarnjim uzbudenjima koja odmalena spadaju medu organske •prirodene sklonosti«. Tako u mladih ljudi i u erotskih tipova citav zivot traje neka vrsta intranzitivnog nutarnjeg uzbudenja zaljubljenosti, u koju njezini predmeti ulaze tek naknadno; oni nisu bili unaprijed dani zaljubljenosti ni narcisticki, dakle na vlastitu tijelu. Tako ne kao nutarnje uzbudenje, ali svakako kao nutarnje stanje - postoji karakterna povrsnost, postoji takoder nada; ona se niposto ne pojavljuje tek nakon sto jasno sazna cemu se nada. Na taj se nacin govori, ili se govorilo, misleci ukupnu organsku •prirodenu sklonost« nekom unutrasnjem stanju, o sangvinicnom (ili suprotno: melankolicnom) »temperamentu«. On mofe daleko vise od pukog nutatnjeg stanja sezati u intranzitivna nutamja uzbudenja, bez ikakvih, iii s posve slabo »fundiranim« predodzbenim saddajima. Dakako, sto se vise osjetilnih ili predodfbenih saddaja pridrufi, to ce se te intranzitivne pojave i jasnije odnositi na predmet I postajati tranzitivnima: onako kao Ato nejasna hlepnja s predocivanjem svojeg necega prelazi u feljenje sa sadrfajima feljenoga, tako sad pogotovu u afektima vlada ljubav prema necemu, nada u nesto, radost zbog necega. StoviSe, gadenja ill pohlepe ionako uopce ne bi bilo da nema izvanjskog neeega koje ih izaziva; samo:

80

to izvanjsko nesto upravo ne mora biti unaprijed jasno. Afekti tako ne ostaju ograniceni na puko dozivljavanje svojeg dozivljaja, pri cemu se eak idealisticki tumaci da se njihov sadrfaj pojavljuje samo kao njihova »sastojina«, a ne takoder konkretno kao vanjski predmet koji razgovijetno uzbuduje. Ali razlika spram predodZaba i misli ipak je neizbrisiva i kada afekti bivaju tranzitivnima. Razliku oznacuje svojstvo afektivnog intendiranja, koje se posebno dogada u sebi, jos je napola skrenuto n~posredno natrag u sebe. I pri predocivanju, misljenju, postoji neki akt intendiranja, njega su, premda dozlaboga idealisticki pretjerano, Franz Brentano zatim Husserl odvojili od »miSljenog predmeta«. Ali pri predocivanju, misljenju, ne predocuje se, ne misli upravo sam taj akt, njega je najprije trebalo uz veliku muku uciniti dostupnim »nutamjem zapazanju«. Pri afektima, naprotiv, uopce nije potrebna tek naknadna analiza u Brentanovu smislu, oslobadanje »psihologije akta« od »psihologije saddaja«: afekti su sami sebi dani kao intencioni akti, Ato se tice stanja. I oni su sebi, sto se tice stanja, dani intenzivno, jer njih pokrece nadasve temja, nagon, intendiranje, na kojima se temelje svi intencioni akti, takoder intencioni akti predocivanja i misaonog rasudivanja. Njima je u osnovi napokon »interes«, ono sto najneposrednije dira ljude. Jednako, dakle, kao i primami 'afekt glad, koji primarno ruje u sebi, svi su afekti primamo stanja jastva; i upravo kao takva stanja jastva oni su najaktivnije intencije. Ali zbog toga sto se oni ticu sebe, zivot afekata nije samo prisno-intenzivan, eminentno u sebi intendirajuci, on je i modus bitka onoga sto je Kierkegaard svojedobno nazvao egzistencijalnim. Drugim rijecima: samo je •nutrina«, kao sveukupni pojam nutarnjih uzbudenja, ioegzistencijalni« pojam, postavsi pojmom ioganuca«, ne teoretski-objektivnog ioduha«. Takozvano egzistencijalno misljenje, koje je danas tako kukavno istrulilo, nije stoga u Augustina bez osnove zapocelo s visokoemocionalnima •confessiones«; tu se eak postajanje svjesnom same svijesti otvorilo od samorefleksa jedne prirode intenzivne volje. I nije bez osnove Kierkegaard izigrao 81

svoje »sebe-razumjeti-u-egzistenciji«, kao dozivljajnu pojavu moralno:religijskih afekata, protiv Hegelovih objektivnih »apstrakcija«. Napokon, ne bez nu.Ioga n~ka vrsta existere, prokrvarila i k tomu ucmala, s~ze odavde eak dolje u Heideggerovu animaln~malograc1ansku fenomenologiju do.Zivljaja, u »temeljno fovstvo« tog existere - tjeskobu i brigu sto se nadovezuje na nju; i ti bi egzistencijalni modi eak trebali pru!ati »fundamentalna« otkrica, ona sto se ticu upravo egzistiranja. Sve je to na kraju truli subjektivizam, pa ipak, barem afektima odumiranja eak i malograc:tanski-revolucionaran egzistencijalizam upucuje roc:tacki-prezrive poglede. Medutim, ovamo spada, umjesto tog svjesnog opskurantizma, ono jedino originalno, spada do temelja ipak posteni Kierkegaard kada uvodi u igru svoje afekcionirano miSljenje subjekta nasuprot samo objektskomu. Pri cemu se to moze unakrsno provjeriti tako sto se citav objektski nacin miSljenja nU.Zno odvraca od afekata kao organa spoznaje. »Citava priroda duha«, kale Descartes u »Meditacijama«, »U tomu je sto on mislic; u Descartesa, dakle, cak .ni iz njegove nauke o afektima jos ne proizlazi ucenje koje zacetnikom ne bi smatralo misleCi duh. A Spinoza, tako okrenut ekstenzivno objekt· skomu, kada je u svoju mramornu dvoranu ugradio definiciju afekata (Etika, 3. knjiga), nije ih definirao kao odredena stanja, nego ih je bitno definirao s obzirom na predodzbe njihovih ciljeva iii »ideja«. Spinoza, doduse, istice da jedino afekti odrec:tuju ljudsko htijenje, ali sami se oni odreduju jedino u obliku svojih objekata. Stoga su i Descartes i Spinoza, kao racionalni objektivni mislioci, morali afekte eliminirati i metodski; u ucenju o afektu obojica nufno pru!aju, kao sto Dilthey primjecuje ovoga puta ne posve neosnovano, »pr~ matranje izvana, uz odnose koji nisu dani ni u kojem unutarnjem zapafanju«. Tako je, dakle, svako »Sebe-razumjeti-u-egzistencijic neraskidivo povezano s bliskoseu afektu, a svako cisto promatranje objekta s odvracanjem od afekta. Stoga se moze kazati: kada se filozofija pridriava samo emocija, onda, u Kierkegaardovu smislu, sve sto se od toga udaljuje vrijedi kao

82

•IVijet brbljarijec; kada se, naprotiv, filozofiranje pridrlava ciste kogitacije, onda, u Spinozinu smislu, sve Ito cum ira et studio smjera afektivnomu vrijedi i metodski kao »perturbatio animi« pa dakle i kao »azil nemanja«. Ali intelektualni dodir s afektima ntiZan je (premda ne vise) za svaku samospoznaju, i taj se dodir uspostavljao gdje god se samospoznavanje bilo pokulavalo u sirokom razmjeru. I u Hegela, usprkos Kierkepardu; nema knjige u kojoj bi vise nego u »Fenomen~ logiji duha« njezin pojmovni nacin abrade prozimale nepodopstine afekat~ i u isti mah uvid u afekte. I to upravo radi likvidacije bez-svjetski pektoralnoga, pri kojoj se »puls .Zivotnosti« htio pojmiti prije svega u vanjskomu, u svijetu. I, kao sto se, prema Hegelu, nilta veliko ne mo.ze ostvariti bez strasti, tako se zacijelo i nista veliko, sto se tice jastva, ne mofo pojmiti bez uvida u afekte. Gledani izvana, nagonski su se osjecaji uvijek razvrstavali i dijelili tek nepotpuno. Pravila se razlika izmedu naglih i onih sto dozrijevaju polako, onih sto brzo iScezavaju i onih !Ito se duboko urezuju: tako, recimo, iz. mec:tu srdzbe i mrinje. Pravila se razlika prema jacini koju mogu poprimiti pojedini nagonski osjecaji, zatim prema izrazu nutarnjih uzbudenja u eovjeka i .Zivotinje. Izvanjska je, takoc:ter, i podjela na asteniene i stenicne afekte, to jest one sto inervacije srca, jednako kao i tonus vanjskog mi!licja, slabe ili pojaeavaju. Prema toj su podjeli afekti sto nastupaju naglo, poput straha, strave, ali i prevelike radosti, uvijek astenicni, a to su i afekti neugode manje snage, poput nevolje i brige. Slabi kao i umjereno jaki afekti ugode uvijek su, naprotiv, stenicni, ali i srdZba, kada postepeno raste, moze biti stenicna, dok upravo radost, usprkos svojem karakteru ugode, ako lzbije naglo, kao radost koju prati iznenac:tenje, nastupa astenicno. Ta je podjela, dakle, jo§ tako izvanjska da prema njoj spadaju u isti stenicni iii astenicni razred afekti s razlicitim, upravo suprotnim sadr· !ajem osjeeaja. Nesta se viSe pribliZava stvarnom stanju, prolzlazi ve~ ne§to vise iz psihickog iskustva. podjela na afekte obrane i obracanja, dakle na dvije te-

83

meljne skupine afekata mrinje i ljubavi. Glad, koja mora biti sposobna pratiti sve afekte, najrazgovjetnije izbija u grupaciji libida i agresije. I, gotovo sve afekte mote se pridru.Ziti voljnim polovima nijekanja ili odobravanja, zadovoljstvu ili nezadovoljstvu sa sobom i svojim predmetom. Pri cemu se obrambeni afekti: strah, zavist, srd.Zba, prezir, mrinja, na jednoj strani, i afekti obracanja: ugodnost, plemenitost, povjerenje, postovanje, ljubav, na drugoj strani, prete!no poklapaju sa starim dvojstvom neugoda-ugoda. Dakako, ni racun s obranom-neugodom, obraeanjem-ugodom ne ide posve glatko. I tu ce se naci afekti suprotnih osjeeajnih saddaja sto se zgodimice vrlo rado udru.Zuju: osveta, u kojoj se iskalju· je mrinja, slatka je gotovo kao kus sladostrasti u kojoj se iskaljuje ljubav. Jednako tako ima afekata koji, premda spadaju u obraeanje, poput gramzivosti, ipak nemaju bas nicega zajednickog s ugodom. Ili pak imn mjesovitih afekta, poput resantimana, u kojima se obrambena intencija zavist i intencija obracanja postovanje posve zamrseno podnose, utoliko s·to upravo zavist pretvara prisutno postovanje u klevetu, da ono ne bl zavisti dalo povoda obeshrabrenju. Item, ni obrana ni obracanje, ni pol mrinje ni pol ljubavi ne unose poredak u oblast modus~ jastva, tako bogatu nejasnocama. Stoga se, zadriavajuci ljubav i mrinju kao temeljne skupine, poku§alo njihovu puku polarnu relaciju pretvoriti u vrijednosnu. Obrambeni afekti dospijevaju tako u jedan ni!i predio, koji kao takav valja negirati (sto je, uostalom, buduci da ovamo spada i klasna borba, Scheller preporucivao reakcionarnoj psihologiji); naprotiv, afekte obracanja (s gradanskim mirom, kozmopolitizmom, pax capitalistfoa) obasjava svjetlost. Ali dio istine, u najmanju ruku psihicko iskustvo, koje mote sadrfavati niz: obrana obraeanja, i pored njegove zbrkanosti, ponajmanje zaslu!uje takvo proklinjanje ili bla· goslivljanje. Dakle, in summa: ono !to se u ucenje o afektima unijelo izvana valja potpuno odstraniti; tek se tako otvara ispravan poredak nagonskih osjeeaja. Taj se poredak mora otkriti na samom iskusnom appetitusu; i tada je rezultat, koji jedino zadovoljava, podjela 84

afekata na ova dva niza: na popunjene afekte i afekte ocekivanja. Pri cemu se zadovoljava i ono sto je relativno opravdano u nizu odvraeanje-obraeanje: taj niz aete u najmanju ruku u skupinu afekata ocekivanja i to kao ne-zelja ili kao zelja. Nizovi u pravoj tablici afekata sada se mogu definirati na ovaj nacin: popunjeni afekti (poput zavisti, gramzivosti, postovanja) jesu oni kojih je nagonska intencija kratke pameti, kojih je na· gonski predmet pri ruci, ako ne upravo individualno dostifan, a ono dostizan u svijetu koji je vec nadohvat. Afekti ocekivanja (poput tjeskobe, straha, nade, vjere) jeslll, naprotiv, oni afekti kojih je nagonska intencija dalekovidna, njezin nagonski predmet nije pri ruci, ni u upravo individualno dostifoomu ni u svijetu koji je vec nadohvat, pa se, dakle, ta intencija zbiva JOS u dvojbi o S\'ojem ishodu iii nastupu. Na taj se nacin afekti ocekivanja, kako prema svojoj ne-zelji, tako i prema svojoj zelji, razlikuju od popunjenih afekata po tomu !to njihova intencija, njihov sadrfaj, njihov predmet imaju neusporedivo vHe karakter anticipiranja. Svi se afekti odnose na horizont vremena, buduci da su eminentno intencionirani, ali afekti se ocekivanja potpuno otvaraju u taj horizont. Svi se afelcti odnose na ono pravo vremensko u vremenu, naime na modus buducnosti, ali dok popunjeni afekti imaju samo nepravu buducnost, naime buducnost u kojoj se objektivno ne dogada nista novo, afekti ocekivanja bitno impliciraju pravu buducnost; upravo onu jos-ne, objektivno dakle buducnost onoga sto jos nije bilo. Kao banalni, i strah i nada intendiraju nepravu buducnost, pa ipak je potajno ili u najdubljoj nutrini cak i tada u banalno ispunjenje umotano jedno totalnije, koje posve drugacije nego u popunjenih afekata le!i povrh datosti koja je pri ruci. Na taj natin nu!da, appetitus i njegova telja izbijaju u afektima oce- · kivanja najcesce frontalno. Izbijaju kao nu!da, kao telja eak i u pukim negativnim afektima ocekivanja, kao sto su afekti tjeskobe ili straha; jer kad ne bi bilo nu!de, ne bi bilo ni ne-telje, koja je samo druga strana neke telje. Povrh toga tu posvuda djeluje suprotan smisao negativnih i pozitivnih afekta na taj nacin da se takoder u anu

85

straha, kao sto ce se vidjeti, dogada jos i ispunjenje fe. lje. Pogotovu u slikama straha i nade dnevnih snova, cesto se mogu zamijeniti lica straha i nade, negativni i pozitivni afekt ocekivanja, kao utopijski jos neodlureni. Ali najv8Znijim afektom ocekivanja, najistinitijm afek· tom cemje, dakle afektom jastva, pri svemu tome ostaje nada. Jos negativni afekti ocekivanja: ,tjeskoba, strah, uza svu su obrambenost ipak bolecivi, potiSteno-neslobodni. StoviSe, u njima se javlja upravo dio vlastite propasti i niStavila u koje na kraju uvire puka pasivna strast. Nada, taj poluafekt protiv tjeskobe i straha, stoga je najljudskijim od svih nutarnjih uzbudenja i dostupna je jedino covjeku, ona se ujedno odnosi na najdalji i najsvjetliji horizont. Ona je u nutrini onog appe-

titusa koji subjekt ne samo ima nego se od njega, kao neispunjen, jos bitno sastoji. Nagon sirenja jastva prema naprijed, djelatno ocekivanje

Gladi nema druge nego da se neprestance obnavlja. Ali ako neprekidno raste, nenasicena kakvim sigurnim kruhom, ona se preinacuje. Tjelesno-ja postaje tada mrzovoljnim, viSe ne odlazi za jelom samo u starom okvi· ru. Ono pokusava promijeniti stanje, stanje prazna !eluca od kojeg je klonula glava. ioNe« postojecem losemu, ioda• boljemu koje nose pred ocima potrebiti ukljucuju u revolucionarni interes. S gladi svagda zapocinje interes, glad se, kad je bolje poducena, pretvara u razornu snagu protiv zatvora koji se zove neimdtina. Jastvo se, dakle, ne pokusava samo odr!ati, ono postaje eksplozivnim; samoodrfanje postaje samopro!Hrenjem. I ono rusi sve sto stoji na putu klasi koja uzlazi, napokon I besklasnom covjeku .. Iz ekonomski prosvijecene gladi danas stife odluka da se dokinu svi odnosi u kojima je eovjek potlaceno i izgubljeno bice. Davno prije te odlu· ke, i ziveci jos dugo u njoj, nagon nasicivanja blva na· gonom koji u svojoj predodzbi nadzivljuje ono prl ruci. I u ljudskom radu, onom lto se u svrhu namirlvanja 86

potreba poduzima kao pretvaranje sirovina u sve bogatije upotrebne vrijednosti, tere svijest kao svijest koja u svojoj predoclibi nacliivljuje ono sto je pri ruci. Marx upravo o tomu, na mjestu sto se jos nije ni izdaleka dovoljno promislilo, kaze: •Pod radom razumijevamo onaj njegov oblik u kojem on pripada iskljucivo covjeku. Pauk obavlja operacije sto nalikuju onima tkalca, a prela postiduje gradenjem svojih vostanih celija mnoge graditelje medu ljudima. Ali ono cime se i najlosiji graditelj unaprijed odlikuje od najbolje pcele jest to da je on celiju sagradio u- svojoj glavi prije nego sto je gradi u vosku, da na kraju radnog procesa proizlazi rezultat koji je pri njegovu zapoCinjanju postojao vec u predodl.bi radnika, dakle vec idejno. Ne da on samo polucuje promjenu oblika zbiljskoga; on ujedno ozbiljuje u prirodnomu svoju svrhu, koju on zna, koja kao zakon odreduje vrstu i nacin njegova djelanja i kojoj on mora podrediti svoju volju« (Das Kapital I, 1947, s. 186). Dosljedno tomu, otuda: prije nego sto neki graditdj - u svim oblastima Zivota - zna svoj plan, morao je sam isplanirati taj plan, morao je unaprijed zamisliti njegovo ostvarenje kao sjajan i takoder odlueujuce podsticajni san prema naprijed. Sto je plan koji eovjek, za razliku od pauka ili pcele, razmatra, predvic:la, jos trenutno sazdan smionije, neprohodnije, to je potrebnije ono idejno. I upravo se na tom mjestu oblikuje ono Ito nadrduje 1.eljsko u afektima ocekivanja, svagda poteklima od gladi, ono sto katkada odvraea s puta i uspavljuje, ali katkada takoc:ler aktivira i podbada prema cilju boljeg Zivota: oblikuju se dnevni sni. Njihovim je ishodistem svaki put neimastina i oni je hoee obustaviti, sve su to sni o boljem zivotu. Nema sumnje, medu njima ima niskih, vjetrenjastih, tmumih, pukih snova rastrojenog bijega, ispunjenih samim nadomjescima - kao sto dobro znamo. Takav se bijeg od zbilje cesto povezivao s odobravanjem i podupiranjem postojeceg stanja; kao sto to najbolje potvrduju tjesenja boljim onostranim. Ali koliko li je drugih dnevnih snova o zeljama odr!alo ljude, davsi im hrabrost i nadu, buduci da one hisu odvracale pogled od zbiljskoga, ne87

go su, naprotiv, upirale oci u njegov dalji tok, u njegov horizont. Koliko Ii je njih ojaealo htijenje neodricanja tijekom anticipiranja, prekoraCivanja zajedno s njegovim slikama. Sto se od tog prekoracivanja u dnevnim snima dogodi, ni psiholoski ne oznacuje prema tomu nesto potisnuto, nesto naprosto potonulo iz svijesti sto vec bijase postojala, niti neko atavisticko stanje koje je naprosto preostalo ili probija iz pradavna covjeka. Onaj tko prekoracuje ne nastava neko podzemno okno s izlazom jedino u poznati danasnji svijet na povdini, kao u Freuda, ili u romantizirani diluvij, kao u C. G. Junga - Klagesa. Sto nagonu prosirenja jastva prema naprijed lebdi pred ocima, to je, naprotiv, kao sto ce valjati da pokafomo, ono jos-ne-svjesno, koje nikada u proslosti nije bivalo svjesnim i nikada postojecim, samo, dakle, ono svicuce prema naprijed, u novo. To je ono svicuce koje moze okruzivati vec i najjednostav· nije dnevne sne; od kojih seZe u daljnje oblasti zanij~ kane nestasice, dakle oblasti nade.

14

NACELNO RAZLIKOVANJE DNEVNIH SNOVA OD NOCNIH SNOVA ISPUNJENJE SKRIVENIH I STARIH 2:ELJA U NOCNOM SNU, FABULIRAJUCE I ANTICIPIRAJUCE U DNEVNIM FANTAZIJAMA

Sklonost snu

Htijenje da bude bolje nece zaspati. Oslobodenim !elje ne biva se nikada, ili samo varavo. Bilo bi udobnije tu cefoju zaboraviti negoli ispuniti, ali k cemu bi to danas vodiJo? 2:elje ipak ne bi prestale, iii bi se preodjenule u nove, ili eak: oni bez !elja bill bi ldinama preko kojih zli koraeaju k svojoj pobjedi. Nije vrijeme da se bude bez zelja, oni koji oskudijevaju na to ni ne pomisljaju. Oni sanjaju o tomu da ce se njihove !elje jednom ispuniti. 0 tomu sanjaju, kao sto kate uzrecica,

88

i danju i noeu, dakle ne samo nocu. Ta bilo bi to i suviSe cudno, docim i oskudica i zeljenje danju ponaj· manje prestaju. Dnevnih snova ima dovoljno, samo se oni nisu dostatno promotrili. I pri otvorenim ocima mo!e se u nutrini dogadati dovoljno sarolikoga iii sanjarskoga. Ako nagnuce da popravljamo ono sto jest ne spava eak ni u snu - kako bi spavalo na javi? Malo je telja koje nisu sanjarski opterecene, upravo tada kad ponesto dodu k sebi. I onda: sanjar po danu vidno je drugaciji od sanjaea u noci. Sanjar cesto vuce za sobom docarano svjetlo, sila:ii s puta. Ali on ne spava, i ne tone s maglom u dubinu. SnoYi kao ispunjenje 1.elja

Kao sto to svakako cini i mora ciniti onaj tko sanja nocu. On neka istupi prvi, jer ipak, sarena igra pocinje kad se spava. Rijec san potjece od nocnoga, sanjac pretpostavlja spavaca. Vanjska osjetila osljepljuju, miciSje labavi, veliki mozak miruje. Tu je pomracenje tako vafoo da spavac cak cesto i sanja samo kako se ne bi probudio. Kako ne bi posredstvom vanjskih iii unutrasnjih podrafaja bio podignut preko praga svijesti. Ako je podrafaj izvanjski (recimo lupa, iii svjetlo iii lskrivljen polofaj u krev~tu), pozeljno je da toga ne bude. Ako je podra!aj unutrasnji (zed, glad, pritisak mokrace, seksual .. : uzbudenje), onda je i samo to zelja ciji podrafaj ireba iSceznuti. Jer svako je podra!ivanje neugodno: ugoda je, kate Freud, •vezana uz smanjenje, opadanje iii gdenje kolicine podrafaja sto postoji u dusevnom aparatu, neugoda pak uz njihovo povecanje•. Kad spavac ne bi sanjao, on bi se od buke podra!aja probudio; san, dakle, cuva spavanje tako sto lupu, trak svjetlosti, tjelesnu uznemirenost preraduje u sebe. Pa ipak, ne samo na taj nacin; od Freuda stoji cinjenica (i to ce od njega ostati) da san nije samo puki cuvar spavanja iii svijet omamljenosti nego - i po svojem motoru i po svojem saddaju - takoder jos i ispunjenje !elja. San moze smetnje ukljuciti u svoj

89

preodjenu. Stoga umaro da i nema nocnog sna koji bi bio ispunjenje zelja u gotovu, nego je valjda svaki iskrivljen i maskiran, pokazuje se »simbolicki« preodjeven. I sanjac uopce ne razumije simbole u koje se preodijeva ispunjenje njegovih zelja; tu je dovoljno da se nemir libida pretvori u djelo i nasiti u kakvoj simbolicki iskrivljujucoj slici iz sna. Samo su djecji sni liseni iskrivljavanja snova, buduci da dijete uopce ne poznaje neko ja koje bi cenzuriralo. I vrlo sladostrasni nocni sni fizioloski normalne pa tako i dopustive vrste, recimo u sklopu polucija, idu direktnim putem, bez spomena vrijednog iskrivljavanja sna; i tu se manifestni i realni sadrfaj sna trpeljivo podudaraju. Pa ipak, sve druge »necudoredne folje«: zelje incesta, folje smrti voljene osobe i drugi elementi infantilne zloce u nama poscfo za odijevanjem, da bi se zadovoljile, da bi se pred cenzurom ja-u-snu - iako oslabljenom - sakrile. Pretvaranje latentnog (duboko podsvjesnog) u · manifestni (simbolizirani) sadrfaj sna Freud naziva radom sna; suprotnim putem, putem povratka k desimboliziranom ispunjenju folja, ide analiticko tumacenje snova. U probu<'.tenoga postoji otpor protiv analitickog tumacenja sna, kao sto taj otpor analogno, na pojaeani nacin, postoji u neurotika protiv tumacenja simptoma njegove neuroze. To je otpor ponovo ojacalog dnevnog ja protiv otkrivanja njegove druge strane. Ta druga strana obicno izaziva veliku potgtenost u moralno svjesna, pogotovu korektna eovjeka; on u njoj odavno naslucuje stosta foga se budan stidi. Na taj se nacin dnevno ja moze eak osjecati odgovomim za ono tako oslabjelo nocno, cim preostane koji osjetilni odjek pirovanja simbola. Jean Paul uz to primjecuje: »Strasno duboko san svijetli u Epikurovu i Augijevu staju koju smo sagradili; i svi mi nocu vidimo kako se svuda naokolo vucaraju divlji vukodlaci i mracni vukovi koje je po danu razum drfao u lancima.c Stovise, od strane intaktne gra<'.tanske odgovomosti, i njezina dnevnog ja, cak se postavljalo kuriozno pitanje ne treba Ii covjekovu moralu pripisati dobro i zlo koje on misli i cini u snu. Jedan moralist i psiholog s kraja prosvjetitelj-

rad uopce sarno na taj nacin da njima otkine onaj fa. lac sto zahtijeva. Ill, kao sto We Freud: »Sni jesu uklanjanje podrafaja (psihickih) koji ometaju spavanje, putem njihova haluciniranog zadovoljavanja.c Kao sto je poznato, najizvornije je Freudovo otkrice ovo. da sni nisu pjene, a, po sebi se razumije, niti tako<'.ter prorocka predskazanja, nego da lefe po sredini izme<'.tu obojega podjednako: upravo kao haluciniran:t ispunjenja zelja, kao fiktivna ispunjenja jedne nesvjesne fantazije o foljama. I tema: sni o boljem zivotu -- mjcstimice ukljueuje, uz oprez i otkrivanje znacenja, takod.er nocne sne kao sne o foljama; i oni su predio
91

90

......._

I

1111

skog doba to je odobrio i zakljucio, sasvim komicno, ali poucno za otpor: »Moze se stoga utvrditi kako je cudoredna dufnost covjeka da i u snovima sacuva cistocu fantazije, ukoliko je to moguce posredstvom slobodnosti, i kako se njemu takcxter moze pripisati dobro i zlo, koje u snu kazuje iii cini, ukoliko naime njegov san proizvode iii modificiraju njegove pofude, a te pofude ovise o· slobodnosti« (Mass, Versuch i.iber die Leidenschaften I, 1805, s. 175). Ako su, dakle, za jedno korektno ja neugodna vec relativno bezazlena zastranjenja kreature u snu - kako Ii su neugodna tek ona infantilno divlja, pod simbolickim pokrovom. Otuda, dakle, otpG>r protiv psihoanalitickog odgonetanja snova, otuda nesklonost tomu da se od slika iz sna daju praviti kriminalne price o samom sebi. (Nesklonost, koja se, sto je znaeajno, nije suprotstavljala davnim, takozvanim prorockim tumacenjima snova: faraon je bio zadgvoljan s Josipom, jer Josip njega nije prozreo, prorocko tumacenje snova internu je subjekta ostavljalo nedirnutom). Od moralizirajuceg negodovanja potjeee prije svega nagon nocnog ja da maskira, prekriva i preodijeva; za Freuda zabavljenog libidom tu je, dakako, glavnim dijelom jedino stvaranje seksualnih simbola. Tako postoje stotine simbola za musko i zensko genitale (pramodeli su mac i kutijica), za spolno opcenje (pramodel je uspinjanje stepenicama). Kutijica se moze pretvoriti u kupe, m:ic u Mjesec koji je nestvarno blizu prozora, u svjetiljku na stropu kupea, u svjetlost te svjetiljke, blago futu poput razmucena fumanjka. San dostize, ako ne i nadmafoje, citavo bogatstvo seksualnih aluzija i usporedba nalik onima u Rabelaisovim iii Balzacovim »Contes drolatiques«; i to, za svijest, u alegorijskoj nevinosti. Balzac govori o stolaru koji je mislio da svoja vrata prema ulici neprestano ddi zakljucana, o pa.fa koji je svoj stijeg posadio vec na kraljevskom polju, i tako dalje; sve su te usporedbe svojstvene tako(!er snu. Tomu se pridruzuju slike sto nedostaju cak i u velikoj pornografskoj knji!evnosti, koje su se naime izgubile; tako simboli drvo, stol, voda, za !enu. Oni kao da sefu u dubinu povijesti razvoja, onu koja, kao Ito

92

smo primijetili, nije tuda ni Freudu i njegovoj ufoj skoli, da seine govori o C. G. Jungu. Stol nedvosmisleno zamjenjuje sobu ill kucu, simbol drveta vodi do stabla porijekla, vrlo stare slike majke; odavde odzvanja i zivotno drvo, stablo zivota. Simbol vode svodi Ferenczi, jedan od najstarijih Freudovih suradnika, na majcinski plodnu vodu, zatim, uz potpuno filogenetsko iskapanje, na geoloska pramora u kojima je nastao zivot. U povijesti mitova uz to se pojavljuje jos jedna posve drugacija sacuyana saga, ona o rodi koja iz mocvare donosi djecu; ali pojavljuje se i duboka voda, povrh koje sjedi na jajima duh bozji, i sam jednak kokosi. Bunar je stara slika majke, mocvara obrasla sasem eak jos starija, heterski-arhaicna; nju je iskopao Bachofen. Bilo kako bilo, tesko da odrasli sanjaju ikoji san koji nije zamden, umotan. Freud to popracuje porazno paradoksalnom primjedbom: sanjac ne zna sto zna. Za Freuda je manifestni sadrfaj sna uopce samo preodjeven iii je pies pod maskama; odgonetanje se pretvara u pepelnicu. Ja-cenzura propustila je istinu, koja jest libido i ispunjenje njegovih zelja, samo pod ludackom krinkom iii kao lafnu svetost. Pa ipak, Freudovo odgonetanje snova intendira goli tekst. Preko simbola, ne gubeci se u njima, ono prelazi na vise iii manje uoceno ispunjavanje zelja, koje se ispoljuje tako saroliko isklauzulirano .. u tomu ima spoznaje, cak kada se ona uslijed uskog i pogresno shvacenog libida pojavljuje iskrivljena. U nocnom snu djeluje u svakom slueaju nesto nadoknadeno, nesto ispravljeno i slikovito nasieeno; svejedno jos dogal'.!a Ii se to nasicivanje samo posredstvom tih slika ill u njima. Tjeskoban san i ispunjenje 1.elja

Ali zar se onomu tko noeu sanja zaista uvijek ispunjuju zelje? lpak tu promice ujedno i podosta ravnodusnih kojestarija sto odlijecu; i kao da niposto ne popunjuju praznine. Ni medu sna!nim snovima nisu niposto u vecini oni sretni, dakle oni sto ispunjuju zelje. Pored 93

njih ima tjeskobnih snova, od uobieajenog sna o ispitu do onih naskroz strasnih; iz njih se spavac budi s kri· kom. Bjebo je pred razbojnicima, koji se vide samo nocu, all njegov se auto pretvorio u puievu kucicu, spavac iskace i bori se za svoj zivot, ali noge su zaglibile u tlo, gotovo SU se cvrsto ukorijenile. Freudu je, dakako, tesko i nocnu furiju protumaciti kao darezljivu vilu, pa ipak on tjeskobne sne na trojak nacin uvrstava u teoriju _ispunjavanja. Prvo, san se moze prekinuti, tada neugodni podrafaj koji ga je prouzrocio postoji i dalje, ispunjenje folje nije uspjelo. Drugo, san se maze pretvoriti u tjeskoban san upravo stoga sto se u njemu dogodilo ispunjenje ielje; ta se apsurdnost pojavljuje nadasve u neiskrivljenim, necenzuriranim snovima. U toj se vrsti tjeskobnih snova neka ielja koju ne odobrava ja-u-snu, koja je osobito gre5na, zadovoljuje na osobito neskriveni nacin; to onda nije tjeskoba same kreature nego onoga ja-u-snu, i razvijanje te tjeskobe stupa na mjesto cenzure. I neuroze te vrste, primjerice trajna tjeskoba pred gubitkom roditelja, mogu biti povezane sa zeljom da se to dogodi. Fobija je onda samo takozvani deblji kraj, odnosno mamurluk koji se izlaie pogledu. Trece, mec:tutim, Freud ce upravo nehotice dijalekticki doskociti teskoci, naime tako sto tjeskobu i ielju ne shvaca samo kao krute suprotnosti. Prema tomu, krajnjim bi porijeklom straha trebao biti akt rodenja; on je donio »Ono grupiranje osjecaja neugode, uzbudenja odvoc:tenja i tjelesnih senzacija sto su postali uzorom djelovanja zivotne opasnosti i otada mi njih ponavljamo kao tjeskobno stanje«. Vee i naziv skucenost) naglasuje sputanost tjeskoba* (angustia pri disanju koja je tada nastupila uslijed prekida nutarnjeg disanja. Ali od svega najvaznije bilo bi to sto je ono prvo tjeskobno stanje proisteklo iz odvajanja od majke, signalizira dakle napustenost, nezasticenost, odreknuce. Prvom tjeskobnom stanju prikljufoje se u Freuda takozvani strah od kastracije, i on ima svoja moralna prosirenja sto prozimaju citav zivot: »Vise bice,

l&oje se pretvorilo u ja-ideal, nekoc je prijetilo kastractjom, i strah od kastracije vjerojatno je jezgrom oko koje se talozi kasniji strah od savjesti, to je ono sto se nutavlja kao strah od savjesti.« Razumljivije je, dalcako, tumacenje tjeskobe iz prvobitne napustenosti koja je unaprijed psihicki oblikovala sve kasnije tjeskobe, iz otkidanja od majke porodom; otuda i prava djecja tjeskoba, pavor nocturnus bez takozvanog kompleksa kastracije, strah od tuc:tih Iica, tmine i slicnoga. Ce:Znju l ljubav djeteta prema majci tuda lica razoearavaju, njegov se »libido« ne -da primijeniti, ne nalazi svoj objekt. Tako se on preinacuje i jos se u odraslo doba prazni kao tjeskoba; konzekvenca je prema tomu: svi potisnuti f.eljni afekti preobrazavaju se u tom nesvjesnomu u fobije. Prema Freudovoj pretpostavci, slicna se

preinaka nepopunjenih afekata libida StO SU OStali bez objekta dogac:ta i u strahu od smrti (nasuprot nagonu smrti), osobito u neuroticnih, melankolicnih: »Smrtni strah melankolije dopusta samo jedno tumacenje, da se Ja predaje, jer osjeca kako ga Nad-ja mrzi i progoni umjesto da ga ljubi ... Nad-ja zastupa istu zastitnicku i spasilacku funkciju kao prije otac, kasnije provic:tenje iii sudbina.« Takoc:ter i u zdravu stanju, strah od neke neobicno velike realne opasnosti uvecava se za smrtni strah napustenosti; Jase predaje jer misli da opasnost ne moze nadvladati vlastitom snagom. »To je uostafom«, dodaje Freud podsjecajuci, »jos uvijek ona ista situacija na kojoj se temeljilo prvo tjeskobno stanje rac:tanja, zatim i infantilna tjeskoba ce:lnje, situacija odvajanja od majke koja stiti« (Das Ich und das Es, 1923, s. 76). I to bi bio isti onaj preobrafaj libida u svoju dijalekticku suprotnost koji se mogao zamijetiti vec pri djecjoj tjeskobi, kada se afekt libida morao potisnuti jer je izostao njegov objekt, ljubljena majka. Samo sto je pri strahu od smrti objektom libida posta· lo vlastito Ja, tocni.ie: Ja koje Nad-ja ljubi; upravo ta (narcisticka) popuna sada je prestala. »Mehanizam straha od smrti mogao bi biti samo u tomu da Ja u velikoj mjeri napusta svoju narcisticku popunu Iibidom, dakle da predaje samo sebe, kao inaee u slueaju straha neki

=

• Na nJemat!komu: Anpt (op. pr.v.J

94

95

....__

Ii

I I

drugi objektc; all na taj se nacin, pri preokretu, oslobac:!a samo golem u!as. I opet, dakle, libido, citavo vrijeme nista drugo do libida (i k tomu ono Freudovo koje ne ostaje, slobodno se moze reci: koje nije ostalo); a s libidom i opet sami psihologizam, bez socijalnog okolisa. Je li libido dovoljan za tu proizvodnju tjeskobe, je Ii eak za nju uopce potreban? Zar negativno ispunjenje zelje iii tjeskoba potjece iskljucivo od subjekta, iskljucivo od »afekta libida koji je ostao li§enim objekta«? I nema Ii takoder predmeta, stanja, sto dovoljno prijete objekts.ki, nepopunjeni libidom all zato dovoljno popunjeni drugim? Kasniji je Freud sam to istaknuo, u smislu, da potiskivanje ne stvara strah, nego strah potiskivanje; on je tada, dakle, ispred zaja!enog libida i tvori branu. Posljednji Freud eak statuira, daleko povrh bioloskog nutarnjeg i pocetnog dozivljaja akta radanja, »da se neka situacija uplasenih nagona u osnovi svodi na neku vanjsku opasnu situacijuc (Neue Folge der Vorlesungen, 1933, s. 123). Osjeeaj !rtvovanosti ne bi imao nikakva smisla kad bi tu'1a lica, tmina i slieno bili samo-ne-majka, a inace neutralni. Umjesto toga ima i tu gladi, brige za hranu, ekonomskog ocaja, zivotne tjeskobe, dovoljno pozitivnih i objektivnih. Gradansko se drustvo donedavna stvarno temeljilo na slobodnoj konkurenciji, a i danas se prema svojoj sklonosti temelji na njoj, dakle na odnosu antagonistickom, takoder unutar iste klase i sloja. Na taj nacin uspostavljena, stovise trazena neprijateljska napetost izme'1u individua proizvodi neprestani strah; i njemu nije potreban najprije libido i akt ra'1anja da bi se na njih nastavio. On je dovoljno ispunjen vanjskim svijetom ovakve vrste i k tomu jol s dva rata u sebi. Povrh toga jos i proizvodnjom straha od strane fa§izma kojoj jedva da je najprije trebala infantilna trauma kako bi se oslobodila. Moze, dakle, mnogi otpocinuti nocni san biti orijentiran prema natrag, mo!da i mnogi pavor nocturnus zbrinute djece. Mo!e se sastojati od potisnutog li· bida, od objektski nepopunjenih ljubavnih !elja, i tako od straha. Ali cak i u snu, sto se straha tice, njegov dovoljan povod i porijeklo pru!a dan, upravo objektivna

briga zbog onoga sto dolazi. Pru2a porijeklo koje se odnosi na golo samoodr!anje i njegove raskomadane, ne samo tek nepopunjene zelje. I osobito budan strah, nadasve pak smrtni strah, ne odlazi najprije natrag da bi svoje tumacenje tra!io ondje, u gcezavajucem objektu libida svojega Ja, kao transponiranoj majci. Upravo se on ne objasnjava, u nacelu ne, narcisticki-regresivno, nego iz sjekire koja ce u buducnosti okoneati zivot, iz boli i ufasa objektivno ocekivane noci. Kad bi u smrtnom strahu jedino J a napustalo samo sebe i kad bi napustalo jedino svoju narcisticku popunu libida, tada ni zivotinje bez Ja ni ljudi vflo predani stvarnosti, nezaljubljeni u svoje Ja, ne bi poznavali smrtni strah. Ako su na taj nacin Freudovi libido-subjektivizmi tjeskobe neodr!ivi, ipak ostaje vafoim i istinitim pridruzivanje fobija potisnutim zeljnim afektima, koje je on statuirao; ono se i ne orijentira na narcizme, nego na objektivan sadrfaj feljnih afekata. Prvim izazivacem tjeskobe i snova 0 njoj moze biti proces ra'1anja, kao sto smrt moze biti njezinim posljednjim bioloskim sadrfajem. Ali gdje se tjeskoba ne pojavljuje samo kao bioloska, nego na nacin koji se mofe naci jedino u ljudi, osobito u snu tjeskobe, ondje je njezinom podlogom bitno dru~tvena blokada nagona samoodrfanja. Uistinu, jedino uni~teni, tak u svoju suprotnost pretvoreni sadrzaj zelje ODO je sto stvara tjeskobu, napokon ofaj. A kako je to u budna sanjara, kad on zeli bas saroliko? Kad on treba za feljenje soli i papra, jos i pomalo soka, ne samo med? Sam Freud upucuje na uzajamnu protetost suprotnih nagonskih osjeeaja, ne samo na prela!enje jednoga u drugi. On upucuje na istodobno »SU· protan smisao prarijeci«, na taj nacin sto se »Strah i felja u nesvjesnomu poklapaju«. Ali oni se nedvojbeno poklapaju uveliko i u svijesti, tako u hipohondra, tako'1er u onoga tko opcenito sve gleda crno, oni se obojica nadaju da ce im se ispuniti njihova ne-nada. I nije Ii se na taj mijdani osjeeaj nanosila osjetljivost onog osamnaestog stoljeca u kojem je tako cvjetao hipohondar, zajedno sa !alosnim vrbama i vrcevima suza, s bolecivom !eljom za odlaskom? Pogotovu je roman

96

97

......

groze, koji je nastao u isto vrijerne, otkrio zagonetno prijatno u neprijatnornu; on je zivio od zelje za dornorn na koji je pala sjena, od zavieaja na krifnirn putovirna, u noenoj grozi. NeAto takvo pokazuje se vec kao fantaziranja o ispunjenju f.elje tjeskobe, kao za. rnjena lica izrnedu zelje i one kvalitete tjeskobe koja je, uslijed nade usmjerene na nju, koja je, AtoviAe, kao zarndeniji, dapaee pozitivniji sadrfaj nade sarna postala joA groznijom. To je ono neizravno, ne posve lagodno ispunjavanje zelja koje i u vmrn regionirna sprecava puko ruzieasto, njega u najrnanju ruku otefava. Njemu se pridrilZuje kus crnila, on produbljuje boje, pravi u suviSe preglednoj, dakle bljutavoj sreci disonancu, markira visinu zelja koja je ujedno strmoglava. Mnogi do kraja dotjerani iskazi osjecaja rnogli su se razumjeti po toj mjesavini pomutnje, sve do takozvane slatke groze u Wagnerovu Prstenu Niebelunga, u ekshibiciji tog neurastenicno-kolosalnog urnjetnickog djela. I tako vrijedi cak i za nocnu moru, a kako Ii tek za Iivadu s bunarom i njezine simbole: svaki je san ispunjenje zelja.

au prikladni za sanjarenja na javi. lzvjestaj o malim dnevnim snirna, s kojim je zap<>Cela ova knjiga, vec je 1 dao kratak pregled lakAih i naprosto samo unutarnjih 1llka te vrste; sada valja istrafiti strukturu te stvari kao 1 njezina protezanja, kako bi se razumjela upravo nje· zina, kao Ato ce se vidjeti, golema protezanja: proteza· nja nade uopce u subjektivnom faktoru. Dnevna se fantazija, eto, zacudo gotovo i nije u psihologiji isticala kao originarno stanje, niti kao zasebna vrsta ispunjavanja zelja, s mnogo pukog wishful thinkinga, ali ne uz iskljucenje oAtrine, cak odiovornosti upravo thinkinga. Psihoanaliza vrednuje pak dnevne sne potpuno jednako kao i nocne, u njima vidi jedino pocetke nocnih snova. Freud uz to primjecuje: »Kao Ato znamo, takvi dnevni sni jezgra su i uzor nocnih snova. Nocni san u osnovi nije nista drugo doli dnevni san, sada upotrebljiv uslijed nocne slobode nagonskih uzbudenja, is· krivljen nocnim oblikom duAevne djelatnostic (Vorlesungen, 1935, s. 417). I, prije toga, na istom rnjestu: •Najpoznatiji izvori fantazije jesu takozvani dnevni sni, predocena zadovoljenja eastoljubivih, megalomanskih, erotskih zelja, koje napreduju to bujnije Ato viAe zbilja opominje na skromnost iii na strpljivost. Bit fantazijske srece, ponovna uspostava nezavisnosti stjecanja ugode od pristanka realnosti, pokazuje se tu neosporno.« Dakako, psihoanaliza, koja sve snove smatra samo putovima do potisnutoga, koja poznaje realnost samo kao realnost gradanskog druAtva i njegova postojeceg svijeta, dosljedno hoce dnevne sne oznaciti kao puku polaznu stepenicu noenih snova. Pjesnik prozet dnevnim snovima ionako je buduju samo zec koji spava otvorenih oeiju, i to u jednoj gradanskoj svakodnevici koja sebi izgleda i primjenjuje se kao mjera. Ali bude Ii ta mjera osporena cak i za svijet svijesti, smatra li se nocni san zeljd eak samo zabacenim i ne posve homogenim dijelom u golemu polju joA otvorena svijeta i svijesti o njemu, tada dnevni san nije polazna stepenica za noeni san i s njim se ne zavdava. Ne eak ni s obzirom na svoj klinicki saddaj, da se i ne govori o njegovu umjetnickom, predviditeljskom, frontski anti-

Ono glavno: dnevni san nije polazna stepenica no~nog sna

AU eto, ljudi ne sanjaju samo nocu, nipoAto. I dan ima sumracne rubove, i ondje se nasicuju zelje. Za razliku od nocnog sna, dnevni crta u zraku likove koji se mogu slobodno birati i ponavljati, on se moze zanositi i moze tlapiti, ali takoder smiAljati i planirati. On se dokono prepusta razglabanju misli, politickih, umjetnickih, znanstvenih. Dnevni san moze dati zamisli koje ne tra· ze tumacenje nego obradu, on gradi kule u zraku i kao planske slike, a ne svagda samo kao fiktivne. Cak i u karikaturi lice onoga tko sanjari drugacije je negoli u sanjaca: on je tada zanesenjak koji gleda u zrak, dakle nipoAto nocni spavac zatvorenih oeiju. Samotne ietnje, iii zanosan razgovor o mladosti s kojim prijateljem, iii takozvani plavi sumrak izmedu dana i rnraka osobito

98

99

.........

I

jl

i

IllI

cipirajucem sadrfaju. Jer nocni sni ponajvise uzimaju hranu iz prijasnjeg nagonskog zivota, iz bideg, ako ne i arhaicnog slikovnog materijala, i nista se nova ne dogada pod njihovim golim Mjesecom. Bilo bi, dakle, apsurdno dnevne sne: kao ona presizanja moCi uobrazilje koja se od davnine nazivaju, doduse, takoc:!er snovima, ali ipak isto tako i istreavanjima, anticipacijama - supsumirati pod nocni san iii eak njemu podrec:!ivati. Kula u zraku nije polazna stepenica nocnog labi-

rinta, prije ce biti da nocni labirinti Zele ispod dnevne kule u zraku kao njezin podrum. A toboz jednaka fantazijska sreca i tu i tamo, kao »ponovna uspostava nezavisnosti stjecanja ugode od pristanka realnosti«? Ne jedan dnevni san vec je, uz dostatnu djelotvornost i iskustvo, preradio realnost u taj pristanak; nasuprot cemu Morfej ima samo ruke, i u njima se pociva. Tako dnevni san zahtijeva specifieno vrednovanje, jer on odlazi u sasvim drugu oblast i otvara je. On seze od sna na javi udobne, luckaste, sirove, nedogledne, nastrane i paralizirajuce vrste do onoga odgovornog, ostro-djelatno udubljenog u stvar i do oblikovanog u umjetnosti. Prije svega se pokazuje: »sanjarenje« mofe, za razliku od nocu uobieajena »sna«, zgodimice saddavati sd, i umjesto dokolicarenja, cak samorastrojstva, kojega tu zacijelo ima, sanjarenje mofe sadrfavati neumoran pod· strek da se ono docarano i postigne.

Prvi i drugi karakter dnevnog sna: slobodan put, sa~uvani ego Prvo, snu na javi svojstveno je da ne tisti. On je u nasoj moci, ja starta na put u nepoznato, a kad hoce, zaustavlja se. Ma kako se tu sanjar opustio, njega njegove slike nece nikamo odvuci iii njime zavladati, za to one nisu dovoljno samostalne. Zbiljske stvari izgledaju, doduse, priguseno, cesto se iskrivljuju, ali nikada ne iScezavaju potpuno pred zeljenim, ma kako subjektivnim slikama. I, slike se dnevnog sna normalno nikada ne haluciniraju; tako se one na jedan mig vracaju

100

i iz najdaljeg zastranjenja. U tom stanju nista ne progoni, barem ne ono sto sebi ne bi dobrovoljno nametnuo sam dnevni sanjac i sto ne bi mogao opozvati. Takoc:!er se kuea iz sna na javi oprema samim predod.Zbama prema vlastitu izboru, dok zaspali nikada ne zna sto ga ocekuje iza praga podsvjesnoga. Drugo, ego u dnevnom snu nije ni izdaleka tako oslabljen kao u nocnom snu, unatoc opustanju koje se i tu dogada. Cak i u najpasivnijem obliku, kada se ja sAmo prepusta svojim sanjarijama ili sAmo gleda za njima, ono gleda za njima potpuno intaktno, ostaje u vezi sa svojim zivotom i svojim budnim svijetom. Ja iz noenog sna dade se, naprotiv, rascijepiti, cesto je eak poput kase; ono ne osj~a bol, ono ne umire kada podlijeze smrti. StoviSe, razlicitost ja-bitka u nocnom snu i u dnevnom snu tako je velika da upravo opustanje, pri kojem sudjeluje i ja dnevnog sna, moze njega subjektivno dotjerati do izvjesne, ma kako sporne uzvisenosti. Jer ja tada postaje samom sebi predodzbom neke felje, onom sto se oslobodila cenzure, ono se i samo koristi zelenim svjetlom propultanja, koje se, cini se, otvorilo za sve druge predodfbe zelja. Opulteno ja u nocnom snu samo tone, u dnevnom se, naprotiv, uspinje s opcim usponom-zanosom. Tako se razlikuju eak i droge koje umjetno izazivaju oba roda snova; to jest, cak farmakoloski, unutar umjetno pobuc:!ene fantastike, fantazija se usnulog velikog mozga, sa svojim pomracenjem ja, jol uvi· jek razlikuje od dnevne fantazije. I to ovako: opijum se pridru!uje nocnom snu, ha.m dnevnom snu !Ito u slobodi tumara i snatri. I kad je opojen ha§iAem, ego malo alterira, u to ne biva uvucena ni individualna natura ni njezin razum. Vanjski se svijet, doduile, prilicno iskljueuje, all nipolto kao u snu, pogotovu ne potpuno, kao u opijumskom snu, nego samo utoliko Ito taj svijet ne pristaje u slike Ito se pojavljuju, Ito se njegovo upletanje pricinja jedino glupim, tako glupim da izaziva samilost. Cemu je nasuprot, obratno, okolil koji sefe u fantaziJu. l kao da odgovara nivou Parnasa ili pak luc:!ackog raja, poput parkova, dvoraca, starinski-lijepih ulica - eak osobito prikladan za o!ivljavanje sna od

101

'I 111 11

/ii 111 11

I

Ill

I

hdisa. Sijitska sekta hasa5ina iii asasina, ta vjerska sekta ubojica iz arapskog srednjega vijeka, na celu sa Sei· kom s brda, vodila je mladice, odredene za neko krvoprolice, potpuno otvorenih ociju, unatoc opojenosti ha· siSem, u sjajne Seikove vrtove, u preobilje osjetilnog zadovoljstva. I slike izazvane hasisem tocno su se sla· gale s tim okolisem, kao primjerenim snu na javi, njega su, dakako, tako potencirale preko svake zemaljske mjere da su mladici, noseci u tijelu otrov utopije, vjerovali kako unaprijed osjecaju okus raja; da su bili pripravni izloziti svoj zivot za Seika ne bi Ii se domogli pravog raja. Modemiji ispitanici navode da su sni od hasiSa farobne lakoce, nisu liSeni neke vrste earolija dobrog duha, ulicni se asfalt pretvara u razapetu plavu svilu, bilo koji prolaznici mogu se preoblikovati u Dantea ili Petrarku, anakronisticki udubljene u razgovor, ukratko, svijet se za nadarena sanjaea od ha.sisa pretvara u koncert folja. Opojenost od hasisa nije lisena ni druge vrste lakoce: »Zamrsene planove, kojih se razbistravanje do sada cinilo nemoguCim, individuum vjeruje da vidi pred sobom razmrsene, da ide u susret njihovu ostvarenju« (Lewin, Phantastica, 1927, s. 159. i dalje). Prolazno se pojavljuje i ludilo velicine, umisljena sposobnost, kao u paranoji. Posve je pak drugacija opojenost od opijuma, taj potpuni san ega i vanjskog svijeta; tu do temelja nema nicega osim nocnog sna. Umjesto da se ja imaginamo uzvisuje, da okolni svijet utopijski dirigirano olaksava, u opijumskoj opojenosti sve tone. Tako se otvara jedino zastrti, osobito nerazmrseni prostor podsvijesti: zena, sladostrast, pakao, baklje, ponoc komesaju se naj~sce u teskom, nabije· nom zraku. Primamo u opijumu djeluje zaborav, ne svjetlost; noc je ona sto Morfeju, na antiknim gemama, podjeljuje mak opijuma. Sjeme maka pociva u rukama htonickih svecenica, · za smirenje bolova, u Cererinim misterijima davalo se Letu, kao njegova opijumska voda zaborava, sama se Izida-Cerera prikazivala u kasnoj antici s glavicama maka u ruci. Ako Baudelaire prcdjele opojenosti od opijuma i od ha§isa podjednako naziva •paradis artificiels«, ipak medu tim porocnim odusevlje-

102

njima ono od hasiSa jest i ostaje jedinim koje se patoloski pridru!uje dnevnom snu. Toliko radi ilustracije razlike polazeci vec i od rastrojstva, Morfejeva s jedne i Phantasusova s druge strane. Tako cemo ja u snu na javi zateci vrlo zivahnim, takoder i punim nastojanja. Osobito je usko i do temelja pogresno kada Freud pripominje o dnevnim snima da su svi oni djecji, da raspola.Zu samo neodraslim ja. U njima katkada zacijelo djeluju uspomene na jedno zlostavljano djecje ja, djeluju i infantilni kompleksi manje vrijednosti, ali sve to n~ tvori jezgru. Nosioca dnevnih snova ispunja svjesna, trajno svjesna, iako razlicito gradirana volja za bolji zivot, i junakom dnevnih snova uvijek je odrasla vlastita osoba. Kada je Cezar stojeci u Gadu pred Aleksandrovim kipom, sav pun dnevnog sna uzviknuo: •Cetrdeset mi je godina a jos niSta ne ucinih za besmrtnostl«, ego koji tako reagira nije bio ego Cezara iz djetinjstva, nego onoga kojim je nastao, cak buduceg Cezara. U tom je casu ja tako malo regrediralo te se moze reci: u tom se snu 0 besmrtnosti uopce tek rodio Cezar kojega mi poznajemo. Tu se ego svagda odnava u odrasloj snazi, kao odraslo iskustvo jedinstva svjesnih dusevnih procesa; jos vise: ono je slikom-vodiljom ba5 onoga sto bi eovjek utopijski htio da bude i postane. Ono se upravo u toj tocki razlikuje od ja nocnog sna, pogotovu od potpuno alteriranog, svrgnutog ja opijumskog sna. To u Freuda, kao sto se sjeeamo, ja nocnog sna postoji i dalje samo toliko da bi prisiljavalo halucinirana ispunjenja zelja neka se pred njegovim pogledom odjenu; ono na taj nacin obavlja moralnu cenzuru, premda nepotpunu. Ja dnevnog sna nije, naprotiv, ni svrgnuto niti obavlja cenzuru nad cesto nekonvencionalnim sadrfajima zelja. Naprotiv: cenzura tu nije samo oslabljena i nepotpuna kao u nocnom snu, nego usprkos tomu sto ja dnevnog sna nije nimalo oslabilo, i upravo zbog toga, ona potpuno prestaje, prestaje ba5 zbog predodzbe zelje koja zaokuplja s!mo ja dnevnog sna i upravo ga jaca, u najmanju ruku kinc:luri. Za dnevne sne, dakle, uopce nema cenzure 103

1111 1

11!

t,,

moralnog ega, kao za nocni san; naprotiv: njihov utopijski pretjerani ego gradi sebi, i svoje, kao kulu u zraku sto se cesto dife u zapanjujuci neoptereceno plavetnilo. To se upravo osobito jasno pokazuje u privatno·sirovih sanjarija i u svakom je slueaju tu vidljivije nego u promiSljenih planova, pogotovu putova u buduCnost. Mali eovjek koji zatomljuje svoje zelje za osvetom ili prifoljkuje smrt svoje inace kako-tako ljubljene zene samo utoliko sto bi u snu zelja rado neskriveno otisao na bracno putovanje s nekom mladom, ne osjeca griznju savjesti. On se ne kaje ni zbog kojeg ilZitka, u nje· ga se pri imaginarnim ispunjenjima takvih nemoralnih felja ne razvija strah, kao nadomjestak cenzure. Pogotovu eastohlepan sanjar daje maha svojim zeljama, on razapetih krila leti uvis k hramu posmrtne slave, bilo da je Cezarom, bilo, jos ponajcesce, vrhuncem uzora. Ni on ne osjeca cenzuru, da se i ne govori o preprekama vanjskih prilika, cak ni cenzuru komike, kamoli strah da postane jednim lkarom ili Prometejem. Bez sustezanja obitavaju eak u najprosjecnijem dnevnom snu: Kirka, koja pretvara ljude u svinje, kralj Mida, koji pretvara svijet u zlato - uvijek uz upadljivi dispens od pravila ponasanja, to upadljiviji sto tu odnos prema vanjskom svijetu niposto nije zamracen kao pri nocnom snu. Ali sve to nadma§ujuce moguce je s'lmu zato §to ego sna na javi nije alteriralo i, tofoije, zbog spomenutog ja~anja, koje ja dnevnog sna utopidraju~ pridonosi sebi i sebi primjerenomu. Upravo i mora pri· donositi, kada se god dnevni san ne troli na himere poput Kirke i Mide, pogotovu ne na privntne ekscese, nego kada zapocne nadma§ivanje obvezatno za sve: da se osll· ka bolji svijet. Kako li tek onda kad takav dnevni san prijec1e u ozbiljnost, koja se s njim i zdrufoje, kad postane mudro-iskusnim planom. To ponajmanje spada u djelokrug ega alterfranog u nocnoj omamljenosti, nego spada u nadleznost onoga napetih miSica i konkretne glave. S voljom za proUrenje u glavi, onoj koja se drii gore, vjestoj pregledu.

Treci karakter dnevnog sna: pobol#avanje svijeta

Ja dnevnog sna moze biti tako prostrano da zastupa i druge. Tako stizemo do trece tocke u kojoj se dnevni i nocni sni razlikuju: razliku medu njima tvori lJudska Airina. Spavac je sam sa svojim blagom, ego zanesenjaka moze se pak odnositi na druge. Ako ja na taj nacin vise nije introvertirano ili se ne odnosi samo na svoju najblifu okolinu, njegov dnevni san hoce javno pobolj· savati. Cak i u privatnomu ukorijenjeni sni te vrste primjenjuju se na nutarnje sarho zato sto hoce pobolj8avati u zajednici s drugima ego; zato sto grac1u za to uzimaju nadasve iz vanjskoga dosanjanog do savdenstva. To je tako poucno u Rousseaua, u cetvrtoj knjizi njegovih lspovijesti: •lspunio sam prirodu bicima prema svojem srcu; stvorio sam zlatno doba prema svojem ukusu, buduci da sam ponovo pozvao u sjecanje dofivljaje prija§njih dana uz koje se vefa slatke uspomene i Zivim bojama oslikao slike srece za kojima sam uzmogao ceznuti. Prikazao sam sebi ljubav i prijateljstvo, dva najveca ideala svojeg srca, u najdrdesnijim likovima, i njih okltio svim privlatnostlma zene.« Tako cak i iz neuhvatljlve magle fantazme lzranjaju likovi koji uvlace ego u svoj krug kao u bolje vanjsko, ono koje obujmljuje milijune. Svi Ito poboljlavaju svijet, svi zajedno tra!e vanjskost svojeg nutarnjega, oni se uspinju poput duge ill presvodujuci. Na ovom se mjestu ujedno ponavlja razllcita pripadnost dnevnog i nocnog sna koja se gore pojavlla s obzirom na opi/um i ha.fl§,· i to ovoga puta prema pslhozama. Makovsko nocnog sna pokazuje se na odgovarajuci nacln u shi'l.ofreni/i, kao regreslji, ha§ilko u parano/i, kao ludilu projektiranja. Oba ovako nazvana oboljenja ne treba, doduse, smatratl o§tro odijeljenlma, njlhova se oblljezja katkada pretapaju. Oba su krajn.f e odvracanje od sada§nje ill prisutnc zbilje, shizofrenija je svakako potpuno otcjepljenje od nje, sa zakrcenim putom povratka. Shizofrenik se vile ne drii svijeta, ponovo se vraca u autisticki-arhaicno stanje djetinjstva; paranoik, medutim, izvlaci iz tog stanja ipak

104

105

....__

noicne karikature; na svakog pravog pionira dolaze stotine fantastienih, nestvarnih, ludih. Kad bi se mogle pohvatati lude ideje sto plove aurom ludnica, nasli bi se pored arhaike shizofrenije, koja je posredstvom C. G. Junga postala i suvi!!e cuvenom, i najzacudniji tipovi iz paranoje. I, medu njima zacijelo nema premudrih nocnih simbola, takve vrste kao sto je srce u jezercu, bunar raspeca i druge naslikane i ispjevane starine iz shizofrenije, nego se tu nalaze novi sklopovi, promjene svijeta, pravljenje projekata prema naprijed, ukratko, plamene sove jedne poludjele Minerve koja ipak hoce fariti puna jutarnjeg rumenila. Cak i u tako velikom oboljenju jo§ se, dakle, pokazuje sto je sa snom na javi kada on na specifican nacin pobolj§ava svijet. Kao ludilo, on pravi plamene sove, kao priea, slika po svijetu arapske vilinske dvore od zlata i jaspisa. Snu na javi, buduci da je sirok, vafno je zatim da sebe obznani prema vani. On je to kadar, dok se, Tl:l· protiv, nocni san, kao i svaki previ§e privatan dozivljaj, jedva dade ispripovijedati, tako ispripovijedati da i slusalac osjeti kako mu se priopcio osebujan osjecajni ton stvari. Dnevni su snovi, nasuprot tomu, razumljivi, zato stO SU Otvoreni, oni SU komunikativni jer felje StO Se U njima slikaju zanimaju svakoga. Naslikane felje tu ujedno uspostavljaju svoj vanjski lik, u jednom bolje planiranom svijetu iii takoder u estetski potenciranomu, u kojem nema razocaranja. Sam Freud daje u toj tocki dnevnim snovima zaseban naglasak, oni, suprotno dogovoru, pored toga §to SU polaznom stepenicom nocnog sna, postaju sada i polaznom stepenicom umjetnosti: »Oni su sirovina poetske produkcije; jer umjetnik pravi od svojih dnevnih snova, posredstvom izvjesnih preinaka, preodijevanja i odricanja, situacije koje uvdtava u svoje novele, romane, kazalisne komade« (Vorlesungen, 1922, s. 102). Freud je na tom mjestu dodirnuo istinu utopijski-kreativnoga, svijesti uperene u dobro nova; ali pojam pukog razvodnjavanja, »sublimiranje«, koji odmah slijedi u Freuda, ponovo je psihologiju novoga ucinio neprepoznatljivom. Dnevni se san, mec:tutim, u svojoj ukupnosti ne protde samo u Jiroku nego i u duboku

mnoge lude slike koje niposto nisu okrenute od svijeta, nego prema njegovu popravljanju. Paranoja, dakako, cesto zavr5ava u shizofreniji; pa ipak: izmec:tu ta dva oboljenja postoji nedvojbena razlika smjera koja se mofe raspoznati po utopijskomu. Ako je psihoza u cjelini nedobrovoljno popustanje svijesti pred prodorom nesvjesnoga, onda se vidi da paranoicko nesvjesno, za razliku od shizofrenickoga, u svakom slucaju granici s utopijskim. Shizofrenik bez obrane podlijefe silama koje ga spopadaju, potpuno je opcinjen, stoji s regresijama svojeg ludila u arhaicnom pradoba i slika, srice, muca iz njihova davno izgubljena sna; paranoik, naprotiv, reagira na napadacke sile kverulantstvom i ludilom proganjanja, on njih ujedno razbija pustolovnim izumima, socijalnim rcceptima, cestama u nebo i slicnim. Srodne razlike izmedu padanja i uspinjanja, pomracenja i preosvjetljenja, kao da djeluju i ondje gdje pad ili uspon neuroticne svijesti prelazi u ludovanje. Dakle, kada regrediranje uzavrije do ekstaze izvan sebe, projektiranje do stanja odusevljenja iznad sebe. Jamblih, sirijski novoplatonovac koji se razumio u lafnu svijest opsjednutih, izvjestava u svojem spisu o misterijima o tomu nizbrdo i uzbrdo ovo: »S potpunim se nepravom pretpostavljalo da se i odusevljenje mofe postici posredstvom utjecaja demona. Ovi potonji izazivaju samo ek· staze, dok je odusevljenje (entuzijazam) djelo bogova. Otuda niposto nije ekstaza, nego je, naprotiv, odu§evljenje okretanje prema dobru, dok je ekstaza padanje prema zlu« (De mysteriis II, 3). To SU stura i mitologijska tumacenja, ali ono na cemu se temelje ponavlja i u religijsko-parapsihickoj oblasti upravo raznoznacnost smjerova shizofrenije i paranoje. Ukratko, ako shizofrenija oznacuje oboljenje (zamraceno pretjerivanje) arhaicno regredirajucih akata, onda paranoja ima jednak ucinak na utopijskl progredirajuce akte, osoblto pak na tendenciju dnevnog sna prema poboljsavanju svijeta. Pa je zbog toga bilo tako mnogo tih luc:taka medu izradivacima projekata, a ipak nekoliko njih i meuu velikim utopistima. Stovge, gotovo svaka utoplja, bilo medicinska, socijalna ili tehnicka, ima svoje para·

106

107

&

11

ii[

daljinu, ne sublimiranu nego koncentriranu, u daljinu utopijskih dimenzija. A ta ukupnost bez daljnjega odrec:tuje bolji svijet i kao ljepsi, u smislu savdenih slika, kojih jos nema na Zemlji. Planirajuci ili oblikujuci, u nevolji se, u zlu, surovosti, banalnosti probijaju prozori, oni sto gledaju u daljinu, puni svjetla. Tako dnevni san kao polazna stepenica umjetnosti osobito izrazito intendira poboljsavanje svijeta, to je njegov do sdi zdrav realan karakter: »Sprijeda, poniknuta pogleda, Bol Zemlje / Isprepletena sa falobnim likom Radosti«: ovako Gottfried Keller opisuje u »Smrti poete« pjesnikove dnl.ge, zajedno s mast:>m i njezinom dosjetljivo§cu. Umjetnost, polazeCi od dnevnog sna, nosi u sebi to bice koje utopizira, ne kao bice sto lakoumno pozlacuje, nego kao bice u kojemu ima i oskudijevanja, pa se ono, kad sama umjetnost zacijelo ne mofe nadvladati tu oskudicu, u njoj niti ne zaboravlja, nego se zaogrce ra· doseu kao likom koji dolazi. Dnevni san odlazi u muziku i zvuci u njezinu domu koji je nevidljiv pa ipak spada u prosirivanje svijeta, on je onda u njoj kao muzici Ito je i dinamicnija i izrafajnija. On odreduje sve figure prekoracivanja, od plemenitih razbojnika do Fausta, sve idealne situacije i krajolike, od uljane slike Aurore do simbolskih krugova Paradisa. Ljudi, situacije, zahvaljujuci dnevnom snu sto jase do kraja, u velikoj se umjetnosti i sami tjeraju do svojega kraja: ono konzekventno, itoville, ono objektivno moguce, postaje vidljivim. U realistickih pjesnika bivaju takve objektivne mogucnosti u svijetu koji oni prikazuju posve jasnima. I to ne tako sto bi se priroda pravila mofda fantasticnom, nego tako sto posredstvom fantazije, one koja se odnosi na konkretno i hita naprijed, postaje razgovijetnim onaj san o nekoj stvari u prirodi i povijesti koji ta stvar sanja o samoj sebi i ko.f i pripada njezinoj tendenciji kao i iskazu njezina totuma i bUi. Gdje ekstravertirane fan· tazije uopce nema, kao u naturalista i onih koje je Engels nazvao »indukcioni magarci«, ondje se, dakako, pojavljuju samo matters of fact i povrsinske veze. Tako san na javi u kojemu se proliruje svijet, kao na/egzaktniji moguei fantazijski pokus savr§enstva, posvuda

prethodi ostvarenom umjetnickom djelu; stoviSe, ne samo umjetnickom djelu. I znanost seie dalje od povdinske veze napokon samo posredstvom anticipacije koja je - kao sto se po sebi razumije - posebne vrste. Nju mogu tvoriti naprosto takozvane heuristicke »pretpostavke« koje sebi predocuju sliku cjeline, jos liSenu pojedinosti, u cistom obrisu. Alina pocetku rnoie stajati i san na javi o savdeno harrnonicnoj suvislosti prirode: Kepler je intendirao takvo savdenstvo svijeta i otkrio je zakone planetarnog gibanja. Zbilja tih zal~ona ntje se, doduse, poklapala sa snorn o savrsenstvu harmonije sfera; pa ipak: prethodio• je san, on je precijenio svijet kao potpuno harrnonijski ure<1en. Nesto takvo od nocnog je sna daleko da ne mofe bi ti dalje; jer on u svojem tonjenju i arhaici pokazuje jedino predlogicke slike, kao kategorije jednog minulog drustva, ne one racionalnog kozmosa. Anticipiranja i potenciranja sto se odnose na ljude, socijalnoutopijska, i ona ljepote, eak uzviSenosti, pogotovu su kod kuce samo u dnevnom snu. San na javi o poboljsanju svijeta potreban je na prvom mjestu revolucionarnom interesu, uz spoznaju kako je svijet loi, uz spoznaju kako bi mogao biti dobar kao drugaciji, lltovise, taj interes naskroz neheuristicki, naskroz u skladu sa samom stvari, zaddava san na javi u svojoj teoriji i praksi.

Cetvrti karakter dnevnog sna: putovanje do kraja Cetvrto, budan, dakle otvoren san umije da se ne odri· ce. On odbija da bude fiktivno sit ili takoc:ter da felje samo produhovljuje. Dnevna fantazija starta kao i nocna sa feljama, ali ona ih radikalno dovodi do kraja, hoce na mjesto ispunjcnja. Ovamo spadaju dva tipicna sna pjesnika; jer oni odre<1uju to mjesto ispunjenja, bez obzira na svu njihovu slabost i bijeg, potpuno prototipski. Dva dnevna sna, tihih uostalom pjesnika, spadaju ovamo to prije sto intendiraju stizanje, ne samo neko zastranjenje koje poboljsava svijct. Jedan san

108

109

....

potjete iz djetinjstva Clemensa Brentana, drugi iz mla· dosti Morikea, taj vec nosi u sebi sve klice idealnog poetskog krajolika. Nakon sto je Brentano bio sebi sa svojom sestrom Bettinom i drugom djecom uredio u frankfurtskom potkrovlju carstvo po imenu Vaduz, bilo je to, kaie on, poupt istjerivanja iz raja, kada je kasnije saznao da Vaduz doista postoji i da je to glavni grad Knezevine Liechtenstein. Ali tada ga je stara Goetheova majka tjesila: »Ne daj se zavarati, vjeruj meni, tvoj je Vaduz tvoj, i njega nema ni na jednoj zemljopisnoj karti, i svi frankfurtski gradski vojnici, cak ni gardijski konjanici na celu s antikristom, ne mogu ga tebi oduzeti . . . Tvoje je carstvo u oblacima, nij~ od ovoga svijeta, i kada se god dotakne zemlje, kHiit ce suze, a ja folim blagoslovljenu dugu.« Izvjestaj Morikea, koji se odnosi na neposredan prelazak dnevne fantazije u pjesmu, nalazi se u njegovu romanu »Slikar Nolten« i glasi, kao transponirana autobiografija, ovako: •U vrijeme kada sam jos studirao u skoli imao sam prija· telja ciji je nacin miSljenja i estetski napor iSao ruku pod ruku s mojim; slobodne sate svojeg bica provodill smo zajedno, ubrzo smo zajedno sebi stvorili vlastitu sferu poezije ... Zivi, ozbiljni i istiniti stoje pred mojim duhom jos svi likovi nase uobrazilje, i kad bih mogao promaknuti u dusu samo jednu jedinu zraku umjetnickog sunca koje nas je tada grijalo, ba§ posve zlatnu kakvom bijase, ona mi ne bi uskratila barem radosno divljenje, ona bi eak i zrelijem mu!u oprostila Ito je jos jednom dokono proletao mirisnim krajolikom te poezije i eak ponio sa sobom komadic stara kamena te ljubljene razvaline. Za svoje pjesme pronac1osmo tle sto lezi izvan poznata svijeta, osamljeni otok na kojemu je trebao stanovati neki snaZan junac:!ki narod. Otok se zvao Orplid, i njegov se polozaj zamiSljao u Tihom oceanu izmec1u Novog Zelanda i Jufne Amerike.« Toliko ovdje o Brentanovu Vaduzu utemeljenom u djecjem potkrovlju, o Morikeovu dalekom, zabacenom Or· plidu. Puko ubrajanje dnevnog sna u nocne prikaze ill takoc:ler u umjetnost kao igrariju takvim je i slicnlm prizemljenjima fantazije ponajmanje primjereno. Jer

~/

f. frt;

ono vidi u njima jedino sublimiranje iii takoder povra· tak u arhaicno, umjesto pokusaja da se artikulira jedan utopijski sadriaj nade. U jednog Freuda tim sadrfajima i ne odgovara upravo nista u vanjskom svijetu (koji kasnoj burioaziji zapravo mora izgledati kao olovna trezvenost i niStavnost); svekolika je umjetnost pricinom, svekolika religija iluzijom. Ono sto je dnevnom snu, osobito pri vofnji do kraja, bitno: ozbiljnost pred-videnja jednog moguceg zbiljskoga, to se njemu tu osporava gotovo odrec:lenije negoli nocnom snu, koji je ipak simptomski. Uobicajena grac1anska teorija, prema ko· joj je dnevni san naprosto ilu~ija, ostavlja u njemu i oko njega slobodan prostor samo za infantilizme i arhaizme lijepe igrarije: .u djelatnosti fantazije eovjek, dakle, u!iva slobodu od izvanjske prisile koje se u zbilji odavno odrekao ... Tvorevini dusevnog carstva fantazije potpuni je pandan urec1enje zastite, parkova za zastitu prirode, ondje gdje zahtjevi obrade zemlje, prometa i industrije prijete da ce prvobitno lice Zemlje ubrzo promijeniti do neprepoznatljivosti. Park za zastitu prirode oddava to staro stanje koje se inace posvuda sa faljenjem zrtvovalo nufnosti. U njemu sve smije rasti kako hoce, i ono beskorisno, ono ltetno. Takva zastita, izmaknula principu realnosti, takoc:ler je dusevno carstvo fantazije« (Freud, Vorlesungen, 1922, s. 416). Kad bi umjetnost posvuda I uvijek bila isto Ito i puko formalno ill neobvezatno promatrdtvo iz naslonjaca, dakle isto Ato I zaltitnicko uZivanje u umjetnosti, mozda bi s ucenjem o parku za zastitu prirode bilo sve u redu; i njemu bi se pridrufivala neka vrsta slobode za luc:lake, u svrhu proizvodnje zabave - od nocnog kluba do nacionalne galerije. Ali ni grac1anstvo nije bilo uvijek odano kontemplativnom parketu, ono je nekoc sanjalo o estetskom odgoju fovjeka, ujedno i o umjetnosti koja obuzima, dapac:!e napada, i sanjalo je o jutarnjem rumenilu Ujepoga. Koliko Ii tek socijalistic:!ki realizam ima malo zajednickoga s filistarskim uzivanjem u umjetnosti, pogotovu umjetnosti »Zdtite izmaknule principu realnosti«. U Freuda se realnost svagda pojavljuje kao nepromjenljiva, i pojavljuje se .kao mehanicka, u

111

110

a.

skladu sa slikom svijeta proslog stoljeca. Upravo se stoga onda utopijski dnevni san pretvara u refleksivni Hi, govoreci psihologijski, u cisto introvertirani, kao sto je to i nocni san. U C. G. Junga moralo .se to introvertirano samo jos izdupsti okomito prema dolje, kako bi se Orplid premjestio u arhaik; iz parka za zastitu prirode u tercijar. Na taj se nacin fantazija mogla prizemljiti samo kao arhetipska, to jest, u Junga, samo u davno potonuloj zemlji mita. Ali nasuprot svemu tomu kao odlueujuce stoji ovo: Vaduz i Orplid, ono sto se s tim radikalizmima misli, svoje mjesto ispunjenja nikada nije trazilo drugdje nego u buducnosti. I premjestaj takvih bajoslovnih slika u jednoc-bilo dopusta da u jednoc kao proslomu svagda i dalje svjetluca jednoc kao ono sto dolazi. I premjestaj u samotne doline iii na otoke u Juznom moru, kao sto se on dogac:ta u starijim romanima o drfavi, involvira u toj zabiti buduCnost, u toj udaljenosti utopijski cilj putovanja. Tio uistinu arhaicnih uspomena na koje se pozivaju tolike slike nade: arhetip zlatno doba, raj - takoc:ter se, kao ocekivano, nalazi u buducemu vremenu. Sa stotinama malih i velikih bisera visi tako orplidsko o malo istra:Zenoj niti, utopiji sna, i na taj nacin ostaje svagda citavim. Ono se odrfava citavim zahvaljujuci intenciji na savrseno, ma kako se varijabilno bili odslikavali saddaji tog savrsenoga vec prema dosadasnjim klasama i drustvima. Tako se svagda utopijskom svijdcu provlaci volja za putovauje do kraja postalog dobrim, ona u toj svijesti zvuci tonovima nezaboravnih bajki, radi u snovima o boljem zivotu, ali takoc:ter, i to valja napokon shvatiti, suo modo i u umjetnickim djelima. Fantazija koja popravlja svijet u tim se djelima ne prizemljuje naprosto na taj nacin da se svi ljudi i stvari tjeraju do granica svojih mogucnosti, da se iscrpljuju i uoblieuju sve njihove situacije. Naprotiv, svako je veliko umjetnicko djelo, pored svojega manifestnog bica, nancseno jos i na latentnost svoje strane koja dolazi, sto ce reci: na saddaje buducnosti koji se u vrijeme tog djcla jos nisu bili pojavili, stovi§e, ono je naneseno na sadrfaje jos nepoznata konacnog stanja. Jedino zbog

tog razloga velika djela svakoga doba imaju nesto reCi, i to nesto novo, sto prijasnje vrijeme nije na njima jos bilo zamijetilo; jedino je zbog toga razloga earobna frula iz bajke, ali i historijski strogo fiksirana Bofanska komedija, »Vjecno mlada«. Vafan je, kao sto rece Goethe, onaj »smisao zracenja nadaleko« tih velikih tvorevina maste, tako da one u danoj realnosti barem jos dr:Ze izlaz iz nje, katkada okno prema onomu uopce. Pri cemu velika, dakle realisticka umjetnicka djela uslijed toga Ato notiraju latentnost, stovise, uslijed - ma kako nepopunjenog - prostora d'noga uopce, ne postaju manje, nego vise realisHcnima; jer sve zbiljsko tece s jos-ne u sebi. Znacajne tvorevine ifantazije dnevnog sna ne prave mjehure od sapunice, one probijaju prozore, a iza tih je prozora svijet dnevnog sna jedne mogucnosti koja se ipak mo!e oblikovati. Dovoljno razlika izmec:tu obje vrste snova ima, dakle, i na tom kraju; u njima se nacin i sadriaj ispunjenja nezatajivo razilaze. Iz toga i opet proizlazi: nocni san fivi u regresiji, on ne birajuci biva uvlacen u svoje slike, dnevni san projicira svoje slike u ono buduce, niposto bez izbora, nego i pri najneobuzdanijoj snazi uobrazilje upravljivo, pomirljivo s objektivno mogucim. Sadrzaj nocnog sna skriven je i iskriv-

ljen, sadrzaj dnevne fantazije otvoren je, dade se ispripovijedati, on anticipira i njegovo latentno potiva sprijeda. On i sam proizlazi iz prosirivanja sopstva i svijeta prema naprijed, htijenjem da bude bolje, cesto hti· jenjem znati uopce bolje od drugih. Cdnja je obim vrstama snova zajednicka, jer ona je, kao Ato smo spomenuli, jedino svojstvo posteno u svih ljudi; pa ipak, desiderium dana mo!e, za razliku od desideriuma noci, biti i subjektom, ne samo objektom znanosti o sebi. Dnevni san o !eljama ne treba iskapati i odgonetati, nego ispravljati i, ako je za to podoban, konkretizirati. Ukratko, njemu, kao ni nocnom snu, nije priroc:tena mjera, ali on, za razliku od nocnog sna, ima cilj i probija se k njemu van prema naprijed.

112 113

.......

Protimanje dnevnih i nocnih igara sna, njegovo razrjeJenje

Mec1usobno se razlikovati ne znal!i, dakako, biti bez odnosa. Smjena sanjaea i smjena sanjara katkada se mec1usobno zamjenjuju. U noci ima igre boja koja mo!e postojati i danju, koja izgleda kao nesto l!udno i nema sumnje da se mo!e takvom i prikazati. Ima znafajnih zbirka te vrste, tako je Friedrich Huch izdao stotinu crtefa »Snovi«, tako je jedna osobito zamr5ena l!udnovatost: roman »Druga strana« (graficara Alfreda Kubina) porijeklom prete!no iz sna i mjesecine. Obratno, i pjesme o danu potpuno preuzimaju sne, cak najupadljivije i ponajljepse u realista Kellera. 0 snovima se tu izvjestava kao i o drugim dogac1ajima, ali ti se sni isto tako bez muke stapaju i sa solidnim pretickom bajke, on tvori u Kellera svaki njegov uvid. Zeleni Henrik nesto prije svojega tufoog povratka u zavicaj zapada u pravu orgiju snova, svi su oni ispunjenja folja puna prijekora. Ovamo spada viaenje ocinskog grada, nadzemaljskog, promijenjenog, lude zracne slike na tlu, u koju se ne mofo prispjeti. Pojavljuju se doline i brzice netuvenih pa ipak dobro poznatih imena, ru!il!njaci lutaju u daljinu sireci rumenilo na horizontu: - »far Alpa kreee i obilazi domovinu«. On je drugal!iji od jutarnjeg rumenila, na javi, tada kad je Zeleni Henrik odlazio iz ol!inskog grada i osvrnuo se na planine: »Samo jos povrh posljednjeg ledenog oltara tinjala je zvijezda Danica«; sada svjetlo dolazi iz Hada, gradi se tom jedinom preostalom nadom. Kuca majke, zapravo van okrenuta drijemaonica, pojavljuje se nezaboravno, sirovinu i predlofak za to prufa samo nocni san: •Na pervazima i galerijama stajali su poredani srebrni vrl!evi i kupe, porculansko posuc1e i mall mramorni kipovi. Prozorska okna s kristalnim staklima svjetlucala su tajanstvenim sjajem ispred tamne pozadine izme"11 vrata sobe i vrata ormara prosaranih godovima, u kojima su se krili blistavi celicni pladnjevi. Iznad te l!udne fasade nadvilo se nebo tamnoplavo, a neko se napola nocno aunce zrca· lilo u tamnom sjaju orahovine, u srebru vreeva i u pro114

zorskim staklima.« Nesto takvo zacijelo pokazuje uzajamnu komunikaciju antipoda dan i noc, oni kao da su posve uronili jedno u drugo, puni neugodne i cudne 1lutnje. S kojom Ii je tek dusevnom srodnoscu mogla to pomije5ano svjetlo upotrebljavati romantika, kao lgra sna, i ne samo kao igra. Za Novalisa je svaki san bio »Znacajna pukotina U tajanstvenoj zavjesi sto U tisucama nabora pada u nasu nutrinu« .. Ono sto se preporucivalo romantickoj antistatici i njezinu snu na javi, preporucivalo gotovo naucno, bijase nadasve takoc'.!er metamorfoza slika sna. Nocni san kao podivljali roman otkricem je romanticke filozofije prirode: »Te tvorevine nisu, eto, bez glasa i nijeme; zvuci i rijeci, dolazili ma iz kako razlicitih smjerova, razumljivi t nerazumljivi, susrecu se i uzajamno potiskuju, i tako izgleda kao da toj unutarnjoj prirodi, u usporedbi s vanjskom, ne nedostaje nma osim postojanosti i mira ove potonje. Jer takve nutarnje tvorevine, koje kao da su stvorene od neuhvatljivih oblaka, doc1u i rasplinu se; tu ne stiti planinu od brza pomicanja njezina velicina, ili drvo snaga njegova korijenja, i gdje je netom bila jos pecina ili suma, pojavljuje se ravnica Ui soba okru!ena zidovima« (G. H. Schubert, Die Ge1chichte der Seele, 1830, s. 549). Tako je nastao eak priviEl da nocni i dnevni san, osim sto razmjenjuju svoje alike, njih dapal!e i ispreplecu, na istom tlu, romantil!ki0predmetno sjedinjene. Cisti romantik vise uopce nece da zna vlada Ii njegovom poezijom nesvjesni kaos ili fantazija koja svjesno oblikuje, preoblikuje. Za njega je nocni san ionako daleko od svih vremensko-prostornih pojmova trezvene sadasnjosti, od svih oblika kauzalnosti i identiteta sive ili civilizacijske mo!dane kore; on je sazdan predlogil!ki, pa je, dakle, arhail!nim elementom protiv sirine, jutra, buducnosti dana. To je ba5tina koju je romantika donijela iz nocne u dnevnu 1mjenu, ali je zacijelo svagda radio i djelic nove veze lzmec1u obje smjene. Prema svojem smislu, pro!imanje cmih i plavih trenutaka vracalo se kada su se god oba ponosila time sto nisu dan u njegovoj pukoj povrsinskoj jasnoci, povr§inskoj suvislosti. Pukotina u dotadasnjoj 115

povdini tada je ujedno razotkrivala i pakao i plavetnu daljinu; na kraju jo§ u ekspresionizmu, osobito u surrealizmu. Sada, pak, svakako uz tu va!nu razliku naprama romantici, da se utopijsko nije uspjelo tako jako okrenuti pro§lomu kao pro§lo utopijskomu. Ma kako da se u ekspresionistickom pjesni§tvu sve dogac:ia lunamo: »blijeda vecemja stabla, vrbe §to odbljeskuju iz jezerca dratesnog od mjesecine, pahuljice mjesecine §to se srebre kroz prozor« uz druge slicne rijeci Daublerove vrste: ma koliko se truda ulagalo da bi se u utopijsko ugurale crte noci. I da bi se ugurao mucavi ne-smisao noci pri poku§aju da se na temelju takva rastakanja dosada§nje suvislosti dana otplovi u neku novu zemlju, na bolje obale, eak pametno urec:iene. Citav studijski objekt tih prelazaka prufio je James Joyce u »Uliksu«; krajnje poslijeromanticki, krajnje neromantiCki. Podrum nesvjesnoga prazni se u Joycea u tranzitoricno sada, izrueuje dubre i prethistorijsko mucanje, i svinjariju i crkvenu glazbu. Apsurdu §to se valja preko poravnanog praga svijesti autor na osamdeset stranica ne upada u rijec ni jednim jedinim zarezom. Ali sred majmunskog blebetanja (od jednog dana i od tisucu strogo zbrkanih podsvjesnosti covjeeanstva) pojavljuje se ono nad cim se uspostavlja pregled, primijenjena monta!a pokazuje posve racionalne unakrsne veze iii analogiae entis; Lotova !ena i taverna Old Ireland tik slane vode pokraj dokova slave svoj susret precacem kroz vrijeme I prostor, svoju svakodnevicu s onu atranu prostora i vremena. »Tako dac, ka!e Stefan Dedal, »tako da je gesta, ne muzika, ne miris, postala opcim jezikom koji nije odavao laicki smisao, nego prvu entelehiju, strukturalni ritamc (Ulysses II, 1930, s. 86). Praspilje s tepanjem i grlenim govorom u sebi tako se prizivaju gore u dnevne fantazije, a ove se ponovo spuitaju; nastaje neprestano pro!imanje nocnih stra§ila i preglednih planova. Pri cemu u surrealizmu, dakle podudamo sa samim vremenom srozavanja kojemu pripada surrealizam, ne izostaje iala, kao i uvijek kada se odjednom spoji nespojivo; katkada neslana iala, ona Ito tada samo demaskira konstrukciju koja bi htjela

116

udiviti, iii pak samo §ala malog aran!mana, pa u kuCi 1nova k dvostrukoj neobicnosti biva posve udobno. Ali bitnijim ostaje u surrealizmu spajanje Hekate i Minerve, ostaje lice vizije, montirano od samih krpa i rulevina. Upravo u tomu i jest razlika naprama romantici kao vremenu restauracije; u njoj se dnevni san nacelno umetao u nocne crte a da nije fosforescirao. Pa ipak, to je svijet druge smjese podsvijesti i jutarnjeg rumenila, kontaktni svijet u kojem se regresija slufi putovanjem do kraja iii putovanje do kraja regresijom. Labirint nocnog sna ni estetski nije polaznom stepenicom za kulu u zraku, pa ipak: dok on \vori njezin suteren, arhaicno mofe komunicirati s fantazijom na javi. I prije svega: primjer kuce iz sna Gottfrieda Kellera, koja blije§ti poput Stiksa, koja tvori nocni odsjeeak kuce majke i kuce mladosti, jasno pokazuje za§to, obratno, san na javi maze ne manje komunicirati s arhaicnim. On to mofo jer u pro§losti jo§ zivi buducnost, ne samo psiholo§ki nego i objektivno, jer mnogi odsjecak noci jos nije podmiren ili dovden i stoga zahtijeva dnevni san, intenciju prema naprijed. Ta noc ima jo§ ne§to da kale, ne kao prabiv§e koje ne§to izlije!e, nego kao ono nepostalo, nigdje jo§ pravo do§lo do glasa, mjestimice ucahureno u prabiv§emu. Ali ta noc mo!e ne§to reci samo ako nju ~vijetli budna fantazija, ona §to smjera k postajuCemu; samo po sebi arhaicno je nijemo. Samo kao nenamireno, nerazvijeno, ukratko, kao izlijeganje utopijskoga ima ono snage da se otvori u dnevnom snu, stjeee moc da se pred njim ne ddi zatvoreno; ali kao takvo, premda samo kao takvo, ono mo!e prijeci u slobodnu vomju, u ego koje je ostalo sacuvano, u poboljiavanje svijeta, putovanje do kraja. Uvid da i~lijeganje arhaicnoga mo!e dakle u zbilji biti utopijsko, razjainjava napokon mogucnost da se nocni i dnevni sni preplecu, prufa tumacenje i razrjesenje mjestimice mogucih isprepletenosti igara sna. I to upravo uz postojani primat budne fantazije: tu ne kapitulira utopijsko pred arhaltnim, nego arhaika, za volju svojih nepodmirenih sa1tavnih dijelova, katkada kapitulira pred utopijskim; 1vako drugo prepletanje i svako drugo njegovo obja§nje117

nje jest pricin. Zavrsni rad ionako je dnevni posao; sumnjivi bog koji ga svojima dariva u snu treba, da bi se izrazio, Apola, onog Apola koji, doduse, moze poznavati i magle i orakule, ali njih drii u svojem hramu pobijedene i u svojoj sluzbi. Inace bi se fantazija, u smislu Junga i Klagesa, potpuno svodila na prethistoriju, k tomu jos romantizirano-iskrivljenu. Item, tek dnevno svjetlo otkriva cudesno-odgovarajuci materijal nocnih snova, arhaienoga uopce, i taj je materijal takvim samo stoga sto je on, i ukoliko je, sam jos utopijski, premetnuto utopijski. Regrediranje na umjetnicki nacin dogada se, dakle, uz dobitak tek tada kad je i u arhetipu ucahureno ono jos nepostalo, ono buduce moguce. Ako je drugacije, onda se blaga sto gledaju nama u susret iz nocne odaje pretvaraju u pljevu i uvele cesere, kao pokloni vilenjaka danju. Ali dnevni san, i sve cega se on lati, sadrfava ljudske poslove, a ne meduze u labirintu. Dnevni su sni odabrali bolji dio; tako svi oni, ma kako se jako mijenjala njihova sposobnost i kvaliteta, krecu na poprme anticipirajuce svijesti. Jo§ jednom sklonost snu: »raspolozenje« kao medij dnevnih .snova

SpavajuCi, tijelo je zamraceno, zamjecujemo ga samo na javi. Ono sebe zamjecuje najprije u osjecaju stanja, u njemu saznaju o sebi jedino tjelesne prilike. A i one se tada zamjecuju tek mutno, difuzno, jo§ ne u odnosu na neko zasebno mjesto tijela ili zasebnu vrstu tjelesne boli ili ugode. Postoji mlako, bolesno i zdravo stanje, dobro ili lose stanje, ali to svagda samo posve opcenito; jasna zelueana bol, specifican osjet ugode, lokaliziran na jezik ili erogenu zonu, odmah odskace od toga. I: stanje nije mozda ovakve i1i onakve »volje«, poput raspolofenja; jer ono nije smjesom pravih nagonskih osjecaja ili afekata kao Ito je to raspolofenje. U njemu kuhaju upravo tjelesni procesi, osobito osjeti utrobe i vise ili manje podsvjestan osjet krvotoka, ali jo§ niposto osjeeaji afekata, s nekim ja iza sebe. U tomu 118

je razlika izmedu pretefno organskog osjeta »stanja« i daleko jastvenijeg ioraspolofenja«; tako tu ima difuznog na jednoj strani, koje prijavljuje organske osjete, i difuznog na drugoj, koje odrafava osjeeaje afekata, kojima se eovjek svaki put predaje tek kada je raspolozen za raspolofenje. Stanje je slicno sumljenju, koje poput svakog suma nastaje od zbrke mnogih tonova koji su prirodno dani i neredovito slijede jedan za drugim. Raspolozenje nalikuje zbrci zvukova orkestra koji prije pocetka nekog muzickog komada isprekidano i istovremeno svira nekoliko pasafa, to nisu prirodni tonovi, nego oni iza kojih se nalazi ja sto muzicira, komponira. Raspolofenje nema ni oflakva prigusenog, podzemnog iotemeljnog tona« kao stanje, nego se njegov »temeljni ton« talasa, poput vremenskih prilika, atmosferski je, moze se kretati do ekstrema (kao »klicuci do neba, smrtno ojaden«), sto stanje u takvu susjedstvu uopce ne poznaje. I, svako raspolozenje pokazuje osebujno sirenje sto podsjeca na sirenje mirisnih tvari. Th. Lipps istaknuo je upravo to sirenje, tude stanju tijela·; on biljezi, primjerice u slueaju ioveselosti«, »osjetno sirenje ugode nekog dozivljaja u viSe iii manje prosireno raspolofenje sto obuhvaea ukupan psihicki dozivljajc (Leitfaden der Psychologie, 1903, s. 271). Iii u jednom novijem prikazu (koji se zbog toga ipak ne krece rakovim korakom zajedno s nadoslom egzistencijalistickom navalom raspolofenja a la Bollnow): »Dusevno raspolofenje razmjerno je postojana atmosferska osnova naseg zivotnog osjecaja na kojoj se izdvajaju naizmjenicni osjeti osobite obojenosti, ali koja prozima i nase predodzbe i nase ponafanje« (Lersch, Der Aufbau des Charakters, 1948, str. 41). Zbog toga sto je citavo bice raspolofenja ovako atmosferski siroko i ujedno difuzno, osjecaj se raspolofenja siri cak dalje od ja, kojega se primarno drii. Soba, krajolik kao da nose u sebi ioraspolofenje«, a i tu to odredenije sto iz njih neodredenije, to jest difuznije viri preneseno afektivno stanje. Tako je svijetlo podne manje prikladno za to, prikladnije je jutro, a najpodobnija vecer; poznato je raspolozenje nevremena (koje razgoni prva munja). Za to 119

su slabije prikladni veliki jednostavni predmeti, poput mora, prikladniji su oni nepregledniji, poput sume. Pri tomu se, medutim, nikada ne smije zaboraviti da se sirina raspolofonja, koje na taj nacin samo izlazi van, takoder kao ni ekstravertirani osjeeaj prirode, nikada ne pojavljuje rasclanjena, nego se vazda talasa, kao neka opcenitost. Za raspolozenje je bitno da ono izgleda totalnim samo kao difuzno. Ono se ni na kojem mjestu ne sastoji od nekog vladajuci-nadmoenog afekta, nego od jedne jedine siroke smjese mnogih afektivnih osjecaja koji jos nisu doneseni na svijet. Upravo to i tvori od te smjese bice sto se tako lako prelijeva u duginim bojama, to ujedno omogucuje da se ta smjesa - jol s onu stranu zbrke zvukova prije pocetka muzickog komada, i bez ikakve gustoce intenziteta - tako lako izdaje i izoblifoje kao puka impresionisticka do!ivljajna zbilja (Debussy, Jacobsen). Iz tog impresionistickog »Otprilike« dolazi jos i Heidegger, ukoliko ga on opisuje i njemu ujedno podlije!e. Pri tomu unutar tog sturoga Heideggeru pripada, tako re6i, tautoloska prednost Ito on uzima u obzir »da je opstojanje vec oduvijek raspolofono« u smislu neke iskonske obavijestenosti o tomu kako nekomu jest i kako mu biva. Iskonsko nije, prema tomu, neko opafajno sebecucenje, ali je svakako jedno odredeno sebestanje: »Sto mi ontologijski prijavljujemo pod naslovom svojstveno stanje onticki je ono najpoznatije i najsvakodnevnije: raspolo!enje, ras· polofonost« (Sein und Zeit, 1927, s. 134). Heidegger u tom svojem otkricu ipak nije otiSao dalje upravo od tog sturoga, deprimirano mucavoga, ujedno plitkoga. Tu je stanje i raspolozenje ostalo nerazdvojeno; tako plitkost u toj nerazlucenoj animalnoj sprezi onemogucuje i najmanju slutnju tame zbiljski neposrednoga existere koje svoj bitak (tamu !ivljenog trenutka, 0 cemu kasnije) ni u raspolo!enju jol niposto ne iznosi pred samo sebe kao »tu«. Tako ono deprimirajuce, koje pri· vlaci pdnju, odvraca od svake tendencije da se raspolo!enje rasvijetli, nego UJlljesto toga to deprimirajuce odrafava samo ono poti!lteno: »Ona cesto postojana, ravnomjerna i bezbojna neraspolo!enost, koju ne valja

zamjenjivati sa zlovoljom, tako je malo nicim da upra· vo u njoj opstojanje samom sebi dozlogrduje. Bitak kao teret postao je ocitim ... Pa opet poviSeno raspolofenjc mote skinuti ociti teret opstojanja; mogucnost raspolofenja takoder otkriva, premda rasterecujuci, tegoban karakter opstojanja« (1. c., s. 134). I ne kukavnost citava covjeeanstva, nego jedino kukavnost nerazjasnjeno-beznadnog malogratlanstva, ono je !Ito nekoga obuzima kad se u Heideggera, !Ito se tice »bezdana« takva opstojanja, pojavi ova recenica: »Duboka dosada, koja se giba amo-tamo u bezdanima opstojanja poput sutljive magle, gura sve zajedno, stvari, ljude i s njima samog nekoga u cudnu ravnodu!lhost. Ta dosada ocituje bivstvujuce u cjelini« (Was ist Methaphysik?, 1929, str. 16). Tu, dakle, iz raspolo!enja, buduci da se ono javlja jedino kao raspolozenje !ivota koji se gasi, to jest ovdje: kao raspolo!enje propadajuce klase, potpuno izostaje karakter !elje, bez kojega ipak ne moze postojati ni ta difuznost afekata kao afekata,' osim, !Ito mora reci i sam Heidegger, kao »neraspolozenost«. Izostaje upravo sredstvo za bojadisanje snova na javi kojim raspolo!enje oslikava svoje plave trenutke snatrenja, ne uostalom liseno interesa za egzistentno-onticko i ne tonuci u egzistencijalno-ontologijsko. Nije svaka moguca svakoqnevica, ni uopce svaka !Ito je vec historijski nastupila, pro!eta »bezbojnom neodretleno!lcu«, cak dosadom koja tobo! ocituje ~bivstvujuce u cjelini«; takvo se raspolo!enje svakodncvice, naprotiv, bitno, ako ne i jedi· no, pridru!uje mehanizirano-kapitalistickom poslovanju. Pa cak i unutar tog pogona ima, pored neodre<'.le· nosti, pa i pored nesumnjiva tereta ovako sazdana opstojanja, one zbrke zvukova !ivucih nagonskih osjecaja koju oslikava zapravo tek »raspolo!enje« i tek u njoj sklonost snu, kao sklonost snu na javi, sad nalazi svoj medif.

Buduci da je onomu tko spava tijelo zamraceno, nestaje i njegovo stanje. Kako Ii tek nestaje raspolofenje, koje je pretpostavkom ja, ono pripada plavim trenucima, ne mracnima. Ono, dakako, isto tako zahtijeva opustanje, ali ne takvo da bi htjelo zadrijemati, nego otpu-

120

121

.......__

ja odluci, i kada se prikaz moie prema tomu dati Iisen atmosfere, raspolozenje popusta. Tada ne popusta samo impresioni-sticko raspolozenje i starije sentimentalno, ono kojega prelijevarije u duginim bojama nikada ne prerasta smjesu isprekidanih afekata i rasplinutih obrisa, nego popusta jos i atmosfera oporosti, ta se atmosfera zajedno s citavom romantikom medija razbistruje, osloba<'.ta vidik na odluceno, ne vise tako situacijsko. Tako je pos\ruda gdje god situacija, dotjerana u umjetnickom snu na javi do zavrsetka, iii u najmanju ruku zadrfavanjem dovedena do zaustavljanja, sama odbija od sebe situacijsko. Tako samo prividno nema vremenskih promjena u svoj umjetnosti koja tezi da bude lisena nemira, lisena pokreta i vremena, dakle u onoj umjetnosti koja hoce biti poput tvrda kristala. Oko neke Kitere koja se zove egipatski reljef, bizantski mozaik iii eak samo Alfierijev klasicizam, vise nema onoliko raspolozenja kao oko gotike, baroka iii eak samo Byronova svijeta bure. Pa ipak je jos i tu raspolofonje osnovicom kao patos; i egipatska umjetnost nosi u sebi nemir, buduci da ga stisava, eak buduci da hoce biti, kao svojom zeljom iz sna, jednim jedinim kamenim rekvijemom. Tako eak nekom intendiranom antiraspolozenju nekor. umjetnickog djela jos uvijek, radi atmosferskoga fantazije, lezi do nogu raspolozenje. Ta voda dnevnog sna · pripada svakom dnevnom snu, snu fantazije, iako je on, kad se napokon domogne suhosti, napusta. Tako se potvr<'.tuje: svijetlo-tamno raspolozenje pru!a medij u kojem pocinju svi dnevni sni, i oni ptmi tegobe, kako Ii tek oni puni uzbu<'.tujuceg plavetnila (azura).

tovati. Tom stanju raspolozenja, koje osobito nagmJe snatrenju, do sada se nije u usporedbi s dnevnim snom pridavala pafoja; to sada valja nadoknaditi. Sama bez· bojna neodredenost jos nije kadra biti sanjarskom, to takoder nije kadro ni potisteno raspolozenje, zbrka neveselih afekata, sve to nije dovoljno lagano da bi dnevne sne bez daljnjega pustalo neka se razvijaju. Ali postojano nagnuce boljemu u temeljnom tonu svih afekata ocekivanja utoliko vise pogoduje tomu da sebi olaksamo upravo potisteno raspolozenje, da pobjegnemo u ono poviSeno. I upravo u tom prijelaznom podru· cju, izmedu mracnosti i vedrine, prebiva medij u kojem se najudobnije razvijaju slike sna na javi. U tom svijetlo-mraenom raspolo!enju u isti su fas izmijesani bijeg i obraeanje, afekti obrane i podavanja, i tako oni tvore auru u kojoj se zbiva svako ukrcavanje na brod za Kiteru. Je Ii to ukrcavanje sitno iii velieanstveno, neuravnotezeno iii prommjeno putnicko, da Ii Kiteru tvori puko poboljfanje situacije iii nesto do sada jos ne· cuveno, bi Ii se ona prodala za refanj kruha s maslacem iii ne bi ni za citav svijet: to, dakako, ne ovisi o raspolofenju, nego o jacini i sadrfaju afekata obracanja sto nieu iz njega, o rangu i konkretnosti fantazije koja doearava afektima ispunjenje njihove intencije. Pa ipak, svijetlo-mracno raspolozenje traje u svakom plavetnilu, takvo svjetlo iz daljine dugo se dr!i sna na javi, sefo, dakle, i u doista oblikovane sne na javi jos duboko pozitivno kao i negativno. lnace u njima ne bi bilo one promjenljivosti vremena, koja se, dakako, ne ogranicuje samo na impresionizam, na to bice raspoloienja relativno udobne vrste, naime vrste koja slabo uoblicuje i slabo obvezuje. Inace ne bi bilo lirizma, koji prati i strogo oblikovane slike dnevnog sna, bile one jo§ ma kako situacijske. Svijetlo-mracno se raspolozenje stoga, radeci oko dnevnih snova, ne ogranicuje samo na mekocu a la Debussy iii Jacobsen. Ono je puno i tako suzdrfane i zbijene muzike koja slika afekte, poput Brahmsove muzike (.Cetvrta simfonija, osobito posljed· nji stavak), ono je tu sazdano, umjesto od mekoce, upravo od otvrdnulosti i oporosti. Tek kada se situaci-

JoJ jednom afekti ocekivanja (tjeskoba, strah, strava, ocaj, nada, pouzdanje) i san na javi Sarni nagonski osjecaji vise, dakako, nisu tako raspolozenjski, ne ostaju to. Oni se ubrzo jasno izdvajaju iz tog opcenitoga pri dull kao »golac zavist, »Otvorena« mrfoja, »bezuvjetno« povjerenje. Vedrina, na primjer,

122

123

......_

I

1[

1:11

I ,,111

Ill

taj neoptereceno-opcenit !ivotni osjeeaj, jest raspolozenje; ali ostro-blistava radost jest afekt. I ne istupaju afekti ovako samo iz difuznoga, i iz onoga sto je relativno bez odnosa. Prema tomu, i kad raspolozenjski medij jenja, san na javi zvuci dalje: ali tada kao onaj koji je nadasve jos u mediju ponicao iz afekata ocekivanja. Ti afekti, posve osobita kova, promicali su ionako san na javi u mediju rasplozenja; tako se ovdje ponovo ponavljaju, kao afekti koji se razlikuju od popunjenih afekata svojim jako anticipirajucim smjerom intencije (usp. s. 85). Intencija u svim afektima ocekivanja upucuje prema naprijed, vremenski okolis njezina sadrfaja jest buducnost. $to je ona blife, to je jaca, »gorljivija« intencija ocekivanja kao takva; sto se u vecoj mjeri sadrfaj neke intencije ocekivanja tice intendirajuceg sopstva, to se fovjek njoj predaje totalni· je, to »dublje« ona postaje strascu. I intencije occkiva· nja kojih je sadrfaj u svrhu samoodrfanja negativan, poput tjeskobe i straha, mogu se tako pretvoriti u strast, niSta manje od nade. One tada nekomu sa strane mogu izgledati »pretjerane«, kao da svoj objekt »Uvelieavaju«. Ali i tada afekt ocekivanja sde dalje od svojega predodZbenog sadrfaja koji ga »fundira«; sadrfaj ocekivanja pokazuje »dubinu« koja je svaki put veca od dubine danog predodZbenog saddaja. Svald strah implicira, kao korelat u vidu ispunjenja, totalno uniStenje kakva jos nije bilo, provalu pakla, svaka nada implicira najviSe dobro, provalu bldenstva kakva joA nije bilo. Po tomu se napokon afekti ocekivanja razlikuju od popunjenih afekata (poput zavisti, pohlepe, postovanja) koje svaki put »fundira« samo ono poznato i koji u krajnjoj liniji intendiraju »nepravu« buducnost, onu sto se mole tocno predociti, §to ne saddava niSta novo. Intencioni sadr!aji popunjenih afekata Ide, kao sto je to Husserl pogre§no rekao za sve afekte, u »zadanom horizontu«, kao horizontu predodzbe uspomene, za razliku od horizonta predod!be nade, presi!uce, dakle prave fantaiije i moguce »prave« buducnosti nJezina predmeta. Posvuda, doduse, takotter u predod!bi koja se osjeca, djeluje ujedno ocekivanje, koje je in-

124

t, A..

tencijom, pa sam Husserl posve neoeekivano ustvrttuje: 1Dusom svakog procesa koji iskonski konstituira jesu protencije, koje dolazece kao takvo konstituiraju i love prazno« (Zur Phanomenologie des inneren Zeitbewust1eins, 1928, s. 410). lpak su te »protencije« u sjecanju i afektima koje ono »fundira« vec primile svoje, one imaju samo »horizont usmjeren na buducnost onoga cega se ponovo sjeeamo« koji je, zajedno sa svojom nepravom buducnosti, upravo »zadani horizont«. Nasuprot cemu afekti ocekivanja i predod!ba prave fantazije, koja njima otkriva njihov predmet u prostoru, posjeduju taj prostor ujedno kao nesumnjivo vrijemeprostor, to jest s neoslabljenim vremenskim' u vremenu koje se zove prava buducnost. Pa je, prema tomu, svaki afekt ocekivanja, eak ako sam u prvom planu intendira tek nepravu buducnost, sposoban za rapport s objektivno novim. To sto afekt ocekivanja implicite priopcuje snovima na javi jest !ivot, a snovi posredstvom toga anticipiraju. Svaki nagonski osjecaj koji nema samo karakter raspolozenja odnosi se na vanjsko nesto. Ali pri tomu se, dakako, unutrasnja stalozenost napusta razlicito brzo iii jako. Prvi i temeljni negativan afekt ocekivanja, tjeskoba, pocinje, jos kao ponajviSe neodretteno, na nacin raspolo!enja. Onaj koga ispunjuje tjeskoba nikada pred sobom iii oko sebe ne vidi odredeno ono nesto iz cega na nj struji tjeskoba; nije drhtav samo tjelesni izraz tog osjecaja, nego leprfa i njegov predmet. Freud je tjeskobu, kao lto smo naveli, svodio primarno na akt rottenja, na prvu stijesnjenost (angustia) pri disanju, na prvo odvajanje od majke. Sa svakim osjeeajem tjeskobe biva, prema tomu, recentnim taj prado!ivljaj upldenosti i napustenosti; reagiranje bi, dakle, na sve opasne situacije, eak i smrtni strah, trebalo biti jedino subjektivno i pri tomu regresivno. Ali zajedno s postojecim socijalnim prilikama, koje same od 5ebe obilato oZivljuju zivotnu i smrtnu tjeskobu, ako je mozda i ne proizvode, tu se uopce izostavlja negativan sadrfaj odnosnoga, to jest onoga sto objektivno izaziva tjeskobu, bez cega se tjeskoba uopce ne bi mogla konstituirati. Heidegger na drugoj strani svoju tjeskobu, doduse,

125

ne regredira, ali on niti ne vodi proces preko nje do isto tako izvornih afekata ocekivanja, bez kojih isto tako ne bi moglo biti tjeskobe, upravo kao ni doline bez brda. Umjesto toga Heidegger pravi od tjeskobe apsolutni, jednolicni »takobitak« u svemu, pravi egzistencijalno »temeljno svojstveno stanje«, i to na nacin koji covjeka pogotovu cini subjektivno pojedinaenim, svodi na sebe kao solus ipse. Dosljedno tomu, tjeskoba otkriva covjeku »njegov najvlastitiji bitak-u-svijetu«, a pred cim tjeskoba, »pred cim se tjeskoba plasi jest sam taj bitak-u-svijetu« (Sein und Zeit, 1927, str. 187). A to »pred cim« U osnovi je ODO isto U sto Se tjeskoba raspada, naime niSta, to je ono »nije bilo nista«; sam bitak »naginje se u niSta«. Tako tu tjeskoba stavlja posve neposredno i par excellence pred niSta kao osnovni fundus bitka-neugodnosti, podlofoosti-smrti sveg bitka-u-svijetu. Prema Heideggeru, »temeljno svojstveno stanje« tjeskobe otvara upravo taj bezdan; otuda potjece jos i »postojano, iako najcesce skriveno drhturenje svega sto egzistira« kao takvog. Heidegger s mnogo namjerne dozivljajne neposrednosti (dojmljivosti radi dojmljivosti) ali takoder i s mnogo - mofo se reci: uzaludnog - dokucivanja afekata, k tomu uz pregrst pukih znacenjskih interpretacija rijeci, kojih se filozofija pred filologijom stidi a sama pri tomu ne polucuje nista osim metafizickog diletantizma - Heidegger, dakle, sa svojom ontologijom tjeskobe reflektira i apsolutizira jedino »temeljno svojstveno stanje« jednog propadajuceg drustva. On reflektira, polazeci od malogradanstva, drustvo monopolnog kapitala, s trajnom krizom kao normalnim stanjem; jedina alternativa trajnoj krizi jesu rat i ratna proizvodnja. Sto je primitivnomu jo§ bila »bezdomnost« u nepreglednoj prirodi, neupucenim je frtvama monopolnog kapitala time postalo njihovo drustvo, gigantski otudeni pogon u koji su stavljeni. Ali Heidegger - sa socioloskim neznanjem §to tvori protutefa metafizickom diletantizmu - pretvara tu tjeskobu u temeljno svojstveno stanje covjeka uopce, ukljucivsi nista u koje je on tobof bacen svagda i svuda i nezaustavljivo. Jedino §to preostaje od Heideggerove

»hermeneutike« straha u najboljem je slueaju jedna vrsta malogradanski poostrene upoznatosti s tjeskobom kao neizvjesnoscu. »Za ODO ,pred cim' tjeskobe karakteristicno je da ono sto prijeti nije nigdje« (1. c., str. 186); uistinu je tjeskoba porijeklom ocekivanje necega negativno neodredenoga. Buduci da ono sto izaziva tjeskobu, kao i ono sto je objafajava, mofe doci sa svih strana, pojave u kojima se najviSe ocitovala bile su tjeskoba prividenja i nocna jeza. Pri cemu su obje smjenili danafaji monstrumi i nocne more sto se pretvaraju u krv i meso, iako djeluju u mraku. Tako se tjeskoba ne odnosi jos niposto jasno na svoje vanjsko nesto, za razliku pak od drugog negativnog afekta ocekivanja, straha: sa svojim ostro-kt:mcentriranim modusom stravom i svojim potencirano-koncentriranim modusom zaprepastenjem. Tu prijetnja dolazi u najmanju ruku iz nekog izvora nedaea koji je poznat prema dosadasnjem iskustvu; iii eak: ono sto pobuduje strah prostorno je tako vidljivo da se mofemo prevariti u vrsti njegova udara, ali niposto u tomu da ce udar doci. Nastupi Ii ono »pred cim« straha potpuno, i povrh toga iznenada, nastane li, dakle, zaprepastenje, sa slabijim stupnjevima strave, tada nas iznenadnost tih afekata ne smije prevariti kako oni nisu takoder afekti ocekivanja, iako katkada (niposto uvijek) onog ocekivanja koje se i samo rodila tek in statu nascendi svojeg predmeta. Bez ocekivanja nista ne mofe utjerati prepast, nista osamutiti stravom; kao i metak iz zasjede, dogadaj koji je potpuno disparatan intencijama ocekivanja uopce ne mofe izazvati neki afekt. On, doduse, izaziva o§amucenost, zasljepljenje (ukoliko se dogadaj prefivi), izaziva, dakle, tjelesne osjete koji su svojstveni i stravi kao soku, ali on ne izaziva pravo nutarnje uzbudenje zaprepastenja ili strave, koje svaki put pretpostavlja ocekujucu intenciju onoga sto se dogodilo. Ta samo to ocekivanje tako malo iskljucuje iznenadnost svojeg predmeta da se osjecajni karakter iznenadnoga. jednako negativno kao i pozitivno iznenadnoga (»divnoga«), uopce ne pojavljuje ako nema pripravnosti ocekivanja. Aktivirano ocekivanje zaprepascujucega jest, dakako,

126

127

....._

kratko; ako se, nalik strahu, rastegne, premda uz pot· punu odredenost predmeta (vremensku neizbje!nost, sadriajnu poznatost), tada se pojavljuje krajnji, granicni modus straha, apsolutno negativni afekt o~kivanja: ocaj. I tek on, ne tjeskoba, doista se odnosi na nista; tjeskoba je jos upitno-maglovita, nju jos odrec!!uju raspolofonje i neodredenost, takoder neustanovljenost njezina predmeta, nasuprot cemu ofaj svakako odrec!!uje definitivnost njegova dusevnog stanja, njegov je pred· met pored definitivnosti odreden necim sto se svakako mofe definirati. On je ocekivanje kojemu je dosao kraj, dakle ocekivanje negativnoga o kojemu viSe nema ni· malo sumnje; s njim se, dakle, zakljucuje niz negativnih afekata ocekivanja. Svi sni na javi tog niza (jedino zaprepastenje nema vremena da uoblici koji od njih) kru!e napokon oko negativno bezuvjetnoga: paklenskoga. U potpunoj suprotnosti s tim pojavljuju se sada u svemu tomu i poslije svega pozitivni afekti ocekivanja. Njih je, dakako, mnogo manji broj, do sada bai i nije bilo previSe povoda da se pojavljuju. Njih je samo dvoje: nada, koja poniStava strah, i pouzdanje, koje je korespondentno ofaju. Nada dok raste ima jo§ nesto raspolofenjski zajednicko sa strahom: ne kao neudomljeno nocnoga, ali zacijelo kao sumracno-proliveno aurorskoga. To je u odjeku iii odbljesku iz krajolika osobito pogodeno naznaceno u •Smrti u Venecijic Thomasa Manna, kao neizrecivo dra!esno cvjetanje jutarnjeg rumenila sa citavim svojim arpeggiom ante lucem koje svijetli iz daljine. Ali isto tako nada kao jedan od najegzaktnijih afekata stoji iznad svih raspolozenja; jer ona je malo promjenljiva, vrlo je karakte· risticna po svojoj intenciji i prije svega, sto nije svojstveno ni raspolozenju a takoc!!er ni negativnim afekti· ma ocekivanja, ona je sposobna logicno-konkretno ispravljati i izostravati. Uslijed toga nada nije samo protupojam tjeskobi nego takoc!!er i sjecanju, bez ltete po svoj karakter afektu; to je odnos prema cisto kogni· tivnom procesu i predocivanju koji inace nije svoj· stven nijednom afektu. Ona se i prema tjeskobi, cak

prema nicemu oeaja, odnosi s tako odredenom moci da se moze kazati: nada potapa strah. Nijedna »egzistencijalna analiza« nade, ako inace doista i jest analizom existere a ne corrumpere, nece nadu nikada moci uglaviti kao •prethodnicu odlucnosti za smrt«. Nada se umjesto toga zacela upravo na mjestu smrti, kao ono sto ide prema svjetlu i tivotu, kao ono sto ne daje posljednju rijec propasti; tako je njezin sadrfaj potpuno intencionalan: jos ima spasa - na horizontu. »Gdje je opasnost, raste i spasavajuce«, taj Holderlinov stih naznacuje uopce trenutak pozitivno-dijalektickog obra· ta kada je nestao strah mjesta smrti. Doduse tako da neizvjesnost izlaza ostaje, upravo kao i u straha, all takva neizvjesnost koja ne graniCi, poput straha, s pasivnom brigom, zabrinutoscu, s noCi u kojoj je nista, nego s danom koji je eovjeku prijatelj. lstinom nade jesu opasnost i vjera, na taj nacin sto su se obje oku· pile u njoj, niti opasnost nosi u sebi strah, niti vjera tromi kvijetizam. Tako je nada najzad praktiean, mili· tantan afekt, ona istice bojni stijeg. Proizade li iz nade fak pouzdanje, tada je tu ili gotovo tu af ekt ocekivanja sto je postao apsolutno pozitivnim, suprotnim polom oeaja. Poput ocaja, i pouzdanje je jos ocekivanje, nai· me ono kojemu je dosao kraj, ocekivanje izlaza o kojemu vise ne mote biti sumnje. Ali dok se u afektu ofaja intencija' ocekivanja pokazuje samo le§inom, ona se u pouzdanju daje i predaje poput pametne djevice koja, ulazeci u zarucnikovu sobu, time svoju intenciju jednako poklanja kao sto od nje i odustaje. Ocaj gotovo posve dodiruje ono niSta kojem se priblituju svi negativni afekti ocekivanja; u horizontu je pouzdanja, naprotiv, gotovo ono sve na koje se bitno odnosi vec i najslabija nada, cak i ona proteta nepravom buducnoscu. Ocaj transcendira tako sto njegovo nista taloti intenciju u izvjesnost propasti, pouzdanje tako sto njegovo sve omogucuje da intencija prijec!!e u izvjesnost spasa. Dok, dakle, negativni afekti oeekivanja i njihove utopijske slike intendiraju, kao svoje bezuvjet· no, najzad paklensko, u bezuvjetnomu se krajnjih pred· meta intencije pozitivnih afekata ocekivanja isto tako

128

129

..._

neizbjezivo nalazi njihovo rajsko. Item: ako je raspolof.enje opci medij sanjanja po danu, onda su afekti otekivanja (zajedno s prigradnjom koju mogu prisloniti na popunjene afekte, recimo zavist iii osobito postovanje) direkcija sanjanja po danu. Oni daju liniju kojom se krece fantazija predodZaba sto anticipiraju i kojom zatim fantazija gradi cestu svojih zelja iii takoc:ter (kada su afekti ocekivanja negativni) cestu svojih netelja. Cesta zelja, s krajolikom kojemu smjera, kao cesta nade nije bogatija, ali je u evidentnoj mjeri omiljenija i zivlja od ceste netelja iii straha; barem u onih pokoljenja koja teze iz tame u svjetlost. Obje buducnosne intencije, jednako one afekata ocekivanja kao i one predodZaba ocekivanja, setu po smislu u jos-ne·svjesno, to jest u jedan razred svijesti koji sam ne valja oznaciti kao popunjen, nego kao anticipatorski. Sni na javi, ukoliko sadrfavaju pravu buducnost, svi zajedno krecu u to jos-ne-svjesno, u nepostalo-nepopunjeno polje utopijskoga. Njegovu, ponajprij" psihicku tvorbu sada valja istraziti; naskroz cum ira et studio, s pristranoscu za pojmljenu fantaziju prema naprijed, za objektski moguce u psihickom priblizavanju tomu. Jer samo u otkricu jos-ne-svjesnoga ocekivanje, prije svega pozitivno, stjece svoj rang: rang utopijske funk· cije, jednako u afektu kao i u predod!bi i u misli.

OTKRICE JOS NE-SVJESNOGA ILi SVITANJA PREMA NAPRIJED It

15

JOS-NE-SVJESNO KAO NOVI RAZRED SVIJESTI I KAO RAZRED SVIJESTI NOVOGA: MLADOSTI, MIJENE DOBA, PRODUKTIVNOSTI POJAM UTOPIJSKE FUNKCIJE, NJEZIN SUSRET S INTERESOM, IDEOLOGIJOM, ARHETIPOVIMA, IDEALIMA, ALEGORIJAMA-SIMBOLIMA The cistern contains, the fountain overflows. ' William Blake 'l"uxiji; iaTl >.6yoi; icxuT6v cx()~c.>v

Dull je svojstveno zajedni~ko, koje se umno!ava. Heraklit

Dva ruba

Nutamji pogled ne osvjetljuje sve podjednako. On stedi avjetlo, uvijek osvjetljuje u nama samo malo dijelova. 8to zraka patnje uopce ne pogodi, za nas je nesvjesno. 8to se pogodi samo iskosa, napola je nesvjesno, na padajuci ill rastuci nacin, prema stupnju zapatenosti. Svjesno je polje na taj nacin usko, i na sve strane vodi u tamnije rubove, u njima se gubi. I prije, cak dok jos ono dusevno nije zaboravljeno, u njemu je mnogo neavjesnoga. Tako se neka bol i ne mora osjetiti, neki lzvanjski utisak mole ostati nezapatenim, iako psihicki nesumnjivo postoji. On pociva ispod praga, bilo da se zapatanje bavi drugim, pa je odvraceno, bilo da s ponavljanjem otupe cak i jaki podra!aji. Vee i u svjesnom p<>lju ima, dakle, posve bez zaboravljanja, svakojakih tamnijih, nimalo iii samo slabo svjesnih mjesta. Pravi rubovi svijesti ne leze, dakako, u prisutnom dozivljavanju, naprosto oslabljenom. Njih cemo naci, naprotiv, ondje gdje svjesno jenjava u zaboravu i zaboravljeno131

Ill

mu, gdje dofivljeno tone ispod ruba, ispod praga. A eto: njih na drugi nacin ima i na nasuprotnoj strani zaborava, gdje ono do sada nesvjesno svice. I ondje je u svijesti jedan rub, jedan prag, ovoga puta gornji, isturen vise ili manje daleko, iza kojega se psihicki bd ne svijetli. Ispod praga jenjavanja, ali takoder i iznad praga svitanja, jest relativno nesvjesno, pogled koji opafa mora se na to usmjeriti tek prisilno, s mukom. To je svakako podobno da bude predsvjesnim, jednako kada je ispod onoga sto se vise ne da zapafati, a kako 1i tek ondje gdje se podife novo koje jos nikomu nije palo na um. Oboje se moze iza svojih rubova prizvati, vise ili manje osvijetliti. Dvojako znacenje predsvjesnoga

Dusevni zivot svagda uokviruje u isti mah i veeernje i jutarnje. Nocni se san krece u zaboravljenomu, potisnutomu, dnevni san u onomu sto se jos uopee nikada nije iskusilo kao prisutno. $to lezi izvan svjesnog polja, vec se kojih dvjesto godina opcenito naziva nesvjesnim. Veliko je otkrice bilo da se dusevni !ivot ne poklapa sa svijdcu. Nesvjesno vrijedi, dakako, samo kada se zamislja kao sposobno da bude svjesnim, ne kao naprosto nesvjesno sebe, recimo poput kamena, nego kao predsvjesno. Ali i kao predsvjesno, psihicki se nesvjesno razumjelo, i do danas se razumije, jedino kao ono sto pociva ispod praga svijesti i iz nje je potonulo. Nesvjesno pociva - prema tom shvacanju - u talogu na dnu; ono pocinje unazad od sve dalje umanjivane svijesti. Nesvjesno je tu, dakle, isklJUcivo ne-viJe-svjesno; kao takvo, ono nastava jedino Mjesecev krajolik cerebralnoga gubljenja. Ono, prema tomu, kada ga i psihoanaliza naziva predsvjesnim, nije osvitak svijesti o sadrlajno novomu, nego je staro sa starim sadrlajima, koje je samo potonulo ispod praga i moze ga ponovo prekoraciti s pomocu vise iii manje glatkog prisjecivanja. Na taj je nacin nesvjesno u Freuda jedino zaboravljeno (u njega zapravo predsvjesno, koje je nor-

i

i

! '

malno bez daljnjega sposobno da bude ponovo svjesno) Ui je pak potisnuto (u njega zapravo nesvjesno, »ne aamo deskriptivno nego i dinamicki nesvjesno«, koje nije sposobno da bez daljnjega bude ponovo svjesno). K.asniji Freud, doduse, istice da osim zaboravljenog i potisnutog nesvjesnoga postoji i treea vrsta, naime nesvjesno »U samom Ja«. »I dio Ja, bogzna kako vafan dio Ja, moze biti nesvjestan, zasigurno je nesvjestan«; Freud, medutim, odmah nastavlja: »Ako uvidamo da 1mo tako prisiljeni ustanoviti jedno trece, nepotisnuto nesvjesno, onda moramo priznati da za nas karakter nesvjesnosti gubi na znacenju« (Das Ich und das Es, 1923, s. 17). Na znacenju stoga sto se to trece nesvjesno (kao njegove pojave Freud neocekivano navodi eak i znacajne duhovne proizvode) ne p6korava shemi potiskivanja. Ali tako se dodiruje ono predsvjesno koje 1e uopce ne uklapa u Freudov koncept, predsvjesno u drugom znacenju, s druge strane, gdje ne treba razjasniti potisnuto, nego ono sto se uspinje. Nocni se san mofo odnositi na ne-viSe-svjesno, onamo on i regredira. Ali dnevni je san nanesen na novo, harem za sanjara, a zacijelo i novo po sebi, u svojem objektivnom sadrlaju. U dnevnom se snu tako objelodanjuje vafno odredenje joJ-ne-svjesnoga kao razreda kojemu taj san pripada. Tako se otvara krajnja psiholoska izvjesnost dnevnog sna, nju valja protumaciti. Ona je do sada potpuno izostajala iz pojma, jos nema psihologije nesvjesnoga druge strane, sumraka prema naprijed. To ne1vjesno ostalo je nezabiljefeno, premda tvori pravi pro1tor pripravnosti na novo i proizvodnje novoga. Jos·ne-svjesno isto je tako, doduse, predsvjesno kao i ne1vjesno potisnutosti i zaborava, ono cak na svoj nacin pravi potdkoce i prufa otpor jednako tako kao i ne1vjesno potisnutoga. Ali njemu niposto nije nadredena danasnja, manifestna svijest, nego buduca, sto tek uzlazi. Tako je jos-ne-svjesno jedino predsvjesno dolaze~ega, psihicko rodno mjesto novoga. A odrlava se kao predsvjesno nadasve stoga sto je upravo u samom njemu prisutan sadrfaj svijesti koji jos nije postao posve manifestnim, koji tek svice iz buducnosti. Koji zgodi133

132

.a..._

mice nastaje eak objektivno prvi u svijetu; tako u svim produktivnim stanjima, koja su u srodstvu s onim cega jos nije bilo. Za to je disponiran s'an prema naprijed, time je nabijeno jos-ne-svjesno kao nacinom svjesnosti onoga sto nastupa; tu subjekt ne njusi podrumski smrad, nego jutarnji zrak.

