Ivan Kan. Stojanovic: Dubrovacka Knjizevnost [1900]

Digitized by the Internet Archive in

2011 with funding from University of Toronto

http://www.archive.org/details/dubrovakaknjievnOOstoj

a^

i% LSer.U

Ivan kan. Stojanovi6 «e>-

jTV^/H

I

V

I

i^

Dala na vidjelo Srpska Dubrovacka Akademska Omladina

-w^

r^sr

\;^l

.&^ DUBROVNIK Srpska Dubrovafika Stamparija A. Pasarica.

1900.

t

IVAN

kan.

STOJANOVIC

r

CitcLOcimcL.

Teska 110,

golema

i

zalost zadesila nas je

bas u casu, kad se puni odusevljenja

i

spremasmo, da proslavimo velikog naseg i

D.m Ivana

Stojanovi^a. Cijeli

plaka

kS

se prije

i

jednodusno

narod

pro-

nama oda

s

sto

odazvao nasem pozivu,

bio

cast

slavu sijedom sta-

i

borcu za svetu ideju srpsku. To op6e sau-

ces6e srpskog naroda jedina

n ovoj

dekana

nama nad Njegovijem grobom, kao

da Zajedno rini

srpski

zanosa

ucitelja,

rodoljuba srpskog, kanonika

knjizevnika

nenad-

teskoj

kvoj utjesi

i

prigodi

nam

moze

biti

je utjeha;

govora

o

ako ka-

oblaksanju!

Smr6u D.m Ivanovom sve na nama ostade

jos,

se pomete, a

da turimo u

svijet

samo

Njegovu

„Dubrovacku knjizevnost". Pokojnik bijase naumio da preradi ovo svoje djelo,

te s

toga bijase poceo da cini popravke na

podliscima „Dubrovnika", gdje

je

prvom

izaslo,

— dijelom ispustaju6i

VI

—

dijelom

umecu6i,

spremaju6i

tako precis6en materijal, koji je tek imao da sluzi za

preradu knjige.

Eto ne bi sugjeno

kako

je

po-

On

zamisljao;

da i

izagje

onaka

ostade

drugo

knjiga

nama

ne

nego da prestampamo podliske uz promjene koje Pokojnik bijase ucinio. ve6

Knjizevnici nasi odazivati zapisima u

uvrstiti

ma

bijahu

zalost,

na ovom mjestu.

smo

Htjeli

vjera okititi ovu znamenitu odati jos ve6u cast

bi sugjeno,

da

to

predamo, zajedno

sem velikom

i

jos i

u

;

svestenika tijem

i

eto

ali

mirisnoj

ovom knjigom, na

Sla-

zapisi-

i

knjigu,

postovanje

neven-cvije6e s

poceli

mogosmo

sad ve6 ne

srpskijeh akademskijeh drustava

triju

Mu

se

spomenicu nesugjenom

na

vljeniku, ali ih mi,

nam

ne kit!

uzdarje na-

Ucitelju!

Pustaju6i u svijet ovaj zgodan tumac slavne

knjizevne proslosti dubrovacke, zelimo, da ga nas

narod prihvati onom veliki

Pokojnik

Ijubavlju,

kojom

je

i

njega

Ijubio.

Dubrovnik, de6embra 1900. Srpska dubrovaSka akademska omiadina.

,\\

TvAN KAN.

StOJANOYIC.

Pokoljeuja djela sude; sto je

daju sv'jema.

cije,

Njegos.

D.m Ivan

Stojanovi6 rodio se u

Dubrovniku

17 decembra 1829., u doba kad bijase

jos

krepka

uspomena na slavnu proslost dubrovacke republike. Kakav ja duh vladao u ono vrijeme megju vlastelom

i

gragjanima,

mozemo lako um, da se D.m Ivan, publiku,

bijahu

te

zamisliti, i

ako

re-

prezivjeli

uzmemo na

kad

u

rogjen

sasvijem

drugijem prilikama, toliko njim napojio, da je sve

do posljednjeg casa duhovno zivio ceznuo za njom

sve

vise,

i

u

u

proslosti

povratiti stara

bugjenjem

dusevnoj

teskoj

muci, ne moguci imati nade, da 6e se

i

igda

ve6

vremena, nalazio jedinu utjehu, da

uspomene negdasnje

slave

i

republike sv. Vlaha, uvjeri mlagji narastaj stavilu nasijeh dana,

i

da,

vezuju6i

velicine

o

ni-

proslost

sa

sadasnjosti, utre put boljoj budu6nosti.

U

tu svr-

— vm — hu, cistom istorijskom istinom

ma i

sadasnjosti, upucivase nas

iz

pokazivase

Jos

nam

malena upi se u

iz

no razgrija mastu, da po malo zavrti u nista drugo.

mu

Tu

glavii,

je

svjetovnijeh strasti,

i

i

spas.

i

kao

Do-

i

mab

kako

svecenik

biti

sam

umjerena

i

luka utocista protiv oluja

u tome

je poslije

i

zvanju,

javno zadirkivati

djela, koja nije li

na

i

koja

za sve

zazirahu

podmetati

javi izvrsio.

No On koji

se

Pravde, Spasitelja

mogu6e

istorijske istine

mu

misli

nepomican

je ipak,

lome

bijesni i

kao dostojan nasljednik najveceg i

od

ga stase

svijesti, te

uzburkana mora, sluzeci samo Bogu ka Istine

Srp-

nikad ni u snu promislio a ka-

kao stanac kamen, o

vjesti,

sta-

razlozita liberalizma postade trn

ovog novog Prometeja narodne potajno

i

govorase,

okusio Dantove bolgje. Radi otvorena i

sil-

u sred bijela dana

da hoce

premda

u oku svoje brace po

mo

nada

svetinju,

se

cijenio,

da se nalazi Eldorado

i

je

stazu,

da ga neko zove po iraenu. Tako

pricuivalo,

stva

nam

u ceiiiu

na pravu

Obradovi6, te citajuci zivotopise svetaca,

sitije

lisu

zivijem primjeri-

i

zapreke,

i

svijeta,

vali

svojoj

sa-

Svjetilni-

ne

haju6i

dalje razgonio svijetlom

tmine vjerskog

fanatizma,

i

otva-

rao oci zavedenom narodu, propovijedaja6i da

mu

vjera ni najmanje ne prijeci da bude Srbin. Svrsivsi gimnasije s odlikom, stupi u zadar-

sku bogosloviju. Dovrsivsi bogoslovske nauke, rukopolozen

g.

bi

1852, prije nego dopustaju kanoni,

— radi nestasice

IX

popova.

—

Najprije

Korculi godinu dana, a

ga

zatiin

Eijeku dubrovacku, gdje

ua

popovao

je

proveo 30 godina.

je

u

premjestise

Tu

se pokazao dostojan pastir stada Gospodnjeg neu-

mornim trudom, ne

haju6i za svoju vlastitu korist.

Seljani Njegovi pricaju

brocinstvu

i

prava cuda o Njegovu do-

darezljivosti, sto rnoze

posvjedociti

svak u nasem gradu, gdje je boravio od

kad

i

1883,

g.

imenovan kanonikom, pa sve do svoje

je bio

Sprovod Njegov, kakav narod ne ucini do

smrti.

sad jos ni jednom sve6eniku od kad

je

Dubrovni-

ka, najbolji je svjedok, koliko je

veliki

Pokojnik

dobra ucinio u rogjenoj zemlji,

i

kako

rod zna

Seljani

velike

cijeniti

Njegove parohije,

i

staro

Ijude. i

skijem bratstvima dogjose nijem, da sprovod starci

sijedi

pod

triunfe

bra(5a,

crkve-

koje

sronise

nam

nad grobom Njegovijem, ulijevaju nad nepravdom

koja se

namjere zavodnika,

bratsko

i

doskora

obmanom,

i

od

otugjuju

jos

uvidjeti

„U

grad-

s

barjacima

Suze,

uvelicaju.

sla-

da 6e

i

srpskog

imena,

nama u

pristati s

i

na-

negdasnje

mlado, zajedno

nade, da 6e zdrava svijest narodna viti

taj isti

srpsko kolo. Eijeci nagje elemenat

sasvim prevrati,

i

koji

socijalni,

ga

elemenat materijalni, biva divni

polozaj mjesta, jer je Eijeka

dubrovacka kod Ro-

zata najcarobniji kraj dubrovacke okolice". V

Oesto op6enje s ucevnijem Ijadima

niclma onoga

doba,

osobito

s

Nikom

i

knjizev-

Velikijem

—

—

X

knezom Pucicem, jednim od najucevnijih Ijudi sto Dubrovnik imao,*) pa s vlastelom ih je igda Lukom Dijegom Sorkocevicem i Vlahom barunom humoristom Jodjelovalo na razvoj

Ghetaldi, pjesnicinia latinskijem,

zom mq. Buni6em, mnogo

je

i

mladog Njegovog uma. „Da nijesam

trideset

dina proveo u Rijeci,

sam

za

me

cesto puta bio dosta Slobodan,

je

stavljao

*)

— niko

knjizevnosti se oglasio najprije prijevodima,

u cem

sv.

pripovjeda

ne bi znao, da sam ziv!"

U

poslije:

polovinu

presudna

o

njemu

ovom

njesto

na zivot

utjecaja

natuknemo

urn

i

D.m

fenomenalnom

nestamupravo

golema,

Ivanov, ne 6e biti s gorega, da

tek da se

dvlje-tri rijeci,

od

koji je bio

naucnjaku,

u

i

sii'oj

radi

koji

skromnosti nije dao uzroka, da se o njemu pise

publici obazna

neobicne

svoje

govori.

i

Niko Veliki knez Puci6, brat srpskoga pjesnika Meda, imu6an

i

ali je

i

ostalijem tugjijem jezieima

i

i

uaukama

je bio do cuda vjest, poznavajuci kao malo

istoSne

i

zapadne crkve. Sve

to

i

u

golemo

znanje

po sregjeno u njegovom prostrauom umu.

Na

pomagao

Upitan jednom, koji su pisei

nadasve

Platon u

filosofiji,

sv.

i

ko

zasluzni

grcke

do

bogoslovlja,

u

bijase bistro

veliku

za

bio

je

sve crkvene oce

nauku,

Dante

u

i

lije-

nasu,

stetu i

obilnom

siromalie

Avgustin u bogosloviju,

to

stare

do

covjek nije uprav ui slova napisao. Koliko je bio skroman

vucen, cak je preko drugoga

bio uprav

nj se

a uz

svoj rogjeni,

literaturama, od

nase, tako da se bio usavrsio u svijem

kom

u prste sve filosofske

je

ipak najvise naginjao platonizmu

upio. Latinski je jezik poznavao kao vjest

covjek

neodvisan, provagjase zivot u nauci, bave6i se poglavito du-

bokijem filosofskijem razmisljaujem. Poznavao sistemate;

sto

je,

Ispovjesti

knjiga

Avgustina (u narjecju dubrovackom, Bas kad 8mo na ovom eovjeku,

izo-

te

prekrajao na svoj nacin. Preveo

i

sto

prije,

—

go-

taj

u se popomodiodgovori:

pjesnistvu

i

Leopardi u pesimizmu. Mozda su ga prilike vremena nagnale, da ovog potoujeg

osjeti

jace no iko diugi.

—

XI

—

pano); komediju Aristofanovu

koniada

Oblaci;

njekoliko

De Amicis-a; devedeset Lessingovijeh

iz

basana; dramatski fragmenat

iz

nik Ijudi

Voltairove:

megasa

(Menschenleind)

;

Zlohot-

Schillera

Mikro-

Gjova (kratka no vela slobodno prevedena); Konversaciju kod grofice Albani V (koju je u prijevodu nazvao Sta je slava vojnicka?) od Paul-Louisa Oouriera; Nosonje po V Ghislanzoniju Oovjek rep at (preragjeno po nei

;

i

Kanonik dekan stone

crkve u Bajadocu

(nestamp.), za tim sve izre-

poznatom

piscu);

ke latinske Publija Sirijanina

Mimika

i

Petronija

(nestamp.). V

U

„Dubrovniku" zabavniku Narodne Stionice

dubrovacke, koji je jeme, stampao je

i

sam

uregjivao za kratko vri-

originalne

novele

Maru

i

pan u

„Vojislavijevoj spomenici".

Luka Maloga,

U

„Slovincu"

je

:

Gospogju

koji je opet bio prestam-

stampao

vise

originalnih

Gjoru (prvi je dio „Gjore" DideroNeveu de Eameau [Ramoov necak] pona-

radova, kao tov

sen, a drugi je dio originalan),

Jos je napisao

Zagarca

podulju originalnu novelu

i

i

ost.

Gjovo

(nestamp.) Sastavio je

u

komediju Frlezija

i

„Dubrovniku" za

kal.

g.

1898.),

pa

(stampanu

Eoman-

V

ti6izam

i

J as tog. Stampao je

godnijeh pjesama

skom

i

i

i

njekoliko

pri-

epigrafa na srpskom, italijan-

latinskom jeziku.

—

—

xn

Anegdota

God. 1893. izdao je prvi svezak i

i

razlicitijeh mudrijeh njekoliko anegdota

U

stampanijeh.

dota

i

naroda,

iz

izislo

nigdje

dosle

ne-

rukopisu ja ostavio mnostvo anegprevedenijeh

pricica,

kao

narodnijeh,

i

Megju

dubrovacke.

istorije

iz

izreka. Tu je

njima

dobar

i

dio

zauzimlju filosofski anegdoti.

Jedno

od Njegovijeh najznamenitijih djela

je

Dubrovacka Knjizevnost, „Biljeske

stao natpis i

kojoj

bolje pri-

bi

dubrovacke knjizevnosti",

iz

koje citalac ima pred sobom.

Jos

je

preveo

Engelovu povjest du-

i

brovacke republike, istoriju

Dubrovnika,

naj

nastavio, gdje

i

pisac

u podliscima

izisla je

je dovrsio, jer

ga

Odlikovao

je

se

jos

te

besjeda

je i

govornik

u

ostavio

Nije

pokosila.

prije

dobar

kao

i

bijase

Dubrovnika".

nemila smrt

propovjednik u crkvi, dosta crkovnijeh

„

sad

Ta Njegova

prekinuo, sve do najnovijih vremena.

radnja

do

jezgrovitiju

teoloskijeh

i

rukopisu razmislja-

nja.

Za vrijeme popovanja u bio

mnostvo narodnijeh

Kijeci

rijeci,

zabiljezio

poslovica

netaka, sto sve od Njega iskucise

i

je

zago-

u Zagreb po-

i

V

nijese Kurelac, Broz

Poznavao zika:

latinski,

italijanski,

citan

i

i

je jos

Srepel.

osim svog

materinskog

grcki, staroslavenski

njemacki

i

i

jevrejski,

francuski. Bio je

svestrano naobrazen covjek.

silno

je-

pa na-

— xm — Zamisljao je veliki Pokojnik, stavak Engelovoj

da

povjesti,

dovrsi na-

tek

ijedne svoje dosadasnje knjizevne radnje:

Dubrovnika

starog

i

ve6u

zapocne

od

Politiku

dubrovacke

Stare

obicaje.

Po ovom,

sto

do sad spomenusmo, moze se

izgubismo smr6u Njegovom!

zamisliti, koliko

Srpstvo je s Njim izgubilo i

velika rodoljuba

knjizevnika, Dubrovnik zadnjeg prestavnika starog

duha

11

zivotu

Teska

siromasi

svecenika,

rijetka je

rana svijem,

brovackoj akademskoj lju6a

i

narod

knjizevnosti,

i

je

ali

dubrovacki dobrotvora.

velika

nama,

srpskoj

du-

po

gotovu

naj-

omladini^

uprav bez prebola! neprirodna u

Politika nase nesugjene brace,

ovijem stranama,

sluzi

se jos

i

na

sad,

osvitku

na

dvadesetog vijeka, vjerskim fanatizmom

stetu

srpske narodne misli. Ta politika u sluzbi

zajed-

nickijeh neprijatelja, uzela je za najzgodnije sred-

stvo u borbi vecinu sve6enika, kojijem

izgovor za

postupak, da Srpstvo

taj

rimokatolickoj crkvi.

Nas narod,

koji

vjeru kao ocinju zenicu, lako se da

svog sve6enika, zdravu

svijest,

mu

te i

on

nik,

—

glavni

toboz

prijeti

cuva svoju zastrasiti

od

tako vjerski zanos pomuti i

ikakva uvjere-

ako bez

od svog, a prihva6a neprirodnog

nja, ipak otugjuje

tugjeg imena.

se,

je

Ko nam

nama Omladini

glavni zadatak; da

je tu

Srpskoj,

sirimo

najbolji

koji

ideju

smo

pomo(5uzeli

narodnosti

i

za

da

—

—

XIV

rusimo predrasude srednjeg

Po

sve6enici?! nijeh,

izabranijeh",

u nas

i

radi progonstva

oni, kojijem je i

i

opet

je zva-

pojavi

se

srpskijem duhom,

njekoliko sve6enika, zadojenijeh ali

„Mnogo

onoj evangjeoskoj

malo

ali

ne

ako

vijeka,

mucenja do brzo klonuse, a

harakter bio jaci od

ugodnosti zivota, ocuvase

svoju

licne

koristi

idejn,

ona

ali

ipak ostade samo u njima! Nijesu imali smjelosti.

osim vrlo

zborom i

i

pismom. D.m Ivan ne

zazora,

da

izuzetaka,

rijetkijeh

haju6i

za

je,

sva

javno

je

bez

malo straha

i

progonstva

teska

poruge, junacki izdrzao do potonjeg casa,

„Dubrovnika"

naseg

dicnog „Srbin

si

po rodu

jedini spas;

vjera

i

ti

ni

budes Srbin!" Dokazase protivnici?! nasrtM-je;

—

ali

u

najmanje

ti

je

prijeci,

da

protivno nasi

li

narodu:

Srpstvu

ne

njegovi

i

Ne! vec nastavise zadjeviee

On, harakter

nad

i

harakterinia,

odrza rijec Svoju, da 6e sve

casa pisati u „Dubrovniku". S toga

D.m

Ivanovii dvostruko teska: prvo,

Njega

nestalo,

a drugo, sto

podle

i

nailazase na ve6i otpor, sve bivase tvrgji niji,

i

preko

i

dovikivao

obicajima;

sire

do

nam sto

mu nemamo

sto

istraj-

i

potonjeg je

smrt

nam

je

dostojna

zamjenika, te u teskoj borbi ostajemo bez potpore i

oslonca! Ali ipak,

smrti

djela

velikijeh

Ijudi

zive

i

uspomena njihova ne propada! Kao sto 6e vjecno u srciraa nasijem

poslije

i

sveta ideja Tvoja^ o vrli

i

ostati

nezaboravni Pokojnice,

— tako 6e

i

vremena

za nas ostati

gjene kosti

i

sveto

i

— srpski narod kroz sva

za cio

i

veliko

mucenicko

Mi 6emo

pokoja!

XV

tijelo

Tvoju

gdje

mjesto,

Tvoje iiagje mira

svetu

humku

tamjanom

ciste

i

obasipati

cvije6em neuvelijem s koljena na koljeno gjivati

utru-

i

preka-

zahvalnosti narodnje. Brat

do brata, bez razlike vjere, hvatace se

do

jedan

drugoga, spojen cvrstom vezom svete ideje Tvoje

u divno svesrpsko

grobom

Tvojim

golemi dug, koji

kolo,

Ijiibio

i

laka Ti

tu cerno

na

nad

godinu

svetim

s

godine

ti

nikad oduziti ne mozemo.

Vjecna Ti slava

skom,

i

i

gruda

oduzivati

uspomena u narodu rogjeiie

zerrilje,

srp-

kojii

si

svim zarom plemenita srca!

Dubrovnik, de6embra 1900. Srpska dubrovadka akademska omiadina.

m

J

^f

'

l\l^)]HHMH^-^*:

Dubrovacka Knjizevnost

^wf^ jiniroiK 'K

PRISTUP Memoriam quoque ipsam semus,

si

in

nostra

perdidis-

potestate

quam tacere. Tacit „De vita

esset

oblivisei,

od

Stara republika dubrova5ka, jedna dr^avica na zemlji iza Liike

i

osobite

politiCke

kad

pazuje, nadasve

Po

vazuosti,

ali

ipak

dostojna

svake

nasega naroda.

se uci knjizevnost

na usku prostoru

savladavsi tisucu

Jadranskoga mora,

pri obali

ozbiljnijeh prepona,

moglo da

i

krsno, porodi

znatan

postane

Kako ovo

ognjistem svoje vlastite naobrazenosti? golo

kakve

kojoj je srecnoj pogodnosti dubrova^ko zemljiSte,

stijesnjeiio

ste,

od

zaista

bila

je

najmanjijeh

prema ondaS-

Sv. Marina,

ujijem vladama evropskijem, nije

Agricolae".

broj

zemlji-

u

izucijeh

Ijudi

svakoj grani Ijudskijeh nauka, u svijem prijedmetima zivota, vise

nego ostale drzave, koje su

od prve na vidiku Ijiidske

i

prostorom

povjesti?

i

snagom

Ovaka pojava

da svnie na se paznju svakog knjizevnika, se dobro prouCi i ocijeni.

sluzuje

Politi5ka je

i

knjizevna

povjest

kao

i

i

za-

da

prirodne

nauke. Ove navode mudraca na neka mikroskopiCna razgledanja, koja su 6esto puta se s li

vecom

mnogo 5udna

zanimljivosti u5e navade 5ele

lava, tigi'a

i

i

i

pou6na. Zato

miava, nego

slona. 1

PolitiCki primjeri

od

ostavljena

djela

i

malenijeh

gr^kijeh republika gotovo su vise pouCne za iiaobra^enost svjetsku, nego hronike

zauzeca, osvajanja

prevrata

i

go-

lemijeh carevina.

U Ijudi.

opce malene drzave iiaplode velikijeh polititkijeh

Veliko

i

prostrano carstvo je kao kakva gorostasiia

iivotinja; piisti se

samu

sebi

i

iizda se

u svqju

velitiiiu,

u svoju snagu, u svoj prostor. Ali opet malene drzave ue

mogu da imaju same po sebi bas treba da u tome osjete iiost. One po

etnografiji pripadaju,

ili

ili

kiijizev-

kome

naroda,

utjecaj

da prime upliv od onoga na-

roda, koji im je u susjestvu, pa

uaobrazenost dovedena,

svoju vlastitu

ne bio im

i

srodan.

Ta

uvutena sa strane, uzme opet

drugi oblik, oblik naroda koji piimi tu tugju naobrazenost.

Dubrovafcka knjizevnost je knjizevnost sui generis i

odgovara

utjecajima

elemenata, kojijem

tugjijeh

Du-

brovnik bijase podlozan. Ova republika, latinska po svom postanku,

Rimljani

nastade iskase

u

navali

stana

i

divljijeli

utotista

naroda,

svuda

kad

po

ouo

obalama

Jadranskoga mora. Rimske porodice koje se ovdje naseli^e,

iza

poslije

kako 5ete

se razori

Epidavar

slovinskijeh

he aristokracijom,

i

koji

i^aroda,

obrazovani, te malo po malo

i

primahu k sebi

Solin,

i

su

manje

bili

po samoj naravi postado-

tako Dubrovnik podize plemstvo, koje

je najstarije u Evropi.

Dubrovatka

aristokracija

douese

sobom i rimsku naobrazenost koja se vec bila pofcela §ito vi^e riti prema zapadu. Veliki broj Slavena, koji sve pridolazahu, bijase prosti puk. Ali, kako je ovaj puk sve nnioto vise brojem rastao, toliko, da je valjalo mnoge ge slovinske porodice upisati megju i)lemi('e, tako se i

je poslovinilo, sto je rimsko, a

oblikom ono, sto je slovinsko; i

u knjizevnost! polatini se ali

ako jezik latinski ostade vazda

to sve

dr^avni

malo po jezik.

malo,

Godine

1472. senat proglasi kao temeljni zakon dr^avni: ,.nek je

•a* 3

-s

u javiiijem poslima jezik slovinski sasvijem zabranjen"').

Kako

§to

u Dubrovniku, tako je imalo

biti

i

po svoj Dal-

iiiaciji.

Nil lepiiblike Zadar, Sibenik, Spljet, Trogir

karska

preiii

Ma-

i

rano propadose, a ostade samo republika u

Poljicima.

Nije

8

gorega ovdje navesti pismo od

1883., pi-

g.

sano od njekog statistiCara Dalmatinca, koje glasiovako:

„Meni se

fiini,

da Dahiiacija ima njeku sasvijem osobitu

kao

knjizeviiost

naobrazenost, koja od

i

iije

potje^te.

Od

vijekova je na njezin hrek navrnuta naobrazenost italska,

prvorogjena kci gr^ko-latinska. Ovo nijesu djela.

Kad

bi se

sada na vocku prepiinu roda nakalamio

opet tugj navrtak, bilo bi isto kao

Evo

zasto se nije

jezi

elemenat njemaCki,

se prije

mogao

u Dahnaciji maba.

uhvatiti

Ciniti

mogao za gotovo niti

cio

li

nas vijek da uvri-

On

pokrajinama,

no samo da

li

ce vise

Zadru, Sibeniku, Spljetu,

i

ili

elemenat i

U

na otocima,

megju narodom, koji staiom Dubrovniku naprotiv, slavenski

pretezniji.

U

Dubrovniku

onaj dio inteligencije, koji

Oni

stari patriciji rimski iz

je

govori

je

5ak

Epidavra

i

Solina,

koji

su

u naobraze-

odvec slabi da odole materijalnoj

Srbo-Slavena, koji su u znatnom broju nagrnuli megju

sill

njih. I

za to je trebalo, da se oni sami poslavene na go-

lemu korist onog

puk od

je

i

srpski

je

najprotivniji Slavenstvu.

ustanovili prvi senat dubrova^ki, bill sujaki nost!, ali materijalno

ce

manje

prevlagjuje italijanski elemenat naobrazeniji.

bi

^isto

da

ovdje. Nije ni zbora o torn,

uvrijeziti,

U

da usahne.

joj

ce se ikad uvrijeziti.

primiti u susjednijem

slavenskijem, nego se

nego

teorije,

dijela, koji je

njih primio

')

U

podlozan,

jer

onu kulturu, onu pitominu slaven-

sko-latinsku, koja je bila du.

njima bio

negda jedinstvena u onom gra-

ostalijem stranama Dalmacije,

mletafika

je

In pubblicis negotiis lingua slavica omnino prohibeatur.

vlada

a* bila

balo i

suviSe silna moralno

i

izuzevsi

Boku Kotoisku, gdje

saiiio

same

(lostajalo

materijaliio, te joj

i

tre-

iiije

pucaiistvu slaveiio-hrvatskom svoju kulturii

(la iiaturi

jezik,

-G

4

mateiijalnog

da

vreiiieua,

ue-

je

joj

to

potpimo

i

Sabiiice,

izvrsi/")

Kako Volske,

i

Rim

sto

Tiieiice,

i

u

sadruzi

se

Grke

i

Graecia), da se sastavi

populusque Romaiius*',

doiije

taj

iia

Latiue,

i

onaj

iiatin

sen at us,

,,

strahotan starome svijetu,

nazvan „m6ra, koja pritiskuje uarode": tako

to

Dubiovnik, piiiuajuci k sebi iiove Slavene,

nadasve Srbe

i

prije

ua

bitke

i)Oslije

i

naobrazenosti latiiiskom, koju je crpao

La

')

Essa ha da seeoli uella sua

vilta italiea, figlia

ma

fatti.

eutrera. Esso

stesso ehe disaeeearla.

lo

prima potrebbe riuseire

meno

soltauto.

miua

pill

A

A Ragusa untit-hi il

le

ci-

patrizi

le

Ragusa,

slavo

piu

immouso vantaggio

soggetta, perehe la popolazione trasso da loro

parti della

Dalmazia

il

una volta

in

erano

quello,

e

da

e

forza

la

E

ci

mate-

percio essi

parte a loro

eoltura,

eitta.

Sa-

in

forti

della

quella

questa

popola-

aiitislavistiche

dei Serbo-Slavi irrorapente fra di lore.

dovettero slavizzarsi con

predo-

vl

della

romani da Epidauro di

ue

del piu, o del

isole

materialmente troppo deboli per uon subire

numero

eiitrarvici,

elie

I'elemento

intelligenze

primo senato

civilta slavo-latiua singolare

te e

della

proviueie slave

uella parte eioe piu eolta

italieo,

parlauo in slavo. Quoi iona, che costituirono

stessi

potato

lia

Zara, a Sebenieo, a Spalato, nelle

I'elemento

piu risaltaute.

riale uel

Dalmazia mi pare

uelle vergini

zioue. Nella veeehia Ragiiaa all'opposto,

ma

Italije,

Eoco perehe I'olemeuto

Dalmazia non e'e questione,

limitrofe, die qui. Iu

vilta,

sa

Iu una piaiita rigogliosa di frutta iiitrodurvi ora uu secoudo

tedeseo da quasi un seeolo qui preseute non

e

ovijeh

—

bliziije

I'inuesto

radie*^

za

inalahni

Kosovu;

iz

i

primogeuita della greeo-latiua. Ei uon aouo teorie,

innesto eterogeneo, e

che

i

od

a

letteratura e la civilta, sua couseguenza iu

tutta propria.

ci

(Magua

Italije

Nelle

quella altre

governo veueto era troppo gigante moralmeu-

materialmente per non imporro alia popolazione slavo-eroata

la

dove

le

sua eoltura e lingua, se

mauco

soltauto

pei'fettamente.

il

si

eceettuiuo

tempo mater iale,

le

da

liocehe di

uou

Cattaro,

potere

cio

completare

5

duhom

sa

trgovaSkijem, postade ognjiStem

razvitka

slo-

vinskog naroda, tako, da su ga spisatelji od onda vazda spominjali.

Vec Vico u svome spisu ,,Scienza nova" spominje Dubrovnik sa ekonomske strane, Machiavelli (Deca di Tito Livio) spominje Dubrovnik s poJitiffijeh nauka; obojica ga pak dajii za iigled, kako zive jedna vlada i kako se uzdrzava. Navala toliko porodica sa neodvisnost vlade uciui, da Dubrov^ani u

neko

doba sami sebe cijenjahu, da su narod po napose,

tako

strane

i

da Lukari, Resti

ragusea".

U

ostali nazivlju

i

malenu njeka vrsta

kad

Slavenski poglavari,

Dubrovnik') vazda

ma. Formula vlasteli

i

Dubrovcane „nazione

bi

bi

Sjedinjenijeh

diplomatska

slali

napominjali srodnost

vazda

tijeh poslanica bila je

puku

dubrova^komu,

njima odgovarali

uvijek

Dubrovcani-

„knezu su

ali

i

malenu mogao barabariti

Tolommei veli:

,,ko

sa

starijem

ovi

napo-

po duhu,

jijem se je u svakoj prigodi vladao, Dubrovnik se

i

Du-

„od

srostvo

bi to

doista u politickijem rasprama

I

pisma u

ista:

srodnicima",

brovnika vladajucega", a nikada da menuli.

s

drugom formulom:

s

Drzava.

koje

u

Rimom. Kardinal

preko zadusnica u slavu Nikoli Bunicu ocito

ce poreci, da nije republika dubrova^ka

kla velicanstvo rimskoV"'^).

A Sabelik

opet kli^e:

dota„slo-

bodna drzava, s dobrijem zakonima i obicajima''^). Justus Lip si us pise: „ako sam dobro razumio ti si gragjanin zitelj

ili

Dubrovnika, plemenite republike, koja goni od nas

varvarstvo,

uglagjena

')

Vjdi zbirku

')

Quis eat inficias

iz

zakonima

i

obicajima*).

arhiva skupljenu od Miklosi»^a

rempublicam

ragusinam

i

Tomma-

Puci^^a.

romauam majestatem

eontiugere ? ')

Civitas libera moribus et legibus bene iustructa".

*)

Si

enim recte verba

nobilis respublica, quae

bu8

polita. (Cent.

5.,

capio,

Eagusa

baibariem

epist. 32,

te

habet civem, aut iucolam,

a nobis

anno 1603).

dividit,

legibus et mori-

seo

nazivlje Dubro\iiik grad epigrama, satire

potreba Dubrovcaninu. da izide

nosti, radi koje nije

mu

mjesta da se uaobrazi; dosta

Toma

naobraze-

i

je

iz

svog

domo^a.') Odavna

i

Vatkins, engleski povjesuicar napisa: ..Dubrovtani

su vise znani a manje hvalise od ijednoga naroda, sto ja po-

Posto Dubrovnik bi zadojen kulturom italo-latin-

znani''.

skom,

ako je narod bio vecijom dijelom slovinskog po-

i

navede ipak njeke

rijekla, to

brovnik

gradom,

koji

da smatraju Du-

spisatelje,

pripada

povjesti (Epoca XIj to potvrgjuje

s

Mecima.

bio

i

postao zitvom.-j sastavi

Atena slavenske

A

dostojniji

knjizeviiosti,

prostrane drzave, kojijeh je

li

„Kad

driigovdje opet pise:

evropskijeh vlasti

savez

treci

historija

i

aristokratskijem iistavom nadmetao

s

spomena nego

historijskog

svojoj

ovijem rijecima: „S vise

razloga moze se prista\iti italijaiiskoj povjesti

DubroMiika, koji se

u

Caiitii

Italiji.

se g. 1805.

Napoleonu,

pioti

bijase uz ostale kombinacije, pripravljene od Riisije, odi'e-

gjeno za slucaj pobjede, da se sa Lombardijom, Mlecima bez

savez

sastavi

Savoje,

italijanski

Napuljom,

s

Eo-

Lukom, Dubrovnikom, Maltom i jonskijem otocima"."*) Na drugom mjestu opet govoreci, koji bi jezik mogao biti najzgodniji za kiijizevni megjii manjom,

svijem ')

al

Etriirijom,

jezicima

slavenskijera

deirepigramm;*,

L>t citta

Raguseo uon

ako

,,I

histoiijske

sntira c della eoltuift,


mestieii uscir

e

pise:

[jiopiio

«l;il

paese

per

[ler

il

tni

civjlizzarsi,

gli basta la patria. ')

Ragusa per tante

sotto

uno

della letteratijia sUva, qiiali •^)

limase

Quando

europee

ragioiii

puo anuetteigi

pin

degna

di

stoiia,

stoiia italiana, clie

alia

gaieg^io ecu

t'ostituzione ariptocratica

Vene/-ia, e

oho

i

fii

Ateue

vasti iuipeii, del

vittinia.

nel

(.'ontro

1^-05

gi

foimo

la

teiz^

coalizza/.ioiie

Is'apoleone, tra le t'onibiiiazioiii

dclle

jtoteiize

pivpar.itc dalla Russia,

era in caso di vitturia fornnare una iederazione italiea cou Lomliardi»,

Veueto seuza Savoja, eou

Malta

e le isole loniche.

iSapoli,

Komagua,

Etruria, Lucea,

Kagusa,

uspomene Dubrovnika 5ine da se naginje srpskom lektu, sadasnja nadmocnost dace valja da prvijenstvo komu.

•)

S toga

su

glasQviti

Italijanci

Dinka

rolai

rus-

zivotopise

pisali

dubrovackijeh knjizevnika. Injacij Cantu pisao je Ciijevicu, Oesar

dija-

o

Pliji

Cantu izda zivotopis Boskovica, Ivan Pa-

Marina Getaldica,

Zlatarica, i^arbieri zivotopis

Frano Ferrario pisao je

Gjorgju Baljivu,

o

Ambrosioli

Benediktu Ptogatu, DeH'Ongaro izdao je pismenu ras"

Bandum,

Anselmu

pravu

Carre

Ljudevit

spominje

Tommaseo dao nam je biogratiju Stay-a, Kimica, Zamanje i Resti-ja. I sam Vinko Gioberti u svome „Primato" ne sumnja, da je Dubro\Tiik, sto se tice kulture, grad italijanski: „U sred-

nam cudnu ostroumnost

njem

dubrovacka republika,

cvatijase

^^jekll

Galjufa,

ima-

koja

gjase vlasteosku vladu, obrtna, pomorska, trgovaCka, nao-

brazena, iiljudna kao Mleci, nicima,

tilozolima

ali

bogata pjesnicima, umjet-

matematicarima,

i

megju kojijem

se

odlikuje Boskovic, jak um, koji spoji ra^un sa razmislja-

njem ne povodeci nego

li

Pitagorin.")

Mi cemo

se,

skom knjizevnoscu, ski

se ni za kijem, vise pristasa Leibnitz-ov

u Dubrovniku

svojijem

dakle, u

jer su svi knjizevnici gojili

ponavljaju

Sebbene

le

i

onu

Dubrovcanin", kako on

')

raspravi

ovoj

duh

goje

izreku

sam

memoiie stoiiche

u

di

slovin-

italijansko-latin-

slovinski,

Galjufovu:

veli

dinletto Seibo, I'attuale prepoiideranza

baviti

svojijem

i

djelom

„Sudbinom latinskijem

Ragusa facciano inciiuare al dark forse

la

premineuza

al

russo. '^)

Nel medio evo

ftoiiva --

kako on pise

—

la lepublica

di

Ra-

guea, gtato di ottiraati, industriosa, uavigatrice, trafficante, colta, gentile

come VeD«/ia,

tematici, tra

pio

il

i

mrv licca di potti, di

quali risplende

il

artisti e di

rilosofi,

e di

ma-

Bo^ccvieh lubuslo iugeguo, che accop-

ealcolo alia gpeculazione s^nza eopiare neesuuo, piu loibniziano

che pitagoi'iano.

8

besjedama:

,,daleko bio

od nas prezir materinskog

jezi-

Ova se, dakle, rasprava dijeli u tri doba. Prvo je ono, kad pocese po Dalmaciji spisatelji pisati u na§€m jeziku. Driigo je od XV. do poloMine XVIII. \ijeka. ka^j-'.

U trecem

otpada knjize\Tiost upravo nazvana dubrova^ka

a nastiipa srpsko-hrvatska

doba danasnje, dva

,.ognjista''

koje ii

ili

ti

juznoslavenska, a to

prestavljaju

velikoj

nastanili Juzni Slaveni,

,.elipsi",

iza

kako

Biograd zemljista,

moralno

i

Zagreb, kao gdje

sii

se

propane Du-

bro\Tiik.

')

je

Soite Ragueinus abeit a nobis patriae linguae eontemptns.

V

PRVO DOBA Zna

se,

da su

Karpata

preselili iz

prvi

se i

nastanili

imenom Hrvata, a da

Srbi,

dogjose

njih

poslije

I

Srbi

pisaca, tako da njeki

narod,

nazivlju vas

hroni^ari

koji

Hrvati

i

narod po svijem dokazima povjesti

isti

slavenski

Heraklija

cara

u zapadnoj Dalmaciji pod

su se naselili u isto^noj Dalmaciji.

jedan te

za

Slaveni

i

su

starijeh

ovaj juzno-

naseli tada§nju rimsku Dalmaciju,

koji

sad srpskijem a sad opet hrvatskijem imenom.

Kad

poce"se

jjisati

prvi

pjesnici

Dubrovcani se u njih ugledase

Dalmaciji,

i

saglasise.

Cakavstina

onda u opce jezik

ikavstina

i

su

bile

u

knjizevnici

i

s

i

u

njima se Dalmaciji

knjizevni. Prvi dubrovacki pjesnici do

V

Cubranovica

sluzili

su

se donekle Cakavstinom, ali

onolikoj mjeri, koliko se obicno misli.

To

strano proucio Dr. Milan Resetar. Ovaj je

do zakljucka, da su 5akavski

brovafckijeh

pjesnika

dosta

oblici

rijetki.

U

je pitanje sve-

naucenjak dosao

kod ovo

prvijeh

du-

prvo doba u

Dalmaciji odlikovali su se na knjizevnom polju:

Papalic, Martinac, Natali,

ne u

Maruli6

Pelegrinovic i Hektorovic, a u Dubrovniku: Sisko Mencetic, Gjore Drzic i Mavro Vetranic CavCic. MenCetic (vulgo Menze), rogjen 1467., bio je pjesnik platonsko-erotski. i

ep Jezusa Hrista.

toj

Lucie,

Ijubavi ostavi sest knjiga *

10

Gjore Drzic, Mencetica,

od nje odbijen zapopi

ali

bozijoj Ijubavi.

Petrarca bozijoj

i

rogjen 1460. zaljubi se u Jelu, kcer

Mencetic

zivot

svoj sv.

poce da pjeva

za Dubrovcane sto

sii

Mnogo

su

pjevali

o

platonskoj Ijubavi.

i

rasrgjen, jer se je

no

Drzic

Boccaccio za Italijance.

Mavro Vetranic vas

i

se, te

Andrija.

Kao kalugjer

rogjen je 1482.

imao

odreci

na pusto

opastva, odaleci

kod

ostrvo

Sastavljao

Dubrovnika,

Ijubavnijeh

je

i

cetiri

udario osnov narodnoj

umjetnoj

s

Evripidove ,.Hekube''.

U

tragediji

za zva-

poboznijeh

pjesmica u duhu svoga vremena. Xapisao je

pr\i pokusaj, da se

se

drame

i

prijevodom

spisima ogleda se

njegovijem

pometne oblik narjecja hrvatsko-dal-

matinskoga, cakavstine.

Andrija Cubranovic

Slade dubrova5ki pjesnik, kaze, da je bio zlatar. Kako pripovijeda Crijevic, on se zaljubi u vladiku, koju ne mogase uzeti za zenu. Ona jednom rece: ,.sto bi htio od mene ovaj Ciganin?" To ga potaknu, da sasta\i pjesnicko djelo pod imenom ,,Jegjupka*'. Jezik je u njoj sasvijem razlicit rodi se 1500.

od jezika u ostalijeh pjesnika njim poveo citav niz novijeh

prije njega, tako,

gjupke'*,

kao

sto je to radio

Lukrecijevijem paka,

ali

mu

stihovima.

Gundulic

pjesnika.

motic prenosili su u svoje pjesme i

da se za

citave stihove

sa

Virgilij

Mnogi su

i

Pal-

iz

,Je-

Enije\ijem

i

poslije pisali Jegju-

se nijesu ni doniakli.

Stjepan Gucetic (Gozze) bi od dvadeset godina utamni5en. Jednom ga opazi kci knezeva opadena u lieu, u bradi obrasla, pa zavapi: ,.Vidi dervisa!'' Cuvsi on te rijeci

spjeva „Dervisijadu*',

Appendini

Gradica, a

—

sluzeci se

njekijenj

koji je zivio g.

rukopisom

ipak s

—

kako

kaze

imenom Stijepa

1600.

Nikola Dimitrovic rogjen 1510., bio je trgovac ujedno i pjesnik. Kad osiromasi, skloni se u njeko

11

selo,

baveci

pjesnistvom

se

toliko proslavio,

da ga

papa Grgur

je

pjesama, poboznijeh tri

je,

onoga vremena

poslanica,

domaci zivot

koniedije, u kojijeni opisuje

povodeci

Ijubavnijeh

i

pastirskc

cetiri

se

1582.

god.

XIII.

Pisao

pitao za savjet o izmjeni kalendara. se za Petrarkom, po diihii

u kojoj

matematikom,

i

drame

i

ondaSnjijeh

V

Dubrov^ana.

Stil

mil je kao

Marin Drzic

u Ciibranovica.

i

Fjorenciji. Tii se zaljiibi u njekii

povrati kuci

renu^'

—

i

U

,,Adona".

i

komedijografa.

sedam

zapopi

Od

U

posto se

drame:

„Ti-

on je glava dubrovaCkijeh

istimi

nam komedija

njego\ijeh

a

Italijanku,

Napisa pobozne

se.

to nepotpimijeh.

stanovao je u

a

rodio se je 1520.,

ostane samo

njima je pogogjen pravi govor

ondasnjijeh Dubrovcana.

Preskocimo Mihajla i

jezikoslovca,

Men ce tic a,

Mihajla Bunica (Bona),

a pregjimo na

pjesnika slovinskoga, latinskoga

Ijubavne

i

gr^koga. Njegove pjesme

i

„Jokasta", prijevod

ga na daleko. Savremenik koji je proveo

na selu

platonskog filozofa

mu je

Marin Mazibradic,

bio

gotovo vas

cvijece.

Samosam

zivot

svoj

slovinsku vilu. Bio je pivi, koji je uveo i

proslavise

Evripida,

iz

njegujuci

tugjinsko bilje

prozivio je svoj vijek s nezakonitijem

sinom Oracijem, koga je poucavao u pjesmi.

Savin Misetic Bobali sti je

lio

U

mlado-

bio tako naprzica, da je u sesnaestoj godini nava-

javno na nekoga Crijevica

svoga oca. S toga je bio u

godina u progonstvu. se

rogjen je 1530.

Kad

i

smrtno ga ranio, da osveti

tamnici

mjeseca, a pet

sest

se povrati

u domovinu, skloni

u Ston, mahi varos, koja je spadala pod

republiku.

Pjevao je

i

talijanski

i

slovinski.

sezdeset prigodnica o smrti svoje Ijube, bila zakonita.

Gluhoca ga

unisti,

i

i

minju ga u svojijem spisima.

Spjevao

ako

mu

oCajanje

to svoje

u tiirobne pjesme. Monaldi, Gigliani, Caro

dubrovacku

i

je nije

slije

Varchi spo-

12

Frano Lukaric

(Luccari) pjevao

na grCku u

je

svakome ritmii stare Grcke. Imamo od njega prijevod „Atamanta'' i ,.Pastor Fido" Guarini-ja. Dinko Ranjina, (Rajj;nina) glaso\iti grecista, mnogo je pro^vio u

U

Ljuba\Tie pjesme bijahii

Italiji.

njima opjeva njekii

Mesine

Livijii iz

Fjorence, te glasovitu Dubrovkinju

i

mu

zabava.

neku Ruzu

Cvijetu

iz

Bi

Zuzerinu.

savjetnik Kiizme, vojvode toskanskoga, koji nagovoren od

Ranjine, osnova u Fjorenci prvo uciliste jezika slovinskoga.

Jo^ bi imenovan vitezom

nu knezevao go

je

sv.

Stjepana. Vrativsi sc u domo\i-

sedam puta nad republikom. Prevede mno-

Tibula, Propercija, Marcijala, Fileniona

iz

Dinko Zlataric

rogjen je

Moska.

i

1556. U^io je u Padovi,

gdje no je bio vrhovni upravitelj na ovoj imivcrsitati. taCki ga duzd

U

imenova vitezom

Padovi jos postoji

natpis:

—

Konavlima.

ma

i

Bi

povrati

se

porodi djece. Zadnje godine slo\inski

iziic

aureato",

,,Illiistrissimo

Zlatarichio Ragusino'*. Kad nik, o^eni se

..cavaliere

U

pjesnik.

]\Ile-

viro

u

D.

Dubrov-

proveo je u tijem pjesma-

najvise je uznosio Cvijetu Zuzerinu. Prevede Sofoklovu

„Elektru" i Tasovu ,,Amintu". Cvijeta Zuzeri (Zuzzeri) zena

zauzimlje \idno

rodila

s

1555.

Ova

u dubrovaSkoj knjizeMiosti.

nijesto

Uzgojena u Dubrovniku u italijanskoni pogje

se

ocem u Jakin, gdje no

se

i

slovinskoni duhu,

uda za Bara

Pescioni-ja,

^lana njeke gospodske porodice tjorentinskc. Cas bi stanovala u Fjorenci, a cas bi opet pohodila Dubrovnik. Pozva-

na u dvor Medici-ja, razglasi se radi nasi

njezini savrenienici,

i

Megju tijem

joj

i

„E

E ')

Ovo

Tasso

i

svojijeh pjesama. S\i

italijanski, stadose je slaviti.

posveti dva soneta. Jedan pofcinje:

certo questo tior di alta bellezza di virtu,

che nelF

Illiria nacque.''^)

je zaista cTijet uzvisene Ijepote

i

kreposti,

lodom

iz

Ilirije.

SMonaldi

pokloni

joj

Gutetic, platonski o Ljepoti

smrti svoga

u 45.

muza

godiiii

izgubili su se

nije

i

u kojoj italijauskoj sac hrvatski nasijeh

ove

^ene

dovrsi.

u

obliku

spise

i

Trstenoga

iz

joj

Nikola

one latinske dijaloge

i

o kojijem toliko pise Appendiiii. Iza

zivota.

kao

Vid

spise.

opremali su

latinske

Ljiibavi

i

svoje

tilozoli,

DubroMiika

blizu

sve

13

dugo

zivjela; umrije godiiie 1600.,

Njeziui Safiiii,

a

kiijiznici.

vremeua romana,

italijauski

slovinski spisi

i

mo^da

se jos

Seuoa,

glasoviti

zapofie ali

ga

da

sad nalaze

i

pise

stize

romanopizivotopis

smrt, te

ne

DRUGO DOBA Vec sve zemlje slovinske padose pod tugje ruke. Dalmacija pada pod Mletatku, Hrvacka se predaje pod zakrilje i

krune

ugarske

Stjepana, te upija jezik

sv.

elemente.