'

Jos-ne-svjesno u mladosti, mijeni doba, produktivnosti Svaka svjefa snaga nt1Zno ima u sebi to novo, k njemu se krece. Njemu su ponajbolja mjesta: mladost, vremena sto smjeraju da se promijene, stvaralacka proizvodnja. Vee i mlad eovjek, koji osjeca da se u njemu nesto krije, zna sto to znaci, to sto svice, sto se ocekuje, taj glas sutrasnjega. On osjeca da je pozvan za nesto sto kruzi u njemu, krece se njegovom vlastitom svjelinom i natkriljuje sve do sada postalo, taj svijet odraslih. Dobra mladost vjeruje da ima krila i da sve sto je pravo ceka njezin uzavreli dolazak, stoviSe, da ce ona to stvoriti ili u najmanju ruku osloboditi. S pubertetom pocinje tajna zena, tajna zivota, tajna znanosti; koliko Ii neistrafenih polica vidi mladost, citajuci, kako svijetle pred njom. Zeleno doba prepuno je sumraka prema naprijed, on je preko polovice sazdan od joA nesvjesnih stanja. Ona u mladih ljudi zacijelo dolaze u opasnost, u starosti izmedu dvadeset pet i trideset godina. Ali sto se od mladosti oddalo do tada, ljudi koji nisu za- · rafeni trulezi jucerasnjega i nisu se njoj zakleli zauvijek ce zadrfati pred ocima - kao ono toplo, svijetlo, u najmanju ruku puno utjehe. Glas onoga biti drugacijim, biti boljim, biti ljepsim u tim je godinama jednako glasan kao sto je i neistrosen, !ivot se zove •sutra«, svijet •mjesto za nas«, Dobra mladost svagda slijedi melodije iz svojih snova i svojih knjiga, nada se da ce ih naci, poznaje vrelo lutanje u tami selom i gradom, ceka slobodu sto leli pred njom. Ona je ce!nja van, gledanje van iz zatvora izvanjske prisille sto je postala pljesnivom iii izgleda pljesnivom, ali i iz vlastite nezrelosti. Cefoja da se !ivi poput odraslih tjera, all tako

134

da taj !ivot bude potpuno preinacen. Na<1e li se mladost eak u revolucionarnim vremenima, dakle u mijeni doba, i ne bude li joj glava, kao sto danas "tako cesto biva na Zapadu, prijevarom obenuta natrag, onda ona pogotovu zna sto maci san prema naprijed. On tada od neodrettenog, prije svega privatnog nasluCivanja prelazi u socijalno zaostrenY., socijalno angafiranu slut~ Najsiri primjer toga. Oa.li su nekoc ruski narodnjaCi koji su odlazili u ruski narod da bi se zajedno s njim borili za obaranje carizma - sentimentalnim ill srditim jutamjim rumenilom. Razgovori mladih teeajki i studenata tu SU ~topizirali na prasnom bulevaru ruskog maloga grada. A kasnije, pri sve vecem, socijalistickom vidjelu, u velegradovima, ujedinjeno s radnicima, solidno je dorastalo jutamje rurµenilo sto je pocivalo u svijesti i ispred vremena. Dt1Ze od pol stoljeea eak je i ruski zabavni roman prije oktobarske revolucije prikazivao mladef tako sto je njoj vazda na pameti mijena vremena. Njemacka je imala svoje revolucionarne studente u Sturm-und-Drangu, u predmartovsko doba, a njih ima i danas, s ciljem pred ocima, u novoj Republici; ondje su mladost i kretanje naprijed sinonimi. U takvim vremenima, i kada su god ona aktualna, nije, dakle, u zraku puki fiziolo!ki osjecaj proljeca nego i vise od toga: vrijeme sto se mijenja sparno je, u njemu kao da je zatvoren gromonosni oblak. Stoga su kategorije vremenskih prilika i rattanja oduvijek bile upu. rene na nj: kao tiSinu prije bure iii kao mart u povijesti ill ponajjace, najkonkretnije: kao drustvo koje je bremenito novim dru!tvom. Vremena poput na§ega dobro razumiju stanje mijene; cak njezini neprijatelji, faSisti u ltaliji i u Njemackoj, mogli su samo jo! varati, tako sto su se revolucionamo preodijevali, odijevali marazam kao proljetno sunce. Mijene doba i same su mladenacka vremena u povijesti, to jest one objektivno stoje pred dverima drustva §to se nanovo uspinje, kao sto mladost subjektivno osjeca da stoji na pragu dana !ivota koji jo§ nije svanuo. Najpregledniji egzemplar takve mijene do sada je renesansa, osobito i s ideolosko-kulturne strane. Tu je od prvog prevrata feudal135

nog drustva u gradanski-modemo jasan kao gotovo nigdje prodor i ocekivanje, jo~ne-svjesnost kao svjesna slutnja. Incipit vita nova, to je tada i psihicki oznacivalo aurorsku kvalitetu vremena: jos progresivni poduzetnik ustao je, s njim i osjeeaj individualnosti; nad horizont je izronila svijest nacije; individualizacija i perspektiva usle su u osjeeaj prirode i sliku krajolika; daleka se zemlja sama otvorila i razotkrila nove kontinente; nebeski se svod raspuknuo i oslobodio pogled u beskonacnost. Sva svjedoeanstva iz mijene u petnaestom i sesnaestom stoljecu potvrd:uju u njoj krajnje mocno predsvjesno, sto je pobjed:ivalo prostor, odlazilo dalje od do tada postavljenih Herkulovih stupova. Otpocela je totalna obnova umjetnosti, zivota, znanosti, iii se priCinjalo da pocinje; to tricetvrt-sata-do-dana pojavljuje se jos dosta kasno, ali isto tako i dovoljno artikulirano, u Baconovu »Novum organono:: »Ja znam da ce poslovno slobodni ljudi u zajednickom radu na mojem putu postiCi velike stvari. I da nisam tako uvjeren u to da ovamo i ne dopire tako silan i neoporeciv vjetar s obala jednog novog svijeta, mi bismo ipak morali pokusati da se izbavimo iz mucavosti svojeg bi· jednog znanja o prirodi.« Zrakom takvih proljeca historije zuje planovi sto traZe svoju izvedbu, zuje misli u inkubaciji. Nikada prospektivni akti nisu cdci i skupniji nego tada, nikada anticipatorsko u njima saddajnije, nikada dodir s onim sto nadolazi neodoljiviji. Tako SU sva doba mijene puna jos-ne-svjesnoga, cak prepuna; i to nosi klasa sto je na usponu. Izraz naknadnog iskustva tog stanja jest monolog u Goetheovu Faustu. I tu su dogrdjelost, san na javi, jutarnje rumenilo ingredijencije onoga ispred. Takva se vremena bave isto tako i problemima sto su se u postojecoj zbi· lji tek jedva pojavili kao klice. Tako renesansa, kao jos poslije i Njemacka u razdoblju genija, iskapa razvojne tendencije epohe, izlaze ih jutarnjem svjetlu, svjetlu novog dana. Covjek se u takvim vremenima jasno osjeea kao nedefinirano bice, kao bice koje je zajedno sa svojim okolnim svijetom zadaca i golema posuda puna buducnosti.

Kako Ii tek svitanje prethodi samom stvaranju, kako Ii je u njemu osebujno. Pokazuje se da duhovnu produktivnost, stvaranje, osobito ispunjuje jos-ne-svjesno, to jest mladost, koja se pri tvorenju potencira; ona se i tu pretpostavlja i trajno je djelatna. Mladost kad je nadarena ima svoj pocetak koji se lako gubi, kao u Lenaua sapat trstike: Pomislih da cujem ddak tiha zvuka glasa tvog i nestanak u jezeru tvojeg pjeva drafesnog. Mladost u nastavku uziva zahvalnost nastajanja i prufa njegovu eudesnu sliku §to se rad:a, koju valja oblikovati, kao u Goethea u Predigri u kazalistu: Tad ono doba meni vrati kad i sam joste nastajah, kad vrelo pjesme ne htje stati §to u sebi ga stisavah, kad magle svijet jo§ su krile, jo§ cuda snio pupoljak, jos tisuce ja rufa brah, kad pune doli njih su bile. Mladost jednako odlucno ostaje pri produkciji i kada se ona zavdi, ona je, ne trafeci garanciju, prozeta smjelo§cu iii smionom anticipacijom i kada je posao dovrlen; tako u Klopstocka, u odi »Prijatelju i neprijateljuo:, jo§ trideset i tri godine nakon sto je poceo pisati »Mesijuc: Puna !ed:i za besmrtnoscu bijase vrela du§a mladiceva. Bdijah i sanjah o smjelom putu oceanom buducnosti. Hvala tebi, moj rani vodieu, §to si meni pokazao moj genij, ma kako ondje bilo strahotno. Kako Ii je upucivala tvoja zlatna palical

136

137

....

Preplasila su me pjesnicka djela visokih jarbola, punih jedara, pa ipak potonulal

balo oblikovati, skriva, kad izgleda da to eak ocijuka sa avojim povlaeenjem. Kada rad mofe pobjeci svojim lzvditeljima prije prodora novog jurisa, buduci da ga iziskuje osobito hlrno; kada se tema rada postvari kao neko bice sto se koleba, sapuce, i samo je neodlucno, pa se pricinja da svoju mlakost spocitava moranju iskaza. Pa ipak, tko se vezao uz neku zvijezdu, taj se ne okrece, kafe Lionardo, i moral produktivnosti prokulava se tako sto se dovdava sve zapoceto, sto se kontura zamiSljenoga iznosi na svjetlo dana cista i uokvirena. Kako li tek kada se u isti mah mladost, mijena doba i produktivnost podudare sa sretno nadoslim talentima. Kao sto se to posrecilo u mladom Goetheu, u fragmentu Prometeja, u golemoj dimenziji intencije »Fausta«, vec i Prafausta, ali tako
Do turobnosti ja se uozbiljih, udubih se u svrhu, u dostojanstvo junaka, u temeljni ton drianja, hod, nastojah, voden poznavanjem duse, proniknuti sto je ljepota munje, letjeh i lebdjeh naokolo pod spomenicima domovine, tra!ih junaka, ne nadoh ga: dok napokon ne padoh umoran, kad odjednom, kao iz drijemefa probuden, ugledah kako zrace oko mene poput plamena munje. Mladenacko svjetlo, produktivno, koje se znade susresti takoder i u pradavnom zbivanju kao da ono nije prastaro nego je objavljenje, i u Holderlina odriava bud· nim jutro u svijetu koji je jos zamracen, velikom himnom u east ex oriente lux, himnom u east danu koji je nov i nesto kazuje: Jer, kao kad s divno ugo
Jo§ o produktivnosti: njezina tri stadija Toliko o velikom nemiru, kada se en odjene snom prema naprijed. Kao djelatnom nemiru, s novim iskonom nasuprot ukrucenosti, koji se oblikuje kao pun slutnje. Ta je slutnja i u svojoj obicnoj pojavi smisao za ono sto se utire. Budne Ii stvaralackom, povezuje se s fantazijom, nadasve s objektivno mogucom. Radno sposobna slutnja jest duhovna produktivnost, sada promatrana

Produktivnost ne prestaje da se budi, onako kako nju budi trn moranja da kale. Moranje kazivanja pogotovu prisiljuje kad se ono Ito lebdi pred ocima, Ito bi tre-

138

139

~

kao oDo sto oblikuje djelo. Poblife, produktivDost se odrec:tuje kao trojaka, kao trojako rastuce protezanje u Dedoslo: kao inkubacija, kao takozvana iDspiracija, kao eksplikacija. Sve tri spadaju u sposobDost putovati dalje naprijed preko dosadasnjih rubova- svijesti. lnkubacija je puna !estokog predmnijevanja, ODO smjera trdenomu koje je u sumracnom nadolasku. Magle su i psihicki ponajbolje vrijeme za sjetvu, samo se ne smije pri njima ostati; postoji i stadij tame, ali upravo s intenzivnom priroc:teDom skloDoscu da se rasvijetli. Stanje priroc:tene sklonosti vec je po sebi proturjecnost koja hoce da se razrijesi; ta je sklonost jednako neoddivo, pla§ljivo kao i sretDo stanje u kojemu nismo ono §to na§a priroda prema svojem najrealnijem na· stojanju jest, i isto tako jesmo sto ona jos nije, Ta proturjecnost traje jos i u razvijenije priroc:tene sposobnosti ili vreDja, u kojem se vec priprema i pripravlja izricaj i lik s viSe koDtura. Svakako, tu je uvijek prezeDtno ocekivanje, svejedDO jos s kojim se vecim ili maDjim Dabojem pojavljuje tricetvrt-sata-do-dana. Za tom iDkubacijom onda dalje slijedi razja§njenje, Dajcesce naglo, muDjevito; ono kao da dolazi izvana ili, lose protumaceno, odozgo dolje. Stoga se za to udomaCio izraz inspiracija; ODa OZDacuje to naglo, sto je banulo razjasnjavajuci i oduhovljujuci, to nenadano proziranje. Inkubacija, koja nosi nesto po sebi nijemo, koja dapace mofo zbog preobilnosti katkada lzazvatl neku vrstu praznine svijesti, ta zatvorenost sada se razrjesava. Rjesenje se u laksim slucajevima mo!e do· goditi zahvaljujuCi navali domisljaja, takvih da samo okrufaju glavnu misao i1i je najavljuju; katkada l slijede iza nje, nakon sto se po.Java glavne misli vec dogodila. Sama njezina pojava dolazi nadmocno i naizgled je u tolikoj mjeri rjesenjem problema te izgleda kako u vrijeme inkubacije i njezina mozganja uopce nije bilo misli. Popusta i krajnja koncentracija kojom se odlikovala zatvorenost posljednjeg stadija i koja na Dilrerovu grafickom listu •Melankolija« Iefi u sobi kao ka· mcna kugla, to jest: kao simbol misljenja sto je sa svih strana okruzio onoga koji mozga. Rjesenje izranja 140

1kokovitim procesom, prividno tako neposredovano, to jest bez svijesti o dugotrajnom doba vrenja, da inspiraciju, ·pored osjeeaja sreee osloboc:tenja, lako prati i osjeeaj kako se dogodilo cudo magicnog poklona, taj je osjeeaj dapace tada i dovela sa sobom inspiracija. Ali u svakom je slueaju s njom dana vizija povezana s opijenoscu srecom, uz to s najvecim olaksanjem, premda pri tomu valja brisati jednako magicko-arhaicka kao i transcendentna tumacenja, svu tu pljesnivu posvecenost. Produktivni nije saman, niti je psiholoski komad pradoba; .niti je on plamen eac:ti iz tog bezdana, niti je pak, kao sto je jos Nietzsche htio koketno podsjetiti, piStaljka visih sila. Ta traDsceDdeDtDa mitizacija inspiracije, kao da ona silazi odozgo dolje, pogotovu je bespredmetDa; Djezina je prednost pred magicko-arhaickim jedino to §to ona barem hoce biti primjerena samom transcendere, sto ce reci: prekoracujuci prosirujucemu duhovnog stvaranja, i ne !eli ga iskriviti u poniranje, u jezik noci. Da se tu u aktu produktivnosti niposto ne dogac:ta arhaicka regresija, pokazuje upravo postojano iskustvo svjetla sto je povezano s inspiracijom. To je iskustvo u vecini slucajeva takoc:ter posve jarko, mo!e se notirati kada je svijest na visini, tako na najeuveniji nacin u Descartesa kada je otkrio princip Cogito ergo sum: •10. studenoga 1619, kada mi je svanula svjetlost cudesDa otkrica.« Pa §to je onda okoliS u kojem se pall to svanuce, kad vise od praznovjerja nije pru!ilo ni ono 8amaDsko tumacenje polazeci odoz· do, niti entuzijasticko polazeci odozgo? Okoli§ paljenja inspiracije u susretu je specificno genijalne, to jest stvaralacke priroc:tene skloDosti sa sklonoscu vremena da pru!i saddaj koji je zrio da progovori kao izricaj, oformljenje, provedba. Na raspolaganju ne moraju biti, dakle, samo subjektivni nego i objektivni uvjeti za iz· ricaj nekog novuma, oni moraju biti zreli, kako bi to novum moglo dospjeti iz puke inkubacije do proboja i iznenadnog pronicanja sebe. A ti su uvjeti svagda ekonomsko-socijalni uvjeti progresivne vrste: da na to nije pozivao kapitalizam, subjektivno pozvanje za Cogito ergo sum nikada ne bi naSlo svoju inspiraciju; da

..

141

rijski razvoj jer genij se mora preko svega danoga naci neposredno vani, i ono eemu je prema objektivnom tijeku stvari vrijeme, uraditi kao svoje privatno zadovoljenje. Unutar te zadace on vlada demonskom snagom, izvan nje on je nemoean i moze se svakojako uobliciti, ali ne moze stvarati novoc (Psychologie, 1843, s. 54. i dalje). Kako bi se tek to odrec.1enje tada, 1843, izvrsno podudarilo s Marxom, mladim genijem koji je kao malo tko drugi poceo ostvarivati objektivno nuino u jednoj sferi kao svoju individualnu sudbinu i koji je kao nitko drugi iskusio kako se proboj inspiracije njegova djela Ito se tada dogac.1ao nalazi u potpuno shvacenoj podudarnosti s drultvenohistorijskom tendencijom njegova doba. Tako inspiracija uopce, kada god tvori djelo, dolazi iz susreta subjekta i objekta, iz susreta svoje tendencije s objektivnom tendencijom vremena, i munjom je s kojom ta konkordancija pocinje. Tada se zbiva paljenje, ono je naskroz imanentno; inspiracija je tada svaki put izbijanje svjetlosti u samom bitku-tendenciji-latentnosti, izazvano njegovom toga puta najjaeom svijdcu. Na to se onda u autoru nadovezuje jasna ideja djela koja, kao ni prije u inkubaciji tako ni sada u inspiraciji, jol nipolto nije zadovoljna sa sobom, tdi, naprotiv, dalje, i kojoj valja iz bljeska Ito je pokazao nov krajolik dospjeti u topografiju toga krajolika. U njoj se napokon izvodi ono Ato je pokazao nemir i njegova slutnja. To se dogac:!a u posljednjem cinu produktivnosti, u mukotrpnoj, radilnoj eksplikaciji. Genij je marljivosti, ali ona Ito nece dopustiti da izrada igdje zastarl, da je lgdje napusti trajna opsjednutost. Ne smije nastatl prekld, ni izmec.1u vizije i djela ni izmec.1u djelll i vizije: •Prva svjetlostc, kde van Gogh, •U kojoj je pocivao zapaljujuci dojam, morala je vec i sama poceti da takoc.1er slika.c Tako je genij specificna marljivost nolenja uglednog svjetla dalje do njegova izrieaja, pa majstorska lzvedba ne daje planlranomu samo vecu snagu nego l vecu dubinu. U iskladu s istinskim zapazanjem u Schopenhauerovoj recenicl: •Talent je nalik strijelcu kojl pogac:!a cilj koji drugi ne mogu dostici;

na to nije poceo pozivati proletarijat, spoznaja se materijalisticke dijalektike ne bi mogla otkriti, ili bi ostala pukim mudrujuCim aper~ujem i ne bi se poput munje zarila u ne viSe naivno narodno tie. Item, proboj, taj eesto iznenadni silan udar svjetlosti u genijalnom individuumu, dobiva gradu od koje se upaljuje, jednako kao i gradu koju osvjetljuje, jedino iz novuma samog sadrfaja vremena, novuma sto sili k misli. To se, valja shvatiti, dogac.ta i tada kad sama receptivnost nekog vremena, kao sto cesto biva, nije na visini tog vremena, pogotovu njegovih daljnjih kretanja, njegovih vazda djelatnih tendencija i latentnosti. I tada inspiracija dolazi iz zadatka vremena koji se u genijalnom individuumu saslusava i u skladu s njegovom priroc.1enom sklonoscu tumaci, potencira njegovom potencijom. Tajna svijeta sto se kao nasa zadaea probija vremenom i izbija pred veliku nadarenost dovoljno je, doduse, mocna te one sto su pozvani da je artikuliraju oddava nabijenima inkubacijom, ali jos nije dovoljno mocna da bi ispalila · hi tac onog nacina rasvjetljavanja koji je upravo moguc, koji drustveno predstoji. Cak se i u najveCih talenata, dok vide samo tajnu svijeta, bez kon· kretnog odnosa prema vremenu, pojavljuje tek to usko grlo inkubacije koje je Hegel, osvrcuci se na jedno zatiSje u svojim pocecima, opisao jednom ovako: •Poznajem iz vlastita iskustva to raspolozenje duAe iii dapace razuma, kad jednom ono s interesom i onim Ito ga progoni zaglibi i;. kaos pojava i . , . u sebi svjesno cilja, jos nije stiglo do jasnoee i raAclanjenosti cjeline ... Zacijelo se uopce u svakog covjeka · nac:te takva prekretnica u njegovu zivotu, nocna tocka koncentraclje njegova bieac (Briefe von und an Hegel I, 1887, s. 264). A sto se tice uopce nume podudarnosti s historijskim kairosom kao konstituirajucim svojstvom genijskoga, hegelovac Rosenkranz, imajuci na umu svojega meltra, primjecuje krajnje umjesno: •Genij nije poput talenta velik zbog svoje formalne svestranosti, iako je mole posjedovati, nego zbog toga Ato ostvaruje ono objektivno nuino u nekoj sferi kao svoju individualnu sudbinu. Upravo je stoga njegovom mjerom jedino hlsto-

143

142

...

genij pak onomu koji pogac:ta cilj do kojega drugi uopce ne mogu vidjeti.« Upravo ta istina takoc:ter i podize Schopenhauerovu inace do temelja pogresnu definiciju genija, da je genij cisto staticno oko svijeta, dakle da niposto ne mote hitati naprijed. Ali upravo zato sto genijalnost vidi, pogada preko svakog horizonta redom, ona nije kontemplativno-staticno oko svijeta, nego pionir na granicama svijeta sto napreduje, eak je i sama vatan dio tog svijeta sto se tek stvara. Psiholoski, genijalnost je pojava osobito visokog stupnja jos-ne-svjesnoga i pojava sposobnosti svijesti, na kraju je, dakle, snaga da se eksplicira to jos-ne-svjesno u subjektu, u svijetu. Prema obilju svojeg jos-ne-svjesnoga, to jest svoje posredovane nadraslosti do sada svjesno danoga, do sada ekspliciranoga i oblikovanoga u svijetu, odrec:tuje se stupanj genijalne nadarenosti. Razlikovati pri tomu umjetnicki i znanstveni genij, na ovoj tocki jos nije nuzno; jer sentencija Danteova »L'acqua che io prendo giammai non si corse« psiholoski vrijedi jednako za umjetnicka kao i za znanstvena djela od ranga. Oblikovanje do sada jos neoblikovanoga, taj kriterij djela nekoga tko je genijalan, jednak je i u umjetnosti (oblikovanom odslikavanju nekog realnog vic:tenja) i u znanosti (pojmovnom odslikavanju tendencijske, latentne strukture realnoga). Eksplikacijama u umjetnosti i u znanosti jos je, dakako, i u tim razlicitim slojevima objektivnosti zajednicko to sto se svagda i same nalaze u procesu objektivnosti, sto stoje, ukoliko saddavaju dovoljno genija, na njegovu frontu. Genij kao uznapredovala svijest i ucit~lj te svijesti upravo je stoga i krajnja osjetljivost za prevratne tocke u vremenu I njegovu materijalnom procesu. Jest snaga i sposobnost stajati na visini tog vremena i ono suznalacki informirati o krajoliku i horizontu te epohe procesa. Stoga je posve ispravno sto Carlyle slavi rljec genija kao rijec koja je upravo rjesenjem slutnje vremena: •Sto kde duhovni prvoborac, umalo su rekli vec svi ljudi, ceznuli su za tim da to izreknu. Uz njegovu misao ustaju misli sviju, kao iz bolnog zacaranog sna, i njoj uzvracaju odobravanjem.« Iako se to odobravanje eesto pojavljuje tek u

slijedece generacije ill jos kasnije, prah za hitac bio je u pripravnosti vec prije, i publicitet vremena samo nije cuo pucanj, upravo stoga sto se dogodio na horizontu. Stovise: na eksplikaciji neeega jos-ne-svjesnoga najbolje se vidi: Citavo jos-ne-svjesno psihicka je reprezentacija jos-ne-nastaloga u jednom vremenu i njegovu svijetu, na frontu svijeta. Pravljenje svjesnim jos-ne-svjesnoga, oblikovanje jos-ne-nastaloga, samo je u tom prostoru kao prostoru konkretne anticipacije, samo se u njemu dize vulkan produktivnosti i izbacuje svoj oganj. Samo kao fenomen novuma razumljivo je i majstorstvo u djelu genija koje je uobieajenoj nastalosti tuc:te. Otuda svako veliko umjetnicko djelo, povrh svojega manifestnog bica, ostaje nanesenim jos i na latentnost druge strane, to jest na saddaje buducnosti koja se u njegovo vrijeme jos nije bila pojavila, ako ne i na sadrfaje jos nepoznata konacnog stanja. Samo zbog tog razloga velika djela imaju svim vremenima nesto kazati, i to novum sto dalje tumaci ono sto prijdnje vrijeme na njima jos nije bilo uocilo; samo zbog toga jedna operska bajka poput Carobne frule, ali i jedan historijski lokaliziran ep poput Ilijade nose u sebi vjecnu mladost. Proizlazi: eksplikacije sto su se pretvorile u djelo genija nisu samo potpuno izrekle svoj vlastiti dan, u njima krufi i trajna ek~plikacija onoga plus ultra. Njegovo mjesto, mjesto jos-ne-svjesnoga, tu je ponajmanje u tlu podsvijesti kao mjestu kamo je vec svjesno bivse, vec dozivljeno-osvanulo, naprosto potonulo. Njegovo je mjesto na frontu, gdje se geneza nastavlja, gdje se ona cak kao geneza pravoga jos uvijek tek nakanjuje da zapocne s pocetkom. Vode zaborava teku podzemnim svijetom, ali kastaksko vrelo produktivnosti izvire na Parnasu koii je brifeg. Tako produktivnost, premda dolazi iz dubine, radi upravo tek na svjetlu i svagda ponovo odrec:tuje novi iskon, naime onaj sto je na visini svijesti. To,i se visini prilici da iznad nje bude plavetnilo kao boja suprotna Orku, kao tamni pa ipak transparentni nimbus oko svalce prave eksplikacije. To plavetnilo, kao boja daljine, oznacuje jednako tako slikovito-simbolicno i ono sto sadriava buducnost, jos-ne-nastalo

144

145

....._

u zbilji, na Ito se napokon odnose znabljni izria&ji, upravo zato Ito prednja~. Tamno prema naprijed, kao tamno Ito postaje sve svjetlijim, pridru!eno je tako4er i u svojem izriblju onoj najjasnijoj svijesti pri kojoj dan nije napustio jutamje rumenilo, nego je upravo sve vise njime.

Radike u otporu Jto ga iaboravljeno i joJ-ne-svjesno suprotstavljaju rasvjetljivanju Nikad nije podjednako tesko prodirati u tamu Ito le!i straga i tamu Ito le!i sprijeda. Dakako, i pri sje6anju 1 pri radno sposobnom slueenju prag svijesti biva premjeiten. Ali pri jednomu njega valja spustiti nife, da bi ga zaboravljeno ili potisnuto prekoratilo, pri drugomu se granica pomice uvis. Dakako da se takoc:ler u oba slucaja neito opire postajanju svjesnim, ispoljuje se neki otpor premjestanju praga. Ali taj je otpor ne manje karakteristicno drugaciji, vec prema tomu treba Ii se zaboravljenoga sjetiti iii treba slueeno uobliciti. Psihoanaliza je u podrucju svojeg nesvjesnoga vee davno pokusala takav otpor obilje!iti kao otpor nehtijenja da se potisnuto ponovo razmota. Slmo je potisnuto tu trebalo nastati na taj nacin sto se pojavilo opiranje tomu da neki dusevni proces iii dogadaj koji je razlogom potiskivanju postane svjesnim. Tako je proces ostao iii postao nesvjesnim, samo je jol poslao u svijest neki svoj neuroticki simptom; ali taj simptom svaada vrijedi kao najava da neki proces nije dotivljen do kraja, da je bio prekinut, da pacijent s netim u sebi nije okoneao. I jednako opiranje, od kojega je oovjek obolio, nanovo se tijekom analitickog lijecenja suprot· stavlja podizanju u svijest potisnuto-podsvjesnoga; upravo to i jest otpor ne-vile-svjesnoga protiv svojeg postajanja svjesnim. Ukratko, tu otpor fundi· ra neka ocito postojeca volja; ako se ta volja slomi, onda ce zaboravljeno navodno bez daljnjega ponovo izroniti. Ta volja vrijedi pak kao volja Ito potpuno negira, i zbog toga Freud kafe: •Potiskivanje je 1

146

lDfantilna polazna stepenica osude.c lsti motivi koji

au doveli do toga da se stara trauma ucvrstila staju na put to: ~u da se ona ucini svjesnom. I prije svega: izac:te U potisnuto usprkos tomu na vidjelo, onda je ono ostarjelom starudijom koja se sad pogotovu zaboravlja, naime prevladava. Potpuno drugacije stoji pak stvar s nehtijenjem ondje adje se putuje u tamno prema naprijed. Otpor postaJanju svjesnim u oblasti joi-ne-svjesnoga rijetko iii nikada ne ispoljuje neuroticne crte. On se pokazuje samo tada kad u htijenju da se producira nastane nerazmjer izmedu snage i volje; taj nerazmjer, kao Ito je poznato, svakako izaziva jednu od najvecih patnji. Ali i tada lpak potpuno izostaje samozatvaranje u samoj volji za rasvjetljivanje, dakle samozatvaranje one vrste sto nastupa u subjektu kada se samo iznosi na vidjelo nelto potisnuto, dakle pri madu u ne-viie-svjesno. U subjektu volje produciranja uopce se ne pojavljuje otpor protiv te volje i njezinih sadrfaja, pogotovu ne protiv uspjeha putovanja u joi-ne-svjesno i protiv njegovih blaga: nehtijenja te vrste u onoga tko producira uopce nema. On to, naprotiv, prepusta primaocima djela, prepusta receptivnosti, tako cesto odbojnoj, onomu, dakle, Ito se prije nazivalo otporom tupog svijeta. Psihologija pak samog produciranja nipoito ne pokazuje unutrdnji otpor protiv akata rasvjetljivanja o kojima je tu rijec; naprotiv, otpor Ito pripada produkciji, i tu je udomaten, uopce nije otpor u ljudskom subjektu. On se, naprotiv, krije u stvari koju subjekt obrac:luje, i specificni napori eksplikacije samo odrafavaju taj otpor. On se krije u tegobnim vodama kojima brodi novum, u neuoblieenosti nove gra4e, njezinoj lisenosti svega uobicajenoga. Stoviie, cak i puki otpor koji pru!a receptivnost kad se zatvori prema djelima genija, kad ih preko svake mjere ne razumije iii kad nju ona samo ljute, potjece najzad, unatoc umijelanim resantimanima Ito pripadaju psihoanalizi, od nesklonosti prema tetini cinjenicno novoga; po ~mu se cak i tu otpor svojstven rasvjetljivanju joi-ne-svjesnoga na kraju prepoznaje kao otpor jo§ neprohodnog materijala. Svaki je pocetak u toj 147

oblasti te!ak, utoliko tezi sto je to novo u koje krece produktivno pionirstvo takoder i bitno novo stvari po sebi i za sebe koja se pojavljuje. Samo, dakle, stoga nove istine kao istine objektivno novoga istupaju u svojoj artikulaciji tako oklijevajuci i uvijek samo kao astra per aspera. Misli su lako na okupu jedino kao plan ill skica, ali samo korak dalje, i vec pocinje konkretna tdina djela. Ta ona eak i pri dovoljnom umijecu, i upravo pri njemu, uzrokuje da se mnoge ekspedicije u ateljeu, u laboratoriju, u radnoj sobi zabacuju, da na bezbrojnim bojnim poljima pobjeda izostaje ili se odgada. Item, to sto zadaje posla produktivnosti niposto nije ono potisnuto, nego je tezina puta jos-ne-svjesnoga, jos-ne-postaloga. Razlozi tomu stoje iskljucivo do terena stvari kao terena koji jos nije konaean, pogotovu nije bez daljnjega arondiran; ukratko, postoje vlastiti cuvari gornjeg praga i oni pocivaju u gradi. Ovakva djelotvorna prepreka pojavljuje se ponajprije i posvuda kao historijska. Tocnije, kao druJtvena; to i onda kad ono sto valja izreci ili spoznati samo po sebi niposto nije novo. Kada, dakle, treba steci samo novu spoznaju ali ne i spoznaju cinjenienog novoga, to jest: onoga sto tek sada nice kao cinjenica. Na taj nacin u povijesti postoji ekonomsko-socijalna prepreka vidiku, nju ne moze preskociti ni najsmioniji duh. U postojecu svijest stupalo je mnogo pretpostavljcnoga, unaprijed videnoga, i sama je ona to poentirala, osvjetljivala u jos-ne-svjesnomu; pa ipak je drustvena pregrada koCila izvedbu. Tako prvorazredni istrafivaci cesto nisu zbog svojega drustveno-historijskog stanovista i polazeci od njega dokucili ni pola Minerve (kao sto su stari i sami nazivali to otporno). Nijedan grcki matematiear ne bi bio razumio diferencijalni racun, cak ni Zenon, koji mu je stigao tako blizu. Beskonaeno malo, varijabilna velicina, lefahu totalno ispod horizonta grckog drustva; tek je kapitalizam pustio da ono do tada cvrsto i konacno tako potece te se mirovanje uzmoglo misliti kao beskonacno malo giban.Je, uzmogli su se misliti nestatieni pojmovi velicina. Ovamo spada i to da je grckim robovlasnicima bio tud pojam rada,

takoder u teoriji spoznaje, i upravo tu. Ona je spoznavanje neprestano poentirala kao motrenje koje prima, nigdje kao djelatnost; ma kako se blizu tomu mogla nalaziti, recimo, stoa i »subjektivni faktor« u njoj. Nisu svi uvidi i sva djela moguci u svakom vremenu, povijest ima svoj vozni red, djela sto transcendiraju svoje vrjjeme cesto se uopce ne daju ni intendirati, da se i ne govori o izvedivosti. To je Marx poentirao izrekom da eovjeeanstvo sebi uvijek postavlja zadace koje mofo rijesiti. Zadace sto transcendiraju svoje vrijeme, eak i kada se iznimno mogu apstraktno postaviti, konkretno su nerjesive. Ali i ta je prepreka fundirana napokon u historijskom stanju grade, prije svega u njezinu procesualno-nezakljucenom stanju, kakvim ono postoji u naporu, na frontu i u fragmentima. Tako i ondje gdje fragmentira neka tek nova spoznaja a ne jos i spoznaja necega cinjenicno novog; kako li tek ondje gdje, kao kod pojma rada, citava stvar - kao gradansko drustvo - lezi jos ispred horizonta. Onim sto u krajnjoj liniji odreduje otpor prema produktivnosti, i tu ostaje tegobnost voda kojima plovi stvar, ostaje tek racionirano smanjivana zatvorenost novuma u ukupnom procesu uopce koji se odvija kao svijet. Otpor u tomu, niposto nacelan, ali historijski-temporaran, notira se eak jos i ondje gdje je on toboz svladan, i to posredstvom smionosti. Tako u divnom Hegelovom anti-agnosticistickom prospektu: »Zatvorena bit univerzuma nema u sebi sile koja bi mogla pruziti otpor smionosti spoznavanja, ona se mora pred njom otvoriti i predociti joj svoja blaga i svoju dubinu i pru!iti ih na u!ivanje« (Werke, VI, 1840, str. XL). Vidi se, ni tu ne izostaje rijec otpor, premda se ponajmanje govori o predmetima nekakve podsvijesti. Citira se, naprotiv, zatvorenost citavog jednog univerzuma, i to zatvorenost upravo u odnosu na nesputanu smionost spoznavanja. Koliko li je tek veci otpor objektnosti prema subjekt-objekt-odnosu spoznaje onda kad se neki univerzum ne pojavljuje, kao u Hegela, panlogicki i u tomu ujedno zatvoren. Kad je neizvjestan jedan neodluceni proces koji povrh toga nijc signiran tako pouzdanim, svakom idealistickom pro149

148

.a....

kao nastajanju §to mijenja na dobro. Revolucija i genij uzdaju se da taj tegobni heliotropski posao nije bio uzaludan; unatoc otporu u samom njemu i u kvasu svijetu.

fesoru bliskim imenom kao §to je duh. U potpunoj suprotnosti s tim nosilac procesa zove se materija, i ona je bit koja niposto vec po sebi, slifoo takozvanoj svjetskoj misli, ne sjedinjuje subjekt s objektom, osim tijekom teskog rada koji otefava upravo tegoba otpora. Jos zatvorena bit univerzuma, koja upravo kao materija pociva u jos nezakljucenom procesu svojega objektiviranja, ponajmanje se dade odraziti iii deklarirati kao dovrseno, cak zanosno jasno kao sunce. Jos nenastalo, jos neuspjelo posebna je divljina, prema opasnostima mofo se usporediti s divljinom u koju jo§ nitko nije stupio, prema nedolasku mogucnosti nju nadma§uje. To joS-ne-nastalo, eak jos-ne-uspjelo u objektu, fundira, dakle, potonji otpor, ocito je pogotovu on drugaciji od otpora potisnutosti iii skrivena postojanja. Sama tajna svijeta ne pociva u nekoj vrsti jame za kozmoanaliticke otpatke, nego u horizontu buducnosti koju valja steci, i otpor koji ta tajna suprotstavlja svojem otkrivanju nije otpor neke zakljueane skrinje, kao u mitovima 0 demonskom blagu, pokraj koje SU psi pakosna pogleda §to je CUVaju, nego je tu rijec o otporu §to ga prufa obilje koje se jo§ s!mo nalazi u procesu, jos nije manifestno. Iz toga proizlazi, sto je karakteristicno, da se objektivni idealizam, napokon i spiritualizam, najvecma poduhvacao odredi· ti bitnost iza pojave prema pogre§noj jednad!bi mi§ljenje = bitak, kao da je on samo geografski na nekom drugom mjestu, dok je Marx, kojega se zacijelo ipak ne moZe sumnjiciti zbog »agnosticizma«, govorio vec i 0 »carstvu slobode« gotovo samo privativno, naime kao o pukom nepostojanju znacajki klasnog dru§tva, ill u krajnjem slueaju u vrlo nesagledivom, jo§ potpuno neodredenom znacenju »Opriro4enja COVjeka, OCOVjecenja prirode«. Takozvana bit univerzuma jo§ je, dakle, zatvorena u smislu: jos-ne-pojavljenosti same sebe; uslijed toga njezina zadaca-priroda nju otet.ava. Da bi se tezina uklonila, nije potrebna >Samo spoznaja u smislu iskapanja onoga sto je bilo, nego spoznaja u smislu odredivanja plana onoga §to nastaje; uz to je potrebna spoznaja sto i sama odl~no pridonosi tom nastajanju

Epilog o prepreci koja je tako dugo onemogueivala pojam jo§-ne-svjesnoga

Nutarnji pogled, zacudno, tesko unosi svjetlo cak i u sama sebe. Tu je neki vlastiti otpor u opcenito predmetnom; dusevni zivot djeluje neuhvatljivo, poput sjene. Kako je dugo trajalo dok se uopce i zapazilo da taj zivot sam sebe zamjecuje, da je, dakle, svjestan. A podsvjesni se dusevni procesi nazivaju kao takvi svojim imenom tek manje od dvjesto godina. Tomu niposto nije zamjeriti, buduci da podsvjesni procesi nisu dani bez daljnjega primjetno, buduci da se oni otkrivaju tek posredstvom znakova prema kojima sadrfavaju ono sto je kao sadriaj zaboravljeno. Ali tefe se razumljivim doima, nakon §to se ipak dogodilo notiranje svjesnoga, eak podsvjesnoga, da je joJ-ne-svjesno tako dugo ostalo nezapdenim. Jer ono se ne iskapa tek aktom sjeeanja, nego je sebi neposredno dano upravo kao vlastiti akt, naime u slutnji, pored onoga §to se u njoj sadriajno dogada. Ono neodredeno, otvoreno, oslikavajuce tih procesa prikazivalo se, kao §to smo vidjeli, unatoc tomu kao da je tako4er tek podsvjesno; i eto: u toj tami ono se krilo sve do danas. Kao §to je poznato, nesvjesno uopee prvi je psiholo§ki oznacio Leibniz, iduci dalekim zaobilaznim putem. Otkrice nije bilo samo plod opafanja nego i teorije; opdeno je dijelom dolazilo nak· nadno, kao primjer §to ilustrira teoriju. Jedan od temeljnih Leibnizovih zakona bio je zakon o cjelovitoj povezanosti svijeta; taj lex continui ne trpi prekid, prazno mjesto, nigd,Je. Ako se pricinja da se ipak naslo, onda je ono u zbilji zaposjednuto neprimjetnim najmanjim necim, §to pocinje i raste; diferencijalni raeun izrafava to beskonacno malo matematicki kao moment gibanja. Ali kao §to ima, eta, najmanjih impulsa gibanja,

150

151

......_

tako ima i najmanjih impulsa intenziteta predocivanja svijesti graduirane prema jasnoci i razgovjetnosti: to su »petites perceptions insensibles«. A kao primjer za njih Leibniz navodi najmanje opafaje sto zbog svoje slabosti ostaju neprimjetnima iii nesvjesnima, ali pri dostatnom sumiranju, recimo kao sum valova iii Zamor glasova, bivaju posve svjesnima. Mora biti, dakle, da su i prije postojali u dusi, da su postojale njima jednake zaboravljene predod.Zbe, koje posredstvom dostatna pojaeanja stupaju u svijest. Petites perceptions Leibniz je u predgovoru svojima »Nouveaux Essais« ujedno istaknuo kao veliko otkrice: »Jednom rijecju, nezamjetljivi osjeti imaju u nauci o duhu jednako veliko znacenje kao nezamjetljiva tijela u fizici; i jednako je nerazumno zabacivati bilo jedne bilo druge pod izgovorom da ne pripadaju oblasti nasih osjetila.« Tako se pojam nesvjesnoga rodio iz lex continui, stovise, cum grano salis moze se reCi: iz diferencijalnog racuna, kao njegov pandan u dusi. Ujedno se ovako dobiveni pojam nesvjesnoga ipak potpuno podvrgava pojmu postojece svijesti. Nesvjesno je pocevsi od svoje prve notacije zigosano kao podsvjesno. Petites perceptions svaki put nadjaca, takoder rijesi svijest sto je u eovjeku vec postignuta; tako one, nakon sto se poluci njihovo razjasnjenje, i ne ra· dajuCi se mozda ponovo s onu stranu njega, izgledaju kao elementi stvaranja iz nicega. Pa ipak je sam heros prosvjetiteljstva bio pokazao pored postojece jos i dru· gu svijest u dusi, premda samo kao mjesecinu u dvorani predaka svijesti. Sada kao oznaka ljudskog duha vise nije vrijedila cista svijest, pojavio se dotada tako paradoksan pojam nesvjesne dusevne djelatnosti. I eto, u toj se tami pojavilo i osobito skloniste jos-ne-svjesnoga, podvodenje jos-ne-svjesnoga pod svijet mjesecine sto mudruje proslo: na scenu je sada stupila ta maska jos-ne-svjesnoga. S osebujnom, tek sada providnom pseudomorfozom, najprije u Sturm und Drangu, zatim u romantici. Pedeset godina poslije Leibnizove smrti, kada su izasli njegovi posthumni •Nouveaux Essais«, odjeknula je u predstrujanju one grac:tanske revolucije koja tada nije dosla u Njemacku

152

w

lozinka petites perceptions. Nesvjesno je za Sturm und Drang bilo i dalje, doduse, nesto potpuno donje, pocivalo je u pukom pocetku povijesti duha, ali se cinilo da ondje kljuea i vrije. Tako nesvjesno viSe nije ostajalo ni infinitezimalnim poput najmanjih impulsa, ne viSe sitnim poput petites perceptions, naprotiv, u njemu se tada talasala sva magla Sjevera i pradoba, u njemu kao da su nasli mjesto i Fingalova spilja, i Macbethova pustara, i duh hebrejske poezije, i strassburska katedrala. U nesvjesnomu je pored sve njegove zagusljive starudije bilo istinskog glasa, :Zara, mladosti, divlje stvaralackog, predanog genija. Tako se sumracno, dakako, u Sturm und Drangu, koji, eto, uvelike pripada prosvjetiteljstvu, prvi put pojavilo takoder snabdjeveno buducnoscu, i sred nocnog vjetra pretpovijesti toga svjesnim: »Tko ce«, dovikuje Hamann, kao mag toga mrmoreceg prosvjetiteljstva, »tko ce iz sadasnjega crpiti ispravne pojmove, ne znajuci buduce? Buduce odreduje sadasnje a ovo proslo, kao namjera svojstvo i upotrebu sredstava.« I zatim Hamann kaze, u vezi s Ezekijelom 37, 1-6: »Polje povijesti meni je stoga uvijek izgledalo kao ono polje sto lefase puno kostiju, i glel bijahu se vrlo sasusile. Nitko do proroka ne moze o tim kostima reci istinu da na njima rastu zile i meso, da njih presvlaci koza.« Takoc:ter se kod pravila, tog ponosa racionalistiCke svijesti, odbacivalo prije svega ono ugasnulo, postalo·mrtvim, nasuprot izviranju iii prirodi, koja je svagda navirala kao vrelo-priroda. Pa ipak je cak i to, na omamljujuci nacin, jos ostalo pomijesano s regresijom, Ossianovom mjesecinom, sa spomenicima obraslima mahovinom i s grobovima junaka. Nezrelost Njemacke za grac:tansku revoluciju, time uvjetovana mutna potiranja progresivnog revolucionarnog razuma, pretvorili su tako napokon izvorni genij ipak viSe u vjesnika iz pradoba nego u vjesnika buducnosti. To se potenciralo u pogotovu cudnovatim zapletima romantike. Kljucanje je tu bilo zacijelo zivahno, i cinilo se kako ce se u njemu pokrenuti nesto necuveno, ali osjecaj izgubljenog jucer nasrnuo je na to takvom snagom za koju Sturm und Drang nije ni htio ni mogao znati. Tu je snagu davao

153

reakcionarni zadatak, usmjeren protiv grac:lanske revolucije, kao sto je on sve vBe odredivao njemacku romantiku i potirao neosporno progresivne crte kojih je usprkos tomu bilo. Na nacin koji se vec jedva dade naknadno dokuciti, romantiear je bio pau zrtv.>m prosloga, i to s jednom lex continui koja je - u skladu s reakcionarnim zadatkom - dopustala da u mjeseeinom obasjanu zaearanu noc stde samo vlteske kule. Povijesno se dapace sve vise povezivalo s arhaicnim a ovo sa htonicnim, tako da je nutrina povijesti ubrzo izgledala kao nutrina zemlje. Taj osjecaj skrinje, ta incestnost sebehtijenja u majcinskom krilu noci i proSlosti kulminira kasno u Bachofena, ucitelja matrijarhata, pa ipak s ljubavlju do groba prema htonicnoj Demeter uopce. U skladu s nocnim vidikom spada i psiholoski na nocni pol svijesti sve sto je dobro, puno slutnje: sa stvaranjem se zemljacki zdrufuju nagon i instinkt, atavisticka vidovitost i mrmor bezdana; na strani dana, eak na strani oblikovanja i ispunjenja nije prebivalo nista sto bi romantiearu bilo i upola tako blisko. Svaka produktivnost, dapace upravo karakter ocekivanja kojim je romantika tako paradoksalno bogata, umeditirali su se tu u antikvarne slike, u proSlost, u ono prije pamtivijeka, u mit, kao ustavu protiv buducnosti koja se sve vise smatra pljevom, prazninom, vjetrom. Ne iznenaduje, dakle, da su mladost i produktivnost svaku svijest o svojem jos-ne-svjesnomu tu redresirale do kulta predaka: nedostajala je druga razorna sila, uz produktivnost: shvacena mijena doba. Ne iznenaduje ni to da je romantici raspolo!enje ocekivanja, koje je i pored toga bilo sna!no-neodredeno, dorastalo u svijetu restauracije vazda samo do adventa, u kojemu su zvonila zvona Vinete, zvona potonulog grada. Gorres, renegat frigijske kape, formulirao je taj patos proslost najstrastvenije: •Tako bogat bijase onaj prosli svijet, on je potonuo, preko njega su prdle plime, tu i tamo vire razvaline, i kada se tmurna dubina vremena razbistri, vidimo gdje na dnu Ide blaga; Iz velike daljine vidimo duboko u predivan bezdan, tu pocivaju skrivene sve tajne svijeta i !ivota, au jesmo Ii

154

}

f t

t

l

r

I,, ~

~

uspjeli obrazlo!iti korijen stvari, koji poeiva skriven u bogu? Pogled smjera dolje u dubinu, mame zagonetke iz daljine, all strujanje potiskuje prema gore i ronioca izbacuje u sadasnjostc (Mythengcschichte, 1810, s. 599. i dalje). Karakteristicno je kako tu ono prema gore samo s tugom vodi u sada5njost, a buducnost uopce nije u vidokrugu; ima, doduse, tajd daljine, one su romantiearu najprece, ali one poeivaju gotovo jedino u bezdanu, daljina jest i ostaje prabilost. Njemacka je romantika imala - sto se ne moze dovoljno puta naglasiti nasuprot njezinu zastarjelom apstraktnom potcjenjivanju takoder i progresivan karakter; ovamo spada upravo smisao za izviranje, nastajanje, rastenje, cuveni i.historijski smisao«, koji je prvi stvorio citave znanosti, kao pravnu povijest, germanistiku; ne valja zaboraviti eak ni domovinsko i u skladu s njim osjetilo za svako veliko nacionalno djelo u svjetskoj literaturi. U njemackoj romantici bezuvjetno ima i revolucionarno-romanticnoga, kao sto pokazuje vec sama sveeanost na Wartburgu 1817; medutim, tu eak i ono jutarnje rumenilo sto najstrastvenije utopizira neprestano prozimaju vec spomenute noene misli antikvarija s projekcijom prekomjerno slavljene proslosti eak i u novost buducnost. I gotovo jedino izvan Njemacke, u engleskoj, u ruskoj romantici, koje nisu bile pod tako reakcionarnom ZV\Jezdom, nego pod bijesno pamcenom zvijezdom francuske revolucije, u Byrona, u Shelleya, u Puskina tra!i se oovjeku primjereni, uistinu zavieajni eksploziv, koji sadriava i buducnost, ne potapa je. Ali u Njemackoj je to bila anomallja; protiv romanticke reakcije tada jos nije nedvosmisleno ustala jedna revolucionarna romantika. Cak ni Jean Paul, koji ionako zapravo i ne pripada romantici, najrascvjetaniji i najnesputaniji pjesnik sna na javi, ciji je liberalizam bio siguran, a ciji je jezik jutarnjeg rumenila, kad stoji u noci, tako i u Ivanjskoj noel, pokorio nadu sjecanju, nadu koja u njega zacijelo nije prestajala, iii ju je napokon nastanio u sjecanje. Cak je, dakle, i Jean Paul, pjesnik ponajljepsih docaranih krajolika zelja, tra:Uo svjetlo cim ga nije pjevao, nego je o njemu reflektirao, napokon

155

ipak samo u proslosti, ne u buducnosti. »Upravo zbog tog razloga svaki zivot kojeg se sjecamo sjaji u :;vojoj daljini poput Zemlje na nebu, fantazija, naime, zbija dijelove u veselu zatvorenu cjelinu. Mogla bi, doduse, isto tako lako graditi i neku tmurnu cjelinu; ali spanjolske kule u zraku pune mucionica stavlja ona samo u buducnost, a jedino belvedere u proslost. Za razliku od Orfeja, mi svoju Euridiku zadobivamo gledajuci natrag, a gubimo je gledajuci naprijed« (Vorschule der A.sthetik, § 7). Tako je romantika, imajuci u petites perceptions nepresusne bunare, ipak neprestano zavodila jos-ne-svjesno. Vidik na utopijsko stanje, iskoristavanje njegova sadrfaja, na svoju su najvecu prepreku tako naiSli, pri svom ocekivanju sto je teklo romanticnim osjecajem, u anamnezi kao upravo preklinjucem ponovnom sjecanju. I ta prepreka nije ostala jedinom, kao sto je pokazao jos Freud sa svojim samo podsvjesnim snom. Zacijelo su malo koja vremena osjecala prijelaz k drugacijemu, k onomu sto izrasta, tako neizbjefoim kao sadasnje vrijeme. Ali utoliko se zatecenije, sljepije odnosi prema tomu gradanstvo, ono nije nimalo, iii je samo neprijateljski zainteresirano da ponovo svane jutro. Tomu gradanstvu dogadaji sto dolaze jedino bacaju preda nj njegovu sjenu, niSta do sjene; kapitalisticko drultvo osjeca da buducnost njega nijece. Vise nego ikada za odvajanje jos-ne-svjesnoga od ne-vise-svjesnoga u gradanstvu nedostaje materijalna pobuda. Svaka psihoananaliza, s potiskivanjem kao glavnim pojmom, sublimiranjem kao pukim sporednim pojmom (za nadomjestak, za iluzije nadanja), stoga je nufno retrospektivna. Ona je nastala, doduse, u vrijeme prije dandnjega, ona je, oko mijene stoljeca, sudjelovala u takozvanoj borbi protiv konvencionalnih lati kulturnog covjecansLVCl. Pa ipak je psihoanaliza nastala u jednoj vec tada prestarjeloj klasi, u drustvu bez buducnosti. Tako je Freud predimenzionirao libido parazita i uopce nije poznavao drugi pogon, eak pobudu. Uopce ne druge sne do onih Ito ih gospod, koji se sada zove eros, daje svojim zaspalima. I sto dalje, to se radije naskroz zainteresirano ne-

povjerenje prema buducnosti pojacavalo novim zalihama straha, starim zalihama rezignacije burfoazije. I upravo to oznacuje pregradu kojom se i Freud, kao sto smo vidjeli, ogradio od pojma jos-ne-svjesnoga, od sumraka prema naprijed. Otuda naprosto neizbjezna, naprosto regredirajuca recenica: »Potisnuto je nama uzor nesvjesnoga« (Das lch und das Es, 1923, s. 12). Pregrada je napokon u takozvanoj dubinskoj psihologiji postala apsolutnom; ondje, dakle, gdje je psihoanaliticka regresija postala ideoloski upotrebljivom za krv-tlo-earoliju. Nesvjesno C. G. Junga otputilo se u podrum svijesti utoliko potpunije sto se samo u njemu mofo pusiti opijum kojim fasizam omamljuje utopiju. Jung interpretira i ono sto svice naskroz arhaicki-okultno, prema analogiji s prorockim - spavanjem u hramu. I »inconscient superieur«, i ma kako naduveno izrazena »prospektivna tendencija subliminalnih kombinacija« na taj se nacin, kao sto smo shvatili, potpuno podvode pod regresiju. Mjesto u Junga na kojem »Ono buduce neke postojece misli« biva i ostaje na ovakav nacin arhaizirano, govori upravo o onemogucenoj povijesti psihologije novuma dovoljno rjecito da bude objavljeno in extenso: »Psihoanaliza radi unatrag kao i povijesna znanost. Kao sto je velik dio proslosti do te mjere odmaknuo da ga poznavanje povijesti viSe ne sustife, tako je nedostifan i velik dio nesvjesne determinacije. Ali historija ne zna dvije stvari, naime ono skriveno u proslomu i skriveno u buducemu. Oboje bi se mofda moglu dokuciti s izvjesnom vjerojatnoscu, prvo kao postulat, potonje kao historijska prognoza. Ukoliko danas vec sadrfava sutra i sve su niti buducega razapete, produbljeno bi dakle poznavanje sadasnjosti dopustalo mogucnost viSe iii manje dalekosefne i sigurne prognoze buducega. Prenesemo Ii to rezoniranje . . . na psiholosko, rezultat nufno mora biti isti: kao stO SU, naime, tragovi Sjecanja, koji SU za podsvjesno, kao sto SC dade dokazati, odavno dospjeli ispod praga, jos pristupaeni, tako su pristupacne i vrlo fine subliminalne kombinacije prema naprijed, koje imaju najvece znacenje za buduce dogac:!aje ukoliko ono uvjetuje nasa psihologi-

157

156

...._

ja. Ali kao sto povijesna znanost malo marl za kombinacije o buducnosti, koje su, naprotiv, objekt politike, tako su i psiholoske kombinacije o buducnosti malo predmetom analize, nego bi, naprotiv, bile objektom neke beskrajno profinjene sintetike koja bi umjela pratiti prirodne putove strujanja libida. Mi to ne mo!emo, ali zacijelo moze nesvjesno, jer to se dogac.ta ondje, i cini se kao da od vremena do vremena u izvjesnim slufajevima izlaze na vidjelo znafajni fragmenti tog rada u najmanju ruku u snovima, odakle bi onda dolazilo proroeansko znacenje snova koje praznovjerje odavno traii. Nesklonost danasnje egzaktnosti prema takvim tokovima misli, koji se zacijelo jedva daju oznaciti kao fantastieni, puka je natkompenzacija tisuce godina stare ali prevelike sklonosti ljudi da vjeruju u gatanje« (Wandlungen und Symbole der Libido, 1925, s. 54. i dalje). To je sve sto Jung znade kazati upravo u prilici psihicke reprezentacije onoga sto uzrasta: utopijska se svijest pojavljuje kao egipatska sanjarica. Tu jedino arhaicko nesvjesno, u najdubljoj tami, izvodi takozvane kombinacije o buducnosti; izac1e Ii pak neka malenkost te tame na svjetlost, onda je to ono svjetlo sto na kraju pokazuje regresiju. Upravo u povijesnoj vezl s petites perceptions, arhaizacija nesvjesnoga, na koju smo jos jednom podsjetili, tako jos jednom opominje: pregrada pred novumom u velikog progresivnog Leibniza postaje giljotinom za novum u posljednjoj grac.tanskoj psihologiji nesvjesnoga. Eto, lak ni udazno doba gra· danske psihologije nije notiralo razred svijesti novoga, u najmanju ruku ne jednoznacno. Leibniz je isticao rastenje svijesti, ali upravo petite'S perceptions, u kojima je klica, bile SU bez izuzetka ispod Vee stecene svijesti, pa tako, dakle, pokazuju onu historijsku topiku koju je predsvjesno zadr!alo sve do Freuda. Ni konstrukcija snova zelja, koju je razvio novi vijek: socijalne utopije i utopije tehnickog gospodovanja svijetom, fak ni te anticipacije, kojima se od Morusa, Cam· panelle, Bacona do Fichtea i dalje posvecivala filozofska pa!nja, nisu dovele ni do oblikovanja psihologije svojih prosirujucih dnevnih snova nltl do spoznajne te158

orije svojeg moguceg-realnog mjesta u svijetu. Ovoge puta razlog tomu nije u zainteresiranom ncpovj'!ren,111 prema buducnosti, zacijelo ne, ali je svakako u tako reci nezainteresiranomu, naime u naknadnom utjecaju prokletstva statwkog tivljenja i mWjenja. Cak je i svijest gractanstva na usponu bila jos premalo iskoracila iz pojma unaprijed urec.tenog, konacno dovdenog svijeta (ordo sempiternus rerum); naknadni utjecaj feudalne statike kocio je pojam novost. Kocio ga je u Leibniza, kocio i depravirao fak u najodluenijim od svih dotada§njih razotkrivanja postajanja, u filozofijama procesa poput Hegelove. Kao ovako zabravljen, mora se citati cak i cuveni Hegelov stavak o procesu iz »Fenomenologije duhac: •Ali kao sto u djeteta poslije duge tihe ishrane prvi udisaj prekida onu postepenost napredovanja koje se samo uvecavalo - kvalitativan skok - i sada se dijete rodilo, tako duh sto se oblikuje zori polako i tiho u susret svojem novom liku, dokida djelic po djelic grac.te svojega predjafajeg svijeta, njegovu nepostojanost nagovjdtaju samo pojedini simptomi; lakoumlje kao i dosada sto se uvrduju u postojecemu, neodrec.1ena slutnja neceg nepoznatoga, vjesnici su da nastupa nesto drugo. To postepeno rastakanje, koje ne mijenja fizionomlju cjeline, biva prekinuto svanucem, i ono, munja, jednim mahom uspostavlja tvorevinu novog svijeta« (Werke II, 1832, str. 10). Refleks francuske revolucije tu je, kao i u citavom skokovitom karakteru Hegelove dljalektike, neosporan; pa ipak, cjelina se isto tako zamHlja kao dovr§ena istodobnost, kao - sjecanje. Munja novog pocetka i tu je samo svanucem s davno odlucenom zakljucenoscu onog sto svice, pa se stoga dogacta u krugu, bez otvora prema necem jo§ nedo!Uomu. Vjecito je golem pothvat vec otiSao u penziju, u mirovanje dovdene uspjelosti: »Pojava jest nastajanje i prolafenje koje sAmo nikada ne nastaje i ne prolazi, nego jest po sebi l tvori zbilju i kretanje zivota i·stine ... U cjelini kretanja, shvacenoj kao mirovanje, jest ono sto se u tom kretanju razlikuje i daje posebno opstojanje, kao ono koje se sjeca, cuva, cije je opstojanje znanje o samom sebi« (1. c., str. 36. i dalje). Skrivenost 159

utopije, koja u klici iii u onomu po-sebi zacijelo postoji i ponovo izbija na svakoj stepenici Hegelova procesa, prema tomu je isto tako odavna otkrita posredstvom cjeline pojmljenih manifestacija. Platonovo ucenje, prema kojem je svo znanje jedino anamneza, ponovno sjecanje ne~ega vec gledanog, ta spoznaja usmjerena jedino prema bilosti na taj se nacin neprestano reproducirala - to je na kraju krajeva ideologiziralo prepreku pred bitkom sui generis, jos-ne-bitkom. Upravo naknadni ucinak statike te reakcionarne potrebe za mirovanjem, taj dovrseno gotov, zakljuceni svijet anamneze ucinio je tu ono sto u doba propadanja Cini horor pred nepoznatim koje nastupa. Te prepreke nije osloboc:ten nijedan muzikant staroga kova, ma kako se pricinjalo da svira u nove diple. Cak ni ondje gdje se, kao u Bergsona, pokusava istaknuti iskljucivo, suviSe iskljucivo upravo novost. Bergson na jednom mjestu kafe, u svojem Uvodu u metafiziku, kako su se velike spoznaje do sada bile promatrale kao da tocku po tocku rasvjetljuju logiku koja je odavno unaprijed oblikovana u stvarima, »Onako kao sto se na nekoj vecernjoj sveeanosti malo-pomalo pali vijenac plinskih plamenika koji je vec otprije ocrtavao konture nekog ornamenta«. Ali eto sto se u Bergsona izdaje pod novum: anti-ponavljanje, anti-geometrija, elan vital i intuicija sto tece sa zivotnom strujom - sva je ta zivost impresionisticka, takoder liberalno-anarhisticka, ne anticipatorska. Bergsonov 6lan vital jest »promjena smjera sto nastupa svagda nanovo, kao, recimo, na krivulji«; takozvana intuicija umece se u to iznenadno sto se krece, ne pogac:tajuci ipak nikada, od same lose beskonacnosti i neprekidne promjenljivosti, novum kao zbiljski; - gdje sve treba biti uvijek iznova novo, sve ostaje isto tako po starom. Stoga je takoc:ter i citava Bergsonova struja iznenac:tenja uistinu dogovorena i ukrucena u formulu, u onu suprotnost ponavljanju, i samu mrtvu, koja novo srozava na puki vjecni besadrfajni cik-cak, na onaj slucaj, pretvoren u apsolutni, u kojemu se ne dogac:ta ni rac:tanje, ni razaranje, ni sadrfajno plodno prekoracivanje do sada postaloga. Pro-

tiv procesne misli s ciljem Bergson ustaje, ali protiv 'nje ne ustaje zato sto bi cilj bio vec utanacen, t~,\lm da spomenuti proces - na najvisem. nivou -- izgleda gotovo kao varanje, nego on eliminira sve i svako ispred, kamo, i uopce cilj koji se moze slijediti kao otvoren. Prema cemu tobofaji novum i ne izgleda drugaoije nego kao u anamnezi, naime uvijek bivsi, uvijek Feniks, uvijek prognanicko vraeanje u nepromjenljivo, sto se tu zove promjenljivost. Sve u svemu, gotovo posvuda preostaje ono zapanjujuce, da svitanje ostaje zapelo u fiksumu, ostaje na kraju nenotirano, ili dopremljeno s bivSim. Golemo psihicko carstvo jos-ne-svjesnoga, kojim se moze trajno putovati, ostalo je do sada neotkritim, iii su njegova otkrica ostajala nezapafonima. Isto tako: golemo fizicko carstvo jos-ne-nastaloga, kakvo jos-ne-svjesnomu tvori njegov korelat, ostalo je nepomicno, i tijesno srodne realne kategorije: front, novum, objektivna mogucnost, nepristupacne anamnezi, ostale su u svijetu prije Marxa lisene ucenja o kategorijama. Epigon se uvijek nalazi samo na prohodnim cestama, koje je pred njim izgradila i ukrasila produktivnost, ali pri notiranju novoga ponafala se i dosadafoja produktivnost tako kao da poznaje samo epigonstvo. Propadanje grac:tanske klase davalo je pefat toj nesklonosti pojmu aurore daleko preko granica one romantike sto je bila reakcionarna. I - kao sto je sada dozrelo da se We - tek iskustvo danafojeg doba, kao pozitivno, !to ce reci: kao potvrda svojeg sadrfaja na usponu, dopusta da se oznam stanje svijesti koje mladost, mijene doba, kulturnu produkciju ispunjuje bas tako kao sto se vazda bilo prikrivalo. Tek nasa saddnjost raspolaie ekonomsko-socijalnim pretpostavkama za jednu teoriju jos-ne-svjesnoga i onoga sto je s tim povezano u jos-ne-nastalomu u svijetu. Tek je nadasve marksizam unio u svijet pojam znanja koji se viSe ne odnosi bitno na postalost, nego na tendenciju uzlazecega; tako on u teorijsko-prakticki zahvat prvi put unosi buducnost. Takvo je poznavanje tendencije nutno da bismo pamtili, interpretirali, razotkrivali fak jos ne-vise-svjesno i ono vec postalo prema njihovu mogucem daljem zna-

160

161

.._

~nju,

to jest nepodmirenosti. Tako je marksizam spa· sio za nas i priveo konkretnomu jednako racionalnu jezgru utopije kao i racionalnu jezgru jos idealisticke dijalektike tendencije. Romantika ne razumije utopiju, eak ni svoju vlastitu, ali utopija postala konkretnom razumije romantiku i prodire u nju, ukoliko i dokle arha· icko i historicko u svojim arhetipovima i djelima sadr· favaju ono sto se jos nije oglasilo, ono nepodmireno. Tako svijest sto je ponajdalje napredovala ne radi ni u sjeeanju ni u zaboravu kao potonulom i stoga zatvorenom prostoru, nego radi u otvorenom prostoru, prostoru procesa i njegova fronta. Ali taj je prostor i!>pU· njen iskljucivo sumrakom prema naprijed, tako<'.ter jos i u svojim primjerima iz proslosti koja i dalje nesto znaci; on je ispunjen zivoscu jos-ne-bitka sposobnom da bude svijesctt, sposobnom da bude znanjem. Gdje su romantiku kao arhaicko-historijsku odvlacili jedino dalje u antikvarske izvore kao lafou dubinu, tu utopijska svijest stavlja u slobodu jos i ono sto uzlazi u staromu, kako li tek ono u samom predstojecemu! Ona otkriva zbiljsku dubinu - u visini, naime u visini najjasnije svijesti, gdje svice jos svjetlije.

lentima koji bas ne ulijevaju nadu. Nesto takvo spada u onu boleeivu preosjetljivost (preosjetljivost rane) koja u legitimnim slucajevima predosjeea samo promjenu vremena, ovdje pak navodno poZa.re iii smrtne slueajeve. Pri cemu je toj istoj vrsti podsvjesne, potonule, atavisticke, iZivljene slutnje svojstveno da se uvijek odnosi na nesto sto se dogodilo vec tisuce puta, sto ce se sutra i prekosutra ponovo dogadati. Somnambulski predosjeeaj uopce moze biti u najboljem slueaju ostatak prijasnjeg zivotinjskog instinkta, ali instinkt je pogotovu stereotipan; njegovi postupci, bili ma kako svrhoviti do najmanje potankosti, odmah postaju besmislenima cim bi zivotinja, stigavsi u novu situaciju, trebala unaprijed ulaziti u trag onomu cega jos nikada nije bilo. Polaganje jaja, gradenje gnijezda, selenje postvaruju se posredstvom instinkta, kao da postoji tocno »znanje« o buducnosti, ali to je upravo ona buducnost u kojoj se doga<'.taju milijune godina stare sudbine vrste. To je sadrfajem stara, automatska buducnost, i uslijed toga je, buduci da se u njoj nista ne dogada, ona neprava buducnost koju smo vec spomenuli. Djelovanje tjelesnog instinkta u mnogomu je jos tamno, istrafivanje signalnih sistema jos nije okoncano, zivot nagonskih slika u instinktu, ako ga ima, jos nije odgonetnut, zajedno s orijentacijom koja ga omogucuje nagonima. Tako<'.ter ce i ma kako duboko spustanje praga ljudske slutnje te!iko moci naknadno saznati o djelatnosti koja kao da u zivotinjskom instinktu pra-brige za buduce u sebi jo!i potpuno zdrufoje proslost, sada5njost i buduenost i njima relativno vlada prema pravilima zanata vrste. Jednako tako ni!ita nije izvjesnije nego da je buduenost i tu, kao i u vidovitosti, o kojoj priea folklor, upravo potpuno neprava buducnost, ponavljanje, unaprijed odre<'.teni komad u uvijek istom krugu. Instinktska buducnost i u njoj srodna atavisticka slutnja, kada pocne, svagda nanovo zapocinje s istim i lovi isto na istoj stepenici. Stoga je produktivna slutnja, cak i u liku takozvane intuicije, potpuno drugacija od instinkta postalog svjesnim sebe. Ona ne ostaje zagu!iljivom i zakutnom, cak zadimlje-

Svjesna i znana djelatnost u jos-ne-svjesnomu, utopijska funkcija Pogled prema naprijed sto se ovdje misli izbirljiv je, ne mutan. Od pocetka on zahtijeva da slucenje bude zdravo i takocler ne zagusljivo kao da se i samo krije u podrumu. Da nimalo ne bude sklono da sebe u svojem drijemefa, premda on mofe biti okrenut prema jutru, ucini svjesnim. I ovamo se, jer nije bilo znanosti, naselila histerija i praznovjerje. Nervna stanja pout vidovitosti, predosjeeanja i slifoog oznacivala su se kao slutnja, upravo ona zagusljiva. Ali to je ono izro<'.teno u sto se prava slutnja, kao §to se po sebi razumije, niti mofo niti hoce upustati. Pretpostavimo li slucaj da se takozvani predosjecaj jos pojavljuje, onda je on vezan uz neko zakutno bice, susjedan je grcenju i drugim ta· 162

163

....

111

~

nom, ona je od pocetka puna snage i zdravlja. Otvoreno je svjesna sebe, upravo kao onoga jos-ne-svjesnoga, u svojoj budnosti pokazuje da je rada uciti -se, pokazuje sposobnost da se pri predvic.1anju osvrce, da u svojemu pred-sobom bude obazriva, eak oprezna. BuduCi da prava slutnja pocinje s mladoscu, mijenom doba, produkcijom, njezin je dom bez daljnjega u najnormalnijim ljudskim stanjima, ne u animalnima, pogotovu ne u parapsihickima. Njemacki seljaci iz 1525. godine, mase francuske, ruske revolucije zacijelo su pored parola imali i neku vrstu nagonskih slika revolucije; u »<;a ira« pocivala je orijentacija. Pa ipak, nagonske slike bijahu nadolazile i svijetlile iz nekog u zbilji buduceg mjesta: iz carstva slobode. Takozvana moc da se predvide smrtni slueajevi iii takoc.ter lutrijski brojevi sto donose dobitak ocito je na nizem stupnju produktivnosti. Jedna od najjacih somnambula, vidovita Prevost, kaze u ,saopcenju koje je svojedobno o njoj izdao Justinus Kerner (Reclam, str. 274): »Za mene je svijet krug, u tom krugu ja sam mogla naprijed i natrag, i mogla sam vidjeti sto je bilo i sto dolazi.« Romantika, takoc.ter Hegel, poznavali su i cijenili slutnju jedino u tom atavistickom, praznovjernom smislu koji je danas postao potpuno trivijalnim. Rijec je samo o njuhu za jedan stari svijet u kojemu je jedina novost kukurijekanje pijetla, ono sto tjera na groblje, a i samo spada mec.tu utvare. Ni u jednoga od tih bolesnih proroka iz droba, od Sibile do Nostradamusa, .kada oni proricu »buducnost«, ne stoji, razumljivo, ni jedna jedina 11ijec koja bi nadilazila postojece poznatosti i ne bi njih samo preudcsavala. Nasuprot cemu je, reoimo, Bacon, niposto vidovnjak, vidio u svojoj »Nova Atlantis« zapanjujuci pravu buducnost. I to jedino na temelju svojega potpuno o sebi svjesnog njuha za objektivnu tendenoiju, objektivno-realnu mogucnost svojega doba. Jer ipak pogled prema naprijed biva to jacim Ato jasnije Cini sebe svjesnim. San hoce, sto se tice toga, biti potpuno jasnim, slutnja, kao prava, potpuno razgovijetnom. Tek kada progovori razum, ponovo pocinje cvjetati nada, u kojoj nema pogre~noga. Jos-ne-svjesno

mora sAmo, sto se tdce njegova cina, postati svjesnim, sto se tice sadrfaja, znanim, ondje kao svitanje, ovdje kao ono sto svice. I tako se dostife tocka u kojoj se upravo nada, taj pravi afekt oeekivanja u snu prema naprijed, vise ne pojavljuje, nalik prikazu u 13. poglavlju, kao puko nutamje uzbuc.tenje stanja osobnosti, nego svjesno-znano kao utopijska funkcija. Ciji se sadriaji reprezentiraju ponajprije u predodZbama, i to bitno predodZbama fantazije. U fantazijskim predodZbama, za razliku od onih iz sjecanja sto reproduciraju jedino bivse opa!aje i pri tomu se sve viSe i vise povlace u sjenu prosloga. I, fantazijske predodZbe tu takoder nisu one sto samo slafu iz postojecega, na prozivoljan nacin (kameno more, zlatno brdo i slicno), nego su predodfbe sto anticipirajuCi nastavljaju postojece u buduce mogucnosti njegova biti-drugacije, biti-bolje. Ovako odrec.tena fantazija utopijske funkcije razlikuje se, dakle, od pukog fantaziranja upravo po tomu sto samo za nju postoji jos-ne-bitak takve vrste da se mofo ocekivati, to jest po tomu sto se ne poigrava i ne luta, nego psihicki predujmljuje realno-moguce. Na taj nacin ujedno stjece novu jasnocu tako cesto isticana razlika prema snu na javi kao realno mogucoj anticipaciji: utopijska funkcija uopce nije prisutna u pukom wishful thinking, i1i tu samo kadikad plane. U Iiku Ulricha Brendela Ibsen je u »Rosmersholmu« uzbudljivo ocrtao lik pukog, dakle besplodnog planotvorca. Na mnogo nifoj razini, potpuno neuzbudljivo, zanatu utopijskog hvalisanja pripada Spiegelberg iz »Razbojnika«, na neusporedivo mnogo visem stupnju ovamo spada markiz Posa, na temelju prevelike, jedino apstraktno-postulativne neokaljanosti. Puko wishful thinking od davnine je diskreditiralo utopije, jednako politicko-prakticki kao i u citavom ostalom prijavljivanju pofeljnih stvari; bd kao da je svaka utopija apstraktna. I nema sumnje da u apstraktnom utopiziranju postoji tek nezrela utopijska funkcija, to jest ona Ito iza sebe pretefoo jo§ nema solidnog subjekta i ne odnosi se na realno-moguce. Uslijed toga ona lako podlijefe zastranjenjima, bez kontakta s istinskom tendencijom prema naprijed, u bolje. Ali kao

164

165

........

vijalnost, dana je u utopijskom kapacitetu postavljenom na noge, koji je povezan s realno-mogucim. Koji, stovise, tendencijski ne prekoracuje samo svagda postojece u nasoj prirodi, nego u prirodi citava vanjskog procesnog svijeta. Tu bi ujedno bio na mjestu samo prividno paradoksan pojam konkretno-utopijskoga, sto, dakle, znaci anticipatorskog, koje se niposto ne poklapa s apstraktno-utopijskim sanjarenjem, niti je usmjereno nezreloscu pukog apstraktno-utopijskog socijalizma. Ono oznaeuje upravo moc i istinu marksizma da je on rastjerao oblak u snovima prema naprijed, ali plameni stup u njima nije ugasio, nego pojaeao konkretnoscu. Na taj nacin ujedno svijest-znanje ocekujuce tendencije mora sebe dokazati kao inteligenciju nade - sred imanentno uzlazeceg, materijalno-dijalekticki nadmasujuceg svjetla. Tako je utopijska funkcija takoc1er jos jedina koja transcendira i jedina vrijedna da ostane: transcendirajuca bez transcendencije. Njezin oslonac i korelat jest proces, koji jos nije objelodanio svoj najimanentniji sto-sadrfaj, ali je jos uvijek u toku. Koji dosljedno tomu sam boravi u nadi i u objektskoj slutnji jos-ne-postaloga kao jos-ne-postaloga-dobrim. Svijest fronta daje ponajbolju rasvjetu za to, utopijska funkcija kao shvacena djelatnost afekta ocekivanja, slutnje nade, odrfava savez sa svim jos jutarnjim u svijetu. Tako utopijska funkcija razumije razarajuce, jer to je ona sama na vrlo zgusnut nacin: njezin je ratio neoslabljeni ratio militantnog optimizma. Item: sadrtaj ~ina nade, kao svjesno rasvijetljen, sa znanjem rastumacen, jest pozitivna utopijska funkcija; povijesni sadrtaj nade, najprije reprezentiran u predodzbama, enciklopedijski istrazen u realnim sudovima, jest ljud-

i nezrelost (zanosenje) nerazvijene utopijske funkcije u najmanju je ruku jednako sumnjiva i nadaleko rasirena, zacijelo dozrela plitkost filistra postojivosti, empirista s daskama u glavi koje ne znace svijet, ukratko, sumnjivo je savezniStvo u kojem debeli burluj kao i mrsavi prakticist anticipirajuce nisu svagda samo duture zabacivali nego i prezirali. Stovise, saveznistvo se zbog neskloaosti svakom modusu pozeljnosti, na celu s pozeljnostima sto tjeraju naprijed - napokon eak, dosljedno, povecalo za - nihilizam. Poslije cega je upravo taj uzmogao pustiti od sebe anti-utopijski glas poput ovoga: »U folji, opstojanje zasniva svoj bitak na mogucnostima koje pri pribavljanju ne ostaju samo neuhvacene nego se ni njihovo ispunjenje uopce ni ne zamiSlja niti ocekuje (!). Naprotiv: prevlast bitka-sebe-unaprijed u modusu pukog foljenja donosi sa sobom nerazumijevanje faktienih moguenosti . . . 2:eljenje je egzistencijalna modifikacija umje5nog sebezasnivanja koje, podleglo bacenosti, samo jos tuguje za mogucnostima« (Heidegger, Sein und Zeit, 1927, str. 195). Nesto takvo, primijenjeno svakako na nezrelo anticipiranje, bez sumnje zvuci kao da eunuh Herkulesu-djetetu predbacuje impotentnost. Ne treba naglafavati da prava borba protiv nezreloga i apstraktnoga, ukoliko se ono vjesalo ili se potentialiter jos vjesa o utopijsku funkciju, nema nicega zajednickog s burluj-»realizmom« i da se cuva takoder prakticizma. Va!no je naprotiv: vidik utopijske funkcije, nabijen nadom, pun fantazije, ne ispravlja se iz fablje perspektive, nego jedino polazeci od realnoga u samoj anticipaciji. Od onoga, dakle, jedino realnog realizma koji je samo jedan jedini, jer se razumije u tendenciju zbiljskoga, u objektivno-realnu mogucnost sto je pridrufena tendenciji, ujedno i u svojstva zbilje koja su i sama utopiJska, naime sadrfavaju buducnost. I, ovako opisana zrelost utopijske funkcije - nezavedena ni od kojeg zastranjenja - uvelike naznacuje tendencijski smisao filozofskog soci.lalizma za razliku od loseg •smisla za cinjenice« empiristicki -0bezvrijedenog socijalizma. Dodirna tocka sna i fivota, kada san ne odaje sam.o apstraktnu utopiju a fivot trl-

ska kultura koja se odnosi na svoj konkretno-utopijski horizont. Na toj spoznaji radi, kao afekt ocekivanja u

ratiu, kao ratio u afektu ocekivanja, kombinat Docta spes. I u njemu vise ne pretefe promatranje, koje se od davnine odnosilo samo na postalo, nego sudjelujuCi, surac1ujuci stav procesa kojemu stoga, od Manca, otvoreno postajajnje vise nije metodski nepristupaeno i novum viSe nije materijalno tud. Terna filozofije otada 167

166

......._

,,11! Iii i

se zadrfava jedino na toposu jednog nezakljucenog zakonitog polja postajanja u odslikavajuci-intervenirajucoj svijesti i u svijetu znanoga. Taj je topos znanstveno otkrio tek marksizam - upravo razvojem socijalizma od utopije do nauke.

Jos o utopijskoj funkciji: subjekt u njoj i protupohod protiv lose postojecega lpak bez snage nekog ja i mi iza sebe cak i nadanje biva otuznim. U svjesne-znane nade nikada nema mekanoga, nego volja u njoj odrec1uje: treba biti tako, mora postati tako. U tomu se energieno probija naprijed crta folje i volje, ono intenzivno u prekoracivanju, u nadmasivanjima. Pretpostavlja se uspravan hod, volja koja se ne da nadglasati ni od koje postalosti; u tom uspravnomu njezin je rezervat. Ta osebujna tocka, na kojoj subjekt mofo stajati i s koje reagira, apstraktno je u stoickoj samosvijesti oznacena ovako: srusi Ii se svijet, rusevine ce odnijeti neustrasivoga.* Tocka je drugacije apstraktno, ne polazeci vise od pretpostavaka sto se ponose vrlinom, nego se sad ponose razumom, oznacena u transcendentalnom ego njemackog idealizma. U njemu je samosvijest presla u cin proizvodnje koja spoznaje; stovge, vec se u Descartesa spoznaja na pojedinim potezima pojavljuje kao manufaktura, naime manufaktura svojih predmeta. Pretpostavke sto se ponose razumom bijahu, dakako, grdno napuhane, pricinom svojeg apsolutnog pravljenja; razum uopce ne propisuje prirodi njezine zakone. Takoc1er, svijet tog spoznajnoteorijskog idealizma nipo§to nije utopijski; naprotiv: transcendentalni se ego pretefoo ponosio time §to proizvodi upravo postojeci svijet zakona, svijet matematicko·prirodoznanstvenog iskustva. Unatoc tomu, Kantov je i Fichteov transcendentalni ego umio moralno postuli-

l

* Ovdje je autor u slobodnom prljevodu cltlrao Horacljeve atl· hove: •Si fractus illabatur orbls, / Impavldum fer.lent rulnaec - Cann. III, 3 (op. prev.) 168

rati nadilazeci nevaljalo postojece, premda, u skladu s njemackom mizerijom, samo na besadrfajno-apstraktan nacin. Kant, kojega se gotovo ni u jednoj tocki ne smije brkati s novokantovstvom, izgradivao je jedan ljep!H svijet harem postulativno, prema Goetheovim rijecima, svijet spontanosti volje, koji u mehanistickom iskustvu postalosti nije bivao sitim svega, nije propadao. Tako se u stoickoj samosvijesti, i mnogo blifo upravo u njemackom idealizmu, pokazuje - apstraktno§cu, dakako, naskroz ostecena - naznaka osebujne tocke s koje subjekt sebi pridrfava slobodu neodobravajuceg protupoteza protiv lose postojeceg. Usprkos tomu sto je naznaka jednog tako subjektivnog faktora bila jos apstraktnoformalna, on se ipak oznacio; u to je vrijeme on filozofski nepobitno vrijedio za citoyena. Tako se svaki grac:tansko-revolucionarni zahtjev u Njemackoj, od Sturm und Dranga do takozvanog proljeca naroda 1848, jos pojavljuje u vezi s egom idealizma. Realno, mec:tutim, ne samo u glavi, i potpuno Iisen grdne idealisticke napuhanosti, jedan se subjektivni faktor shvatio tek socijalisticki, naime kao proleterska klasna svijest. Proletarijat je shvatio sebe kao proturjecje u kapitalizmu koje samo aktivno protuslovi, ujedno i kao proturjecje koje losem postalomu zadaje ponajvge posla. Isto tako realno, subjektivni se faktor - usuprot svakoj apstraktnosti pa prema tomu i neogranicenoj spontanosti svijesti - posredovao s objektivnim faktorom dru§tvene tendencije, s realno-moguCim. Tako je djelatnost boljeg znanja pustala »onim vge« koje sa svijescu nastavlja, usmjeruje i humanizira zapoceti put svijeta, njegov •San 0 predmetu«, kao sto kafo Marx. Za to nije dostatan sam objektivni faktor, objektivne proturjecnosti stovise trajno pozivaju na uzajamno djelovanje sa subjektivnom proturjeeno§cu. Inace na kraju nastaje defetisticko pogresno ucenje o objektivistickom automatizmu, prema kojem su same objektivne proturjecnosti dovoljne da bi revolucionirale svijet koji pro!imaju. Oba se faktora, i subjektivni i objektivni, moraju, naprotiv, shvatiti u njihovu postojanom dijalektickom uzajamnom djelovanju, nedjeljivom, iz kojeg 169

......

i !~

1111!

se nista ne da izolirati. Pri cemu se zacijelo i ljudski dio akcije mora sacuvati od izolacije, od zloga pucistickog aktivizma po sebi, koji nasrce i ciji odvise subjek· tivan faktor misli da moze izvditi prevrat objektivno-ekonomske zakonitosti. Ali ne manje je stetan i socijaldemokratski automatizam po sebi, kao praznovjerje da postoji neki svijet koji postaje dobrim sam od sebe. Nemoguce je, dakle, proci bez subjektivnog faktora, i isto je tako nemoguce utajiti dubinsku dimenziju tog faktora, upravo dimenziju protupoteza protiv lose postojecega, kao mobilizaciju proturjecnosti sto nastupaju u samom lose postojecemu, radi njegova potpunog potkopavanja, njegova rusenja. Ali dubinska je dimenzija subjektivnog faktora u njegovu protupotezu upravo stoga sto taj nije samo negativan nego upravo tako sadrzi u sebi i navaljivanje uspjelosti koja se mote anticipirati, i to navaljivanje zastupa u utopijskoj funkciji. Pitanje je sada da li se, i ukoliko, anticipirajuci protupotez dodiruje s protupotezom koji samo uljepbva. Osobito tada kad vise od polovice pukog uljepsavajucega, premda orio i suviSe preosvjetljuje, uopce ne sadrfava protupotez, nego puko sumnjivo poliranje postojecega. I s niposto revolucionarnim zadatkom iza sebe, nego apologetskim, onim, dakle, koji treba subjekt pomiriti s postojeCim. Tu namjeru ostvaruje prije svega ideologija, u vremenima klasnog druAtva koja vile nisu revolucionarna, premda su na usponu jer jo§ uvijek unapreduju proizvodne snage. Preosvjetljivanje postojecega dogada se tada kao prijevarno, u najboljem slucaju preuranjeno harmoniziranje, i potpuno je obavijeno dimom i1i tamjanom lafoe svijesti. (Ovamo, dakako, uopce ne spada trula ideologija u vremenima propadanja nekog klasnog drustva, osobito, dakle, danaAnjega kasnog gra<1anstva; jer ona je vec svjesno ldna svijest i ujedno prijevara). Ali u ideologiji ima zatim izvjesnih figura opjevavanja, usavrAavanja, znacenja postojecega, koje su poznate kao arhetipovi ako se pretefno ticu opjevavanja, kao ideali ako se pretefoo ticu usavr5avanja i kao alegorije i simboti ako se pretezno ticu znacenja. Uljep§avanje postojecega intendirano u

170

., I/

~

l li

svemu ·tome na ovako razlicite nacine ipak nije uljepAavanje lose-postojecega i od njega ne zeli odvratiti svjesno, dakle na prijevaru. Tu se, naprotiv, postojece nadopunjuje, doduse na uvelikc idealisticki-apstraktan nacin i svagda na niposto dijalekticki razoran i realan nacin, ali ipak tako da ne izostaje jedna osebujna, neprava anticipacija: anticipacija, tako reCi, u prostoru, ne, iii samo nepravo, u buducnosti i vremenu. I sada je postalo konkretnijim pitanje da Ii se i ukoliko anticipirajuci protupotez dodiruje s onim koji samo uljep§ava. Jer u ideologiji, drugacije u arhetipovima, drugacije u idealima, drugacije u alegorijama i simbolima, nema, doduse, protupoteza, ali zacijelo ima nadmasivanja postojecega posredstvom njegova preuvelieavanja koje ga uljep§ava, opjevava, usavrfava, daje mu znaeenje. A to preuvelieavanje nije pak moguce ako se utopijska funkcija ne iskrivi iii premjesti, upravo kao §to nije moguce bez nesre<1ena vi<1enja »Sna o predmetu« na prednjem rubu postojecega. Ali tada takoder mora biti moguce da se u tim nepravim poboljsavanjima harem na nekim dionicama otkriva originalna i konkretno sadrfana utopijska funkcija, mora biti moguce suocavanje s ne dokraja nemllim iskrivljavanjima i apstraktnostima. Odnosi proizvodnje svaki put objasnjavaju za§to su nastale odredene ideologije i druga neprava poboljsavanja, all svagda§nje zabune oko humanuma svakih odre<1enih odnosa proizvodnje stvorile su potrebu za kreditom kod utopijske funkcije kako bi se uopce mogle oblikovati navedene dopune sa svojim kulturnim viAkom. ldeologije su, kao vladajuce misli jednog vremena, prema jezgrovitoj Marxovoj postavci, misli vladajuce klase; ali buduci da je i ona samootu<1ena, u§la je u ideologiju, pored interesa da se dobrobit vlastite klase prika:fo kao dobrobit citava fovjecanstva, i slika onog svijeta bez otu<1enosti koji nedostaje i koji nadma§uje, slika koja se nadasve u gra<1anstvu naziva kulturom i koja je pokazivala utopijsku funkciju donekle na djelu i u onoj klasi sto se inace osjecala zadovoljnom u svojoj otu<1enosti. Po sebi se razumije da je ta funkcija pogotovu, dapace gotovo sa-

171

ma, ozivljavala jos revolucionarne .ideologije takvih klasa. Bez utopijske se funkcije uopce ne da objasniti nijedan duhovni viiiak povrh upravo postignutoga i stoga postojecega, bio taj visak i ma kako pun privic:tenja umjesto pred-vic:tenja. Stoga se svako anticipiranje legitimira pred utopijskom funkcijom, i ona zapljenjuje u njegovu visku svaki sadrfaj koji samo moze. I onaj u nekoc naprednom interesu, kao sto ce trebati da se ovdje jos pokaze, i onaj u ideologijama, koje nisu posve minule sa svojim drustvom, u arhetipovima, koji su jos zaeahureni, u idealima, jos apstraktnim, u alegorijama i simbolima, koji su jos statiCTii.

Dodir utopijske funkcije s interesom Hladan se pogled ne potvrduje time sto omalova!uje. Nego on hoce staviti na mjesto, i to moze, neee sam prevrsiti mjeru. On obesn8Zuje varljive osjeeaje i rijeci, hoce ja, nastajanje, podstrek vidjeti gole, au, dakako, ne raskomadane i prepolovljene. Zacijelo, ekonom ski je podstrek u danasnjem poslovnom zivotu dosplo do ciste podlosti, naskroz lupeske, i potpuno je uspjeina jedino bespostedna surovost. Tu pohlepa za profitom zasjenjuje sve ljudske pobude, ona ih, kao spremnost na ubijanje i zlocinstvo, uopce i nema. I jednako je ta· ko istina: u prijasnjim se, razmjerno poltenljlm vremenima kapitala, interes za profit takoc:ter nlje sastojao od upravo najplemenltijih ljudskih pobuda. Pod prijetnjom propasti, u ekonomskoj je borbl neprestano d.re!ovala silna sebicnost. Da je to pogonsko pero bilo popustilo, da su na njegovo mjesto stupili altruls11~kl motivi, citav bi kapitalistlcki pogon bio stao, kao itt" je to cinicno..istinski pokazala Mandevilleova basnn o pcelama. Pa ipak, ne bl Ii se cesto, u prilicne veclne onda§njih poduzetnika, egolstlcki potiv blo barem koclo, da se pokazivao tako goHm? Da on nije I sama sebe, dakle posve lznutra, I drugaci.Je nego svjesnu su· rovost, prikazivao necim plemenltijlm, zajednickijlm, da ltovise sebe nije subjektivno docaravao kao nc§to 0

172

posve nepravo? Zato se ~znad umjetnih peela ne more previdjeti stanje tadafajeg stvarnog egoista kao stanje koje je sebi moralo stvarati takoc:ter altruisticke izgovore i prigovore na optuzbe, kako bi na fastan, prividno covjekoljubiv nacin pravilo takozvani cestiti profit. Tako su u Adama Smitha ulle u selfish system crte svijesti koja je i iznutra la!na; i te crte nisu bile rastrzane i raskidane, kao sto SU to tako cesto kalvinisticke, nego su subjektivno bile easne i uglac:tene. Bile su to crte uvjerenja, ciste savjesti, uva!ena trgovca i poduzetnika, kao sto je on stvarno vjerovao u cestitu dobit, kao sto se on nadasve, u igri ponude i potrafaje, osjecao nekom vrstom dobrotvora konzumenata. Platezno sposobnim, kao sto se po sebi razumije, onih, dakle, u kojih se vilak vrijednosti istisnut iz radnika more prodajom proizvoda rada pretvoriti u novae. Pa ipak je cista savjest sna!ila sebe time sto se kapitalisticki interes trebao trajno ticati interesa potro5aea, njegova zadovoljavanja. Cista savjest uzajamnih probitaka uljeplavala se jol i tako Ito su se svi ljudi smatrali slobodnim trgovcima sve sposobnijima za razmjenu, i njihova se ispravno shvacena vlastita korist uravnotdivala u ovako nastaloj zajednickoj koristi. Sa svim tim, kapitalisticka se ekonomija pricinjala onom napokon otkritom jedinom prirodnom ekonomijom kojoj je Smith lzrekao svoje potpuno odobravanje jednako potanko kao i - utopijski. Sam je, dakle, interes bio pod utopijskim utjecajem, dapace lafoa svijest o njemu, ali to je bila potpuno aktivna svijest. Izrabljivanje bi u velikih zvijeri, grac:tan·ski-cudoredno potpuno neopterecenlh, zasigurno jednako napredovalo i b1.1z tog uljeplavanja, gospoda iz Drustva za istoenu Indiju nisu u svojem poslovanju nlposto vodila dionice utopijske funkcije, to bi samo lkodilo. Ali prosjecan poslovan oovjek iz doba manufakture, takoc:ter s pocetka industrij skog preobrazaja, trebao je i gajio jol neku vjeru u najvecu mogucu srecu najveceg broja, on je nju trebao kao vezu izmec:tu svojih egoistickih poriva i onih umiAljenih, docaranih dobronamjernih, koje je posebno notirao Smith. Utoliko vi§e Ato se cinicna sebitnost pri173

pisivala plemstvu, na celu s bludnicima unutar njega (usporedi Richardsonove romane tog doba). Nasuprot cemu je gradanin na USpOnU trebao »Vrlinwc, da bi tO gorljivije zaradivao na drugima kao da zaraduje za druge. I eak kada je isao u posljednju borbu protiv feudalnih stega, buriuj se, ne bas herojska klasa, morao dobrano utopijski potprasiti. Inace se ne bi bio borio i sam, sto se dijelom ipak dogadalo, nego bi morao pustiti da se za nj bore iskljucivo ljudi iz predgrada. Inace se on ne bi u dobroj vjeri osjtecao srodnikom Graka i Bruta, sto se i opet dijelom dogadalo, u vrijeme zaruka grac:lanskih sloboda 1789. Klasi na usponu, ekonomski dospjeloj, bila je, dakle, u tada~· njem meteiu osjecaja potrebna nutarnja strast daleka dometa da bi, kao sto kafe Marx, »pred samom sobom sakrila grac:lanski ogranicen sadrfaj svojih borbi«. Tu je samozavaravanje bilo potpuno, privatnopvivrednicki eovjek ljudskih prava, apstraktnost citoyena kao moraine osobe jos se nisu bili prozreli, tada se jos nisu. ni mogli prozreti. Pa ipak je ta vrsta zavaravanja pokazivala upravo i ono anticipirajuce, pokazivala je eak osobito humane crte, premda izrafone apstraktno, odrec:lene apstraktno-utopijski. I stoviSe: interes te klase nije u svemu bio zavaravanje; inace ne bi bilo moguce odnositi se sooijalisticki prema covjeku ljudskih prava koji ipak nije usmjeren samo privatnoprivrednicki, pogotovu ne prema citoyenu. Ono sto je obecavao citoyen, to se obecanje mofo odrfati, dakako, tek socijalisticki. Pa ipak, ono se moze oddati, bilo je, dakle, tada utopijski prilofonim viskom u samom gradanskom stremljenju. Drustveno uvjerenje, koje se u citoyenu bilo moralno apstrahiralo, to jest koje se bilo odvajalo od zbiljskog individualnog covjeka, mora se tek sjediniti sa svojim vlastitim snagama kao ne vise gradanski-individualistickima. Svejedno, to uvjercnje, sto se tada nazivalo »vrlinom«, ipak je postojalo, ono u tom slucaju nije samo potprasivalo, nego je postojalo na na~in viska; kako bi se inace moglo, da ne spominjemo prave jakobince, slaviti i jednog Jeffersona? Mogla je, dakle, vec u poticaju, ako je on bio u svoje vrijeme napre174

dan, djelovati druga, trajna crta, crta sto je sczala dalje od napretka koji je valjalo neposredno pospjc5ivati. Ona se moze preuzeti u moralno nasljec:le, na isti nacin kao sto se oblikovani, u djela pretvoreni viSak prave ideoloske svijesti mote preuzeti u kulturno nasljc<'.te. Dobro, eak najbolje, htjelo se vec vise puta u proslosti, a pretezno je sve ostajalo samo na tomu. Ali upravo zato sto to htijenje nije bilo pravovremeno, ono tijekom oslobadanja tece dalje u onomu gdje se ne poduClara s dostifoim koje je tu na redu, u ovom slueaju u kapitalistickom drustvu. Utopijska funkcija otima taj dio varke; ona na taj nacin postifo da se sve iole naklono eovjeku osjeca sve vise medusobno srodnim. Susret utopijske funkcije s ideologijom

f

' i

Ostar se pogled ne potvrduje naprosto time sto prozire. Nego takoder i na taj nacin sto on ne vidi sve bistrim poput vode. Jer sve bas i nije tako dovrseno bistro, nego je katkada rijec o vrenju, sebe-oblikovanju, cemu se upravo i hoce ostar pogled. Ponajsire i najmjesovitije pojavljuje se to nezakljuceno u ideologiji, ukoliko se ona ne iscrpljuje u pukoj vezanosti uz svoje vrijeme. I takoder u pukoj laznoj svijesti o svojem vremenu, sto je pratilo sve dosadasnje kulture. Sama ideologija zacijelo potjece od podjele rada, od razdvajanja materijalnog i duhovnog rada koje se pojavilo poslije prakomune. Tek od tada mogla je grupa koja je imala sl1>bodnog vrcmena za predodzbe zavaravati posredstvom njih sebe i prije svega druge. Buduci da su ideologijt;:, dakle, uvijek rodom iz vladajuce klas~, one opravdayaju postojece drustveno sta11je tako sto nijecu njegov ekonomski korijen, prikrivaju izrabljivanje. Tu sliku pruzaju sva klasna drustva, ponajjasnije gradanstvo. Pri tomu u ideoloskom oblikovanju tih drustava svakako postoje tri faze s vrlo razlicitim vrijednosnim rangom, s razlicitim narudf.bama sto ih daju duhovnoj, odviSe duhovnoj nadgradnji: pripremna, pobjedonosna i silazna faza. Pripremna faza neke ideologije pomafo via175

stitoj, jos neucvr!cenoj bazi, buduci da truloj nadgradnji do tada vladajuce klase suprotstavlja svje!e naprednu nadgradnju te baze. Sama klasa koja je zatim dospjela na vlast odrec:tuje drugu ideolosku fazu tako sto - uz napustanje, mjestimice i uz vise ili manje klasicno •ekvilibriranje« prec:tasnjih revolucionarnih podstreka - osigurava, politicki-pravno fiksira, politicki·pravno-kulturno pretjerano uljepsava vlastitu bazu sto se u mec:tuvremenu dostala egzistencije. Osiguravanje kao i uljep!avanje podupire postignuta, iako samo privremena harmonija izmec:tu proizvodnih snaga i produkcionih odnosa. Klasa na silasku odrec:tuje poslije toga tre6u ideolosku fazu tako sto - pri gotovo potpuno iScezavajueoj dobronamjernosti lafoe svijesti, dakle uz gotovo potpuno svjesnu prijevaru - parfimira trulez baze, prekrstava takoc:ter, fosforizirajuci, noc u dan, dan u noc. u klasnom je drustvu ekonomska baza, dakle, zasigurno prekrita maglom zainteresirane la!ne svijesti, bilo kako se njezina iluzija ra!\clanjivala kao plamena, klasicna iii dekadentna, kao uspon, cvat ill naAminkana primjena. Ukratko, buduci da nema izrabljivanja koje bi se smjelo pokazati golo, ideologija je s te strane suma predodfaba u kojima je neko odrcc:teno dru§tvo sebe opravdavalo i uzvisivalo s pomocu la!ne svijesti. Ali sad: kada se god misli kultura, ne pojavljuje li se tada i druga strana ideologije - prepoznatljiva vec u moralno i sadrfajno tako razlicitim svojstvima triju faza? To je upravo ona strana sto se ne podudara u titavom opsegu s pukom la!nom svijeAcu i s apologetikom nekog historijski naprosto otpisanog klasnog druAtva. S kriticke strane Marx u •Svetoj porodioi« jezgrovito ,kafe: •,ldeja' se svagda blamirala ukoliko se razlikovala od 'interesa'« i tom se recenicom nadovezuje na zapocelo samoproziranje grac:tanskog drustva u materijalizmu, pa se tek posredstvom tog proziranja u La Bruy~rea, La Rochefoucaulda i osobito u Helvetiusa razabralo kako je podlogom citavog tog morala pravo shvacen osobni interes. Ali Marx na istom mjestu takoc:ter nastavlja: •U drugu je ruku lako razumjeti da svaki masovan ,interes' koji se probija u

176

povijesti, stupajuci prvi put na svjetsku pozornicu, u ,ideji' ili ,predodZbi' daleko premasuje svoje zbiljske namisli i sebe zamjenjuje s ljudskim interesom uopce.« Na taj nacin nastaje iluzija ili ono •sto Fourier naziva tonom svake historijske epohec; buduci da ovako sazdana iluzija, pored entuzijastickog cvijeca kojim neko drustvo ovjeneava svoju kolijevlm, zgodimice sadrfava i one kulturne tvorevine koje - kao sto Marx u »Uvodu kritici politicke ekonomije« podsjeca na Grke - »U izvjesnom smislu vrijede kao norma nedosti:Znog uzora«, otvara se problem ideologije upravo gledajuCi sa strane problema kulturnog nasljeda, problema kako to da se djela nadgradnje i poslije otpadanja svojih drustvenih podloga ~lje reproduciraju u kulturnoj svijesti. Upravo se sadr!ajna razlika izmedu triju faza tu ne da utajiti cak ni onda kad se i dalje va:Zece Tua res agitur niposto ne ogranicuje na rastucu, revolucionarnu epohu nekog od dosadaAnjih klasnih drustava. $toviSe, pravi fenomen: kulturni vi§ak koji se tu misli, koji prebiva s druge 5,trane, biva tada pogotovu vidljiv. Jer taj fenomen, kao fenomen izoblikovane i isto tako buducnosti okrenute umjetnosti, znanosti, filozofije, susreeemo u klasi~oj epohi nekog dru§tva mnogo obilatije nego u revolucionarnoj, gdje je, dakako, jaci neposredno-utopijski impetus protiv postojecega, preko postojecega. I svagda cvjetovi umjetnosti, znanosti, filozofije karakteriziraju jo§ vile nego la!na svijest koju je neko drustvo svaki put gaJilo o sebi i primjenjivalo, vezaino svojhn stanoviitem, kako bi se uljepsalo. Dapace, ti se cvjetovi mogu potpuno odvojiti od svojeg prvobiitnog drustvenohistorijskog tla, buduci da oni sami, prema svojoj esenciji, nisu vezani uza nj. Akropola pripada, dodu§e, robovlasnickom drustvu, strassbudka katedrala feudalisti~komu, pa ipak one nisu, kao §to je poznato, minule zajedno s tom svojom bazom i ne \Tode sa sobom, za razliku od baze, za razllku od taddnjlh produkcionih odnosa, ma kako oni bili progresivni, nista pokudno. Velika filozofska djela sadr!avaju, dodule, vi§e onoga sto je vezano uz vrijeme i stoga prolazno, jer njihovo je spoznavanje svaki put

~

' 'I

~

177

uvjetovala drustvena ogranicenost, ali i ta djela, upravo ona, zbog svoje visoke svijesti kojom se odlikuju i koja omogucuje dalekovidan pogled u' buduce, u bitno, ispoljuju onu pravu klasiku sto se ne sastoji od ponora nego od vjecne mladosti, sa svagda novim perspektivama u sebi. U Simpozionu, Etici, cak Fenomenologiji duha, potonuli su i otpisani samo prividni problemi i ideologija s lica mjesta, ali eros, supstancija, supstancija kao subje~t stoje sred svih promjena kao varijacije cilja. Ukratko, velika djela nemaju nedostataka kao u vrijeme svojeg rodendana niti su divna kao prvog dana: ona, naprotiv, odbacuju svoje nedostatke kao i svoju prvu divotu buduCi da SU sposobna za kasnijU, stovise konaenu divotu koja se mote intendirati. Klasicno u svakoj klasici upravo se tako pred svakim vremenom iskazuje kao revolucionarna romantika, naime kao zadaca sto pokazuje naprijed i kao rjesenje koje nadolazi iz buducnosti, ne iz proslosti, i koje, jos slmo puno buducnosti, govori, nagovara, zove dalje. Ali to se, zajedno s onim skromnijim, dogada samo stoga !Ito se ideologije s te strane ne iscrpljuju u lafnoj svijesti svoje baze niti takoder u aktivnom radu za svoju odredenu bazu. U samoj lafaoj svijesti, onakvoj kakva je nosila ideologiju klasnih drustava, ne mote biti traga· nja za viskom, i ono nije nufao u ideologiji socijalisti~­ ke revolucije, u kojoj uopce ne sudjeluje latna svljest. Socijalizam kao ideologija revolucionarnog proletarijata uopcc je samo istinita svijest, koja se odnosi na pojmljeni pokret i prihvacenu tendenciju zbilje. Ali za odnos te istinite ideologije prema anticipirajucemu u lafaoj svijesti, unutar toga ne samo prema ldnoj svijesti prijafoje ideologije, zacijelo vrijedi ovaj Marxov stavak (Rugeu, 1843): »Dakle, na§e geslo mora bitl: reforma svijesti ne pomocu dogmi, nego pomocu analize misticne, samoj sebi nejasne svijesti, pojavljivala se ona religiozno iii politicki. Tada ce se pokazati da svijet vec odavno sanja o predmetu kojega sam treba biti svjestan da bi ga stvarno posjedovao. Tada ce se pokazati da se ne radi o velikoj stanki izmec:lu proSlosti

I buducnosti, nego o izvr§avanju misli proslosti.«* I klasne ideologije, u kojima stoje velebna djela proslosti, navode upravo na onaj vgak povrh laine svijesti vezane uz stanoviste, koji se naziva trajno djelatnom kulturom, tvori, dakle, supstrat Jmlturnog nasljeda koje se mote preu;z;eti. I sada postaje jasno: upravo taj visak ne proizvodi se posredstvom bilo cega drugog do djelovanja utopijske funkcije u ideoloskim tvorevinama na kulturnoj st:riani. Stovise, sama lazna svijest uopce ne bi ni dotjecala da se ideoloska zafahurenost pozlati onako kao sto se to dogodilo. Ona ne bi bila kadra sama proizvesti ponajvafoiju znacajku ideologije, naime preuranjeno harmoniziranje drustvenih proturjecnosti. Koliko li se tek ideologija bez svojeg susreta s utopijskom funkcijom tefo mofo shvatiti kao medij trajno djelatnog kulturnog supstrata! Sve to, kao sto se vidi, nadilazi jednako lafou svijest kao i jafanje, pogotovu puku apologetiku odredene drustvene baze. Item: bez utopijske funkcije klasne bi ideologije rodile samo prolaznim zavaravanjem, ne uzorima umjetnosti, znanosti, filozofije. I upravo je taj visak ono sto tvori i saddava supstrat kulturnog nasljec1a, kao ono jutro sto nije saddano samo u ranom doba nego i na visem stupnju, u potpunom danu nekog drustva, mjestimice ~k u sutonu njegova propadanja. Sva dosadasnja velika kultura jest pred-vic:lenje ne~eg uspjeloga, ukoliko se ono lpak moglo ugradlti u slike i misli na onoj visini vremena koja je obllovala vidikom u daljinu, dakle ne samo vidikom u svoje vrijeme i za nj. Nema sumnje, san o boljem tivotu zapafa se uslijed svega toga vrlo siroko. Ili, sto znaci isto, utopijsko se, pored uobicajena ~isto obezvredujuceg smisla, ne upotrebljava samo u naznacenom anticipatorskom smislu nego - kao funkcija - takoder i u obuhvatnom smislu. Tako se pokazuje: protezanje utopijskoga u dubinu i sirinu vec se u svojem historijskom smislu ne ogranicuje na svoju najpopularniju pojavu: utoplju o drfa* Prijevod cltlrano1 mje1ta preuzet je iz: Marx/Engels, Rani radovi, peto izdanje, Naprijed, Zagreb 1976, 1. 53 (op. prev.)

178

179

~

I~ '1111

11

1

I

111 I

111; I i

II

II'

i

vi. Prema smislu, san o boljem Zivotu seze daleko prekc svojeg socijaln~topijskog rodnog doma, na:ime u svaku vrstu kulturne anticipacije. Svaki plan i svaku tvorevinu, dotjerane do granice svojeg savdenstva, dotaknula je utopija i, kao sto smo naveli, upravo je velikim kulturnim djelima sto dje1uju vazda progresivno dala vi.Sak povrh njihove puke ideologije s lica mjesta, s njim je dala i nista manje nego supstrat kulturnog nasljeda. Moc anticipacije, poimana do tada tako ograniceno, pocela se prosirivati u »Duhu utopije« Erns·ta Blocha, 1918, i to na stvarima, ornamentima i figurama StO SU Se do tada bili tretirali potpuno izvan jos-ne-dosloga u zbilji, premda ipak pripadaju njemu i bave se njegovim artilruliranjem. Posredstvom uvida u sve adekvatnije usmjerenje na nase stjecanje identiteta i posredstvom obvezanosti na to, parazitsko uzivanje umjetnosti ide kraju; kulturna se djela strategijski otvaraju. Svakako pak ostaje pitanje moze li se ili treba utopija kao izraz i napad prenijeti, bez. izli§nih nesporazuma, i na intencije i interese koji niposto ne pripadaju proslosti. Nego su potpuno sada§nje-novi unutar dogadaja razvitka socijalizma od utopije do nauke. Povijest terminologije poznaje, doduse, vise takvih prosirenja nekog prija§njeg smisla rijem, uz djelimi~no oduzimanje negativnih znacenja sto su se vezala uza nj; ovamo spada, recimo, rijec romanticno. Jo§ je mnogo veea diferencijacija izrazena izme
.f

onog »UOpce«, onog »pravoga« naseg htijenja, cinjenicno vlada i stoga je primjerena pojmu kategorija: utopijska funkcija. Dakako: s poznavanjem i uz odbitak dokrajeeno utopistickoga, s poznavanjem i uz odbitak apstraktne utopije. Ali ono sto tada ostaje: neiscrpan san prema naprijed, docta spes koju ce diskreditirati samo burluj, - to se uz valjano promiSljenu i valjano primijenjenu razliku spram utopizma mofo svom ozbiljnoscu zvati utopijom; u svojoj kratkoCi i s novom ostrinom taj izraz tada znaci isto sto i: metodski organ za novo, objektivno agregatno stanje rastucega. Tako i sva velika umjetniCka djela implicite, premda ne svagda i explicite (kao u Goetheovu Faustu), imaju ovako pojmljenu utopijsku pozadinu. Ona tako, sa stan.oviSta filozofijskog pojma utopije, nisu nekom ideoloskom po§alicom ville vrste, nego pokusanim putom i sadrfajem mane nade. Samo tako utopija iz ideologija vadi ono svoje i objafajava u velikim djelima same ideologije, ono progreisivno historijski razvojne vrste. Duh utopije u krajnjemu je predikat svakog velikog izricaja, u liku strassbudke katedrale i u Bofanskoj komediji, u Beethovenovoj muzici ocekivanja i u latentnostima Mise. u h-molu. On je u ocaju sto prebiva u Unum necessarium jos kao izgubljenom, i u Himni radosti. Kyrie kao i Credo otkrivaju se u pojmu utopije kao pojmu shvacene nade posve drugacije, takoc:!er i kada su liseni refleksa puke ideologije uvjetovane vremenom, upravo tada. Egzaktna fantazija jos-ne-svjesnoga upotpunjuje tako upravo kriticko prosvjecivanje, buduci da iznosi na vidjelo zlato koje nije nagrizla zlatotopka, i dobar sadrlaj, kojii preostaje u svoj svojoj valjanosti, eak raste, kad budnu unistene klasna iluzija, klasna ideologija. Tako iza kraja klasnih ideologija kultura, koja je njima mogla biti samo dekoracijom, ne gubi niSta do same dekorativnosti, lafao zakljucne harmonizacije. Utopijska funkcija otima stvari ljudske kulture takvoj poeivaljci puke kontemplacije: ona na taj nacin otvara, na doista polueenim vrhuncima, ideolo§ki neiskrivljen vidik na sadrlaj ljudske nade. 181

180

.A....

Susret utopijske funkcije s arhetipovima Dubok pogled potvrc:tuje se time sto je dvostruko bezdanim. Ne samo prema dolje, sto je laksi, doslovniji nacin odlafonja do dna. Nego dubine ima upravo i prema gore i prema naprijed, ona preuzima u sebe ono bezdano odozdo. Natrag i naprijed tada je kao pri kretanju kola koje ujedno i ponire i crpi. Istinska se dubina svagda dogada uz dvosmisleno kretanje: »Potoni sad! Mago bih rec i uzadi! Svejedno je«, dovikuje Mefisto Faustu. On to dovikuje eak ondje gdje treba otpoceti naslada necim sto vec odavno ne postoji, Helenom. I to ne dov1ikuje samo Mefisto, intrigant, opasan mestar dvosmislenih znacenja, to posredstvom Mefista dovikuje samo dvojako znacenje: znacenje jednako arhaicnih kao i utopijskih odnosa slike. Tako utopijska funkcija vrlo cesto ima dvostruki bezdan, bezdan utapanja sred bezdana nade. sto pak mofo znaciti jedino: tu se u arhaicnom okviru na pojedinim dionicama unaprijed radilo za nadu. Tocnije: u onim jos uvijek ganutljivim arhetipovima koji su u danom slueaju preostali iz doba rnitske svijesti kao kategorije fantazije, pa uslijed toga nose sa sobom i neki neizgradeni nemitski visak. Iz toga slijedi da nada, pored ideologija koje i dalje nesto znace, treba utopijski snabdjeti takoder one arhotipove u kojima jos kruzi nesto neizradeno. Treba se prevratiti u utopiju tako kao sto se, mutatis mutandis, u nju prevraea znaeajno-napredna ideologija. Jasno je pri tomu da to ne maze izvrsiti samo poniranje, odozdo, nego bitno pregled, koji prufa uspon, odozgo. Jer svagda je sigurno: potisnuto iskljucivo prema dolje, ono sto se mofo naci samo kao podsvjesno, po sebi je tek tlo iz kojeg proizlaze nocni sni i katkada otrov sto iza2liva neurotske simptome: to dolje mo:fo se uvelike razrijesiti u poznato, nije uzlazni sumrak prema naprijed, latentnost mu je u osnovi samo dosadna. Nadano-sluceno sadriava, naprotiv, moguce blago od kojega potjecu velike dnevne fantazije §to se mogu zastarjeti od dugog vremena; to naprijed i gore nigdje se ne mo:fo razrijeSiiti u vec poznato i nastalo, latentnost mu je,

'$

~

dakle, u osnovi neiscrpiva. Vidi Ii Faust, uz earobni napitak mladosti, u svakoj zeni Helenu, onda se tu arhetip ljepote Helena potpuno pomice iz arhaicnoga naprijed; on se vec u arhaicnomu pomice prema gore. Ali: on se moze dozvati samo s utopijskog stanoviSta, i samo se polazeci od pregleda koji prufa uspon, ne u pukom poniranju, mofo na arhetipovima zgodimice uociti rodbinstvo s utopijskim. Cime je jos Euridika u Orku bivsega, sama neizivjela, to nalazi jedino Orfej, i ona je Euridikom samo za nj. Jedino to utopijsko na nekim arhetipov.ima omogucuje da se oni plodno citiraju, gledajuci naprijed, ne natrag; kao sto se to pokazalo pri prividnoj zbrkanosti igrarija sna i pri razrjesavanju tog pricina. Svi takvi racionalizmi kod majki koje jo~ rac1aju pokazuju svjetlost sto na njih pada od utopije, eak u romantici s njezinom ceznutljivom svjetiljkom za grobove i podzemlje. Ono sto se na osebujan nacin izlijefo u arhetipovima, upravo to, pokazuje svoju nedogotovljenost; ali toplina sto obavlja posao dozrijevanja ne sjedi u regresiji. Sarni arhetipovi vec su spomenuti gore u povodu C. G. Junga, ali taj arcireakcionar, u kojega je povrh toga arhaicno nastupalo kao Timbuktu u Zi.irichu,* citavo je to bice zazivao samo laZno, kao cisti mrak. Sam izraz arhetip prvi se put nalazi u Augustina, jos kao opis kojim se tumaci Platonov eidos, dakle oblicje redom svake pojedine vrste, pa ipak je upravo romantika prva protegnula taj sta· rinski naziv na kategorijalnu sastojinu slikovno-objek· tivne vrste sto probija i svjetluca na izvjesnim, tako re6i potisnutim pojavama. Tako se Romeo i Julija pre· tvaraju kod Novalisa u arhetip mlade ljubavi, Antonije i Kleopatra u arhetip starije, zanimljivije. Filemon i Bauka, zajedno sa svojom kolibom, vide se kao slika pradavne, povucene bracne zajednice. Prema Novalisu, odlucujuca je izvanredna podudarnost svih elemenata u tim arhetipovima, ona sefo u Filemona i Bauke »sve do butine sto pocrnjela visi u dimnjaku«. Ali daleko * Aluzija na takozvanu clriiku bio osnovao Jun1 (op. prev.)

182

psihoanaliti~ku

ikolu koju je

183

.....

I

je odluenije djelovao osebujan nimbus §to se pridruZio podudarnosti elemenata, nimbus poput onoga oko krajolika, s uspjelom arhitekturom situacije i njezina znacenja. Mec.1usobna slicnost na koju se pocelo upozoravati u sadrfajima bajki, u tipskim konfliktima, tipskim spasenjima, u »motivima« §to se neprestano vracaju, u mnogomu je ukazivala na arhetipove; usporedna povijest knjizevnosti otkrila je obilje takvih elemenata. Takav je, recimo, krajnje izraziti motiv ponovnog prepoznavanja (anagnorisis) koji arhetipski sjedinjuje i tako udaljenu grac:tu kao sto je grac:ta 0 Josipu i njegovoj braci iz Biblije i grac:ta o susretu Elektre i Oresta iz Sofoklove tragedije. Cinilo se da mitologija ponajprva sadrfava sve prasituacije i njihov ansambl; to je, doduse, dozlaboga pretjerano, posve u skladu s reakcionarnim u romantickom arhaizmu, pa ipak prikazi povijesti mitologije Karla Philippa Maritza, pogotovu Friedricha Creuzera, nude, u stvari, posredstvom poku§aja kategorizacije »motiva«, citavo mno§tvo arhetipova. Oni se tu pojavljuju kao simboli; osobito Creuzer odrec:tuje njihovu neospornu arhetipicnost vec u ova cetiri momenta: u •momentanosti, totalnosti, neobjasnjivosti njihova porijekla, nu:Znosti«. I on sam vec prije objdnjava momentanost, a takoder i slikovitu lakonicnost, posredstvom jednog arhetipa: »Ono uzbuc:tujuce i ujedno potresno u vezi je s drugim svojstvom, s kratkocom. To je kao duh sto se iznenada pojavio iii kao blijesak munje sto odjednom obasja tamnu noc, trenutak koji obuzima citavo nase bice« (Creuzer, Symbolik und Mythologie der alten VOiker I, 1819, strana 118, 59). Creuzer je takve lakonizme nazivao simbolima, u smislu romantike, kao pojave neke ideje; uz to je trebalo samo nesto manje hipostaze neke ideje Ito se oduvijek nazire, pa da se arhetipovi vide i u obllku alegorije, ne samo u formi simbola. Ipak alegorije, u svojem pravom Iiku, dakle prije klaslcizma osamnaestog I devetnaestog stoljeca, nlpolto nisu slmbolizirani pojmovi, ujedno i ono §to se tako rado naziva hladnlm i apstraktnim. One, naprotiv, takoc'.ter saddavaju - u baroku, drugacije pak u srednjem vijeku - arhetipove,

it

t

I

eak vecinu njih, naime arhetipove sto pripadaju prolaznosti i njezinoj mnozini. Upravo u alegoriji isprva raste mnostvo poetski djelatnih arhetipova, temelj joj je alteritas svjetskog zivota, dok se simbol neizostavno pridrufoje uz unitas nekog smisla, pa stoga bitno formira religijske arhetipove iii pak arhetipove formira religijski. Arhetipiku u starih naroda, sto se sva nalazila u religiji, stoga je otkrio i prvi put pokusao srediti jedan veci Creuzer i savrseniji mitolog, Bachofen. Ona se pojavila u heterickom, matrijarhatskom i patrijarhatskom nizu: u heterickim ornamentima trske i mocvare, u matrijarhatskim ornamentima klasa i podzemlja i u patrijarhatskima lovora i Sunceva koluta; tako se mec:tu svekolike arhetipove trebao unijeti jednako socijalnopovijesni kao i prirodnomitski poredak. Na taj nacin oni zacijelo nisu bili obuhvatnije katalogizirani - da se i ne govori o hipotetienosti triju nizova - n.i u svojem alegorijskom obliku i smislu niti u religijsko-simbolickomu. Pa ipak, upravo je iz radova romantike postalo jasnim ono utopijski odlueujuce: arhetipovi, usprkos svojem prvobitnom augustinskom skladu s praslikama u smislu Platonovih ideja, imaju tek malo iii nma zajednickoga s njima i njihovim cistim, napokon cak transcendentnim idealizmom. Oni SU, kao §to proizlazi iz vec navedenih primjera, u biti kategorlje zguscivanja situacije, nadasve u oblasti poetski-odslikavajuce maste, a ne hipostazirani kao po vrsti jednaki Platonovim idejama. Arhetipove romantike iii eak: arhetipove kakvima je njih shvacala romantika, povezivalo je s Platonovim idejama jedino takozvano ponovno osjecanje, premda na nacin koji ujedno pokazuje razlike spram sjecanja na nepromjenjive ideje. Ponovno sjecanje, anamneza, u Platona se odnosilo na predsvjetsko stanje, kada se dusa nalazila u nebu iz praslike; sjecanje u romantici krece se, naprotiv, historijski, odlazi natrag u pradoba unutar samog vremena, postaje regresijom u arhaicno. Sto je ona bila moguca, to ne pokaruje, doduse, niposto bliskost platonizmu nebeskih ideja, ali ipak mogucnost pogre5nog razumijevanja arhetipova s obzirom na njihovu uto-

185

184

.._

pijsku funkciju - sto je romantika osobito iskoristavala. Ddani u pukoj regresiji, arhetipovi pretvaraju utopiju u natrag okrenutu, reakcionamu, napokon cak diluvijalnu. Oni su tada opasniji od obicne tvorevine zamagljivanja, ideologije; jer dok ova samo odstupa od spoznaje sadasnjosti i njezine realne pokretacke snage, arhetip sto progoni natrag i stavljen je u progonstvo prema natrag povrh toga jos i spreeava otvorenost prema buducnosti. Svi arhetipovi, eto, niposto nisu sposobni za utopijsku obradu, eak ako je ona i prava, a nije reakcionami utopizam, kao cesto u romantici. Zbog patosa puke arhaike promafaje se citava jedna sfera, sfera sto je cesto tako zivahna i, u velikom stilu, punim sjajem snafoa u poeziji, takoc:ter u filozofiji. Kao sto je spomenuto, za utopijsku su obradu sposobni samo oni arhetipov,i u kojima jos kruzi nesto neizradeno, relativno neminulo, nenamireno. Karakteristicno je da su u regresiji, koja je bila pandanom politickoj reakciji, najomiljeniji bili upravo feudalno-minuli arhetipovi, bas kao da arhetip, znaeajka po kojoj se, kao sto je govorila romantika, ponovo prepoznaje sve poetsko u starins·kom zivotu, znaci jedino predavanje proslosti a ne i (poput jurisa na Bastilju) emblem buducnosti u pravoj utopijskoj funkciji. Tu stoga ponovo pocinje podvajanje, da bi se prepoznali i osta1i na okupu pravi prijatelji. Samo utopijski pogled mofo naci to srodno sebi, u tomu je, a ne u golom kapitalistickom umorstvu ornamenta cak i u miSljenju, njegova vafna dufnost. Najprije se od utopijski zbilja nenamirenih moraj.u odvojiti istrunuli arhetipovi, i to njihovim svrstavanjem mec:tu zastarjelo bivse. Arhetipovi pak situacije slobode iii svjetla srece ooito nisu vezani uz ovakvo minulo, oni su njemu utekli, u najmanju su rukiu prema njemu eksteritorijalni. Ovdje nije mjesto razmatranju arhetipova, oni spadaju, kao sto ce se kasnije prikazati, u jedan novi dio logike, tablicu kategorija fantazije. Oni se nalaze, kao sto smo vidjeli, u svim velikim pjesmama, mitovima, religijama, i zapravo: samo svojim nenamirenim dijelom pripadaju jednoj istini, jednom odslikavanju

186

i,~,

i

'1

j ~

'

omota sadrzaja utopijske tendencije u zbiljskomu. Arhetip nenamirene tendencije-latentnosti pod fantasticnim omotom jest zemlja Dembelija, jest borba sa zmajem (sv. Durac:t, Apolon, Siegfried, Mihajlo), jest demon zime koji hoce ubiti mlado Sunce (Fenriski vuk, Faraon, Herod, Gessler). Srodni je arhetip izbavljenje djevice (nevinosti uopce) koju zmaj ddi u zarobljeniStvu (Perzej i Andromeda), takoder je to doba zmajeva, sama zemlja zmajeva, ako se pojavljuje kao nu.Zni pretprostor za posljednji trijumf (Egipat, Kanaan, Carstvo Antikrista prije pocetka Novog Jeruzalema). Arhetip najviseg utopijskog ranga jest znak trube u posljednjem cinu »Fidelija«, koncentriran u uvertil:1i Leonora, koji navjescuje spasenje: dolazak ministra (on zamjenjuje mesiju) utjelovljuje arhetip osvetnicki-spasavajuce Apokalipse, stari arhetip olujne bure i duge. Stovise, jedan arhetip prastare vrste, koji se, medutim, tu odnosi na nesto posve konkretno, jos je i u Marxovoj recenici: »Kada budu ispunjeni svi unutrasnji uvjeti, dan njemackog uskrsnuca navijestit ce kukurijekanje galskog pijetla.« U tim se primjerima zapafa cisto imanentno: utopijsko na arhetipovima na kraju se uopce ne da fiksirati u arhaiku, ono, naprotiv, krajnje sposobno putuje historijom. I prije svega: nisu svi arhetipovi arhaickog porijekla, mnogi ab origine izranjaju tek u toku povijesti, tako ples na rusevinama Bastilje - obnovljena ganutljiva praslika, koju od arhaienog kolopleta bla:lenih odvajaju posve novi sadrfaji. Njezina je muzika Beethovenova Sedma simfonija, koja ujedno niposto ne bi pristajala uz livade ljiljana niti uz orgijasticne proljetne i dionizijske 1svccanosti. Cak arhetipovi izrazito arhaicnog porijekla od historijskih su se preinaka vazda osvjezivali, varirali: i znak trube u »F.ideliju« jcdva da bi se doimao onako prodorno istinski bez juriSa na Bastilju, koji tvori predlofak i neprekidnu pozadinu muzike Fidelija. Tek posredstvom njega stjece arhetip olujne bure i duge, na koji se odnosi signal i spasenje, svoje rposve novo porijeklo: on je iz astralnog mita stupio u povijest revolucije; on sada djeluje, iako je arhetip, bez ikakva traga arhaike. 187

Tako, srecom, nisu svi arhetipovi ·Samo slikovita zgu§civanja arhajskih iskustava; iz njih je svagda ponov•> izbijao poneki izdanak koji je uvecao postojeci sadr.taj arhetipova. Kako 1i tek kada se dogodi utopijski prodor i u prastare i u historijski svjde arhetipove, nji· hovo prefunkoioniranje, koje je vjdto oslobal1anju arhetipski ucahurene nade. Da je arhetipsko potpuno regresivno, ne bi bilo arhetipova koji sami posezu za utopijom dok se utopija njih ponovo laca, tada ne bi bilo naprednog, svjetlu obvezanog pjesniStva sa starim simbolima; fantazija bi bila iskljucivo regresijom. Ona bi se, kao progresivno usmjerena, morala cuvati svih slika, takoder alegorija, simbola §to potjecu sa starog tla mitske fantazije, uz nju bi svagda bio samo intelekt realke, pa kako je on lisen snova, bio bi protiv nje. Ali Carobna frula - da uzmemo fantastiean komad koji nesumnjivo humanizira - upotrebljava gotovo same arhaicne alegorije i simbole: vodu i svecenika-kralja, carstvo noci, carstvo svjetla, vodeni i ognjeni sud bozji, magiju frule, pretvorbu u neko sunce. Bez obzira na to, sve te alegorije i simboli, medu njima i oni u cijim se svetim dvoranama nekoc nije pjevalo o ljubavi prema covjeku, .pokazali su se upotrebljivima u sluzbi prosvjetiteljstva, §toviSe, oni su u Mozartovoj muzici bajke, kao nedemonskom hramu, stigli dois·ta kuci. Tako produktivno-utopij ska funkcija izvlaci i slike iz nezastarjelog biv§ega, ukoliko su one unatoc caroliji u sebi prema dvostrukom smislu sposobne za buducnost, i osposobljuje te slike da izraze ono §to jo§ nije bilo, da izraze izlazak Sunca. Na taj nacin utopijska funkcija ne otkriva samo kulturni vi§ak kao ono §to pripada njoj nego takoder iz dvosmislene dubine arhetipova vraea natrag sebi jedan element same sebe, jednu jo§ arhaicno uskladi§tenu anticipaciju o jo§-ne-svjesnomu, jo§-ne-uspjelomu. Receno s pomocu samog jednog dijalektickog arhetipa: sidro §to tu tone na dno ujedno je sidro nade; ono §to tone sadrzava ono §to isplivava, moze to sadrlavati. Stovi§e, isti dvojaki smisao ozna· cen svim time, sposoban za utopiju, pokazuje se napo-

188

kon i potvrc:tuje kada arhetipovi razgovijetno prelaze u objektske sifre §to su se ionako odslikale prema priro-

if

~

., " "·

di. Tako u brojnim zgusnutim usporedbama (tihe su vode duboke, svaki je vis osamljen), tako u arhetipu olujne bure - duge, tako upravo u slici svjetla i Sunca u Carobnoj fruli. Arhetipovi te vrste uopce nisu sazdani naprosto od ljudske grade, ni od arhaike niti od kasnije povijesti; oni, naprotiv, pokazuju dio dvojnog pisma same prirode, neku vrstu realne sifre ili realnog simbola. Realni je simbol onaj simbol kojega je znacenjski predmet jo§ skriven, u realnom objektu, samom sebi, a ne mozda tek njegovu ljudskom poimanju. To je ujedno izraz za ono postalo u samom objektu koje jo§ nije manifestnim, ali je zacijelo onim nagovije§tenim u objektu i posredstvom objekta; ljudska simbolska slika toga dade se odslikati samo na zastupajuci nacin. Crte gibanja (vatra, munja, figura zyuka i tako dalje), likovi ocrtanih objekata (oblik palme, oblik macke, ljudsko lice, egipatska stilizacija kristala, goticka stilizacija §ume i tako dalje), cine te realne §ifre prepoznatljivima. Tako se jedan o§tro upeeatljiv dio svijeta pojavljuje kao skupina simbola objektske vrste, cije matematike i filozofije jo§ podjednako nema. Takozvana znanost morfologije samo je apstraktna karikatura toga; jer rcalne §ifre nisu staticne, one su figure napetosti, to su tendenciozni procesni likovi i na taj nacin nadasve simbolieni. Ta stvar granici s problemom jedne objektski-utopijske znanosti o figurama, napokon, dakle, sa zaboravljenim (pitagorejskim) problemom kvalitativne matematike, jedne nanovo kvalitativne filozofije prirode. Tu se, medutim, vec pokazuje: i objektski arhetipovi, presli u realne §ifre, kakve se nalaze u golemom antikvariju prirodi, blize u oblikovanom ljudskom djelu, obja§njavaju se samo posredstvom utopijske funkcije. Svoju neposrednu egzistenciju arhetipovi imaju, dakako, svagda u ljudskoj povijesti; ukoliko, naime, arhetipovi jesu ono §to mogu biti: koncizni ornamenti jednog utopijskog sadrfaja. 189

Utopijska funkcija otima taj dio proslosti, otima ga reakciji, tako<'.ter mitu; svako prefunkcioniranje sto se doga<'.ta na taj nacin pokazuje nenamireno na arhetipovima promijenjenim do prepoznatljivosti.

Susret utopijske funkcije s idealima

'I'

i

I

Otvoren pogled potvr<'.tuje se tako sto se obraca. Pred njim lebdi cilj koji se od mladosti rijetko gubi iz vida. Buduci da nije nadohvat, ali zahtijeva iii svijetli, on djeluje kao zadaca iii orijentaciona tocka. Cini Ii se da cilj ne sadrfava tek nesto pofeljno iii vrijedno nastojanja, nego nesto naprosto savrseno, on se naziva idealom. Svaki cilj, bio dostifnim iii nedostifoim, bio hirom iii objektivno osmiSljenim, mora se najprije predociti u glavi. Ali predodzba idealnog cilja razlikuje se od predodfaba obicnih ciljeva upravo po naglasenosti savrsenstva; niSta se od tog cilja ne moze iscjenkati. Inace se aktivno nastojanje i htijenje napusta, iii se ono, kad u predodzbu cilja pmdre predodZba proturazloga nametnutih od empirije, empirij.ski-pametno skrece drugamo. Predodzba cilja ideala djeluje, naprotiv, kao takva neprekidno, od1uka volje usmjerena na nju ne da se dokinuti. Cak ni kad ne budne izvrsena; jer neizvrsenje, upravo zbog stvarne nedokidivosti, prati necista savjest iii u najmanju ruku osjecaj odricanja. Tako predmet predodzbe ideala, idealni predmet, djeluje kao da zahtijeva, kao da prividno ima svoje vlastito htijenje, koje se dosuduje covjeku kao moranje. I predod!ba obienog cilja i predodzba ideala pokazuju karakter neke vrijednosti, i puka iluzija vrijednosti nalazi se jednako i tu i tamo. Ali dok tu iluziju kod predod!bi obicnih ciljeva moze empirija korigirati, kod idealnih to ide znatno tefo, upravo zbog njihova postvarena zahtjeva. lzgleda Ii neki predmet idealnim, njegovu progonu koji zahtijeva, koji katkada zahtijeva do ludila, mogu biti lijekom jedino katastrofe; ni one ne uvijek. Postoji nesreca idolatrije ljubavi §to progoni <".!ak i na objektu koj.i se prozreo; iluzorni politi6ki ideali katkada i posli-

190

Je empirijske katastrofe djeluju i dalje, kao da su pravi. Tako od idealne tvorevine struji neka vlastita moc, moc koja, tako reci, jasno i punoljetno uvjerenje o idealu kao savdenstvu prozima i mnogo tamnijim porivima. Tako da idealna tvorevina mofo sa svoje ne· zrele i iluzorne strane sadrfavati eminentno mnogo lafoe svijesti, arhaicne podsvijesti. To se pojavilo vec u prilici potiskivanja u Freudovu smislu, na drugi pak nacin u prilici Adlerove psihologije moci, - odnoseci se na oblikovanje vodeceg ideala koji vrsi nad-kompenzaciju. U Freuda je Nad-ja izvorom idealne tvorevine, a samo Nad-ja, sa svom prijetnjom i moranjem sto dolaz.e od njega, trebalo bi biti ocem koji djeluje naknadno. Ja bi se odnosilo prema Nad-ja kao dijete prema roditeljima; njihove bi zapovijedi nastavljale djelovati u Ja-idea1u, eak u svakom idealu-zapovijedi, oni bi sada kao savjest obavljali moralnu cenzuru. Ta je teorija ideala vodila, dakle, iskljucivo prema natrag do oca i, pri dovoljno dubokom busenju, u patrijarhalno-despotsko doba uopce. U skladu s tim, u Freuda se sve neprijetece, sve svijetlece crte ideala izostavljaju, i on je potpuno sufon na moralno. Doista svijetlece crte pokusava razjasniti Adlerova teorija natkompenzacije, ona je ujedno usmjerena prema proslosti samo u vezi s onim sto vodeci ideal hoce prevladati, usmjerena je prema •,situaciji Palcica«. Vodeci iii osobni ideal tu ne bi bio sjecano-utisnuti, nego relativno slobodno odabrani cilj: u liku maske karaktera ljudi sebe prefinaliziraju u masku ideala, da bi stekli osjeeaj vise vrijednosti. Prema toj se teoriji, dakako, i opet sve slike ideala ogranicuju na moraine, napokon eak osobno taste; objektivniji ideali, recimo umjetnicki, potpuno izostaju. U toj psihologiji puke konstrukcije nema dapace mjesta ni alternativnim idealima ispravnog nacina !ivota, §to sefa do nas iz pretkapitalistickog doba, kao sto su osama iii drugovanje, vita activa iii vita contemplativa. Isto tako, idealne situacije, idealni krajolici ostaju pri ograni6enju na cisto osobne slike-vodilje neshvaceno·beskucnickima. Tako su Freud i Adler oznacili ipak samo nesnosan progon koji moze biti temeljem idealne

191

tvorevine: ondje progon oca, ovdje u najmanju ruku progon manje vrijednosti. Nije otvorena ni madruta StO Odavde vodi i do surplUS-SVOjStava i do 1SUrplus-slika. Sve ostaje pri moranju, predocena se ciljna slika htijenja-postati vecim dijelom trpi a manjim je nada. Pa ipak se time volja sto pogledava torp.jeve, na njih se i penje, nigdje ne iscrpijuJe. Idealna se tvorevina niposto ne ogranicuje na moranje i gospodovanje, osim njlh ima ona i svoju slobodniju, svjetiiju stranu. Pokazuje li ta svjetlija strana ujedno i jake negativnosti: nadomjestka, napuhanosti, apstra~tnosti, cemu se u devetnaestom stoljecu pridrl1Zuje jos i lainost ideala - onda te negativnosti nisu u vezi s mraCnim ill op~im momentima u idealnoj tvorevini. Ne s rnoranjem odozgo, s progonom, pritiskom Nad-ja, uopce okretanjem protiv kreature; naprotiv, ono sto tu zavodi sAmo je savrsenstvo sto lebd1 u visini. Na toj se svjetlijoj strani oblikuju slobodni karakteri dnevnog sna, osobito put do kraja, gdje se dogada bas beskrajno. Ako se na stvarno putovanje do kraja cak i ne krene, nego ono ostane samo pri svojoj slici, kao ukrcavanje za Kiteru, sto je povrh toga cisto erotski ideal - to se kraj ipak intendira, i to kao perfectum. Savrsenstvo nije pak samo lakse osjetiti, ono takoder vecma poziva na miSljenje negoli osrednje kulturne kategorije. Stoga je, eto, ideal bio doveden do pojma mnogo jasnije nego ideologije (sto se po sebi razumije zbog zainteresiranog prikrivackog karaktera ideologije), ali i jasnije nego arhetipovi. Do sada nema odredenja i tablice za arhetipove, ali za ideal ih ima nekoliko; i oni 1seiu dolje sve do termina poput: idealna domacica, idealni bahovski bariton i slicno, sezu gore sve do ideala najviseg dobra. Ima vodecih ideala ispravna !ivota, ostro kontrastnih, ima bogato nijansirane nauke o vaganju vrijednosti, nauke o kriterijima ideala, pocev!i od sofista i Sokrata pa do Epikura i stoe. Ideal se na svakoj strani, i na strani pritiska i na strani jedinstva finalnog usmjerenja poput nade, pojavljuje eak u Kanta, koji samog filozofa naziva uciteljem ideala, filozofiju poucavanjem 0 idealu. I opet kao pritisak, dapace napad, taj se ideal pojavlju-

192

'

~

'

I

je u kategoriokom imperativu moralnog zakona: dostojanstvo covjeka, koje u tom zakonu zahtijeva svoje postivanje, u suprotnosti je sa svim prirodnim porivima. Ali ideal se zatim pojavljuje u Kanta kao snaga finalnog usmjerenja, na Jaj nacin sto sama ne zahtijeva, nego se, obratno, ona zahtijeva, i to u postulirajucem trojedinstvu bezuvjetnoga: slobode, besmrtnosti, boga. Ideal se isto tako pojavljuje kao nada, naime kao istinski najvise dobro praktienog uma; ono tada treba da bude spojem kreposti i blafenstva, ozbiljenjem (dakako uvijek .·samo aproksimativnim) ca:ristva bozjega na Zemlji. -Zathn se ideal ponovo pojavljuje u Kantovoj estetici: kao ideal savrsenstva u skladu s prirodom, dakle bez najviseg dobra, pri tomu uz najpoucniju suprotnost s idealom moralnog pritiska. Od njega se Kant u umjetnosti odvraca, kao !!to uopce primoravanje u umjetnosti svagda ispada glupo: ima gromoglasne etike, ali - njoj odgovarajuce - samo pedantske estetike. Kant je neee, u njega prirodno pogonsko pero umjetnicki genij ne podvaja kao sto podvaja cudoredna eovjeka. Naprotiv: genij upravo daje »pravila kao prirodac, genij je »inteligencija sto djeluje poput prirode«. I sva se uljepsavanja u skladu s estetskim idealom definiraju kao »savdeno utjelovljenje neke ideje u nekoj pojedinacnoj pojavi«. Tako se mnogostruko, dakle, vec prema svojim licima, licima progona i nadasve licima zvjezdana svjetla, kao nade u buducnost, savdenstvo razbija upravo u Kanta, formalnog ali upravo stoga osobito apstraktno-radikalnog ucitelja o iqealima. Njegovo poimanje estetike, »savdeno utjelovljenje neke ideje u nekoj pojedinacnoj pojavi«, prelazi povrh toga vec iz formalnog u objektivni idealizam. Tako se taj pojam ideala na kraju dodiruje s idejom, kao sto je nju Aristotel iz Platonova rodnog oblika iznad pojave prenio u ciljni oblik iii entelehiju unutar pojave. Entelehiju, koja se zbog sputavajucih nuzuzroka u pojedinacnim stvarima ne oblikuje savrseno, u Aristotela cini vidljivom ki~arstvo, takoder pjesnistvo. Estetski idealnim postaje na ta1 nacin onaj prikaz koji oponalaju~i ujedno i pogada i u skladu s entelehijom uljepsava, to jest koji pokazuje sto bi 193

se prema prirodi stvari moralo dogoditi; rotuda cuvena Aristotelova izreka: da je drama filozoficnijom negoli pisana povijest. K tomu je najzad taj karakter savdenstva estetski idealnoga ono sto tjera do kraja, karakter koji se u Schopenhauera kao i u Hegela moze prikljuciti Kantovu •savrsenom utjelovljenju neke ideje u nekoj pojedinacnoj pojavi«. S mnogo Aristotela u Schopenhauera: •Vee prema tomu kako pak organizmu vi§e ili manje uspijeva svladati one dublje stupnjeve objektivnosti volje prirodnih sila koje izrafava, on biva savdenijim ili nesavdenijim izrazom svoje ideje, to jest stoji blize ili dalje idealu kojem u njegovoj vrsti pripada ljepota.« I dalje, razgovijetno dodirujuci jednu utopijsku funkciju (u staticnom granicnom bicu vrste): •Jedino tako mogao je veliki Grk naCi pratip ljudskog lika i njega postaviti kao kanon skole, kao skulpturu; i takoc:ter jedino snagom jedne takve anticipacije svi mi mozemo prikazati lijepo ondje gdje je ono prirodi u pojedinacnomu zbilja uspjelo. Ta anticipacija jest ideal; on je idejom, ukoliko sc ta, harem napola, a priori prepozna, buduci da ona kao takva ide onomu a posteriori danom od prirode dopunjujuci u susret, postaje za umjetnost praktickom« (Werke, Grisebach, I, str. 207, 297). Hegel dopusta idealima da se pojavljuju uopce samo u umjetnosti, a ne u ostaloj zbilji, ponajmanje politicko-socijalnoj; tu su oni za Hegela, ukoliko je on fi. lozof restauracije, jedino himere jednog uobrazenog savrsenstva. Njemu naprotiv umjetnost, kao tvorevina kontemplacije, nema kao supstrat naprosto nista drugo do ideala, orijentalno-simbolickih, grcki-klasickih, zapadnjacki-romantickih (cast, ljubav, vjernost, pustolovina, vjera). A u njihovoj se estetskoj manifestaciji pogotovu pokazuje Aristotelovo sjecanje, sjecanje entelehije: »Istina umjetnosti ne smije, dakle, biti pukom tocnosti, na koju se ogranicuje puko opondanje prirode, nego se vanj§tina mora podudarati s necim unutrasnjim, koje se podudara u samom sebi i upravo se stoga moze kao samo ono objaviti u vanj§tini. Buduci pak da umjetnost ono Ato je u inom opstojanju uprljano slueajnoscu i izvanjskim privodi svojim istinskim

poimanjem natrag toj ha11moniji, ona baca u stranu sve Ato ne odgovara pojavi toga i ono idealno iznosi tek posredstvom ociscenja« (Werke, XI, str. 199. i dalje). Ocito se tu ideal pogotovu ne promatra kao ravnodusan prema zbiljskomu uopce, takoc:ter ne kao isprazno uljepAavajuce bojadisanje (koje onda dopusta lafnu tvrdnju o suprotnosti izmec:tu poezije i proze, napokon kulture i civilizacije). Nego se misli jedan jaci stupanj same zbilje, stupanj zbilje svakog u pojavnom procesu realiter intendiranog savr5enstva, pa makar da se to stupnjevanje u Hegela nigdje ne dopusta kao neko realiter jos-ne-postalo. Unatoc tomu, gdje god svoje biee odostrag ne tjeraju njegovo Nad-ja, oCinsko gospodovanje ill pak fiksne slike kakve naprosto oponasajuce natkompenzacije, ideal pokazuje u sebi jos mnogo vecma genuinu anticipadju negoli vecina arhetipova. I tako utopijska funkcija sto se obavlja na idealu biva manje njegovim razaranjem, a vise ispravkom: zahvaljujuci posredovanju s gibanjima savrsenstva u svijetu, s materijalnom tendencijom ideala. Izvan nje preostaju iznutra, kako Ii tek izvana, samo velike rijeci. Moranje, zahtijevanje, pritisak pripadaju idealu kao progonu, ali kao sto je spomenuto: u njegovoj ga slobodi i intendiranom savrsenstvu ugrofavaju napuhanost, bezobavezna apstraktnost, nepovijesna statika. Cemu se pridruzila eak jos i laz, taj doprinos devetnaestog stoljeca: istinito, dobro, lijepo kao burioaske fraze. Fontane je u komercijalnoj savjetnikovici Jenni Treibel, roc:tenoj Birstenbinder, prikazao burlujku s idealima, u kojoj se mogu vidjeti svi jednaki njoj. Takoder citava njezina okolina: »Oni neprestano liberaliziraju i sentimentaliziraju, ali sve je to farsa; kada valja pokazati boju, onda to znaci: adut je zlato - i niAta vHe.« Ibsenova je strast u vecini drama bila da pokaze kako izmec:tu objavljenih grad:anskih ideala i gradanske prakse vise uopce nema niceg zajednickoga. »Kuca lutaka•, •Sablasti«, »Divlja patka« same su varijacije na temu ideal-fraza; i samo je malo trebalo pa da se ti duboko ozbiljni, gotovo tragicni komadi obrade kao komedije. Gregers Werle u »Divljoj patki« upra-

194

195

&..

vo je Don Kihot gradanskih ideala, sred jednog pokvarenog burloaskog svijeta, a Rellingsov cinizam, kad on te ideale ne naziva pukim la!ima nego la!ima potrebnim prosjecnom covjeku za zivot, niposto nije samo ciniean, on samo naziva pravim imenom praznicko za. varavanje s kasnograc:tanskim idealom. Uz ogranicenje da sam Ibsen jos vjeruje u grac:tanske ideale, hoee vjerovati, i njih u dramama poslije »Divlje patke« pokusava prikazati tako da ne podlijefa Rellingsovoj kritici. Novi se svijet nije denuncirao ni u Fontaina ni u lbsena, a1i se zato imanentno denuncirao stari svijet, sa svojim poremecenim odnosom izmedu teorije i prakse, sa svojom licemjernoscu koja ga je duboko nagrizla. Da bi se to prozrelo, dovoljan je kriticki realizam, nije potrebno ideolosko istra!ivanje, rpogotovu ne utopij.ska funkcija. Ali ona je, s materijalnom tendencijom u rukama, zacijelo nu!na kako bi se vidjelo da ideal nije jedno sa svojom burfoaskom egzistencijom kojoj je odzvonilo. Kako bi se pogotovu, ako je moguce, izbavio iz svojega svekolikog dosadasnjeg nacina egzistiranja: apstraktnosti i statike. Ponajprije iz apstraktnosti kao izdvojene, lose opcenite, nemocno lebdece. Ona je bitno formalna, sadrfaj je ukrala iz zbHjskog zivota ili se s njim neposredno suocuje praznim velikim rijecima. Buduci da se ideali na taj nacin posreduju bez ikakve tendencije, apstraktnosti se pridru!ila nedijalektiaa statika. Obje uvecava iluzija vrijednosti; nju pak podriava stav koji stavlja ideale u vitrinu da bi sluzili vazda jednakoj dusevnoj okrepi. Apstraktnost i statika tada zajedno tvore takozvana idealna nacela, kao orijentacione tocke za rijeci, ne za djela. Takav formalizam cvjeta nadasve u Engleskoj, a prelazeci u religiju Ato se sastoji od mrtvih natuknica cvjeta on u Sjevernoj Americi. U proglasenje nezavisnosti Amerike, zatim u americki ustav, uvrstena su Rights of life, liberty and the pursuit of happiness, pa njihovi Principles of liberty, justice, morality and law, polazecl od citoyena (ne zaboravljajuci, dakako, manje bengalski osvijetljen Principle of property, kao basic principle). Pa ipak, sve to sada stojiu ukrucenom zr£lkU, i jedini zbiljski, ekonomskl basic 196

I

principle dopusta zbog formalne apstraktno-staticnosti drugih principa svaki orportunizam sadriaja, prije svega sadriaja liberty. Ovako sazdani ideal ne moze se i neee teorijski distancirati od tog oportunizma sto ide do potpunog izokretanja njegova sadriaja; ne mole zbog svoje varljive opcenitosti, nece zbog svoje krutosti lisene energije. Kako li je tek velika bila ta nemoc u Njemackoj, u Lutherovoj Njemackoj s dvostrukim knjigovodstvom iii dualizmom djela i vjere. U kalvinistickim je zemljama ideal ostao harem verbalnim, ostao je, dapace, formalno demokratskom orijentacionom tockom za ubrzo napustene nacine djelovanja; oblikuje se licemjerje kao tribut grijeha kreposti. U Njemackoj je, naprotiv, idelano stajalo tako visoko iznad svijeta da nije s njim dolazilo ni u kakav kontakt osim kontakta vjecnog odstojanja. Ta se orijentaciona tocka pretvorila u zvijezde koje su bile predaleko da bi bile dostiZne, dakle u zvijezde veleiteta, ne djela. Iz toga je nastao fantom pukog beskonacnog priblifavanja idealu ili, sto znaci isto, njegova premje§tanja u vjecnu tefnju za njim. Tako je svijet ostajao u zlu, cudoredni ideali, naprotiv, u nebeskoj daljini, za estetskim se idealima uopce nije fadilo, nego se uZivalo samo u njihovu sjaju. Skok iz beskonacnog htijenja u puku kontemplapciju tako je lagan: jer i vjecno aproksimativno jest kontemplacija, samo ometana postojanim pricinom djelovanja, djelovanjem radi djelovanja, ut aliquid fieri videatur. Ako je u Njemackoj cak i izniknuo koji konkretni smisao ideala, onda je on u tocki ostvarivanja bio u svemu samo obratnom stranom beskonacnog neostvarivanja, naime totalnog mira u svijetu; tako u Hegela. Tu, doduse, iscezava beskonacnost priblifavanja idealu, all s njom i svako pribli!avanje idealu posredstvom ljudskog djela uopce. Svjetski proces kao takav postaje samorealizacijom -u nj stavljenih idealnih svrha, a covjek je puko pomocno sredstvo, na kraju cak, kao filozofsko sredstvo, puki promatrac ideala koji su toboz ionako ostvareni. Sve to zajedno odriava ideal nemocnim, svejedno da li u beskonacnom priblifavanju ili u prevelikom poklapanju sa svijetom kao toboz ldealnim svijetom. U 197

!ilfl

obojemu vlada statika ideala u kojem je savdenstvo vec dovrseno; i tu utopijska funkcija treba sebe doka· zati upravo protiv te dovdenosti. Ali to je dokazivanje drugacije od onoga na arhetipovima, mnogo je srodnije gra<'ii, i dakako, u njemu ima mnogo vise bratske sva<'ie. Upravo predmnijevano savrsenstvo, potpuno priznavanje njegove anticipacije, ono je sto cini ideal dostupnim utopijskoj obradi. U arhetipova je anticipirajuce ucahureno, i mora se izminirati; ideali, naprotiv, to pokazuju, apstraktno ili staticki, i mora se samo ispraviti. Arhetipovi pokazuju nadu vrlo cesto u bezdanu i ondje u ar· haienomu, oni su tada poput blaga potonula u samom mitu, koja na neki lvanjdan izranjaju i sjaje kao sunce; ideali, naprotiv, pokazuju svoju nadu od pocetka na svjetlu dana, na svojem svodu sto se siri prema na· prijed. Za obnovu vecine arhetipova vrijedi tihi Mori· keov stih iz Orplida: »Prastare vode rastu pomla<'iene oko tvojih bedara, dijete!«; za nastup nekog ideala vri· jedi, naprotiv, odlucan zov dana, iz Browningove »Pippe«: »Struja tvojih sati, dugacka, plava, bis·tra, preostala da tece, sto snaino, osjecam to, stiti i blagoslivlja Zemlju, sve postaje mojim.« Zacijelo ima i arhetipova koji ne prebivaju u bezdanu, ponajbolji primjer za to pruzio je ples na rusevinama Bastilje, i obratno, arhetip poput majcinske slike u Izidi-Mariji ujedno je duboko ukorijenjeni ideal. Pa ipak, u cjelini ideal !ivi cisto na frontu, tako jako da se slika njegove savrsenosti pojavljivala prije odvise daleko negoli odvise potonula. Nisu apstraktne utopije bez osnove kao apstraktne, · ali upravo i kao utopije, bitno ispunjene idealima, a znatno manje arhetipovima, i onim arhetipovima ciji je smisao bez daljnjega revolucionaran. Osamljeni otok na kojemu bi trebala le!ati Utopija mole biti arhetip, ali snafnije djeluju na tom otoku idealni li· kovi savrsenstva kojemu se tefi, kao slobodni iii urec:teni razvitak sadrfaja !ivota. Utopijska se, dakle, funkcija treba potvrditi na idealu po istoj crti kao i na samoJ utopiji: po crti konkretnog posredovanja s materijalnim idealom-tendencijom u svijetu, kao sto je vec spomenuto. ldealsko se nlposto ne da pouciti i ispra-

198

# ,p

i

~I

viti posredstvom pukih cinjenica; naprotiv: u njegovoj je biti da ono stoji u napetom odnosu prema pukoj faktickoj postalosti. Ali idealsko, a:ko iSta vrijedi, zacijelo ima prikljueak na proces svijeta, u kojem su takozvane cinjenice postvareno-fiksirane apstrakcije. Ono u liku svojih anticipacija, ako su konkretne, ima korelat u objektivnim sadriajima nade tendencije-latentnosti; taj korelat omogueuje etUke ideale kao uzore, estetske kao pred-videnja koja ukazuju na ono sto mozda realno postaje. Takvi ideali, ispravljeni i usmjereni posredstvom utopijske funkcije, tada su svi zajedno idealima ljudski-adekvatno razvijenog sadrfaja osobnosti i sadrfaja svijeta; stoga su svi oni - a to ovdje mofo sve o idealima srecom i sazeti i pojednostavniti - mijene temeljnog sadrtaja: najviseg dobra. Ideali se prema tom vrhovnom sadriaju nade, mogucem sadriaju svijeta odnose kao sredstva za postizanje svrhe; otuda postoji hijerarhija ideala, i nizi se mofo frtvovati viSemu, buduci da ionako ponovo uskrsava u realizaciji visega. Na primjer: najvisa mijena najveceg dobra u politicko-socijalnoj sferi jest besklasno drustvo; uslijed toga se ideali poput slobode, takoc:ter jednakosti, odnose prema toj svrsi kao sredstva i stjefo svoj vrijednosni sadrfaj (koji je u slueaju slobode bio osobito mnogoznacan) od strane politicko-socijalnog najviseg dobra. Na taj nacin sto ono ideale kao sredstva ne odrec:tuje samo sadrfajno nego prema zahtjevima sadriaja vrhovne svrhe njih i varira, odobrava zgodimice i temporarna odstupanja. Jednako tako: vrhovna mijena najviseg dobra u estetskoj sferi jest imanentno pred-vi<'ienje jednog humano·savdenog svijeta: uslijed toga sve estetske kategorije stoje u relaciji s tim ciljem i njegovim su mijenama kao l'art pour l'espoir. I razumljivije zvuci u idealima nego u arhetipovima odgovor subjekta na lo!lu postalost, tendencijski odgovor protiv nedostatno~a. za humano primjereno. Stoga Marx i kafe, ako radnicka klasa ne treba ostvarivati ideate, ta anatema onda zacijelo ne pogac:ta ostvarivanje tendencijski-konkretnlh clljeva, nego samo .ostv~pvanje..JaPstraktng:-pridodanlh cltjeva, ideala bez kontakta s historij_om i procesom: Sam je socija-

199

lizam posredstvom Manca, Lenjina u svakom svojem narednom stadiju koji valja postici postao idealom, onim koji uslijed svoje planski posredovane solidnosti ne nijeti gorljivost manje, nego vi§e od ideala §to je bio apstraktan. I upravo politicki vrhovni ideal: car· stvo slobode, kao politicko Summum bonum, tako je malo tua svjesno uspostavljenoj historiji da on, kao konkretan, tvori njezin finalitet ili posljednje poglavlje historije svijeta. Jer Anti-Summum-bonum iii Uzalud, jednako moguea alternativa, ne bi bilo posljednjim poglavljem te historije, nego njezinim brisanjem, i ne finalitetom, nego izlazom u kaos. U procesu, unatoc ljudskom radu, ili je smrt bez obala, iii pak, zahvaljujuci ljudskom radu, tece svojim tokom realizam ideala - tertium non datur. Ali djelatnost i vlastiti ideal slobode utopijske funkcije u tomu je da predmetno tuma· ci i stavlja u slobodu jos ne postali »bitak poput idea· la« (najviSe dobro), sto se uz realnu mogucnost razvija u sumracima, na frontu procesnog svijeta.

Susret utopijske funkcije s alegorijama - simbolima Preostaje jos zbunjen pogled koji se jasno potvrd:uje i na jos nejasnomu. Potonje je tu ono jos nejasno stone znaci samo svoju vlastitu stvar nego u njoj ujedno jo§ i neku drugu. Pojavi Ii se to u pjesnickom govoru, rijeci u njemu mogu biti potpuno suvisle i prisebne, pa ipak odjekuju kao u nekoj velikoj dvorani. Vee se i poslovi· ca pricinja slojevitom i punom znacenja, ukoliko umi· je biti usporedbom, a ona je to dapace osobito rado. Tako je izreka »tihe su vode duboke« vec alegorijska, i ona se potencira u velikoj pjesnickoj usporedbi. »Pjesme su naslikana prozorska okna«, ta velika Goetheova recenica-usporedba ponajbolje odra!ava tamno-svijetlo svoje vlastite stvari i u tomu ujedno neke druge. Ovakva reeenica perfektna je alegorija, dakako, kao takva i sama opet vezana uz jos nejasno u sebi samoj, uslijed cega pak nijedna alegorija ne moze biti per-

200

\

, ,,,, L

! .l ~

t f

'""

fektnom. Jer ona je per definitionem viSeznacna, to jest ni sam predmet od kojega uzima svoju razjasnjavajucu usporedbu (ovdje: naslikana prozorska okna) niposto nije jednoznacan. On u sebi sadrfava vise znaeenja, takoder i ona §to se poredbeno ne odnose na pjesme, i prije svega ukazuje, takod:er sto se tice pjesme, sto se tice transparentnosti, izmed:u tame i svjetla, na nesto dalje povrh sebe. Tako nema alegorije koja bi bila perfektna; kad bi bila perfektnom, njezin odnos prema daljnjemu ne bi bio takav da svaki put 8alje k necemu drugom uzduz i poprijeko, ali i po istoj crti, tada ta vrsta iskaza vise ne bi bila alegorijskom, bila bi simbolickom. Bila bi takvom premda tada postignuto perfektno ostaje perfektnim neceg predmetno jos nejasnoga, naime neceg skrivenoga u objavljenomu, objavljenoga kao jos skrivenoga. Alegorija u tom smislu posjeduje nasuprot simbolickomu neku vrstu bogatstva sto se sastoji od netocnosti; tako upravo njezina vrsta usporedbe zaostaje iza nekolebljive, premda isto tako jos lebdece usporedbe simbola, i iza stupnja jedinstva njegova odnosa. To, dakako, ne valja brkati s drugom vrijednosnom razlikom sto je provedena izmedu alegorijskoga i simbolickoga na nacin pogresan u osnovi, pred nesto vise od sto godina. Prema njoj, alegorijsko bi se sastojalo od pukih otjelovljenih ili osjetilno dekoriranih pojmova, dok bi simbolicno - eto svagda pocivalo na takozvanoj neposrednosti. Iii kao sto je to Gundolf kasnije, na primjeru Goethea kojeg je georgizirao"', izrazio ovako budalasto: da je Goethe svoje »pradozivljaje« iskazao simbolicki, a da je svoje kasnije, takozvane puke »naucne dozivljaje« uzmogao reproducirati samo jo§ alegorijski. To vrijednosno razlikovanje nije besmisleno samo na primjeru Goethea, ono ta· kod:er u cjellni slijedi konvencionalno pogre§no mnijenje §to se o alegorijama stvorilo u romantici. Pri cemu se oslanja na polualegorije lisene napetosti da bi • Mlsll se: lzravnao 1 pjesnikom Stefanom Geo!"iom (1868-1933), stl'Oio formallstll!klm I simbolisti
201

bile razumljive, eak na puka ilustriranja apstrakcija, su u rokokou i Louis seizeu (kao figure kreposti, istine, prijateljstva i tako dalje) jos jedino bile u svijesti, od citava fenomena alegorike. Romantickom obezvredenju alegorija u tom smislu nedostajalo je iskusno poznavanje prave alegorike: alegorike baroka, sa svojom orgijom emblema, alegorike srednjega vijeka, alegorike ranokrscanske patristike. U doba svojega cvjetanja alegorija nije niposto bila otjelovljenjem pojmova, dekoriranjem apstrakcija, nego upravo pokusaj prikaza jednog predmetnog znacenja s pomocu drugih predmetnih znacenja, i to na temelju suprotnosti apstrakcijama: naime na temelju arhetipova koji u svojem znacenjskom sadr!aju sjedinjuju sve pojedine clanove usporedbe. I jednako su tako arhetipovi oni koji u simbolu-usporedbi fundiraju intonaciju znacenja, obvezatnog i centralnog: i to ne kao arhetipovi usputnosti i prolaznosti, nego arhetipovi jednog stro!eg smisla onoga uopce ili konacnog smisla. Ocito se, dakle, ova potonja vrijednosna razlika izmedu alegorije i simbola, kao jedina legitimna, ne mote konfundirati s razlikom izmedu dekoriranih apstrakcija, cak najfiksnije vrste, i tjelesnih teofanija; razlicitost je ranga, naprotiv, u razlicitosti unutar istog polja samih arhetipova. Gore je (str. 185) razlika vec odrec:!ena taiko sto alegorija sadrfava arhetipove prolaznosti, zbog cega se njezino znacenje svaki put odnosi na alteritas, dok simbol neprestano ostaje pridrufen uz unitas nekog smisla. I sada se, jer je na redu problem susreta utopijske funkcije s alegorijom i simbolom, mora u obojemu naglasiti kategorija sifre, kao kategorija oformljenog, tak i realiter u objektima prisutnog znacenja alegorijskoga ili simbolickoga povezanog u arhetipu. Dosljedno tomu, alegorija daje svakoj pojedinosti sifru za jos jedan smisao koji je takoder sadr!an u pojedinosti (mnostvu, alteritas), a znaci prolaznost, dapace razbijenost. Sim· bol, naprotiv, svakoj pojedinosti daje sifru za jedinstvo smisla koje se transparentno pojavljuje u pojedinosti (mnostvu, alteritas); tako je simbol usmjeren na Unum necessarium jednog stizanja (prizemljenja, okupljanja), ~to

202

r

ne vise na amo-tamo slanu privremenost, viSeznacnost. Ta intencija na neko stizanje cini stoga simbol obvezatnim, za razliku od alegorija koje se !ivahno premjestaju, koje su se predale trajnoj neodredenosti puta. $to napokon U1Jrokuje da su alegorije bitno kod kuce u umjetnosti bogatoj figurama i u politeistickim religijama, dok simbol bitno pripada velikoj jednostavnosti u umjetnosti kao i henoteistickim i monoteistickim religijama. Predmnijevanje pak ima u obojega nesto javiti, jer se i samo javlja u obojemu. To nesto istodobno je ono zatvoreno, koje se objavljuje, i ono koje objavljuje, otvara, a jos se zatvara, jer - upravo i u simbolu - vrijeme jos nije zrelo, proces jos nije dobiven, stvar o kojoj se u njemu vodi spor (smisao) jos nije isproducirana i odlucena. Tako ima susreta utopijske funkcije i s alegorijom i sa simbolom koji je fundiran u samoj gradi; ono u cemu se tu susrece utopijska funkcija samo je davanje objektivnog znacenja. Ponavljamo: svaka usporedba sto ostaje u mnostvu, alteritas, tvori alegoriju, kao na ovaj nacin: »Hrast sto stajase vec u maglenu ruhu, / div sto je poput tornja tu, I gdje tmina iz grmlja I gledase stotinama crnih ociju.« Izrice li pak usporedba jedinstvo, uopce nestu centralno, konvergira Ii uz to onamo s bezuvjetnoscu sto se pocinje pojavljivati premda se jos uvijek nalazi pod pokrovom, onda je nedvosmisleno pogoc:!ena simbolika, kao na ovaj nacin: •Nad svim je vrhovima tisina.« I forma je obojega ona dijalekticka forma koju je Goethe nazvao, takoc:!er dijalekticki napetim, izrazom •javna tajnac, upravo kao jos trajuea pomijesanost otvorenoga i skrovitoga, jos neizvac:!enoga ispod pokrova. Alina taj nacin da •javna tajna« - u svim pravim, to jest i objektivno tocnim alegorijama, cak i simbolima - nije naprosto tajnom za covjeka koji ·poima, recimo uslijed njegove nedostatne moci poimanja, nego da u vanjskom svijetu neovisnom o covjeku isto tako tvori realne kvalitete znacenja; tako tendencijske likove karakteristicno tipitnoga koji se razumijevaju u svakoj od njegovih pojava, tako svekoliki dijalekticki eksperiment oblika (figura) opsto203

..

6

"-=--

~

111:

I I

janja svijeta s obzirom na njegovu jo§ latentnu centralnu figuru. To zbiljski javno neke tajne takoc.1er je pouCno usporediti s Goetheovim tako karakteristicnim otva· ranjem svijeta: entelehije sto se zivuci razvijaju u svijetu redom su isto tako i mnogim zivim, objektski postojeCim alegorijama i simbolima. Tako te sifre ima i u realnosti, ne samo u alegorijskim i simbolickim oznakama te realnosti; a takvih realnih sifara ima upravo stoga sto je sam svjetski proces utopijska funkcija, s materijom objektivno mogucega kao supstancom. Utopijska funkcija ljudskog svjesnog planiranja i mijenjanja tvori pri tomu samo najistureniju, najaktivniju poziciju aurora-funkcije sto kru!i svijetom: poziciju noCnog dana, u kojem se jos zbivaju i nalaze sve realne sifre, to jest likovi procesa. Alegorijsko oblikovanje figura, simbolicko oblikovanje ciljeva stoga uistinu pokazuju sve prolazno kao usporedbu, ali takvu koja je vlastiti realan put znacenja. Svaka je pogoc.1ena usporedba stoga ujedno usporedbom sto odslikava zbilju, u onoj mjeri u kojoj je u svojem znacenjskom smjeru ispunjena objektivnom utopijskom funkcijolm i u svojem znaeenjskom liku realnom sifrom. A simbol, u znak posljednje razlike spram alegorije, potvr
16

OSTATAK UTOPIJSKIH SLIKA U OSTVARENJU EGIPATSKA I TROJANSKA HELENA ~·

''li' A~' iJ

Ali dolazi li fin, duhovan i zrio, poput zrake iz oblaka, Iz misli mold&? Slijedi Ii plod za listom tamnim Kao u dubrave, za tihim pismom? Holderlin

Snovi hoce dalje

l

Dokle se u nama pokazuje v~da ,samo prema naprijed? 2eljenje ipak nesto hoce, nigdje nije tek naprosto, samo rijetko muci nizasto. Ako pak pohita da se prizemlji, nadoc.1e Ii tada nagon ·Sto radi u njemu? Nagon se mo!da, pa i svaka pohlepa, moze u prvi eas, za neko vrijeme, iznena
205

204

.......

Ne-dostajanje i sto se u njemu mole skrivati Ne uspijeva uvijek ubrati eak ni stignulo sada. Put mofe biti slaba, ali cest je i finiji razlog. Cak utoliko zdvojniji, i pri dobrom stanju, ukoliko prije toga pridode suvise snova, suvise onih koji nadmasuju. Tada je umiSljanje potrosilo gradu predstojeceg iskustva na sebe, u ljubavi kao i pri svakoj vrsti debija. Stendhalov spis »De !'amour« dolazi do svoje cuvene dijagnoze fijaska polazeci odavde. Prema Stendhalu, neposredna sreea nastaje samo ondje gdje muskarac posjeduje !enu bez odgode, to jest: u trenutku pohote. Sigurna ljubavna sreea zajameena je samo tada »kad neki ljubavnik jos nije imao vremena da se osvrce za !enom i da se njome bavi u tlapnjama«. $tovise, Stendhalu uopce nisu potrebne sve igre moci uobrazilje da bi razjasnio nedoraslost zbilji; on se usuduje izreci: »Cim doc:le u srce zrnce strasti, tu je i zrnce, mogucnost, fijaska.« I zatim fijaska uz opasno, rastrojeno stvaranje treme: »$to je ljubav nekog muskarca visa, to vecu snagu mora on uloziti prije nego sto ce se usuditi da povjerljivo dodirne dragu. On tlapi da ce razgnjeviti bice koje se njemu pricinja neCim bo:Zanskim, koje u nj istodobno ulijeva beskrajnu ljubav i beskrajno po~to­ vanje ... Sada je dusa ispunjena stidom i bavi se time da nadvlada taj stid; sladostrast je zaprijecena.« Usporedimo s tim nesklonost romantickih pjesnika da svoje nebeske slike fenskosti pustaju neka padnu u isku· stvu, da vide njihov pad, na prvom mjestu u E. Th. A. Hoffmanna. Od biea iz sna postalog tako nezasitnim i postvarenim uvelike potjece mdnja romantike prema braku: »Carolija je upropastenac, dovikuje jedan umjet· nik u Hoffmannovoj »Fermatic, misleci na fijasko nadseksualnoga, »i unutarnja melodija, Ato je inace navi· jestala divotu, pretvara se u kukanje zbog razbijene zdjele za juhu.« Ista se tragikomedija misli u razgovoru kapelnika Kreislera s princezom u Hoffmannovu »Macku Murru«; Kreisler slavi »prave glazbenikec koji nece ljubiti poput dobricina skrnaveci snove u bracnoj postelji. Ali da umjetnici ne bi izgledali ni zavrti niti

•

pogotovu nesposobni za ljubav, Kreisler njih dalje usporeduje, sto se tice »pravih glazbenika«' s minezingerima, vitestvom, poklonicima Marijina kulta: »Ti nose odabranu damu u srcu i nece drugo doli njoj u east pjevati, pisati pjesme, slikati, ukratko, oni sc u najodlienijoj kurtoaziji mogu usporediti s galantnim vitezovima.« Kakav je kraj u ostvarenju, iskusili su, eto, mnogi muzevi, premda nisu bili Kreisleri; ali upravo onCJ sto je predvidao Kreisler zadesilo je jednog stvarnog muzieara: Hectora Berlioza, k tomu jos najromanticnijeg. Tu je eak bila pri ruci i pozornica na kojoj je ideal dvostruko sjajio: Berlioz se bio zaljubio u neku mladu englesku glumicu koja je utjelovljivala Shakespeareove djevojke i plemenite zene. Ta Julija, Ofelija, Desdemona povecavala je svoj sjaj odbijajuCi svako priblifavanje, uslijed toga je za Berlioza bila to poraznije sjajnom. Jednom, u strahu da ocajni ljubavnik sebi ne oduzme !ivot, njegovi su prijatelji Chopin i Liszt citavu noc pretra!ivali ravnicu St. Quentina vidjevsi Berlioza kako je srnuo onamo potpuno izbezumljen. Kada je pak muziearu koji je postao slavan uspjelo poslije nekoliko godina zadobiti ljubljenu, i ona kao idol postade njegovom zenom, prija5nja je tako silna ljubav s ostvarenjem propala (ostvarenje navodno nije donijelo sa sobom samo •razbijene zdjele za juhuc). Madame nije odgovarala slici koju je u jednog mladica prolijevala s pozornice. lskustvo nije bilo obazrivo prema nadi, all ni ona prema iskustvu; a potonje je donijelo i prevHe razocaranja.

Prvi razlog razotaranju: Ondje gdje te nema, ondje je sre~a; drugi razlog: Osamostaljeni san i saga o dvostrukoj Heleni

I I

'1

206

Tu je razlogom ponajprije to sto ono sada i ono tu stoji preblizu ispred nas. Dozivljaj u gotovu premjesta nas iz tekuceg sna u jedno drugo stanje: u stanje nepo207

a..

....

j

-~-.,.,

I i,

sredne blizine. Upravo !ivljeni trenutak smucuje kao takav, on ima neku pretamnu toplinu, i njegova blizina lisava oslonca. Tomu sada i tomu ovdje nedostaje od· stojanje, koje, dodu~, otut:'!uje, ali cini razgovijetnim i preglednim. Otuda ono neposredno, u kojemu se dogat:'!a ostvarenje, od pocetka djeluje tamnije od slike iz sna, katkada, stovise, pusto i prazno. Cak kad bezgranicno imaginiranje i nije otplavilo tlo Zemlje na kojem stoji ostvarenje, kad se i dogodi ,susret sa zbiljom, eak se i tada mofo dogoditi paradoks da san izgleda cvdcim i u svakom slueaju svjetlijim od ostvarenja. Oblak Ito svijetli, kad se priblizi, ovija se oko nas kao siva magla; daleko plavetnilo planina na lieu mjesta potpuno Hcezava. Tamino treba, doduse, u •Carobnoj frulic, kao operi bajci, ugledati Paminu u Sarastrovu dvoru upravo onakvom kao sto ona izgleda na slici. Pa ipak, unatoc poviku sretnika: »To je ona!c iskrsava pitanje da Ii je to zaista ona, da Ii je osjecaj Ito se izrazio u Taminovoj ceznutljivoj pjesmi: •Ta je slika earobno Ujepa«, da Ii je to utopijsko imaginiranje, sa svojom imago, naslo i moglo naCi svoje ispunjenje eak i na ovako savrsenom originalu. Uz tu neizvjesnost o slici valja usporediti dvije provjere koje su se, kao u Berliozovu slueaju, dogodile, zbile u zivotu, i to u tako raznolikih osoba kao sto je raskidani lirik Lenau na jednoj stra· ni i tasto strogi kristolog Kierkegaard na drugoj; ali bila je to ista katastrofa uslijed fatamorgane. Lenau je otputovao u Ameriku, ne bez volje da mu slika njegove zaruenice bude bolje prezentnom nego kad je nju samu imao uza se; s neudovoljenjem i pukom slikom, s poj• canom voljom za original, v:ratio se on kuci, ali sada je nastala ova pjesma, pod naslovom •Mijena ee!njec: Kako mi se pak vo!nja cinila dugom, o, kako sam ceznuo kuci tako tjeskobno iz prostrane, tut:'!e morske pustinje drugoj, dalekoj obaJi zavicaja.

208

Napokon maht:iu zemlja Ce!nje, klicuci skoeih na dragi !al, i kao pravo zelenilo mladenackih snova pozdravi me domaee drveee. Divno i slac2amo, kao nikad prije, zvonjase pjesIDa ptica u mom uhu; rado, poslije tako bolnog odricanja, rado bih zbacio sa srca svaki kamen. Ali tad nac2oh tebe, i - na smrt poljuljana pade svaka raclost tebi do nogu, a meni u srcu osta samo bezgranicno, beznadno ljubiti. 0, kako ceznenn ovako pun tjeskobe opet van u mukli sum valova! Htio bih vazda na divljem moru o~iti

samo s t"1ojom slikoml

Tollko Lenau i njel!IOva nesposobnost za realan sasta· nak: Pamina se tu, tim je doSla blizu, odmah raspala. Ljubavi te vrste svo.jstvena je svetana t&Stina da bude zaljubljena u samu sebe; ona je praznikom koji ne mole dollvjeti ponedjeljka. Upravo zbog istog razloga ostao je i Kierkegaard, odvise apsolutni ljubavnik, na visokom moru op~ei osamljen sa slikom. Kierkegaard bijale razvrgnuo zaruke sa svojom zarucnicom Reginom Olien, Regina je uzela za mu!a jednoga od svojih bivlih obo!avatelja, a Kierkegaard je u svoj dnevnik zapisao: •Danas sam vidio jednu lijepu djevojku koja me ne zanima. N'ijedan suprug ne mo!e biti vjerniji svojoj !eni nego Ito sam ja njoj.« I dalje, staviv§i masku bludnika i ujedno a sketa: •Dobro je shvatila poantu, da se mora udati.c Eto najlut:'!eg iskretanja platonizama: eto lJubavnog ldeala trubadura i asketske ljubavi prema Mariji, ali eto upravo i premjdtanja Pamine na Jedan slikovni horizont kao njezin idejski zavieaj. Platoniear, tak homo religiosus Kierkegaard, ne zabranjuje sebi sadalnjost posvuda, ali on se ogranicuje na

209

..

I'

I I

I

II

apsolutno, kao sto apsolutno priddava za sebe saddnjost: »Jer nasuprot apsolutnomu postoji samo jedno vrijeme: sadasnjost; tko nije istovremen s apsolutnim, za toga ono uopce izostaje.« Uslijed toga nije, prema Kierkegaardu, najtefo postici samo bezuvjetnu sadasnjost ljubavi, nego, posve u skladu s tim, i bezuvjetnu sadasnjost nasljedovanja Krista, kdcanske ljubavi: »Od tih dana apostol viSe nije vidio Krista.« Sto se pri tomu, kako u odnosu prema takozvanom apsolutnomu tako osobito i prema bliskomu, nije pojavilo nista vise do nutrine bez horizonta, - taj duboki gubitak ne dokida snagu Kierkegaardove aporije kod ostvarenja. Sadafojost je tu provjera, i u Kierkegaarda pristaje uz reakcionarnu zadacu u romantici da se upravo provjera pred visokim idealima, dakle ponekad neugodnima postojecem drustvu, prikaze sto je moguce tezom. Kierkegaardovi ideali bijahu u odnosu na tadasnje drustvo zacijelo samo paradoksni i sve drugo negoli revolucionarni: pa ipak ta apsolutizacija skrupula provjere - sama ne paradoksalno - vrlo dobro pristaje reakcionarnom defetizmu prema (napustenim) idealima gradanstva koje je i samo nekoc bilo revolucionarno. Tako je burfaj »rezignirao« do sluzenja na rijec!\ima slobodi, jednakosti, bratstvu; ali tako je i socijaldemokracija, »idealizirajuci« svoj toboznji socijalizam do vrhunca, izbjegla upravo realiziranje drultva u kojemu bi ljudi - i opet uz apsolutnu idealizaciju - tobo! morali biti andelima, nadasve bi trebali vec i prije postupati poput andela. Pa ipak se u neprestanom blistanju velike slike socijalizma prije onoga sada l tu njegova sadrfaja krije prava ozbiljnost; inac!\e se ta slika ne bi mogla zloupotrebljavati. Sto se ostvaruje smjesta, potpuno, u slici i prillci, od krvi i mesa, Ito sred nase prethistorije, naie sfere opstojanja ipak jol tako malo razvijene u tu-bitak ne ostavlja ba§ nikakav ostatak, to tesko da realistu koji planira, koji ne bankrotira ni zbog kojeg apsolutnog zahtjeva, izgleda odmah kao ono pravo. Takav neromantic!\ni ostatak i jezgra postoji zapravo u Kierkegaardu, c!\ak u Lenauovoj tako potenciranoj, upravo defetistic!\koj i impotentnoj skru-

~

210

puloznosti, - ostatak koji primjeCuje negdje drugdje upravo oprez u nadi. On ulijeva nadi - s pravom i tocnoscu, eak savjesnolcu najvise vrste: savjesnoscu cilja - nepovjerenje prema svakom ostvarenju sto izgleda vec preobilatim; i svijesti koja se ne divi Kierkegaardovim apstraktnim radikalizmima, apoteoze svagda izgledaju plitke i dekorativne. Cak i tako savrsena muzika ispunjenja poput one sto ce zazvueati u Beethovenovu »Fidelijuc kad Leonora Florestanu skida lance, eak ni ta nezemaljska muzika srece ne medijatizira prijafoju muziku nade. •Tu sjaji meni duga sto svijetla pociva na tamnim oblacima« - taj prijasnji Leonorin pjev, premda dolazi iz mrkle noci, nosi na sebi srecu zasebne vrste. •Doc:ti, o nado, ne daj da izblijedi posljednja zvijezda nade iscrpljenih, osvijetli moj cilj, bio ma kako dalek, ljubav ce ga dostiCi« - muzika te ciste molitve nadi ne blijedi posve pred ispunjenjem slavlja s kojim se opera »Fidelio« zakljucuje i otpusta nas. Leonorina arija nade nema, doduse, niposto onu dubinu · koja se poslije, u trenutku kada se skidaju lanci, pojavljuje u gotovo mirujucoj muzici tog trenutka, ali ta arija ipak iadriava nepotonulu dOgu, s prostorom Ito sjaji otvoren. Blizina, dakle, otdava; laklom od nje, kao da viSe ispunjuje, jol festo izgleda nada, u najmanju ruku predosjecaj skorog nastupa predmeta nade. Kao drugo, tu c!\ini potelkocu let Ito odlazi i zvuci odvile daleko. On je !ivot u snu Ito je postao osamostaIjen, !ivot Ito se c!\eznutljivo umnofava. Taj !ivot nece umrijeti od ispunjenja, on ne !eli bez ostatka odstupiti sa svoje pozornice kojoj se davno priviknuo. Cak ni tada ne, kada izgleda da se slika sna i ispunjenje, ukoliko je to u ljudskoj moci, poklapaju; ni tada se ono Ito je postalo idolom ne povlaci bez daljnjega. Moguea je, ltovile, anomalija: idol se postavlja kao jedino reaIan, a upravo ispunjenje tada djeluje kao fantom. Motiv tog osamostaljenja, koje nije normalno ali prijeti • svakoj slici zelje, misli se u sagi o egipatskoj Heleni. Tom osebujnom, ~ak na bitan na~in fragmentarnom grac:tom bavi se jedna Euripidova drama; ta bi grac:ta u kasnije vrijeme bila vrijedna jednog Shakespearea, 211

......

ali nije ndla ni jed.nog Hebbela. Napokon je Hofmann.. Stahl srocio 0 tomu operski libreto koji bi malo znacio bez Straussove muzike, k tomu i jednog eseja. Sam je mlt jedan od zivotno najistinitijih, tako4er i najznatajnijih mitova §to se mogu naci na cesti utopija-zbllja. 0 njemu Hofmannstahl izvje§tava ovako: •U Bgiptu smo ili na otoku Faru koji pripada Egiptu, ipred nekog kraljevskog zamka. Pojavljuje se Menelaj, sam na povratku od Troje. Mjesecima luta njegov brod naokolo bacan s obale na obalu, neprestano tjeran s puta kucl. Helenu, svoju zenu koju je ponovo osvojio za sebe, ostavio je sa svojim ratnicima u nekom skrovitom za. ljevu; on trafi savjet, pomoc, prorocilte ne bi li p pou.Cili kako da nac1e put kuci. Tada se lz kolonade dvorca pojavi nasuprot njemu - Helena, ne ona lijepa, preslavna, koju je ostavio na brodu, nego jedna druga pa ipak ista. I koja tvrdi da je njegovom lenom - da Je ona druga ondje na brodu nitko i nilta, fantom, privi· dcnje koje je Hera (zastitnica braka) onomad bila polozila Parisu u ruke ne bi li zaludila Grke. Za volju tog fautoma deset su godina ratovali, pale au desetlne tisu· ea ponajboljih mufeva, najcvjetniji grad Azlje propao je u pepelu. Ali ona, Helena, jedina prava, u meduvremenu je eto - jer nju je Hermes prenio preko mora - zivjela tu u ovom kraljevskom zamku.c Clsta dakle, povucena od svijeta, vjerna !ivljale ona, najljepia lena, ali najljepsa zena koja nllta ne zna o Parisu, Helena bez trojanskog rata, ne eudovllna kokota, ne idol Ito je bio prisutan u svim bitkama, ne nagrada pobjedniku. Preokret je odvise nagao, uskrata ldola odviie obuhvatna da bi Menelaj mogao tomu vjerovatl bez daljnjep, stovise, upravo: htio vjerovati. Deset godina flksacije na trojansku Helenu stoji na putu egipatskoj; tako I Buripid daje Menelaju da kale: it2:estinl pretrpljenlh patnja vjerujem vile nego tebll• Menelaj se okrece da ode, kadli s broda dode glasnik i javi da se bi~ koje se smatralo Helenom rasplinulo u ognjeni zrak. Poslije 6ega, dakle, ostaje jednako malo dvojbe o pukoj fantomskoj egzistenclji trojanske kokote kao I o zblljnosti egipatske kreposnlce: ondje pramen ognjena zraka

(premda se jo§ i nestajuci, propadajuci Zari), ovdje tjelesno, realno. Menelaj zapravo mora biti zadovoljan s Buripidom, on s egipatskom, ne trojanskom Helenom putuje kuci, kraljevskom dvoru u Sparti, gdje ce nju opisati i Homer, u eetvrtom pjevanju Odiseje. Ne nlti tako da bi se njoj jako divio, niti da bi je jako korio, nego kao mimu domacicu kne!evskih dobara ciju dusu jo§ jedva da uzbu&lje neko sjetanje na Troju. Osim jed.noga kratkog i podsmjeUjivog, izrecenog manje laJroumno nego ravnodulno (Od. IV. v. 145): Mene1ajeva !ena spominje da su Ahajci morali krenutl pred Troju za ljubav njezina zamamna pasjeg pogleda ( 8µ.ci:o xuv6Jm8o~ etvexa) kuja je stara alegorija heterskoga. lnace ona priznaje da je oplakala jade koje je zadavala, I svu krivnju svaljuje na Afroditu, koja ju je ddala u vlastl (stihovi 251-264) - i sve to priznaje ona posve distancirano, posve kao da neprestano bijase egipatskom Helenom. Utoliko lzgleda da nije samo na brodu nego l u Sparti sve u najboljem redu; zbog velike su boginje ljubavi Menelaju zavic1ali, zbog supruge koja ostade kreposnom njemu cestitaju. U istinskoj se dubini stvari dogac1a, me<im, ovo: trojanska, ill Helena lz sna, ima prednost pred egipatskom Ito je citavih deset godina prebivala u jednom snu, ltovile, bivala ispunjenjem sna tao - slika lz sna. Upravo nasuprot tomu zbiva se kasnije realno ispunjenje tek tesko, u svakom slucaju ne potpuno; ostaje svi.1etleci ostatak sna, ostaje pramen ognjena zraka, osamostaljuje se fatamorgana. Jer objekt realnog ispunjenja nije bio prlsutan kod samih pustolova, za razliku od objekta jz sna. Ostvareno tvori jedno vrlo kasno poznanstvo. Samo trojanska, ne egipatska Helena kretala se sa zastavama, u se je upila tefaju deset utopijskih godina, ogoreenje I ljubav punu mrfnje prevarena supruga, divlji ratni logor I u!itak u skoroj pobjedi. Tako se upravo Iako pridaju drugaelje te!ine: zracna sirena u Troji, uz koju se ve1e· svijet krivnje, patnje, all prije svega svijet nade, ostaje u toj cudnoj aporiji gotovo onim realnim, zbllja pak postaje gotovo f~ntomom. Ako se i posve zanemari sjaj kokote u trojanske Helene, na stra-

212

213

~

tf."';~:·~"

11

11

Ii'

pustog naslikanoga. Ni samo se sanjanje ne upusta u san tek onako, samo da bi u!ivalo u slikama. Covjek u snu na javi u!iva, naprotiv, u predodzbi, kako bi bilo kad bi nesto bilo poput sanjanoga, kad bi dakle postalo upravo stvarnim. Otuda vec subjektivno postoji protute!a protiv postvarenja sna i protiv nadanja koje, kad nastupi dolazak, ne stize sdmo, nego, naprotiv, ostaje u dvostrukom smislu rijeci povuceno. Protutefa je stavljena u da-bi intendiranja, u samu zelju i volju za postajanje-stvarnim. San se kao takav ne ostvaruje, to je minus, ali pridolazi krv i meso, to je plus koji nadomjesta. Poznati su i slueajevi gdje zeljeno, kada nastupi, nece iznenaditi naprosto snagom svojeg prizemljenja, mirovanja, ostvarenja, nego dapace nekim saddajnim surplusom koji se ne bijase sanjao. Ako u plodu vise nije cvat kao takav, necega nalik plodu kao takvom nije bilo ni u cvatu; i, prijasnja se cesta sna moze pricinjati du!om negoli realna cesta na koju se sada stupilo. Tako tama onoga sada i tu, tako eak gubitak boje sna bivaju katkada nadigrani, kao da ne postoje. Kao da je prezentno iskusano ispunjenje toto coelo vec u postojecem agregatnom stanju ostvarenostl. Tako se pricinja da se nada, eto, vise ne treba nimalo razocaravati zbog odricanja, upravo kao sto ni iskustvo ne treba bitl nepopustljivo prema nadi. Ovamo spada osjecaj prve ljubavi, kad su svi pupoljci propupali, pa osjecaj zanosna susreta, s odusevljenjem isku§ane mijene doba, velicine vremena. Trajno upadljivo, naime prezentno, djeluje uz to izjava Gottfrieda Strassbur§kog o Isoldi, podsjeeajuci upravo na Helenu, najljeplu fenu:

ni egipatske Helene nije ni utopijski sjaj trojanske, ona nije putovala zajedno s ce!njom plovidbe, s pustolovinom borbe, sa slikom iudenog osvajanja; tako egi· patska zbilja izgleda kao zbilja manje dimenzije. Propast fantazije zbog realizacije (premda njezine vlastite, koja fantaziju ispunjuje) stvara u realizaciji u najma· nju ruku pojave nepotpunosti sto umanjuju svijest o njoj, ako je eak i ne relativiraju. Egipatska Helena mote imati mnogo imena - njezin euripidski problem, kojl se ne pojavljuje tek literarno, antikvarski, stoga je reprezentativan. On nadaleko prijeti, kao postvarenje sna o cilju, u najmanju ruku kao nastavak zivota tog sna, koji je postao sliean zbilji. U svakom ispunjenju, ukoliko je i dokle ono vec totaliter moguce, ostaje osebu· jan element nada ciji nacin bitka nije nacinom bitka postojece ili prije toga postojece zbilje, pa dosljedno tomu ona preostaje zajedno sa svojim saddajem. All dakako: nada, ako nije apstraktna, nego tece konkret· nom produinom crtom onoga sto sama presti!e, nikada nije posve izvan objektivno mogucega u zbilji; naprotlv, to trojansko helensko, u Heleni je unaprijed istockano. Inace uopce ono ne bi na njoj naslo prostora niti uvjerljivosti nadasve fodenoga, uvjerljivosti borbenog cilja. I zatim: imago sto se moze upaliti na nekom objektu, ni kao imago sto poslije postizanja i dalje lebdi, nije u zraku, nego je u tom slucaju u realno-utopijskoj mogucnosti samog objekta, koja pokazuje jos dalje. Tek ondje mote biti latentnom potpuna kon-

gruencija sadrfaja intencije i postignutosti, to jest: identienost identicnoga i ne-identicnoga (potonjega ovdje shvacenog kao odstojanje intencije, nade). All mir znaci onaj dan kada i egipatska Helena popriml sjaj sto okruZuje trojansku.

Ja napustih tu tlapnju, Isolda me lisi nje, tako da vi§e ne tlapim, kako sunce dolazl od Mikene. Takav cist sjaj nlkad ne svanu u Grckoj, on svice samo tu!

Prigovor protiv prvog i drugog razloga: odiseja mirovanja

Stojl do volje da se ta Gottfriedova spoznaja prenese i na njegovu drugu spoznaju, na izdjelanu Nad-Grcku njegova doba, recimo, na strassb\lr§ku katedralu: kao njezin natpis u duhu suvremenog promatraea. Uopce

Tl sanjanje ipak nipolto nece trajno pokazlvatl prema naprijed. Nagon iza njega uopce sc neee nasititl od

215

214

.....

'I

I

1

111 II

I

I

"ii I

je sam ponos djelom, u producentovu duhu, sposoban za veliku prezentnost na dan dovrlenja, kada sunce, tako cesto budeno da do4e, grane kao kruna. Ponaj· jasnijim izgleda taj trenutak, beskrajno anticipiran pa ipak napokon uspjedi, u Klopstocka kada je dovrlio Mesiju:

,! I ~{

Na cilju sam, na ciljul i osjecam kako to, gdje jesam, !ivi u citavoj dusi! Tako ce (govorim ljudski 0 bozjim stvarima) jednom biti nama, braco onoga Koji je umro i uskrsnuo, pri dolasku u nebol Sve takvo djeluje kao historijska prisutnost duha uopce, kao mirovanje, koje kao da ipak sadrlava citaw prijasnju odiseju. Sam Klopstock ukazuje na onaj naj· snaZniji primjer prizemljenja koji se mitski ocrtava u Unio mystica: iza nje uopce ne ostaje ocekivanje, ne ;;radrfaya se nimalo intencije, eak ni Sursum corda, pogotovu ne odstojanje. Pa ipak, i tu s vremenom opet nastupa ostatak, koji nikada nije iSceznuo. Jer svi ti dodiri jos nisu to, eak je i njihovo videnje puko predvidanje, cak je i osjecaj koji oni pobuduju puki predosjecaj. Malo se time postiZe onoga sto bi mirovalo vecma nego da na postignutomu bude nakratko nadigrana tama onoga sad.a i tu, i gubitak boje sna. Objektivno opravdanim ostaje, i pored svih Klopstockovih krunisanja, ipak samo Faustov predosjecaj najviseg trenutka. Ostaje odiseja Ito putu· je, pa tako jos ne uspijeva odiseja mirovanja skupa s identicnoscu prispijeca i saddaja putovanja. Sam pred· osjecaj, koji se ipak posve odnosi na dosti!nost i prispijece, zacijelo je nadasve va!an; jer njemu odgovara na realizaciju usmjerena, realizaciju odredujuca da-bi· -tendencija sna na javi i njegova savrlenstva koje on anticipira. U to se, dakle, nipolto ne krijumcari ponovo takozvano beskonaeno pribli!avanje idealu, skrupula one vrste koja uopce ne pomiUja ozbiljno na realiza. ciju. Pa ipak, suprotnost beskonaenom pribli!avanju ni· je upravo susta prezentnost, nlje ustvrdena totalno·Uspjelost prispijeca na cilj, nego je suprotnost konae.

;.,

l

i,,

nost procesa i uslijed toga konaenost ipak preglednog odstojanja anticipacije spram cilja. Taj pravi predosjeaj, naime predosjeaj koji implicira dostiZno konacno stanje, najobuhvatnije, najdemokratskije, najhumanije ispunjuje goleme trenutke sretno zapocele revolucije i zatim njezine pobjednicke proslave. Pa i opet samo tako, i upravo tu samo tako, da revolucija ne ostane pocivati na lovorikama prezensa, da ona, naprotiv, ma kako se naturivala dovrlenost pobjede, shvati tu pobjedu pogotow kao zadacu, i tako da sretni prezens istodobno shvati kao zalog buducnosti. Revolucije ostvaruju najstarije nade covjeeanstva: upravo stoga one impliciraju, zahtijevaju sve toeniju konkretizaciju onoga Ito se misli kao carstvo slobode i nezakljuceno putovanje poslije toga. Samo kad bi neki bitak poput same utopije (dosljedno tomu i jos potpuno izostale vrste realnosti: uspjelosti) obuhvacao sadrfaj tjeranja onoga sada i tu, bilo bi i temeljno stanje tog tjeranja: nada, totalno uwceno u uspjelost zbilje. Do tog moguceg ispunjenja, u toku je lntencija svijeta iz sna na javi; nema placanja akontacije koje bl omogucivalo da se ona zaboravi. Nikakva apsolutizacija pukog predosjecaja ne smlje dopustiti da se zaboravi podsjecanje u toj intenciji. Jer ono je podsjecanjem na temeljni sadrlaj u nalem tjeranju, koji jol uopce nije stupio u svijest, pogotovu ne u uspjelost, zbog cega on upravo jos i boravi u utopiji. Najvila savjesnost prema tom podsjeeanju zapisana je u rijecima psalma: »Neka mi usahne desnica, zaboravim Ii tebe, Jeruzaleme.« I bez religioznih akcenata, takoder i bez akcenata radi kontrasta prema takozvanom egzilu opstojanja, jo§ se nikada neko ostvarenje nlje avsolutiziralo a da nije preostao posljednji dio njegova sna na javi, da se on, dakle, nije tretao preko dostignutoga dalje prema svojemu mo111cem jol-boljemu. Novi se vrhunac pojavljuje iza dosad dostignutoga: tako to Plus ultra ne dopulta ostvarenju da oslabl, nego ga izostruje na svrhu. lonako trajanje sllke nade, njezino ne-odricanje, vuce porijeklo iz trajnog problema: ostvarenja, i .iz razloga zbog kojih nastaje sam taj problem. 217

216

..._

~

r

~~

11

Treci razlog ostatku utopijskih slika: aporije ostvarenja

11

I u dogadaju necega jos je jedno nesto sto zaostaje iza sebe. Izvodac i izvodenje ostvarivanja nisu izvedeni, oni zive dalje po sebi. 2ive odvojeni od djela, koje se njih oslobada, kao sto od gotove sprave preostaje alat iii od svoje pjesme pjesnik. I u svakom ispunjenju, fak i onomu sto je na izgled tako slicno slici cilja te bi se, tako reCi, moglo s njom zamijeniti, krije se nedovdeni rad djelatnika, cemu je kriva slabost ostvarivanja, i kvantitativna i kvalitativna. Od kvantitativne slabosti potjeee neumorna volja za dalji rad bez kraja; protiv te volje vrijedi rimska preporuka: manum de tabula. Od kvalitativne slabosti potjece odluka da se fak i dovrseno djelo zapocne od temelja iznova, u skladu s onom slikom savrsenstva sto je rasla kako je napredovao sam rad, pa se pricinja dvostruko neostvarenom. U tomu lezi iskon fijaska i problema jedne egipatske Helene i u ovoj sferi. Hoffmannov fantasticni komad »Vitez Gluck« pusta kompozitora »Armide« (iii ludaka koji hoce njega utjeloviti) da »jos malo« kru!i i poslije svoje smrti, kako bi »Armidu« svirao onako, »Ujedno u viSoj potenciji«, kakvom je ona »doUa iz carstva snova«. Kvantitativni i pogotovu kvalitativni deficit u samom aktu ostvarivanja do sada je jo§ jedva dostatno filozofski promiSljen; i to usprkos poraznom nutarnjem, vanjskom iskustvu s njime. Jedan je razlog tomu l okolnost da je ljudska djelatnost tek kasno postala svjesnom sebe. Rad je bio stvar robcva i zanatlija, njegovo je obavljanje, ostvarivanje, misao bilje!ila samo ukratko. I stvaranje i spoznavanje vrljedili su u starini kao cisto odslikavanje neceg danoga, vlada pasivan zor, djelo se naprosto precrtava. Tako i eticki: prema Sokratu, nitko ne moze ~initi nepravdu dobrovoljno, znanje dobra bezuvjetno odreduje ujedno i njegovo cinjenje. Tu, dakle, nema ni prkosa protiv moralno predocenoga, ni volje za nj; tako je ostvarivanje rasivno, i u tomu na izgled tako po sebi razumljivo da se i ne imenuje, kamoli misli. Ta se mala pozornost prema

218

l I;

~

vlastitom, aktivnom cinu ostvarivanja nije nacelno izmijenila ni tada kad se s novim vremenom fil,>zofski svestrano reflektirao homo faber, djelatnik, poduzetnik, proizvodac. Stovise, buduci da se akt proizvodnje poimao kao iskljucivo racionaliziran, to jest kao cisto logicki akt, racionalisticka je, ako ne i panlogisticka ideologija dala jos jedan motiv za ne-refleksiju ostvarenja. Tada se, u racionalizmu, isprva cisto matematicki pojmljena proizvodnja, koja uspostavlja i odreduje samo formalne predmete, bijase napokon, poslije mnogih prekvalifikacija te »konstrukcije«, unaprijedila u samo stvaranje svijeta. To je stvaranje jos pretefoo formalno, to jest orijentirano matematicki, kao u Kanta, gdje um radi iskustveni svijet. Zatim se pokusalo da proizvodnja bude cak sadrfajnom, prema uzoru umjetnicke produkcije; tako u Schellinga, jer tu spontanost ne propisuje prirodi samo njezine zakone, nego prirodu kao sa svijescu produktivnu prirodu - i stvara, to jest ozivljava je za slobodu i premjesta u njezin vlastiti razvoj. I napokon, u Hegela je proizvodnja, uz pokufaj da bude saddajnom, postala proizvodnjom potpuno prema uzoru povijesti i njezine geneze, buduci da tu »iz susta uma sto sveudilj upravlja« trebaju dijalekticki izvirati svi formalni sadrfaji svijeta. To je in nuce klasicno-idealisti~ka misao proizvodnje, iskona, stvaranja zbilje, i ona problemu ostvarenja, premda ga je vidjela, ocito nije mnogo primjerenija od antike. Jer ni tu se ostvarenje ne pojavljuje kao vlastiti akt, ono se pojavljuje jedino kao logos koji se ionako razvija. I spoznajni i realni temelj ostaju isti; jer sam je realni temelj logi~ki-panlogicki, to je temelj unutar svjetske misli, od koje se u Hegela na kraju sastoji citav svijet. I prije svega: anticka pasivnost ostvarivanja nije napu§tena usprkos homo faberu i njegovoj filozofiji: pan·logos neprestano umata proizvodenje u puko pravljenje o~itim. Proizlazi: za svekoliko kontemplativno miSljenje (a svako je idealisticko mi§ljenje kontemplativno) ostvarenje ostaje pukim »otjelotvorenjem« neke ideje cilja, kao ideje ionako egzistentne i tako reci dovrsene, kakvom nju izvoditelj ili oblikovatelj samo jos odijc"V.l 219

t l

problem realizacije otkinuti od totalnog racionalizma, pa ga je zato prepustio, dakako, grdnoj mitologiji: mitologiji o padu u grijeh i otpadniltvu Luciferovu. Prem.a kasnijem Schellingu, iz quid ill racionalno pojmljive biti neke stvari uopce ne slijedi njezino quod iii njezino da-bi-opstojanje i porijeklo njezine pojave. Naprotiv: postajanje ideje stvarnoscu po svojem je pradavnom porijeklu partikularna volja, kao »0tpadniStvo od ideje•, i to otpadnistvo koje se dogada v-ec u samom bogu, u bezdanu iii bezrazlo!nosti bol.anskog razloga. Schellingov spis »Filozofija i religija« nijece tako logos kao stvoritelja i na izvor bitka stavlja neku vrstu prazlocina, mraeno-zlu partikulamu volju: •Jednom rijecju, od apsolutnoga do stvarnoga nema neprekidnog prelaska, iskon osjetilnog svijeta mo!e se zamisliti samo kao potpuno otkidanje od apsolutnosti, posredstvom skoka• (Werke VI, str. 38). Time je Schelling zapravo stavio ostvarenje na drugi list, ne onaj koji ispisuje ideja; ono prestaje biti pukom funkcijom manifestiranja objektivno logicnoga. To .se upucivanje od logicnoga ~ voljno i da-bi-intenzivno dogodilo svakako uz cijenu da ostvarenje ne bude samo uneseno u mitologiju nego da unutar te mitologije bude i prokleto. Cemu jos pridolazi: prema Schellingu, ne samo iracionalno pocetno stavljanje svijeta u pokret nego i svako pojedinacno ostvarenje u svijetu proizvodi, buduci da teee dalje potjeeuci od iracionalne pobude, iskljucivo raspru i nered, izrode, bolest i smrt. Tako je nadaleko, dakle, Schelling raskinuo ostvarujuce i ideju, tako je nerazwnno-totalno apsolutizirao aporije samog ostvarenja do nerje§ivosti. Veza je bila izrecena samo kao negativna: zla partikularna volja ostvaruje ono Ito je dobroj univerzalnoj volji suprotstavljeno. Otvoreni horizont ni tu nije priznat ni faktoru realizacije ni slici njegova cilja, upravo kao sto se u optimista ne priznaje otjelovljenju. To su, dakle, razlozi zbog kojih se i kvantitativna i kvalitativna slabost ostvarenja nalazi pred nama jol uvelike neobradena. Njegove se aporije - od nedovdenosti do jo§ postojeceg nepoklapanja ma i najboljeg ostvarenja sa sllkom cilja - ocito uopee

mesom. Ostvarenje tu proizlazi iz logicke konzekvencije same stvari; otale ono proizlazi eak i u jedinog mislioca koji je, premda !iveci u antici, ucinio od ostvarenja barem kategoriju, iako ne i problem: u Aristotela. On je vidio mnogostruke smetnje realizaciji, pa ipak je nju, cak osobito prisno, stavio na srce ideji postaloj •entelehijomc, kao njezinu najvlastitiju stvar. Ostvarenje je, prema Aristotelu, jedino samoostvarenjem ideje lika koja prebiva u stvarima, iii entelehije; ·tako je sama entelehija energijom (iii je actus) za svoju realizaciju. U prvog se mislioca ostvarenja pojavljuje ujedno nelto doduse ne bas logicno: upravo nesto ne ba§ logieno Ito izdaleka pokusava biti pravednim prema smetnjama, zacijelo eak i aporijama ostvarivanja. Postoji nedovrleni posao na ostvarenju koji ostaje iza entelehije Aristotel upisuje u grijeh - mehanickoj materiji, ukoliko ona medu entelehetske uzroke cilja lalje •smetaju~ nuzuzroke«. Na taj nacin, eto, ne nastaje ono izvjesno, nastaje slueajno u prirodi i nastaje cudljiva sudbina 11 podrucju namjernog dogadanja, u povijesti. Misao ipak okrenuta problemu, iako idealisticka, i kako li je njoj srodna ona Goetheova u Faustu: »Najdivnijem Ito god duh nam zaee / Namece se vazda tuda grada«. Kako li srodna eak Hegelova, uza svo ogranicenje ne-panlogiz. ma na prirodu: »Ponajveea je ta slueajnost u carstw konkretnih tvorevina, koje su pak kao prirodne stvari samo neposredno konkretne . . . Nemoc je prirode da ona dobiva pojmovna odredenja samo apstraktno l izvedbu posebnoga prepulta izvanjskoj odredivosti• (Bnzyklopadie, § 230). A ipak se ni zahvaljujuci tomu problem ostvarenja ne pokazuje postavljenim po sebi i u samom sebi, nego se prebacuje na emu ovcu: na mehanicku materiju iii, u Hegela, na izvansebnost same svekolike prirode, 1kao •nerazrijelene proturjecnosti•. Ali ne namecu Ii se strano i sve stranije sam pocinitelj i cin? To je misao koja bi ostvarivanje po sebi htjela pogoditi u njegovo jol tamno srce. Zato se na kraju od filozofskopovijesnih sjecanja Ito se tieu realizacije i njezine slabosti ne mo!emo rastati a da ne upozorimo jol i na kasnijeg Schellinga, koji je jedini ipak htio

220

221

Jiit..

~:

--==-

ne mogu obradivati izvan problema utopije. Utoliko manje sto utopijsko, dapace, preostaje na ostvarenomu na tako raznolik nacin, i poslije njega se ponovo pojavljuje radi novih ciljeva. Rekli smo da je i u nastupu necega jos nesto sto zaostaje iza sebe. Na njemu se nesto tamni i ne oslobada se potpuno toga ne, toga ne-tu sred neposredne blizine dogadanja. Gore je vec oznaceno ono smucujuce upravo zivljenog trenutka; i upravo ta smutnja otefava da se nesto sto je nastupilo potpuno iskusi na najneposredniji nacin kao takvo. Ujedno pak to najneposrednije po sebi nije drugo doli ono tjerajuce, da-bi-faktor, prema tomu intenzivno samog onoga sto se ostvaruje. A to sto se ostvaruje pogotovu jos stoji u ne-imanju ni svojeg akta ni sadrfaja; tama upravo zivljenog trenutka tocno otkriva to sebe-ne-imanje onoga sto se ostvaruje. I upravo to jos ne postignuto u onomu sto se ostvaruje ono je sto primarno i zasjenjuje sada i tu neceg ostvarenoga. U tomu, dakle, pociva konaeno, principijelno rjesenje onoga ne, jos-ne-Carpe diem, potpuno liseno romantizama: ostvareno je ujedno i jarko i lako se zasjeni, jer je u samom onomu sto se ostvaruje nesto sto se jos nije ostvarilo. Ono sto se realizira neostvareno unosi taj svoj osebujni minus u plus realizacije, cim se ona dogodi. To je ono primamo zbog cega, kao sto ka!e Goethe, blizina stvara poteskoce, zbog cega i neko na izgled dovoljno savdeno ispunjenje rebus sic stantibus dovodi sa sobom isto tako i melankoliju ispunjenja. I zbog cega slika cilja sto je prethodila, sa svojim utopijski anticipiranim sadrfajem, ipak jos ne !eli posve uci u ispunjenje, dakle preostaje tjerajuci dalje, cesto i tjerajuci dalje u besmisleno. Ta i sam saddaj !elje ili cilja nije stajao u blizini koja se hoce za postizanje cilja; upravo daleki sadrfaj cilja bio je zbog svojeg odstojanja, zbog svoje odalecenosti od sada i tu, jo§ izvan tame upravo !ivljenog trenutka. Buduci da se utopijski-anticipirano ipak ukljufoje u ostvareno, ono se ujedno prikljucuje upravo zasjenjenosti one najcentralnije neposrednosti koja kao zasjenjenost samog onoga Ito se ostvaruje jos nije

!!!5

il

i I

osvijetljena. Iz tog primamoga proizlazi u daljnjemu ujedno citav polumrak u kojem jos lezi i mora lcfati onaj proces ostvarivanja sto se naziva povijesnim procesom. Buduci da je on, uslijed toga sto se jos nije ostvario sadrfaj njegova kretanja i iskona, jos ncodlucen, njegovim uscem mo!e biti jednako tako nista kao i sve, jednako totalno uzalud kao i totalna uspjelost. Pa bilo u tom tako jako tamno-svijetlo prosaranom svijetu ma kako usrecujucih bljesaka moguceg svega, isto se tako prijeteci pomaljaju pomrcine mogucega niSta. Daleko od toga da bi bitak bio centriran u smrti, ipak postoji dasak kru!enja negacije bez imalo §ale, i bez automatske negacije negacije. Svaka !ivotna opasnost spada ovamo, i svaka individualna smrt, ovamo spadaju milijuni mladih sto su pali u svjetskim ratovima, i prodoma tupoglavost sto se nicemu otuda ne uci. To su odugovlacenja ili osujecenja koja prekidaju uvjete pozitivnog ostvarenja; item, buduci da ono ne u ne·imanju-sebe onoga sto se ostvaruje mo!e isto tako dovesti do ne-0stvarenja bitnog saddaja tendencije, napokon sadrzaja realizacije, to vec i prijetece kru!enje onoga uzalud i nista proizvodi smetnju, drugaciju nego otpor u materijalu, drugaciju nego pregolemi san gluposti ili disparatnost na tako teskoj pucini kojom brodi nd procesni svijet. To kruzenje nicega ono je sto je Aristotel pogrdno upisao u grijeh mehanickoj materiji. $to je Schelling cak htio izdvojiti iz uma kao starog Sotonu, staviti u prauzrok svijeta. Oba su trazila emu ovcu za nesavdeno u svojem dovdenom, sto ce reci staticki vec do kraja definiranom svijetu. Nasuprot tomu, uvid u proces kao neodlucenost - s nista ili sve u realnoj krajnjoj mogucnosti - ne treba emu ovcu, ni kada uvidi postojecu nedoradenost, niti kada slika cilja nije potpuno ispunjena u svojem najboljem zamislivom ispunjenju. Naprotiv: jos nenastupila ostvarenost onoga Ito se ostvaruje i - u tijesnoj vezi s tim - jos ne otkrito, ne pozitivno manifestirano, ne ostvareno ono uopce i bit, to su elementi u aporijama ostvarenja. Samo kad bi bilo bitka utopije, kad bi prema tomu vrsta realnosti uspjelost, koja jol potpuno izostaje,

223

222

...

..i .

.

ucinila sam sadrlaj kretanja samog sada i tu radikalno prezentnim, u ostvarenu bi se zbilju potpuno ukljucila i temeljna sastojina toga kretanja: nada kao takva. Sadriaj ostvarenoga bio bi tada sadrlajem samog onoga sto .se ostvaruje, sto-bit (quidditas) rjesenja bila bi upravo onaj natuknuti da-bi-razlog (quodditas) svijeta.

Covjek nije nepronican

,

Bit - najkvalificiranija materija. - jo§ se nije pojavila, otuda nedostajanje necega u svakoj pojavi Jto je do sada uspijevala reprezentira njezino uop~e koje se jo§ nije manifestiralo. Ali svijet pru!a mjesto i za to ne-

dostajanje, na frontu njegova procesa u vrenju je i real· noj mogucnosti sam sadriaj cilja. Na to stanje sadr!aja cilja usmjerena je konkretno anticipirajuea svijest, u njemu je njezina otvorenost i pozitivnost.

17

SVIJET U KOJEM UTOPIJSKA FANTAZIJA IMA KORELAT REALNA MOGUCNOST, KATEGORIJE FRONT, NOVUM, ULTIMUM I HORIZONT Kritiru mofe, dakle, nadovezati na 1vakl obllk teorijske i prakticke svijesti, te lz vltUtitlh oblika postojeee stvarnosti razviti pravu 1tvarnost kao njeno trebanje i krajnji cilj • • • Tada ~ 1e pokazati da svijet vee odavno sanja o predmetu kojega sam treba biti svjeatan da bl 1a 1tvarno posjedovao.* Marx, Pismo Ru1eu, 1843 Pridriavam se top, da Je 1vjet1kl duh dao vremenu zapovijed, neka naprecluje; takvoj H zapo. vijedi parira; to bide koraea poput oklopljene I cvrsto zbijene falanp neodoljlvo, I tako neprimjetnlm kretanjem kao Ito koraca Sunce, naprljed, kroz sve opasnoatl; bezbrojne lake trupe za I protlv njega kredu H 1to1a naokolo poboeke, vedlna uopee ne zna 0 eemu je rijee, l 1amo doblvaju udarce po alavi, kao od neke nevldlJlve ruke. Najalaurnija Je Iara dakako, drlatl naprecluJude1 diva cvrsto na oku. H111l, Pismo Nl1thamm1ru, 1816 *Prljevod citlranih mjeata preuzet Je lz: Marx/Bnp11, Rani ra4ovi, peto izdanje, Naprijed, Zqreb 1976, 1. 52. 1 53 (op. prev.)

224

'

ti}

~

.,i

Zamisljainje u bolje dogac:.ta se prije svega samo unutra. Ono pokazuje koliko mladosti zivi u covjeku, koliko se u njemu krije onoga· sto ceka. To cekanje nece otici da spava, ma kako se cesto bilo pokapalo, ono eak ni u oeajnika ne ruri posve u nma. I samoubojica bjezi u nijekanje jos kao u neko k,rilo; on ocekuje mir. I razocarana nada muceci luta naokolo - duh sto je izgubio put povratka na groblje, pa se vuce za opovrgnutim slikama. Ona ne prolazi sama od sebe, nego jedino ad novog lika same sebe. $to se na taj nacin moze u snovima jedriti, sto su moguci dnevni sni cesto posve nepokrivene vrste, to naznacuje velik prostor jos otvorenog, jos neizvjesnog zivota u covjeku. Covjek fabulira zelje, sposoban je za to, nalazi mnostvo grac:.te za to u samom sebi, iako ne svagda ponajbolje, najtrajnije. To vrenje i pjenusanje iznad nastale svijesti prvi je korelat ·fantazije, isprva samo nutarnji, koji se nalazi dapace u njoj sarnoj. I najgluplji sni ipak su bivstvujuci kao pjene; dnevni sni sadr!avaju eak pjenu iz koje je znala kroCiti i Venera. 2:ivotinja nigdje ne poznaje nesto takvo; jedino ce covjek, premda je mnogo budniji, utopijski uskipjeti. Njegovo je opstojanje, tako reci, ma'nje neproni~no, premda je on, u usporedbi s biljkom i zivotinjom, mnogo intenzivnije tu. Ljudsko opstojanje ima usprkos tomu bitak sto vrije vise, ima vise sumraCn.oga na svojem gornjem, granicnom pojasu i rubu. Tu je ostalo nesto, tako reci, 5uplje, stoviSe, tek je nastala neka nova 5upljina. U nju krecu snovi, i ono moguce, sto mo!da nikada ne moze postati vanjskim, kru!i tu unutra.

"

{

Mnogo toga u svijetu joJ je

nezaklju~eno

Ne bi, dakako, kru!ilo ni unutra da je vanjsko potpuno nepronicno. Ali vani je Zivot tako malo gotov kao i u ja, koje radi na tomu vani. Nijedna se stvar ne bi dala ljudski preraditi da je svijet zakljucen, pun fiks-

225

... . .

.

~-

cinjenicnosti u vanjskom svijetu, apsolutizira se fiksirano postojece i nastalo u realnost uopce. Ali vec i samo unutar dana5nje zbilje sto se jako promijenila biva jasno da je ogranicavanje na faktum bilo vrlo malo realisticno; da je sama realnost neuradena, da na ru!?u ima nastupajuce, nadiruce. Covjek ovoga doba potpuno je vjest pogranienoj egzistenciji izvan dosadasnjeg odnosa ocekivanja od postalosti. On sebe viSe ne vidi okru!enim prividno dovdenim cinjenicama i ne smatra ih vise jedino realnima; u onomu sto je realno otvorilo se, potresajuci, moguce fa5isticko nista i nadasve napokon provediv i na red dosli socijalizam. Tako je dos!<> vrijeme pojmu realnosti, drugacijem nego lto je njezin su!eni i ukruceni pojam iz druge polovine devetnaestog stoljeca, drugacijem nego §to realnost poima pozitivizam tu(! procesu, i takoder njegov pandan: neobavezni idealni svijet sazdan od cista pricina. Ukruceni pojam realnosti znao je katkada prodrijeti cak u marksizam i na taj ga nacin ciniti shematicnim. Nije dovoljno o dijalektickom procesu govoriti, a onda povijest tretirati kao fixa Ito redom slijede ili pak kao zakljucene »totalitete«. Tu prijeti su!avanje i smanjivanje zbilje, okretanje od •djelotvorne snage i sjemena« u njoj; a to nije marksizam. Naprotiv: konkretna fantazija i skulptura njezine posredovane anticipacije vriju u samom procesu zbiljskoga i odslikavaju se u konkretnom snu prema naprijed; anticipatorski elementi sastavni su dio same zbilje. Tako se volja za utopiju potpuno dade povezati s objektskom tendencijom, u njoj se dapace potvrc:!uje i kod kuce je.

nih, cak dovrsenih cinjenica. Umjesto njih ima jedino procesa, to jest dinamickih odnosa, u kojima postalo nije potpuno pobijedilo. Zbiljsko je proces; ono je §i. roko razgranato posredovanje izmec:tu sadainjosti, neobavljene proslosti i nadasve: moguce buducnosti. Sve zbiljsko prelazi na svojem procesualnom frontu cak u moguce, a moguce je sve sto je tek parcijalno-uvjetovano, kao jos ne u potpunom broju iii zakljuceno determinirano. Pri tomu, dakako, valja luciti ono naprosto prema spoznaji iii objektivno moguce od realno·mogucega, o kojemu je jedino rijec u vezi s ovim izlaganjem. Objektivno je moguce sve cega se nastup mote znanstveno ocekivati iii barem ne iskljuciti, na osnovi puke parcijalne spoznaje za to postojecih uvjeta. Realno je moguce, naprotiv, sve cega se uvjeti u sferl samog objekta jos nisu okupili u potpunom broju; bilo da jos dozrijevaju, bilo da, prije svega, izviru - premda posredovani s postojeCima - novi uvjeti za nastup neke nove zbilje. Pokrenuti, mijenjajuci se, promjenljivi bitak, kakvim se pokazuje kao dijalekticko-materija· listicki, ima to nezakljuceno moCi-postajati, jos-ne-biti· -zakljucenim, jednako u svojem temelju kao i na svojem horizontu. Tako da se odsada mo!e reel: realno moguce dovoljno posredovano, dakle dijalekti~ko-ma­ terijalisticki posredovana novost, daje utopijskoj fan· taziji svoj drugi, svoj konkretan korelat: korelat izvan nekog pukog vrenja, pjenusanja u nutarnjem krugu svijesti. I dokle god zbilja jo§ nije postala potpuno iz· determiniranom, dotle ona u novom klijanju i takoder u novim prostorima oblikovanja posjeduje jo§ nezakljueene mogucnosti: dotle puka cinjenicna zbilja ne moze izre6i apsolutan prigovor protiv utopije. Mo!e se izreci prigovor protiv lose utopije, to jest protiv one sto apstraktno zastranjuje, Ato je loAe posredovana, pa ipak upravo konkretna utopija ima u procesnoj z,bilji nesto korespondirajuce: ono posredovanog nowma. Samo ta procesna zbilja, a ne neka iz nje istrgnuta, postvareno-apsolutizirana cinjenicnost, mo!e, dakle, usmjeravati utopijske sne ili njih obezvre(!ivati u puke iluzije. Dadne li se to kriticko pravo svakoj pukoj

Militantni optimiz.am, kategorije front, novum, ultimum NuMa tjera da upravo potuceni eovjek ponovo pokusa ,ono vani. Sto uzlazi, jos nije odluceno, Ito stoji kao moevara, mo!e se radom isusiti. Posredstvom dvojstva smjelosti i znanja, buducnost ne snalazi eovjeka kao sudbina, nego covjek snalazi buducnost i u nju stupa sa svojim. Ali znanje, koje je potrebno za smjelost i

227

226

.......

=~"

i 1!

I

I II

1:,

I

;!r:

prije svega za odluku, ne moze biti znanjem dosad najresceg nacina, naime promatrajuceg. Jer znanje koje samo promatra nmno se odnosi na zakljureno i stoga proslo, ono je bespomoeno prema sadasnjemu i sli· jepo za buducnost. Ono, stovise, sebi izgleda to vise znanjem sto njegovi predmeti leze dalje u proslomu i zakljucenomu, sto ono, dakle, manje pridonosi tomu da se iz povijesti - kao povijesti sto se dogac:ta u ten· denciji - nauci nesto za sadasnjost i buducnost. Znanje potrebno za odluku prema smislu je znanje na drugaciji nacin: ne samo promatrajuci, nego, naprotiv, na nacin da ono ide s procesom, da se clktivno-pristrino zaklelo dobromu koje se probija, to jest onom covjeka dostojnomu procesa. Suvgno je reci da je taj . nacin znanja i jedino objektivan, jedini koji odrdava realno u povijesti: naime dogadanje koje je uspostavio radni covjek zajedno s bogatim procesnim prepletanjima iz. medu proslosti, sadasnjosti i buducnosti. I upravo uslijed toga sto nije samo promatrajuce, znanje te vrste potpuno budi subjekte same svjesne proizvodnje. Bu· duci da nije kvijetizmom, i takoder s obzirom na otkritu tendenciju, ono nije odano onom banalnom, automatskom optimizmu napretka po sebi, koji je samo reprizom kontemplativnog kvijetizma. On jest tom reprizom, jer i buducnost odijeva kao proAlost, jer jc promatra kao odavno u sebe zatvoreno pa tako i zakljuceno. Pred drfavom buducnosti, koja na taj nacin ostaje svrsenom konzekvencijom unutar takozvane ze· ljezne logike povijesti, subjekt maze tada staviti ruke u krilo kao sto ih bija§e skrstio pred voljom bozjom. Tako se primjerice navodilo kako je kapitalizam, kada se pusti da funkcionira do kraJa, svoj vlastiti grobar, a eak je jos njegova dijalektika izgledala samoj sebi dostatnom, autarkicnom. Ali sve je to do temelja pogresno, dapace u tolikoj mjeri novi opijum za narod da bi cum grano salis cak bilo bolje dati banalno-automatskoj vjer.i u napredak dozu pesimizma. Jer izvjesni pesimizam u realisticnoj mjeri ipak ne biva tako bespomocno zateeenim pred proma8ajima i katastrofama, pred strahovitim moguenostima Ato su se kri-

228

' ...-.

,:~

le i dalje se kr,iju u nastavku kapitalizma. MiSljenje ad pessimum svakoj je analizi, koja ga opet ne apsoluti· zira, boljim suputnikom negoli jeftino blafonstvo pouz. danja; tako ono tvori kriticku hladnocu upravo u m'\rk· sizmu. Za svaku odluku koja mijenja, automatski optimizam nije gotovo nista manjim otrovom od apsolutiziranog pesimizma; jer ako potonji posve otvoreno slllzi besramnoj, pravim imenom zvanoj reakciji u svrhu obeshrabrivanja, onda prvi sluzi posramljenoj reakciji u svrhu UI1ireceg trpljenja i pasivnosti. Ono sto je dakle - umjesto lafaog optimizma, u svrhu pravoga - jedino pridruzeno znanju odluke, odluke dosegnutog znanja, i opet je konkretno-utopijski shvacen korelat u realnoj mogucnosti: ,shvacen kao korelat u kojem, doduse, niposto nisu svi dani vec veceri, ali isto tako niposto nije - u smislu ne-utopijskog optimizma - ni svake veceri dan. Stav prema tom neodlucenomu, pa ipak radom i konkretno posredovanom akcijom odlucivomu, naziva se militantni optimizam. S njim se, kao sto kafo Marx, doduse ne ostvaruju apstraktni ideali, ali se svakako stavljaju u slobodu potlaceni elementi novog, ofovjecenog drustva, dakle konkretnog ideala. Ono sto danas stupa u konacnu borbu osloboc:tenja revolucionarna je odluka prolctarijata, odluka subjektivnog faktora u savezu s objektivnim faktorima ekonomsko-materijalne tendencije. I ne da bi taj subjektivni faktor, kao faktor ostvarivanja i mijenjanja svijeta, bio drugo, a ne materijalna djelatnost; on jest takvom djcJatnosti, kao ~to je njega takoc1er, kako to Marx istice u 1. tezi o Feuerbachu, kao djelatnu stranu (proizvodnja, nroduktivnost, spontanost svijesti) najprije razvio idealizam, a ne (mehanicki) materijalizam. I takoc1er ne kao da bi aktivnost sto spada u mijenjanje svijeta, dakle u militantni optimizam, .i trenutak mogla biti zbiljski djelotvornom, odrZivo preobrafavajueom bez saveza s realno-prisutnim tendencijama; jer ostane Ii subjektivni faktor izoliranim, on biva jedl:no faktorom puCizma, ne revolucije, faktorom sljeparija, ne djela. Ako se pak uvidi §to se sve prikljucuje odluci - a upravo je znanjc u odluci ono sto garantira taj uvid, - t::lda

229

~ '

'

j se moe subjektivnog faktora ne da ocijeniti dovoljno visoko, dovoljno duboko, upravo kao militantnt faktor u militantnom optimizmu. Konkretna odluka da pobijedi svjetlo u realnoj mogucnosti isto je sto i protupotez protiv neuspjeha u procesu. Isto je sto i protupotez slobode protiv takozvane sudbine, odvojene od procesa, koja se njemu suprotstavlja iz njegova zapinjanja ii postvarenja. Isto je sto i protupotez protiv svih tih pojava smrti iz porodice nista i protiv kruzenja nista kao druge alternative same realne mogucnosti. I tako je napokon protupotezom protiv prodorno razarajucega u ciste negacije (rat, provala barbarstva), kako bi skretanjem tog uniStenja na samo sebe po mogucnosti negacija negacije i tu dobila mjesto i dijalektika aktivno pobijedila. Konkretna se odluka pri to mu svaki pu I nalazi u borbi protiv statike, ali buduci da ta odluka nije pucizmom, nego je kao militantni optimizam jednako tako i fundiranim optimizmom, ona se nalazi u stanju mira s procesom koji i sam ide uz dlaku mrtvackoj istatici. Covjek i proces, bolje: i subjekt i objekt u dijalekticki-materijalnom procesu, stoje prema tomu u jednakoj mjeri na frontu. I za militantni optimizam nema drugog mjesta do onoga koje otvara kategorija fronta. Sama filozofija tog optimizma, to jest materijalisticki pojmljene nade, bavi se, kao poentirano znanje ne-promatranja, najisturenijim odsjeckom povijesti, naime jos nenamirenom buducnoscu u proslosti. Filozofija pojmljene nade stoga per definitionem stoji na frontu svjetskog procesa, to jest na jos tako malo promisljenom najisturenijem odsjecku bitka pokrenute, utopijski otvorene materije. Nije sve sto je poznato takoc:ter i znano, ponajmanje ako je pred nama nesto svjeze:. Tako je pored pojma fronta zapustena i s njim tako tijesno povezana novost. Novo: ono dusevno kruzi u prvoj ljubavi, takoc:ter u osjecaju proljeca; pa ipak, taj osjecaj jedva da jc nasao svojeg mislioca. On ispunjuje, svagda nanovo zaboravljen, predvecerje veli.kih dogac:taja, zajedno s kr.ijnjc karakteristicnom mije§anom reakcijom strahovanja, oborufanosti, pouzdanja; na njemu se, pri navjestenju

230

' '.l :t

ii

r

1

' "'

~.

'

novuma srece, temelji svijest adventa. On se provlaci kroz ocekivanja gotovo svih religija, ukoliko se uopce mofo pravo razumjeti primitivna, i takoder orijentaln..§\ sv1jest buducno~ti; on prozima citavu Bibliju, od blagosfova Jakova do sina eovjecjeg koji sve obnavlja, do novog neba i do nove Zemlje. Pa ipak, kategorija novum nije ni izdaleka dostatno obiljefona, i ona nije nasla prostora ni u jednoj predmarksistickoj slici svijeta. I1i se samo pricinjalo da ga je nasla, kao u Boutrouxa i nadasve u Bergsonovoj filozofiji mladenackog stila iii secesije, i tada se novo promatralo, i takvim slavilo, jedino u aspektu novih moda sto su se besmisleno mijenjale; na taj je nacin nastajala samo okostalost druge vrste vazda jednog te istog iznenac:tenja. Nesto slicno razjasnili smo vec u vezi s pregradom koja je tako dugo sprecavala pojam jos-ne-svjesnoga; na taj nacin sto svitanje, Incipit vita nova, takoc:ter i u takozvanoj zivotnoj filozof.iji svagda ostaje i opet fixum. Tako se pojam novoga pojavljuje u Bergsona jedino kao apstraktna suprotnost ponavljanju, cesto dapace kao puka druga strana mehanicke jednolicnosti; ujedno se taj pojam bez izuzetka i stoga obezvrec:tujuCi pripisuje svakom zivotnom trenutku. Cak i trajanje neke stvari, duree predoceno kao tekuce, Bergson je temeljio na neprestanom bivanju drugacijim; navodno zato sto se pri stvarno nepromijenjenom ustrajanju tog stanja pocetak i kraj ne bi dali razlikovati, objektivno bi se poklapali i tako stvar upravo ne bi trajala. I, novum se u cjelini ne tumaci u Bergsona posredstvom svojega puta, svoje sarolikosti, svoje dijalektike, svojih slika nade i genuinih r>mdukata, nego upravo neprestance posredstvom supt"otnosti prema mehanizmu, posredstvom bf",.adriajnog prisezanja nekakvom elan vital po sebi i za sebe. Velika ljubav prema novumu tu, doduse, jest na djelu, upada u oei inklinaoija prema otvorenosti, pa ipak proces ostaje praznim i povazdan ne proizvodi drugo do procesa. Stovise, vjecna metafizicka teorija vitalnosti polucuje napokon umjesto novuma samo vrtoglavicu, upravo zbog postojana zahtjeva za promjenom smjera, za volju nje same; tako s njom ne nastaje Bergsonova

ii

ti

231 ' '

hvaljena krivulja, nego cik-cak, koji - od samog suprotstavljanja jednolicnosti - tvori sam'l figuru kaosa. Dosljedno tomu, i apstraktno pojmljeno Futurum svdava u nekom larpurlartizmu vitalnosti, koju Bergson usporeduje Ca:k s raketom ill »neizmjernim vatrometom koji neprestano pusta iz sebe nove plamsaje« (L'Evolution creatrice, 1907, str. 270). Kao sto takoder na ovom mjestu valja naglasiti: u Bergsona uopce nema pravog novuma; svoj je pojam on zbog pustog pretjerivanja doveo do kapitalistickog modnog noviteta i tako stabilizirao; sami elan vital i niSta drugo ostaje kontemplacijskim fixumom. Drustveni temelj Bergsonova pseudo-novuma nalazi se u kasnom gra<'.tanstvu koje u sebi viSe nema uopce riiSta sadrfajno novo. Ideolo~i temelj koji se s tim podudarfJ. nalazi 1se u krajnjoj liniji u starom, nategnuto reproduciranom 'iskljucenju dvaju bitnih svojstava novuma uopce: mogucnosti i svrhovitosti. U objema Bergson vidi jednaku shematicnost umrtvljujuceg razuma, neprijateljskog prom,ieni, shematicnost koju on inace vidi na djelu u poprostorenju, kauzalnosti, mehanizmu. Mocno carstvo mogucnosti za nj se na taj nacin pretvara u pricin - retrospekoije: u Bergsona uopce nema mogucega, ono je za nj projekci· jom koju novonastajuce ucrtava u proslost. U mogucem se, prema Bergsonu, novum sto upravo izvire misli samo kao »bijase bio mogucimc: »Moguce nije drugo do zbiljsko plus duhovni akt koji sliku tog zbiljskoga baca natrag u proslost, cim zbiljsko nastane ... Zbiljsko pak izviranje nepredvidive novosti, prije nenacrtane u mogucemu, jest zbiljsko koje sebe pravi mogucim, ne moguce koje postaje zbiljskim« (La Pens~e et le Mouvant, str. 133). Bergson time na karakteristican nacin reproducira Megaranina Diodora Kronosa, koji je bio blizak upravo Elejcima, uciteljima apsolutnog mirovanja. I jednako se tako Bergson zatvara za pojam novuma promatrajuci svrhovitost kao puko statuiranje nekog krutog kraj1njeg cilja, umjesto kao tefonje ljudske volje cilju koji u otvorenim mogucnostima buducnosti upravo tek i tra.Zi svoje kamo i cemu. Bolje: kao te!enje cilju nekog rada, nadasve nekog planiranja, koje je po-

entiralo svoje kamo i cemu i ide putovima sto vode onamo. Ali buduci da Bergson pusta da se svaka predvidivost poklapa sa statickim pretproracunom, on nije promasio samo stvaralacku anticipaciju, to jutarnje ru. menilo u ljudskoj volji, nego pravi novum u cijelosti, horizont utopije. I neprestano poentirana nestalnost vremena, bezgranicnost, tesko da su Bergsonov univerzum novosti ucinili onim cime je on njega, ipak s neizbjeznom svrhovitoscu, fantazmagorirao: »masinom za pravljenje bogova«, In summa: za novum se ho_ce da on doista bude novum, ne samo apstraktna suprotnost mehanickom ponavljanju, nego i sam neka vrsta specificnog ponavljanja: naime ponavljanje samog jos nepostalog totalnog sadrfaja cilja koji se misli i tendira, pokusava i procesualizira u progresivnim novostima povijesti. Otuda zatim: dijalekticko izviranje tog totalnog sadrfaja vise se ne oznacuje s pomocu kategorije novum, nego s pomocu kategorije ultimum, i na njoj ponavljanje, dakako, prestaje. Ono ipak prestaje samo uslijed toga sto se u jednakoj mjeri u kojoj ultimum predstavlja posljednju, dakle najvifo novost, ponavljanje (neprestana reprezentiranost cilja tendencije u svemu progresivno novomu) potencira do posljednjeg, najviSeg, najtemeljitijeg ponavljanja: identiteta. Pri cemu novost u ultimumu, zahvaljujuci totalnom skoku iz svega dosadasnjega, upravo trijumfira, iako je to skok k novosti sto prestaje, iii identitetu. Kategorija ultimum ne dolazi pred nas onako nepromisljena kao kategorija novuma; to posljednje svagda bijase predmetom onih religija sto su i vremenu odre<'.tivale nekakvo vrijeme, pa tako nadasve prednietom zidovsko-krscanske' filozofije religije. Pa ipak se upravo pri obradi te kategorije pokazalo da nije bilo gotovo nicega od novuma sto je njoj prema samoj stvari, trebalo prethoditi. Jer ultimum se u citavoj !idovsko•krscanskoj filozofiji, od Filona i Augustina do Hegela, odnosi iskljucivo na neko primum, a: ne na neko novum; uslijcd toga se to posljednje pojavljuje jedino kao poluceni povratak nekog vec dovdenog, 1izgubljenog iii otu<'.tenog prvoga. Oblik tog povratka preuzima pretkrscansku formu Feniksa koji se spaljuje

232

233

" ..I '

......_

'

'

i

t ~'

i ponovo obnavlja, on preuzima Heraklitovo i stoicko ucenje o svjetskom pofaru, gdje Zeusova vatra uzima svijet natrag u sebe i isto ga tako, u periodicnom kruzenju, ponovo pusta iz sebe. I upravo to: krutenje, figurom je koja ultimum veze uz primum do te mjere da ga logicki-metafizicki promasuje. Zacijelo, Hegel u bitku-za-sebe ideje, koji je sam svojim ultimumom i u kojem proces zamire kao u amenu, nije vidio primum bitka-po-sebi ideje samo reproduciranim nego i ispunjenim: u bitku-za-sebe dost1ignuta je »posredovana neposrednost«, umjesto one neposredovane u pocetku pukog bitka-po-sebi. Ali taj je i::ezultat, kako u svakoj pojedinoj oblikovnoj epohi svjetskog procesa, tako i u njegovoj ukupnosti, tu ipak ostao ciklickim; to je kruzenje Restitutionis in 1integrum, posve slobodno od novuma: »Svaki je dio filozofije jedna filozofska cjelina, u sebi zatvoren krug, ... otuda se cjelina pokazuje krugom od krugova« (Enzykloplidie § 15). Item, unatoc vecoj promiSljenosti, ultimum se i tu posvuda labavio, us1ijed toga sto se njegovo omega bez moci novuma uplece natrag u alfa. To napokon vrijedi i ondje gdje se alfa-omega mehanicki-materijalisticki sekulariziralo u maglenu loptu iz koje potjece svijet i u koju se ponovo rastvara. Originalom i arhetipom svega toga ostaje alfa-omega u prstenu obuhvata nekog prabica, kojemu se proces vraea gotovo kao izgubljeni sin i koje supstanciju svojeg novuma cini nedogodenom. Sve su to upravo zatvorske tvorevine protiv realne mogucnosti ili njezino desavuiranje, koje hoce cak i najprogresivniji historijski produkt vizirati kao sjecanje na nekoc posjedovano, pra-izgubljeno, ili kao ponovnu uspostavu toga. Prema tomu, kao sto biva jasnim uprr.vo kod ultimu· ma, i kod njega je, aH i kod svakog novuma prije njega, filozofski umjesno jedino anti-sjecanje, anti-Augustin, anti-Hegel, anti-krug i nijekanje principa prstena, koji se intendira sve do Hegela i Eduarda von Hartmanna, cak Nietzschea. AH nada, koja ni na jednom kraju nece sezati samo dotle dokle je sezala vec u pocetku, dokida strogi ciklus. Dijalektika, cijim je motorom nemir, a sadrfajem cilja - koji niposto ne postoji ante

234

..

·~

;

rem - nepojavljena bit, dokida zilavi ciklus. Figure napetosti i tendencijski likovi, realne sifre u svijetu, ta prokusavanja jos neuspjeloga, svojim osobito visokim postotkom utopije takoder dokidaju do temelja sterilan ciklus. Humaniziranje prirode nema u svojem pocetku roditeljske kuce od koje je odbjeglo, kojoj Se, uz neku vrstu kulta predaka u filozofiji, ponovo vraca. T~ u samom procesu izvire, jos bez problema ultimuma, mnostvo realnih mogucnosti koje se nisu pjevale pocetku uz kolijevku. I kraj nije ponovnim donosenjem, nego je - upravo kao prevrat sto-biti u da-bi-razlog - razaranjem onoga primum agens materiale. Drugim rijecima: omega onoga kamo ne razja§njava se na nekom prabivsem, tobo:l od svega najrealnijem alfa onoga odakle, iskona, nego obratno: taj iskon razjasnjava sam sebe tek na novumu kraja, stovise, on kao po sebi jos bitno neostvaren stupa u realnost tek s tim ultimumom. Iskon je zacijelo ono ostvarujuce sl1mo; ali ipak: kao sto je upravo u ostvarivanju nesto jos nezrelo i ne jos ostvareno, tako i ostvarenje ostvarivanja, samog ostvarujucega vazda tek jos zapocinje pocinjati. U povijesti, to ostvarivanje jest samozahvacanjem djelatnika povijesti kao radnih ljudi; u prirodi, to je samozahvacanjem onoga sto se hipoteticki nazvalo natura naturans ili subjekt materijalnog gibanja, problem koji je jos jedva dodirnut, premda je ocito u vezi sa samozahvaeanjem radnih ljudi i nalazi se na produ:lnoj crti Marxove »humanizacije prirode«. Mjestom donosenja odluke za obadva je samozahvaeanja njihovo novum, ali njihovo se ultimum nalazi jedino na frontu povijesnog procesa i njemu je nasuprot prete:lno tek posredovano-realna mogucnost. Ta mogucn.ost vazda je onim sto egzaktnoj anticipaciji, konkretnoj utopiji, korespondira kao objektivno-realan korelat. U jednakom smislu kao sto je konkretno utopijsko objektivno-realnim stupnjem realnosti na frontu svijeta u dogadanju, - kao jos-ne-bitak »naturalizacije fovjeka,

235

~

humanizacije prirode«. Ovako oznaceno carstvo slobode ne oblikuje se prema srnislu kao povratak, nego kao eksodus - premda u zemlju sto se neprestano predmnijevala, koju svecano obecava proces.

»Bivstvujuce prema mogucnosti« i »bivstvujuce u mogucnosti«, struja hladnoce i struja topline u marksizmu Putem do novoga mora se ponajcesce, premda ne uvijek, napredovati korak po korak. Nije sve moguce i izvedivo u svako doba, nedostajanje uvijeta ne koCi samo, nego i onemogucuje. Brfi se hod, doduse, dopusta, eak preporucuje ondje gdje se na putu ne pokazuju druge opasnosti do onih sto se izmi§ljaju u prevelikom strahu ili prepedantno. Tako Rusija nije trebala postati potpuno kapitalistickom prije nego sto bi uzmogla uspjesno slijediti socijalisticki cilj. I potpuni tehnicki uvjeti za socijalisticku izgradnju mogli su se u Sovjetskom Save:zu dostici naknadno, utoliko sto SU u drugim zemljama bili vec razvijeni i mogli se odande preuzeti. Naprotiv, put kojim se uopce jos nije mo mote se, kao sto je i po sebi razumljivo, izostaviti i preskociti samo s neuspjehom. Jer moguce je, doduse, sve ono za StO SU dostatni uvjeti parcijalno prisutni, pa ipak, upravo stoga, fakticki je jos nemoguce sve ono za sto uvjeti uopce jos nisu p1'isutni. Slika cilja pokazuje se tada i subjektivno i objektivno iluzijom; pokret usmjeren na to tada propada; u najboljem slucaju, ako uznapreduje, u posljedici se postojecih i determinirajucih ekonomsko-socijalnih uvjeta probija naprijed cilj potpuno drugaciji od onoga preskacuci-apstraktno intendiranog. lstina je, u gradanski-idealnom snu o ljudskim pravima vec SU od pocetka djelovale tendencije StO SU poslije toga donijele najciAci kapitalizam. Ali cak je i tu Iebdjela povrh toga neka filadelfija, sto 236

'I·

·I·

a.i.,

'i''

leti osobito daleko od stvarne Filadelfije* koja se nalazila na dnevnom redu ekonomske povijesti i tako ugledala svjetlo dana. I ne mnogo drugacijim od nekc takve Filadelfije bio bi zacijelo postao i plod Cistih, naprosto samo hilijastiCkih utopija da nisu propale nego da su stigle cilju prema mjeri tada mogucega. Ekonomski uvjeti,. koje je radikalna volja za tisucgodiSnje carstvo, od Joakima di Fiore do engleskih millenarista, preskakivala i jos morala preskakivati, ipak bi se pojavili, pojavili bi se u samoqi postignutomu: i ti uvjeti, zahvaljujuci kapitalistickom dnevnom redu, koji je jos predstojao, niposto ne bi bili uvjetima sto predestiniraju za carstvo nebesko. Sve je to poatalo potpuno pojmljivim zahvaljujuci markistickom otkricu prema kojem je konkretna praksa najtjesnje povezana s istratenim modusom objektivno-realne mogucnosti. I kriticki oprez, koji odreduje tempo puta, i fundirano ocekivanje, koje je garancijom militantnog optimizma s obzirom na cilj, odredeni su uvidom u korelat mogucnosti. I to tako Sto taj korelat, to je sada dozrelo da se kate, i sam ima i opet dvije strane, tako reCi straznju, na kojoj su napisane mjere svaki put mogucega, i prednju, na kojoj se naznafuje totum ipak srecom mogucega kao jo!I otvoreno. Upravo ona prva strana, strana mjerodavno prisutnih uvjeta, uci ponasanju na putu do cilja, dok druga strana, strana utopijskog totuma, u nacelu upozoruje na opasnost da se parcijalna postignuca na tom putu uzmu kao citav cilj i da ga prekriju. Pri svemu tomu valja upamtiti: ni ovako dvostrani korelat: realna mogucnost, nije nista drugo do di!alekti~ka materija. Realna mogucnost samo je logickim izrazom, s jedne strane, za vrstu materijalne u~jetovanosti koja je dostatna, s druge pak strane, za otvorenost materije (neiscrpivost materije-krila). Gore, u prethodnom poglavlju (usp. str. 223), vec je u prilici

*

:~,

I1ra rljel'!I: flladelfija ( fLA0t3e:).dlne blla progla§ena nezavisnost SAD (op. prev.)

237

~

»SmetajuCih nuzuzroka« u vrijeme ostvarivanja bio ukljucen dio Aristotelove definicije materije. Spomenuto je kako, prema Aristotelu, mehanicka materlja ('ro £; avciyxric;) tvori otpor uslijed kojega se entelehijski lik tendencije ne moze izoblikovati cist. Iz toga Aristotel hoce izvesti razrjesenje za mnoga sputavanja, ukrstanja slueajnosti, takoc:ter i torza napretka kojima obiluje svijet. Na navedenom je mjestu ta definicija materije bila oznacena kao definicija neke crne ovce, a to ona i jest ukoliko se apsolutizira i ukoliko treba sluziti tomu da se sveukupna materija prokune kako bi se olakfala entelehija. Ali u Aristotela, dakako, nema ni govora o tom sveukupnomu, o takvoj apsolutizaciji, njegova se materija, naprotiv, niposto ne ogranicuje na mehanicku materiju, nego se eak i ona iz koje potjece To £~ &vciyxric; upravo u Aristotela prvi put svrstava pod krajnje obuhvatan pojam Mvaµt~ iii objektivno·realnu mogucnost. To svrstavanje otvara sada takoc:ter novi, ne kolidirajuci, nego determinirajuci smisao pojma sputavajuce materije: To £; avciyxri~ upotpunjuje se i prosiruje onim xm:a. To ()vvat6v, to jest: bjvstv_uiuCim prema mogucnosti, prema mjerama mogucn_osti. Materija je, dakle, s te strane prostorom uvjeta prema cijem se mjerilu entelehije ispoljuju; to ~; &vdyxri~ ne znaci prema tomu samo mehaniku, nego mnogo §ire: tekucu suvislost uvjeta. I tek polazeci iz tog prema·mogucnosti-bivstvujucega pise se napokon koja sputavanja na svojem putu dozivljuje entelehijski lik ten· dencije. Odande se pise i posljedica da kipar, radeci u »povoljnijim uvjetima«, mole oblikovati tijela ljepla od fizickih, sto su se rodila, i da pjesnik svojim likovima uklanja s puta slucajnost i skucenost, da njih, kao sto Aristotel kale u •Poetici•, premjelta iz xat>' Exucri:ov iii svakog pojedinacnog u xat}'()i.ov iii bogatije moguenosti neke cjeline. Ali sve to ne bi bilo moguce da Aristotel - i to je od najcentralnije va!nosti - nije istaknuo vec i drugu stranu, prednju stranu mogucnosti materije, nju dapace spoznao kao potpuno Ii· ienu sputanosti; materija nije samo xutu to bvvat6v,

238

i

prema mogucnosti, dakle svagda uvjetujuce prema danoj mjeri mogucega, nego je ona -co bvvciµEL ov, biv' stvuju6e-u-mogu6nosti, dakle - u Aristotela dakako jos paSivno - krilo plodnosti iz kojega na neiscrpiv nacin istupaju svi likovi svijeta. S ovim potonjim odredenjem postala je otvorenom upravo naklona strana, ako ne i strana nade objektivno-realne mogucnosti, ma koliko da je dugo trajalo dok se ona pojmila; utopijsko 1totum implicirano je u ()vvdµeL ov. Ponavljamo i rezimiramo: kritickom £1.zimanju u obzir onoga sto se svaki put dade postici nadrecteno je bivstvujuce-prema-mogucnosti materije, fundiranom pak ocekivanju same dostif.nosti bivstvujuce-u-mogucnosti te materije. Pa buduci da se u panteistickoj skoli aristotelovaca ono pasivno iz potonjeg odredenja brisalo, buduci da se 8vvdJ.tl!L lJv vi§e nije pojavljivalo kao nedefinirani vosak na kojem se ispoljuju entelehije forme, potencijal materija postao je napokon i rac:tanjem i grobom i novim prostorom nade likova svijeta uopce. Taj se razvoj Aristotelova pojma materije provlaci preko peripatetickog fizicara Stratona, preko prvog velikog Aristotelova komentatora Aleksandra iz Afrodizije, preko istocnjackih aristotelovaca Avicenne, Averroesa i njegove naturae naturans, preko novoplatonizirajuceg aristotelovca Avicebrona, preko krlcanskih hereti~kih filozofa trinaestog stoljeca Amalriha iz Bene i Davida iz Dinanta sve do svjetotvorne materije Giordana Bruna (usp. Ernst Bloch, Avicenna und die Aristotelische Linke, 1952, str. 30. i dalje). Stovise, jos i Hegelov supstrat svjetske ideje koji se izroc:tuje, koji se tako brzo udaljuje od materije, sadrfava pri svojem rac:tanju ipak velik dio potencijalnosti materije, nastale na nacin potentije. Lenjin u »Filozofskoj ostav§tini• (str. 62) uz to osobito potcrtava recenicu iz Hegelove Logike: •To sto se pojavljuje kao djelatnost forme, takoder je jednakotako vlastito kretanje same materije.« Ima vi§e slicnih Hegelovih recenica, takot'ter u njegovoj Filozofiji povijesti (Werke XIII, str. 33), koje se odnose na Aristotelov pojam razvoja, i u kojima on u najmanju ruku 239

15pt=M----

bitak po sebi svoje ideje izjednaeuje sa Aristotelovom Mvaµt;. I opravdana je pretpostavka da Marx mnogo toga u Hegelovoj svjetskoj ideji ne bi bio mogao onako prirodno postaviti na noge kad u tomu ne bi bilo aristotelsko-brunovske ostavstine. Niti bi se dijalektika procesa bila mogla materijalisticki spasiti za. nas od takozvanog svjetskog duha, i ne bi postala pojmljivom kod materije kao zakon gibanja. Ovako se pak pojavila jedna materija potpuno razlicita od mehanicke klade, materija dijalektickog materijalizma, kao materija kod koje dijalektika, proces, otuc:tenje otuc:tenja, humanizacija prirode niposto nisu izvanjski pridjevi, cak prilijepljeni. Toliko ovdje o korelatima u vezi s kritickim uzimanjem u obzir dostil.noga, u vezi s fundiranim o~e­ kivanjem same dostil.nosti unutar obuhvatnog korelata: realne mogucnosti iii materije. U njoj su unaprijed oblikovane i hladnoca i toplina konkretne anticipacije, one se odnose na te dvije strane realno mogucega. Njegovo neiscrpivo obilje o~ekivanja obasjava revolucionarnu teoriju-praiksu kao entuzijazam, njegove stroge nepreskocive determinacije iziskuju hladnu analizu, oprezno toenu strategiju; potonje oznacuje hladno, ono prvo toplo crveno. Ta dva nacina crvenosti idu zacijelo vazda zajedno, ali se ipak medusobno razlikuju. Oni se uzajamno odnose kao ono sto se ne da prevariti i ono ito nicim nije moguce razoearati, kao kiselina i vjerovanje, svako na svojem mjestu i svako upotrijebljeno s istiln ciljem. Situacijsko-analiticki akt marksizma ispreplece se s odusevljeno-prospektivnim aktom. Oba se akta sjedi· njuju u dijalektickoj metodi, u patosu cilja, u totalitetu grade koja se obrac:tuje, pa ipak se jasno pokazuje i razlicitost njihova pogleda i polo!aja. Ona se spoznala kao razlicitost izmec:tu svakog pojedinog istra!ivanja uvjeta prema mjerilu mogucega i istra!ivanja izgleda za bivstvujuce-u-mogucnosti. Analiticko istra!ivanje uvjeta takoc:ter pokazuje izglede, ali s takvim horizontom koji ogranicuje, horizontom ograniceno mogucega. Bez takva ogranicenja rezultatom bi bilo jakobinstvo ill cak do kraja potencirano, najapstraktnije-utopijsko sna-

240

trenje. Tako se tu prestizanju, preskakanju, nadlijetanju stavljaju utezi, bucluci da i sarno zbiljsko ima, prema iskustvu, tefak hod i rijetko je sazdano od krilu. Istrazivanje izgleda bivstvujuceg-u-mogucnosti idc puk . na horizont u smisLu neprilagodene, nemjerene daljitw, u smislu jos neiscrpeno i neostvareno mogucega. 1:1. toga, dakako, tek onda proizlazi vidik u pravom smislu, to jest: vidik na ono pravo, na totum onoga sto se dogac:ta i cime se treba baviti, ne samo na totum koje je upravo prisutno, nego na ukupno historijsko-utopijsko totum. Bez takva ugrijavanja analize historijskih, a kako Ii tek analize aktualno-praktickih uvjeta, ova potonja podlijeze opasnosti ekonomizma i oportunizma koji zaboravlja cilj; taj oportunizam izbjegava maglu snatrenja samo utoliko sto zapada u mocvaru filistarstva, kompromisf\ i napokon izdaje. Tek hladnoca i toplina konkretne anticipacije zajedno postifu dakle da ni put po sebi ni cilj po sebi ne budu ncdijalekticki odvojeni jedan od drugoga i tako postvareno-izolirani. Pri cemu se analiza uvjeta na citavom historijsko-situacijskom potezu pojavljuje isto tako i kao raskrinkavanje ideologija i kao demistifikacija metafizickog pricina; upra vo to spada u naj'korisniju struju hladnoce u marksizmu. Na taj naein marksisticki materijalizam ne postaje samo znanoscu o uvjetima nego u istom dahu i znanos~u o borbi i opoziciji protiv svih ideoloskih sputavanja i pdkrivanja uvjeta posljednje instance, koji su uvijek ekonomski. Struji topline u marksizmu pripadaj.u pak oslobac:tajuca intencija i materijalisticki-humana, humano-materijalisticka realna tendencija, radi njezina cilja poduzimaju se sve te demistifikacije. Odatle sndan rekurs na ponifenog, ugnjetenog, napustenog, prezrenog eovjeka, odatle rekurs na proletarijat kao mjesto prevrata k emancipaciji. Ciljem ostaje naturalizaclja eovjeka, huma'nizacija prlrode, usadena u materiju sto se razvija. Ta se posljednja materija lli saddaj caristva slobode priblizuje tek u izgradnji komunimia, kao svojem jedinom prostoru, on jos nigdje nije bio prezentnim; to je utvrc:teno. Ali isto je

241

·-:--

--

"

{; tako utvrlleno da se taj sadriaj nalazi u historijskom procesu i da marksizam tvori najjaeu svijest o njemu, krajnje prakticko podsjecanje na nj. Na taj se nacin marksizam kao ucenje o toplini odnosi jedino na onaj pozitivni bitak-u-mogucnosti koji ne treba demistificirati, a koji obuhvaea sve vece ostvarivanje onoga §to se ostvaruje, najprije u ljudskom okolifa. Koje pak unutar tog okolisa znaci utopijsko totum, upravo onu slobodu, onaj zavieaj identiteta u kojemu se ni covjek prema svijetu ali niti svijet prema covjeku ne osjecaju kao prema tudincu. To je ucenje o toplini u smislu prednje strane, fronta materije, dakle materije prema naprijed. Put se tada otvara kao funkcija cilja, a cilj se otvara kao supstanca §to putuje, onim putem koji je istrafon s obzirom na svoje uvjete, viziran s obzirom na svoje otvorenosti. U tim je otvorenostima materija prema smjeru svojih objektivno-realnih saddaja nade latentna: kao svrsetak samootullenja objektivnosti opterecene tudim, kao materija stvari za nas. Na putu k tomu dogada se objektivno prekoracivanje postojecega u povijesti i svijetu: to bestranscendencijsko transcendiranje sto se zove procesom i tako se silno, posredstvom ljudskog rada, ubrzava na Zemlji. Materijalizam prema naprijed ili ucenje marksizma 0 toplini na taj je nacin teorijom-praksom iii izlazom iz neprimjerena objektiviranja; svijet biva na taj nacin razvijanim prema ne-viSe-otu<'.tenju svojih subjekata-objekata. Sam slobodarski cilj bez sumnje se tek sa stanovilta jednog besklasnog dru§tva mote jasno vizirati kao bitak-u-mogucnosti koji je izvjestan. Pa ipak, jedva da je tull onom susretu sa sobom koji se bija§e oblikovno tratio pod imenom kulture; s tako mnogo ideologija, au i s toliko svakojakih pred-vi<'.tenja, anticipacija u horizontu. Sredstvom prvog postajanja covjeka bija§e rad, tlom drugoga besklasno je dru§tvo, njegovim je okvirom kultura, njezin horizont okrufuju redom sadriaji fundirane nade kao najvatnijeg, pozitivnog bitka-u-mogucnosti.