Bosna,

Srbija,

sam

pod turskijem igom,

i

sve njema^ke

Hercegoviiia

Dubiovnik

ostaje

Knji^evnost po Dalmaciji ugusuje

Allelic,

pun kruta nehajstva piema da se sam po sebi uzgaja.

do

samostalau.

kako

kao plejada,

ili

kao

se kaze,

odgojii iiaseg naroda, zapusta I

bas

polovine

vijeka glasoviti Ijudi osvjetlase obraz Dalmaciji, bill

steiiju

proMoga koji

su

oglavlje oko ovog doba,

svijetlo

koje se za Dubiovnik zove: „zlatno doba".

Necemo

govoriti

o

nis-u, arhijepiskopu spljetskome,

Evropu

osvjetlali,

Domi-

Succi-ju, o Veranzi-ju, o

nego cemo

ni

samo

o

ostalijem,

spomenuti

koji su

glasovite

Evo ih nekoliko: Prvijenstvo nosi Petar Kanavelic, rogjen na

slovinske spisatelje:

ku

KorCuli, koji poslije porodi

i

drugijeh spisatelja, kao

Banicevica, Ruzica, Petrea, Grega, Kai)oia navelic i

o^enio.

mnogo

je

stanovao

u

dramu

o

i

Dubroviiiku,

Prevede „Pastor fido", kud

Lukarica. Sastavi

oto-

Hristovoj

i

Ka-

ostale.

gdje

kamo

se je

bolje

od

muci. Napisa ep

u 24 spjeva o svetomu Ivauu trogirskom episkopu. Andrija Vitalic iz Komize na glasu je radi me: „Ostan", koja se i dan danas proufcava.

pjes-

a' Ivan Tanzigler

-G

15

Zadra rogjen 1651. PoSto

iz

je

ustanovio u Zadru akademiju ,,degli incoloriti", stade raditi o

poutavanju sloviiiskog jezika, koliko je mletafcka strahovala od onoga

vlada dopustala, koja je vazda je

narodno

sto

Prevede Enejidu, od koje su bila stam-

bilo.

pana samo dva spjeva. Sastavi rjeMk slovinsko-itali-

jansko-latinski njim

prije

nego

Stulli,

se

koji

mozda

je

koiistio. Izda knjigu o staro-slovinskijem

i

s

spomeui-

cima, koji se nahode po Dalmaciji.

Jeronim Cavagnini, skop

moralni

napisa

trogirski,

Spljecanin, rogjen 1640., epi-

„Siroma§tvo

spis:

bogastvo". Andrija Zmajevic, Kotoranin, arhijepiskop koji

se

Napisa

draniu

godine

1654.,

,,Zgode

je i

drzao

ep

jednu

crkovne"'

s

i

o

opisao

bitkama

pjesmii

latinskoj

slovinskijem

jezikom.

Kotorana

Turcima i

latinskijem prijevodom, kojijem se

je sluzio poslije glasoviti Farlati.

vom

s

„Pakao",

natpisom

s

barski.

u

Ovaj sazva sveti sabor crkveni, jedini sabor ci'kvi,

i

Ra5ki ga nazivlje „gla-

naufinjaka". Njeki ulomci tijeh spisa bise vec stam-

pani u Biogradii od nasega Bogisica.

Vinko Zmajevic, ski arhijepiskop, zatim bi

tropolitsku

u

stolicu

Andrijin brat, prvo je bio bar-

premjesten od Mletica na mi-

Zadru.

Mnogo

je

vogjenja crkovnijeh knjiga u glagolicu,

Rusiju glasovitoga Mateja Karamana, lodanio je u Zadru

u njima jezik

i

radio

za

to

oko

poSlje

Spljecanina.

mnogo dubrovaCkijeh

pre-

knjiga,

u

Obje-

da

se

ufci.

Ivan Ivanisevic, Bra6aCaric, Lalic, Gjorgjevic, Spljecani, ArmoluSic, Dostojni su jos spomena

uin,

Siben^anin, Vuletic,

Ako je

imalo

je ovo biti

za

doba

Spljecanin,

i

Ivanovic, Budljanin.

toliko glasovito za Dalmaciju, sto

Dubrovnik?

Ovdje

knjigama ustupa mjesto stokavstini

i

vec

5akavstina

u

osobitom dubrova5-

akom

-G

16

mnogobrojne

narjeCju, koje su dotjerale

stranama

radi trgovanja po slovinskijem

i

akademije, radi prisvo-

i

jenja mnogijeh srpskijeh zemalja, predanijeh od srpskijeh vladara, (kao na primjer Koiiavala) a uajvise radi sve to

veceg dolaska Srba u Dubrovuik. Ovo je narjeCje dubro-

va5ko jekavstiiia,

hercegovafcki

6ist

govor, jer

Her-

je

cegovina za Juzne Slavene ono sto Toskana za Italijance Saksonija za Nijemce, Pariz za Francuze

Kastilija

i

za

Spanjce.

U

ovo

zlatno

doba

lirika Gjorgjicem. Palmotic,

zabaci stare

pastirske

ep

procavtje

od

kojega imamo 27 drama,

Jediua

igre.

„Dubravka" jo§ prikazivala, jer igrama.

U

epopeju

i

dramu

Guuduliceiii

se

a

Gunduliceva

je

je sliCua Pahnoticevijem

uvla^i se sada osmerac. Grki

udes, koji Dubrovuik zadesi treSnjom godiiie 1667. strpa

pod rusevine

vi§e

od

doba. Budi napomeiiuto jos, da

na republiku, pregje u Rim smrti u

Rimu

godiiie

i

Ivan tii

i

Mattei,

postaue

koje

pjesmi,

sebe nabavio u Dubrovniku. Nikada se znati, sto se je dogodilo sa tijem

ovoga

uajegjeu

jezuvitom.

Na

jezuvitima sve dubro-

1728. ostavi

va5ke rukopise u prozi

djela

knjizevnijeli

poloviiie

je

bio

prije

moglo

iiije

za do-

rukovetima dubrovatki-

jeh rukopisa iza ukiimca ovoga reda. Njeki driigi Mattei

umrije u Dubrovniku vjesti

1788.

i

ostavi

svoje

dubrova6ke fratrima Male Brace,

da to sve bude predano jezuvitima, ako nastanili u Dubrovniku.

Ovome dodajmo

rukopise

ali

po-

pod uvjetom

bi se ikad opet

jos

navale

su-

znamo da Jakoba na Plofcama

sjednijeh naroda u potetku ovoga vijeka, jer je

tada

propala

u manastiru

sv.

veoma znamenita za vas narod, jer je imala na sahrani osim mnogo dubrovafikijeli rukopisa, jo§ i mnogo srpskijeh spomenika u rukopisu, darovanijeh republici od cara Dusana, kad je dolazio u pohode Duknji^nica kalugjera,

brovniku.

17

Homer ci

ulic. Ilodio se 1588. Ozeni se

u

koji stiipi

austrijskog

sliizbu

minu u opsadi

liarcelone,

mu

Dubrovniku

koja se izgiibi osim njekoliko spjeva, iz

Visa ogleda

od Preti-a

timido''

koji

prei

podignut

je

Prevede Tassovu „La Gerusalemme liberata",

spomenik.

ranianeo

J era,

ccsara,

Fran a,

tri sina,

Siska, koji osta kod kuce

i

U

postade valjan pjesnik.

porodi

i

G un-

D^ivo

za srpsko-hrvatski narod jest

i

Prevede „L'amante

taj isti prijevod.

,,Filli

ako Antonije Ka-

i

in Sciro". Izagje zatim

moze

ep u dvadeset pjevanja, u obliku,

se reci,

biva, o bojevima hriscana Slavena

vistickoni

„Osman", pansla-

proti

Isla-

Protagonista je kralj poljaSki, a bas Poljska je bila

niu.

tada najsilnija megju slavenskijem

drzavama

koga do Jadranskoga mora. Tu su opjevani Obilici,

Svilojevici

i

Kralj evici

i

na celu hrvatskijeh jmiaka. regbi da nije

po

bas

Nema u

Hmijadi

metru je

italijanskoj

stara slavenska metrika,

gova.

U

i

epu XIII.

i

BaltiC-

Nemanjici,

i

kralj Matija

i

osmerac,

nego

ritmici,

prepolovljena

od

upravo

od sesnaest

XIV. spjeva. Po

koji

slo-

prilici istinito

da

je nmijenje nekijeh sadasnjijeh knjizevnika, koji govore, je Gmidulic, imajuci

osnov svekolike svoje epopeje, pisao

pjevauje ne po brojnom redu vec preskatuci, te ga smrt

da ne

oniela,

svrsi.

Nadopunili su tu prazniuu

(Sorgo),

kofievic

DubrovCanin,

i

Ivan

Petar SorMazuranic,

V

Hrvat, na glasu radi svog remek-djela „Cengic-Age", pro-

glasena

po jeziku lu

svemu

po i

umjetnoj fonni

uvigjas,

i

slicna sti-

Mazuraniceva je dopuna bas zgodna u dubrova^kijem izrekama,

da nadavaju na

razli^ni

Ambrosij

su

ali

i

i

u

pojmovi su

novom kalupu, a u njekijem izrekama odmali

dvadeset godina niku

Ta dva spjeva Sorko6evica

po nacinu pjevanja u velike

Gundulicevu.

poetski po

svijetu.

dull sadasnjeg

nastojanja,

rukopisi

Markovic

da se

vremena.

pokupe po

Osniana, Dubrovtani

izdali su

Poslije

Dubrov-

Volantic

i

ga stampom istom godine 2

:!»'

3Osman

1826.

bi

»G

18

preveden na italijanski

Vidovica, od Jaksica, od Getaldica

Od Gundulica imamo

Zamanje.

Kalandric-'

noga*', ,,Mariju

ka"

vazda

ostaje

„Osman"

originalna

nije bio

sest

drama.

radi

Dubroviiik bio pod zakriljem Visoke

da

jo§,

jer

politike,

Kapije

od

,.I)ubrav-

Dodajmo

drama.

i

razmet-

jos ,,Suze siiia i

od

latinski

po koji komad,

stampan

prije

na

i

je

sultanima

i

haraC placao, kao sto je poznato.

Danas nauCnjaci mnogo pisu i raspravljaju o torn epu. PodmarSal Brnja Kaboga, Dubrovfcaniu, koji iz malena pogje u Befc na sluzbu austrijskog s

malo

toga

poznavao

nimalo

ili

„Osmaiia'' na stolu u svojoj §to drzi tu knjigu

netom

nas

drzao je

vise

puta za

stoji

slava

i

domodomovina i

moje

dika

ugledam pada mi na pamet

je

koji je

jezik,

Upitan

sobi.

i

pred oCima, kad je ne razumije, odgo-

vorio bi: ,.U ovoj knjizi vine,

cesara,

narod, kojemu pripadam".

D^ono Palmotic (Palmota)

rogjen je 1606. Ufcio

ga je Gundulic. Mnogo je putovao po Bosni

nm domovina

prije treSnje. Safarik nazivlje

ga obnovite-

izvoru.

Ijem dubrovatke drame. Poglavito

kojom

jada*',

jezika

je

mu

posao posve Vidinijem

stopama.

Ivan Bunic (Bona) rogjen 1607. i

da

,.Hristi-

je djelo

radi

I

radi jasnoce takmi se sa Gundulicem.

i

erotski

Hercegovini,

Umrije prije nego

da nau6i jezik na propade biva,

i

i

se

lirski.

i

sa Gjorgjieem.

od

liritara

Napisa mnogo

ekloga,

najbolji

poboznu pjesmu ,.Mandalij ena".

Nikola Bunic, vjesti, bi

pjesnik

Safarik veli, da je

nadmece

anakreontika

bijase

6ovjek glasovit u dubrovatkoj

po-

prozvan Atilijem Regulom od MiUlera, njematkog

povjesniCara. Umrije u tamnici u Silistriji

godine

kao mu^enik za domovinu. Senat naredi da

mu

natpis, koji se jo§

pomnjivo

se posveti

cuva u dubrovafckoj

Kardinal Tolomei izrete o njemu slovo

preko

1678.

opcini.

zadusnica

19

u Dubrovniku. Osim §to je na latinskom jeziku knjiga o dubrovatkijem zakonima

i

je jos poboznijeh

pjesama na Cast

Ivana

ep,

Krstitelja,

obiCajima, koje je on

propalo u tresnji,

znao na pamet, jer je sve to

napisao

Sv.

napisao

Bogorodice

i

usjekovanju glave

biva, o

Sv.

Sv.

Ivana.

Ivan

Bunic,

Tolomei-a, sastavi

rom Mattel Stulli-ja.

po

drugi

imenu,

rjeCnik zajedno

jos prije

s

uCenik

Ivanom Alety

od jezuvita Delabelle

mnogo

Prevede na nas jezik

kardinala

i

i

Gju-

malobracanina

francuskijeh

ko-

medija.

Iji"

Vlagj Men5etic (Menze) proslavi u svojoj „TrubZrinjske i mnoge druge junake, a ostavi mnogo bu-

koliffijeh pjesama.

Jakob Palmotic,

mnogo putovao po

kojije

nagje se u Carigradu, kad

mu

zena

i

Cetiri

bose u tresnji u Dubrovniku. Bi poslan od tra^i

pomoc po Evropi, da

napisa ep u dvadeset pjevanja

„Didona". Baro Betera, marljiv

se

Evropi, pogi-

sina

republike da

Dubrovnik, te

ponovi

i

„Dubrovnik ponovljen".

Ostavi tragediju

gragjanin,

5uvar blagajnice

u doba tresnje, kao pjesnik ^ivo opisa onu prvu golemu nesrecu, koja snagje Dubrovnik. Najposlije je pouCavajuci svoje dvije kceri, poslije

bila

astronoma,

Rugjerove

i

Pavlu.

majka glasovitoga Rugjera Ane Boskovic, dubrova5ke

je i

Maru

samosam

sestre.

Od

nje

^ivio

Pavle

Boskovica, spisateljice,

imamo „Porogjenje Jezusovo".

tre6e doba Tresnja

6.

Aprila 1667. bi

prvi

uzrok

niateiijalni

poraza ovoga grada, koji se neizbrojiiijem napoiima ipak ponovi.

poslije

Ciampoli,

Ponovi

—

i

slabosti

pojava, koju

privatnom

viemena: ,.Kad se

moze

s

svaki

^ivotii.

i

vremeiiom doci

dan

gledamo

Bezbiojni spisatelji

onoga Dubrovnika bio

izviraSe plemenitost,

kultuia

je uvijek

kad

iijih

uarod

kraj, grad,

kod pojedinaca obracajuci

u

painju

Osuov obrazova-

italijaiiski,

elenieiiat

se

slaveiiski,

umrije

iiestade,

odakle gdje

jezik,

dotjeiaiii

i

malo po malo prihvacajuci ga razvi koji Mleci poStovahu;

samo

pokazivase do koga stupiija poui-

obliku, zlo prikrivaju piaziiiiui sadizine.

nosti

govori

poslije gotovo pedeset godina, bijase

bijedan dokaz opadanja ienja

Neka sad

zasto?

a

spisatelj nasijeh

italijaiiski

Dubrovnik dize

se,

i

Du-

brovnik, prepusten sa slavenskoni Dalniacijoni Austriji na

be^kom

kongresii.

Njegova je knjiga nov

svijet

i

za dva

vijeka sjaje naj^ivljom svjetloscu, ujegov je umni ^ivot tako jak,

mu nema

da

ravna megju

Juznijeiii Slaveninia. Italija

davaSe tomu narodu peCat svoje velitine otvaraSe niu svoje universitati, slase miSljenja

s

toiii

mu

i

svoga ziianja,

odjeke evropskog

tudnoni pojavoni, da se njegovi spisatelji

slu^ahu trima jezicima, italijanskijeni, latinskijeni

i

srpsko-

hrvatskijem, tako da se ova ju^noslavenska Atena ne pod-

21

lo^ ni

fpravoj

Italiji

Visanciju,

nego

uCiteljici)

ni

grCko-rimski

spoji

dade susjednim Slavenima umjet-

i

cak svoju

i

ugnjeta^koj

uljugjena,

slobodna,

svijet sa slavenskijem

nost, znanje

ne

ali

Za cudo

iiglagjenost.

je

velik

njegovijeh spisatelja, cudnovat broj jos neisturenijeh

broj

djela u premnogijem bibliotekama.'")

mnoga

Poslije tresnje trebalo je zapisati

dru-

lica

goga reda, biva pucane, u plemstvo. Dakle slovinski

menat vec

broj em

je

nadjacao

posve

latinski.

plemstva

ustadose politicke stranke staroga

kao negda u Rimu. Toliko prkosise jedni

i

ele-

tada

I

pucanstva,

drugijem,

da

na svrsetku nastade anarhija. Ta je trajala za punijeh sest mjeseca. Dubrovacki puk zivio je tada bez uredaba, bez ikakva suda, pa pri svemu tome ne dogodi se ni jedno ubojstvo, pa ni jedna lupestina. ')

Eagusa, riaJzata dopo

eveiitiirata

6

piova di decadeu/.», mostra a quale stadio

feuomeno che vediamo ogui gioino lano male

corns

il

Gli

innume-

culto per la forma,

dissimu-

in individni

seibando

privati.

vacuo del couteuuto. Di quella Ragusa

il

tondo di civilta

era sempre italico, d'onde originava la uobilta, la coltura, raffinato,

Venezia donata

dove V elemento slavo

si

svolse

Austria

colla

letteratura e

vivissima

Dalmazia slava

uu moudo nuovo

auche

e per

Ragusa abban-

Congresso

nel

liuguaggio

il

accettandolo, cui

Vienna.

di

due secoli splende di luce

ed ha vita intellettuale cosi iutensa, da non aver pari fra

Jugo-slavi. 1/ Italia dava a quel popolo e del

man mano mori

rispetto, finche spirata Venezia, all'

La sua

suo sapere,

le

apriva

le

sue

1'

peravano spesso

tre

liugue

questa Atene jugo-slava uou

italica, si

universita,

non oppressiva) ne a Bisanzio,

moudo greco-romauo arte, la scienza,

collo

latiua

asservi

ma

slavo,

e

i

gli

echi

suoi scrittori adocosi

che

maestra

ma

sorbo-croata,

all' Italia,

(vera

valse

a

congiungere

porto ai slavi suoi circonvicini

e perfiuo la sua galanteria.

dei suoi scrittori, maraviglioso quello delle

blioteche ancor iuedite.

mandava

le

libera, colta e

i

impronta della sua grandezza

del pensiero europeo con lo strano fenomeno, che

r

solo

avvilimeuto

di

prostrazioue puo col tempo giungere uo paese, una citta, un popolo,

revoli ficrittori che seguirono,

il

pojava

i

auui, rimase

ciuquaiita

circa

primjer

Jedini

Prodigioso e

cpere

in

il

numero

moltissime

bi-

22

Za ove pu5ku, obaznase u ono doba u Ijudskoj

povjesti!

,.Hocete

koji pise:

vladama

svijeta

prifam

sad

i

do Voltaira,

svi povjesnicari

da vam

li

vlasteosku

stranke,

dvije

velikijem

o

pocevsi od Kitaja do posljednjijeh uesloga

dubrovackijeh?-' (XXII. Dijalog).

U

toliko nastaje

u Fraucuskoj;

prevrat

veliki

Napoleonova doba Dubrovnik

predaje oruzjii

se

francu-

skom. Neki sadanji njemafcki spisatelj (Renner) ovako ,,Dubrovnik umrijc na

evropskog dobitnika

(Napoleona),

brovnika nestade u povjesti te

oni, koji

na

beCkom megju Mleci

soboni podijelise,

Dubrovnik,

i

biva

plijen dijelio, bi§e

predane

je

i

zauzeo.

bio

kad

ustanka

italijan-

Dubrovnik osta

Italiji.

se

gdje

danas.

U u

Dii-

sastanku

republike,

Austriji. Iza

skoga Meci opet pripadose

u

on

je

glaso\ite

dvije

„fiat"

Napoleon propada,

saveznici, sto

veli:

dana

od onoga

i

svijeta*'.

navalise,

nj

strasnijem

Junija 1808.

3.

za

ovo trece doba,

politici stari latinski,

i

ako slovinski elemenat nadjaca

da

kao

ipak,

italijansko-latinska knjizevnost pope se cine, a slovinske knjige, bas

bila

je

vrhunca

do

da recenio,

reakcija,

opadose.

veli-

Papa

Benedikt XIV. usporegjivao je dubrovacke latinske spisatelje

s

piscima Augustova vijeka,

Dubrovnik natkrilio

Grcka

u

Dubrovniku

Carigrada. Gr5ki knjizevnici kojijeh se njeki opet

dvor Medici-ja.

U

u

i

u prozi

Gu^etic na dvoru pape rimskoga latinski pisale

Bunic

i

je

iza

pada

najvise i

od

na

zenskijeh

u pjesmi.

Nike

Bonifacija IX. u nekoj

na latinskoni

Laura

i

jeziku.

Battiferri, Jule

Nike Rastic (Restij dumna,

Ijica Razzi-ja,

a

Italiju,

doba nahodilo sc jos

glava, koje su zborile latinski

svojoj parnici govoii

odniah

pribjegose u Dubro\iiik,

preselise

to

da

u grcko-latinskoj knjizevnosti.

Italiju

se knjiga gojila

govorio,

je

te

Takogjer

su

Bunic, Nade velika prijate-

domenikanca, povjesnicara Dubrovnika. Po-

't

f

nam

sljednji primjer daje

iiau^njaci

poslije

klasickoj

'

aiJ

' f

porodica Ranjina,

diplomat!,

i

]

u

bijahu

Ciji

gr^ko-latinskoj

odgojeni od svoje majke. Nadasve

kiijizevnosti

su jezuviti utjecali, da se latinska knjizevnost

Od mnogijeh

dubrova^kijeh

glasu po svoj Evropi

51anovi,

i

na

su

koji

latinista,

od kojijeh ima spisa

i

goji.

spomenika

tamo amo po Italiji, Francuskoj i do Westminstera u Londomi, spomemicemo Benedikta Stay-a, koji je u stihovima

latinskijem

ispjevao

sistem

vas

Kartezija

i

Newtona; Rugjera Boskovica, astronoma, kojemu senat postavi spomen-ploCu u stonoj crkvi u Dubrovniku. Ovaj,

putujuci Cas pjesice a cas na konju, sastavi mali latinski

poem „De solis

lunae defectibus", koji Barruel prevede na francuski. Boskovic se u tom ugleda na Kopernika,

„Septem

et

takogjer

koji

sidera*'.

u

stihovima

latinskijem

Za ovijem

Rajmund Kunic.

dolazi

S po5etka on je u6io knjige spisatelja

„ renaissance",

aii

dade

se

ukoren radi toga od svog sugragjanina Stay-a, proucavanju izvornijeh spisa grckijeh

ispjeva

latinskijeh,

i

pre-

i

V

vede u latinske stihove Ilijadu bi

Kunic hodio

na posijelo

Nalazio bi se cesto

i

i

grcku antologiju. Cesto

kneginji

Rimu.

u

Albrizzi

sa kneginjom Albany, kad je ova jos

mlada bila, i tu bi se razgovarao sa glasovitijem Alfieri-jem, kojemu bi pokazivao svoje epigrame i elegije. Ovaj bi glasoviti

tragik

uskliknuo:

sprecata in tante nuUita!''

Kunicem

„0h

quanta

bella

Sam Canova

latinita

svjetovao

se s

o estetici.

Brnja Zamanja skiti u latinske stihove sve fizi5ne pojave sa „Echo" i sa „Navis aerea". Tommaseo o njemu

pise,

pise, niti ce

i

ako pretjerano: pisati

tako

Prenesc u latinski jezik

„Niko

divno Odiseju,

niti je pisao, niti

latinski i

ako

kao ne

Zamanja". s

velikijem

Moska

uspjehom,

ali latinski

takme

a gdje gdje nadmasuju u Ijepoti maticu.

se,

prijevodi iz Teokrita,

i

Biona

3-

>^

24

Faustin Galjuf (Gagliuffi).

koji je

latinskijeh epigrama bijase debar

stavljao,

s

mjesta sa-

Kar-

prijatelj

dinala Fech-a, Napoleonova strica.

Gjuro Feric (Ferri) ki

kanonik. Stiho^^ su

u njegovoj ,.Periegesis*'

lozima", koje

je

i

mu

slat-

u ..Slovinskijem apo-

preveo na latinski jezik. Feric je upravo

pjesnik gnosticki slo^insko-latiIlski.

Dzono Rastic

javlja se

Njegove poslanice

i

knjigu,

latinskii

grecistima

vi-jem,

ne zaostaju za Horacije^ijenl.

doba,

Dubrovnik

lijecnikom, koji je u

je napisao

klasi^nog

toliko

ponosio

se

latinistima. Ljekarstvo se

i

doba

(Resti), ciiveni latinski satirik.

satire

ovoga

prije

I

i

ovoga

Ijudima

Fosljednji megjii glasovitijem

Italiji

grcku

za

glasovitijem

Balji-

podi^e sa

zi\io

i

umro. Mnogo

,.De fibra movente*'.

Benedikt Rogacic (Rogacci) rogjen 1646. Pogje u Rim te se pojezimti. TJmrije u Riniii 1719. Kao bogoslov pisao je latinski o bozijoj Ijubavi; kao metatizik: ,.De

Uno

necessario''; kao pjesnik latinski napisa ep: ,,De tranquillitate animi"\ Istmi jos sve pjesme Sv. Vlahu, koje se

i

danas citaju

i

pjevaju u dubrovackijem cikvama

ep o tresnji. koja obori Dubrovnik, te ga posveti Kuzmi III., toskanskomu vojvodi. Ovaj ep prevede Ivan Bizar. Ostavi jos dnje knjige: ,.De latina fraseologia". Na grobu mu stoji napisano: ,.Benedictus Rogaccius amoris in Deum

na

cast o prazniku sveca. Napisa jos

script or et exemplar'\

Mihajil Audio Bozdari, DeirOngaro, je

italijauski

s

teze,

u

se

tresnje

spase,

nahodeci

ostalijt'in

Spanju.

1654.

rodio

odavle poslije u Rim, gdje

Pogje docnije

zivotopis

pjesnik,

12 godista kad se od

crk\i jezuvita

kome napisa

uridruzima. Pogje u

postane

Njegove

koje je javno izgovono

pred

tVatrom razlicite

Imao se

u

Jakin. a

kai)unnom. l)ogoslovske

spanjskijem

kraljem,

25

da ga

uSinise, bi

imenova

kralj

Bio je Covjek u velike

ako su ga

del regno". Poslije

generalom svega reda kapucina u katolickoj

imenovan

crkvi.

„ Grande

molili,

pobozan

pun

i

ili

I

ipak nije htio da stampa svoje besjede

bogoslovlju, dapa^e preporu^i fratrima da

stene

svetinje.

budu

imi-

ili

njim zakopane. Samo nastojanjem tijeh fratara

s

„Metodo degli esercizii spirituali". Takovo sakrivanje spisa ponovi Faust Verancij, filo-

stampalo

se:

i

zof, glasoviti

matematik

slovinski

i

spisatelj

u Dalmaciji,

„^ivot izabranijeh Divica". Ovaj Verancij napisa povjest Dalmacije, pa naredi da bude ukopana s njim u isti grob. Jos se po Dubrovniku koji

ostavi:

nahode

autografi

Beteri,

od kojijeh

Bozdara

poslanica i

svojoj

Marl

sestri

ja neke imam.

Stojkovicem, koji je sudjelovao u saboru u Kostanci, i sa Dionizijem BeBogoslovlje se jos dici

domenikancem,

sa

rn

edeli,

u

Bolonji. Latinsku knjigu proslavi

gr^ke knjige

koji je bio ucitelj i

Flavij Eborensis,

portugalski Jevrejin, koji pribjeze u Dubrovnik a

u Kotoru. Ispjeva sve pasove dubrovackog

umrije

plemstva

od

postanja grada, po bajkama poznatijem o Pavlimiru, koji se

Rima vracao

iz

svojijem drugovima,

sa

megju ko-

jijem u glavu spominje nekoga Saraku, koji

Huic comes egregiis juvenis Saracus in armis kao drugi Eneja nagna svoje drugove, da se tu zaustave i

da ogradama utvrde Dubrovnik: duce

Hie agite o Saraca ex

A

me

fortes, sistite

illo

signa viri:

tempore clara domus.

Marin Getaldic, drug

glasovitoga

Pavla

Sarpi-ja? Sarpi pise, da je Getaldic bio „ audio u

pona-

gdje je

§anju

,

vecijem

a hudoba u matematici". ]Njegovi se latinski spisi dijelom

bave

matematikom,

i

prije

nego

se

26

Fichte-ovi

Newton-ovi

i

prvi ogleda

i

izumi

po

raznijese

upotrijebi algebru u geometriji. Dubrova^ki

narod prica mnogo o njemu: da je bio vracar, da ravio u

spili,

u

stojeci

toj

on

E\Topi,

koja se spili

danas zove

i

,.spila

mora caklima

pokraj

je bo-

Betina", da je

gorio lagje,

koje

bi prolazile.

Kao latinski naucnjaci spominju se jos Stjepan Gradic, prvi nadzornik vatikanske kujiznice u Rimu, prijatelj glasovite Kristine, svedske kraljice. Njemu se prida

pisuje,

je

jedan od prvijeb

Dubrovnik obnovi

iza

koji

je

se

takogjer

bijahu

Pjesnici

tresnje.

da

nastojao,

de Angelis i Petrovic. Povjesnitari i hronisti bili su Serafim Crijevic, domenikanac i Sabo Slade, malobracanin. Velik je povjesni5ar u svemu slovinskome narodu Mavro Orbin, dubrovatki kalugjer, koji napisa: ,Jstoria degli Slavi" u italijanskom jeziku. Ova historija bi stavIjena u Rimu u index, ali za neko doba. Crijevic prozvan Tuberon, kalugjer DubrovCanin, napisa historiju Ugarske u latinskom jeziku, koja u Rimu bi stavljena u index, gdje se

danas

i

nalazi.

dubrova5ke

Povjesnicari

dr^ave

Lukaric, Dubrovcanin, Razzi, domenikanac iz Fjorence, u dubrovackoj povjesti veoma tacan, Rastic, koji pogje Razzi-jevijem stopama, Appendini, povjesni-

jos su:

bas

onako

povjest

bi

5ar bez kritike, koji iznesc istoriju

taMja

priCa, posto prva njegova

od

dubrovatkog senata.

italijanski.

En gel,

Svi

su

ovi

kako

se

zabranjena

povjesnicari

pisali

njema5ki povjcsniCar, izda povjest o

Dubrovniku ne toliko

losu, jer je imao,

mu

kako

govori, sve

Stijepo Raj5evic, konsuo, rogjen u Hercegovini. Brnja Getaldic, domepismene isprave, koje nikanac stalo.

:

Coleti kaze

da

Nikola Ranjina

godine;

njom

se

i

je ostavio

je napisao

proteze

Razzi

hroniku, koje je ne-

hroniku svoju do 1545.

posluzio.

U

komada nekog Melecija. Ovaj neznani

njoj

ima mnogo

spisatelj

po svoj

27

prilici

Mvio je u XII. vijeku.

tinski

stih

Serafin

u

Od

njega je

91

ostao

njekijem osobitijem heksametrima.

Crijevic

i

la-

Coleti,

Miho SorkoCevic objelodanise

ih.

Bo-

leslav Tiburtini Gradoje napisa hroniku od 1300. do 1400. Bratanic

Gabrov

do

nastavi

Ivan

a

1450,

do 1500. Ljudevit Becatelli, dubrovaSki mi-

Spalatro" od 1555. do

cose

„Sulle

napisa:

Bolonje,

tropolit iz e

mu Braila

1560.,

se

ali

di

Ragusa

djelo

to

izgu-

Matej Drzic, Ljudevit Be6ic i Kris to Vlajki, koji umrije 1728. Frano Gundulic ostavi mnogo latinskijeh historijskijeh rukopisa, koje je sve upotrijebio Dzono Rastic i Eusebij Kabilo.

Hroniste su jos

bill

boga, kalugjer, koji umrije 1590. i ostavi sve to Hrisostomu Ranjini, stonjskome biskupu. Ivan Gundulic, fratar malobracanin, koji umrije 1650., napisa dubrovacki Ijetopis

do

1484.

Audio Martinic,

domenikanac, koji

umrije 1503., napisa neke hronike. Drzan je kao

svetac

u dubrovackijem pricama. Brnja Gjorgjic, kalugjer, napisa hronika

Eusebij

i

poslovica dubrovackijeh do

Baselji,

kalugjer,

povjesne ulond^e kalugjera,

skupi su

koji

godine

1500.

u jednu knjigu sve zivjeli

prije

njega.

Martin Rusic napisa stampa u Madridu: „Compendium totius slavicae nationis". Nikola Craneo napisa: „Annali di Ragusa" do 1545. Grgur Natai

lie,

domenikanac, koji umrije 1550.,

pustenje da govori svu misu sjedeci,

razmisli vrhu Dubrovnika" dubrovacki Polibij.

Gebhard

i

iz

s

i

koji je

ostavi

toga

je

imao

do-

„Povjesne drzan

kao

Liineburga, prvi megju

Nijemcima napisa povjest dubrovacku u tri dijela, stampanu u Leipzigu 1781. Filip Alegretti, kalugjer ita-

veoma rijedak po italijanskiragusina nobilitate". Francuz Antun Cassa, Frano Roma-

lijanski, izda spis latinski,

jem knjiznicama: ,,De

Pouqueville (1805), no (1515), Ivan Bodini

(1609),

Frano Sansovino

28

u svojijem

ri700), svi Italijanci,

skoj

U

DubroMiiku.

povjest

kajigama

dugu

donose

njekijem knjiznicama u Francu-

u Njemackoj nalazi se neka povjest dubrovacka spo-

i

menuta od Engela, pod natpisom: ,.La republique de Raguse*'. Engel se tuzi, da je nije mogao imati. U BruDubrovnika u fcasopisu

xelles-u 1806. izide kratka povjest

Rugjer Betera, utamnicen od

„Esprit des jouiTiaux*'.

Austrije, umrije u ugarskqj tamnici.

Sasta\i

brovacka stampanu u Londonu, koju

je Austrija zabranila

a

da

narod

je

nije

ni

Miiller

vidio.

Dubrovniku, koju jos

povjest

marsalu austrijskome se ne

zna,

kud

se

dubrova^ki,

plemic posto se

nastani

u

povjest

takogjer

napisa

preda

rukopisu

u

du-

pod-

Brnji Kabogi, DubrovSaninu, o kojoj djela.

An tun Sjerkovic imenovan

Napoleona

od

Parizu, iza

kako

(Sorgo),

vojvodom,

zapremi

Austrija

Dubrovnik, napisa kratku povjest o Dubrovniku, na fran-

cuskom

jeziku.

naucnjake

druge

I

ne govorimo

o

mogli bi ovdje

Anselmu Banduru.

vackome, koji vas

Da

spomenuti.

kalugjeru

svoj \ijek prozivje u Parizu,

i

dubrobi

drug

Montfalcon-ov. Ste^e evropsko ime u arheologiji, a osobito

u numizmatici. Dosta je da koju kazemo o Ivanu Rosaveru, dubrovackom donienikancu, koji. kad Austrija zapremi Dubrovnik, ostavi domovinu sa Sorkocevicem, Alety-jem

i

staroga zavjeta, jer je Bolonji,

gdje

je

i

bio

uniro.

njaka a najvi^e pape Pija

kom

jevrejskoga

ucitelj

Njegova

staroga zavjeta privufce

bibliji

tuma^ svetoga pisma

Altesti-jem. Bio je velik

latinska

IX., koji je govorio

torn,

sto je taj

pozna grad

u

rasprava o

paznju njemafckijeh

biskupu Vicku Zubranicu, da on

Dubrovnika samo po

jezika

nau6-

dubrovacveliCanstvo

domovina Ro-

savera.

Ovako

golema

knjizevnost,

latinska

i

italijanska,

dopre do vrhunca vec godine 1484. sa dubrovaCkijem

la-

29

Lampredijem Crijevicem,

tinskijem pjesnikom Ilijom koji

od 20 godina

okmnjen u Rimu kao

bi

pjesnik,

sad stqje u Vatikauu, uregjeni

spisi poetski

u devet knjiga od bracanina, koji se

i

5iji

razdijeljeni

i

An tun a Agica, dubrovaCkog malozapopi, kad mu umrije zena i prozivje

Ovako golema knjizevnost izdahuu na posljetku u nasa vremena s Nikom Pucicem (Pozza), Lukom Sorko^evic em, Barom Beterom i Vlahoni Getaldicem. Svak vec uvigja, da je ova ogromna latinu Rijeci sa dvije

kceri.

ska knjiga mogla ugusiti

da slovinske sku knjigu

vile

slovinsku

sasvijem nestane.

poraditi,

i

saCuvase

Ali

slovin-

Miho Sorko^evic, Rado Androvic, Luko

Ivan Bizar

Stulli,

sasvijem

sljednji pogjose

(Bizzarro)

i

To mo Kersa. Ovi

stopama Gjorgjica

koji

lirifcara,

po-

upravo

spada u dmgo, zlatno doba knjizevnosti dubrovafike.

Prema tome, red nam

da

je piiinjetiti,

dioba

du-

brova^ke knjizevnosti vrijedi samo za knjizevnost slovinsku, a ne za tugje knjige

nauke, kojijem se Dubrovnik

i

proslavio.

Ignacij Gjorgjic (Giorgi) rogjen 1675., bio je na naukama kod glasovitog latiniste dubrova^koga Luke

Kordica,

jezuvita

iz

slane satire prouzrokovase

mnogo

u Rim

mu

pojezuviti se; ali

i

smetne ga Mljetu

i

i

Nenadno pregje

gr^ila.

red

pjesme

brzo

udari

na

nos,

povrati se u otadzbinu, te se pokalugjeri na

stupi u red

i

mu

Mostara. Mladenatke

sv.

Benedikta,

opre senatu radi nekijeh crkovnijeh tjera iz Dubrovnika.

gdje stvari.

kao

se

opat

Senat ga pro-

Presavsi u Padovu postade uCiteljem

Nakon malo godina Dubrovnik ga pozva jedne veceri, iza kako je u Tudizica besjedio

isto5nijeh jezika.

uatrag,

i

bozijem milosrgju, gdje su

u

postelju,

smrt ga

crkvi svoga reda sv. liko je

bio

zanesen

snagje

i

god.

Jakoba u za

on

i

svi plakali,

1737.

Visnjici,

slovinskijem

Bi

kad

leze

pogreben u

na Plo5ama. To-

jezikom, da je jos

30 tada napisao: „Da bog da na§i udarili te

u znanstvenijem djelima

u knjiievnosti!*)

U

tragom,

put slovinskom jeziku

prokrfcili

svome poboznome

slo^enu u osam pjevauja,

lijeni*',

mojijem

,.Manda-

spjevu:

da

kaze,

u

je

oganj

strpao sve svoje Ijubavne pjesme, od kojijeh su se

ipak saCuvale u prijepisima po dubrova^kijem

Bio je jo§ grSkijeh

i

gnostifcki pjesnik,

Prenese

ueke

kucama.'^)

preveo je mudre

i

u

slovinske

izreke

stihove

6itav

Psaltir, gdje je upotrijebio sve vrste slovinskoga

litma

i

spisatelja.

na 150 na5ina u stihovima izrekao:

,.Slava

Ocu

i

Siiiu

Duhu svetomu". Gjorgjic uapisa u slovinskoj prozi zivote sv. Benedikta i Davida. Od njega imamo jos Saljivu satiriCnu pjesan: „Maruiiko i Pavica" u narjefcju

i

mljetskome, u kojemu se nalazi pjesmica dosle ueobjelo-

„Marunkove

danjena:

mu je osobit, poetske. U §aljivoj

suze".

teku ko medovina, ideje ba§

i

noj pjesmi u XVII. vijeku susretamo dri-ja,

popa na KoloCepu,

„Macu§e

stihovi

Stil

satirit-

uekog VI ah a Squa-

koji sastavi

pozuatu

pjesmu:

Cavalica", a da iie spominjemo Palmoticevu ,,Gomnajidu", koja se i sada pomifce u Dubrovuiku i koja je sastavljena u Konavlima po Arhilohu, pa ,.Besi

tuianstvo" Frana Salje. Gjorgjic sastavi na latinski raspru o brodolomlju sv. Pavla na putu u Rim i

jednu hroniku latinsku: ,.De viris illustribus ragusi-

nis ex

monumentis

per excellentiani. Poetski

malo u koga,

ili

ba§

*)

Utinam

zaliti

oostri meis

aditum linguae slavicae ')

Mnoge

mu

je

Gjorgjic

zanos

u nijednoga od

u

je

liriCar

kako

pjesmi,

njegovijeh

presa-

od erotskijeh pjesama svjedo5i nam,

snika. §to je ostalo

da ba§ imamo

patavinis*'.

auto da fe^ §to u5ini poSto sveceni-

yestigiis

insistant, ut scieutias pertractando

iu litterarum

rempublicam patefaciant!

je objelodauio I>r. Ljudevit

Gaj

1855.

god.

pod uaglovom: „Ign. Gjorgji6a pjesni razlike."

u

Zagrebu

31

kom se

postade. Poboinost

taj

i

zanos

stari

poetski

nazire

u pjesmama, koje pietekose. Evo primjera:

Samo imam sad

rados,

Jere Ijubih u mlados; I

Vilama nebore

s

Tance vodih do

zore.

Ovdje proviruje prava poetska cud, pa poslije

opet pre-

vlagjuje custvo poboziiosti:

Ah uestalno moje pero! Ah me pjesui taste odvece, Raskidane ua

Hude

sto dila;

kiijige jur stoite,

Poplesaue lazmetnute,

Po svim stranam raznesene:

Da

se u

vami

Smrtiii biljeg

vidit

me

Otac Inocencij Culic, Spljecanin pisao je 1838, da on pisa.

Kod

osude. (i^^i/^/o

§est

gedija

i

prijevod prvoga spjeva

„Judita", istom zapoSeta. Po

da je bio zaista

se,

//

odio narceAlotdl^

loi'dura"

cem

.

ulomku

tom

i

tra-

vidi

e,

H

Tu

se opijeva kao

fioldatesco

u

i

oryoglio

e

i

Alfijeri-ja

ogni real

Vrlo je republikanski prikazan harakter u tre-

prizoru megju

i

Mudroslavom.

spomenutijeh rukopisa nalazi se

i

prijevod

Ovidijevijeh i

se ruko-

„Enejide"

Radoslavom

rica

ruko-

pretekao Alfieri-ja ja6inom izraza

republikanskijem duhom. „^

Gjorgjicevijeh

Megju tijem

nadbiskupskoj knjiznici u Zagrebu.

pisima nalazi

fratar gluhi),

nagjose se dva, a jedan se nalazi u

Gaja

Lj.

sam ima

bude

„Metamorfoza" od

Leandrova poslanica

iz

njekoga

Ovidijevijeh

Izmegju

prvog spjeva

Sima Zlata„Herojida".

Gjorgjiceve latinske pjesme skupljene su u jednu knjigu:

„Carmen Piincipi Eugenio".

Ne cemo

govoriti

Petru BoSkovicu^

Koraelijeva ,.Cida"

'

1

I

olvanu Gundulicu, unuku

noga pjesnika ,.Osmana-', ni

Oa

I '

I

koji ostavi idila

Antunu Glegjevicu,

gnosti^kom

draniskom, je

nucemo Joza Betondica,

koji se skloui

godine

a

u tamnici

i

Damom. On prevede

1764.

prvi

pote

prevede

koji

22-oj godiiii zivota,

ri^kom pjesniku, radi cega jijem bratom

igara (drama),

i

bratu astronoma,

preminu u

i

slav-

pa

ni

sati-

i

Spome-

bio.

u Stou sa svo-

Ovidijeve ,.Herojide",

da skuplja narodne pjesme

po puku.

Ivan Sorko5evic (Sorgo), rogjen 1706, prestavnik republike u BeCu, sa Marinom Tudizicem postara se za preporod slovinske komedije. Tudizic pretoci na dubrovaCku sve Molijerove komedije. I Bet on die prevede neke

iz

Goldoni~ja, Metastasi-ja

Poslije

^lalfei-a.

i

njiii,

nestade sasvijem dubrova^ke komedije. Sorkote\ic ostavi

poklade"

takogjer saljivijeh pjesama, kao: ,.Lastovske i

„Potomsko

U

na

Ratn).

ovo su se doba sla\ile kao slovinske pjesnikinje:

Lukre

Potomnje

Vijece*' (po seocu

Bogasin, Marija FaCenda i Katica Sorkotevic. Ivan Salatic, dubrovafcki pop, ponasi Gessner-ove idile.

Marfci, pop

s

IMljeta, sastavi

u slatke stihove ^ivot

Svete Marije egipatske. Luka Bunic, jevoda

iz

Horacija

i

iz

Virgilija,

i

pri-

jos italijanski

bi

spanjski pjesnik. Protumati u njekijem

ostavi

svojijem

Grossi-jeva djela. Glavna je pjesma njegova

i

spisima

..Aretnsa"

„Arion", biva Ijubav Srgja sa rijekom Hnmblom. Gjuro Hidza, lijetnik, prevede Horacijeve ode i Virgilija i sastavi mnoge prigodne pjesme. Marko Ivanovic,

i

rogjen u Dubrovniku, kauonik kotorski,

mnogo

kao Palmoticu sa svojijem epom: ,.Nova ali

jo§

ga

nije dostigao.

kao

se prima-

Kristijada'',

Marko Bruere Derivaux,

dijete dogje sa svojijem

Francuz,

ocem, kousulom, u Du-

brovnik godine 1774., te nau5i nas jezik, tako da postade

*

na§em

jedan od nauCnjaka u

u Mostaru

do

I*

f

r

kom Fatimom.

drugu

svoje Fatime uze

Na putu put Alepa umre u Cipm godine 1823.

smrti

Dubrovkinju,

Mam

bolest

Ijuta

mnogo

Sastavi

,,Koleiide",

zovu:

gdje

ga

snagje

Kisic.

pjesama, koje se

iza

Skadar,

neku

zenu,

mnogo

je

ozeni sa djevojkom, nje-

i

u

pogje

Poslije

1

jeziku. Prebivao

u Travniku, tu se

i

'

slovinskijeh

bo^icne

uz

ih

te

i

praznike djeca po putu pjevaju. Cini se da je izvor tijeh

kolenada na sjeveru.

U

Ruskoj, a

u

najvise

Poljskoj,

i

sada je obi6aj pjevati take kolende. Dr. Ciampioli pise tijem pjesmama: „Osobit tip imaju

pjesme o Hristovu

rogjenju nazvane „kolende'', te se pjevaju oko jasala

pratnju

Jagelonaca

pozivahu

6esto

da kazuju kolende za

zabavu

da pohode Poljsku.

dosli

Poljskoj."

cijeloj

erovicevu

i

—

*)

cem, spisateljem mnogijeh sve prodane u Zagrebu, i

Ako jedva

jedvice 5uo

se

iz

Pijerkom

s

satira s

Uu

meuto della logica

Jagelloui divertire la

lira,

diventa fiirou i

si

dubrova^ke

zvuk

opet

i

ne is6eznu sasvijem, bill

cautici per la nasoita

eaiitano iutorno al

drammatica,

chiamati

cautauti

sicehe

presepio

rustic!

spesso a

N en a die

pr.

n.

istrumeuto nuisieale dei pastori.

talor

vile,

u Dalmaciji radi nehajstva mle-

i

hauuo

tipo speeiale

koje bise

Antunom Kazna^icem,

hvala budi nekijem piscima. To su

')

Mar-

(Petrom) Buni-

kolenada,

i

i

izdao dosta prigodnijeh pjesama.

i

taCke vlade. Ali narodni duh

mati ,,koleudy", die

sela,

jedinu komediju Bru-

Propercija, Katula

u ovo doba oslabio

je

sa

knezeva, koji bi

tugjijeh

Imamo jednu

mnogo prijevoda

koji je pjevao ne lose

pjevaCe

Bozicu se kolende pjevaju po

Ovo doba dospjeva

cijala.