242

Umjetnicki pricin kao vidljivo pred-vitlenjc

0 lijepomu se kafe da raduje, da se eak uziva. Ali time se njegova vrijednost jos ne iscrpljuje, umjetnosl nlje . jelo. Jer ona ostaje i nakon sto se utivala, ona sc cuk i u svojim najsla<'.tim slueajevima jos naginje van u neku ionaslikanu« zemlju. Tu san Z.elje odlazi van u neosporno bolje, pri tomu je on, za razliku od vecinc politickih sn,ova, postao vec djelatnim, necim oblikovanim Iijepim. Samo: !ivi Ii u ovako oblikovanomu ne§to vise od malo igre s pricinom? Koja mofo biti, dodu§e, krajnje umjetnickom, pa ipak, za razliku od djecje igre, ne pripreD:?-a ni na sto ozbiljna, niti to znaci. Ima Ii u estetskom zveckanju :Ii tako<'.ter zvonjavi ikakve gotovine, bilo kakva iskaza koji bi se mogao potpisati? Slike manje podratuju na to pitanje, jer boja je jedino osjetilno izvjesnom, a inace je slabije opterecena zahtjevom za istinito§6u negoli rijec. Jer rijec ne slu!i samo pjesmi nego i istinitoj obavijesti; govor nas cini osjetljivijima prema istinitosti negoli boja, eak i crtet. Svaka dobra umjetnost svriava se, dakako, u oblikovanoj ljepoti svoje gralle, ona iznosi stvari, ljude, konflikte u lijepom svjetlu. Ali kako je s poJtenjem tog zavrletka, sa zrelosti u kojoj ipak zrije samo izml§ljeno? Kako je s tim bogatstvom Ito se priopcuje samo Uuzomo, u pricinu oka, u pricinu uha? Sto je, po drugoj strani, ,sa Schillerovom izrekom, u svakom slueaju prorockom, da ce ono §to tu osjecamo kao lijepo jednom dolazlti nama u susret kao istina? Sto je s Plotinovom, zatim Hegelovom postavkom da je ljepota osjetilnom pojavom ideje? Nietzsche, u svojem pozitivistickom razdoblju, suprotstavlja toj tvrdnji mnogo bezobzirniju, da svi pjesnici lafu. Ili: da umjetnos·t cini izgled tivota sno§ljivim na taj :(lacin Ito preko njega polate koprenu necista miSljenja. Za Francisa Bacona zlatne jabuke u srebmim zdjelama pogotovu nisu daleko od opsjenarstva, one spadaju u tradicionalna ldola theatri. On istinu uspore<'.tuje s golim jarkim danjim svjetlom pri kojemu maske, zakukuljivanja i ukrasne crte svijeta ne izgledaju ni upola onako lijepo i stasito

243

\ I I

kao pri svjetlu svijece umjetnosti. Prema tomu, umjetnici su se od pocetka do kraja zakleli pricinu, oni ne naginju istini, nego suprotnomu. Premise za tu antitezu: umjetnost-istina nalaze se u citavom prosvjetitelj<stvu, i one su polazeCi od smisla za Cinjenice ucinile umjetnicku fantaziju sumnjivom. To su empirijski prigovori protiv ulagivanja mutezi, protiv zlatne magle umjetnosti, i oni nisu jedini sto potjecu iz prosvjetiteljstva. Jer pokraj njih stoje racionalni prigovori, koji, doduse, izvorno pripadaju Platonovu logosu pojma i njegovu osobito cuvenom, osobito radikalnom neprijateljstvu prema umjetnosti, ali su se pri racundzijskom usmjerenju gradanskog novoga vijeka ponovo odlikovali u borbi protiv umjetnosti. Takoc!er i tada kad se u devetnaestom stoljeeu jos nije moglo primijetiti spedficno neprijateljstvo kapitalizma prema umjetnosti (s l'art pour !'art kao protuudarcem i s objavom rata brace Goncourt »publici«), koje je naznacio Marx. Ovamo spada vec i samo skurilno propitivanje onog francuskog matematieara koji je poslije slusanja Racinove »Ifigenije« upitao: »Ou'est-ce que cela prouve?« Ma kako to pitanje izgledalo skurilnim, takocter strukovno fetiSistickim, ono ipak stoji kao cisto racionalno u jednoj zasebnoj i velikoj skoli otuc!enja od umjetnosti, u skoli ravnopravnoj s empiristickom. U svim velikim razumskim sistemima racionalistickog novoga vijeka na karakteristiean nacin izostaje estetski sloj; predodzbe sto u njemu prebivaju vrijede kao predodzbe 0 kojima se uopce ne moze znanstveno raspravljati. Pretezno samo umjetnicko-tehnicke znanosti, na celu s onima §to se tieu poetike, cvjetale su, doduse, na znacajan nacin u franousko-klasicistickom racionalizmu, a u Descartesa je pobudivala zanimanje jedino matematicka strana muzike. Pa ipak, ni Descartesu, ni pogotov:u Spinozi, inace nije poznato da neke umjetnosti ima u suvislosti poretka ideja i stvari. Cak je i univerzalni Leibniz preuzeo iz umjetnosti najvl§e tek nekoliko primjera, tako o povecavanju harmonije ucinkom sjene i disonancije, jer je to mogao upotrijebiti za nesto njemu mnogo vamije: za dokaz o najboljem od svih mogucih svjetova. '.244

I. i

, Harmonicki lijepo u Leibniza je, doduse, nekom vrstom nagovjestaja znanstveno spoznatljive svjetske harmo'I.·.:. nije, ali to je, eto, tek zbrkani nagovjestaj i stoga istina mofo i bez njega. Dosljedno tomu, estetika je u racio,' , nalizmu, kad ju je volfovac Baumgarten napokon vrlo ~: kasno promaknuo u filozofsku disciplinu, zapocela vrlo ~ cudno; ona.je, naime, zapocela s izrazitim potcjenjiva, njem svojeg predmeta, eak s isprieavanjem svojeg opstanka. Pr~dmetom estetike bijde jedino takozvana niska spoznajna moc sto djeluje u njezinim osjetilnim opaZanjima i njezi:nim predodZbama. I kad je prikazivala ljepotu i savdenstvo u toj oblasti, ona se po vrijednosti jos nije dala ni usporediti s potpunom jasnooom pojmovne spoznaje. Racionalisticko potcjenjivanje umjetnosti poslije svega se toga prikljueuje empiricki-pozitivistickom potcjenjivanju; - pa jos se ni s tiin grupa nepri-jatelja nije iscrpila. StoviSe, mrmja prema umjetnosti postaje tek ondje potpuno jarkom gdje ne potjece iz razuma, nego, cesto upravo obratno, iz vjere, u najmanju ruku iz odredivanja neceg spiritualno istinitoga. Tada se proglasuje juris na slike u tom slucaju ne protiv umjetnosti zlatne magle, kao sto je to bilo uobieajeno s empiristicke i napokon racionalisticke strane, nego protiv cvrstog tla umjetnosti, to jest protiv prenaglasene pojave u njoj. Ljepota, tako ovdje glasi presuda, zavodi na povrsinsko, zablenula se u nebitnu vanjsku stranu i tako odvraea od biti stvari. »Sto je dobra u tomu, opona5ati sjene sjena?« pita Platon i tako svojem pojmovnom logosu pridaje vec gotovo duhovnu krutost. Na drugoj strani: »Ne radi sliku niti bilo koju usporedbu, bilo onoga sto je gore u nebu, bilo dolje na Zemlji ili u vodi ispod zemlje«, zapovijeda u Bibliji cetvrta zapovijed i daje lozinku za juris na slike nevidljivosti Jehove, u ime zabrane svakog slufonja lafoim bogovima. Umjetnost u cjelini postaje tako opsjenarskim, napokon luciferskim savrsenstvom kojc stoji na putu istinskom, neopsjenarskom savrsens1tvu, njcga cak nijece. Neprijateljstvo je prema umjetnosti taikvim kao vjersko i spiritualno; njemu u

I

245

... moralnoj svijesti odgovara ne bez razloga odvraanje od suvise velike vidljivosti »djela«, okretanje prema nevidljivom-pravomu •moralnog opredjeljenja«. Puri· tanstvo u tako obuhvatnom smislu (sezuCi natrag sve do Bernarda iz Clairvauxa) kulminiralo je napokon jos u Tolstojevoj strahovitoj mr!nji na Shakespcarea, mr.Znji prema djelu bluda - ljepoti - uopce. Horror pulchri tak je i u katolicanstvu, pod papom Marcelom, doveo do planske zabrane bogate crkvene muzike, a protestantizmu je taj horror, primijenjen na ono sto se gleda, dao ogoljenog boga koji hoce da se njemu moli moralnim vjerovanjem, rijecju koja je istinom. U tako razlicitim likovima, empiristicki-racionalistickomu, spiritualnC>
246

i istinitost, bez sumnje, svojstvena svakom velikom pjesniStvu i za nj je bitna, cesto i u neosporno spiritualno-religioznom pjesnistvu, poput plastike psalama. A zahtjev za realizmom koji nesto znaci, tudim svakoj · povrsnosti ali i svakoj pretjeranosti, sto sluzi na east Homeru, Shakespeareu, Goetheu, Kelleru, Tolstoju, u samoj se umjetnosti (u novije vrijeme harem u roma,/ nu) do te mjere priznaje ako ne i ispunjuje, barem na ~ vrhuncima, kao da nepovjerenja prema Magistru ludi i t njegovim igrackama za volju istinoljubivosti nije nikada ni bilo. Pa ipak, umjetnici nisu pitanje estetske istine rije~ili, bilo ono ma kako konkretnim, oni su ga sa svoje strane u najboljem slueaju samo na pofoljan i znacajan nacin prosirili i precizirali. Jer upraVO SC na realistickom umjetnickom djelu pokazuje: ono je kao umjetnina ipak jos nesto drugo negoli izvor historijskih i1i prirodonauenih znanja, pogotovu spoznaja. Njemu su svojstvene dragocjene rijeci koje ono sto su tako vjerno ocrtale ipak ujedno i pretjeruju povrh njegova danog stanja, umjetnickom je djelu svojstveno prije svega oblikovanje fabule koja medu osobama i zbivanjima vedri i oblaci uz licenciju krajnje tudu znanosti. Svojstveno mu je oblikovanje fabule, i, u dvojakom smislu rijeci, umjetnicka dovdenost kao ono posredstvom cega izmisljeno ispunjuje meduprostore na konkretno promatranomu i radnju zaokrufaje u lijepo zaobljen luk. Pricin zaokruzivanja, preticanja, u svakom se slu~aju ne moze previdjeti ni u najrealistickijim umjetnickim tvorevinama, osobito tvorevinama umjetnickog romana. I posve »nadmasujuci« djeluje velik pricin u umjetnickim djelima sto sama sebe ne nude kao primarno realisticka djela, bilo da pored iii povrh postojecega svjesno romantiziraju, bilo da daleko nadmasujuci puki »size« - fruktificiraju mitos, tu ionako najstariju zivdnu namirnicu umjetnosti. Giottovo »Budenje Lazara«, Danteov »Paradiso«, nebo u zavdnom dijelu Fausta: kako se oni odnose - s onu stranu svake realisticnosti u pojedinostima - prema pitanju filozofA o istini? Oni, bez sumnje, nisu istiniti u smislu svih nasih stecenih spoznaja svijeta, ali sto onda znaci, na le-

247

.. .:di

' '1

gitiman nacin, koji se odnosi na svijet, golema pogodenost ipak neodvojivog formalnog sadrfaja tih djela? Tako se ipak, na zacudujuci nacin, premda u posve drugoj ravnini, ne da otkloniti »Ou'est-ce que cela prouve?« onog franouskog matematicara, i bez matematike i posve bez skurilnosti. Drugim rijecima: pitanje o istinitosti umjetnosti pretvara se u filozofsko pitanje o zgodimice postoje6oj mogucnosti odslikavanja lijepog pricina, o stupnju njegove realnosti u niposto jednoslojnoj realnosti svijeta, o mjestu njegova objekt-korelata. Utopija kao izvjesnost objekta, koja ima stupanj bitka realno mogucega, dostaje se tako u liku blistava fenomena umjetnosti osobito bogata problema provjere. I odgovor na pitanje o estetskoj istini glasi: UmjetniCki priCin nije puki pricin, nego je u slike odjenuto znacenje tjeranoga dalje, koje se znacenje moze oznaciti samo u slikama, - posvuda ondje gdje pretjerivanje i 1

t,. I

~

,.!

mogao postati savrsenim a da taj svijet ne bude, kao u krscansko-religioznom pred-videnju, razoren; da ne is~ezne kao u Apokalipsi (usp.: Ernst Bloch, Geist der Utopie, 1923, str. 141). Umjetnost sa svojim svagda po-

fabuliranje predstavljaju pred-videnje krut.eceg i znacajnog zbiljskoga u samom pokrenuto-postojecemu,

zbiljskoga 1koje se dade specificno prikazati upravo estetski-imanentno. Tu se osvjetljuje ono sto obican iii neotupljeni osjet jos tek jedva vidi, u individualnim procesima kao i u drustvenima i prirodnima. To se pred-videnje mofo postiCi upravo uslijed toga sto umjetnost svoju gradu, u likovima, situacijama, radnjama, krajolicima, tjera do kraja, njih u patnji, sreci i u znacenju dovodi do izrecena iskaza. SAmo je pred-vktenje dostiznoscu uslijed toga sto se metier tjeranja-do-kraja dogada u dijalekticki otvorenom prostom u kojem se svaki predmet rnofo prikazati estetski. Estetski prikazano znaci: imanentno-uspjelije, oblikovanije, bitnije od iz· ravno-osjetilne iii izravno-historijske pojave tog. predrneta. To oblikovanje ostaje i kao pred-videnje pricinom, ali ne ostaje iluzijom; naprotiv, svc sto se pojavljuje u umjetniokoj slici zaostreno je iii zgusnuto do neke odlucenosti, koja, doduse, samo rijetko..prikazuje dozivljenu zbilju, ali koja je potpuno usadena u sifeje. Time se postifo da umjetnost s fundiranim pricinom bude prepoznatljiva u kazalistu, uzetom kao paradigmatska ustanova. Ona ostaje virtuelnom, ali u istom

smislu u kojem je slika u ogledalu virtuelna, to jest na svojoj refleksionoj povdini odrafava neki predmet izvan sebe sa svim dimenzijama dubine. I, pred-videnje ostaje, za razliku od religioznoga, uza svo transcendiranje imanentnim: ono prosiruje, kao sto je Schiller definirao upravo estetski realizam na primjeru Goethea, prosiruje »prirodu ne nadilazeci je«. Ljepota, cak uzviienost zamjenjuju tako jedno jos nepostalo postojanje predmeta, prooblikovani svijet bez izvanjskih slueajnosti, bez nebitnosti, neiznesenosti. Na taj naCin lozinka pokusanog, estetskog pred-videnja glasi: kako bi svijet

a;

1

f,j

If ti

jedinacno-konkretnim tvorevinama traii samo u njima to savdenstvo, s ·totalnim kao pronicljivo uocenim posebnim; dok religija trazi utopijsko savrsenstvo svakako u totalitetu i k tomu spas dndividualne stvari potpuno stavlja u totum, u: »Ja obnavljam sve«. Tu se covjek -treba nanovo roditi, drustvo preobraziti u Civitas dei, priroda uzvisiti u nebesko. Umjetnost je, naprotiv, vazda zaobljena, kao »klasicna« ona voli obalnu plovidbu oko danoga, ~ak kao goti~ka ona uza svo prekora~ivanje jma ru sebi nesto uravnotezeno, homogenizi· rano. Razorno, dogac1ajuci se u otvorenom prostoru, djeluje samo muzika, pa ona kao takva umjetnost stoga takoc1er vazda nosi po sebi, nasuprot drugim wnjetnostima, ndto ekscentri~no, i ujedno kao da je u razinu lijepoga iii uzviSenoga samo transponirana. Sve ostale umjetnosti bave se prikazivanjem ciste drage kovine u po,fedinih likova, situacija, radnji svijeta, a da se taj svijet ne razara; odatle potpuna vidljivost tog pred·viden.fa. Taiko je umjetnost ne-iluzijom, jer ona djeluje na proc;tufaoj crti postaloga, na njegovu oblikovano·prim.Jerenijem izrafaju. To ide tako daleko da jedan antikni pisac, Juvenal, htijuci izraziti sve moguce strahote nevremena, njih naziva »poetica tempestas«. To lde tako duboko da Goethe, u svojim primjedbama uz Diderotov »Poku~aj o slikarstvu«, pukom reproducira249

248 !.

~~·~~·--

jucem naturalizmu suprotstavlja kao realizam koncen· triranje: »I tako umjetnik, zahvalan prirodi Ito je i njega proizvela, vraea njoj drugu prirodu, ali procucenu, promiSljenu, ljudski usavdenu.« Ali ta je humani· zirana priroda ujedno i prirodom savdenHom u samoj sebi; ne, doduse, na nacin osjetilnog sjajenja neke ionako dovrsene ideje, kao Ito uci Hegel, ali svakako u smjeru prema sve vecem izrafavanju entelehije, kao §to navodi Aristotel. Upravo na to Ito entelehetski, ili kao sto Aristotel takoc:ter kafe: tipieno - dovodi do iska· za, nanovo snafao podsjeca cak Engelsova izreka da je realisticka umjetnost p~ikazivanje tipicrtih karaktera u tipicnim situacijama. Pri cemu se po sebi razumije da tipieno u Engelsovoj definiciji ne znaci prosjecno, nego u dubljem znacenju karakteristicno, ukratko, znaci sliku biti stvari odlueno razvijenu na egzemplarnim instancama. Na toj se crti, dakle, nalazi rjelenje pitanja o estetskoj istini: umjetnost je laboratorij i isto tako svecanost izvedenih mogucnosti, zajedno s iskulanim njihovim alternativama, pri cemu se i izvoc:!enje i rezultat dogac:taju na nacin fundiranog pricina, nalme svjetovno izvedenog pred-vic:tenja. U velikoj se umjetnosti ponajbolje vidi kako se i potenciranje ·i fabuliranje nanosi na konzekvenciju tendencije i na konkretnu utopiju. Hoce li se, mec:tutim, vapaj za izvedbom - on bi se mogao nazvati bezbofaom molitvom poezije barem donekle ostvariti u praksi iii ce ostati samo u estetskom pred-vic:tenju, o tomu se ne odlucuje u poeziji, nego u drustvu. Tek historija kojom se zavladalo, uz interventni protupotez protiv sputavanjA, uz proml· canje izvedbe ·tendencije, poma!e da ono bitno iz distance umjetnosti bude sve vecma i pojavom u kru!enju zivota. To je onda, uostalom, isto Ito i - juriA na slike koji je sada ispravan, ne kao uniltavanje umjetnickih slika, nego kao prodor u njih - u svrhu fruktifikaclje onoga sto zgodimice ne saddavaju samo kao tipicno nego i kao paradigmatsko, dakle kao ono Ito pru!a primjer. I gdje god umjetnost nije sebe prolgrala u Uuzlju, ljepota je, cak uzvilenost, onim Ito posreduje slutnju buduce slobode. Cesto zaobljeno, nikada zaklju-

250

teno: ta geteovska zivotna maksima takoc:ter je maksimom umjetnosti - uz naglasak savjesti i sadrfaja stavljen na kraJu na nezakljuceno.

Latna autarkija; pred-viltenje kao realan fragment

,\'

'I

Cesto zaobljeno: lijepoj slioi ne pristaje da izgleda kao da nije dogotovljena. Nedovdeno je njoj vanjsko, ne· pripadno, i umjetnik koji nije dovdio svoje zbog toga je nesretan. To je potpuno ispravno i po sebi razumljivo, ukoliko i dok tu ima dovoljno snage oblikovanja. Izvorom umjetnlcke sposobnosti jest umijece koje je vjdto svojoj stvari, pa tako hoce nju i do kraja obaviti. Ali upravo za volju toga da se obavljanje ne izolira, svagda se, dakako, mora notirati i opasnost od one umjetnicke sposobnosti Ito ne izvire iz umijeca, nego iz udjela pu.kog pri~ina ikojega ima cak i u pred-videnju. Puki se pricin zadovoljuje earl dopadljiva izgleda i njegova prikaza, ma kako ono prikazano bilo katkada imaginarnim. Stovile, imaginarno iii ·imaginarnim postalo mofo pukom pricinu podati osobito dekorativnu zaobljenost, onu pri kojoj ozbiljnost same stvari ponajmanje ometa ill cak prekida lijepo uskladenu 1igru. Upravo stoga Ito puki pritln daje svojim slikama da prebivaju skupa osobito lako, osobito irealno, on jamci onu dopadljivu povrlinsku suvislost koju ni najmanje ne zanima neka stvar s onu stranu glatke dluzije, niti prisutnost te stvari. Nevjerova111je u prikazanu stvar mofo neometanoj iluziji biti tak i od pomoci, vile nego skepsa. To se pokazalo u renesansnom slikarstvu, spram antickih bogova, jer slikar se, slikajuci njih, nije trebao plaliti da se ponio prema svetinji nedovoljno otajstveno; isto se to nelto kasnije pokazalo u mitololki-zaobljenom pjesniltvu. Camoes u »Luzijadama« daje svojoj boginji Temi:di da kde posve ironicno, all ipak u najkicenljim stihovima, ka.ko SU sama ona, pa Saturn, Jupiter i svi drugl bogovi sto se tu pojavljuju »niStavna bi~a iz price, ·koja je smrtnicima rodila ·Slijepa tlapnja da slu!e samo kako bi pjesni podala far«. Pri tom su

251

L::$#'.

~··~

se posreds·tvom upotrebe lijepa pricina mitoloski sadrfaji doduse odrfavali u sjeeanju, stovise, upravo doprinosili mogucnostima alegorija nekog pred-videnja, ali sredstvima one gotove punoce na koju osobito poziva nigdje prekinuti pricin. I napokon, jos jednom poziva na to imanentnost bez razarajuceg skoka, onakva kakva okrufaje svaku umjetnost, ne samo anticku ili antizirano-klasienu. Upravo srednji vijek prufa u svojoj umjetnosti mnoge primjere zaobljenog zadovoljenja estetske vrste, unatoc svojoj religiozno-transcendentnoj savjesti. Gotika sadrfava tu savjest, ali je u njoj ipak bilo osebujne harmonije, porijeklom 1iz grcko-klasitne ravnote:Ze. Raniji Lukacs svojedobno je krajnje ostro, premda i pretjerujuci, ustvrdio: »Tako je od crkve postala jedna nova polis ... od slika - ljestve sa stepenicama zemaljske i nebeske hijerarhije. I u Giotta je i Dantea, u Wolframa i Pisana, u Tome i Franje svijet postao ponovo zaobljenim, preglednim, bezdan je izgubio pogibeljnost stvarne dubine, a citava je njegova tama, ne gubeCi niSta od svoje crno-svijetlece snage, postala Cistom povrsinom i takvom •Se neusiljeno uklopila u dovrseno jedinstvo boja; kJ:1ik za spasenjem postao je disonancom u savrsenom ritmickom sistemu svijeta i omogucio novu ravnotezu, ali ne manje obojenu i savrsenu od one grcke: ravnotezu inadekvatnih, hetcrogenih intenziteta« (Die Theorie des Romans, 1920, str. 20. i dalje). Na njemaoke secesije gotike, kao i na Grilnewaldovu secesiju ta se v:rst savrsenosti zacijelo ne odnosi. Utoliko nas pak zaokruzenija, premda niposto klasicne snage, gleda ta hipostaza cstetskoga iz onog srednjega vijeka koji je ostao odreden Sredozemljem. I, u njoj prebiva odmjerenost i dovrsenost suvislosti koja nije samo idealisticka, nego svojc krajnje porijeklo vuce od - velikog Pana, ·te praslike svekolikog zaobljivanja. Pan je jedno i sve svijeta, koje se obofavalo jednako kao i cjelina k.ojoj niSta nc nedostaje. Odatle na ikraju zavedenost nicim do zaobljivanja, ali odatle i grcka ravnotefa kao sekuladzirani nacin potpuno poganske, dakle neskokovite slike svijeta: astralnog mita. U njemu ·kozmos bijase doista •nakitom«, naime uravnote-

252

zeno lijepim; on je bio jednim neprestano u schi kru:!ecim Hen kai pan koje je i samo krug, a nc ol vorcnn parabola, kugla, a ne fragment procesa. Nijc ot11d<1 lwz razloga umjetnost u tom nadasve zaobljujuccm liku . cesto nastrojena panteisticki, i obratno, ne djclujc hcz razloga neki dovrseno sazdani sistem, budne li ga i i:r.van umjetnosti, dopadljivo lijepo. Zelja za tjelcsnom pojavom, za bofanstvom u zivu ruhu, zacijelo pridonosi svoje toj panteistiokoj crti, ali jace zavodi onamo harmonicno-neporemecena suvislost, »kozmos«, i bez »univer:l'lllma«. Sve su to ujedno razni razlozi zbog kojiih u umjetnini mo:!e zivjeti i prava pravcata umjetnost-dovrsenost; autairkija prividne zakljucenosti, koja kao potencirano-imanentna prva prekriva pred-videnje. Ali isto tako - i upravo je to ono odlu6ujuce drugo, odlucujuce istinsko - svaka velika umjetnost pokazuje ono dopadljivo i homogeno svoje zanatske suvislosti prekinutim, provaljeriim, prelistanim u njezinu vlastitom juriSti na slike, posvuda gdje imanentnost nije dotjerana do formalno•sadrfajne zatvorenosti, gdje samoj sebi izgleda jo§ kao fragmentska. Ondje se - posve neusporedivo s .pukom slueajnom fragmentamoscu koja se mo:!e izbje~i - jo§ otvara jedna §upljina tinjenicne, krajnje cinjeni6ne vrste, s nezaobljenom imanentnoJcu. I upravo u tomu i·spoljuju svoje kruzenje estetsko-utopijska znatenja lijepoga, dapace uzvi§enoga. Jedino ono razbijeno u odvi§e stiliziranom umjetnickom djelu, prozetom galerijskim tonom, kao djelu sto je postalo pukim objet d'art, iii pak daleko bolje: jedino ono otvoreno u velikoj umjetnosti, vec i samo oblikovano, daje gra4u i oblik jednoj sifri pravoga. Nikada zakljuteno: tako je upravo prelijepomu nauhar kada la.k popuca. Kad povdina dzblijedi ili potamni, kao uvecer, pri svjetlosti sto pada koso, pa se istaknu planine. Razaranje povdine, i zatim takoder puke kulturno-ideolo§ke relacije u kojoj su stajala djela, oslobada dubinu gdje god nje ima. Pri tomu se ne misli sentLmentalna ruina niti torzo one vrste koja, kao Ito cesto biva u grckih statua, tvdce drzi figuru na okupu, uspostavlja vece jedinstvo bloka i vecu plas-

253

ticku strogost. Nesto takvo katkada, doduse, jest poboljsanjem forme, ali nije bezuvjetno i pojacanjem sifre, koje je ovdje vaino. To se pojaeanje dogada jedino posredstvom pukotina raspadanja, u posve specificnom smislu koji ima raspadanje kod objet d'art i koje ono ima kao preobrafaj nekog objet d'art. Na taj nacin nastaje umjesto ruine iii torza jedan naknadni fragment, i to fragment koji upravo dubinskom sadrfaju umjetnosti mofo biti primjerenijim negoli dovrsenost sto je htjela djelo iznijeti na lieu mjesta. Na taj nacin, pri raspadu u smjeru postizanja bitnosti, naknadnim fragmentom postaje svaka velika umjetnost, po sebi cak i onako potpuno zatvorena poput umjetnosti Egipta; jer otvara se utopijsko tlo u koje je bilo upisano umjetnicko djelo. Ako prisvajanje kulturne bastine treba biti svagda kritickim, onda to prisvajanje saddava, kao osobito vafan moment, samookoncanje onoga sto je pretvoreno u muzejski objet d'art, ali i okoncanje la:Zne zakljucenosti koja je zeljela poluciti umjetnicko djelo na lieu mjesta i koja se u muzejskoj kontemplaciji jos potencira. Puca izolacijsko, izrasta slijed figura pun otvorenih, zavodnickih simbolskih tvorevina. Kako li tek jako kada se fenomen naknadnog fragmenta poveze s onim sto je stvoren vec u samom umjetnitkom djelu: upravo ne u obienom, cak plitkom smislu fragmentarnoga, nemoenoga iii slucajno nedovdenoga, nego u konkretnom smislu nedovdenoga i pri najvecem majstorstvu, transformiranoga zbog utopijskog pritiska. Toga ima u velikoj gotici, katkada i u baroku, koji su uza svu zanatsku snagu, dapace zbog nje, saddavali neku 5upljinu i iza nje plodnu tamu. Tako upravo potpuno izvedena gotika, usprkos Panu i u njoj, izvodi fragment sazdan od centralnoga ne-moci-dovditi. To je nesto osebujno, cak i kad fragmenti ovako nastaju u obicnom smislu prekinutosti, pa ipak i neuobicajenom premda jedino legitimnom smislu ultimuma sto se pojavljuje samo kao nagovjdtaj. Tako u Michelangela, koji je iza sebe ostavio vise fragmenata nego ma koji drugi veliki majstor, i to - sto navodi na razmiSljanje - u svojoj najvlastitijoj stvari, u svojoj plastici, ne u 2.54

slikarstvu. Jer u njemu je on sve zapoceto dovrsio, dok je nerazmjerno mnogo nedovrsenoga medu svojim kipovima, takoder u arhitekturi, gurnuo u stranu, nikad se vi5e toga nije la~o. to je napustio. Vasari je dao povijesti umjetnosti signal neka se divi onom malobrojnomu sto je Michelangelo bio potpuno doveo do kraja i neka se divi pogotovu zato sto ono preveliko u cilju kojeg se bijase poduhvatio, eto, posve odgovara snazi i prirodi toga genija. Ali to sto je tu prufalo otpor umjetnickom zaobljivanju, umjetnickoj usavrsenosti, bijase upravo ono sto je odgovaralo prevelikomu u samom Michelangelu, bijase sporazum izmedu jedne pregoleme prirode i pregolemosti jedne zadace, na taj nacin da nista izvedeno nije moglo zadovoljiti tu adekvatnost, da cak ni sama usavrsenost, tjerana tako duboko u ono uopce, biva fragmentom. Takva vrsta fragmenta onda nije nicim manjim do ingredijencije ne·hramskoga, ne-katedralski-harmoniziranoga, ona je savjescu: gotikom jos i post festum. Dubina estetskog usavdenja sama daje maha nedovdenomu: utoliko u Michelangela cak i ono u obicnom smislu ne-fragmentarno, figure na grobu Medicija upravo kao i kupola Petrove katedrale, seze u neizmjerno koje je ultimum u umjetnosti. Odatle, napokon, ono legitimno, naime cinjenicno fragmentarno u svim djelima te ultimativne vrste, u Istocno-zapadnom divanu, u Beethovenovim posljednjim kvartetima, u Faustu, ukratko u svemu onom sto biva velikim zbog nemogucnosti-dovditi pri dovrsavanju. I, ako se trazi ideoloski trajno potpuno djelatan razlog takvom nutarnjem juri5u na slike u velebno usavrsenoj umjetnosti i upravo u njoj, onda je taj razlog u patosu puta i procesa, u eshatoloskoj savjesti sto je doSla na svijet posredstvom Biblije. Totalitet u religiji eksodusa i carstva onim sto je jedino i totalno preobrafava i razara, onim utopijskim; i pred tim se totalitetom onda i na!e znanje i citava dosada!nja postalost, na sto se odnosi nafa savjest, pojavljuju kao nedovrseni posao. Kao nedovrseni posao iii objektivni fragment upravo i u najproduktivnijem smislu, ne samo u

255

smislu ogranicenosti, eak rezignacije kreature. »Gle, ja sve obnavljam«, u smislu apokaliptiCkog razaranja, ono je sto stoji natl tim i svaku veliku umjetnost influira duhom u znaku kojega je Diirer svoju go1licku tvorevinu nazvao Apocalypsis cum figuris. Covjek je jos proniean, hod je svijeta jos neodlucen, nezakljucen, pa je takvom i dubina u svakoj informaciji estetske vrste:

U pitanju je realizam, sve zbiljsko ima horizont

Lijepiti se uza stvari iii pak njih nadlijetati, oboje je pogrefoo. Oboje je vazda izvanjsko, povrsno, apstraktno, ono se, kao neposredno, ne osloba
to utopijsko paradoksom je u imanentnosti estetskoga, onim sto je njoj samoj najtemeljnije imanen'tno. Bez te

potencije da bude fragmentom, estetska bi fantazija doduse predocivala dovoljno toga u svijetu, vise nego bilo koja druga ljudska apercepcija, ali svejedno ne bi imala korelat. Jer sam svijet, kao sto lezi u zlu, tako ldi i u nedovrsenosti i u procesu-eksperimentu izlaska iz zla. Likov1i koje taj proces nabacuje, sifre, alegorije i simboli kojima tako obiluje, svi su redom i sami jo§ fragmentima, realnim fragmentima kroz koje proces nezakl juceno struji i dijalekticki napreduje prema novim formama fragmenta. Fragmentarnost vrijedi i za sdmbol,

premda se simbol ne odnosi na proces, nego na Unum necessarium u njemu; ali upravo posredstvom tog odnosa i zbog toga sto je on tek odnosom a ne prispjeloscu, i simbol sadrfava samo fragment. Sam je realni simbol, stoviSe, realnim simbolom .samo zato Ato on, umjesto da bude skriven samo za promatra~, a po sebi i za sebe jasan, upravo po sebi i za sebe jos nije mani· festan. To, dakle, tvori znacenje fragmenta, gledano polazeCi od umjetnosti i ne samo od umjetnosti; fragment se krije u samoj stvari, on jos pripada, rebus sic imperfectis et fluentibus, stvari svijeta. Konkretna .utopija kao odredenost objekta pretpostavlja fragment kao tu odredenost objekta, i involvira fragment, premda zacijelo kao fragment koji se na kraju mofe dokinuti. I stoga je svako umjetnicko, pogotovu svako religiozno pred-videnje samo zbog tog razloga i u onoj mjeri kon· kretnim ukoliko njemu .napokon fragmentarno u svijetu stavlja na raspolaganje radnu snagu i materijal kako bi se konstituiralo kao pred-vittenje.

256

257

.a

sredI1.osti, sada se otvara odnos pojava prema cjelini svoje epohe i prema utopijskomu totum, koje se nalazi u procesu. Umjetnost, posredstvom ovako sazdane fantazije, postaje spoznajom, njome naime postaje posredstvom pogodenih pojedinih likova i cjelovite slike karakteristicno-tipiene vrste; ona slijedi •znaeajno« u pojavama i izvodi ga. Znanost posredstvom ovako sazdane fantazije poima »Znacajno« u pojavama pomoeu pojmova koji nikada ne ostaju apstraktni, u kojima fenomen nikada ne blijedi iii se cak gubi. I, »Znacajno« je i u umjetnosti i u znanosti posebnim opcega, ono je svakom zasebnom iinstancom za dijalekticki-otvorenu povezanost, svakom zasebnom karakteristicno-tipicnom figurom totuma. A pravo totum, ono u kojemu i pojmljena epohalna cjelina svih epohalnih mpmenata sama biva d opet momentom, upravo se u Uroko posredovanim velebnim djelima predstavlja samo na horizontu, ne u nekoj vec izoblikovanoj realnosti. Sve !ivo, rekao je Goethe, ima oko sebe atmosferu; sve zbiljsko zajedno, buduci zivotom, procesom, buduci da mo!e biti korelatom objektivne fantazije, ima horizont. Unutrafoji, koji se proteze tako reci okomito, u samosjeni, i vanjski, koji je vrlo prostran, u svjetlosti svijeta; a oba su horizonta u svojemu iza ispunjeni jednom te istom utopijom, pa su zbog toga u ultimumu identicni. Gdje je prospektivni horizont izostavljen, zbilja se pojavljuje samo kao postala, kao mrtva, a mrtvaci su, naime, naturalisti i empiristi, oni koji tu j:>okapaju svoje mrtve. Gdje se pak neprestance vizira ujedno i prospektivni horizont, pojavljuje se zbiljsko kao ono cime jest in concreto: kao pletivo putova dijalektickih procesa sto se dogac:taju u jednom negotovom svijetu, u jednom svijetu koji se uopee ne bi dao mijenjati bez goleme buducnosti: realne mogucnosti u njoj. Skupa s onim totum koje ne tvori, poput izolirane cjeline, svagda zaseban odsjeeak procesa, nego tvori cjelinu uopce jos prijepornoga u procesu, dakle jol tendencijski i latentno sazdane stvari. Jedino to je reallzam, an je, uostalom, nedostupan onom shematizmu koji ave

zna vec unaprijed, kojl svoju jednoobraznu sablonu, i samu formalistianu, smatra realnoseu. Zbilja bez realne mogucnosti nije potpuna, svijet bez svojstava sto nose buducnost nije dostojan pogleda, umjetnosti, znanosti~ kao ni svijet malograc:tanina. Konkretna utopija stoji na horizontu svake realtiosti; realna mogucnost do :,adnjega okruf.uje otvorene dijalekticke tendencije-latentnosti. Nezakljuceno gibanje nezakljucene materije - a gibanje je, prema dubokim Aristotelovim djeCima, »neizvr5ena entelehija« - prozeto je tim tendencijama arcirealis ticki.

SLOJEVI KATEGORIJE MOGUCNOST

18

Kako Ii se cesto nesto prikazuje takvim da moze bitil Di eak da moze biti drugacijim nego do sada, pa se stoga moze na tomu i poraditi. Ali st\mo to ne bi bilo moguce bez mogucega u sebi i pred sobom. To je siroko polje, mora se propitati vi§e nego ikada. Vee ni to da se neko mo!e-biti mo!e izre6i iii misliti niposto nije po sebi razumljivo. Tu je nesto jos otvoreno, mo!e se misliti drugacije nego do sada, mote se preinaCiti u mjerama, drugacije povezati, promijeniti. Gdje se vise nista ne mo!e i ne da, zivot miruje. Kako bi inace bio moguc sam onaj mladenacki poklik: »Sada se sve, sve mora preokrenuti«? Zacijelo, mnogo je neodredenoga u pukom mogucemu, takoc:ter i kliskoga, ne samo fluidnog iii onog sto sadrfava fluidno. Ali covjek je nadasve .bicem koje se upusta u moguce i ono je pred njim, pa on zna i to da njegovo otvoreno niposto nije neeim proizvoljnim. I mo!e-biti jest zakonito, eak u pukoj igri rijeci, kako Ii tek kada se ubrzo uozbilji. I, grac:ta sto je pred nama, u kojoj je stosta neuhvatljivo, ujedno je i ponajte!a, pa iziskuje strogu obradu. Inace prije svega nece izaci na vidjelo razni slojevi tog moze-biti.

259

258

~ .

.

......_

.

I ii~

!I,

koje se mofo susresti i u spoznavanju, ne samo u miSljenju. To moguce nije liseno svake mjere, nego se svagda moZe imenovati i prema mjerilu poznatih uvjeta navesti u stupnjevima. Ali takvo imenovanje i stupnjevi izrafavaju prije svega samo stupnjeve poznavanja-spoznavanja, ne stupnjeve zrelosti unutrasnjih uvjeta samog stvarskog predmeta, pa ono moguce tu jos nije strogo stvarsko, nego je stvarno, to jest spoznavajuCi-u skiadu sa stvari. Tako to izgleda kao iskaz opreznosti, prema tome kao iskaz osnovanog smatranja takvim, osnovanog predmnijevanja mofobitnosti toga, ukratko, kao cinjenifoo-objektivno obrazlofena mogucnost. Obrazlozenje jest onim sto tu zastupa uvjet ili realan razlog, ali na taj nacin da obrazlozenje, dakle u skladu sa spoznajom postojeci uvjet za sam potvrdan, cinjenicno valjani iskaz, nije u potpunosti prisutno. Misaono, moguce je sve pri. cemu se uopce nesto mofe misliti da stoji u odnosu, ali povrh toga za sve daljnje vrste moze-biti vrijedi: moguce jest parcijalno uvjetovano, i samo kao takvo ono je mogucim. U daljemu se valja priddavati ovako dane definicije, jer ona saddava kriterij za moguce u svim njegovim mijenama. Drugim rijecima: svako moguce s onu stranu pukog misaono mogucega znaci neku otvorenost zbog toga sto neki uvjetujuci razlog jos nije potpuno dostatan, dakle je viSe ili manje nedostatan. Buduci da su prisutni samo neki ali ne i svi uvjetujuci razlozi, iz ovako se mogucega jos ne da zakljuciti na zbiljsko, tu vrijedi staro skolastiCko nacelo: a posse ad esse non valet consequentia. Vratimo Ii se samom stvarno mogucemu, o kojem je ovdje rijec, onda je ono takoc:ter parcijalna uvjetovanost, ali tocnije, ono je samo stvarno-parcijalnim znanjem-spoznajom uvjetovanosti. Parcijalnom je ta uvjetovanost, i mora biti, zato sto se nastup nekog dogac:taja, kad su se svi uvjeti bill okupili u potpunom broju, vise nije mogao tek predmnijevati, smatrati vi§e i1i manje vjerojatnim, dakle stvarno mogucim, nego je taj dogadaj postao bezuvjetno izvjesnim. Tako je unfair kladiti se da ce nastupiti neki dogac:taj, i povrh potpuna znanja da za to postoje svi uvjeti; taiko je .kukavicki ili glupo,

Formalno moguee

Prije svega, zacijelo se i previse toga moze reci tek onako. Govoriti se samo po sebi mofo sve. Rijeci se daju slagati besmisleno. Moguci su i ovakvi sklopovi: »Okruglost ili«; »COVjek i je«. fauzevsi to sto SU oni izrecivi, u njima uopce nema mogucega; oni su besmislice bez znacenja. Ali vec je drugacije kad nije .rijec o besmislenim, nego o protuslovnim izrekama, onim pri kojima se slufalac ipak hvata za glavu. Naime tada kad iskaz neposredno protuslovi samom sebi, kao u pojmu »okrugli cetverokut« ili u sudu: »On stupa na brod koji je bio otplovio«. Takvo znacenje, koje protuslovi neposredno sebi, bilo kao oznaka, bilo u predikatu, jest apsurdno, ali nije potpuna besmislica, nego je proturjecnost. Ona je, za razliku od puke izreoive besmislice, necim sto se mofo misliti, formalnim mofo-biti; jer misliti se mofo sve sto se uopce mofo misliti kao da st:oji u odnosu. Onomu sto se moze misliti pripadaju cak i odnosi kojih se clanovi ne odnose mec:tu sobom samo apsurdno, nego potpuno disparatno, pa ipak jos i kao disparatni tvore odnos koji se moze formalno notirati, naime upravo disparatan odnos. Tako primjerice izreke: »strafoo ljutit trokut« ili »nacitani laneani most« ili »konj koji je grom« i jos kojesta nepomirljivo. Izreke sto ovako strse pokazuju, takoc:ter, kako nesto sto je naprosto moguce misliti mofo biti liseno svake mjere. T~ cak vec i odnos u izreci, da medu stvarima uopce nema odnosa, naifao je u mogucem mislivomu na neplodno tlo. Kao sto u misljenju mote biti obilja netocnosti, dakle loseg obilja, tako u onomu sto je moguce misliti mofo biti i lose otvorenosti. I to pored dobre; ona se otvara nadasve u fo~malnom mote-biti sebi-protuslovnoga. Stvarno-objektivno moguce

Ne samo re6i nego i misllti mote se, dakle, jo§ mnogo toga, premnogo. Odrec:tenijim izgleda stoga mote-biti

,,,11

IHI!

261

260

~ '

'

-....._

,,

i pored takva znanja u dfopu izigravati Fabija Cunctatora. Stvarno-objektivno mogtice (kao uostalom takoc:ter stvarsko-objektski moguee i realno moguce, o cemu kasnije) izrice se u hipotetickom sudu, a pri jos manjoj izvjesnosti - u problematickomu. Hipoteticki se sud u tom smislu razlikuje od problematickoga utoliko sto pretpostavlja jo§ nepotvrc:tenu premisu; dok problematicki sud, koji u svojem obliku presucuje premise: »danas mofo kiSitic, »Leukip je mozda zivioc, »moguce je da kozmicke zrake dolaze iz nekog zvdjezc:ta u Kumovskoj slami« - pored jos nepotvrc:tenih premisa pretpostavlja i one nepoznate. Problematicki je sud otuda valjano razvijeni sud mogucnosti kao stvarno modalne odredbe: P je pridruleno Su modusu mole-biti. Poseban slueaj sto jos pripada ovamo tvore nevaljani, eak nepravi sudovi mogucnosti; to msu sudovi nedovoljnog istrafojuceg, nego samo nedovoljnog primajuceg znanja. To nepravo stvarno mo!e-biti do sada se jedva lucilo od pravoga, pa ipak je razlika, tako vdna za stvar ranga mogucega, upadljiva. Jedan je nepravi modalni sud, recimo, ovaj: ioVoda se moze razgraditi elektrienom strujomc. Ali uistinu elektriooa struja razgrac:tuje vodu uvijek (osim ako nema nekih novih uvjeta koji to mozda ometaju). Isto tako, znanje o tom procesu potpuno je obrazloleno, za to postoje svi uvjeti; prema tomu, navedeni je saddaj suda nedvojben. Nije jednako nedvojbena jedino razina znanja svijesti koja prima poueak, i samo s te psiholoski-pedagoske, dakle izvanlogicke strane upotrijebljeni je sud oblikovan modaJno, preodjeven modalno. Stvamo, to je naskroz kategoricki iii asertoricki sud, niposto hipoteticki i1i problematicki. Zbog toga su, dakle, samo ne-pedagoski iskazi, samo iskazi istraZivanja u kojih je prisutno non Iiquet uvjeta znanja za kategoricki ili asertoriclci oblik, pravi stvarno•modalni sudovi. Stvarno-ob jektivna mogucnost na taj nacin svagda oznacuje stanje stupnja znanstveno-objektivne obrazlolenosti u skla.du sa znanstveno nepotpunom poznatosti stvarno prisutnih uvjeta.

Tako se tu sud ostavlja bez odluke, samo je manje ili vise udaljen od pitanja. Ostaje bez odluke dapace i potvrda ili nijekanje suda, dakle puko rasul'tivanje ili

iii.

kvalitativan sud o nekom sudu. I samo u tom sudu o nekom sudu prebiva stvarno moguce, u njemu svakako potpuno; ono pocinje prebivati u njemu prije nego sto budne moguce da se dalje odslikava. Stvarno moguce na taj se nacin nalazi vec u pretpostavci iii predmnijevanjima sto vode postavljanju formuliranog pitanja prirodoznanstvenoj ili drustvenohistorijski-znanstvenoj datosti. Predmnijevanje anticipira u nekom problematickom sudu glavni uvjet ili neku grupnu svezu uvjeta na osnovi kojih se mole rasvijetliti realna osnova predmeta istrazivanja i u skladu s tim razumjeti njegovo odvijanje. To metodsko predmnijevanje vodicem je pri postavljanju pitanj! i varijacijama uvjeta prirodoznanstvenog pokusa, ali njime je ispunjen i f'Sebujan viSak, dakle ono sto se nazvalo privremenom, radno-hipotetickom slikom neke stva11i. Izraz radna hipoteza nosi u sebi doduse ne§to dvojbeno, utoliko sto su njega ishabali kasnograc:tanski relativist!; upotrijebimo stoga stariji i solidniji izraz: heuristicki p:ri.ncip. Takav princip vlada, recimo, u hipotetickom pojednostavnjivanju iii u hipotetickoj analogiji prema vec poznatomu, s kojima se mole pristupiti u prvom redu istralivanju nepreglednih iii zamdenih pojava dru~tvenohistorijski­ -znanstvene vrste. Postavljanje pitanja, u metodskoj upotrebi, 0 tom stvarno mogucemu ovjerit ce iii nece ovjeriti indukcije §to su podesene u smjeru predmnijevane povezanosti uvjeta. Pri cemu, dakako, ni ma kako obuhvatna indukcija nikada ne mole izreci svoj rezultat drugacije nego i opet u sudu stvarno-objektivne mogucnosti. Jer cak ni najpotpunija indukcija nije kadra da bude u potpunom broju, to jest da bude poznavanjem svekolikih elemenata uvjeta kao istovrsnih u svim predjelima prostora iii eak nepromjenljivih u vremenu. Tako se i u induktivnoj potvrdi nekog metodskog predmnijevanja nalazi jos onaj ostatak nekog stvarno mogucega, nekog ne totalno izvjesnoga, koji se - u gradacijama sve do najviSe »astronomske sigumosti« - nazi-

262

263

......._

JI

==---~

·--=--

va komparativnom vjerojatnoscu. A dedukcija, navodno svagda nepobitan veleoblik nekog iscrpno dostatnog, poput-biti-opceg uvjetujuceg razloga? lstina je, ona ne omogucuje samo da se posebnosti induktivne empirije spoznaju kao momenti neke sveukupne povezanosti polazeci od te opcenitosti posebnoga, nego tako<1er hoce, u okviru jedne tradicionalno-vrhunske pretenzije, spoznaju tih posebnosti izvesti s nutnoscu, dakako ne uz parcijalnu, nego totalnu uvjetovanost. I to posve razgovijetno u prvom modusu prve figure zakljucka: Gaj je na osnovi svoje ljudskosti nufno smrtan. Sredifoji pojam ljudskost tu prufa potpuno dovoljan »bitan razlog« smrtnosti; tako nastaje ono sto Aristotel naziva savr5enim zakljuckom, to jest upravo: zakljuckom nufnosti. »Savrsenim nazivam neki zakljueak kojemu, da bi sinula njegova nuznost, nije osim pretpostavaka potrebna neka dalja odredba« (Aristotel, Prva analitika, I. poglavlje): - tako se stvamo moze-biti povlaoi pred stvarnim mora-biti. Medutim, ovako ustvrdene nemogucnosti da bude drugacije, da bude eak suprotno, ima samo u umjetno stvorenim cistim oblastima krajnje apstrakcije, a i ondje samo uz ogranicenje na ono sto je izvedivo iz aksioma ili takoder na ono sto saddavaju pretefoo teoreme. Aksiomi (matematicki, logicki, u kopiranom obliku eak prijasnji prirodopravni) nisu, doduse, postavljeni proizvoljno, nisu, dakle, puka pravila igre kao sto to - s grdnom proizvoljnoscu - tvrde neka zrakoprazno idealisticka, tobof cinjenica osloboc:!ena »bazicna istraZivanja« u stvarima matematike. Aksiomi sadrfavaju, naprotiv, potpuno odslikana stanja stvari sto ne pocivaju na misljenju, premda u najapstraktnije skracenom i opcenitom obliku. Ali oni su ipak ograniceni na odredene oblasti svoje cisto konstrukcijske vladavine, i te su granice nadasve fluidne (podsjetimo se samo na to kako je na§ euklidski prostor sa svojim aksiomima puki »granicni slucaj«, iii na mijene stavka o proturjecnosti u elementarnoj, tako reel euklidskoj, i zatim u dijalekticki razvijenoj logici). Ali svi su ti aksiomi zatim i daleko od toga da bi se poklapali s •bitnim razlogom« koji je naznacio Aristotel (s djelat-

nim totumom stvari, »entelehijom«); oni se smatraju suviSe apstraktnima za to. A sam pak bitan razlog, recimo navedena ljudskost Gajeva kao srediSnji pojam u prvom modusu prve figure zakljucka: ni sam srediSnji pojam te ljudskosti, u kojem je Aristotel htio vidjeti i savrsen logicki razlog spoznaje i ujedno neumitan realan razlog smrtnosti, ne rezultira nekom za svagda uglavljenom nufnoscu, u smislu strogo deduktivnog dokaza. Jer i ljudskost se (kao i svaki drugi »bitan razlog«) nalazi u procesu, dakle ne mofe, u strogom smislu, podati logicku nufoost eak ni tako izuzetnoj pojavi kao sto je smrtnost. Dosljedno tomu, stvarno se nufno pokazuje i u dedukciji samo stvarno moguCim, premda katkada moguCim u najmanjem stupnju. Uzevsi sve zajedno: premise uvjeta zakljucujuceg spoznavanja ne mogu, a da ne upadnu u zatvoreni, od svijeta otuc:!eni shematizam, biti potpunijima od samog nezakljucenog stvarskoga, koje treba da odslikava stvarno na njegov nacin, stvarno u pojmu, sudu, zakljucku. I u ~tvarski-objektivnomu oblast · je mogucega, sui generis, vrlo velika; ono tu mofe, contra ljenearenju i fiksiranom izvoc:!enju, pripadati fivotu istrafivanja.

Stvarski-objektu-primjereno mogu'1e Toliko o onom sto ostaje otvorenim, jer nije, ili nije dovoljno kruto, neospornim. Tako mofo-biti te vrste odrafava stvarnu opreznost u sudovima, najvecma na nacin nekog pitanja sto se tu jos povlaci, neke stvarne ograde. Ali drugacije nego to stvarno moguce sazdano je stvarsko moguce koje sada iskrsava; naime utoliko drugacije Ato se ne odnosi na nase znanje o necemu, nego .na sAmo to nesto, koje mofe bivati ovakvim ili onakvim. Stvarsko moguce ne fivi od nedostatno poznatih, nego od nedostatno ispoljenih uvjetujucih razloga. Ono isto tako ne oznacuje neko viSe ili manje dovoljno poznavanje uvjeta, nego oznacuje ono viSe ili manje uvjetujuce u samim predmetima i njihovim stvarnim stanjima. Stvarno stanje, to je •stanje stvari«

265

264

......

'

!: :I.

ii'I,'.'. ':1

kao predmeta spoznaje; u stvarno stanje spadaju, na jednoj strani, vrste svojstava i odnosa koje ima predmet, zatim, na drugoj, vrste stajanja predr.aeta u odnosima. Modalna stvama stanja, kao predmeti spoznaje, ujedno se nigdje ne poklapaju s modalnim iskazima, kao pukim nacinima postupka spoznaje, kao sto SU to i pretpostavke, predmnijevanja, a:nticipirajuce pribli!ne procjene, induktivno vjerojatni iii takoc:ter deduktivni zakljucci. Nego upravo: neko jos otvoreno moguce proizlazi i pri inace dovoljno zakljucenom znanju o postojeCim uvjetima; ujedno: moguce se tu pojavljuje kao samo predmetno-strukturalno tako-ponaJanje. Time smo stupili na tlo sloja odslikavanja stvarskosti, primjerenosti objektu, za razliku od puke stvarnosti, objektivnosti. To uvjetuje i razlicitost discipline u kojoj valja tretirati stvarski moguce. Dok se stvarnost odnosi jedino na spoznaju i zato je zahtjev za njezinom objektivnosti spoznajnoteorijski zahtjev, dotle se stvarskost odnosi na predmet spoznaje, koji zapravo nije, prema navodima novokantovaca, samom spoznajom; prema tomu, realan zahtjev za primjerenosti objektu kategorijalno je predmetnoteorijski zahtjev. Pojam teorije predmeta prvi se put razgovijetno pojavio u Meinonga, ali on se tu bio cisto apriorno odnosio na svojstvo nekog tako-bitka da je on tobo! slobodan, bltka koji bi se trebao pojavljivati avetinjski, nezavisno od postojanja iii ne-postojanja predmeta. Kao uzor tog •znanja slobodnog od opstojanja« tu je, a pogotovu u kasnijoj Husserlovoj fenomenologiji, vrijedila matematika, Ato, dakako, treba znaciti: matematika umjetno udaljena od svih svojih realnih odnosa koji se mogu odslikati, u svojoj apstraktnosti grdno postvarena. A pogotovu je tu bila ovako postvarenom logika, u smislu cisto apriornog »Opisivanja« njezinfh akata, cisto aprforne itznacenjske analize« njezinlh kategorlja - s •Opstojanjem u zagradama«. Nasuprot tomu, teorija predmeta Ato se odnosi na realno teorijom je u kojoj ono a priori zavodi jos manje negoli u teoriji spoznaje. Jer premda predmete i njihova stva:rna cstanja ne valja razlikovati samo od or.oga stvarnog iz spoznajnog postupka nego joA uvi-

jek i od pravih objekata i njihova realnog stanja, oni ipak fungiraju upravo kao najvjerniji moguCi likovi realisticnog odslikavanja. I stoga to sto se ovdje notira pretpostavljenost jedne teorije predmeta teoriji objekta ne sadr!ava idealiza:m, jer teoriji predmeta pripada s~mo istra!ivaeki-.materijalisticko odslikavanje, ono je na djelu tek na vanjskom lieu objektski"I"ealnoga, ne u njemu, i ne poklapa se s njim. Dalje: odslikavanje strukturalnih stanja stvari viSe ne spada u me. todski postupak spoznaje, jer ono je rezultatom spomaje, i ono je takvim rezultatom buduci da se, i ukoliko se, kao primjereno objektu, odnosi na realan objekt. Oblikom rezultata spoznaje jest realna definicija, ne kao naivoc:1enje pukih jezicnih oznaka, pojmovnih obilje!ja, nego predmetno-konstitutivnih svojstava; i upravo ta rea:lna definicija, koja je, karakteristieno, •koncizna«, ne prosirena, reprezentira objekt s njegove strukturalne predmetne strane. Radi primjera: SocijaIisticka realna definicija nacije odslikava, ne pozivajuci u pomoc tuc:te nacionalisticke brkove iii ta:ko
266

267

......

if :.s

ujednio: moCi-biti-drugacijim raspada se u moci uciniti drugacijim i moci•postati-drugaCijim. Cim se ta dva znacenja .konkretno raz1uce, nutamji parcijalni uvjet istupa kao aktivna mogucnost, to jest kao moc, potencija, a vanjski parcija1ni uvjet kao mogucnost u pasivnom smislu, kao potencijalnost. Obje su upravo isprepletene: IDOC ne mOZe djelatno moci i imati aktivnu »Sklonost« bez potencijalnosti u nekom vremenu, okolisu, drustvu, bez upotrebljive zrelosti tih vanjskih uvjeta. Politicki lik te aktivne mogucnosti jest moc subjektivnog faktora; a on ponajmanje mo!e djelovati bez prepletanja, U.Zajamna utjecanja s objektivnim faktorima mogucnosti, to jest s potencijalnostima onoga sto se prema mjerilu zrelosti vanjskih uvjeta mofo zbiljski dogoditi ili barem izvesti na put. Ali ne tako da bi pri tomu vanjski uvjeti fatalizirajuCi sami iskakali iz mogucnosti uzete u njezinu najznaeajnijem smislu, naime iz otvorenosti. Naprotiv: ako mogucnost kao moc moCi-uciniti-drugacijim nije onim dokidajucim, ali je svakako onim predeterminirajucim u svim determinacijama, onda je mogucnost kao objektivna potencijalnost moci-postati-drugacijim ono §to se ne da dokinuti, ali se svakako dade usmjeravati, ono je ~to se dade predeterminirati u svim determinacijama. I to neprestano s takvom isprepleteno§6u da niti bez potencijalnosti onoga moCi"POstati-drugacijim ne bi bilo mjesta -0nomu moci-uciniti-drugacijim potencije, niti bi bez toga moci-uciniti·druga~ijim potencije ono moCi-postati-drugacijim svi· jeta imalo smisao koji se moZe posredovati s eovjekom. Zbog toga se, takoder, predmetna kategorija mogucnost nadasve otkriva kao ono cime ona nije uslijed same sebe, ali je svakako uslijed unapredujuceg zahvata oovjeka u jo§ nepromjenljivo: otkriva se kao pojam moguceg spasa. Ona se isto tako djelimice otkriva, dakako, i kao pojam moguce propasti, i to upravo zbog moci-uciniti-drugacijim, ali takoder i zbog moci-postati-drugacijim u tom pojmu, sto ne daje manje prostora obratu na lo§ije, u skladu s onim prekarnim sto mofo pocivati upravo u promjenljivosti, ovdje, dakle, nesigurnosti nckog stanja. To prekarno, kao negativna sa-

rano, tvori, dakle, naskroz zasebnu diferencijaciju u kategoriji mogucnost i nije, mozda, nekim izlifaim udvostrucivanjem objektski-realno mogucega. Stvarsko moguce jest stvarski..parcijalno uvjetovanim u skladu sa strukturalnim genusom, tipom, drustvenom svezom, zakonskom svezom stvari. Parcijalno uvjetovano tu se ujedno pojavljuje kao striktno u predmetu fundirana i tek tako hipotetickoj ili problematickoj spoznaji priopcena mogucnost viSe ili manje strukturalno-determinirane vrste. Pri tomu se svugdje pojavljuju dvojaki uvjeti, nutarnji i vanjski. Oni se, uzajamno utjecuci, preplecu, pa ipak tako da njihove osebujnosti ostaju potpuno ocuvane. Ali stvarski puko moguce postoji i dalje, i kad jedan od dvaju uvjeta, nutarnji ili vanjski, budne gotovo ispunjen. Tako cvijet s dovoljnom nutarnjom uvjetovanoscu zasigurno mo!e donijeti zreli plod, ali kad nedostaje vanjski dovoljan uvjet lijepa vremena, tada je plod ipak samo moguc. Jos vise negoli nedostatak vanjskih uvjeta ogranicujuCi djeluje, obratno, slabost nutarnjih uvjeta uz istodobnu potpunost vanjskih. Covjeeanstvo sebi, doduse, uvijek postavlja samo one zadace koje maze rijesiti, ali ako veliki trenutak zatekne malu generaciju koja ga treba rijesiti, onda je rjesenje pogotovu samo moguce, naime samo jos tesko moguce. Za to prufa primjer izostanak revolucionarnih posljedica poslije 9. studenoga 1918. u Njemackoj iii, u drugoj sferi, nedozreli plod velikog njemackog slikarstva poslije Diirera, premda su vanjski uvjeti za to ipak postojali, ma kako malenim bijde krug ideologije i krug narucilaca u sitnim ddavama. Parcijalna uvjetovanost ne smije, dakle, ni u jednoj od obiju vrsta uvjetovanosti pasti ispod odrec:!ena kvocijenta, inace je nemoguca natkompenzacija samom drugom vrstom uvjeta. lsprepletenost, dakako, ipak ostaje, sto se osobito jasno vidi kad se struktura i nutarnjih i vanjskih uvjeta pojmi strofo, to jest uz ukidanje one ekvivokacije §to je od davniine sadrfana upravo u predmetnoj kategoriji mogucnost; tu, naime, mogucnost znaci i nutarnje, aktivno •moci« i vanjsko, pasivno »moci biti ucinjenim«;

268

..

269

,;;B; ::'11

~

~::!~

I

J '

""'

stojina stvarske mogucnosti, se!e od nesreee koja se mote desiti pa do proloma fasistickog pak.la sto se kao mogucnost krio i jos se krije u zadnjem stadiju kapitalizma. Upropastavajuci karakter mogucega potiskiuje tako spomenuti spasilacki karakter, karakter nade u mogucemu, koji kao takav ne manje pociva u promjenljivosti nekog stanja, ali sada ne u njezinoj nesigumosti, nego njezinoj obustavljivosti, pozitivnoj dokidivosti. To ne-prekarno, naprotiv blagoslovljeno, kao tako krajnje pozitivna druga sastojina stvarske moguenosti, se!e od sretna slueaja koji moze presresti ljude pa do carstva slobode koje se razvija kao socijalisticka mogucnost u povijesti i napokon pocinje bivati zbiljskim. Sve takvo sposobno za mijenu (fortuna vertit) vazda sadrfava, dakako, i dio slueaja, all i opet na razlicit nacin. Postoji puko singularno i neposredovano nekog nesretnog ili sretnog slueaja. Ali postoji i jedno moci-biti-drugacije, koje se ne doga<.ta ovako na povdini. Hegel je na taj nacin s velikom pronicljivoscu lucio vanjsku slufajnost od dijalekticki posredovane mijene procesa; i to tako sto on vanjsku slueajnost ogranicuje na naprosto krajnju n11Znost, dapace je proglasuje identicnom s njome. U skladu s tim, Hegel vidi kontingenciju jedino u neposredno konkiretnomu, ne u posredovano konkretnomu, iii samo na rubu procesa: »Neposredno lronkretno jest naime mnostvom svojstava Ito su jedno izvan drugoga i viSe iii manje uzajamno ravnodusna, prema kojima je upravo stoga jednostavna, za sebe bivstvujuea subjektivnostc (ono poeetno centrirajuce procesa) »takoder ravnodusna i njih prepusta vanjskom pa time i slucajnom odrec:!enjuc (Enzyklopiidie § 250). To je slueajnost u uopce nevjerodostojnom smislu, ona slueajnost sto u dosadainjoj povijesti jos vile nego pri· roda izvanjski rastresa i ometa normalan i tipiean raz. voj. Ali dijalektooki·posredovano-nezaklju~eno, kao struktura mogucnosti trajuceg procesa, nema upravo nista zajedniCko s lose-posredovano-proizvol/nim. Dakako i opet ne tako da bi sada ono Ito kruti u moci·biti-drugacije procesa bilo striktnom suprotnolcu svakoj vrsti slucaja i kontingencije. Golemi eksperiment

270

posredovanoga moci-biti-drugacije u procesu, jos ne posjeduje tu suprotnost i jos nema ni uvjeravanja ni pravnog n~slova za njezino posjedovanje. Naprotiv, u tomu moci-biti-drugacije mogucnost ponovo radi upravo ono sto se moze nazvati kontingencijom na najvisem stupnju s karakterom trajnog pa ipak upravo parcijalnog posredovanja. Ta vrsta kontingencije, u napokon vjerodostojnom smislu stvari, zove se stvaralackim, za obli-

kovanje i tvorevine otvorenim carstvom varijabilnosti. To nije neka izvanjska, nego zakonito-stvarski posredovana varijabilnost, pa ipak upravo varijabilnost neosujecenog mijenjanja smjera, prije svega neiscrpljenog stvaranja novoga. Tu eak ni neka takozvana slueajnost viSe nije podudarna s pukom vanjskom nufooscu, nego ona, kao dijalekticki posredovana sa zakonski nufoim, tvori ono cvjetajuce, karakteristiono, tvori srec:!eno razvojno obilje otvorenog svijeta. Kontingencija te vrste doduse je isto tako jos situacijska, pa ipak ne u smislu prekarnoga, ona, naprotiv, ispunjuje mundus situaliis novoga iz procesa koji rac:!a. Striktnom suprotnoscu svake kontingencije bilo bi tek ono zakljuceno nufoo, koje vise nije sposobno za varijabilnost, ali nje nije ni potrebito. Tek ta strukturalno zaklju~ena nuf.nost bila bi onim naprosto potpuno uvjetovanim, u kojemu nutarnji i nadasve vanjski uvjeti nisu samo potpuno dozorili, nego se poklapaju. Dakako, jo~ nijedna predmetnost stvari u njoj nije otiSia tako do dna da bi se sama predmetnost podudarila sa svojim totalnim obrazlotenjem; uslijed kojega bi bila upravo strukturalno nuznom. Ta podudarnost bila se u Spinoze mislila u definiciji boga•prirode kao causae sui i - s daleko vecom hlpostazom logickog identiteta - u Anselma CanterburyJskog u samoobrazlofonju, »aseitas« (a se esse) boga. Prema cemu bi najvise bice nufno egzistiralo, buduci da egzistira iz svoje vlastite bitnosti, pa zbog toga njegova esencija isto tako nufoo ukljucuje njegovu egzistenciju kao i egzistencija njegovu esenciju. Ne treba se uvjeravati da takvih objektivnosti s onu stranu njihove definicije nema, osim u pukim vrijednosnim idealima savremene podudarnosti razloga i 271

J

manifestiranja, koji se daju vise iii manje konkretno anticipirati. Okvirnm takva vrijednosnog ideala jest takoder izvan i protiv svake teologije - »jedno koje je nuzno«, ono sto se ujedno od davnine oznacuje kao »najviSe dobro«. Pa ipak, buduci da rebus sic imperfectis to ovako oznaceno jos niposto nije zbiljsko, nego je u najboljem slueaju u procesu, onda i strukturalno nuino te vrste ipak takoder stoji i opet tek u strukturalnoj mogucnosti. Potonja se sada svakako iskazuje, s horizontom causae sui ili uspjele identicnosti egzistencije i esencije, kao najodlucnija kategorija spasa. Jer idealna tocka, u kojoj se bit i pojava podudaraju, svagda je ujedno i orijentacionom tockom za strukturne linije humano-pozitivno mogucega.

Objektivno realno

mogu~e

Mofo-biti ne bi znacilo gotovo niSta kad bi ostajalo bez posljedica. Ali moguce ima posljedice samo zato sto se ne pojavljuje kao naprosto formalno dopustivo ili takoder kao objektivno naslutivo ili eak kao objektu primjereno otvoreno, nego zato sto je ono u samom zbiljskomu izvjesnost koja nosi buducnost. Na taj nacin ima realno-parcijalne uvjetovanosti objekta, one koja u njemu samom predstavlja njegovu realnu rrlogucnost. Tako je eovjek realnom mogucnos6u svega onog cime je u svojoj povijesti postao i nadasve onog cime uz nesprijeceni napredak jos moze postati. On je ujedno mogucnoseu koja nije iscrpljena kao sto je zir iscrpljen u zakljucenom ostvarenju hrasta, nego ukupnost nutarnjih kao i vanjskih uvjeta, uvjetujucih determinanata te mogucnosti, jos nije dozorila. Au neiscrpljenoj ukupnosti samog svijeta: materija je realnom mogucnoscu za sve likove koji su u njezinu krilu latentni i iz nje se radaju posredstvom procesa. U tom najobuhvatnijem pojmu realne mogucnosti ima svoje mjesto dynamei on (bitak-u-mogucnosti). kao sto je upravo tako Aristotel odredio materiju. Jer kao sto je Heraklit prvi vidio proturjecnost u samim stvarima, tako je Aristotel prvi 272

t ~.!

'~~

r;

realiter spoznao mogucnost, u samoj sastojini svijeta. Realno moguce dade se odavde dalje pojmiti kao supstrat: »Sve od prirode ili umjetnosti sto postaje ima materiju, jer svako postajuce jest mocnim (dynaton) biti i ne biti, ali to (sto moze biti i ne biti) u svakomu jest materija« (Aristotel, Metafizika VII, 7). I poueno je da se ono sto se u toj potencijalnosti djelatno ispoljuje: forma (entelehija) koja ostvaruje samu sebe, koja se u Aristotela jos dualisticki odvaja od materije, povlaci i sama postaje materijalnom u istoj mjeri u kojoj se pojmu pasivne potencijalnosti pridrilZuje pojam aktivne potencije. Ex contrario dokazom za to jest borba arapskih strogih teista, takozvane motakhalime (to jest nauke rijeei, objavljenog vjerovanja) protiv jednadZbe: realna mogucnost = materija. Da bi svemoc najvise forme (bozanskog actus purus) odrfali apsolutnom, oni su umjesto dynamei on morali prije svijeta rasprostrijeti potptino nistavno nista u nekom primumu: bog je stvorio svijet iz nicega, nije ga izazvao iz materije, iz realne mogucnosti. Obratno, u panteisticki-materijalistickih filozofa srednjega vijeka, tako u Avicenne, Averroesa, Amalriha iz Bene, Davida iz Dinanta, materija biva svekolikim temeljem svijeta, i bofanska je stvaralacka volja svagda nekim momentom materije; stovise, bog i materija bivaju identicnima. Razvoj je u Averroesa »eductio formarum ex materia«, pri cemu je •dator formarum« sam svemir. Tako se stvaranje - uz otpadanje svakog dualizma - pojavljuje jedino kao samogibanje, samooplodnja bogomaterije; u njoj je potencijalnost ujedno i ona njoj imanentna potencija koja cini izlifoim nekog izvansvjetskog pokretaea.. A tog polovicnog materijalizma realne mogucnosti ima, u skladu s renesansom, jos vise u Giordana Bruna, u njega svijet potpuno postaje realizacijom mogucnosti, koje su sadrzane u jedinstvenoj materiji i jesu njome. Natura naturans i natura naturata sada se i gore i dolje podudaraju •U trajnoj, vjecnoj, plodonosnoj, majcinskoj materiji«. Stoga supstrat realna mogucnost, u smionom prosirenju Aristotela, ujedno postaje izvorom, ne samo posudom formi: »Otuda materija, koja ...

273

11; 'I

!~I

' J '

'

ostaje uvijek plodnom, mora imati znaatjnu povlasticu da bude priznata kao jedini supstancijalni princip i kao ono sto jest i ostaje ... Stoga su takoder neki medu njima, buduci da bijahu dobro odvagnuli odnos forme u prirodi, ukoliko se moglo razabrati iz Aristotela i drugih slicna smjera, napokon zakljucili da su forme samo akcidencije i odredbe na materiji i da stoga materiji mora pripasti povlastica da ona vrijedi kao actus i entelehija« (Bruno, Von der Ursache, dem Princip und dem Einen, Meiner, str. 60. i dalje). To su, dakle, prve konzekvence, kad se realna mogucnost uzme tako realnom da ujedno obuhvaca i krilo i zacece, zivot i duh, sjedinjenje u materiji. Pri cemu krilo ostaje i dalje plodnim, ostaje tendencijom-latentnoscu onoga sto realiter mofe postati, sto u materijalnom supstratu nije zakljuceno. To je odredenje dynamei on, dakako, onim odredenjem koje je zaglavilo u pukom mehanickom, mehanicistickom materijalizmu. Materija kao potpunost tu se morala prije svega suziti, jer kvantitativno prirodoznanstvo nije pokazivalo nista takvo i jer je totalna mehanika bila najboljim mlatom protiv onostranstvujuscega. Ali to se su!avanje moglo provesti ne manje i zato sto je i sama kdcanska skolastika iz klicama bremenite oblasti naturae naturans udaljila Aristotelov pojam materije, pa cak i onaj mnogokratno predsokratovski (na koji se Bruno takot:ler poziva). Zbog cega i za mehanicki = odvise mehanicki pojam materije, nadasve za njegov mrtvi odjek u proslom stoljecu, mofe vrijediti iizreka engleskog prirodoslovca Johna Tyndala: »Ako je tvar dosla na svijet kao prosjak, onda je to zato §to su Jakobi teologije porobili njezino pravo prvorot:lenja.« Samo mehanicki pojmljena materija postala je u nastavku kladom tudom povijesti, kojoj je sva njezina realna mogucnost vec postala staticnom stvarno§cu, u smislu nekog, tako reci, od rot:lenja zamrznutog pocetka. Ostajuci na snazi, Aristotelovo se odrec'.!enje, ono od dynamei on §to je postalo sposobnim za mutaclju, svodi mec'.!utim - i sAmo mutatis mutandis - na historijsko-dijalekticki materijalizam. Subjektivni faktor, zrelost uvjeta, pre-

274

I

I !! [

vrat kvantitete u kvalitetu, dapace mogucnost promjene: svi su ti dijalekticko-materijalisticki razvojni momenti n materiji-kladi liseni supstrata. Od nje, kao kvantuma koji se doduse mehanicki krece, ali je podjedno mehaniziran, dijalekticko otpada ili pak ostaje na njoj rfi· ..:;'., kao epiteton omans; zemlja prelaska iz carstva nuf; nosti u slobodu samo je u nezakljucenoj procesnoj materiji. Upravo ekstremi sto su se do sada smatrali najudaljenijima: buducnost i priroda, anticipacija i materija - u temeljitosti se historijsko-dijalektickog materijalizma sto je na redu poklapaju. Bez materije ne da se pojmiti nikakvo tlo (realne) anticipacije, bez (realne) anticipacije nikakav horizont materije. Realna mogucnost na taj nacin ne prebiva ni u jednoj dogotovljenoj ontologiji bitka dosad bivstvujucega, nego u ontologiji bitka jos-ne-bivstvujucega koju valja vazda nanovo zasnivati, kao sto nju sama buducnost otkriva Jos u proslosti i u citavoj prirodi. Tako se u starom prostoru na nacin prebogat posljedicama poentira njeaov novi prostor: realna mogucnost jest kategorijalnim pred-sobom materijalnog kretanja kao procesa; ona je apecificnim karakterom upravo oblasti zbilje, na frontu njezina dogaaanja. Odakle inace svojstva materije Ito nose buducnost? - nema istinskog realizma bez lstinske dimenzije te otvorenosti. Zbiljski moguce pocinje s klicom u koju je usat:leno , dolazece. Ono sto je u tom unaprijed oblikovano tjera k tomu da se razvije, ali, dakako, ne kao da je bilo vec prije, zacahureno na najskucenijem mjestu. Sama je •klica« suocena jos s mnogim skokovima, »sklonost« te razvija u samom razvoju prema svagda novim i preciznijim pocecima svoje potentiae-possibilitatis. Otuda 1lijedi da realno moguce u klici i sklonosti nikad nije neko zacahureno dovr§eno, koje bi kao kakvo tek ma. leno-postojece trebalo jedino odrasti. Ono, naprotiv, potvrt:luje svoju otvorenost kao razvoj §to se zbiljski razvija, ne kao puka dioba iii odvijanje. Potentia-possibilitas cini iskonski korijen i origo procesualno nepre1tano trajuce pojave svagda ponovo originarnim na novom stupnju, s novim latentnim sadriajem. Tako rad-

l

275

i:

I '

1'

"l

I

··~

l

I,

ni oovjek, taj korijen postajanja eovjekom, seze preobrden kroz citavu svoju daljnju povijest i u njoj se razvija sve tocnije. Moze se, stovH\e, kazati da i uspravan hod oovjeka, to nase alfa, u kojem pociva sklonost potpunoj nepognutosti, dakle carstvu slobode, i sam prolazi, svagda ponovo promijenjen i tocnije kvalificiran, kroz povijest sve konkretnijih revolucija. Do besklasna eovjeka koji predstavlja sveukupnu krajnje intendiranu mogucnost sklonosti dosadasnje povijesti. Otuda realno moguce, kao sklonost svojem zbiljskomu, ne odrlava samo to zbiljsko da tjera, nego se takoc:!er pona5a kao krajnje totum te sklonosti koje evoluira sve dalje, esencijalno k vec postaloj zbilji. Na taj je nacin dosadasnje zbiljsko jednako prozeto onim neprestanim Plus ultra esencijalne mogucnosti, kao sto je njome na svojem prednjem rubu i obasjano. Ta obasjanost, unaprijed-sjajuca svjetlost horizonta koja se bijase na vise iii manje apstraktan nacin reflektirala takoder gotovo u svim socijalnim utopijama, ponasa se psihicki kao slika telje prema naprijed, moralno kao ljudski ideal, estetski kao prirodnoobjektski simbol. Sadrlaj slika zelja prema naprijed sastoji se od vile i1i manje pojmljenog mogucega jednog boljeg !ivota uopce; te slike stoga veselo sviraju. Sadriaj ideal& sastoji se uglavnom od vile iii manje realiziranog mogucega jedne pokusano savrlene ljudskosti, savrlenih drustvenih odnosa; ideali su stoga, u svojim slikama-vodiljama, putokazima, tako uzorni da nijete gorljivost. Ovamo spada, neiskrivljen i nepostvaren, lijep ljudski lik, pa besklasni odnos u kojem je njemu mjesto. U simbola napokon sadriaj pogotovu ponajvile tvori ono posvuda samo na nagovijelten nacin realizirano moguce jedne neotudene identicnosti egzistencije i esencije u svekolikoj prirodi; simboli su stoga ganuto-punl dubine. Oni su, za razliku od ideala, skriveni, to jest oni znace svoje uz osobito sndan patos •znacenjac, i to stoga sto oni nisu poput ideala neko vile iii manje realizirano moguce, nego je njihovim sadriajem to moguce realizirano upravo u samom sebi tek kao nagovjeltaj. I zatim, prije svega: taj sadriaj pociva tako

276

i '

i

,'~

j.i ~ 1, i.

jako u •znaCenju• ili, kao !to se kod simbola moZe specifieno reci, u »sifri«, zato sto je centralniji, pa se zbog toga moze isprva manje manifestirati negoli sadrfaj ideala. Nosioci, egzistencije nekog simbolickog znacenja svaki su put, doduse, daleko brojniji, dapace gotovo proizvoljniji od nosilaca ideala, ali se oni zato svagda u citavoj prirodi odnose daleko obuhvatnije na esencijalno. I oni se na to odnose centralno; sto na drugoj strani tvori razliku izmec:!u simbola i alegorije kao usporedbe neke stvari i opet sa samim drugim stvarima, pa se tu, dakle, oblast pukog mnogolikoga ne napusta. Ukazivanje simbola, naprotiv, kao sto smo vidjeli, smjera upravo jedinstvenosti znaeenja; zbog cega pravi simboli takoc:!er, za razliku od svagda mnogoznacnog ukazivanja alegorija na mnogolikost, u svojem znacenju napokon konvergiraju upravo u onom centralnomu svojeg znacenja. Svaki put drustveno uvjetovana orijentaciona linija u povijesti jc simbola koja je na dugim dionicama vodila kroz religiju - diferirala, ali nije diferirao vazda ponavljani smisao temeljnog odnosenja simbola-usporedbe na ono »Unum Verum Bonum« esencije. Ali buduci da upravo ta esencija pociva samo u mogucemu koje je realizirano na nacin nagovjeltaja i jol ne moze pocivati nigdje drugdje, simbolicko nije - i to je sada odlucujuci vaino - jos skriveno samo sto se tice svojeg izraza, nego, u svih pravih simbola, isto tako i Ito se tice samog svojeg sadrl.aja. Jer pravi je simbolicki sadrtaj sam jos na odstojanju od svoje potpune pojave, zato je on i objektivno-realno §ifrom. Polazeci upravo od svjetla realno mogueega, na taj se nacin dogac.1a vec na red doSla notacija realne jezgre u pojmu simbolickoga, dakle notacija pojma koji se do sada, ne racunajuci neka objektivno-idealisticka poimanja u Hegelovoj Estetici, bijale poimao gotovo iskljucivo subjektivno-idealisticki. Subjektivno-idealisticki stoga Ito se upravo svaki sadriaj simbola prikazivao skrivenim samo za ograniceni ljudski razum, dok je sadriaj vrijedio kao potpuno gotova stvar - bez ikakva odstojanja prema sebi, zraceci u transcendentno postojecoj statici. Ali

277

'I ;rm

'~

suprotno tomu, istina je ovo: simbolicko priopcuje sebi svoj izraz polazeci jedino od saddaja objekta, diferencira pojedine simbole polazeci od objektivno realne grade, ciju razlicito situiranu skrivenost sadrfaja, identicnost saddaja sa stvari, oni svaki put odslikavaju kao to skriveno i identicno sa stvari. I jedino to svojstvo neke realne §ifre, nekog realnog simbola da se mo:le odslikati, onim je sto simbolima napokon priopcuje da su pravi. Da je pravo ono konvergiranje znacenja koje se povezuje s realnoscu tog znacenja u odredenim objektima vanjskog svijeta osobito bogatima latentnoscu. Ovamo spadaju simboli poput tornja, proljeca, spadaju veeernji lahori u Mozartovu Figaru, pa snjefna oluja u Tolstojevoj »Smrti Ivana Iljica«, zvjezdano nebo imad smrtno ranjenog Andreja Bolkonskog u Tolstojevu »Ratu i miru«, planine na svdetku Fausta, uopce svi simboli uzvi!enosti. Pjesnistvo je zahvaljujuci svojem slikovitom karakteru shvatilo simbolski predio realno mogucega jasnije neogli dosada§nja filozofija, ali filozofija snima taj predio sa strogoscu pojma i ozbiljnoscu suvislosti. Ali oboje, i realisticko pjesnistvo i filozofija, otkriva: sam je svijet pun realnih sifara i realnih simbola, pun »signaturae rerum« u smislu stvari centralno ispunjenih znacenjem. One u toj svojoj znaeajnosti posve realiter ukazuju na svoju tendenciju i latentnost »Smisla«, smisla koji Ce jednom mozda primati u cijelosti covjeka i njegove stvari. Parcijalna uvjetovanost te sklonosti, dakle m'ogucnost njezina dozrijevanja, prolazi kroz sve moguce provjere humanog smisla, kojima je svijet tako bogat. Ali upravo uz viSe iii manje veliko odstojanje od tog smisla, uz viSe iii manje veliko ono jos·ne potpune pojave, dakle uz ono odstojanje koje tako cesto nudi tek slike zelja, ideale, simbole, umjesto uspjelosti. I koje ono bitno totum svijeta. pokazuje u teskom procesu njegova podizanja, nigdje jos kao rezultat. Ako se odstojanje zataska, nastaje apstraktno-neodgovorni optimizam; ali ako se odstojanje shvati kao posredovana perfektibilnost, kojom ono jest, sa svom svojstvenoscu opasnosti, onda nastaje suprotnost neodgovornosti: militantni op-

timizam. Toliko ovdje o realno mogucemu i esenciji u njemu koju tvori stanje sklonosti onog perfektibil· noga :\toje prima covjeka - s nekom slutnjom svoje buduee slobode. Esencija perfektibilnoga je prema naj· ' konkretnijoj Marxovoj anticipaciji »naturalizacija covjeka, hwnanizacija prirode«. To je ukidanje otudenja u covjeku i prirodi, izmedu covjeka i prirode, iii suklad. nost nepostvarenog objekta s manifestiranim subjeki tom, nepostvarenog subjekta s manifestiranim objek· tom. Takva perspektiva apsolutne istine, sto ovdje znaci potpunog realnog bitka u samom zbiljskomu - a nje· zina se sirina i dubina ne da zaobici, osim uz prijetnju kazne relativizmom bez usca - otvara, dakako, i opet tek realno-esencijalnu mogucnost, jos ne onu u samoj njoj tek polozenu realno-esencijalnu nuznost. Jer to bi bila nilZnost s potpuno dovoljnim, dakle neumitnim uvjetima za egzistenciju esencije, za esenciju egzistencije. S ovu stranu te krajnje ne-kontingencije iii lisenosti situacije realno-esencijalna je nufoost takoder tek - mogucnoscu s realiter jedva tek parcijalno prisutnim uvjetima. Trajuci proces, djelatna, s tendencijom posredovana slika nade jednog boljeg svijeta, ideal sto nijeti gorljivost, dubinom bogati simbol, i dalje su samim anticipirajucim realnim perspektivama realne mogucnosti - kategzohen kao dimenzije fronta.

.M

Sje~anje:

logitko-statitka borba protiv mogucega

Lako je uvidjeti kako se moze okrenuti jos mnogi list. Neko jos-ne !ivi posvuda, toliko toga u eovjeku jos nije svjesno, toliko toga u svijetu jos nije postalo. Ali obojega jos-ne ne bi bilo da se ono mofe kretati u mogucemu i lacati se njegove otvorenosti. Pa ipak je mo!e-biti jos zaeudujuci malo promisljeno, malo se njime barata. Kategorija mogucega, premda je bila dobro poznata i iz sata se u sat upotrebljavala, bijase za logik1.1 pravim kri!em. Ta je kategorija medu pojmovima StO SU Se tijekorn stoljeca izradili i dovcli du S\.l'O· gosti zacijelo ostala do sada najneodredemjom. Zasi-

278

279

--..._

ii~;

l 1f

.j~·

gumo se ona ponajmanje islje4ivala ontolo!iki; stoga se tradicionalno pojavljuje gotovo samo u formalnoj logici. Ako se ucenje o kategorijama i bavi mogucim, ono se oznacuje pretefoo kao odrec1enje spoznaje, ne objekta. lstina je, logieari poput Joh. v. Kriesa, manji i veei epigoni uobieajenoga, kao Verweyen, kao napokon N. Hartmann, koji je eak sebe nazivao ontologom, napisali su razne svoje knjige o mogucnosti. Ali buduci da se u tih potonjih epigona moguce priznaje samo kao pojmovni odnos, oni o njemu nisu napisali gotovo ni!ita, to jest niSta realno. Tu se posvuda, ali ni!ita manje i u originalnih filozofa, o cemu cemo ubrzo, dogac1a upadljivo prafojenje mogucega prije svega uslijed ne-razlikovanja izmec1u jos parcijalnog poznavanja uvjeta i samih parcijalno prisutnih uvjeta. Tako se uvijek iznova problematicki kolebljiv sud o nekom objektivno-odlucenom stanju stvari izjednacuje s asertoricki-odlucnim sudom o nekom objektivno kolebljivom stanju stvari, dakle o objektivno postojeeoj mogucnosti. Tako problematicki sud: »Moguce je da je Lujza kod kucec pokriva asertoricki sud: »lzvjesno je da ce u dogledno vrijeme biti moguc let raketnog zrakoplova na Mjesecc. Ali razlika izmedu prvog i drugog suda ne ukazuje samo na logicki, cak psiholo!iki imanentan karakter, nego na upravo vanjskosvjetski karakter jednog velikog dijela modalnosti. Svede Ii se kategorija mogucnost iskljucivo na puki sloj poznatoga u predmnijevanju, tada svakako objektivna mogucnost u vanjskom svijetu mora subjektivno-idealisticki ispariti. Tada se ono moguce otpravlja, kao da se jo!i nikada nijedan covjek nije upustio u modalno neke opasnosti, kao da nikada nije realno umaknuo, izbjegnuo iii pao plijenom. Tada se od mogucega pravi puka »antropomo.rfna introjekcijac, kao da svi organizmi sa svojim aparatom refleksa i reakclja nlsu prilagodeni objektivno-realnom svijetu, od koraljne anemone do divljaci !Ito nju!ii, do razboritosti homo sapiensa. Moguce se obezbiljuje do »fikcijec, kao da l gra
,!,

~. ~·

Sigwart, premda puku mogucnost definira kao ne!ito !Ito pripada pojedinacnomu »ukoliko ono sadrfava parcijalan razlog tomu !Ito ce biti« (Logik I, 1904, str. 274), vidi u mogucemu samo izraz subjektivne neodlucnosti ill takoc1er rezignaciju na!ieg ogranicenog znanja. Precjenjivanje modalnosti problematickog suda, nijekanje modalnosti predmeta i objekta, daju tako prvi motiv za idealisticko opovrgavanje realne mogucnosti. Ali k tomu dolazi i drugi motiv za opovrgavanje realne mogucnosti, i njega cemo naci takoc1er u velikih mislilaca, k tomu onih koji ni u jednoj toeki nisu subjektivno·idealisticki. Pregrada je tu ona ista zbog koje je do sada ostala nepromi!iljenom i mogucemu sestrinska kategorija: novo. Tu pregradu tvori klasno uvjetovana obalna plovidba oko danoga, dapace pro!iloga, tvori je nesklonost statickog mi!ljenja prema svjetskom pojmu djelatne otvorenosti i plavetnila. Tu cemo nesklonost naci i u filozofA procesa poput Aristotela i Hegela, unatoc golemoj koncepciji jednog dynamei on u prvoga, realne dijalektike u drugoga. Postavka nekog gotovog jednoga i svega, nekog univerzuma u kojem je zbiljsko sve !Ito je god moguce (»Possest«, dovdeno »moci-biti«, Nikola Kuzanski naziva bogom, a eak ni Giordano Bruno ni!ita !Ito je u cjelini svijeta moguce ne ostavlja neostvarenim) - prije svega ta staticka postavka premjestila je prostor otvoreno-mogucega. Tako citav pojam kategorije mogucnost pociva gotovo u samoj djevieanskoj zemlji; on je Benjamin* mec1u velikim pojmovima. Neprestano se pricinja da je svje!e, dolazece onim Ito tu ne treba misliti. Cak ni sofisti, u kojih je sve evrsto postalo duhovno labavim, nisu iz mogucega izvukli drugo do porugu. I to tako da je moguce toboz i sve i ni§ta, jer, 'kao !Ito kafe Gorglja, nema uopce ni~ga, ni nepostojecega ni postojecega, all ni necega izme
280

281

~ '

'

......

mogucega u megarskoj skoli, gdje se ono jasno povezivalo takoder s eleatskim ucenjem o nepokretnom bitku. Megaranin Diodor Kronos, nadovezujuci se karakteristicno na Zenonovu demonstraciju protiv gibanja, pronasao je svoj tobofnji dokaz protiv mogucega. Taj je tobofoji dokaz (pod imenom Kyrieuona) ostao jos stoljecima slavnim, ne samo kao tobo!nja dijalekticka majstorija, nego nadasve upravo zbog interesa koji je za nj pokazivalo staticko misljenje (usporedi o tomu Zeller, Sitzungsberichte der Berliner Akademie, 1882, str. 151. i dalje). Diodor je napravio silogizam: iz mogucega ne mofe proizaCi nista nemoguce; au buduci da bi neko moguce koje ne bi postalo stvarnim dopustalo da iz njega proizac1e nemoguce, naime neko drugo jest a ne ono kojim jest, to je i samo ovo moguce nemoguce, pa je kao jedino moguce dokazano ono stvarno. Ma kako taj silogizam bio slab, njega je ipak bila preuzela jos i rimska stoa; on u Epikteta i u Marka Aurelija igra vafou ulogu u mirenju sa svjetskim poretkom liSenim mogucnosti, .punim nu!nosti, i njega je Ciceron (De fato 6, 7) posredovao kasnijemu amor fati. Nijekanje mogucega, novostoicizam, amor fati u velikom srodstvu prufaju sebi ruke u Spinoze: gledati sub specie aeternitatis (Etika II, Poucak 44, Dodatak 2) znaci per definitionem gledati svako moguce kao vec nl!Zno-stvarno. Jer sa stanoviSta spinozisticke vjecnosti, buduci da se ona poklapa s bezuvjetnim uzrok-poslje· dica odnosom (kao matematickim fatumom svijeta), viSe nema parcijalno uvjetovanoga, dakle mogucnosti. A to za Spinozinog boga iskljucuje izbor izmec1u beskonacno brojnih logickih mogucnosti, kojima je jedan Leibniz svakako jos dopustao da se prostiru pred njegovim bogom (kao realizatorom). Dapace i unutar postojeceg svijeta, kao svijeta koji je ·njegov tvorac realizirao kao jedan od beskonacno mnogo mogucih, Leibniz Jos poznaje mogucnost kao sklonost, premda mogucnost koja medutim realiter ne moze razviti nista novo, to jest niSta sto ne bi bilo saddano i u citavom dosada§njem svijetu. Pa ako Leibniz, taj jedini veliki mislilac mogucega poslije Aristotela, i daje prostora besko-

. naenom broju mogucih drugih sklopova svijeta, to i te »primae possibilitateS« i Opet zive Samo U razumu tvorca, a ne stdeci u taj vec, eto, dovrseni svijet kao jos podobne za realizaciju. Spinoza, medutim, svom snagom razloga amor fati, jos i protiv moguenosti u bogu ustvrc1uje: »Bog nije mogao proizvesti stvari ni na koji drugi nacin i ni U kojem drugom poretku nego sto SU proizvedene« (Etika I, Poueak 33). Sto se tice mogucega, to je dakle Diodor Kronos velikog stila u metafizici. Ali jos ni govora da bi se time neraspolofenje prema mogucemu okoncalo, da to neraspolofenje ne bi zivjelo i u fizolofijama koje bi se mogle prilicno otvoreno udvarati mogucemu; tako u Kanta, tako konkretnije u Hegela. Kant je pobo stijeg ideala, Hegel napretka u svijesti slobode; usprkos tomu, »Kritika cistog uma« poentira moguce jednako malo kao i, mutatis mutandis, Hegelova Logika i Enciklopedija. Tako Kant stavlja mogucnost (i onu »stvari posredstvom pojmova a priori« i onu »koja se moze izdvojiti iz stvarnosti samo u iskustvu«) na stranu cistih oblika mmjenja. Doduse, svi cisti oblici miSljenja ili kategorije, dakle takoc1er i modalni, tu konstituiraju iskustvo, kao »Sistem pojava« utemeljen kategorijama, pa ipak za kategorije modalnosti (mogucnost, stvarnost, nuznost) Kant upravo sto se tice iskustva upozorava na pojacanu opreznost. Otuda recenica: »Kategorije modalnosti imaju tu osobitost da pojam kojemu bivaju pridrl!Zene kao predikat, kao odredba objekta ni najmanje ne uvecavaju, nego samo izrafavaju odnos prema spoznajnoj moci« (Werke, Hartenstein, III, str. 193). Dosljedno tomu, Kant objektivno-realno moguce uopce ne poznaje, objektivno-realno stvarno pridrl!Zuje se modalnom stvarnomu takoder samo posredstvom zora, a ni najmanje posredstvom nadovezivanja na neki asertoricki sud o stvarnoj modalnosti. Pa ipak, Kant mora, makar i uz cijenu dualizma, dati prostora mogucnosti, i to u osebujnoj oblasti miSljenja o spoznatljivom iskustvu koja pripada moralnom »umu«, ne spoznajucem »razumu«; u kojoj, dakle, prebiva »postulat« i »ideal«. Postulat: »MozeA jer trebas«, koji je poslije tako jako

282

283

,j i•

t

Ii "

.. j

a. '

mobilizir.ao Fichte, znaci mogucnost kao moe, kao potenciju. U Kanta trajno vladajuci ideal, apstraktno nadreden i politici: »Pro§irenje vladavine moralne slobode« - znaci na drugoj strani mogucnost kao potencijalnost jednog, na falost, beskonacnog priblifavanja tom idealu u povijesti. Pa ipak, ovako pojmljena moguenost nije objektivno-realna; u iskustvenom svijetu transcendentalnog idealizma nema putova do nje. Iona ni kao moguenost trebanja, postulata, ideala, nipo§to ne biva posebno istaknutom; u bespovijesnom vidnom polju jedne »svijesti uopce« bilo je zacijelo naklonosti prema buducnosti, prema »nadi u buducnost«, kao §to rece Kant u »Snu jednog vidovnjaka« (Werke II, str. 357), ali ne i konstitutivnog mjesta za nju. Tako svoj prostor za moguce nije sebi suzio »razum« iskustvenih kategorija, nego i »um« kao »roditelj ideja«. A kakav je polofaj moguenosti napokon u Hegela, nagla§enog mislioca (konkretnog) uma umjesto (apstraktnog) razuma? Inace objektivno-idealisticki Hegel citira zacudo s odobravanjem gore navedeno mjesto iz Kanta koje modalnost ne pusta blizu realnom objektu, s odobravanjem Kantu koje je u Hegela cak rijetko. On citatu iz Kanta dodaje: »Uistinu je mogucnost praznom apstrakcijom refleksije-u-sebi, onim sto se prije zvalo unutra§njim, samo §to se to sada odreduje kao doki· nuta, tek pretpostavljena, izvanjska unutrasnjost, i tako je, dakako, mogucnost kao neka puka modalnost, kao nedostatna apstrakcija, koja konkretnije uzeto pripada samo subjektivnom mi§ljenJU, takoder pret· postavljena ... Osobito u filozofiji ne smije biti rijec o prikazivanju kako je ne§to moguce ili da je moguce joA ne§to drugo, i da je ne§to, kao §to se jo§ ka!e, zamisli· vo« (Enzyklopadie, § 143). Takoder i ondje gdje Hegel ne poima mogucnost samo kao praznu apstrakciju refleksije-u-sebi nego isto tako i kao moment zbilje-po-sebi, ta realna mogucnost, kao Ito ju je on nazvao, biva pot· puno opkoljena krugom postale zbilje: »Sto je dakle realno moguce, to vile ne mole biti drugacije; u tim uvjetima i okolnostima ne mole uslijediti nelto drugo« (Logik, Werke IV, str. 211). Hegel tu oc,ito govori i kao

r

284

neprijatelj pukog mnijenja, dokonog preuredivanja povijesti prema onom §to bi bilo kad bi bilo, neprijatelj apstraktnog ideala, »djevojke kakvom bi trebala biti«, »dr!ave kakvom bi trebala biti« i tako dalje. Ali on govori i kao nemislilac buducnosti, kao kruini dijalektik pro§loga ili, §to izlazi na isto, vjecnog dogadanja, vjecnog vracanja u svoje krugove, ukratko, tu govori ono reakcionarno u Hegela cemu filozofija, da bi to promijenila, pristize ionako uvijek prekasno. Ono cemu misao sine, prema predgovoru Filozofiji prava, ionako tek »nakon §to je zbilja dovdila svoj stvaralacki proces i sebe dogotovila«. I u toj je recenici jos komad Diodora Kronosa, u stilu koji je postao velikim, ovoga puta kao oganj proslosti koji toboz obuhvaca citav svijet. Upravo taj patos statike, tako zaeudan u silnog dijalektieara, ponukao je dakle Hegela da mogucnost zapostavi ili premjesti medu drugorazredno. Ovamo spada i slijedeci Hegelov poueak, koji proces zakljueuje: »Sto je unutra§nje, postojecim je takoder i izvanjski i obratno; pojava ne pokazuje ni§ta sto nije u biti, a u biti nije nista sto nije manifestirano« (Enzyklopiidie, § 139). Pri tomu, dakako, treba ostati pri ranijoj izjavi iz predgovora Fenomenologiji: »Nije ... te§ko uvidjeti da je naAe vrijeme vrijeme radanja i prelaska u novu periodu. Duh je raskinuo s dosadasnjim svijetom sv;:>jeg opstojanja i predocivanja i latio se potapanja toga u proslost, i rada na njegovu preoblikovanju« (Werke II, str. 10). Tako bi, eto, konzekvencija iz te izjave, samo sto Hegel nju nije povukao, svakako bila ovo: gdje je vrijeme »radanja«, tu je i krilo nekog realno mogucega, iz kojeg ono potjeee, a gdje je »rad na preoblikovanju«, tu potenci;a preoblikovanja, kao i potencijalnost onoga §to se preoblikuje mora biti vi§e negoli samo prazna apstrakcija refleksije-u-sebi. Item, logika i ontologija prostranog carstva mogucega bijahu pritisnute statickom zabludom da je svo moguce u zbiljskomu vee izoblikovano. Da je stoga ono tako nezanimljivo kao prazna slama ili kao §ahovske figure poslije zavdene igre. Ali istinom je ona Marxova istina §to odudara od svake dotaddnje filozofije, kako se radi o tom da se

285

.._

!• :1:

.. j

svijet kao ispravno interpretiran, to jest upravo kao di· jalekticko-materijalisticki procesan, kao nezakljucen, iz. mijeni. Mijenjanje svijeta koji se da mijenjati jest teorija-praksa ostvarivog realno mogucega na frontu svijeta, svjetskog procesa. Na tom kraju i jest realno moguce, ono beskuenicko u svakoj kontemplativno-statickoj filozofiji, sam onaj realan problem svijeta: kao ono jos neidenticno pojave i zbiljske biti, napokon egzistencije i esencije u njoj.

realno mogueega u iZbilju. U zemlju buduenosti kao sto je svako totum mogucega, ali ta je zemlja puna povijesnotendencijalnog posredovanja koja se mote tofoo pratiti. Kao §to je vrijeme, prema Marxu, prostorom historije, tako je modus buducnosti vremena prostorom realne mogucnosti historije, i on svagda pociva na horizontu svake odredene tendencije svjetskog zbivanja. To jest, teorijski-prakticki: na frontu svjetskog pro· cesa, gdje padaju odluke, otvaraju se novi horizonti. A procesom u tu buducnost jedino je proces materije koja se pribire i do kraja oblikuje posredstvom eovjeka kao svojeg vrhunskog cvijeta. Taj je put i pred nasim i pred onim §to nije nase, on je i hrapav i otvoren. Ljudi i stvari na toj se putanji ujedinjuju, na taj se nacin covjek i svijet ponajbolje povezuju. Pri cemu je od covjeka, tek prije nekoliko tisuca godina, potekao odlucujuci udar s kojim se otvorilo ono sto se na neskroman, ali samo privremeno pretjerani nacin naziva svjetskom povijescu. Covjek i njegov rad postali su na taj nacin onim odlucujucim u svjetskom procesu; s radom kao sredstvom za samo postajanje covjekom; s revolucijama kao babicama buduceg dru§tva kojim je sada§nje bremenito; sa stvari za nas, svijetom kao posredovanim zavieajem, za sto je priroda mogucno§cu u koju se jedva stupilo, kamoli provalilo. Pri tomu je subjektivnim faktorom nezakljucena potencija da se stvari mijenjaju, objektivnim je faktorom nezakljucena potencijalnost izmjenljivosti, promjenljivosti svijeta u okviru njegovih zakona, ali njegovih zakona sto pri novim uvjetima takoder zakonito variraju. Oba su faktora neprestano medusobno isprepletena, u dijalektickom uzajamnom utjecanju, i samo izolirajuce prenaglasavanje jednog (pri cemu subjekt na kraju postaje fetiSem) ili drugoga (Cime se objekt, u prividnom samokretanju, pretvara na kraju u fatum) raskida subjekt i objekt nadvoje. Subjektivna se potencija ne poklapa samo s mijenjajucim nego i s realizirajucim u povijesti, i s tim se poklapa to viSe sto ljudi vise bivaju svjesnim poizvoc:tacima svoje povijesti. Objektivna se potencijalnost ne poklapa samo s

Ostvariti mogucnost Covjek je ono pred cim je jo§ mnogo §ta. On se u svojem radu i posredstvom njega vazda nanovo preoblikuje. On ,se svagda ponovo nalazi na granicama koje to viSe nisu, doeim ih upozna, on ih prekoracuje. Ono pravo u eovjeku kao i u svijetu izostaje, ceka, boravi u strahu da ce biti osujeceno, boravi u nadi da ce uspjeti. Jer sto je moguce, jednako mote postati nicim kao i bitkom: moguce kao ne potpuno uvjetovano jest ne ugotovljeno. Otuda je naprama toj realnoj neizvjesnosti, ako eovjek ne intervenira, unaprijed umjestan i strah i nada, strah u nadi, nada u strahu. Stoga su stoici mudro - ili takoc:ter odvise pasivno mudro savjetovali neka se eovjek ne nastanjuje blizu prilika nad kojima on nema vlasti. Ali buduci da u covjeka spada u mogucnost osobito aktivna moc, ulaganje te aktivnosti i hrabrosti, cim se dogodi, daje prevagu nadi. Hrabrost je u tom smislu protupotezom protiv negativne mogucnosti zastranjivanja u ni§ta. Ali ona je protupotezom samo ukoliko se, umjesto naglog apstraktnog junackog djela, osigura najtocnijim upoznavanjem s danim uvjetima. To jest: ukoliko se upozna sa zreloscu tih uvjeta i njihovim sadriajem Ato se na§ao na dnevnom redu drustva. Samo to jest ,praksom prema mjerilu svaki put mogucega u polju ukupne mogucnosti· ·bltka nezakljucene povijesti svijeta. Samo takva praksa mote stvar jos prijepornu u ·povijesnom procesu: natu· ralizaciju covjeka, humanizaciju prirode, prevesti iz

286

i &.

287

j i~.':.

i

Ji

tog ukidanja proletarijata, tog moguceg, ozbiljujuceg se posredovanja ljudi sa samima sobom i svojom sreCOQl. Stoforom pak u povijesti prirode, na koju eovjek, za razliku od svoje vlastite povijesti, doduse utjece, ali je ne pravi, onaj je agens izvanljudskog dogadanja, s nama jos jedva posredovan, dapace jos hipotetiean, koji se apstraktno naziva prirodnom silom, koji neodr. zivo-panteisticki bijase nazvan natura naturans, koji se, ) mec:tutim, moze uciniti konkretno pristupaenim u onom ) trenutku kad radni covjek, taj najjaci, visokosvjesni, ; ni u kojem slucaju od ostale prirode odijeljeni dio univerzalnog materijalnog agensa, pocne istupati iz polu-inkognita svojega dosadasnjeg otudenja. Marx je esencijalni ucitelj toga sve blizeg posredniStva s ognjiStem produkcije sveukupnog svjetskog dogadanja, tog, kao sto kaie Engels, preobrafaja tobofuje stvari po sebi u stvar za nas u mjeri jedne moguce humanizacije prirode. Slobodan narod na slobodnom tlu, shvacenom ovako totalno, krajnji je simbol realiziranja realizirajucega, dakle najradikalnijeg granicnog sadrfaja u objektivno-realno mogucemu uopce.

onim sto se da mijenjati nego i s onim sto se da realizirati u povijesti, i s tiln se poklapa to vile Ito vile vanjski svijet, neovisan o covjeku, isto tako biva sve posredovanijim njime. Realizirajuee zasigurno takoder jest i u predljudskom i u izvanljudskom svijetu, s divljom djelotvornom snagom i sjemenom, takoder velikom sirinom. Jest tu - premda bez ikakve svijesti ill je ona slaba - iste intenzivne loze od koje je zatim potekla i ljudski subjektivna potencija. Ali jos izvjesnije eovjek kao realizirajuce - nadasve ukoliko i nakon sto viSe nije prozet lainom svijeseu - sabire centralnu potenciju u potenciji-potencijalnosti procesualne materije. Ta centralna potencija na taj nacin sve vise stjece mogucnost da potjeralu jezgru-interes sveg zbivanja, taj iskon i sadrfaj krajnjeg realno mogucega, sama nalazi, susrece, njega identificira, da, stovise, sebe cini manifestno-identicnim s njime. Ma kako da su sva ta stremljenja transfinitna, ona ipak leze na strogoj i konzekventnoj produinoj crti onoga sto se oznacuje kao svjesno pravljenje historije - contra neprozrene sudbine. Prema tomu, upravo realiziranje samog realizirajucega, to jest adekvatno manifestiranje onog sto oblikuje historiju, sto pobuc:tuje proces, kao jezgre realnomogucega, tvori ~ednako najudaljeniju kao i pozitivno-najdublju realnu mogucnost; s jedva tek parcijalno prisutnim uvjetima. Pa ipak se tu moze vidjeti cjelina svjesnog pravljenja historije: pojmljena, postignuta, izradena causa sui u drustvu i prirodi. Zbog cega je realiziranje realizirajucega, ta krajnja realna mogucnost, isto sto i krajnji realni problem: i drustvo i prirodu podignuti u stofore. I upravo svijet te krajnje realne mogucnosti, svijet causae sui koji se da anticipirati u najmanju ruku definitorno, predstavlja se u liku uzorka kao: sklad nepostvarena objekta s manifestiranim subjektom, nepostvarena subjekta s manifestiranim objektom. To su - okrenute i bliskoj i dalekoj buducnosti temeljne proporcije ljudskog razvoja. Ali stozerom u ljudskoj povijesti jest njezin stvaralac - radni covjek, napokon ne viSe prodan, otuden, postvaren, podjarmljen radi profita svojih izrabljivaca. Marx je ozbiljeni ucitelj

PROMJENA SVIJETA ILi JEDANAEST MARXOVIH TEZA 0 FEUERBACHU

!I

19

Misljenje .prema sprijeda vec je dugo najavljeno i dade se cuti. Samo se kukavice iz svega izmotavaju, a laiovi ostaju opceniti. Samo se oni skrivaju u sirokim ill bodljikavim haljama, kufaju biti uvijek drugdje negoli tamo gdje ih se hvata. Ali istinito uopce ne moze biti dovoljno odredeno, ipogotovu tada i upravo tada kad stvar jos ·svice pred ocima. lmajuCi zarana takvo osjetilo za bitno, Marxu SU vec s devetnaest godina, u sacuvanom pismu ocu, posle za rukom ostro srocene glavne postavke uopce. Taj nacin hoce od pocetka u jezgru stvari, niigdje se ne upusta u igru s beskorisnim, cim ga prepozna, odmah ga odbacuje. Tako se taj nacin moze, uza sve Uroko zapafono, dugo promisljano, sto

288

289

Jl

J

se pridrufuje, u svako doba vratiti svojoj formi, udarnoj i poentirajueoj. Pojmljeno koje se umije ovako srociti pokazuje poente na putu. S njima se, i na njima, onda poostrava pohod prema naprijed, da bi mu sluzila jos eak i moguca okolifanja. To ukazujuce, u svojem slijedu, dakako ne biva uvijek tako brzo preglednim kao sto se, u svojoj kratkoci, dade citirati. Jer znatna je kratkoca bogata smislom, zato njezina rijec ponajmanje brzo umukne. Vrijeme formuliranja

Tako se razum mora na takvim recenicama svagda nanovo oprobavati. Nigdje pak bodrije negoli na sa!etoj zbirci najsafotijih uputa sto SU poznate kao Jedanaest teza o Feuerbachu. Marx je njih napisao u travnju 1845. u Bruxellesu, najvjerojatnije tijekom predradnja za »Njemacku ideologiju«. Teze je tek 1888. objavio Engels, kao dodatak svojem spisu »Ludwig Feuerbach i kraj njemacke klasicne filozofije«. Pri tomu je Engels Marxov tu i tamo samo skicirani tekst lako redigirao stilisticki, po sebi se razumije bez i najbla!e sadrfajne promjene. Engels u uvodnoj napomeni svojem »Ludwigu FeuerbachU<< o Tezama pi§e: »To su zabilje§ke, napisane na brzinu, koje je kasnije trebalo razraditi; one uopce nisu bile namijenjene za stampu, ali su od neocjenjive vrijednostl kao prvi dokument koji sadrii genijalnu klicu novog pogleda na svijet.«* Feuerbach bijase pozivao natrag od cistih misli k osjetilnom zoru, od duha k covjeku skupa s prirodom kao njegovom bazom. Kao sto je poznato, to ovako »humanisticko« kao i »naturalisticko« odricanje od Hegela (s covjekom kao glavnom miSlju, prirodom umjesto duha kao priusom) snafoo je utjecalo na mladog Marxa. Feuerbachova »Bit krscanstva«, 1841, njegove »Privremene teze za reformu filozofije«, 1842, takoder i njegova 11Nacela filozofije

I(·

rl

;,

d

ft {

buducnosti«, 1843, djelovali su toliko viSe oslobadajuci §to se ni lijeva Hegelova §kola nije rijesila Hegela, nego, naprotiv, nije nadvisivala puku unutarhegelsku kritiku mestra idealizma. »Odusevljenje je«, kaie Engels u •Ludwigu Feuerbachu« jos pedesetak godina kasnije osvrcuci se unatrag, »bilo opce; svi smo bili za tren oka fojerbahovci. S kakvim entuzijazmom je Marx pozdravio novo shvaeanje i koliko je ·snaZno utjecalo ono na njega - usprkos svim kritickim ogradama, moze se citati u 'Svetoj porodici'« (Ludwig Feuerbach, Dietz, 1946, s. 14).* Tadasnja njemacka omladina vjerovala je da je umjesto neba napokon ugledala zemlju, ljudsku, ovostranu. Marx se, medutim, vrlo brzo oslobodio te suviSe neodredene ovostrane ljudskosti. Djelatnost oko »Rajnskih novina« dovela ga je u mnogo blizi kontakt s politickim i ekonomskim pitanjima nego sto SU ga imali lijevohegelovci, ali i fojerbahovci. Upravo taj kontakt vodio je Marxa od kritike religije, na koju se bio ogranieavao Feuerbach, sve vi~e kritici drfave, dapace vec i drustvene organizacije, koja - kao sto spoznaje »Kritika Hegelove filozofije drfave« 1841-1843. - odrel'tuje oblik driave. Vee u samom Hegelovu fucenju izmedu gradanskog drustva i driave, koje je Marx poentirao, krilo se vise ekonomske svijesti nego u njegovih epigona, takoder u fojerbahovaca. Odvajanje od Feuerbacha dogodilo se s najvecim postovanjem i isprva samo kao korektura iii cak puka dopuna, ali posve drugi, drustveni aspekt jasan je tu od pocetka. Tako Marx 13. oiujka 1843. pi§e Rugeu: »Feuerbachovi mi aforizmi ne odgovaraju samo utoliko sto on previSe ukazuje na prirodu, a premalo na politiku. Ali jedino u savezu s njom moze dana§nja filozofija postati istinom« (MEGA I, 1/2, s. 308). »Ekonomsko-filozofski rukopisi«, 1844, jos uveliko sadriavaju vatru jednog Feuerbacha,** zacijelo kao suprotnost mozgovnom tkanju Brune Bauera; tako su oni medu

'I[ _:· l

~·

t.j

"'~HI ~'!

I

;,~

• Prljevod cltlrano1 mjesta preuzet je ibidem, a. 1342 (op. prev.) •• I1ra rlj~l: Peuerbacb na njemafkom doslovno ~i •vatreni potokc (op. prev.)

• Prijevod citiranog mjesta preuzet je lz: Glavrd ratlovl Mar:ca I Engelsa, Stvarnost, Zqreb, a. 1336 (op. prw.)

291

290

......_

'I

£1

Feuerbachovim podviilima osobito slavili »zasnivanje istinskog materijalizma i realne nauke na taj nacin sto Feuerbach drustveni odnos ,covjeka prema eovjeku' cini isto tako osnovnim principom teorije«.* Pa ipak su »Ekonomsko-filozofski rukopiisi«, mnogo vise nego sto to izricu, vec iznad Feuerbacha. Odnos »COVjeka prema covjeku« u njima ne ostaje necim apstraktno-antropoloskim opcenitim, kao u Feuerbaoha, nego kritika ljudkog samootudenja (prenijeta s religije na drfavu) prodire, naprotiv, vec do ekonomske jezgre procesa otuc:tivanja. I to nadasve u sjajnim partijama o Hegelovoj Fenomenologiji, u kojima se naznacuje uloga rada pri stvaranju historije, u kojima se Hegelovo djelo interpretira s obzirom na to. Ali »Ekonomsko-filozo£ski rukopisi« ujedno to djelo kritiziraju, jer ono poima ljudsku radnu djelatnost samo kao duhovnu, ne kao materijalnu. Prodor k politickoj ekonomiji, dakle dalje od Feuerbachova opcenita covjeka, ostvaruje se u prvom djelu kojega se Marx latio zajedno s Engelsom, u »Svetoj porodici«, takoder 1844. »Ekonomsko-filozofski rukopisi« vec SU sadrfavali recenicu: »Sam radnik je kapital, roba«**, pri cemu, dakle, tu od Feuerbachove ljudskosti ne preostaje nista osim njezine negacije u kapitalizmu; »Sveta porodica« notirala je sam kapitalizam kao najjaci i posljednji izvor otuc:tenja. Umjesto Feuerbachova rodnog covjeka s njegovom nepromjen'ljivom apstraktnom prirodnoscu sada se jasno pojavio historijski promjenljivi ansambl drustvenih odnosa, a prije svega: klasno antagonistiCan. Otuc:tenje je, dakako, zahvatilo oboje: izrabljivatku klaisu kao i klasu izrabljivanih, nadasve u .kapitalizmu kao najjacem obliku tog samootudivanja, postvarivanja. »Ali«, ka!e »Sveta porodica«, »prva klasa se u ovom samootuc:tenju osjeca dobro i podrfanom, gleda na otuc:tenje kao na svoju vlastitu

!

* Prijevod citiranog mjesta preuzet je iz: Marx/En1els, Rant

radovi, peto izdanje, Naprijed, Zqreb 1976, s. 315 (op, prev.) ** Prijevod je preuzet 1. e. 1. 266 (op. prev.)

moc i posjeduje u njemu privid ljudske egzistencije; druga se osjeca u otuc:tenju unistenom, vidi u njemu svoju nemoc i istvarnost neljudske egzistencije« (MEGA I, 3, s. 206).* $to je ukazivalo upravo na klasnu proirz· vodnju i raspodjelu koja svagda vrsi podjelu rada, a ponajvecma na kapitalisticku, kao napokon otkrito vrelo otuc:tenja. Najkasnije od 1843. dalje Marx je bio materijalist; »Sveta porodica« rodila je 1884. materijalisticko shvaeanje historije, s njim 1 naucni socijalizam. A »Jedanaest teza«, nastavsi izmedu »Svete porodice« iz 1844/45. i »Njemacke ideologije« iz 1845/46, tvori tako formulirani rastanak od Feuel"bacha, zajedno s krajnje originalnim 1stupanjem u njegovo nas!jedstvo. Politicko-empirijsko iskustvo iz rajnskog vremena plus Feuerbach ucinili SU Marxa imunim prohv »duha« i ponovo »duha« u lijevoj Hegelovoj skoli. StanoviStu proletarijata spram toga Marx je dao da bude uzrocno-konkretnim, dakle istinski (od temelja) humanistickim. Kao sto se po sebi razumije, rastanak tu nije potpunim prekidom. Odnosi s Feuerbachom protefa se prostranim dijelovima Marxova djela, i poslije donosenja »Jedanaest teza«. Ponajblize je napustenoj zemlji, vec zbog vremenskih razloga, »Njemaeka ideologija« sto slijedi neposredno poslije Teza. Mnoga se kriticka poimanja iz Teza u njoj vracaju, pri cemu se tu, dakako, kritika Feuerbacha i ubitaena likvidacija losih Hegelovih epigona vrlo razlikuju. Feuerbaoh je jos pripadao grac:tanskoj ideologiji, pa je raspra s prividno radikalnim pojavama njezina raspadanja, poput Brune Bauera i Stirnera, i njega morala uplesti u »Njemacku ideologiju«. Ali tako da je mjestimice jos sam filozof prufao driak konzekventnog oruzja kojim je Marx nasrtao i na nj, all nadasve na lijevohegelovce. U skladu s tim, »Njemacka ideologija« poeinje s imenom Feuerbach kao temeljem i kritizira, izlaze6i iz njegove kritike religije, puko unutaridealisticko »nadvladavanje« idealizma. »Nijednom od oviih filozofa nije uopce palo na pamet da * Prijevod citlrano1 mjesta preuzet je iz: K. Marx - F. Engels Dela - Tom S, Prosveta, BeQ1rad 1968, 1. 31 (op. prev.)

292

293

......_

i::

~I I.

i.'.'I 1:!.

~

'

111

~:.

postavi pitanje o vezi njemacke filozofije s njemaCkom stvarnoscu, o vezi njihove kritike s njihovom vlastitom materijalnom okolinom« (MEGA I, 5, s. 10).* Marx na drugoj strani naglasuje Feuerbachovu ipak »veliku prednost pred 'cistim' materijalistima sto on uvic:ta kako je i covjek ,osjetilni predmet'«. Uistinu je s navedenim priznanjem naznacena Feuerbachova vaznost za izgradnju marksizma upravo tako kao sto je i s kritikom njegova apstraktnog, bespovijesnog ljudsko,::: bica naglasena vafoost onoga ne-fojerbahovskog, eak anti·fojerbahovskog u samom uoblicenom marksizmu. Priznanje kaze: bez eovjeka kao takoder »Osjetilnog predmeta« ljudsko kao korijen svih drustvenih stvari bilo bi se materijalisticki razradilo daleko tcfe. Feuerbachov antropoloski materijalizam tako oznaeuje olaksanu mogucnost prelaska od pukog mehanickog materijalizma k historijskomu. Kritika kaze: bez konkretizacije ljudskoga u zbiljski egzistirajuce, prije svega drustveno djelatne ljude, sa zbiljskim odnosima izmedu sebe i prema prirodi, materijalizam i historija bili bi upravo trajno razdvojeni, usprkos svoj »antropologiji«. Ali pri tomu Feuerbach vazda ostaje za Marxa znacajnim, jednako kao etapa tako i kao jedini suvremeni filozof s kojim je rasprava uopce moguca, poucna i plodna. Temeljne misli, na koje Marx ovako kriticki reagira, preko kojih on produktivno koraca dalje, bitno sadrfava Feuerbachov glavni spis »Bit krscanstva«, iz 1841. Dalje dolaze u obzir Feuerbachove »Privremene teze za reformu filozofije«, iz 1842, i »Nacela filozofije buducnosti«, iz 1843. Raniji spisi filozofa jedva da bijahu Marxu iSta znacili, jer Feuerbach je u najmanju ruku do 1839. bio odviSe neoriginalan, odvise pod Hegelovim utjecajem. Tek od tada Feuerbach je Hegelov pojam samootudenja primjenjivao na religiju. Tek od tada prijasnji je hegelovac govorio kako njegovom prvom mislju bijase bog, drugom um a da je trecom i posljednjom eovjek. To jest: da se onako kao sto je Hcgelova filo-

zofija uma nadvladala crkveno vjerovanje, sada na Hegelovo mjesto stavlja filozofija eovjeka (prikljucujuci . prirodu kao njegovu bazu). Ali uza sve to Feuerbach I nije uzmogao naci put k zbilji; upravo najvafoije u Hegela: historijsko-dijalektioku metodu, on je odbacio. Tek »Jedanaest teza« postadose putokazom iz pukog anti-Hegela u zbilju koja se da mijenjati, iz materijalizma etape u materijalizam fronta. Pitanje grupiranja

,.

r.,j\

.,, l}

lf,'

"' ,~ i

f

"

* Prljevod citiranog mjesta preuzet je lz: Marx/Bnsels, Rani radovi, peto izdanje, Naprljed, Zqreb 1976, s. 364 (op, pr.v.)

Staro je i novo pitanje - kako valja poredati Teze? Jer ovako kako stoje pred nama, za vlastitu informa· ciju, ne odrec:tene za tisak, one se viSestruko preklapaju. Takoder donose isti sadrfaj na raznim mjestima, ne omogucuju da se svugdje razabere razlog njihovoj podjeli i redoslijedu. Stoga 1su potrebe nastave urodile svakojakim pokubjima da se Teze preurede prema svojoj zajedniokoj pripadnosti i tako rasClane u grupe. Pri tomu se katkada pokufavalo ostaviti postojeci redoslijed brojeva, bas kao da se »Jedanaest teza« mogu jedna za drugom, u redu i poretku supsumirati. Takvo grupiranje vjerno brojkama izgleda, recimo, ovako: teze 1, 2, 3 stoje pod: Jedinstvo teorije i prakse u miSljenju, teze 4 i 5 pod: Razumijevanje zbilje u proturjeenostima, teze 6, 7, 8, 9 pod: Sama zbilja u proturjeenostima, teze 10, 11 pod: Mjesto i zadaca dijalektickog materijalizma u drustvu. To je poredak prema brojkama; buduci da takvih poredaka ima i viSe, i sadrfajno potpuno razlicitih, pokazuje se kako se tu malo mofo nauciti iz mjesne vrijednosti brojeva. Svaki od tih poredaka tretira redoslijed na jednoj strani suviSe visoko, buduci da ga ostavlja zauvijek ukopan;m, kao u Zakoniku dvanaest ploea ili u Deset zapovijedi, a na drugoj ga strani tretira tako nisko i formalisticki kao da je to serija postanskih maraka. Ali numeriranje nije sistematika, i taj je nadomjestak ponajmanje potreban Marxu. Stoga se, dakle, grupirati mora filozofski, ne aritmeticki, to jest redoslijedom je Teza jedino redoslijed njihovih

J ~ •.'~' j ~1

~'

294

295

lliilra....._

t

j

ll

da pri promatrajucoj osjetilnosti, kakvom nju Feuer· bach jedino poznaje, noge jos ne mogu hodati, a samo tlo ostaje neprohodnim. Tko tako opafa, takoder uopce i ne pokusava kretanje, ostaje u stanju udobna uzivanja. Stoga teza 5 uci: puko opaianje »ne shvaea osjetilnost .kao prakticku ljudsku-osjetilnu djelatnost«.* A teza 1 predbacuje citavom dotada5njem materijalizmu da opa· fanje shvaca samo »U obliku objekta«, »a ne kao osjetilnu ljudsku djelatnost, praksu, ne subjektivno«. Stoga se dogodilo da je djelatnu stranu, nasuprot materijalizmu, »apstraktno razvio idealizam, koji, naravno, ne zna za zbiljsku, osjetilnu djelatnost •kao takvu«. Na mjesto nedjelatnog promatranja, pri kojem ustraje sav dotada5nji materijalizam, ukljucujuci i Feuerbachov, stupa tako faktor ljudske djelatnosti. I to vec unutar osjetilnog, dakle neposrednog 'Znanja, kao utemeljujuci-pocetnog znanja: tako osjetilnost kao poznavanje, kao zbiljska baza spoznaje, niposto nije isto sto i (kontemplativno) opafanje. Pojam djelatnosti koji, eto, Marx tako naglasuje u tezi 1 potjece upravo iz idealisticke spoznajne teorije, i to ne iz idealisticke uopce, nego tek iz one sto se razvila u gradanskom novomu vijeku. Jer taj pojam pretpostavlja kao bazu neko drustvo u kojem vladajuca klasa samu sebe vidi, iii bi htjela vidjeti, u djelatnosti, dakle u radu. Ali to biva tek u kapitalistickom drustVU utoliko sto !tU rad, a to ce reCi: pricin rada oko vladajuce klase, za razliku od svih predgradanskih drustava, viSe nije sramota, nego se on postuje. I to zbog nufoosti profita, zbog proizvodnih snaga sto se oslobadaju u tom drustvu profita. Rad, koji se u antickom robovlasnickom dru§tvu, takoder u feudalnom kmetovskom drustvu prezire (u Ateni su se cak i kipari ubrajali u celjad bez umjetnickog smisla), ne reflektira se, naravno, ni u mislima tada vladajuce klase, za razliku upravo od ideologije poduzetnika, bur-

tema i sadrzaja. Koli:ko se moze vidjeti, ikomentara uz Jedanaest teza jos nema; ali tek s njim kao komentarom koji se dogada iz same zajednicke stvari, takoder se otvara trajno produktivna suvislost jednako njihove kratkoce kao i dubine. Tada rse pojavljuje: prvo, spoznajnoteorijska grupa, koja se odnosi na opazanje i djelatnost (teze 5, 1, 3); drugo, antropolosko-historijska grupa, koja se odnosi na samootudenje, njegov zbiljski uzrok i na istinski materijalizam (teze 4, 6, 7, 9, 10); trece, rezimirajuca iii teorija-praksa grupa, koja se odnosi na dokaz i potvrdu (teze 2, 8). Najzad dolazi najvafoija teza, kao lozinka, na kojoj se duhovi ne samo razilaze, nego uz njezinu upotrebu prestaju biti samo duhovima i nicim vge (teza 11). Prema naravi stvari, spoznajnoteorijska se grupa otvara s tezom 5, antropolosko-historijska s tezom 4; jer te teze oznacuju dva temeljna Feuerbachova ucenja koja Marx relativno priznaje, i koja u ostalim tezama svake grope nadilazi. Preuzeto temeljno ucenje u petoj je tezi okretanje od apstraktnog mmjenja, u cetvrtoj okretanje od ljudskog samootudenja. A u skladu s prvom temeljnom crtom materijalisticke dijalektike, cije se odslikavanje tu najavljuje, izmedu pojedinih teza unutar svake grupe postoji slobodno kretanje glasova sto se dopunjuju; kao sto se izmedu samih grupa dogada neprestan uzajamni odnos, suvisla jedinstvena cjelina. 1

Spoznajnoteorijska grupa: Opal,anje i djelatnost Teze 5, 1, 3 Ovdje se priznaje to da i miisleci valja polaziti samo od osjetilnoga. Opafanje, ne samo od njega oduzeti pojam, jest i ostaje pocetkom prema kojem se prepoznaje svako materijalisticko spoznavanje. Na to je Feuerbach podsjetio u ono vrijeme kad je jos na svakom uglu akademskih ulica odjekivao duh, pojam i opet pojam. Teza 5 naglasuje tu zaslugu: Feuerbach »nije zadovoljan« s poslovanjem glave, on na tlu opafanja hoce noge. Ali teza 5, pa nadasve teza 1, ujedno naznacuju

• Ovdje f dalje u ovom je poglavlju prijevod citata iz Teza o Feuerbachu preuzet iz: Marx/Engels, Rani radovi, peto izdanje, Napri,fed, Zasreb 1976. Autor je citirao Teze mahom prema redakcfji Pr. Bnplsa - usp. str. 337-343 navedenog izdanja (op. prev.)