Njihov

instrumenta.

dramati^an, tako na dvor

katkad

dijaloski oblik postane

kraljeva

muziSnog

pastirskog

lire,

uz

Cristo

di coll'

La alia

reeitar

loro

forma dia-

corte la

chia-

accompagnare

dei

koleuda per

priucipi stranieri venuti a visitar la Polonia. Si usa eantar

koleuda a Natale in tutta

la Polonia.

3

34

iz

Ivan Dra^ic,

Kotora,

ep u deset pjevanja:

brova^kom

spljetski kanonik,

Ijepoti

,.0

diise*'

pjesama

senatii: izda jos

iia

i

napisa

koji

pokloni ga du-

Dujma

Cast sv.

i

„Molitvu velikoga marsala Evgenija-'; Karamanic iz

Knezevic

Visa,

iz

Spljeta

Babic

i

Zadra, prijateljem „Vile Sloviuske*'.

iz

Naj jaM da probudi u Dalmaciji nego je

iz

povedose za glasovitijem Bara-

iz Skradina, koji se svi

ko vie era

Kosta

Kiiiiia,

i

narodui duh, ne samo

izdiii

u svemu juznoslavenskom uarodu, bio

i

Andrija KaCic Miosic, malobracamn

Njegova pjesmarica od 140 junake srpske

i

hrvatske.

pjesama

On

u

Makarske.

iz

desetercu

slavi

nije sakupio bas narodnijeh

pjesama, kao sto je to uradio poslije Yuk, vec sam opisa

u pjesni junaCke zgode

Nema

roda.

poju

U

jem onako, kako

On

nezgode

umetnu

tu pjesmaricu

koji

ideju, bez obzira

na razliku vjerc

razdvajaju narod.

Kad

mo^e

tri

u narodu. Dvije

ih je fcuo

je drugi iza Gundulica,

jezija,

sipsko-hrvatskoga na-

sela u Dalmaciji, gdje se njegove pjesme ne

gusle.

iiz

i

je sva

iividje

pjesme, sasvi-

u osmercu.

sii

veliku

dubrovafcko-dahnatinska po-

se reci, umjetna, Kaciceva je bas

roda. Pisao je jos

i

u prozi „Korablju*',

ke pripovij

etke*'. Umrije 1760.

uvidje da je

2iv,

U

izraz ti

ili

,.

na-

biblifc-

nase dane, kad narod

podize dva spomenika onoj dvojici, koji

su toliko vremena

prije

Ka6icu

biva, jedan

danas

sto

politike,

i

narodnu

u

razumjeli

^lakavskoj

jedinstvo

drugi

a

narodnosti,

Gundulicu u

Dubrovniku.

Vuk

pise:

,.DubrovCani

pjesmu". Donekle je ovo

bavne

zgode

umjetne nego radovica

i

u li

nemajii

istinito.

gdjekojemu

nikakvii

Izuzmemo

mjestu,

koje

narodne, kako ,.Mare

li

su

narodnu neke

Iju-

vec

viSe

Lopujka'', Pre-

Sundetica, koja se kao drama prestavlja

italijanskijem pozoristima,

jerka Bunica

i

,.Zlatka'

i

,.Ljubavi

Antuna

u

Rijeci"

Kazali-ja,

i

u Pi-

,.Bijedna

3« Mara"

Botica

35

-S

„Jelka" Vice

i

vackog popa, upravo nemamo pjesama

cemo

Poslije

Feric, kanonik, sama, u

dubrovaCki

starodaviiijeh pjesmica,

i

sta

latiiiske stihove, te ih poslje

bile, te

bi

Gjuro

i

mogao

narodnijeh

od

junaCkijeh

i

pje-

bile,

prevede

i

njemaCkome povjesniku kakve su

Baldo Glavic,

dubrovaCki

amo

objelodanio skoro sve sto je tamo

pop, pokupio je ^iiti

su

li

se-

tijeh

da ih je onako ostavio

do nas dosle.

i

37

sakupio

latinski pjesnik,

Miilleru. Bolje bi bilo, i

Puk, a nadasve

reci uzrok.

narodnijeh.

6isto

pjevalm neke pjesme narodue, toliko da je

Ijani,

ih

mladog dubro-

Medini-ja,

pjesama.

pjesmaricu

Sastavi

Ijubavnijeh pjesama.

Stih je deseterac, koji zamijeni stari Sesnaesterac ^etrnaesterac, poznatu

nekoj

„bugarsticu", tako nazvanu po

spravi

osobitoj

koja

muzikalnoj,

se

pomiCe

jos

gdjegdje po Bosni. Postanak ove sprave, kaze se da je

Bugarske.

I

ja mislim da je

Rasom

tako, jer

Znamo

Bugarskoj samo bugarilo. rin bio zavladao

i

nom

to,

i

znamo da se u da je nekad Buga-

sprava

Bugara. Jos se bugarstici nije trag

unijela

naseobi-

istrazio, jer

nas u Diibrovniku rijeS se jos pomifie „bugariti" lotuzno pjevati se

moglo

to

(nenias

contare).

u Dubrovniku

Upitace

uvrijeziti?

se poslije kosovskog razora srpski

brovaCkijem

i

iz

nekijem stranama Hrvatske, te

moguce, da se ta muzikalna

je

i

i

u

= mi-

kogod:

Kako

Odgovoricemo, jer

narod rasprsi po

du-

hrvatskijem zemljama, te sa sobom ponese

sve svoje obi^aje. Veliki njemaSki pjesnik Gothe opazio je „da svaki

narod, kako mijenja i

naCin pjevanja,

Cinjenice,

Islam s

u

Turcima

i

svoj

drustveni polozaj, mijenja tako

po poetskom obliku mogu se utvrditi

koje

su

nase

zemlje,

bi uzrok,

djelovale

na narod". Kad

neprestano

vojevanje

se

uveo

Slovinaca

da u cijelome juznoslavenskom na-

rodu junaSka pjesma zamijeni bugarsticu; deseterac zami-

r

;

ajeni Sesnaesterac

rodavne

>G zamijeniSe

Cetiiiaesterac, a gusle

i

bugarstice.

Preradovic, kad

I

kako

u trece

doba

pjesmaricu.

jiiiiackii

u Dubrovniku

Vila

sta-

drzeci se svuda uve-

zato Katie,

I

deseterca, sastavi

deiioga

kaze

36

u nazadak, njega proniisao odredi da lazbudi

udai'i

slo-

vinski duh:

U Dubravi

kada mile zubor popustise

Sl.'ivulj-ptici!

Ti popriiui j^usle javorove,

Te

s« spusti uioru u bren:nve.

drzi,

da

hrvatskoga plemena,

ali

Miklosic

torovic, u

svojoj

je

poslaiiici

onoga

Dubrovnika".

—

grada,

Pelegriuovicu

kim

s

poslije pise

fciceve.

Te

tri

pjesme

se jedan ugledao u

bugarStici, koja se upotrebljava

u stihovima

pise,

§to se prikazuje

ili

kako no Latini diie Ijeno jest

ali

ista:

ili

ri6i,

ti

naSega jezika drze bugarstice stvari kriposni fciir',

iiicu

i

narediii gospodine

kojim bugario

je i

Paskoj tako

je

i

Mikse,

Nikola natin

i

ziia

mi,

,.oiii

svaki

od ove

da o

strast,

tvoja milost,

jere joj stav-

,,'.aTtop*'

istiiie.

ta

se §to istinito

istiim,

pozualac; tako

kao

kakva Ijudska

koja se zove

je

govori

dalje

kad

„Ja vim, da

istoriju za ri5

ime od ove

menuje: „vidjej"

samo

kakove zgode,

svuda

mu

slifcue,

zna-

Sunde-

,.Vrsidbe-'

i

Opet

diMmo,

Pjesma

toliko su u formi

driigoga.

mili,

ouom svom

o

,.Die Glocke*'

mi

se

meiiitom spisu, koji se zove: „Ribaiije-'.

po kalupu Schillei-ove

vlaste-

„Prigoda mi

pise:

uskrseiiju,

slavuoga

Pa mu

Pelegriuovicu,

kaucelijerii,

po ovomu iiapokoiijem

posti do

Miksi

Slaveiia

Petar Hek-

to Bogisic pobija.

zadarskom

linu iz Hvara,

osobiua

bugarstica

je

i

ka zua-

sve straue

Evo ti §alju, srpski na-

po sebi bugarpjesni,

djevojka: Kadi* mi se Radojave vojvoda odrljase.

i

klite

37

Dakle Hektorovic prestavlja srpsku bugar§ticu kao ugled i

primjer hi vat ski

j

em

pjesnicima jos u ono doba XV. vijeka. *

Prije nego iigjemo

ii

novo

da pabir5imo jos po prostranom da sve

zevnosti, te jelivsi

dobro

vrijeme,

bilo

dubrovacke knji-

polju

u jednu

to sklopimo

bi

sinopsu,

podi-

po raznijem naukama Ijudskoga znanja, ne jamceci

ipak da smo sve polje pobrali, jer ostaje mnogo knjizev-

nama

nika, koji su

kao

s

Pocecemo

nepoznati.

bogoslovljem,

s

onoin naiikom, koja je u siednje doba imala prvi-

jenstvo. Bogoslovlje.

I.

U

toj

kojijem je

govorio

„Sunima''

i

svi

papa

Benedikt

Tome,

spisi sv.

dubrovacki domenikanci se,

dubiovacki

prednjace

nauci

bili

„Da nestanu

XIV.:

ja drzim, da bi sami

kadri do to obnove".

— Zna

da su svecenici po manastirima u srednje doba

nauke po

svoj

Evropi u jednoj

istaknuo u knjizevnosti.

drugoj

i

zapadnoj. Bio bi izuzetak, kad Pisati,

narodna

prica, koja se

i

da ce on jednom

i

i

pop

poucavati,

To potvrgjuje danas uz gusle cuje: „da su i

fratara.

uskrsnuti*'.

A

Marka

i

proglasi-

Kraljevic je Marko,

kako svak zna, simbol narodnosti u nasoj

U

svjetski

prepisivati

kalugjeii u potaji sahranili Kraljevica vali,

gojili

crkvi, istocnoj

koji

se

bi

to je bio posao jedino kalugjera i

domenikanci, o

mitologiji.

Vlaha Gu^etica, Herubina Sorkocevica, Frana Pucica, Pava Zuzeri; Rafajila Vlatkovica, Timoteja Suknica, Inokentija Tomasevica, Lastovca, i Sima Krajaknjizevnoj povj esti

cevica. Ovo su

bili

nahodimo

glasoviti

domenikanci

prvijeh

vre-

mena od XV. i XVI. vijeka. Cuveni su jos: Ljudevit Kaboga i Matej Bobali, kalugjeii u istijem vijekovima, te Petar VI ah an i i Frano Zuzeri, fratri malo-

38

Pavo Gracic,

bracani.

Mljecanin, stonjski biskup, dobi

„Doctor scientiarum-'

iz

Rima. Jero Bunic.

latinski carigradski patrijarah, osta^^

mnogo bogoslovskijeh

naslov:

djela.

Nikola Brauti

Lopuda,

s

utamniten u Rimu, pa opet u

Urban

VIII. pusti

Spisi su

mu

Sarsine,

Na

Penigji.

se izgubili, a valjda su bili eresu.

pape Klimenta XI.

i

Ivan

Lukari,

kardinala

Kad

jos

da njego\i razgovori

sada prvi od crkovnijeh besjednika u

Diibrovnik,

i

U

Italiji.

svoji-

biva rasap,

pak napisa povjest

sto u^ini tresnja. Pallaviciui

je

Pallaviciui-ja. Segneri je

i

jem besjedama Segneri spominje

jer

jezuvit, udtelj

Tolomei-a.

bio mlad, rimski jezuviti govorahu, natkriljuju razgovore Segneri-ja

urare.

i

unisteni,

i

bi

papa

svrhii

ga da pogje na Lopud, gdje

nadavahu regbi na

i

biskup

tridentin-

skoga sabora, kao ustuk Sarpinoj povjesti. Lukari poslije ostavi red jezuvitski.

Bar a Boskovica,

treba da spomenemo.

Kao da

Bijase

izvrstan

spisatelj

U

jezuvit boravio je vazda u Rimu.

vidi Dubrovnik, ali

se

odniah

brata astronoraa,

vrati

latinski.

starosti

pozeli,

u Rim, jer bjese

zaboravio sas\ijem svoj materinski jezik. Tako je poslije uradio

i

Fans tin Galjuf,

koji se bio

ukrcao u Genovi

put Dubrovnika, u Napoleonovo doba, pa

ne htjede

vratio, jer

da bude

na izdahnucu

S toga negdje u svojijem pismima

no plena est

mea pagina

I

puta

republike.

,.Tota

veli:

luctu''.

po

se s

r a gu si-

Luko Zuzeri

bio bi se takmio sa Boskovicem, da nije bio ukinut red,

istom sto se Zuzeri bio pojezuvitio.

Medju crkveujake bogoslovce i knjizevnike umecemo ovdje Niksu Gu5etica, rogjenog 1549., koji, i ako svjetski 5ovjek,

et

od

pape

Klimenta

VIII.

naslov:

theok)gia et philosophia*'. Minusio mu „patriae tuae gratulor, quam et nobilitas

„Doctor pise:

prinii

in

fama

latinskijeh,

decorat''.

od

kojijeh

Napisa neke

16

knjiga italijanskijeh

posveti

papi

Grgiuu

i

XIV,

39 neke kardinalu Belarmini a neke

Na

zerinki.

napuljskoj

predavanju prava, platonske

toritas tanti

mu

menikanac,

u Dubrovniku

j>rvi

pisase

stvari

(1600

u

do-

g.)

slovinskoj orto-

o

Arhandio Gucetic, Mihajilo Pucic,

Luka Kuzmic

Lastova,

s

djela u slovinskoj prozi, koju je

skijem jezuvitima.

To

za

koristi

narod,

crkovnjaka ima djela izgubila.

jos, ali ih

ne

pisaca

Vratimo se na poznate.

brovacki, iza kako ode mitropolit bio tajnik pape

Urbana

Po

VIII.

rogjen

1580.

I

ako

da bude vikar du-

Tempestivo. Poslije je Italiji

i

Njemackoj bio

Umrije u Rimu 1642. Napisa 600 poslovica;

izdade Getaldiceve spise:

mathematica",

Vicko Petrovic, Od oca

Takijeh

spominjemo, jer su im se

nije bio svecenik, ipak primi tonsuru,

e

rim-

od njih nikakve

izgubilo.

Petar Benesa (Benessa),

je poslanik.

i

rekli,

rukopisima

u

lijepo, all

sve

se

jer

smo

kako

imao,

koji ostavi sve to

sve

Nocerije,

napisali bogoslovnijeh

Gjuro Mattel,

je

biskup

poslije

Vito Andrijasevic,')

franjevac

')

Male Brace,

Appendini potanko opisuje, da su u XVII. vijeku

domenikanci

tion

Slade

fratra

poboznijeh

pisati

ponaj-

vidi.

Rajmund Zamanja

Poslije

prozi.

grafiji.

po5e

1540. prvi

je

zivio

Ovaj

grob

das

i

nekoga Marina Galjovica,

i

koji godine

nasoj

se

u

bogoslovlja: „auc-

i

Dubrovnika;

iz

na Trstenome, gdje

spominje

filozotije

govorilo

se

Gozze sufficeret nobis".

viri

covjek nije nikada izisao viSe

onda

imiversitati

Zu-

Cvijeti

glasovitoj

„De compositione

et solu-

poboznijeh knjiga.

Takogjer

i

porijeklom

iz

Crne

Gore,

rogjen

u

Vita Audrijasevida sacuvala se molitveua knjiznica, koju

on posveti: „MaiTi Zamagni Glona Gozzi Plemeiiitoj Vladici Dubrovackoj".

—

Ovdje

nam

se ciui

umjesno da gpomeuemo

zicu nepo2;iiata pisca, koja bi

naslovom: iBtomacen

„Nacin iz

koise

stampana u

(sic)

ima

obslvscit

ulasckoga u jezik Dubrovacki."

i

znamenitu knji-

Rimu 1592. pod

ovijem

v govoieniv od Misse

40 Dubrovniku 1677.

„Doctor

ako

i

theologia*'.

in

u Rimu

proglasen

bi

Bio je velik

d is la urn"'. Pisu, da

Vla-

svak plakao, kad bi on u narodu

bi

Ivan Angel is,

pop, napisa poboznijeh pjesama

da se on jedini tak-

razli^itog metra; suvremenici kazu,

mio sa Horacijem. Vlaho

Bolic, rogjen 1717.,

Bio je tamo amo po

profesor grckijeh knjiga.

se vrati

Italiji

u Dubrovnik,

Od

besjednik.

„Carmen de legatione ad

17 godista sastavi:

govorio.

ozenjen

Kad

Marko Kaboga

od kuge.

iimrije

jezuvit.

On je tu prvi uveo naKad se vrati u Dubrovnik,

rogjen 1505., profesor u Padovi.

uke:

„De jure

criminali-'.

zavadi se sa senatom, jer je htio utrkati smionost nekijeh, koji su sijali

kvom. Za glasi:

protestantizam

to pogje

i

nad

prvijenstvo vlade

u Rim, gdje ga papa nagradi

tinus".

Nikola Radulovic,

Dubrovniku 1626.,

bi

iz

Hercegovine,

imenovan u Rimu: ,,referendarius

domenikanac Si mo

Kranjcevic

U U

tumacio u Dubrovniku. govi

bogoslovni

naslijedili su

ga

spisi.

i

1492.

jos

i

ako ga godine

vatikanskoj knjiznici stoje nje-

canonici*'

,,Juris

raspravi

To mo Crijevic,

koji je bio vladalac

pala-

rogjen u

sacri palatii*'. Napisa ,.De jure canonico*', je

pro-

i

,,protonotarius apostolicus et comes

cr-

domenikanac, episkop,

dubrovacke crkve, kad je bio ime-

novan arhijepiskopom jedan od Medici-ja,

koji zatim posta

papom pod imenom Pio

kao nekadasnji

II.

dubrovacki arhij episkop,

pisali su

jos

papa,

sagradi Revelin,

,,Fortezza Pi a*'.

zvala

se s toga

Ovaj

tvrgjavu,

crkvenom pravilu

Domenik Andrijasevic

darski arhij episkop, fratar malobracanin,

danovic, pop

s

koja

i

iz

Rata,

ska-

Antonij Bog-

Lastova. Ti se rukopisi nalaze

po

ita-

lijanskijem knjiznicama.

Da

ostavimo

Hri so stoma Klesko vie a, malo-

bracanina, o kojemu se

gendama

i

i

danas

5udesa pod imenom

pri{;a

svetinja, a

Fra Grize,

i

u

le-

povijedanja

a-

Preveo je tu

a recimo o popu

1770.

da je

kazii,

i

>e

Stjepanu Rusicu Njegov zivotopis Jezusa Hrista

Gjura Basica, koji umi'ije

41

mnogo pretjeran novi zavjet. Oba

slovinskoj.

frazeologiji

ii

djela poslje papi Benedik-

XIV., od kojega dobi pet poslanica. Napisa jos jedan

ep o Petru Velikome, cam ruskome. Pisao Vlahu, i tvrdio, da je ovaj svetac bio Jermen

slovinski je

sv.

a ne Arbauas, kako hoce Zmajevic, zadarski arhijepiskop.

Ne govorimo

Matiji Flaku, velikom pristasi spomenimo samo da Appendini, ne znam po

luterizma,

nista

kojem dokazu,

o

da je bio Dubrovcanin,

pise,

i

da se rodio

kmet kalugjerski da je bio uzgojen od kalugjera na Lokrumu. On je sam sebe zvao Mathias Illiricus. Ali o svemu tome treba dvoumiti, jer ga, ako 1520.

Siimetu; kao

II

se ne varamo,

i

kanonik Stankovic drzi Istrijancem.

Gjiiro Benjin Dobretic, rogjen

od Turaka kao dijete u Dubrovnik se fratrom malobracaninom. skole,

pa

renci.

Kad

U

Parizu

porodicu

brovnik. Senat

mu

Medici

dopusti,

i

u Fjo-

se

u Du-

vrati

crkvi drzi javne

imenovan arhijepiskopom

Mnogo

napisa, a to sve o bo-

njeka

i

Franju

i

ne hoteci priznati bezgresno

zacece Bogorodice, otide u Lovanio.

Tu

skopom. Odbi episkopat,

u Dubrovnik.

ucini

Flavij

episkopom

Eb or en sis Hie

u

te se vrati

Stonu,

sastavi

mu

gdje

ovo

situs est ille qui scripsit

gdje

umrije

1559.

bi

imenovan

umrije.

i

epi-

Senat

Jevrejin

epitatije:

opuseula mille.

Klimenat Ranjina, domenikanac, u Dubrovnik,

I.

Petar Gucetic (Gozze), domeni-

kanac, boravio je u Parizu,

ga

svrsi

Salviati-ja

da u stonoj

goslovlju. Svoja djela posveti senatu, a

kralju francuskome.

ucini

i

u Londonu

protj erase,

lekcije o bogoslovlju. Poslije bi

Nazareta, a umrije 1520.

i

uteCe

Bosni,

Srebrnice

iz

poslije bi ucitelj Medici-ja

u

Slade

starosti se vrati i

Crijevic

A

u

pi§u o

42

Gradic,

Vasilij

njemu.

Njegovo

grckoj knjizevTiosti.

odmah prevedeno na

bi

kalugjer,

Umrije kao episkop

djelo:

na

i

fratrom

Bi u dvoru mantovackijeh vojvoda, pa

Vuksicu, Konavljaninu, u naiodu izmegju

po

ovo:

i

zakonu

imenovani, valjalo bi da idu u

bili i

ostaloga

kad

on, a

na nikejskom

stavili

Ali

kad poce da

jer

za

svaki

On

saboruV-'

na oko

rug:

odgovoii:

vjere,

i

sa-

,,Uniijem".

da

dospije,

koliko ih ima u torn vjero-

vanju, donese sve dokaze filozofske

jeh otaca grckijeh

a

,.Umijete

sveti oci

govori, nije bilo vec prilikc

clanak

bi

Pogje

ispit.

prosta

na pamet vjerovanje onako, kako su ga

prica, a

istom

episkopi,

Rim na

Brace. stonjski.

mnogo

se

selja^kog postupanja, zapitase ga kao za li

jezik.

Male

episkop

covjeka

\idjese

ispita5i

polja5ki

Vicko Vuksic prozvau u

Lupi, Konavljanin, uMni se

Italiji

djevicanstvu"

,.0

italijaiiski

stonjski.

covjek u

najuceniji

biblijske,

pa

da potvrdi svaki

latinskijeh,

nikejskog vjerovanja. ,.Dosta,

i

dosta vece!"

sveti-

tlanak

zavikase

mil

sam vremena govorio u ostalo: ,.Ja ne vjerujem u Boga

jednoglasno. ,,Nije dosta, toliko

obranu

vjere, a

sad cujte

oca svemogucega za to

i

za

gospodina Hrista, sina njegova, za to sisteme

iznese sve se

i

eresijarhe,

koja

mudroscu,

izradiSe,

da

lice naslov:

ne

samo

mu odmah

i

"

za to

materijalizma

koji su sto rekli,

se naslanjali, tako

su

takom

pantejizma,

u jedinoga

ne vjerujem

to;

i

I

sve

tu ere-

pa njihove dokaze, na

da ga bogoslovci, zadivljeni episkopom

potvrdi se,

dogje od apostolske

rimske

nego sto-

„Doctoi' in theoloyid unloerna'^.

Jo§ se jedan svjetski fcovjek broji megju bogoslovce.

Trgovao je najvecc po ^flecima

pan Suljaga. Ko

i

po Milanu. To je Stje-

je profcitao spis

„Le memorie di Carlo

Goldoni^\ gdje ovaj slavni komik svoj zivot opisuje, je nasao,

mu

da 5esto spominje

nikad ime

^'

istakao,

nego:

Suljagu. il

Ali

Raguseo^

Goldoni il

mlo

taj

nije

Ra-

-e

43 Rugnseo

quel

guseo,

tako

i

Suljaga je svojijem

sliCno.

novcima pomogao Goldoni-ja, da stampa svoje prve Goldoni

medije.

sam

ispovijeda,

jednog Dubrov5anina, Evropi njegova italijanska

niuza

novcem

da

i

ko-

pomoci

put prikazana nova

bi prvi

Suljaga

komedije.

je

napisao

sedam bogoslovskijeh djela i knjigu ,.De hypochondria". Ivan Domenikanac, bogoslovac, imenovan patrijarhom od pape Martina V. Ne zna mu se prezime. U arhivu padovanske universitati ,/;r monument is pa tavinis'^^ stoji napisano: Johanes doctor in theologia a Ragusio. Takogjer u budimpestanskom arhivu 6ita se o nekom Felicu Malobracaninu ovo: Fratre Felix Rhagusinus Dalmatia in Grecae, Latinae, Caldaicae, Arabicae linguae traditione doctus, de praestantia codicum optime meritus, regis Mathiae bibliotecae praefuit. Ovo je ona knjiznica, koju podize kralj Matija s pomocu Serafina Bunica, Baselja i Gjorgjica, i koju sultan Soliman izgorje 1526. I Petar Zamanja, malobracanin, 1400. nabavi mnogo rukopisa srpskijeh i

staroslavenskijeh, te njima ukrasi budimpestansku knji-

znicu.

Ardelij

Dellabella, jezuvit

iz

Fogje,

dogje u Dubrovnik, te se dade na nauke ^ poslije

dva brata Appendini

i

Italijanac,

slovinske,

Bruere Derivaux.

rje^nik slovinski prije nego Stulli.

Sastavi

Imamo stampane po

Dubrovniku duhovne besjede toga jezuvita; njima se dubrovacka

knjizevnost

kao

i

duhovnijem

Zuzori-ja, jezuvita dubrovackoga, posto

ni

nam

diCi

besjedama nijesu

po-

Kerubina Sorkocevica, ni Frana Mateja Bobali, koji prevcde mnogo knjiga

znate besjede

Pucica,

kao

ni

Sv. Vasilija Velikoga,

ni

Rafajila Vlatkovica, domeni-

kanca. Svi su ovi poznati kao pobozni besjednici.

Crkovne pjesme,

ma

u

sto se latinski

razlicite praznike,

prevede 1590.

pjevaju g.

po

crkva-

Pasko Prisnic,

44 nahode u molitvenicima. Spomenimo ovdje Bara

te se jos

Kasica

Paga,

iz

koji

1592.

pojezuviti

se

zavoda skolskoga u Dubrovniku. Prevede ski Belarmina,

Kempisa, 50 psalama

veliki narodni

spisatelj

Matej Alberti, i

i

1650.

umrije

jczik slovin-

iia

svu

bi rektor

i

Takogjer

godine.

prevede ve5ernje, jutreiiju

spljetski pop,

Casove, koji se govore o praznicima Blazene

klasi^ne sloviiiske stihove senatu.

A

kad

i

Ovaj

bibliju.

knjigu

posveti

je Gjorgjic prevagjao

Gospe, u

dubrovackom ga je

vec

psaltir,

Andrija Vitajic, pop s Visa. Na glasu je kao izvrstan spisatelj slovinski Albert Skorsur, s Orasca, domenikanac. Od njego\ijeh spisa nije nijedan stambio preveo

Umrije

pan.

Govornik je

1796.

domenikanac, na glasu jezika. Besjede su sovit bio

mu

radi jos

Rajmund

i

i

Ijepote

i

Sey,

po otarima.

razdate

tamo

koristi. I

to-

gradu

sami Jevreji

oni trcali, da slusaju moraine Sey-ove

i

amo,

Njegove su besjede nastojanjem

tako

da

ukradene u rukopisima, ih

bile vec

ni

fratri nijesu vise

Stjepana

stampane u ovo nase doba,

Skurle,

dubrova^koga

senat dao je odmali stampati neke panegirike

besjede. Velikani evropski u redu

Serafin Crijevic

i

domenikanaca

i

U

neke

bill

su

Fjorenci je tuma^io spise

Antonina arhijepiskopa u drustvu ostalijeh domenikanaca,

i

bogoslovac a prijatelj glasovitog

Italijanca Concive, moraliste.

skijeh

popa.

Ivan Rosaver. Crijevic (Cer-

va), Cuveni histoiijograf

Sv.

samo hram,

Za njima dohodi Arkandio Kalic, domenikanac.

imali.

Sam

ne

dana hodilo po

besjede. Njegove su besjede bile i

bi

gla-

umrije

koji

Besjeda o kamati urodi

vracalo jedan drugome kamatne

to su radili, jer su

srpsko-dubrova5kog

domenikanac,

likijem plodom, da se nastajnijeh i

Glegj,

u rukopisima. Govornik je

1809. Narod, da ga slusa, zapremio

vec bi se peo

Domenik

pa

ta

Ijorentin-

tuma^enja izdade

u dvije

knjige. Crijevic se dopisivao sa Muiatori-jem, sa Matfei-em,

&

i3- 46

sa Zeno-m, sa Magliabecchi-jem.

da

do

je

njega

bilo

437

U

svojijem spisima

dubrovafckijeh

sibajuci ih kritikom bas

iia

spisatelja,

iro-

natin glasovitoga Ba-

Umrije 1759. a ukopaii je kod velikog

letti-ja.

ali

spominje samo

valja znati, da vise od poloviiie njih iii(;uo,

veli,

otara

u

hramu domenikanaca.

mu dadu

da

Istom Crijevic izdahnu, senat poru6i

povjesne spise ^Metropolis", koji se protezu do 1692.

—

„Odaslanici

—

ovako se pise u Crijevicevu zivotopisu

dobise iialog, da dignu kojesta, te njihove nozice istrigoSe iz

rukopisa proklete listove, spojise poglavlja na manjijem

listovima

prepisase

i

Ipak

ziiade.

ostade

dopusteno

bjese

sto

njekoliko

— Opazimo

stova.*'')

ono

se

zabranjenijeh

piijepisa

li-

Angus tin

da u nasa vremena otac

Gjnrgjevic, domenikanac,

da

1867. spome-

izda n Spljetn

nik niuogobrojnijeh domenikanaca, po^amsi od god. 1750.

Tako

isto

i

Evangelist a Kuzmic,

otac

franjevac,

izda u Trstu 1864. vaznije spomenike dubrovatkijeh njevaca, sluzeci se

fra

spisima

Saba Slade,

dubrovackog po^^esnika, bogoslovca

jemu Cantu ovako zaslugom

i

Ijudi, koji

bi

vrijednoscu

i

6ovje6jom,

ne

ko-

mnogo

Sabom Sladom; no

mjesta. Ljudima se dogagja kao

bi se brojila izdanja,

o

uporedo sa bilo

bi

o vanjskijem

visi

velikog

knjizevnika,

bi slava isla

se mogli mjeriti sa 0.

sreca svakoga ^ovjeka

mena

„Kad

pise:

i

fra-

i

prilikama

vre-

knjigama.

Kad

ne bi bilo bolje knjige od „Guerin

Meschino", ni djela manje

vrijednosti

od

Vico-vijeh."")

Slade umrije 1777.

')

I deputati

rordiue

ebljoio

di

loro eesoje tng-li.uouo dalT autogrnfo i

eapitoli su fogli piu

sapesse. ')

Se

Ma

puio dei

la celebrita di

proibiti

uomo

i

stej^se

merito e valore persouale, uou

soiio

via

alcuuche.

fogli anateniatizzati,

lu traseritto

pieeoli, fogli

t<«gliefe

quauto

era

le

uueudo poi

leeito,

parecehie eopie furon

sempre

Quindi

ehe

si

fatte.

iu ragioue diretta del suo

molti queili, che avrebbero tauto

46

Spomenike franjevaca nastaviSe kasnije u knjizi oci fra Lavrencij Cekinic, fra Ljudevit Rad'ic i fra

Ambrosij Markovic do

1832. Poslije

godine

te

stadose spomenici dubrovackijeh malobracana. Otac

Primi,

nij

starjeSina bas

u doba

tresuje,

pre-

Anto-

ogleda

prvi

roman na italijauskom jeziku, koji posveti senatu, biva „L'Onesta ed il Valore, romanzo cavaleresco del padre Primi". Stuli Joakim, frada

isturi

—

njevac, obigje Bosnu,

Cesku

rjefcnik. Cesar Josip

II.

pora, pa poslije

Onda kad se

na Daksi

bogoslovac

dade

mu mnogo

novSanijeh pot-

Marmont, francuski genero. Umrije 1817.

i

je

Francuz zapremao Dubrovnik, nahodio

Antonij

glasoviti otac fra

tada

besjednik, koji

i

nakon malo

Dalmaciju, da sastavi svoj

i

vrati

Agic, u Rim,

pogje

pod Englezima. Posto Austrija

koji je tada bio

zapremi

otoke, uteCe opet u Rim, gdje je

Bio je velik

knjiznici.

njemaCkog nau5njaka Niebuhr-a,

ma^kom

ziku, bise

i

sadrzaja,

glasovitog

preporu^i

nje-

i

italijauskom

je-

povracene u Dubrovnik, te bi se imale nalaziti

jeste

skadarski.

Kad

najposljednjijeh

il

DubrovCanin,

franje-

episkop

imenovan spljetskijem episkopom smrt nego je dosao do Spljeta. Neki govore da bi

je bio otrovan, a neki

quauto

od

Benjin Albertini,

sti^e prije

W

da ga je skrhala vrucica. Bio je

Sebastiauo Dolei;

ma

la

pende da eircostauze esterne del tempo

e

uomini come dei

alle

libri.

Se

si

guardasae

sorte

del

miglior libro del Guerrin Mesehiuo, ue opere del Vico."

ga

koji

na latinskom

u knjiznici franjevaca. Jedan

diritto

prijatelj

radio

kod Krfa, pa u umrije 1830. Njegove knjige, 5etrnaest na

broju, razliCita

ga

mnogo

poslaniku. Zatim pogje u Zante

Asigj, gdje

vaca

se

Italiju, ali se vrati

na Lopud,

u vatikanskoj

ali

u Dubrovnik. Francuzi ga zatvorise do

1810. godine. Te godine pogje opet u

i

pjesnik,

di

iuogo.

edizioui

meuo

ogui uorao di-

Avvieue iion

vi


sarebbe

pregiate di quelle

47 besjednik

Covjek vrlo

i

u

u6en

knjigama

italijanskijem

megju Dubrovcanima posljednjeg doba. Da nauCi italijanski jezik do savrSenstva, svaki bi dan prepisivao Dantovu „Bo^aiistvenu komediju*', te 6inio o

pouku.

svoju piivatnu vili

sto je glosa

ga bolje

Ovo

i

Dantove

prepisivanje

duhovne

jer je to

francuskoga jezika.

iizor

Ro saver,

domenikanac,

Decembra

poCeo, a svrSetkom

6itao bibliju jevrejski,

u naprijed

iz

drugu

bi glasoviti

godine

6itavu

Januara

Jednu

bi

godiuu

gr^ki, trecu latinski,

pa tako

Kad

bi

se

razu-

biblija

epoha Ijudske uglagje-

da se ta izreka

je,

prepi-

bi

nova. Govorio je:

Zanimivo

od

petit carSme'^,

Prvijem

svrsio.

mjela do dna, istakla bi se nova nosti.

svake

svegj nove opaske pisao.

bibliju, te

je Voltaire

Znamo da

profiitao

i

ne samo Danta

„L^

besjede

niko

Jakob

Sv.

komedije

ali

Znamo da

ostalijeh remek-djela.

sivao Massillonove

za

ka^e,

Dantu,

o

malobracanin

sto

drugijeh kujizevnika bi upotrijebljeno,

vec

Tommaseo

komenata prou^io

protumacio,

nije

della Marca.

i

opaske

Malobracani uopce po Evropi ba-

su se Dantovijem spisima, tako da

da sve

iijoj

Rosaver-ova

nahodi

ponovljena u samoga Gothe-a.

cemo vidjeti, koliko je utjecala na veli5anstvo Dubrovnika ova ogromna uCevnost fratara i kalugjera. Mi cemo ovdje zaglaviti s obi^nom izrekom, koja se cuje kod nasijeh susjeda u Hercegovini: „Crnogorci Poslije

s

puskom, kalugjeri

a Ijudi

s

guslama

s

knjigom, zene

uSinise,

jem pod Islamom."

Tako

s

casnijem postima,

da narodnost ne pogine sasvije

i

Dubrovnik

bio

slavan

i

uzdize se do vrhunca veli5anstva sa svojijem kalugjerima i

fratrima

mnogo

konskijeh uredaba

nika svojijeh.

naufcenijem, s narodnijem i

s

vrsenjem za-

pjesnistvom mnogobrojnijeh

pjes-

48

Filozofija

II.

Vlaho Bolic

Matematika.

i

pogje u Rim, pojezuviti se

da pouCava rimsku mladez u po jedan od vrati

tijeh

uCenika izmakne

mu

Ali

filozotiji.

skole,

iz

za

se

dvije

godiiie

jedau

se

on se opet

i

u Dubrovnik, da dubrovackoj djeci predava

Kad mu

stade

i

tilozofiju.

iiijedan dubrovafcki mladic

ne prikaza, ostade staviio misljeuje, da DubrovCani nijesu rogjeni za lilozofiju.

upravo, jer se vas dubrova^ki ^ivot

I

okretao u prakti5nom radu, a

od toga rada, ta nauka ue

zahtjeva udaljenje

filozofija

u

nagje

opce

rasplodi. Svecenstvo po manastirima, gdje se i

cima crkovnijem. Sve su mjesne

prilike,

cud slavenska,

ne

je Slavena

pojeziju

RazmiSljanje je harakter je harakter

Onome

u opce,

sto je

a

da

u6iti tipi-

i

Cud

za razmisljauje.

njemafckog

Ijepotom

ne sintetitna.

naroda, a slavenski

izrazi

Medo Pucic dokazao

se

a osobito narodna

per excellent i am, a

analititna

moglo

da se piilagodi pravilima

razmiSljati, valjalo je

za

da

polja

svoje

osjecaje.

raspra\io potanko

i

u svome italijanskome djelu ,.Poesia degli Slavi" mi ne moiemo nista vise dodati. Samo mozemo spomenuti ovdje neke Dubrovtane, koji se, udaljivsi se od na tu struku.

svojijeh zemljaka, dadose

Kako

je

matematika

nauci starodavnog filozofa

filozofije,

Ksenokrata,

za koji

tilozofiju

po

bi tjerao iz

matematiku,

te

ne

bi

znao

drzalo,

da

je

matematika

svoje skole svakoga onoga,

tako se u Dubrovniku

prolegomen

struk

jer dava neke realne koristi, koje se ne naliode

u suhopamijem spekulacijama

dva brata BoSkovica,

same

Stay,

filozofije.

Kunic

bili

I

upravo

su pjesnici

i

profesori matematike, te poezijom odjevali fizitne pojave.

Poezija bila je odjeca, kojom su

sve

nauke u

Dubrov-

Spomenimo samo, da je jo§ historija opsjede Beta Kara Mustafom bila upisana u stihovima od Petra niku

oblafcili.

aBogaSini,

od oca

te

U

kako

fratar

sam

Pa kud ce§ Mavra Orbina

ka^e.

Male Brace u Stonu, onoga, ve-

na

prevede

novgorodski,

Teofan

kojega

Orbina, toliko velikoga,

metropolit

spomenike,

upisane

stihove prevede pokracenu historiju

Martin Rusic, liiii,

neke

primi

koje je Appendini vidio, vise?

*e

49

ruski.

Prokopovic,

Takogjer

i

Vlagj Gu^etic ispjeva latinski: „De recta electione senatorum, et de casibus familiae suae". I Mihajil MiliCic, konsuo austrijski, DubrovCanin, pisao je nesto u stihovima latinskijem, a vjesti

crkve

liturgijama.

o razli^itijem

i

ne§to

mecemo Ant on ij a Me da, od gr5ke pisase o metafizici, je

da pogje u

ma ili

to

Megju

dade na

vidjelo, valjalo

Miho Mo-

Nikse GuCetica, koji ga

prijatelj

nika, nezakonito rogjen.

U

Ijepoti.

Gjuro

iz

Dubrov-

djetinstvu se potucao

po na^emu gradu. Neki Mle5ic uze ga sa sobom

u Mletke. Bi profesor

filozofije

uzi-

„Irene"

za besjednika u svojijem dijalozima, napisa

10 dijaloga filozofskijeh

ftlozofe

porodice, koji prvi

Umrije 1600. godine.

Italiju.

naldi, DubrovCanin,

da sve

ali

u prozi o po-

prosio

i i

povede

na padovanskoj universi-

„Disputationes peripateticae", „Epistolarum matematicarum liber unus" i „Commentaria in artem Raimundi Lulli, in universam philosophiam, libri X. Georgi Ragusei". Od DubrovCana, koji su iskljuCivo pisali o filosofiji, bio

tati.

Napisa:

je taj

Gjuro. Njegov udes bio je kao

matematiCara u

Italiji

baCen na sred puta, Italije

i

i

i

Tartaglie, velikog

D'Alemberta u Francuskoj.

ranjen,

u matematici. Drugi

pa

spasen, postade

bi uzet s

Prvi,

slava

puta od neke zene,

koja je prodavala 6a§e. Poslije, kad ste5e ime,

glasovita

pod Ljudevitom XV., htjela ga je pripoznati i pozakoniti, §to on nikako ne htjede. U filozofiji spominjemo i Frana Crass a, profesora u Padovi. Epitafije o njemu u Padovi kaie: bludnica Teucin, koja je postala markizica

4

50

„Francisco Crasso Rhagusino Philosopho Sindaco optime merito universitatis."

U

pravu

mu

slanici republike bijahu

bio prije u

Benedikt Kotruljic.

se prvi

istifce

i

Rimu „auditor

djed

rotae-', pa

da je za uvijek prognat sinova

i

pet

iz

senat

na-

da on

diiala

poSalje

Dubrovnika

mnogo

Napisa

keen.

je

Dubrovnik na oprav-

ii

mu

danje; on ne tjede doci, tad

1406.

god.

mjesnik kralja napuljskoga. Republika je otkriva neke tajne, te ga pozove

Kotruljic

otac.

i

Po-

sa

proglas,

pet

svojijeh

o pravu,

najstarije

i

Mercante perfetto". Simo Benessa napisa ,.De regenda republica". Tu spominje da ,.Veneti quando civitati Ragusinae imperabant, leges paucae erant". I Petar Bozdari napisa tri knjige „De jure". Imenovan biskupom od trgovanju

djelo

,,Del

Macerate umrije od 34 godista. Papa Kliment XI. u svojijem poslanicama oplaka njegovu smit. Poslije

Getaldica

i

BoSkovica,

koji su

bili

prvi

u matematici i u fizitnijem naukama, niko se od Dubrov6ana nije mogao s njima takmiti, pa ni od Dalmatinaca, ako izuzmemo u poSljednje doba Si ma Stratika, Zadranina, koga sam Aleksandar Volta postavi mjeste sebe na raznijem italijanskijem katedrama, gdje je Volta pou6avao. Bi imenovan senatorom od du^da mletatkoga, od Austrije vitezom gvozdene krune

Francuske vitezom po5asne

Verancija Faust a, Nije za

to,

da

o

legije.

Leopolda,

sv.

i

Prije

kojemu smo vec

prije Getaldica

mnogo

Sfrondata:

tvornica,

kad

q/ficina

auri

ih jo§ nije bilo

da po Evropi. Glasovita je

bila

nalazimo

govorili.

BoSkovica nije bilo

i

glasovitijeh matematiCara u Dubrovniku.

zvan od

njega

a od

et

Ovaj grad,

argentic

na-

imao je

u naprednijih naro-

rukotvornica

fiziCnijeh

i

matematiCnijeh sprava jo§ od godine 1400. Godine 1460. rodi se u Dubrovniku

Ivan Gazzoli,

glasoviti

domeni-

-G

3-' 51-

kanac, doktor u matematici.

javne lekcije o astronomiji matematifiar oiioga doba,

i

Senat

mu

fizici.

Musario,

mu

pise:

„Pio5itao

sam

ti

nama

spominjes,

napravi u vasijem

italijanski

iz

Pecuha ova-

spis o astrologiji, ali

tvoj

molim, da Ptolomejeve strojeve koje

dr^i

ga prvijem megju ma-

iiazivlje

tematiCarima XV. vijeka. Ugarski episkop

ko

da

dopusti,

ostale

i

posljes,

i

sprave,

fiziCke

da se

sve

to

te

u5ini

i

tvornicama, jer u nasoj ugarskoj kra-

Ijevini

mi nemamo takijeh tvornica kao

svile

gragjevine brodova takogjer poSiiiju od god. 1400.

i

Kralj francuski Karlo

mu mu

IX.

senatu

poslje

Tvornice

vi."

da

molbenicu,

opremi radnika izmegju dubrova5ke mladosti, koji ce brodove

graditi

svilenice, te

i

po Francuskoj nabavljati. Za

to,

svako

kako

trulja, Dubi'ov^anina. Tako

spomenusmo,

vec

prva knjiga o trgovackom pravu izasla

je

pera

iz

tion de Venise et drzati ove

u svome

Rag use"

„De

djelu:

mor-

ima

saSuvati

la civilisa-

da Dubrovnik ima

govori,

uspomene, dokle te5e jednog

da ih povjest Ijudska

o

i

Ausebij Salve rte, Francuz,

skijem strujama, radi toga vijeka,

Ko-

Nikola Sagri, DubrovSanin,

napisa prvu knjigu 1560. godine o pomorstvu

u po^etku ovoga

platno

svileno

Dubrovfianina,

megju

svojijem

i

li-

stovima.

Ovdje ne

bi bilo

na odmet navesti poslanicu Tit a

Burattini-ja, Italijanca,

koji

je

stanovao

u

Poljskoj,

upravljcnu I>oulland-u, francuskom astronomu XVII. vijeka, koja je vec

stampana

scienze matematiche italiane"j je priopceua

u knjizi: ,^Storia delle (Tomo I. pag. 218), i koja

bila

u povjesti Antuna Sorgo 1839. ,,lz

VarUve

6,

Oktobra 1672.

Primio sam, gospodine, tumacenje o izumljene od Newtona. Ali

ima

se nahoditi

u

Taj

je

izum

Dubrovniku,

m

cijevi katoptrike,

na

Cast

Newtonu.

ako

nije

u

tresnji

52 nestao, jedan takav stroj iste

vide brodovi povijedati u

jer

vrste,

Be5u

1656., ali

sam

Gisgoni,

u

di

ona

se vec

li

kojom

sam

18

Dubroviiiku

cijev katoptrika izumljena

—

daleko?

Tad

bio 6uo prije u Be^u. Ali

kako nijedan matemati^ar,

onaj

stroj

koji

isti,

godina.

koja

od Arhimeda, spomenuli

se

mi

je za 5udo,

spominje

na

stajao

je

taj

ako

matemati^ara,

ikoga a ono glasovitog Getaldica. Ja za sebe je taj

biti

tresnji,

znam, ne

sto ja

a zaista Dubrovnik ima mnogo

stroj,

to

klikne za tijem, ko zna naho-

se gleda 30 milja

onoga, sto

pri-

dogje jednom

Jedan dan stane da mi priCa o strahovitoj obori taj grad. Moj Boze!

ce

fciio

doktor Aure-

godiiie,

Eleonore,

prvi lijeCnik carice

u mene. Gisgoni je stanovao

da

drzao,

njega

ki'oz

na 30 milja daleko. To sam ja

i

kakova bajka. No bice dvije gotovo lij

se

da

drzim,

svjetioniku

u

Aleksandriji za vrijeme Ptolomeja, pa da je nekako tajno bio izvuten (u vrijeme navale Arapa)

da je bio donesen u Dubrovnik, koji

ga je

vidio,

stajao

na

gdjegod sakriven,

i

kako mi re5e Gisgoni

i,

vrhu jedne kule, Cuvan od

5inovnika, placena od Senata."

smo

Govorili iznijeli

o

Nikoli

Dimitrovicu, kad smo

pjesnike prvoga doba. Ovaj

Platu, napisa djelo o astronomiji,

ovaj i

mu

ute5e

iena

duga.

mu Lukre

Kad

osiromasi dade

Bi

siniju.

na

se

i

Zuzerinka pogje u dumne. zvao se od tada

^kovic). On je sudjelovao kad

se

Vin5encij Pucic, glasoviti dram ,.01int i Sofronija*'

ske. Fizifcki su se prije tre^nje.

spisi

Na umoru

izgubili.

izrazi

trgovac

Kad ona nakon

mu

opet

Nikola Nale (Naljekalendar

diiuci od staroga rimskoga kalendara

ostao

u

pjesnistvo, a

malo umre, o^eni se za neku Nikii Nalu, koja blaga donese,

2iipi

koje posveti senatu, a

posla na dar veliku srebniu s

u

stanujuci

se,

13 dana.