297

296

....._

~

faja, nazvanog homo faber. Cija se jos zadugo napredna profitna dinamika sto se oslobada u novomu vijeku, sto tvori gradanski novi vijek, posve jasno naznacuje i u nadgradnji i aktivira samu bazu. I to jednako moralno, u liku takozvanog etosn. rada, kao i spoznajnoteorijski, u liku nekog pojma djelatnosti, nekog logosa rada u spoznaji. Etos rada koji su propovijedali osobito kalvinisti radi oblikovanja kapitala, ta kapitalisticka vita activa, isticao se protiv aristokratske dokolice, takoder protiv vita contemplativa mudrujuce, monaski-ucene egzistencije. Paralelno se logos rada u spoznaji, taj pojam »proizvodenja« osobito potenciran u gradanskom racionalizmu, razlikovao od antickog i jos skolastiokog pojma pukog primanja kao sto je promatranje, visio, pasivno odslikavanje. Kao sto se zadrfao u pojmu same »teorije«, u skladu s izvornim smislom te rijeci kao promatranja. I Platon je na taj nacin, cum grano salis, napokon 1senzualist koji prima; jer ma kako njegovo promatranje izgledalo idealnim, i kao da se odnosi na ciste ideje, ono je ipak upravo receptivnim promatranjem, i proces se misljenja neprestano poima adekvatnim osjetilnom opafanju. Ali eak i sam Demokrit, dakle prvi veliki materijalist, koji je do Manca dapace davao ton, stoji, eto, takoder na pozicijama te ideologije tude radu, koja ne reflektira radni proces. I Demokrit poima spoznaju samo kao pasivnu; miSljenje, posredstvom kojega se u njega spoznaje ono istinsko zbiljsko, zbiljsko atoma zajedno s njegovim mehanizmom, tu se objasnjava jedino utiskom odgovarajuCih slicica (eidola) koje se oslobac:laju s povdine stvari i teku u onoga tko zamjecuje-spoznaje. Tako u spoznajnoteorijskoj tocki ne-djelatnosti nema izmec:lu Platona i Demokrita upravo nikakve razlike; obje teorije spoznaje ujedinjuje robovlasniC'.lko drustvo, sto ce ovdje reci: odsutnost prezrene radne djelatnosti u filozofskoj nadgradnji. I sada: pojavljuje se paradoks da je racionalizam, taj idealizam novoga vijeka, koji se cesto daleko udaljivao od Platona, u spoznajnoj teoriji mnogo jace reflektirao radni proces nego s·to je to cinio materijalizam novoga vijeka, koji se cak i nije bas udaljivao od

298

svojega antickog praoca Demokrita. Ogledalo sto mirujuci odslikava, to izostavljanje pojma rada, na taj je nacin, ukljucujuci jos i Feuerbacha, u materijalista cesce od patosa »proizvodnje«, eak uzajamnog dijalektickog odslikavanja subjekta-objekta, objekta-subjekta jednog na drugomu. Medu novijim materijalistima jedino Hobbes uci da se racionalno »proizvodi«, prema nacelu sto je vrijedilo do Kanta: spoznatljivi SU samo takvi predmeti koji se daju matematicki konstruirati. Ali ma koliko da je Hobbes posredstvom tog nacela mogao definirati filozofiju upravo kao ucenje o matematicko-mehanickom gibanju tijela, i time kao materijalizam, toliko se ni on nije uzmogao uzdiCi nad »oblik objekta« kojem je prigovorio Mane, naime natl puki kontemplativni materijalizam. Nesto drugo dogodilo se unutar idealizma, ondje gdje je »proizvodnja« presla iz geometrijske konstrukcije u zbiljski lik rada historijske geneze. To je odlucno uspjelo tek u Hegela; dinamiku pojma rada u teoriji spoznaje tek je »Fenomenologija duha« uzela u svakom slueaju historijsko-dijalekticki O;/jbiljno. Taj se pojam nafao i daleko iznad pukog matematicki-dijalektickog patosa »proizvodenja« koji je djelovao unutar poluidealizma ili potpunog idealizma u velikih racionalista razdoblja manufakture, u Descartesa, Spinoze, Leibniza. Za znacenje Hegelove Fenomenologije, koju Feuerbach uopce nije razumio, nema boljeg svjedoka do Marxa u »Ekonomsko-filozofskim rukopisima«: velicinu Fenomenologije Mane je vidio upravo u tomu sto ona >~shvaca sustinu rada, a predmetnog eovjeka, istinskog eovjeka, jer je zbiljski, shvaca kao rezultat svoga vlastitog rada« (MEGA I, 3, str. 156).* Tako ta recenica ponajbolje tumaci spomenuti manko pukog opafajuceg materijalizma, ukljueujuci i Feuerbacha: dotadasnjem materijalizmu nedostaje trajno oscilirajuci odnos subjekt-objekt koji se zove rad. Upravo stoga shvaca on predmet, zbilju, osjetilnost samo »U obliku objek:ta«, uz izostavljanje »ljudske-osje-

I .

' ····.1·.···

:

·I

.·1:

*

Prijevod cltlranog mjesta preuzet je iz: Marx/Engels, Rani radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zagreb 1976, s. 320 (op. prev.)

i

&.

299

i

tilne djelatnosti«. Hegelova je Fenomenologija nasuprot tomu, kao sto kaie Marx, stajala »na stajalistu modeme nacionalne ekonomije« (I. c. str. 157).* A Feuerbach je, ~bog ne-djelatnoga, jos promatraekoga u svojem materijalizmu, spoznajnoteorijski stajao jos na stanoviitu robovlaisnickog iLi pak kmetovskog drustva. Pri tomu Marx, .dakako, jasno pokazuje kako gractanska djelatnost jos nije potpuna, prava. Ona to ne moze biti, jer ona je upravo pricinom rada, jer proizvodnja vrijednosti nikada ne potjece od .poduzetnika, nego od seljaka, zanatlije, napokon od najamnog radnika. I jer apstraktno, postvareno, nepregledno kruzenje robe na slobodnom tr!iStu nije dopustalo drugo do na kraju pasivnog, izvanjskog, apstraktnog odnosa prema njemu. Stoga teza 1 naglasuje: ~ spoznajnoteorijski refleks djelatnosti mogao je biti samo apstraktan, »jer idealizam, naravno, ne zna za zbiljsku, osjetilnu djelatnost kao takvu«. Pa ipak, i gradanski materijalist Feuerbach, koji se hoce odmaknuti od apstraktnog misljenja, koji umjesto postvarenih misli traE zbiljske predmete, izostavlja iz tog zbiljskog bitka ljudsku djelatnost; on ne shvafa »nju samu kao predmetnu djelatnost«. To se uvjerljivo dalje izvodi u uvodu »Njemackoj ideologiji«: »Feuerbach govori osobito o opa!anju prirodne nauke, spominje 'tajne koje SU ocigledne 'Sarno oku fizieara d kemieara; ali gdje bi bila .prirodna nauka bez industrije i trgovine? I sama ova ,cista' prirodna nauka dobija svoju svrhu .kao i svoj materijal tek trgoviinom i industrijom, osjetilnom djelatnoscu ljudi. Ova djelatnost, ovaj neprekidni rad i stvaranje, ova proizvodnja, do takvog je stupnja osnova osjetilnog svijeta, kako on sada postoji, da bi Feuerbach zatekao ogromnu promjenu ne samo u prirodnom svijetu, nego uskoro ne bi na§ao ni cijelo eovjeeanstvo, ni vlastitu mogucnost opafanja, stoviSe, ni svoju vlastitu egzistenciju, kad bi ova djelatnost bila prekinuta ma i za jednu godinu. Svakako, prioritet vanj1ske prirode pri tome ostaje i, razumije se, svc je ·to nepr.imjenljivo na prvobitne, uslijed generatio • Isto

300

aequivoca proizvedene ljude; ali ovo razlikovanje ima samo utoliko smisla ukoliko covjeka promatramo kao nesto sto je razlicito od prirode. Uostalom, ova priroda koja prethodi ljudskoj historiji nije priroda u kojoj EVi Feuer.baoh, to je priroda koja danas nigdje viSe ne postoji, izuzevsi mozda na australskim koraljnim ostrvima novijeg porijekla, da:k1le ne postoji ni za Feuerbacha« (MEGA I, 5, str. 33. i dalje).* Kako li je odlucno ljudski rad, koji u Feuerbacha upravo kao predmet posve ostaje bez zavicaja, •tim recenicama istaknut kao vafan, ako ne 1i najva!niji predmet u svijetu sto okrmuje ljude. Prema cemu, dakle, bitak, koji uvjetuje sve, sada sam ima u sebi djelatne ljude. To donosi posve iznenadujuce posljedice, zbog njih postaje osobito vafoom teza 3 - ne samo ·protiv Feuerbacha nego takoder protiv vulgamih marksista. U toj su istinski predmetnoj svezi stoga vrijedna pa!nje dva daljnja pojma »osjetilnog svijeta«, jedan los i jedan sto se cesto pogrefao shvaca, oni najpdsnije .pripadaju toj svezi. Odnose se, naime, na ljubimce empirista iii pak na adute onog opafanja, navodno otuc:ienog od djelatnosti, koje vidi samo »Okolnosti« kao ono ·sto okru!uje eovjeka. To je na jednoj strani takozvana danost, pojam osobito objektski, pa mu je dakle smisao prividno materijalisticki. Ali bez obzira na to sto je on prema znacenju uzajamni pojam koji ne bi vrijedio kad ne bi bilo subjekta, pojam kojemu se jedino nesto daje i1i mofo dati, - u svijetu sto tvori okolis eovjeka jedva da ima danoga koje isto tako ne bi bilo i obradeno. Stoga Marx govori o »gracti«, kao sto nju prirodna znanost dobiva tek posredstvom trgovine i industrije. Uistinu pak, jewno povdinsko promatranje vidi dano; uz nesto se udubljivanja, naprotiv, otkriva da nijedan predmet naseg normalnog okolisa niposto nije neko cisto datum. Taj se okoli§, §tovi§e, pokazuje krajnjim rezultatom predasnjih radnih procesa, i eak sirovina za nj, povrh toga §to je potpuno promijenjena, bila je radom izvutena iz sume,

* Prljevod citiranog mjesta preuzet je lz: Marx/Engels, Rani radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zagrb 1976, s. 391 i d. (op. prev.) 301

!111

terijaliste; ali ono zato daje ljudskoj svijesti najrealnije mjesto u »okolnostima«, dakle upravo unutar vanjskog svijeta koji ta svijest suoblikuje. Mehanisticka teorija sredine tvrdi »da su ljudi proizvod okolnosti i odgoja, da su dakle promijenjeni ljudi proizvod drugacijih okolnosti i izmijenjenog odgoja«. Nadmasujuci to jednostrano, cesto takoder posve naturalisticko uccnje o odslikavanju (sredina znaci tlo, klima), teza 3 sada iznosi istinu, tako nadmocnu do tada uobieajenom materijalizmu, istinu »da ljudi takoder mijenjaju okolnosti i da odgajatelj sam mora biti odgajan«. Po sebi se razumije kako to ne znaci da bi se ta promjena okolnosti mogla, eto, dogac1ati bez obzira na onu objektivnu zakonitost sto vefe takoder faktor subjekta i aktivnosti. Marx oko te tocke vodi, naprotiv, rat na dva fronta, on se bori jednako protiv mehanisticke teorije sredine, koja svdava u fatalizmu bitka, kao i protiv idealisticke teorije subjekta, koja svdava u pucizmu, a u najmanju ruku u pretjeranom optimizmu djelatnosti. Tako jedno mjesto iz »Njemacke ideologije« sasvim upotpunjuje teza 3, i to na temelju najblagotvornijeg uzajamnog pokretanja ljudi i okolnosti, subjekt-objekt posredovanja one vrste sto trajno uzajamno djeluje, trajno je dijalekticka. Na taj nacin sto se u povijesti »na svakom stupnju zatice materijalni rezultat, suma proizvodnih snaga, historijski istvoren odnos ljudi prema prirodi i medusobno, sto se svakoj generaciji od njene prethodne predaje, masa proizvodnih snaga, kapitala i okolnosti, koje, dodu§e, s jedne strane modificira nova generacija, a s druge strane joj te okolnosti propisuju njene vlastite fivotne uvjete i daju odredeni razvitak, specijalni karakter, tako da okolnosti isto toliko cine ljude koliko i ljudi okolnosti« (MEGA I, 5, str. 27. i dalje).* Kao sto smo rekli, na tom se mjestu posebno naglduje uzajamni utjecaj subjekta i objekta, takoder i uz cujno isticanje relacije okolnost - eovjek ispred one obratne, ali tako da covjek i njegova djelatnost svagda ostaju

istesana iz stijene iii izvadena iz dubine zemlje. Toliko o prvom adutu pasivnosti, koji ocito nije adutom, nego vrijedi i nadigrava samo u okviru povrsinskog stanovista. Drugi adut opaianja navodno otudenog od djelatnosti prije svega upotrebljava jedan zacijelo potpuno legitiman, dapaee odlueno materijalisticki pojam, naime prius bitka pred svijesti. Spoznajnoteorijski, taj se prius iskazuje kao vanjski svijet sto postoji neovisno o ljudskoj svijesti, historijski pak - kao prioritet materijalne baze pred duhom. Ali Feuerbach je tu istinu i opet jednostrano ukrutio, mehanisticki ju je pretjerao, izostavivsi i ovdje djela:tnost. Neovisnost bitka o svijesti niposto nije u oblasti normalnog ljudskog okolisa isto sto i neovisnost bitka o ljudskom radu. StoviSe, uslijed posredniStva rada s vanjskim svijetom neovisnost se tog vanjskog -svijeta o svijesti, njegova predmetnost, nimalo ne dokida, nego se upravo time konacno formulira. Jer kao sto je sama ljudska djelatnost predmetna, dakle ne ispada iz okvirfl vanjskog svijeta, tako je i posredovanje subjekt-objekt, kada se dogada, isto tako komad vanjskog svijeta. I taj dio vanjskog svijeta takoder egzistira neovisno o svijesti, buduci da se, dakako, sam ne pojavljuje u formi subjekta, ali zacijelo niti samo •U formi objekta«. Nego on predstavlja upravo uzajamno utjecanje posredovanja subjekta i objekta, na taj naCin sto, doduse, posvuda bitak odreduje svijest, ali upravo historijski odlueujuci bitak, naime ekonomski, sadr· fava opet izvanredno mnogo objektivne svijesti. Za Feuerbacha je pak citav bitak autarkican prius kao cisto predljudska baza, prirodna baza, s covjekom kao cvijetom, ali upravo samo kao cvijetom, ne kao zasebnom prirodnom silom. Ljudski nacin proizvodnje, razmjena tvari s prirodom Ito se dogac1a i regulira u procesu rada, eak odnosi proizvodnje kao baza, sve to, mec:tutim, i samo ocito ima u sebi svijest; isto tako materijalnu bazu u svakom drustvu ponovo aktivira nadgradnja svijesti. $to se tice uzajamnog utjecanja u toj relaciji bitak-svijest, uza sav prioritet ekonomskog bitka, o tomu daje izvrsno razjdnjenje upravo teza 3. To je razjasnjenje koje, dodule, ne raduje vulgarne ma·

* Prijevod

l' err

I 11

I

cltlranoir mjesta preuzet je lz: Marx/Bngels, Rani

radovi, peto lzdanje, Naprijed, ZaiI'Cb 1976, 1. 384 (op. pr.)

303

302

.

J

onim specifienim historijske baze, tvore dapace, tako reci, njezin korijen i jednako tako njezinu preobrazivost. Cak i ideja (u teoriji) biva, prema Marxu, materijalnom snagom, ako zahvati mase; kako li je tek takvom snagom tehnickoiJoliticka promjena okolnosti, i kako li jasnim biva takoder ovako shvaceni faktor subjekita unutar materijalnog svijeta. Izvjesnu posljednju razradu uz tezu 3 daje »Kapital«, prevracajuci covjeka sad vec sasViim odlucno u vanjski svijet, daipace u prirodu: »On pokrece prirodne snage svoga tijela, ru:ke i noge, glavu i saku da bi prirodnu materiju prilagodio obliku upotrebljivom za njegov zivot. Time sto ovim kretanjem djeluje na prirodu izvan sebe i mijenja je, on ujedno mijenja i svoju vlastitu prirodu ... I sama zemlja postaje sredstvo za rad, ali da bi ona slufila kao sredstvo za rad u zemljoradnji treba opet citav niz drugih sredstava za rad i relativno vec jako razvijena radna snaga« (Das Kapital I, Dietz, 1947, s. 185, 187).* Time se, dakle, sama ljudska djelatnost sa svojom svijescu razjafojava kao dio prirode, k tomu najvafaiji, upravo kao preobrafavajuea pra.ksa bas na bazi materijalnog bitka koji opet primarno uvjetuje svijest sto slijedi. Onaj Feuerbach koji niposto nije osjecao revolucionarni poziv, koji se nikada nije uzdignuo ni iznad eovjeka kao naravskog generickog bica, nije imao nimalo smisla za taj uvecani, za ljudsku aktivnost uve~ani .prius prirode. To je napokon i razlog zbog kojega se u njegovu cisto promatrackom materijalizmu ne pojavljuje povijest i zbog cega on ne moze prebroditi kontemplativno ponasanje. Tako njegov odnos prema objektu ostaje anticko-aristokratskim, u konzekventnoj suprotnosti s patosom eovjeka kojeg je on - i opet samo cisto teorijski i kao puki cvijet postojece prirode - stavio u srediste svoje kritike religije (i nijedne druge). Stoga on s visoka gleda na praksu, koju poznaje samo kao prostackii posao: »Prakticko je opafanje prljavo, egoizmom okaljano opafanje« (Feuerbach, Das Wesen des Chris-

tentums, 1841, str. 264). To je ono mjesto na koje se Marx u tezi 1 poziva na kraju, kada kafe da Feuerbach »praksu shvaca i fiksira samo u njenom prljavo judejskom pojavnom obliku«. A koliko li je oholosti te vrste bilo tek kasnije, kad se sve viSe ideoloski utuvljivalo »Opafanje uprljano egoizmom«, takozvano cisto opafanje, zatim takozvana istina radi same sebe. Koliko li je tu nastalo »ekvestricke znanosti«, uznosite, au dessus de la melee (osim iznad prljavstine u samoj sebi); koliko li aristokracije znanja (bez aristoi), zaklete s puno razumijevanja prljavoj praksi, kloneci se prave. Sluteci to, Marx je vec nasuprot onako cistom nerazumijevanju poput Feuerbachova istaknuo patos »revolucionarne, prakticko-kriticke djelatnosti«. Na taj nacin Marx upravo kao materijalist, upravo unutar samog bitka, naglafaje subjektivni faktor proizvodne djelatnosti kao onaj sto je, isto kao i objektivni, predmetnim. A to ima goleme, upravo i anti-vulgarnomaterijalisticke posljedice; zbog njih je ovaj dio Teza o Feuerbachu osobito dragocjen. Ako se ne pojmi sam faktor rada, ne mofo se u ljudskoj povijesti pojmiti prius bitak koji niposto nije factum brutum iii danost. On se pogotovu ne moze posredovati s najboljim od djelatnih opafanja, s kojim se zakljucuje teza 1: s »revolucionarnom, prakticki-kritickom djelatnoscu«. Radni covjek, taj u svim »Okolnostima« ziv odnos subjekt-objekt, u Marxa odlucno pripada takoder materijalnoj bazi; i subjekt u svijetu jest takoc'.ter svijet. Antropolofko-historijska grupa: Samootudenje istinski materijalizam

1

t

'!.

···11 ..

I

Teze 4, 6, 7, 9, 10

'

"

Ovdje se priznaje to da je ljudski neprestano izlaziti iz otudenja. Teza 4 naznaeuje temu: Feuerbach je razotkrio samootudenje u njegovu religioznom liku. Njegov se rad sastojao, dakle, u tomu »da religijski svijet svede na njegovu svjetovnu osnovu. Ali«, nastavlja Marx, »On ne vidi da nakon zavdavanja toga posla preostaje

• Prijevod citiranog mjesta preuzet je iz: Karl Marx, Kapital, Kultura, 1974, s. 127 i 129 (op. prev.)

i1

304

J

305

,j ~.

~

..

jos da se uradi ono glavno.« Feuerbach je bio sveo religiozno bice, kao sto tocnije odreduje teza 6, na svjetovnu osnovu utoliko sto ga je sveo na ljudsko bice. To je bio po sebi znaeajan pothvat, pogotovu zato sto je ostro zapazio udio ljudskih folja. Feuerbachova je »antropoloska kritika religije« izvodila citavµ transcendentnu sferu iz fantazije o foljama: bogovi su zelje srca preobrazene u zbiljska bica. Uslijed te hipostaze zelja ujedno nastaje udvostrucenje svijeta u jedan imaginaran i jedan zbiljski svijet; pri cemu covjek svoju najbolju bit otpravlja iz ovostranoga u nadzemaljsko onostrano. Valja, dakle, okoneati to samootudenje, to jest posredstvom antropoloske kritike i naznake porijekla nebo ponovo privesti eovjeku. Ali tu se uplece Marx.ova dosljednost, koja se nije zaustavila pri apstraktnom genusu eovjek, klasno-povijesno potpuno nerasclanjenom. Feuerbach, koji je tako jako prekoravao Hegela zbog njegova postvarenja pojma, doduse lokalizira svoj apstraktni genus fovjek empirijski, ali samo na taj nacin da ga ostavlja svojstvenim pojedinom individuu, slobodno od drustva, bez socijalne povijesti. Stoga teza 6 naglasuje: »Ali ljudska sustina nije apstraktum koji je svojstven pojedinaenoj individui. U svojoj zbiljnosti ona je sveukupnost drustvenih odnosa.« Stovise, Feuerbach s tim svojim 5upljim svodom izmedu pojedinog individuuma i apstraktnog humanuma (uz izostavljanje drustva) jedva da je drugo do epigon stoe i njezina naknadnog utjecaja na prirodno pravo, u okviru ideja tolerantnosti gradanskog novoga vijeka. I stoicki se moral, poslije propasti grcke javne polis, bio sveo na privatan individuum: to bijase, kaze Marx u svojoj doktorskoj disertaciji, »sreca svojeg vremena; tako nocni leptir, kad zade opce sunce, trafi svjetlost svjetiljke privatnoga« (MEGA I, 1/1, str. 133). Ali u stoi se, na drugoj strani, apstraktni genus covjek trebao afirmirati, uz preskakanje svih drustvenonacionalnih odnosa, kao jedino univerzalno iznad pojedinih individua, kao mjesto communis opinio, recta actio u svim vremenima, u svih naroda: to jest kao opci dom ljudi, urec:ten da bude isto tako opce-dobrim svjetskim domom.

'' r!

I

&~mo,

taj dom ljudi ne bija8e isceznula polis, nego, napola, kozmopolitski Rimsk.i imperij - s uslufnom icleologijom - Pax romana, napola pak - uz apstraktnu utopiju - bratski eovjeeanski savez individua postalih tnudrima. Tako nije bez razloga nastao na dvoru Scipio~a mladega pojam humanitas, ujedno i kao rodni i kao vrijednosni pojam, a njegovim zacetnikom bijase stoik Panetije. Feuerbach je pak sada s apstraktnim genusom covjek preuzeo nadasve novostoicizam, onakav kaltav se - i opet sa 5upljim svodom izmedu individuuma i opcenitoga - bio pojavio u gradanskom novomu vijeku. I to na kraju u apstraktno-uzvisenom pojmu citoyena i u Kantovu patosu covjeeanstva uopce, koji je citoyena reflektirao njemacki-moralno. Individui su novoga vijeka, dakako, kapitalisti, niposto stoicki stupovi-privatnici, i njihovo universale ne bijase anticka ekumena, koja je trebala ugasiti narode, nego bijase upravo uz idealizaciju anticke polis - generalnost gradanskih prava eovjeka k tomu jos s apstraktnim citoyenom, tim moralno-humanim idealom vrste. Pa ipak, tu ima vafnih ekonomski uvjetovanih analogija (inace ne bi bilo novo-stoicizma u sedamnaestom i osamnaestom stoljecu): tu kao i tamo drustvo je atomizirano u individue, tu kao i tamo uzdife se natl njima apstraktan genus, apstraktan ideal eovjefanstva, ljudskosti. Ali Marx kritizira upravo taj abstractum povrh pukih individua, definira ljudsku bit upravo kao »sveukupnost drustvenih odnosa«. Stoga se teza 6 okrece jednako protiv Feuerbachova bespovijesnog promatranja ljudskosti kao i - s tim u vezi - protiv cisto antropoloskog rodnog pojma tog eovjefanstva, kao opcenitoga koje naprosto prirodno okuplja mnoge individue. Vrijednosni pojam eovjeeanstvo Marx jos, dakako, potpuno zadrfava; na primjer, razgovijetno u tezi 10. Izraz •realni humanizam«, s kojim poCinje predgovor »Svetoj porodici«, »Njemacka ideologija« doduse napusta, u vezi s odricanjem od bilo kakva ostatka gradanske demokracije, u vezi sa zauzimanjem proletersko-revolucionarnog stanoviha, uz stvaranje dijalekticki-historijskog materijalizma. Ali teza 10 unatoc tomu kafe, s punim vrijed-

307

306

......

'.•. ·.. · .

I !I

,j ~

drustvene. Sarni su drustveni odnosi rastrgani i podijeljeni, pokazuju jedno dolje i gore, pokazuju borbe izmedu tih dviju klasa, takoc:ter maglovite ideologije onoga gore, medu kojima je religiozna samo jedna od mnogih. Naci to »blize« svjetovne osnove - koje je i s!mo ovostranost nasuprot Feuerbachovoj apstraktno-antropoloskoj ovostranosti, bijase za Marxa upravo rad koji je poslije onog glavnoga jos preostao da se obavi. Oko za to nije imao od povijesti otudeni, nedijalekticki Feuerbach, ali ga ima teza 4: »Cinjenica naime da se svjetovna osnova sama od sebe uzdize i da sebi fiksira samostalno carstvo u oblacima, mofe se objasniti samo iz samopodvojenosti te svjetovne osnove koja protivrjeci sama sebi. Ovu osnovu treba dakle najprije razumjeti u njenoj protivrjecnosti, a zatim je prakticki revolucionirati uklanjanjem protivrjeenosti. Tako na primjer, posto je otkriveno da je zemaljska porodica tajna svete porodice, mora se prva teorijski kritizirati i prakticki izmijeniti.« Kritika religije, dakle, da bi bila istinski radikalna, to jest, prema Marxovoj definiciji: da bi stvari uhvatila za radix, »korijen«, zahtijeva kritiku odnosa na kojima se temelji nebo, kritiku njihove bijede, njihove protivrjecnosti i njihova lafnog, imaginarnog rjesenja protivrjeenosti. Vee u »Uvodu kritici Hegelove filozofije prava« iz 1844. Marx je to formulirao tako uvjerljivo i nedvosmisleno: »Kritika religije zavr8ava . . . kategorickim imperativom: da se sruse svi odnosi u kojima je eovjek ponifeno, ugnjeteno, napusteno, prezreno bice« (MEGA I, 1/1, s. 614. i dalje).* Tek poslije tog takoder i prakticki revolucionarnog nastavka kritike postife se stanje kojemu vise nisu potrebne iluzije, ni kao zavaravanje, ali ni kao nadomjestak: »Kritika je potrgala imaginamo cvijece s lanca ne zato da bi covjek nosio lanac bez fantazije, bez radosti, nego da bi lanac odbacio i brao !ivi cvijet« (1. c. s. 608).** Upravo se radi toga mora najprije otkriti zemaljska porodica kao tajna nebeske, pa onda

nosnim naglasavanjem suprotstavljanja humanistickoga, dakle jednog »realnog humanizma«, koji, medutim, vrijedi i ostavlja se da vrijedi samo kao socijalisticki: »StanoviSte je starog materijalizma ,gradansko' drustvo; stanoviSte novoga je ljudsko drustvo iii podrustvljeno covjeeanstvo.« Humanum, dakle, nije prisutno posvuda u svakom drustvu »kao unutrasnje, nijemo opce koje mnoge individue naprosto prirodno povezuje«, i uopce nije prisutno ni u jednom postojecem opcem, ono se, naprotiv, nalazi u teskom procesu i stjece se jedino zajedno s komunizmom, kao on sam. Upravo stoga novo, proletersko stanoviste tako malo obesnazuje vrijednosni pojam humanizam da ga prakticki uopce tek ono pusta da dode kuci; i sto je socijalizam znanstveniji, to je konkretnija upravo briga za covjeka u njegovu sredistu, realno ukidanje covjekova samootudenja njegovim ciljem. Zacijelo, mec:tutim, ne ciljem u Feuerbachovoj maniri, uzetim kao apstraktni genus, snabdjeven preuzviSenim humanim sakramentima po sebi. Stoga Marx preuzima u tezu 9 bas motiv iz spoznajnoteorijske grupe teza u ovom slucaju contra Feuerbachove antropologije: »Najvise do cega dolazi promatracki materijalizam, to jest materijalizam koji osjetilnost ne shvaca kao prakticku djelatnost, jest opafanje pojedinih individua u ,gradanskom drustvu'.« Time je konacno notirana jedna klasna pregrada, ista pregrada koja je u Feuerbachovoj teoriji spoznaje zaprijecila pristup revolucionamoj djelatnosti, u njegovoj pak antropologiji pristup povijesti i drustvu. Otuda to sto Marx Feuerbachovu antropologiju kao kritiku religioznog samootudenja vodi dalje, nije samo konzekvencija, nego je vracanje iz zaearanosti, i to samog Feuerbacha ill posljednje, antropoloske fetisizacije. Tako Marx vodi od generalno-idealnog covjeka preko pukog individuuma na tlo zbiljskog eovjecanstva i moguce ljudskosti. Za to je bio nufan pogled na procese na kojima se otudenje zaista temelji. Ljudi ne podvajaju svoj svijet samo stoga sto imaju rastrganu, !eljnu svijest. Ta svijest, zajedno sa svojim rellgioznim odrazom, potjece, naprotiv, iz jedne mnogo bU!e podvojenosti, naime one

,, Ji 1:1:

• Prljevod cltlranos mjesta preuzet je lz: Marx/Ensels, Rani radovi, peto lzdanJe, Naprijed, Zagreb 1976, 1. 99 (op. prev.) •• Prljevod cltiranos mjesta preuzet jc ibidem, 1. 91 (op. prev.J I'

309

308

...._

dalje sve do one sazrele ekonomsko-materijalisticke »Znanosti o tajnama« kojoj Marx zatim u »Kapitalu« daje da kaie: »Uostalom, dovoljno je samo malo poznavati historiju rimske republike, pa znati da historija zemljHnog posjeda cini njenu zakulisnu historiju« (Das Kapital I, Dietz, 1947, s. 88).* Dosljedno tomu, analiza religioznog samootudenja, da bi bila istinski korjenita, nacelno vodi preko ideologija do potanje uloge drfave, do najveCih potankosti politicke ekonomije, i tek tu stize do realne »antropologije«. Stize do nje kao realni drustvenoznanstveni uvid U »Odnos covjeka prema eovjeku i prema prirodi«. Buduci da je, kao sto poentira teza 7, »Samo religiozno osjecanje drustveni proizvod«, ne mo:Ze se, dakle, i ne smije povrh proizvoda zaboraviti proizvodenje, kao sto to cini nehistorijski, nedijalekticki Feuerbach. Upravo na ovu posljednju polovienost, dakle neoddivost Feuerbachova razluCivanja, odnosi se jos i ovo mjesto u »Kapitaluc: »Doista je mnogo lakse putem analize naci zemaljsku jezgru religioznih maglovitosti, nego obrnuto iz datih odredenih stvarnih zivotnih prilika fr.vesti njihove vjerske idealizirane oblike. A ova posljednja metoda je jedino materijalisticka, dakle naucna. Mane apstraktnog prirodno-naucnog materijalizma, koji iskljucuje historijski proces, opafaju se vec na apstraktnim i ideolo§kim predstavama njegovih prvaka cim se usude izici izvan svoje strucnosti« (Das Kapital I, Dietz, 1947, s. 389).** Dalje: »Kod njega« (Feuerbacha) »Se materijalizam i historija potpuno razilaze«,*** kafe »Njemacka ideologija«, statuirajuCi time temeljnu razliku izmedu dijalekticki-historijskog materijalizma i starog mehanickog: »Ukoliko je Feuerbach materijalist, kod njega se historija ne zbiva, a ukoliko uzima u obzlr historiju, on nije materijalist« (MEGA I, 5, str. 34).*** Sam je Feuerbach

* Prijevod

citiranog mjesta preuzet je lz: Karl Mar.tt, Kapltal, Kultura, 1947, s. 46, biljeika (op. prev.) ** Prijevod citiranog mjesta preuzet je lz: Karl Marx, Kapltal, Kultura, 1947, s. 298, biljelka (op. prtw.} *** Marx/Engels, Rani radoVi, Kultura, Zqreb 1976, s. 392 (op,

prev).

tb bio izrazio tako da je on prema natrag (dakle sto

' se tice prirodne baze) materijalist, ali prema naprijed

(tlakle sto se tice etike i cak filozofije religije) idealist. " tJpravo izostavljanje drustva, povijesti i njihove dijal~ktike u Feuerbachovu materijaUzmu, upravo time uzrbkovano izostajanje fivota u starom mehanickom ma~rijalizmu, koji je Feuerbach jedino poznavao, nufoo q-vjetuje u tog filozofa, na kraju njegove filozofije, , lieki zbunjeni idealizam. On se prepoznavao u njegovoj ' !ivotnoj etici, on se pokazuje u zahtjevima za nekakvom praznicki-bratskom osjetljivosti. Tu i opet vlada, kao sto kaze teza 9, jedino »Opafanje pojedinih individua u ,grac:tanskom drustvu'«, ali se i opet primjecuje u Feuerbacha prividno likvidirana religija, kao religija koju je on samo antropoloski izveo, ne drustveno kritizirao. I to na nacin da Feuerbach zapravo nije kritizirao religiozne sadrfaje, nego bitno samo njihovo premjestanje t1 ·onostrano i tako slabljenje covjeka i njegova ovostranoga. Ukoliko je on time htio »ljudsku narav« podAjetiti na njezino rasuto blago, onda se u toj redukciji Jpak nesumnjivo kriju problemi. Tko bi htio zanijekati Upravo dubinu humanosti, humanost dubine u umjetMsti nabijenoj religijom, u Giotta, u Griinewalda, u Bacha i napokon mofda jo§ u Brucknera? Ali Feuerbach, sa srcem, bratskim srcem i dusevnom bolju kojtij nema ravne, od svega toga pravi gotovo neku vrstu slobodnoreligijske pektoralne teologije. Povrh toga, on 1 u neizbjefaoj praznini svojeg •idealizma prema naprijed« ostavlja gotovo .sve atribute boga oca, tako reci, tao kreposti po sebi, i u njega se bri§e samo nebeski bog. Tada umjesto: bog je milostiv, on je ljubav, svemoguc je, cini cuda, usli~uje molitve - mora neminovno stajati: milosrde, ljubav, svemoc, cudotvorstvo, usli§enje molitava jesu bofanski. Prema ~emu se, dakle, zadrfava ~itav teoloski aparat, on je samo preseljen sa svojeg mjesta na nebu u neki apstraktan kraj s postvarenim vrlinama »prirodne baze«. Ali na taj nacin ilije nastao problem: humano nasljede religije, sto je Feuerbach zacijelo imao na umu, nego se pojavila religija po snlfertoj cijeni, za ljubav filistarstva navike

310

311

......

,;;I

J;.,

11.

lose oslobodenog earolije, sto je Engels s pravom pokazao na Feuerbachovim ustajalim ostacima religije. Marksizam, naprotiv, nije, ni sto se tice religije, »idealizam prema naprijed«, nego je materijalizam prema naprijed, potpunost materijalizma bez neba lose lisenog earolije, koje bi to_boz valjalo dovesti na zemlju. lstinski totalno razjasnjenje svijeta iz sama sebe, koje se zove dijalekticko-historijski materijalizam, sadriava i postavku o preobrafaju svijeta iz sama sebe. U onostrano za tegobu, koje nema upravo nista zajednicko s onostranim mitologije, pogotovu njezinim sadriajima Gospoda ili Oca.

Grupa teorija-praksa: Dokaz i potvrda Teze 2, 8

Ovdje se ne priznaje to da je misao blijeda i nemocna. Teza 2 stavlja nju iznad osjetilnog opa!anja, kojim se i o koje ona samo podupire. Feuerbach bijase ocrnio misao, jer da ona odvodi od pojedinacnoga uopce; to bijase nominalisticka ocjena. Ali u Marxa misao uopce ne cilja u lose opce, apstraktno, nego obratno: otvara bas posredovanu, bitnu svezu pojave kao svezu koja je pukom osjetilnomu na pojavi jos zatvorena. Misao, koju Feuerbach dopusta samo kao apstraktnu, tako je upravo kao posredovana misao konkretnom, dok je, obratno, apstraktnim nemisaono osjetilno. Misao, doduse, mora ponovo navoditi na OP!ilfanje, da bi se na njemu, kao proniknutom, dokazala, ali to opa!anje niposto nije Feuerbachovo pasivno, neposredno opa!anje. Dokaz mofo, naprotiv, pocivati samo u posredovanosti opafanja, dakle jedino u onoj osjetilnosti koja je teorijski obrat!ena i tako postala stvar za nas. To je pak na kraju osjetilnost teorijski posredovane, teorijski dobivene prakse. Tako je funkcija misljenja djelatnost, jos viSe nego sto je to osjetilno opa!anje, ona je kriticka, prodorna, otkrivacka djelatnost; i stoga je najboljim dokazom - prakticka provjera tog otkljucavanja. Kao sto je svaka istlna istinom radi neke svrhe,

it'

'

312

i nema istine radi same sebe, osim kao samoobmane ili naklapanja, tako nema ni potpuna dokaza neke istine iz nje same koji bi ostao pukim teorijskim dokazom; drugim rijecima: nema teorijski-imanentne mogucnosti potpunog dokaza. Cisto teorijski mofo se izvesti samo parcijalan dokaz, ponajcesce jos u matematici; ali i tu se on pokazuje samo parcijalnim dokazom specificne vrste, buduci, naime, da ne nadilazi puko unutarnje »podudaranje«, logicki-konzekventnu »toenost«. Ali toenost jos nije istina, to jest: odslikana zbilja kao i moc da se zahvati u zbilju sukladno njezinim spoznajnim agensima i zakonitostima. Drugim rijecima: istina nije jedino odnos teorije, nego odnos teorije-prakse u cjelini. Tako teza 2 objavljuje: »Pitanje da Ii je ljudskom misljenju svojstvena predmetna istina nije pitanje teorije, nego je prakticko pitanje. U praksi eovjek mora dokazati istinu, to znaci zbiljnost i moc, ovostranost svojeg misljenja. Spor o zbiljnosti ili nezbiljnosti nekog misljenja koje se izolira od prakse, cisto je skolasticko pitanje.« $to ce reci skolsko u smislu zatvorene imanentnosti misli (ukljucivsi mehanicki-materijalisticku misao); taj kontemplativni internat bijase prostorom svih dotadasnjih pojmova istine. Sa svojim odnosom teorija-praksa teza je 2, dakle, posve stvaralacka i nova; dotadafoja filozofija izgleda ,spram toga doista »skolasticki«. Jer, kao sto je spomenuto, iii anticka i srednjovjekovna teorija spoznaje nije reflektirala djelatnost, iii pak djelatnost kao gradanski-apstraktna nije bila istinski posredovana sa svojim objektom. U oba slucaja, i u doba antickog i feudalnog preziranja rada i u doba gra<1anskog etosa rada (bez konkretnosti rada}, praksa je, i tehnicka i politicka, u najboljem slucaju vrijedila kao •primjena« teorije. Ne kao posvjedocenje teorije, da je ona konkretna, kao u Marxa, ne kao prefunkcioniranje kljuca u polugu, istinskog odslikavanja u zahvat §to vlada bitkom. Tako prava misao i cin pravoga postaju napokon jednim te istim. Djelatnost, k tomu pristran stav, vec je unaprijed u toj misli, pa se prema tomu kao istinit zakljucak opet pojavljuje na kraju. Boja tog otkljuca-

ii qi

~~!II

313

....._

&

vanja u tom je zakljucku njegova vlastita, nije doUa naknadno, niotkuda. Svaka filozofskopovijesna konfrontacija potvrduje da je u ovom slueaju odnos teorija-praksa novum nasuprot pukoj »primjeni« teorije. Cak i tada kad je dio teorije vec bio usmjeren na praksu: tako u Sokrata, tako u Platona kad je htio na Siciliji provesti svoju utopiju dr:fave, tako u stoi s logikom kao pukim zidom, fizikom kao pukim stablom, etikom pak kao plodom. Tako u Augustina, utemeljitelja prostora za srednjovjekovnu papsku crkvu, tako potkraj srednjega vijeka u Williama Occama, nominalistickog destruktora papske crkve u korist nacionalnih drfava na usponu. Nema sumnje da je u svih njih bila u pozadini neka drustveno-prakticka zadaca, ali teorija je usprkos tome provodila svoj zaseban apstraktan, prakticki neposredovan zivot. Ona se, radi »primjene«, spustala do prakse samo poput vladara do naroda, u najboljem slueaju kao ideja radi svojeg iskoristenja. Cak i u Bacona, u strogom gradanski-praktickom utilitarizmu novoga vijeka: on je, doduse, ucio da je znanje moc, citavu je znanost htio nanovo zasnovati i usmjeriti kao ars inveniendi, pa ipak tu pored sveg neprijateljstva prema cisto teorijskom znanju i kontemplativnoj spoznaji znanost ostaje autarhicnom, i promijeniti treba samo njezinu metodu. Promijeniti u smislu induktivnog postupka zakljucivanja, metodski usmjerenog pokusa; dokaz, medutim, ne pociva u praksi, ona, naprotiv, i tu vrijedi samo kao plod i nagrada istine, ne kao njezin posljednji kriterij i kao demonstracija. Jos manje slicnosti s Marxovim kriterijem prakse imaju mnoge »filozofije cina« sto SU potekle od Fichtea i Hegela, i zatim vraeajuci se opet Fichteu, iz lijeve Hegelove skole. Sama Fichteova »djelatnost cina« koja je doduse na vafoim nacionalnopolitickim punktovima pokazivala snagu i liniju, ipak se najzad svagda pretvarala u eter. Sluzila je na kraju samo tomu da svijet ne-ja obradom manje popravi negoli potpuno dokine. Tako reCi dokazanim bijase posredstvom te au fond svijetu neprijateljske »prakse« samo ionako vec utvrdeno ishodiste Fichteova ja-idealizma, all ne neka objektivna

istina sto se oblikuje zajedno sa svijetom i na njemu. Jos je ponajblize slutnji kriterija prakse stigao Hegel, i to, karakteristicno, na temelju odnosa rada u svojoj Feilomenologiji. Nadalje se u Hegelovoj Psihologiji dogada prelazak od »teorijskog duha« (opafanja, predodzbe, miSljenja) k antitezi 1:prakticki duh« (osjecaj, nagonska volja, naslada), iz cega bi zatim, sinteticki, trebao rezultirati »slobodan duh«. Tako se ta sinteza proklamirala kao volja koja zna za sebe, kao volja koja sebe misli i zna, koja napokon, u »razumnoj drfavi«, hoce sto zna i zna sto hoce. Isto se tako vec u Hegelovoj Logici nalazi neka nadredenost »prakticke ideje« »ideji promatranog spoznavanja«, utoliko sto prakticki dobromu ne pripada »Samo east opcenitoga nego tako4er i uopce zbiljskoga« (Werke V, str. 320. i dalje). »Sve to«, biljezi Lenjin, »U poglavlju ,!deja spoznavanja' ... , ~to nesumnjivo znaci da u Hegela praksa stoji kao ltarika u lancu pri analizi procesa spoznaje . . . Marx dosljedno nadovezuje neposredno na Hegela, kao kriterjj prakse uvodi u teoriju spoznaje; vidi Teze o Feuerbachu« (Aus dem philosophischen Nachlass, Dietz, 1949, str. 133). Hegel, medutim, na kraju svoje Logike, upravo kao i na kraju svoje Fenomenologije i izvedenog sistema, ipak vodi svijet (predmet, objekt, supstancu) natrag u subjekt gotovo isto tako kao i Fichte; pri cemu na kraju istinu ipak ne krunise praksa, nego »vraceno sjecanje«, »znanost pojavljenog znanja« i nista vise. Takoder i prema Hegelovoj euvenoj recenici, na kraju predgovora njegovoj Filozofiji prava, dolazi »filozofija ionako uvijek prekasno. Kao misao svijeta pojavljujc se ona tek u vrijeme nakon sto je zbilja do'trdila proces svojeg stvaranja i sebe dogotovila.« Mislilac zatvorenog kruzenja Hegel i antikvarnica nepokolebivo postojecega na kraju su tako pobijedlli dijalektickog mislioca procesa skupa s njegovom kripto-praksom. Preostaje jos - da bi se izmjerilo koliko je Marxova nauka o praksi bila odmaknula i u neposrednoj okolini njegove mladosti - praksa i ubrzo praktika hegelovske ljevice i onoga sto je s tim povezano. To bijase •Orufje kritike«, takozvana »filozofija cina«,

I

314

315

.....

iz doba mladog Manca. Pa ipak je upravo tu bitno djelovao samo uzmak od Hegelova objektivnog idealizma k Fichteovu subjektivnomu. Sam je Feuerbach to ustanovio na Bruni Baueru. Niz takozvanih filozofija cina zapoceo je s inace nc nezanimljivim spisom Cieszkowskog: »Prolegomena za historiozofiju«, 1838, spisom koji izricito prikazuje nufnim da se filozofija upotrijebi za mijenjanje svijeta. Tako se u tim »Prolegomenama« nalaze eak pozivi na racionalno istrazivanje tendencija povijesti; kako bi se moglo ispravno postupati; kako svjetsku povijest ne bi tvorili instinktivni, nego svjesni cini; kako bi se volja dovela na istu visinu na koju je Hegel bio doveo razum; kako na taj nacin ne bi stekla prostor samo pred-teorijska nego i poslije-teorijska praksa. Sve to zvuci znaeajno, ali je ipak ostalo samo deklarativno i bez ikakvih posljedica u daljnjim spisima Cieszkowskog, »interes buduenosti« postajao je u njega eak sve iracionalnijim, opskurnijim. Odricanje Cieszkowskog od spekulacije pretvorilo se u odricanje od razuma, djelatnost u djelatnost »djelatne intuicije«, a Citava je volja za buducnost na kraju zavrsila u nekoj teozofiji - amena u pravoslavnoj crkvi, izdanoj u vrijeme »Komunistickog manifesta«. U samom Marxovu krugu zivio je jos Bruno Bauer, takoc:ter jedna »filozofija cina«, eak filozofija sudnjega dana, in facto pak najsubjektivnija od sviju. Kada je reakcija pod Friedrichom Wilhelmom IV. stavila to iooruzje kritike« na kusnju, Bruno Bauer se bio odmah povukao natrag u individualizam, dapace u egocentricnost sto prezire mase. Bauerova »kriticka kritika« bijde samo carkom u mislima i izmedu njih, neka vrsta l'art pour l'art-prakse naduvenka sa samim sobom, iz toga je na kraju nastao Stirnerov »Jedini i njegovo vlasnistvo«. Sam je Marx ono odlucujuce o tomu rekao u ioSvetoj porodici«, kao sto se vidi, radi svoje vlastite stvari, u svrhu prave prakse i njezine nedvosmislenosti. U svrhu revolucionarne prakse: koja pocinje s proletarijatom, opskrbljena plodonosnim iz Hegelove dijalektike, a ne apstrakcijama iz iouvenule i obudovjele Hegelove filozofije« (MEGA I, 3, str. 189), cak iz Fichteova subjektivizma.

Fichte, kreposno srdit, ipak je jos svagda imao pred ocima energicne upute, pocevsi od »Zatvorene trgovacke drfave« do »Govora njemackoj naciji«, iz Njemacke je izfilozofirao Francuze; »kriticka kritika« jahala je, naprotiv, jedino u tattersallu samosvijesti. I, pribliZimo Ii se Mancu, onda je cak i kod Mosesa Hessa, u osnovi divnog socijalista, djelovanje imalo tendenciju da se oslobac:ta od drustvene djelatnosti, da se reducira na reformu moraine svijesti - jedna »filozofija cina« bez izgrac:tene ekonomske teorije iza sebe, bez voznog reda dijalekticki shvacene tendencije u sebi. Pojmovi prakse do Marxa potpuno se, dakle, razlikuju od njegove koncepcije teorije-prakse, od ucenja jedinstva izmedu teorije i prakse. I umjesto da praksa bude teoriji samo prilijepljena, dakle tako da misao Cisto znanstveno uopce ne treba svoju »primjenu«, da teorija i svoju samozivost i svoju imanentnu samodostatnost provodi dalje i u dokazu, - teorija i praksa i prema Marxu i prema Lenjinu upravo postojano osciliraju. Buduci da obje naizmjence i svaka sa svoje strane titraju jedna u drugoj, to praksa jednako pretpostavlja teoriju kao sto opet sama oslobac:ta i treba novu teoriju radi nastavljanja jedne nove prakse. Konkretna misao nikada nije bila vi!ie vrednovana nego tu, gdje je postala svjetlom za cin, i nigdje cin viSe nego tu, gdje je postao krunisanjem istine. Pri tomu i u miSljenju, buduci da ono pomafe, naskroz hoce prebivati toplina. Toplina samog htijenja biti od pomoci, toplina ljubavi prema :lrtvama, mr:Znje prema izrabljivaCima. Ti su osjecaji dapace stavili u pokret pristranost bez koje uopce nije moguce da neko istinsko znanje dobra Cina bude socijalisticko. Ali osjecaj ljubavi koji sam nije osvijetljen spoznajom pravi prepreku upravo cinu pomoci, kojemu bi se ipak htio otvoriti. On se suviSe lako nasicuje svojom vlastitom uzorno§cu, postaje maglom jedne nove prividno aktivne samosvijesti. U tom slueaju ne one l'art pour l'art-kriticke, kao u Brune Bauera, nego neke sentimentalno·nekriticke, postaje maglom zagu§ljivosti i ispraznosti. Tako u samog Feuerbacha: on je svaki put umjesto

316

317

....

i

1

--·.... prakse stavljao njezinu ekvivokaciju »Osjecanje«. On oslobada ljubav u opci osjecajni odnos izmedu ja i ti, on i tu objavljuje izostanak svake drustvene spoznaje povlacenjem prema samim pukim individuima i njihovu odnosu sto ih vjecno stapa. On tako efeminira humanost: »Nova filozofija u odnosu na samu svoju bazu (!) nije niSta drugo nego bit osjecanja uzdignuta do svijesti ~ ona samo potvrduje u razumu i njime ono sto svaki fovjek - pravi fovjek - vjeruje u srcu« (Werke II, 1846, str. 324). Ta je recenica iz »Nacela filozofije buducnosti«, uistinu je pak nadomjestak cina uzet iz proslosti, purgarske, popovske, stovge, kao sto cesto biva, tarturfski-sabotirajuce. Iz proslosti sto upravo zbog svo,ieg apstraktno-deklamirajuceg covjekoljublja danas pogotovu nece svijet promijeniti na dobro, nego ovjekovjeciti u zlu. Feuerbachova karikatura Propovijedi na gori iskljueuje svaku grubost u progonu nepravde, ukljucuje svaku laksnost u klasnoj borbi; bd zbog toga svima se krokodilskim suzama kapitalisticki zainteresirane filantropije preporucuje generalniji »SOcijalizam« ljubavi. Stoga ce Marx i Engels: »Nasuprot losoj zbilji, mrfoji, propovijedalo se upravo carstvo ljubavi ... Ali ako iskustvo uci da ta ljubav u 1800 godina nije postala djelotvornom, da nije uzmogla preurediti socijalne odnose, utemeljiti svoje carstvo, onda iz toga ipak jasno proizlazi da ta ljubav, koja nije mogla pobijediti mrfoju, ne prufa energicnu djelotvornost nufou za socijalne reforme. Ta se ljubav gubi u sentimentalnim frazama, kojima se niposto nece odstraniti zbiljske, fakticke prilike; ona uspavljuje ljude preobiljem osjecajne kase kojom ih kljuka. Tako ljudima daje snagu nl!Zda; tko mora sam sebi pomoci, taj si i pomaze. I stoga su zbiljske prilike ovoga svijeta, ostra suprotnost izmedu kapitala i rada, burfoazije i proletarijata u danasnjem drustvu, kao sto se to ponajrazvijenije pokazuju u industrijskom prometu, drugim, silnije zapjenjenim izvorom socijalistickog nazora na svijet, zahtijevanja socijalnih reformi ... Ta zeljezna nufoost stvara sirenje socijalistickih nastojanja i djelotvorne pristase, i ona ce socijalistickim reformama po~lB

"'

sredstvom preuredenja sadasnjih prometnih odnosa otvoriti put prije nego sva ljubav sto se fari u svim osjecajnim srcima svijeta« (Okrufoica protiv H. Kriegea, jednog Feuerbachovog pristase, 11. svibnja 1846). Otada se to sto Thomas Mtinzer ne bi nazvao samo »ispjevana vjera« nego »ispjevana ljubav« razradilo jos posve drugacije negoli u Feuerbachovim relativno bezazlenim vremenima, medu renegatima i pseudosocijalistima. Njihovo je hinjeno covjekoljublje, dakako, samo ratnim oruzjem jedne jos totalnije mrfoje: naime protiv komunizma; i novospjevana se ljubav nasla tu samo za volju rata. Skupa s misticizmom, koji nije nedostajao vec i u Feuerbacha, ali je tu ipak jos htio biti »idealizmom prema naprijed«, dakle progresivnim, i koji u bezoblienom brujanju udovoljenja svojega srca, svojega antropoloski napravljenog bogooCinstva jos nije imao neki gori manko osim spomenutog slobodnoreligioznog filistarstva lose liSenog earolije. Ali misteriji danasnje, uopce vise ne idealisticke dubokoumne brbljarije - gotovo tako razlicite od Feuerbachova misticizma kao sto se taj razlikovao od mistike Majstora Eckarta - prave od srca razbojnicku spilju, i na mjestu prazne ruzieaste magle stoji danas niSta u upotrcbi burfoazije. Teza 8 ka,te: »Sve mistcrije koje teoriju navode na misticizam nalaze svoje racionalno rjesenje u ljudskoj praksi i u shvacanju te prakse.« To, dakako, luci dvije vrste misterija: naime one koje kao jos neshvacene predstavljaju nerazjasnjeno, aporije, gustaru nepojmljenih protivrjeenosti u zbilji, i one sto se nazivaju pravim misticizmima, koji su idolatrijom tmine za volju nje same. Ali i puke neproniknutosti, eak maglena crta u njima, mogu zavesti u misticizam; upravo stoga tu je ljudsko rjesenje jedino racionalna praksa, a racionalno rjesenje jedino ljudska praksa, ona sto se pridrfava covjeeanstva (umjesto gustare). A i rijec misticizam Marx ne upotrebljava u povodu Feuerbacha bez razloga, ona je upotrijebljena upravo protiv apstraktne ljubavi ne-maea, koja gordijski cvor ostavlja netaknutim. Ponavljamo: Feuerbachove misterije, misterije ljubavi lisene jasnocc, zacijelo nemaju niSta zajednicko s onim 319

,,,11

:·I

~I

J

sto se kasnije pojavilo kao trulez i irratio noci; Feuerbach stoji, naprotiv, na onoj njemackoj liniji spasa sto vodi od Hegela do Marx.a kao sto njemacka linija propasti vodi od Schopenhauera do Nietzschea i posljedica. A covjekoljublje, ukoliko se jasno shvati kao ljubav prema izrabljivanima, ukoliko uznapreduje do zbiljske spoznaje, nesumnjivo je neizostavnim agensom u socijalizmu. Ali ako eak i sol moze postati glupom, kako Ii tek secer, i ako eak oni sto se osjeeaju krscanima ostaju pri defetizmu, kako Ii tek oni sto se osjecaju socijalistima, pri farizejskoj izdaji. Otuda Marx i u Feuerbacha udara po opasnoj rasplinutosti, onoj sto pusta da joj kod sebe bude dobro, onoj napokon pektoralnoj praksi koja polucuje suprotno od onoga sto je svrhom njezina altruizma koji propovijeda i njezine neizrecivo univerzalne ljubavi. Bez pristranosti u lju· bavi, i jednako tako konkretnog pola mrfnje, nema prave ljubavi; bez partaitnosti revolucionarnog klasnog stanoviSta ima samo jos idealizma prema natrag umjesto prakse prema naprijed. Bez primata glave do zad· njega ima samo jos misterijA rastakanja umjesto rasta· kanja misterija. Tako na etickom zavr8etku Feuerbachove filozofije buducnosti izostaje i filozofija i buducnost. Marx.ova je teorija za volju prakse obje stavila u funkciju, a etika biva napokon od krvi i mesa.

Lozinka i njezin smisao Teza 11 Ovdje se priznaje to da je ono buduce najprisnije i najvainije. Ali upravo ne na Feuerbachov nacin, koji ne odlazi na plovidbu. Koji se od pocetka do kraja zadovoljava promatranjem sto ostavlja stvari kakvima jesu. Iii jos gore: koji misli kako nema druge nego stvari mijenjati, ali samo u knjizi, a sam svijet ne primjecuje ni§ta od toga. Ne primjecuje ni§ta od toga vec zato §to je svijet upravo u lafnim prikazima tako lako preurediti, da se u knjizi zbiljsko uopce ne pojavljuje. Svak.i

korak van tu bi skodio rimovanoj knjizi sto prebiva u svojem vlastitom zasticenom perivoju i omeo bi samoZiee izmiSljenih misli. Ali i knjige, ucenja, najsavjesnije uskladcni sa stvarnosti, cesto pokazuju tipicno promatracku sklonost da uiivaju u svojoj uokvirenoj suvislosti sto je napokon, eto, »zanatski« uspjela. Pa se onda eak i plase da iz njih ne bi mozda proistekla promjena prikazanog svijeta, buduci da djelo - makar i samo, poput Feuerbachova, isticalo nacela buducnosti - tada vise ne bi moglo tako autarhicno lebdjeti kroz vrijeme. , Ako se cak, i opet kao u Feuerbacha, tome pridruzila namjerna iii naivna politicka ravnodusnost, onda se publika potpuno ogranieavala na onog citaoca koji takoc:ter samo promatra; njegovim rukama, njegovu djelovanju nisu se postavljali nikakvi zahtjevi. Stanoviste je moglo biti novo, ali je ostajalo pukim vidikovcem; pojam tako nije rodio nikakvom uputom za akciju. Otuda Marx postavlja kratko i antiteticki euvenu tezu <; 11: »Filozofi su svijet samo razlicito interpretirali; mec1utim, radi se o tome da ga se izmijeni«. Time je uvjer· ' ljivo oznacena razlika spram svakog dotadafajeg mi,,,:'ii" saonog podstreka. Kratke se recenice pricinjaju, kao sto je spomenuto u pocetku, katkada preglednima brfo nego sto jesu. I katkada su znamenite recenice same po sebi, bez svoje volje, takve da viSe ne nukaju na razmiSljanje, iii da ih se guta odviSe sirove. Tada one tu i tamo uzrokuju prigovore, ovoga puta zavadene s inteligencijom iii harem njoj tuc:te, takve da vec ne mogu biti dalje od smisla recenice. Sto se dakle toeno misli s tezom 11, kako se ona mora razumjeti u svagda preciznom Marxovu filozofskom smislu? Ona se ne smije razumjeti, ili bolje: zloupotrijebiti pomijesavsi je bilo kako s pragmatizmom. Taj potjece iz kraja potpuno tuc:teg marksizmu, njemu neprijateljskog, duhovno inferiornog, napokon uopce opakog. Pa ipak se o Marxovu recenicu opetovano vjesaju busy bodies, kao sto se kafe upravo u Americi, poslovnost dakle, bas kao da je ta recenica americko kulturno barbarstvo. Americki se pragmati-

·. I '

320

321

&

zam temelji na misljenju da istina uopce nije drugo do poslovna upotrebljivost predodtaba. Prema tomu postoji takozvani aha-dozivljaj istine cim je ona i ukoliko je usmjerena na neki praktiean uspjeh i pokaZe se doista prikladnom da se on poluci. U Williama Jamesa (»Pragmatism, 1907) poslovan covjek, kao »american way of life«, izgleda jos donekle opceljudski, on je, tako reci, human, takoder upravo zivotnopokretacki-optimisticki garniran. I to kako zbog tada jo§ moguceg rilZieastog pakovanja americkog kapitalizma, tako nadasve zbog tendencije svakog klasnog dru§tva da svoj specijalan interes izdaje pod interes citava covjeeanstva. Stoga je pragmatizam isprva i izgledao kao darovatelj onih razlicitih, izmjenljivih logickih »instrumenata« posredstvom kojih poslovan eovjek visega reda postife upravo »humani uspjeh«. Ali humanog poslovnog covjeka ima isto tako malo i jo§ manje nego Ito ima marksistickog bonvivana; tako se pragmatizam u Americi, u svekolikoj svjetskoj burioaziji, ubrzo poslije Jamesa iskazao onim §to jest: posljednjim agnosticizmom drustva lisenog svake volje za istinu. Dva imperijalisticka rata, prvi generalno-imperijalisticki od 1914. do 1918, drugi parcijalno-imperijalisticki nacistickih agresora, ucinila SU pragmatizam Cak zrelim za ideo}ogij u trgovaca konjima. Tu uopce vile nije rijec o istini, niti u smislu da je ona ipak »instrument« koji valja njegovati; a ruzieasto je pakovanje »humanog uspjeha« otiSlo potpuno do davola, koji je bio u njemu od pocetka. Tu SU 1Se ideje pocele kolebati i mijenjati kao burzovni papiri, prema ratnoj situaciji, poslovnoj situaciji; dok se napokon nije pojavio potpuno sramni pragmatizam nacista. Pravo bijde ono §to je koristilo njemackom narodu, znaci: njemackom financijskom kapitalu; istina bija§e ono §to unapreduje !ivot, znaci: maksimalan profit, ono Ito se njemu cinilo svrhovitim. Time su dakle postale, kada je doslo vrijeme, konzekvencije pragmatizma; a kako Ii je on bezazleno, dapace zbunjujuci htio izgledati takoc:'ter nalik »teoriji·praksi«. Kako Ii se prijetvorno i tu otklonila i pre-

322

V ·, ;1

J , \

+.

lutjela radi sebe istina, da se to dogada zbog laZi za volju poslova. Kako 11 se i tu prividno-konkretno tratila od istine potvrda u praksi, cak u »mijenjanju« svijeta. Kako Ii se dakle jako mofe krivotvoriti teza 11 u glavama ignoranata i prakticista. Dakako, sto se tice prakticista u socijalistickom pokretu, oni, razumije se po sebi, nemaju moralno upravo niSta zajednicko s pragmatizmom; njihova je volja cista, njihova namjera revolucionama, njihov cilj human. Ali oni pri tomu izostavljaju glavu, dakle niSta manje nego citavo bogatstvo marksisticke teorije zajedno s kritickim prisvajanjem kulturne bastine u njoj, pa onda ipak, na mjestu »trial-and-error-method«, nastaje zanatluk, prakticizam, ono okrutno krivotvorenje teze 11 sto metodski podsjeea na pragmatizam. Prakticizam sto granici s pragmatizmom posljedica je toga, kao i uvjek ncpojmljenog, krivotvorenja; ali nepoznavanje konzekvencije ipak ne §titi od zaglupljivanja. Prakticisti, u najboljem slucaju s kratkorocnim kreditom za teoriju, pogotovu onu kompliciranu, sire sred marksistickog rasvjetljavanja tminu svoje vlastite privatne ignorancije i resantimane, koji se s ignorancijom tako lako povczuju. Katkad cak i nije potreban prakticizam, dakle ipak neka djelatnost, da bi se razjasnila takva otudenost od teorije; jer shematizam nemisaonosti zivi i iz vlastite, iz nedjelatne antifilozofije. Ali takav se jos manje mofo pozivati na najdragocjeniju tezu o Feuerbachu; iz pogre5nog razumijevanja tada nastaje blasfemija. Stoga valja neprestano nagla§avati: u Mar:xa neka misao nije istinita zato sto je korisna, nego je korisna zato sto je istinita. Lenjin je to isto formulirao u uvjerljivom dictumu: »Marxovo je ucenje svemocno, jer je ono tocno.« Pa nastavlja: »Ono je zakoniti nasljednik najboljeg sto je covjecanstvo stvorilo u XIX vijeku u liku njemacke filozofije, engleske politicke ekonomije i francuskog socijalizma.« A nekoliko redaka prije izjavljuje: »Sva Marxova genijalnost jest bas u tome sto je on dao odgovore na pitanja koja je napredna misao eovjecanstva vec posta-

323

J

....

;m,

~

ce »ali«, ovdje ne suprotne nego prosirujuce, nema u Marxovu originalu (usp. MEGA I, 5, str. 535); isto ce se tako malo naci ili-ili. A dotadasnjim se filozofima predbacuje, ili bolje: pokazuje se kao klasna pregrada kod njih, da su svijet samo razlicito interpretirali, ne mozda da SU - filozofirali. Ali interpretacija je srodna kontemplaciji i slijedi iz nje; ne-kontemplativna se spoznaja sada, dakle, istice kao nova zastava sto istinski vodi k pobjedi, zastava koju je Marx - dakako uz akciju, ne s promatrackim mirom - stavio na svoje glavno djelo znanstvenog istrazivanja. To glavno djelo same su upute za djelovanje, ali ono se zove »Kapital«, ne »Vodic k uspjehu« i1i mozda »Propaganda cina«. To niposto nije recept za naglo junacko djelo ante rem, nego stoji posred res, u brizljivom ispitivanju, filozofirajucem istrazivanju odnosa najtefo zbilje. S kursom na pojmljenu nufoost, na spoznaju dijalektickih razvojnih zakona u prirodi i drustvu u cjelini. Od filozofa, dakle, koji su »svijet samo razlicito interpretirali«, i ni od cega drugog, odvraca ukazivanje iz prvog dijela recenice; ono odlazi na brod, ali krece na upravo krajnje promi§ljenu plovidbu, kao sto to pokazuje drugi dio recenice: na plovidbu jedne nove, aktivne filozofije, koja je za mijenjanje jednako neminovna kao i sposobna. Nema sumnje da je Marx uputio ostre rijeci svakako protiv filozofije, ali niposto protiv kontemplativne filozofije uop~e, kada je god to bila zamasna filozofija iz velikog doba. Nego upravo protiv jedne odredene vrste kontemplativne filozofije, naime filozofije Hegelovih epigona svojega doba, koja je stoviSe bila ne-filozofija. Stoga je karakteristicno da najzesce polemizira »Njemacka ideologija«, usmjerena protiv tih epigona: »Nuzno je ,ostaviti filozofiju postrani', nufoo je iskociti iz nje i kao obifan eovjek predati se izucavanju stvarnosti, za sto i u literaturi postoji ogroman materijal, koji je, naravno, filozofima nepoznat. I kad se onda ponovo nademo pred ljudima kao sto SU Krummacher* i ,Stirner', onda vidimo da su oni odavno ,iza' i ispod nas.

vila.«* Drugim rijecima: Zbiljska praksa ne moze uciniti koraka a da se ekonomski i filozofski nije propitala kod teorije, one napredne. Ukoliko su stoga nedostajali socijalisticki teoreticari, svagda je postojala opasnost da pretrpi stetu upravo kontakt sa zbiljom, koji nikada ne valja interpretirati shematski i simplificisticki, kada inace praksa treba uspjeti socijalisticki. Iako su se raskrilila vrata koja drli otvorenima antipragmatizam najvecih misHlaca prakse, jer to su najvjerniji svjedoci istine, ona se ipak uvijek mogu ponovo zatvoriti zainteresiranom pogresnom interpretacijom tezc 11. Interpretacijom sto na groteskni nacin misli da iz najveceg trijumfa filozofije - koji se dogada u tezi 11 - cuje neku ostavku filozofije, upravo neku vrstu negradanskog pragmatizma. Time se cini lo5a usluga upravo onom buducem koje nam nece pripasti bude li i nadalje nepojmljeno, nego kojemu, naprotiv, valja dodati nasu djelatnu spoznaju; - natl tom dionicom prakse bdije ratio. Kao sto bdije natl svakom dionicom humanog povratka kuCi: protiv iracionalnoga, koje se napokon pokazuje i u praksi lisenoj poimanja. Jer ako razaranje razuma tone natrag u barbarsko iracionalno, onda nepoznavanje razuma tone u glupo; pri cemu potonje, doduse, ne prolijeva krv, ali upropdtava marksizam. Tako je i banalnost kontrarevolucija protiv samog marksizma,· jer on je izvdenjem (ne amerikanizacijom) najnaprednijih misli eovjecanstva. Toliko o pogresnom razumijevanju, posve sporedno gdje se pojavilo. Pogresnomu je potrebna takoder rasvjeta, upravo jer je teza 11 najvaznija - corruptio optimi pessima. Ujedno je ta teza sastavljena najpregnantnije: tako se tu komentar mora mnogo vise nego kod ostalih usmjeriti na doslovno. Kako, dakle, glasi teza 11, u cemu je njezina prividna suprotnost izmedu spoznavanja i mijenjanja? Suprotnosti nema; fak ni cesti* Prijevodi citata Lenjinova teksta preuzeti su lz Trl livora i tri sastavna dijela markslima, u V. I. Lenjln, Izabrana djela, tom I, knjiga prva, Kultura, Za1reb 1948, str. 57. Autor je cltirao iz: Lenin, Drei Quellen und drel Bestandteile des Marxismus, Ausgewliblte Werke I, 1tr. 63 I dalje (op. prev.)

325

.a..._

'f

i

• Autor je pop-elno citirao »Kuhlmann• (op. prev.)

324

,., ji

J

1i''

I I

Filozofija i izucavanje stvamog svijeta odnose se jedno prema drugom kao onanija i spolna ljubavc (MEGA I, 5, s. 216).* Imena Kuhlmann (jedan tadafaji pijetisticki teolog) i pogotovu Stimer i suvise jasno pokazuju kojoj je adresi, iii vrsti filozofije bila upucena ta silna invektiva; bila je upucena filozofskom vjetropirstvu. Nije bila upucena Hegelovoj filozofiji i drugoj velikoj filozofiji iz proslosti, smatrala se ona ma kako kontemplativnom; Marx bijase posljednji komu bi u konkretnog Hegela, u enciklopedista najbogatijeg znanjem poslije Aristotela, nedostajalo »studiranje zbiljskog svijeta«. Nesto takvo nacelno su predbacivale Hegelu druge glave, ne Marx i Engels, bile SU to, kao sto je poznato, glave pruske reakcije, kasnije revizionizma, i slieni »realni politieari«. 0 zbiljskoj dotadasnjoj filozofiji govori Marx, naprotiv, takoc:ter u »Njemackoj ideologiji« posve drugaCije, naime u smislu stvaralackog realnog preuzimanja bastine. To je vec prije rdcisceno u »Prilogu kritici Hegelove filozofije prava« iz 1844, u tom smislu da se filozofija ne mo!e dokinuti a da se ne ozbilji, ne moie ozbiljiti a da se ne dokine. Ono prvo, s naglaskom na ozbiljenju, r~eno je za »prakticare«: »Stoga prakticka politicka partija u Njemackoj s pravom zahtijeva negaciju filozofije. Njena se greska ne sastoji u tome zahtjevu, nego u ostajanju kod toga zahtjeva koji ona niti ozbiljno provodi, niti ga mo!e provesti. Ona vjeruje da ovu negaciju mo!e izvditi na taj nacin sto filozofiji okrece lec:ta i okrenute glave mrmlja o njoj nekoliko srditih i banalnih fraza. Uslijed svog ogranicenog horizonta ona ne ubraja filozofiju u krug njemacke zbiljnosti, i1i uobratava da je ona cak ispod njemacke prakse i ispod teorija koje joj slu!e. Vi zahtijevate da treba nadovezati na zbiljske klice zivota, ali zaboravljate da je zbiljska klica !ivota njemackog naroda bujala dosad samo u njegovoj lubanji. Jednom rijeci: vi ne mof.ete filozofiju ukinuti a da je ne ostvarite.« Ono drugo, s naglaskom na ukidanju, receno je

* Prijevod citiranog mjesta preuzet je lz: Marx/Enaels -

Tom 6, Prosveta, Beograd 1974,

326

1.

190 (op. prev.)

D.Za

za »teoretieare«: »lstu gresku, samo s obrnutim faktorima, pocinila je teoretska politicka partija koja vodi porijeklo od filozoifje. Ona je uoC:ila u sadasnjoj borbi samo kriticku borbu filozofije s njemackim svijetom, !

'

lt. ,

a nije pomislila da i sama dosada5nja filozafija pripada ovome svijetu i da je njegova, iako idealna, dopuna. Kriticka prema svome protivniku, ona se drfala nekriiicki prema samoj sebi, jer je polazila od pretpostavki filozofije i ostajala kod njenih datih rezultata, ili je s druge strane donijete zahtjeve i rezultate izdavala za neposredne zahtjeve i rezultate filozofije, iako ovc pretpostavljajuci njihovo opravdanje - moiemo naprotiv dobiti samo negacijom dosadasnje (!) filozofije, filozofije kao filozofije. Zadrfavamo sebi pravo da dademo detaljniji opis ove partije« (on se dogodio u »Svetoj porodici« i »Njemackoj ideologiji«, uz najtefo kritiku moralno propale kontemplacije, kritickog »mira spoznavanja«). »Njen osnovni nedostatak moie se svesti na ovo: ona je mislila da mote ostvariti filozofiju a da je ne ukine« (MEGA I, 1/1, s. 613).* Marx, dakle, objema tadafajim strankama daje antidot za njihovo ponasanje, to je svaki put suprotna medicina mentis: tadasnjim prakticarima nala!e vise ostvarivanja filozofije, taddnjim teoreticarima vise ukidanja filozofije. Pa ipak se i »negacija« (i sama krajnje filozofijom nabijeni pojam koji potjece od Hegela) odnosi tu izricito na »dosaddnju filozofijm~, ne uopce na svaku mogucu i buducu. »Negacija« se odnosi na filozofiju s istinom za volju nje same, dakle na autarhicno-kontemplativnu filozofiju, koja svijet interpretira jedino antikvarski, ne odnosi se na onu koja revolucionarno mijenja svijet. Dapace, i unutar »dosadafaje filozofije«, dakako do temelja razlicite od filozofije Hegelovih epigona, ima, uza svu kontemplaciju, toliko »studiranja zbiljskog svijeta« da upravo njemacka klasicna filozofija ne figurira posve bez prakticne vrijednosti mec:tu »tri izvora i tri sastavna dijela marksizma«. Ono uopce novo u marksi-

l. ·•·.~

~·

I ' " '

''t

ift.

•1·.

'/ 1,

·

* Prljevod cit. mjesta •Priloga ...« preuzet je iz: Marx/Engels,

Rani radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zaareb 1976, s. 97 (op. prev.)

327

' 1i

'~

J

111

,I

stickoj filozofiji tvori radikalna promjena njezine osnove, njezina proleterski-revolucionama zadaea; ali uopce novo nije u tomu da filozofija, jedina koja je sposobna i odredena za konkretnu promjenu svijeta - ne bude vise filozofijom. Zato sto ona to jest vise nego ikada, eto upravo i trijumfa spoznaje u drugom dijelu recenice teze 11, koji se odnosi na promjenu svijeta; marksizam uopce ne bi bio promjenom u pravom smislu da on u njoj i prije nje nije teorijsko-prakticki prius istinske filowfije. One filozofije sto se, duga daha, s potpunom kultumom bastinom, uvelike razumije u ultraljubieasto, sto ce reCi: u svojstva zbilje koja nose buducnost. Promijeniti u nepravom smislu dade se dakako stosta, i bez poimanja; Huni SU isto tako mijenjali, ima i promjena uslijed ludila cezar!, putem anarhizma, dapace uslijed dusevne bolesti trabunjanja, koju Hegel naziva »savrsenom slikom kaosa«. Ali osnovana promjena, eak u carstvu slobode, ozivotvoruje se jedino posredstvom osnovane spoznaje, s uvijek tocno upoznatom nufooscu. Otada su svijet mijenjali redom sami filozofi: Marx, Engels, Lenjin. Prakticisti iz rukava, shematici s brdom citata nisu ga mijenjali, kao ni oni empiristi koje je Engels nazvao »indukcioni magarci«. Filozofska promjena jest promjena uz neprestano poznavanje odnosa; jer ako filozofija i ne tvori zasebnu znanost iznad ostalih znanosti, ona je ipak zasebnim znanjem i savjescu totuma u svim znanostima. Ona je napredujucom svijescu napredujuceg totuma, buduci da taj totum ne stoji kao fakat, nego kruzi jedino u golemoj povezanosti nastajanja s jo§ nenastalim. Filozofska je promjena na taj nacin pokazateljem analiziranog stanja, dijalekticke tendencije, objektivnih zakona, realne mogucnosti. Stoga se, dakle, filozofska promjena bitno dogada na horizontu buducnosti koja je uopce nesposobna za kontemplaciju, nesposobna za interpretiranje, ali svakako marksisticki prepoznatljiva. I, gledano ovako, Marx se uzdignuo takoder i nad navedene, samo antiteticki stavljene naizmjenicne naglaske sto se odnose na ostvarenje iii na ukidanje filozofije (ostvarenje nagla§eno protiv »prakticara«, uki-

danje naglaseno protiv »teoretieara«). Dijalekticko jedinstvo pravo shvacenih akcenata, na kraju citiranog »Priloga« (MEGA I, 1/1, str. 621), kao sto je poznato, glasi: »Filozofija se ne mote ostvariti bez ukidanja proletarijata, proletarijat se ne moze ukinuti bez ozbiljenja filozofije.«* A ukidanje proletarijata, cim se on ne shvati kao klasa, nego isto tako, kao sto uci Marx, i kao najostriji simptom ljudskog samootudenja, nesumnjivo je dugotrajan akt: potpuno ukidanje te vrste podudara se s posljednjim aktom komunizma. U onom smislu koji Marx izrafava u »Ekonomsko-filozofskim rukopisima«, s perspektivom koja se razumije upravo u krajnji filozofski ioeshaton«: »Njegovo« (covjekovo) »prirodno postojanje tek mu je ovdje postalo njegovim ljudskim postojanjem, a priroda je za njega postala eovjekom. Dakle, dru§tvo je dovrseno sustinsko jedinstvo eovjeka s prirodom, istinsko uskrsnuce prirode, provedeni naturalizam covjeka i provedeni humanizam prirode« (MEGA, I, 3, str. 116).** Tu svijetli krajnja perspektiva mijenjanja svijeta koju je Marx tezio formulirati. Njezina misao (znanje-savjest svake prakse u kojoj se zrcali jos daleko totum) nesumnjivo zahtijeva podjednako novost filozofije kao sto stvara uskrsnuce prirode. ,~;

Arhimedovska tocka: Znanje §to '5e ne odnosi samo na pro§lo, nego bitno na uzlazece

4,~

f;'

A

~','

Prvi puta duh postade tako mocnim, napokon se ra· zumije u to. I to upravo stoga sto se odrekao svoje prijasnje, cesto lafoo uzvisene biti. Sto je istinski postao politickom pjesmom, sto se napokon sam izbavio iz promatranoga i prosloga u saddnjost. Povrh toga u taddnju sadasnjost, koja nije dopustala duh kao eter, nego ga je trebala kao materijalnu snagu. Radi toga je

* Prljevod cltlranog mjesta preuzet je lz: Marx/Engels, Rani radovi, peto lzdanje, Naprijed, Zasreb 1976, s. 105 (op. prev.) ** Prljevod cltlranog mjesta preuzet je lz: Marx/Engels, Rani radovi, peto izdanje, Naprijed, Zasreb 1976, s. 277 (op. prev.)

329

328

....

iznova vaZ1lo u kojem je trenutku uz ostale rane radove stupilo u to jarko svjetlo i »Jedanaest teza«. Marx je o tomu pisao u »Komunistickom manifestu«, 1848, dakle tek nesto kasnije: »Njemackoj obracaju komunisti svoju glavnu pamju, jer je Njemacka u predvecerju gradanske revolucije i jer ona vrsi taj prevrat u naprednijim uvjetima evropske civilizacije uopce, i s mnogo razvijenijim proletarijatom negoli Engleska u sedamnaestom i Francuska u osamnaestom stoljecu, pa njemacka revolucija moze dakle biti samo neposrednom predigrom proleterske revolucije.« Odatle dakle poticaj, onaj sto ga Feuerbach nije osjetio, koji je novu filozofiju smjesta, in statu nascendi, doveo na barikade. Vee u tezi 4 bijase otkrita arhimedovska tocka s koje valja na taj nacin stari svijet izglaviti iz stozera, novi svijet podignuti u stozer, arhimedovska tocka u »svjetovnoj osnovi« danasnjice: »Ovu osnovu treba dakle najprije razumjeti u njenoj protivrjecnosti, a zatim je prakticki revolucionirati uklanjanjem protivrjecnosti.« I sad, sto Ii je konacno ono sto je dovelo do otkrivanja ishodista »Jedanaest teza«, dakle poeetne filozofije revolucije? Ipak to nije jedino nova, proleterska zadaea, ma kako odvlacila od promatranja, ne dopustala da se stvari uzimaju, eak ovjekovjecuju kakve jesu. To, takocter, nije ni samo kriticki-stvaralacki preuzeta bastina njemacke filozofije, engleske ekonomije, francuskog socijalizma, ma kako ta tri fermenta, na celu s Hegelovom dijalektikom i obnovljenim Feuerbachovim materijalizmom, bijahu vafoa za oblikovanje marksizma. Nego se ono sto je konacno dovelo do arhimedovske tocke i s njom do teorije-prakse nije pojavljivalo uopce ni u jednoj filozofiji do tada, bilo je, stoviSe, u samom Marxu i po njemu tek jedva potpuno reflektirano. »U gractanskom drustvuc, kde Komunisticki manifest, »vlada proslost nad saddnjosti, u komunistickomu sadafojost natl proslosti.« I vlada sada5njost zajedno s horizontom u sebi, koji je horizontom buducnosti i koji tijeku saddnjosti daje specifican prostor, prostor nove, bolje obradive saddnjosti.

!l

330

Tako se otvorila poeetna filozofija revolucije, to jest mogucnosti promjene na dobro, otvorila najzad na i u horizontu buducnosti; sa znan<>Scu novoga i s:nagom za njegovo voctenje. Ali do tada se svo znanje bitno odnosilo na proslo, buduCi da se samo ono i promatralo. Novo je ostajalo izvan njegova pojma, sadasnjost, u kojoj ima svoj front nastajanje novoga, ostajala je smutnjom. MiSljenje u robnom obliku osobito je potenciralo tu staru tradicionalnu nemoc; jer kapitalisticko pretvoriti-u-robu sve Ijude i stvari ne znaci samo njih otuctiti, nego razjasnjava: misaoni oblik roba i sam je potenciranim misaonim oblikom postalost, fakt. Osobito se lako zaboravlja fieri povrh tog fakta, i tako producirajuce povrh postvarena produkta, otvoreno pred ljudima povrh prividnog fixuma iza njihovih lecta. Ali lafan uzajamni odnos izmectu znanja i .proslosti mnogo je stariji, njegov je iskon, stovise, upravo ondje gdje se radni proces uopce nije reflektirao u svijesti, pa znanje tako nije samo moralo biti naprosto zor, kao sto smo pokazali gore, nego je predmetom znanja naprosto moralo biti ono oblikovano, bitnoscu je morala biti naprosto bilost. Tu je mjesto Platonovoj anamnezi: »Jer istinski su« kde Sokrat u dijalogu »Menon« (81 B - 82 A) i upueuje na zor upravo u praproslosti duse - »trafonje i ucenje skroz-naskroz - sjecanje«. u tomu je prokletstvo toga kontemplativnog antikvarija koji - bez obzira na sve drustvene promjene pojma spoznaje - nije do Marxa filozofiju odrfavao samo u promatranju nego upravo i u pukoj, svakom promatranju upisanoj relaciji prema postalosti. Cak i misliocu razvitka Aristotelu bit je -co -cl fivl Etvcn, »sto-bijase-bitak«, u smislu zakljucene odredivosti, statuarne izrafonosti. Cak velikom dijalektickom misliocu procesa Hegelu zbivanje je potpuno podvrgnuto njegovoj gotovoj povijesti, a bit je nastalom zbiljom, u kojoj »je jedno te isto s njezinom pojavom«. Sam Marx ne notira tu pregradu u Feuerbacha kao nevaZnu: »Cijela Feuerbachova dedukcija, s obzirom na medusobni odnos ljudi, tezi samo tome da dokaze kako ljudi trebaju i kako su uvijek

331

&

11 ~· ~

'!:I

i'

trebali jedan drugoga. On foli da ustanovi svijest o toj cinjenici, on, dakle, zeli, kao ostali teoretieari, samo da iznese pravu svijest 0 jednoj postojecoj cinjenici, dok je pravom komunistu stalo do toga da ovo postojece srusi« (Deutsche ldeologie, MEGA I, 5, str. 31).* Efekt svega bio je samo to da je duh anamneze trafio svoju spoznajnu moc upravo ondje gdje se najmanje odlucuje o sadasnjosti, pogotovu buducnosti. Dok, dakle, puka relacija: znanje-proslost stoji prema pitanjima sada5njosti, pogotovu prema problemima odluke o buducnosti, gotovo samo u nazdravicarskom odnosu, Hi u odnosu najkratkovidnijeg grac:tanskog klasnog stanoviSta, dotle njoj tek u otcijepljenosti preterita (dakako, bez da je prestalo ovjekovjeceno klasno stanoviSte) biva, tako reci, pri dusi kao u zavieaju. I to viSe kao u zavieaju sto su objekti vremenski dalje otraga, sto, dakle, njezina zakljucenost u mir kontemplacije izgleda adekvatnijom. Otuda u relaciji: znanje-proslost krifarski ratovi dopustaju, tako reci, vise »Znanstvenosti« negoli oba posljednja svjetska rata, Egipat opet, jos dalji, vise negoli srednji vijek. Tu prividna totalna minulost fizicke prirode eak slovi ili je slovila kao neka vrsta Nad-Egipta ili potencije Egipta, posve davna, s granitnom postaloscu materije koja je, ne bez metodskog slavlja, bila prozvana mrtvom. Kako li je pak sve to drugacije u Marxa, kako Ii je velikom postala njegova moc upravo od sadasnjosti. Kako li se njegova nova, njegova opcevazeca znanost zbivanja i promjene potvrduje upravo na frontu zbivanja, u aktualnosti svake pojedine odluke, u vladanju tendencijom prema budu6nosti. Marksisticki nije ni proslost sve veci niz antikviteta, jer povijest kao prakomunisticka i kao povijest klasnih borbi ne pretvara ni svoje najudaljenije epohe u muzej; a jos manje one bli~e pretvara, kao sto cini gradanska kontemplacija, u moratorij osloboc:ten znanosti. Uslijed kojega su, ne odnoseci se prema sadas-

njosti ni s malo znanja, tako veliki dijelovi gradanske ucenosti ili bespomoeno stajali nasuprot sadasnjosti kad je zahtijevala odluku, ili su se, u posljednje vrijeme, povrh svega klasnog interesa jos i sa skandaloznim neznanjem prodavali antiboljsevizmu. Cak i pioniri grac:tanske znanosti, koji se s ovim ne mogu usporediti, veliki i cisti ideolozi sedamnaestog i osamnaestog stoljeea, koji su se zacijelo pridrfavali relacije prema saddnjosti i buducnosti, svagda su pred uzlazecim u svojoj vlastitoj revolucionarnoj klasi stajali s iluzijama ili nekonkretno pretjerujuCim idealima; ne dakle svaki put samo zbog klasne prepreke, nego isto tako zbog prepreke ispred buducnosti, koja se do Marxa vazda postavljala zajedno s klasnom preprekom. Sve se to, §to dalje to viSe, sjedinjuje upravo s anamnezom ili zatvorenoscu kontemplativno-statickog znanja prema zbiljski nastupajucemu, uzlazecemu. I isto tako sada posve odlucno: gdje odnos znanje-proslost vidi u sadasnjosti samo smutnju a u buducnosti pljevu, vjetar, bezobli.cnost, ondje odnos znanje-tendencija poima ono cemu svojeg znanja uopce: kao posredovanu novogradnju svijeta. Dijalekticko-historijska marksisticka znanost tendencije na taj je nacin posredovanom znanoscu buducnosti zbilje plus objektivno-realne mogucnosti u njoj; svc to u svrhu djelatnosti. Razlika prema anamnezi postaloga, sa svim njezinim mijenama, ne mofo biti ocitijom; to vrijedi kako za rasvjetljavajucu marksisticku metodu, tako i za u njoj rasvijetljenu nezakljucenu materiju. Tek horizant budubzosti, kakvim ga naseljuje marksizam, s prosloscu kao predsobljem, daje zbilji njezinu realnu dimenziju. Neusporedivo je tu ii novo mjesto same arhimedovske tocke, s kojega se podi:le u sto:ler. Ono takoder ne lezi daleko otraga, u proslomu, obavljenomu, do kojega je analizom •srozao svijet bivsi, puki promatracki materijalizam. To jc u daljem slijedu, upravo kad je njegova uloga demistifikacije bila davno prosla, djelovalo nesputano retrogradno; taj je materijalizam rastvarao historijske pojavc u bioloske, ove u kemijsko-fiziikalne, sve dolje do atomske »haze« svega i svacega. Na taj

* Prijevod citiranog mjesta preuzet je iz: Marx/Bnirels, Rani

radovi, peto izdanje, Naprijed, Zairreb 1976, s. 388 i dalje (op. prev.)

332

333

'·

Ii

nacin da su i od krajnje historijski nabijenih pojava, recimo bitke kod Maratona, ostajali samo jos pokreti misica, tako da su Grci i Perzijanci zajedno s drustvenim sadl'Zajem te bitke potpuno iSceznuli u pothistorijske mi§icne kretnje. Ove su se onda opet iz fiziologije rastvorile u organsko,kemijske procese, a organska se kemija pak, ionako zajednicka svim zivim bicima, napokon zaustavila pri plesu atoma, upravo kao najgeneralnijoj »bazi« svega i svacega. Tako, dakako, nije potpuno iSceznula samo bltka kod Maratona, koju je ipak trebalo razjasniti, nego se i citav sagracteni svijet pokazivao propalim u ono opcenito jedne totalne mehanike - uz gubitak svekolikih pojava i njihovih razlika. Mehanicki materijalizam vidio je u tom razgradivanju u atomistiku bit stvari; uistinu bijase tek tu ona zbiljska noc o kojoj je jednom govorio Hegel, noc u kojoj su sve krave crne. Izostalo je ono sto je upravo Demokrit, prvi veliki materijaHst, nazvao lhaac11~etv i:a q>mv6µeva, spasavanje pojava d metodicki ga zahti· jevao. Tu je Feuerbach sa svojim ne fizikalnim nego »antropoloskim« materijalizmom ucinio mladom Marxu svakako veliku uslugu, onu koja se priznaje u citavom tenoru »Jedanaest teza«. Atomi i zatim oitava biologija le:Ze, doduse, razvojnopovijesno u temelju svake dalje gradnje, ali »starting point«, kao §to je to Engels kasnije nazvao u »Dijalektici prirode«, zatim arhimedovska tocka (za povijest), marksizmu je radni eovjek. Njegovi drustveni naoini pokrivanja potreba, »Skup drustvenih odnosa« kakav je stupio na mjesto Feuerbachova eovjekova apstrakta, drustveni proces razmjene sa samom prirodom: sve se to sada spoznalo 'kao jedino relevantna i zbiljska baza, sto se tice carstva povijesti i kulture. Bijase to takoder materijalna baza, dapace mnogo izrazitije materijalna negoli nevidljivi atomski procesi, ali upravo kao izrazitija, kao historijski-karakteristicna, ona nije pretvarala povijesne pojave i ,karaktere u noc. Ona je, naprotiv, prvi put donijela svjetlo, genuino svjetlo u kojem je ujedno lefala arhimedovska tocka koja se zove: odnos covjeka prema covjeku i prema prirodi. I upravo jer hiistorijski materijalizam, za raz-

liku od jednostrano prirodoznanstvenoga, ne bijase promatrackim, on nije zahvaljujuci specificnom mjestu arhimedovske tocke otkrio samo kljuc teorije nego i polugu prakse. Marksizam, dakle, ponajmanje razara tu polugu, i u skladu s tiin, ne onu viSu, novu organizaciju zive materije do koje podize poluga. Tako jos jednom teza 10: »Stanoviste je starog materijalizma ,grat1ansko' drustvo; stanoviSte novoga je ljudsko drustvo iii podrustvljeno eovjeeanstvo.« A promjena svijeta te vrste dogacta se prema smislu jedino u samom svijetu kvalitativne prevratljivosti, promjenljivosti, ne u svijetu mehanickoga vazda-ponovo, svijetu Ciste kvantitete, historijskoga uzalud. Isto tako nema promjenljiva svijeta bez pojmljena horizonta objektivno-realne mogucnosti u njemu; inace bi eak i njegova dijalektika bila dijalektikom stupanja-na-mjestu. U svjetski se obuhvatnoj dijalektici marksizma pokazalo i dolazi do znanosti jos mnogo viSe 1snage stvaranja. Nada, koju je Herder kusao himnicki zazvati u »Geniju buducnosti«: », •• jer sto je znanje ~ivota! a ti I Dare bogova, lice prorocko! i traganja I earobni glasu sto mi pjevasl«, upravo je nada u znanje zivota, da bi ga zbiljski bilo, postala u Marx.a dogadajem. Dogadaj nije zakljucen, jer nam je on jedno jedino naprijed u svijetu sto se dade mijenjati, sto implicira srecu. Tako cjelina »Jedanaest teza« objavljuje: Podrustvljeno eovjeeanstvo u savezu s prirodom koja mu je posredovana pregradnjom je sviijeta u zavieaj.

rf

SAzETAK SVOJSTVO ANTICIPIRANJA I NJEGOVI POLOVI: TAMNI TRENUTAK - OTVORENA ADEKVATNOST

:1

20

Ali tko tjera u nama? Netko tko sam sebe ne posjeduje, tko ,se jos ne pojavljuje. ViSe se ne da reci ni sada, to unutra spava. Krv tece, srce kuca, a ne da se zamijetiti sto to pokrcce puls. stoviSe, ne nadocte Ii neka smetnja,

334

335

II

L

ispod nase se koze ne da zamijetiti uopee nista. Sto u nama cini podrazivim, samo sebe ne podrafuje. Zdrav zivot spava, tkaju6i u sebi. Potpuno je uronjen u sok, u kojem ikuha.

'"(

~\ '

Puls i zivljeni trenutak Da se zivi, upravo se stoga ne da osjetiti. Upravo taj neposredni puls kuca osamljen. Akti poput izvrsenja htijenja, predocivanja i tako dalje, ne istupaju iz neposredne tame svojeg dogadanja. Ali ponajvise tamnim ostaje napokon samo sada, u kojem se sva!Qi put nalazimo kao oni koji dozivljuju. To sada mjestom je na kojem uopce stoji neposredno ognjiste dozivljavanja, gdje je u pitanju; tako je upravo samo zivljeno ponajviSe neposredno, ponajmanje vec dozivljivo. Samo ako jc neko sada upravo minulo iii ako se, i dok se ocekuje, ono nije samo zivljeno nego i dozivljeno. Kao neposredno tu-bivstvujuce, le:Zi ono u tami trenutka. Samo upravo nadolazece iii upravo minulo ima odstojanje potrebno zraki svjesnosti da bi osvijetlila. Ono sto jest to i sada, trenutak u kojem smo, ruje u sebi i ne osjeca se. U skladu s tim, pripadajuci se dakle saddaj upravo zivljenoga ne opafa.

Mjesto za moguce napredovanje Ali ono sto u sada tjera, to ujedno vazda srlja naprijed. Zato nikad ne ostaje u samom sebi tkajucim, jer da-bi zivota pohlepno je. Bilo njegovo unutra jos kako neispo'ljeno, u njemu se ispoljuje da nema ono svoje, da to, naprotiv, trazi i predmnijeva vani, da je, dakle, gladno. A to vani, u ,koje .grabi ono subjektivno, mora lefati u najmanju ruku tako da se za njim dade grabiti. Kad oko siljenja za onim sto njemu nedostaje ne bi bilo nicega do samih tijesnih, zaguUjivih, ocvrsnulih zidina, ne bi uopce bilo ni siljenja. Ali ovako je njemu jo§ ne§to otvoreno, njegovo je siljenje, zeljenje, djelanje umjesno.

336

111

1i'i

11

y ~·

·:i ~

Sto nije, jo§ moze postati, sto se ostvaruje, pretpostavlja u svojoj grac:li moguee. U ~ovjeka ima tog otvorenoga, i u tomu prebivaju snovi, planovi. Otvoreno je isto tako u ·stvarima, na njihovu prednjem rubu, ondje gdje je jos moguce postajanje. I siljenju se tu ne pru:Za samo otvor ili slobodan prostor gdje se jos moze korafati, birati, odlu~ivati, probijati put, polagati put, nego je u objektivno mogucemu osim puta mozda nesto sto nam odgovara, pored ~ega siljenje nece vjecno prolaziti nenasiceno. Simo to sto nam odgovara nije kao takvo gotova i garantirana stvar, ono ne prima, iii fak oslobac:la, ali ono ~ekuje svoje moguce, pa tako prirna ha.rem kao ocekujuce. U stvarima .se posluje, tu se jo§ mogu isposlovati na!e stvari, u njima je front na kojemu moze pasti odluka o na§oj buducnosti, upravo njoj. Takva nestaLnost niposto nije po sebi razumljiva: moglo bi dapa~e biti i tako da se ne dogada vise niSta novo pod suncern. Ali ovako postoji u tijeku stvari, dakle dogadaja, svakako jos jedno jos i jos-ne, a to je isto Ito i prava buducnost, to jest buducnost koja se sastoji od onoga sto jo§ nikad nije bilo. Vremena u kojima se niSta ne dogada gotovo su ,izgubila osjecaj za novum; ona zive u navici, i dolazeee nije to, nego je odmjereno sestarom kao i jucerasnje. Ali vremena poput dana!njih, u kojima se povijest, mozda za stoljeea, na§la na vagi, imaju ekstreman osjecaj za novum, ona slute sto je buducnost, zaustavljena daha, u radu sto unapreduje dolazece, dolazece rnoguce. Takva su vremena mjestom s kojega se osobito ·saznaje korelat mogucega, po\1rh razorene postalosti. Mjesto onomu sada tjeranja jedino je medu nezakljucenim stvarima, da bi ostvarivalo, da bi svoje sadriaje cinilo sve manifestni· jima.

I zvor i u.Sce: iznenadenje kao apsolutno pitanje Bude li valjano ostvaren, zivot stize onamo gdje nije bio jot nikada, naime kuci. Ali dva krajnja momenta u tom mogucem ostvarenju neeeg jol mogucega tvore

337

~

!

j

I

11

'1

u krajnjoj liniji izvor i usce. Izvor je oznacen tamom sada, u kojoj izV1ire ostvarivanje, usce pak otvorenoscu objektske pozadine, 1kamo ide nada. Spoznalo se: u samom je ostvarivanju nesto ne2lrelo i jos neostvareno, od toga ono slabi (usp. str. 222); to nezrelo prepoznaje se u tami zivljenog trenutka. Zatim se spoznalo: u objektskoj je pozadini iii korelatu otvorenost, realno•moguce o kojemu jos valja odluciti, jest utopija kao frontska izvjesnost samih objekata (usp. str. 237); to dozol1ivo prepoznaje 1se kao jos uvijek trajuca tendencija, jos uvijek sumracna latentnost. Tamni trenutak ondje, adekvatna otvorenost ovdje, oznacuju prema tomu izvor i USCe uzla:zecega; Olli SU polovima anticipira· juce svijesti kao i onoga sto objektski njoj odgovara. Pri cemu usce oznacuje moment konacnog stanja sto znaci jos vise nego adekvatna otvorenost, dapace: u kojem ona izgleda kao otvorena adekvatnost. Invarijant· nost vazda miSljenoga iii svr§etka utopije koji je usmjeren k cilju, takoder je istaknuta (usp. str. 256); ona je Unum necessarium u1sril.jereno 1k cilju, posvuda je identicno usaden element utopijskog konacnog stanja. I sad: otvorena se adekvatnost ne prepoznaje u iskustvu svjetskog procesa koji dalje te~e. s eksperimentiranim uscem, nego u kratkom, osebujnom iskustvu anticipiranog stisenja. U tom se stisenju iskusavaju sva!Qi put najsatetije simbolske intencije jednog uopce, sto se isprva pricinjaju subjektivnima, a ipak su arcifilozofski fundirane u samoj stvari, naime u jednom bljesku utopijskog konacnog stanja. Ta'kva 1iskustva nekog utopijskog konacnog stanja ono zacijelo ne fiksiraju, inace ne bi bila iskustvima puke simbolske intencije, i ne bi bila utopijskima, eak centralnoutopijskima. Ali ona se zapravo ticu jezgre latentnosti, i to kao posljednje pitanje sto odjekuje u ·samom sebi. To se pitanje ne da konstruirati prema nekom vec postojecem odgovoru, ne mofe se odnositi na povijesnu gradu koja bi bila igdje u postojecem svijetu vec naslagana. Primjeri za to dani su u knjizi »Tragovi«, gdje se »pitajuce, neutemeljeno lznenadenje« tumaCi na jednom mjes·tu iz Hamsuna (Ernst Bloch, Spuren, 1930, str. 274. i dalje). Osobito

pak u »Duhu utopije«, gdje je ovako zavrsna simbolska intencija prvi put oznacena kao »lik pitanja koje se ne da konstruirati«, to jest upravo kao lik pitanja koja se ne daju nategnuti, konstruirati ni na jedno od vec postojecih rjesenja: »Padne kap, ii sve je tu; koliba, place dijete, u kolibi stara zena, va:ni vjetar i pustos, jesenja veter, i sve je opet tu, upravo takvo, isto; ili citamo da se Dimitrije Karamazov u ·snu zacudio kako seljak uvijek kaze ,djetcica', pa slutimo, tu bi se moglo nesto na6i; ,stakor, on 5uska, dokle ga volja! Eh, kad bi imao mrvu!', i mi osjecamo, uz taj mali, priprosti, eudnovati stih iz Goetheove »Svadbene pjesme« kak.o tu, u tom smjeru, lezi neizrecivo, ono ·sto je djeeak ostavio kad se vratio iz gore, ,ne zaboravi ono najbolje!' rekao mu je starac, ali jos nikada nitko nije to nevidljivo, duboko skriveno, golemo, uzmogao otkriti kao pojam« (Ernst Bloch, Geist der Utopie, 1918, str. 364). Iz toga se vidi kako su to posve nepravi povodi i sadrfaji kojima subjekt zgodimice ovako inklinira, pa ipak se u njima, tim za svakog •eovjeka drugacijim, premda svaki put prema znacenju identienim povodima i sadrfajima, nagovijesta sastojina najdubljeg iznenadenja izmec.tu subjekta i objekta, koje na trenutak obadva identificira u prodornom ganucu. Tako apsolutno pitanje, ono sto se ne da konstruirati, svakako opet bjezi k trenutku, u svoju tamu. Ne kao rasvjeta, ali ipak kao nezamjenljiva uputa na neposredno tamno onoga sada, ukoliko se njegova sadrfajno centralna latentnost ipak odslikava u tako iznenadujuCim pitanjima, pitajucem iznenadenju. Kad bi sadrfaj onog tjerajuceg u sada, dodirnutoga u ovdje pozitivno bio vani, kad bi bio jednim »Ta ostani, tako si lijep«, onda bi miSljena nada, nadani svijet, bili na cilju.

Jo§ jednom: tama zivljenog trenutka; Carpe diem Sto u nama cini podrazivim, receno je, samo se ne podrazuje. Ono i&pava kao toplo i ujedno zamraceno, ponajmanje budi sebe osjecajuci. I osjet unutamjih d vanj-

338

339

..

J

ill 1i

I 111

/II

.~ ; kretnim pojmom struje, naime s pojmom procesa,

skih podrafaja, na toeki gdje oni uranjaju u sada, sudionikom je njegove tame. Kao ito oko malo vidi na mjestu slijepe mrlje, gdje zivac ulazi u mreznicu, tako i bilo koje osjetilo malo zamjeeuje upravo dozivljeno. Tu slijepu mrlju u duSi, tu tamu Zivljenog trenutka, valja pri svemu tomu .potpuno luciti od tame zaboravljenih ili minulih dogac:taja. Ako proslo sve vik prekriva noc, onda se to mote probuditi, sjecanje pomate da to ustane, izvori se i nalazi mogu iskopati, historijski proslo stoviSe stoji upravo pred promatrackom svijesti, iako krnje, na nacin da se dade osobito objektivirati. Tama upravo zivljenog trenutka ostaje, naprotiv, u svojoj spavaonici; aktualna je svijest prisutna upravo samo u odnosu na netom minuli dozivljaj i njegov sadriaj iii samo za onaj sto oeekivano nastupa. Sam zivljeni trenutak ostaje sa svojim sadriajem u biti nevidljivim, dapaee to sigumije ito se energicnije na to usmjeruje pafoja; kod toga korijena, 'll zivljenom po-sebi, u .punktualnoj neposrednosti citav je svijet joi mracan. U punktualnoj neposrednosti: - dogac:ta Ii -se zaista svo dozivljavanje toeku po tocku i atomisticki, da}Qle u trenucima i kao oni? To vitalisticki psiholozi nijecu, oni pustaju da dusevno toce bez pulsa. Tako James, bez obzira na to sto dopuita •transitive parts of the consciousness«, vidi psihicki zivot ikao struju. U svih vitalista zajedno, osobito u Bergsona, dljeljenje vrijedi kao znanstveno-idealna apstrakcija, sazdana tobo! prema uzoru matematike; prema tomu ne bi ni trenutak bio neposrednim sebepolo!ajem, koji u isti mah i klizi i diskretan je, nego bi bio napravljenom fikcijom. Ali svo to vitalisticko nijekanje trenutka ostaje u ovom slueaju nemjerodavnim; jer upravo zivotu p.ripada punktualni puls, u njega on nlpo§to nije apstrakcijom. Apstraktna je, naprotiv, struja samih vitalista svijesti; jer njoj nedostaje upravo puls ikoji kuca, taj element !ivotne struje za razlliku od nekog bezvalnog, neprekidnog vucaranja. Slika struije svijesti pokazuje svoju vlastitu apstraktnost u tomu Ato ne sadr!ava gotovo vile niSta od prave struje, Ito ne iskazuje ni izvora ni u.Aea, a nadasve nema niceg zajednickog s jedino kon-

pa se struja kao takav ·proces decidirano sastoji od prekida, naime od dijalektickih momenata dijalekticke povezanosti. Kao sto je izvjesno da proces nije »Slo!en« od njih, prema shvaeanju koje je i samo postvareno·mehanistiOko, tako on njima ipaik zahvaljuje svoj diskontinuirajuci karakter, upravo •puls Zivotnosti«, kao ito kate Hegel. James, takoc1er Bergson, nisu u toj tocki zaostali samo za Hegelom nego i za njima toliko blizim, naime nedijalektickim Humeom. Njegovo ucenje o •invisible moments of time and consciousness« znatno je konkretnije od pukog povdinskog opafanja: struje svijesti, s apstraktnoseu lisenom pulsa, do koje je to opafanje postvareno. Tu bi se caik od Husserla moglo saznati ono pravo, harem ito se tice vremenskoga u navodnom ..kontinuumu akta«: »Dok se opata neko gibanje, od trenutka se do trenutka dogac:ta jedno kao·Sad-poimanje, u njemu se konstituira aktualna faza samoga gibanja.c I dalje: •Tijek nije samo tijek uopce, nego svaka faza ima jedan te isti oblik . . . Oblik se sastoji u tomu da se jedno ·sada konstituira posredstvom impresije, i da se na nju prikljufoje jedan rep retencija i jedan horizont protenoija« (Zur Phanomenologie des inneren Zeitbewustseins, 1928, str. 391, 476). Nema rijeke koja se uopce da zamisliti, eak dijalekticki razumjeti bcz onoga sred-sada u svojem vremenu, koje sAmo uopce nije vrijeme, nego >>Cudno nesto«, kao sto rece Platon, odakle vrijeme (ne samo shvacanje vremena) zbiljske struje gibanja ,jzvire i u kojem je gibanje sjedinjeno sa samim nemirnim mirovanjem. Platon, koji se u diskontinuirajuci kontinuum razumije bolje od Jamesa i Bergsona, upravo stoga odlucno istice trenutak ( to l;aCq>vTJi;;, odjednom). Tu on figurira kao momentum prelaska famedu gibanja i mirovanja, mirovanja i gibanja: •Jer iz mirovanja nista ne prelazi, dok ono joi miruje, u gibanjc, niti iz gibanja, dok se ono joi giba, u mirovanje; nego trenutak, to eudno nesto, le!i izmec:tu gibanja i mirovanja, ne pripadajuci nijednom vremenu; i u njemu, iz njega, pokrenuto prelazi u mirovanje i mirujuce u gibanjec (Parmenid, 156 D-E).

340

341

..._

j

I

if !i: 1111

iI

ill

I', I I 1

I 11

I 'I

/ii

I napokon - ticuci se rijeke prema uscu (mirovanju) - trenutaik kao apstrakciju nema u sebi ni tenor na planu Fausta ni njemu srodan tenor mistiike. »Ta ostani, tako si lijep«: da bi se to uzmoglo kazati trenutku, treba da on bude najviSi, i tako ·savr5eno ispunjen, nepokolebiv, sadrfajan kao onaj sto je u Eckardtovoj mistici poentiran kao easak savrsenstva (nunc stans). Tako se sva ta medusobno tako razldcita svjedocanstva ujedinjuju u priznanju jednog realnog sada; za razliku od struje apstrakcija vitalista. I na kraju ostaje puls koji daje i model intermitirajuceg karaktera trenutka svijesti iii bolje: dogada se Jcao ono slicno u tijelu. Od kucanja bila dozmaje se za dusevni trenutak kao kucanje njegova sada, kao srljanje ·najprijed, takoder kao tranzitivno svih trenutaka. Vise se od toga .u toj neposrednosti, medutim, jos ne otvara, i saznanje se proteze samo dotle da se zivljeni trenutak moze iskusiti i opisati upravo kao taman. Cemu se pridrufoje odlueujuce, koje je u svemu dosada5njem ionako guralo problem iz puke psihologije: tamu zivljenog trenutka moze odslikavati tama objektivnoga. Moze je, dakle, odslikavati sebe-ne-imanj e onog intenzivnog elementa vremena koji se sam jos nije razvio u vremenu i procesu kao saddajan. Ne, dakle, najdalje, nego najblite potpuno je jo§ tamno, i to upravo stoga sto .je najbliZe, najimanentnije; u tom najblizemu krije se lvor zagonetke opstojanja. 2lvljenje tog sada, najistinskijl intenzivno, jos nije dovedeno .pred samo sebe, dovedeno k samom sebi kao videno, kao otkljucano; tako je ono ponajmanje tu-bitak, ocito-bitak. To sada u exlstere, koje sve tjera i u koje sve tjera, najneiskusanije je od svega sto postoji; ono jos sveudilj tjera lspod svljeta. Ono tvori realizirajuce sto se ponajmanje realiziralo - tvorii djelatni trcnutak - tamu sama sebe. Iz cega proizlazi ono zaeudno da jos nijedan covjek nije pravo tu, pravo ne zlvl. Jer zivjeti ipak zna.ci biti prisutan, ne znaci samo ono prije ill ono posLije, prethodni okus Hi naknadni okus. 2lvjeti znaci ubkati dan, u najjednostavnijem kao l u dubokom smislu, znaci odnositi se konkretno prema sada. Ali buduci da upravo

342

f

~;

" .,

;if;' )·

1;

I

(

'/'.

!'

li

·~ ;)!

,y;

J

t

nase najprisnije najpravije, neprestano pribivanje nije to, jos nijedan covjek ne zivi stvarno, upravo s te strane ne. Caripe diem kao kratkotrajan U.Zitak bez misli pricinja se eto tako lakim, taikoder i rasprostranjenim, pa ipak biva tako ·rijetko da se uopce ne pojavljuje kao stvarno ubiranje. Nista ne izmice upravo sada5njosti tako kao ono obicno Carpe diem sto se na izgled potpuno otvara u uzivanju toga sada, nista ne vlada bitkom manje od njega, nista nije vecom banalnoscu ante rem. Ubiranje se dana, dakle, ne da obaviti tako brzo, osim ako se ono »ta ostani« reeeno trenutku uistinu ne zamijeni s ljenearenjem. Ma koliko bilo na cast iskonski snafoom uzitku, ipaik je samo prividno njemu dom u Auerbachovoj pivnici iii eak u filistarskom U.Zitku posjedovanja. Vee smo gore (usp. str. 208) podsjetili na Lenaua i Kierkegaarda kao na ne nesporne, ali ipak razmisljanja vrlo dostojne ne-majstore toga Carpe diem. Obojica su bili osudeni na to da vide sliku ljubljene u nevolji sa samima sobom. To cesto moze biti zivotna slabost, pa ipak silan size egipatske Helene pokazuje kako .se slucaj ne iscrpljuje sa sla:boscu, romantienim zanosom, takoder ni s nekom vrstom utopijske neuroze. Uobicajeno Carpe diem ne uzdize se nad puko impresivno, natl easak uzitika i casak boli, ono je stoviSe suprotno nacinu na koji se cita u Horacija - susto rastreseno, nepostojano, bez-sadasnje. Ukratko: kao sto je znatizelja malo utopijska, tako malo vlada bitkom i uobieajeno Carpe diem, koje ipak upravo skace od jednog »trenutka« do drugoga, trati dan za danom. Pravijeg dodira trenutka ima samo u .snafoim dozivljajima i na ostrim prekretnicama opstojania, bilo wastitima, bllo u vremenu, ukoliko njih primijeti oko prisutno duhom. Cini se da izvanredni Jjudi od djela polucuju pravo Carpe diem, kao odluku u potrebnom trenutku, kao snagu da priliku za tu odluku ne propuste. Mommsen pokazuje tu snagu na primjeru Cezara, naziva je »genijalnom trezvenoscu« pa znafajno nastavlja: »Njoj on zahvaljivase moc da nezaveden sjecanjem i ocekivanjem energicno Zivi u trenutku; njoj sposobnost da u svakom trenutku djeluje ukupnom snagom.« Ali Cezar,

343

111

l'I

11

I' 11111

11

I.

l'I I

i !

veCina djelatnika .klasnog drustva, to ovdje znaci: neprozrene historije, - jesu Ii oni pojmili trenutak u kojem su djelovali isto tako i prema njegovu historijskom sadrfaju? Taj je slueaj tako rijedak da se kao jedini primjer nudi gotovo samo Goetheov, k tomu primjer eovjeka koji ne bijase djelatnikom, ali zacijelo konkretnim okom kojemu nema ravna. Tako ovamo spada Goetheova recenica na dan kanonade Valmyja: »Odavde i od danas poeinje .nova epoha svjetske povijesti, i vi mofete reci da ste tomu prisustvovali«; all takvih predoeivanja nema mnogo. Nema mnogo takvih opafanja inace neopazena trenutka: kao tranzitornoga, s najplodnijim motivom, kao stjeci§ta §iroko razgranatih posredovanja izmedu pro!losti i buducnosti - sred nevidljivoga sada. Tada iznenadno, ne historijski-horizontalno, nego okomito pobodeno pada svjetlo na neposrednost, tako da se ona pricinja gotovo posredovanom, ne prestajuci, dakako, da bude neposrednom iii preprisnom blizinom. Najdivniji primjer prozrenog predocivanja prufaju Marxove i Engelsove analize situacije, na celu iS •Osamnaestim brumaireom«. A Lenjin je citav zivot poimao sada§nje s historijskim proziranjem, sve do onog promi§ljenog Carpe diem koje se zove velika socijalisticka oktobarska revolucija. Sve je to, dakako, pretpostavljalo ve6 potpuno nekontemplativan odnos, naime sAmo shva6anje-zahva6anje aktualnih pogonskih snaga zbivanja. To je neizvedivo klasnom dru!hvu, koje je nu!no previdalo ono zbiljski producirajuce povrh produkta; pa ·lpak je pravi put k aktivnoj aktualnosti i uz analizu .situacije tek poceo. Njegovim ciljem ostaje rasvjetljivanje onoga Ito u krajnjem da-bi-temelju zbivanja tjera isto tako kao Ito je sebi jos skriveno. I zacijelo: kroz sva drultva ne provlace se niposto samo llrska, nego, naprotlv, arclfilozofska iskustva pita:nja koje se ne da konstruirati, kao pitanja apsolutnog iznenadenja, jednog poeinju6eg Carpe diem u neuobicajenom, pravom smlslu; pa ipak, koliko Ii je opet mnogo strepnje, koliko Ii puke slmbolske intencije u toj nezamjetljlvoj mistici svakodnevlce, jedinoj preostaloj mistlci, koja zavreduje da ostane.

Posvuda drugdje stanje onog sada jest ne-tu pa eak jos i ovdje toga ne-tu tvori zonu 5utnje upravo ondje gdje svira glazba. Na taj nacin ne boravi u inkognitu samo egzistiranje nego jos i subjekt egzistiranja, upravo, dakle, tjerajuce, napokon sadriinsko samog egzistirajucega. Tek u tu svrhu bilo bi potpuno Carpe diem odlucujuce, na taj nacin §to bi se egzistirajuce-aktualno i njegov vremensko-prostomi granicni okolis posredstvom blizine koju jos posjeduje ta neposredna teskoca do!ivljaja, ucinili nimalo tmumima i teskima. Ali trenuci kucaju jos necuveni, nevideni, njihov je prezent u najboljem slueaju u predvorju svoje ne jos svjesne, ne jos nastale prezentnosti.

Tama livljenog trenutka, nastavak: prednji plan, nekoristan prostor, melankolija ispunjenja, samoposredovanje 2ivljena je tama tako sna!na da uopce nije ogranicena samo na svoju neposrednu blizinu. Ona, naprotiv, utjece i na svoj okoli§, na vrijeme §to se nadovezuje na upravo sada, zatim na prostor §to se nastavlja na upravo ovdje. Taj utjecaj spreeava da do!ivljajnozbiljska blizina, osobito ona §to se dogada, .stigne na odgovarajuce i umirujuce odstojanje, da ju se dakle mofo promatrati na uoblcajeni nacin. Na taj nacin nastaje osebujna, ne lako motriva, all ni lako pojmljiva i saznatljiva neprovidnost prednjeg plana koji je u tom casu aktualan. Neke poslovice znaju o tome vise od veCine dosadasnjih mislilaca. Tako na primjer: Sto on tka, ne zna nijedan tkalac, ili: U podnozju svjetioni.ka nema svjetla. I nije Ii Edip, jer je sam sebi stajao pred svjetlom, posljednji opazio da je o!enio svoju vlastitu majku? Zagonetku sfinge, koja se da promatrati izvana, on je kako-tako rijesio, ali prema svojem se vlastitom slucaju pondao bespomocno. I tako dalje u nerazumljenom tekstu sada-vremena, ovdje-prostora, kada se god u njih upustalo puko promatranje, polazeci od odstojanja, od uobieajenoga.

344

345

;&..

11

Nesto se takvo pokazuje, kao sto je vec cesto spomenuto (usp. str. 332), ponajviSe izdajnickim cim postvareno promatranje, kao promatranje ukrucenoga, postaloga, stigne do sadafajosti i pokusa tomu blizomu, koje se dogada, .koje biva, reei svoju rijec. Tada se kida prila:goc:!ivanje vrsti odnosenja za koju je dalo povod ono distancijsko u dalekoj proslosti. Vee i relativna blizina devetnaestoga vijeka stavlja u karakteristicnu nepriliku gradanske historieare kad u toku svojih prikaza stignu do tog stoljeca; na mjesto dotadasnjih sudova o odnosima guraju se mnijenja. A sjetiti se mofemo posve zapanjujuce neznanstvenosti tih historieara kad je povijest presla u svjetski rat; od ucenjaka su postali nazdraviear:ski ili pak hura-patriotski uce. Ali to ne samo zbog klasno uvjetovanog nekonkretnog odnosenja burruja prema aneksima onoga sada, nego toj osobitoj slabovidnosti, s ideoloskim interesom za krivotvorenje uz nju, centralno pogoduje opca propast, tako reCi, objektivnog promatranja, koju izaziva blizina, pa se u bresu aktualne neposrednosti, koja se nikada ne moze svladati pukim promatranjem, osobito zainteresirano probijaju pogresni sudovi grac:!anske pristranosti. Sve se to mofo, ukoliko se i dokle dee pote§koca aktualnoga zajedno s na nj nadovezanim prednjim sada-planom, prednjim ovdje-planom, razjasniti posredstvom problema slikanja krajolika. Problem aktualnoga slikarski glasi: Gdje Ii to pocinje krajolik koji valja prikazati na slici? Slikar ne slika i sebe, premda se neposredno, kao najunutrasnjiji prsten neposrednoga, takoc:!er nalazi u krajoliku. Medutim i drugi prsten neposrednosti: pravi prvi plan slike, samo se te5ko da objektivirati; toj je neposrednosti jos uvijek svojstvena odvise velika blizina mjestu na kojem stoji slikar. I ba§ ta zbrka koju tvori blizina utjece da i prostorni prvi plan ostaje relativno neizoblikovan, nepripadan pravom krajoliku. Prikazani krajolik ne pocinje, dakle, samo izvan sllkara koji ga slika, sto se razumije po sebi, nego i s onu stranu jo§ razasutih predmeta slikareva bli!eg okoli§a. Uz pomoc pojma koji se mofe uzeti iz fizike zracne sisaljke biva jasnim: prednji je plan za prikaz nekoristan pro-

346

i'


-{".,

~

stor, to jest prostor iz kojeg jos nije potpuno istekla atmosfera. U ovom slucaju atmosfera neposrednosti, trajuca tama i trajuci nered onog sada i ovdje, blizine. Na pitanje: gdje poeinje krajolik? gdje pocinje suvislo objektiviranje? mofo se stoga odgovoriti samo: s onu stranu nekorisnog prostora, toeno ondje gdje oklijevajuci poeinje prestajati tama neposrednosti zajedno sa svojim izdandma. I buduci da posvuda izmec:tu subjekta i objekta promatranja lezi taj cudni meauprostor, upravo kao nekoriJstan prostor sui generis, iz .kojega jos nije dostatno uklonjena atmosfera neposredovane neposrednosti: to teski prednji plan slike krajolika i njegov problem metodski strogo odgovara navedenoj pote5koci o'ko aktualnosti sto se dogada, dogat!a u vremenu. Unutar nje utjecaij je zivljene tame svakako ne· usporedivo bogatiji posljedicama negoli sama stvar u prostornom reljefu u~etom u obzir, i nije samo primjerom za nju kao u slika11skoj kompoziciji. To se pokazuje vec i taiko sto ovdje-prostor kao prostorni prednji plan moze napokon ipak prijeci u krajolik, s njim se, dakle, zavrsiti, tako sto se u mirovanju tog zavrsetka ne javlja neki nedogotovljeni ostatak blizine. Sada-vrijeme, naprotiv, kao prednji plan vremena ne prelijcva se bez daljnjega u pojmljivo, oblikovno, saznatljivo s tim eto nove poteskoce - sto se ne prelijeva takoc:!er bez daljnjega ni u saznatljivost koja nije pasivnim promatranjern, nego je aktivnom znanoscu tendencije. Jer inace bi toj saznatljivosti moralo ono sto kasnije okrufoje sada-vrijeme, dakle buducnost, dospjeti tako potpuno objektivno nadohvat kao, mutatis mutandis, slici krajolika krajolik iza ovdje-prostora. A kao sto je predobro poznato, sto se tice buducnosti, izuzevsi korake koje treba poduzeti neposredno, najneposrednije, i izuzevsi velike perspektive, to ne mofo biti, ne ni u temeljnoj znanosti svladanog zbivanja, napokon konkretnoj znanosti tendencije: marksizmu. I to stoga ne, sto samo buduce - za razliku od prostorne daljine - tako saddava nesvladano sada, sadrfava dakle tamu, kao sto sAmo sada sadrfava jos neotkljueanu buducnost, dakle novost, i srlja onamo naprijed. Proslost, i ona samo 347

~-=

i~i I

prividno, takoc1er samo promatranju zatvoreno pa stoga prividno usporedivo s prostorom krajolika koji se dade objektivirati, pojavljuje se u svijesti vremena kao i .u fazi vremena tek kasnije, tek poslije srljanja u budu~ nost, i stoga se ne da usporediti s objektiviranim krajolikom kakvim se on direktno nastavlja na prostomu aktualnost i iza nje stoji kao gotov. Naprotiv: Budu~ nosni sadrlaj sada-aktualnosti nastavlja se vazda ponovo - preko svih oblika pro§losti - takocter i u svojoj aktualnosti prednjeg plana i u svim svojim horizontsklm okolisima. Ali budu6l da budu6nost na taj nafin spada u aktualnost, to je i ona, budu6nost, sa svim svojlm objek· tivnostima prednjeg plana l horizonta, sudionikom ta· me zivljenog trenutka. I, ona sudjeluje u njoj na nacln koji tvori najbitnife svofstvo buducnosti: da je zatvorena promatranju, all i jol relatlvno nepoznata znanostl tendencije. Ta je povetanost tame trenutka i tame bu· ducnosti prvi put formulirana u »Duhu utopljec ovako: »Tama jaca cim ne samo ml nego I druga, obratna strana ostaje neodlucenom, elm se mi, dakle, okrenemo buducemu, koje s!mo, ukoliko je prije svega logickl novo, ne znaci drugo do nale povecane tame, .tao nale tame u liku poroda njezina krlla, povecanja njezlne dalje povijesti; i isto se tako pove6ava bog kao na!iuprotan problemu radikalno novoga, koji, da bi bio, ne mora bitl za nas recimo samo vldljlv, tako da bl se cltav svjetskl proces elastieno reduclrao ·na odnos glbanja lzmectu dvije, ,odvojene' ·realnostl, nego kojl mora sama sebe posjedovati samo kao nadu, kao ne-bltak za sebe, poput nas u sjenovitom nedogractenomu, jol nerealnomuc (Geist der Utopie, 1918, str. 372). Prema toj neugodnoj formulaciji, tama se !ivljenog trenutka, dakle, u svojoj potpunoj dubini poklapa s esencijalnlm, jol ne tu-blvstvujucim nacinom egzistencije samog .aadr!aja cilja, koji se jednoc bio lntendlrao pod mltololkom oznakom bog, i koji je prema citlranom mjestu upravo jol ne tu· -blvstvujucim, jol ne lznesenim clljnlm sadrtajem samog egzistiranja. All Carpe dleIJllill prezent apsolutnog clljnog sadr!aja stoji na lstom tlu na kojem stojl subjekt egzistiranja, l na lstom tom tlu ciljnl sadr!aj kao 348

!~

~·

realiziran jol izostaje: na tlu onog neosvijetljenog ognjilta egzistencije koje je, ut nemitolosku oznaku, agensom kao i jezgrom materije koja se razvija. Tako daleko, tako duboko SeZe, dakle, tama korijena zivljenog trenutka; tako je tocno .pridru!ena novumu i u daljini i u lirini, ultimumu sadrlaja. I upravo je jednako takvom buducnost: ono sadr!ano u krilu vremena, koje je pozvano da otvori sadr!ano u trenutku. Jedino moei-biti, unaprijec1eno da mo!e voditi i otvoreno, tjera neposredni bitak tjerajuci-skrivenog trenutka k sebi i gore; jedino to otvoreno transcendere u novum sadrfajno otvara imanentno egzistiranje. Sto je pri tomu prisutnost bli!e egzistencijalnom ·proizvodacu dogac1anja, dakle - historijtski - covjeku, sto je radikalnije samozahva6anje subjekta koji stvara historiju, to se vi§e osloba4a slijepa aktualnost, to se dublje ona mo!e spoznatl kao .prolazilte liroko razgranatih dijalektickih posredovanja. Prava se, metafizicka tama zivljenog trenutka takvim historijsktm poimanjem subjekta jol ne rasvjetljuje, ill se rasvjetljuje tek u pocecima, aJ.i problem se prednjeg plana, s pukotinom sada i ovdje u odslikavanjima svjetske suvislosti, napokon dovodi nadohvat ruke. On se podi!e u problem posredovanog prolaziita i u njemu u problem aktualno-konkretne odluke na frontu svjetskog zbivanja. Nije tako da bi ta pukotina u !ivotu, dak!le eak u nekoga tko ne promatra, time nestajala. Jer ucinak se tiv.Ijene tame napokon ne ogranicuje na navedene razlicite prednje planove. Nego se slijepa mrlja, to ne·Vi4enje neposredno nastupajueeg sada i ovdje, pojavljuje i pri svakom ostvarenju. $tovise, gledanje se od prevelike blizine samo zamueuje, dok se do sada postoje6a vrsta ostvarivanja ne zamraeuje od nekog prvog plana, nego u samom ostvarenomu. Ni pravo Carpe diem nije izuzeto od te melan:kolije, naime tada kad nije tek naprosto prisutno duhom, nego ubire plodove jedne ispunjene nade. A iskustva centralnog iznenac1enja u pltanju koje se ne da konstruirati bivaju postec!ena te melankolije samo. stoga sto ona sadr!avaju upravo samo munjevite nagovje5taje nekog tu·bivstvujueega sada, 349

;;p..-~

'ovdje i tu, i to na zamjenjujuCim, lesto skurilnim predmetima, a1li ne, jos ne na samoj ozbiljenoj stvari po sebi i za sebe. Tako tama blizine pniZa i posljednji raz· log melankoliji ispunjenja: nema raja na Zemlji koji bi, kad na:stupi, bio bez sjene, koju jos baca nastup. Cak nije ni samo tako da fijas'ko prijeti kad se trebaju ispuniti snovi sto su daleko nadmdeni ili kad prevelika uzviSenost snova ugrofava njihovo ispunjenje. Neki ostatak u samom realiziranju osjeea se, i tu je, takoc:ter i ondje gdje su bili realizirani umjereni ciljevi ili gdje se cini da su monumentalne slike iz sna stupile u zbilju od krvi i mesa, dufom i tijelom. Ima ostvarivanja koje je nezavisno od cina samog ostvaritelja i ne sadrfava ga; ima ideala koji se grade izuzetnima, tuc:tima tendenciji, apstraktnofiksnima i taiko utajuju i nedovrseno, neostvaTeno svojih ostvaritelja. Upravo se tako u melankoliji ispunjenja javlja to jos preduboko neispunjeno u subjektu, :Kao sto se u njoj kritizira.nedostatno u fiksiranomu ideala. Tako i element ostvarivanja valja u istom dahu s elementom buduceg drustva sve vecma stavljati u slobodu. Na taj se nacin kod problema ostvarenja vec vidijelo (egipatska Helena): zeljeni iii idea1ni sadrlaj, upravo kad postite cillj svojeg ostvarenja, stize na jednu toeku stvarnosti tamnije od one sto ju je posjedovao prije, dok je imala lebdeci, utopijski, puki bivajuci realan karaikter. Kao .§to valja ponoviti: realizacija, ma koliko dokidala kontemplativno odstojanje, nikada ne djeluje vec potpuno kao realizacija, jer je u samom subjektskom faktoru realizacije ndto sto se jos nigdje nije ostvarilo. Subjektski faktor Ato podaje opstojanje sam jo5 nije tu, on nije predikatiziran, nije objektiviran, nije realiziran; to se na kraju obznanjuje u tami ziv,1jenog trenutka. I taj inkognito ostaje jos svakom ostvarenju pridrufena osnovna zapreka da bi ono bilo potpunim ostvarenjem. Nju ukloniti, odgojiti sam.og odgojitelja, realizirati samog onog tko realizira, za tim idu svi humanisticki snovi zel.f a; oni su i najradikalniji i najrprakticniji. Sve ve~e samoposredovanje pravitelja historije na taj nacin nije samo pomoc da se konkretno ostvari konkretna antlcipacija tendenclje,

'---""

ono je takoc:ter pomoc da se uvede ostvarenje bez svojeg osebujno gorkog ostatka. Bez onog minusa sto ostaje, sto oznacuje samo ono neposredno egzistiranja, ostalo tamnim, sto napokon tvori komad ne-dolaska u dolasku. Ljudskost koja u svojem krugu opstojanja vise nije opterecena nicim tuc:tim, realizirajuce koje je samo realizirano: to je .§ranicni po jam ostvarenja kao ispunjenja.