Od

tizitar. i

neke

Umrije

da

popravljao,

njega

elegije latin-

nekoliko

mu

je

je

milo

dana sto

53 umire, prije nego vidi prvi (materijalni) rasap svoje

On

movine.

je bio prorekao,

da se grad ima jedan

do-

dan

mnogo mjeseca prije bile 5ule podzemne tutnjave. Tako Pucic predvidje

tesko zatresti, posto su se

mnoge

teste

i

skori rasap grad a tresnjom, koju katastrofu opisase

u pjesmi

u prozi,

i

Gucetic, mladi

i

kojoj nagje smrt

ii

pjesnik,

„Io", sto zatijem prevede

koji

napisa

u nas

i

mnogi

Ivan dram

glasoviti italijanski

jezik.

Njegova majka,

kad ga vidje mrtva pod gomilom kamenja, odmah pade i ona mrtva u zanosu materinske Ijubavi. Grozna je svrha

mnoge dubrovacke spisatelje ii raznijem prigodama. Da dugo ne idemo, spomenucemo samo Petra Bosko-

jos

vica,

astronomova

napisa

mnogo

brata,

od

mladica

godine, koji

Ijubavnijeh popijevaka. On, u zestini neke

svoje nemoci, skoci s postelje, otvori

na

22

prozor

i

sunovrati

Ignacij Boskovic, domenikanac, poslan u Rim da bude dika dubrovatkijeh fratara u knjizevnosti, istom tamo stigne umrije u 25. godini svoga zivota. Sestra im Ana naprotiv, kad joj je bilo 90 godina, napisa dramu porogjenju Hristovu, koja se i sad 5ita po Dubrovniku. se

ulicu,

U vic

i

i

tu mrtav

ostane.

Alberto Komnenokojemu smo vec govorili. Oba

astronomiji poznati su jos

Grgur Natalie,

o

bijahu domenikanci. Natalie osim Ijekarstvu

posveti

Takogjer

i

o

lilozofiji.

Za

to

povjesti

mu jevrejin

pisase

o

Flavij Eborensis,

dugu latinsku pjesmu koja pocinje: „Ille est, ille

Na se rodio

ille

sacerdos"

Petra Palikucu, na Lopudu. Stece glasa u Rimu

posljetku

1500.

senex Gregorius,

spomenimo

svojijeh tizicnijeh nauka. Poslije je bio paroh i

jos

dobi naslov arhiprezbitera, naslov

drzali svi parosi

na Lopudu.

koji

su

koji

radi

na Lopudu do nedavno

3* III.

Ljekarstvo.

Posto je ljekarstvo

vremena, i

u

u ostaloj Evropi. Sve je

ali

Italiji,

i

stveni, tako

kako

isto,

da je

Istina

koralmulo kod

naprijed

novijeh teorija dadose Spanj-

i

i

Berchanea

ako je ko za njih doziiao,

i

onako

empirizam.

bio

novijeh

reci,

otkud nastade glasovita skola salemitanska;

veliki iziimi Hallcra

vidjelo,

se

Diibroviiikii

srednje doba nesto

ii

Arapa, koji mnogo iiauka skoj

moze

naiika,

oiia je postojala

ljekarstvo

-^

54

da

pa su se

na

jos

tajin-

bili

fizika

i

toga

s

izbise

uvijek su

kao

je ljekarstvo, isto

bilo pokriveno tajnom,

ne

hemija,

i

lijecuici iiazivali

vracari.

Kad slala

su u

Italiji

nastale

na svoje troskove po gdjekoga, da u

Lijecnika

karstva.

Lije5ili su empirici.

Lijecnik je bio i

kao

bassi i

chiriirghi,

bi

vrsili

harhieri.

malo

enipiiici,

Taki Ijekari

lijecili

se bi

obitne bolcsti; a kad bi doslo do gustijeh zvao

lijecnik.

kada su

juci, koji

i

i

zvali

proste bi

se

secera!!..

smijao cita-

je 5itao Razzi-jevu povjest bice se

su Ijekovi uopce

bili

da

se

ozdravi.

empirika bilo je do posljednjijeh vremena. lima

i)re-

i

Kakvo je to moglo biti ljekarstvo u ono doba, samo Ijekari mogli prodavati izmegju ostalijeh

lijekova jos oriza

Ko

in-

gra-

kojoj

su

koji

bilo.

sada

ncmoc

je

bi Ije-

je

sto je

majstora u

gjevini. Lije5nik bi sanio prosudio koja

gledao, a narcdbe

nauke

uci

danasujeniu

smislu

geometar u skupu prota

zinijer,

republika

universitati,

po Hercegovini,

inia ih

na

glasu.

U

I

sad,

Takijeh

po

se-

nasa vremena

dubrovatki plemic Zamanja poboli u zelucu.

Slucajno tu

jednom svom kmetu Konavljaninu, empiriku. Ovaj ga svjetova, da uzme neku travu, koja raste na Snijeznici u Konavlima. Plemic to uze u sprdnju i pogje u Napulj, da se tamo svjetuje s njekijem glasovitijem lijecnikom o svojoj bolesti. Snebi se, kad mu ovaj svoju

nemoc

isprica

f^h

55

spomenutu od kmeta.

lije^nik naredi travu

mi je

re^e: „Ali to

„Kad imate

moj

naredio

isto

mu

te

kmet,

ijetko

—

seljak".

takijeh, odgovori specijalista, a sto dohodite

ovdje u Napulj, da zdravlja trazite?"

desa pri vidanju rana, da su se

i

I

mi smo

vidjeli 5u-

sami diplomovani

lije^-

nici divili.

Nauka

Upravo DubrovCani razvije.

Dubrovniku sva dogje

o Ijekarstvu u

Ako

joj

najmanje ne pomogose

ni

mnogijem

u

bio

je

na austrijskom dvoru

tuzanstvo";

Stulli,

strukama

i

i

Stulli,

lijecnika,

je

latinski

koji je bio prost

i

nekog

od

primi

gradom.

zivio za

i

nekijeh

pisac

domovina

velikog

koji

se

rodio

1668.

cum

Bio

s

jermenske

je

bratom Jakobom, koji se u

Jezuviti

te

uz

se

Todisi

prikazu ih lijecniku u Le5e,

i

dva

ova

zapopi.

Italiji

brata

Mondegai,

Petru

porodice.

priljubi

Dubrov^ani,

Baglivi-ju,

prozva doktorom u matematici, sam pisao: „kako ce abstraktne razloge snovati u onaj, koji

ne

umije

u matematici?"

konkretno

—

razloge

oba

koji

posini. Najprije se

vidi ih

On

da je Dubrovcanin:

spisima,

parentihus.

u djetinstvu,

neka zena.

fiji

to

nobilissima Dalmatiae urbe natus sww, deinde

Pregje u Lecce Osiroti

arhi-

na glasu po Evropi, prehodnika Haller-ova, a

sam ispovijeda u svojijem migravi

pop

da je

dici

Gjuro Baljiv (Baglivi),

Bhagusii

Lalic

je

pisac humoristi^nog epa: „Bes-

pjesnik

Dubrovnik se samo

Hidza

izuc;

Virgilija;

povjesnijeh spomenika, kojijeh pocetak

drugog

se

Grgurevic, Lalic i a ne kao lijecnici. Grgu-

bio pjesnik, prevoditelj Horacija jatar

da

Hidza,

su na glasu

Stulli, to su radi knjizevnosti,

revic

s polja.

nizati

jer je filozoi

ne

Proputova Napulj, Rim, Bolo-

London i Anversu. Kapisa „De libra mot rice", a po njemu glasoviti Haller postavi sistem „De fibrae morbositate et irritabilitate" Umrije od 39 godina u Rimu.

nju,

—

•3- 56 -G^

U

Portugalske

iz

pogje u Solun. ili

lije5-

Ivan Rodiguez uazvan Amato Lusinato,

nici, biva,

koji

spominju se jos neki

dubrovackoj povjesti

je navlas

Hi

to

u

dogje je bio

Diibrovnik

kako

Poslije

pa se pokrstio,

prije jevrcjin,

i

u Sohmu,

iicinio

1551.

odrece

bilo,

da je

hriscanstva a primi jevrejsku vjeru. Povjest kaze,

u Dubrovniku stanovao sedam godina

u Lazare-

lijecio

i

tima na Plocama glaso\itog pjesnika, jevrcjina

Eborensis,

kojemii

o

Erasmo

pisii

Aldo

i

se

Flavija Manucij.

Ovaj jevrejin napisa klasitnu pjesmu latinsku o sv. Ylahu.

Senat mnogo potrosi

darova Flavija u

i

nemoci. Ivan

toj

„Centuriae curationum VII." Tu mucno u Dubrovniku da ko ozdravi, kad

Rodiguez napisa: pise,

kako

rana

ili

je

koja bol udari koga

ozdraviti

u noge,

kod nas od nemoci od

kako

a

glavc,

da

i

lasno

je

svako

vino

dubrovacke zemlje moze prouzrokovati kamen.

Gjuro

I

span od jedne arbanaske

malen nastani se

s

porodice,

roditeljima u Dubrovnik.

Posto

ovaj

veleumni mladic odraste, senat ga posalje u Pariz

ne 1560., da uci Ijekarstvo. Napisa: lije5iti

oni,

koji

se

godi-

imadu

se

na zemlji dubrovackoj

Ovo pismo poginu u

gjaju"'.

,.Kako

jos

ra-

tresuji.

Ljudevit Georgirij, od srpske porodice Gjurasovica, koja pregje u Dubrovnik 1500, imao je katedru u bolonjskoj universitati, gdjc

grobno

mu

kaze:

Dalmatia 1565.

U

nik

koji

Gjurasovic,

Italiji.

zvao

se

Coleti

dubrovackoga, koji

ex

Epitatije

Epidauro

in

povjesti se spominjc jos jedan lijec-

(Aligretus Georgirius) blike po

Georgirius

Aloijsius

1565.

unirije

i

i

bio lijecnik

spominje

mnrije

u

Gjurasovic

Veseljko jos

Bolonji

i

poslanik repu-

jcdnoga

lijecnika

1422.

zove

i

Doniinicus Galleotti Rolandius a Ragusio. Marko Flori posljednji je od lijecnika na Umrije 1756. Pisao je o bosanskijem vodama i

ga

glasu.

otrovi

^

-B

57

crnokruga. Osoba ugiizena od zmije imala bi

se

lije5iti

nekom travom, koja se zove jasenak, vrsta osjen5a, i Cvijeto Betera samo se s komomilom zajeclno. rodi u Dubrovniku, a prezivje i umrije u Italiji. Kao li-

—

jetnik stampao je 6etiri goleme knjige o Ijekarstvu. Tako-

Andrije Lupati-ja „De valetudine curanda" knjigu veoma rijetku. gjer Stulli dade iia vidjelo

ep

Umjetnosti.

IV.

Umjetnosti su kceri obilja roj

mitologiji

Aojida,

Arha

Umjetnost Zajedno

ima

Meleta

i

pozudom na

s

dugotrajnog mira. Po sta-

i

prvakinje, biva: Telksinoja,

[BeX^ivirj,

pitomost

i

Muze

cetiri

jezuvita

njima

s

'AoiSyi,

kad

i

kad

je covjek

kad osjeca odmetne zapreke

to privoljen (Telksinoja),

necemu dugo

o

MeXeiY)]').

postaju,

radost u radu (Aojida), kad moze (Arha),

'Apx"^,

da

nastoji

i

vjezba se (Melete).

Te Cetiri dojilje nijesu mogle da budu nikada zajedno u dubrovackom zivotu, kako bi se umjetnosti mogle razviti do savrsenstva. Sva dubrovacka povjest nije drugo nego neprekidna borba za zivot tu ne

moze

biti polja

umjetnostima.

jebi

spomenute

cetiri

i

vjezbanje u

po

govoriti

mudrost,

politicka

gdje je borbe,

nastojanje

cemo

ako

A

uzdrzanje.

za dugo

Dakle,

boginja Minerva,

i

mitologiji,

imala je da upotri-

svoje kceri za sebe: mjeste

da one

goje umjetnosti, trebalo je da goje „politi5ku mudrost". Politika je

braniti

se

samo materijalnijem oruzjem, nego lama; blazniti jacega od sebe,

kako ces ga njoj

sili,

si

a

kano

i

u

na prazno

Cicero,

De

o

nat. Deor. III. 20.

ne

umnijem sidoba nastojati

isto

trst pregibati se spoljas-

blazniti njegova

svakome podlozan, a

naoruzan

svijem

pa cekati kako ces se uzdignuti;

branitelja, a

da

se osloboditi;

vazda

biti

i

sluziti

svoga

dusmanina; kazati

nikome ne

visjeti.

Pjesnik

58

Rade

Vladika

—

povjest

i

Dubrovniku

o

prelijepi grade

ovo: ,.Dubroviiice,

podloznice!"

niSta

nije

U

—

Diibrovnice, sva^ij'

ovijem dvama stihovima

cita

sva

se

politika dubrovacka.

Gdje se ima bez

pa

nijesu opcenite,

ni

tako

prekida

vlada ih ne moze podupirati.

s

Dubrovnika

Dalmacije. Drugi je pak

i

cijele

su se DubrovSani

nego jos

umjetnosti

^ivjeti,

su u opce dohodile

litikom,

nego

napisao

polja, iz Italije, koja je bila dojilja

samo

ne

oruzjem

borili

kako

nacin,

trazili

ce

Okona gusta dubrava na brdu

razlog,

sto

hinili

po-

i

i

Epidauricani.

Srgja sluzila je za gra-

sv.

gjevinu prvijeh kuca. Sa svijem tijem brdo je resila jos dubrava, ali je trebalo svu

Sulejman iza

Krs

zivjeti.

hrid bilo je utociste, gdje se sklonise prvi

dup5ica, kad je

One

sraziti

oboriti

i

na

opsade

becke

Srgja

sv.

do

svome

povratku piijetio Dubrovniku. Gdje treba iskati kako ces tu se ne

zivjeti,

cvate drze,

i

rastu

da je

moze provoditi raskosan

Vico

Pace

umjetnosti.

od

biva

koji su dolazili iz zapadne, isto5ne

biva

i

obrazovanosti,

slovinskoga.

U

malja, trebalo je da se mici), piihvate trgo^ine,

s

Dalmacije,

predavsi ti

radi

puk

Slavena,

i

hotimice

bili

Dubrovniku

opcenoga vladanje

plemena

latin-

nestasice

ze-

oni koji vladahu (vlastela, ple-

i i

po suhu

obrtnosti: pomorstva, rukotvornica

jek

sjevenie

i

demokracije,

prvasnje

boljijem u imanju ili

Macchiavelli

Latina

kao

(narod srpsko-hrvatski), odrekao

skoga

i

to bio jedini razlog, sto se je dubrova5ki

sastavljen od dva elementa,

vladanja,

u kojemu

zivot,

nekijem povlasticama

i

na

kao

niko prodavati vino prije nego

i

po

moru,

svake

i

zanata. Naravno, u\i-

piimjer:

nije

smio

bi vlastela svoje prodali, V

pod kaznom globe vijeka, koji glasi:

ili

tamnice. Cita se zakon XII.

,.Niko

i

XIII.

da ne prodava mesa od Pila do

Boninova, prije nego vlastela prodadu svoje*^ Bilo je jos takijeh odiedaba.

Svaka

je

kuca vlasteoska za

to

vukla

59 sa

sobom

gragjana. riniska

na

I

taj

clientela.

kamatc,

koristi

porodiconi.

Puk

propalo bi

i

da

pripisivala,

sebi

i

velik

Dubrovniku

u

na5in ponovi se

broj

stara

gragjanin imao je svoje imanje,

Svaki

zapletcne

roda,

pripada

joj

je razumio, da,

kojom

s

kad

vlasteoskom

bi propala republika,

njegovo imanje, njegovo zivljenje. Tako usko

spojeni poznavali su se prelijepo. Tajna policija nije sluzila

dubrovackoj republici.

II

niovini, sto je plamtio

plamtio je u najnizem

moglo

nije

koja je vladala u narodu staroga

mi cima, gdje vijeh ratova

duckom

i

i

podviga, da tako

ratobornom

biti

narodu,

pie-

izmislja

no-

onom

haj-

pruzi zabave

latinskom

one mrz-

Kima prema

da senat svaki cas

je trebalo

prema do-

duh Ijubavi

pleniicu,

Megju njima dakle

gragjaninu. nje,

u

Isti

samo

da

ga

odvrati od borbe protiv senata.

Svaka aristokratska republika imala nacin, da se veze u jedinstvu

Imamo

sa

je dakle

podloznijem

primjera u Ml e cima. gdje su duhovne

svoj

narodom. veze

vezi-

Kumstvo po zakonima crkve nosi sa sobom neku svojbinu. To su upotrebljavali mletacki plemici za neko vrijeme, dok tridentski sabor ne postavi, da ne moze biti nego jedan ili dva kuma. U Mlecima, kad bi se vlasteosko cedo krstilo, zakon je bio, da kumovi ne mogu biti vlastela, nego proste osobe iz puka. Na jednom krstenju pristupilo bi katkada do pevale narod s aristokracijom.

deset kumova. Pop, koji prije tri puta:

„Ko

visokorodan stranac

je ili

krstio,

imao je

da

od plemicke

porodice,

ko je

ko

bi

do

brzo

ima

zlatnu knjigu, neka otstupi!" Vjera je tu

narod

s

biti

zavice

upisan

ili

u

dakle vezivala

plemstvom.

Jos je

i

treci razlog, zasto se nijesu

nosti razvijati u Dubrovniku.

mogle

umjet-

Umjetnosti zahtijevaju,

ne

kazemo bas neku moralnu razuzdanost, ali zaista svakako neku moralnu slobodu. Strogi zakoni o moralu dubrovaC-

m

skog puka

-e

60

ona lastrkanost po svijetu radi

i

pomorstva

trgovine, nijesu mogli dati da se razviju neke

Moze mi kogod

umjetnosti.

popela u Dubrovniku do

—

Odgovoricemo

doba ali

bila aristokratska.

pa

i)0jezija

raspiistenog

morala?

sve, tako je

i

kujizevnost u ovo

Knjigu nije mogao

svak

ostale izume plasti5ke svak treba da vidi

Dakle umjetne prijedmete kojima i

bi resili

svoje kuce, Dubrov5ani su dobivali

se odlikovali

i

numizmatik, vlasnik

dasve slije

imali u Dubrovniku

su

muzej

svoj

podlozi

propade kao

Dubrovnik

iz

sve

i

u

i

Neki su Dubrov-

kalugjer,

glaso^it

drugo.

latinskoj

dvoru

Lju-

Alety-ja,

i

Baselji na-

starina.

po-

ali

Ivan Alety dogje u

Njegova je

Ugarske.

grckoj

polja.

izvan

kuca

svakome pristupna. Kalugjer Banduri Izucen

zgrade,

Hdejkomisu,

vjecitu

slusa.

javne

Baselja

muzej

citati,

da

i

poslanik italijauski na

i

devita XIV., u svojijem spisima hvali koji

s

u umjetnostima, no uopce

Ansel mo Bandur, dubrova5ki

nika.

neke

ter

se

primjetiti:

krajnosti

kako

:

Kako

i

bio

muzej

bila

mu

sura.

je

napisa

knjizevnosti

i

citavu

knjigu poslanica o umjetnosti. Umrije 1743. Njegov unuk,

kad Austrija

zapremi

Dubrovnik,

preseli

svijem

se

sa

ali

se ne zna

tijem umjetnijem blagom.

Da poredimo dubrovacke Vlaho Drzic kada. Zna

se,

umjetnike.

rodi se u Dubrovniku,

da se ozenio godine 1548., da

mu

je zena

donijela 30.000 dukata, da je na njegovu piru bila stavljena tragedija „Tirena'', koja

sedam puta

i

jem, bio izuc

da je imao sina Nikolu slikar

i

kipar.

i

veli,

ako pise

da je

ni-

o

raz-

megju

tijem

najljopsu

da

je tu

kartu na-

gledao njeke geografskc karte

i

kod kardinala Carpi

znati,

no treba

koji je,

Nale matcmati5ar

njemu: „Gospar Alcksandar Piccolomini

;

ponavljala

poslije

se

pre-

pravio ovdje u Dubrovniku Vlaho Drzic, 5ovjek, kako znate,

61

da ne reCem jedinstven u raznom slikanju

vrlo rijedak

i

najiiiijem urezivanju."^)

Benedikt Stay, i

U

Fraiicuskii.

djed pjesnika Stay, obagje Italiju

napuljskom se muzeju vide njegove

Umiije u Dubrovniku. On je imao uCenika tej-a, kojr poslije pogje

u Napulj da

Giordaiii-jem, koji ga povede u

Megju Dubrovfianima bio Dubrovniku 1726. u bonici kao

rialu.

slika

od kojijeh je jedaa u

ii5i

Madrid da u

je prvi

Petra Ma-

pod

velikijem

slika

po Esku-

satiri.

Umrije u

Ima njegovijeh

prosjak.

Crijevic

relikvijaru.

slike.

Slade

i

spominju ga u svojijem spisima kao satiriCkog pjesnika. Mladici velike nade u slikarstvu bijahu 5etic, pop,

Petar Katusic,

i

koji umrije prije

vrsi tridesetu godinu. Kuni6, Rastic

oplakuju njegovu preranu smrt. umrije u

Italiji,

Pavao Gu-

i

—

nego na-

Zamanja u pjesmama Grgura Ivanelli, koji

spominju mnogi Italijanci u svojijem

sima. Appendini pise: „Naslika Mandalijeuu

s

spi-

vrhom od

pera, osobita vrsta sto iste osobit dar."'^)

Orsini

i

spominju kao izvrsnog kipara Fra-

Coleti

na Radeljevica,

fratra

Male Brace. Slade o njemu pise:

„Papa Siksto V. tako ga Ijubljase, da ga hocase poCastiti kardinalstvom ali on umre u manastiru u Slanomu".^) Pro go no vie, zlatar, u6ini onu glasovitu siniju sa zivinicama, koje bi se micale kad bi se u nju ulilo vode. Ta se sinija nalazi u stonoj crkvi. Nju je htio darovati ugarskome kralju dubrovafcki biskup Dzivovic. Gabro

—

—

')

„Me8ser Aleasaudro Piecolomiui adduce

mappainondi, tra

i

vete sapere, ehe tal

quali

il

piu bello presso

mappamoudo

d' il

fu fatto qui

aver eonsiderato alcuni

eardiaal Carpi a

Ragusa

Draa, uoino, coine sapete, rarissimo per non dire siugolare ture, ')

lare, ^)

uisi

;

ma

do-

Biaggio

da

uelle pit-

ne' ritratti e prospettive e sottilissimi intagli."

„l)ipiuse

una Maddalena

colla

punta delia penna, geuere

singo-

ehe ricerea un talento a parte." „A.

papa Sisto V.

sic auaabatur,

ut euih eardinalatu

autem mortem in Slaneusi obisset coenobio."

t

A

honestaeset,

a- 62-e Tamparica

Male Brace, slovinski

fratar

kapelnik u be5kome dvoru, gdje je

—

Frano Gu5etic Paprica,

golemu knjigu

i

umro godiue 1575.

fratar

Male Brace, ostavi

u minijaturama, koju jos

liturgije

bio je

pjesnik,

fratri da-

vaju na razgledanje.

Pasko Baletin

Strav^e u Kouavlima, lajik fra-

iz

tara Male Brace, nau5i bez ikakve

iiauke

mnoge

raditi

mehaniCke strojeve; on popravi sahat na zvouiku. Senat za

to,

dokle je god bio

ziv,

davao

potporu, kojom oui okruzise

svome hramu. Svi

otar u

sahati,

sii

mramorom

okitise

i

novcanu

fratrima

je

se

koji

nahode

po

Na

zvo-

dubrovaCkijem manastirima, radnja toga Baletina. niku ispod sata 6ita se ovo: A. D.

veliki

MDCCLXXXl

opus

F, Paschalis Baletin a Canalibus 0. M. S. Francisci. Slikar je bio

i

Ignacij Martelini, donienikanac, koji umrije

u Napulju, u 32 godini. Umjetne dubrovafcke prijedmete kao tafcno je prikazao

gospodin Josip

Dello sviluppo civile di

prof.

§to

i

Gjelfcic

gragjevine

u

knjizi:

Eagusa; ne mozemo nista tome

nadodati, nego samo nesto, sto

da je

—

smo po predaji

tuli, biva,

u Evropi, stanovao

Ticijan, glasoviti slikar

za ne-

koliko u Dubrovniku, pozvan od porodice Pucica, da slika sv.

Mandalijenu, koju ta porodica polo^i u hram domeni-

kanaca, gdje se

i

danas moze

vidjeti

i

;

to

kazu,

da je

najbolja slika od svijeh sto se u Dubrovniku nahode. Pri-

povijeda se jo§, da je neki drugi tugji slikar naslikao u

hramu otkrila,

jezuvita raj povrh velikog otara,

nagje se da u raju

ali

kad

se ta slika

nema Blazene Gospe. To

je

on u5inio, jer se naljutio radi pogodbe. Poslije se to uije dalo popravi ti, jer mjesta nije bilo, a da se sto drugo ne izbriSe.

Govori se

jo§,

su bile

je

u glasovitoj

pinakoteci

Br-

umro godine 1687., bilo procijenjene 4080 dukata; od ovijeh

nje Gjorgjica, popa, slika, koje

da

koji je

je sesnaest u stonoj crkvi. Govori se

da

je

slika

Jezus

3vezan za stup

Sarto

i

upravo

da su mnoge

Adon

ve. Slika

i

63

radnja slike

Lada^

u

-E Andrije del

glasovitog stoiioj

Pordenono-

crkvi

koja se iiahodi u dvorani

jeca, vrlo je cijeiijena. Iza sv.

Mandalijene druga je

Njemacka

sovita slika

Ticijanova

ukradena

Dubrovuika godiue 1811. Takogjer je

djevojka,

all

je

vi-

gia-

bila

i

slika

Kuzme i Damjana na Lastovu radnja Ticijanova. menuti nam je na ovom mjestu, daje i Carmelo

Spo-

iz

Sv,

nekoliko vremena u Dubrovniku, gdje se

po crkvama ske radnje.

i

Nicolaus Ragusinus i

danas

Cuvaju

po privatnijem kucama mnoge njegove slikar-

svoje vjestine u

od Dana5a

i

zivio

mnogijem slikama,

ostavi lijepu sto se

onoj otaca sv. Domenika.

vide

uspomenu u

crkvi

PRILIfKE koje djelovahii na postanak

i

dubrovacke knjige.

razvitak

•A

Dubrovnik je biva,

rimskoga

i

s

pocetka bio sklop dvaju elemenata,

slovinskoga; prvi

mnogo

od dru-

pitomiji

goga. S pocetka bijahu sastavljeni

ali

ne sliveni u jedno.

grb (gonfalonc)

sv.

Zenobija,

Prvi nosi barjak sv.

Srgja. Ali

i

kada

inleta^ki

duzd Petar Orseolo

svlada Hrvate u Dalmaciji, a Petar Orseolo

do 959. godine

iikroti

gjose

iz

t,

posve

II.

od 942.

III.

II,

tijeh primorskijeh

u Dubrovnik, gdje se naselise,

i

drugi

Srbe Neretvane, koji bijahu gusari,

kako kaze Lucio (De regno Dalmatiae ravno mnogi stanovnici

a

c.

2.)

„na-

gradova pretoga mnogi

osim

po dalmatinskijem otocima". Poslije

se presele

i

vremenom

sidu razne porodice srpskoga plemena,

opet

s

a na-

dasve iza pada srpskoga carstva na Kosovu, kada se Srbi rasprsase ne samo po Dubrovniku nego jos

preko

i

Ne-

retve po Dalmaciji. Spojenje dakle u jedno plemena rim-

skoga i

i

slovinskoga (srpsko-hrvatskoga) uprav bi izvrseno

dovrseno, kada su Mlecici osvojili Dalmaciju.

zabacise grbovi treci grb

jednog

ili

i

sv.

Zenobija

i

sv.

barjak, da se ukloni

i

Srgja,

prema tome svecu bilo brovniku. Malena bogomolja

je

sv.

od starina

sv.

se

prihvati

se

sjenka kakve prevlasti

drugog plemena, biva uzese

stvo

te

Tada

Vlaha

bila

Vlaha. Pokloni

prije

je

u Du-

na grad-

skijem vratima gdje je sada arseno, prije jos nego je tu bio sagragjen manastir sv. Klare.

senatus popiUusque ragusinus, a

Blasio Gonfaloniere,

Tada sv.

se nazove upravo:

Vlaho: Messer Santo

68 Latinski elemenat, koji se poslije postepeno pretvori

u

kao

italijanski,

slovinskijem elementom, i

upravljase

uljugjeniji,

naglasaka uzetijeh

fciji

jezik, sastavljen

gTamatiSkijeh

iz

dubrovafckijem

od narje^ja obadvaju

izgovora

plemena, koja su temeljno u svome izvoru jedan

da je proklicalo dubrovacko

slovinski, uCini

narod koje

nai'je(^je,

u XVI. vijeku preko neizbrojnijeh dubrovaCldjeh

spisate-

postade vec slovinski knjizevni jezik per excellent iam.

Ija

Razumije

da je

se,

italijanski elemenat, koji je upravljao

slovinskijem jezikom u Dubrovniku

i

Dalmaciji, imao

u

sve one biljege, koje je imala italijanska knjizevnost.

Dubrova^ka

dakle

knjizevnost

raktere italijanske knjizevnosti do

samoga

narodna per excellentiam.

koji je davorija

da „od sve

pi§e,

i

prikazuje

I

ha-

sve

,.Osmana",

ako Gundulic

strane Dubrovnika slovinska je

tri

drzava", ipak pomast, sar, kako da kaZemo,

sva

su

bili

slo-

vinski, biva rije^i, ali oblik, kroj italijanski, a to, jer

ta

drzava" bila zarobljena od tugjinaca

„ slovinska

nego je mogla

narodne forme, koje

razviti svoje

izlaze iz obi^aja, iz vjerovanja mitoloskijeh

Dubrovnik kao sklop mnogo

dubrova^ki puk; §to ^estice,

dati

i

razlicitijeh

plemena

mogao

od kojijeh je bio sastavljen,

nijesii

razviti.

taj

prije

upravo

narodnijeh.

i

vas puk nije

ali

fiinio je

dati ono,

mu

mogle

Knjizevnost je dubrovatka dakle otsijev

vinski knjizevnosti grcko-latinske

i

je

italijanske.

Ova

slo-

knji-

zevnost, veli jedan od danasnjijeh italijanskijeh si)isatelja: ,,zanosila je Cela,

DubrovCane pored

kojima je bio uzrok vjerski

pa 5ak

i

na-

gragjanski oblik; samo

okicena zelenilom, uzdizahu ovaj narod. Sve,

nebo, zemlja sve,

moralnijch

strogosti

i

forme

spoljasnje prirode

i

tjelesa

podlegose srecnom utjecaju

njihove obrazovanosti. Lako se raza-

znavahu Dubrov5ani, kako u

da su mjesavina grtkijeh

knjizi tako

i

u potezima

oblika, koji su zivahni

sa slavenskijem, koji su snazni

i

vitki.

Iz

i

lica,

sjajni,

tjelesne

Ije-

!

*e uma

snaga

pote otsijevase

69 ^3grCko-slavenskog

drazest

i

duha.*") Ove izreke zasluzuju da budu potvrgjene

pri-

i

mjerima.

Jakob Bunic (Bona) zara, koji s bujnosti

se prikaza papi ci,

i

mu

kada

prijatelj

duha spajase

Lavu

i

papa motreci ga zavapi:

„Dakle se u

pota knjizevnijeh djela slaze

onaj Bunic, koji je napisao

mata donor um Spiritus

Oratiae^

Tres

ep

zemlji

tvojoj

Ije-

Ijepotom spisatelja! Recte

s

Napomenimo

os et opus!'^

kada Medi-

porodice

iz

latinski

svoj

Sanaz-

i

Ijepotu struka,

X., koji je bio

pokloni

omnia conven'unt

Bemba, Vide

jos,

da je ovo

Poemata Evangeliorum

Sanctis

od

jedan

bio

i

et

poe-

prvijeh

grecista u ono doba, zivio u tijesnijem prijateljskijem od-

nosajima

s

carem Karlom V.

koji je bio takogjer

Tako

papom Klimentom

s

i

VII.

od porodice Medici.

je opcenita bila ta knjizevnost gr5ko-latinska,

koju su Dubrovcani Policijan divio

slijevali

u

slovinsku

Dzivu Guceticu,

da

Ibrmu,

te napisao:

„Ko

se

se ne

da je Dubrovcanin koji se bavi trgovanjem, izdao tako dosljetljivijeli pjesama kojijem vrijeme ce diviti

kad

cuje,

ne ce nauditi, tako da se mogu uporediti sa starinom!'"^) Ovaj je Gucetic u Dubrovniku u starosti, kad se je

')

„Eccit»va

i

Raguaoi ad onta della austerita del principi morali,

causati dalla forma religiosa e civile:

il

clima

deggiaute esaltavano questo popolo. Tutto, corpo subivauo

il

doma

felice iuflusso della

tura. Si ricouoscevaiio facilmeiite

i

tutto,

stesso,

la

terra

pertiuo le forme

ver-

del

uatura esterna e della loro col-

Ragusei come uella letteratura, cosi

uelle fattezze del volte essere uii misto delle

forme greche, che

sodo

gaje e raggiauti, colle slave, che sono robuste e suelle. L>alla bellezza del corpo trasparivauo

il

vigor dell' iutelletto e

le

grazie

greco-slave

dello spirito." ')

dis

Quis uou attouitus audiat

humiuem ragusiuum

occupatum, ut cum antiquitate coufeni

edidisse, iujuriam

temporum superatura

mercimotiiis emen-

possit, tarn lepida

poemata

70 vratio, drzao skolu o grckoj

latinskoj kiijizeMiosti

i

bes-

platno, prosto za zabavu.

Spomenimo

jos

umrije zena, pogje u popi

i

umrije 1660.

prudentia Tom.

I.

i

Pava Gu fie tic a,

mu

posto

koji,

Rim sa svojom djecom, te se Schwarz o njemii pise (De

tu zajuris

Pavao

pag. 124): ,,Dubrovcanin

Gu-

V

cetic govorio je

100

jezika(!!). Cita

mu

na

se

grobu

u

Pauhis Gozzius schola fuit vivendi, mox variis gentium Unguis instructus apparuit.

Rimu ovo

U

:

ovoj clakle dubrovackoj kiijizevnosti otsijevahu sve

one sastavine, koje cinjahu dubrovacki puk. Ako je istiua

ono sto pise Buffon, da je knjizevnost jednoga naroda

stil

na

covjek,

dokazuje

cud

i

koje spoljasnje utjecaje prima u isto doba nasoj knjizevnosti ocituju se ovi elementi:

Slobodan, republikanski.

3.

nacin

i

harakter,

i

isti

narod.

taj

1.

Yjera.

U

Duh

2.

Utjecaj italijanske knjizevnosti

a osobito klasicizma grcko-latinskoga.

4.

Duh

slovinski,

onaj velim, duh, koji spaja cijelo juzno Shivcnstvo, biva,

duh srpsko-hrvatski. Od ovijeh cetiri sastavina povrsinu neka osobita obrazovanost, koja bi upravo obrazovanost dubrovacka sui generis. sastavine dale bi prijedmeta da 5itava

Ne

knjiga.

Mi

cemo ovdje

bi ni to potrebito bilo,

da je

se

za

samo sto o

izvire

se

zvala

Ove

cetiri

pojedine

stogod

na

napise

natuknuti.

tome danas

ostalo,

kako vec tomu nema ni traga, vrijedi da se kad i kad probudi uspomena. Za to Scribantur haec in geneali

:

rationc altera. (Psalam 101 j.

^. V

ER

J

A. Omnia

moventur

religione

Cicero.

Posto Austrija zauze Dubrovnik opremi odmah svoga

komisara da pregleda grad

Barom Beterom,

Ovaj

okolicu.

i

jednijem od posljednjijeh

s

zajedno

sa

knjizevnika,

hramova i bogomolja imala ova vasa republika! Ovako malen grad a ovoliko crkvica!" „Ne cudi se, gospodine, odgovori zavapi u Cudu: „Za miloga Boga,

koliko

je

—

Betera, erano tanti corpi di guardia

Kad

strazarnice)/'

se ove strazarnice

pretvorise u strazarnice

i

(ovo

su

sve

tvrgjave moraine

i

tada

tvrgjave materijalne,

stade militarizam, jer moralna sila

bile

vremena

od

na-

velikog

francuskog prevrata oslabi po svoj Evropi.

Ovo nas va,

da dvije

moralna sti

sjeca

znamo da

po onoj:

sastavljaju

sile

(vjera)

na prakticnu vec poznatu

i

sila

istinu, bi-

drze Ijudsku zadrugu,

i

materijalna (militarizam). Iz povje-

megju sobom potpomazu kad u kojoj strani tijela Ijud-

se ove dvije sile

viribus

unitis,

ske zadruge oslabi prva, biva, sila moralna. Vjera

moze kako je

zina sila vlade,

pace

i

vladati bilo

u

narodima Dubrovniku,

bez vlade dubrova5ki

puk

pomoci

bez gdje zivio

je

bez

gotovo

mjeseca, a da se nije nikakvo zlo dogodilo; puk

pobozan

i

sila

Ijudski se je vladao

mnogo

bolje,

i

nje-

oruzane oruzja,

za je

sest

bio

nego njegovi

"S- 72

>e

vladaoci, koji su se inadili sa strankama. Naprotiv jedna

samo

vlada

oruzjem a bez vjere dugo

s

trajati

ne moze.

Jedan diplomata reCe: „Sve se moze u^initi s bajimetom, samo da se ne moze sjesti na ujir', sto znaci, svaka vlada

moze oruzjem postici sve sto lioce, ali poslije ne moze sama sebi reci: Eh, vec sam mirna, niogu sada da spavam s uha na uho. Vrsni polititari znadu, da su ideje kao nevidljivi mikrobi, koji se polako uvla^e svukuda, pa Cak

u topove

i

bajunete.

i

Vjera je svojstvo covjecije duse. Vec Aristotel pise

da je 5ovjek Zwov

Euasgs^,

pobozna

ske zadruge vjera je toliko

U

zivina.

da

potrcbita,

zivotu Ijud-

enciklopcdisti

prosloga vijeka, gotovo svi do Voltaira, zakljucise, da kad

ne

bi

bilo

Boga u

Ijudskoj zadruzi, valjalo bi ga stvoriti.

Posto je vjera svojstvo svakog covjeka, ona ide uporedo s

ostalijem njegovijem svojstvima,

mogu da

haraktere, koji

kao razvitak razloga, obrtnosti

i

i

prima one spoljasnje

razvijaju ostala njegova svojstva,

osjecaja,

umjetnosti,

knjizcvnosti,

drugo, koja svojstva kad se

ragjaju neku snosljivost jedne vjere

savrseno

prama

razviju

Gdje

drugoj.

ta svojstva nijesu u potpunoj mjeri razvita, svaka je vjera

nesnosljiva i

prama

drugoj.

Kako

je

vrhunac

neuljudnosti

prama vjerama

divljastva egoizam, tako je nesnosljivost

To je tako trajalo po svoj Evropi moze se reci do dana danasnjijch. Kad koja vlada uzme jcdnu vjeru kao svoju osobnu ekskluzivizam u narodima.

haratcristiku, druge vlade

i

narodi

u

ime

reakcije

po-

prema njoj, a to radi i)olitiko. Antagonizam Francuske prama Njemackoj i Engleskoj tako je staju ncsnosljivi

bio usagjen u krvi onog naroda, da s jedne strane

budi Ugenotsku borbu strane

mr^ju na

zaju bila je skoj do

i

i

Bartolomcjsku

noc

katolicizam u Engleskoj.

Poljska prama Rusiji

dana danaSnjega. Kad

i

je car

U

a

s

pro-

druge

istom polo-

Rusija prama Polj-

Du^an pohodio Du^

&

73

brovnik, ka^u hronike, da je viSe puta bio ponukovan od

da napane na repiibliku

svojijeh,

da da izvuCe mac

i

da zavapi

kad dogje usred gra-

i

„Ovo

:

srpska

je

zemlja,

mora da bude moja". Dusan ti svojoj velikodusnosti, kad se uvjeri o golemoj obrazovanosti dubrovaSkoj prama svojijem Srbima, lie htjede ni da se o tome misli, vec i

da miiogi DubrovCani dogju da upravljaju

odliiti,

vijem carstvom, otvoii rude

i

trgovine,

njego-

knjiznicu

ostavi

srpskijeh rukopisa u manastiru sv.

Jakoba na PloCama

naredi da srpska mladez za svoga

zivota

i

(sto

preporuci

svojijem nasljednicima) bude dohoditi u Dubrovnik

nauke

i

na

da manastiri dumana, (najvise manastir Sv. Kla-

i

budu boravista za srpske djevoj5ice, da se naobraze. Ali ova naklonost Nemanje i srpskoga naroda ucini, da se Dubrovnik oprezno drzao prama susjedima i surodni-

re)

cima svojijem,

te

njihovu

i

drzao

vjeru

daleko.

Uz

to

treba dodati, da su sve vlade u Evropi, kako nas povjest

rimske

crkovne

ka-

none kao temeljne paragrafe u svojijem zakonicima.

Ko

uci,

istom su se zametlc,

prisvojile

bi grijesio protiv crkvi, grijesio bi

opca nesnosljivost

drugom bi

i

neke pojave koje

obliku, postoje.

Crkva je

Otuda

protiv vladi.

i

bila

i

danas,

i

ako

u

nad vladom. Vlade u

se opirale, s toga povjest srednjega vijeka stoji

ti-

jem borbama. Luterova reforma (protestantizam), uceci da su vlada i

crkva sinonimi, ucini da su se

upale u takovu erezu, malo

bile jos

otresle

ravsi

one vlade, koje nijesn

i

u svojijem zakonicima

da vlada

i

Neodvisnost

vjere u zapadnoj

mena, a

da je

testantizma.

crkovnijeh

crkva budu jedna prama

visne u svojijem poslovima,

potrebu.

malo

po

i

crkve

istocnoj

vlada

isto

i

vlade

crkvi sto

i i

praksi

kanona,

dotje-

drugoj

neod-

druge

ima

temeljni je

51an

ako jedna od

u

od

harakter nasijeh vrevjera,

to je sok

pro-

74 Dubrovnik dakle, kao vlada, primi crkovne kanone

I

kao osnovne

i

glavne clanke svoga zakonika,

svome

trpio druge vjere iia

miti pristase druge

zemljistu. Nije

kad

vjere,

toga nije

moguce

mogu

ne

ovi

s

poj-

izvrSivati,

osnovanom zakoniku. Za Jevreje, u Dubrovniku postojao je izuzetak.

sto je prepisano u tako

kao svukuda tako Oni su skrovito su

ali

s

bill

i

i

na samo opsluzivali obrede svoje

mnogijem

toga podlozeni

teretima

vjere,

duzno-

i

vlada ne moze se Jevreja

stima. S druge strane nijedna

u politickom obziru, jer je ovaj narod rastrkan po

bojati

cijelome svijetu.

Vjera dakle rimo-katolicka bila je moralna

du-

sila

brovaCke republike. Po formama ove vjere razvi se obrazovaiiost, knjizevnost, umjetnost,

brovacka. iz

Ovu

vjeru donesose

obrtnost

odmah

i

du-

prvi bjeguuci rimski

Epidavra, koji bi razoren slovinskijem cetama, koje su

papa spominje u svo-

jos bile u poganstvu. Sv. Gregorije

jijem poslanicama neke episkope Epidavra. kondila,

grcki

bjegunci sastali,

iz

formalno

knjizevnik,

Epidavra,

da tu mirno

meniti koji su se

zivc,

da

se

su

ti

i

da nemaju incgju Ijudi

sobom niveoma zna-

da bude uklonjena svaka koja-

slozili

osnov

Kal-

Salone, iz otoka tu (u Dubrovnik)

iz

mudrago raspra"^) (Coleti raspra*', a to je

Laonik

pise,

jednu zadjevicu: ,,U Dubrovniku stanuju

Govori: „kojamudrago

p. 23).

postanka

Dubrovnika,

trajanja

i

a ncsloge bi bilo u razlikosti vjera. se

trgovina

S

toga

senat,

ako

ima vjerovati Appeudini-ju, uzeze knjige Mata P'ran-

kovica

iz

Sumeta,

(koji

Mathias Flaccus), a Marko

se

bio

prozvao

Kaboga pogje u Rim da

dogovori, kako bi se luteranskc knjige nile

iz

tvorise ')

u Njemackoj se

sasvijem iskorije-

S toga

za-

u Lovrijenac u usku tamnicu nekog plemica,

koji

grada, gdje su se bile

Ragusium iucolunt

viii

admodum

vec

pojavile.

illusties,

ut omuis diecordia cujusque geueris submota

qui

foiet.

eo conveneiunt,

3u jednom ophodii zavika

da su na taki

nacin

-Ef

(to je bila sv.

godina

sto

istisne francuska knjizevnost

narode

„0h,

prozora:

s

komadu kruha!"

se klanjas

ti

75

poslije

glupi,

pricest).

Oh

da

se

trazili,

donese

koja

enciklopedije,

njihovu propast!

nam uspomenu

Ovi stari primjeri btide koji su

u sjajno svoje doba

bili

istjerali iz

sijali

protjerali iz

bill

tagoru, koji je ucio neznaboStvo

Atene Pro-

o Rimljanima,

;

Riina grcke tilozofe

atejizam, a sa pobozne

o Atenjanima,

Karneadom,

s

strane

Engel, biva, da je u Dubrovniku bio

koji

su

koji su

o

onome

sv.

Frano, osnovatelj

kaze

sto

Male Brace, za kojega govori sv. Bonaventura, na Sipanu ucio cudo, uskrsuuo nekog mrtaca (Vita

fratara

da je s

Na uspomenu

Francisci pag. 213).

S.

natpisom u crkvi

ali

Margarite (sad je mrtvica u voj-

sv.

Ta ploca

nickoj bonici).

toga bila je ploca

prenesena u Siguratu,

poslije bi

ove dumne, u svojoj prostoti, ne znajuci

slomise je

Ova

poplocise njom prag od svoje crkvice.

i

dubrovacki vladari

vjera, koju su

je biti krepka,

po povjesti Coleti-ja

su dizavne svecanosti

U

canostima.

joj vrijednost,

bile

i

Razzi-ja,

i

tako,

gnat).

je mnijenje bilo

To

se je pjevalo

da

toliko uljugjenom,

gospoda drugoga razreda, biva

pucanima, Ijubav domovine spajala se sa zanosom

Opce

imala

obdrzavane u vjerskijem sve-

dubrovackome narodu, ne

koliko su bile porodice

gojili,

da Hristos

kraljuje,

u svakoj

crkvi

na svrsetku svake politicke svetkovine.

i

U

vjere.

(Christus

po

re-

poljanama

velikijem blag-

danima pak spominjali su se ne samo Hristos i Bogorodica i sv. Vlaho, nego i svi sveci pokrovitelji surodnice Dalmacije i

slava

i

i

sv.

Simunu zadarskome

Ivanu trogirskome

karskome

„Amen".

i

gdje no su oni

Italije

i

Trifunu

Dojmu

trgovali: ,.Budi hvala

Jakobu Sibencaninu i spljetskome i Klimentu mai

kotorskome", a narod bi odgovarao: ,

>e

tS- 76

DubrovaCki

da je

upisano,

ostavise

povjesniCari

mnogo i mnogo 5u(lesa, kojijem se vjera utvrgjivala u narodu. Mi niti cemo ih nabrajati, jer to ne spada u ovo nase pisanje, niti cemo pretrazivati jesu li bila la^a bilo

ili

istinita.