Jos jednom iznenadenje kao apsolutno pitanje, u liku straha kao i u liku srece; ,uopce utopijski arhetip: najvise dobro

I'. j'

3.50

Sto tjera u sada, receno je, isto tako ubuduce srlja naprijed u otvoreno. Ali to otvoreno ima iza sebe dvojako dusevno mjesto s kojega se ocekuju, takoder utjeruju njegovi plodovi. Jednim je mjestom i nadalje tjeskoba, upravo kao takva, .koja je to veca sto s viSe neizvjesnosti moze sa svih strana ocekivati svoje povode. Ovamo vise ne spada neuroticka tjeskoba sto ri:iofe potjecati od libida koji ne nalazi primjene, niti noiimalna realna tjeskoba u opasnim situacijama, ali svakako spada tjeskoba sto je jednako bezuvjetna kao sto se odnosi na kona
351

Iii

1

I

po sebi. Izgleda da se epilepsija, u auri prije napadaja, osobito toen.o odnosi na to nesnosno, paranoja pru!a o tomu slike ponajblife tjeskobnom snu, pru!a tjeskoban san po danu. 0 tomu Bilchnerov fragment kako pjesnik Lenz hldi obavjestava nezaboravno: »Zar ne cujete?« pita ludi pjesnik, »ta zar ne cujete utasan glas sto vice oko citava horizonta, a Ito se obicno naziva tiSinom?« Au Bilchnerovu i.Woyzeku« tjeskoba se posvuda budi od nekog urlajuceg ni.Cega, od vjetra, od vecemjeg neba, od ocekivanja neeeg neodrecteno negativnoga ispod, iznad svih stvari, Ito u~obva nesretni· ka iz svih smjerova. Tjeskoba se u svim tim, ma kako medusobno udaljenim svjedocanstvima pojavljuje kao ocekivanje okrenuto neodrecteno-mracnoj strani, strani daveceg, ukocujuceg nista u realno-mogucemu. I slikov· no je notirano to nedostupno slikanju, u DUrerovoj »Melankoliji«, i to s ovu is onu stranu astrololkih relacija koje ona sadrfava. I s onu stranu Saturna, koji !en· skom Ulm svijetli iz ociju, kojega emblemi ispunjuju list, prekinuti samo prijaznijim kvadratom Jupitera, na zidu iza figure. Ali Saturn, zvijezda pukog mudrovanja, pa ipak i sabranosti, ne prub, premda je isto tako i zvijezdom nesrece, razja5njenje tla u koje gleda Melankolija. Sabrmiost je samo u oku figure, mo!da u kugli iz prednjeg plana, mozda cak ·U psu koji se savio spavajuti, ali nije u ansamblu predmeta, niti u objektu koji gleda figura. Sam taj objekt nije na slici, all ansambl nagovijesta upravo njegovo svojstvo potpune nesabranosti. Umjesno je upozorio Dehio na disolutno tog interijera: sestar dokono miruje u ruci, raspdeno, turobno svjetlo lezi po rasutim predmetima, red kojim su se inaee odlikovale sobe ueenjaka iesnaestog stoljeta potpuno izostaje, nema vece suprotnosti nego Ito v:lada izmedu tog ansambla i pospremljenosti lista »Jeronim u kucici«. Iz toga upravo i slijedi: DUrerov list »Melankolija« crta, astroloikim pomocnim sredstvl· ma, tjeskobu kao dodir s nekim moguclm ponorom Ito uopce nema dna o koje se razbija padanje. List crta stupor u koji zuri oeaj otkriven u trajnom sada: tako je Dilrerova »Melankolijac neproojenjivim dokumentom

352

f,

f

f,

negativnog iznenadenja, upravo bez duhova i pakla, cak bez izvjesnosti Saturn. I u negativnomu ima, dakle, Ii· kova apsolutnog pitanja, koje se ne da konstruirati, ima nesnosnih trenutaka iznenadenja. Oni su prema smislu nerazgovjetniji od pozitivnih svojstava iznenactenja, jer precizni su samo u tomu da znace radikalno neodrectenu grozu, na mjestu ponora. Dakako: na tom mjestu nema samo ponora, tak ni u melankoliji gorgonsko nije jedino na svijetu, nego osim stupora iznenactenja ima upravo i Jeronimova mira iznenactenja, i taj mir intencionalno pokazuje drugo mjesto jos otvorenoga. Jer zamjena lica, »suprotan smisao prarijeti«, koji se vec mogao vidjeti u svim radikalnim afektivnim stanjima, osobito u afektima ocekivanja, ponajmanje izostaje u radikalnom iznenactenju. Otuda cesto isti povod koji izaziva negativno iznenactenje mofe izazvati sre6u kao pozitivum iznenadenja. Mjestom je i tu svaki put ono sada, ali ne kao krvava pukotina u tami sada i onoga Ito se ·nalazi u njoj, nego pocinje cvjetati nada, kad u tu tamu prodre intencija pozitivnog simbola, zagonetno potvrctena na neprimjetnomu. Elementom je tog pozitivnog iznena<1enja trenutak Jto ima moc mirovanja, trenutak u kojem opa!anje ili neka slika, drugda posve ravnodusni, usrecujuci potresaju egzistirajuce·intenzivno i - predstavljaju ga. Tolstoj u »Smrti Ivana lljicac govori o zbunju u snjefooj mecavi, bura i studen vladahu kao smrtni neprijatelji, sam je krajolik lefao po'IVe napusten; ipak se, ili upravo stoga, u tom krajoliku odjednom pojavio, u necem neizrecivo usputnomu, povratak kuci i odgovor, centralniji od svake apoteoze. Tolstoj malu, gotovo smijesnu centralnu usputnost zbunja u mecavi eak potpuno povezuje s rijetkim velikim trenucima u kojima se ljudima, ponajcesce u casu smrti, otvara jedno i sve, pricinja da se otvara. Lll.k se protde do dozivljaja Andreja Bolkonskog, smrtno ranjenog na bojiitu lrod Austerlitza*, koji vidi zvjezda-

* U Tolstojevu romanu Rat i mir Andrej Bolkonski nije smrtno ranjen kod Austerlitza (~lki: Slavkov u Brna), 1805, neao u bit.Id kod Borodlna nadomak Moskvi, 1812 (op. prev.) 353

-....,.,

no nebo kao nikada prije, takoder do dozivljaja jedinstva Karenjina i Vronskog pokraj Anine smrtne postelje; - ali dakako takoder: ta Unio my<stica sa smislom, s vjetnoscu, cjelinom, odv.ise je opet velika i odvise odredena, odviSe dogovorena Ato se tice njezina teoloskog predmeta da bi ovisila o skromnosti uzgrednoga, nigdje formuliranoga. U svim tradicionalno religioznim iskustvima kuea stoji kao vec zbiljsk.a, bas kao da je samo do sljepila ljudi, sto je ne vide, samo do slabosti puti, sto ne stupaju u nju. Pa ipak je odnos s neprimjetnim simbolskim intencijama neizbjefan, one su sadrfane u svim tim ganucima poput klice jednoga Summum bonum, jedn.og apsolutno ljudski-adekvatnoga tu. Tu koje se ovako objavljuje stoji, medutim, u pukoj \l"ealnoj mogucnosti, i sve pozitivne simbolske intencije izazivaju u covjeku samo znak toga tu, njega svakako; one zazivaju razumljivo-nerazumljivo ime dobre egzistencije, egzisteneije u anticipiranoj tisini. I isto tako zazivaju njezino ime u centralnoj uzgrednosti, tik pokraj zatecenosti tjeskobom, u isto tako nagloj, isto tako neodlucenoj koncentraciji. To eovjeka u takvom objektivnom, ujedno objektskom iznenadenju dodiruje utopija svrsetka; pri cemu neki sadriaj groze moze posve lako biti utkan u sadrfaju divnoga. Kao znak paradoksnosti divnoga, i1i upravo jos-ne-odredenosti, jos•ne-odlucenosti koja pripada krajnjem karakteru pravoga i tendencije uopce. Tu je ta adekvatnost (naturalizacija eovjeka, humanizacija prirode) posvuda jos otvorena: ne samo po tomu sto ce nastupiti tek u buducnosti nego i po svojem saddaju sto se ne da fiksirati, sto lezi vani zbog skoka preko svega do sada dobivenoga. Nesto takvo dogada se u vlastitom sada samo zato sto se to dogada na izvoru svega. A u izvor je stavljeno usce, hoce li se ono dostici, drugo je pitanje. Ali usce predstoji svemu kao f.ivo pitanje, kao pitanje o uopce, kao pitanje samog jos ne postojecega uopce. Pitanje koje se ne da konstruirati i iznenadenost njime bili su gore definirani kao munja najzad realno-mogucega !to prodire u samu sebe, pogadajuci jezgru latentnosti; buduci da tako realno-mo~ce prod'ire u samo sebe, ono

sebi pruia ruku da bi se zaustav;ilo, prestaje biti beskrajnim. I to se zaustavljanje zbiva upravo na samom .J gonicu realno-roogucega: preosvijetljeno ganuce iznena'. denja pred sijevajucim momentima i signaturama ade,~ kvacije otuda se najtocnije odnosi na da-bi egzistiranja u spavaonici zivljenog trenutka. Kao sto, dakle, tama zivljenog trenutka tvori jedan pol anticipirajuce svijesti, samog anticipatorskog svojstva svijeta, tako realno iznenadenje s otvorenom adekvatnosti kao sadrfajem tvori drugi pol; i oni se snaZrio privlace, simbolska i.ntencija onoga uopce i omege ukazuje na alfu ili neposrednu bliz1nu. To izvor iii pocetak svijeta, sto jos uvijek tjera u tami zivljenog trenutka i jos je uvijek skriven, sebe prvi put poima i oslobada u signaturama svojeg usca. Samo anticipirajuci poima i oslobada, na posve slabim, posve malim znakovdma: svjetski cvor, koji se ne krije nigdje drugdje nego u neposrednomu da-bi egzistiranja, takoc1er se razmrsuje samo posredstvom najintenzivnije blizine ovom naj'imanentnijem tu-intenzitetu, posredstvom evidencija u blizinu. Upravo ono na taj nacin ponajblif.e neprimjetno, fina signatura tih evidencija, jedino je sto je ostalo od prijasnje tobofaje blizine .bogova, sto je, dapace, u njoj svagda tvorilo jezgru, UkoMko se pricinjalo da ona sadrfava Ens perfectissimum: Velika pred-videnja prave mistike ostaju kao takva u vdenju koje se eksperimentiralo, jer ma sto se u njima bilo pojavljivalo kao posljednji simboli, kao realni simboli, prikljucivalo se finoj signaturi i popll"imalo ju je. Tu kao finale stoji pred-videnje andantea. dapace idile, s onim tao SVlijeta koji Lao-tse naziva bezukusnim, i koji stoga ima najprodomiji ulms. Mirovanje, dubina svagda su bili fundirani u tom neprimjetnomu i ostali su oznaciviima: »Aline da bi tajni pretinac u svakom objektu morao jos sadrfavati velike zamotke i dokumente kao u prijasnjim vremenima, kada se jos svakoj dubini pridavala .golema ambala:Za i ona se bogovi, nebo, moci, divote, prijestolja - smatrala bitnom. Nego je Odisej spavajuCi, neeujno stigao na Itaku, upravo je na Itaku stigao spavajuci onaj Odisej koji se zvase Nitko, i na onu Ita:ku koja upravo moze biti na:•

355

354

........

J

cinom na koji lezi ta lula iii kakvim se odjednom prikazuje neko neprimjetno, pa se ono stalno miMjen.o napokon pricinja ugledanim. Tako cvrsto, tako neposre~­ no evidentno, da je ueinjen skok u jos-ne-svjesno, u dublje identicno, u istinu i rijee rjesenja stvari, koji je • nepovratan; da s odjednoc posljednjom znacenjskom intencijom promatraea izroni na objektu jedno lice onog jos bezimenoga, · izroni element konacnog stanja, posvuda usa<'.ten, u svijetu, i da taj svijet vise ne napusta« (Ernst Bloch, Geist der Utopie, 1923, str. 248). Grom, koji misli da je jos ono posljednje i pojavni izraz toga, postao je dekadentnim; jer ono konacno neeujno je i jednostavno. Ali da konacno stanje jos nije uspostavljeno ni u najneprimjetnijem iznena<'.tenju, prije i poslije svakog pred-vi<'.tenja, pokazalo se jednako na negativnoj kao i na pozitivnoj utopiji, pokazalo se kako se ona na tom svr5etku otvara i kako upravo u svojem posljednjemu jQs nije postala zbiljom, ni kao negativna zbiljom pessimuma i njegovoga nista, ni kao pozitivna zbiljom optimuma i njegovoga sve. Izme<'.tu obojega postoji Caik u bezuvjetnom iznena<'.tenju jos opasno prozimanje jedne napokon neodlucene alternative, i ona se sastoji objektski u problemu us6a svijeta. Ali isto tako dakako - i to je takoc:!er prema njegovu izgledu silan plus ganuea nadoni - bto tako optimum ciljnog sadrfaja ima na svojoj strani otvorenost dalje trajuceg, do sada niposto stalozenog historijskog procesa: jo§ nije svaki dan samo veter, jo§ svaka noc ima jutro. I poraz foljenog dobroga ukljucuje u sebi svoju tnogucu buducu pobjedu dokle god nisu u povijesti i u svijetu iscrpljene sve mogu6nosti da bude drugacije, bolje; dokle god jos nije do kraja fiksirano upravo realno-moguce sa svojim dijalekticki-utopijskim prooesom. Dokle god jo§ u procesu dma mjesta za zelju, volju, plan, pred-vic:!enje, simbolsku intenciju, §ifru jednoga•miSljenoga, stovi§e, dokle god oni u procesu tvore virtuelne rajeve. I, posljednja simbolska intencija ostaje upravo zavieajskom intencijom nekonstruktibilnog pitanja onoga »ta ostani, tako si lijep« u njegovu optimumu. Invarijanta tog smjera vodl na kraj, kao sto je

'

!' I'

;,

vee sazrelo da se kaze, na jedini arhetip koji na sebi nema nista arhaienoga. To jest: na cisto utopijski arhetip, koji prebiva u evidenciji blizine, na arhetip onoga Summum bonum, kao jo§ nepoznat, svenadma§ujuci. Arhetip: najvise dobro jest sadriaj invarijantnosti najsretnijeg iznena<'.tenja, posjed njega bio bi posjedom koji se u trenutku i upravo kao taj trenutak preobrafava u svoje posve oslobo<'.teno da-bi. Arhetip najviSeg dobra nije arhaiean, uopce nije historijski, stoga !Ito jos nije bilo ni jedne jedine pojave koja bi mu makar i priblizno ispunila njegovu sliku. Jos se mnogo manje on vraca, s Platonovom anamnezom, nekom pamtivijeku savr5enstva da bi odande punio svoj optimum. Ono kamo se vraca taj arhetip nekonstruktibilne srece jedino je sam ,potpuno nepojavljeni iskon, u koji krece, i koji prvi on posredstvom svojeg omega dovodi do alfe, do pojavljivanja geneze alfe i omege ujedno. Svi likovi nekonstruktibilno-apsolutnog pitanja, u svojem svijetlom dijelu, krufe stoga iH stoje naokolo oko optimuma tog proboja u uspjelost omege u kojem se zagonetka-alfa onoga da-bi iii poticaja svijeta pojavljuje kao rije§ena. Summum bonum bilo bi potpuno uspjelom pojavom uspjeloga: stoga je ono i istupilo iz pojave; stoga je ono i samo neprimjetno, utopijsko je Summum bonum onih neprimjetnih simbolskih intencija od kojih svaka pojava prelazi u samu stvar. Sadriaj najtemeljitije pozeljnosti, kojemu je oznakom najviSe dobro, jo§ je, dodu§e, u previrucem inkognitu jednako tako kao i ono u ljudima sto taj sadrfaj zeli. Ali njegovo intendirano sve svagda je oznacivalo vrh snova o boljem zivotu, njegovo utopijsko totum sveudilj vlada tendencijama k u§cu u dobro vo<'.tenom procesu.

rn

::

~-'

~1

Ne u ·iskonu, jo§-ne u povijesti, ni§ta ili pak sve na svr§etku Tako je ono Ito se po sebi i neposredno doga<'.ta kao sada, jo!i prazno. Ono da-bi u sada §uplje je, tek same neodredeno, kao previruce ne. Kao 111e s kojim se sve 357

356

......_

I

J

laea poeetka i pocinje, oko kojeg se svako nesto tek jos gradi. Ne nije tu, ali buduci da je na taj naein ne nekog tu, ono nije jednostavno ne, nego je ujedno ne-tu. Kao takvo, ne ne moze ~dr:lati pri sebi, ono se, naprotiv, tjerajuci odnosi na tu nekog nesto. Ne je nestasica necega i isto tako bijeg fa te nestasice; tako je ono tjeranje za onim sto mu nedostaje. S ne se, dakle, odslikava tjeranje u zivom bicu: kao nagon, potreba, nastojanje i primarno kao glad. Ali u tomu se ne .nekog tu javlja kao ne-imanje, i to naskroz kao ne, ne kao nista. Buduci da je ne pocetkom svakom kretanju za neeim, ono upravo stoga niposto ni:je niCim. Naprotiv: ne i niSta moraju se prije svega dr:lati §to je moguce dalje jedno od drugoga; izmed:u njih lezi citava pustolovina odredenja. Ne lezi u iskonu kao jos prazno, neodredeno, neodluceno, kao start prema pocetku; nista je, naprotiv, nesto odred:eno. Ono pretpostavlja napore, proces koji ,je daV!llo izbio, koji ·se napoleon osujeeuje; i akt niSta nije, poput akta ne, tjeranjem, nego je unistenjem. Na ne odnosi se tama !ivljenog trenutka, na nista tek negativno iznenad:enje, upravo kao sto se pozitivno iznenadenje odnosi na sve. Ne je, dakako, praznina, ali ujedno i nagon da se prodre iz nje; u gladi, u odricanju, posreduje se praznina ·upravo kao horror vacui, upravo, dakle, kao zaziranje ne od nista. I na toj se tocki, osobito na toj, pokazuje da temeljni kategorijalni pojmovi (temeljnosti) postaju pristupacni jedino tijekom proueavanja afekata. Jer samo afekti, ne misli bez afekata, dapa~e ml:sli .liSene afekata, se!u tako duboko u onticke korijene da na izgled po sebi tako apstraktni pojmovi kao sto su ne, nHta, sve, zajedno s njihovim posebnostima, postaju sinonimnima s gladi, oeajem (uniStenjem), pouzdanjem (spasom). Ti ipojmovi osvjetljuju tako temeljne afekte, kao i temel}ni afekti ontoloske temeljne pojmove, obilje!ujuci im intenzivnu grad:u od koje potjOCil, uslijed koje gore, i koju rasvjetljuju. OntoloSki temeljni pojmovi: tu se dakle ne, jos-ne, nilta ili pak sve odlikuju kao oni pojmovi Ito u najskracenijoj terminologiji obilje!uju svjetsku gra(!u Ito se intenzivno krece, u njezina tri glavna momenta. Zato

.,.

":i~:

" ff'!,'

" ' .. "

' ' ~·{ t.

t>::;'

.,.'",.

358

ti strogo~sa:leti temeljni pojmovi oznaeuju realne kategorije, naime kategorije podrucja realnosti uopce; jer njihova koncizna ontologija najpriblifoije odslikava objektivnu sastojinu afekata, dakle sastojinu intenziteta u tri glavna momenta procesne materije. Alina taj nacin da ne, kao ODO koje ne izdrfava pri sebi, karakterizira intenzivni, napok9n interesni iskon (realizirajuee·na-nacin-da-bi) svega.11os-ne karakterizira tendenciju u materijalnom procesu kao tendenciju iskona koji se procesizira, tendira manifestiranju svojeg sadrfaja. Nista ili pak sve karakterizira latentnost u toj tendenciji, kao za nas negativnu ili pozitivnu, prvenstveno na najistalmutijem polju fronta materija1nog procesa. Ali i ta se latentnost i opet odnosi samo na sadrfaj intenzivnog iskona, naime na p··.njenje misljenoga u njegovoj gladi, na provaljujuce zadovoljavanje tog intere~. Dalje, kao Ito je spomenuto: u gladi, u odrican3u, posreduje se praznina (nultoeka neposrednog da-bi cgzistira:nja) upravo ·kao horror vacui. Taj horror vacui originaran je da..bi-faktor i faktor uspostavljanja, intenzivni faktor ostvare111ja, Jroji svijet stavlja u hod i odr:lava u hodu, odr:lava ga u hodu kao eksperiment ,izlijevanja njegova da-bi-saddai§:l Start k poeetku svakog tu-bi·tka le:li pri tomu svagda u samoj jos sa sobom neposredovanoj tami, naime u tami onog sada ili upravo fivljenog trenuttka; fiat svakog svjetskog gibanja dogac1a se neposredno u toj tami. I tama upravo nije negdje daleko, to nije tama starija od pamtivijeka s pocetka sv~h vremena, kao pocetka odavna proslog i prekrivenog nastavkom ili kozmosom. Nego naprotiv: tama isikona ostaje kao neposredna nepromijenjenom u najblifoj blizini u trajucem da-bi svako.g egzistiranja saimog. To da-bi u svakom je trenutku kao jos nerijeseno; zagonetno pitanje, zasto uopce ndto jest, postavlja sAmo neposredno egzistiranje kao svoje vlastito pitanje. Njegovim je izrazom stvaranje sto se ponavlja .u svakom trenutku i posredstvom njega; svijet kao proces eksperimentom je 'Za rjesenje pitanja iskona Ito se name~e uvijek i posvuda. Gore je to nerijeseno bilo oznaeeno kao svjetskii cvor, koji se krije u .nerijelenom da-bl

359

.......

'

egzistiranja; tako svijet stvara sebe u svojem neposrednom tu-bitku svaki eas nanovo, i to se nastavljeno stvaranje pojavljuje isto tako kao odriavanje sv.ijeta, naime svjetskog procesa. Start za pocetak i punktualnost starta, koji se zove istinom i temeljem svijeta, nalazi se u upravo svakom sada i tu koje jos nije istupilo iz sebe, jos se, dakle, uopce nije pomaknulo sa svojeg mjesta. Taj iskon nije jos u strogom smislu potekao sam, potekao iz sebe; njegovo je ne, dakle, upravo ono sto, doduse, najzad tjera povijest i uspostavlja povijesne procese u svrhu svojeg odredenja, ali simo jos nije povijesno nastalo. lskon ostaje inkognitom jezgre koji sc krece kroz vremena i isto tako jo5 nije krenuo iz sebe. Svaki bi zivljeni trenutak, kad bi imao oci, ujedno bio svjedokom poeetka svijeta, koji se u njemu neprestance dogada; svaki je trenutak, kao nenastupio, u nultoj godini pocetka svijeta. U njemu se pocetak dogada vazda ponovo sve dotle dok neodredeno ne da-bi-razloga ne budne posredstvom eksperimentalnih odredenja svjetskog procesa i njegovih likova odredeno, sto se tice sadrfaja, bilo kao odredeno nista, bilo kao odredeno sve; svaki trenutak ujedno isto tako sadrf.ava, kao potencijalan, datum dovdetka svijeta i podatke o njegovu sadrf.aju. Ne, buduci da dospijeva u svoju sto-objektivizaciju i1i sadriajnu objektivizaciju, svakako se, ukoliko je posredovano, neprestano mijenja, jer je ono sad samo u vremenskoprostornom procesu, koji uspostavlja i u kojem eksperimentalno izlijeva svoj sadriaj. Stvaranje, koje ono neprestano nanovo uspostavlja, sad nije odrfavanje u smislu postalosti, nego odriavanje u smislu bivanja, to jest eksperimentiranja sa saddajem da-bi-jezgre. I, neprestano ponovno uspostavljanje historijski se posreduje u osobito istaknutim tockama: pri prodoru neceg historijski novoga. Upravo zato Ato se najtemeljniji sadriaj egzistiranja, kao jos ne manifestiran, mora historijski nepres·tance istjerivati, proces oblikovanja vazda ponovo razvija frontske pojave tog nedosloga, dakle jos-nikada-tako-biloga iii novuma na horizontu, u onom u sto to nedoilo struji, u Ito na kraju jednoznacno tendira da se ulije. Citavo raznoliko

t'(

'l-,

obilje u tom traganju jezgre za svojim plodom jest, dakako, zajedno sa svagda mogucim novumom, isto tako i trajna oskudica, naime nedostajanje onog jednoga koje jos nije nadeno; zbog cega je vremenskoprostorna sfera djelovanja prekrita krhotinama i olupinama bez broja, divljim, saurskim izrodima, nma manje nego sto se tu pokazuju napredujuce ustanove jednoga, dobroga, izbavljujucega. Ali na taj se nacin ne takoder --.... uzeto u tom svojem nastavku - ujedno bezuvjetno pokazuje kao jos-ne: ono dogadajuce-se-povijesno uzlazi kao takvo. Ne kao jos-ne krecuCi se presijeca postalost i nadilazi je; glad postaje proizvodnom .snagom na neprestano probijanom frontu jednog nedovrsenog svijeta. Ne kao procesualno jos-ne pretvara tako utopiju u realno stanje negotovosti, tek fragmentske biti u svim objektima. Otuda je sam svijet kao proces golemim pokusom svojeg nasicenog rjesenja, to jest carstva svojeg nasici vanj a. Ne se, kao sto je spomenuto, ispoljuje kao glad i ono sto se tomu djelatno pridruZu.je. Kao misljenje i intendiranje, kao cetnja, ielja, volja, san na javi, sa svim odslikavanjima necega koje nedostaje. Ali ne se isto tako ispoljuje kao nezadovoljstvo onim sto mu je nastalp, stoga ono, kao sto odozdo tjera u svakom postajanju, isto tako tjera dalje u povijesti. Ne se pojavljuje u svakom dosadasnjem nekakvom odredenju kao neumireno nijekanje koje kazuje: taj predikat jos nije dokraja adekvatnim odredenjem svojeg subjekta. Tako ne sebe obiljefaje u procesu upravo kao aktivnoutopijsko jos-ne, kao utopijski-dijalekticka negacija sto tjera dalje. Kao nijekanje sto izrasta u samom pozitivnom uspostavljanju, i to polazeci najzad od adekvatnog konaenog stanja svega, u kojem bi se ne jedino domoglo mira, naime pozitivnog ishoda onoga sto se njime misli. Na taj je naCin jos-ne, dakako, razorno ili je razrjdavajucim proturjecjem u svakoj postalosti, u skladu s materijalistickom dijalektikom. I, ono je tim proturjecjcm upravo stoga sto svaki stupanj odredenja mora za ono time odredeno i osamostaljcno i opet postati pregradom, drugim rijecima: jer nljedna postalost

361

360

a._

I i"

J

.....,r_ ""Siii

11'1

u tendenciji k svemu ne tvori vec uspjelo'St. Suprotnost prema ,pastalosti ispoljuje se u ·subjektu kao i u objektu procesa, kao dvjema stranama iste pokrenute realnosti. U svjesnom ili ljudskom subjektu nastaje subjektivna suprotnost prema postalosti sto je nedostatna ili je postala sputavajucom, u objektu njoj odgovara objektivna suprotnost sto naistupa u samom postalomu, kao dozrela tendencija prema slijedecem dospjelom obliku opstojanja posredovanom s proizvodnim snagama. Pri tomu jos-ne biva to odredenijim, njegova tendencija na ispunjujuee to jaeom sto 1je vise zadaca koje si ono postavlja .postalo objeiktivno irjesivima. Ali sad vaLja dalje drfati na umu, i krajnje je odlucujuce: ne kao puko jos-ne sdmo moglo bi i srubjektivno d objektivno onu neadekvatnu postalost ii.pak tek uznemiriti, ne bi je moglo na navedeni 1naCin imanentno razor.iti. Razaranje je uniStenje: a oin unistavanja mofo i per definibionem i prema samoj stvari nastavati ·samo kruzece nista. Ne, trazecr svoje sve, stoga ula.zi - na zivot .i smrt - isto tako u vezu s nista kao sto je ima i sa svim. Vee prolaze1J1je, a kako Id tek unistenje, konstituira se samo .uslijed toga sto u mijeni procesa i kao ta mijena kruzi takoder niSta i1i postojano prijetece osujecenje. Ali jednako tako u prolafenju kru!i jedno - jos kao i uvijek nedostajuce - sve, kao ono koje omogu6uje, nadasve u majstorskim djelima, relativnu uspjelost: ina~ od proslosti ne bi bilo drugog do zaborava, pa tak ni onog parcijalno spasenoga iii spasivoga koje se naziva povijest i naknadno dozrijevanje. Veza ne i jos-ne sa svim veza je cilja, nju ·smo naveli kao ono sto kazuje i daje na znanje: taj predikat jos nije dokraja adekvatnim odredenjem nekog subjekta; ili konkretno: ljudi kao i citav sv;ijet nalaze se rebus sic stantibus j'Os uvijek u iprethistoriji, u egzilu. Veza ne i jol-ne 1s nMim nije, naprotiv, vezom cilja, ali je jamacno vezom upotrebe, koju dijalekticka negacija uspostavlja s nihil uniltenja, naime u smislu uniStenja neadekvatne postalosti posredstvom imanentnog ·n~zaranja. Ta dijalekticka upotreba nicega ni na koji na6in 1ne zakriva navedet11U temeljnu razliku izmedu ne i nilta, izmedu starta i horror 1

362

~..

f: ~

..

vacui na jednoj strani i mogu6eg definituma unistenja i mortis eternae na drugoj. Dijalekticka upotrebljivost nicega ne zakriva ni potpuno antihistorij>sku pred-pojavu kakvu ii.ma niSta kao neograniceno razaranje, kao jama umorstava sto se u povijesti neprestance otvara; jer u toj 1je jami zacijelo unisten upravo komad povijesti, komaid svjetla na usponu. Nema dijalektiike decidirane mocnosti, decidirane pred•pojave jednog takvog nicega, to jest, nema naipredujuce negacije: unistenja poput peloponeskog rata, tridesetgodiSnjeg rata, naprosto su nesreca, ne dijalekticki obrat; Neronove, Hitlerove mortifikacije, sve te sotonske djelatne provale stvar su zmaja posljednjeg bezdana, ne spadaju medu unapredenja povijesti. Drugaoije pak djeluje upravo veza upotrebe koja se dogada pri ne tako decidiranim pojavama ni~ega, ~ak pri negacijama imanentnima stvari, i ujedno se dogada pri takvim pojavama u :kojima povijest teee dalje. Tada niSta mora rpotpuno slu!iti najboljoj svrsi, i cin unistenja biva kao negacija, nadasve negacija negacije, produktivnim. Tako se dijalektika posredstvom nicega sastoji u tomu da sve jos neuspjelo bivstvujuce nosi u •samom sebi 1klicu svojeg prola!enja, cime se upravo ujedno objavljuje rat ustrajanju u privremenosti svaki rput postignute postalosti. Taj se rat mora obvezati stalnoj prohtjevnosti jos·ne i biti u njegovoj slufbi: neadekvatno se uklanja sputa do svega, ochlazi iz postalosti u ne-vge-bitak Orka. StoviSe, dijalektika posredstvom ni.Cega odnosi se, dapace, na golem komple'ks postalosti koji se 1izdvaja iz procesa ne kao sve, nego kao puki svemir ili univerzum, takoder u svim cisto kozmickim perspektivama filozofije, od Parmenida do Spinoze, ikojima se to sve supstituiira. Svemir je najprije astralnomitski, zatim panteisticki, zatim mehanisticki supstitut ·svega i stojii na njegovu mjestu kao pojam koji ukljueuje dani svijet i zadovoljstvo njime. On se tako pojav.Ijuje kao sveukupnost gibanja koje se ,ne giba, kao harmon.ija postalosti, u kojoj se diferencije postajanja i deficit pojedinacnosti izjednaeuju kao prema zakonu velikih brojeva; jedna minula, pozitivna ·stabilnost. Ali dijalektika posredstvom ni363

...

eega ukljucila je u sebe eak jos i uni§tenje svijeta, testirala je univerzumu privremenost, upotrijebivsi ni· sta. Ork, fizikalno oznacen kao smrt u studeni, mitoloAki posve suprotno kao svjetski poZa.r, fizikalno nosi u sebi rodenje jednog drugog svemira ili univerzuma, utopijski eak rodenje jednog totalno ispunjujuceg svega. Novo nebo, nova Zemlja, logika a.pokalipse pretpostav· ljaju dijalekticku promjenu funkcije inace sotonski vrednovane vatre uniStenja; svaki advent sadrzava ni· hilizam kao primijenjeno-pobijeden, smrt kao progutanu u pobjedi. Osujecenje i unistenje tvore, dodu§e, stalnu opasnost za svaki proces-eksperiment, stalan Ii· jes pokraj svake nade, ali oni su i sredstvom koje razbija neadekvatnu statiku. I ne na posljednjem mjestu, dijalektika posredstvom nicega uplece se u sve znaeajne pozitivnosti, tu ne kao opasnost za njih, nego kao nji· hova vafoa pozadina, kao otef.avanje njihove evident· nosti. U tom otefavanju stanuje crnina, ukljuceni element grubosti, ne-ugodnosti koja i u vmm regionima spreeava puko rufieasto. Crnina sprecava plitkost, ukoliko nastaje uslijed jeftina sjaja, ustijed trule apoteoze; umjesto njih, upravo se ne-glatkoscu, gruboAcu pogada i ono duboko i ono uzvi§eno. Ako je strepnja najbolji dio covjecanstva, onda se pod strepnjom uzviAenosti misli, i u nju je upleteno, upravo ni§ta uz svaku glatkost, svako dogovoreno rje§enje. Tako je nihil u koje gleda Dlirerova Melankolija upotrebni i oblikovni element ta· koder pozitivnog iznenadenja ill percepcije svega u pouzdanom smislu. Stovi§e, tek kada se golemo narasla svijest nicega u sv:ijetu, cak u prividnom nadsvijetu uzme ozbiljno, istupa centralna neprimjetnost jednog prizemljenja, jednog svega, koje bija§e do sada zastrto slavljenjem kozmosa ili takoder prijestoljima, mocima, divotama. Uslijed toga je uznapredovalo stanje nicega, koje u povijesti izbija sve jace, a ne mofda da ga ona sve viSe zastire, dalo konstitutivnu moc samoj dijalektici k svemu. Utopija prodire naprijed, u volji subjekta kao i u tendenciji-latentnosti procesnog svijeta; iza razorene ontologije jednog tobo! postignutog, cak dovr§e-

364

nog tu. Tako je put svjesinog procesa realnosti sve vile put gubitka fiksiranog, eak hlpostaziranog bitka-statike, put sve vise percipiranog nicega, dakako time takoder i utopije. Ona sada potpuno poima jos-ne kao i dijalektizaciju .nicega u ·svijetu; ali ona ti.sto tako u realno"lilOgucemu nimalo ne taji otvorenu alternativu izmedu apsolutnog nicega i apsolutnog svega. Utopija je u svojem konkretnom liku ispitana volja za bitak svega; u njoj, dakle, sada djeluje patos bitka koji je prije bio okrenut jednom tobof vec do kraja utemeljenom, uspjelo-bivstvujucem svjetskom poretku, eak nadsvjetskom poretku. Ali taj patos djeluje kao patos jos-ne-bitka i nade u summum bonum u njemu; i: on, poslije sve upotrebe onog nicega u kojem povijest jos tece dalje, ne odvraca pogled upravo od opasnosti uniStenja, eak od jo§ uvijek hipoteticki moguceg definitivuma jednog nicega. Pri tomu sve ovisi o radu militantnog optimizma: kao sto bez njega i proletarijat i burfoazija mogu propasti. ru jednakom barbarstvu, tako bez njega u Ai· remu i dubljemu jos uvijek prijeti more bez obala, ponoc bez zore na istoku kao definitivum. Definitivum te vrste oznacio bi tada naprosto uzaludnost povijesnog procesa, ,ion je, ne dogodivsi se jos, iskljucen tako malo kao i, u pozitivnom smislu, definitivum jednog sveispunjujuceg svega. Na kraju ostaje, dakle, prevrtljiva alternativa izmedu apsolutnog nicega ii apsolutnog svega: apsolutno niSta dosadasnje je osujeCivanje utopije; apsolutno je sve - u pred-pojavi carstva slobode - zapecaceno ispunjenje utopije iii bitak kao utopija. Trijumf nicega na svrsetku mitoloskli se mis1io kao pakao, tri· jumf .svega na svrsetku kao nebo: uistinu sve nije drugo

do identiteta covjeka koji je do5ao k sebi sa svojim za njega uspjelim svijetom. Da-bi-reeenica: U pocetku bija§e djelo, sve-recenica: $to je nedostatno, ovdje Ce se uraditi - obje neidealisticke recenice odreduju luk materlje koja se kvalificira. Nasa intenciona invaiiijanta u njoj ostaje: naturalizacija eovjeka, humanizacija prirode - kao svijeta totalno posredovanog s eovjekom.

j,

365

•

.~

A

.

""'-&iii

Utopija ne trajno stanje,· dakle ipak: Carpe diem, ·ali kao pravo pri pravoj ;sadMnjosti

telje ·saimo povisile, visa bi zbilja i'adala samo vise pjesnistvo i visa sjecanja i nade - u Arkadiji bismo zedali za utopijama, i ma kako nam sijalo sunce, mi bismo gledali za nekim dubokim rzvjezdanim nebom kako se udaljuje i - uzdisali bismo kao i ovdje« (Titan, 45. ciJtlus, kraj). Nesto takvo receno je, dakako, samo melainkolieno i ne s odobravanjem, takoder se u proreknutoj beskrajnosti cefoje nalaze oprez prema onom utopizmu koji neku Arkadiju, uzetu kao ladanje ili, takoder, kao rezignirano ovearstvo, smatra potenciranim krajnjim sadrfajem zelja. Ali gdje unaprijcd, kao u slueaju Arkadije, tjera samo folja za bijegom i umornim .kontrastom, bijeg svakako lako bjezi dalje - ceznuci da i opet ode, upravo dz Arkadije, uzdiSuci da ode. Cime, dakako, eto sam Jean Paul, uz Goethea i Gott· frieda Kellera najveci majstor zomosti u njemackom jeziku i zlatnog preticka svijeta, konacno daje otkaz ovjekovjecenom utopijskomu. To je ono politicko demokrata u njemu, sto se za volju »osv.ita za Njemaeku« na kraju i otklida od ;puke zablenutosti romantickog sna u ne-sada. Sam Jean Paul zato daje posljednju rijec volji za prezent, za utopijski prezent: »Sadasnjost je svezana s pro§loscu .kao inace zarobljenici s lesevima, a bu· ducnost zatde spone na dmgom kraju; ali jednoc ce biti slobodna.« Tako se upravo utopijskoj savjesti nista ne protivi vdse od utopije uz neograniceno putovanje; beskrajnost umiranja je opsjena, pakao. Kao sto umje· sto trenutaka sto svagda prolijecu mimo, ili pukih ku· §aonica, mora biti nekog oslonca, tako umjesto utopije mora biti sadasnjosti i u utopiji barem sadasnjosti in spe Hi utopijskog prezenta; na sretnom svrsetku, kad utopija viSe nije potrnbna, mora biti bitka kao utopije. Bitain sadrfaj nade nije nada, nego buduci da upravo ona ne pusta da se propadne, taj je sadrfaj tu-bdta!k bez odstojainija, prezent. Utopija radi samo za volju sa· daS.njosti koju 'Valja postici, i tako je napokon sa· dasnjost, kao konacno intendirano neodstojanje, ubrizgana u sva utopijska odstojanja. Upravo zato §to se utopijska savjest ne da otpraviti s lose•postojecim, upravo zato §to je ,potreban dalekozor najveceg dosega da bi

Sada, kao tek .Jetimieno, uza sve to 1I1ije ono pravo, ne treba biti takvim. Ali isto tako ne treba biti ni beskrajno •razvucenim sanjanjem, u kojem se prisutni u.Zitak otefava, Calk izbjegava. Ta utopijsko, napokon, nije nista a·ko ne upucuje na sada i ne trazi da mu se izruci njegova sadaS.Ojost. Kao prava sadamjost, ne vise kao sazdana od netom proslog sada i pr.ikrpanog istodobnomu oko1nog prostora.- Zacijelo, puko neposredno sada sto prolijece mimo premalo je, 000 prolazi i izmice slijedecemu, jer u njemu jos nista nije pravo uspjelo. Stoga Jean Paul osjeea ono pravo kad kafe: »Kad za srce ne bi hilo nicega do trenutka, ti bi smio kazati, oko mene i u meni sve je prazno.« Ali on protiv te praznine kazuje krivo kad umjesto nje postvaruje proslost, eak buducnost; kad je, na romantiicki i idealist1cki nacin, uopce nece pustiti da stupi u sada!njost. Kad on - uz pravo osjecenu tamu iivljenog trenutka, ali isto tako uz apsolutizirano boravljenje u sjecanju, eak u nadi - ovako obezvreduje ne samo neko jos nedostatno Carpe diem, nego sva:ki prezent: »Buduci da lijepe
366

367 r,;,

·-·-

--.::;;;;;;

se ugledala zbiljska zvijezda Zemlja, a dalekozor se zove konkretna utopija: upravo zato utopija ne intendira neko vjecno odstojanje od objekta s kojim se, naprotiv, feli podudariti, kao s objektom koji vise nije tud subjektu. Ono da-bi, radi kojeg je i radi cijeg rasvjetljivanja svjetska odiseja na putovanju a nije jol odisejom mirovanja, ne baca se vjecno u projektiranje i proces; jer intensivum toga da-bi hoce u svojoj osnovi umjesto beskrajnog procesa jedino sa!et rezultat. Ako je :i poneki zaustavljeni zastanak na putovanju tako los kao i samo apsolutizirano putovanje, pa i gori, to je ipak ispravan svak.i zastanak u kojem nije zaboravljen utopijski moment sadafajosti samog konacnog stanja, u kojem je, naprotiv, posredstvom suglasnosti volje s anticipiranom konaenom svrhom (summum bonum) taj moment zapamcen. Takvi su momenti u svakom ,konkretnom revolucionarnom radu, u ozbiljenju proletarijata kao u~idanju filozofije, u ukidanju proletarijata kao ozbiljenju filozofije. Oni su u svakoj artikulaciji ,nepoznate istosti posredstvom umjetnickog pred-videnja i u ognjistu svih artikulaoija centralnog pitanja. Oni su eak u stuporu negativnog iznenac:lenja, kako Ii tek u prevelikoj ustreptalosti pozitivnoga, kao prizemljenja najavljenog zvoncem. U tomu je naskroz utopijski prezent, upravo u smislu zapocelog ukidanja odstojanja subjekta i objekta, dakle takoc:ler samog utopijskog odstojanja koje se ukida. Magnetska igla intencije pocinje se tada smirivati, jer blizu je pol,· odstojanje izmedu subjekta i objekta opada, buduci da predsvjesno svjetluca tocka jedinstva, u kojoj oba pola utopijske svijesti: tamni trenutak i otvorena adekvatnost (spram da-bi intencije) sti!u do to6ke gdje ce se podudar.iti. Poslije toga utopija, prema smislu, ne ide dalje, ona, naprotiv, ulazi u sadriaj tog prezenta, to jest u prisutnost da-bi saddaja, zajedno sa svojim ne vile otudenim, ne vise tut1im svijetom. To Ito se moze intendirati kao takva prisutnost, kao ovako manifestirani ·identitet, ne nalazi se, kao Ito je, na !alost, prelako dokazati, jos nigdje u nekoj postalosti, ali se neminovno nalazi u intenciji onamo, nigdje prekinutoj, i neopo1

368

recivo se nalazi u samom povijesnom i svjetskom procesu. Za nj se pogotoru jos nije pojav.io prekid zbog odluenog uzalud i nista. Stoga identitet k sebi doslog covjeka sa svojim za nj uspjelim svijetom izgleda, dodu.Se, kao p11ki granicni pojam utopije, dapace kao utopissimum u utopiji, .i to upravo u konkretnoj: pa iipak to najnadanije u nadi, zvano najvisim dobrom, predstavlja isto tako regiju konacne svrhe u kojoj sudjeluje svaiko solidno postavljanje cilja u oslobodilackoj borbi covjeeanstva. Sve, u identificirajucem smislu, jest ono uopce toga Jto ljudi u osnovi tele. Tako sam taj identitet lezi u tamnoj podlozi svih snova na javi, nadl, utopijl, i isto je tako zlatnom podlogom na koju su nanesene konkretne utopije. Svaki solidan dnevni san mnije tu dvojaku podlogu kao zavieaj; ona je ono jos nenac:leno, iskusano jos-ne-Oskustvo u svakom do sada postalom iskustvu.

DNEVNI SAN U DRA2:ESNOM LIKU: PAMINA ILi SLIKA KAO EROTSKO OBECANJE

21

To mi sad ozaruje du§u, biva u njoj sve v~; a ja to sve viAe iirim i rasvjetljujem; i stvar se u 1lavi zaista gotovo dovrsava, iako je i duga<'!ka, tako da Ja to u duhu vee obuhvacam jednim pogledom, kao lijepu sliku ili pristala fovjeka, t u prl<'!inu uopce ne rujem jedno za dru1im, kao Ito mora doei kasnije, nego kao sve zajedno odjednom. Mozart

Njetno jutro Sanja se to vise sto se manje vec dozivjelo. Nadasve ljubav slika svoje vazda prije nego sto to .ima. Ona sebi pred~uje jednu, jednoga, neodredeno, prije nego !to se stvorenje, vrijedno ljubavi zbog takve predodZbe, pojavilo tjelesno. Sanja se jedan pogled, jedan obris, jedan natin hoda, odabrana bi, da bi bila odabranom, morala biti taikva. Ljubljene crte lebde pred ocima kao

369

J

slika, i izvanjska drai mora biti u skladu s njima, inace ne mofe uspaliti kao drai koju treba ljubiti. Izvanjska se draz tu, dakle, da bi uspalila, ne prihvaea tek, recimo, kao prva sto se nasla, nego se, kao draf koja uspaljuje, odabire zbog nutarnje sklonosti, priprave. Ono sto se tada predmnijeva, pripadajuce erte lika, ne v.ide se dod~e jasno, ali se jasno i odabiruci propituju. Lebdi i istupa ispunjujuci .pricin onih erta koje se o~kuju, koje same ocekuju. S tim okom, tim obrisom, netko koga treba ljubiti pojavit ce se jednog jutra, netko dalek stajat ce pred vratima. Zarana SU tako mnoge djevojcice, mnogi djeeaci izvrsili taj svoj ceznutljivi izbor, cesto je njegov utjeeaj trajan. Ponegda se izbor dogodio kod kuce, na pojedinim ertama oea i majke, ponekad na naslikanom lieu. Mnogo toga tu ostaje nutarnjim, snom 0 onomu sto se ne poznaje iii sto jos nije dostifoo. San sa slikom u sebi ljubi se dugo, dapace jedino.

moze ii sam biti opasnoscu. Osobit medij ljubavi sto ovako nastaje ponajprije moze s pravom opisati bajka - Grimmova bajka o vjernom Ivanu: »Poslije moje smrti«, govorase stari kralj vjernom Ivanu, •treba da mojem sinu pokafes citav dvor, ali ·posljednju odaju u dugom hodniku ne smijes mu pokazati, u njoj je skrivena slika kceri kralja Zlatnoga krova. Ugleda Ii sliku, osjetit ce farku ljubav za nju i obeznanit ce se i zbog nje ce dospjeti u velike opasnosti.« Mladi kralj usrpkos svemu ugleda zabranjenu sliku i nece da zna za opasnosti sve dok ljubljenu ne zadobije i odvede kuci. Tako nastaje zaearanost portretom, i to ne kao u earoliji analogije, gdje earolija treba snaci prikazano, nego tu nastaje zaearanost sto, naprotiv, pogada gledaoea, doiavsi erotizirajuci od naslikanog objekta. Pred njim covjeka, kroz sabirnu lecu slike, pogada progonstvo nekog dalekog sunea, pobuc:tuje u njemu utopijski nemir. Ucinak ljubavnog napitka te vrste, koji je prufila naslikana antieipacija, iscrpnije je nego u Grimma prikazan u prici o prineu Kalafu i prineezi Turandot iz Tisucu i jednog dana. Prine Kalaf hoce bez uzbuc:tenja promatrati sLiku opasne prineeze, te erte pobjednika i ubojice, nada se cak dace im ipak otkriti mane, ali ujedno pada !rtvom vatre sto ga fari iz pred-vic:tenja. Taj kineski motiv stigao je s Orijenta u evropsko vitestvo i njegovu figuru iz sna, Amadisa Galijskog. Amadis je Galijski dakle, taj original evropskog viteza snova, ugledao sliku Oriane, jedne engleske prineeze, ne kineske: pa ipak magija portreta upravo tu pravi od ljubavi potpuni Orijent. Tjera u pustolovine, zapreke, opasnosti bez broja, po citavom tada poznatom svijetu, k tomu do sultana starog Babilona i mec:tu paklenske prikaze, sve dok sjedinjenje ne uspije i Oriana ne padne u narueaj dike vitdtva. Sto je Turandot kao sLika obeeavala, Amadisova je lady safovala na citavu putu svojeg zadobivanja. Schiller je temu Turandot samo preradio, ali zraka Amadisa i njegove vdteske slmbe odabranici, zraka zene kao slike i poput slike, zacijelo je jos potpuno obasjala »Mari ju Stuart«; prv.i Mortimerov pristup kraljici sav je u znaku toga:

Djelovanje posredstvom portreta

Jasnije se iizrafava ako se sA.m ugleda na nekoj slici. Tako su djevojke od davnine vjerovale dace svojeg buduceg mufa ugledati na Andrijino. Ili su djevojke odlazile k vjestici koja bi im, omamiv§i najprije njihovu plahu znatifelju, pokazala zaruooika u takozvanom zemaljskom ogledalu. Katehen von Heilbronn i grof Wetter vom Strahl pojavili su se jedno drugomu preko vremena i prostora u somnambulskoj novogodisnjoj noci, u jednakoj tlapnj.i vidi svojeg viteza Elza Brabantska. Zacarano ogledalo iz vje§ticje kuhinje sadr!ava pak i zemaljsko ogledalo s •najljepsom slikom jedne !ene«; cak se Helena u earskom dvoru pojavljuje ponajpri1e kao ta prikaza. Ali zatim nastupa pravi portret, s posvjetovljenom magijom koja je mnogo iskustvenija, on carolijom djeluje erotski prisilno na volju, katkada i ne-volju. Carolija seze od obrisa sjene i od fotografije do slike sto zamjenjuje joA neznanu !enu; original mogu ok:ru!ivati opaSi1losti, to samo povecava auru, ili

370

371

..._

i

(

u Elzinoj viziji Lohengrina davno prije nego sto ce ga vidjeti, nasli!kan u Eviinoj premda neizravnoj pripremi u »Majstorima pjeva.Cima« sto se tice Stolzinga. »To mi upravo stvori tako nagli jad, sto ga vec davno vidjeh na slici«, .na s1ici Davidovoj, »'kako nam ga je naslikao na5 majstor DUrer.« Znaeajno je kako slika Turandot visi po zidov.ima barokne zgrade opere jos uvijek cesce negoli u kazali!hu. Takvih je primjera mnogo, svi oni draze na sanjanje d obecavaju. Uopce nije potrebno da sama slika sto pobuc:luje san bude izvrsna. $toviSe, u iskustvu, daleko od bajke i opere, za utopijsku se 111je:lnost nudi i fotograf.ija. Dostojevski, u »Idiotu«, daje MiSkinu da od Rogozina cuje o Nastasji Filipovnoj, pa kad vidi njezinu sliku, vidi njezin pacenicki ali ponosit izraz, on fotografiju djevojke brzo p11inosi usnama .i ljubi je. Portret je u tom svijetu Dostojevskog »S'kttipljena proturjeenost neke osobe, menetekel o ljepoti u patnji«; on ne pobuduje samo volju da se ta zena nade, nego da se nju ljubavlju oslobodi njezina lica, da joj se ispuni celnja za djetinjstvom i nevinos6u, koje slika obecava povrh ljepote. Dovoljna osnova da se bolesni svetac Hi mudra luda posredstvom fotografije uputi u tajnu te zene. Ta Ocarani SU .gotOVO uv.ijek 1pored opasnosti sto o.krufuje ljubljenu vidjeli ujedno i njezinu patnju zbog toga sto je sama daleko od ljubljenoga, u tudem kraju daleko od ljubavi; to pored ljepote zavodi ponajdublje. Cak iza slike .kobno-opore princeze Turandot jos djeluje arhetip Andromede koja se nalazi u vlasti zmaja. Tako je napokon i tada kad idol, eto, ne opstane ni pored kojeg, tak .i najizv~snijeg svojeg portreta; kad ljubav potpuno prebojadise njegovu sliku, ako je nije od te· melja i sama naslikala. To se, uostalom, dogadalo pri svim tobolnjim earolijama portreta, pa kod najcistije !ene sna sto postoji, i u njezina sanjaea: kod Dulsineje i Don Kihota to samo kulminira. Otuda jedino Don K.ihotova DulsLneja jest i ostaje koncentraoijom svih tih ljubljenih sa slike, koja opominje i naj:potpunije je utopijska. Izvedena do komi1ke: smijesna slika sre~e u smijesnoj nesre~i; zgusnuta do prafenomena svih erot-

J ecLnog dana, ikada sam razgledavao biskupov stan, uocih fonski portret, dirljivo eudesne dra.Zi, snamo me zahvatio u najdubljoj dubini duse, i stajah tu nemocan da svladam osjecaij. Biskup mi tada reee: posve s pravom mofote ganut prebivati pdkraj te s1ike. Najljep§a od svih zena sto zive takoder je i najdostojnija sa.Zaljenja, ona trpi za volju na5e vjere, a vasa je domovina, gdje pati. Tako je Mortimer vidio Marijin portret u Francuskoj, iz njega je zracio osjetilno-nadosjetilni sjaj katolicanstva i uspalio bunilo slike sto je u jednom dahu tjeralo viteza k skotskoj kraljici kao da je nebeska Marija. Ali kao motiv toga ostaje utopija portreta gotickog pa jo§ i baroknog viteSkog romana: strast se povezuje s pobofoim divljenjem slioi, s tako jako izmijenjenim i sekulariziranim obobvanjem Marije da ono pretvara viteza u Pera:eja 1koji oslobada Aindromedu, u v.iteza koji odlazi u krifarski .pohod radi zarobljene lene. Putovanja vitezova pala su u zaiborav, ali barok, koji je preuzeo motiv sto §alje nekoga daleko, odzvanja Illa cudesan i cist naciin u Mozarta, na minijaturi kojom je, razumije se, postala slika u Taminovoj pjesmi: •Taj je portret ocaravaju6i lijep«. Pamina prula ponajslac.'!i lik svih ljubljenih iz sna, i posredstvom muz.tke njezina pred· -videnja ponajbitniijL Fina Paminina minijatura leli u Taminovoj ruci Ii obujmljena njome, kao u najnjelni· jem okvfou, Pamina gleda mladica u nezemaljskim ljepotama same njegove pjesme, ona dolazi u susret Taminu i kao earobna :slika i kao muzicko oblicje njegove ljubavi. Uve1ike ogrubjeo, dakako i magnetizirajuci mi· nijaturu, vraca se motiv Turandot u Wagnera, u •Ukle· tom Holandezu«. Njegova slika Sentu d progoni .i ulijeva joj nadu: kao opticka u sumnjivoj kontrafi povrh vratlju, kao muzika u demonskoj baladi. Wagnerov neo·barok uopce osobito rado varLra taj progon; nenaslikan

373

372

.....

j

~=

skiih bica iz pukog sna: do Dulsineje kao femme introuvable. AJii i u sretnim zivotnim stanjima prvi snafan san na javi tvori slika l~ubljene; imago 'jednako nadomjesta kao sto salje van u nepoznato.

Nimbus oko susreta, zaruke Drugacije je pak kad se zena vec vidjela tjelesno, aJ!.i nacas. Tada se oko dogadaja ujedno pojavljuje slika, stecena iz prvog ili .posljednjeg dojma. Pa ako je prvi dojam bio ma kako kratak, on kao takav traje, ocrtava se i bojadiSe. Pogled na onu sto je prosla, iSceznula, zaostaje pun rpatnje, neizivljen, a1i sliko~no presudan. Ili se pak pri neuzvracenoj, zamrz.Joj, ugusenoj ljubavi \Crlo brzo dogodi rastanak u kojemu ono kratko prozivljeno ponovo tone, ali se dakako i shvaca. Tada ne ostaje rprvi, nego posiljednji dojam, okicuje se s nekoliko crta propustene srece. Dojam se u oba slucaja stjece kao slika uspomene, u kojoj unatoc tomu nema nieeg dokraja dozivljenoga, nego uspomena jos uvijek stoji pred punocom sto bijase moguca. I opet moze u tom nimbusu biti nezdraiva imago, i opet on mofe takoder oznacivati najljudskiju vrstu ljubavi. Heineova pjesma:

J'I

.-·

Stajah u mratnim snima

U toj je neispunjenoj slici folje, premda bijase tjelesna, patnja jedne ljubavli sto !Iliti zivi niti prolazi, sto luta svojim jutarnjim sumrakom, vjecito se vraca i vjecito rastaje. lsti motiv slike ahasverskih pocimanja ponavlja se, premda mnogo slabiji ali uhvativ upravo u neizrecenomu, u Morikeovoj noveli o Mozartu; pjesnik Peregrine pripovijeda susret jedne mlade zaruenice (sretne zarucnice drugoga) s Mozartom i odsjaj tog SU· sreta: »Nekoliko trenutaka kasnije, kad sam prolazio velikom gornjom sobom sto bijase netom ociAccna i ponovo uredena, a prevucene su prozorske zavjcsc od zelena damasta propustale tek njezno sumracno svjctlo, ona je, sjetna, tiho stajala pred glasovirom. Ci11ilo joj se potpuno da je san dok je mislila - tko jc tu sjcdio prije samo nekoliko satJi. Dugo je zamisljenu glcdala tipke koje je On posljednje dodirnuo, zatim jc tiho zaklopila pokrov i izvukla kljuc, u ljubomornoj hl'izi da ga tako skoro ne bi otvorila nijedna druga rn kn.« Tu se jedna let.imicna, dakako izvanredno znai:ujna stvarnost, tako reci, uokvirila; u najmanju ruku 11jczinu slika u mislima, ona sto utopijski pokazuje daljc, bila je dobivena od ljubavi koja se ne mofo ispunili. Tako je i imago prosavse, viSe nikad nadene fone rndikalno primijesana slikama zelja dz prekinute ili ncdovrAcne stvarnosti. Hebbel je tako napisao jednu tesku pjcsmu Nepoznatoj: Moje te oko sad vise nece rprepoznati, ako i proc:tes jednoc pokraj mene, i zacujem Ii kako te imenuju tude usne, Ca.k mi ni tvoje ime nece reci nista o tebl. lpak ces vjecno zivjeti u meni, kao sto zvuk ~ivi u tihu zraku, pa ako ti i ne mogu podati oblik i izglcd, nijedan te oblik nece odvuci u raku.

i promatrah nje:lJin portret

potpuno ulazi u tu besplodnu sjetu. Morikeove pjesme o Peregrini ne zaustav1jaju isto .prekinuto bice sentimentalno, nego potresno: Ah, jucer u svijetloj djecjoj odaji, pni drhtaju kJ.ceno uspravnih svijeca, kad sama sebe zaboravih u graji i §all, stupila si onamo ti, o sliko safalno-lijepe patnje; sjedismo tudi s nijemo suzdrfanim bolima, ja napokon poceh glasno jecati, i ddeCi se za ruke mi naipustismo kucu.

Stovise, cak i gdje ljubav uspijeva, ubr.izgana jc u njczln pocetak slika toga sto predstoji-nepredstoji; tuda jutro Ato svice cudno miruje, odagnano u fine fetisc. Tulstoj, u »Kreutzerovoj sonati«, pusta da zasvijetli crvcnl pojas jedne djevojke, od toga se zapaljuje ljubav, nl kasni-

375

374

.........

ja asketska uspomena nije zaboravila ipojas. S kakvom li eak munjom srece miruje prostor oko Wertherove Lotte: istupa sama ona, ostro i zadugo, sve do iblijedondieastih vrpca oko rukava i na grudima, s cmim kruhom u ruci, djecom oko sebe, njima je namijenjena njezna gesta diobe kruha, tako pravo zens.kii pristala, citav igrokaz osvi:ta dobrote. Sred lijepa pocetka iskace tako slika, ostaje i poslije kao lik taj.nih zaruka, ouva ih u svojem netaknutom krajoliku. Tu minijatura, poput Paminine, ne prethodi, ali se sama oblikuje u ljubavi na prvi pogled i s tim okvirom na ovako cisto afekcionirani naein tvori »san najwsih milosti, fara nebeske zorec, kao sto pjeva kV'intet »Majstora pjevaea«.

,,f

.

Odvise slike, spas od toga, nimbus oko braka Bude Ii zammjena zena zadobivena, fabuliranje oko nje dozivljuje, dakako, oseku. Ali ono ne treba nestati, stoviSe, premnogo od pocetne slike nerado se pretvara u meso. Nadasve ako se slika iz sna w§e hranila ljubavnikom, oijom je bila, nego ljubljenom na koju se odnosila. Vrlo romantiene duse, vrlo zaljubljene iu razdoblje kad je mlada ljubav bila jos bajkom, k tomu duse nejake prema zbilji, stoga su se opcenito isticale strahom od ispunjenja, specijailno mrfojom prema braiku. Tu slobodno mofomo jo§ jednom .podsjetiti na Lenaua, voljna da vjecno samo na diV'ljim morima opci sa shlkom ljubljene. A ,kao 'Primjera mozemo se ponovo sjetiti ispjevana, ali isto tako i opipljiva lika B. Th. A. Hoffmannovog kapelnilca Kreislera, koji je u ljubavi vidio samo rajske slike, u braku pak 'Samo razbijene tanjure, i tako nije htio slike zamijeniti za zdjele. U svemu su takvom, kao §to se vidjelo, tama !ivljenog trenutka i postvarenje trojanske Helene romanticno travestirani, ali SU takoder, 'kao patolosk:Ji zaostreni, fz. nijeti u prikazima i oznaceni. Cak jos i naturalis,ticki kasni romantik iii poluromantik Ibsen na osobito jc poucan nacin slavio, velicao vrijednost pukog jutra ljubavi, ljubav ·kao puku vrijednost jutra. I to u »Komcdiji

,,

t1,~

:ill };

..~~' .

,

4

376

Ijubavi« ,posve boemski-radikalno, gdje Falk i Svanhilda dobrovoljno jedno drugo ostavljaju, upravo se zbog najveee sklonostli ostaJVljaju, kako njihova »proljetna ljubavc ne bi isceznula u braku kao zbilji gdje Iisce opada. To je pretjerano, zacijelo, ali nimalo pretjeranije od Menelajeva §oka pred njegovom egipatskom Helenom, koji 1se tu neprestano ponovo vraea, koji sve to obuhvaea i za sve je ponovo podsjetnikom. I nimalo pretjeranije od jednog drugog Ibsenova lika koji reagira, koji u svoje vr.ijeme uopce nije bio proglasen romantienim, nego, tako reci, hipermodernim: »Zene s mora«, s jednakim kompleksom vrijednosti pocetka. Ta fena, Elida Vangel, takoder postvaruje Jedan .pocetak koji tesko da je i uspio, Ii time upropascuje svoj brak. Dakako da je i u samoj Elidi Vangel nesto tude domu, blisko moru, kad neprestano gleda onamo put oceana i put tm1inca svoje prve ljubavi, sHhuete koju on tvori daleko na oceanu. Ali bitnom ostaje bezgranicna slika odvodenja, decidirano nerealisticno suprotstavljena svijetu koji bez irznimke izgleda pred tom slikom kao skucenost fjorda. I tako aipstraiktno-utopijski zanat in eroticis radi dalje; na kraju je to jos i Spitteler .prikazao u snom opsjednutim junacima svog romana »Imago« i u Lijepoj Theudi, prezrenoj zbog vjemosti njezinoj slici. Udana za drugoga, •namjesnika«, ona je tako »0drezani komad kruha«; pa ipak, njezin pjesnik-fantast ne foli priznati zbiljsko i njemu se situacija u koju je gurnut iz svijeta ne popravlja sve dok se on iz osjetilno-nadosjetilnog obofavatelja opet ne pretvori u nadosjetilnoga. Theuda-Imago ne smije postati stvarnom, to ne trpi, kao sto navodi Spitteler, upravo pjesnikova muza; poslije toliko fantazije to jednako tako ne bi trpjela ni zbilja. »Imago« je bizarno-ekscesivna, ali istina u njoj ostaje: odvi§e nebcska ljubav ne biva zemaljskom, jedna drugoj smeta. Tako upraJVo i u braku iz ljubavi odzvanja jos mnogo opcenitiji problem ostvarenja, decrescendo zbog tame !ivljenog trcnutka i zbog nje2linih ucinaka. Bolecivo gladovanje za tistom slikom iz sna ante rem dospijeva uslijed toga gotovo u stanje da nesagledano, 1pogotovu pak sagledano pri svjetlu svijeta, sebi izgleda neeim vmm.

377

.....

"""""

Ta raznim kapelnicima Kreislerima prividno daje pravo eak i antiromanticni neprijatelj svih snova zelja, advokat zbilje: »Bilo da se netiko ma kako glozio sa svijetom, bivao guranim amo-tamo, na kraJU ponajcesce i.pak dobiva svoju djevojku i nekakvo namjestenje, zeni se i postaje filistrom bas kao i drugi; domacinstvom upravlja supruga, tu SU i djeca, obofavana Zena koja nekoc bijase jedinom, andelom, izuzetna otprilike kao i sve druge, sluzba zadaje posla i donosi mrzovolju, brak ku6ni kriz, i tako je citav mamurluk izli8noga tu« (Hegel, Werke X2, str. 216. i dalje). Ponesto je mozda ostalo istinom i izvan tog bidermajerskog filistarstva, upravo kao melankolija ispunjenja sto se na tom stupnju pridruiuje suv.iSnom-slikovnomu. To je ona melankolija sto u ljubavnom snu p:cije same stvari iii takoder u pocetku stvari tako sumnjieavo tjera natrag, pusta da se taj san ueahuri i postvari kao ljubav izdaleka, po sebi. I to upravo stoga sto njegova fabula, kao fabula sto bitno sadrfa·1a samo ljubav izdaleka, kad ugleda zbilju, kopni; to je sigurnijom tada uspomena apstraktne utopije. Tu je izvor prave utopijske neuroze: naiime ustrajanja u snu na javi, ucvdcivanja slike u pocetnoj naznaci, u pukim inicijalima zbilje. Drugacije je ,pak odmah ·cim se fabula ne zatvara pred dolazecim. Oim sliika u njoj nece biti samo sacuvana, nego hoce biti potvrdena u krvi i mesu. A takvim biva tijek same stvari cim pricin, umjesto da u sebi subjektivno buja, bude dostatno uzbuden .i od samog predmeta. Jer imago neke VeC UOCene ljubljene OSObe moze posve lako pokazivati crte sto mozda i nisu bez osnove u predmetu. Ta nema svaki objekt ljubavi snagu da svojom imago zaokupi fantaziju i usmjeri je prema sebi, bilo da je rijec o ma kako priistupacnoj dispoziciji, ili da je slika naprosto analogna svojem originalu. Kada je zivo djelovanje slike osobito ostro evidcntno, mora biti da je sam objekt sadrfavao neku zavodljivost, naime neku u samom 1sebi fundiranu sliJcu zelje, m da se harem tako pricinjalo, i da je sadrfavao snagu kako bi mogao djelovati kao takav. Mozda Pamina nije u svojem stvarno zatecenom stanju onakvom kao sto Taminu

izgleda na slici, ali utopijska imago koju je pobudila upravo je njezina vlastita. Za erotiku tada osobito vrijedi isto sto vrijedi za svaku imago kod ljudi: oni koji je umiju izazvati poetske su naravi, to jest naravi sa sna.Znim udjelom poetske fantazije u sebi. S realnom mogucnos6u da u dobroj klimi postanu onim sto zaokuplja fantaziju, onim sto se ne bez osnove pricinja da jesu i cime zraci njihov izgled. Ljubav koja se ne iscrpljuje post festum u uZitku iii razoearanju zbog svojih slika, odrfava stoga vjernost objekta ljubavi onomu sto je .i u samom tom objektu moglo biti njegovom slikom zelje, ujedno, katkada, sklonoscu sebe·transcencliranju .povrh prirodenoga, postaloga. Tako se dogada potvrda imago na objektu i .posredstvom objekta; tako on nalazi smjestaj. Dakako, izostane Ii ta snaga tasvjete pomocu slike, iii je eak poetska narav bio samo ljubavnik tako neobuzdano preplavljen nerealnolicu da mu se doista u svakoj zeni prh~ida Helena: tada je katastrofa slike u .citavom opsegu neizbjefoa. Tada se od kucnog krifa koji je razotkrio Hegel ne odvraca samo mladost ljubavi, nego nesretan brak uopce vise ne poznaje drugog lijeka do toga da u krajnjem slueaju postane banalnim, sjenom u bezosjecajnom predvorju pakla. Ljubljeno nece u njemu viSe nikada .postati onim sto je bilo prije, za razliku od sretnog braka, u kojemu vec otprije konstitutivnoj slici iz sna ostaje prostor da se potvrdi, da ono svoje rasvijetljeno razvijc. I, pri tomu se ujedno potvrduje ono svjefo sto mofo bi ti kadro da na tom polju dokine citavu uobieajenu, previSe uobicajenu alternativu izmedu pocetnog sna i flegme. Jer upravo utopijsko nije niposto, kao u romantickoj psihologiji, ograniceno na alfa, tako da bi alfabet stvari, sto slijedi, bio pukim produfotkom problematike necega vec poznatoga. Naprotiv, i brak ima svoju specificnu utopiju i nimbus u njoj, koji se ne poklapa s jutrom ljubavi, stoga s njim niposto i ne prolazi. Ta utopija izvire upravo iz potvrde .imago ljubavi, i njezina je poezija uvijek poezija proze, dakako najbogatija pozadinom: poezija kuce. Kuca je i sama simbol, i to uza svu zatvorenost otvoreni simbol; njegova je rpozadina dlj nade simbola

379

378

A_

-

.. zavicaja koji se ustrajno zadrlava u veeini snova !elja i stoji na kraju svega. Ta je nada tako originarna da ne popusta pred slikama jutra ljubavi; naprotiv, ona se vec priopcila Lottinoj slici, u ~sti mah ikrajoliku tajnih zaruka i igrokazu osvita dobrote. Slika !elje tu zacijelo nije slikom strasti, koja nikada nije ·konstituens braka; vec u naklonosti eovjek se oslobac:ta strasti. Stika zelje pogotovu nije slikom seksualno-socijalne zbrinutosti, koja pravi od braka najgrac:tanskiju ustanovu u grac:tanstvu. lsto je tako malo brak viziran kao umjetnicki obrt, s orocenjem vec u pocetku, u znak unutargrac:tanskog revolta protiv anticipiranog filistarstva. Nego imago braka postavlja oko dvoje ljudi upravo raz· vojni prostor kucu, s mnogim njezinim karijerama povrh filistarstva. I to nadasve u socijalistickom drustvu, buduci da ono vise ne mora obitelj uspostavljati kao refugium pred borbom za !ivot, nego je odrfava u toku kao prism! pojavu solidarnosti. S partnerom kao stalnim gostom u kuci, sa savezom izuzetne bliskosti na temelju osobite razlicitosti. To bice puno je napetosti, pa ipak nije dramaticno, nego je naskroz epsko; tako Chesterton, ovdje srecom konzervativan, s punim pravom kafo: »Sve te stvari sto od monogamije prave uspjeh po svojoj su naravi nedra:maticne stvari, tiho rastenje jednog instinktivnog .povjerenja, zajednicke su rane i pobjede, skupljanje starih navika, bogato zorenje starih sala; zdrav je brak nedramatiena stvar.« A .ipak je brak tako daleko od puke moraLne dopune ljubavi da upravo u usporedbi s ljubavlju tvori nesto izuzetno novo: pustolovinu erotske mudrosti. Tako da predstavlja uspjeli iii neuspjeli eksperiment sjediinjenja kojemu se ne moZe naci ravna ni u seksualnoj lju· bavi ni u bilo kojoj soeijalnoj zajednici sto se do sada pojavila. Tako •se brak pokazuje utopijom jednog od najprijateljskijih .i ujedno najstro!ih ispoljavanja ljudskog !ivotnog sadrfaja; tako njegovom potvrdom n.ije viSe, dapace, najzad, uopce ne vise potvrda naslikane Paminine slike, djevieanske pri susretu. Utopiji Pami· nine slike u Taminovoj ruci pridru!uje se, naprotiv, muzika prokufavanja u vatri i vodi; ona sada dalje ne

:t:

oznacuje i ne znaci zarucnicu, nego brak, ne viSe strast, nego ,prijateljstvo ljubavi, koje se zove upravo brak. Sama Pamina intonira muziku vjernosti ili potvrde imago sto daleko nadilazi puku prvu oearanost tom istom imago. U brak.u pocinje i izdrfava se vatrena proba istine u !ivotu supruga, postojano sprijateljivanje spolova u !ivotu svakodnevice. Gost u kuCi, mirujuce jedinstvo pored fine, goruce razlicitosti, to postaje imago braka i ujedno nimbusa koji se on laca zadobiti. Cesto, kao sto znamo, uz los i2lbor, s rezignacijom kao pravilom, sa srecom kao izniimkom, gotovo jos samo kao slueajem. I rijetko brak biva eak istinom sto nadmasuje inicijal· no nadanje, rijetko biva ujedno dubljim, ne samo stvarnijim od svih svatovskih pjesama. Pa ipak, on s pravom ima svoj utopijski n~mbus: samo u tom obliku radi nimalo jednostavan, otajstveni simbol !eljene kuce, uopce prufa izgled za dobro iznenadenje .i zrelost. Kao sto je ljubavna patnja tisucu puta bolja od nesrec:tena braka, od kojeg je ostala uopce samo patnja i besplod· nost, tako su kopnene pustolovine ljubavi razbibrigom nasuprot velikoj plovidbi kojom mofe biti brak i koja ne prestaje sa staroscu, eak ni s jednostranom smrcu.

Visoki par, Corpus Christi ili nekadafnja 1kozmi~ka i .kristolika utopija braka

r;(

ft

•'

380

Brod koji ova:ko .prima slikao se u dvojakom sjaju. U zemaljskoj i u nadzemaljskoj boji nude se dvije mitske utopije braka. Jedna se mofo oznaCiti kao utopija Vi· sokog para, ona je aristokratski-poganska, druga ure· duje brak .k.ao Corpus Christi. Kategoriji Visoki par do sada se poklanjalo malo pafoje, [premda se ona bila pojavila odmah poslije matrijarhatskog drustva. Bachofen ju je ma upadljiv nacin zaobisao, uvijek je, bilo u matrijarhatu, bilo u patrijarhatu, postavljao na vrh mu!a ill tenu same. Uza sve to, uzviseno je dvojstvo razvilo najosebujniju Zeljenu slik.u braka, i u oeima promatra~a. ·ne samo partnera. tena i mut tu su svako u sebi koncentricno predstav·ljeni kao slike, jedna

381

.

pokazati ono sto se u kultovima, na vanjskom nebeskom svodu nije zdruzivalo: Mjesec i Sunce ujedno, s jednakom jakoscu na nebu, u nebu. Da li se misera contri· buens plebs ikada sama dovinula toj slici zelja, ne zna se; vjerojatno se zadovoljavala gledanjem svojih polubogova. Pa ipak, slika takve unije jos prolazi nimbusom svakog mladog braka, ako se on dogodi mcdu dobro gradenim ljudima. Stika se izricito odrfala u kiC'.:u i kod dinastickih parova (razbojnik i razbojnikova zarucnica, prestolonasljednik i njegova visoka supruga), i sna.Znim je blijestecim svjetlom osvjetljivala brak jos i kada je iSceznula aristokratska pozadina, kada jc isceznuo astralni mit. Ekvilibrirajuci partner najljepfoj foni dugo je zaposljavao fantaziju erotskog savrsenstva, kao perfektna slika para sazdanog od dopadljivosti i snage. Pa ako krscanstvo viSe i nije teoloski zasnivalo visoke parove, ipak taj mit o paru u vidu uzor-slikc zivi dalje, upravo u sagi Faust-Helena, u uniji Pamina-Tamino (koju Goethe dalje obraduje u »Drugom dijelu Carob· ne frule«). $tovise, kao »slika nase naslade« on zauzima vrlo visoko mjesto u knjizi Zulejka iz »Zapadno-isto~ nog divana«, gdje se izritito odnosi na istodobnost Mjeseceva srpa i Sunceva izlaska, i na to - Ito znaci sje· diniti finocu jednoga i moc drugoga:

dopadljiva i podatno-dobra, druga sna.Zna i vladalacki·dobra; ali tek spoj biva blagosiovom po sebi. On se pojavljuje Jrno jedinstvo njefaosti i strogosti, miloste i moci, dapace kurve i proroka, sve to ovdje sa starom astralno-mitskom pozadinom Mjeseca i Sunca, takoder Zemlje i Sunca. Zena zastupa svjetlucavu boginju Mjeseca ili premudru boginju Zemlje, milZ zracece bice svjetla; oboje mofo .iii treba u Visokom paru na ljudskom nebu djelovati zajedno i darivati obiljem. Nimbus Visokog para obavija Perikla i Aspaziju, SaJamona i Kraljicu od Sabe, »Heliosa« Antonija i »Izidu« Kleopatru, Simona Maga i Helenu. Ove potonje, Simona, gnostika iz doba Isusa, i Helenu, heteru iz Tira - kao »Dynamis« i »Sophia« uzete u jedinstvu - njihovi su vjernici osobito postova:li; njima je svijet s ponovnim nalazom tog pramuskoga, prafenskoga izgledao izbavljenim. Ta jos kroz ,citav sx:ednj.i vijek Zivi odjek tog kulta Simon-Helena iz Kristova vremena i odrfao se, posredstvom zamjene osoba, u odnosu Faust-homerska Helena. Kasna je antika, naprotiv, kategoriji Visoki par pridala i osobito pustolovne primjere; tako se car Heliogabal, kao svecenik sirijskog boga Sunca Baala, bio ozenio svecenicom kartaske boginje Mjeseca Tamit - dan i noc, Baal i Tamit u jednom. Ovamo se ulijeva jos jedan astralni mit, ba:bilonski, o »svetom vjeneanju« u samom bogu. On je zivio u ,gnozi, kad je ona svoje stvaralacke sile sto zraee odozgo bila razvrstavala na muske .i fenske (»prauzrok i tisina«, »SVjetlo i ziVOt«, »pojam i sophia«), a zadrfao se u kabali. Kdcanstvo, s bogom-ocem bez ~ene, nije dopustalo nikakve visoke parove na Zemlji, ili jest tek nerazgov.fjetno, gnostii'5ko-kabalisticko zi· dovstvo dopustalo ih je, naprotiv, potpuno. Tako je jol pseudo-mesija Sabbatai Zewi, oko 1650, imao pokraj sebe fonu Saru, heteru kao Ito je bila i Helena, kao »drugu osobu u bofanstvu«. Stovise, slika Tamino-Pamina - sto potjece iz helenistickih izvora, pa slika Faust-Helena - sto naknadno djeluje dolazeci od Simona Maga i tirske Helene, ,poetski nak.nadno obavljaju prastaro vjeneanje. Tako je kategorija Visokog para htjela na dvoje ljudi, na eroJski fiiksiranom dvoje,

382

Sultan je to mogao, on je vjencao Od svih najviSi par na svijetu, Da bi oznacio odabrane, Najvaljanije u vjernom jatu.

,(

i ~

.

Tako osebujno velikim izgleda, eto, u svemu tome dvojedinstvo seksualnosti, i ono nije mirovalo dok nije povjerovalo da je naslo svoj oslonac na samom firma· mentu. Da je na:Slo jedinstvo ljudi koji su muz i zena u potpunijem smislu negoli Adam i Eva, da je naslo sakrament Sunca i Mjeseca. Ali u krscanstvu tome vise nema mjesta ne samo zbog njegova boga-oca bez zene, nego nadavse zato sto to ipak nije astralnomitska religija. Tomu nema mjesta u svijetu gdje podjednako za-

383

:;:;

laze, kao sporednosti, i Mjesec i Sunce, s kojima ujedno zail~i kozmicka utopija braka. Ali zato izranja njezino drugo lice, nutarnje, koje drugacije obeeava i vefo. Podavanje i snaga, sluskinjsko i vodstvo ne trebaju se rpovezati pa tako ispuniti svjetovno, nego izvansvjetski. Brak postaje opcinom in nuce, dakle po foni i ml!Zu nasljedovanim Corpus Christi. I u tomu ima slike, koja se zacinje tek s brakom, i u njemu, kao kuci, vidi svoje erotsko obecanje, s osjetilno·nadosjetilnim sjajem. Milijuni jos vjeruju u to kao u sakrament braka, za njih se brak sklapa na nebu i ondje ostaje do smrti, unatoc mogucem zemaljskom siromastvu iii katastrofi. Bracni drugovi zenidbom sami izvrsuju sakrament, oni vec sami stupaju u odnos s bogom kao tvorcem djecjih dufa. Svaki je brak, opominjao je Pio IX, sam po sebi sakrament, iako jo§ prazan; ne zato da bi brak postao svetim, nego zato sto braik jest svet, nl!Zno je sudjelovanje svecen.ika pri jedinom sakramentu koji ne podjeljuje sama crkva, koji ona svojom ratifikacijom samo cini 1potpunim. Tada, medutim, uz sacramentum plenum, vjernicima treba u braku sinuti golema zlatna podloga; supruga i suprug tvore imago kojoj nema ravne. Prema crkvenom ucenju, oni se zdrl!Zuju kao posveceni udovi tijela Kristova, da bi se posvetili uvecavanju tog tijela, Airenju carstva bozjeg u razumnom stvorenju. Slikom i uzorom braka ostaje upravo veza Kristova s njegovom opcinom: »Mi smo, naime, udovi njegova tijela. ,Zato ce covjek ostaviti oca i majku te prionuti uz zenu svoju, i bit ce oni samo jedno tijelo'« (Ef 5, 30-32).* Ljubav Zulemite prema Salomonu u Pjesmi nad pjesmama, gdje se pjeva o grudima ljupkijim od vina, o prijatelju koji je si§ao da bi rnedu cvjetnjacima i rl!Zama za sebe ubrao vrbu, ta !arka svadbena pjesma klerikalno se preobrdava i a,legorijski prikazuje kao ljubavni razgovor Kristov sa svojom opcinom, kao davanje glave tijelu, kao ociicenje

* Ovdje

i drugdje u ovoj knjizl prljevod I notaclja cltlranlh

mjesta iz Biblije preuzeti su iz: Bibli/a, Stvarnost, Zqreb 1968 (op. pr.v.)

384

... .._

tijela posredstvom glave. Unatoe rpadu u grijeh, tijela su Kristova uda, hram Svetoga duha (1 Kor 6, 16-19), vazda tako da je korijen braka u Kristovu braku s opcinom, i da je brak njezinim uvecanjem i nastavkom djelovanja, njezinim organom i kopijom u razumnoj kreaturi. Seksualno sjedinjenje i vjernost njemu u toj se slici braka potpuno povezuju s rellgioznim i sa socijalnim sjedinjenjem - dakako, samo u obliku krscanske opcine koja se odnosi na onostrano. U Pavla braik biva spajanjem sljedbenika i sljedbenice zbog srodnosti i porijekla, da bi se pomijesali u slici novoga boga, da bi u novoj kuci pripadali njernu; udruga spolova ,postaje prema idealu kultskom udrugom. Kreatura je, dakako, u vino tog .cuda obilato nalila vode i nesrece, pogotovu je to ucinilo naskroz nekristoliko drustvo, u kojem se, eto, kao starorimskomu, feudalnomu, kapitalistickomu, Corpus Christi nije bas savrseno ispoljio u socijalnim odnosima. Ali utopija o eokotu i lozi svejedno je djelovala u refugiju 1kojim se kao ne-antagonistickim htjela smatrati obitelj unutar klasnog drustva. Unatoc svim jako ocinski-patrijarhalnim crtama te utopije, i unatoe tomu sto je tocka na koju ona bjezi i na koju se odnosi izvan svijeta, nije bilo druge utopije ljubavi koja bi tako duboko kao ova brak smatrala vdnim i sliku njegova ucinka tako abvezatnom. Patrijarhalna temeljna crta, s ml!Zem kao »glavom«, ipak se uklapala u neku ljubavnu zajednicu viseg reda, u 'kojoj vise ne treba biti vlasti, niti osamljenosti udvoje. Unus Christianus nullus Christianus, taj se princip jednog otajstvenog kolektiva tu reflektirao kao vjera, ljubav, ufanje braka. Naknadna slika ljubavi

Ako je ipak neki san postao stvarnoscu, nece to ostati zauvijek. Ne bude Ii odnesen u grob on, bit ce tijelo koje je nasao. Smrt ne odsjeca ljubav, ali odsjeca ono sto je za 111ju bilo vidljivo i zivo. Slijedile su se vilinske raslje iprvog dojma, posrecilo se zlato, njegovo je vrije385

II

me minulo. Ali tada se opet slikovno uspostavlja jedan san na javi, ostaje preostala slika ljubavi, kao ispunjene pa ipak ne ispunjene. Ta je preostala slika krajnje daleko od v:izije Peregrine iz neispunjene ljubavi, vizije rastanka koji nikada ne uspijeva, pa ipak je u jednoj tocki srodna toj viziji. Jer i sretno ljubljena moze u smrti postati Peregrinoni, ukoliko je kod nje smrt nesto tude, ukoliko prekida samo izvanjski. Zacijelo tu .ima jako rasirenog samozavaravanja, sve dolje do kica kojim se u sjecanju uQlkviruje takozvana 1pokojnica ili takozvani pokojnik; o toj karikaturi tu nigdje nije rijec, eak ni u uzvisujucoj uspomeni manje neukusne vrste. Nego nijedna preostala slika ljubavi nije mena sumnje ako se nije mogla obUkovati vec za zivota SVO· jeg predmeta; tada pak, upravo u svojem sjaju, ne moie prevariti. Kao kod vizije Peregrine, tako se i u tom slueaju iz sjecanj~ neprestano dize nada, iz preostale slike obecanje; novela Theodora Storma »Viola tricolor« dvojako kruzi oko tog problema. Jer bice zelje nezasitno-obuzeto sjecanjem tu jednako radi u djetetu 1koje sliku mrtve majke kiti rufama i ponajmanje zaboravlja vrhu macehe vlastitu majku, kao sto radi i u mufa koji je stupio u drugi brak, a takoc:ter se dugim pogledom osvrce. To cini na samotnim ·putovima, u svojoj osamljenoj radnoj sobi sa slikom pokojnice iznad pisaceg stola, na prozoru sto gleda u vrt na malu kolibu u koju tako dugo vec nije stupio. Onamo odlazi pogled unatrag, ondje se krece i ziv.i ipreostala slika: »Nebo bijase puno oblaka; mjesecina se nije mogla probiti. Dolje u malom vrtu lefahu razbujali bokori poput tamne mase; samo ondje kuda je izmec:tu crnih konifera nalik ipiramidama vodio rputeljak do dcolibe ad trske svjetlucao je mec:tu njima bijeli pijesak. I iz fantazije muskarca koji gleda5e put te osame istupi drazestan lik koji viSe nije pripadao Zivima; vidje je gdje dolje sece puteljkom i bi mu kao da je 1pokraj nje.« Tako Stormov junak podlijeze zavoc:tenju mrtve, pojavljuje se osebujna, naskroz zamdena nevjera: s jednom sjenom on razara brak drugoj zeni. Zatsudo se ta

vr.lo uznemirujuca vrsta preostale slike rijetko pojavljuje u veliikoj poeziji, bas kao da je jedini problem svadbena trpeza napravljena od karmina, zahvaljujuci zlocinu, problem osvetnika Hamleta. Pa ipak je Shakespeareova »Zimska priea« sva ispunjena snagom erotske preostale slike: ona djeluje u kraljevoj cefoji krivca. pred statuom Hermione; .i samo tu, u tajanstveno lakoj Shakespeareovoj igri, jedna duboka sala dopusta da se hoce natrag, sa snagom dopusta odlazak u proslost i njezino ponovno pretvaranje u sadasnjost; samo tu. statua jednog .proslog-neproslog zivota ponovo ozivljuje. To je rjesenje iz 1price; posvuda drugdje u zivotu redaju ·se teski zapleti oko preostale slike, kao slike koja je nemirna od toga sto je pukom slikom bivsega. Nekoj drugacije lijepoj ljubavi tu je lako pruziti vjesticje ljubavne napitke, koji ne pomlac:tuju, nego samo odvlace ljubav u mec:tustanje izmec:tu sablasnog proljeca i naknadnog dozrijevanja. Ipak, valja razlikovati: pogresnocelebrirana preostala slika zakljuouje novi zivot a stari ukljueuje u jedno nepravo sada, sa svim nedostacima onoga sto bi se i u dusevnoj optici moglo nazvati ~po­ novljenim zrcaljenjem«. lspravno podnesena preostala slika, koja nema upravo niSta zajednicko ni s vracanjem posredstvom inaknadnog okusa ni s kultom mrtvih,. moze, ·naprotiv, biti najplodnija; jer zraci u onu sferu u kojoj nesto i u proslosti nepostalo jos ocekuje i dolazi u :susret. Mrtva se ljubljena premjestila iz pukog sjecanja, imago ne da da se besplodno .cezne unatrag, neg<> djeluje kao zvijezda sto dolazi iz buducnosti. Bpimetej il Goetheove »Pandore« vidi preostalu sliku dapace u opipljivostima postojeceg svijeta, premda transparentno; kroz njih sjaji iScezla Pandora: 1

Ona se spusta ovamo dolje u tisucu tvorevina, ona lebdi nad vodama, koraea poljanama, prema svetim mjerilima daje im sjaj i zvuk, .i jedino oplemenjuje oblik sadrfaju, rpodaje im, ipodaje sebi najveeu ·snagu; meni se iprikaizafa u liku mladosti i zene.

386

387

a.

i

U Danteovoj Beatrice ta je vrsta erotskog obecanja .nasla svoju ponajtiSu snagu, snagu trajno djelatnog susreta sa savrsenstvom, kao svetim. Sancta osvjetljuje u smrti ono prijeko, sama dolazi jos i iz te buducnosti u susret, oeekuje, prima, izvrsuje. Gdje god nastaje to neshvatljivo utjesno, pokazuje se kako je ljubljena, na koju se odnosi 1preostala sHka, Beatricina roda. Kao sto nema kraja slici kao obecanju, tako je fundirana vjernost njoj sigurno pod stijegom nade, ne samo na grobu nego i u zivom predocivanju.

22

toboz saZalio i zaklo.pio 51krinju, prije nego sto je iza5la nada. Ali to je vrlo proturjecna saga ili verzija sage; jer nada kojom je Zeus htio ljude, sto ih je stvorio Prometej, ipak i utjesiti, jer su sfabi, ovdje leti sred nedvojbenih zala. Ona se u Hesiodovoj verziji razlikuje od drugih zala samo .po tomu sto je ostala u posudi, dakle se medu ljudima upravo nije rasirila. Ali to u Hesiodovoj predaji ne odaje bas pravi razum, osim ako se nada ne uzima kao zlo 7Jbog svoje varljivosti, takod:er onog nemocnoga sto jos 1predstavlja za samu sebe. Takvom stari bijahu odslika·vali e1pis, krhku, punu vela i neuhvatljivu, takve su slike nade htjeli ostaviti iza sebe stoici, upravo kao i slike tjeskobe i straha. Tako djeluje jos i nezaboravna Spes 1koju je Andrea Pisano naslikao na portalu firentinskog baptisterija: ona sjedi ocekujuci, ipremda ima krila, i unatoc krilima diZe ruke, poput Tantala, za nekim nedostifnim plodom. Tako nada, toliko neimucnija od sjecanja, mofo sa strane neizvjesnosti izgledati kao zlo, a 'Varljiva je, nefundirana, zaci~ jelo. Ali dakako, ni nefundirana se nada ne mofo rangirati med:u uobieajena zla svijeta kao da je bolest iii briga. Pogotovu je fundirana nada, to jest nada posredovana s realno moguCim, tako daleko od zla, eak lafnog svjetlucanja, da tvori upravo barem poluotvorena vrata sto kao da vode k predmetima koji raduju, u svijetu k.oji nije postao zatvorom, ne biva zatvorom. Stari su se tijekom vremena sve manje nastojali odvratiti od nade. Stoga jedna kasnija, helenisticka verzija (nju je usvojila i Goetheova »Pandora«) ne prikazuje Pandorin miraz kao posudu nesrece, nego, naprotiv, dobara, na kraju kao skrinju misterija. Pandorinom skrinjom u toj je verziji sama Pandora, to jest: »Svena~ darena«, puna eari, rpoklona, darova srece. Oni SU se, prema helenistickoj verziji mita, takoder otputili iz skrinje, ali, za razliku od poroka, upravo SU potpUilO odletjeli .i nisu se rasirili medu ljudima; kao jedino dobro u skrinji je, prema tomu, ostala nada, ipak ona. Ona odrfava smjelost za dobra sto nedostaju, postojanost I nerezisnaciju .pred izostalim, i kad ona iscezne, u svijetu neodluceni proces ,propada. Taiko je druga verzija mita

DNEVNI SAN U SIMBOLICKOM LIKU: PANDORINA SKRINJA; DOBRO KOJE JE OSTALO

Svaki san ostaje snom zato sto mu je jos premalo toga uspjelo, dogotovilo· se. Stoga ne moze zaboraviti ono · sto mu nedostaje, u svim stvarima drii on otvorena vrata. Makar samo poluotvorena vrata, ako izgleda da vode k predmetima koji raduju, koji se zovu nada. Pri cemu, kao ,sto smo vidjeli, nema nade bez straha ni straha bez nade, oni se uzajamno odrfavaju jos u neizvjesnosti, ma koHko u hrabroga, zato sto je hrabar, nada pretezala. Mectutim i ona, jer mozda je varljiva svijetleCi lafoo, mora biti znalackom, nadom sto je u samoj sebi unaprijed promisljena. Svagda cudna saga o Pandori prepusta zeni da ljudima donosi nadu, ali na demonski nacin. Pandora je njetna poput Pamine, zasljepljuje poput Helene, ali je zla, iii poslana sa zlom namjerom, i tako je ipak :poput uobieajene zmije u mitu o padu u grijeh. Ona dolazi od Zeusa, koji posredstvom nje hoee osvetiti Prometejevu otmicu vatre, zamamnom je slikom naprosto lijepoga, ali sa zakljucanom zbirkom opasnih darova. Prometej nju izbatina, ali Epimetej, koji se tek naknadno domiSlja, daje se zavesti, tako Pandora otvara donesenu skrinju. Ta je pak sadr!avala, prema Hesiodovu prilkazu sage, ~itavu vojsku zala Ito su otada snalazila ljude: bolest, briga, glad, nerodica - sve je to izletjelo iz ikrinje. Tek na kraju Zeus se

0

388

389

.....

() Pandori trajno ipak jedino istinita; nada je ono sto je ostalo ljudima, dobro koje jos niposto nije dozorilo, .ali iniiposto nije ni uniSteno. Stovise, poluotvorena vrata .s adventistickim svitanjem ,pred sobom, Cime se subjektivno i objektivno oznacuje nada, tvore Pandorinu §krinju samog nedovrsenog svijeta zajedno sa §upljim prostorom gdje su iskre (sifre, pozitivne simbolske inten·Cije), kojima ta vrata predstavljaju njihovu latentnost. Kad nosi historijski simbol, najprijateljskiji sto postoji, skrinja se otvara •kao duboka, topla izba, kabina na kopnu, u kojoj gori obeeavajuce svjetlo onoga kod kuce. Skrinja sa stmboloin krajolika, najjatim sto postoji, otvara se kao otvoreno more, s teskim vecernjim oblacima kad je bura, sa zlatnocrvenim jutarnjim oblacima povrh horizonta kad sunce vise nije daleko i pocinje dan• koji i valja hvaliti prije ·veceri. Oba su vidika isto tako perspektivom filozofije 1koja napokon materijalisticki-otvoreno daje ,odgovor nadi i zaklela se novoj Zemlji totuma. Ovo totum ill ·sve jos je u procesu i njegovoj tendenciji, priblifaje se, s utopijskim elementima konacnog stanja, na frontu .procesa, u latentnosti. Iluzije i njihova dobra sto ionako nikad nisu bila egzistentnima .iz Pandorine su skrinje odletjeli, ali je ostala realiter fundirana nada, u kojoj covjek moze covjeku 1postati fovjekom i svijet covjeku zavieajem. U tu se svrhu onda konkretna anticipacija razumije u prosvjecivanje (razaranje iluzija) onako kao sto se razumije i u pravu tajnu i(zagonetku da-bi, utopijsko totum). Onako u maksimum lisenosti iluzije kao u (zeljan odluke) maksimum opti· mizma. I stoga nijedan moment shvacene nade ne ispa·da ni iz teorije-prakse .marksizma koji se odrfava totalnim, ne zaustavlja umjetno. Mehanicki je materijalizam, nema swnnje, isttnit kao materijalizam, to jest kao razjasnjenje svijeta iz sama sebe, ali je neistinit kada kao mehanicki naucava jedan vjerojatno glup, zasigurno poloviCan i uzak svijet, pokrenut bez cilja, sa star.im kniZenjem postajanja i proldenja, prikovan lancem uvijek iste nilZnosti. Ali to nije onaj svijet u kojem se dogadaju suprotnosti sto tjeraju dalje, u kojem su bolji zivot, nastajanje covjeka, stvar za nas

ll lf •I

J, ]~

' ~ /l;

1

390

realno moguci, u kojem ima mjesta za razvoj i .moguc· nost .razvoja prema naprijed. Zbiljski otvoren svijet jest svijet dijalektickog materijalizma, koji ne nosi mehanisticku ljusku poput jajeta. On je od idealizma nekog uma kao tvorca, nekog duha kao demijurga, od popovstine i hipostaza onostranoga udaljen tako silno kao i mehanicki materijalizam, ali je udaljen i od statike u pojedinaenomu a nadasve u cjelini svijeta, cemu je mehanicki materijalizam, zajedno s idealizmom, jos odan. 0 materiji se ne mofo misliti dovoljno dobro i veliko; njezini dani, koji su isto tako i nasi, niti su uvijek jednaka broja niti jednake mjere, pogotovu jos nemaju svoju potpunu tezinu. Njezinim naCinom opstojanja nisu samo gibanje i ne5to na izgled tako »antropomorfno« kao sto je proturjecnost (pri cemu je prva proturjecnost samo gibanje), nego je to i na izgled tako mnogo veca »antropomorfnost« kao sto je anticipacija. Nju je ispipala i otvorila nada, odslikao pojam njezine objektivno..pozitivne tendencije i latentnosti. I takvo se aurorsko ne probija svagda naprijed samo ljudsko-historijski, ono kvalificira i obuhvaea takoder krajolik fizickog svijeta, niposto samo kvantitativan i cirkulacijski. I u njemu, upravo u njemu ima sifara jednog oblikovanja zavieaja, u posrednistvu s ljudsko-historijskim obU.kovanjem, na temelju do sada tako malo proreflektiranog istoka: objektivno-realne mogucnosti. ObHkovanja .gra<1e svijeta - sve tamo do oslobadanja najintenzivnije proizvoc:tne snage, istinske atomske jezgre: Existere, Quodditas - puna su tendencije onoga jos-ne k svemu, otudenoga k identitetu, okoliSa k posredovanom zavicaju. Takoder, i upravo, u smjeru izgradnje jednog besklasnog drustva rade i ti problemi grade (zadace) spasavanja, humaniziranja. Ali nada u cilj s lainim se nasicivanjem nuzno ne slafo, s revolucionarnom se temelj itoscu nuino slafo; - iskrivljeno hoce biti ravnim, polovicno pot:punim.

391

~

0

......

0

Ht

PRAVITI SE UEPSIM OD SEBE

23

Nije svatko naoeit. Ali gotovo svi hoee ispasti ugodno, pa to i nastoje. Najizvanjsk.iji je naein pri tome najlaksi. Zagasiti se bojadise, pa kao da se fari. Mnogi onda izgleda bolje od drugih, istice se. Dotjerivanju cemo se brzo nauciti i ono je zafas gotovo. Zena, udvarac pokazuju se, kao sto se obicno kaZe, s najbolje strane. $to ce reci, s one sto se moZe ponajhitrije prodati. Ja se mijenja u robu koja ima proc.1u, takoc.1er se sjaji. Ono vidi kako izgledaju drugi, sto nose drugi, sto ldi u izlogu, pa i sebe stavlja u to. Dakako, nijedan covjek ne moze uciniti od sebe ono sto se u njemu nije zacelo vec prije. lsto tako, njega privlaci van, k lijepoj odjeCi, lijfWu ponasanju, stvarima Samo Ono sto VeC dugo zivi U vlastitim zeljama, premda neodrec.1eno, i stoga se rado daje zavesti. Rumenilo, sminika, tuc.1e perje pomazu njegovu snu 0 sebi, tako reci, kao iz pakla. Tako on ide naokolo i pozira, ono malo sto ima .pudra ill krivotvori. Ali ipak ne tako da bi se netko mogao potpuno krivotvoriti; pravo je u najmanju ruku njegovo feljenje. Pokazuje se, uipravo odaje, u zauzetoj pozi. Ali jediino tradicija kaze da foljenje vodi k visemu, ·revan mlad eovjek koji zeli nezadovoljan je stanjem u kojem se nalazi, ali .ne i stanjem bogatih i siromasnih uopce. Tako se on bas srdacno smjeska onomu, gradi se, prema slici, onim sto smatra svojtom, toenije, sto njemu daje da izgleda njegovim. Visim izgledati nego biti, sve je sto mu se na taj naein dopu5ta, u

395

l

j

Jak na poniinosti

malogradanskoj nuidi da bude smatran boljim gospodinom. Ali ono obratno, vise biti nego izgledati, ne postiZe se nikakvim dotjerivanjem; pa zbog toga nigdje nema viSe kiea nego u sloju sto sam sebe podnosi kao patvoreni. Ono bjelodano nase vise se, osim gaca, gotovo ne nosi.

24

STO NEKOMU DANAS PRICA OGLEDALO Smio sam slu!iti.

Iireka

Biti vitak Ne osvrtati se na sebe, to valja. Ali za malog covjeka namjestenika to obieno znaci da je s njim svrseno. Ako jos nije, i ako nece da bude, onda onaj tko tra!i namjestenje mora biti svjestan da izgleda pristalo i tako mora biti odjeven. Odijevanju pripada ogledalo, ugrofoni gleda sebe ocima svojeg gospodara. OCima kakvim ga zeli vidjeti njegov boss, ako se hoce oslo· niti na svoje namjestenike. Odrazeni u ogledalu doduse vjeruje da se vidi onakv.im kakvim se sam zeli vidjeti, sam biti, stoviSe, nevoljni odrazeni to vjeruje do pred sam nastup medu ljude, u posao. Lice se, eto, ddi glatko kao sto je samo moguce, namjestenik hoce biti vitak, tako bez nabora kao sto mu je odjeca, pa se tako i drii. Time dobiva na vrijednosti, ali onoj koju pravi gospodari oduzimaju malom oovjeku. Staklo ga, dakle, ne odrafava ona
,.•:. f ~-

,,. 'l

,i''

,µ

'

Tko se nudi na prodaju, mora se dopadati. Djevojka kakva treiba biti, mladic ikoji se drZi kako valja pokazuju se stoga takvima i vani u javnosti. Kao sto je to potrebno vladajucem sloju, pod prijetnjom kazne vlastitom propascu. 1:enskost se na osobi namjestenika sastoji od ru2ieastoga, muskost od voska (ali taj mora biti patentni). Oboje treba bespr.ijekorno odrfavati, radi toga, dakle, ogledalo visi i na ulici, .posvuda u javnosti, visi ih mnogo, na svakom koraku. lzlog odrafava i tako uveeava ono sto bi se trebalo dogoditi u kupcu, sto bi on malogradanski htio biti, da bi kupio. Uobicajeni citalaeki i filmski materijal Zapada prufa mnogo takvih slika pofeljnog propisanog ponasanja, besplodnog pricina. Tu SU postavljeni lafai putokazi: k plesueoj rad· noj marvi, k putovanju okovanoga, k sjajnoj zenidbi uskopljenoga. Sve na nae.in lazi, koja mora biti slatka, a opet i dovoljno nemoguea da bi omamila, ali ipak zadrfala u zaprezi. Zbiljskim izlazom iz pustosi pricinja se sport; tu se osjecaju na startu 1prave zelje; takmicenje, za male ljude gotovo izumrlo, tu nalazi utociSte. Ali polje je usko, prednjaiCi se samo za igru, ozbiljnost ostaje, plivac poboljsava rekorde samo u vodi, ali boss u profitu. Zaista: posve bi se drugaciji vrhunski rezul· tati postizali da se nagraduje prvi u tripljenju, jaki na poniznosti, sampion u gutanju, u pravljenju lijepog lica. Eto nepoznatih pobjednika iz onog zivota Ato se na kapitalistickom Zivotnom putu jos nudi uistinu, bez lafi. U ringu stoji boksac, zadaje udarce, ali ponajbolji primalac stoji izvan konopa, kao gledalac. Pravi je on majstor u primanju udaraca u bradu, ustajanju kad zazvoni gong. Taikav se nadasve dopada onima koji dde u sahu tog zavaranog pajaca sto vazda sam od sebe skace na noge.

(ii

397

396

...

NOVA ODJECA, OSVIJETl.JENI IZLOG

25

Barsunasti ovratnik resi.

Iirelca

Nitko pak ne mofo iz svoje koze. Ali lako ce u drugu, pa je, eto, svo dotjerivanje u odijevanju. Svjefa kosulja jutrom lezi rnsprostrta vec i inace kao mladi dan, novi ogrtac prekriva otpustenom kafojeniku sve proslo. Po odjeei sto se da mijenjati ljudi se razlikuju od zivotinje, a nakit je jos stariji od te odjece, on joj se do danas povjerava 1kao ono sto istice. Pogotovu fene oblaee s haljinom nov.i dio sebe. Zena biva drugom u drugoj odjeci, u finoj pjeni fonskog uresa. Ali i u vecine drugih ljudi folja da budu raznoliki pocinje s jednako besprijekornim kao i varijabiLnim .izgledom 1koji moze pokloniti krojac. Stoga starim iii 1postojanim ljudima godi da se odijevaju vazda na isti nacin. Drugi se osjecaju kao bez nabora Cim ih nema na hlacama. '~

Dobro gralten

Pa onda van na zivahnu ulicu, i sam dokon, razgledavajuci. Svjetlo se probija kroz drvece dolazeci od sjajnih kuea, s t:r
398

~ ~·

t '

laku; nizozemsko-indijski zrak uljuljava kupca. Eno trgovine porculanom: u sredini prostrt stol, bijel poput cvijeta, na njemu kristali obasjani svijecama, ocekuje goste sto SU tako otmjeni ikao i on sam. Eno fenske konfekcije viseg reda: nevjerojatno v.itiko pristali kostimi na razini vremena :kao igotovo nigdje drugdje u svijetu i eak na neki nacin nebeski: nema zemaljske fene koja bi tako koracala. Eno krojackog salona za generalne direktore i takve koji im fele biti slicn.i: ulsterski ogrtac neponovljivo prebacen rpreko chippendale naslonjaea, pokraj njega ceka meki sesir, rukavice od svinjske koze, cipele kao od poveza kakve starofirentinske knjige. Ali lutalica i onaj tko sve slicno tomu, poput vecinc, ne mofe kupiti, ipak se, ma kako da se uzbudio nemir njegove felje za posjedom, nece zaustaviti, upravo jer je to previsoko. Ako bi pak nekomu bilo do neusiljenije srece, naci ce to iza stakala trgovine namjestajem. Blagovaonica, spavaonica, radna soba, salon - sve je tu, kao i raspremljen.i ikrevet, pa mladi sluZbenik, koji viSe ne mora ·ceznuti po parkovima, treba zarucnicu samo baciti u nj. Iza stakala, u perinama i naraneastoj boji, vidi on najlegitimniji, ali i ponajmanje ostvarivi grac:tanski san !elja: lmcu snova udvoje, iznutra. San o lijepoj kuci ispunjuje se izlofonim namjestajem, sto i sam ziv.i iznad svojih prilika, tvornickom robom koja svagda pravi maskaradu: sirokim odaliska-naslonjacem, kalifornijskim barskim ormarom, faustovskom radnom sobom. Na svakom uglu formira tako izlog snove !elja ne bi Ii izvukao novae .iz dzepa bogata5a bez novaca. I nitko se ne razumije bolje u tu vrstu snova od dekoratera koji ureduje njihove izloge. On ne izlafo samo robu nego i sliku mamca koja nastaje izmedu tovjeka i robe; on gradi svoje od srece i stakla. A prolaznik na toj kapitalistickoj zamamnoj slid, kakva postoji tik slumova iii neutjefoih purgarsikih ulica sto ih on pretpostavlja i treba zaboraviti, cisto ljudski gradi dalje. Uznemiren, zacijelo, ali ne postao kivan (jer carolija iza stakla ne pokazuje, eto, nekog zavisti vrijednog vidljivog posjednika), malograc:tanin odobrava, upravo pred izlozima za koje nema novaca, elegantnom

399

f i ,hvale vrijednom izgledu prema kojem oblikuju svoj zivot bogatasi. Ta mora postojati zena za to cvijece, za taj parfem, mora biti preobilja zivota, ali gdje ga naci? 0 Bozicu, kad se ne daruje sama sebe, nego druge, velegradska trgovacka ulica postaje gotovo poboznom. Dvostruko se i trostruko Zari svijetleea reklama, bozicne ielje i onima gore i onima dolje, biva plava, zuta, crvena, zelena, toCi :pice, talasa se poput duhanskog dima, na sve strane ipravi od robe taikozva.no Djetesce Isusa. Slika vesela, kao sto SU prepuni izlozi varljiva slika. Kavu sto se prosipa u more ne treba najprije izloziti.

Svjetlost reklame Ali robi je neprestano potrebna jos i cedulja koja je hvali. Koja u konkurenciji osobito pojacava njezin nagovor i ne ostavlja je da samo sjaji u izlogu. Izlog u rijeci i slici, ono sto robu stavlja na veliko zvono zove se reklama. Osobito ona 1pretvara covjeka u nesto najsvetije pored imetka, u mu8teriju. I u prijdnja vremena, u zemljama drugacijim od kapitalistickih, bilo je neke vrste rek.lame, ali ta se vise zadovoljavala samohvalom nego sto je bila sredstvom u konkurentskoj borbi. Ona je pretjerivala, dapace je ironizirala robu; kao sto se jos danas jedna trgovina ugljenom zeli, gotovo s porugom, pohvaliti kao »Ork«. Vee u starom Pekingu bilo je ovakvih natpisa tvrtki: nad jednom trgovinom kosara »Deset kreposti«; nad jednom proda· vaonicom opijuma »Trostruka valjanost«; nad vinarijom »Susjedstvo glavne ljepote«; nad trgovinom drvenim ugljenom »Vodoskok svih ljepota«; nad prodavaonicom kamenog ugljena »Nebesko vezivoc; nad nekom mesnicom »Trgovina oveetinom k osvitu zore«. Ali sve su to pjesme, ne magneti za kasu, premda ,kao vabljenje i, rekli bismo, pretjerivanje odavna prethode kapitalisti~ koj reklami. Jos ljepse od dekoratera svira, eto, na glasoviru snova zelja strucnjak za reklamu, ~ini neodoIjivima ielje u nadra!enih sve dok oni ne dozore u

400

musteriju. Tako nastaju atlantski slageri poput ovih: Proljetni se8iri danasnji dan viSe ne tvore nelm stavku u troSkovima; Call for Philipp Morris; Purity and a big bottle, that's Pepsi-cola; Modern design is modem design; Buick, 1kola uspjesnog poslovnog eovjeka. Nabavika zenskih earapa izaziva, 1prema uvjeravanju New York Timesa, preporod oblicja: »Van Raalte covers you with Leg Glory from sunrise till dark.« Stedljivost, zelja za posljednjim krikom i jutarnje rumenilo zakazuju rendez-vous takoder za gospodu, i po jeftinijim cije.nama: »Howard Clothes, styled with an eye for the world of tomorrow.« Reklama pravi od robe, eak i najsporednije, caroliju kojom se rjesava sve odreda, samo ako se kupi. Damu sa crtefa, koja kvasi sljepoocice kolonjskom vodom, koja uzima od gospodina svicarsku eokoladu, usrecilo je naprosto upravo to. Izlog i reklama na kapitalisticki su naCin iskljucivo 1ijepak za navabljene ptice snova. Ovako sjajna i hvaljena roba ipostaje, kao sto kaze Marx, mamcem kojim se hoce primamiti k sebi bit drugoga, njegov novae, i svaku zbiljsku i mogucu potrebu ,pretvoriti u slabost. Sve to mofo oslikana, hvaljena roba, parada Christmas-Values i Easter-Values tijekom Citave godine. Tako se namjestenici potprduju, ipremda ne eksplodiraju, i obilje svjetlosti mnogih Zapadnih BerUna, ipak odreda istrunulih, slU.Zi samo tomu da uveeava tamu.

LIJEPA MASK.A, KUKLUXKLAN, $ARENI MAGAZINI

26

Ljepotu imam ja od mame, all novae od tate. Df.er.-p/uma

Jo§ jace mami fodnja za vlastitim prerusavanjem. Covjek tada ne oblaei samo novu odjecu, nego u njoj postaje neprepoznatljiv. Sredstvom za to nije odijevanje, nego preodijevanje. Nastaje zelja za posve nesvako-

401

j

dnevnom maskom. Maska je prije sveg&. krinka, takvom ona prikriva, dapace nijeee dosadafaje ja predstavljano u dosadasnjem zivotu. Domacica, trgovac iscezavaju, na to mjesto stupa sarena slika njih sam.ih. To se, eto, nanosi na tijelo, time se ugoscuje nosilac. Dogac:1a se ono preodijevanje koje u mnogo slucajeva uopce nije to, nego je malo ispunjenje. Maska ne omogucuje burfaju samo da izgleda onakvim kakvim zeli da bude i da ga smatraju na zabavama, nego mu takoc:1er dopusta da postupa posve raspusteno. Stovise, ona mu, kada je preodjeven kao zlocinac, krvnik, pasa, cesto pristaje uz tijelo bolje od njegova svakodnevnog, tako reci nametnutog kaputa. Tako on nabacuje preko sebe jedan san, san o sarenoj iii velikoj zivotinji. I razabire se koju bi ulogu u zivotu zelio, i mogao, igrati zakrabuljeni, da nije sprijecen. On uopce l nije tek maskiran kao krvnik, nastrani ubojica, princ. Dobro se preodjeveni svukao, tako on izgleda iznutra.

Krivudavi putovi Biti sarenom zivotinjom i .izvana radi se rjede. Zacuc:1uje kako nema jos i vise zlocina, radi isticanja bogatstvom. Svi zlocinci, cak i kada dolaze iz taloga, malogradani su, samo se u blagostanju zivi udobno, to hoce oni. Zloein, tako se pricinja, preko noel pretvara u bogatasa, ako se noc umije iskoristiti onako kao !Ito gospodin posjednik iskoristava svoj dan. Nema sumnje, za siromasne kao onemogucene izrabljivace postoji trajna draz odlaska u podzemlje, u taj njihov praznik klanja i pelivana. Drazi revolvera popusta se u malogradanstvu razmjerno rijetko, i ona ostaje tek naumom samo zato sto njezina posljedica iziskuje vrlo dobre zivce, takoc:ter donosi mnoge crne petke. Tako stara poslovica ka!e da je netko pravednik zato sto samo sanja o zlocinima Ato ih pocinjaju drugi; all pustolov je i lzvan krabuljnog plesa ono sto zeli biti, prlnc. StovlAe, pellvanskl se praznik cesto zaddava kao radno odijelo 1 u kapitalnljlh zloeinaca: krivudava ullca treba ujedno blti i

402

ostati saroliko neugodna, sam zlocin voli i zaddava romantiku anarhije kojom ga zaogrce malograc:1anin. Zapu~tenu mladez zavodi tako slika gangstera, slika krvolostva; ali zbilja ima i razbojnika od sale, prije svega nastranih ubojica, .koji svoj zanat uza sve ostalo izvode u nekoj vrsti igre sna, nadasve s osvetnick.im zeljama, i tako ga komedijantski uvelieavaju. Oni hrane policiju pismima sto navode na otkriea. Prevelik je ufitak u ulozi koja napokon nije tek glumljena. Za cim se u takvoj ulozi cezne i sto se misli, potvrc:1uje se svjedocans·tvima; ona SU povrh toga na straviean nacin pjesnicka. Tako jedno pismo devetnaestostrukog dtisseldorfskog nastranog ubojice Ktirtena policiji, oko 1930. godine; natopljeno krvolostvom, nacerenom, eak moralno drapiranom patnjom i prljav.im, pa ipak vrlo iscrpnim zlocinackim stilom. Nastrani se ubojica razumije u dvostruku jezivost i pise: »Vas zacijelo zanima Ato radim. Buduci da sam poceo u drugom kraju, to sto slijedi mozda zavrec:1uje va§u osob.itu pafnju. U Langenfeldu je (sjevemo od K<>Ina) bio pocetak i, kad za to kucne moj eas, bit ce i kraj mojoj muci. Ondje zivi bice Ito se prema moralnom Zivotu i takoc:1er misljenju jedva moie usporediti s ikojim ljudskim stvorom. Sto mi ta ne moze pripasti, natjeralo me na sve te grozne cine. Ta jos mora umrijeti, stajalo me i zivota, pokusao sam je otrovati, ali njezino je posve cisto tijelo svladalo otrov. Sad mi je nadoslo bolje vrijeme, moja mora uveeer iz Hildena kuci, crtez puta prilazem. Ona je. moja slljedeca zrtva« - a jedno se kasnije pismo svrsava stihovima kao da su iz zahoda Slarafije*, ali je njihov sadriaj bio toean: 1

U podnozju Pappendelle Na mjestu gdje je kriZ, Gdje ne raste korov, A oznaeeno je kamenom, Le!i lesina poldrug metra duboko.

* Zemlja Alaraflja, medunarodno udru!enje za dnaltvenoat, umjetnost l humor, osnovano 1859. u Pragu (op. prev.)

403

, vukodlaka*, madijao je suludim imenima, scenarijem iz romana groze gdje on prelazi u kic, ali i u dobro upotrijebljenu, korisno sazdanu shizofreniju purgara. Tako je madijao zemljom Dembelijom kao ozbiljnom, i ona dolazi sa zlatnog Zapada. Tu vazda daje ton americki Kukluxklan, reakcionarni rpodzemni pokret americkih juznih drfava poslije gradanskog rata, zatim obnovljen poslije prvog svjetskog rata. Banda je nosila domino"kostime s kapuljaeom, tkanina je bila tamna i prosivena bijelim znakovima sto su rpri svjetlosti baklja trebali izgledati avetinjski. Bilo je znakova u liku dugog lovackog nofa, bilo je medu njima kugla, polumjeseca, krifova, zmija, zvijezda, faba, kotaea, srca, skara, ptica, goveda. Sam je klan sebe nazivao Invisible Empire; carstvu je na celu »Carski earobnjak«, za njim slijede: »Veliki zmaj«, »Veliki Titan«, »Veliki Kiklop«. Postoje »Vukovi klana« i »Orlovi klana«, imena obicnih clanova poklapaju se s figurama na njihovim kostimima; a na bregovima gdje se sastaju gori plameni krif. Krajnje se predbrazenje doearava tim zakukuljivanjem, barbarski sarenim, cime krvozedni Babbit pravi od sebe tabu. Nadovezujuci se na indijanske price i toteme, takoder na srednjovjekovnu Femu,** uopce na iskljucivo mraean srednji vijek, ikao sto ga prikazuju americki magazini. Maske klana bijahu tako prve fasisticke uniforme, a njegovi su pro.glasi svojim slikama folja prvi kolorirali »revoluciju« s desna, revoluciju linea. Poucan je pri tomu start pokreta koji ce se mozda jos jednom pojaviti, proglas arkanzaskog klana u travnju 1868, kao sto slijedi:

Pisma su bila ulozena u crno uokvirene falobne omot· nice; samozadovoljstvo zbog izvdenog, pa ipak jos i drapiranog umorstva, vel1ko je. U svemu se tome javljao dio nacista, on je kasnije obuhvacao mnoge ubojice od Aale zbog grabefa, moralno nastrane ubojice. Krivudavi su putovi stoga osobito toeno oslikani okrutnim slikama zelja, ukljuCivsi slike strasnog suda na kraju, cijom si je nezamislivom okrutnoscu krieanski malogradanin stoljecima zasladivao nesreeu sto ne smije sam nekoga muciti na kotatu, cetveriti, spaljivati. Uspjeh stra.Senjem

Sve se vise takvih jagmilo da budu zakiukuljeni i u tivotu. Za umiSljene velicine krinka i kaipuljaca nisu .pozeljne samo na balovima nego i po danu. Maska nije iz kostimirane sveeanosti preSia samo staromodnim privatnim zloeincima, postala je u fa§ista ·ozbiljnom. Javnom, pretvorenom u politi~ko; nadosla je »Noc dugih nozeva« i njihov dan. Vucje zubalo«, »strasilo u kupeua:, saljivi artikli sto SU ih stavljali trgovacki putnici da bi razonodili suputnike, 1po.stali su pa11tijske znaCke. Tata je na kostimiranoj sveeanosti udrutenja Veselost pred· stavljao jos i suca Lyincha, pa je 3eanoglasno progla§en najuspjelijom maskom veeeri. Onda je to isto bio na ulici, all zbiljski i besprijekorno; a 2:idovi s rpodrezanim hlaeama i saljivim rplocama oko vrata, tidovske dragane osisanih glava izazivali su ·u vlaku salve smijeha, dok nisu izazvali druge salve. Provalila je •regresija«, ulice su oZivljavali Apa§i, mrtvocke glave, vitez ognjene spavacice, policija je udvostrucivala nesigurnost ulica. Sve folje sto ih je malogradani-n markirao u karnevalu dosle su na svoje, svako jao i pomagaj, kako Ii tek telje onih koje je kao politicke ubojice, kukluksovce, lJude s kapuljocama i slicno la!ni revolt otjerao u barbarstvo. Fasisticki je sarlatan posegnuo za maskom

KKK Special Order No. 2 Spirit Brothers; Shadows of Martyrs; Phantoms from 1gory fields; Followers of Brutus!!! * Na

njern~komu: Werwolf, pod tim je imenom Hitler takoc'.!er potkraj rata formirao jedinice za ocajnicku odsudnu obra· nu po svaku cijenu i na najbrutalniji nacin (op. prev.) •• Tajni politlW sudovi od 14. do 18. st. u Njem~koj (op. pr.v.)

405

404

..A..c_

' j

~I

j

f Rally, rally, rally. - When shadows gather, moons grow dim and stars tremble, glide to the Council Hall und wash your hands in tyrant's blood; and gaze upon the list of condemned traitors. The time has arrived. Blood must flow. The true must be saved.

,1

.''

Work in darkness Bury in waters Make no sound Trust not the air Strike high and sure Vengeance! Vengeance! Vengeance! To nesumnjivo zvuci poput citirana zlocinackog jezika nastranog ubojice Kiirtena, ali s revolucionarnom maskaradom. U zbiljskoj se primitivnosti nosilac maske svojim zakukuljivanjetn utisnuo u bice sto je predstavljeno maskom. Divljak s lavljom maskom postaje sam lavljim bogom, vjeruje da moze postupati kao on. DerviS koji plese, kada se vrti oko svoje osovine, jos se osjeea kao nebesko tijelo sto se okrece oko Sunca; na taj nacin on u uobrazilji privlaci snage Sunca dolje k sebi. Ali civilizirano barbarstvo uopce ne upotrebljava masku, u ovom slucaju ljudozdersku, samo da bi u tom svojem zeljenom idealu participiralo vise nego inace, nego nadasve takoc:ler i zato da bi izazivalo ·uZas, da bi stravom paraliziralo. I, maska je sjela kao izlivena kada ju je pozvao krupni kapital, kada su zbilja •mjeseci blijedjeli i zvijezde drhtalec a na ulicu stigla •Kristalna nocc. Knjige o uspjehu, pri~e od sirupa

Ali mora biti da taj uiitak, preobraziti se, moze skrenuti i u pr.ijaznija podrucja. Jer iza svih njegovih zlocinackih slika stoji upravo jedna malograc:lanski zalizana, k njoj na kraju leti divlji Babbit. Ima je jednako u prozi, u liku knjige 0 uspjehu, kao i u, tako reci, poetski obradenoj sladunjavosti, u sladunjavosti s rad-

406

.11

'

;\.

,.

njom, ukratko, u priCi iz ilustriranog magazina. Knjige 0 USpjehu one SU StO obeeavaju put do gotove srece sa i bez lakata. To mogu biti vec i kozmeticke knjige, te su poput onog francuskog kuhara koji je umio napraviti od rukavice beefsteak. Njima se prikljucuju savjetnici za Zivotnu borbu, za bezuspjesnu kraljicu ljepote, za sreckoviea in spe. Slike (sto uce dobrim manirama) podupiru izlaganje, napokon se na velikom tablou namjdteniku prikazuje njegov cilj: on sjedi za gostinjskim stol.om sred sefove obitelji, pokraj njega napola zadobivena kcerka; s monogamijom se, prevedenom kao brak s jednom osobom, knjiga o uspjehu zakljucuje. Najrasprostranjenije cvjeta taj rod u Sjevernoj Americi; how to win friends and to influence people, upravo je ono sto spada u posao. Rubrike jednog »Popular Guide to desirable living« glase: »How to live your life; The secrets of health; Love and marriage; How to make money; Success with your children; How to sharpen your memory; Unmarried, but -; Never too old to love; How to make people to like you; How to talk about books, theatre, musics, arts.• Ukratko, eto pravog Farilona u malogradanskom moru zelja, i on vodi k ,perfektnom Babbitu, to jest k zeljenom cilju Babbita s kreditom. Toliko o racionalnim tecajevima uspjeha i njihovoj nagradi za pobjednika; ali, sto ponajmanje iznenac:luje, ima i iracionalnih. Oni bude •tajne silec u eovjeku, ustvrduju: »lntenzivna opterecenost dandnjim privrednim zivotom uvjetuje u mnoge gospode prijevremeno smanjenje njihovih najboljih snagac, ti udZbenici podaju magnetizam. Lgavaju plasljivosti u saobracaju s drugim spolom, oblikuju salonskog lava i mu§.karca kojemu dame rado predaju kormilo svojega Zivotnog brodiea. Medu knjige o uspjehu spadaju eak i razni savjetnici za seksualnu ucenost, ukoliko nisu tu kao puki nadomjesak iii za voyeure. Malogradanski je vrhunac postignut u van de Veldeovu »Savdenom brakuc, casnoj knjizi prostacina, pedantnom putokazu na stranputici do uiitka. Privatni tisak za vinske trgovce, kakvim je vec davno postala ars amandi, postaje, eto, majcinim mlijekom s viskijem; ujedno nastaje nado-

407

'

--------------------------------· , .~

mjestak za nekadasnjeg mudrog savjetnika oca ispovjednika. Ali ljubav prolazi, a osiguravajuce drustvo ostaje; zato je svaka knjiga o uspjehu na kraju posvecena njemu iii instinktima sto vode k njemu. Knjiga snova o savrsenom prilegu tone pred znatno amerikanskijom well-to-
408

l.ti

~·· ;.i

"'

.,.. :•.\,

',-t'1 /~;;

i

:·~

'(~

'~· ;A[ \\! -~,

.i

A.merici, milijunski rasprostranjeni buckuris-ep o sjaJnoj sudbini. Sve to, u ovom slueaju u purgarskoj Njemaokoj, prozeto je sentimentalnoscu iz kadifenog doba proslog, niposto izumrlog stoljeea: »Znam klupu gdje cvjeta divlji timijan.« Ili jos uvijek a la Marlitt*: »A zatim se culo cin, cin, uz veseli odjek u zimskoj divoti, opet je 1poput zvonjave srece zvonilo u srcima mladezi, kao da navjescuje samo veselo i lijepo za citav zivot.« Ili romanticno-solidno: »Kako Ii udobno bijase na salasu! U svim su donjim sobama gorjele sareno zaslonjene svjetiljke, jer danas se, pri zimskoj mecavi, smracilo jos prije nego obicno. A u svim je peCima pucketala far StO SU je dale tvrde cjepanice, pa je fak i vani u velikom predsoblju isijavala toplinu vclika sta· romodna kaljeva pee.« Iii romanticno-demonski, i opet gore, premda jednako krepkom prozom, k aristokrat· skoj visoravni purgarskog respekta, uzviSenosti: »Ti stari dvorci, mrki i 5utljivi izvana, vilinski iznutra - sa svojim raskosnim brokatnim stijenama, svojim portijerama od teske tkanine. Kako nas tu cudan i fantastican igrokaz predusrecel Na svakim vratima prisluskuje intriga, ali duZ polumracnih hodnika ljubav veze svoju njefnu vripcu.« Tako je pdea iz magazina vazda najpotresnija u svojim feudalnim slikama, najvise pobu· duje vjeru u eudo u svojim kapitalistickim slikama. Iz nje struji dah dubokog pomirenja s gornjim slojem, ona ga hoce naueati, prosiriti, odrfati netaknutim. I sve to, sto se tice sna 0 uspjehu, s rasirenim rukama za happy-end, upravo kapitalisticki-feudalan; drugog kraja nema, ne mote, ne smije, nece biti. Parazitski se zivot tako prikazuje kao da je vrlo u redu, bogatstvo je milost. Ubogi se davao ne huni, on sam od sebe leti u krilo bogatoj nasljednici. To dopadljivo, to nemoguce, koje, medutim, ne ometa nikakva pravila igre, vec samo po sebi luci okic o sreci magazinskih pripovijedaka od da· leko manje pasivne, stoga u plemenitih pu~gara omra· • Pseudonlm pripovjedaCice iz rasopisa •Gartenlaube• (•Vrtna sjenicac) Buaenije John, 1825-1887. (op. prev.)

409

=

------------------------------------------, zene kolportaZe. U cjelini se u ogledalima tog pisanog sna-kica ne dogada niSta osim slueaja, j blagoslov Ato ga on donosi sreckovicima umnofava u citavoj atlantskoj earoliji jeftine Don Kihotove besmislene nade. ;It/(. (r

27

BOUE KULE U ZRAKU NA GODISNJEM SAJMU I U CIRKUSU, U BAJCI I KOLPORTA21

•r

U besplanskim se tumaranjima, besplansklm pohodima fantazije, nerijetko ulovi divljac Ito je planska filozofija mole upotrijebiti u svojcm dobro urectenom kueanstvu. Lichtenber1

Patkice, patkice tu su Ivica i Marica. Nema gaza ni mosta, uzmi nas na svoja bijela lec:!a.

Ivica i Marica

Pred veeer SC moze ponajbolje pripovijedati. Ravnodu§no blisko iAcezava, daleko, koje se pr.icinja boljim i blifim, prilazi. Nekoc bijaAe: to u bajci ne znaci samo neAto pro§lo, nego jedno Aarenije i lak§e drugdje. I ondje oni §to su ,postali sretni, ako nisu umrli, zive jo§ danas. I bajka je patnja, ali ta se preokrece, i to zauvijek. Blaga, zlostavljana Pepeljuga odlazi k drvcu na majcinu grobu, drvce prodrmaj se i stresi, pa dolje pada haljina, divna i sjajna kakve Pepeljuga jo§ nikada nije imala, a i papuce su posve zlatne. Bajka biva na kraju uvijek zlatnom, u njoj je dovoljno srece. Tu upravo mali junaci i siromasi stifa onamo gdje je zivot postao dobrim.

Tada smo polli spavati. Ali ja nisam zaspao, neiro sam bdio. RazmiAljao sam o pomoci. Borio sam se za odluku. Knjiaa koju sam citao nosila je naslov: •Razbojnicka spilja na Sierra Moren! ill an"eo svih potlal!enihc. Kada je otac doiao kuCi I zatim zaspao, ja sam siiao s kreveta, odiuljao se iz sobe i obukao se. Zatim sam napisao cedulju: •Ne smijete zboir mene poslom rasltrvariti ruke, ja odlazim u Spanjolsku; donijet cu pomoc.• Tu sam cedulju polo!lo na stol, irumuo u d!ep ~ madic suhoga kruha, k tomu nekoliko irroia od svoje napojnice s kualane, sliao niza stube, otvorio vrata, joi jednom uzdahnuo duboko i jecajuci, all tiho, tiho, da me bai nitko ne bi cuo, pa sam onda priguienim koracima otiiao dolje do trp i zatim van, Donjom ulicom, Lantwitzersklm putem Ito vodi preko Uchtenstelna i Zwickaua, prema Spanjolskoj, zemlji plemenitih razbojnika, izbavitelja iz nevolje. Karl May, Mo/ l.ivot i ft/Uto/an/a Ako momarska gatka uz dobre mornarske popijevke 0 jari i studenl, burama 1 pasatlma, 0 brodovlma, otoclma, pustolovnim popijevkama, 0 izlofenima opasnostl, o blairu I plratima, Ukratko, o svim cudlma starlh junaitava, Kakva odavno obuzimaju cltavo moje srce, Ispripovijedana na natin druiran'!lne momara, Podra!uje joi i vu, vi mladiCi s devet pameti:

410

Onda me tujtel - lpak sam pretjerao, Vile se DeCe obznaniti ce!nja, Odvile ste trezveni, zacijelo ste zaboravili, Tko bijahu Kingston, Ballantyne i Cooper, Za kojima sam nekoc u mladim irodlnama ~uo: Nek' bude. Ja cu tada lutke i potiiten Sa svojim junacima otici u grob Sto je davno progutao njih i njihova djela. Stevenson, Otok blaga, pjesma posvecena neodlui!nom kupcu.

Hrabrost mudrih

!\:,,

f 't

J' 1?i

,ff ~f;

~·· '1.1:

,.

Nisu svi tako blagi da bi tu blagodat samo ~ekali. Om odlaze van da nadu svoju srecu, mudri protiv surovoga. Njihov je §tit hrabrost i lukavstvo, njihovo koplje razum. Jer sama bi hrabrost malo pomogla slabome protiv debele gospode, ne bi toranj bacila na tie. Lukavstvo razuma slabome je njegov ljudski dio. Bila bajka ma kako fantastiena, ona je ipak, pri svladavanju pote§ko~a, uvijek mudra. Takoder, hrabrost i lukavstvo uspijevaju u bajci posve drugacije nego u iivotu, i ne 411

I

t samo to: oni SU, kao sto kafo Lenjin, svagda vec postojeci revolucionarni elementi, koji tu fabuliraju preko danih prepreka. Dok je seljak jos zivio u kmetstvu, siroma8ni je mladic iz bajke tako osvojio kraljevu kcer. Dok je obrazovano krscanstvo drhtalo pred vjesticama i davolima, lukavi je vojnik iiZ bajke varao vjestice i davola od poeetka do kraja (jedino bajka poentira »glupog davola«). Tra.Zi se i odrafava zlatno doba u kojem se moglo vidjeti u zadnji kutak raja. Ali bajka se nimalo ne da nasamariti danasnjim posjednicima raja; tako je ona opora, dijete koje se opeklo, i razborita. Na podanku graha moze se popeti u nebo i ondje se lijepo vidi kako andelima iz mlina curi novae. U bajci »Kuma smrt« jednom se siromafoom eovjeku nudi za kuma sam bog, ali siromasni covjek odgovara: »Ne zelim te za kuma, jer ti dajes bogatima, a siro· masne ostavljas da gladuju.« Tu je posvuda, u smjelosti kao i u trezvenosti i nadi, komadic .prosvijecenosti, davno prije nego sto je nje bilo. Hrabri krojacic u Grimmovoj 1prici, isprva muvalo, odlazi u svijet jer misli da je radionica premala za njegovu hrabrost. Susrece diva, div uzme u ruku kamen i tako ga stisne da iz njega prokaplje voda, drugi kamen baci tako visoko da ga se jedva jos mog:lo vidjeti. Pa ipak, krojac nad· masuje diva, jer umjesto kamena mrvi u kafa sir, a u zrak baca pticu tako visoko da se ona uopce viSe ne vraca. Napokon, na kraju price, svladava mudri sve prepreke, zadobiva kraljevu kcer i pola kraljev.ine. Tako u bajci mofe od krojaca postati kralj, kralj bez tabua, koji je bezobzirce otpravio svu neprijateljsku samovolju velikih. A dok je svijet jos bio pun c:!avola, drugi junak iz bajke, momcic koji je oti§ao u svijet da bi se naucio strahu, na citavoj se liniji suprotstavlja strahu, leseve ,posijeda oko vatre da se ogriju, u zaearanom se dvorcu kug.la sa sablastima, zarobljuje poglavara zHh duhova i tako se dostaje blaga. U bajci se daje prevadti sam davao, vara ga neki siromasni vojnik prodavsi mu dusu uz uvjet da mu vojnicku cokulu napuni zlatom. Ali na cokuli je rupa, vojnik je stavlja povrh dwboke jame, i tako c:!avao mora dovlaciti vreeu

412

za vrecorn zlata, sve dok ne kukurikne ,prvi pijetao, da bi onda prevaren odmaglio. Tako u bajci eak i prosupljane cipele moraju, onome tko se u to razumije, slufiti najboljemu. Ne izostaje blaga poruga, takoder prosvijecena, pukom zeljenju i earobno jednostavnim sredstvima za postizanje cilja, ali ni ne obeshrabruje. U stara vremena, tako poeinje bajka o fapcu kraljevicu, kada je feljenje jos pomagalo, - bajka se, dakle, ne nudi kao nadomjestak za djelovanje. Ali mudri Augustin iz bajke zacijelo uvjezbava umjetnost nikome ne dopustiti da mu imponira. Moc divova slika se kao moc s rupom, kroz koju moze pobjedonosno proci slabi.

Stolicu, prostri se, duh svjetiljke J\i,

,,,f( ~

I'~·'.

I.~

Tu 1poma.Zu i dobre stvari sto ih svijet jos nikada nije vidio. Nadasve se sprave sto na najudobniji nacin ispunjuju zelje nude slabima, magicno. Tako najdommjatije djeluje Grimmova priea: Stolicu, prostri se, zlatni magarac i batina iz vrece; junak price, siromasni od· gurnuti mladic, dolazi u nauk stolaru i ondje dobiva, kad je minuo njegov rok, stolic dosta neugledan, ali s osobitim svojstvom. Rekne Ii se njemu •stolicu, prostri sec, on se istog trenutka prekriva jelima tako dobrim da ih ne bi mogao prirediti ni najbolji gostionicar, a IPOred toga stoji velika ca8a rujna vina. K tomu dolazi cudotvomi magarac koji po zelji pljuje zlatnike, sprijeda i straga; napokon se pojavljuje batina iz vreee Hi magieno orufje bez kojega .siromafoi, ako je i postao bogat i sretan, ne mofe opstati u ovomu svijetu. Stollcu, prostri se ima u magiji zelja iz bajke mnogo brace: letece papuce u Hauffovoj prici o malom Muku i njegovu stapicu poput vilinskih raslja; komad drva u prici •Saidove kobi«, drvo se mec:!u brodolomcima pretvara u dupina koji Saida strelimice odnosi na obalu. Grimmova bajka »Brat Veselko« poznaje naprtnjacu u koju brat mofe doearati sve sto zeli: 1pecene guske, osam c:!avola, napokon, nakon sto je naprtnjacu bacio u nebo, tS njom se i sam doeepa neba. Grimmova prica

413

&

, »Vodena vilac, koja je snabdjevena golemom batinom.iz-vreee, daje djeci da protiv zle vodene vile bacaju iza sebe eetku, zatim cesalj, pa ogledalo. Od toga nastaje najprije veliko cetkasto brdo s tisucama bodljika, zatim cesljasto brdo sa zupcima, pa zrcalno brdo, tako glatko da se vodena vila mora okliznuti i vise ne mo!e prijeko. Tako igra i magija posvuda u bajci imaju slobodan prolaz, zelja biva zapovijed, trud izvedbe otpada, takoder prostor sto dijeli, vrijeme sto dijeli. u Andersena leteci kovceg odnosi u Tursku, kaljace srece vode pravosudnog savjetnika natrag u Kopenhagen petnaestog stoljeca. U Tisucu i jednoj noci leti »Zacarani konjc, odnosi na nebo, i upravo ondje ceka, skrstenih ruku, najjaci ispunitelj felja: duh svjetiljke. Krajnje je znacajna upravo ta najbogatija bajka »Aladin i earobna svjetiljka«, sagradena na samim utenzilijama !elje s pomocu kojih se dobiva ono cega nema. Pripaljuje se kadionica, lafoi ujak mrmlja tajanstvene rijeci, i vec se otvara spilja sa skrivenim blagom Ito je nagomilano na Aladinovo ime. Pojavljuje se podzemni vrt, a drvece je obraslo dragim kamenjem umjesto plodovima. Nastupa rob iz p~stena, duh iz svjetiljke - oba halucinirane pra!elje za moCi, onom sto nije ogranicena na odredena dobra kao u Stolicu, prostri se, nego svjetiljka donosi svojem gospodaru sve, neograniceno sve Ito god pofeli. Duh svjetiljke podjeljuje bezbrojna blaga, ljepotu tijela i za tren vitdko umijeee, finocu govora kao i duha. On preko no6i gradi palacu kakvu zemlja nije nosila, s riznicom, konjusnicom i arsenalom; opeke su od jaspisa i alabastra; prozori od dragulja. Laka zapovijed: i svjetiljka u trenutku premjesta palacu lz Kine u Tunis, zatim natrag na staro mjesto, da se nl sag pred ulazom nije pomaknuo na vjetru. Nije lako previdjeti ni magienu plocu Ito la!nom ujaku pru!a sveznanje gotovo svim zbivanjima na Zemlji: •All onda je on jednoga dana medu danima izumio stolnu ploeu, razasuo po njoj figure i tocno proucio njlhov raspored; i ubrzo je sigumo ustanovio polo!aj figura, majki kao i kceric - to je ona ista geomantska ploea s pomocu koje je earobnjak u Tunisu saznao o dalekom

'J..

blagu u Kini sto ga je Aladin zatim pokupio. Sama sredstva po zelji, sama via regia, da bi se najkracim putem (u bajci) postiglo ono sto sama priroda, izvan bajke, covjeku U1Skracuje. Uopce je tehnicki-magieno iskapanje blaga ono samo sto tvori bajku u bajci te vrste. Jer pronadeno blago simbolizira kao gotovo nigdje drugdje cudo iznenadne promjene, nagle srece. U bajci o Aladinu hoce se za to ostroumnost i kadionica, u posvjetovljenoj bajci o iskapanju blaga Edgara Allana Poea »Zlatni kukac«, u Stevensonovu »Otoku blaga« dovoljna je i sama ostroumnost. Ali jos i u tim polubajkama (sto prelaze u pustolovnu prieu) blago tvori i napetost i obrat; jedino je ono earolija koja otkljucava !ivot i dopusta da se zadobije njegov sjaj. Tako tehnicki-magicna bajka samo indirektno iii u nuzdi ide za posjedom; ona ide za preobrafajem stvari u upotrebna dobra kojih onda ima u svako doba. Umjesto kratka pokrivaca, prema kojem se mora pru!ati gotovo svaki eovjek, slika krevet za ljenearenje sto ga daje priroda. Ona intendira - da bismo zavicajno podrucje svih stolicu-prostri-se i cudesnih svjetilja. ka oznacili i opet jednom bajkom - intendira k zemlji Slarafiji. U njoj peceni golubovi: to povrh toga zvuci kao da cujemo vec socijalnu bajku, vec bajku 0 dr!avi, jednostavniju po svojim dobrima, ali jos hranjiviju od svih ostalih. aNa krilima pjesme, ljubavi srca, ja 6u te odnijeti«

o

I<(,

'li

11". 'l ''I I

414

12

~

j

Momcic koji se htio nauciti strahu sanjao je najprije tek slabo. I hrabri je krojaCic zadobio kraljevnu gotovo nenamjerno, jer mu sc naprosto nasla na putu. Svi junaci iz bajke nalaze svoju srecu, ali sve njih ona ne pokrece razgovijetno k sebi u snu o njoj. Samo su junaci kasnijih, ali stoga ne losijih umjetnickih bajki ill bajoslovnih legenda (s tako razlicitim autorima poput Hauffa, E. Th. A. Hoffmanna, Kellera) i s psihololke strane likovi iz bajke, naime sanjarski-utopijske prirode. Mali Muk u Hauffa: bijase otisao svoju srecu

415

l

-~-·-""~-------·-......., .. ·--- ......._

tratiti, otiSao je upravo za svojim snom o sreei. •Kad bi ugledao na zemlji koju krhotinu obaisjanu suncem, zacijelo bi je spremio, u vjeri da ce se pretvoriti u najljepsi dijamant; kad bi u daljini ugledao kupolu koje dZamije kako zraci poput vatre, kad bi ugledao kako se jezero ljeska kao zrcalo, hitao bi pun radosti onamo, jer misljase da je .stigao u zaearanu zemlju. Ali jao, one su varljive slike izbliza iScezavale, i samo ga prebrzo podsjecale na njegov umor i zeludac sto mu krci od gladi, na to da se jos uvijek nalazi u zemlji smrtnika.« U drugacije kurioznu, ali takoc1er za bajku roc1enu vrstu sipada student Anzelmo iz E. Th. A. Hoffmannova »Zlatnog lonca«, prosvdjeceno romanti~ne »oprice iz novoga doba«. I Anzelmu je glava puna snova, ni svijet duhova njemu nije zatvoren, upravo je stoga u zivotu najnespretniji. »Dakle, kao sto rekosmo, student je Anzelmo dospio ... u sanjarsko mudrovanje koje ga je ucinilo neosjetljivim za svaki izvanjski dodir obienog zivota. Osjecao je kako se u njegovoj nutrini mice nepoznato nesto i u njemu uzrokuje onu slac1anu bol koja je upravo cefojom, koja covjeku obecava drugi, vm bitak. Najmilije mu bijase samom tumarati livadama i sumama, pa kao da je osloboc1en svega sto ga je vezalo uz njegov oskudan !ivot, promatrajuci samo slike sto su se uzdizale iz njegove nutrine, mogao je, tako reci, ponovo naCi sama sebe.« I tako je Anzelmo ipak jos izvojstio zvuenu Serpentinu, iako borbom· protiv pramena smole sto ga je kocio, protiv neprijateljskih sila sto su se preodijevale upravo u tu smolu i u jos gore. U plavoj .sobi od palmovine arhivara Lindhorsta, u jakom trozvuku svijetlih kristalnih zvona pojavljuje se Serpentina, i on postaje dostojnim nje. Anze1mo dospijeva u Atlantidu, onamo odlazi s kcerkom kneza sv)etla na neko vitesko dobro, nakon sto je tako dugo vec posjedovao majur, jedan majur u snovima, kao imanje unutra5njeg osjetila. To je Anzelmo, student iz propale Njemacke; a pokraj njega stoje, kao sto se i dolikuje, 1sve druge prirode pune zelja iz umjetnicke bajke, poput legende iz Don Kihotova ro416

___,

da. Osobito ako Kihotu pripadaju samo po snainoj fantazdji, ali ne po djelatnoj snazi. Vitez Zendelwald u Kellerovoj legendi »Djevica kao vitez« najdublje je u snu te vrste. Stoga on !ivljase potpuno neodlueno, gotovo nista nije znao o stvarima sto ISU se dogadale izvan njega. To je bolje, dakako, poznavao misli zelja koje je, u svojem osamljcnom zamku, sagradio o svijetu i zenama. »Kad bi se njegov duh i njegovo srce domogli neke stvari, a to se uwjek dogac1alo potpuno i vatreno, Zendelwald nijc uzmogao napraviti prvi korak k nekom ostvarcnju, jcr jc za nj to bila gotova stvar, ako je iznutra bio s tim nacistu. Premda se rado zabavljao, nikada nijc u pravi fas progovorio rijec koja bi ga usre6ila. Ali nc samo usta ncgo i ruku njegove su mu misli tako pretjccalc da su ga u borbi njegovi neprijatelji umalo pobjcdivali, jer je oklijevao zadati posljednji udarac, vidjcv~i protivnika vec unaptiijed pod nogama.« Tada sanjarskom vitezu stigne glas koji .se, .premda dopro ncposrcdno iz samog potpunog i zbiljskog svijeta, ~pak prilicno poklapao s predmetom sto je upravo zaokupljao njegovu uobrazilju. Zendelwald je, naime, na jcdnom od svojih malobrojnih putovanja vidio groficu Bcrtradu, mladu, nadasve lijepu i bogatu udovicu; bio jc u njezinu dvorcu, tesko zaljubljen, ali se sutkc rastao. Dok Zendelwald mnogo mjeseci nije mislio ni na ~to drugo nego na svoju daleku gospu, stigne, eto, poruka da je car raspisao turnir i da grofica hoce dati svoju ruku pobjedniku natl svima, cvrsto se uzdajuCi ·kako ce posredovati bo!anska djeviica i pravedniku, koji bl se njoj pristojao, voditi ruku k pobjedi. Vitez napokon krene na put, ali ubrzo opet zapadne u svoje staro bite slika i misli, anticipira proizvoljno i razrac1ujc svoje sanjarsko djelo. »Korak po korak u njegovoj se predod!bi sad nasla pustolovina i protjecala na najbolji naoin, on je dapace danima, prolazeci ljetnim zelenilom kraja, vodio slatke razgovore udvoje s ljubljenom, u njima joj je unaprijed kazivao najljepse izmiSljotine, da joj je lice porumenilo u divnoj radosti, sve ·to u svojim mislima.« Ali buduci da razmisljanje sputava .korak, vitez stile kada

417

, je te mladosti ionako najizvjesniji bitak, i vecernje rumenilo sto ce otputovati onamo kamo odlazi Sunce jos ga pojacava. Mladic u bajci LagerlOfove: »Putovanje malog Nilsa s divljim guskama« putuje s pticama njihovim sjajnim i raspjevanim putem, putem na jug, gdje nebeski dvorac stoji na zemlji, gdje je otocima sreee Vak-Vak dom more.Jeri prva slika mora potjece u vecine ljudi od prostrana neba, i putuje onamo; to znaOi: oblak nije bajoslovnom pogledu samo dvorac iii ledenjaci, on je i otok u nebeskom moru iii brod, a rplavo nebo kojim on jedri odra:Zava ocean. Tl\ uopce se daljina nad nasim glavama, morski zrak rsa svojim oblacima ne ogranicuju na zemaljske obale iii njih odrdavaju. Tako sve bajke u kojima se nac:le nebesko plavetnilo uranjaju to u golemu vodu sto je gore, i putovanje lakocom tece k obali koja osobito obuzima tu fantaziju: k zvijezdi Danici. U svemu tome djeluju joA ostaci astralnih mitova, sve do bajke o zvjezdanim talirima; ali ti su ostaci bajkama sto odlaze joA dalje i vise od ptica potrebni jednako malo kao d krscansko nebo. I berz svega toga imaju one svoje bajoslovne poslede, pa iako isu bajoslovni, oni ipak posve kozmicki iznose na vidjelo ·sjaj vlastite cudi, a u njoj sve odise poezijom. Tako u sustini bajke koju Gottfried Keller u »Zelenom Henrriku« daje njegovoj foni Margareti da izvodi sa svjetloscu duge, upravo kao vjesnikom: Kao drugi mall Muk sa sjajem krhotina i utopijom, koje se ne treba stidjeti ako sadr:Zava ljepse od svijeta lisenog carolije, zivi gospoda Margareta mec:lu naplavinama SVOje zemlje ·starudija i rariteta, nadire propalo i dize glas, sAmo se danje svjetlo ilustrira slikama iz dalekih zemalja i knjiga o neznaboscima: »Sve je za nju imalo znacenje i bilo zivo; kada bi sunce sjalo u easu vode i kroz nju na sjajno polirani stol, njoj je sedam razigranih boja bilo neposrednim odsjajem divota sto SU valjda u samom nebu. Rekla bi: 'Zar ne vidite lijepo cvijece i vijence, zelene ograde i crvene svilene marame? Ta zlatna zvonca i te srebrne zdence?' - i kada bi god sunce ·sinulo u sobu, ona bi kusala da malo, kao Ato mnijase, zaviri u nebo.« To je realist Keller, koji

je tumir vec bio prosao, i sve bi za nj bilo uzalud da nebeska djevica nije popunila jaz izmedu snova zelja i zbilje. Jer sama se ona borila na turniru u liku viteza Zendelwalda, jos viSe: kako je (l;akasnjeli sanjar s najvecim iznenadenjem ugledao svoju vlastitu osobu kao pobjednika i zarucnika pokraj lijepe grofice, kako se, mucen divljom ljubomorom, probio kroz redove da bi pogledao dvojnika-nuzljuba, tako je u istom trenutku isceznula kopija pokraj Bertrade, grofica se obrati zbiljskom Zendelwaldu ne primijetivsi ni najmanje promjene osobe. »Ni sam Zendelwald nije znao sto je s njim kada mu je Bertrada .kazivala dobro poznate rijeci na koje je on nekoliko puta, ne prisjecajuci se, uzvraeao rijecima sto rih je vec negdje izgovorio; stoviSe, poslije nekog je vremena primijetio da je njegov predsasnik morao voditi tocno isti razgovor sto ga je on u danima putovanja fantazirajuci izmisljao.« Tako se vitez usrecio s groficom; ta je sreca proistekla iz vlastita sna i vlastite bajke, i postala zbiljom. Zaista bajoslovno; djevica Marija, takoc:ler vjernicki san, pomogla je jednom sanjaru s krajnje mekanim, krajnje narusenim wishful thinking da stigne u zemlju cudesa. Iz njezine unutrasnjosti zacijelo nisu krocili ni Anzelmo ni slabi Zendelwald, ni ondje gdje im je tlo pripremila vila Legenda. »Onamo, put predjela Gangesa, ondje znam najljep§e mjesto«

Pa ipak se jutro te vrste ne blaguje pocevU samo iznutra. Blistave krhotine Ato ih je mali Muk spremao za se svijetlile su njemu i vani, na vanjskom polju, gdje su uopce le:Zale. Pavno prije nego Ato unutra§nje nabuja od slika zelja, njih pobuduju bajoslovne crte pri· rode, osobito oblaci. U njima se prvi put pojavljuje visoka daljina, tornjevima ukraAeno i predivno inozem· stvo, povrh nasih glava. Djeca smatraju kupole bijelih oblaka ledenjacima, Svicarskom na nebu, ondje ima i zamaka, visih nego na zemlji, dovoljno visokih. Ce!nja

1

418

419

......

l

..............................................................

~

je tu djetinjariju snimio i nacrtao; ona svejedno, u jednoj nedu!noj dusi, nastavlja poriv za Suncem koji ispunjuje sve zivo, i okicuje ga. Ako u skoljki daljina sumi poput mora, onda mo:Ze u prizmi izgledati kao lucko svjetlo, kao cudljivo cudesno svjetlo gospoc:te Margarete, i bajka nema niSta protiv. Moguce je, dapace, da njezin san crta, to jest da konstruira fo~malnu kartu svojih umijeea. Na to ionako poziva vanjsko polje u kojem se on krece, odakle iscitava i ·snima ufivljene 1slike fantazije, bajoslovno rasporec:tene. Kipling, u bajci iz sna »The Brushwood Boy«, pusta da jedan djeeak posve tocno konstruira takvu kartu, on njome putuje. Hongkong je tu otok, sred »Ocean of Dreams«, i na njegovoj obali leZJ. Merciful Town, milostivi grad, »gdje siromah odlaze svoj teret a bolesnik zaboravlja plakati«. Brushwood Boy jase u snu preska.Cuci po trideset milja odjednom s djevojkom koju zamislja od djetinjstva, jase s u snu izmisljenom djevojkom Brushwood Girl dinama i stepama, kroz veeernje svjetlo svoje geografije zelja, kroz »doline od cuda i bezumlja«. Dapaee, ni pred realnosti Istocna Azija, u ikoju vec odrasli covjek stire kasnije kao kolonijalni oficir, zemlja iz sna ne iscezava; Hongkong jest grad, pa ipak ostaje otokom, karta snova ne prestaje va!iti. »Policeman Day« redovito budi u zlu zbilju, karta snova usprkos tome ne blijedi u 1Jbiljskom svijetu. Junakova se ·slika folja u toj bajci mijesa s pukim nocnim snima, all tako da ih on prisiljava · na zornost pravih dnevnih snova, na to da budu zemljom zelja, Indijom i princezom zelja koja iskrsava iz tih snova. Nii ljubljena iz Kiplingove bajke nije, napokon, samo djevojka koju sebi zamislja usamljenik, koju on obasipa nakitom i smjesta u Fata Morganu*. Nego Brushwood Girl egzistira jednako kao ion, zacijelo, svojeg je junaka susrela u vlastitom i identiCnom snu zelja; tako se na kraju oba subjekta sna otkrivaju takoder realno, i jedno u drugom, u realnoj ljubavnoj mistici, ponovo nalaze svoju Indiju. Realnu In-

diju viSega reda, onu koju je sanjanje obecavalo i na nju 1podsticalo, koja bijase gradom fantazije, neoporecivom pozadinom. TA pored oblaka, nebeskog plavetnila, duge - i sam je Orijent uopce, nadaleko uz obale Gangesa, bajoslovan vanjski svijet, cime sc bajci olaksava njezin prikljucak na postojece u vanjskom polju. Ondje je Brushwood Boy kod kuce, ondje nas prima dfangla i oslobac:ta pogled na inozemstvo kojc je u bajci samo tuzemstvo i zavieaj. Jufno more, tirkiznozeleno nebo, svodovi bazara, tajanstvena kuea - sve te orijentalne scenerije najroc:tackije popustaju folji bajke, primaju je. Razlog tome niposto nije jednostavan: zacijelo - grac:ta veCine bajki potjece sa Orijcnta, osobito iz lndije, i inklinira opet onamo natrag, ali i priroda iz bajki, upravo oblak i vecernj1i dvorac ·s neba, cak njemacka suma iz bajke granite s lstokom. Ondje, doduse, ne kulminira onolika nenavist kao u tolikim Grimmovim bajkama, ali zacijelo vlada cudcsno, pustolovina i krajoU.k magifooga; oni tvore arhetipski sjaj Tisucu i jedne noci. On mo:Ze le:fati i na otoku Hongkongu ili u imago same Brushwood Girl, cudesne zene: i najnutarnjija bajka sadrlava taj komad vanjskog mjesta. U indijskom Ocean of Dreams, na slici sto prilazi izdaleka i sama salje na put.

Jul.no more na vasaru i u cirkusu Daljina mole prici mladieu takoder posve osjetilno i biti sadasnja. U bojama i likovima, sirova poput mesa, §arena poput zastavice sto je zabadaju u nj talijanski mesari. Standovi na vasaru dsto tako nisu tu izrasli, jednako malo kao i svagda nanovo oprasena, svagda nanovo svje:Ze otkrita ear sto je oni dovode sa sobom. Ona djeluje kao da je iz abnormalne tudine, nesumnjivo je ordinarna i puna prijevare, aid svejedno isadr:fajnija od srdzbe sto spopada purgara zbog prastara mladenackog i narodnog veselja. Tako ti brodovi-standovi izrastaju noseni JuZriim morem za jedno-

* Ovdje autor misli vilu Morsanu, prema lesendl aestru kelt· skog kralja Artusa, ne opti~ku varku__.ito je nazvana po njoj (op. prev.)

421

420

~

,

i

stavnu i za nepokvareno kompliciranu dusu. Satorske se la4e nakratko zaustavljaju u prasnim gradovima. Tetovirane su blijedozelenim iii krvolocnim slikarijama na kojima se zavjetne slike za spas iz brodoloma ukr§taju s haremom. Motor tjera orkestrion cudna, debela, neljudskog glasa, bez ipredaha ustrajnog, katkada je spojen s vostanom djevojkom sto plese pricvr§cena pokraj ulaza. I sa zglobom sto se ludo iscasuje, tako da vijkom pricvrsceni vosak prelazi u plesanje, od vremena do vremena zabacuje glavu na zatiljak, da bi se upravo u tom polofaju drhcuci zaustavio, tik najavljivaea, koji se sam ne plaM ni pred cim. Svijet, ovako jarko preporucen, na jednom rubu ima tajne bracnog kreveta, takoder je tu nakazni porod, a na drugom tajne odra. »Dama ce razgolititi svoje divno gradeno gornje tijelo, vidjet ce se tajne ljudske plastike«; ali takoder: »Profesor Myistos poziva u devet sati uveeer, u vrijeme kada je umrla, egipatsku mumiju natrag u zivot«. Rijetki se ljudi i njihova umjetnost izla!u gledanju u samim poboenim kapelama nenormalnosti. Gutae maceva i Zderac plamena, covjek s nerazderivim jezikom i zeljeznom lubanjom, krotitelj zmija i !ivi akvarij. Toboinji Turci, ljudi·bundeve, fene-divovi, sve je tu: »Priroda je sa sastojinom njezina tijela postupala tako rasipnicki da je, u vrijeme kada je dospjela do najvece savrsenosti, masa dostigla cetiristo funta«. I, abnormalnoj se tudini svagda pridru!uje tu4ina iz bajke, takoder fa romana groze: orijentalni labirint, zdrijelo pakla, dvorac duhova. To je va§ar, sarenoseljacka fantazija, nju u americkim velegradovima, doduse, sve vise pro!imaju zvucnici, tehnicisticki zabavni etablismani, ali je zemlja telja srednjovjekovnog Jutnog mora, tako reci, ostala. I oddava se, vracajuci se znatno dalje natrag od srcdnjega vdjeka, pogotovu na va§aru visega reda, u vrsti predstave Circenses posve bez zastora. Jer ako cuda iz .va§arskog §atora umno!ena do4u pod jedan krov, u jedan ring, a mena!erija odavde ispadne, onda nastaje od Ju!nog mora koloseum ill cirkus. Nesto poput kabineta vo§tanih figura mora, dakako, izostati, kao i svaka prividna smrt, svake meha422

t {

~"(;'·

i

l\f'

l;1

(,

:/

:I: ,+;

nicke orgulje, jer tu u oirkusu sve je !ivo. I za razliku od vasara, koji radi skrivajuCi, s binom, vitrinom, za-

istorom, cirkus je potpuno otvoren; to donosi sa sobom mane!. Stovise, on je jedino posteno, do dna posteno iprikazivanje sto ga poznaje umjetnost; pred glcdaocima posvuda naokolo nigdje se ne da napraviti stijena. Pa ~pak se dogada udivljenje, salta su ono krajnje sto pru!a ljudsko tijelo, ali pru!a, nastupaju pelivani, ali bez opsjene. Sazdana kao od samih Cigana u zelenim kolima, starija nego sto pamti najstariji citatelj, moZda vec prethistorijska, cirkuska je umjetnost neka vrsta gra4anskog postenja u umjetnosti i uzor za nju. To je lokal bez stra!nj.ih prostorija, osim garderobe i staje, i u pauzi se mote razgledati, sve se dogac1a pod jarkim svjetlom, i u manefa i na trapezu pod krovom, pa ipak je carolija, vlastiti svijet !elja sazdan od ekscentricnosti i precizne lakoce. Tek su se malo promijenili tipovi, strogi, komicni i gimnasticki, oni su dogovoreni poput vrsta !ivotinja sto se mogu vidjeti: slonova, lavova, konja StO jure uokolo, takvi SU i gospodin direktor s bicem i sef staje u meducinu, skolska jahacica, .pie. sac na !ici i drugi zracni akrobati, napola silfi, napola na rubu smrti, krotitelji zvijeri i trgaci lanaca. Ali da bi cirkus bio i narodnom zabavom bez pauze, poma!u clowni sto nastupaju u toj pauzi. Oni sefu od bljdtecih i napudranih iz elizabetinskog doba do skitnice s crvenim kuglastim nosom, crno-bijelom veselom njuskom, do krune siromastva, glupog Augusta. Sve su to figure iz jednog koloseuma koji je postao prijateljski, a takvi su pogotovu prikazi drugog dijela iii pantomime. Predstava pooinje najljepsom muzikom te vrste, Fucikovim Mar§em gladijatora, zakljucuje se koracnicom Per aspera ad astra. Cirkus je jos i danas najsarenija masovna ,predstava iii slika senzacije; on je arapska fantazija u najrazveseljenijoj rimskoj areni. Sto odrafavaju vasarski stand i sator, rijetko se jo§ jednom odrazi. Cak se ni nadrealisticki ne odratava pravo, premda sala zna biti slabo prijatna, njezino lice iskrivljeno. lako vostana figura ponire u stravu, blje§ta· vi se clown naginje u nepoznato. Samo je Meyrink iz. 423

l

' J'

vukao iz tog svijeta vlastitu bajku, vlastitu kolportaiu, obje5enjacku, rodacku, lose pisanu, neugodnu, sve zajedno. ·Tako opisujuci orijentalni panoptikum Muhameda Daraseka: »Motor na ulazu kloparao je svojim tempom i tjerao instrument nalik orguljama. Muzika je zapinjuci, hvatajuci zrak svirala - zvukovima sto su, glasni i priguseni ujedno, imali u sebi nesto cudno, smek5ano, kao da zvuce ispod vode. Pod satorom se slegnuo miris voska i dima uljanih svjetiljki. Tocka programa: Fatma, biser Orijenta, prosla je, i gledaoci su strujali amo-tamo ili kroz ~irkala gledali, na stijenama prekritim crvenom tkaninom, .grubo naslikanu panoramu sto je prikazivala jurLS na Delhi. Drugi su nijemo stajali pred staklenim lijesom u kojem je le!ao umiruci Turcin, tesko disuci, razgolicenih prsa prostri· jeljenih topovskom kuglom - rubovi rane upaljeni i plavi. Kad bi vostana figura podigla vjec:te olovne boje, iz lijesa bi doprlo tiho zvrndanje isatnog mehanizma.« Namjesteno, time nimalo umanjeno zaprepastenje tu biva jos jednom namjesteno, u impresiji i prema njoj, ali suvisla svjetla sna o va5aru 1i cirkusu svejedno ne izostaju. Meyrinkov je »Golem« ·bajka-kolporta!a o va· saru, njegova kolportaza •Zeleno lice« isto tako, na· topljena gledanjem cirkusa. •Golem«: on u svojoj kol· portazi ne obraduje nista vise, ali i nista manje nego tajnu vasarskog satora sto se ne moze doznati ni uz koju nadoplatu. Tu je svirka vergla sto prodire s ulice, mjesecina na nozju kreveta, blijeda .stolna ploca sto izgleda poput komada masti, soba bez vrata, negdje u gradu Pragu, s Golemom kao stanarom, pred Golemovom sobom kameni prag na kojem se gost zaustavlja kao prikovan pa gleda i gleda i pada, jer kamen je gladak poput komada masti. Tuda kruf;i i neka Iijepa Mirjam, vostani san od savrsenstva, a njezina kuca stoji u jutarnjem svjetlu, nepristupacna poput satora s tajnama Grcke, zabranjenog posjetnicima ispod sesnaest godina, poput zivota na zvijezdama. Cudna mjesavina skalupljena od jakob-bohmskoga* i zbijanja .tale, svojstve* Jakob Bohme (Bohm), lS?S-1624, proteatantskJ mlstlt!ar, pf.

I ' I

•I

t

~;

~ ,( ·!

i 'I·

sac filozofskih spisa (op. prev.)

na upravo toj vrsti spisateljstva, do u nadrealizam, ali je u vezi s dvosmislenim, dvoglavim, u svakom slueaju alegorijskim !anrom. Slike Dalija, katkada eak Maksa Ernsta, krecu se u slicnoj zrafooj mjesavini sale i dubine, dapace, prijatnosti i grozc; model za sve to daje vostana figura sto se istodobno pokrece humoristicki i bulji kao Meduza. Meyrink, kao i citava vasarska carolija razlicitih stupnjeva jesu nonsens, o cemu ni prikazivaOi ni autor ne ostavljaju nimalo sumnje, ali u tome prebiva ceinja sto sama nijc bcsmislena, premda jarka i varljiva, jeftina i nesredcna. To je ceznja da se u svijetu oblikuju figure sto sc sastoje od neprirodnoga i cudnoga, ceinja za kurioznim kao objektivnim svojstvom. I Dali i Meyrink bit cc zacljdo nadmaseni, sto se u njihovu slueaju razumijc po scbl, oni ce, sto nije tako razumljivo po sebi, biti pora!cni upravo na polju grube jezovitosti cim se ruscnja mctaflzike lati velik.i pjesnik koji •Se, medutim, razumljc u osebujno-cudnovato, zlocesto-humoristicno i ushtijc se tomu odati. Taj je pjesnik Gottfried Keller, a njcgova •Sanjarica« iz 1848. objavljuje o onom sto se zaustl, all nikada ne doc:te posve do rijeei - ovo: »Stupio sum u Jedan vostani kabinet; drustvo potentata ,izglcdalo je vrlo jadno i zapusteno, bila je zastrasujuca osama, l ja sam pohitao kroz nju u zatvoreni prostor gdjc se mogla vidjeti anatomska zbirka. Tu su se nasli gotovo svl dijelovi ljudskog tijela umjetno oblikovani od voska, vecinom u bolesnim, zastrasujucim stanjima, krajnje zacuc:tujuca generaina zbirka ljudskih stanja koja kao da se savjetovala o predstavci tvorcu. Uglcdnl dlo postovana drustva sastojao se od dugog niza staklenki sto su sadrzavale, od najmanjeg embrija do gotova fetusa, likove dolazeceg covjeka. Ti nisu bili od voska, nego prirodno izrasli, i sjediti su u vinovici u vrlo dubokoumnim polo!ajima. Ta je zamisljenost bila utoliko upadljivija §to su momci predstavljali nadobudnu mlade! zbirke. Ali u pokrajnoj sali plesaca na zici, sto je bila odvojena samo tankom stijenom od dasaka, odjednom poene SViirati glasna muzika s bubnjevima i cimbalima, netko je stupio na zicu, stijena je zadrhtala, i ode tiha paznja 425

424

...

, malih osoba, one pocese drhtati i plesati po taktu divlje polke sto je odjekivala prijeko: nastupila je anarhija, i ne vjerujem da je doslo do predstavke.« Toliko mladi Keller, i opet je upadljiv humor, zajedno s nekom vrstom prezriva odlaska u dubinu, koji se posalicom slufi dvostruko faljivo. Prastara narodna umjetnost, niposto jednostavna, ali takoder niposto dekadentna, odriava se na vasaru, onamo odlazi na izlet. Tu je komad granicne zemlje, uz vrlo sni!enu ulazninu, ali sa saC:uvanim znacenjima, kuriozno-utopijskim, konzerviranim u brutalnom prikazivanju, u vulgarnoj himbenosti. To je svijet premalo istra!en s obzirom na svoje specifiene predjele zelja. Upravo ~kurioznoc, kao sto je, uostalom, nesto takvo nazvano jos u baroku, tu se odrfava natl vodom, nad zemljom. Divlja bajka: kao kolportaf.a

Ni u bajci ne tece bas sve od pocetka do kraja tako blago. U njoj ima divova i vje§tica, oni nekoga zatvaraju, nekomu daju da cijelu noc prede, zavaravaju. I postoji jedna vrsta bajki, protiv svih suvi§e blagih iii pak naglih nebeskih plavetnila, koja se rijetko smatra tom vrstom, divlja, sto tako re6i dere. Ona je uopce slabo ugledna, ne samo zato §to se lako odmece u sund nego i zato sto vladajuca klasa ne voli tetovirane Ivice i Marice. Bajka §to plijeni pustolovna je, dakle, priea, ona danas dalje zivi ponajbolje kao kolportaf.a. Na njezinu lieu pociva izraz priznato neprofinjenog bica, ii cesto je takvom. Ali kotporta!a neprestance pokazuje crte bajke; jer njezin junak nece cekati, 1cao u prici iz magazina, dok mu sreca ne padne u krilo, on se, takoder, ne prigiba da bi je uhvatio kao dobaC:enu kesu. Nego njezin junak ostaje srodnim siroma§nom deliji iz narodne bajke, smionomu, on stavlja le§ine uz vatru, dijeli davolu zausnice. U junaka kolporta!e je hrabrost koja, kao u vecine njegovih ~italaca, nema §to izgubiti. I iz njega provaljuje odobreni dio grac:!anskog nedobroC:initelja, onoga opel:enog, ali ne propalog; kada se vrati,

•!

·1;:· ~·

~ i

426

oko njega su palme, nofovi, azijski gradovi u kojima sve vrvi. San kolportaze jest: nikad vge svakodnevica; a na kraju stoji: sreea, ljubav, pobjeda. Sjaj za kojim ide pustolovna priea ne stjeee sc kao u prici iz magazina bogatom zenidbom i slienim. Nego aktivnim isplovljavanjem na Orijent sna. Ima Ii magazinska priiea nestood neizrecivo nisko pale legende, onda je kolporta!a posljednji, ali jos prepoznatljivi odsjaj iz vitc~kog romana, iz Amadisa Galijskoga. Odatle ono hvalisavo, poznato vee iz .najstarijih junack.ih pjesama, tako iz pjesme o Walthariju, gdje junak nadvladava dcset vitezova odjednom, iii iz sage o kralju Rotheru i jakom Asprijanu, koji lava baca o zid tako da sc raspadne. Ali odatle i patos protiv filistara, protiv zivota kojemu je nadgrobna .ploea izvjesna vec s dvadcset godina, protiv zapecka i juste milieua. Nastaje prava aura bajke divlje vrste; aura Stevensonova svijcta »od jare i studeni, bura i pasata, brodova, otoka, pustolovnih popijevaka, od izlozenih opasnostima, od blaga i pirata«. I svagda citava ta .skupina, osobito kada ,izlazl. tako re. ci, bez opravdanja, dakle bez literarne profinjenosti, nosi smrad strvine. On je dvosmislen, mofo ukazivati i na kukluksovce i na fasiste, njima fak moze biti osobitim nadra!ujucim sredstvom; ali smrad strvine ukazuje upravo i na opravdano nepovjerenje mirne bur!oazije prema prevelikoj logorskoj vatri ubogog c:!avola. Svaka pustolovna priea krsi moral »moli i radic; umjesto prvoga vlada psovka, umjesto drugoga pojavljuje sc piratski brod, strijelac, ne u vladarevoj vojnoj slufbi. Razbojnicka romantika pokazuje tako jo§ i drugo lice, sto od davnine nagovara siromasan narod, i kolporta!a zna za to. Brigant bijase otpali od vlasti, cesto je imao s narodom zajednickog neprijatelja, isto je tako on cesto nalazio uporiSta u selja§tvu. Ne izvjestava stoga bez razloga talijansko, srpsko, nadasve rusko narodno predanje o razbojnicima uz drugaeije vrednovanje nego u policijskim izvjestaj.ima; Schillerov komad o razboj· nicima - s motom: In tyrannos! - samo je, tako reel, klasicna pojava u jednoj knji.Zevnosti gdje brigant i

427

..lil.

"

Brut mogu zamijeniti svoje likove. Nezreli je pa ipak easni nadomjestak revolucije tu, i gdje bi se drugdje ·izrazio nego u kolportazi? Samo da je Schiller, njezin istinski genije, ostao vjerniji tom rodu, on bi ned.voumno postao jos i necim drugim osim talozine viteskog romana d price o kopacima blaga. Kuklux.klan i fa§izam ozivotvoruju od kolportaze jedino kriminalni SaZetak i divljinu. Naprotiv, veliki cilj u divljini: zarobljenistvo i oslobodenje, osamucivanje mnaja, spasavanje djevojke, mudrost, proboj, osveta - svi t.i dijelovi pripadaju slobodi i sjaju iza nje. Ne fasizam, nego revolucionarni cin u svoje romantieno doba o!ivljena je narodna knjiga te vrste. Otuda su osim Schillerovih »Razbojnika« neposredno prije i poslije 1789. nastupili komadi o spasu, mofo se reci: bajke o spasu; za zarobljenima se kopalo kao za blagom u spilji. I, sto je vafno: libreta za »Fidelio«, samog znaka trube, ne bi bilo i ne bi bili takvi bez kolportaze koju predstavljaju. Upravo je radnja Fidelija najostrija, brizantna kolportafa, kao sto je poznato, i pripada oslobadanju. Duboki zatvor, pi§tolj, znak, spas: stvari sto se niposto iii nikad iskonski ne pojavljuju u izdignutoj knji!evnosti novije vrste, daju jednu od najjacih napetosti §to· uopce postoje: napetost noci spram svjetla. Po cemu je mijena vrijednosti tog roda, uslijed dokraja legitimne slike !elje u njegovu ogledalu, osobito evidentna. Tu su izgubljena znacenja posvuda svjefa, doeekujuci nas neizgubljena, kao u bajci. Osvaja se sretan izlaz, od zmaja nema ni ostatka, osim u lancima, kopac blaga nalazi ·svoj novae iz sna, supruzi su sjedinjeni. Bajka i kolportafa jesu kula u zraku par excellence, a1i u dobrom zraku i, ukoliko se to pri pukoj tvorevini zelje uopce m.o!e dogoditi: kula u zraku je prava. Ona, na svu srecu, potjece iz zlatnog doba i hoce 1ponovo stajati u njemu, u sreCi sto prodire od noci k svjetlu. Napokon tako da burfaja rprode smijeh, a diva, koji se danas zove velebanka, nevjerica u snagu siromaha.

28

CAR PUTOVANJA, ANTIKVITET, SRECA ROMANA GROZE Ah, u berlinskoj se atmosferi Covjek u srpnju naj.cesce razboli. Da sam barem dostavljac novca Kod Drezdenske banke. 0, mraene Ii !elje !Ito bruji poput oraulja, Kad srce vapi u sve daljine Jer s tri puta po sto tisuea StiZe se prilieno daleko. Pozdrav mladicu koji se lijeci o
'i,.I

l, 1,:

Pa kad sam sada izdaleka uglc
Iste stvari svakodnevno polalro ubijaju. Du bi se po!eljelo novo, poma!e volja za putovanjc. Ona ne svje!i oeekivanje samo prije pocetka putovanja nego cini to i sred u!itka gledanja. :Zelje kojima viiic ncma pomoci, prestarjele, postale starim djevicama, otpadaju. Otpada pljesnivo koje mozda nije svojstvcno samo vazda istoj svakodnevici nego J predugo vucaranim foljama. Ta snovi !elja mogu dospjeti tako izvan vrcmcna koje im je bilo primjercno da se viSe nikada ne mogu ispuniti. Tlro je u :mladosti folio kodak i nije ga dobio, nece kodak svojih folja na6i viSe nikada, ako kao odrastao ~ovjek mozc sobi kupiti i najbolji. Takve stvari ne bijahu pale u dio :prohtjevu u ono vrijeme ili u onim okolnostima kada bi bile izazvale kraj.nje zadovoljstvo. Glad za tim posijedjela je, sto~ise, svaki cilj moze 429

428

...!,.

,.

dosaditi ako se k njemu starta odviSe dugo, odvise uzalud ili upravo na odviSe uobieajeni nacin. Nove robe pobuduju, naprotiv, nove potrebe, novi dojmovi pogotovu. Lijepa tultina

Svako putovanje, da bi zabavljalo, mora biti dobrovoljno. Njemu je k tome potrebno stanje lroje se napusta rado, harem ne nevoljko. Prvi osjeeaj u kolima ili vlaku, kada napokon krenu, odlucuje o daljnjemu. Ako je prisilno, ili je zanimanje, dakle nije sretno otkidanje, onda putovanje i nije to. Ako se dogada radi dosade, jer nekomu niSta drugo .ne pada na um, onda putuje i ona. Ona je prtljaga i sudbina sto se s nekim i sama vuce tracnicama u celienom sanduku. Tada vlak nema prijatno svojstvo sto se inace javlja tako rijetko: da vozi upravo u onom smjeru koji !elimo. Ni putnici poslom, mornari, emigranti nisu na putovanju, potonji ne unatoe motebitnom oslobodenju. Kod svih je njtih putovanje prisilno ili je zanimanje, ovamo prokletstvo, onamo progonstvo. Tekuca vrpca, poput dizala ili u tvornici, nije, eto, plava, ona sto daje proljecu da opet leprsa zrakom. Sreca putovanja svakako jest i ostaje privremenim bijegom od kuce bez postavljanja dodatnog zahtjeva, temeljita promjena bez izvanjske prisile na nju. Putnik kapitalistiokog doba mora jo§ k tome moCi da bude potrosac, ne ponudac, inace ine spada u svijet privlacnih tudinaca, medu njima nema §to raditi, medu njima nije uobicajen. Ostaje, dodu§e, istinn: u tudini niSta nije tako egzotieno kao sam tudinac; ali on kao graltanski entuzijast isprva uopce ne vidi svakodnevicu tudine, ponajmanje hoce vidjeti bijedu u njoj, koja mu ne iskupljuje mjenicu na ljepotu; on vidi u tudini, cesto s neizljecivim subjektivizmom, svoJu osobnu sliku telje o njoj koju je donio sa sobom. A ta je, dakako, najce§ee dovoljno egzoticna, iii je takva da nastupa raroearanje, recimo zato §to se Italija ne sastoji od lampiona, iii zato sto ~e stara slika !elje, ako 430

•'•

' ;',,

ff/

r i1

~ 11~

ne promasuje samu stvar, nego je pretjerala, zaustavlja pokraj steeena iskustva, nepoucena, ali mjestimice i nerazoearana. Buduci da slika !elje ostaje nepoucenom, ne utiskuje se pravo u trezveno postojece; prosjeeni putnik, ionako izoliran posredstvom hotela, vodica, vo!nje kolima, uzima upravo siromastvo pod isti· nu jos manje nego kod kuee. Ali u drugu jc ruku taj isti gradanin sposoban da, zahvaljujuci vlastitim prei· nacenjima sto ih podaje predmetima, nc podlijefe otupljenosti svakodnevicom i da na predmctirna zgodi· mice vidi znacenja sto ih u svakodnevici otkriva samo vrstan slikar. Preinacenje je tu upravo suprolnost otudenju; unutar gradanski-privatnog svijcta putovanje je svibanj sto sve obnavlja, jedini. I, osvjdavajucem preinacenju pomafe jedan drugi ,paradoks putovanja, onaj §to se, eto, ne desava samo gradanskom cntuzi· jastu, nego je, naprotiv, predmetno povczan s prlvid· nom usporednoscu prostora sto se prelistuva. Otuda nastaje neka vrsta subjektivnog povremcnjlvanja prostora, subjektivnog poprostorivanja vrcmcnn, osobito . tada kad poprista brzo slijede jedno za druglm. Vrijeme se putovanja puni tako kao inacc samo prostor, a prostor biva medijem promjena kao sto Jc lnace jedino vrijeme. Nastaje, dakle, obrat uohifojena redoslijeda opafanja, nastaje popunjeno vrijcmc u prlvidno pokretnom, promjenljivom prostoru. Stare su pusto· lovne ,price odmatale prostor posvc na takav nacin, remetile njegovu mitsku krutost; svako putovanje jo§ !ivi, i sA.mo mutatis mutandis, od paradoksa tog sna pretvorbe. I to nadasve u mladosti, a osobito udvoje. Ako je ljubav i sama putovanjem, u potpuno nov !lvot, onda se, zahvaljujuci njoj, vrijednost tudine, zajednicki iskusane, udvostrucuje. Kao sto ljubljena zacarava vec ulicu u kojoj stanuje, zajedno s najmanjim oznakama u svojem prebivalistu, prozorima, svjetiljkama, stablima, tako ta earolija pogotovu prelazi na ono sto se nudi pogledu ljubavnog putovanja. Svjefe natocena ljubav u svojoj prvoj zasumjeloj pjeni ionako odvodi, pa erot· ska mijena trazi i mijenu ono[a vani. Uz vlastita se 431

..

~

iznenadenja vezuju iznenadenja neznane zemlje, tude·lijepog grada; eak i na najtuplje tad pada svjetlost, a fivahni se pune figurama. Putnici, put i cilj na ljubavnom su putovanju kao jedno; zbog ·cega, takoder, zaljubljenomu i zaljubljenoj, ako su rastavljeni, Ille izgleda lijepim nista sto ne zele da ujedno vidi i drugi, da bude videno zajednicki. To jos kopira gradansko svadbeno putovanje, premda je od toga napravilo i dio miraza. Erotika cini svijet naglaseno i ,posvuda Kiterom; sve lijepo biva erotici bijegom sazdanim od snova felja, odvodenja i otvaranja. Tako indijska Ijubavna knjiga Kamasutra u velikoj profinjenosti savjetuje neka se ljubljenoj poslije ljubavnog akta pokazuju Iijepi predmeti i uzviseni, osobito neuobieajeni, bilo da su umjetnicka djela, bilo zvijeZda. Vecini ljudi njihovo prvo ljubavno putovanje ostaje uspomenom najbogatijom snovima, najmladenackijom, dakle najtajanstvenije okruzenom utopijom. Tude mjesto daje pecat svim prijasnjim zeljama za daljinom; ,preinacenje u Ijepotu vecer je i noc grada ljubavi, zivi po danu. I kao sto je putovanje srodno erotici, tako je na drugacije povezujuCi nacin srodno poslovima muze. Sretno promijenjeno boraviSte nece bez razloga obvezivati na felju da se na tom izvanrednom mjestu ozivotvori nesto znaeajno. NiSta na takve planove i nade ne utjece jace od djelovanja .plasticne okolice, daleko od uobicajene rastresenosti, i same unaprijed formirane. Uz seljacki stol u trijemu te Iadanjske kuee, s vinom ispred sebe, pod starim, snamim lukovima kroz koje gleda rimsko nebo - tu se cini da posao uspijeva. Ta cak i objekti velike prirode, velike povijesti, zaviruju u tijek reeenica, tada nastaje pricin da se u njiml ogledaju, kao da im se Vezuv ili Monreale priopcuju. Jest to jedno fino praznovjerje, i ono je ofivotvorilo to neobicno koje daje pravo na vjeru. Od tog drugacije erotskog, produktivnog patosa napisao je Shelley svojeg »Oslobodenog Prometeja« u grmlju Palatina; u predgovoru stavlja on te!iste na to da se hoee obvezati jednoj majesteticnoj pro§lostl, da hoce pred njom ustrajati. Tako mofe djelovati i suprotnost: Ibsenova '•Nora«, nastala u jednoj nor-

432

manskoj strafarskoj kuli kod Amalfija, dapace Goetheova scena vjesticje kuhinje spjevana u parku Vile Borghese: tu od kontrasta mjesta nastanka spram mjestu i tenoru radnje uspijeva dovrsenost, i inace nikad tako komplementamo prikazan protukrajolik - i autora i djela. i.Kako se stife dalje na sjever, tako biva sve vise eade i vjesticac: ali vjesticjeg dima sto se dade oblikovati bilo je vise upravo pod pinijama* u bistrini Pincia; cak je Valpurgina noc koncipirana na Jugu. Ne-domace alteriralo je iii izbrisalo rubove izmedu djela i rastresene svakiddnjice. Preinacenje, koje svaki znatan predmet cini jos dvostruko viSim, kao sto je to planinski vrh iznad oblaka, zgodimice oslobada, sa iii bez komplementarnog djelovanja, velicinu samog djela. To su djelovanja putujuceg preinacivanja na nadu; s erosom u oba njegova Iika, ljubavi i stvaranja. I napokon s tako, na svu srecu, cestim obratom sto se tice preinacivanja: jedna od novosti putovanja mofe biti cak i to da ono preinaeuje takoder uobi~ajeno kod ku~e. Afekt sto tako nastaje zove se bol za domom. On je, prema smislu, afekt cefoje jednako izazvane kao i izmijenjene daljinom. Tli nije bol za domom izazvana samo neugodom zbog toga sto nema uobieajenih predmeta, nego, osim boli za domom, zbog gubitka uobieajenog pamcenog svijeta ima produktivne takve boli sto samu napustenu, odavno u iskustvu otupljenu okolinu bojadise, cini cak utopijskom i divi se njezinim novim stranama. Tada bol za domom biva nosena slikom felje kao i tudina prije pocetka putovanja i dok ono traje. I biva nosena jednakom, cesto neopravdano ali cesto i opravdano pozlacenom uspomenom, koja sam tijek putovanja poslije dotjeruje i koja daje obiljezje utopijskim zemljama u egzoticnomu. Dakako, s tom razlikom Ito pozlata boli za domom pri povratku Ucezava, dok slika s putovanja biva post festum jos egzoticnijom, cak postife preobrafaj koji se nadovezuje m se mote nadovezati na dobru feljenu zemlju umjetnosti l • Isra riJe<'!l: plnijom se naziva i stup dima i pare Ito lzblja iz vulkana pa poprimi oblik kro!inje pinije (op. prtW.)

433

". JI:'

II

drugih odvodenja. Tko plovi preko mora, kafe, doduse, Horacije, mijenja samo predio pod nebom, ne i sama sebe. Ali mijenja harem predio pod nebom: u jednostavnom slueaju, to je promjena kulisa, u znaeajnijemu, izrasta iz promijenjena sadrfaja svijesti promijenjeno stanje svijesti, koje hoce postati primjerenim sadrfaju. Zatim se ear putovanja zacijelo odnosi na ljepotu sto je preko polovice samo subjektivna, na ljepotu, dakle, presvueenu preinacenjem od strane pukog promatraea i puke ieljene slike same visoko potencirane stvari. U tudini nitko nije egzotiean osim samog stranca, pa tako i tudina niposto nije sama sebi lijepo preinacena, a tamosnji domorodac ima pored vlastite bijede, koju puki putujuci entuzijast ne vidi, i sam zelju za tudinom. Recimo za onom iz koje dolazi sam putujuci entuzijast; sve to zbog jednake, obostrano postojece ielje subjekta za otudenjem. Tako da je lako vidjeti koliko se izvome subjektivnosti krije u svakom dozivljaju s putovanja kao takvom, i kako ona moze napokon otefati da se uznapreduje do onog promijenjenog stanja svijesti koje ne samo da hoce nego i moie biti primjereno ugledanom sadriaju. I Goetheovo »Putovanje u Italiju«, tako velebno objektivno usmjereno, dospijeva, stoga sto najsavjesnije trazi ne bi li ugledalo samo pro-klasiku, anti-barok - dospijeva zbog te subjektivnosti samo do polovice Italije. Ali putovanje slijedi sliku zelje za lijepom inakosti harem na toj dalekoj tocki, i slijedi sliku zelje za onim sto se u tudini, s njezinim svje!e ugledanim cudima, ipak odijeva tjelesnim. Zbog cega upravo i post festum slika s putovanja moie ostati tako blisko srodna umjetnosti, dapace, drugom svojem preobrafaju, naime onom sto skuplja za posljednje putovanje. Crta sjecanja u smrtnoj uri, dakako vec u starijim godinama, o kojoj se cesto izvjestava, nema stoga na svojem koncentriranom putu samo ljude, figure, predmete koje zna, tako reci, od koli.ievke ili iz vlastita doma, nego su tu nadasve slike s putovanja - i post festum jos jednom uljep§ane utopijskom sveeanoscu. I zadnji je zacin bio na djelu valjda vec pri prvom pogledu na velicajne predmete,

434

goreci i prekrivajuci, ili pak pojaeavajuCi istinski okus stvari. Ne samo povijesti nego i zemljopisu najbolja je tako strana sto izaziva entuzijazam; dakako, kao entuzijazam koji se okuplja i otvara radi to intenzivnijeg uvida u predmete - sto nisu samo u kontrastu s uobieajenim - na njihovu mjestu.

2elja za daljinom i historizirajuca soba u devetnaestom stoljecu Zar pripovijetka iz desetog stolje~a? - •Tko jale kroz vjetar i poznu noc?• Scheffel, Predgovor •Ekkeharduc

Otkako je putovanje postalo udobnim, viSe ne vodi tako daleko. Uzima sa sobom viSe domaceg uobifajenoga i prodire u obieaje zemlje jos manje ncgo prije. Na mjesto vandrokasenja, jahanja, vazda ncizbjcfoih pustolovina stupio je u devetnaestom stoljccu promet, zeljeznicka mrefa izgradena - u usporedbi s dana5njim zrakoplovnim linijama - zapanjujuci brzo. Malo se sto tako kanaliziralo kao putovanje; htjela su se dva svjetska rata da bi omela taj koristan naprcdak. Devetnaesto je stoljece ipak ostvarilo da je brzi vlak nesmetano jurio pokraj mjesta .gdje se prije toga prema starim putopisima nalazila razbojnicka spilja, a doma se opasan zivot jos ne bijase ni pravo rascvjetao. Ali zato je upravo lijepa daljina krivotvorena u malogradansku ferijalnu poslasticu. Dosla su takozvana putnicka drustva, kao sredstvo da se ne izvede jeftino samo putovanje nego i njemu okrenute prijasnje slike zelja. Pocele su takozvane znamenitosti, a stajale su unutar svijeta podesenog za turu, dogovoreno-talijanskog, dogovoreno-orijentalnog. Prije zeljeznicki cinovnik, Louis Stangen, 1864. je godine organizirao prvo od svojih kasnije tako omiljenih skupnih putovanja; ona nisu umjerenoj boli za daljinom otvarala samo njezinu Ita· liju nego takoder njezin Prednji istok. Pozdravljali su se Sorent, blijestece cvjetanje valova, i plavi Jadran,

435

,.

biser medu otocima Krf, Kairo - vrata lstoka i gigantske piramide. Sve garantirano, ukljucidi napojnicu, sve po konopcicu, s uracunatim tumacem, za pau!alni iznos praenumerando. Ali i promet stranaca bez uzice od sredine je devetnaestog stoljeca s uvecanim blagostanjem srednje klase rastao sve racionaliziranije. Svijet je katalogiziran za razgledavanje u trajanju od osam dana, od cetrnaest dana, od cetiri do sest tjedana. Jedino je jos alpinistika prufala, mjestimice, prostor za neusmjerenost, takoder za specificne zelje za daljinom, naime visinom. Isto se tako zadrfalo, stovise, poraslo je citajuce sudjelovanje publike u posljednjim preostalim istrazivackim putovanjima, onima u tamnu Afriku, i na Sjeverni pol; Nansenova knjiga •Kroz noc i led« s fotografijama dalekog Arktika i otiscima u boji: polarna svjetlost - krona, polama svjetlost - baldahin, najsirim je krugovima jos dala naslutiti neprodanu prirodu. Neprodanu je normalni putnik trdio, dakako, i ondje kamo je sa sobom uzimao i citavu svoju domacu komfornu celiju (living room) i gdje je isti svijet coca-cole, koji je podupirao turistiku, sve vise dokidao sanjanu inakost, takoder bajnu daljinu mjesta posjeta. Ali prije svega, na bazi svih tih organiziranja: turisti- · ka je, poduzimajuci pomorske plovidbe, oplakujuci svojim vodama Prednji istok ili barem dajuci da se kod kuce sire slike •U letu kroz svijet«, stjecala sve vece propagandisticko znacenje za domace zelje o svjetskom triistu, svjetskoj moci. Jer imperijalisticko je doba neprestance podupiralo putnicke urede i stavljalo ih pod okrilje; ali ono je ujedno pogotovu deformiralo svijet tuc:line. On se u najboljem slueaju potiskivao u podrucja postrance od putova kapitala, ali je uglavnom postao nepokretnim artiklom za strance, sve dok tudina nije postala drugim, kolonijalnim svijetom; - sve propada, s izuzetkom Zapada, ta je recenica, polazeci odavde, valjana. Bavljenje zivotom naroda, izvidacki pohod u nenamjesteno, to konkretno opafanje zbilj· skih znamenitosti davno je proslo. Goetheovo »Putova· nje u ltaliju«, jos knjiga o ltaliji Viktora Hehna poka7.ivali su tu objektivnost, prije svega, takoder, Ito se 436

j\;

~·

$

r Ji',

l;

f.,:.

1'~.J

~:

f

.,

'1,'

r"'

i.

tice doZivljenog folklora. lnace tako precizni Baedeker vise ne prikazuje folklor, osim samo jos uz uvrede, ako ne pristaje u normirane prozore s lijepim vidikom. A san o daljini pogotovu se odrfao samo jos uz tu cijenu da su telje za kontrastom preplavile egzoticno, dakako zato da bi se imobilni artikl za strance jos jednom ucinio artiklom, onim sto svakako nosi marku: nije domace. Kao da je tudina jedino suprotnost Krefeldu ili Minneapolisu ili Liverpoolu, kao da ona ne vodi sa sobom svoje vlastite znamenitosti sto se daju usporediti samo sa sobom. Nesto tako osebujno poput jufnotalijanskih crkvenih sveeanosti ili jos opstojecih karavana, sajmova deva i bazara Orijenta pukoj zelji za kontrastom nije naprosto nesumjerljivo s domacim svijetom, i taj srednji vijek pred vratima Evrope ne raskriva mozda crte vlastitog bivseg srcdnjcga vijeka, nego naprotiv: trdila se protivstina bas domovini posjetnika, kontrast koji se uopce ne tice posjecenoga. Takve SU zelje za kontrastom, dakako, starije od devetnaestog stoljeca, premda ne mnogo starije od osamnaestoga. One su vodile Winckelmanna pri traganju za lijepom bezazlenoscu, tihom velicinom, djelovale su kod Goethea ukoliko nije sudio o talijanskom narodu i krajoliku, nego o odredenim talijanskim umjetninama, i njega, kojemu bijahu dodijali njcmacki •stupovi od duhanskog dima«, ucinile su slijepim za tako jako prisutni, tako prevladavajuci barok Italije. Drugacije je na svojim slikama iz Maroka i Alzira trdio suprotnost Delacroix, u ovom slueaju romantienu. Vatrenost njegovih zvijeri, haremskih :Zena, pustinjskih scena (•ferocite et verve«) nije samo Afrika, nego anti-Louis-Philippe, anti-gradanska kraljevina. Delacroix je cak, sve za volju anti-klasicizma, propovijedao da istinsku antiku valja traziti u Arapa. Ali od tih se prija§njih zelja za kontrastom takve folje kasnijeg devetnaestog stoljeca nc razlikuju samo po niskoj razini svojih nosilaca, nego prije svega i zbog onoga u svijetu sto su, makar i negirano, ku§ali kontrastirati. Buduci da je Venecija trebala, eto, jednostavno prufiti kontrast krefeldskomu ili liverpoolskomu, sama se lako pojavila kao pre437

,,.

razbubnjani Ne-Liverpool; u cemu zbiljska Venecija nema bas nikakva udjela. A takozvana je talijanska noc posve drugo negoli suprotnost kojem sjevernoevropskom industrijskom danu; osim ako noc nije namjestena za strance. Ali samo se na taj nacin pojavilo ne-cuveno, ne-vic:teno koje bi odlazak na put trebao prufiti subjektivno, eak objektivno. San slasti sazdan od bijega i daljine, od slika kontrasta sred kanalizirane kicenosti ,napravio je svoje putne suvenire, a sfingsko, sto lefi posvuda, cekalo je bolja vremena. Jer cuda se lijepe daljine otvaraju samo bez transferiranog maskenbala, samo skupa sa znaeajnim, eak punim slutnje svojim predmetom u vlastitu soku, na lieu mjesta. Nadasve SU poslije 1850. cetiri kucna zida trebala i sama postati neprepoznatljivima. I to, takoc:ter, s pomocu izdaleka donijeta nakita, koji vlastito skrto vrijeme nije davalo. Sve se bijelo, nepokrito napustalo, ba5 kao da se u tomu vidjela lesina. Visokokapitalistickom je stoljecu bilo upravo providno silno stalo do tog~ da svaki njegov komad bude maskiran. Bidermajer je jos imao, s osobitom ljubavlju, nebojadisane zidove m skromno zelene, njegov namjestaj bijase tako posteno-jasan, svijetlo-lijep kao malo koji prije. Nabrani muslin na prozorima propu5tao je unutra dvostruko bijelo svjetlo, ono je padalo na vitrinu i ormar od treS!ljevine, na cisti okrugli stol s vitkim nogama ill ugodno oblikovanim stupom koji ga je nosio, na skromno-lagane stolice s naslonom poput lire, na njeznosna:Zni kanape. Pa ako se tada svo to bice nazivalo takoder novogrckim, ono je ipak bilo potpuno kod sebe doma, posvuda je bilo vise biti nego izgledati. S finim mirisom bajke, punea, tijesno s tim sobama povezane umjetnosti E. Th. A. Hoffmanna. To je onda oko sredine stoljeca jednim mahom prestalo, pocela su kopirana cuda izdaleka, strojem pravljena ispupcena prozorska stakla. Grac:tanstvo sto se bogatilo leglo je u plemicku postelju, ondje je snivalo prosle stilove, staronjemacke, francuske, talijanske, orijentalne, sve same suvenire. Izraslo je svagda iznova zacudno zadovolj· stvo da se eak biti-nista pretvara u sjaj, svakida5nji

438

stan pusta da jedri pod tudom zastavom. Nadomjestak putovanja, eak nadmasivanje putovanja u vlastita cetiri zida postalo je parolom, dijelom kao historijskom, dijelom kao egzoticnom. Otuda fadnja da se utemeljiteljske godine* dra.piraju tkaninom, otud zbirke nipsa, skorojevicki hvalisavi stil, barsun i atlas, svc ispremijesano. Otuda pojnice u obliku viteskih zamaka, hele· barde i haremski sjaj, dfamijske svjetiljkc i bikovski rogovi - citava zagonetna montafa. Lefala jc ona u sumracnom svjetlu sto je padalo kroz visestruke draperije na prozoru, kroz orijentalne zavjesc !Ho je moguce la:Znije, da bi se ulica drfala daleko,
* Njemackl:

GrUnderjahre, naziv za razdoblje privrednog gospodarskog uspona u Njemackoj 1871-1873. (op. prev.)

439

ja koji je Makartovoj fantaziji' prufao na ugodnu upotrebu aparaturu pomocnih sredstava i uzora, u kojem se vlastita egzistencija i sjajna dru!ltvenost kojom se okru!ivao pretvorila u umjetnicko djelo blje!ltavih boja.« Blje!ltavilo boja, Tizian, Venecija i prije svega upravo Orijent, to bijase parola sna i bijega tog tako duboko malogradanskog, punog dosade i pesimistickog doba, doba prekrivanja, dekoriranja, maski par excellence. Preodijevanje nije niSta manje vladalo historijskim romanom, na staronjemacki nacin u Scheffela (Ekkehard), rimsko-germanski u Felixa Dahna (Jedna bitka za Rim), egipatski u Georga Ebersa (Uarda, Semiramida); sve u svjetlu ispupcenih stakala, takoder Tiber i Nil. A i trebalo je tog historijskog preinacivanja, jer egzotieni stan ipak nije bio posve dovoljan da bi ispunio hvalisavi san o viteskom zamku, i jer se poslovna ulica vani pogotovu nije dala opremiti kolovratima. Unatoc trudu koji je i vanjska arhitektura, ako se to mofe tako nazvati, ulagala u kostime - romanicke kolodvore, goticke po!ltanske urede, indijske muzicke paviljone i maurske majmunske nastambe. Pa buduci da se grubi mehanizam tog vremena ipak ni sa svim tim nije dao prekriti, dobio je jo!I, da bi takoder bio dekoriran, tako reci gigantskim uredenjem Stana, putni SU• venir najvece vrste: prirodu. Korisnik devetnaestog stoljeea vidio je u njoj imitaciju jednog po sebi neutjeAnog, ali dobro drapiranog mehanicki-materijalistickog vidika, neku vrstu simili-panorame od snage i tvari. Obje su potonje, dodu!le, ostale, kao §to rece Ludwig Biichner, »Sirovinama od kojih Se izgraduje citav svemir sa svojim cudesima i ljepotama«, medutim, za ferije, koje se nisu dale prikratiti za svoju ljepotu, priroda je postala divot-izdanjem. Tu je cak i najprosvjeceniji upotrebljavao rijeci »bozica« i »hram«; ne!lto je takvo svijetlilo poput diorame od »vjecnog snijega« i fara Alpa na kucnom prozoru. »Bozica istine stanuje u hramu prirode«, kazu Hackelove »Zagonetke svijeta«, !Ito su tvar i snagu tako jako kolorirale i oplemenile, »Ona stanuje u zelenoj sumi, na plavom moru, na sni· jegom pokritim planinskim visovima.« Stovi!le, u onoj

440

,'JI.'

I f

I';•

I. (

·1; t·

,I

~

mjeri u kojoj je Makartov svijet oko mijene stoljeca popustao pred Bocklinom, drugacije pred Klingerom, pretrpani je stan ponovo postajao, tako reci, klasicnim, i Orijent se mahom zamjenjivao Sredozemljem, premda draperija, dakako, nije iSceznula. Prostor samo kao da je stavio bijelo-zlatnu masku; u plinskoj je rasvjeti prido!llo Casar Flaischlenovo •Sunce u srcu«, arhitekturi historijskog romana Carl Larssonova •Kuca U SUDCU«, iz 1895, kao neka vrsta kozmicki, Ile vi§e bengalski osvijetljenog oblika zivota. To je sada urodilo jednom erotikom mladenackog stila* pored erotike naslikanih trfoica robinja u Kairu, jednom •halkionskom« erotikom pored erotike s palmom u salonu i erotike njemacke renesanse na turski nacln. Sloj sna, koji bija!le postojao samo u devetnaestom stoljecu, u kojem je stajao natrpani kic i sve navcdcne rijetkosti, dekorirajuci historijski-egzoticno-utopijski, snda se popunjavao svjetlijim zazvanim iz proslosti, ali jos uvijek zazvanim. Povrh gotovo citava uredenja sobe devetnaestog stoljeca stajalo je haremsko nebo, a sada se orijentalni Cipar u vlastitom domu, u vlastitom haremu prirode, zamjenjuje secesionisticki-antiklzlranim Ciprom - pa ipak, to ostaje Cipar kao predmet fanra, kao egzotika stoljeca pricina. Tako ne na posljednjem mjestu u prospektu koji je hekelovac Wilhelm BOlsche poput neke draperije naslikao •plemenitoj golotinji« hrama prirode: »Svijetli svijete buducnosti jednog boljeg helenstva, ociScen i od svojih kaljufa; gdje cudorede i golotinja, cista posvecenost umjetnosti i vreli miris ljubavnog proljeca mogu pocivati na zajednickoj cvjetnoj Iivadi jedno pored drugoga, ne smetajuCi jedno drugomu, dok bijeli hram sa svojom svetom zavjesom pred najdubljim misterijama fivota i mi!lljenja str!li u plavo nebo . . . Kada cemo iz duboke doline sjena na!lih zabluda dosegnuti tvoj otok bldenih?« Kao §to se vidi, ni tu ne izostaje zavjesa, neka vrsta antikne portijere, koja se rado zamislja pred ulazom

i

~

'

* Jedan od odvjetaka secesionistil!kog stila, u Njemal!koj nazvan tako po l!asopisu svojih sljedbenika »Juirend• - •Mladost•

1

(op. prev.)

441

j

u hram, poput nadrafujuceg rublja ljubljene ili takoder poput objesena kelima u prijasnjem salonu, samo ne zamisljena kao jedro. Takva antiknog hrama sa :ZJavjesom, na cvjetnim livadama, nije bilo, on je, tako reci, sanjana slika kontrasta iz putne slikovnice. On se, viSe bijela uljana boja negoli mramor, znao naci na tadasnjim izlozbama, njegova se praslika pojavljuje kao igracka, katkada u dvorskim parkovima kasnog rokokoa, takoder na klasicistickim bakrorezima. Posvuda tu, jos oko mijene devetnaestog stoljeea, lijepa tudina djeluje dekorativno, naime kao posebna vrsta poredane, postavljene utopije. Prije svega nad svijetom soba i slika utemeljiteljskog doba lefase pravo prokletstvo kopije (napravljene u tvornici), lafoi blagoslov egzotike u plisu, pasafe kao stana, panorame kao uredenja. Bogatom, korintskom stupu svaka cast, ali osobito on mora biti najpraviji; jer njegovim mjestom nije hvalisanje malogradanskog nouveau riche, nije skriveni nedostatak maste, nego njezin pretieak.

Aura antiknog namjestaja, car ru5evina, muzej Skupljanje je osobito zamden nacin odlaska na put, od nekada. Ono vuce na hrpu, sve drzi kod sebe, dodiruje se s pohlepom i skrtoscu, ukoliko ostaje posve usko kod kuce. Ono po drugoj strani trafi svoje svuda naokolo daleko koliko je samo moguce, pretrafaje sve kutke ima Ii ondje starog oruda, ne marl sto ce opsjednute sobom upropastiti, ukoliko je dovoljno ekstravertirano. To je proturjeeno, ali jedinstveno u felji okrufiti se rijetkim, imati ono vremenski ili prostorno udaljeno, tako reCi, kao eahuru. Skupljati se mofe sve: puceta, vinske etikete, leptiri, osobito cesto postanske marke. Skupljanje antiknih predmeta viSe nepostojece ili egzoticne umjetnosti samo je najplemenitija vrsta Iova medu svim ostalima. I, strast za potpunosti naCi ce se u skupljaea maraka jednako kao i u skupljaea porculana; !elja da se ima potpun slog i1i da se ima kompletan servis jednaka je. A rijetkost i tu i tamo odred:uje cije-

442

'

'·

~

nu, radilo se o odstupanju u nazupcenju ili o takoder postrance ispupcenoj baroknoj komodi, koja stoji za polovicu vise od ispupcene samo sprijcda, gdje su ladice. Pri svim je objektima skupljanja rad trgovca, kao nalaznika rariteta, produktivan (jedan od malobrojnih produktivnih u poslu raspodjele); kod svih rcgulira cijenu konkurencija ljubitelja. Unatoc tome, skupljac se umjetnina bitno razlikuje od ostalih, jcr ono rijetko na tom polju ujedno je nesto sto se nc du ponovo napraviti, nesto nepovratno. Dok su postanskc murke l slicno danas otprilike iste kao pred sto godinu, sturom je namjestaju, barsunu, porculanu svojstvcnu jcdna izgubljena vrsnost, jedan iScezli zanat, jcdnu potonula kultura; a oni kvalificiraju rijetkost. Zu rnzliku ud monotone i vazda monotonom postajucc mu~lnske robe, u zemlji se antikviteta otvara nenormirnno hogatstvo sto vazda nanovo zadivljuje. I najjcd11ost11vnljl su tanjuri od fajanse vec razliciti, cim su mjcstu njihove izradbe bila udaljena pet sati hoda. Nijcdnn orljentalni sag, izuzevsi buharu i afgan, nije jcdnak drugomu; izmedu frankfurtskog i danciskog ormuru, premda su oba barokna, postoje razlike kao izmcdu dvorisnih vrata i dvorskog portala. Sve to razdvaju lokalitet, narudzba, predaja, ali sve je neponovljivu sjcdlnjeno u solidnom zanatu, komad po komad poscblce lzradeno, i sve je povezivala zatvorena, polako rasla kultura. Danasnje skupljanje starina znaci, daklc, odvracanje od masinske robe, okretanje kucnom izglcdu kojl je postao nepovratan, koji je bio ujedno i najudobnljl l najpuniji maste. Taj skupljacki eros nije oslabio, pa makar njegov dana5nji lik neoporecivo potjecao lz proslog stoljeca, tocnije: iz njegovih soba za dekoraciju. Nije oslabio, jer se radost sto je prufaju antikvitctl hoce odnositi, eto, na sve prije negoli na hvalisavo izradene kopije i takozvani stilski namjestaj. Cak i patvoreni antikviteti rijetko su kada prilagodeni potrebama i zeljama za kinc:turenjem skorojevickog hvaliSe. Ali su svi pravi svjedocima izvjesnosti oblika koju je razorio kapitalizam, oni su sacuvane naplavine sazdane od ljepote. S romanticno-reakcionarnim antikapitalizmom nema ukrca443

I

i-

vanje za put u zemlju antikviteta bas nikakve veze, ali je ima s uvidom da je kasni kapitalizam bio smrtni neprijatelj umjetnosti, nadasve umjetnosti u kucnoj opremi. Kao nekoc lijepo uspjela oblikuje ona dalje svoj usrecujuci ensemble, sto potjece s istog tla, od jednake, mdtovite plodnosti. I svi se ti dobri komadi mec:!usobno razumiju, ukljucuju se jedan u drugi i kada su mijefani, da upotrijebimo primjere iz arhitekture, iz Wilrzburga, iz Wormsa, tu se kameni portal iz cistog rokokoa bez prekida nadovezao na romanicku katedralu. Ostaje, doduse, istinom, felja da otputuju ono je osnovno i u sakupljaea pravih starinskih stvari. To u necemu povezuje s trulom eari daljine od nekoc, to zaista pravi stanovnik zaista prave okoline nije poznavao. Ali je poznavao zelju sto danas tvori jos vafan dio antikvarskog boravka na nekom mjestu: zelju da se u sada5njosti bude u viSe starih vremena. To je zelja pravosudnog savjetnika iz Andersenovih »Kaljaca srecec da dospije u goticki Kopenhagen; mnoge price o carolijama sto adepta premjestaju u staru Troju iii na daleki Ganges takoc:!er su te vrste. Kakva Ii sna, moci jedan dan, samo sat proboraviti u stoljecu porculana, kamoli u staroj Ateni, Rimu, Bizantu, Menifisu, Babilonu. Moci ziv prolaziti starim ulicama i kucama, putu· juci vremenom unatrag, nasuprot smrti, iza vlastita rodenja. Posjetnik nalazi odbljesak te neprirodne, protiv tijeka stvari ustobocene slike zelja u Pompejima. A zasigurno je komad Pompeja u svakom starom vin· skom peharu, zivi u zvuku kojim vrata baroknog ormara skljocnu u snafou bravu, u udaljenom sjaju kositrenih tanjura. Najdivljije je to putovanje sa zeljama unatrag, i najcesce puno zrcaljenja stavljenih jedno u dru· go, u svakoj dobro natrpanoj trgovini antikvitetima. Balzac opisuje jednu ovako danu seriju zelja iii montdu zrcala posve nezaboravno u »Peau de chagrin«. Tu Jedan mladi pjesnik stupa U skladiSte »Opijen zivotom a mozda vec i smrcu«, i kao takav voyeur poima una· krsnu montafu, iskusava boravljenje u proslosti stavljeno jedno u drugo, u daljini, u galeriji ogledala. »Mo-

444

~

~. ~

rao je vidjeti kosti dvadeset svjetova . . . krokodile, majmune, divovske punjene zmije kesile su se crkvenim prozorima, cinilo se da hoce scepati poprsja, uloviti lakirane kutijice i uspuzati na krunasti svijecnjak. Sevreska vaza, na kojoj je madame Jacotot naslikala Napoleona, stajase po~raj sfinge posvecene Sesostrisu ... Pribor smrti, macevi, cudnovati pistolji i tajna oruzja bijahu saroliko porazbacani zajedno s priborom zivota: s porculanskim zdjelama za juhu, meissenskim tanjurima, prozirnim kineskim falicama, antiknim soljenkama i feudalnim dozama za konfekt, jedan je brod od slonovace punim jedrima lebdio na lec1ima nepokretne kornjace. Zraena pumpa prodrla je u jedno oko cara Augustina, a on je ustrajao u nepomicnoj velicanstvenosti ... Na toj hrpi smeca svijeta nije nedostajalo niSta, ni indijanski kalumet, ni haremske zelenozlatne papuce, ni maurski jatagan, ni tatarski kumir. Bilo je svega, do vojnicke duvankese, svecenikova ci· borija i ukrasnog perja prijestolnog sjedala. Nered je tih slika povrh toga nadlijetalo tisucu cudljivih razigranih svjetala, punih divlje zbrke nijansa i najjace SU· protnosti svjetla i tame. Uhu se cinilo da cuje ispreki· dane krikove, razum je vadio iz kaosa tisucu nedovde· nih tragedija, a oko vjerovase da je otkrilo jedva skrivenu rasvjetu.« Mladom se pjesniku smirio ocaj sto ga je dotjerao u to skladiSte, on se pretvarao u viteze i bajadere, u propali vosak, zeljezo, sandalovinu, oko njega se stotinu vremena i prostora komprimiralo u jednu jedinu perspektivu. 111Cas bi se pretvorio u morskog razbojnika i okrufio citavom njegovom mracnom poezijom, zatim bi se divio njefoim minijaturama, azurnim i zlatnim ornamentima sto su ukrasavali rukopis skupocjena misala, i opet bi zaboravljao uzbuc:!enja mora. Uljuljan miSlju punom mira, nanovo se pri!enio znanosti, pocivao u dubinama celije i kroz njezin prozor §iljatih lukova gledao preko livada, suma i vinograda svojeg samostana.« Ovako opisana zastranjenja dogac1aju se ocito uvijek u montazi naplavina, ne u sobama za dekoraciju francuskog, pogotovu njemackog drugog carstva. Balzacova potresenost uopce nije ro-

445 ~'

if

!

l

"

manticka, nego je, na nov nacin, u svojoj podloznosti rusevnomu, naprosto barokna. Balzacova trgovina antikvitetima izlozbena je dvorana proslosti i daljine, naplavine tako postaju alegoricne. A to znaci da isceznulo saeuvano djeluje kao da tek sada oslobada svoju posljednju ljepotu. Ono nagrizeno vremenom, kao puko povrsinsko, tada se pojavljuje poput turobno-vesela svijetljenja, poput rasvjete; tako je maniristicki, odzvanjajuci jos u Balzaca, nastao kult rusevine. Prolaznost, tako nemila kod ljudskog tijela i srece, postigla je tada, kao oblikovana i tako uvedena, rijetko-figurativnu vrijednost. »Blijestati blijedim lesinama«, to je tvorilo ures zavrsetka baroknih tragedija; nimalo se drugacije nisu slavile rusevine kao takve sto SU strsile iz antike (usp. Benjamin, Ursprung des deutschen Trauerspiels, str. 176. i dalje). Citav je barokni manirizam odrafavao dvojstvo sto je nastajalo iz prozimanja gradanstva na usponu i prekarno-mocnog novofeudalizma koji je davao ton; pri cemu je, dakako, proslost, kao zadrfavana u padu, jos potpuno tvorila oblik, nije, dakle, niposto zapadala u nihilizam. Tako je rusevina morala prilicno tocno ddati sredinu izmedu raspada i jedne prosijavajuce, tako reci jos neokrunjene linije; ta lebdeca, kao u lebdenju zaddavana sredina cinila je rusevinu, u baroknom smislu, slikovitom. Rusevina je nadalje, za barokno krscanstvo, dopustala da se pogled u proslost poveze s izgledom svijeta na sudnji dan; ta je mjesavina prolaznosti i apoteoze cinila antikne rusevine easnima, ne samo lijepima. Tako je rusevina - za neslomljena vremena vise stra8ilo negoli slika zelje - postala kategorijom pod kojom je antikvitet prvi puta postao dusevnom okrepom. I vise od toga: odsjaj mnogobrojnih scena s mucenicima na 'Slikama baroka padao je i na rusevine minule ljepote. Renesansa, kada je prikazivala rusevine starih hramova, jos je pustala da se one sastoje od samih spasenih uzoraka, tako reCi, za pokazivanje. Ali slike i bakrorezi dvaju slijedeCih baroknih stoljeca primjenjuju rusevinu da bi upravo klasicni uzorak, kao uzorak mjere i simctrije, barokno 1preoblikovali. Rusevine postadose

446

novim elementima jednog vlastitog, odlucno neklasicnog emblema, jedne alegorije prolaznosti, na koju se naseljuje vjeenost. Tako su barokni prikazivaci ostatke starina prije previse uljepfavali u raspadnutomu negoli restaurirali u intaktnomu; to cak i kod Piranesija, kako Ii tek kod onog osjecajnoga u antikc, kao sto je zalaz sunca. Piranesijeve »Vedute di Roma• vrlo su tocne, one hoce dati uvid, i tako su, u potct ku Winckelmannova stoljeca, bile primljene, ali i tu su torzi kao takvi, u svojoj elegijski zeljenoj ljepoti, nnskroz prenaglaseni. Pogotovu su pravi barokni slikuri, slikari melankolicno-opijene fantazije, postavljali nntiku u rusevinama i onamo gdje se na lieu mjl·stn uopcc ne pojavljuje: Chisolfijeve »Rusevine Kartagc• (Dresden) daju oko 1650. godine izvrstan primjcr tof.( roclu. Grmlje, popucale zidine, Stupovi StO SU Sl' slikovito skotrljali i razasuli ovdje su ucinili divotu st11rl11c koju joj daje prolaznost osobito dragocjenom. Ako 1111slikana arhitektura svaki put najneprisiljenijc ir.rafovn snove zelja, onda ovdje: da krseanska elegija hudr 11 antlknoj himni. I, odjek baroka bila je jo~ hokl~lvost, »kada oko nas popuhuju .groze predasnjeg svi.lt•ln•; otuda su nju napucivali umjetni bartljci stupovn, ne snmo na grobovima, takoder umjetne ruscvinc uopce, tako u dvorskom perivoju Schweitzingena. K lomu su onda osim antiknih rusevina stupile u vidokru~ .loA i razvaline srednjovjekovnih gradina, poschno prikladne za aveti, pored duhovne okrepljivosti 1.a 1mtlkvarc. Rusevine SU od davnine, fak i u samoj nntlcl, I LI Tisucu i jednoj noci, vrijedile kao dobro hornvlAtc za lzopcene: tako je ta scenerija, osobito kada sc preMcllla u domacu, u goticku mjesecinu, postala lcgitimnlm popristem romana groze sto se pojavio s osamnncstlm stoljecem. Kako Ii te sentimentalno trafone ruscvlne djcluju razlicito od onih ufasno zbiljskih sto su ih oslavili za sobom aimericki teroristicki zraeni napadl. Ali kako je vec tada aura sto ju je podavala puka prolaznost i njezina elegija bila razlicita od strave ~to bez svake aure (osim aure besmisla) prebiva u pustim prozorskim dupljima. Kako Ii je pak, takoder, i tadasnja kate-

447

,.

gorija antikvitet, a nju je uveeavala far rusevine, stoviSe, sifre rusevine, bila daleko od pojmova restauriranja iz devetnaestog stoljeca; kako Ii se pobofaost prema torzu razlikuje od nagona da se on upotpuni. Kada 1820. bijase izorana miloska Venera, ruke kojih nije bilo ubrzo su se poslije, i tijekom citava stoljeca, nanovo izrac1ivale u viSe od stotinu rekonstrukcija ex ingenio; barok bi upravo u torzu bio na5ao dusevnu okrepu, bas okrepu prolaznosti i zavr5nog svjetla na njoj. Ali sto se tice vafooga, izgled ruine svakako je ostao i danas, izvan uzviSene facies hippocratica: tako u patosu patine, tako u jedinstvu bloka. Patos zelje za patinom se!e od easa sto se prelijevaju u duginim bojama do zlatnog tona Paestuma, od zlijebnjaka (fratara i opatica) nagrizenih zubom vremena do plemenitozelene bronce; taj patos hoce otada proteklo vrijeme, hoce ga kao staro vino iii kao vecer valjano provedena zivota. Drugacije, posve neromanticno, ali jednako ne nezahvalna razaranjima, i ljubav prema jedinstvu bloka slavi utjecaj vremena, poimence na polju plasticke Grcke: tu se miloska Venera pojavila kao strozi oblik u usporedbi s iluzionistickim potpunog originala. Tako posvuda mo!e dragocjena naplavina pokazivati znacenja po kojima biva uzdignutom nad svoje prvobitno stanje i nekadasnju, pogotovu svakidasnju svezu. To ponajjace u praznim vremenima; nije se bez razloga sam muzej, nastao iz kne!evske riznice, tek u devetnaestom stoljecu popeo do svojeg poufoog, zadivljujuci-opominjuceg sjaja. Antikvitet u cjelini: on je najvecim dijelom nesto nepovratno, Vineta pod vodama proslosti. Ali on je u doba masinske robe i formalisticke impotentnosti Bauhausa*, koja je s tolikim ponosom smijenila dekorativnu impotentnost devetnaestog stoljeca - isto tako i utopijska oznaka. Opominjuci-utopijska oznaka onoga sto bijase punocom, ornamentom, valjano okrufujucom mastom, i ne samo bijase, nego je nedovr5eno. • Arhitektonska visoka ikola koju je 1919. osnovao u Weimaru Walter Gropius, cuveni zastupnik funkcionalnosti i upotrebe modemoi grac:tevnog materijala u arhitekturi (op. prev.) ,

448

Cak i prava nova tvorevina imat ce i mora imati kao takva - u sebi starinu, koja surac.1uje i dalje radi, razumije se, ne kopiranu. Stupanj novosti cini djelo vafaim, ali ga stupanj starine cini dragocjenim, i oba odrec1enja idu u djelu, koje tako stupa u posjcd kulturne bastine, ali je i ostavlja za sohom, ruku pod ruku. Stroj je stvorio drugacije uvjete nego i'ito su bili obrtnicki, od kojih potjefo svi antikvitcti, ali lsto tako malo kao sto ce ostati danafoji masinski covjek, kojega je proizveo kapitalizam, ima posljcdnju rijec i masinska roba sto odgovara pukoj opcoj mchanlfoosti i njezinoj neinventivnosti. »Klijesta za puroc.1aj moraju biti glatka, ali hvataljka za secer niposto• (Geist der Utopie, 1918, str. 22); svaki pravi umjctnik voli ornament, premda pravi ornament jos ne uzvracn Ijubav epohi koju je tako jako decimirala mchanlfoost kao i kic. Pretpostavka je ociscenje od nakaza dcvetnaestog stoljeca, to kao conditio sine qua non, ali s onu stranu tog ociscenja stoji kao zadaea jedan izrabjnl svijet koji nastavlja punocu onoga sto je postalo antlkvitetom, a ne da je unistava. Svijetom oslohoc.1enim mehanicnosti krufi sndna volja za boje, oblike, ornamente, premda niposto vee blagoslovljena i osloboc.1ena epigonstva epigonstva. Ona dokazuje da se svjctio sto je sjalo tijekom citave povijesti sve do provale ma§inske robe i sto ispunjuje sve nase muzeje nije ugasllo u Bauhausu i slicnom slavlju praznine. Sto je drasticniji arhitektonski pseudo-napredak, naime naprcdak u nista, to veema postaju antikviteti u staroj slici zelja novim nezaboravkom, koji nije romanicki. Realnost sto je sada u toku ima dovoljno pred-vic.1enja da moze - nasuprot svakom lombardu kod devetnaestog stoljeca proizvesti tvorevine do sada nepoznata ljudskog izraza. Znak je loie grac.1enoga, dakle vecine novih sprava i ulica, da ono ne mo.ze ostariti, nego tijekom godina samo propada. I isto je tako znak rodene dragocjenosti da se ona poslije primjerena roka priklju~uje ve· likoj bdtini i nje je dostojna.

I

449

.l

l

F

•~

11

1

I

Dvorski perivoj i gradevine Arkadije Ovdje je sada beskrajno lijepo, sin~ me, kada smo se krali jezerima, kanalima i Aumama, vrlo dirnulo kako su bogovi dopustili knezu da oko sebe stvori san. Nekomu tko tuda ovako prolazi kao da se priea bajka, i to posve ima karakter Elizej. skih polja ... Goethe 1778. Charlotti v. Stein o engleskom parku kod Dessaua

Nevesela je kuea koja ne stoji u zelenilu ili ne bi htjela onamo gledati. To slobodno, prije svega oblikovano prema vlastitim foljama: cvjetnjak - pripada njoj. Ono skuplja i reda cvijece, pripitomljuje stijenu i vodu, daje zidove sto se sami od sebe rastvaraju. Cvjetnjak pripada setnji i prima je, pripada feni i Kiteri. Nije se bez razloga arapski cvjetnjak, krajolik ljubavi, iznenadenja i mira, nastavljao na harem. Njega su na tom kraju o!ivljavali hladovina i skroviste, igrarije vode i kiosci, nije nedostajalo neobicnosti. Park bagdadskog kalifa imao je potoke od kositra, jezerce napunjeno !i· vom, naokolo su vi'sile zlatne krletke s oslijepljenim slavujima §to su pjevali i danju, u krosnjama su odzvanjale eolske harfe. Stijena je ljubavnih paviljona bila izbusena poput filigrana ·od slonovace, kroz nju je svijetlilo tirkiznozeleno, istocnjacko nebo. Omiljeni bi· jahu labirinti, pa ucinci ogledala sto su uvecavali ljubavnu radost (najcuveniji su bili u dvorskim perivoji· ma arapskog Palenna, vec je i Rim bio donio takva umijeea sa starog Orijenta). I kao §to je ljepotica na· cickana srebrnim kopeama i ukrasnim lancicima, tako bijase orijentalni perivoj rukotvorinama ad kovine, staklenim cvijecem, grohotusom iz Kine - fini san uzitka sazdan ad same prirode, od fene. Onda je drugi procvat perivoja dosao u baroku; interes zapadnjackog apsolutizma za orijentalni despotizam tu je ujedno nukao i na posezanje za arapskom fantazijom. Tako prije svega u dvorskim perivojima sedamnaestog i osamnaestog stoljeca, usprkos novom elementu reprezentacije koji je postao najprecim. Taj je novi element

450

pobijedio, eto, u drugom razdoblju sjaja svekolike vrt· larske umjetnosti, baroknom, ali nikada nije potpuno pobijedio. Barokni je park postao odmjerenim, geometrijski izmjerenim popriStem za ceremonijalne svecanosti, ali i za jednu prirodu sto je posvuda promjenljiva. Ona se trebala odnositi kao periferna zona dvorca, napola matematicko bice, napola ukroceno zastranjenje: bija§e ·panoramom. Pri tom su se pojavljivali barbarski komicni ekscesi sto SU odgovarali felj l barOka da oblikuje embleme ad svega i svaccga: Adam i Eva ad tise, sv. Juraj ad simsira, zmaj s repom od puzeceg bdljana, istaknuti pjesnik ad lovora. All ba· rokni je perivoj isto tako stvorio non plus ultra onoga sto je tadafaje drustvo !eljelo i predocivalo kao prirodu »sans la barbe limoneuse«, iako s alonf-perikom. To pak bijase opona§anje opere. Iluminirana priroda jos 'povrh toga nije bila samo postavljcnom kullsom, u smislu jednoga tada§njeg plemica koji jc rekao kako voli prirodu; jer da je ona jednako savrleno kao i racionalno zbunjujuce iznenadenje, velika veduta, kao mjesavina antiknih prilika i orijentalnih hlra, ukratko, kao ansambl sastavljen od reglemana l cudnovatosti ujedno. Rokoko je reprezentaciju sto Jc djclovala u svemu tome doveo do nestanka, on je udaljlo od prirode i alon!-periku, ali orijentalni je hir ostao cak i u arkadijskom ruhu. Novo pridosle bijahu mramorne slike !elja, cija se alegorija opustala do takozvanog ljubakanja: Amara i gracija, kozonogih Panova kojl grle nimfe, raskaldenih otmica djevojaka. Svc to u umanjenom obliku sto podsjeca na porculan i djctinjariju, pod zelenim krovom od lisca, pokraj vrela Ito sanjarski fubori, sve to poziva na opona§anje, Jardin eden na zaljubljenicki nacin, skriven u tihe gustike. U zbilji je tu, eto, kao u orijentalnom vrtu, harem stupio na otvoreno, uvecan za izuzetni, samo na katollcki nacin dosti!an rafinman. A u baroknom se parku, i bez njegova rafinmana, mote prepoznati sentimentalni Orijent, u najmanju ruku tada kad se taj svijet !elja jos jedan· put koncentrira, naime naslika. Kroz visoko antikizirani SVijet baroknog perivoja, kao sto SU jufni krajolik pri-

I I'

.{·

451

.l

l

,.._.........................................................................................................................................._

kazivali Claude Lorrain i herojsk.i Poussin, gleda posve istoeno-antikno Sredozemlje; gleda u jarkozlatnom svjetlu iza bljestava grmlja, gleda jos u hramovima punim stupova i ruinama, sto svi skupa izgledaju kao Palmira, ne kao Rim. I u baroknom perivoju potpuno vlada veduta, echappe de vue u beskraj, ali isto tako i u zaklon i punocu. Priroda se pojavljuje kao predodredena pustolovina reprezentacije i zabave, sa zacaranim dvorcem u sredini. Tako su se kuce najdrazesnije uveeale za zelenilo koje takvo ne raste nigdje. Park te vrste nije dokinulo ni prividno odvraeanje od njegova umjetnog bica sto bijase umjetnicko. Okretanje od francuskog parka dogodilo se oko 1750, na temelju sve jaceg prodiranja gradanskog oblika zivota; poceo je engleski, tako reci prirodni stil. Ali i engleski su nasadi njegovali svoju divljinu kao vrlo kultiviranu, i ona je zadrfala covjeka u krajoliku, krajolik za eovjeka. Engleski se park, i onaj engleski sto se u rokokou jos cesto mijesao s francuskim, prividno udaljio od dvorca, kao da vise ne treba imati granicu prema otvorenoj prirodi. Takoder se ponovo davala prednost parku u sredogorju pred umjetno posadenim u ravnici: najavljivala se romantika, poceo se otkrivati heidelberski krajolik, CiriSko jezero, tobofnja park-priroda sama po sebi, prividno bez ljudskog zahvata. Ali Ito je tako nastalo, i opet nije bila dana priroda, nego naskroz priroda felja, priroda Addisona i Popea, zatim nadasve Rousseauova, priroda Arkadije postala sentimentalnom, a engleski park bijase uvodom. On se udaljuje od dvorca ili kuce samo utoliko sto je u livadama i drvecu, u falosnim vrbama i jezercima obraslima sasem, u urnama oblikovao jedan novi rasadnik cvijeea, naime rasadnik za sadnju osjeeaja ili romanticku kucu citava svijeta. Da je priroda u svojem iskonskom savrsenom stanju bila perivoj: ta je biblijska predodZba postala sada poganskom, ona je prozimala jedan elizejski san. Cak i pustos, prividno krajnji protupol ljudskog i prirodnog biljnog svijeta, bijase tako ukljucena u rusoizam, premda tek zaobilaznim putem romantike. »Park jec, kale

452

,,i: 1r

A'

tako Friedrich Schlegel, »U tom simbolicki-umjetnickom smislu vec jedno poviSeno, proljepfano i uzviseno stanje; ali u pustosi, to je zbiljska priroda sama, ciji osjeeaj ispunjuje onom dubokom tugom na kojoj je ujedno nesto tako divno privlacno« - privlaeno propalosti, dapace umrlosti, sto se sama uziva vec za fi. vota. U tomu su postepeno dobivale mjcsto i pustinje i ledenjaci, vec od Hallerove pjesme 0 Alpama. Oni SU bili profeti grozom, lefahu na rubovima gdje se priroda odmece u stari kaos, ali takoder gdje se iznad nastanjenih granica uspinje u osamljeno uzviSeno. Razumije se po sebi da engleski rpark kao arhitektonska tvorevina nije mogao nagovijestati jos i nesto takvo, ali njegovi su nasadi voljeli takva zamracenja ili prekide uobieajenoga, on je jos gradio kuriozitete, koje je prcuzeo od baroka, u osami, u zabiti. Tu osobito poufoo i, tako reci, enciklopedijski djeluje jedan park na prijelazu od rokokoa k engleskim nasadima: najljcp~i. schwetzingenski dvorski park. Pored jezera obraslih sasem i urna tu se u atrapama i fasadama htjelo prikupiti sve pamcenja vrijedno u svijetu, jedna zelena izlofbena dvorana. Ali izlozbena dvorana sto je pokazivala i opet samo ispoljena raspolozenja i slike felja, prirodna riznica samih umjetnih i sentimentalnih blaga. Zelena tisa i bijeli bogovi, golubinjak i prikriveno kupaliSte, Apolonov hram i dfamija - sjedinjene su sve te gradevine !elja iz najranijeg doba rnontafe. Tu se nalazi jedan Merkurov hram, jedan Minervin (s podzemnom komorom kao kultskom prostorijom »mudrostic), jedna umjetna rusevina, jedan hram botanike i jedri.a rimska utvrda na vodi - sve prenijeto iz kazalista baroka ili rokokoa u otvoreni park. To bijase zabavni park velike gospode, prostor dvorskih sveeanosti u prirodi i promenada, ali povrh svega toga isto tako trajno lebdi dah fantastienog odvodenja i zabiti. Arija Suzane iz »Figarova pira« prebiva upravo u tom kraju, plemstvo Mozartove muzike zvoni u takvim parkovima tik ekstravagantnosti koja od povijesti, mitologija, tudih zona pravi svoju sentimentalnu i kurioznu panoramu. Cak je i Voltaire 1768. pisao Colliniju o najljepsemu od tih

453

~·

I ~

i !~;

---

parkova: •Prije nego sto umrem, hocu udovoljiti jos jednoj dU.Znosti i priustiti sebi jednu utjehu: hocu ponovo vidjeti Schwetzingen, ta misao vlada citavom mojom dusom.« I, medu svim maskama grac:tevina kojima su rbili opremljeni takvi parkovi neprestano je izostajala jedna jedina, maska crkve. Upravo umjesto nje trebala je biti otjelotvorena iii zorno prikazana Arkadija: u baroknom parku Arkadija s kuriozitetom, u engleskom parku sa zefirom, mjeseeevim srpom i nokturnom.

f:

l

J ~I

Ludo vrijeme, Apolon nocu

Postoji, takoder, nacin da sebi preinacujemo stvari Citajuci. I to upravo u kraj gdje puse i mrmori i gdje je strasno. Nesto je takvo, dakako, vrlo udaljeno od finog vecernjeg osjecanja engleskog parka, ali je dalo oporost i pokatkad fak jos vecu dubinu onom u sebi osjetljivomu. To je onda postalo potpuno grac:tanskim U.Zitkom, on se uzima citajuCi, mofe se, dakle, dogac:tati u naslonjacu, eak osobito lako. Na citalackom U.Zivanju u grozi pri ugodnoj svjetiljci nije ucinilo mnogo samo proslo stoljece. Topia je soba udvostrucivala prijemcivost za ludo vrijeme vani i za citana zbivanja kojima je to vrijeme fijukalo. Ostri je vjetar pospjesivao odvoc:tenje citaoca u okolnosti sto cudnovato pripadaju anti-kaminskoj vatri posvemasnje tuc:tine. To se odvottenje mahom dogac:ta vec u pocetku takvih prica; za to je pozeljna pusta kuca, pa »jezoviti polumrak«. Ponajbolje se toplini ugoc:taja nude eak, sto zacuttuje, nenakloni svijet sam po sebi, novembarske noci, krikovi, zamdene, tako- · c:ter sablasne dogodovstine. Tu se prizemljuju - premda zgodimice uz posve snifenu cijenu - zelje koje se ne razlikuju mnogo od felja sto su nekoc tjerale u Ossianov svijet, u buru, pustaru, vjetrom nosene jecaje. Tu najsigurnije djeluje pokoji sok, studena noc, stovise, !elja straha u feljama o kojoj je bila rijec gore (usp. str. 97), »protusmisao prarijeci«, onaj vazda diialektian. Bez toga, bez mijesanog afekta, dapace mijda454

I

i ,I

t

t,, l~

.,.................,....~~·""-·"""-···""·"'-------·-·-~··

nog predmeta, sto djeluje u grozi, rekviziti nocne strave ne bi bili u tako punoj mjeri uzitak. Jer njima je ispunjeno i preinacenje od kojeg se sastoji potpuno senzacionalno zadovoljstvo strave: roman graze. Upravo njegovo lose vrijeme pocinje u Osslanovo doba, prvi se puta javlja u Horace Walpoleovu »Castle of Otranto« 1764, teee dalje do E. Th. A. Hoffmanna, gdJe ncprestance traje sat duhova. Ali i do Jeana Paulu, llijl »Titan« jednako obilato barata drhtavim svjetlom I hudom kao i suncem, Alpama i Rimom. Pogotovu sc EdRur Allan Poe ne bi dao zamisliti bez takva zadrfovun.la u posljednjem odsjaju vecernjeg svjetla i u nm(I sto se spusta u nj. Slike s putovanja te vrstc prchlvuju u spilji, tako reci podmorskoj spilji, u kojoj sc rn·nm nordijskoj sagi melje sol, ne aticka, ali goticku. Krnjollkom struji gorka voda i noc, scenerijom biva pod1.r111nl svljet mrtvih opremljen namjestajem. Mracan hoilnik I stcpeniste, OOC, groblje, SOVe, satovi, neodn•ct1•nu KVjctlost, zagonetni sum, propadalista u podu, R<>l il'kc aohc, svakako skroviste, neugodni portret s odvlse t.lvlm ocima: nadasve taj ansambl ispunjuje roman i.troze, bltno. A duhovno-biotnom njemu je svaki put oseh11.lnn 1.cljcna sreca u stravi: •Bila je to doista divlJe hurnn, ttli lpak vrlo lijepa noc, noc sto bijase jezivo cmlna u svojoj stravicnosti i divoti. Mora biti da se u nnAcm neposrednom susjedstvu bio podigao zracni vrtl<>M, .fer udarci vjetra ~esto mijenjahu smjer. Neohillna gu11to~a oblaka, koji su visili taiko nisko kao da pritl~~u torn.leve kute, nije sprefavala da se zapazi kako onl kuo 11vjesnom !urbom iz svih smjerova jure na okup I !lOmlla.tu se ali ne odlaze dalje. Cak ni njihova neohl(lna gusto~a nije sprecavala da se to zamijeti, pa ipak nlsmo zapazili bilo kakav odsjev mjeseCine i1i zvi,lezda, all !!'Ito tako ni blijesak. Svejedno su se donjc plohe jure~lh masa oblaka i sve stvari sto su nas okrut.ivale, van! na otvorenomu iarile u neprirodnoj svjetlosti slabo svi.!etlete i jasno vidljive plinovite pare sto je okruflla I obavila kutu« (Poe, Propast kuce Usher). Aklimatizirani 1cao nigdje drugdje nadiru u roman groze i atavizmi svijeta duhova, s blijedom i eac:tavom vatrom, sa skripom i 455

r

I Ii

!'

~

,

..................................................................................

Iupom, s jeftino-izvjestacenom i u svakom slueaju disparatnom carolijom. Tu se otvara najcudesnije ogledalo, ali ma kako fosforesciralo, ono uz to pokazuje i ne-avetinjska iskustva. Upravo taj vidik, u Hoffmanna na djelu sred najtoenijeg opisivanja njegova svijeta bidermajera, tvori Hoffmannov osebujni realizam. Kao realizam sto tako uvjerljivo pokazuje razmak izmec:1u bijede osrednjeg opstojanja i slika nade, ali sto takoc:1er, kada tu bijedu demonizira i kada lokalizira slike nade, otvara jednu dimenziju u zbiljskom svijetu koja ne dopusta da se roman groze kao i slike nade u njemu ovdje omec:1e samo kao socioloski realizam, zaodjenut zabavnom fazonom. Naprotiv: u potiStenoj cistoci, vrucem puncu bidermajerskoga otvaraju se zaboravljene graniene situacije; Hoffmann raportira, osvjetljujuci to humorom, sto sve iz napustenih sektora mo!e jos dopi· rati unutra, prozimati svakidafojicu. Za tog je Hoff. manna ponoc u svako doba dana, ali ujedno ljudi nisu ni bespomocno podlofoi takozvanom ufasu svijeta duhova, niti pogotovu njegovo prokletstvo dobiva po· sljednju rijec. Nego i najluc:1a spodoba izaziva kao u bajci mudre protusilc; one preokrecu zabit u razdanjivanje, u eter sto na svojoj nocnoj pozadini izgleda osobito plavim, u humanizam. Tako pravni savjetnik u »Majoratu«, pravoj prici graze, baca pokojnog Danijela natrag u beznacajno, tako arhivar Lindhorst, u •Zlatnom loncu«, pobjec:1uje hekatu jabuearku i preinaava· nje ·tjera dalje sve do u svjetlost Atlantide bez oblaka. To je objektivni protusmisao uiasu u putovanju romana groze kroz antikvitete.

SLIK.A ZELJE U PLESU, PANTOMIMA I ZEMLJA FILMA

29

Nunc pede libero pulsanda tellus.

Horacije Hipolita: Ali citavo to no~no zbivanjc I sav njegov smisao, ujcdno promijenjen, Posvjedocuju vge neiio igru pril!ina. Iz toga nastaje cjelinn puna sadr!aja, Ali jo~ uvijek cudna I divna.

.,,

1 l.f

Shakespeare, San l/etne

no~i

I sto plese, hoce postati drugacijim i otputovuti onamo. Vozilo smo mi sami, povezani s partncrom Ill grupom. Tijelo se krece u taktu, koji lako omaml_juje i ujedno svodi na mjeru. Prije svega mamljenjc i i1.mlcunje, pokret s·to svagda daje da se zacuje i prizvuk seksualno· ga, tvori temeljnu crtu drustvenog plcsa, to razgovjet· nije §to je grublji. Ali on se time ne iscrpljuje, oponab se i privodi formi takoaer jedan drugi korak ill vrtnja, njefan, odmjeren i u mnogim, osobito u rusklm sacuvanim narodnim plesovima korak radostl poslije dovdenog rada. Ali i u seksualnom plesu ima vi§ega, od· licnijega, koje se vidno osjeca, biva osjctno vidljivim. Pies daje da se krecemo posve druga~ijc nego po danu, barem obicnom danu, opona5a nesto §to je taj dan izgubio iii nije nikada nf imao. On koracima ispoljuje !elju za Mtkom sto se ljepse krece, njega zapafa ocma, uhom, citavim tijelom i tako kao da vec jest. Lagano, na krilima, iii strogo, tijelo tu u svakom slueaju nastupa drugacije, stupa u drugo. Pri cemu postoji nagon da se u tome ustraje sve jace.

~i

Novi ples i stari Gdje se doista sve raspada, tu se bez muke izokrete i tijelo. Ne§to grublje, prostackije, gluplje od jazz-plesova poslije 1930. jo~ se nije vidjelo. Jitterbug, boogle-woogie, to je tupoglavost sto prelazi sve granice, uz

457

i' J:~;

~

,

~

sve dublje. I, njemu nije potreban zanat umjetnickog plesa da bi se sjetio takozvanog sredista tijela, da bi bio dobro usaden u tijelo. Seljacki su krajevi sacuvali taj ples i poslije kapitalistickog unistcnja nosnji, opustosenja pra:mickih obieaja; novi ga soci.lalisticki patriotizam ponovo ozivljuje i obistinjujc. Narodni je ples posvuda nacionalno obojen i tako sc, uko ostaje pravi, uopce ne da prenijeti. Osim kao svjcdok I mjcra svakog izraza nagonskih i zeljenih slika koll uspijeva grupno. Bilo da je to njemacki lcndkr, llpnn,lolski bolero, poljski krakovjak ili ruski hopak:* obllk mu je toean i razumljiv, naznaceni sadrfaj vcst•ljc jc s onu stranu tegleceg dana. I opustenost i rnspulltl"nost potvrc:tuju: ovdje sam covjek, ovdje to smi,lcm bill. I to covjek s ljudima u grupi, ritmicki pokn~nutl slljed oblika unisono. Pojedini momci i djcvo I kr l11tupaju naprijed potpuno i svakog easa, citavl plcsovl mogu sluziti prikazivanju is·taknutih legcndarnlh .lumtka, tako gruzinski o planinskom orlu, ali i tudn hltnom ostaje grupa, koja ponovo hvata, zakljucujc pokret. Tako je svaki narodni pies suglasje, u njcmu joll t.lvl ajccanje na vremena zajednickih livada, zajcdnlcklh njlva, zajedno s prastarim pantomimickim ohlklmu. Tu posvuda surac:tuje citavo tijclo, prcdu.lc 1c tljeku. Ali nije u isto vrijeme izumro ni pies Alo 10 01lanjao samo na umjetno drfanje. On zivi u Ci&:t.aktnom baletu, dvorskog porijekla, narodnom plcsu prvobl·tno krajnje dalek, ali takoc:ter nespojiv s umjctnlcklm :t.unatom novoga plesa, kojemu je opusteno glbun.le bllo toliko nauhar. Kakve li suprotnosti spram tljela Ito lgra oko sredi§ta, u Loheland skoli, i spmm 11ve1&a sll~noga Ito se htjelo talasati poput ncke vrste umjetne prlrode. Balet nimalo ne cezne za tim, uli 11vukuko cezne za ddanjem kojim se vlada graciozno Ill otmjeno, Ato je nekoc mo uz rokoko i jos ampir, nada!lve uz flnu pat· nju i hladno veselje. Izraz obojcga krec!e se bezvucno na nofnim prstima, u obliku gaze i pudera. Pukom kru-

odgovarajuee zavijanje sto tvori, tako reci, zvucnu pratnju. Takav americki pokret potresa zapadne zemlje, ne kao ples, nego kao povracanje. Covjeka treba okaljati, mozak isprazni-ti; to manje zna on mec:tu svojim izrabljivacima na cemu je, za koga dirinci, radi cega ga salju u smrt. Ali ako govorimo o istinskom plesu, onda se :iz istog tog raspadanja koje je u sirokim krugovima iz. bacilo na povrsinu americki kal, u znatno uzim krugovima podigao pokret ciscenja. On se, dakako, nije usmjerio protiv jazza, vec zbog toga ne sto je otpoceo prije prvog svjetskog rata. Usmjerio se, u vezi s istodobnom reformom zanata plesne umjetnosti, protiv blafeg raspada, protiv nagrda devetnaestog stoljeca kojima je zatim tek jazz podao zavdnu odvratnost. Nove skole plesa, pocevsi od Isadore Duncan, pa Dalcrozea, nastojale su pokazati ljep8u ljudsku sliku od krvi i mesa; pri cemu su, uostalom, pocele graditi od vrha krova, pa su dosljedno tomu morale biti krajnje »svjetonazorske«. Kao jednu od mnogih spomenimo Loheland skolu, i to stoga sto je htjela biti prirodna. Ona se ugledala u lijepe zivotinje s dobro u sebi usadenim hodom, zdravim kao dren. Svodila se na to da se drfanje, sa svrhom pritajeno iii zamrznuto, §to ga je donio sa sobom odnos gospodar-sluga, odozgo do dolje oslobodi. U teeajevima §to nisu htjeli imati vi§e niSta zajednicko s ucenjem pris·tojnosti, s vite§kim pozama, udovi su se ostavljali u negrcevitom gibanju, »igrajuci oko sredista tijela«. Mec:tu gledaocima, !ene su kao i muskarci, osobito poslije prvog svjetskog rata i u Njemackoj, razdragano promatrali ogledalo pred kojim su se i u kojemu kretali ovako nastudirani plesaci Boema nove vrste, tako reci. prirodno-stilska, macevalacki-vitka, postala je tada dekorativnom modom; ona je u najmanju ruku doni,lela novi tip fene i glumca. Poprimili su se i prikazivali oblici posredstvom kojih je covjek izgledao kao dresiran u slobodi. Pri cemu bi se ono najbolje §to se tu posvuda tra!ilo bilo moglo u svako doba naci ondje gdje se ljudl jedino krecu pri· rodno - u narodnom plesu. Jedino on zaista stoji na tlu, koje je izgubio gradanski zabavni pies, propadajuci

• Hopak (na ruskomu: gopak) nijc rusk!, neao je ukrajinski narodni pies (op. prev.)

459

458

j_

l

l

zenju oko sredBta vlastita tijela klasieni balet stavlja uz bok, i1i bolje, naswprot, posve spiritualisticki zanat. Jer on doearava ljudski krajolik koji treba biti Ii8en kako tjelesnog tezista, tako i tezine; k ·tome se negira i tlo. Tu se, zacudo, de5ava da se lako-egzaktno, kojim se odlikuje taj posve umjetni ples, dodiruje s mehaniCkim; Kleistov esej o marionetskom kazalistu u toj toCki znacajno granici s baletom. Prema Kleistu se masinis·t, doduse, potpuno premjesta u teziSte svojih marioneta i pusta da krivulje njihova kretanja igraju oko njega, pa ipak je »prednost tih lutaka da su antigravitacijske«. To ovdje uspijeva jos savdenije nego na nacin vilenjaka-elfa, sto se Zeli postici u baletu kada on negira tlo: »Lutke trebaju tlo samo da bi ga, poput elfa, okrznule, i zamah svojih udova trenutacnim sputavanjem nanovo ozivjele; mi ga pak trebamo da bismo na njemu pocinuli i oporavili se od napora plesa: trenutak koji sam oeito nije ples i koji nije za drugo nego da se, ako je ikako moguce, zatdka.« Kleist zatim pusta da se prednost marionete obrazlozi time sto je svijest, koja njoj nedostaje, pocinila mnogo nereda u covjekovoj prirodnoj graciji. I time on niposto ne cilja, recimo, na iracionalne predrasude, nego upravo na mehanicko, kojemu pripada marioneta i koje joj ,s egzaktnoseu podaje ujedno i graciju. Pri cemu ta usavrsena gracija treba ponovo pripasti eovjeku tek na drugoj strani spoznaje, nakon sto prevali citavu svijest i spoznaju. Sad, bio balet ma kako daleko od prevaljivanja te vrste, njegova posvemafoja ratio, u stvari, pokazuje ono sto je tu za rprikazati, odslikati, s onom gratia sto kao da je, poput marioneta, dokinula tefinu. Elegantno rjesenje - to, dod~e, nije mehanlcki, ali je svakako matematicki pojam, dapace stvar ugleda; ohlac1ena ratio baleta na taj je nacin ujedno i dopadljiva i precizna. Tako je, sto se tice izrafajno-bitnoga u egzaktnomu, »UmiruCi Iabud« Pavlove mislio ono bijelo, cisto, krhko u pojavi, a u japanskom se baletu cak i bitka izrafava samo s nekoliko pokreta lepeze koji stedljivo opisuju figure. Balet je skola svakog promisljenog plesa; nije slueajno sto on u Sovjetskom Savezu cvjeta zajedno s 460

Ir,i

I'

-·

narodnim plesom, tom drugom, saroliko-seljackom nepatvorenoscu. I to tako da, prema rijecima prakticnog teoreticara Mojsejeva, bez tog narodnog plesa sovjetski balet uo,pce ne bi bio moguc u danasnjem izrazu. Narodni ples (sa svojim pantomimicki-dramatskim sredstvima) i svagda nedramatski balet mogu se, takoder, prema afektima zelje i slijedu radnje primijeniti jedan za drugim, u istoj »plesnoj poemi«. Sovjctski balet (jer baletsko ostaje vodeCim i u mijefanom obliku) stoga ipak ne pokazuje slom stila. Mimicki-bogat izraz narodnog plesa i stedljivo-precizan baleta realisticki se sjedinjuju u radnji koju valja odslikati.

Novi pies kao bivsi ekspresionisticki, egzotika

,i 1;1

Gdje se sve raspada, ne izostaje iii nije izostajao ni put u tudinu. Njime se pomalo udaralo eak i u Loheland skoli, onamo k lijepim, dobro usadenim zivotinjama, s hodom zdravim kao dren. Ali igre oko sredista tijela i slicno nisu bile dovoljne kada je »drfanje« kojem je tezio velik dio gradanske mladezi poeelo divljati. Kada bunt protiv ljudske slike zvane burluj uopce nije bio to, pa ni ondje gdje prividni bunt nije postajao svojom fasistickom suprotnoscu. To je, odrafeno u plesu, davalo cudnovate tvorevine, plitko i zacijelo krivo shvaceno iracionalne, u kojima se traZila veza s nekontroliranom inakoscu, s neciviliziranom tudinom. To je djelovalo jos purgarskije u Impekovenove kada je plesala neprepoznatljivo nakinc:lurene fanr-slike. To isto postalo je banalno-senutim kod takozvane euritmije, antropozofske skole plesa pune dervisa i derviskinja iz dobre obitelji, ali vrlo komicnih - kao sto je glasila pomodna rijec. Tu se u onima sto plesu trebalo razviti takozvano etericno tijelo, povrh toga pleksus soIaris i povezanost s takozvanim kozmickim silama postanka. U tu su se svrhu plesale pjesme na viSe nego doslovan nacin, tako da je svakom vokalu odgovarao, tako reci, simbolicki pokret, - astroloska vjezba najneukusnije vrste, a ipak, skupa sa citavom antropo461

,.._

zofijom, banalno-iracionalno djelotvorna. Tuc:linu u geografskom smislu, ali ujedno arhaifou, pokazivao je plesni krajolik sto se nudio kod Sent M'aheze. Taj je bio dekoriran etnografski i, sto se tice plesnog zanata, nadasve mitski, potpuno pogresno, ali u kopijama indijanskih, sijamskih, indijskih plesova primjeren zelji za egzotikom. Preostaje Mary Wigman iii pravi ekspresionizam u plesnoj slici, neusporediv s dotadasnjim purgarstvom kao iracionalnim. Wigmanova je ponajvise unaprijedila izrafajne okvire plesa, mnogo je od toga unaprijec:lenog plesa i njegovih imaginarnih scena bilo samo nagovijesteno, ali malo je od toga bilo apstraktno, ngta nije bilo .prazno. Krajolik sto se proteze u zvonjavi gonga oko novog plesa tu se pricinjao ispunjenim znaeajnim proZimanjem Niflheima i Bagdada, u njemu se kretao, kao sto bi se moglo reci, Hoffmannov svijet gledan Chagallovim ocima. On je bio tu cak i kada je Wigmanova plesala Bizetovu Arlefanku, a dokraja poboljsani Hoffmann bila je zanr-slika Saint-Saensova Danse macabre. K tomu je, mec:lutim, i Wigmanova sa svojom skolom, sa svojim magleno-plameniim bicem, bila sudionikom nocne strane ekspresionizma koju je on - ukopan koliko i leteci, leteci koliko i ukopan - pokazivao pored svoje utopijske jarkosti ill svjetline. I iitava je plesnost - u samom originalu, ne samo u njegovim opondanjima pripadala dionozijskomu u viseznacnom smislu; kao sto se, eto, bez Nietzschea nikada ne bi pojavila ta vrsta novog plesa. Tu je Dionizije koji je pozivao onamo dolje na pies ubojica i za kojega je na kraju eak i crnacka plastika bila samo zaobilazni put do plavokose bestije. Tu je i drugi Dionizije koji je slavio pies protiv duha teZine*, koji je u zacijelo neodrec:lenijem ditirambu slavio boga zivota, protiv mehanizma umanjivanja i denaturiranja: »Moja mudra cefoja vikala je i smijala se tako iz imene, ceznja roc:lena u planinama, doista divlja je mudrost - ta moja velika cefoja s krilima

* Duba iz poglavlja »O duhu tdine« u Nietzscheovu djelu Tako Je 1ovorlo Zaratustra (op. prev.) 462

·~---··~··-·~- ......... ··-··~·--·----·------------~

sto suste.«* I ta je vrsta sustanja krilima djelomice, na svojem vrlo kratkom kraju, znala odnositi - ne k dalekim morima, nego u blisko jezero krvi fasizma; kojemu se kao takvom ta vrsta sustanja krilima nagovijestala vec pri njegovim imperijalistickim premisama. Pa ipak se u Dioniziju, pa tako i u ekspresionistickom, eak egzotizirajucem plesu krije viscznacnost, jer on bez patosa tog boga zivota ne bi dospijevao ni u ekstazu. Niti u dekorativnu, a jos manje u pravu sto je suljanjem, hroptanjem, klefanjem htjela prikazati potisnuti zivot kao sto je oslobodeni htjela prikazati sustanjem krila. Tako je svijet Wigmanove, kao doista jedini i najnepatvoreniji iz doba ekspresionistickog plesa, bio jos i na svojoj noenoj strani men krvi i bio je tvorbom figura koja je iz tame pridodane tom svijetu i njegove vlastite tame tezila, puna fantazije, u svjetlost. Od originalnih plesnih tvorevina tog tipa moze se preuzeti nasljedstvo koje ih jos jednom, drugacije, postavlja na noge, one sto znaju kamo valja ici.

Kultski ples, dervisi, kolo blatenih Pies bija§e uvijek prvim i najtjelesnijim oblikom za odlazak na put. Na drugacije mjesto od uobieajenoga, onoga na kojem se netko nalazi kao uobicajeni. I to tako da se primitivni plesac redovito osjeca naskroz zacaranim. Njegov pies pocinje orgijasticki, ali treba biti i uvelike pomirujucim oruzjem. Jer dospije li opsjednuti izvan sebe, on se ujedno nada da ce se pretvoriti u sile sto prebivaju izvan njega, izvan plemena i njcgovih koliba, u grmlju, u pustinji, na nebu. S maskom Ito odslikava demone cini on njih vidno prisutnima, postaje duhom drveta, duhom leoparda, bogom kile; ali plesac, misleci da se krije u tim bogovima, hoce privuCi njihove sile ljudima. S posvecenog mjesta na kojem se odigrava kultski pies treba da se sjetva, !etva, rat za!itite od njihovih zlih demona,

* Prijevod

cltata preuzet je iz: Friedrich Nietzsche, Tako Je 1ovorio Zaratustra, preveo Danko Grlic, Mladost, Zasreb 1967, str. 181 (op. prav.)