Doiiijecemo samo ono, sto je rekao Jan Jakob

Rousseau: ,,Svaki isto

doba poriSe da Bog moze prirodne zakone (biva

jeniti

da ima Boga, a u

filozof koji priznaje

kad

ufiiuiti

5asom

hoce

koje cudo),

bude zatvoren u ludnicu. Duznost je povjesti, da nam

promizaslu-

taj

zuje da

crkve

doba

i

njihova

prikaze

neizbrojne

Spomenimo samo sto Dubrovniku ima 47 crkava,

podizanja.

kaze Razzi, kao ocevidac

,,U

:

5 manastira benediktinskijeh sestara;

1588. godine bijase

u njima 127 sestara. Tri manastira

sestara

Klare, u

sv.

Domenika treceg Na samom otoku Lopudu ima

sve 60 sestara; 9 manastira sestara sv. reda, u sve 125 sestara.

V

30 crkava. Sama crkva

sv.

Marije

od

del Biscione, po zmiji koja prozdrije ti-ja

60

putira.

Da ne govorimo

crkve sagragjene prije 1192., koju

kard engleski kralj

i

grb Viscon-

dijete,

pomozc u

koja izgorje 1706.,

Vlaha

i

i

od koje

sagraditi Ri-

tresnji,

1713.; ni o

sagragjenoj 1098., za koju se potrosi

stone

veli5anstvu

o

propade

koja

nje bi sagragjena danasnja

crkvi

14.000

preostade

a

mjesto

sv.

Vlaha

dukata,

samo

slika

a sv.

koja bi opct popravljcna 1715.; ni o crkvi jezu-

koje

naslikano

dovede Marin ono

poznato

Gundulic

nebo

od

1628,

u

i

kojoj

nekog slikara

senat sa Kolegjom dovrsi 1684.; ni o crkvi Male sagragjenoj godine 1317.; ni o crkvi noj

Maria

(S.

u Milanu, koji po zavjetu posla novae za ovu crkvu)

ima

vita,

Sunja

1290. za 70

dumana (sada

sv.

je

koje

i

Brace

Klare sagragje-

arseno); ni

o

crkvi

do-

menikanaca sagragjenoj 1225. sa golemijem manastirom, gdje bi Senat gostio tugje

potpu^o 1694.

i

poslanike,

koja

bi

kojoj Flavij Eborensis pi§e:

dovrsena

?'

77

Saxa humeris plebs advectavit

et

aemula

laudis,

Nobilitaa plena coatulit aeia mauu.

Da ne govorimo

hramu

ni o

Spasa, sagragjenom 1520.

sv.

uspomenu strasne tresnje, koja se dogodi ba§ na Spasovo; ni o hramu Gospe od Karmela sagragjene 1683., fer bas na 16. julija dogje vijest, da je umro Mustafa,

na

Dubrovniku, za koju zgradu istrosiSe ha-

koji je prijetio

imao dati Visokoj Kapiji,

ra5, koji se

i

koji

u ime zajma

do godine 1696. su 80 kesa isplatise porodice Kaboga

Ne govorimo

i

svemu tome, jer ko zeli da to sve ta^no doznade, ncka pro5ita poboznu knjigu popa To ma Ivanovica stampanu 1804. od Antuna Martecchini-ja, Buca.

koja se

o

danas rado

i

cita

po Dubrovniku,

i

„Dubrovacko pravovjerstvo".

slov:

Kako

su crkovni kanoni

niku, tako su

i

bili

duhovne svetkovine

kijeh zgoda. Sv. Vlaho je znak

i

u dubrovackom zakobile obiljezje politiC-

grb republike, te su se

svetkovine politicke, koje su trajale sest dana,

u

to

je na-

kojoj

visem broju:

spisatelji

(„na Vlasice'').

„Vlasici"

u opce pod imenom

sv.

zvale

Tugjinski

Vlaha razumijevaju du-

brovacku republiku. Za primjer evo sto pise Del

„Kad Meci

ozbiljno

Vlaha

i

Marka, ustupivsi Turcinu dva ustriska zemlje (Klek

i

Sutorinu)'")

Kad

izmegju

mjesto

kipa

sv.

su noge kipa bile odvec na dvoru, nije

orao da upravno

stoji.

Vlaha. Ali posto

mogao

onda u noci

da se

obazna u Njeraackoj

frankfurtske novine

i

to

epigram na njemackom jeziku: Quaudo Venezia spiuse la

austrijski

Trebalo je dakle malo otuci noge

kipu. Bila je politika,

gusa chiamo

sv.

Austrija zauze Dubrovuik trebalo je da

se stavi grb austrijski

')

Lugo:

podigose pitanje o susjestvu, Dubrov-

nik pozva polumjesec da se postavi sv.

za

„Kad su

sul serio la questioiie

uradi.

To

se

donesose ovaj

dosli del

do Hrista

vicluato,

Ea-

inezza luua ad iuterporsi fra S. Biagio e fra S. Marco,

coucedeudole due

tratti

di terreuo.

Si

78 -S.

vidjese ga vec mrtva, ne premolise

mu

koljena, a Sv.

Vlahu, da dignu svaku sumnju da bi uskrsnuo, vec mrtvii prelomise koljena". Crkva Sv.

Nikole na Prijekome

sagragjena ovijem dogagjajem: dogovore se

jem ^uvarom

sa bosanski-

tvrgjave, koju postavi knez Stjepan

da u noci uskrsenja opije bosansku posadu, koja jetila

dubrovackoj slobodi. Tako se

razorena, a

kamenjem njezinijem

i

bi

Bodin, je

pri-

dogodi. Tvrgjava bi

crkvicu

Sv.

Nikole Dob re Srece. Cuvara pak Vuksu Gradica

na-

sagradise

grade dubrova^kijem plemstvom a senat bi svakoga Uskr-

Na

marca bila je svetkovina na uspomenu ovog dogagjaja. Toga dana, posto se otkrila senja pohodio

crk\icii.

9.

zavjera, koja je spravljala ulazak bosanske vojske, bijahu

u Dvoru senata objcsena i

jedan Tudizic, koji su se

govarali

s

bosanskijem

mlada plemica: dva Zamanje tajno negdje na Plocama do-

tri

izaslanicima.

Ovii

zavjeru otkri

prost Srbin, po imenu Milos, kojega senat dobro nagradi.

U

onaj

isti

cas,

Engel, njihov se

kada su vjesali ona tri mladica, pi^e djed. nov Manlij Torkvat, obukao u sve-

5ano odijelo, pa se stao setati po poljanania

od radosti,

sto je

minula opasnost, koja je

gradskijem prijetila slo-

bodi njegove domovine.

Tako opet sagradise tri crkvice na vratima od Plo5a kao za pokoru, sto su kanone crkve bili pogazili onda, kad su zadavili fra Jcra Jegjupka, fratra nialobracanina, koga uhvatise, kao bajagi da je bio zapletcn u zavjeri Lastovaca, kojoj je bila nakana da Lastovo prijegje 1600.

pod Mletkc, kao

sto su

malo godina

vlasti presli otoci Korcula, Ilvar

brovnikom nijesu

ostali

Kao u Rimu tako dijeljcn

i

prije iz

Bra5,

dubrovacke

koji

pod Du-

nego samo 14 mjeseca. i

u Dubrovniku puk je

bio po-

u crkovna brastva. Svako je brastvo imalo svoja

pravila, svoje blagajnice za troskove

oko svetkovina

i

za

potporu osii'omasene brace. Jedno brastvo diialo se pie-

79 menitije

ocl

drugoga. Tako se

malo uvlaCila

u puk. Ta

i

sii

malo po

aristokracija

je

brastva upravo

„tribus

bila,

ceiituriae, de curiae" staroga Rima. Svako brastvo imalo je za biljeg

samo

jednog sveca, tada kao politi5ki znak a sada

vjei'ski.

Od

brastava se spominju: Brastvo popovsko Stolice

Sv. Petra

ii

Antiohiji,

pa brastvo

brastvo Sv. Lazara, brastvo

mjesto

plurala

(genitiv

druga gospoda

Sv.

Antuna

Jeronima

Sv.

Dominorum,

(Antuiiini),

Dominum

ili

jer bi tu vlastela

narod zove ovu crkvu:

ulazila, za to

i

„ Do-

mino"), brastvo kameilara Svijeh Svetaca, brastvo brijaCa Sv. Krsta, brastvo

crevljara

i

papucara

Omobona, brastvo

Grispinijana, brastvo savaca Sv.

djelaca Sv. Josipa, brastvo zlatara S.

brastvo puskara

i

tobdzija Sv.

prodavaoca Sv. Luke,

gospocke

Gospe

brastvo vojnika

i

bremenara

drvo-

kovaCa

Barbare, brastvo

Male

i

Marka Evangeliste,

Sv. Ivana, brastvo

palace

Grispina

Sv.

dvorbe

brastvo

Bogorodice),

(porogjenje

Sv. Mihajila,

brastvo trgo-

i

vaca Sv. Nikole. Sva se ova brastva sastajahu, da zajedni^ki proslave slobodu republike

vina Orlanda").

Ona

na prvi Maja („svetko-

se okupljahu jos

pucanju u nisan na mjestu, koje se (od rijeCi

s

u

neke

dane pri

toga zove „Brsalje"

,,bersaglio").

ital.

Crkovnjaci kao svuda, tako

i

u Dubrovniku,

Male

obvezani da strazare oruzani. Fratri

bili

Brace

su

tuvali

su vrata na Pilama, fratri od Rozarija vrata na PloCama,

kanonici

i

popovi vrata na Ribarnici

i

Ponti. Mjesto sebe

mogli su drugoga poslati, koga su placali Sv. Grgur papa pise italijanskomu kalugjeru, da ga vlast papstva ne osloboditi od vladinijeh zakona, te treba

5uva strazu. Evropi.

pa

On

Zakon

kaze, da je to bio opci

taj

prestade

poslije napuljske

trosku republike.

u

da

zakon

Dubrovniku,

posade poCese

vrsiti

i

mo^e

on u noci

po

svoj

kad ugarske ovu

sMbu

o

3Kad

*S

80

u puku, svak mo2e

je taka vjera bila

pomisliti,

koja je pobo^nost bila prama svecima. Obrazovati gr5ko-latinskijem klasicizmom na izgled trgovati po suhu titelja,

—

da budu kao obrana republike

bila jedina briga

svukuda

Italije,

po moru, nabavljati svuda kosti

i

i

zabava dubrovackog

sa

se

sve-

regbi da je to

zivota. Razzi pise

da se u crkovnom ophodu na dan Sv. \laha nosilo 111

Od

mnoge pogibose u treSnji, a neke i u nasa vremena. Ako je \'jerovati Meleciju, tijelo Sv. Simuna moci.

ovijeh

za dugo se viijeme Cuvalo

DubroMiiku,

ii

preneseno bilo u Zadar. Mnoge moci

nego

prije

dogjose

iza

je

pada

srpskoga carstva. Jos se Cuva u crkvi domenikanaca drvo krsta Hristova sa natpisom urezanijem:

,,cei

KpcT

ypoma

u

opce su

Kpajta cepdcKaro AapoB." Slova na mocima staroslovenska.

Pelenica Jezusova, ruka Sv. Vlaha

imaju

Krstitelja

osobitu

Iza

povjest.

ruka Sv. Ivana

i

Pelenicu

tresnje

ukrade neki Vanini. Ovaj povjeri stvar nekoj

svojoj

Iju-

prema domovini, do fi'atara domenikanaca

bavnici u Gruzu, koja u zanosu Ijubavi iste noci

kad

je doznala, dotrCi

u Giii^u, a ovi do senata, koji sjutridan odmah Pelenicu iznagje, a Vanini

nekud

pi§e senat poslanicima GuCeticu, Rasticu

vamo vam na iz

manastira

znanje, da je

sv.

imenu Prvulu, cerku gosp. Nikole mu, odjevenu na musku, u

IVfletke

s

i

tom dumnom,

§enu zlatom, srebrom

i

pisali gosp.

biskupu."*) ')

di S.

pi.

strani

Zamanji: „Da-

VukiCevic odveo

dimmu po

neku

Tudizica, malo hro-

odnio

i

ruku

Vlaha,

sv.

u

petatom, koja je bila s

nasijem

Nakon malo godina nagje

i

ure-

spome-

arcibisku-

gosp.

mletaCkom, padovanskom

Vi demo a saper come Don

144.

obavijesceni smo, da je doSao

nutom manastiru, zasto smo

pom

i

dum Antun Dubrovniku

u

Klare

Na

bez traga.

utefce

veroneSkom

se ta ruka u Ge-

Antonio Vukieevi6

dal

monasterio

Clara de Eagusa traese una mouaca per noma Perruia dola de

81 novi

pop Vuki5evi6,

bi povracena, a

i

zna

ne

umakao. Vise se §ale nahodi u povjesti ruke

je

Krstitelja,

mjeroiii

koju

doiiese

na-

s

da je prenese u Fjorencu. Fratar sluCajno umrije

u Dubroviiikii, gdje pravdaiija

ruka ostade. Fjorentinci

i

DubrovCanima

s

DubrovCaiie, da

prisili

Sv. Ivana

u Dubroviiik

fratar

jedaii

gdje

se

bosanskome

pasi,

da

im

obrate

se

povrate

to presudi.

iza velika

da ovaj

Sultanu,

Sultan

ruku.

naredi

Senat poslje u Sarajevo

dva svoja poklisara, od kojijeh je jedan bio Gu^etic, ^ovjek grbav

i

sitan.

Kad ga

pasa

iigieda,

kliknu;

srdito

„Zar nije imala tvoja repiiblika da poslje ^ovjeka boljeg

od tebe?"

—

r^o^i boljemu, a gori goremu, feestiti paso", odgovori Gucetic. Pasa okrene na salu, pa zapita o Cemu

„0 odgovor. Tad

je raspra.

jednoj

kosti,

pasa, koga su bili

presudi u ime sultanovo

mitili,

ditio possidentis") tinci,

suhoj

ako zele

im

Ne samo moci

Dubrov5am bogato pod,^melior est con-

(po onoj

neka dogju na Kosovo svetaca, nego

one

i

bio za nekoliko u Dubrovniku,

pa

i

Ivan

i

su

koji

zivjeli

postovali

su

nasijeh dana. Povjest kaze, da je sv. Jakob

Sv.

gdje

polje,

je du§i drago.

megju njima u poboznosti, Dubrov5ani

senatu; takogjer

mu

bi

da Dubrovcani pridrze kost, a Fjoren-

kosti,

ce ih naci koliko

paso",

5estiti

della

do

Marca

propovijedao rije5 bo^ju

Kapistran,

oba malobracani,

blazeni Markolin, domenikanac. Dubrov^.ani su drzali

za blazene

mnoge

fratre

i

Dosta

popove.

spomenuti

je

GuCetica

starodavnoga popa Srgja, Vitala

kopa (1023-1057), Fridriha Greifenklan,

arhijepis-

koji g. 1455.

Ser Nicola de Tudisio alquauto zotta, e quella meuo via in veste virile e

semo informati

via una

reliquia

e

de

veuudo a Veiiezia eon

uno brazzo

de

argento e auello, la quale era in lo

la

Santo dicto

ditta

Blasio

mouaca portando fornita

di

oro e

per

le

quali

mouasterio,

eoso eon messer lo arciveseovo nostro se serisse a messer

vescovo de

Venezia, a quello di Padova e Verona.

6

3-

-S

82

njemaCkoga carskog dvora prijegje na Daksu kao lajik Male Brace, gdje je zivot proveo u svetiiiji i umro, i

iz

fra

Hriso stoma (ha

je godine

puk od

Klesko vie a,

Grizu)

1796., senat

om^aiie

poslje

njega, jer ga je htio svega

kad umri-

koji

da

Ijude,

udalje

raskomadati, a

fratri

ga tajno ukopase za velikijem otarom.

Godine 1835. pod austrijskom vladom umrije u manastiru Male Brace otac Serafiii

rod ga je drzao svecem. Htjelo

Guric

se

da

crkvi, ali je Austrija bila vec zabranila

kvama,

ga

te

iste noci s

u

sakristiji

U sokolio

Pop

fratri

i

tijem

Fra Paul in

s

zgodama mnogo

i

ukopase

napisano.

je

Sponienimo

Izrailju.

Anici, zeni nekoga Nikole

koje su se do tu skoro hranile u biskupskom

ordinarijatu. Svecenstvo,

kojemu

datak, u ono doba bavilo se

i

je vjera

bio

politikom.

Ko

odvisnost Dubrovnika od Mletaka, koji ga urote

cr-

Dakse, fratar Male Brace, sjaju

bo^ije objave u^injene

Balabana,

po

u svakoj politiCkoj nezgodi, narod se

u povjesti kao starodavni proroci u jo§

kopanje

u

po zakonu ukopase na Dan^-ama. Ali

rijeC,

vjerom.

Na-

ukopan

bude

DanaCa ga opet u vreci donesose lirama Male Brace.

jednu

Srgj,

Peljesca.

iz

Damjana Jude,

te

glavni je

za-

prekinuo

podlozise

iza

ga predao obrani ugarskijeh kra-

Ijeva? Arhijepiskop dubrova^ki Ilija

Saraka. Bas poro-

dica Saraka ovoj republici ste6e slobodu. Pise Orbini, da

Saraka sko5io u crkvi preko mise, da pro-

je neki mladic

bode kneza mletaCkoga, oslabi mletafika Ilija

dogovori

nu krune i

sv.

s

ali

mu

nije poslo za

moc prema

Turcinu, tad se

Ugarskom,

i

Stjepana.

Ta

re, valjalo je

da

mu

arhijepiskop

se obrana tako bila

s

Kad

Dubrovnik stade pod obra-

postala nepokolebiva, da je cesar

uvrjedu, §to su se poslije

rukom.

Turcima

Karlo

V.

slo^ili, te

poSlju svoje brodovlje

za

uCvrstila

drzao

za

da ga sminesrecno

ono zauzece Tunisa, gdje propade veliko dubrova^ko bla-

83

go,

kad nastade priCa u narodu:„Trista Vica udovica"

i

na samonm Lopiulu. Karlo VI, otac Marije Terezije, opet poslije valjalo je, da se u saboru u Poziinu zakune, da ce on

svi iijegovi nasljednici,

i

niti neodvisiiost

kao

dubrovacko republike dok bude svijeta

vijeka (Povjest Ant. Soikoc;evica §

sam moze

brovnik

iigarski kraljevi, bra-

trgovati

s

A

6.).

katolitke crkve po turskoj zemlji

Ivan Stojkovic, domenikanac, jase vrstan diplomat.

On na

ko u6ini da Dupo

nevjernicima

istoku, a poslije siriti naseobine, graditi i

u tijem stvarima

koji

bi-

troskove senata dovrsi nauke

opet

i

tu

opciti

crkvi.

izradi s

Stoj-

dopust,

inovjercima

i

naseobina. Ali on u Basileji postade pristasa saborne

crkve, biva

one, koja se drzala da je

nad papama.

tipapa Felic V. ucini ga kardinalom, kako

bu

rimo-

svecenike postavljati?

kovica poslase na sabor u Basileju,

slati

cijelom

slobodno

u Parizu. Planu u toliko lazdor u zapadnoj

da Dubrovcani sami mogu

i

Kad

Cita.

Stojkovic

s

se

sabor

basilejski

koji

su

se

na gro-

u

Kostancu,

Basileji,

da propo-

prenio

mnogo episkopa ostane u

vijeda zakone saborne crkve,

mu

An-

odbafieni

bili

od

nuka senat, da zdruzi Srbe pravoslavne s Dubrov5anima u jednu crkvu. Pogje za tijem u Carigrad, da na to navede i gr5koga cara Paleologa, ali ga pretekose poklisari pape rimske crkve. Doleti za cas

Evgenija

IV., koji cara,

i

do Dubrovnika

i

tada pozudna da zdruzi gr5ku

s

latinskom crkvom, vec bijahu nagovorili, da ide na sabor

u Feraru, a

poslije

u Fjorencu. Dubrova5ki senat imenuje

Stojkovica starjesinom svijeh manastira kalugjerskijeh, to

imenovanje papa odbaci.

gjeno,

da Dubrov5ani mogu

Od papa opciti

ali

ostade samo potvr-

svuda

s

inovjercima.

To donese neizmjerna bogastva, to u6ini, da se rimska crkva preko DubrovCana sirila po svemu istoku i da se uzdrzala. Papa Pavao III., Gregorij XI. i Gregorij XV. pisu

Dubrovniku: ,^CivUas quae Christi fidelibus usum,

84 cotnerciunif charitatem continua exhihet".

Ko ne zna

za

poslanice Inocencija XL, u kojima daje na znaiije evrop-

skijem vladama, da samo DubrovCani vrse katolifcku vjeiu

po Bosni, Bugaiskoj tresnje

pak

i

papa

pozivljuci

gdje su

Srbiji,

i

crkava imaliV Iza

da se opet uzdigne

kraljeve,

Dubroviiik, oCito kaze, da se tijem uzdrzava

po

vjera

i

istoku, jer su

Dubrovtani uzivali milost kod sultana,

im ne placali

ni glavarinu, ni porez, ni ikakav drugi na-

met. Istina

je,

da su mnogi tugjinci hodili

pretvarali se da su

Dubrovtani,

Kadi

imala ne malo zadjevica. svaki Dubrov5anin,

kad

i

bi

s

po

toga

toga

bi

dosao u koje

te

istoku

i

republika

je

da

uglavljeno,

tursko

mjesto,

gdje je bilo katoliCke crkve, prikaze sliku Sv. Vlaha, za-

pe^acenu pe6atom republike. Tako

mogao

primljen, te se

nastaniti

i

je vrsiti

samo

mogao

slobodno

biti

javno

i

megju Turcima obrede svoje vjere, sto je ostalijem narodima bilo zabranjeno. Iza tresnje, Stjepan Gradic, pop, podbibliotekar u Vatikanu (vrhovni bibliotekar bio je tada Lav Alacii, grCki arhimandrit istotnoga obreda) uze posao na se, kako da se ponovi Dubrovnik. Njegove poslanice

micu Gjorgjicu u Dubiovuiku za povjest su menite. Sto je

mu

htio

da

svrsi

sve za rukom. jer je bio

nekom veoma

Dubrovniku,

u

mnogo protivan

ne

ple-

zna-

pogje

jezuvitima.

Megju vrsne diplomat e ubrajaju se i ovi: Bandur kalugjer, koji bijase tako vjest u tom poslu, da ga je francuska vlada htjela za svog poslanika u Rimu,

ali

ne

pristade papa, jer se ta 5ast ne pristoji kalugjerima: do-

menikanci Ranjina izaslanstvima

;

fra

i

Zamanja,

koji su bili u raznijem

Bonifacij Stjepovic

(Stefani)

s

Lo-

puda, fratar Male Braee, koji je bio propovjednik svijem

episkopima u tridentskome cilio).

Papa Pio

V. posla ga

saboru

(praedicator

k cesaru Karlu

V.,

in

cou-

da kupi

vlade na TurSina, koja se misija svrsi velikom pobjedom

3*

-B

85

na Lepantu. Ovaj Stjepovic donese

clrvo

sv.

od ruke do ruke,

poslije njegove smrti, prelazeci

posljetku u stonoj crkvi. Poslije je kao episkop

imao zadjevica sa

gonstvo u Ugarsku. Onog dana,

kada

svrsi

na

stonjski

da pogje u pro-

te je trebalo

seiiatoiii,

koje

Krsta,

imao

je

krenuti,

pak za tijem razasla svukuda, anatemu na republiku. Spomenimo jos lastovskog popa Antuna Bog-

pro^ita javno,

dan o vie a, vrsnog diplomata koji,

astronoma Boskovica,

i

kao izaslanik republike, srecno dovrsi neki posao na

poljatkom dvoru. Posljednji je Jacint Milkovic, domenikanac, dubrovacki aihij episkop, sin nekog seljaka

Anke Hercegovke, koja

u kuci Betera.

je sluzila

Crkovnjaci su ne samo politi5ki u

domovini narodom

pomoci

i

senatii pomagali,

i

neke

i

opce

nego su

vladali

u

jos

od

bili

tugjijem vladama. Napuljski kralj u nekoj buni

Komnenovica, dubrovackog domenikanca, da

pozove oca

javnom besjedom umiri puk u Napulju, i buna prestade. Godine 1731. propovijedao je rijec boziju u Luki otae

Sabo Slade. Senat ove nici izgovori besjedu,

ucini

i

republike pozove ga, da u vijec-

kako

smirio

bi

savjetnici se smirise.

Ta

je besjeda

pod naslovom: ^^Discorso morale politico della Serenissima repubblica di della

quaresima delV anno Vjerske su se teorije

mjera: Godine 1672.

iz

stampana

to

bila

detto nel Senato

il

sahato

quinto

1731.'-^

strogo

propovijedao

Hrizostom

fratar otac

Lucca

on

savjetnike,

obdrzavale. je

rije^

Evo

boziju

pri-

neki

Konavala. Odvec smiono izre-

ce u propovijedi nesto, sto nije nijedan sveti otac izrekao.

Radi toga

bi tuzen

jedini slucaj bio,

pred inkvizicijom u Rimu,

da je senat koga

se on ne htjede pokoriti, dogje

Dubrovnika,

ali

i

ovo

inkviziciji tuzio.

mu,

da je

iz

Posto

prognan

iz

smrt ga pokosi prije ove kazni.

Posto smo sve ovo spomenuli, dohodi vec po

da su

je

Dubrovnika

ishodile

i

neizbrojne

knjige

sebi,

bogo-

a^ slovne

i

prijevodi

otaca gi'5kijeh

sv.

Ne cemo

vinski jezik.

>s

86

ih uabrajati, jer

Uciti klasicke gr5ko-latinske

spjeli.

boznijeh knjizica na

nasem

na

slo-

ne bi nigda

do-

izdavati

po-

latiuskijeh

i

kiijige,

jeziku, to je bio

dubrovackog svecenstva, a najvise fratara vesti, siti

kalugjera,

i

a

na osnovu prave umjet-

plesti izvrsne radnje

i

u opce posao

posao dumana. Tada nije bilo ni novina,

nosti, to je bio

u kojima se raspravlja

ni pamfleta, ni drugijeh fiasopisa,

povrsna politika

i

jos povrsnija knjizevnost, (a kojima se

sada bavi svecenstvo uopce, golemijeh knjiga klasika

izuzetkom) nego

malijeni

svetijeh otaca.

i

Vjerski su se obredi sitnarija. N. pr.

s

toga drzali do krajnosti, do

s

osam dana

prije svetkovine sv.

bilo je strogo zabranjeno ribanje

u

Benedikta

dana

Rijeci, jer je tog

na Loknim na praznik i tu se gostiti, posto ta svetkovina vazda pada u korizmu. Spominjem imao senat

prijeci

da je meni jos malenome pripovijedala neka

se,

starica,

da je jedne godine bila velika zabuna u puku. Radilo se tome, kako ce se prepostiti u obi Sv. Matije Apostola,

bas na zadnji dan poklada. Ali srecom, pred samu veCer

u

posnog dana,

o6i tog

da se smije prosio.

—

mrsiti, sto je senat toliko

Nema dubrovackog

nije napisao uz

Posvetiti ci

i

koji

svjetsku

filozofska djela

Dosta je

obicaj.

stize teklic iz

posto u Padovi

i

mjeseca prije bio

poboznu knjigu

svecima

ili

se

pred otar

U

i

rastumaci

svii i

Aristotelo-

kutije

i

ol)je-

Palnioticevoj Hristijadi 6ita

dubrovacka poboznost, a diugi Paliuotic u epu: ,,Du-

brovnik ponovljen*', pjeva

naji)rije,

ladiiim ropublike, raskopale, kako i

ep.

Gjura Dubrovc^anina,

spomeniiti

Bogorodice.

ili

Bogii to je bio op-

vu metatiziku, sve to savije u neke zapisc si

sa dozvolom

spisatelja ni pjesnika, koji

koju

prevede

Rima

ost.

Upravo

se vjera

i

je

,.Dubrovnik

kako su i

gdje

ponovljen"

se moci, pal-

su se ep,

gragjanski poslovi u jedno slijevaju.

polozile

u kojemu

SLOBODA,

S.

libertate perenni

Grandibus ingeniis

et nobilitate

vetusta

mihi natale solum Rjigusa.

Bo§kovi6.

Ko

„Dakle

lako je da pomisli:

imao

pomnjivo

je do sada

golem

nego

biti

pratio

ove

nase

negda

nije

ascetvrium

mi-

Dubrovnik

ovaj

neki

manastir,

listove,

sticizma."

Kako svaka nauka ima dan danas suda, tako ih

ima

povjest, ova

i

predra-

svojijeh

dapace

Mogli

najvise.

smo koju i spomenuti, ali to ne spada nasem prijedmetu, te cemo brzo zavezati nekom dubokom mislju naseg zemljaka Ivana Rendica Miocevica, koja se nalazi u njegovoj veoma poucnoj knjizi: „ Nucleus sapientiae et dominii equilibrium", stampanoj u Trstu 1867. bi

a pohvaljenoj u Ginevri 1870. od prevoditelja K. BesanQon-a. tia est lizi

On

De

facultate insinuationis

adhuc in/ans,

biva,

jalni 5in

ili

jo§ daleko.

uvidi,

koji istorijski

kako

ali

i

dogagjaj

je

scien-

po ana-

da od svijeh po-

jednu

sto daje analiza, skalupi

da se u jedan cas

humana

nauk Ijudski dosta

uspjeha ucinio u ovome vijeku,

dataka te

pise:

misao

zajedno,

zasto se koji zbio,

od

materi-

toga

smo

s-

88

-e

Svaka Ijudska zadruga ima svoje osnove koje treba da revolucija

—

pregazi.

govori

mosveri, koja

fcisti

kao

vljaka, koji idu

u ophodu

bolesno

puknuce

tijelo.

Ako

proklinjuci

Kad

druge strane.

s

ce se orao!*'

izleci

I

Narav

svoje kiize kao

i

pukne, kad

tad

su palili Ivana Husa, on je

ceskom jeziku

u

govorio: ,Jz pepela guske (Hus

guska)

iskljucivo Ijud-

elemeute.*'

jedne strane ne

s

at-

atniosveni poput di-

i

Ijudska ima dakle u zadruzi svoje faze i

biua u

u nekoj katastioti, bilo

ili

na oblake

zavojstiti

i

to je

iizduh. Okriviti dakle

sku pakost u nekom uregjcnju, bi isto,

—

Viktor Hugo

promjene,

kojaiimdrago

prevrat,

„Politicki

i

znati

orao bio je bas Luter. Da-

taj

kle Ijudske podobnosti ne treba da nijedna vlada gnjeci,

vec da ih okrece u ravnu mjeru, a to je

u opce

posao

svake vladavine. Persijska niitologija divno to raspravlja, posto prikazuje „Ormuzda" (princip dobraj (princip zla),

i

da zajedno, kad su na zemlji

cudotvorni, providencijalni sastav,

i

„Abriniaua'' tvore

ovdje,

tad se prikazuju kao

neko trece bozanstvo, koje se kod njih zove „Mitra*', a to je bas

ono sto „Metros'' zovu Grci, ,,Modus'' Latini,

„Mjera" Slaveni, ,,Moderazione" Italijani a ,.Miissigung" Nijemci. I to cini lilozofsku krepost. Horac pjeva: Virtus est medium vitioruMj utriympie reductum. Ovo dakle sve, sto se licno tice covjeka, pristaje i zadruznu covjeku.

Da

promotrinio

vremena

bas

od

po-

stanka Dubrovnika pa Cak do francuskog

prevrata,

koji

po5e upravo

bi

uzrok

pro-

s

enciklopedijoni, kojoj opet

testantizani.

Evropa gju crkve,

je sva stajala izmegju dvije sile, biva izme-

ili

upravo izmegju papstva srednjijeh vijekova,

koje podize ono ,,sveto carstvo rimsko*'

U

borbi izmegju te dvije sile

jeh srednjijeh vremena. druga,

ali

ne

bi nijedna

Gas

stoji

bi

oslabila

i

svjetovne vlade.

sva povjest evropski-

nadjacala jedna ili

podlegla,

a

jer

5as

obje

8y

dvjema osnovnijem podobnostima duha

odgovarahu

skoga, biva, vjeri

Fakat

je,

nasao u sebi

i

slobodi.

da je

Dubrovnik, kao

i

sve ostale vlade,

i

svoju prirodnu

te dvije sile, biva,

upravlja kniiiloin iziiiegju ove dvije

forma bila repiiblikanska, gdje

ima vece prostranosti. Ljudevita

iii

gleskoga,

Fridrika

ali

da su

Pobozuoga

bill

Jero Kaboga

podanika

da budu

Hemika

ni

pretece Josipa

s

crkvenom

na-

VIII.

en-

austrijskoga

II.

i

isiina.

episkopu

objavljuje

u

Mateucci-ju,

kojem smislu vlada uzimlje u narodu poboznost, mu tajne, sto je senat onda bio raspravio, kako ponasati

dobro

vise sto je

sloboda

licna

Nijesii dakle htjeli,

pruskoga, to je

II.

Tim

sile.

silu cr-

i

da

kve. Politika dakle republike isla je za tijem

sljeduici

Ijud-

i

kaze

se

moze

oblasti. Mateiicci tada, posto je

met-

uuo bio auatemu na Lastovo, jer popa bijahu dobavili bez biskiipova dopiista, pogje u

da se u Dubroviiiku s

vremenom

Rim

za to salje u

i

ci-ja

Rim Frana Gundulica da pomaze Mateuc-

izvrsivauju crkvenijeh obreda, kao

iiijedan

Dubrovcanin ne moze

vlasticu

i

pisati

na primjer: da

u Rim za koju

ne moze mkopoloziti bez vladine dozvole;

vijedati

i

i

ili

;

po-

da episkop

da

crkve imaju predavati vladi godisnji racun

se plemici

bile su naj-

posao crkovui bez dozvole senata;

imeuovati tutore

ce

pedeset tuzaba pise pro-

u tijem potvorama. Te pedeset potvora

vise

koje

ereze*),

dobiju auatemu. Korculauski episkop

lie

pismeno,

proglasi

tu

kiiju sve krivine

svijet rastrovati, te

tiv senata, koji

i

brastva

i

da senat ima

nadzornike crkvenijeh blagajnica; da

gragjani drugoga razreda imaju tajno

pricescivati a ne u crkvi;

da ne ce da

ispo-

ini

po-

povi dohodc kuce blagosivati; da ne ce da se javno bo-

lesnicima nosi sveta pricest

i

takijeh drugijeh, a osobito,

da je obicaj u Dubroviiiku uz poklade zametati ')

Eempublicam Kagusiuam omnium scelerum

et

crkvene

heresum matrem.

90 obrede uz maskarate, kako je bio u5inio prvi neki Bunic, koji je uz poklade

na

poljanama

puku

dijelio

smokava, govoreci, da su ovo medaljice

suhijeh

Rima,

zapisi iz

i

u kojijem ima mnogo proStenja (1579-1585). Arhijepiskop

Perotti (1650) pouovi tuzbe i zaiste iz Rima opet anatemu. Godine pak 1698. arhijepiskop Scoppa bijase rukopolozio jednog svog Ijubimca i postavio ga kapelanom Sv. Nikole na Prijekomu, te posavsi za neko vrijeme u svoju domovinu u Siciliji, ostavi ga za vikara. Kanonici i senat jave mu pismeno, da se ne vraca, ako je rad jos pozivjeti,

on se zbilja ne

i

Jos gore uzavri

vrati.

opiranje

tiidentskoga

iza

sabora,

kad su se proglasile bile neke reforme po svecenstvu, kao na primjer: arhijepiskopi bili su udarili na muku, kako ce dubrova5kijem popovima nametnuti rogaticu (beretta croce) i skinuti im kalpake (kamilavkej, koje su oni nosili po hercegovackom obi5aju. Raspra ova dospje s dogovorom, biva, da popovi, koji se istom

rukopoloze,

pri-

hvate rogaticu, a stari da drze kalpake dok izumru. S to-

ga se arhijepiskop poslje poslanice ci

s

Bone Hi upeo kod pape

prijetnjama anateme,

toga je trebalo do-

do crkvenog sinoda, na koji je dosao, kao papin po-

i

slanik, korculanski episkop joj

s

Siksta V. da

italijanski

„Iza smrti

napisanoj

arhijepiskopa

To dor Deda. Mattei u

rukopisnoj Kalvina,

godine 1575. primanje sabora,

navu5e na se nirznju

grada,

ali

kao

ovako

istoriji

Kaboga

vikar

svo-

no postize

pise:

izradi

nego

nista,

javnog

rusitelj

mira.

Regbi da je na sinodu, koji je drzao kor5ulanski biskup, obnarogjen tridentski sabor

i

ako ne

akta priznanja, radi nemira, koji slije

bi

nikakvog javnog

toga, ali se to primanje dogodi miiCe

izriCno ne

usprotivise

i

kao

nastadose,

tijem

po-

ni sto

se

polaganijem uvlatenjem jezuvita,

koji dogjose

u Dubrovnik god. 1584.''

—

je odgovorio

na

kad

to sve? Sto je radio,

A

Vatikan

je vidio,

sto

da je

3^

^e

91

Dubrovnik pretekao ostale vlade mnogo

godina

u

prije

slobodnijem reformama kao u ukinucu ropstva, podizanju

zavoda za

nezakonito rogjenu, koji je zavod

djecii

gnut bio u Dubroviiiku p6 vijeka

u

nego

prije

podi-

Parizu?

§to je Vatikaii 5inio, kad je vidio, da dva gotovo vijeka

ova republika pretjece

prije

ne jozefinske? Odgovaramo, politiku

i

da

da se senat znao

volja bila,

da tako

postavlja zakone tako zva-

i

lijepo oprati, jer

turska zemlja

i

mu

svoju ne-

je

radi.

Prvi je razlog bio, sto rac davao Visokoj

imao

Vatikan

je

Kapiji,

da se za

Dubrovnik odvisio

je

da je

te

to zakoni

ha-

Dubrovnik

toga

s

i

rimske crkve ne mo-

gu uvagjati, jer su Dubrovcani in partibus infidelium. To su jos bolje potvrdili iza tresnje, kad je Mustafa ovo doslovce izrekao: „Vase vladanje,

hara5 davali, dospjelo

pao je

za

koje

Sultanima

ste

posto je grad materijalno

je,

ne moze davati harac. Ovo je zemlja

pro-

turska,

ovo

hercegovacko primorje, koje Mlecic nije posvojio.

Da-

i

—

idemo da zapremimo kako nase."

kle

prije tresnje

golem

i

Rim

dobro poznat: Ako

temu na Dubrovnik, propadaju sve

Drugi je razlog

crkve

ana-

stavi

po

katolicke

istoku, sto drugi narodi nemaju.*'

Ako cemo

dica (koje su jos u rukopisu), kad vore

s

Stjepana Gra-

poslanicama

vjerovati

je senat vodio dogo-

Hercegovcima, da se dogju iza tresnje naseliti

im uvjet da ostanu u obredu pravoslavne crkve, samo da

novi Dubrovnik, koji gotovo bijase opustio, je

u

postavio

pripoznaju prvijenstvo rimskog pape. Jezuviti su

tome

oprli te dokazivali,

da

bi se

na

taj

nije visjela

i

da se odmetnu, jer

toliko

strogo

o

Rimu.

snje ojaca latin ska knjizevnost,

cizma, kako

smo

vidjeli,

i

bili

nacin odvec lako

moglo dogoditi, da Dubrovcani prijegju sasvijem voslavnu crkvu

se

da

sva

u

republika

S toga poslije

dostize

vrhunac

a oslabi slovinska.

pra-

tre-

klasi-

92

Rim koristi

nego

Dubrovnik

svaka tuzba od strane arhijepiskopa sloboda protezala se

brak se ne moze

i

daje

mnogo popustao,

toga je

stete, s

mu

da

je dakle nasao,

bi

te

na brak. Po crkvenijem kanonima svojtom

vrsiti megjii

megju rogjacima trecijem brio. Za to su od stariua

nema

se

Ta vjerska

izjalovila.

do

ni

cetvrtoga

udnjen

koljena, a senat je proglasio, da je brak zakonit

arhijepiskop

vi§e

cetvrtijem, sto

i

postavili bili radi

nego

biti

da nc

tiigjinac,

u narodu kakvu crkovim stranku,

Rim

je

odo-

zametnuo

bi

te iiarod postao

pristasa rimske cikve. Iza Sarake

nema

1360.

slijep

arhijepi-

skopa Dubrovcanina cak do 1722., kad se sasvijem poznala odanost svecenstva republici, poCele demokratske stranke

pri-

istom

tad

su

jer

da

slobode,

da se cuju, a svecenstvo

svako po iiaravi aristokratsko. S toga su kaiionici

je

imali

da se opiru zahtjevima arhijcpiskoga. Za

biti vlastela,

to

su iz rana ocijepili Rat od oblasti korculauskog episkopa,

od ^Mletaka. Za

koji je zavisio

da „drzave'' Male Brace

vrhovnog starjesinu

malo

to su jos

poslali

u

Mletke,

ne

je vjera u

senat

crkve, jer je

ima

sve

uci-

i

drugovdje.

neke

tome nikada za

sto)

Za

fratre

do-

jedan

dan

opremili u Jakin. Sudbene rasprave

tome nikada vodile u Rimu. Za

nijesu se o

publike,

i

italijaiiske

domenikanaca imadu svoga

Dubroviiiku a

se o

ukrcali u trabakulu

kako

i

prije dolaska P'rancuza

menikance (ne zna

rili,

su

,.konventuale", koji su pritezali za

fratre nili

to

Dubrovniku sok da

vlada

njihovo,

to su

govo-

samo imanjem

oruzje

i

blagom

te proglasili

i

jus

reiste

patronatiis

universale.

Kako crkvom, tako Ijevima pa milost

i

mnogo

su postupali

sa samijem sultanima. se zrtvovalo

za

Da

sultane,

mnogo za ugarsku krunu, a opet u sve one, §to bi im islo uz nos!

i

isto

s

se

drugijem stete

kra-

njihova

mnogo za pape, doba

radilo

se

:

aDa bude§

Slobodan treba da bude§ bogat. Dubrov-

5ane je bas golemo

bogastvo

Oiii

slali

svake godine

mletaCkome

i

da

ufcinilo,

su davali haraC sultanima

bill.

kralju

*s

93

neodvisni

su

Ugarskoj a pokloue

i

duzdu,

napuljskome

i

srpskijem kraljevima. Ovi posljednji odlu^iSe, da

i

se novfiani iznos

s

iijih

prenese

brda Atosa. Republika je za to

pravoslaviie kalugjere

iia

godine

svake

slala

nov-

6anu potporu tijem kalugjerima sve do dolaska Fiancuza

u Dubrovnik, a to Mljeta

na Mljet

te

postavili kalugjere

fratre

Male Brace. Hara6

prije

nego je

Orhanom u biti

ostale povelje

s

odreda,

poCeo je bio vec

i

pod Sultanom Dubrovnik vazda

Carigrad

Brusi, 6ija povelja ,.da ce

Slobodan

bill

Benedikta, a u Ston

Sv.

u

usao

TurSin

su

sto

isto^noga

sultanima

u nastajna vremena, kad Islam bude osvo-

i

Evropu", nahodi se jos

jiti

nadoknadi

Stona protjerali kalugjere

iz

i

da

toga

s

u

sada

i

Befiu,

kao

i

sve

diplomatske knjige, sto Austrija, kad osvoji

i

Dubrovnik, prenese u Be6, od kojijeh nmoge su bile vec

stampane nastojanjem Miklosica, Meda Pucica, Dani6ica, Jagica

Bogisica.

i

Znao

se

dan

vrijeme,

i

prinos hara^a imao davati sultanima,

manji a katkad

prama tome kakav

nazuban na Dubrovnik,

ili

da po turskoj s

veci,

etiketi

ili

mu

dosli

u pohode, nego

cigli

se

taj

katkad bio bio

bi

sultan

naklonjen. Povjest kaze

nijedan

ceremoniji

i

poklisarima dubrovaCkijem ni

mu

koji je

kad

sultan

nije

progovorio, kad bi

rije^i

jedan, biva

iza govora dubrova5kijeh poslanika rekao

Selim, koji je

na glas: „Ovako

je sve dobro!*'

Kako kad

pise Engel, bilo je

bi Dubrovfiani donijeli

humoristi6no

duzdu, nego vrhovnome admiralju jer se zna ')

Jeduom

pKo vam

je

da

sii

u

poklone

viast,

da

je Adrija vasa

i

del

od nekoga

svojina?"

to

ne

Golfo),

Jadransko

svojinu')

bi iipitau ueki mletaeki vlastelin

dao ta

Mletke

(Capitano

Mle^ici drzali kao

smijesno,

i

On

kardinala:

odgovori

S-

-e

94

more od Jakina do Mletaka. Poklou je dakle bio radi slobodne plovidbe po Jadranskom moru, kako sada porez u uscu Suuda ili Korinta. Ceremonija je bila, da je vrhovni admiralj primao te dubrovaCke poklone sjedeci na visokome stolu i da je sve mucao pred dubrovatkijeiii

Samo ako

poslanikom.

dubrovacki

bi

„Nasa republika", admiralj

poslaiiik

ga zamukimo

bi

i

izustio

popravio:

„Ne, ne; vasa opcimx!*'

U

Napulj se poklon

jer

slao,

dohodila

odatle

bi

vojni5ka posada za neko vrijeme za tuvanje grada. S toga je jos dubrovafika

crkva

stovala

drugoga

Agripina

Sv.

parca napulj skoga iza Sv. Gjenara (16. Novembra). Iz

se

ovoga se vidi kao

mnogo

miiogo

zrtvovalo za sultaiie,

doba radilo se sve

za ugarsku krunu, a opet u isto ide uz nos

i

sultanima,

Muhamed bici

II.

papama,

i

im

povisi

miiogo

pape,

za

da

rekosmo,

sto vec jediiom

i

harafi,

sto

ugarskoj krimi.

uagje

jer

u

kod Kandije dva dubrovafcka broda zdruzena

jediioj

Mle-

s

5icima proti Tm^cima. Senat se lako opravda, a to dokazavsi,

da je njihova vlada

ako su se gospo-

slobodiia, te

Tmcima, seuat im

dari tijeh brodova nasli proti

nije

dao

tu vlast. Razmirica se tako stisa.

Neki Don Cesare ubivsi nekoga u Napulju, pobjeze u Dubrovnik. Odovle izvijesti napuljskoga kralja, da Dubrov5ani pripovijedaju snuje sa Spanjskom

mu,

i

Carigradu sve sto papa Pio V.

ii

MleSicima

s

i

Liga) proti Isla-

(Sv.

ako je republika dubrovatka, kao

u tom tajnom savezu. Kralj napulj ski na

mnicu sve Dubrov5ane,

koji

do djeteta. Senat brzo

posla

se

briscanska, bila to

baci

u

nagjose u Napulju,

tamo

Frana

ta-

sve

Gundulica

i

sve je izravnano bilo. „Na6i 6es ime ouoga, istoj

pergameiii

Bim

papi.''

koji

upisauo,

uam gdje

je

je

to

dao,

upisauo,

s

da

tlruge

strane

car Eoatautiu

ua

oiioj

dariva

n^ 95 Filip Trivulcij, dubrovaCki arhijepiskop,

mo

odobravao, sto Dubrovcani

rade

brodove

za

Sv.

Ligu,

iiosio

metropolit

to

pomazu

i

sa-

Turfcina,

u Konavlima

iiego jos iijeki njogovi Ijudi uhvate

nosu inletackoga koji je u Kotor

nije

knjigo-

da

knjige

kupi

preda

Trivulcij

te

knjige uhvaceiie dubrovatkoni senatu.

Neki pop Kolendic kueza

pobjeze na KorCulu.

i

(Stefani) Quiarius

(malobracanin

(iz

Biskup

Lopuda)

s

Poljica) htjedose

jem kanonima. Senat

to

ne

crkvom Stjepovic

Peljescu ubi pred

iia

stoiiski i

biskup kor5ulanski

da popa sude

po crkovni-

vec hoce popa

ce,

u episkopa. Kad ga ne moze imati

(jer je

trazi

i

KorCula

ga

bila

pod mletatkom vladom), senat ga strati in effigie^ kako je opca navada bila onijeh vremena, a javi episkopu stonskome, da se odaleci od dubrova^ke zemlje, ako zeli umrijeti od starosti.

ode u progonstvo

Stjepovic

anatemu na republiku, potvrgjuje. Gdje ces

koja

ali

vlast,

od

kad

anatemisati zemlju,

ti

Rim ne

je

o

mece

kojoj

visi

svemu istoku? Kako anatemom Dubrovnik, koji sam ima

uzdrsanje rimo-katoliCke vjere ocijepiti

fajda,

i

crkve

da gradi crkve

i

po

bogomolje

po

tada mogao jos opsluzivati mise usred

Ko

Turskoj?

je

logora?

turskijeh

Nije to bilo u politici papa.