463

,

~1:H

-~

oknUe naklonjenima iii naklono raspolofenima. Bubnjanje, pljesak ruku, jednolieno bjesomucna pjesma pojaeavaju trans, u koji treba pospjesiti put upravo strava, pa se u nj i ukljucuje. I nije vafna sama maska, nego bas pies koji je pokrece, u cijim se skokovima ona trese i krece u procesiji. Nista pri tomu nije proiz· voljno, svaki je korak naucen i propisan, all ne dru· gacije nego kao sto i grcevi nisu proizvoljni, i opsjed· nuti nema slobodu gestusa. Magicni je ples ulazak u skolu tih grceva, on je potpuno demonski i hoce to biti. Njegovi su nosioci na promiSljeni nacin besvjesni i na regulirani nacin divlji. Pies svagda prati to da pripada noci i s njome je poceo. Grci, oni SU, dakako, pronasli mjeru, bjesomucno kao da nije lefalo samo ispod, nego i iza njih. Ali i u njih SU Se hrpimice Vracale bakantice StO SU Se SVakog proljeca rojile gotovo zagonetno. Gotovo zagonetno u kulturi u kojoj je i vidljivo i tajno upravo u kretnjl sazdano posve drugacije, sazdano prema volji za mjeru upravo onako kao sto to vidi ili prizeljkuje Goethe: Kada se redovima nimfa, okupljenih u svetoj noel mjeseeine, Potajno pridrufe gracije odozgo s Olimpa; Tu njima prisluskuje pjesnik i slusa lijepe pjesme, Gleda tajanstveno gibanje skrovitih plesova. Ali menade, sto stanuju daleko iza nimfa, pokazuju od svega toga samo jezivo, dionizijsko gibanje skrovitih plesova. Ruke menada bijahu ovijene zmijama, a nji· hov je hod zazivao podzemnog Baka dvojaka spola i s bicjom glavom. Ali kopirajuce je krufenje oko bogova noci, plodnosti, bezdana nestajalo u jednakom stupnju u· kojem se dionizijski bezdan nadgradivao. I to ne sa· mo u Grckoj nego i u zemljama Prednje Azije sa svojim jednako, dapace pogotovu orgijastickim ritualima, nocnim kultovima. Bezdan se nadgradivao dvojako, matri· jarhatski i patrijarhatski; to je urodilo novim i medusobno razlicitim magijskim plesovima, ali oni su bili jedinstveni u poku.Saju odvracanja od samo orgijastickoga.

464

I'

Matrijarhatski-ktonicki bijahu frigijski plesovi oblikovani oko stabla zivota, oni eak zive i dalje u svibanjskim plesovima sto se bijahu prosirili diljem citava svijeta. Parovi su u njima imali dugacke raznobojne vrpce svezane oko svibanjskog stabla, vrpce se pri gibanju plesa zaplecu i rasplecu, pa ono treba na taj nacin odslikati isprepletenost postajanja, prolazenja i novog postajanja. Parovi svojim plesom s vrpcama sudjeluju u tom ktonickom tkanju zamisljajuci ga sretnim ill u felji da bude takvim. Patrijarhatski-uranijski oblikovani bijahu pak hramski plesovi Babilona, oni su opisivali uspon preko sedam stupnjeva nebeskih plancta, ujedno ski· danje Sedam »Vela« tih Sfera, kako bi du§u do§la cista k najvisem bogu. Sjecanje na tu ne vise ktonicku, nego kozmicku pantomimiku zadrfalo se u islumu, l to u plesu dervisa. Tu je trans vrijedio kao priprcmu, u izvjesnoj mjeri kao preodijevanje duse, da bi moglu sudjelovati u kolu hurija, stoviSe, andela. All taj red nije smatrao hurije samo nebeskim djevicama nego upravo duhovima zvijezda sto - posve babilonskl, posve kaldejski - upravljaju ljudskim sudbinama. Dok se, prema tomu, dervis oponasajuCi utiskuje u vrtnju djevica, on pokusava postati konforman zvijczdama, njihovu vrtnju motoritki odraziti plesnim figurama, pokusava primiti izljev primum agensa oko kojega krufe same zvijezde. lbn Tofail objasnio je to u dvanaestom stoljecu tako da dervisi, tiji je red poceo djelovati u isto vrijeme, »preuzimaju nebesko krufoo kretanje kao svoju duznost«. Vjerovali su da ce time na kraju pri· vuci na sebe odsjaj bofanskog kretanja, ne vile demonski, ali sidericki, odani vanjskom nebu, astrologiji. Tako se u svemu tome, i matrijarhatski i patrijarhatski, i zemaljskomitski i astralnomitskl, prastarom orgijasti~kom transu pokusavao dati visi oblik. Tako je, takoc:ter, u tim izvankrscanskim kultovima zacijelo samansko jo~ uvijek vidno drfalo ravnotefu zakonu dana. Ples se, dakako, pokretao tefe kada se samo tijelo vise nije smjelo upletati. Krscanstvo nije potiskivalo samo tefoju za tjelesnim nego i za religioznim plesom. Prigovori protiv njega, harem kao plesa u transu, po-

465

.

,

-~

cinju vec u 2idova: ples pripada svecenicima Baala. Oni se pjene, oni teturaju oko oltara (1 Kr 18, 26), oni imajU SVOje derviSe, a jos SU i zidovske »prorocke cete« iz doba Saula nastupale poput dervisa, udarajuci u bubnjeve i ekstaticki (1 Sam 10, 5); upravo su ih stoga prezirali. I upravo SU se stoga u cudu pitali: »Zar je i Saul medu prorocima?« (1 Sam 10, 12); potonji su tada jo§ vrijedili kao opsjednuti poganstvom. Ako se pored ili povrh toga, uz visoko postovanje, izvjestava o Davidovu plesu pred zavjetnim kovcegom, onda to nije osjetila kao ponizenje samo Mihal, njegova zena, nego je njoj sam David priznao ponifonje (2 Sam 6, 22), premda s obrnutim, svetim predznakom, kao trans pred Jahvom. Ali to je posvecivanje izostalo i u ranom kdcanstvu i u crkvi; ples je u srednjemu vijeku cvjetao kao dvorski i kao narodni ples, ali ne liturgijski. »Nikomu nije dopusteno«, odreduje jedan koncil iz 680, »izvoditi igre i plesove koje su, dane od davola, izmislili pogani«; geste tijela nisu vise transcendirajucem dusevnom gibanju mjesto na kojemu se ono udomljuje. Propisani koraci katolickih svecenika pred oltarom moZda jos nose u sebi sjecanje na rimske hramske plesove, ali ono je reducirano na §krte simbolicke nagovjestaje, a procesija se krece ukocenim korakom. Ekstaticki ples izbija jos samo neregularno, tako u flagelanata u vrijeme crne smrti*), i tada je konvulzivan. Kolo je blazenih, medutim, onakvo kao sto ga je naslikao Fra Angelico, ondje prijeko; kao foljeni bitak sazdan od gibanja, za koji se zemaljsko tijelo cuti teretnim, prete§kim. Gibanja blazenih i andela definirala su se prije svega tako da se ona ne dogadaju u prostoru, nego svoj prostor gibanja nose sa sobom, §toviSe, tek stvaraju. Andeo, reci ce Toma s takvim kraJnje cudnovatim utopizmom gibanja (perfectio motus), okrufaje mjesto, ne mjesto andela, anJeli su protezni na virtualan, ne na tjelesan nacin. Nebeski se ples otuda zamisljao kao ples bez koraka, a razdaljina kao let koji ne treba prevaljivati • Tako se u narodu nazivala kup Ito Je u 14. stoljeru harala t\ltavom Evropom (op. prev.)

466

svoju prugu kontinuirano i koji, kao nematerijalan, uopce vise ne poznaje napor i prostor §to razdvaja. Ali ne§to takvo nije napravljeno za eovjeka; jedini se krseanski ples imaginirao kao nebeski, nc kao zemaljski. Slika zelje takva plesa postojala jc - drugacija nego plesovi participation magique - ali nijc mogla izazvati ljudsko gibanje ili postati njime. Zivjcla jc joA u baroku, tu, §tovise, osobito zorno, kada jc po svodovima slikala svoje andele sto veseleCi se lebdc; all to kanonsko lebdenje moze jedva i u snu izvesti fovjek koji hoda u mesu, beskrilan. Nije se, dakle, bez razloga smatrao nekdcanskim i svaki noviji pokusaj pll·snc umjetnosti iii pak: bestezinsko zrakoplovstvo onih ~to hodaju u mesu poprima i pretpostavlja, u balctu, srodstvo s necim tako potpuno nespiritualnim kao ~to jc to - marioneta. Tako potpuno nezakljucena pks11u umjetnost §to se zadrfava i dalje, svagda djelujc kuo umjetnost §to potvrduje krajnje zemaljski preobrakno tljelo; bilo da crpi iz folklora, bilo iz predajc dvorsklh plesova, od kojih je posljednji balet. Pri cemu lstlnska nova plesna umjetnost mofe nastati samo ako tu Ima osnovane pobude za radost, koju dijele i gleduocl, za »nunc pede libero pulsanda tellus«. Najsupstancljaliziranija radost nastaje s juriSem na Bastilju i njegovim posljedicama, sa slobodnim narodom na slobodnoj grudi; nje nije bilo prije tog juri5a i nece je bitl bez njega.

t

!if

Gluhonijema i znacenjska pantomima Pies ne treba rijeci, on nece ni pjevatl. $to on crta u zrak, u nepoznat kraj, lezi ispod govora ili mu je daleko. Lezi Ii ispod govora, tada gdje god ples, osobito u grupi, bio sklon priopCivanju, nastaje obicna pantomima. Ona djeluje kao gluhonijema, vec je dugo sazdana tako kao da se ostali udovi trude samo kao nadomjestak jeziku. To pocinje vec u tako gracioznih likova poput Pierrota i Colombine, ali kulminira cim nema kretnje §to bi mogla reci viSe nego: »Ja te ljubimc, iii: »Ja te mrzimc, ili u krajnjem slueaju: »Prozdire ·me ljubo-

467

, mora«. U antickom mimu, koji bijase iznel'\ac:!ujuci iscrpan i nepobitan, ta je gestikulacija bila mnogo izra!ajnija i rj~itija, pogotovu u istoenoazijskom. To ne potjece otuda sto bi se tu stajalo blize nekom toboze jos primitivnijem govoru kretnja, koji bi prethodio glasovnom govoru. Glasovni govor, kao osnovica misljenja, tek kada mu se pridru!i duhovno, razvija sposobnost izraziti se i sutke - mimicki. Sposobnost izraziti se u najmanju ruku toliko bogatije, variranije negoli nemuste zivotinje, pogotovu u mimu nekog odnosa. Tako razlog nadmocnosti mima sredozemnih naroda spram sjevernih pociva u uzajamnom utjecanju glasovnog govora i govora kretnja sto se tu zadrfalo. I stoga je tu govor kretnj~, oblikovan ljudski-duhovno tek poslije glasovnog govora, uzmogao kultivirati jedan izraz izvan jezika, jer je na jugu, u jednu ruku, plasticno otjelovljivanje jace i jer, u drugu ruku, izraz afekta - barem u srednjem sloju, da se i ne govori o donjemu - nije skucen, zahirio. »Svako dusevno uzbuc:!enje ima od prirode svoj izraz lica i gestu (quendam vultum et gestum)«, kaze zato Ciceron ba5 juznjacki u svojoj knjizi o govorniku. I premda Grci nisu osobito njegovali pantomimu, za njih je dusevno uzbuc:!enje ipak bilo tako tijesno povezano s tjelesnim prikazom da se Aristotel, sto je karakteristicno, nije bavio afektima toliko U SVOjem spisu o du!H koliko u spisu o retorici. Jer, kao sto je to jos i danas u sredozemnih naroda, afekti su bili ono sto se prevashodno izrafavalo, dapace tumacilo u oratorijskoj mimici. Ni barok nije, polazeci od svojega prete!no talijanskog porijekla, zatro govor kretnja, nego ga je, bas naprotiv, utrirao; tako je barok uvelike lansirao pantomimu. Talijani, ali i Francuzi, tada su, sto se tice gesta i poz~. oblikovali citav takozvani rjeCnik prirode; pri cemu je jos Batteux, u svojoj inace tako racionalistickoj nauci o umjetnosti, naglasavao kako je govor kretnja bez daljnjega razumljiv i neodgojenim narodima, cak zivotinjama. Postojao je uzajamni utjecaj izmedu na taj nacin oblikovanog kanona i barokne plastike koja se, dakako, takoder nadmetala u izrafajnim pozama. I statue su stajale tada kao da su 468

fl

na pozornici, a mim na pozornici profitirao je od krajnje izoblikovanog expressiva barokne statue. Upravo se tu, dakako, .pokazalo kako jako svaka kompliciranija gestikulacija, skupa s Batteuxovim »naturel dictionnaire de la nature«, pretpostavlja oblikovani jezik, premda se on izostavlja i suo modo lakonizira. Onaj tko negoduje zbog nepravde i ne mofo je ukloniti upire pogled uvis, zazivajuci odozgo osvetnicku munju: ta i slicne poze bijahu neodgojenim narodima, takoc:!er zivotinjama, zasigurno nerazumljive, one su, dupace, sadrfavale tako malo »prirode« da se gotovo i nisu pojavljivale izvan baroknog idioma, baroknog kutolitanstva i njegova vic:!enja Zeusove strijele. Pa ipak, ovuko sazdana pantomimika nigdje nije izgledala gluhonijcmo, naprotiv, ona je tada djelovala rjecitije od svukog usklika ili takoc:!er ·tirade. Jos u osamnaestom stoljccu londonskom se scenom kretala pantomima »Mede.la l Jason«, s bogatom grac:!om osjecaja i radnje, i postigla jc cvropsku slavu. Terpsihora, muza plesa, tu se posvuda povezivala s Polihimnijom, zvucnom muzom mimlke; ljestvica izraza, posebice pateticnog, bijase ocito vcllka. Otada se upadljivo smanjila, ali svoje izdankc nikada nije posve izgubila. Jos na silasku zadrfala je ostatak znacenja, u najmanju ruku osebujnog odjeka sto ga pobuc:!uje igra bez rijeci. Ta ionako se razumljiva sutnja uz postojece kretanje neprestance pojavljuje u snu, u njegovim tako razlicitim oblicjima: nocnom snu i budnom stanju. U nocnom se snu takoc:!er vidi daleko vise likova, dogac:!aja, radnja nego sto se cuje glasova; i, dogac:!aji govore sami za sebe. Pogotovu se u snu na javi nijemo odvijaju citavi dugi nizovi igre i zelja; jer opticko predocivanje iziskuje u vecine ljudi manje napora negoli akusticko. Nijeme slike iskoracuju iz carstva raspolofenja sna na javi gotovo automatski, govor i uzvracanje valja ponajcesce tek izmisliti. A ogledalo tog prctdno optickog bica, bilo da je pod vodom spavanja, bilo u dimu sna na javi, daje znacenjska pantomima. StoviSe, razlog sutnji zbog kojeg progovara pantomima isto se tako protefo i dalje od sna u terra firma ne uvijek razgovorljiva zivota. Koitus, takoc:!er, nije

i ~t:

,' ~

I

469 -

~

'

rjecit, ni ogorcena borba, takoder ni sveeani prijem skupa s dugim dionicama svakog ceremonijala, pa kao sjeeanje na arhetip vrijedi: pra-pantomima, davno prije antickog mima i izvan njega, bijde, upravo kao i ples s kojim se poklapala, nijemo-magijska. Ona je htjela poduprijeti isto tako sutljive sile prirode: oko vatre se u Navaja plese u smjeru Sunceve putanje, slika Sunca sutke se povlaci uvis. U Azteka se pri proslavi proljeca fak i borba starih i novih demona prikazivala pantomimicki, u Japanu SU svecenice izvodile Kagura-plesove oponasajuci izlazak Sunca sa svim pojedinostima iz mitske predaje. Ukratko, nema kulta u kojem bi izostajala upravo pantomima; ona je trebala govorom kretnja kazati zajednici ono sto se rijecima nije dalo tako izraziti. I upravo je san sacuvao tu bezglasno-izrafajnu igru, tijek i protok likova; dnevni san, u svojem !ivahnom oslikavanju zeljenih dogadaja, nastavlja nijemu procesiju svjesno, zbog sebe. Otuda, dakle, nikada nije bila posve zaboravljena ni formirana i promiSljena pantomima, otuda se nju htjelo i moglo, poslije najni!e razine u proslom stoljecu, kada se ljestvica §utljiva izraza svela na pol tuceta grubih ili komieno-utriranih konvencija, ekspresivno obnoviti. Ni§ta nije na to podsticalo vi§e od cudnovata novog oblika pantomime na filmu; on je dosao vrlo brzo nakon sto SU S povrsine filmskih slika nestale skrstene ruke, ispru!eni ka!iprsti. Asta Nielsen, prva velika filmska glumica, vladala je umjetnoscu da trzajem vjede, podizanjem ramena izrazi viSe od swtine osrednjih pjesnika zajedno, pa §utnja jos ne bijase postala glupom. Isto se tako poku§alo s obnovom pantomime polazeci od ekspresionistickog plesa, tako u ritmickoj alegoriji punoj znacenja koju je pjesnik Paul Claude! dvadesetih godina napravio sa svedskim baletom; ta pantomima nosi jasan naslov sna na javi: »Covjek i njegova ceznjac. Tu oko covjeka obigravaju sjecanje i cefoja, on se di!e iz sna, plese svoju vlastitu volju i volju svih stvorenja. Claudel to tumaci ovako: »Sve zivotinje, svi sumovi beskrajne §ume oslobadaju se, prilaze da ga vide ... Tako u dugim nocima glavinjaju groznieavi, koje muci besanica, tako se uhva-

470

j tf 1.\

~·,•

,1

11·

,,

cene zivotinje opet i opet i jos jednom bacaju na !eljezne §ipke §to se ne daju probiti.« Pojavljuje se neka zena, vrti se kao ukleta oko covjeka, on hvata skut njezina vela, »ali ona ga sve dalje ovija oko njega, pri tomu veo odmata sa sebe, dok njcga nc zacahuri kao leptirovu licinku, a ona bude gotovo gola« (usp. Blass, Das Wesen der neuen Tanzkunst, 1922, str. 77). Blass je tu alegorijsku plesnu suitu suvi~c ~corJ,tovski nazvao pokretnim sagom zivota, to je litcraturn, nil uzmogao ju je protumaciti i iz same sebe »kao lw!'lkm.lno povratno, neutazivo ljudsko gibanje §to sc 1111 krn lu nanovo dize iz svih umjetnih preodijevanja i 11s11vrluv1rn.la nedovrseno i kao ono samo«. Uistinu, ndto I" 111kvo 11tvo. rilo pantomimu ne bez znacenja, i p1111t11111lmu Alo se li§ena prija§nje mitoloske grade bavi l111d~ko111 cdnjom i likovima iz njezina sna na javi. Kako II Irk k11da up· ceniti fovjek i njegova jos opccnitijt' 1.n .. 1n111lht l'efoJa ne ple§u, nego se napokon uzdifo ko11krl'l111111t. nn koju se cilja. To se dogada u Asafjevljcv11 h11h•t11 pnntomlml »Plamen Parizac sto se odnosi na j11114 1111 'J'ullcrlJe u vrijeme neke sveeanosti Luja XVI. 11. •11111·otno•tl lzmedu grade plesnih koraka dvorsklh plr1mvn I Cn Ira revolucije nastaje potpuno razumljlvn nulnln, 11otovo drama bez rijeci. Sve to biva mogul
Upadljivo je pak kako se gcstn u1.m111.dn ohoyntltl UJ'rA· vo filmski. Jer tu je ona u potccimn tlnjnlu 1111ohlto 11· roma§no i neprofinjeno, cinilu se dn ce u•tntl kl~cm. Prosac na koljenima, obofavuna uzblbunlh acrudl bl.la· hu vrhuncem kina. Ali ubrzo je sum doneklc rn:tvl.lcnl film dao propaloj pantomimi doprinos vrljcdan dlvljo-

471 ,=·

.l.

,

~

nja. U cjelini se, zbog toga sto je film, srecom, poeeo kao nijemi, a ne kao tonfilm, otkrila mimicka snaga bez premca, do tada nepoznato blago najrazgovjetnijih kretnja. Izvori te snage nisu niposto bjelodani, bio njihov efekt ma kako neosporan u usporedbi s obicnom pantomimom, ali cak i s teatarskim gestusom u nijemoj igri. Ponesto na filmu moie bez daljnjega izgledati nenamjesteno, jer se filmski ljudi koji gestikuliraju krecu bez okvira, ali i bez naglasena razmaka od nas. Kamera uzima oko sa sobom, neprestance mijenja mjesta s kojih gledalac motri, ona postaju mjestima samih aktera, ne vise gledaoca u parketu. Otkako je Griffith prvi puta eak urezao u radnju glave ljudi, od te .primjene groplana pojavljuje se takoder igra misicja na lieu iz koje se cita patnja, radovanje, nadanje. Gledalac Sa· da od goleme izolirane glave u groplanu saznaje daleko vidljivije nego od glave glumca koji govori na citavoj pozornici - .kako izgleda sam afekt od krvi i mesa. Ali citav taj zivot kamere ne bi bio niSta bez osobitih glumaca koji su - u jos nijemom filmu - izostrili kretnju do koncentrirane finoce ili mnogostranosti. Pri tomu je put polazio upravo od nijanse, dakle od otmjenosti sto je u prvotnoj poluumjetnosti filma osobito iznenadivala. Asta Nielsen je, kao sto smo vidjeli, prva unijela u kretnju onu komornu igru sto je film tako udaljila od pantomime postale obicnom, jadno propale. Tek je s takvom komornom igrom bilo uopce moguce povecavati bez ogrubljivanja, stavljati u srediste vidokruga medutonove ili ono prividno sporedno, br!e ili letimicnije prijelaze (poput dodavanja zlice, igre obrva pri beznadnoj ljubavi i tako dalje) pretvarati u bitno, cak u neko ecce homo. Film je ispunjen samim gore-dolje gibanja sna zelja ili - s onu stranu »tvornice sanja« sto biva sve prevarantskijom - pozeljno-realnim tendencijskim gibanjima vremena, ali da bi se to uzmoglo na filmski nacin privesti likovima i njihovoj radnji, hoce se mikroloski izoblikovan izgovor - ne rijeci, nego kretnje. Takav je izgovor na govornoj pozornici kod rije(!.l razumljiv po sebi i njegovi ucinci upravo iznenat'!uju: »Dajte meni sljem« prva je recenica Djevice Orleanske,

',, f

'Jc

J

,,! " I.

472

i budne Ii naglaseno, takoder lako otegnuto »dajte«, a ne »meni«, prestaje citav dvorski teatar devetnaestog stoljeea, i eto plahe opsjednute. Dobar je film to premjestanje naglaska ili isticanje protegnuo na tijelo i pokret, oCito poucen od novog plesa; pa bi dakle taj mogao rijesiti zagonetku kako je gesta mogla postati upravo filmski tako bogatom. Primjera za mikrologiju uzgrednoga, koje to nije, ima tisuce; mimickim instancama iz podsvjesnoga kao i iz pojmljenoga nabijen je vec svaki dobar film napetosti, kako li tck - posve bez panoptikuma i atrape - kriticki film o druAtvu ili revoluciji. Cudesan se novi mim, stovgt.:, ni,lc protegnuo Samo na ljude nego fak na stvari, Sto Sil prirodno nijC• me, ali takoder, ako to reziser umijc, ncprlrodno rjecite. Ovamo spadaju kuhinjski lonci sto sc lju,laju zajedno s brodom u Eisensteinovu »Potemklnu• Ill, takoder ondje, izolirano dane velike, grube, razgufonc clzme na stepenicama u Odesi. Film »Deset dana Alo su potresli svijet« ne pokazuje u Zimskom dvorcu neslgurne branioce, on pokazuje golemi luster ciji krlstall tiho i sve jace podrhtavaju - od nasrtaja, kao Ato se razumije, s visim smislom, kao sto se pogotovu razumlje. Ali i ta je pantomima filmskih stvari naucena tek od filmskih ljudi,- sva umijeea kamere ne bi imala pokazati nma takva da prije nisu ucinili svoje trzaji vjec'.te Aste Nielsen ili stisak ruku u groplanu. Nadasve predmeti iz devetnaestog stoljeca izricu u filmu svoju zapctljanu smijdnost ili svoju neugodnu igru skrivaca; tako u Rene Clairovu remek-djelu »Chapeau de paillec (1927), tako u tonfilmu »Plinska svjetlost« (1943). A sam je tonfilm, kao forma, jedino u svoje prvo vrijeme, kada je fotografirao nadomjestak kazaliSta, prufao izgled kao da pantomima, obnovljena posredstvom nijemog filma, treba ponovo umrijeti. Mec'.tutim, i tonfilm je jos pantomimican posvuda gdje dijalog fati, eak postoji jedan osobiti plus pantomimicke vrste sto se postife samo posredstvom tonfilma. Jer stvari tu dobivaju, time sto se snimaju i akusticki, citav dodatni vlastiti sloj mimike. Moze se, stoviSe, kazati: tonfilm je ofivotvorio paradoks, tako reci, cujne pantomime, naime pantomime 473

,,/,{,

£

sto se odnosi na sumove. Mikrofon ozvucuje rez skara kroz platno, vunu, svilu i posve razlicite sumove sto pri tomu nastaju; udaranje kisnih kapi o prozor, pad srebrne zlice na kameni pod, skripa namjestaja - sve to dospijeva u jedan mikroloski svijet zapafanja i izrafavanja. Kulisa uopce ne biva samo pokretnom kao u nijemom filmu, nego zvucnom kulisom, i njezin se glas pretvara u kretnje stvari. Mofo se osluskivati ono do sada neprimjetno, takoder najtiSi sapat, upravo tako sto posredstvom mikrofona jos uvijek ostaje saptom, potajnim, izdajnickim, Saptom sto stoji blizu gesti i znaku. U cjelini, film dakle spada, buduci da je posredstvom fotografije i mikrofona moguce snimiti citavo dozivljajnozbiljsko u jedan mim poput rijeke, medu najjaea zrcaljenja, takoder iskrivljena, ali i koncentrirana, sto se prireduju folji zivotnog obilja kao nadomjestak i prijevara puna sjaja, ali i informacija sto obiluje slikama. Hollywood je postao patvorinom kojoj nema ravne, realisticki film mofo, naprotiv, u svojim antikapitalistickim, ne vise kapitalistickim vrhunskim dostignucima kao kriticki, kao tipizirajuci i kao ogledalo nade potpuno predstavljati mim dana koji mijenjaju svijet. Pantomimicko je filma, napokon, pantomimicko drustva, kako po nacinima na koje se izrafava, tako prije svega po obeshrabrujucim iii pak uspaljujucim, obecavajucim sadrfajima koji se iznose.

3 ~·

1 ·~ "

1 11

Tvornica sanjd u pokvarenom i u transparentnom smislu $to sivija svakidafojica, to se sarenije cita. Ali knjiga zahtijeva eueanje u sobi, s njom se ne mofo izaci. Citani je zeljeni zivot zoran takoder samo utoliko ukoliko ga citalac vec poznaje, ma kako nagadajuci, iz svoje okoline. Svatko nosi u sebi ljubav, ali vec neko otmjeno vecernje drustvo nije dano svakomu, ne mofo ga, dakle, svatko potpuno predociti. S mnogo viSe varke negoli pozornica prikazuje takve prigode film, s putujucom kamerom kao okom samog gosta-gledaoca koji razgle-

474

ii

' f

il

!

,

dava. Pogotovu je veCini ljudi potrebno platno da bi vidjeli pustinju i planine, Monte Carlo i Tibet, kasino iznutra. U devetnaestom je stoljecu bilo posebnih optickih etablismana za takav pogled U daljinu, bili SU vec jako posjeceni. Bilo je takozvanih carskih panorama: posjetilac je sjedio pred kojim od stereoskopskih kazalifoih dogleda sto ·su bili pricvrsceni na jednoJ rotundi, a iza stakla su pokraj njega promicale boju
475

Ji

, ranje prostranog svijeta upravo tu blizu, u uzgrednosti, u pantomimickom detalju. K tomu dolazi, u rezultatu filmske tehnike i tako srodna snu na javi, mogucnost da se detalj, eak same ustaljene grupacije premjestaju. $to se pak pri tako dobrom, premda osujecenom tehnickom »kako« tice onoga ·~to« filma, naime njegovih njemu specificnih grada, tu vrijcme u koje pada oblikovanje filma nije sarno utjccalo kapitalisticki razorno, nego je ujedno bilo u ogranicenom smislu recimo tako: ironicki upotrebljivo. Jer kao vrijeme gradanskog raspada bilo je to takolter i vrijeme napukle povdine, raspadanja dotadasnjih grupaclja l zajedni~ kih pripadnosti; ono je u posljedicl toga, kako u slikarstvu, tako u filmu, vrijeme jednc nc snmo subjektivno nego i objektivno moguce montat.e. Buducl da je postala objektivno mogueom, ona, daklc, nlpoAto nlje nuzno .proizvoljna i dokazano irealna (l\to MC ticc objcktivnih zbivanja); ona, naprotiv, mofo odl(ovuratl promjenama u izvanjskom odnosu izmedu po.lltve l 1ume biti. Tu se otvara polje novih naznaka i novlh lnstanca stvari, polje otkrito-realnih razdvojcnostl meltu objektima sto SU se do sada pricinjali posvc !IU!ljcdnlma, otkrito-realne povezanosti medu prividno, u grultanskom redu odnosa potpuno udaljenima; dobar MC film, u skladu s tim, neprestano sluzio premjc~tanjlma Ito su postala tako realisticki moguea i kod grnltn. Tako je sovjetski refiser Pudovkin (»Bura nad Azi.iom«, 1928) otl§ao dotle te je ustvrdio: »Film skuplja elemente zbll.lskoga da bi s njima pokazao jednu drugu zbllju; mjerlla prostora i vremena, sto su na pozornlcl stulna, na filmu su potpuno promijenjena.« Carolija se poveiuje s onom transparentnoscu sto se dadc fotografiratl. koju je sovjetski film pokazao vec vise puta, I hlstorljskl i suvremeno, a potvrduje da je jedno drugo druAtvo, cak drug! svijet, u sadafajemu jednako osujeccno kao sto i kruti u njemu. To je ono pravo i najbolje !Ito preistjece iz filma, uvelike olakfano i posredstvom potpuno nove forme, u kojoj se tu moze pokazati •tranzitoricno«. Umjetnost filmskog pricina, premda nije ni slikarstvo ni pjesniStvo, ipak pru2a i u svojim ne najboljim pri-

zvao film jednom od najva!nijih vrsta umjetnosti, i on se u Sovjetskom Savezu u najmanju ruku oblikovao kao najva!nije sredstvo politickog odgoja masa. Od takva je prosvjetiteljskog rada on, kao ·sto je poznato, u Hollywoodu tako daleko da gotovo nadmafaje sirovost i lazljivost priea iz magazina; film je zahvaljujuci Americi postao najsramotnijom vrstom umjetnosti. Holivud· ski kino ne isporucuje samo stari kic: romansu s upijanjem poljubaca, kidanje zivaca u kojem vise nema razlike izmedu entuzijazma i katastrofe, happy-end unutar posve nepromijenjenog svijeta; on iskoristava taj kic bez izuzetka takoder za ideolosko zaglupljivanje i fasisticko huskanje. Pa eak i socijalna kritika sto se prije tu i tamo pojavljivala u nekim filmovima o Americi: ona bijase vec tada, spram kapitalizma, jedva nesto viSe od rafinmana jedne kriticke apologije; poslije fasizacije liberty potpuno je isceznula, s bodljama jedino jos protiv istine. Ilja Erenburg nazvao je dvadesetih godina Hollywood tvornicom sanja, misleci time na puke filmove uljuljkivanja, sa svjetloscu propalog sjaja. Ali otada se tvornica sanja pretvorila u tvornicu otrova, sa svrhom da se tu vise ne dijeli samo utopija bijega (»there is a goldmine in the sky far away«) nego upravo bjelogardisticka propaganda. Kina-panorama pokazuje - u fantaziji kojom po zelji upravlja fasizam jutarnje rumenilo kao noc a Moloha kao prijatelja djece, prijatelja naroda. Tako je pokvarenim postao kapitalisticki kino, prometnut u tehniku zavojevackog rata. Dobra tvornica sanja, kamera kriticki uspaljujucih, planskohumanisticki nadma§ujucih snova imala bi, imala je i ima, bez sumnje, druge mogucnosti - !l to unutar same zbilje. Jer znaeajnim ostaje sto se sve od onog pravoga svagda iznova pojavljuje na filmu. Pored svih tih promasaja, svega opijuma, sveg tog zustrog poslovnog prometa, pored tako malo dokolice. Tehnicki SU razlozi sto spasavaju film navedeni: nema odstojanja, nema kutije u koju se skilji, nego i promatraci secu; komornomuzicka pantomima, sto se nije potpuno izgubila cak ni u masovnoj robi, a u dobrim filmovima preteze; otva-

477

476

...

.Li.

--.

........................

~

~.·

mjercima sliku koja dopusta gibanje i pripovijetku koja zgodimice zahtijeva opisivacko mirovanje groplana. Kino zbog toga nije neka mijesana tvorevina, one vrste kao sto je, u daleko viSim podrucjima, Lessingov ioLaokont« definirao prieajuce slikarstvo, opisujuce pjesniStvo. U visim podrucjima mogu prieajuce slikarstvo i opisujuce pjesniStvo biti neukusni; Lessing slikarstvu stavlja u zadatak jedino radnje posredstvom tijela, pjesnistvu jedino tijelo posredstvom radnja. Nasuprot tome, filmska tehnika prikazuje radnje posredstvom posve drugacijih tijela negoli slikarstvo, naime posredstvom pokretnih, ne mirujucih tijela; uslijed cega padaju granice izmedu opisivacke prostorne forme i pri· povjedacke vremenske forme. Jedno soi-disant slikarstvo - jer film je time sto mo:Ze prikazati sve predmete, za razliku od scenske slike, postao harem tako obuhvatan kao slikarstvo, a slika je svagda primarna i u tonfilmu - soi-disant sliikarstvo je, dakle, sada samo postalo slijedom radnje, samo soi-disant pjesnistvo skupom tijela: pa Laokont filma, za razliku od Laokonta statue, vice. On mo:Ze vikati, bez ukocene grimase, jer film i u mirovanju groplana prikazuje to mirovanje samo kao prijelazno, ne kao ukruceno. Svaka se pozadina tu okrece prema prednjem planu, i u filmu tako bitna :Zeljena radnja ili zeljeni krajolik, premda samo fotografirani, kroee u parter. 30

KAZALISTE, PROMATRANO KAO PARADIGMATSKI ZAVOD, I ODLUKA U NJEMU

1{:

hoce platiti kako bi se jedne veceri ovako iii onako rastresao. Bolji, danas sve veci radni dio nece vrijeme ubiti, nego ispuniti. I ti posjetnici hocc da ih predstava zabavi, dakle razgali i oslobodi, ali nc bcz daljnjega ill da ih naprosto oslobodi ncccgu, ncgo za nesto. Ali sve njih tjera nesto sto bi se moglo nuzvuli mimickom potrebom. Ta je potreba rasirenija od poctskc, ona po· zitivno nije u vezi s tek povodljivom iii prijclvornom, nego sa zavodljivom :Zeljom prcobrazitl 11e. Tu zelju dijeli ona sa samim glumcem, kusu Jc zudovoljili njegovim posredstvom, to u svim boljim slucujcvima zna· ci posredstvom onoga sto on svaki pula prcdslavlja. A zatim, gledalac prije svega ne foli vidjcli slo mimicki predstavlja glumac, nego StO On i Citava lll'UJlU izvocla· ca daju kao osjetilno bojadisanu, izraJ.ujno uzbudljivu predstavu necega. Bude li gledalac.: uvufrn u zivot pozornice, on time niposto ne biva kuu prijutclj puke razonode izvucen naprosto iz prcthudnc svukidasnjice. To ni tada kad pozornica dijeli taku1.vu11u luku hranu, ako se ona razlikuje od kiea, koji uupcc nc ruzonoc:tuje, nego zaglupljuje. Di:Ze se zavjesa, eel vrlog zida nema, na njegovu je mjestu otvoreni okvir hinc I lza log se pozorja treba dogadati na dopadljiv, nu zabuvan nacin znacajno, sto ce reel, ono nesto znacajno. Ncslaje skucenost zivota koji se ima, u koju se lako ccsto dospijevalo; sada uzlaze neobicni i odlueni ljudi, novo popriSte, snaine kobi. Gledalac je pripravan na stvari sto se tu trebaju dogoditi, jednako ocekujuci kao i sudozivlju· juci. Proku.Savanje primjera

v~ sjede tu, uzdiillutlh obrva,

pribrani i rado bi se zadivill.

Dirdtor u •F111Utu•

Dile se iav}esa Od davnine se tu okupljaju osebujno radoznali ljudi. Pobude sto su ih dovele na blagajnu i u prostoriju bez prozora razlicite su. Jednom je dijelu dosadno, i samo

478

Ali on ne ostaje samo pripravan, izvoc:!aci §to otjelovljeno zanose podrafaju na viSe. Zahtijevaju od gledaoca da se odluci, da se harem odluci je li mu se dopalo prikazivanje kao takvo. A prikazuje se objektivan ko· mad, tako da se pljesak iii zvizduk, u kojemu se ocituje odluka, mora protezati na komad, jer ipak tek on daje glumcu njegovu ulogu. Kako li tek tada kad gledalac nije §iparica i ne gaji kult starova, pa mime uop·

479

I•

--..----------------------------------~ ee

ne poima drugacije nego kao medij dramatske licnosti unutar isto takve radnje. Negodovanje !to se tu iskazuje, odobravanje kojim se tu nagrac::tuje, katkada upuceni j otvorenoj sceni: oni se posve razlikuju od necujnog iii ma kako temperamentnog zauzimanja stanovi!ta prema citavoj literaturi. Jer tek vidjedi zbilja na pozornici ono sto foli vidjeti, ili takoc::ter ono sto ne zeli vidjeti, gledalac se obicno navodi na stanoviste sto znatno nadilazi odluku pukog suda prema ukusu. Nije stoga takoder nevazno sto se u svakom kazalistu nalazi upravo skup sposobnih da glasaju, dok se pred knjigom, u pravilu, uvijek nalazi samo jedan jedini citalac. Na vrlo se zanimljiv nacin ta odluka u Brechta pretvara u glavnu tocku, i to upravo tako sto se uvelike oslobada »kulinarskog« suda prema ukusu. I tako sto priprikazane ljude, susrete, radnje ne vrednuje samo »kakvi jesu nego takoder kakvi bi mogli bitic; sto teatarska gradnja nekog covjeka »ne polazi od njega, nego prema njemu«. U tu se svrhu odluka pokazuje u Brechta tako ostro i smisljeno, u rdiji i voc::tenju radnje, da se svaki put mora protezati dalje od kazalisne veceri. I to na aktivirano-poucen nacin, ticuci se zivota kojim valja bolje rukovati, tieuci se, dakle, doista stvari sto u smjelijem znacenju rijeci trebaju doci. To, prvo, jer se gledalac vise ne u!ivljava u igru naprosto. On ostaje budnih cula, i premjesta se u radnju i njezine izvodace, dok se istodobno s njima jednako tako suceljuje. Tako je ispravan jedino »Stav promatranja puseci« (opaska uz Prosjacku operu), ne stav progonjena covjeka koji svoje osjecaje iskaljuje nasladujuCi se, umjesto da se pozabavi mislima i njih sa zadovoljstvom, radujuci se izucava. Zabavljanja igrom mora biti, vise nego ikada, zivotinjska je ozbiljnost tu pogrefoija nego igdje, stovise, »kazaliste mora moci da ostane neeim. suvisnim« (Brecht, Kleines Organon fiir das Theater § 3), ali od uzitka Ito ga je imao gledalac se ne treba rastopiti, nego od njega biva poducenim i aktivnim. Drugo, sam se glumac nikada ne stapa potpuno s likom i njegovim postupanjem Ito ih oponala. »On uvijek ostaje pokazivacem, ne samim umije!a480

it'

'ii,'

f,

~J

it

~r J ';!;

!•) ,;

.,

l 'J

w

.t.1

nim«, on stoji pokraj lika iz komada, cak kao njegov kriticar ili hvalitelj, i njegovc krctnjc nisu krctnje neposrednog afekta, nego posrcdno oznucuju afekte nekoga drugog. Posredstvom takvog vise epskog nego dinamickog igranja teatra predstavu trcbu .. ~ oslobodena svih ekshibicija glumackih dusa iii tuk.01.v11nc tcaturske krvi - dobiti ne manje, nego vise 1.ivol11ostl, topline, uvjerljivosti. Pa Brecht, prema tome, upntvu Alo se tice djelovanja stila epskog mima na puhlik.u, lstlce: •Nije tako - ma koliko se bilo tu i tumo i:l'.11mdlo - da epski teatar, koji uostalom - kau Alo sc tnkudcr tu i tamo iznosi - nije, mozda, naproslo llCUl'llllUtlllkl teatar, grmi bojnim poklikom: gdje jc ra:r.u111 ·~ tu je emocija (osjecaji). On se ni na koji nacin nc odrlce cmoclja. Pogotovu ne osjecaja pravednosti, td11Jc /,U 1ilohudom, pravedna gnjeva: Oll Se njih odricc tuko 11111(11 du !IC Cllk ne uzda ni u njihovo postojanje, ncgu ih k.uliu pujacuti ili stvoriti. ,Kriticki stav' kojemu nastoji prlvestl svoju publiku ne moze za nj biti nikada dovolj110 11tr1111tvenim« (Brecht, Theaterarbeit, 1952, str. 254). All postajanju glumca objektivnim odgovara 0110 umjetnicko sredstvo objektivnog isticanja nekc scene u cjellni koje Brecht naziva preinacenjem. To znaci: »Odredenu bi zbivanja komada trebalo - natpisima, k.ull111una lumova i glazbe i nacinom igre glumaca - k.uo u 11ebl zatvorene scene istaknuti (preinaciti) od svakodnevnoga, po sebi razumljivoga, ocekivanoga« (Brecht, StUcke VI, 1957, str. 221). Ucinak tada treba bill tuj du nastupa udivljenje, dakle ona zateeenost kod znanostl, tuc::tcnje kod filozofije, cime prestaje prihvacanjc poj11ve bcz razmisljanja, takoc'.ter igranih pojava, a navlre postavljanje pitanja, ponasanje htijenja spoznajc. •Savjct lzvodacac koji se razumiju u efekt preinacenja glasl, prema tomu, u jednom Brechtovu pouenom kumadu (baA s ~uc.1e­ njem kao pocetkom razmiSljanja): Vidjeli ste obicno, koje se neprestance pojavljuje. Ali mi vas molimo: Sto nije eudno, smatrajte zacudniml Sto je uobicajeno, smatrajte neobjdnjiviml 481

I'

hi..

~

........_________________________________________ Sto je tu obicno, vas treba iznenaditi. Sto je pravilom, prepoznajte kao zloupotrebu, A gdje ste prepoznali zloupotrebu, Uklonite nedacu! Epilog uz »Izuzetak i pravilo« I za razliku od literature bez posljedica, preinaka poziva osobito zestoko na zamiSljenost s anticipirajucim posljedicama. Buduci da se nesto sto se dugo nije mijenjalo lako pricinja nepromjenljivim, preinacenje zivota odslikanog u kazalistu dogada se, dakle, napokon zato »da bi se procesima na koje se moze drustveno utjecati oduzeo peeat prisnoga koji ih danas cuva od napada« (Kleines Organon fiir das Theater, § 43). Time je pak, trece i posljednje, postignuto glavno htijenje te rezije: naime kazaliste kao proku5avanje primjera. Stavove i procese poslije toga valja prooblikovati i, s obzirom na glumivost, prokusati valjaju Ii za mijenjanje fivota iii ne. Tako se moze reci: Brechtov teatar namjerava biti nekom vrstom variranih pokusaja uspostave izravna ponasanja. Ili, sto znaci isto: biti laboratorijem ispravne teorije-prakse u malome, u obliku igranja, tako reci u slueaju pozornice koji se eksperimentirajuci podmece ozbiljnom slueaju. Kao pokus da se in re, pa ipak ante rem, to znaci, bez realnih posljedica promasaja neke, tako reci, neprokusane zamisli (usp. poucni komad »Poduzeta mjera«), i s pedagogikom, dramatski pokafa posljedice takva proma5aja. I moguce se alternative prikazuju ovako prokusavajuci, s koncem svake od tih alternativa iznijetim na pozornici (usp. protuslovne poucne komade »Potvrdilac«, »Nijekalac«). Sliean se duktus pokazuje ne na zadnjem mjestu u Brech· tovoj zreloj drami o Galileju, gdje se hoce rascistiti pi· tanje je Ii Galilejev samoopoziv za volju glavnog djela, koje tek valja napisati, ispravan. Svim time tezi se »paralelnoj dramatici«, na konstruirano zaostrenim, cesto takoder pojednostavnjenim primjerima i odlukama. I, brehtovsko je, sto se tice informacije sto treba uslijediti, sve vise, sve mudrije odbacivalo apstraktnost. Nigdje se nece naci pojednostavnjenje u onom dolsta strasnom liku sto se naziva shematizmom jer je sebi do482

~

stupno podrucje s pet-sest formula iii hura-zakljueaka naucio vec .napamet; zbog cega i mrzi brehtovsko. Brech· tov teatar tra!i nacin radnje u kojem se krije i vodi jedino komunisticka smisljenost djelanja, dakle ona koju valja neprestance svjeze prokusavati, u svrhu !eljene proizvodnje zbilja korisnoga i njegova uma. JoJ o prokuJavanju -

koji primjer valja tratiti

Nema sumnje, neobicno je da komadi uce, kad se sami tek uce. Da se ljude u njima i njihovc postupke pitajuci-istrafajuci obrce i takoder prcobrcc. Pa ipak se u svim dramama vec pojavljuje otvorcna forma, gdje se neki covjek, neko stanje pokazuju uprnvo u njihovoj trajueoj proturjecnosti. Jedino gdjc ncki glavni Ilk kao karakter iii kao socijalna funkcija - djeluje jednoznacno-neizbjefoo, ondje takvih varijubilnosti nema. Othellova se ljubomora ne koleba i ne da se zamisliti drugacijom, redomice u svim svojim posljcdicama i situacijama; isto se tako malo kolebaju Antigonin matrijarhatski tradicionalan i nepokolebani •pijetet•, Kreontov »dr!avni rezon«, postavsi drustveno pobjedonosnim. Konflikti su tu neizbjefoi, eksperiment nekog moglo-je-biti-drugacije, moglo-se-djelovati-drugacije, moglo·se-svr5iti-drugacije bio bi eak i u pukim nagovjestajima interpretacije i njezine rezije groteskan. Ali nema Ii u velikom nizu drama visestranih priroda i takvih pred kojima je vise mogucih putova? Nema Ii Hamleta iii, u mnogo manjem, beznaeajnijem, zigosanom alternativnom bicu, - Fiescova monologa sto se koleba izmedu republike i monarhije? Nije Ii vazda bilo drama s vise mogucih verzija, vrednovanja njihova toka, ishoda? - Goetheove »Stelle«, Tassa u usporedbi s Pra·l'assom? •Stellu« je Goethe 1776. zakljucio pomirljivo, 1805. tragicno, »Tasso« je u praverziji pokazivao prozaika Antonija nijecno, ceznutljiva pjesnika potvrdno, u drugoj pak verziji to biva gotovo obratno. Do sada, uostalom, i nije bilo dramatike - a ponajmanje vellcajno izoblikovane - s nekim vlastitim odnosom teorija· 483

11

it

·~

t -praksa, pogotovu s dramom kao nekim teeajem sto sebe sveudilj ispravlja (prekida u prizorima). Ali eak i neizmjenljive drame: ako nisu bile prokusavanja - koji to primjer valja traziti, ipak su bile primjerima puta dovedenog do kraja, dobrog iii loseg, sto ga valja traziti iii izbjegavati, s devizom koju su preporucale: exempla docent. To nadasve ondje gdje je kazaliste nadareno da bude moralnim zavodom, polafuci na to svoje pravo ucilista iii ne. StoviSe, dogada se ono neoeekivano, da Brecht hoce biti daleko manje moralno-pedagoski od, recimo, Schillera. Upravo pisac poucnih komada i skolskih opera odbija, kao dobronamjerni materijalist, teatar koji bi samo moralizirao i tako uopce ne bi bio to: »On se niposto ne bi mogao podici na visu razinu pretvarajuci ga primjerice u neko trziste morala; prije bi tada morao pripaziti da se upravo ne snizi, sto bi se dogodilo smjesta Cim moralno ne bi cinio zabavnim, i to zabavnim za osjetila - cime, uostalom, moralno moze samo dobiti«. (Kleines Organon, § 3). To otklanjanje naravoueenija i uvodnika, kiea »ocigledne reklame« na pozornici ipak nije omelo stari Brechtov program: program teatra koji oblikuje svijest, skoluje za odluku. Tako taj program hoce »teatar toliko pribliziti ucilistima i nakladama koliko mu je god moguce«. Teatar koji je, kao sto se po sebi razumije, znalacko zabaviste ciji se utjecaj siri posredstvom pjesnistva, ne posredstvom uvodnika i hura-konformizma. Upravo potonjemu uopce i nije potrebno prokusavanje primjera, jer on ionako vec sve zna i jer rijec primjer prevodi rijecju odlikas. Umjesto toga misli se moralni zavod s usreCivanjem, pri cemu je dubina postignutih razja§njenja i impulsa obicno upravno razmjerna s dubinom ufitka. Ovdje bi se moglo s razlogom upozoriti upravo na osjetilno najz~bavniji vid teatra, operu: njezina progresivna remek-djela, poput »Carobne frule«, »Figarova pira«, prufaju u najplemenitijem ufitku istodobno i humanu sliku folje sto ponajviSe aktivira. I kao sto sredstva, tako i sadrfaj pouke (medicina i uputa) sto ih posreduje progresivni teatar pripadaju radosti; buduci takvim, on u igri djeluje kao teatar sto se proizvodi

484

f

~ borbom iii sto proizveden svijetli prema naprijed. »Tako je izbor stanovista drugi glavni dio kazali8ne umjetnosti, i ono se mora izabrati izvan teatra. Kao i preuredenje prirode, tako je i preurec1enje drustva cin osloboc1enja, i radosti su oslobodenja one sto bi ih trebao posredovati teatar jednog znanstvenog doba« (Kleines Organon, § 56). Toliko ovdje o kazalistu, ako se pojavljuje kao kuca odlucujuCih radnja o kojima sc i izmec1u kojih odlueuje. Cim se igra prokusavanjc primjera, cilj je jasno vidljiv, ali da bi ga postigla, pozornica se kao eksperimentalna (kao pozornica za prctprcdstave) otarasuje propisanih ponasanja.

Citanje, govorna mimika i scena · Gore smo rekli da je sve prave komadc holje gledati nego citati. Jer se pred binom mofo odlul:ivati daleko manje prema ukusu, daleko vise zajcdnicki ncgoli pred knjigom. Ali u slueajevima vrijednim :!aljenja ipak se pokazuje zamislivim da je igrani komad isto tako dobro, eak bolje citati negoli gledati. Naime tada kad se glumci postavljaju ispred uloge, kad jc, recimo, za vidjeti i cuti »intrigant« XY umjesto Jaga. Jos je tugaljivije kad neki star iskoristava kao izliku stihove kako bi jos jednom otjelovio svoju, ah, tako osobnu pojavu i govornu maniru. Tome se pridrufuje, i kod ponekih sirokopoteznih izvedbi, da se zbog takozvanog temperamenta iii takoc1er zbog nedostatka vremena na bini govori, u pravilu, daleko prebrzo, prije svega kad treba otaljati stihove iii umjetnicki vrijedne odlomke. Koliko Ii se dragocjenoga gubi pri tom odmatanju klupka, kako Ii se lose pretvara u trku s preponama ono sto pri citanju bez farbe bijase krajolikom koji se otvara sve bogatije. Ali kazaliSte se ipak mora neprestance dokazivati kao plus naprama Citanju, ma kako zivahno da je uho i oko uzivalo vec pri lektiri. I ono mora tako jako biti plusom da se eak i najbolje napisana drama za citanje odnosi prema izvedenoj kao sjene iz Odiseje Ito sile za krvi kako bi se uzmogle izjasniti. Ta ipak

485

\I'

.,.....____________________________________ ~ ,1···".:·,,.• ·•

su rijetke i nikada zanatski valjane drame sto su ljepse neizvedene, ma kako sama izvedba budne zanatski valjana. To su, u najboljem slueaju, lirizmi i raspredanja cijim radnjama redomice nedostaju oblikovanja cvori§ta, nastup, odstup, nabijena atmosfera, tako reci plemenita, ne samo silerska nego i sekspirska kolportaZa onoga sto sili na binu. Nema svijeta u drami bez vidna mjesta za figure i naizmjenicne scene, sto ga isticu glumci, nadasve reZiseri. Pa i velika liriL, ukoliko je ima u radnji, dakle u drami, tek se na sceni odslikava na gibanje raspolozenja iii refleksije, ukratko, na dramu u introvertiranom liku, kojoj pripada. Upravo stoga je - a ne, kao sto se tu po sebi razumije, zbog unutrdnjeg svijeta citana stiha, kao bijega od teatra Brechtova recenica tako znaeajno-istinita:

0 vecernjoj pustari napisao nam je Elizabetanac stihove sto ih ne postifo nijedan majstor rasvjete, ni sama pustaral

~

' ,,,

'. ;·I"

~ii ',\,

,,:~.·

Flt· '.

'··r·.

''

I'

i recenica je istinita, majstor rasvjete ne posti!e stihove, jer je Elizabetanceva vecernja pustara poetski dotjerana do svojeg najistinskijeg bica, ali unutar teatra, unutar scena iz Leara, iz Macbetha, za koje je Shakespeare napisao sve te stihove. Postizanje, nadmdivanje, otvaranje vecernje pustare posredstvom velikog pjesniStva nesumnjivo se dogac:1a nasiljem kljuca takva pjesniStva natl prirodom (usp. str. 249), ali teatar upravo pokazuje spjevanu pustaru kao tie na kojem se samo napokon prikazuje vlastiti komad sto ga je napisalo to pjesnistvo. Ne na posljednjem mjestu tek ovako savdeni teatar realizira takoder znaeajnu pauzu sto se u drami ne bi rado nasla samo izmedu redaka nego i izmec:1u rijeci, receµica i izmedu nastupa. U takvim pauzama onda nadasve prebiva osluskivanje, kucanje, pozornost za dozive iz daljine, nesto ocekujuce, skupa s odvijanjem iii dovodenjem u red znaeajnih navada. Joi i predivni stavak truba u Verdijevu Othellu, sto najavljuje dufdevo poslanstvo, potjece, s ovu iii onu stranu opere, 486

'i/1"

"

iz forme imanentne Shakespeareovoj pauzi. Tako je tea· tar, za razliku od knjige u kojoj jc napisan, osjetilna dof.ivljajna zbilja, u kojoj se javno cuje netuveno, u njoj ono zabitno za dozivljajnu zbilju biva plastieno javnim, u njoj ono spjevano-zgusnuto, potpuno-gotovo zbilja nastupa, kao da je od .kirvi i mesa. I svakl put jc to mimika, posredstvom koje se pjesnistvo odslikava na razlnu teatra; to je govorna mimika plus mimika gestusa plus mimika aure scenerije sto ju je stvorlo sccnograf. Okvir pozornice tu je poput prozora s kojc~ 11e svljet mijenja, vidi i cuje do prepoznatljivosti. Tako .le kuzaliste institucija jedne nove, viSe nigdje ncposrcdne dot.ivljajne zbilje, stavljene u slobodu posrcdstvom drumskog pjesniStva sto se odnosi na nju. Pri tomu sve ovisi o tonu koji sc duo ulo:r.l. Atovlle, mote se reci da je igrani eovjek zvucnu flgura, kao takav on je roc:1en za pozornicu. Na pocctku 1110,ll, dakle, oblik govora, to znaci, teska umjctnost Alo modullra, modelira izgovor. Temeljni ton nu koJt'm poclva ta govorna mimika (izvrstan izraz sto potjcce od Schlclermachera, k tomu propovjednika i filozofu) nljc pak mo!da dan s apstraktnim obrisom nckc figure, cak kli· seom sto se oblikovao iz njega. Istim1kl tomeljni ton proistjece jedino iz nagnuca, vezanostl l sllkc cllju figure, dakle iz mogucnosti da djeluje, da budc, Ito sc ot· vorila uslijed njezina karaktera skupu s njczlnlm okol· nostima. To ne znaci karakter u statillkorn 1mlslu ukopanoga, uklesanoga, nego karaktcr tu znacl odrcc:1enje za djelovanje sto Se treba tek obJikovutl. Jedlno SC U tom smjeru vjerodostojno ozivotvorujc drnmatska ZVU· cna figura, ona se varira samo polazccl od dcstlnaclje. Kao primjer navodi veliki reziscr Stanlslavskl Hamleta, rekavsi da se u Hamletu otkriva, rcclmo, zadata: hocu osvetiti svojeg oca. Ali da sc mok otkriti l vila zadaca: hocu saznati tajne bitka. I da sc mote otkriti jos visa zadaca: hoeu spasiti eovjefanstvo (usp. Trepte, Leben und Werk Stanislawskijs, str. 78. i dalje). Rezija Stanislavskoga razvija Hamletovu figuru, skupa sa svim unutra5njim preprekama, prema toj potonjoj »temeljnoj formuli«. Tezi je, dakako, namjeravani duktus 487

11:-..•.

,.....___________________________________ , ., ~l

':\

u govomoj mimici cim joj je zbog izvjesne apstraktne, dapace neistinite patetike visina vec tradicionalno odrectena. Tako je, sto se tice Schillera, jos uvijek problem kako postici da se Schillerovi stihovi govore takoder hladno, takocter potpuno nesonorno; tako je s mimikom pjevanja i niSta manje orkestra sto se tice Wagnera. 2ilavo uvrijezeni ton dvorskog teatra, njegov patnicki iii gromki patos zagonetno je tesko slomiti eak i pri govorenju Wallensteina. Isto se tako tesko dade (premda se to u novom Bayreuthu pokusalo, cini se, ne bez srece) barok barsunastih heroina, pa barok Siegesallee udaljiti od izgovora Prstena Nibelunga. Te zastarine zacijelo vuku dio porijekla iz originalnog Schillera i Wagnera: porijeklo iz jedne retorike u advise jednakoj, dakle cesto samo nasilno odrfanoj visini glasa. Ali isto tako u strogo logicnoj snazi Schillerova jezika, u strogo kontrapunktskoj snazi Wagnerova izraza le!i protutefa; pa restitutio Schillera i Wagnera znaci predstavljati kod Schillera piano zamiSljenoga koje se u njega dade govoriti, kod Wagnera bel canto beskrajnih melodija koji se u njega dade pjevati. Kod Richarda Wagnera, koji je sav u prejakoj grmljavini vise rodom, viSe pod utjecajem svojeg vremena, slueaj je restitutio in integrum, tako reci, dospjeliji: provediva je ona ponajprije polazeci od mimike pjevanja i prosirujuCj to na citavu gradnju. To je vafoijom zadaca postici da izvedba Wagnera, polazeci tocno s te strane, napokon postane primjerena cvjetajucemu i ostromu, snafoomu i silovito dubokomu djela. Mimika gestusa skupa sa scenerijom, ne viSe sparusena i ufogla, ne viSe s jekom gromova, zveketom maceva i zapljuskivanjem valova, slijedit ce tada ne zapinjuci. Sama pak mimika gestusa, ona rijecima posredovanu dramsku radnju uspostavlja na tijelima glumaca, ali, tako reci, i na tijelu stvari stavljenih u scenu. Scena moze biti oskudna, kao u Brechta, kao u svakidasnjem i starospanjolskom kazaliStu, ona mofo biti raskofaa, kao u nekim dobrlm primjerima nekadasnjeg Meiningera i u opremama Maxa Reinhardta, mofo prije svega pustiti da se samo pje-

488

¥''.~

'r.'

~v 1~:, •..J)'

~ii ~

tl ) '1'.I'

:~

snistvo poput aure siri i talozi na slici bine, kao u umjetnosti Stanislavskoga. 0 kojcmu je s pravom receno da je posjedovao kljuceve svih vrata i stanova, da je, stovise, umio s jednakom domacinskom vlascu upravljati u Ibsenovoj sobi doktora Stockmanna, u jazbini Dna*, u golemim oc:!ajama cara Bcrcndija. U bliskom srodstvu s mimikom gestusa nastajl' tako spomenuta mimika aure same scenerije sto jc stvaru scenograf. Calderonova, eak Shakespeareova hina nc§to tako, doduse, nije prakticirala, ali uza svu §krtost, naznaeujuci neku spilju, neku Silmu, neku sjajnu dvornnu pukim natpisima, niposto nije izostajao kao nu1.nl rckvizit ma<:: i ljestve od ufeta, i: alegorijska slika hint" postajc prosirenjem tih rekvizita, tako reci njihovi111 otisJ<0m i izrazom u prostoru. Ponesto zao§trcno, 1111 ne manje protegnuto i na aurinsko, suradnik St1111isluvskoga Nemirovic-Dancenko izrafava tu mimiku i.tt•stusa skupa sa scenerijom ovako: »Neku se insccnaclJu mof.e nazvati dobrom samo tada kad se mofe pustltl da sc lzvedba od bilo kojeg trenutka dalje nastavi he7. rljccl, a gledalac ipak razumije sto se dogada na sccnl.« Ulstinu su kod Calderona bodez u nekoj drami ljuhomorc, kod Shakespearea ljestve od uzeta u nekoj Jjuhavnoj drami, naprosto mimicki. $toviSe, bodez jc kod Calderona ljubomorom samom u njezinu izvanjskom llku, a jutarnja svjetlost izmec1u slavuja i seve kod Shakespearea nije vise vanjska, nego je vanjstinom ljubavl Romco-Julija i njezine smrti. Nesto takvo cak i kao potenclrano ne odvraca od same radnje, nego auru stvari postalu homogenom skrece u radnju, ukoliko, kao sto Shakespeare daje svojem Hamletu da kafe glumcima, •istodobno valja razmisliti o nekoj nufooj tocki komada«. Kao sto se po sebi razumije, govoreni jezik, dodusc, ostaje alfa i omega i pri ma kako uspjeloj mimici gestusa i njezinoj sceneriji. Tako da se neka pantomima, recimo, ne osamostaljuje iii mozda tek izbija u prvi plan, nego i najuspjelija pantomimika slU.Zi u smislu Nemi-

* Misli se drama Gorkoga »Na dnu«

(op. prev.)

489

ii'

ti.

1

.-ii......----------------~-

roviea-Daneenka spjevanom djelu. Ali gledajuci sa strane mimike, teatar je na ponajbolji nacin plastikom pjesnistva, i to takvom da joj ni najjaea pokretnost, iduci prema mimici, ne dokida plasticnost.

. f'

lluzija, iskreni pricin, moralni zavod Staro je pitanje na sto i s kojom svrhom uistinu podize pozornica. Ona radi sminkom, pa i inace pretefno sredstvima i svjetlima sto smisljeno zavaravaju. Pozornica je stoga pricin viSe od ikoje druge vrste umjetnosti, i to upravo stoga sto pusta da taj pricin, usprkos okviru koji ga odvaja, bude dozivljajno zbiljski. To, doduse, daje teatru istodobno i ocaravajucu i iluzionisticku moc, ali potcrtava pricin tako jako kao ni u jedne jedine ciste umjetnosti. StoviSe, scenski pricin moze za nenakloni pogled - a nalazio ga je on cdce, ne samo medu licemjerima - stajati blize krajnje neplemenitoj varki vostane figure negoli pricinu neke slike sto otmjeno isijava i ni u cemu nije dozivljen zbiljski. K tomu dolazi ono, tako reci, samoprijetv.:>rno u junaka ili takoder mucenika kazalista. Pojam komedijant, prenesen na realnu prijetvornost, potjece odatle. Ali razlika izmedu moralnog pricina i teatarskog lefala je na dlanu, dakako, vec i tada kad gluma jos nije bila •castan zanat«. Komedijant hini, dok se glumac preobrafava, ili bolje, ulogu koju igra cini tjelesno prepoznatljivom. I, buduci da se pozornica, zahvaljujuci tomu Uo igra pjesniStvo, pokazuje i namjesnikom onoga u njemu sto se ne dozivljuje zhiljski, to i opet doista otpada svaka veza s vostanom figurom iii takoder s takozvanim zivim slikama, uopce s opsjenarstvom. Pa ipak, onda na razini sto je postala primjerenom ostaje pitanje: nije li teatar, ako ne opsjena, a ono ipak nista drugo do iluzija? U gradansko-estetickoj upotrebi taj pojam, doduse, ne sadrfava niSta omalovafavajuce, all se on i pored toga ipak odnosi na nekakvo ndto koje nije izvanjsko realno, koje kao puki, premda, tako reel, posteni pricin nema niSta zajednicko s bilo kojim pred-videnjem. Na

1,

))

~:·,,

1f

ti

lf

~i '1, ·.·~\

490

taj se nacin iluzija protegnula na sve umjetnosti, i na takozvane ciste, polazeci, uostalom, vazda od teatarskog pricina. E. v. Hartmann, recimo, u svojoj tri cetvrt purgarski-trivijalnoj, cetvrt ·rezimirajucoj •Filozofiji lijepoga«, statuira iluziju kao karakter umjctnosti uopce i definira je kao »subjektivni korelat objektlvno estetskog pricina«. Ali onda uopcc ni!lta nu tom pricinu ne djeluje realno; nesto se takvo poslijc Kant-Schlllerove definicije lijepoga: kao slobodc m.l reulne pojave, u gotovo svih esteticara koji polazc od toga smutra dokazanim. Pojava, takoder, biva kao svrhovilu lijepom tek »cim se oslobodi realnosti sto ju je lzuzvala i time takoder realnosti svrhe kojoj sluzi, I uzvlNI 1Je do cista estetskog pricina« (E. v. Hartmann, Phlloiiophle des Schonen, 1887, s. 174). lpak, tu stvar zudjclo slijedi u stopu iznenedenje, ne kod E. v. Hartmu1111u, all svakako kod Schillera, najboljega kanlovrn u eiiteticl. Jer ako sloboda od realnosti svrhe zbilju treha bit! objektivnim korelatom subjektivne iluzijc, onda teatarski pricin uopce nije iluzija, stoviSe, on Jc to ponajmanje, kao sto ce se odmah vidjeti. Iako ga i sum Schiller naziva •blagotvornom iluzijom«, ipak upravo to blagotvorno, koje je tu naglaseno, jednom za svagda odlucno dokida njegov karakter iluzije. Spis •Kazaliste promatrano kao moralni zavod« u tom smlslu kaze: •Mi bivamo ponovo vraceni samima scbi, budi se nas osjecaj, ljekovite strasti potresaju nafo zadrljcmalu prirodu i tjeraju krv u svjezim talasima•; - item, upravo tobofnja puka iluzija stavlja u realnost, osvjefoje je i sama upucuje na jos jacu, koja se dade rasputati. Navedeni Schillerov izljev ozivljuje njegov rani spis jednim programom kazaliSta tako malo vezanim uz iluziju, kazaliste se promatra upravo kao moralni zavod, pa tako niposto oslobodeno realnosti. Ako je ,pak i ukoliko je kazaliste takvim zavodom, onda je s njim nespojiv svaki iluzionisticki karakter; jer nema iluzije §to bi aktivirala realizirajucu volju i volju za realnost. Jednoj budoaziji sto je od odvojene zbilje potpuno otrgnula umjetnost i ideal, daleko nadisavsi Kanta, morao je zasigurno odgovarati i teatar kao iluzija. Istina je pak:

491 J;;.

"' ' ''

j,

y~ .~

-.-.!II....------------~--------~~-------------umjetnost bi kao iluzija bila i ostala na citavom potezu laf, uzeta i u moralnom i u izvanmoralnom smislu. To znaci, kako u namjeri da zavara, tako i glede nemogucnosti sto se u takvoj umjetnosti odvijaju. Postojeci pricin tea·tra nije, naprotiv, nigdje iluzionisticki, nego je naprosto iskren, takoder kad je pricin »na prod11Znoj crti postaloga, u njegovu oblikovano-primjerenijem izrafaju« (usp. str. 249). Njegova igra ne kvijesticira, moze, naprotiv, utjecati na volju ovoga svijeta, u okviru njegovih realnih mogucnosti - kao paradigmatski zavod. Kod njega se pak, da bi bio djelotvoran, ne smije zaboraviti lijepi pricin. Pozornica, doduse, nije iluzionisticka, ali na njezinu grbu nema ni podignutog kaziprsta. Gdje se on pojavljivao, bijase na djelu mnogo gradansko-puritanske mrfaje prema umjetnosti, u najmanju ruku tudenja od umjetnosti. Nerijetko su, na falost, to tudenje aktivirali socijalisti, upravo kao da kazaliste nije zabava, nego nedjeljna skola (s nicim do nevaljanaca i odlikasa). Gore je prikazano kako je na odustajanje od kaza!Bta kao dresiranja pozivao upravo Brecht, isti autor koji je prvi, umjesto kulinarske, slavio binu sto oblikuje svijest. Ali u Brechta teatar nije trebao biti nenasminkanim moralnim zavodom i niposto nije smio biti nametljiv. Naprotiv: moral i tu teee kroz zabavu, kao »najplemenitiju funkciju koju smo na§li za ,teatar'«. Gottschedovsko skolnistvo u njemackom oblicju moralnog zavoda ne izumire, medutim, tako lako; pa se tolerantnost za svjetlost u sreci mora svaki put nanovo izmoliti. Pa se Goethe u clanku »Njemacko kazaliSte« mora ovako izjasniti o lijepo-veselom pricinu: »Iz sirovih, ali ipak slabih pocetaka gotovo nalik igri s lutkama njemacko bi se kazaliste bilo malo-pomalo kroz razne epohe mozda probilo do snafnoga i pravoga, da je u jufaoj Njemackoj, gdje je ono zapravo kod kuce, nastao miran napredak i razvitak; medutim, prvi se korak, ne za njegovo poboljsanje, nego za takozvani popravak, dogodio u sjevernoj Njemackoj posredstvom ljudi bez dtiha i nesposobnih za bilo kakvu produkciju.« Pa nakon sto ce iznijeti ovako rezervira1

\•, J'

~·

~'• ~

~· ~~

'·

ni sud o Gottschedovoj reformi, nakon sto ce cak morati da proventilira hamburski spor za i protiv toga da svecenik smije posjecivati kazaliStc, Goethe ne bez sjecanja na naslov Schillerova mladcnuckog rada nastavlja: »Taj spor, sto SU ga obje stranc vodilc vrio zustro, prisilio je, na falost, prijateljc p01:ornicc da tu ustanovu posvecenu zapravo samo visoj osjctilnosti prikazuju kao moralni zavod ... Sarni pisci, dobri, ccstiti ljudi iz gradanskog stalefa, to su otrpjeli i po~cli s njcmackom valjanoscu i kako najbolje znaju ruditi nu tom cilju, ne primijetivsi da naskroz nastavljaju Gottschedovu osrednjost.« U skladu s tim ostrim plt·doujcom, Goethe je eak htio i to da se cuvena Aristotl'lovu kutarza ne odnosi na gledaoce, i ne premjesta u njih, ncgo na osobe drame. Nema sumnje da uza svc lo u Gocthea ne djeluje samo aristokratska reakcija pm! iv opcc probitacnosti njemackog gradanskog prosvjctitcljstvn nego i odvratnost prema sekulariziranum hogornoljstvu sto se vjesalo eak i o moralni zavod, napokun Jedan minus·teatar. Item, Apolon bez muza, Mint·rvu bez Epikura pristaju k materijalizmu u umjetnosti .Jo~ daleko losije nego sto SU pristajali k njezinu idcalizmu. Sto je pak sa svojim moralnim zavodom mislio Schiller, bijase umjesto Gottschedove ucmalosti cvatuCi.m teatrom i tek po tomu moralnim probitkom, bijasc scenom i tek po tomu tribunalom. Tek tada kad jc svcudilj bogatstvom scene, kazaliSte moZe sluZiti moralu, kao sto se cesto dogadalo u umjetnosti upravo jer je bila vrhunska. Izolirano ispunjenje toga nalazi se u sceni Hamleta kada predstava prisiljava kraljevskog ubojicu da se raskrinka; socijalnorevolucionarni moralni zavod nalazi se u •Spletki i ljubavi«, u »Wilhelmu Tellu«, u »Egmontu«, sav je prozet brutovskom glazbom u »Fideliju«. I taj moralni zavod nije samo tribunal, jer povrh slike poroka na pozornici, kojemu se sudi, eak i povrh nje kada trijumfira, zbog cega upravo i izaziva zgrafanje, pojavljuju se putovi spasa, u najmanju ruku znaci njihove svjetlosti. Njemacka klasika u cjelini bijase pokusajem da se iz klasno raskomadanog drustva razvije citav, neraskomadani eovjek. Taj pokufaj - graden jedino na

492 493

.....

l~'

,....._________ vjeri u estetski odgoj - bijase, razumije se, apstraktan, ali je ipak stavljao na binu isto tako i slike-vodilje nesumnjivo vrijedne pafaje. Medu njima su pak i takve da tek danas nalaze svoju pravu zadacu, posve bez apstraktnosti ili eak preganutljive bijede oko sebe. Iskreni je, dakle, pricin bine ponajmanje, kao i iluzija, odrijesen od realnosti svrhe; on je, naprotiv, njezinim promicanjem posredstvom zabavljastva.

~~------~----------~ !·,;

je samo ono po sebi razumljivo da je svaki teatar teatrom svojeg vremena i niti nekim vjernim maskenbalom niti zabavom pedantnih filologa. Stoga scena treba za svoje osvjefenje, doduse, posvuda nov i u sebe novo ugradeni izgled, ali takav da nigdjc ne otprhne aroma vremena spjeva i njegove scenskc slike. Jer upravo su novom opredjeljenju, cini se, potrcbne osobe i raci.nje na mjestu njihove ideologije dane spjevom, ako inace trebaju nositi mrfaju i ljubav, sljam I uzor predmeta sto ga je prikazao pjesnik. Slika pozurnice prema kojoj je komponirao autor ne smije se, dakle, odbaciti, nego se mora izmijeniti do prepoznatljivosti, rccimo, do prepoznatljivosti klasnih sukoba sto se nn nJoj zbivaju, tek sada dozrelih da se izreknu. Tck tnda sc teatar ne stilizira da bude aktualnim, nego zbiljski aktualizira, i to jednako u slid scene kao i jos mnogo toenije u osvjezenoj rasvjeti, modeliranju sce11skog teksta. Tu pored odavna poznatog precrtavanja postoji eak i prerada nekog komada, ukoliko je po njcmu na vise mjesta pala prdina ili je moZda nedozreo i nedovr§en, i ukoliko je - kao conditio sine qua non - preradivac ili dopunjivac s autorom srodan i na ravnoj nozi. Tako Karl Kraus nije samo Offenbachove tekstove nego i citavi dijamant njegove muzike spasio iz raskravljenosti u koju su zapali. Tako je Brecht Lenzova •Mdtra dvora« revidirao kao ljudsku biljku sto iz feudalne bijede osamnaestog stoljeea raste dalje u kapitalisticku dvadesetoga. Ali stvar biva i tu prekarnom cim drski reziseri, sakati autori ili bijedni epigoni hoce staro iskoristiti kao staku ili nadomjestak produkcije. Epigonski dopunjivaci (model: zavrsetak Schillerova •Demetrija«) Ono SU U knjifovnosti sto U necemu pod imenom arhi· tekture bijahu u proslom stoljecu ufasni restaurateri gradina i dvoraca. Dopunjivaci su se poput ovih potonjih prorijedili, ali poduzetni reziseri svejedno neprestance prenose u dramski tekst neizrecivu aktualizacl· ju na temelju njegova vulgarnopolitickog •poimanja«. Sve sa svrhom da se neka tendencija - bila ma kako pohvalna - ucini vidljivom izvan ogledala djela umjesto u njemu. Ne treba - pri hvale krajnje nevrljed·

Latno i pravo aktualiziranje Dobri se komadi vraeaju izvodeni, ali nikada kao isti. Za svako se novo pokoljenje mora stoga nanovo inscenirati, i to vise puta. Promjena izvedbe biva osobito Ostrom kada mjesta u parketu pocne zauzimati neka druga klasa. Ali ako tada bina i ne ostaje nepromijenjenom, pa tako ni punom starudije, ona isto tako nije ni garderobom o cije se kuke mogu vjesati svagda nove haljine. To ce reci: ljudi i popriSta nekog starog komada ne mogu se potpuno i radikalno »modernizirati«. U svakom slufaju ostaje kostim vremena u kojem se dani komad odigrava. Tomu nimalo ne protuslovi sto je barok svoje anticke junake odijevao a la mode i pustao ih da isto tako agiraju. Jer barok je, doduse, igrao anticke junake, ali niposto anticke drame, nego one sto ih je sam napisao; tako on nije anticke drame iskrivljavao premjestajuCi njihovu gradu u svoje vlastite gradansko-dvorske likove i sukobe. Zbog daleko manje stvaralackog, ali jos promiSljenijeg razloga nose, recimo, Cocteauovi Orfej i Euridika, napisani dvadesetih godina naseg stoljeca, polo-kosulju i rofaate naofale; k tomu i bez ikakva povoda. Pa ipak, nije lako naCi neukusniju besmislicu negoli igrati Hamleta u fraku ili, kao skromniji primjer, staviti prvi cin »Hoffmannovih pricac u par s kromiranom opremom. Ili, takoder, Schillerovim razbojnicima dati da nose proleterska radna odijela a Spiegelbergu masku Trockoga. Sve je to snobistil~ki, u najmanju ruku pretjerani protuudarac ionako vec davno minulom historizirajucem igranju teatra. lspravno 494

495

~

'" .ih N

.-.ii.---------~-------------------,::: noj, naime pretfasistickoj tendenciji sto se u njemu ispoljHa - posebno podsjecati na jednog »Wilhelma Tella«, gdje je Gessler, uz prigusivanje i retus slobodarskih mu.Zeva, bio gurnut u srediSte kao »najzanimljivija« figura. Ili cak podsjeeati na to da je komedija »Mletacki trgovac« morala sluziti kao antisemitski batinaski komad. Jer vulgarnopoliticka aktualizacija vodi i pri ispravnoj tendenciji u polje tude djelu, uz gubitak dane drame. Recimo, kad se »Marija Stuart« stavi u scenu do te mjere promasenu, i izbaci iz svake mjere, da komad viSe ne odaje falosnu igru, nego proslavu Elizabetina trijumfa. Jer da ona treba - zahvaljujuci dramaturskoj novogradnji bez premca - reprezentirati kapitalizam na usponu nasuprot francusko-katolicko-novofeudalnoj Mariji. To historijski, doduse, nije netocno, ali je za tu dramu (posljednji cin) jos gore, prije svega jos izlifaije negoli restauriranje dvoraca prema ukusu osamdesetih godina. Jedino pri figuri u samom spjevu viSeznacnoj, na celu s Hamletom, valja u svakom slueaju opravdati utriranje nekih njezinih crta, do sada katkada previc:tanih; mec:tutim, i te je crte morao osvijetliti Shakespeare, retiserovo je samo da snimku razvije. Samo kao ta vrsta razvijanja i naknadnog dozrijevanja dogac:ta se u teatru obnova, i samo se u tu svrhu remek-djela citiraju na daskama uz, kao i uvijek, sretan raspad njihova »galerijskog tonac, muzejske vrijednosti. I Rikard Treci, ni on ne igra kao da je Hitler, nego danas osmiSljuje jedan dio hitlerovskoga, to jasnije sto viSe posredstvom Shakespearea predstavlja SVOju vlastitu kofo i kofa svojeg vremena. Srodno vrijedi u is tom komadu, harem sto se tice alegorij skoga u spasenju, za Richmonda i lijepu sutrasnjicu oko njega. Takvo prikazivanje mora, dakako, biti rjeCito i niposto povijesnim panoptikumom s »bezvremenskim«, »opce-ljudskim« u sebi. Ali rjecito ovdje znaci: klasicnu dramu valja tako izgovarati i predstavljati da se drami ne naturuje sadafojost, nego da drama ujedno znaci saddnjost. I to na temelju svojih temporarno vazda neiscrpivih konflikata, konfliktnih sadrfaja i rjesenja, dapace: svaka klasicno velika drama pokazuje na tim svo-

496

jim konfliktima i rjesenjima neko htijenje sto, tako reci, prestiZe, sto sete daleko preko temporarnoga. $tovise, cak i komadi pisani u sadasnjosti imaju samo tada dramatski aktualno znacenje (u smislu upozorenja i razjasnjenja) kad se razumiju u takvo prescfoce htijenje. Postoji drustveni proces (izmec1u ln
Dalje pravo aktualiziranje: Ne strah i sutut, nego prkos i nada Mjeru za tu svjezinu valja, mec:tutim, svaki put svjefe priskrbiti. Ona se najsigurnije dobiva iz opstojanja znacajnih novih komada i iz razumijevanja za njih. Dobiva se, ne na zadnjem mjestu, iz velikih razllka u kojima se slika zelje u socijalisticko doba zatice spram prijaAnjega. Opipljivima bivaju te razlike kod onoga sto je Schiller nazvao »Razlog u.Zivanju nad tragicnim predmetima«. Jos se i Schiller, u ovako naslovljenu clanku, i jasnije u slijedecemu »0 tragicnoj umjetnostic, prividno ne oslobada Aristotelove definicije tragedije.

497

:\!i

Jr,:

,-

f Pri cemu povrh toga ne namjerava luciti izmec:lu fa. losne igre i tragedije, buduc~ da obje trebaju ganuti gledaoca. A polazeci od ganuca, i Aristotel dolazi do svojega cuvenog ucenja o svrsi tragedije: da ona treba izazvati afekte straha i sucuti. Schiller onda naglasuje samo sucut, ali u Aristotelovu originalu tragedija nam pokazuje ljude, na celu s junacima, u stanju patnje. A dramatski postignuta visoka potencija straha pred patnjom, s njim i sucuti, treba, kao sto je poznato, gledaoca osloboditi tih afekata. To ~naci, afekte valja posredstvom njihova tragicnog potenciranja iskaliti do ponovnog vracanja na njihovu normalnu razinu u fivotu. To je smisao Aristotelove katarze ili ociscenja, kao katarze koja uvijek posredstvom patnje iskusane u drami ukljucuje upravo ganuce. Tek je zacijelo Euripid unio u tragediju ganuce, zbog cega je cak i Aristotel pripisivao Euripidu najjaci dramatski ucinak u navedenom smislu. Ali pri tomu se ne pretpostavlja da samo iz specificne drame izvire ganuce, nego prije svega ipak jos i iz ponasanja koje manje poentira bunt protiv sudbine negoli - ma kako postojano podnosenu - patnju zbog nje, podlijeganje njoj. Citavo anticko robovlasnicko drustvo nije uzimalo pod istinu tragicki neprijateljsko u patnji, niti Prometeja kao temeljnog tragicnog junaka, iii u najmanju ruku nije htjelo u to potpuno vjerovati. I to usprkos Eshilovoj trilogiji o Prometeju i usprkos znanju da su tragicni junaci bolji od bogova, cak bolji od sudbine. Pa je sada upravo za mjeru osvjezenja dramatskog aspekta poucno kako je nadasve ociScenje posredstvom straha, pa onda sucuti, onaj tragicki efekt sto je nama postao najtuc:lijim. Mora se dopustiti da je taj efekt, kao sto smo vidjeli, volio jos i Schiller (doduse, s iskljucivim naglaskom na sucuti); da ga je prije toga Lessing u »Hamburskoj dramaturgiji« branio i1i jos jednom procistio (doduse, takoc:ler, uz redukciju straha, koji da je sucut sto se odnosi na nas same). Ali vec poduzetnicko, dinamicno grac:lansko drustvo razumjelo je anticki razlog W.ivanju u tragicnim predmetima samo jos uz nesporazume; vec se u njemu s tragicnim junacima, takoc:ter s grckom trage-

1r

f :ry

r

dijom, stavlja na dnevni red slika felje teatra posve drugacija od one sto sa sobom vodi puke pasivne afek· te strah i sucut. Afekt je straha ionako propao s tragedijom sudbine, a sucut? Ta vrsta ganuca nad Eshilovim Prometejem i onim sto je s tlm u vezi daleko je manja od divljenja. StoviSe, jos sc dalcko vise toga, jos posve drugo dade ustanoviti u prcmjdtenju afekata, u toj najbitnijoj vrsti aktu:dizucijc, Ato se na taj nacin dogodila. Jer docim tragitno uzbuc:lenlm razlogom ganucu viSe nije strah i sucut, undu ne ostaje jedinim razlogom ni divljenje. Tim jc rnzlugom, naprotiv - i sada vic:tenim kao takvim takmkr u samoj tragicnoj osobi - prkos i nada. Tck su to dva tragicna afekta u revolucionarnim prilikamu, I uni nc kupituliraju pred takozvanom sudbinom. Prkos, doduAc, jcnjava kod na korist-pobjedonosnih i u njimn, kuo junacima socijalistickog drustva i dramatikc; u sklnclu 11 nc vise antagonistickim proturjecnostima, sn supstuucljalnom solidarnoscu. Ali je to vafoiji kod uw/w/pohjedonosnlh i u njima, kao junacima klasicnc trudlrunc drumutlke, koji su - prema Hebbelovim rijctimu -~ lzazivall ganuce zbog velikog spavanja svijcta. A sprdficna nada kao nada sto je u toj uzaludnosti svugdn tjerala svoj paradoks primjeren stvari i stu tvul'i 11ujboljl razlog ufitku u tragicnim predmetima, ionnko kk u socljalistickom kazalistu dolazi kuci prvl put llAcna paradoksa. (Na taj nacin, dakako, sto tu u smlslu posljed· njih Shakespeareovih komada /Romunse/, Goetheova Fausta, tragitno mofe biti dokinuto). U cjellnl se tako kazaliste u svojem svojstvu moralnog, paradlgmatskog zavoda pokazuje radosno-anticipirajucim zavodom. Za· to je ono radosno i u tragediji, nc sumo u kritickoj komediji, ne samo u saljivoj igri. Zuto ono upravo oko tragicnih junaka, stoviSe, jos i oko pruvoga ganuca, naime oko plemenitih propasti i:r. folosne lgrc razaplnje krufoi horizont jutro. Kada Schiller kafe: •Ne zastaruje jedino ono cega nikada i nigdje nlje bilo«, onda je ta recenica, nema sumnje, recimo tako: pretjerana; pa ipak se u njoj, sred tolike pesimisticke i idealisticke rezignacije, krije materijalna jezgra. Samo, recenica

499

498

t

,.,:\D

f mora glasiti: sto se jos nikada i nigdje nije posve dovdilo, ali predstoji kao zbivanje dostojno covjeka i tvori zadacu, upravo to nikada ne zastaruje. Djelujuci udio buducnosti daje, dakle, pravu mjeru za svjdinu, takoc.1er u komediji, koja kritizira sadasnjost, i u veseloj igri, koja je pusta da lagodno mine, kako li tek u uzvisenosti tragienog svijeta. Jer po djelovanju junaka tog svijeta punom nade biva jasno da njegova propast nije posve toena, da element buducnost u njoj - podize.

"

(

31

»Pomodne stvari sve skupa ni.rn nil.a.fto•

IZRUGIVANJE I OMRAZENE SLIKE ZEUA, DRAGOVOLJNO HUMORISTICNE Ulozi li netko prvom zgodom stotine milijuna u to da se svi crnci oli
G. Freytag, Novinari

Rijecca ali Mnogocem se neumjesno smijemo, sto nije veselo. Za svakim koga prati smola rado se smijuljimo, pa ako je pametan, cini to i sam. Tu nalazi mjesto osobito neduhovita, ali upadljiva vrsta zabave. Kako 1i je veselo sto je netko izgubio kljuc, pa zbog toga kasni. Da se netko ne mofo rijesiti kihavice, svi preprieavaju i docekuju kao dobru 5alu. Tu smijanje sluzi tomu da se stvar umanji, ucini sporednom i gotovo takvom kao da je nema. U drugu ruku, razveseljuje, i samo je smijefao, da netko mofo stvari sto mu nisu po volji, i1i obicno ne odgovaraju drugima, preokrenuti onako na svoju, malim prstom, tako reci unutra§njim. Bilo bi lijepo da ide, ali i to da ne ide izaziva smijeh. Otuda poslovica: Kad ne bi bilo rijecce ali, mnogi bi bili milijunali. Ili: Kad bi zelje bile konji, mnogi bi prosjak jahao. Ta je poruga tocna, pa ipak je u njoj jol i mnogo toga sto zacuc.1uje, jos vise onoga sto ubrzo

500

postaje sumnjivim. Jer s osobitom se ljubavlju ovako veseli ton siri onamo gdje djeluje samo jos podrugljivo i posprdno. Siri se na racun anticipiranja uopce, na raeun neuobieajenoga. Tako se, mozda, smijao vec i pracovjek kad mu je koji sanjar htio doearati kako se meso moze, i jednom ce se zacijelo blagovati peceno. Mastarije su to, na protivnickoj su Im strani uvijek smijaci. Stvar je ta vjetar, i kao svaki cc se vjetar razvodniti. Nije, doduse, tako sa svukim vjetrom, ali purgar to rado euje.

.,•.

' i

,~

ii'

S te se strane novo izvrgava ruglu punujlukAe, najradije. Njegovi donosioci smetaju, jcr fovjck sc toboze navikne na sve, takoder na lose. Ncuobi~ajcno je za malograc.1anina vazda zlatni rudnik ~ale I ncsklonosti; to je u vezi s njegovim nesigurnim su111o:r.mlovuljstvom. Komiear Ce slobodno izlanuti da SU novi :knskl se§iri strasila; prema tom se receptu onda kuhu I vuri smijesnost buducnosti. Ali tomu, dakako, val.In dodati da se korijeni ovako sazdane dosjetkc pokazuju u posve drugoj klasi i u vrlo starim vremcni111u. Od toga zivi dosjetka, zivi odbojnost purgara, du Oil to I ne zna, i jedino je zluradost izrasla u samom njemu. NI seljak ne trosi ono sto ne poznaje, on jc zu to lmao valjani razlog dok mu je novo dolazilo oc.I vlu!ltcllna Ill lz grada, koji su seljaka pljackali. To sc u scljuka, kao steceno svojstvo, dugo odrfalo, to ga jc navelo da se, polazeci od posve druge osnovice, !luglasl 11 malograc.1aninom u poviku: Pomodne stvari svc skupa nisu niza§to. A drugi razlog pociva, dapu~e. u vrlo starom, gotovo arhetipski uvrijezenom strahu od novotarije: u praznovjerju kao preostalom sastojku lz davno proUog magijskog vremena. Nakon ~to su u Poljskoj bili uvedeni zeljezni plugovi, a slijcc.lila jc losa fotva, seljaci su to pripisivali foljezu i vratili se drvenom plugu. Proizlazi: u dobra stara vremena, u drveno, kameno, broneano doba foljeza nije bilo, pa kasniji materijal ne 501

'"

:ii,

,-

.·'

.-..------~~~~~---------' # ~

valja za navade bastinjene odande. Isto tako: obrezivanje se u svih · plemena u kojifl je uobieajeno kao posljednji ostatak ljudske frtve primitivaca izvodi drvenim iii kamenim nozem; hramovi prastarih bogova zemlje nisu se smjeli graditi iii popravljati zeljeznim alatom. Tomu je srodno, a prenijeto je s kamenih no!eva na svecenicku kastu: u Rimit su plebejci tek kao posljednje stekli pravo na dufnost sacerdosa, koje su do tada pridriavali sebi samo patriciji. A rimokatolicki bog razumije pak samo latinski; misa na njemackom bila bi tu isto sto i foljezo za staru majku zemlju u davnih poljskih seljaka: izazov, stfahota. Tako u ocima praznovjerja sve novotarije nose oznaku: od njih nema blagoslova. I slojevi zaostali i iz raznih vremena analogno upotrebljavaju ostatak stafog straha protiv bu· ducnosti koja im ne odgovara. _Neuobicajeno tu je u svakom obliku tudinsko, takvim se ono, uz upadljivi protuudarac folji za iznenadenjent. izvrgava ruglu. Le Neant; Un autre monde

'~

1r. :11·

J

I f.'

' Smionijom biva bla kad se saroa bezobrazno gradi necim novim. Kad se cak igra s iamnim u tomu i iza. ziva Jkakljivu grozu. Skakljivo u njoj svagda oznacuje da tu nesto nije u redu, to jest uo1'icajeno. Vrlo se rano teata:r carolija iskazao s magijom, ne samo kako bi je demistificirao, nego kako bi postig~o da u publici padne kuriozna, komicna sjena i na tebnicki cudesno. Slika zelje da se prekorace stare granice time se, pored ostaloga, umanjuje do zbijanja sale sa senzacijom; komedijant moZe uciti pronalazaea. ovamo spadaju trikovi s vatrom: umjetnost hodanja po ufarenom ugljenu, gutac plamena, bljuvac plamena. powel the Fire-Eater ispekao je 1762. na svojem jeziku biftek, stavivsi ispod njega ufareni ugljen; jezik je vio premazan nekim nepoznatim zastitnim sredstvom. Ovamo spadaju opticke iluzije, prije svega rad s refleksima ogledala, koje su dokazane od sesnaestog stoljeea. l3envenuto Cellini iz· vje§tava 0 fantomima sto SU za trgjanja neke predstave

502

'·

'

u Koloseumu bili projicirani na dim; za to upotrijebljena ogledala bila su uvezena u Rim s dvora tatarskih kanova. Od toga se sacuvao trik <.la sc djelovanjem ogledila zive osobe pustaju neka isceznu i zatim ponovo pojave: »Le Neant« na Montparnusscu c.laje jos danas predstave U kojima ljudi, takoc1cr stvuri, StO SU netom stajali na bini netragom nestaju I zntlm se iz nicega vracaju u tu-bitak. Tobin i Pepper konstrulrali su 1865. »The Cabinet of Proteus«, u kojcmu SU SC muskarci i !ene ponovo pojavljivali preobrafcnl: goll u ljubavnoj postelji iii s pokajnickom kosuljom nu lomncl. Ali •Le Neant« na Montparnasseu, ne djclujc II kao da jc tako davno prije Sartrea htio obezvredivltl I ruguti se: Svekoliki je napredak napredak u - nista. Nesto takvo pogotovu ne izostajc gdjc sc novo na pretjerani nacin prikazuje u slikama. Humorlstlcki Iistovi vec sto godina crpe gradu iz toga kuko ce eovjek iz. gledati za sto godina. Poruga jc to jai':u §to se sam izrugivac nade na vecem cudu sa svojim nuslikanim buducim sablastima. Tada se karikatura zacljelo mo!e vinuti u visinu koju jedan saljivi list nufoo ne mo!e dosegnuti. u tom je smislu znaeajna slikovnlca groteskA s tekstom iz devetnaestog stoljeca, kad je buducnost tehnicke romantike postala neizvjcsnom: Grandvilleov »Un autre monde« (1844); autor je trl godlne kasnije umro u ludnici. Tu se iz starog svijeta presjeda u jedan novi, a opis !ivotnih obieaja sto ih donosl to presjedanje mijeb se s vedrim scenama na granici pakla. Na naslovnoj se stranici obecavaju: •Transformations, Visions, Incarnations, Ascensions, Locomotions ... , Me. tamorphoses, Zoomorphoses, Lithomorphoses, Metempsycoses, Apotheoses et autres choses.« Nisu odriana sva ta obe~anja, ali se svejedno diZe zavjesa pred jednim za. mdeno-utopijskim sojem. Tu su preradeni ljudi, dvojedi, sprijeda i straga nose zubala glave i grabe. Orude se odavna osamostalilo, to su golemi insekti od !eljeza, njihovi su ekstremiteti klijesta i1i krakovi poluga, glava kovacki bat sto kuje kimajuci. »Concert a la vapeur« pi!ti, §umi, zveci bez ljudi i ,povrh toga precizno; sva

503 i i:

·{~~ . !1;

~----~----------------,r glazbala tjera para, gotovo su i sama postala pamim strojevima; oscilirajuca klipnjaea s rukom na sebi izigrava dirigenta. Tehnizirane su i »Mysteres de l'infini«: Jupiter, Saturn, Zemlja, Mars povezani SU zeljeznim rnostom; most se prikazuje osvijetljen plinskim svjetiljkama velikima kao omanji Mjesec. Baudelaire je o Grandvilleu i njegovim crtezima rekao: »To je bolezljivi literarni mozak, vazda neutazivo :leljan ilegitimnog krifanja vrste ... Taj je eovjek s nadljuskom smiono§cu protrajao svoj zivot da bi popravio stvaranje svijeta.c Ali prije ce, i jedino, biti tocno da je on bio talent koji slika tehnicke Gargantue i tom salom goni svoj ufas. Svaka od tih slika karikira, pretjerano izoblieuje sredstva §to ljude usrecuju tehnikom. Na palaci pravde buduenosti pi§e kao aksiom: »Les crimes sont abolis, il n'y a plus que des passions« - ozbiljan vrhunac u poruzi sto se odupire utopijskom besmislu. Toliko Grandville i njegovo proroeanstvo; jedan shizofreni malograd:anin, jedan znaeajni mas tehnicke fantazije tu se prenajeo Proteja iii takod:er Prometeja, od toga mu je pozlilo. Pri cemu ionako svaka neobicnost, kao §to smo vidjeli (str. 116), nosi sa sobom dio §ale kao svoju naopaku stranu; §to se, dapace, dalo primijetiti na mnogim proizvodima nadrealizma. Izvan nadrealizma dade se to ponajbolje dokazati na paklenskim montafama, »paradisi voluptatis«, Jeronima Boscha, cije Nouveautes promiskuiteta sa §panjolskog dvora bijahu skupljene jedino za volju razveseljivanja. Ne posve bez srodstva s tim pojavljuje se i osebujan saljivi mas u pretjeranoj Grandvilleovoj porodici proteza kao ufas u kojem ujedno izbijaju i ludilo i zabava. Te§ko je tomu doskociti; veselost, i sama frivolna, spasava od one osame §to biva demon· skom, u koju covjek, i kasnije stroj, mogu izvitoperiti svijet, sala spasava od krajnje neprirodnosti ili nezdra· vosti apstraktnih bastardnih figura §to se ipak daju prikazati, spasava od carstva sjena tehnickog bluda, crne utopije. Ali u tim je sjenama objektivno ujedno i iala: kao odjek »grotesknogac koje i jezicki i stvarno

potjece iz »grate«* ili podzemnog svijeta, kao otac iii brat jednog smijeha §to ne smije izostati upravo u paklu. Ponesto se od toga pojavljuje u spomenutim karikaturama, stravicnim karikaturama tehnike i njezinih proteza. Sa zluradim ili posprdnim snom tjeskobe, punim straha pred tehnickim izazovom i onim sto on zaziva. Na jednoj se Grandvillcovoj slici otvaraju na nebu oei sto tek zirkaju kroz vjede; najstra§nija poruga nije, dakako, zaboravila goleme bombardere buducnosti i atomsku bombu.

Aristofanove »Ptice« i kule u oblacima

'

" 'I'.

i_

Ruganje novomu tjera se naveliko kad posto}i nalog. Nalog vladajuce klase protiv nezadovoljstva koje zahvaca sve oko sebe i njegovih slika. Tada sc trafe nazdravieari starim vremenima, i mnogo prijc ncgo §to ce novo otpuhnuti romanticki, oni po njemu udaraju satiricki. Po sebi je politicka satira ncsumnjivo blifa potlacenoj klasi negoli posjednickoj, kojoj pod starost ide dobro i u tome se hoce odrfati. Tako je poruga sicilijanskog mima zivjela naskroz u narodu, pa i staroaticki komediografi nisu vidjeli samo u usta narodna nego i u srce, kad su izvrgavali smijchu na srijedu izneseni java§luk. Ali reakcija u vrijeme i poslije nesretnog peloponeskog rata postigla je da sc poruga sve vi§e okretala protiv samih onih koji znaju vi§e, a nipo§to protiv prestarjeloga. Pri eemu SC u demosu promi§ljenim sredstvima mobilizirala i mrfoja malograd:anina, upravo mr:lnja protiv neuobicajenoga i njegova oblika. Prva je politicka satira bila, u skladu s tim, reakcionarna, bila je usmjerena tocno protiv utopija; • Ovdje je radi homonimnosti u prijevodu namjemo upotrijebljen ovaj nas pokrajinski izraz za peCinu, spilju (njemal!ki Grotte), ali se jezicka veza koju demonstrira autor potvrc.1uje i u ndoj rijeci knjiZevnog jezika: grotlo, mada s drugim znal!enjem. Rijec groteska doista je pak nastala prvotno kao nazlv za sllkarije pronac.1ene u starorimskim iskopinama-spiljama, talijanski: arotta (op. prev.)

sos

504

I ''f

:il; '1 ·~

;t·'

{~1 Jil:

' •.,1:-1

j~f

njezm mestar: Aristofan napravio je nekoliko svojih ponajboljih komedija na racun revolucionarne nade. Jedna se komedija zove »Ekleziastkinje«, izrugivala je plan o pravu glasa za zene i o zajednici dobara; druga se zove »Ptice« i ruga se socijalistickoj utopiji uopce. Cak se i njezin nadimak »Kule u oblacima«* (Nefelokokkygia) doslovno svodi na »ptice« kao i mnostvo humoristickih !anr-slika, pa se otada pod tim misli takozvana drlava buducnosti. Dva Atenjana sugeriraju pticama da osnuju grad u oblacima, ne bez namjere da i sami odlete onamo. Jedan: Peisthetair (Savjetoljub) ddi zebama, sjenicama, lastavicama »huskacki govor«, poueava ih kako su nekoc one umjesto bogova vladale svijetom i trebaju ponovo vladati. Drugi: Euelpid (Dobronad) glupo i doslovno vjeruje u osnivanje grada u zraku, u Nefelokokkygiju visoko gore, izmedu neba i zemlje, tako da kontrolira oboje. Pticja drfava treba biti carstvom slobode: odgoj i moral ondje su prognani, vlada »priroda«. Voda se zbora, posve u smislu prednosti »prirode« pred »postavkom«, kao sto ju je ucilo sofisticko prosvjetiteljstvo, obraca gledaocima:

si ili ujede oca«. Tako se tu citav socijalni san :folja pojavljuje kao mjesavina zlocina l lakrdije; njegova »priroda« ·Sama nema podloge, osim magic oblaka. Cudno je samo kako se lijepi grad u ohluclma, taj refleks svih dalekih otoka srecc, najpri.lc litl·rarno pojavio posredstvom medija poruge.

Veselo pretjerivanje: Lukijanvva "Vera hlstorla« Od davnine se priea o boljem zivotu tuko da je negdje V'ec bio. I, tudinske stvari mogu izgledutl kao nelto Ito je bolje, buduci da su u najmanju ruku druge vrste I nepoznate. Oblik u kojem se o nccemu tukvom lzvjeltava jest putopis ili pak priee na Slndbudov nacln. I bajke su o drlavi cesto odabirale taj oblik; ta znucajno je da zemlja srece lezi negdje daleko. Nu dulckum otoku, u nekom jufnom moru; cuda o kojima iic odande izvjestava namjerno se ne daju provjcritl. Nujvesellja je poruga toj vrsti lazi Lukijanova •Vera hlstoria«, u njoj je takoder jedan model Mlinchhausena. Gottfried Bilrger preuzeo je odavde nekoliko prica gotovo doslovno, a Thomas Marus, koji je Lukijanov dijalog bio preveo, nije zbog toga prezao pred tim da svoju Utoprju takoder zapocne s mornarskom gatkom. I Rahelaisovim je predivnim slikama divova (u Pantagruelovim ustlma svijet od dvadeset i pet nastanjenih kraljevina, ne racunajuci pustinje i siroki morski pojas) uvelike bila na korist »Vera historia«; a Rabelais je i jedlni od sviju nadmasio Lukijana u takvoj groteski, i to renesansnom dimenzijom. Pukom je izrugivacu Lukijanu, u drustvu §to silazi, sto ga razara skepsa, velicina utopijske poruge nedostajala potpuno; pa ipak se on onda, zahvaljujuci svojoj skepsi, zakleo upravo bezbrifnom elementu koji se nije lacao nicega do cudesnih prica. Ne bez toga, kao sto posve cesto biva kod ironijc, da se fabuliranje lsmijavalo sve dok ga nije kopirala i sama poruga i prema§ila ga. Tako je Lukijan dao jedno probrano, gotovo i sAmo utopijsko fantaziranje o nepostojecemu, posve lako, posve bezbrifoo, kao da je i sam stanovnik otoka

Tko bi s nama pticicama, Svoje dane buduce Provodio pun veselja, Poziv mu je upucen. Sve §to zakon zabranjuje U vas kao poroeno, U nas je u carstvu ptica Bas l'jepo i kreposno. Ali kako je lijepo i kreposno to prirodno, pokazuje se tako sto Aristofan ukljucuje jednog drugara koji sve sto mu dode pod ruku uprlja. I razmatra se zakon, u savrsenoj pakosti, genijalnoj strategiji klevetanja te komedije, »prema kojemu pripada slava onomu tko obje-

* Njemacki:

Wolkenkuckucksheim, Ito bl doslovno zna~Uo kukadom u oblacima, premda Kuckuck u njema~komu, oslm Ito izravno znaci ptica kukavica, Ima l vile prenesenlh :znaee. nja, osohito: zum Kuckuck - bestrap. ltd. (op. prt111.) vl~.11

506

507

I

:•i·

'j"

l~i

.............

,

~~~~~~~~~~~-'

srece. On hoce, kao sto kafo njegov slavohlepni uvod, nas1jedovati velike lasce, na celu s Odisejem, ali i pjesnike, filozofe, ,povjesnieare i nadasve pisce geografskih legenda. On osobito izvrgava ruglu fabulante poput Antonija Diogena, koji je niSta manje nego u 24 knjige obradio »Cuda s onu stranu Tule.« Lukijan o tim pojavama kafe: »Ja im ne predbacujem njihovu sposobnost laganja; ali me iznenaduje da nisu prezali ni pred kojim otkricem. Buduci da zelim sudjelovati u svijetu pisaca i lafaca, a ne mogu izvjestavati o Cinjenicama (jer nista me znaeajno nije zadesilo), unaprijed kazujem ono jedino istinito, naime da cu pripovijedati lafi. Tako pocinjem, dakle, s onim sto nisam ni vidio ni cuo, jos i vise, piSem o stvarima sto se nisu nikada dogodile niti bi se mogle ikada dogoditi.« Ovako, eto, Lukijan, i sam jos ismjehujuci mogucnost svojih vlastitih zemalja iz maste, jedri s pedeset drugih lafaca dalje od Herkulovih stupova. Poznati svijet ostaje otraga (ukoliko se od vremena do vremena ne odrazi u Mjesecu, objesenom ogledalu Zemlje). Au nepoznatom je svijetu sve za cim Tantal fodi, a Zeus uskracuje. Lukijan je upotrijebio motive iz svojeg sirijskog zavieaja, i oni ce se kasnije ponovo naCi u Tisucu i jednoj noci, primjerice u prici o Sindbadu moreplovcu. Tu je jedna vrsta ptice Rok, tu je golema riba sto guta Lukijanov brod i jos je tu mnogo drugih sjajnih grozota. K tomu ce se naci motivi alkohola, motivi »Vinogorja« StO pOnOVO iskrsavaju tek u srednjovjekovnim putnim legendama, slikama otkrica. Jer na otoku s onu stranu Herkulovih stupova putnik ce ugledati goleme tragove nogu, Herkulovih i Dionizijevih. I slijedeCi njih stici ce do rijeke kojom protjece vino, s ribama sto omamljuju, sa !enama na obali koje SU djelimice preobrafone U COkote pa tako dvostruko opijaju. Po drugoj strani, Lukijan propisuje stanovnicima Mjeseca za pice tekuci zrak, 1700 godina prije nego sto je napravljen, dok u prostoru izmedu Mjeseca i zvijezde Danice (kako bi ludorija ipak ostala u pravu) pauci kolosi razapinju prohodno tkivo. Ali najcudnovatije je ovo: Brod lazi na plovidbi Atlantikom putuje navlastito da bi se saznalo, doslovno: da bi se

508

saznalo, i.§to je granica oceana i kakvi ljudi prebivaju na njegovoj nasuprotnoj obalic. To je jasnije od cuvenog Senekina proroeanstva da ce pojas oceana jednom biti razderan, ali predskazanje o nasuprotnoj obali Atlantika naslo se, eto, u jednom podrugljivom spisu 0 laganju i fantaziranju. Zacijelo: stigne li tako i istinoljubivi pripovjedac u koji cudesan grad, on ga i opet prikazuje bljutavim od samih earolija, pa eudesna zemlja uopce postoji samo jos kao nemogucnost. Utoliko lukijanovsko daje eak posve dobar, naime veseli antidoton protiv pjesnika ikoji laZU, eak. protiv Mtinchhausena, koji utopiziraju. Pa ipak. je jedno k.ad ncki Milnchhausen prigodice, da bi uzvisio svoje lovacke prifo, takodcr i utopizira, a drugo kad utopist posefo ;r.a cudesima s putovanja da bi svoj sretni otok. svojski kolorirao. Razlozi se u obojice do temelja razlikuju, tako kao sto su metodsk.i razlicita Miinchhausenova vjctropirstva i bajke o sreci jednog Thomasa Morusa. Cak i najapstrak.tniji utopist nije imao na umu niSta nemoguce, nego same mogucnosti, ma kako da je s istinitom prlfom o njima stajalo jak.o lose i da je izostajala. Nema ri.leke kojom protjece vino, ali pretieak. za sve, kojega isto tako nema, iz vesele lazi odmah prelazi u najveseliju zadacu.

Dobrovoljno-humoristitne slike telja Najzad, ima i brzopletih snova sto vjeruju u novo, a ipak mu se smiju. Cine to dobrovoljno, ne trebaju nikoga tk.o bi im se rugao izvana, humoristickima Se vec radaju. I to upravo stoga sto se ono cega u njima ima zapanjujuci nekamo premjesta, s buducnoscu na sve strane, u k.oju se ne vjeruje kao istinitu. Neobicno veselo nudi se za takvu igru stvaranje promijenjenih zivih bica. Nofom je to izveo Maurice Renard u romanu groze »Docteur Lerne•, sto se odnosi na zamjenu mozgova. Nek.i lijeenik stavlja telece mozgove u lavlje glave, majmunske mozgove u ljudske glave i obratno. Tako on preinaeuje i mijesa vrste, vlastiti mu necak divlja u nek.om bik.u u k.ojeg je presadio mozak tog 509

:~~

..

I_

!-?i ;i:l

.. '"

buducnost. Oko njega nastaje noc, naime noc sto ce doci, nastaje sutrasnji dan, za jedan sat pocinje slijedeci tjedan, nastaje buduca zima i ljeto, sa sve se vecim brojem okreta stroja pojavljuju oni jos samo kao refleksi bijeloga i zelenoga. Juri sc kroz desetljeca, stoljeca. Napokon vozac zaustavlja motor u krajoliku koji ce - na istom mjestu u prostoru gdjc je njl!gova soba - biti takvim u 802 701. godini. Ondje susrece posve bezazlene ljude, zaostale na stupnju djece, on! pjevaju, plesu, pletu cvjetne vjencice; ali pod zemljom su nastanjeni Morlaci, ljepljivo-crnoputna stvorenja daleko viSe inteligencije. To su nekadasnji prolctcri, a cvjetni su ljudi bogatasi oglupjeli u dokolicarenju, njih sada Morlaci dde kao stada stoke, kao !ivu zalihu mesa. Vozac kroz vrijeme vraca se iz 802 701. godinc, prebrodivsi kojekakve opasnosti, svojim sadasnjim prijalcljima, s cvijetom u ruci sto se ne mofe naci na citavoj sadafajoj Zemlji. On obecava da ce odgonctnuti tajnu stroja cim isproba putovanje njime i u drugom smjcru vrcmena, proslomu. Ali s tog se putovanja, uvjcrava Wells, vozac viSe nije vratio, bilo da se naselio u diluviju, bilo da je, dospjevsi jos dublje u proslost, pao frtvom kojeg ihtiosaura. Toliko ta zanimljiva §ala, ona virtuozno svira na popularnom pojmu vremcna, manje virtuozno na popularnom poimanju purgara prcma kojcm ce, »buduci da se covjek ne mijenja«, klasA biti jos i poslije stotina tisuca godina. Klasa dokolieara gore, iako postala jestivom, radnici dolje, iako s jedino preostalom inteligencijom, inteligencijom stvorenja iz kanala. Ali posve reakcionarno zavrsava posljednji, totalni portret Morlaka koji je, povrh Wellsa, dao jos i Aldous Huxley, s ironicnim sekspirskim naslovom: »Brave New World«. U njemu buducnost nastavaju ljudi koji imaju jedino reflekse, cisti, bez osjecaja, nesentimentalni, podijeljeni u refleksne skupine robota i voda. Individui su dokinuti, drustvo funkcionira kao stroj s komandnom plocom, i ta je idiotska slika !elje koju Huxley pripisuje komunistima i1i fasistima, sto je njemu navodno svejedno, tako reCi vapijuci komiena. Od nje treba da se covjek tako kida od smijeha te vise uopce ne zna razli-

necaka. Davno prije ·taj je zlocinacki lijecnik umorio sama sebe i svoj mozak inplantirao u glavu nekog veli· kog ucenjaka, pa sada zivi u njegovu tijelu i dostojanstvu. Ako je to zelja za porugom medicini, onda ta poruga doista zivi ipak tek kod Villiersa de l'Isle-Adam u romanu o Edisonu »L'Eve future«, nekoj vrsti sajam· skog satora s mehanickim morskim djevicama, ali zbilja zivima. Pripovijeda se tu kako jednu zenu stvara (pretvara) Edison, sam americki eudotvorac. Pronalazac izraduje za lorda Ewalda skupocjenu imitaciju Alicije, lordove vrlo lijepe ljubavnice, imitacija je jos ljep· sa zahvaljujuci tehnicki dodanoj dusi jednog viseg !enskog bica. Cista kovina, namirisana put, nove zagonetke mikrofona, fonografa, elektricne struje (»L'Eve future« izasla je 1886) sjedinjuju se u »Automate-electrohumaine«. $to su zapoceli umjetnici automata u rokokou, pa Spalanzani u »Hoffmannovim pricama«, tu se, tako reci, dovrsava; jer nova Olympia viSe nije lutka, nego fakticki ideal fene. Unatoc Edisonu, linija zacijelo nije moderna, sam plan: virgo optime perfecta cak je anticki. Na magicki se nacin misli na nju u mitu o Pygmalionu, i Afrodita bijase milostiva kiparu, oiivjevsi bezgrefou, nikakvim organskim jadom ometanu statuu. I dalje, vracajuci se u komieno: u jednom sacuvanom fragmentu sale M. Terencija Varra o rimskom ucenjaku, o »Oslobodenom Prometeju«, titan poslije svojeg oslobodenja otvara tvornicu ljudi 'od koje Zlatna Cipela, bogatas, narucuje djevojku »Od mlijeka i najfinijeg voska, sto ga skupljaju miletske pcele«. Sala je, uostalom, ista kao i u romanu o Edisonu, i njezinom metom ostaje stari homunkulus koji je samo odmah uzgojen kao sinteticka djevica. Pravim je novim putem na polju elektricno-utopijskog humora krenuo tek H. G. Wells u svojoj »Time-Machine«. Taj je stroj i sto se tice prlpovijetke o njemu uspio mnogo bolje negoli kasnije Wellsove limunadski-liberalne bajke o dr!avi. Vremenski stroj ne vozi ni lijevo ni desno, nego jedino po crti vremena naprijed i natrag, kao osovini prostora sto vise nije imaginarna. Pronalazac se u laboratoriju uspinje u nevideno vozilo, namjesta rucicu u polo!aj za

·=·

511

510

j

l~J

_ _ _ _ _ _ _ _ ..... J-.: ~li:

~·

~~ ;.,...,.

.;v

kovati monopolisticki kapita1izam od podruStvljenja sredstava za proizvodnju. Tako je liberalna burloazija postala nesposobnom za utopijski humor; njezina se igra svdava u grozi i gluposti Sposobna je, kao sto pokazuje individualni agitator Huxley, samo jos za umorstvo nade i anti-utopiju. Drlimo se stoga »L'Eve future«, osobito »Time-Machine« dokle ona ostaje tehnickom, i srodnih humoresaka. Upravo je u socijalizmu mjesto dobrovoljno-humoristicnim slikama zelja prave, buduce vrste; one ce, stoviSe, moci da u njemu oblikuju vlastiti veseli rod spisateljstva, rod pjenusavih projekata. Kad jednom pocne zapocinjati malo zlatno doba, mnoga ce se slika zelje moCi preuvelieati, ali vise nijedna karikirati.

32

HAPPY-END, PROZREN PA IPAK BRANJEN Kankan cu plesat' drsko Bai kao Pompadour, Jer pariske bi biljke Samo l'amour, l'amour. Offenbach, Pariski livol

I u tl"iova~kog pomoenika ima sati kad se naslanja na bure ieeera i tone u slatka sanjarenja; tako mu onda kao dvadeset i pet funti tiiti srce ito je od mladosti bio prikovan uz magazu kao pas uz kucicu. Ako se pone~to zna o zivotu samo iz nepotpunih makulaturnih knjiga, ako se zalazak sunca poznaje samo s tavanskog prozora, vel!emje rumenilo samo iz pripovijedanja muiterija: tada u nutrini ostaje praznina koju ne mogu ispuniti sve bal!ve ulja s juga, sve bal!ve haringa sa sjevera, ne mofe zal!initi sav oraiak Indije.

Nestroy, Hoce si priu§titi veselje

Predobro se zna, ljudi hoce biti prevareni. Ali to ne samo stoga sto su glupani u veCini. Nego stoga sto ljudi, roc:teni za radost, nje nemaju, stoga sto vape za radosti. Tek zbog toga i oni pametniji vide katkada samo jednu stranu, lakovjerni su, lako se love na .sjaj, i uopce nije potrebno da sjaj obecava zlato, tu mole biti vec dovolj-

512

no da sija. Nedaca opamecuje, ali ubrzo tudnja opet radi i nada se da je ovoga puta nece prevariti. Ona fuva svoju svjeiinu za ozbiljan slucaj i nece ga propustiti; a1i u meduvremenu izrastaju vazda nova, neopeeena djeca, vazda se nove varalice ubacuju u sla· host koja bi isto tako mogla biti i jakolcu. Jer !udnja ipak gaji slabost prema sreci, prema tomu da ce se smijati posljednja, i ne dijeli isprebljano milljenje da se stvari rijetko okrecu na dobro. hkoriltavanje sla· bosti ne treba se dogadati posredstvom varalica, malog iii velikog stila. Bojadisanje lijepim bojama tra!i se posvuda, lose su knjige prepune toga. Ali karakteristicno je da secera ima sve vise prema kraju, on, tako reci, narasta iii izrasta. 2ivot je dvojben, all se per saldo treba isplatiti. I opamecenoga se onda doima ona: sve je dobro Ito se dobro svrsi. Mnogo govori u prilog tome da se sjaj Ito dolazi na kraju uopce osudi. S obzirom na nedace Ito ih je nanio i danas ih sve vise nanosi. Gdje rad vile uopce ne ra· duje, tu mora umjetnost preuzeti na 1ebe da bude lala, vesela varka, izmisljeni happy-end. To vde slulaoce; na kraju falisticke narodne zajednice, American-way-of· -lifea svatko ce nelto dobiti, i to bez nu!de da se mijenja bilo Ito od postojece zbilje. Posjetioci kina i fitaoci magazinskih priea gledaju rufieaste uspone kao da su u postojecem drustvu pravilom, i samo bi ih slufaj mogao osujetiti. Stovise, happy-end postaje kapitalizmu to nu!nijim Ito su sanse za uspon u danalnjem postojecem drustvu postale manjima, Ito manje nade mofe ono prufiti. K tomu dolazi »moralno• doziranje dobrog ishoda; jer ne biva svatko bogatim i sretnim, toliko !ecera nema cak ni u svijetu magazina. Nego je racun u banci rezerviran samo kreposnima, za zle je pak, i samo za njih, rezervirana bijeda; tako nastaje jedno od najdrskijih izokretanja stvamog stanja. Hotel K Bogata8u posvuda nastanjuju dobri; mnogo Iosep, glad, slumovi, zatvori, Ito vladajuee drultvo ne mote ukinuti i uopce ne moze zanijekati, namjenski se dodjeljuje moralno zlima. To su stare nedjeljne propovi· Jedi 0 probitacnosti dulevne izgradnje, postale vee pot-

l ~--J· ·. . 513

,1;1,

111:

,

"'"

punim licemjerjem, k tomu industrijom §minke. •Ako novae«, kale Marx, »dolazi na svijet s prirodnim krva· vim mrljama na jednom obrazu, onda kapital dolazi od glave do pete krvareci i cijedeci necist iz svih pora«; pa mu je, §to dalje, to viSe, potrebna maska za ishod, sretan ishod §to ga donosi dobrota. Ali happy-end nije samo la!ljiv, on je postao takoder plitkim kao jo§ nika· da, ogranicuje se na smijesak reklame za automobile i parfeme. Njegovana gospoda i dame pokazuju High-Life jednog propadajuceg drustva a da ih u taj svdetak nije stjerala slast zivota kao u rokokou. Sreca je gradanskog bogatstva i sama postala jednako nezgrapnom kao i ispraznom, njezina happiness uistinu eak vise negoli mrtvaci granici s nicim. Pa ipak, taj izlagani, propisani happy-end oblaguje milijune, njima on zamjenjuje erk· veno tjesenje onostranim, i propisan je samo radi pri· jevare. S vazda nanovo podgrijavanom utvarom treba ubogi davao, koji se u zlatnim snovima uspinje kao od §ale, ostati u vjeri da se ti snovi mogu ispuniti u kapi· talizmu, barem u kapitalizmu plus strpljivost i nesto cekanja. Ali za malog covjeka nema zivotnog dobitka na burzi, za nj se svako ruzieasto svrsava kao crni petak. Ima vrlo spretnih kapitalistickih vatrometa, ne samo u optickom smislu, s kojima se socijalisticki svi· jet jedva moze nositi. Ali poslije svih svijetlecih zmija, zvjezdanih kiSa, venecijanske bljestece bombe i kraljice noci slijedi silna topovska granata, i to je klu i ujedno kraj stvari. Ma sto kapitalizam uzdizao happy-endom, posao kao nikada, Veliku Njemacku, America first, cak i keep smiling, - on vodi u smrt. Lijepo svijeta pobi· jeljenih grobova biva na najplici nacin pocetkom strasnoga. Pa ipak je to samo jedna strana pricina, i sama la!na. Nagon koji se ne da precuti radi u smjeru dobrog svrsetka, on se ne ogranicuje samo na lakovjernost. Sto varalice iskoriStavaju taj nagon, to njega au fond Opovrgava gotovo tako malo kao sto je malo »SOcijalist« Hitler opovrgnuo socijalizam. Varljivost nagona za happy-endom kazuje tek nesto protiv razine njegova uma; ali ta se moze jednako pouciti kao i pobolj§ati.

514

.~,

..'t· (

, ;~ I

,{, '·'

-- ""''

'

--·--------------·······--

::-:

Prijevara prikazuje
515

:

{

1

:lli!.

-...

stance ostaje prisutna na putu. I neizostavan uvid u ekonomske zakonitosti potvrduje: tim je zakonima, kao spoznanima i primijenjenima, svojstvo da vode k dobrom svdetku. Tako socijalizam ne treba pozajmlji· vati u drugih ni boje, obieaje, moCi, kao da ne bi bilo dovoljno njegove vlastite boje. On to ne treba prije svega onda kad te boje i1i skele lefo tako jako s ovu Stranu prekoracene prepreke i vec SU predstavljale nesto tako posve drugo da se ne mogu prefunkcionirati ni lako ni nedvoumno. Socijalizam, koji svoj put k happy.endu ima kao vlastiti i njega se pridriava, i kao kulturna je ba§tina upravo happy-endom proiza§lim iz vlastite stvaralacke snage, vlastita cilja obilja, bez barsuna, bez duhovne zastrasenosti. Skorojevicki bogatom gra4anstvu druge polovice proslog stoljeca nije bilo dovoljno vlastito; tako se ono bavilo ukrasavanjem i na· domjestanjem vrpcicama, prostircicama, maskiranim kucama i slikama, neshvacenim ornamentima, visokogospodskim fasadama, historizmima; i nadomjestak se ravnao prema tomu. Socijalizmu, koji se nikada ne slu!i tu4im, koji i maskaradu i hvalisanje drustvenokriticki raskrinkava, estetski progoni, sve je to miljama daleko. Utemeljiteljska vremena tu su strana tijela, osobito za. mjetljiva u socijalizmu; njemu ni do kulturne bastine nijedan put ne vodi kroz dobru kucu. Revolucionarni proletarijat politicki nigdje ne granici s malogradan· stvom, kako bi onda granicio kulturno? U stvari se, stoviSe, nesto takvo nikada i ne prakticira; jer praksa koja iza sebe i za sebe nema realisticke teorije, u socijalizmu je nemoguca. Dapace, eak ni pravu kulturnu bastinu socijalizam ne preuzima tako da bi s njom pocimao, i onda na njoj, kao da je gotovi prvi kat, tako reci nastavio graditi. Nego je tu, prvi put u povijesti kulture, nagon gradenja moralan, to je gral'.!enje svijeta lisenog izrabljivanja i njegove ideologije. To djelo ne oznacuje, nadalje, ni ispraznost ni epigonstvo, nego akord crvene i zlatne boje, ocito predivno-smion. Ali u crvenome se ujedno krije zlatno, koje uspostavlja srodstvo s najboljim iz tradicije i tvorl njezino klasieno kao rastuci sadrZaj, ne kao nekadainji lokalni oblik.

516

1'

I,

..........................., ••

--f

~~-·-»r.._............,~., .........,,,,,.,,.,,,,,_,....,., ••~..·-~•-W"~"

Zato: tom ishodu pripadaju svjc!i zrak i veliko prostranstvo, kao ishodu u kojem vile nc visi ni happy-end od baduna niti od lovorske sheme hlstorizma. Dovolj· no ima na rijeci veselih okrell!lta k lstinskom happy· -endu; jer ona tece jedino kroz 11ocljallzam. Kao sto je spomenuto, svaka prepreka, doelni 1c 01jcti kao takva, vec je prekoracena. Ali isto tako: nljednu IC prepreka ne prekoraeuje djelatno ako ne vuec naprijed cilj misljen u pravim slikama i pojmovlma, l ne premje§ta u ovako znaeajne prilike. Neka ti ishod stvari izgleda nnklon, to, dakle, nije uvijek lakoumno i glupo. Glupl nul(on k dobrom svr!let· ku mofe postati pametnim, pa11lvmt v.lcra upuccnom i poticajnom. Utoliko se mofe stupltl u ohranu starog veselog svr5etka, jer on ne po:t.lvn unio na 1ledanje nego povremeno i na jelo. A to htlJr.n.IC'I da 1c jede katkada pogotovu izaziva osjetljivo~t JlrC'lmn brkljl Ito se - u liku postojeceg drustva - HUrit lt.mcdu prcdatavc i vesele gozbe. Nasuprot cemu 1ludl kojl uopce nc vjeruju u happy-end koce mijenjan.lt 1vljl'ta 1otovo jcdna· ko kao i slatke varalice, fenidbenc varallco, larlatanl apoteoze. Bezuvjetni pesimizam ne promlee, dakle, poslove reakcije mnogo manje negoll umjC"tno uvjctovanl optimizam; potonji ipak nije tollko 1lup da uopce nc bl vjerovao ni u §to. On ne ovjekovjcl'ult1 vucaranje sltnog !ivota, ljudima ne podaje lice kloroformlrano1 nad· grobnog spomenika. On ne dajc 1vljotu 1mrtno turobnu pozadinu s kojom se ne isplatl llta r.apoetmatl. Za raz· liku od pesimizma, koji sam prlpada trule!l I hoce joj sluziti, provjereni optimizam, knd mu 10 razbl1tre oel, ne nijece uopce vjeru u cilj; naprotlv, tada valja pronaci, prokusati onaj pravi. Zato Jc c'.!ak mosu~ radovatl se vi§e jednom obracenom nacli.tu nrgoll 1vekollklm clnicima i nihilistima. Stoga naJza1rlf.enljl neprljatelj socijalizma nije, kao §to se ra:t.umljc, 1amo krupni kapital nego jednako tako i ma!ln ravnodulnostl, beznadnosti; inace bi uistinu krupnl knplh\I 1tnJao 1am. Inaee uistinu, usprkos svim pogrdkama u propagandl, ne bl bilo odugovlacenja oko toga da socljallzam upali u golemoj vecini cije interese sadriava a da ta vecina to i

517

.i~i i!l•::.

11

~

._

~

...........,

· -· ---·-

f

ne zna. Tako je pesimizam naprosto kocenje, dok fak i najkr!ljaviji optimizam moze jo§ biti omamljenost iz koje ima buc:tenja. I zadovoljstvo s minimumom egzistencije, dok ga ima, kratkovidnost u svakodnevnoj borbi za kruh i jadni trijumfi u toj borbi - potjecu, napokon, takoc:ter iz nevjerice u cilj; u nj stoga primarno valja provaliti. Nije kapitalizam bez razloga nastojao osim lafaog happy-enda §iriti svoj pravi vlastiti nihilizam. Jer on je najve~ opasnost i uopce se, za razliku od laznog happy-enda, ne da ispraviti, osim njegovom vlastitom propa§cu. Njegovom je propa!cu istina, i kao razvla!cujuca i kao oslobac:tajuca, onamo prema napokon mogucoj humanosti. Tako, eto, istina, kao ona §to ra!ci§cuje, kao uputa za gradnju, nipo§to nije ni tugovanje ni led. Naprotiv, njezin je stav, biva i ostaje, kriticko-militantni optimizam, a on se u postalomu svaki put orijentira na joA-ne-postalo, na mogucnosti svjetla §to se daju pospje§iti. On tvori neizostalu i s tendencijom upoznatu pripravnost na smjelost za ulog u jo§ neuspjelo. Zato happy-end u pravom smislu i pravim putem, dokle god se nije pojavilo apsolutno uzalud (trijumf zla), nije samo na§a zabava nego i na§a dufaost. Gdje mrtvaci pokapaju svoje mrtve, moze s pravom nastati tugovanje, i propast moze biti egzistencijalnim stanjem. Gdje su snobovi kao izdajice sudjelovali u revoluciji samo dok ona nije izbila, moze doista biti tek vi§e povoda molitvi: Na§u svagdanju iluziju daj nam danas. Gdje kapitalisticki ratun vi§e nigdje ne raste, mofe bankroter uistinu biti ponukan da preko biljeznice citava opstojanja prelije i razvuce tintenu mrlju, kako bi citav svijet izgledao crn poput ugljena i kako nijedan ispitivac racuna ne bi tvorca noci pozvao na odgovornost. Sve je to upravo jo§ gora prijevara od one s blje§tecim fasadama, koje vi§e nije moguce odrfati. Rad, naprotiv, s kojim povijest napreduje, §tovi§e, odavna je napredovala, vodi k mogucnosti da stvar ispadne dobro, ne kao bezdan, nego kao brijeg u buducnost. Ljudi kao i svijet nose dovoljno dobre buducnostf; nijedan plan nije dobar sam, bez te temeljite vjere u nj.

518

it

~>:v'. '\

"

.:),

:,r

,\

ii

(..

"'

H' d

I

H' ti .......

t!tl!t•lt !

J

1.. .., !llf1'1:.Ui