Povjest mirio

s

nam

takogjer kaze, kako se Dubrovnik na-

Rimom, kad

je

MeCicima, da

Fra J era Jegjupka?

preko koga su se Lastovci dogova-

fratra malobracanina, rali s

stratio

se

odmetnu od Dubrovnika

i

podvr-

gnu Mlecima.

Taka

je sloboda bila

u

Dubrovniku,

da

su

u

nj

kao sto sada idu u Sjedinjene Amerikanske Drzave. Toga je povjest prepuna. Ne cemo vrvjeli svi

iznositi

progonjeni,

primjera ni od gr^kijeh knjizevnika, ni od Paleo-

padu Carigrada, ni od bosanskijeh i srpskijeh banova. Zadana rije5, kad je bila javno dana, drzala se

loga pri

96

pa

ma

bila

i

dr^ava u opasnosti, jer nijesu

da na-

htjeli

samo bio upravljan moralnom silom, iizme za 51auak vjere, da je jedan moral u politic! a dmgi u privatnom ponasanju. To ocito dokaziije povjest o Gjurrod, koji je

gju Braukovicu srpskome, koji je u Dubiovnik pribjegao. I ako je u narodnijem pjesmama Dubrovnik prekoreu da sve potonje srpsko blago u njemu lezi, i ako je Stjepau Mali to

la^iii car,

iziskivao povratak toga blaga, sad je vec o6i-

po dokazima

iz

arhiva, iznagjeiiijem od Miklo^ica

Pucica, da su Dubrovnik uepravedno u tome

da

Takogjer povjest dokazuje,

junak

Skenderbeg

radi njega senat sljednjijeh posala

prijetnja

Dubrovnik. Senat ga primi

i

gdje

je.

U

da je

bio, ali

toliko nepoznat

se omirine

tije

od nikoga

Rim

setao

se

je

znadu

ne

oni

on

danas

Senat

trazili.

da sada

i

po

skrovito nekog popa

usmeno naucio, kako ce Soderina papom. Ali u to taj papa naprasno umre, a na papstvo Lav X. od porodice Medici-ja, koji

Marina Benka, kojeg pope se

ute5e u

II.,

tajno u^ini da zivi na Orascu

Orascu, dok je senat poslao u

smiriti s

Julija

mletaCka republika su ga

obojici odgovorio,

te

od sultana, te do-

Pape

u nekoj kuci kraj mora (Arabovom), i

u Dubrovnik,

prvi gonfalonijer u Fjorenci, po-

tjeran od Medici-ja radi spletaka

Papa

arbanaski

opravdanja.

Petar Soderini,

vide.

Meda

okrivljivali.

puta

(Kastriotic) sklonio

imao dosta i

dva

se

i

je

Soderina, posto ovaj promijeni politiku,

jer

je

tako za-

htjevala struja novijeh zgoda, primi u milost.

Tako

se godine 1829.

spominje

Ivan Seni, neki

prost trgovac, koji progonjen od mletaCke republike, pobje^e u Dubrovnik. Senat radi glave prosta

jega prelijepo sakri, oprije se Yeli poslovica da regis

nitur

orbis

(cio

se svijet

sili

stijega Sv.

ad exemplum vlada

Ovaj harakter slobode valjalo je

5ovjeka, ko-

Marka! cotnpo

totus

po primjeru kraljevu). da

se

prelije

i

u cud

97 stanovnika

i

svake

lica

vrsti,

u

i

knji^evnost

njihovu.

Knji^evnost daje harakter moralni svakoga mjesta

mena. Crkva

moralna

sili

svakoga crkovnjaka da

do

brani

vjerozakonska prava, a kad je vlada

i

duhovna jo§ veca

jo§ slobodna, ta sloboda

vre-

i

krvi

svjetska

postaje.

To

je

kad dospije sloboda dolaskom Francuza, ali ostade harakter slobodiii, dok ne izumrijeSe svi oni, koji su se pri padu republike rodili. Austrija je u tome bila mnogo blagonaklona. Ona dopusti, da budu sugjeni po zakonima republike svi oni, koji su se bili pod republikom rodili. Car Frano I. kad dogje u Dubrovnik re5e vlasteli, kad mu se dosla predtrajalo jo§

i

„Gospodo,

staviti:

pametni, a

vi ste

—

slusati (Signori, voi siete saggi

vasa e

i

djeca

me

ce

vostri

figli

mi

ubbidiranno)". To se tuma5i ovako: „iz uljudnosti ne na-

la^em vama nikakvu austrijsku zapovijed, a vaSoj svijesti znati snositi ovu promjenu.

mo

5eka

slijepi

—

Be5a."

I

cete

vi

Vase sinove

posluh naredbama, koje budu

po sa-

dolaziti iz

tu carsku rije5 Austrija odr^a, dokle sa sta-

rijem nije izumro duh republike.

Spada na anegdote izreku

opisivati

djela slobode. Sloboda

i

svaku slanu blagostanje

i

i

satiriCnu

bodrilo

je

narod na Ijubav domovine do najmanjeg prostaka. Ne govorimo o

Bunicima,

Sarakama,

Kabogama, Bobalicima,

koji su

sve pripada politiCkoj povjesti.

Ranjinama,

domovinu

Gufceticima, to

jer

spasli,

Uzmimo samo dva

pri-

mjera, jedan o crkovnjaku a drugi o vlastelinu.

Kad da digne resili

je komisija francuska dosla s

otara sve zlatne

ikone, neki lajik,

Ivelja,

s

bio

odgovori komisaru: „Ja cu nji

i

dizi

ti,

ama ne

srebrne prijedmete, sto su

i

nama dobro

Lastova, koji je

ja."

ti

—

u crkvu Male Brace,

tada

poznat,

crkovnjak

dati Ijestvu

Ovo

pa

Brnja

fra

se

i

ti

je dovoljno bilo

klisar,

ispe-

da se

komisar, obuzet nekijem osjecajem bo^jeg §tovanja, vrati 7

98

otkle je

i

doSao,

i

da

javi vladi,

Taj duh gragjanske

nije

slobode

Dalmaciji, jer uzmi kako hoces,

Mlecima, koji su na svrhii

protezao

Dalmacija republika.

bill

da se svaka opcina vlada u svojoj

vljala

lama

nasao ni§ta na ikonama. je

i

je

bila

koja

je

po

pod osta-

u sko-

politici,

u izvrsivanju crkovnijeh obreda po

i

se

svojijem

sta-

tutima; ne bjese jos tada one centializacije, koja stoji u opreci sa gi*agjanskom slobodoni.

Biskup kortulanski Koseric (1787-1803) bijase naredio da se digne

krasna

naslonjena na osam stupova, (slicna onoj s toga, sto se je

kamena u Trogiiu) samo od

propovijedaonica

na nju usudio uspeti u

crkvi

lirvatski

general Rukavina, da diii slovo narodu o podanosti AuTaj primjer Ruka\ine slijedio je poslije

striji.

niku drugi general, Milutinovic,

Dubrov^anima odanost

Austriji.

Gjorgjic, kao tajnik

Saraka

doznavsi

ugovor

s

iz

rivM

Matije ugarskoga

Dubrovnik

oslobodio

vlasti,

te

kao nekatolik, uspeo

na propovijedaonicu u Velikoj Gospi da proglasi

se bio

je

koji,

u Dubrov-

i

tajno

da

sasvijem

Matija

misli

kralja, posto

od

jezdeci

toliko konja, kroz

dan

i

osam

noc

i

dana,

na

promijenivsi stize

tajm

sklopiti

mletaCkijem senatom, uzjaha odmah

Budima

mletaCke

u

konja, i

umo-

Dubrovnik

jedva ziv radi trudnog tog putovanja, te javi sve senatu.

DubrovaCki poslanici imali su povlasticu, da tugje vlade a

u

isto

slu^e

doba da uzivaju sva prava, koja je

imao svaki dubrovacki

gragjanin.

Spomenuli

smo malo

D^ona Gjorgjica i porodicu mu. Dodajmo jos i Paska Rastica, D^ona Gradica, te i Ivana Lukarica, koji darova kod Nikopolja Sigismundu, ugarskome kralju, 15000 dukata u zlatu, spase ga od Turaka, dovede u Du-

prije

brovnik

i

sjajno ga ugosti.

Jo§ ninogo godina prije Grgur Melisene, ski patrijarah istotne crkve,

kad ute5e u Rim

carigrads

carem

3^

^e

99

Paleologom, posla poslanicu D2onu Gradicu, palatinu do-

„Godine

glavniku Gjorgja, srpskoga cara,

koja

1453. Gregorij po milosti bo^joj

arhijepiskop carigradski

novoga Rima patrijarah Vaseljenski" mil ua dar

komad

tada da budi

i

Hristove

poCinje:

Papa

staSa.

doba posla

isto

po6e

Gradic

Ovaj

haljiiie.

da podize krstaSku vojsku proti Turcima,

hodeci po Bosni, uhvati ga neki

ali

u

i

Kalist

III.

odmah

turski

Stanic,

poslanicu

posla

Na

Bosni, da uznastoji osloboditi Gradica.

pri-

vikaru

u

ovdje

zalost

treba spomenuti, ako je Gradic, vlastelin dubrovaCki, odbijao

Turke milom

malo godina

i

silom od Bosne

poslije drugi vlastelin

od

i

da

Srbije,

je

dubrovaCki (Kaboga)

bio jedan od vogja, koji dovedose Turke u Bosnu.

Mi nahodimo tu slobodu, biva, sluziti jednu ili drugu vladu kako u drevnijem vremenima, tako i u posljednjijem; tako isto uvijek biti

odani

hovnijem stvarima a protiviti

joj

se

rimskoj

crkvi u

du-

u gragjanskijem.

Godine 1281. bio je istom sagragjen manastir Male

Megju njima bio je glasoviti neki fra Marko iz Mletaka. (0 njemu se i danas priCa toliko da se ulica, koja vodi u manastir Male Brace i danas zove: Fra Marko va ulica). Iza smrti Salvi-ja mletafiki je senat htio da toga fra Marka u^ini vikarom, ali Dubrov^ani, samo s toga §to je bio MleCic, izradiSe u Rimu, da je episkopom bio imenovan neki Bona iz Parme (1281.). Spomenuli smo kako se nije mogao tako lako zau-

Brace,

zeti

i

prvi fratri bijahu Italijanci.

dubrova^ki episkopat radi opiranja, koja se

u Dubrovniku na svake crkovne inovacije, toliko

papa Inocencij

III.

da je

Leonardu MleCicu,

jos g. 1201. pisao

dubrovaCkom episkopu, da mo^e

Cinjahu

uteci,

ako

mu

Dubrov-

5ani stanu raditi o glavi*). ')

Bini

„Ut ab episcopatu abiret de

vet. et. uov. Disciplina.

si

accederet mortis periculum (Tlioma-

Pars

2. Lib.

:2.

Gap. 70). Tako je ar-

100

Tako je senat htio da zaplijeni dobra kalugjera na Lokrumu, jor slucajiio bijase ostao samo jedan (Salvioj, pa ga

s

toga imeuovase episkopom (1265). Ali se Salvio dosjeti

Rima dobije od pape Klimenta IV. Lokrum njegov j^va kalugjerska dobra,

njihovoj namjeri

da

povelju,

je

iz

i

i

posto je on jedini jos kalugjer,

Ovaj Salvio,

i

koji

ostale

jc*

prezivio.

ako episkop dubrovacki, zakalugjeri

mnogo mladica i tako se red ne istrazi. Tako su DubrovCani. kako smo vec obranom Tiiraka i s njima u savezu, a opet

vojskama,

pape

od

dobiju

razlog

taj

Dod

bili

su u crkveiiom

evropskijem

smislu davali novcanijeh potpora

da ratuju proti Turcinia. Za

rekli,

ipak

Aleksandra VI. bulu 26. Januara 149H., da se svake godine

sveCanosti

jubilej,

i

Duhova

slavi

dana u

tri

ako su se take pomoci davale

novca, sto bi se skupio po crkvama Inocencija

III.

Opce

da su za to sve

je misljenje.

pa

sami Turci,

i

Toga

zemljiste u ime osvete.

pak minio

pise Stjopauu Gra(li6u

:

mt,

si

Koma

')

Turci

uije

htio lia

Trivuleij se odreee

I

eon

pripozua

vlast

vijedao

i

eaiiouici

I

liii.

a

(-aprie-

Dum

Ivaua

kao

Ijetno

podue, s

i

i

ueke Mlje^aue

puslije toga se 8agr:i«Jilo

da

mora. Takogjer na Rudi kod 8iucini

da

Ruda

domenikanei se o
mi

od gusara

kad

se

slavenski

i

arbijepiskopii.

paua stajahu vazda dva domeuikanca. Navala gusara opusti

Sve

episkopata.

pred mauastir ne uiogu do6i lagje

86

dul)rovafcko

ehe uou goverui

Razzi pise da su gusari jednom ubili kalugjera

ua Mljetu na samo jedno

i

propu-

su

koji

Tako Urban IV. (1272.) me6e aaaremu ua nekoga

paroha u Rozatu, jer

pape

i

povjest').

puo aver pace

uou vogliono ubbidirgli, serivouo a

kalugjer.

buli

/upiiikovAO. Brnja Gjorgji<''

g.lje je

Sip.iii,

,,Nou

puna

je

ziiali

kakvo

Ali ne sanio

snosilo.

hijepiskop Perotti posao

cio".

po

korizmi

u

hajduke, da katkada napanu na

je to

od onoga

prije

od 28. Oktobra 1199.

ostale evropske vlade, stali

i

Dubrovniku

je, i

da

je

njegov djed na

trebalo je

bi otkupljeu,

Mljetu,

bio

kao

dijete

zarobljen

da Republika potrosi 200 dukata za otkup,

udomi u

Rijeei.

te

^ banovi, nego

i

-e

101

muke

pape dosta su

Dubrovniku.

zadali

Poznata je u povjesti navala papinijeli galija 1538. godine. Admiralj je bio glasoviti

rah Grimani. Razzi o

Lopud

na

mleta^ki

patrija-

navali pise: „08kvrnivsi nekoli-

toj

ko zena zarobise 14 vlasnika

4 plemica

lagja,

kneza

i

i

Tako povjest biljezi dva sluCaja, kada je Dubrovnik bio porobljen pod zapovjedi dvaju crkvenjaka, biva, ovaj pod Grimanom, a drugi poslije 200 godina pod crnogorskijem vladikom, kad izgorjese do 203 kuce od 150

Ijudi"').

Jakoba do Gruza,

Sv.

ako

i

ni

jedan ni drugi nije zapo-

vijedao da se 5ini takav poraz. Grimani kad dozna za to

na

istoku, gdje se nalazio,

§to se je

mogao

iznaci, ali

mnoge

osim Crnogoraca

moze

se reci, upravo

Gore.

Ako

i

plijen,

kako pise Razzi, ipak

bi stete

to nije

Bokelja

na

a

vrati

6000 dukata. Vladika Petar bilo

objesi

je Grimani-u zao bilo i

uraditi, jer je

Konavljana, koji su ga,

i

silu vukli

Bosanci pod cadorom plakao

mogao

i

kao

Crne

poglavara

vladika je

jadikovao.

Petar

na

mi

se

Neki

V

Sumecanin zaklinjao da

je on, jos

mom5e,

sluCajno

bio

ocem u crnogorski tabor, pa vidio vladiku da kleci suzama na ocima klicuci: „0 rajo! rajo! V Sto ucini od Dubrovnika da od Boga nagjesV!'' Ali vratimo se na nas prijedmet. Ova puzljiva du-

otisao sa svojijem

brovacka politika bila je poznata ma, koji je prozvase di

sette

i

podanicima

susjedi-

i

handier e. ime koje se

i

da-

nas cuje u narodu. Po Dalmaciji bila je prije ova izreka:

„Ako

sedam hriscanu; ako ces prevariti Grka, treba sedam zugjela; Italijanca sedam Grka, Vlaha (morlacco) sedam Italijanaca, a ako ces prevariti Dubrovcanina treba sedam Vlaha. Da su Dubrovces prevariti zugjela treba

5ani znali za

tu

puzljivost

svoje

vlade,

dosta

je

ovaj

primjer. ')

„Violate alcune douue fecero prigionieri 14 padroni

4 nobili ed

il

Conte e 150 persone".

di

barehe,

102

Neki Bratic bio je Cinovnik u Francuskoj pod Ljudevitom XIV. Pozva ga senat da dogje da izvrsi neke sluzbe u Dubrovuiku, ali se on oglusi pozivu. Kad se je nakon dosta vremena vratio u domovinu, bi odraah zatvoren.

Hodeci u tamnicu nosio je

pa vikao: ,.Idem u tamnicu

ruci,

Kad

jijem kraljem!"

reci,

Ljudevita, te

da smo in ti

ce

movine u svijem podanicima,

u

smo

ako se ovo ovo

uzeti,

mogucega

kralja

brzo Bratica puste slobodna.

Ova slobona doradi da ka, koji su

tamo

oni

osudili

effigie

u

sliku

mojijem kraljem! S mo-

je to senat cuo, pomisli:

obazna u Parizu, ko zna kako mogli bi

s

Ljudevitovu

Ijubav

do-

nalazimo mnogo prosta-

te

doba

razlitito

se je osnazila

Dubrovnik.

spasli

Govorili

onoj 2eni u Gruzu, javnoj bludnici, koja je

javila

senatu, da ce Pelenica biti ukradena od nekoga Vanini-a,

spomenomo

njezinog Ijubavnika, a sad da

Pasko Buconic, prost

kad

je tu

natu.

seljak, desio se je

tamnovao Nikola Bunic,

posrednikom, da moze

Jakob

iz

druge.

tamnice

Prislic seljak iz

Rata

mu

pa

slati

pisma

uhvati

u

u

Silistriji,

se

ponudi

tajno

se-

Konavlima

neke, koji su nosili pisma u Kotor za mletackog Providura.

Povjest Antuna Sorkocevica ne ostavi

nam

i

ime

onoga

seljaka iz Primorja, koji, kao sluga engleskog poslanika, na sastanku u Pasarovicu, klekne pred noge svoga gospodara i preporuM mu zarko ono, sto je Senat vec bio diplomatvskijem putem preporu5io vladama tu skupljenijem, biva, da Klek

i

Sutorina ostanu pod turskom vla-

samo da se od nikuda ne tan Kris tic u Tunisu odvrati sti,

Kape-

graniti s Mle^icem.

tamosnjeg

Bega,

da

ne

posalje turske galije da gusare oko Dubrovnika, kako je bio zaprijetio.

Luka Barka

u Carigradu, kad se je preko

mjere iza tresnje povisio harac, opasnoscu svojega zivota

glavom Sultana da oprosti

skloni stica

i

Barke zasluzuju da

ih se

taj

harac.

pjesmom

Djela

proslavi.

Kri-

Kad

je

£3- 103

-^=1

mnogo vojvoda konaMo u

vladika Petar sa

palaSi Sorko-

^evica u Kijeci, neki lajik

s

Mjeta, malobracanin fra Luka,

pogje k njemii u pohodc

i

tu klekiie vapeci, da ne izgori

pa

nianastir u Rijeci

da ce

tvrdii vjeru

Vladika

kuce.

ni

nastojati.

Kad

hram

je gorio

mu

dade

ganut

Sv. Vlaha,

Kristo Dragi sam srnu u oganj da sve5ev kip spase, nego ali ne mogase od ognjene sile pa se vrati natrag; Vlaha ostade citav u tome

bio slucaj, bilo cudo, kip Sv.

pozaru, kako se

Kad

i

danas

vidi.

nova Stona Crkva

se je zgradila ova

nije bilo

Kaboga kanonik, vikar biskuLazara na Plocama ikonu Velike

ikone Gospe Velike. Marko pije,

digne

Gospe se

i

i

Crkve

iz

na otar u Stonoj Crkvi u gradu, kao

stavi je

danas

vidi.

Sv.

Onaj razred gragjana, koji

Lazarini, tuzise ga u Rim, te

me

se vidi

snje').

mu

i

i

spasli domovinu.

Selima, prosta Turcina,

i

tugjinci, valjali su na-

Dosta je

malog Turcina, gdje siroce

prosjaci.

zavoli

spomenuti

nekog Rista K. seljaka

u Carigrad. Hodeci po ovome

gradu

na nekog

koji

poslije

Carigrada a svoga Turcina preporuci nekijem

oslobodi se tamnice. ')

„Che dira

il

te

bi

utamnicen;

nuove leggi ed hauno eominciato ad

dari percio di(^u

le

ammettere

i

tresnja

nostri

uella

povisi

hauno

tanto

i

da

fatto

noi

case della terza classe di S, LazzaroV Boz-

106G.

Regbi da

su

stranke

tresnje. *)

iz

Dubrovca-

dogje

ha gia sborsato perperi 5000." Pismo

od 8 Novembra

otide

Nakon mnogo godina Sultan

mio Signer Abate Gradi, che

pregiata nobilta anche

mu

i

Kaboga ubi

nima. Dogodi se poslije sto se je dogodilo.

kneza javno u dvoru

bi

sobom

sa

Kii-

iz

poklisarima

s

nabasa

Uzme ga

Kabogu,

tre-

kora'^).

Marojica Kaboga pogje u mladosti

To

zvali

dogje anatema. Po ovo-

Ikona ostade ipak na sred

sijem a neki su

sobar.

se

da se je gragjanska stranka osnazila iza

Ne samo Dubrovcani nego

vosija.

su

sto

V. Gelcieh: Dello sviluppo civile di Ragusa.

B. Gjorgji6a pocele

jos

Graprije

104 hara^ toliko, da Dubrovcani nijesu

u

bill

da

stauju

Marojica Kaboga bi poslan u Carigrad od Seiiata

isplate.

kao poklisar. Istom

dosao piijavi

je

velikom

se

vezirii.

Kad koga ugleda? Svoga Selima, onoga djecaka s koga je on podigao! On je sad veliki vezir! Sta ces Lasno

ga

sad da se posao

je bilo

puta,

vise?

Selim vezir odre^e

svrsi.

se hara5a za nekoliko godina a za unaprijed prilitno ga

smanji.

Dubrovnik

U

carstva.

iz

poCetka

vidljive

veli^inu

riiskoga

Carigradu poslanik dubrova^ki uvrijedi

poslanika carice Katarine

Evropom

znao

nije

Ova

11.

vladala, uvrijegjena

od jedne

u kartama zemljopisa, naredi

da razori Dubro\Tiik, (Tada je bio

rat

koji

je

zauzecem Krima). Ranjina

i

republike

k

istom Orlovu,

Turdnu.

podlozna

Turske, koji

bi poslan

tada

je

admiralju

zemlja

izmegju Rusije

koja

carica,

tesko

se

svrSi

ne

Carici, koja ga

V

htjede primiti. Sto da Ranjina radi u

Petrogradu?

pomoci za Dubrovnik! Obazna da u caricinom dvoru nuje neki Risto K.

Krivosija,

iz

mladic

vec

iz

malena na Sipan kao

koji se je bio vrlo

u njega

ulazak pred Katarinu

i

sluga

zaljiibio.

kucu

u

sta-

ucinjen,

koji joj je bio najmiliji dvorjanin. Taj Risto bio

veden

Evo

je

i

do-

Ranjine,

Po Ristu dakle dobi

posao se smiri*).

Spomenimo ovdje i velikodiisnu Ijubav prema domovini nekoga Miha Bozovica. Ovaj, kad je javno udazausnicom nekoga vlastelina, pobjeze u Carigrad,

da

ga ne zatvore. Ne progjc dugo vremena, on postade

taj-

rio

nikom pruskoga kralja u Carigradu. Preko njega republika srecno izvrsi neke poslove s pruskijeni dvorom radi plovidbe u Baltitkoni Moru.

Engel ne htjede zaboraviti

va5ke okolice, ')

koji,

kad Francuz

ni

one

parohe

osvoji Dubrovnik, u stra-

V. u Kazuaci6evijem nikopisima ueke auegdote

piidaju.

dubro-

koji se

o

tome

105

hu da Napoleonova vlada ne poCne Dubrov5ane na vojsku, netom Car proglasi ukinuce republike, rje§e tajno sve knjige rogjenijeh. Engel kaze, da narodu predaja

da su Crnogorci

bila,

izgo-

u

je

te knjige izgorjeli,

prema do-

a naprotiv nijesu nego sami popovi u zanosu

mo vini,

dizati

dogovorno, da se dajbudi spase oni, 6ija lica ne

odavahu prave godine.

Ova

na svaku politiku

puzljivost

smrt republici. Vremena su

se

promijenila

bila

harakter dubrovacke politike, kako se osobi na po sijeh ideja

Antun

Mi svi prije nagnuca kad

se.

ili

u

Sorkocevic

poslije

ili

na

donije

dogagja

svrhu

svakoj

i

podlegnemo radi na-

mi ne. „Napoleon

se prilike promijene, a povijesti

svojoj

pise:

progoneci uporno englesku trgovinu .... uznemiren toga, sto je bila jedna neutralna dati

pristupa

njegovom

ne

ali

neprijatelju

mogla

koja je

ta5ka,

radi

ne

(Engleskoj),

tr-

peci ni poslanstva ni ra5unanja, naredi, da se Dubrovnik

odmah zauzme." 2.

I

tada dogje od Eugenija

Avgusta 1806. kojijem

brovnika

bi navijesteno

njegova zemljista,

i

i

iz

Monze

zapremanje Du-

u kojemu se prigovarase

prama

republikanskoj vladi da pod plastem prijateljstva

Francuzima

Kad

krije neprijateljstvo.

dogje Austrija, moze

2evnost bi ugusena sve do

lezahu u zaboravu propali

bili

rukopisi,

oglas

u

u

i

istrazi

se

reci,

godine

triilosti

slovinska

Do

1848.

svi rukopisi,

tog

doba

a valjda bi

kuca mnogi

vlasteoskijeh

knji-

i

klasicni

da se u pocetku ovoga vijeka ne javise dva za-

Inocencij Culic (Fratar gluhi) Frano Martecchini. Culic, Spljecanin, dogje u Dubrovnik kao u5itelj

sluzna covjeka, otac i

(lettore) gdje se nastani.

postade zarki

Mnogo

je

dao

Ijubitelj

posla

je njegova zasluga,

Kao dva brata Appendini

Dubrovnika fratrima

i

radi

i

on

njegove knjizevnosti. svog

da ostanu neodvisni

ponasanja,

ali

od manastira u

^-

>e

106

Dalmaciji sa svojom ,,provincijom"

Skupi

napose.

bozijega, svake vrsti rukopisa, knjiga po

privatnijem du-

brovackijem knjiznicama, koje iza pada slobode cese propadati, pa tijem

ukrasi

blaga

dubrovacki

vec

po-

maiiastir.

drugom zasluznom covjeku evo sto pise italijanski jedan anonim: „Red mi jc ponoviti, da je zaista dostojan jos svake hvale Petar Frano

Martecchini, sto je dao na

potreba spo-

djelo galeriju glasovitijeh Diibrovcana; nije

minjati njegovu dugu djelatuost, kao

ona

sjaje

stampara

u bezbrojnijem djelima, koja izagjose

stamparije od 1800. do zadnjijeh godiua/'

proputova po

Martecchini

Cantu, DairOngaro,

iznagje

Italiji,

i

slagara,

iz

njegove pokojni

bas

I

kao

spisatelja,

Tommaseo,

Ambrosoli,

vi-

po nje-

koji

govu uckanju stadose da pisu razne zivotopise dubrovackijeh knjizevnika. Bi za to od austrijske vlade nagragjen

krstom za zasluge, a pokojni kraljevic Rudolf posla

Luksenburga prsten sa alemovima, posto

iz

od

je

mu

njega

primio jedan album. Politicka sloboda, razumije se po sebi, ragjala je u

ovome narodu neku bogatu neprekidnu zivocu i nagon na igre, na vesele skupstine, 5ega je bilo u izobilju u Dubrovniku.

Tommaseo zove Dubrovnik:

tira, la citta

dell'

,,Dubrovnik

feld

pise:

jatelj

polumjeseca

sagibiv kao zlato srtanosti

i

epigramma''.

i

A gospogjalda

grcki-rimski-slovinski

krsta, zavisan

cvrst

i

odricanja,

kao

ali

grama se

bilo

nije

rodili

na pretek.

je

mogla promijeniti

pod tom republikom.

u

Atena, poglavni,

epigi'ama, satire, a sad romanti5ne

Vlada cud

Dilringsgrad,

pri-

nezavisan od nikoga,

i

celik

ilirska

grad diplomacije, malen

„la citta della sa-

vjestini pristajanja

dalmatinski

se

Satire

i

epi-

je promijenila, ali

onijeh,

Epigrami

matematike,

grad

sjete.''

Mleci,

i

koji su se satire

bili

An tuna

Augusta, Luka Djega Sorkofcevica, Pijerka Bunica, Joza Bunica, koji su

Kazna^ica

i

njegova

tu nedavno umili,

i

sina

danas se 5itaju u puku.

3Oud dubrova^ka

107

u poslovici: „Gdje su DubrovCani preziru svako

ostala

je

rijeke bile, tu potoci ostaju". jajarstvo,

dosadna im je burokracija. Rup;aju

megju sobom,

popovi,

bill

bill cinovnici,

bill

se,

kad

prostaci,

neke

su usilovani od starjesina svake ruke na

tuze se

i

sitnarije,

na neke cerimonijalne spravc, koje su se u sadasnja vre-

mena samosilno uvukle

da sva Ijudska zadruga po

5ine

i

ne prikazuje nego prividnost (apparenza), koja je

svijetu

prva u moralu, u

u gragjanstvu

vjeri,

zna

ne

sanju. Stranac, koji

po^eo (tako je bilo moze

kad

Dubrovnik,

je

sto

u svakom pona-

i

se reci do ju6er)

kako

bi

Du-

bi

brovcani rekli ,,imponjavati": „ko smo, sto smo?", oni

mu

bi

u

se smijali

Dubrovcani nijesu mogli

vladu

Promijenivsi

brke.

ahrupto

ex

tako

iznenada,

promijeniti

i

cud, koja, kao svaka prirodna stvar, treba malo po malo

da pada u svakom novom narastaju, dokle ne ugusi.

s

onom

danas

to se nije ni

suvremenjaci

svi

i

No

celjadi, jos

nasi,

smo

smo

koji

U

zivi.

sasvijem

sasvijem

se

zbilo, jer

mi

u djetinjstvu

opcili

narastaju,

iza

koji

nas

dogje, svrsiti ce se sa svijem posljedicama.

Gragjanske s

oruzjem

bili

zakonom potvrgjeni od republike. Ko ne

su

bi dosao, platio

bi globu.

maskarata (maschere skupovi, koji bi

Uz poklade

parlanti).

prestavljali

Aristofana, gdje bi

ducana

gragjanske vjezbe

igre, gragjanski bali,

se

i

Na poljanama

sto

komiCnijeh nasli bi se

komicno

god

osobe

zive

se stocici a

iznijeli bi

bilo je

po

stilu

Ispred

spominjale.

kucni prozori svi otvoreni

da narod gleda. Tijem javnijem komiSnijem

igrama

bi nazocni

da

i

popovi

i

fratri

i

iznijela bi se sjedala iz crkava. nji

pjesmk, koji je

pana kuli

sastavljao

gospoda,

Antun pjesme

te,

je

deliberazione che

si

debba radunare

il

zasjedu,

Kaznacic zad-

maskarata. Stam-

samo jedna njegova: „Preprodavalica". crevljara nahodi se ovo: „2. Maggio 1737 je

bili

U fu

matri-

presa

capitolo e creare

108

il

Capo

del ballo e provedere del bisognevole

devono ballare,

45 anni

tutti fino ai

sotto

pena

pred dvorom

da

1.

„Pnma

Godine 1383. Refor. Majoris Con-

quod

pars ut adestrentur balestrarii,

anno debeant

fieri

aliud

Blasii, et

kolo

vremena

stroze u stara

Maja, a jos

se vjezba oruzjem.

silii:

S.

2.

i

di niulta*'.

da igra

Bilo je strogo zapovijegjeno svoj mladosti

che

quel

duo pallia

Translationis

festo

in

unum

generalia

omni festo

in

Blasii,

S.

et

mense teneatur facere unum pallium speciale''. Godine 1418. zapovijedi senat, da strijelci imaju gagjati u nisan (bersaglio) blizu grada, (to se mjesto i danas zove ,,Brsalje'') dva puta na mjesec, i da quilibet Rector in suo

se svegj nov5ano nagrade

tri

najbolja strijelca.

pak godine 1806. zadnja zapovjed senata dogjose mjeseca maja) govori: „Troviam tutti nobili

Antonini

e

c

prvi pu^ani iza vlastele,

14

dai

ai

36

anni

Lazzarini di

nella solennita di S. Biagio sotto se

bili,

non venissero,

di arresto

venire

pena

no con

si

fa

ed

bili

a su

ai

rassegna

alia

giovanetti nonella for-

perperi ,.Nella

mostra delle armi dei

spiedi, sciabole

imporre

di

per 15 gonii

cadauno*'. Razzi potvrgjuje, te govori:

Biagio

Francuzi

(jer

drugi red pu5anstva)

tezza di S. Lorenzo, agli altri di pagar

S.

Januaru

(Antonini

Lazzarini

inclusive

U

10

vigilia

di

che vengo-

villani,

giorao

alabarde, e nel

per

pranzo degli Isolani e del presidio degli Ungari".

dopo Razzi

pripovijeda jos o vjezbama u plivanju izvan grada, te da

mcgju sobom inade da doplivaju do Lokruma. Spominje jos kako su vlasteoska djeca zametala kavgu s djecom prostoga puka i kako su i do

je vidio djece

kako

se

ruka dolazila „al che nessuno

kao

djeca''.

zvali

Kad

,,djetici'*,

bi iz sela

latinski

abbada*' dodajuci: „djeca

,,pueri''),

svaki

da ide kod kojega popa da se nau5i no

sa

su

se

trebalo

je

sluge (koji

dobavljali

sluga

titati

gospodarevom djecom, samo je

i

pisati Zajed-

valjalo

da seosko

a^

kao sluga nosi knjige gospodarevu

dijete

U

utidi'ugii.

pak

skoli su

nam

pripovijedao

lin

-B

109

tjccao u skoli

bill

da ga

je,

tastima

ii

jednaci.

Kad

')

„Dok

oni sad

kmeta

govore,

j(j

i

odouud kreimti

je,

vrata otvore) druga mela sobe, i

tri

bila duziia poslije nekoliko

10

— 12

joi

pa povuce i

t.

za

a

kad

i

su

koje

nije

godinu, joj

i

bi je gospogja za

ili

gospogja

je jos

imala vlast 8vu6i

Mi ona odregjena

tri

kad

bi

koja

sebi za ouo nista kupiti,

nego

joj

vrlo

pomenuta

ali

rnlade

u

Ako

bi

za spravu gootje-

dukata

tri

na

uje svoje haljine, a dati

s

svagda

dosla

ostavljaue.

dukata ua godiuu nijesu djevojkama prije sprave

davana, a ako bi djevojei ko poklonio sto u

ako bi

koja u

bi

kakovu veliku krivieu

imala pravo nista vise traziti do

njezine, koje su u pocetku

go^pogja

15 godina.

djevojka koja iiiakar jedan dan prije odregjenoga roka

raia,

se

dauasnjijem

ali je

godina spraviti,

poslije

i

u

(koje

na godiuu,

nikad,

te

posao ne bi

Ove djevojke nijesu

njili.

godina svaku spraviti,

sluzbu dolazile, one su se spravljale tek

su

djevoj-

skakavicu

uzieu

dukata

(koja

njili,

a kojima ku6evui

d.,

dubrovacka

to bivalo

vrata

kueue u

se kazalo
godina nije

spogju svoju ostavila

iijiliovijeh

Take su gdjekoji

otvorala

nije iznosilo puuijeh pet evaueika)

sluzbu dosla svagda

sto

su najprlje bill razdi-

polja

s

spreiuale ruho za sve

jmale vise plate do po

uovcima

djevojka

dotjerati.

kojijeh

jedua je samo

p.

ka pogleda kroz prozor ko

piije

k sebi

i

dauju zatvoreua, pa kad ko

zapao, one su prele

kako

(ili,

drugome osim svojega gospodara (na ako Ii bi koja otisla, gospodar je imao

pimu ku^u djevojaka, izmegju

sad

i

nosio

bi

u aluzbii

otac sjedio);

zeuilji

opet

bi

izuCeni imali su

uijodna

republike)

vremeiin.

oti^i

ku6evui puslovi, n.

jeljeiii

oiidje

za

mogla

vlast na silu je

imali po

jedan

staled,

sama sebe upravljala

su (iubrovftcka vlastela

iiije

eijoj joj

bi skola dospjela

za njime isao. Iza sprave*) vec

i

kaznio po

i

dmgi njegov gospodar, komu

postao djetic, a knjige

gragjanski

svoj

ii

stari vlaste-

je iijegov djetic Cesto pre-

ondasiijijom skolskijem odredbama.

usao bi svaki

Jedan

da ga jo vjezbao

i

svome

djetetu,

uego

je

ko poklonio sto od haljiua, ona

je davala gospogji

da

joj

u onijem haljinama sto joj da

ona

ni

to

nije

ostavi do sprave, a ona

gospogja. Sprava

subotu, a u eetvrtak bi gospogja poslala se spravlja) svoj svojoj rodbini

noveu,

i

je

i

joj ostavi;

smjela je

obu6i,

isla

svagda

spravljenicu

prijateljicama

smjela

nije

uovce davala gospogji da

samo

bivala u

(djevojku koja

drugaricama

te bi ih

110 o6itovati, §to 2ele postati

tada bi

i

gospodarima. Ti su se djetici

s

stanu kapetani pomorski,

jeli

slali

zajedno na trpezi

na more

ill

na trgovinu

ili

da po-

da postanu

tr-

na dalje nauke da postanu popovi ili fratri. I dandanas mi poznamo 5estitijeh dubrovaCkijeh porodica, Nalazimo i crkovnjaka 5iji su oci ili djedovi bili djetici.

govci,

ili

vecega

maloga reda,

i

su u

koji

pozvala ua spravu. Dosla pozvana gospogja

da posalje na taujiru

svojoj sluzi

no dosla, valjalo je po

ili

ua kakvome ve6emu

ili

uje jednu forintu u srebru, pored koie se metne

jabuka, a kasto

i

po marama,

Stvari ove slale su se u subotu ispred podne

kad ona staue djevojku

da

je siromasna, valjalo je

ili

dva

n.

kasto

i

joj

ua

se posalje

joj

Inrem

sto za haljinu.

ona ouo sve

barem jedau

spravu

pantljikama,

p.

zivijem jagnjetom. Ko§eve one uosile su po dvije

5ene djevojke

;

lijerieu

a za njima djevojaeki najblizi rod. S ovijem kosevima

udaralo se preko pijace, bas ako im pravi put onuda ue

bi ni bio,

8

kosevima metali su

ovi sto idu s

Kad

su zvanice

ku6u,

gospogjom, po torn su spravljeniei

ona doeekala

sto je

taj

sretui

ve6i od udaje). Sto je god ko

platu i

u

dolazile

i

ono sto

sto joj je

kad

bi

kakva ovo

joj je

dan

ko kad poklonio,

puske kad su

pozdravljale

je ondje

spravu

te je

kao

bio

ovo su

joj je plata,

dala gospogji na ostavu,

poregjalo bi se po stolovima,

i

t.

Na

d.

„ovo

gdjekojijem

glava od voska, te se u nju

novel

gu sobu gdje

i

je

doslo

spravama

zabadali.

darove donose davalo se sto da

zenskinju limunade,

joj

iz

darovi, ovo joj je darovala

joj

piju,

i

se sviralo

i

jim putem, a zvanice su se

eastile

i

se

islo je

i

ili

doma, ua

ovo sto

sluskinjama

muskarcima

poigravsi malo

i

sestra

gospogja,

metala

Slugama

u. p.

ili

njezina

stogod siatko da zaloze, pa su onda igralo,

gotovo

djevojacku

i

zvanice dolazile, pokazivala bi im gospogjina k6i prijateljica govore6i n. p.

pred

dogju

se

spravu zahvaljuju6i Bogu

(koji

na

donosio

gospogja ouda poklanjala,

njezina sestra"

sto

eestitali

veseli

i

i

uajprije

i

pred-

to iapred podne kad je uajvise Ijudi ua pijaei; ako je sprava u

gragju,

obu-

lijepo

pred njima je isao jedan muskarae udaraju6i u

u mijesnice,

ku6u.

vrati

granama od masline lijepo iski6ena, s razlicuijem daromaramama, platuom, kolacima, prsutama,

Aroia,

vima,

da

i

najma-

ili

ku6e djevojacke, luakar kako

od

spravljati. 1

siiclu

neranca

dobro je gospogja pa-

i

od koje zvanice dolazi, jer je valialo da

zila sto

ili

i

konaea, platna

bijelijeli

koju

djetinjstvu slu^ili

rozolije a

isli

u dru-

svako

svo-

kafom. Poslije podne kad se ve6

S* vlasteosku kucu.

-G

tako se po selima dubrovaCkijem ras-

I

prostrani kultura

111

i

njeka Ijepota ponaSanja, §to

veli

„ Wiener

lazi

po dnigijem mjestima Dalmacije". Kad

Zeitimg-' od godine

pravoslaviie crkve, Hercegovac

1826. br. 246.: „ne na-

—

bi djetic bio

—

pise Crijevic

ostao

pravoslavan, samo bi valjalo da ide svaku nedje-

bi isto

na misu u katoliCku crkvu,

Iju

kako

se,

gdje

Bogu molio

se

bi

po svome obredu. Igre su bile, voditi kolo igrajuci, peti se uz Ijenku

nasagjenu, pa ko bi do vrha dosao zadobio bi kesu punu

Uz poklade u

novaca.

bilo ni kavalkina, ni

iiije

kucama

privatnijem veljuna,

diuge sobe, pa

od

doma

da

koja je sjedila na

oua

stoliei,

molila bi je za

i

pokropiia vodieom

i

po torn bi djevojka ustala

1

samo

s

bi inladez ostala jos

kosevima od djevojaeke ku6e

biia

ouako kao

vratili opet

se je

ostali

bi

sto su

uo6ili,

te

bi

dosli.

i

n.

Na

a gdjekoje su

bila,

i

i

plate po 10

odijeva.

ali

su

— 15

i

druge i

momci

like dobijali koliko djevojke,

jeh haljina

Rjeeuik

djevojke

kako

sluzili

i

i

ili

mesa, a

oui

se

da

u novcu osim

i6i

u sluzbu kome

ali

se do ove

godina, a pored toga

od

ali

siuzile

kod

toga

valjalo

kmetiee

vlastele

ua spravu,

nego su im davali

blagoslova davali

uz rijec sprava).

dosli

bi

ua spravu,

zanatlije su spravljale svoje segrte,

I

su

spravama kazu

foriuti

5—6

na godiuu,

Ovako su na spravu najvise

sluzile

pueana. Oudje su kasto

blagosiov.

torinti

ostale

u napredak oudje gdje je

sluzile opet

te

dugo kao do prve, nego uajvise

uije sluzilo

imala je

ostale

i

stvari; i

sprava ve6

sto

u jutru,

ovijem

kazao

spravljeuica je

i

sprave mogla je

a mogla se pogoditi da sluzi

volja,

sve

je

ribe

p.

u nedjeJju

bilo

stvari. Spravljeuica poslije

ostalijeii

da se

Kad

tijem

s

i

i

svoju gospogju

moglo skupiti za djevojku od 150 do 200

joj je

stele,

igra,

i

i

gospogju

za blagosiov,

i

uovee

i

da se proveseli. Oui

duzua kupiti im za jelo kakvoga sinoka,

ostalo se davalo iz ku6e.

i

nju

poljubivsi u ruku

sve otisla opet u drugu sobu g»ije se svrseua,

pred

klekla

oprosteuje i

gospogjom

ostale stvari

i

oua

bi

i

spravljenicu

bi

pred

eovjek

uovee

sve

ouda

je to njeziuo,

blagoslcvila

bi

odregjeui

to

pred zvauieama izbrojio

i

bi spravljeuiei

i

bi jetlau za

Znanci

kafana.

ni

mislilo Aa, su darovi sa sviju straiia prispjeli, dozvali iz

su bali, jer

bili

ali oui

samo

je

kod vla-

tako

i

kod

nijesu ouo-

lijepe haljine

i

kojima su osim uovi-

sav alat od svoga zanata."

(Vukov

a^

su se na te

ku6ni prijatelji pozivali

Taka moralnost

povi.

je ukorijenjeno

-G

112

pa

bale,

sami po-

i

poCitovanje prema svecenstvu bilo

i

u narodu

(„Forza

morale

prodotta

dal

sistema del govenio" pise Appeudini) da bi popa jediiako postovali

kada

i

gdjegod privatno

bi

balao. Stara teljad

vec izumrla piipovijedala su nam, da se blaznili,

kad

pop dosao na

bi

sijelo

u privatnijem kucama vigjao bi se vikar dubrovaCke biskupije,

Sad kada

bala.

je demoralizacija vec

pop,

koji

uz

ruci,

isti

i

preko

vijolin

svakoga

a

zahvatila,

samo u crk\i ukaze. izvan crkovnijeh dveri samo uprti u kakav gra-

pop treba da

Ako

po

sa-

bi

^ibukom u

s

udara

da

ne

ovi

se

gjanski 5in

i

se

zatvori

da

i

se

posao, on jos vise jari opcu demoralizacija.^)

moribus vanae

Sve je bio moral. ,.Quid leges sine proficiunt?" recimo

Horacijom. Sloboda morala

s

drzala

se je prvo sa stavnoscu starinskijeh obitaja, drugo s kla-

sicizmom u knjizevnosti. Vidjeli smo kako su

episkopima

i

Ta

inovacija.

saboru

tridentskome u pogledu

se je strogost protezala

vada. Luksus u odijelu je, koji

ima da bude u vlasteoskoj a

Ni jedan

jednom ostrigose no^icama s

radi,

i

znao

se

u putkoj kuci.

koji

U

Senatu

togu Tuberonu, glaso-

zakalugjeri

se.

Kako

pi§e

nekome Kabogi. Ovaj postade domovine, te je jednom doveo

Engel, to se je isto dogodilo neprijatelj

plast

na-

toga jer je to bilo po stranom kroju.

Tuberon razjaren toga krvni

domacijeh

do

smio to prekora^iti.

ni drugi red nije

vitome Crijevicu,

crkovnijeh

u kutnjem namjestaju

i

opirali

se

svoje

i

Cete gusara protiva Dubrovnika. Senat zapovjedi da neki lijeSnik blike,

')

Dadic nema

kad

biti

potpomozen

je u6io Ijekarstvo u

Jedau dauasuji

uasuji pod svakijem

pisae, sve

uebom

1

Italiji

nov5ano od repus

drugo uego mistik, pise:

bio

i

da

slijedi

„U dan

kojemudrago strauke, pop

imati uista sloboduo uego svoje mozdaui, da trpi jos

da bude posten

pravu moralu.''

bio

toga, Sto je

vise,

d»-

ue

smije

ako

ho6e

azabacio vlasulju (perucca)

duvna od

vlasteoske

113

-G

perCin (codino). Jedna

i

nam

kuce pripovijedala

je,

stara

da

je

otac poslao u manastir, jer je kod nje bio naSao Ijubav-

no pismo nekog mladica,

koji nije

bio

vlastelin.

Nik§a

Gradic u svojoj komediji „Spravljenici" mece u usta ne-

kom

ocu da sinu govori:

Ko Da

je tvoje oSiustvo ?

te je

nau6io

Da

njime

s

Ti po

volji

mozes odregjivat?

Ko

rece,

da

ti

Sebi

i

ti

pripadas

si

vlasuost moja.

samom? Nista, nista

Svoga uemas,

Pa

ja

isti,

ti

ko druga vlastela

Velieanstva J»ubrovnika svi smo

Robovi.

(Cin

III.

prizor V.)

C.

KLASlClZAM. 0, dici se, dieni grade!

Imas za

sto,

imas kime.

(„Dubrovniku" od Nikole

I.)

jednom u Vatikanu neki mladic Nijemac vjezbajuci se na Rafailovijem slikama. Obi5no bi tuda prolazio papa Pio VI., 5ovjek u velike odan i Ijubitelj umjetnosti, u 6emu je mnogo vjest bio, i koji je govorio, da, kad bi nestalo hrama sv. Petra u Rimu, mogao bi se opet po danasnjijem umjetnostima dmgi podici, ali nikako hram Sv. Marka u Mlecima. Taj papa dakle, prolazeci mimo tog mladica, 6esto bi se s njim razgovarao. Jednom mu re5e, da ce narediti da ga povedu po svijem hramovima u Rimu, da se savrsenije izufii. „To ne mo2e u5iSlikao je

niti

Tvoja Svetost, odgovori mladic, jer ja

—

nijesam vjere

Papa ga tada pomilova i kucnu po ramenu govoreci mu: „Moj sinko, ti si jos nedozrio, ali vremenom ces obaznati, da svi umjetnici i knjizevnici na svijetu nemaju nego jedan isti vjeronauk." rimokatoliCke".

Kad

je

papa Ivan XXII. u

da

14. vijeku hotio

popi Petrarku radi Ijubavnijeh njegovijeh pjesama,

mu

pjesnik poru5i, da

sama

dokle

Lauri, da tako dovrsi, kako se

del delitto^^ i

pri5eka

pametne

U Rimu

nije

isturi jos

kaze,

ras-

ovaj

50 pje-

„i7

corpo

nikada oskudijevalo knji^evne

5eljadi, te se ovi

odmah

staviSe

sto

hoce da

& doka2e Petrarka

papa bica

Ljepote ili

prema

tri

polozaja,

trazi

drugo nego

da on pjeva

i

u

Canzoniere".

,.I1

nije

in genere^

kojijem

biva da je

Ijepoti,

da je

te

knjigom

da ta Laura

stavi,

mena,

s

^E

116

zeli,

se

da

je

simbol

Petrarka

I

vje^ita

Covjek

moze

ima

da

osta

se

razlitita vrc-

tri

i

na drugome vrhunaravnomc

tako za vrhunaravnosti.

sam

I

iiaci

je gubi,

s\ijetu, tezeci

svome

pri

ka-

nonikatu. Prije nego

se

knjizevnosti, red je

upustimo u dubrovaSki klasicizam u

da se osvrnemo na znaCaj klasicizma

Cemu se on sastoji. I ako ova razlaganja za svakoga, mi cemo se dotaci samo onoga, sto je

uopce, biva u nijesu

glavnije, jer taj

da se protumaSi

i

dokazima potkrijepi,

klasicizam, htjela bi se ^itava knjiga

ad

hoc.

sto je

Ta

sve,

smo do sada napisali o dubrovatkoj knjizevnosti, ne mo^e uCiniti nikakav utjecaj na veci dio ^itatelja, jer ,.razonia moc vremena*', kako veli jedan spisatelj, ufiinila je da se izgubi i uspomena na sve ove stvari. Toga se nije sjetio ni Tacit, koji je rekao: ,.I zaboravili bi, kad bi mogli i kad bi lo u nasoj vlasti". Po svoj i)rilici nije mu dosla na pamet re^ena ,.moc vremena". Mi pisemo za sebe i za ono pet-sest, koji za zivota izbjegose sto

slutajno toj

pa jos

sili,

zive, te sa

mnom mogu

Cesto rijeCi Tita Livija: ,.Ja zabavljajuci

kako malo

Da

je

i

dizam.

A

Bog

izrazio

sama sebe u ili

stvoru, to

nianje

pra-

je

i)okvarena.

Po-

idt\ja,

postaviS vjetitu materiju izrazi,

ne-

kad cinis Bogu, da treba da se izrazi, stari Brahmanizam, od kojega poslije dogje Buto drugo nije nego cist panteizam. Ako pak

kvarena je taki je

ovijem,

za koji trenutak zaboravljam u fiemu smo.*'

stara ideja naroda, ideja vise

i

se

ponavljati

i

da njom Bog

uregjuje,

tad je dualizam, na kojemu se naslauja

^evnost grfcka

i

latinslca.

nijesu drugo nego vjedte

Oni

svi

bogovi grtki

bozanstvene

ideje

sva i

da se knji-

latinski

izrazene

u

e preko

materiji

i

toga

onoga boga

ili

skahipljeiiijeni

'E=h

takogjer

materije

pod

prikazujc

razlicitijem obli-

Boga jednoga u

od

koja

u6i skola neo-platonska,

se

hriscanskoga zakona, da

reiija

Postovati

vjekovite.

drugo nego postovati jedno isto

nije

sanio bozanstvo, koje se

cima

117

bi

Tako

materiji.

u

podize

pocetku

si-

kojekakvu

tako spasla

u poganstvu grcko-latinskome. Ta skola imade neki iipliv i na neke svete oce grcke crkve, kao na Justina, Origena i ost. To bi sve dobro istinitost,

koja se iiahodi

mi hriscani odgovaramo,

bilo,

vjekovita kao

Bog,

kod

Odatle

njih

materija

je

ima imati prvasnju formu

dakle

mogao

takogjer vjekovitu, kojii ne bi

svojii,

ni

Bog

pro-

fatum^ biva, vje5iti poskroj materije, kojemu je podlozan isti Jupitar.

mijeniti. trebiti

Ona

i

ali

izlazi

je osnovni uzrok

,,udes"

Tumacenje

zla.

tijeh

filosofskijeh

nacela postade u tajnijem skolama, koje su se zvale kod

Grka

„mysteria''

Orfeja, Lina iike

U

a

u Samotraciji

najvise

i

ucenika

ostalijeh pjesnika gnostickijeh, iz cije

i

crpe svaka skola pitagoricka a poslije

Hesiodu

od

u Homeru vec se

ova

i

nacela

sam

na-

Platon.

nahode

po-

kvarena.

Prijedmeti dakle materijalni

spada

i

simboli,

covjek u pogledu kojijem

se

pota, koje sopstveno

svojijeh

objavljuje i

cini

i

materije (u ovu

cutnja

Istinitost,

izvorno bivaju

u

i

tijela)

Dobrota Bogu.

i

jesu Lje-

(Trojstvo

metatizicno u jedinstvu Apsolutnoga).

Klasicizam grcko-latinski idealizuje svaku materijalnost.

U

njemu

je sve ideja, sve duh,

Kazlika se izmegju ovijeh dviju

rijeci

TCV£D[jia

a

najbolje

ne

«j'^x'^<-

ocituje

u

poslanicama Sv. Pavla, koje su napisane u grckom jeziku, a ne II

mogu

se razlikovati ni

u

latinskoj

viilgati,

pa

ni

nijednom drugom prijevodu.

No

Istinito,

Dobro, Lijepo

potrebita Apsolutnoga, imaju ipak

i

ako kazii

tri

svojstva

megju sobom jedan razred

118 -G.

^3^

Dobro,

logiCki, neprokrCljivi. Istina ragja izlazi Ljepota. Ljepota

i

svaki njezin

od 5ovjeka preko umjetnosti primati

hriscanstvu Istinitost

zam

i

pravila

Dobro. Iz pocetka

i

pape

i

sto

koja

daje

Dobra

se

Cini

ima u

knjizevnosti,

sasvijem

objavljena

od

progonstva proti

ustanovila

bila

Po tome

Evangjelja.

iz

tumace neki pozari ucinjeui i

i

crkva je odbacala klasici-

vas moral, sto izlazi

u Aleksandriji

izraz,

i

ona,

grcko-latinski, jer nije jos

istinitost

se

svake

iz Istine

u

hriscana,

kiijiznici

klasicizmu Sv. Grgura

ostalijeh crkovnijeh otaca.

u nagonima materije uopce a u

Grci, sve sto je zla

5ovjeku osobito, sve su obozavali. Grci su

dakle na-

bili

rod optimistical! per excellentiam. Gothe je rekao to ovako: ,,Megju svijem narodima, koji sanjaju ovaj san zivota,

nikome

se bolje nije snjelo sto Grcima*'.

hriscanstvo razvilo

kad

i

je crkva ustanovljena

rica istinitosti

i

moralnosti

klasicizam

i

sve

taj

filozofija,

rimskoj, a za

toliko

kao simbole, i

i

jest,

nekako

je

kao cuvane

sto

uzeti

kojijem se po

s

pokvarenosti

opcoj

obiljezivsi

svoju

granicn

knjizevnosti ucvrsti teoriju o Idealnoj ') I

bas je tako. Clanak vjere hri-

da je Bog stvorio u dobroti

Boga na sva

promisao, da ima utjecaj tia actualis).

u

potrebna

Ljepoti nazvanoj klasicnoj."

scanske

se je

Dobro. Del Castro pise: ,.Po-

njom hriscanstvo

prema umjetnosti

za

objavljene,

mite,

Ljepoti izrazuje Istinitost

vjesna

kad

Ali

i

znanosti,

djela dobra (gra-

Ovo dakle sa drugijem tcorijama

u suglasju sa

spisima

Svuda u spisima grSkijem djeluje s naravnoscu;

i

bogovi

i

djelima

latinskijem

u

da ima

Olimpii

i

formama

klasitkijem.

vrhunaravnost cine

odluke, a

junaci ih vrse na zcmlji. Taj klasicizam prikazuje prirod„La Roma,

')

di

filoBofia storica, tanto uecessaria nella

e poi

marcazione

alia

ii

corruzioue

universale

cristiauesimo avoiulo applicato la sua liuea

produ^ioue delle

di

de-

arti e delle lettere tisso la teoria del

Bello Ideale detto classico^' (Teoria del Bello).

-e

HH- 119

ne

sile

Brda,

upliv.

polozaj

u jedno

a

^ovjeCanstvo,

i

jednog

na njih jedne

polja,

bozanstveni

plodna zemlja, sve to proisti5c od Jupitra u

A

jekakvom ninfom. podobnosti

—

—

temeljne cudi prijedmeta dijela stvorenja. Zasto

strana razliSitijeh

i

ne uzcti sve to kao poetski simbol

u poeziji

i

u umjetnostima?

je divljastvo u srednje

to

I

hriscanske istinitosti

je

U

dava na vidjelo klasicizam.

To

crkvi.

crkva

da se cuva,

tome

je

dva crkovnjaka, koji su pretjerali ovu Ivan

viti jezuvit

Arduin

dogje do take sanjarije,

da je

su

da

se

duzna

biljezi

starodavne

sve

nam

biva glaso-

istinu,

Joakim Ventura.

otac

i

sto

Evropa

da poreci. Knjizevna povjest

se ne

Kad

u5inila.

doba Evropom zavladalo,

manastiriV Tvornice da se radi,

bill

ko-

svezi s

ninfc drugo nijesii za nas nego prve

rccimo ovako

materijalnijeh

jedna

rijeke,

Prvi

latinske

spise odbacio

kao apokrifne, kao izumljene od kalugjera

XIII.

samo

vijeka,

ne

Cicerona,

georgike Virgilija, satire

odbaca

himne crkovne

u

Pindara

i

pjesme

crkovni

A

Ventura

vas

caslovcu

klasicizam

i

voli

popovskome, nego

Horacija, razgovore duhovne Sv. Ambrozija nego

razgovore Cicerona i

Plinija,

poslanice Horacija.

i

naprotiv u ovome vijeku i

prirodoslovlje

i

svjetski,

i

Kvintilijana.

Ove apsurde

knjizevnici,

jednoglasno odbacuju, te jezuviti usi-

lovase Arduina da se porece. I

vama ga vise

covjek izrazuje svoje ideje

po

estetskijem opra-

slikarstvom, kiparstvom, arhitekturom, okretom svo-

tijela

pak

mimika),

(igra,

svojijem

svojijem jezikom

pjevanjem,

ponasanjem

narodnijem,

uglagjuje, da sto savrsenije

i

sto

bude.

muzikom, treba

Nauka

naj-

obiSajima

svojijem

sve

a

da

i

uvijek

o lijepom

po-

nasanju zove se uopce „Galateo". Delia Casa pise, da se tako zove, jer da je srednjijeh vremena bio bas na dvoru

vojvoda od Verone neki dvoranin, izvrsniji covjek

u

Italiji

imenom

Galateo, naj-

radi lijepa ponasanja svoga pra-

3ma

Od

svakome.

njega

„Galateo nije dakle,

120 ^G.

ne

i

jedan

me,

i

upravo

svaki

koje

Ovdje

samo protiv

ne

estetici;

rod

nego udzbenik

posto

lezi

to je

bcz ikakve

nema

narod

drugi

svoj jezik,

i

jos

gri-

protiv

i

divljastvo. Jer svaki na-

u sebi raznolike esteti5uc

sadrzi

jezik

Progoneci

ideje.

nego

moralnosti,

pokriveno

o

moze

ideja

iiiti

narod, da zaboravi svoje obiCaje

se

jesi

ime:

i

narodni iiajniocnija su

izrazi,

rijec

niti

rije5i,

uze

estetike biti,

jezik

i

da se Ijepota ideja

bez

stati

imao

bi

dobroti."*) Obi^aji narodni oruzja,

strana

ta

ili

jezik

pa bio

Hajde

uzrok neuspjehu prijevoda.

for-

i

pitomiji.

ti

prevedi

na latinski ep Mazuranicev ili na nas jezik Horacija! Megju jezicima, koji do vrhunca prikazuju savrsenost, da Ijepota

se

jesu

izrazi,

gr5ki

Njihovijem uzo-

latinski.

i

rima treba da se svak podlozi: Vo8 exemplaria graeca Nocturaa versate manu, versate diurna

pripijevao je Horacij svojijem Rimljanima, bili

u ono doba sve gr6ke elemente

Juvenal tuzio, da vec da je sve

nema

takogjer pise: „Gdje

nema

oni su vec

da

tako

popili,

se

narodnosti u Rimu,

vec latinske

Dositej

grcko.

a

Obradovic,

srpski

latinskoga jezika, tu

tilosof,

nema

ni

Mvota". Imao je dakle razlog Pio VI. kad je rekao ono-

me

mladicu, da umjetnici

na

svijetu,

imaju jedan

materijalnost, Ciniti

i

isti

da se

knjizevnici, svi

vjeronauk,

osjeti,

ravno, sto utjeCe na naravnost.

zevnost svaka veli se

da

Za

biva,

inia to

koliko

ih

je

idealizovati

nesto

umjctnost

da popravlja prirodu. Za

vrhunai

knji-

to

stari

Stay mladoga Kunica nije htio nikada da pohvali, doklc nije

ne

rukom

ces,

')

„I1

tegnuo, da je sve izvore grtke proucio.

kad ova dva jezika jednom Galateo uou e dimque, e

moQiale della bonta" (Delia Casa).

noii

rijeci

izgovaraju

doviebbe essere,

*'lie

il

Kako i

ono

ceii-

^ dobro

§to je

Venus, tako

u svakomc

kod Grka

po Apianu ishodi od

sto je lijepo? Bellus

i

bonellus. Lada,

ulazi

-G

121

5iiiu

je

nazvana quia venit, jer

phjedmetu po

i

Venus

Ciceronu.

od

nebeska boginja, ako nije pracena

nije ni

megju kojijem je prva „Eufrosine'', 5ista pamet. Spartauci, najsuroviji megju Grcima, pise Plutarah, Harita

(Milija),

obiSnu molitvu bozanstvu ovako su predavali: „Boze,

sa

svijem sto je dobro zdruzi Ijepotu!*' Sokrat videci svoga

u6enika Ksenokrata veonia panietna divljana u cinima, rece inu:

nes

uciti

neotesana

ali

prem

i

„Ksenokrate, prije nego poc-

niudroslovlje, zrtvuj

i

ostalijem Haritama". Du-

brov^ani jcdini megju Slavenima govore: „lijepo" mjesto „ dobro*'.

reci:

,,

Lijepo

si

ufiinio, lijepo

rekao" mjeste:

si

„ dobro."

„Ah da

bi bilo poucavanje grcke

nosti vazda osnova svake visoke

latinske knjizev-

i

onome mladome

i

slikaru

danas

su

i

ona izreka Pija VI.

gragjanskog

i

licnog

zivota,

te

i

vrhunaravnost

ne

i

umjetnici nemaju vec jedan

bilde,

isti

ne poticu na vrhunaravnost

i

pona-

u knjizevnosti. Prvi

poticao

je

a

in genere,

manticizam sada ustupi mjesto sentimentalizmu. nici

zna5aja.

u

politici, i

Klasicizam ustupi mjesto romanticizmu.

na idealnost, na vjeru

ikakva

bez

dogodio u Evropi u

Veliki se prevrat

sanju

Gothe-ova zelja

je

u poCetku

izreku veliki njemacki pjesnik Gothe izrekao

ovoga vijeka. Ali

Ovu

obrazovanosti!"

ro-

Knjizev-

vjeronauk,

biva,

na slobodu uzetu

u svome pravome smislu, vec na neki

naturalizam,

koji

upravo nije drugo nego materijalizam,

ili

ateizam,

koji

se vjesto taji; latet serpens in herba.

Ne nukaju

slobodu, no na opcu moralnu raspustenost.

zam

na

klasici-

idealizovanje materije,

kako smo

romanticizam naprotiv nije drugo nego

materijali-

nije

rekli,

Ako

vec

drugo

nego

zovanje ideje. Opsirnije cemo o tome govoriti kad dogjemo svojijem razlaganjem do knjizevnosti nasijeh vremena.

122 Iza pada politi5ke slobode ta knjizevnost docna

nalazimo

samo,

uvukla u Dubrovnik.

Moze

se reci,

jos

sasvijem

da

je ju5er klasicizam ovdje iimro,

po

ostaloj

boda

megju

uzgoj klasicizmu, tako je i

nije

Kako

uljugjenoj Evropi, ali vec iimire.

vjera in genere

i

a

Grcima

se

je slo-

Latiiiima

i

klasicizam gojio

i

da

dala

tovio vjeru

i

slobodu.

idealne Ijepote,

Genij, koji izrazuje

mu

on ne ce da

Slobodan

jest

da zapovije-

se zapovijeda, uiti on hoce

da. Odvec duboko rece Bismarck, glasoviti politiCar nasi-

jeh dana, ako je istina

zevnost grcku treba je

zaboraviti''. I

da svaki mladic,

„Kroz

jedan

latinsku vrijedi proci za

i

odmah

da je on to rekao:

knji-

cas,

ali

bas se sad u^i uopce tako,

do 5uda

koji skole svrsi,

siCne jezike. Ja u danasnje dane ne

zaboravi kla-

da

vidjeh mladica,

Odbaca ih, jer govori da ih ne razumije, koliko ni sanskrt. Po skolama jos se uCe ta dva jezika, ali tako\ijem metodom, da uzbugjuju 5ita

grtke

ili

latinske spisatelje.

mrznju a ne zanos. Predavaju se sa ne estetike jedan

bio,

filozofije,

i

ne

mu

kao

koji

bilo,

a ne sto

smije

o kojima ni

strane

uCitelj,

Ovo

pisnuti.

ma je

drago obred, koji napominje jest,

i

koji

materijalno

se

filologije,

koliko

a

\Ti-

ucenje

sada

sto

prije

ili

je

mehaniCki

izvrsuje.

Neka

stidljivost

ne da, da se u jedan put pometne

klasicizam, nego malo po malo, jer

jos

ima po

Evropi

u Njemackoj, koji sc njime

velikijeh naucnjaka, a najvisc

kad upravljaju satiru nasispomenu opadanjc klasicizma.

bave. Spisatelji humoristitni,

jem vremenima, naj prije ti Byron u svome ,.Don Juan*'

pise,

da

Don

Juan, koji je

simbol raspustenosti ovoga vijcka, nije u6io

latinski, jer

mu

mu

majka, uzor licemjerstva, nije davala da

kvari.

A

Puskin, vcliki ruski pjesnik, pise:

jezik ostario, svi

mi smo

utili

se moral

„Latinski

je

nesto malo tog jezika; on

:

-B

123

kao

(biva njegov Evgenij, prototip raspustenosti danasnje,

Byronov Don Juan) znagjase

toliko

jedno vale na dnii pisma,

da rastumaci jedan epigraf".

Ova

ili

jezik,

taj

uljugjenost u klasicizmu

da

izvali

uprav

Diibrovniku

ii

sasvijem prestade, kad u nasijem danima pomrijese Luko Pucic, Niko Ve-

Diego SorkoCevic, Vkiho Getaldic, Niko

moze

se

GuCetic

Liiksa

Piicic,

liki

ovdje

Niksa

i

epigram,

ponoviti

Gradicu

Gradic.

stampan

bio

je

koji

prigodom njegove smrti: Nuuc

superesse scias nullum. Ergo siste fremeudo

Ossa jacent hie

ultimus extitit horum.

ejus, qui

Luksa Gu5etic

ako nije nista

i

zarki Ijubitelj latinske knjige,

kao

i

napisao,

diplomat

bio

austrijski

veliSao je dubrova5kii knjizevnost po evropskijem

jednom

vima. Horacija bi svakii godinu

tako do smrti. Tako je

i

je

dvoro-

pro5itao,

sve

i

pop Kazali, nas pjesnik, svaku

godinu procitao Tacita, a Luka Sorko5evic Lukrecija.

Niko Veliki Pucic jedan ucnjaka.

kao

I

je od posljednjijeh na-

ako bijase izucen u svakoj struci knjizevnosti,

sto svjedoce

i

mnogi knjizevnici

dalmatinski,

nikada nista napisao. To nas sjeca na nekoga nau5njaka, ufieniji

o

kojemu pise

covjek svoga doba,

sv. i

Ja sam mnogo godina opcio

Avgustin, da

kojemu s

se za

Nikom

nije

rimskoga

je

bio

naj-

ime

ne

zna.

Velikijem,

te

od

njega naucio sve sto znam. Ovaj fiovjek tumaCio je Plauta,

Tacita,

Livija, Horacija,

poznavao je

sisteme, a u bogoslovje se razumijevao

vise

suvremeni svjetski knjizevnik. Spomenuta sateljica Dtlringsfeld napisala je o

som „Niko

filosofske

nego ijedan

njemaCka

njemu roman

s

spi-

natpi-

Veliki".

Vlaho Getaldic latinskijeh stihova.

u tome, da

sve

ih je

i

na samrtnoj

Luko Sorko5evic

postelji

toliko

je

pisao bio

je

vjest

vecerom u Ijekarnici pok. Rafa Sarica

sa-

3^ stavljao

u pero kazivao. Ova je Ijekarnica u posljednja

i

vremena

upravo akadeniija

bila

Mi

knjizevnika.

se

smo komada iz

ih slusali

5itavijeh

Virgila,

popova

i

komada na

klasi5nijeh

u

inladosti

iiasoj

kako

iia

Lukrccija,

i

pamet Ja znam i

deklamovali

bi

tijeh

izgovaraju

iziist

Ovida

Horaca,

lijecnika, koji

i

dubrovacldjeh

zadnjijeh

spomiiijemo

knjizevnika, te

pa

-G

124

iia

veliko nase udivljenje.

svojijeh ucidruga, koji su vec iziimili, koje bih nasao do-

ma

u vrijcme skolskijeh

Ksenofonta

originalu,

ii

prazuika

da pisu

i

gju ovijem spomiujem Frana

da

Platona

citaju

latinskijeli

Grgurevica.

stihova.

Me-

drzim

je-

Jos

dan rukopis pun njegovijeh latinskijeh epigrama,

na dar posla

Kako sicizam,

mi

se je

ii

Dubrovniku

ost.

i

iicilo

od davnijeh davni-

koji su se ucitelji dobavljali za grcki

i

koji

laskavijem latinskijem pristupom koji po-

,.Nimimn tiumi ingenimn*'

5inje:

na

s

i

latinski kla-

i

mi ne cemo ovdje navoditi. Upucujemo

5itatelje

na

spise ,,0 dubrovackoj pedagogiji'S sto izdade u ,.Slovincu''

Vicencij

A d am o vie,

nas sugragjaniu, covjek u velike

zasluzan u raspravama dubrovackijeh starina

morodac,

i

zarki

do-

uvazava nase gi'agjanstvo.

5ije zaslugc

Megju velikijem tugjincima, koji predavahu klasicizam u posljednja vremena jesu Urban i Frano Appendini, Rosani i Lam pre di, piansti; ovoga posljednjega

i

Leopardi spominje u svojijom privatnijem

nicama, gdje govori: „Non

cono che

egli

dotto fra

a Ragusa, e che

ivi sia

i

cosa sia di Lampredi, di-

so,

letterati nostri italiani si

colto

mnogi oplakase u pjesmi

posla-

da

apoplessia.*'

njegovu

Kad

trovi

umrije

megju kojijem

smit,

N. Androvic u grckijem stihovima.

Feric, Zamanja, Radelja, kanonici, klasicizma a uz ove

i

Rastic,

Kersa,

Bettera, dva brata Stulica, Betondic Ti

latinisti

u

knjizevnosti

mogu

stati

bili

su

Galjuf, i

iizor

Bare

Vendramini.

u prvome redu.

aRado Radelja, kanonik,

-G

125

bio je uzor uCenosti

Fraiicuzi kazu „bel-esprit". Rastic

onoga

i

§to

Zamanja, njegovi su-

i

vremenici, zovii ga: „Dulcis Radelja.*'

Zamanja, kad izda svoje

moja briga da

tebi,

liic

„Najveca je

re5e:

o Radelja, omile":

Impense hoc, Raphael,

Ut

spise,

uoster, ubi

iJeos

rogamus

palam per ora

Vulgi iucedere coeperit, libellus Tibi praeeipue plaeere possit.

Po ovome dakle mozemo

prosuditi, sto je

imao

biti

taj

kanonik Radelja!

Appendini spominje nekog mladica Vicencija Torre,

koga Lovro Giromella, vidar

u

Karare a

iz

Dubrovniku

nastanjen, posla na svoje troskove da u6i Ijekarstvo. Ta-

kogjer

i

Miha Grgurevica

lije5nika,

koga zove:

Michael Phoebi, Pieridumque decus.

Tako

isto

i

nekoga Gjura Vuskovica,

Meme

s

pjesmom:

ergo aeterniim Unguis, jucunde Georgi!

itd.

Rastic opet spominje Vendramina ovako: Veudramine ego Nomeii

sic

tuum

iiiserui iuelyta,

Laude perpetuo

in

libenter hereie! uomeu

meis

libellis,

Optimique tecum sodales S:ilati6,

atque Talierauus

Nee uon Kipri6 pereuue

Takogjer

i

Toma

Kersu, o kojemu veli:

vidio svojijem ocima, da pises, latinski jezik

in aevum.

ne

bih

„Da

te

nijesam

vjerovao,

da je

u ovo doba mogao dati ovako ve spise:

Nou hoc tempore

nata eredidissem.

I

Antuna, sina Luke Sorko^evica, 5iju vjestinu u muzici

i

u latinskoj pjesmi

livali

pjesmama

faleucinskijem.

Stulica nazivlje: diserte Stulli

Atque idem optime ApoUiuis sacerdos,

Luka

3biva,

u latinskijem

omiljeti?

Sada da se

i

pjesmu:

,.A

kome

sada

ces

Betera; dosta je da

Baro

i

vec

da ima

je spao broj knjizevnika. Tjesi se,

jo§ Hid^a, Betondic

prime,

Drugovdje

italijanskijem pjesmama.

i

svoju

opet pita Rastic

126 -e.

oni

te

tobom naslagjuju":

s

est egregius Bettera

Est Higja doctus

Et Betondius

aeer.

Fra Sabo Slade izreCe jeduom u senatu: potestur (moze Glagol posse (moci) po gramatici ne moze imati se). Nastade zamor megju

pasiv.

senatorima

Slade nastavi svoj govor. Poslije kaza, sve sto je znao, iz

opci

smijeh.

senatorima

iznese

latinskijeh

i

spisatelja,

upotrebljavali ovaku izreku, da su oni zaSugjeni

do-

su

koji i

stidni

ostali.

Zamanji ne cemo

govoriti.

Leopardi

sa svojijem djelima najbolji su svjedoci, da

i

Tommaseo

je

bio uzor klasicizma svijeh vremena. Opazicemo,

gove „Notae ad Teocritum, Moschum

et

Zamanja da nje-

Bionem"

jo§

i

neke druge rukopise ponese neki engleski knjizevnik, koji dogje u Dubrovnik. Mo^emo ovdje nadodati, da, kad se

Zamanja

rodio,

krstio

ga

njegov

je

stric

po

materi

Serafin Crijevic, domenikanac, povjesniCar dubrova5ki. Prijatelji

5estitkama

usklicima

i

knjizevnosti djetetu, pa stric.

I to

se je zbilo.

i

zeljahu

dobru

slavu, koju je vec

Tako

se

nesto

sliCno

srecu

u

imao njegov dogodilo

i

sadasnjem srpskom pjesniku Zmaju Jovanu Jovanovicu. Pripovijeda

kucu da

roditelja

vidi dijete,

„Dao Bog

kad

da,

se,

i

mu i

je bio jos dijete,

stari pjesnik

posto

mu

sluCajno

Milutinovic. Ovaj ne

drugo nego dobar pjesnik u narodu."

Soiiie

zaiska,

ga ukazase, Milutinovic re5e:

dobra sreca, da ovo dijete

Faustin Galjuf,

dogje u

koji je

Ragusiuus, vita Italus, ore Latiuus

bude

niSta

127

kako on

DubrovCanin, 2ivotom

pi§e, biva, sluCajno

janac a jczikom

Latinin,

svojijem

Italiju

zaclivi

Itali-

stiho-

vima, koje bi sastavljao ex ahrupto na putu pred kakvi-

jem prijedmetom dostojnijem paznje. Tako na primjer, kad je prohodio kroz Femey, opazi malen hram a na njemu da ga je Voltaire podigao,

natpis,

te re5e:

Deo templum Volterrius unum Heu! manibus quot ceeidere suis!

Erexisse Dieitur!

biva: Voltaire je podigao ovaj jedan hram!

Eh

koliko je

—

hramova palo od njegovijeh ruka! A kad vidje grob glasovitog Kanove, na kojemu ne bjese njegov

bozijih

kip, kliknu:

Cauovae tumulo statua

biva:

A

Unus

—

Curier

Glasoviti

U

Genovi proho-

Kolomba napisa:

muudus. Duo

erat

biva: Bio je jedan svijet. bi

—

ko smije Kanovu naslikati?

deci ispred kipa Hristofora

Quis ausit?

est data nulla.

sint,

Fuere.

ait ille.

Nek budu

dva, on re5e,

tako

Montesquieu-a

da

reCe Galjufu,

i

niko ne moze premasiti, jer je on u dva francuska stiha

boga Kupida spodara,

ili

(Ljelja) opisao:

jest,

je bio,

ili

5ovjek

ili

Galjuf

odmah odgovori da

jest,

ili

je bio,

„Ko god

ili ili

evo tvoga

si,

go-

ce biti", (to jest, da svaki

ce

biti

se sve to

podlozan

moze

Ijubavi).

izreci

jednijem

stihom latinskijem: Quisquis

es,

en

Dominum!

Talis fuit, aut erit, aut est.

Ligurske novine godine 1819. pisale

uomo, se

lo porti in

nostro cioe

Archia ne

d' Italia,

lo

e

chiunque

i

ha

di leggieri."

kad umrije

„Gagliuffi tutto

Cicerone

Luko

Stulic,

prama domovini, mea pagina

pro

njegov

da tom smrcu

Dubrovnik: Tota Ragusino plena est

e

letto

Galjuf, napisa,

prestade svaka njegova Ijubav

umro

ovo:

pace Ragusa, vogiiam dire

concedera

glavni prijatelj,

su

luctu.

jer

je

128

On

je znao koliko je Galjuf vrijedio. Stay

uprav

iimrije.

po Evropi da

Velimo ,.uprav", jer se je bio raznio glas umro, a jos je bio

je

dize

mu

Kad

umrije poslije

u

neko doba

ii

Engleska po-

te

ziv,

spomenik u Westminsteru, drzeci ga Kunic,

i

ove

Galjuf o smrti

dvojice

„Neka Dubrovnik spominje vazda plaCem, kad njih dva spomenem":

elegiji reSe:

koji ih

mrtwi.

za

mene,

i

fremet alma Rliagusa tumultu

Et

fleti

nomen ubique

et fleutis

Jezik latinski u doba rasirio,

renesanse

toliko

se

guaCj knjiga odvec rijetka

nije bio

A

De

i

elegantia

grCki jezik,

i

u6en koliko

latinae

latinski,

U

ako u

i

Mata, koji prevede Aristotela,

nahodi u Dubrovniku

stara

vremena nalazimo

5iji

rukopisi

jeziku;

sina

mu

izginuse

za

Jakoba Bunica. Hrizostom Kalvin, kalugjer na

Mljetu, dogje

iz

Italije

i

u6ini glasovitijeh uCenika

kome, a to Hrizostoma Ranjinu, Vasilija Gradica Gjorgjica, kalugjere. Gjorgjic

na grSkom

jeziku.

jahu

Franceschi

i

KoiTielij

UCeniei

vedena na

s

Iva

U

bi-

na§a se

Rastic, ali posto proCita Za-

manjin prijevod Teokrita, padose

on prevede

i

Gjorgjicevi

Benedikt MenCetic.

vremena proslavio D^ono

u gr5-

papom bogo-

pred

izreCe

slovski govor

je

lin-

posljednje

Miha MenCetica, koji imase laureu u gr5kom Sava Zamanju gr^koga pjesnika, Dama Benesu i i

pre-

odvec poniografska za na§a

velikijeh svojijeh obozavatelja.

treSnje,

i

epohu Augustovu. To dokazuje naj-

bolje knjiga, kojoj je natpis:

„skladna" vremena.

bio

je

da je po Evropi u nekijem djelima dostigao

stigao gdjegod zlatnu

doba

souet.

mu

krila,

grCkoga. Antologija grCka bi

latinski jezik nesto

da

§togod

odavna

i

pre-

od Kunica, neSto od Stay-a

i

na slovinski prevedose Betondic Hidia. OdvojiSe u grfckom klasicizmu jos Androvic Niko

i

Antun Sodmja,

i

ostalijeh, otkle je opet

Soderini,

5iji

koji

potjete

gonfalonijer,

od

fjorentinske porodice

kako rekosmo, pobje^e

iz

Fjo-

3*

-G

129

GrCku antologiju prevede i na italijanski sviikoliku lijeMk Milio Dadic, koga i mi poznamo. Rukopis se nalazi u nekoga staroga dubrovaCkoga popa. KlasiCiie knjige imale su i u nekijem zenama svorencije u Dubrovnik.

Glasovita Cvijeta Zuzeric, nauSila je

gojiteljica.

jijeli

od Gjule

tinski klasicizam

Nade Buniceve

i

Ma-

od

i

la-

Gunduliceve. Marija Ranjina pou5avala je svoju dje-

rije

cu u Konavlima. Fortis divili

su se,

Kukuljevi6

knjizevnik

hrvatski

i

kad su ugledali na Trstenome Mariju Fa-

^endu, koja uca^e

djecu u italijanskijem

svoju

tinskijem knjigama. Jos u nase djetinjstvo mi

neke gospogje da zbore o

istoriji

i

smo

slusali

doba prele su vumi. Ja znam jednu

u

a

knjizevnosti,

o

la-

i

(Marija

Stuli-

mi je popravljala pogreske u istoriji, mi nabrajala godine istorije srednjijeh vremena,

ta5no

isto

ceva), koja

djeljom u ruci. Takogjer

poznam drugu

staru dubrova5ku

gospogju (Jcleiia Ranjina), koja se je dopisivala

tinskom jeziku

muzem,

svojijem

sa

ku-

s

koji

na

la-

boravio

je

u

BeCuJ)

Na od

italijanskom jeziku takogjer izagje

razli^itijeh

spisima

Marina Bobalica,

na italijanskom

napisanijem od DubrovCana, koji su nici raznijeh vladara,

Nike Gueeti6

bila

ostavi sve svoje imanje

Nike

tri

put pogje u

svoju parbu latinski

i

i

izvrsno

doglav-

evropskijem

Zuzerica,

Cvijetina

arhi-

brata,

Urbana VIIL; Vincencija Bratulica je

zena

koludrieama

Rim

i

dobi

je.

Lovra Volkasovida domenikanskijem.

papom Bonifaeijom Gjule Guceti6, koja

pred

vlasteoske porodiee, bila je prijateljiea

pjesama pisala ua

jeziku,

bili tajnici

nahode se po

i

na primjer Frana

koji je bio doglavnik

')

stari ita-

kojemu govori Appendini. Ne govorimo o

diplomatskijem

vima, kao

spisa

Dubrov5ana, kao na primjer, 11 senso pre-

dominante alia ragione od lijanski spis, o

mnogo

Benedikta

postelji prije smrti, te ih slala

koji

(1400),

Za IX. uije

Monaldi.

tu

svrhu

proslovi bila

od

Mnogo

je

ovome Monaldi.

e

-G

•3- 130

u Madridu 1680., ko-

(Bratutti), Lopugjanina, koji umrije

jemu spanjski s

dade

kralj

da

vlast

nosi

zlatnu

ogrlicu

draguljima, koju on ostavi stonoj dubrovaCkoj crkvi

i

koja

propade; Marijaiia Bimdica (Boiida), malobmcanma, profe-

Avgustma Naljesko-

sora u Paiizu, tajiiika pape Siksta IV.:

vica (Nale), domeiiikaiica, koji jc bio posbni u Pisu, da raz-

vrgne svojom italijanskoni rjecitoscu lazni neki saber, sakupljen od nekijeh episkopa protiv pape Julija

menta Ranjinu, domenikanca,

koji,

pisu poslanica Stjepaiia Gradica

a

Roma

per calmare

kako

,.fii

bizzarrie

le

dal

Filippe

di

u ruko-

se kaze

spedito

Kli-

II.;

senate

Trivulzie,

arcivesceve di Ragusa, ed un' altra velta per non entrar in lega centre

il

Turce

':

Dienisija

domeni-

Remedelli,

kanca, dektera u grckeme jeziku, posbvnika republike ked cesarice Marije Julija

II.

Valle"

Terezije;

megju

kip

pape

tajnika

Zacudih se kad epazih u Padevi u njegov

i

Marka Ranjinu,

,.Pra' della

Du-

glasevitijem

ostalijem

brevCanima.

Kako

se svaki gragjanin mijesa u drzavne

u svakej republici, take peliti^ki spisi

kao prvi i

u Dubrovniku (kako

i

spisi tadasnje

i

peslevi, a pjesnistvo

Rimljani, zvali su

su neke zabave

artefi

diplomacije i

nauke

holorcn.

uzaludnijeh

hediti

na posjed, za

u Rimu)

drzali

su

DubrevSani

i

Nauka

i

se

kao

pjesnistvo bile ^cay;,

biva

kafanama nekelike

sati,

fcaseva,

dekolica. Ste je danas sjediti u

i

peslove

u])rav

njih je bile Citati klasike uglagjeni-

jeh jezika. To su bile dubevne zabave, a u isto deba davali su

i

tijelu

zgednijeh zabava. Opci

sistem

strategy

bio je po cijelej Evrepi nemati nigdje ravna puta, za to

su §etnje bile upravo da se

ma

u 2lupu, u Rijeku,

setati se

do vrh

pestarijih

Ijudi,

je

Pila.

i

tijele

vjezba. Poci

jos dalje, bile je

U nasemu

na nega-

kao sada pro-

djetinjstvu gledali

da cine takove setnje. Pripovijeda

Kunic mnego ed svejijeh epigrama sastavio na

smo se,

da

setnji,

:

3* pa

bi u§ao

da

se,

da

u koju ku6u da

je bilo

*G

131

epigrame napi§e. Pripovije-

te

onda kao neko 6udo,

i

staroga kanonika vec od 70 godina, da ide

grada

iz

u

Boskovic jasuci na putu sastavio je najveci dio svoje

lov.

pjesme: De Eclipsi. Nije Sitamo

i

6udo, kad

Citamo da

stariiii.

ii

Pascal se je

zabavljao

pi§e Eustakiji, da

mu

bi bjeSve, a

pisanju

i

njom

s

„Placebit,

si

samocu

da ce je

bi

on

svoju

u5iti

u

na setnju noseci je na ramenima:

hoditi

Paulam

trsti;

Jeronim

Sveti

poslje u betlemsku joj,

na

jahao

Rousseau, kad

crevlje;

kcer malu Pavlu, obecavajuci

primjera

takovijeh

je Sokrat

sijuci

po samocama setao, pleo

se

Zamanju,

vidjeti

miseris, docebo earn litteras et por-

tabo earn humeris." Ljetnjaci bijahu za dubrova^ke spisatelje genija, gdje bi se ftadahnjivali. Veci je

boraviSte

dubrova^ki-

dio

jeh spisa sastavljen bio po selima. Ljeti bi se svako selo pretvorilo u akademiju. Sela: Gru^, Rijeka, Zaton, Trsteno, 2upa,

Konavle do polovine ovoga vijeka bijahu uto-

^ista klasiCkijeh muza.^)

Muze

istjerane

na

grada, pise Rastic, pobjegose

Brente,

ali

ne za

da nijesu

to

obale

katkada

kupaju u blato Rijeke, ribarice,

pada Carilibera, Arna i iza

dolazile

da

na krajevima

ili

se

2iupe,

mlinarice Saepe laveruut foutibus Umblae, Saepe aprico luserunt in

Kad ne

se do Italije, a Priroda

')

k6eri prirode

6izam

i

i

rje,

veli

ske

i

kad

veli

je,

obzorja

pol.jzaj

vele

bi bila

litore Breui.

plodna

putovalo

Ijetina,

je bila obilna godina hodilo bi se do

Daute, bozija k6i,

a

umjetnost

i

ove treba da nose materiue erte. Tako i

bi

okoliee

je

materijalni

Dubrovnika potieao Dubroveane na

na Ijepotu pisanja. Gdje Gothe, tu su Apolo

knjizevnost su

i

pobozne velikane. Niko

je cist

uzduh

Muze. Priroda bolje,

pise

je

i

krasno

i

uadahla mnoge

Humboldt,

nije

klasi-

jasno obzosvjet-

u hrisdanstvu

bio nadahnut od prirode sto Vasilij Veliki, sveti otac istoene crkve u

svojijem poslanicama.

132 2upe, Gru^a

i

Rijeke. Ljetnjaci

na Trstenomo bijahu

Rijeci, gradine Baseljica

riegesis).

Tu

se

,,ibi

tecta posuere beat!

nadahnu

Crijevic

Dzono

i

u

znameiiiti.

dubrovatke gospode.

Niz obale Unible bijahu palate Rijeci, pise Feric,

SorkoCevica

palaCe

i

patres"

Rastic.

U

(Fe-

Rijeka

nadahnu pjesnika Kazali, da napiSe a Trsteno Nika i Vida Gufcetica da napiSu sve

bi pozoriste, koje

„Zlatku-',

svoje lilosofske spise.

Nahodim u jednom rukopisu ovo: Orsata SorkoCevica bijase mjesto, gdje su

Marko

pravnik

Frano

knji^evnik,

i

pjesnik, Savin Zamanja, grecista,

knjizevnik, koji

se

ostavi

Benedikt zakonik

prava, plod u5enja

i

Ranjina,

latinski

Doktor Bratic,

lijetnik

Hristofor Stay, poslanik na Porti,

kaznenog

gragjanskog,

monaha

razgovorima, sto se drzahu neki

i

crkvenog

i

sa Lokruma(?), koji

davao pravo u Dubrovniku. Pisala su Orsata, kao god

sakupljali:

Antun Sor-

Baseljic, latinski pjesnik matemati5ar,

ko5evic,

Marina

,,Kuca

u

kuci

spanjski

se

razmiSljanja

spomenutog

roman,

pre-

je

te se

o

Marina zgodi

u

Hercegnovom a proslijedi u Cavtatu, govor o javnom bogoStovju na latinskom, koje bi se imalo dati Grcima, §to bijaSe tad prijedmet drzavni, koji govor da se

§ao u teskijem zapletima, koje imagjase ka, ne bi ova bila doSla

s

je poslu-

Rusijom republi-

u opasnost, a Ranjina, njezin ne-

cak, ne bi bio oti^ao Katarini. Svi ovi spisi, koji ostadoSe

u

Rijeci,

imado^e jednaku sudbinu u provali Crnogoraca

god. 1806*"

—

B. Stay prozove akademiju

se je sabirao u kuci Sorkotevica

u

Rijeci:

zbor,

i

koji

„Docta

co-

hors" (u^ena 5eta).

Po svjedoCanstvu tinski klasicizam Italiju.

stoji

stranijeh pisaca 6ini se

docnije

dospio

U nekom akademskom

ovo: „Mi piSuci latinski

u

da je

Dubrovnik,

govoru drianom u miSljasmo, da

nego

la-

u

Italiji,

cemo tijem

ugoditi Dubrovfcanima, u ruke kojijeh treba da dogju ove

:

S- 133

u njihovu gradu 5asni latinski jezik jo§ u

hartije, jer je

cvijetu liji,

i

se

kiti

-Ez]

novijem

ne znam zasto slabi

dok kod

miljem,

kqji klasicizam udahnjuje,

strijom,

dok

svi

Tu

colis

Ingeniorum

altrix,

poslije

mu

pise:

prostranoj.

Tu

je on

pod Au-

i

Rangonu

pise

oris

Eagusa siuu

faecundae paois alumua.

cuuetarum fortuuatissima

Salve

dub,

augustae moenia Viudoboaae,

pulclira

diti

Ita-

1.):

At me digiessum Latiis in tempore ab Excipit

onaj

i

pod Francuskom

i

ne izumrijcse. Appendini

Bonifaciju (Eleg. V. Lib.

u

opada/")

i

bas u Dubrovniku ostade klasicizam

I

Pa

nas,

tellus!

„Nas zavod zapremise bolesni vojnici, a mi pribjegosmo u kucu zasluznoga popa Petra Zuzerica. Ja i brat mi Fraiio prebivasmo u sobi ne vele matikii, a ja bih se

naporom sjedio pisuci slovinsku grasetao mnogo ura po sobi gore dolje,

kao da mi

preko glave,

—

U

je nesto

elegijama

tijem

iznosi

kao mlada covjeka, koji

se

i

te

sastavljao

Nika Pucica,

prikazuje

raspu

pri

elegija."

domovine

svoje

bavi matematikom: Pozza! mihi tu

testis eris,

quern sacra Matliebis

Festiuo baud piguit templa adisse pede.

Pa opet podbada dubrovacku mladost da ticke nauke, to sto fesori ponavljaju,

i

matema-

goji

danas neki ter neki njema5ki

kad obaznaju,

da

im

je

koji

pro-

ucenik

Dubrovcanin hue

niti,

vos decet, o juveues:

Ghetaldi urgent vos exempla et fama Rogeri.

')

„Scrivendo noi iu latino abbiam creduto di gratificar con cio ai

Ragusei, alle maul dei quali venir debbouo queste uella lore citta

il

veuerando idioma latino sta

adorna di nuove grazie, mentre fra noi in inlanguidisce e viene meno.

SlulU),

iu

Italia

carte, ftore

non

imperocche ancora

e

si

so per quale fatto

(Michele Ferucci: In funere Lucae

134 Matematicki

mu

Sedam

1630.

Getaldica

spisi

u Evropi bile bi

nastale

prepirke izmegju dubrovaCkog

ko

isto,

gju

kao

Da

(pise i

i

je Getaldic jos zi-

Barbieri)

Italijaiiac

francuskog geometra ona-

u XVIII. \ijeku izme-

sto su se bile podigle

Njemacke

Engleske (Leibnitz, Newton), biva, ko je

od njih prvi pronasao intinitezimalni racun (calcolo

Da

nitesimale).

su Dubrovcani pretekli u izumima

tugjince, dokazuje

iznijeti;

dosta je ovo, da je jedan

mogu biti nego samo Dubrovcanin, Anselm Bandur, kalugjer.

reda pustinjaka

463) nalazi se

iz

habuimus a

extructa."

govori da bijase

Bergomate

„Ragusi fra

le

e la pill onorevole,

ricchezze e

viilii,

koji

i

pisao

Dalmazia

ventorum

ed ogni

dalla plebe,

non ha punto

del

ciira

1434. pise ovako:

,,

i

la

jllis

1486.

veli:

vicini

in

oniati

di

i

liberi,

goveniano

de

P'ilip

plebe

la

e

Diver sis

Dubrovcani, kad pisu, pisu latinski u

loquuntur

slovinski,

non

autem

(in

consiliis

sclave).

quod a nobis

intelligi

non

I

et

offi-

italijanski

italico

mi do kraja ne mozemo da razumijemo speciale,

Ju-

23.

meglio fabbricata

druktije nego mi, (et in nostro idiomate §to

urbem

Veneziani senato e no-

nobili

i

godine

bene,

altro

pubblico.*'

poslima drzavnijem a ne ciis latine

sibilu

,,magnificentissime

superano

cittadini

ciii

costumi e di leggi hanno come distinti

grad

taj

je

della

citta

mora put

dnevnik

isti

pag.

3.

c.

Ragusium, Dalmatiae

sinistris

cultura insignem et sui juris." Taj nija 1508.

1.

Jadranskog

preko

puta

opis

Austrije (Lib.

istoka: ,,Die 16 Augusti 1407. prospero

bili

koja

dnevniku od godine 1507. Gjorgja Geminjacensa,

starjesine

nacti

i

zakonu akademicari ne

Francuzi) bio

U

jos

kao clan akademije u Pa-

tugjinac, koji je bio primljen rizu (po

infi-

mnostvo starijeh svjedocanstava,

mozemo sva

ovdje ne

Ri-

godista prije nego Kartezij, Getaldic je

primjenjivao algebru na geometriju. vio,

stampani u

bise

fantur),

(alio

idiomate

potest),

kruh zo-

:

3« vu

„peii",

(et sic

oca „tata", krov „streha*',

de caeteris).') Mozda je

ne

govorili a

Kad

najvise u govoru

ka2u „fakir"

latinski

bilo

sto

kojii rijec

sii

za-

dandanas 6ine".

i

upotreblja-

jezik

italijanski

umctnu odmah slovinsku: „A Ragusa i piii

jedan

vaju, veli danasnji

nada po

to

5initi

jedno latinski, jcdno italijanski

pisali,

mijesano sa sloviiiskijem, sto

italiani

-e

135

spisatelj,

parlano lo slavo." Grgiir Leto (Regno

izne-

i

fervidi

d' Italia III.

donne non e permesso

sa-

per la lingua franca/' Mozda je to bilo italijanski a

ne

1676) pise: „In generale

alle

moze

latinski. I to je bila,

da ne

politika,

biti,

prost

bi

narod, kad bi naucio italijanski, dosao u uzi dodir s Mlesu

ciciina, koji

je

i

plemic

i

gragjanin

upravo pocetnice su

ske

i

bile

na slovinski

spomenici:

„U

gramatike

biva, davale su se djetetu

Ciceroncini,

jezik.

i

skoli naski

smo

se-

prevodi

u

svjedoci

ocito

—

govorili

latin-

male Cice-

da ih po malo

Galjuf to

po

i

seljak govori slovinski.

i

po skolama

ronove poslanice, da ih cita to

Dubrovnik

bas

I

danas jediui grad, gdje kako u gradu tako

i

lima, svak, I

okolo u Dalmaciji.

bill

i

svojoj

in schola illy-

rice loquebamur.-'

dubrovackoga

Ovaj klasicizam, jedina podloga

uvuce jos u dubrovacko narjecje neke

goja,

rijeci,

uz-

koje

uopce u svemu narodu srpsko-hrvatskome ne nahode,

se

kao na primjer „skladan", Gothe

')

je misljeuja,

biva

covjek

da fraucuski jezik

uljudan,

pitom,

uego

latinski

drugo

uije

ouako kako su ga Rimljani izgovarali. Ausonij pise da Rimljani izgovarahu „S

'

mjesto „0"

gdje je svako „0" sto

i

kad ujihove spise citamo, da

rije^'i.

Eiason

Grcki jezik, koji pogibe iz

Izuiuljeua,

Roterdama

Ladi,

calo stabili colo, edita coelo.

salo, solo, soelo. Varolii pise, kad bi

biva,

boginji

„S"

Tu produeta culi

uaroda

navagja jedau natpis

i

sastavi

uas

bi se uskosili

prije lutinskoga,

novu metodu,

i

latinski

zadesi

ali je i

spis.ktelji

ne bi razumjeli

ova

ista

kao

ni

sndbiua. i

stara

-^^ 136

moralan u svome pona§anju, ceti

-G veoma

rijec

koga" uopce se prevagja

filozofska.

,.Cu-

,,voler bene*' ,.amare qual-

cheduno'' a upravo nije. To dokazuje jedna prosta igrica, ili

kada

koja se govori

salica,

cupa

se

(margeritina). Tii se govori ovako: ,.Cutim

hocu

pa se

dobro''

ti

troskota

cvijct

Ijiibim

te,

te,

opet ponavlja. Ovdje narod nie-

Jto

ce razliku izmegju cutjeti

Ijubiti. Takogjer, kako re-

i

kosmo, Dubrovcani bas kao

Grci govore lijepo mjesto

i

dobro.

U

ove dvije

skladan

rijefci

vas klasicizam. Sklad

ravnomjeruost

ziiaci

zam u ravnomjernosti prikazuje ravne u

cuceti analizovan

i

bas

i

klasici-

vrlmnaraviie

5ine

na-

i

doba. Hriscaiistvo nije pioniijeiiilo nego

isto

je

cela a adjnncta su ista. Bogo\^ se u poganstvu

iia-

mijesaju

u Ijudske stvari a u hriscanstvii bozija proniisao sve propusta.

U

Olimpu

situarijama bogovi zbore zbor ua

a

u

Evangjelju: ni vlas od kose ne opada bez volje Oca Ne-

beskoga. ucini to

U

opce govori

a u klasicizmu

to*'

i

covjeka toga

„Bog

se:

i

toga, zeue te

pobjedu, da se izbave.

U

je

taj i

i

uaveo ovoga, toga, da

bog uzima

taj

da iiavede

te,

hriscanstvu je

oblicje

jiiiiake

na

strastvene

riiziio

cine do kraja opisivati (danasnji verizam, jer tu zivinska

cud

i

samo kidisu klasicizmu kad

osjecaj

vaua), a

ii

nije

i

strast

strast koja

idealizo-

ninialo

mu

drago dogje do

vrhuuca nastaje nietamorfosa u zivinu, u kamen, u to znaii,

da se

da se

strast

ne da

dalji^

opisivati. Ifigenija ide

zrtvuje, pise Lessing, grc^ki slikar

kriva maraniom,

to znaci,

moze vec

polozaju ne

Ako

i

su radi

da se

bilje,

ocevo

oteva

lice

bolest

u

potoni

slikati („Laokoou*').

sklada

Muze sadruzene,

kceri

i

su

Apolona, sina Jupitrova, to opet sjeca ua Dantovu: „unijetnosti

unuke

naravnost

bozije*'.

zajedni6ki

Prvo je nacelo klasicizma da vrhudjeluje

pisac latinski, da su ne

samo

s

naravnoscu,

veli

djela Ijudska vec

i

jedan prirode

S' cini prirodnijeh sila

-G

137

tvoreiija

i

je toga opceiijo kojega

boga

bogova zajedno (simbol

i

kojekakvom

s

od toga izide kojckakav kravSan polozaj, rijeka,

plaiiiua,

gaj

i

liumaiio genere coiiipletmu, et natura",

Propercij

4.

(lib.

eleg.

Suut aliquid

lusiues,

Tako mi stavljamo,

letimi

da je

uou omnia

prvi

i

stajanje bozijeg stovaiija in (jencrc^ sto

5as

stavlja

kad

veli:

pred

est veli

liuit.

uzrok

poglaviti

ne-

ili

klasicizam svaki

niisljenje potvrgjuje V.

Hugo

„Megju napietcima ovoga doba samo me tajno Jezuse! da

prepada, o

bukom

Ovo

o^i.

kako

to,

i

Evropi bezbostvo,

po

nestajanju klasicizma sad

coelum

dospijeva sve smrcu:

lie

7.)

kojekakva

vidik,

prope

„totum

ost.):

da

ninfom,

se

glas

tvoj

malo

megju ovom

cuje: I^armi

Une

c-.'S

C est

i'

dofit notro

[jiogres,

chose, o Jesus!

eii

age se

vaiite,

secret m' epouvaute,

echo de ta voix, qui va

s'

affaiblisaut.

(Sieele).

A

Gothe jos jasnije

Flaka

i

veli:

Piiidara, a bas

„Vi

zovete

od obojice

izlazi

mrtvijem ono

sto

jezik bi

u

nasemu vijekii moglo za druge vijekove zivjeti". Rekli smo da klasicizam dakle stoji u skladu Istine, Morala i Ljepote. Ali ova tri elementa imaju jedan prama dmgome prvijenstvo; Dobro izlazi iz Istine, a Ljepota od Istine i Dobra zajedno. Gothe potvrgjuje to ovom izrekom: „Plam moga pjesnistva bio je los, dokle sam se protivio onomu sto je Dobro, a zaplamta ko zublja, kad sam izbjegao od zlorada te prijecase". Renesansa, koja isklica u Hriscanstvu (kad je Istinitost bila objavljena u potpunosti) ucini, da crkva prigrli klasicizam nosti proti

tajnome

Sto

braniti ono, sto se

jem vojnama

tjeralo.

knjizev-

materijalizmu, koji proviruje u opce

u sadasujoj knjizevnosti.

Sad treba

u

znaci

promjena

negda krstima

Evo na primjer

i

vremena! krstaski-

politika hoce,

da sad

138 postoji jo§ Islam

u Evropi radi gorega

Poganski

koji se je tjerao krstaskijem vojskama.

Islam

onaj

zla,

klasici-

zam, takogjer sa svijem odalecen od prvijeh hriscaiia cak

do vremena

Beniarda, koji u svoj mauastir ne htjede

sv.

—

primiti nikakav spis klasi^ki,

kako

iza

ncznabostvo

nice po Evropi, bi prigrljen od crkve kao jedina zabava

naobrazba duha,

i

te se

dogodi da prilican

skijeh pisaca nagje crkva u velike u suglasju

stvom. sv.

Da

mihi magistrum! Daj

Kiprijan,

kad

mi

hriscan-

s

govorio

uSitelja,

bi htio citati Epikteta;

pogau-

broj

je

Morgens spomi-

u P'rancuskoj gdje su kalugjeri preko rucka (propustajuci samo neke izreke) u trpezariji citali toga

nje manastir

stoiSkoga zija ucini,

filosofa.

Klasicizam govoraistva svetoga Ambro-

da se na hri^canstvo obrati

Da

Avgustiii.

sv.

ne idem na dugo red se je ovdje spomenuti pape Pia IX. sadasnjega Lava XIII. Prvi je pohvalio Dubrovnik radi

i

ostroumnoga spisatelja bogoslovja, domenikanca Kosavera.

Lav XIIL, papa mnogo izuCen u

klasicizmu,

Du-

slavi

brovnik radi njegovijeh klasika a najvise Kimica. Ali da se

klasicizam

treba

osladi,

biti

smislu dubrovatkom. Ovaj smisao niko sto Schlegel. Ovaj

skladan

,.skladan",

njemacki kriticar

,.Ko se daje

pise:

klasicizmu treba da ima sposobnosti u skladu

razum,

osjecaje,

uspomcnu

fantaziju,

t. j.

ost.,

i

jedna dusevna sposobnost nadjaca drugu,

tumaci

ne

bolje

u

razlog,

treba

da

tada se ragja

i

u Covjeku ono, sto Italijauci nazivlju buon gusto (naslada

u djelima klasicizma). Ako jos s

nagonom stvaranja

genij.*' i

Kad

t.

je j.

taj

da ga

je covjek dobro utvrgjen

u Dobru, da

nije opasnosti,

buon i

i

ti

zdruzen

gusto izrazis,

tad

uzgojen u Istiuitosti

da ce u ponasanju u zivotu

prekrsiti ni vjeru ni moralnost, gdjekad se koji od

genija bavi pravilima

u poganstvu i

tijeh

zakonima same Ljepote (Ljepota

i

bila je uzeta u istom razredu

Moral radi vje5nosti

je

i

bozanstva

kao

materije

Istinitost

vjekovje^ne

139

ko

Bog),

i

da

tijem

i

se

klasicizam tini

se

geniji

bave

exercitatione

et

vjezbanjem sebe samoga po pravilima

drugo

ogledajuci

stare

poganske

da uci crtanje

koji treba

Za

nijeh od starina.

jeve

i

prvo

kako

klasike; i

Citati

da

to je

slikar,

po njemu

opasuo naravne Ijepote prikazi-

Za

uzgojeni ni cvrsti u zakonima

30 go-

u sinagogi neka poglavlja prve knjige

Mojsi-

pjesmu Ijubavnu Salamunovu. Takogjer

i

Morala,

i

to Izraelicani zabranjuju prije

istine.

koji su red

bi

i

jezuviti,

u velike zasluzan radi klasicizma, odbacivali

mnoge komade i

imitatione,

Istinitosti

po anatomiji

vati onijem, koji jos nijesu

dina

pise,

pa zatim da ide razgledati uzore Ijepota naslika-

djeluje,

morala

Zamanja

sami.

iz klasika, koji se

priregjivahu za mladost,

tako priregjena klasi5ka knjizevnost zvala se ad

Delphini^). Nije za to da se Ijudi zreli

usum

u godiuama

ni-

jesu bavili 5itanjem izraza materijalne Ijepote. Zna se da se je sv. Ivan Zlatousti, patriarah carigradski

istoCne

i

zapadne, bavio Aristofancm

i

i

dika crkve

tumacio ga. Amiot,

episkop francuski, koji je imao najveceg utjecaja

u

tri-

dentskom saboru, bavio se prijevodom najpornografskijega grckoga romana ustanovi Massilon, jezik

red

,^Daphnis

trapista,

glasoviti

Chloe'-^.

Rouge, prije nego

prevede na francuski Anakreonta.

episkop

doveo

francuski

et

do

i

govornik

uzor Ijepote,

francuski,

stade

da bi

da dvori

gospogjicu Siniane, unuku glasovite gospogje Sevigne,

njom prevede na francuski „de Synodis" onu pjesmu glasovitu:

i

i

s

tad joj upravi

Aimons nous tendrement Elvira:

ko ce

zlo

pretresa, evo

nama

mu

govoriti, evo

mu

prijedmeta

da nas

siroka polja.

Pour qui voudrait en medire. ') Sad se stampaju klasicki spisi u ejelini, jer se zna da sadanja raspusteuost zaista ue izlazi od ucenja klasika. Raspustenost ima sada druge i obilatije izvore. Stampa se autor grcki i latinski u ejelini, jer 86 zna da osim naucnjaka, uiko ih ue 6e citati.

3Fenelon pak, koji

140 ^G.

u opce od francuskog

je bio zlo \igjen

morao

kad je tiirio u svijet Telemaha. Zlobnici ustadose: kako to da jedan biskup moze opisivati tako zivo Ijiibav niufe Ka(Ivora

lipso

svecenstva,

i

Telemahom!

s

mu

te

je osjetiti svu zuc kntike,

poslase

Chambrai iihodu da

ii

opajkava njegovo ponaSanje. Taj se uvjeri da je Fenelon uzor naiiCnosti

i

njegove noge govoreci: cinis

me da uhodim

su

,.Poslali

da su zloba

govoris, a sada vidim

i

element! prakti6noga zivota na svijetu; pustinju

5inim se certozinom/'

i

dana bad pred

postenja, te se jednog

I

i

zavist jedini

zatvaram

ti

i

satiricnijeh, trece:

i

velika

Izdanje klasickijeh spisa, kad su vremena

nije

u

Istinitosti

zabava

i

ras-

koja

celjadi

moralnost bile pni

i

naroda. Elemenat Ljepote

naslada duha. Milo mi je

i

pokoniika.

Moralu. To se u DubroMiiku

i

moglo dogagjati, gdje su vjera

elemenat vlade

u

mnogo

sasvijem

pustena, vazda prouzrokuje sablazan megju nije utvrgjena

se

tako Fenelenov Telemah

porodi, prvo: iizor klasicizma francuskoga, drugo: spisa zlobnijeh

sto

ovdje

mogao

je biti

navesti

rijed

na.^ega sugragjanina Milana Resetara, koji u pristupu zbirke

dubrova^kijeh

pjesnika

pi§e ovako: ,.U njima

ima kojesta

bi smjelo ni polako govoriti

kamo

Dubrova5ke

(Antologija

sto se

gospoda muska

voljeli

krupnu

pjesme*'.

'j

salu,

zenska.

i

U

pa su je rado

pjesme vrlo rado

opce i

sijjali

DubrovCani

u svojc

Hrvatski knjizevnik Kurclac, sakupio je

Sv. Jeiouim pise Eustakiji: „Bijedtia meue! Kad sam Tulija! Iza ostrijeh pokora i ispastanja grijeha,

Plauta premetao preko ruka

mebatur

ne

u sve glase pjevati! Ali po ondasnjem shvacanju

li

sluSala

')

danas

pred postenijem drustvom, a

to je bilo sasvim drugacije, takove su

cilao

dan

Lirike)

manus." ovako: ..Osim ouoga in

gorijeh sto se ue tumaeio Virgila i

A sto

mogu

:

su

saljive

tijeh

sam postio odmah sam

lacrymas Plautus suet protivuik sv. Jcronima, tuzi ga

post ciyilias

Rutin,

glaviii

sam rekao opravdati.

proti

Ou

sve komicne pjesuike dana da Ui uzgaja u Btrahu bozijem."

je

ujegovu u

djeci,

ponasauju ima i mauastiru

betlemskom

koja su mil biia pre-

:

"EB^

141

»S

dubrovaSkijeh pjesama, koje mnogo nadavaju

da

gratiju Katulovu. Poslovica latinska veli,

tonom moze

na

porno-

Ka-

rijetko

postati ko Katula izrazuje u stihovima:

Raro expriinit Catonem, qui versibus expriinit Catullum.

Ono

bas znaCi, ako nije ^ovjek,

„rai'o"

dan". Po oiiome

smo do sad

sto

Gothe-a. Prvi veli da treba da pjesnik

pobo^an u ponasanju,

ako

da

regbi,

rekli,

Dubrovnik za „gTb" svoga klasicizma uze i

narod „skla-

jali

izreke

bude

stari

Katula

posten

u zabavnome svome

nije

i

pi-

sanju

Nam

castum esse deeet pium poetam

Ipsum, versiculos nihil necesse

est.

a veliki pjesnik njema^ki pise jos bolje: Dass die Gotter nieht ziirnen,

„Da

se bogovi ne rasr5e", biva

sto najprvo zapovijeda Istinitost Lelireii die

Musen ihn

(t.

da se ne prekoraCi i

j.

ono

Moral. uauenjaka) gleieh

Besehftiden Gebeimuisse spreehen.

U5e muze izgovarati svake materijalne Ijepote stihovima tajno. Ono „tajno" zna^i: ili simbolicno u stihovima, ill u jezicima nepoznatijem Ijepota

prostii

narodu,

sama goni na raspustenost. Za

tinski jezici

materijalna

jer

to su gr^ki

uprav „aristokratski" u knjizevnosti.

la-

i

U

Ho-

meru, po Viku, veliki jimaci zbore nekijem jezikom „bozanstvenijem^', sto narod ne slivaca, a to je „un terso, e pulito parlare secondo le regole del Bello" to

i

po Viku. Za

danas, kad je demokratski duh zavladao vec

zevnoscu, ko se ne zabavlja spisima u ovijem

cima — non parla

knji^evnik prost

spada roje

rpi,

s

la

dvama

knjijezi-

lingua degli Dei — on je nau^njak

reda,

i

ne moze

buljuku pjesnika,

kako muhe.

i

izaci iz toga reda:

nau6njaka,

koji

se

kote

ili

on i

142

Neka i

u danaSnjoj navali spisatelja

glasovit*)

ako

veoma zgodan

nije

koje se

s

kao izuc

isticati

pjesnika

i

u izrazu koliko

toliko

reda,

s

idejama,

ii

izrazom u skladu pletu. Ti izuci spisatelji budu

na glasu samo za svoga klasicizam

njim se

i

Mazuraaica.

U

ako nijesu

vijeka,

Gothe, Gimdulica, Njegusa

Schillera,

ostalom

shvatili stari

po izgledu ua Danta, Petrar-

sluzili

ku, Parini, Manzoni, i

da se mo2e

se niko ne uzda,

pjesnici

svi

romana, neka

pisci

i

su najvise izvrsni, kao sada ruski, opadaju

vremenom

s

samo verizam. Promijene se prilike drustva i gube vrijednost. Walter Scott, kad proCita ,.I promessi sposi*' prestade pisati romane. „Le mie prigioui*' Silvija kad

slijede

neka su

Pellica,

knjizevnost, jer su terijalne

zgode

spadaju

spis^) prigodni,

Manzoni

idejama

i

u svjetsku

Pellico idealizovali one

vrhunaravnijem,

poput Homera, Pindara

filosofskijem)

isto

(vjerskijem

pa

Pjesnik, koji pjeva o svemu, biva svaku zgodu,

makar i

bila jedna drugoj protivna, gubi

cijenu

rutivali

megju potomstvom. Kad su Napoleonu da nagTadi pjesnika Monti, kao

nika italijanskog, car

kom:

neumrlost prepo-

I.

velikog knji^ev-

govoinicima

pleci

obiiie

uskli-

s

Nas narodni pjesnik mnogo, kad se je napjevao

,.Ah! taj pjeva za svakoga".

Grga Martic izgubio

fra

svoju

i

klasika.

ostalijeh

i

ma-

tako, da je

pjevao

je

Vukalovica,

Mirka

i

Jovanovica, te je njegov klasicizam

Filipovica

i

moralni

izgubio

i

ha-

rakter.

')

Nemoj samo, da kakav

Kuma ua

(5elu,

hrli

pisae

s

reda

i

los

bude isiban od

kritika je prava vjestica, koja kad opari koga,

da odma bude pozuat

da pozna ta kritikovana

i

iieka je los, istieo

djola, koja

ostavi

kritike.

mu

se glasovit

zig

i

svak

uljegu

u

broj

sto se

zove

mu

se

eini

o

„Le

mie

144 milia signati! *)

Kada su

pitali

jednom

prigioni" Pellica, odgovori izgubljeuoj bitei.

Lamartiue, :

U

sto

kujizevnosti

i

u

politiei

jeduaki

su

:

3dobar

Svaki dubi'ovafikii

harakter prirode

t.

j.

sklada

Formosi pueri

Ijepotu.

i

sama na tice.

Na

istinitosti

i

i

(piavijeiii

prirod-

To su

putenost.

eauo mimera vestra

!

tua pulchra puella!

Nema dubrovackog bav

ne narodu

p. Rastic:

n.

Ac

u

Ijepotu

u opce svaka

i

puk na raskos

kao

fiiiiili

pjeva

tajno, a

ili

moralni

i

aristokraciji moralnoj

pjeva

Ijepota, goiii prosti

nasi pjesuici

da

utvrgjeni

iiauCnjaciina) jer Ijepota tjelesna

na

skladan po

istinitost

a poslije

koji hu vec

iieka

bude

da

nella lingua deijll Det\

nego samo onijcin t.

da

treba

j.

-G

treba

pjesnik,

ljoi)otom izraza,

8 ili

moralu,

143

pjesnika,

koji

iiije

pjevao

Iju-

U

rpe,

svakome ces spisu naci poboznijeh pjea uz njih slikaju ti krasotu kakve Ijepo-

svrhu te

Rakle, Zorke,

Milke,

nijesu

i

drugo,

nego materijalna Ijepota idealizovana, prestavljena kakvi-

jem litnijem imenom kao Dante-ova Beatrice, Petrarkina Laura i ost. Ako pjevaju licnu Ijepotu, umecu ti njezinu moralnost

sposobnost pameti, kao sto zahtijeva klasici-

i

zam. Appendini

pr.

n.

pjeva Ijepotu

Jele

Bunicke, zene

hramu Gospe od

Dziva Bozdari, kojoj ostade natpis u

Milosrgja u zidu, jer je bila najljepsa zena svoga vremena.

On

veli,

da

Bunicka

je Jele

sto

gr5ka

Jelena

Tin-

darida Diguior haee Helene

est,

quae cum pulelierrima

floret,

Turn eximiis moribus antevolat.

Da

mecemo ove izreke kao klasicizam ne mogu odobriti

zaglavimo sto rekosmo,

naCela. Prvo: Hriscanstvo

i

sva na^ela poganstva

o umjetnosti

da odbace vjekovitost

i

mozes

oslagjivati,

i

sv.

knjizevnosti,

treba

za to bozanstvo materije. S toga

zivo izrazivati Ijepotu, ali ne

vati je, niti je metnuti I

i

u

isti

Frano od Asigja,

red, koji,

kao

moze

Istinitost

obozai

Moral.

se reci, u5ini

da

uskrsne duh hriscanski u srednjem vijeku, bio je pjesnik

:

144 prost narodni. Pjeva sve prirodne Ijepote: Delectasti me,

Domine, in factura tua (Psalam tvo zove svojom Ijubovcom

ko ne zna

opora

i

ona bez

ali je

hvaljena

biti

Istine

nahodi megju dusom

i

moze

se

protivnosti, §to se

i

bjezeci

ali

narodom izraelskijem nosi sobom sve odore i

s

Tako crkva uze na

sicizam od pogana

veoma

tijelom.

isporediti

koji bjezi iz Egipta, sve, sto zaplijeni.

bi

opisivanjem

Moralnosti

i

pogibna radi prvoga razdora

Crkva

da

tako

da svetac pjeva kakvu zensku. Svaka

cijenio,

slikanjem,

sua donna),

(la

prirodna Ijepota u opce moze ili

Pate svoje siromas-

91).

koliko

onoliko,

se umjetnost

joj

i

kla-

od potrebe

je

i

koliko joj pristoji, da se resi.

Lijepa je priroda; ona je kao zgrada veoma umjet-

no

i

veli^austveno priregjena,

ali je

oporo

u

zgradi

toj

prebivati

Drugo je na5elo ono vec spomenuto Schlegelovo: da budes u knjizevnosti i u umjetnosti klasiCan, red je da sposobnosti duha t. j. razum, uspomene, fantazija,

budu u Polozaj domoviue

osjecaj, razlog

i

tjelesne

gjuje

u

potitu na

iste jakosti

driige

prilike

onoga, koji je

u skladu.

i

se

bavi

spomenici

istorijski

pi§e jedan pjesnik:

Terra di

forti

poveri, eui Dio

Quasi a riposo (I'una inteusa idea

Dopo

ie

itale

pompe ed

il

greeo riso

Oreo aecouda suH'istesgo mare,

Al

sol,

nasla-

i

u Dubrovniku

bilo

knjizevnosti.

i

je,

materijalne

i

ueir aere istesso

....

i

u

mnoge

dan danasnji da potiCu naSu

i

dost na umjetnosti

i

toga

polozaj,

druge stvari mogu

Dalmacija

a

od

pak

izraz

klasicizmu,

Dalmaciji, u kojoj

tebi

mla-

145 Drugi je uzrok opadanju klasicizma po Evropi daSustav

nasnji sustav vlada in genere.

zimlje svaku gragjansku slobodu

centralizacije odu-

potpuni razvitak Ijud-

i

skoga duha, koji po naravi treba da osjeca utjecaj ki

moralni svoje domovine. Centralizacija

i

rukom

5isti.

Kad

do

si

kraja

izuCen

budi u tebi zanos za svoj narod

moze

se teSko

—

vjerovati

vjerovati.

sve kao

to

u klasicizmu, to

za svoju domovinu, da

i

sumnje ce Tavranin teSko

,,Bez

—

pise d'Azeglio

fiziC-

da je Finlandija dio nje-

gove domovine, Provansalac da je Britanija dio njegove,

Hercegovac da je Transilvanija njegove. Bice mozebit, izislo

bi razlozenjem, ali

kao prvi osjecaj bogme ne

i

do-

jednom nekoga oficira, komu je bilo samo 18 godina: „Kako? Ti si u malo „Jer sam dana od vojnika postao oficiiom? Za §to?" Negdje u NjemaCkoj

lazi!"')

pitali

—

svrsio sve gimnazijske skole", odgovori oficir.

—

„Dakle

veoma dobro nau6en u gr^kome i latinskome klasicizmu?" „Otkud, odvrati, ne znam ti ni beknuti ni

ti

si

—

gr5ki ni latinski; a da znam, bio bih do sada u okovima

samo postovanje prema klasicizmu i za to se predava po skolama kako religio uficialis u nauku o vjeri, ali se je duh evangjeoski u opce udunuo, duh toliko preporuSen od svetoga Pavla: Spiritum nolite a ne oficir". Ostalo je

extinguere.'^)

')

Ovdje vrijedi napomenuti

„Certamente deve stentare

patria la Fiulandia,

Taurico a

il

Provenzale

il

la

creder

Brettagua,

parte

uu

ma

Nazad miiogo godina

izasla je u

Oesterreichisehe Literatur;

jednu kitu:

')

i

Manzoni

Preradovi6

Poseolo

i i

Becu knjiga

Petofi

i

Hamerling

u svakom cinu

i

Die

uatpisom

s

u

u ujoj su vezani poput raznog cvijeda

i

i

Kolar

Mazurani6 i

i

Dositej

pismu

osjedall

Ro-

i

Miklosid!

„Gli antichi in ogni atto e seritto sentivano Dio, e noi

(Stari su

la

per primo

viva dio! uou vieue."

sentiiiieuto,

i

sua

della

Erzegovese

Transilvauia. Forse sara, e verrebbe fuora ragioiiando,

magnosi

Kanove

razgovor

il

Boga, a mi popa).

prete."

—

M.

d' Azeglio.

10

146

s

Kohoult-om, poslanikom Napoleonovijem, koji

mu

s

pozivom carevijem, da kiene

uresi

grad

prijestoni

svega

i

mu

,,Kako

carstva.

vasu domovinu, kad ste

Kanova. Kohoult

u Pariz

upropastili

vi

da

i

mogu

ja

dogje taj

uresiti

odgovori

iiiojuV''

tada prestavi, da djela kujizevnosti

umjetnosti pripadaju cijelonie Ijudstvu, a ne samo jed-

nome narodu,

jednoj domovini.

,,Istina

je, odvrati

Ka-

velika djela knjizevua i umjetna plod jedne zemlje, a druga druge kao vocke, binova, ali

su

moralui kao prirodno-materijalni: prenesi ih u drugu zemlju, cvijece promijene i prime drugi vec SB plod oblik. Posto je iiavada dobitnika, otkad je svijeta, da pergamene, knjige, odlitne rukotvorine umjetnosti prenose iz osvojenijeh i prijedmete zemalja u prijestonicu pobjedio^evu; ali se ne prenose samo ti materijalni prijedmeti nego jo§ Ije,

cvijece

ost.

i

Isti

zakoii

je

i

i

i

i

temugod: ja cu poci

lica izuca u

Pariz,

u

ali

moj genij mora oslabiti u o^ajanju za domovinom." Genijima prija politika tako zvana del campanile. Oni Ijube narodnost, jer je

mo

isti

jezik glavni, da ne rete-

jedini elemenat narodnosti, Ijube megjusobni vez

svakom domovinom jednake narodnosti, pobijegjuje druge

—

ali

sa

da jedna

ne

po uzoru republika stare Grfcke, gdje

su samo Delfi, olimpske igre, istmijske, nemejske, sudiliste amticijonijsko cijeli narod vezivali,

svakome narodu

je ostavljao

a samo

')

prvi

bi

je

digao,

kad

odmetuuo

od Rima odmetnuli'j.

bi se

smo do juce

mali gr:iJi6

u Etruriji,

Rima, u pocetku republike. I'oglavari urote bjehu

od

Rim pred

siobodom od vas

po uzoru Rima, koji

gradu municipalnu slobodu,

Pise Valerij Maksim, da se Perveuuiu,

dovedeui u „Bili

im

i

ili

seuat

i

upitase ih

:

„Zasto ste se odmetli?'*

slobodni, odgovore, kao

jos

sasvijem

ueuuisteuom,

Seuat zablenut pusti ih siobodue,

i

i

vi,

ua

naredi da se

nagou to uas taj

osje6auja je

— za

uatjerao."

gradi6 vlada 8?o-

a* Dubrovnik

kao Hektorovica, Kanavelica,

u dalmatinskijeh

Dubrovnika.

slobodu

koji slave

starijeh legenada napisan Ijevic

politiCkom slobodom,

jakos,

U

tome se

od mnozijeh nenavigjen, za svoebodi

li

od

ili

i

sveta

ovogaj

vlasteli,

mogli

iznijeti

nekoliko

j.

gospoja,

kad

gdje nista ne visi o zah-

na

izabrane

su

koje

lica,

Kad

bi zgrijesili proti gragjaninu.

kazni udarenijeh plemicima, tesko bi bilo

jijem zakouima, a da saino pripozna prvijenstvo Bima.

bi

zapis

ili

vjerovati.

oholost njihova bila je u privatnom ponasanju

ta,

sloboda

neki rukopis, koji je kao dnevnik

dok pueke strauke

Vlasi,

sveti

i

Gragjanska

grada." i

(t.

velim, ni kazna ni milost. Stroge su bile

visi,

kazne

§to

drugi dan uz goru, Cuvaj ga Bo2e

vlada, gdje zakon zapovijeda,

upravu, ne

mnoziem gnjev raste svaki dan u je-

od

tjevu pojedinca

nalazi:

koji

slobodi) ne daj

svakoga zloga osucenja, koji jesu glave

rukopisu

samo) dan

(t. j.

dan vece, nego

rukopis

starom cirilicom, koji je Kuku-

nasao u Dubrovniku.

i

ost.,

i

navodi

Jagic*)

„Ovomu nasemu gradu Dubrovniku, daje,

pa

u svijeh dubrovaCkijeh pisaca,

to se nalazi istaknuto i

svojom

diCio

se

-G

147

Sva

prema dru-

Tako

Katiliue, Spartaka, (^esara, Pompeja,

je trajalo,

Krasa,

Bru-

Oktavijaua ne zapoeese apsolutizmom prvo na Italiju pa na cijelu

dizavu.

I

pod earevima

je to trajalo.

euudura legem debet mori, smakue Hrista. Od ove slobode odakle republike italijauske

i

Nos legem habemus

vikali

Zidovi

su

po

postadose

„le Fazioui"

Pilatu,

Evropi

proti

„le

et

se-

da

traze6i

Comuni",

papama u Pimu.

I

republika dubrovaeka u spisima svojijem vazda me6e ovaj naslov „pod

N. N. earem carigradskijem

N.

N.

earem

no euvala. Mljetu.

Isti

Kad

rimskijem

rimskijem"

a

zapadnijem",

ali

oslabivsi je

Dubrovnik takogjer dade gradsku

Carigrad

svoju

slobodu

slobodu

„pod rev-

Lastovu

i

kneza dubrovaekoga. mnogo „Ko je ubio kneza?" pitahu ih. „A ko je drzao bat?" — „Svak", od-

su jednom na Mljetu ubili

Mlje6ana bi dovedeno pred senat. -- „Bat" odgovore.

—

vratise. ')

„Prilozi za historiju

Zagreb 1868.

kojizevuosti

hrvatskoga-Brbskoga uaroda."

3^ gome,

su

ali

razdijeljen

drugomu,

i

snosljivi

bill

-S

148

prama puku,

jer je

u toliko stepena aristokratskijeh jedan prema tako prendcva la ^iia rloincita^ rekao bi Giu-

jedan na drugomu, kao sad „fuhrer"

sti,

piik bio

i

prostu vojuiku. §to su treba napominjati.

doba\1 pou5nu

i

bill

Ko

seljaci

i

stogod

zeli

ili

kmeti

,,kapur6-'

kmetstvo, ne

i

tome

o

na

neka

znati,

izvrsnu knjigu A. de Ivellio o kmestvu

u Dubrovniku.

Dakle povrijediti piava lina,

bilo gragjanina, bilo vlaste-

U

potpadalo je pod kaznu.

njem

se,

da mi je neki

mladosti

svojoj

spomi-

da je

stari vlastelin piipovijedao,

njegov djed bio zatvoren osam daiia u Lovrijencu, jer se bio usudio javno podignuti stap na je(bioga seljaka. Tako-

gjer sloboda republike nagje se uvrijegjena od nekijeh cr-

kovnjaka manastirskijeh,

koji su bili potpisali

neku tuzbu

arhiepiskovu proti vladi republike, dok to nije bio njihov posao, jer redovi fratara

i

episkopima, nego samo o Rimu;

vise

zadovoljstvo,

U da

opce

gospodari zemaljski

seljaci vr§e svoje

pobratimstva, imena^),

')

svi

i

ostale

svetkovine,

knnine

svadbe,

svoje

toga starje^iue se

gragjanski pustali

i

kumstva,

susvetice,

za

(gozbe

krsna

mrtve),

srpske obi^aje, koji su dan da-

Die Jovis XXIII mensis Octobris 1710.

Prima pars

est

Abbas Congregationis

de terminaiido quod Melitensis,

P.


.Minister

V.

Provincialis

Praeseii

Fratruum

Miuoruiu, et P. Reotor Collogii Soeietatis Jesu videlicet siuguli ratiin,

et

luiuime pouantur ad sedendum loco solito sed fiaut

tecto capite post eoluinnulas, et diei 11

eis

lettere a favor di

nili

u

od historijskijeh

dauasnje

siati

de-

sottoseritto le consapute

Mons. Arcivescovo."

Jnzui Slaveni dijele se u

razdijeljeni

sepa-

aensus seuatus „diaapprovar

loro conteguo nella nota materia per aver

')

ne-

izrazi

na nogama gologlaviJ)

oni su morali stati

i

s

im

dvor, da

u

manastirske bi§e pozvane

su,

kalugjera u zapadnoj crkvi ne

krajeve;

i i

razlic'-ita

plemeiia,

jer

erkovuijeh dogagjaja,

su

tek

bili

su

ako su svi jedan jedini narod,

odmah

se nastarazliei-

•3* 149

»B

na^nji negdje sasvijem iskorijcnjeni, a

mjestima pomecu malo po malo

se

stemom vladanja

pod

sadasnjijem

stranaka. Bio je dakle u jednu

i

vrsen svaki uvjet,

na nekijem

opet

od

kojijem su se sklopila

s

dva elementa (limski,

i

si-

rijeC

postanka

da

plemeiia srpskoga),

slovinski

puk dubrovacki. Dubrovnik je tako pokao repiiblika, dok je po Dalmaciji kao u Zadru,

njih proisteCe

iz

stojao

Spljetu

i

Trogiru latinski elemenat aristokratski

vise zatirao elemenat slovinski

mnogo puta

su Dubrovcani

prisiljeni bill poci s galijama, vlasteli') (v. Engel, Oi-

dokle najposlije ne potpadose pod

kojoj podleze najprije Zadar.

U

blikanska umijesila bi duh

vlastelina,

seljaka.

Zna

i

mletacku,

vlast

Dubrovniku ideja

repu-

gragjanina,

i

da su svud poslovice prakticna

se,

to

(plemena hrvatskoga), da

da mire urote proti dalmatinskoj bini),

sve

i

tilozofija

prosta naroda; dakle onaj, koji je procitao zbirku poslokako

tijeh porijekla,

vatska, srpska

sto je poznato,

bugarska. bvi su

i

kako zgoduo primjeti Bogisi6:

all

srpskoga plemeua. U s izvjesue

straue utamaiiiti

Po selima

su slavljena

doba gleda

koljdau

(zimu),

Kad

godiue.

Mitrov dan (jesfiu).

I

dauas reku

—

ovoga Gjurgjeva daua

8v.

Mitra (Demetrija). ')

Moj 6i6erou,

koji

(premaljece),

me

seljaci

U Kouavlima je pratio

i

sad

tajna vratasca, uepoznata iiarodu, vode u

proslog vijeka jednom prilikom skloui

hram

mu

i

te

(Ijeto),

ovoga

premaljeda

postoji

bogomolja

mi

ocite

kad ve6

i

Dubrovniku uasuprot narod

pove6a porez na uvoz

ueprimjetna

i

reee,

Marka.

sv.

od

senat

narod rpimice nasruu da smakne plemstvo, zamoli senat, da

slavise Ni-

dau

u Mlecima, pokaza mi u prostra-

tasea u zidu, kroz koja se jedva mozes provudi,

U

Tako

llijiu

sobi gdje se je senat sakupljao, neka skrovita

strauu Prokurativa.

Konavlima.

se pokrstise, obra-

mjesto:

jos

vra-

da

Tako

pogibije,

uzeze

trgoviue.

ta se

kad

malenu

se nije ustezao,

izvoz

izgled u istoriji Jjudskoj, da podanik moli vladu, da ga bolje raei (v. rukopis L. A. Sorkocevida).

naciu

svaki

doba

Gjurgjev dau

iste obicaje,

ua

se

a uajvise u

Slaveui te svoje pogauske svetkoviue u crkovue.

tise

iioj

vise

ill

srpski obicaj,

eetiri

i

manje

imali

krsuoje ime harakteristika

danasuje taj

biva: plemeua sloveuacka, hrvat-

da

Cudan podha-

"^ 150 -^ vica dubrovaCkijeh^ te ih je Dani5ic razabrati kako je,

u

i

oblast kraljevsku*),

cemo,

i

kom

mogao

sakupio,

smatrao

narod

smislu prost

bi

upliv crkve na nju. Iz te zbirke ne

i

ne smijemo vaditi primjera.

Umjetni ma, da imaju

u Dubrovniku slazu se sa

pisci

javne namjere, osnove

biti

poslovica-

jedne re-

cini

i

publike; a u kraljevstvima da nemaju izlaziti na vidjelo. I

sveto pismo to potvrgjuje:

bonum

dere gediji

(Tobias

est

gl.

Sacramcntum

regis

ahscon-

u

12, 7), a Gjorgjic

u

tra-

„Judita"' (prizor 3. akt 1.) pise: kraljevieh dobio viku Besiediti bilo uije:

A

hvalit je podlozuiku

Carska diela

Za

to

pristojuije.

earske zapoviedi

1

kraljevska svaka dil»,

I

u stvoru,

u bcsiedi

i

Pohvaliti uami je

sila.

Bila je opca predaja, da su jezuviti pokretaci vaci

stranaka Sorboneza

i

Salamankeza (pu5ka

koje su se po5ele pojavljivati jos

mah ba,

')

preotele u potonje doba,

da se prime u plemstvo

i

prije

mnoge gradske

—

odmah

ali

Zna

se,

silno

porodice.'^)

je bilo sve drukeije

da

sklope

s

kad ovaj obu/ua, da u Mlecima nema kra-

adari u bah, govore6i, da Mleci6i ne

stvorenja, vec neke poluzivotinjp, ^)

a

Dogjose jednom posla-

kraijidu istocnijeh Jiidija u I'egii,

njim trgovacki ugovor; Ija,

plemicka)

i

tresnje,

Po Danicidevijem poslovicama u Dubrovniku jeduom

osni-

bas kad se osjetila potre-

od onoga sto pise Balbi (Storia di Venezia). nici mletacki

i

mogu

dok nemnju svog

biti

razuinna

kralja.

da su nmoge porodice srpskoga pleraena pocetkora

publike usie u seuat, koji je ve6iuom bio plemeua

re

latiuskoga. Sedudi

jednom po okoliui Mostara, pokaza mi episkop Buconid glavicu na zapadu blizu grada, te mi rece, da je tamo za torn glavicom (taka Be

je

u Mostaru predaja) stanovao glasoviti Ovcarevid,

koji se poslije preseli u

iJubrovnik, gdje se

i

oku6i;

bogat

stokom,

od ujega je po-

tekla plemidka porodica Gucetid. Takogjer je predaja u

Mostaru,

da

e Ovo

je besputno nagagjanje

ondasnjijeh prilika,

kad

sad

se

bi

shvatanje

krivo

sasvijem

i

kao

isto

3-

151

da

reklo

vlada stvara stranke u narodu. Ovake se presude zovu u

hoc

logici:

dakle

cum

hoc^ ergo propter hoc (zajedno s ovijem,

su prestavljali kiasicizam, njiho-

s ovoga). Jezuviti

klasicizam

savrsenosti; a

da

ziiamo,

podazize

—

slobodom. Eto to je vas razlog potvore.

neprestano

koja se ne mogase nikako stisati sve dok i

jedna

i

nagonila.

zavede narod do obijesti

raskosi.

mrznji,

ne

se

pak

li

onoj

i

Opce Nije

nego samo materijalne prijedmete, kao cijene, koje se poslije

gastvo navodi

individue

i

mogu i

uzdanost.

Puna

se gubi

propada moralna

i

je

istrazi

druga strankaV!*) Nije zaista! Druga jedna mo-

gucnija 5injenica na to je

od

za

zelju

A

prikladno

klasika

proiicavanje

vrhunca

do

dovelo

u Dubroviiiku

vo ga je pou5avanje

lasno

bogastvo,

tresnja razorila

zgrade

stvari

i

Bo-

nadomjestiti.

narode na mlitavost

na raz-

i

kako

je Ijudska istorija takijeh primjera,

veliSina

te

jednog

kao

lica,

i

pojedinijeh naroda Atalicis conditionihus^).

To najbolje moze posvjedociti

Mnoge

ovaj primjer.

stare vlasteoske porodice ucine se privrzene puckoj strand

(Sorbonezima), a zasto? Jer

su

htjele

da

ukine stara strogost republikanska, a to je su

popusti

se

puk

i

Rastidi porijeklom od mostarske porodice Risti6, kao

i

i

htio,

mnoge

dubrovacke. U Mostaru ima dzamija nazvana Sari6a, a uaokolo stanuju sve Turci prezimenom Sari6i. gragjauske

')

Ko

porodice

je istom bio ubrojeu

homo novus. Jednom staroga plemstva:

upita

„Ama

u plemstvo, zvao se je kao

jedan

i

liomo novus njekoga preziranje

Rimu:

viastelina

—

„Sve

starijeli

ple-

dokle 6ete nas zvati: liomo novo?'

dokle se razderete" odgovori, Veliko je bilo

u

mi6a (Salamankeza) na ove nove (Sorboneze). Sklopiti

s

vezu bilo

novu, da bi

je

zazorno. Stara vlastela tako su prezirala

primali u predsoblju ')

—

u lilaminam,

Atal, bogati kralj Bitinije, ostavi

iii

kadkod u

njima bracnu

kuhinji.

puku rimskome sav

Iza kako ovaj obogati, nastase stranke Graka; kao Bve dok se srusi republika, a zapoce carstvo.

ill

i

svoj imetak.

druge za ovijem,

152

koji,

nahodeci se bogat, nije mogao

tjerati onaj

spolja§nji

luksus, kao u Mlecima, jer je taj liiksus bio zabraiijen od

zakonika*). Bezdusevni gdi Fraut^ezi bieste

S uzmamljeuim skupom Dubrovcaua, Koji su se k njima prilozili

Za

Ovako

ma

vlastostvo

i

grad

To

Gjanluku''.

zovu

se

U

1813.

pise G. Hidza. god.

stranke

uuistiti,

drzavu poraziti uasu.

I

ovako:

narodnijem

,,Vrag

je bila posljednja

—

Kad

su vijece

dubrovackoga

faza

Dubrovnik Rus

vijecali,

kad

Fraiiciiz,

ili

iiiia

senator Niko Pucic

je vec bio velik

ovom, trebalo i

rimo

mu

ih

kon

50

godista,

u svu

Kad u Rimu

nam

sirinu

i

je

—

svrsimo''.

stranka

aiistokratska

izgibe

te Cesarevci (stranka

Ove

pucka) osvojise

rije^i

palace

kuce,

i

svaki stranac, koji se razumije u povjest. prije

raspa,

na-

—

Ci-

svakom od dominans

domus anliqua! quam dii^pari domino! To bi i megju nama imao kliknuti, a i

mnoge

Pompejevaca,

kuca:

neki uklonise jos

vijecati

izvrsise.

ceron, secuci se po Rimu, uskliknuo bi pred tijeh

te

na kucnijeni vratima, otvo-

po malo, na dlaku se

nialo

stari

—

gragjana, pa

bi objesiti veci dio

izmegju nas. Francuz

ustade

stanemo

sto

u

dio za-

on razrijesi gordijski cvor

ovako prozbori: ,,Gospodo, prije nego

zi-

primiti

se

li

i

opce dobro-

i

razen idejama fraiicuskijeli euciklopedicara,

—

Luku

iznese

vota, faza potrebita, gdje zavlada bogastvo stanje.

pjesma-

kli^e

i

S toga se bas

a megju njima je bio

i

Antun Sorko5evic. ,,KakoV zar ih jos ima?" .... on bi govorio, kad bi u Parizu ^uo spominjati Dubrov^ane prije

pada Napoleonova. Ovaj ')

U Budskom

lazliciti razredi

kujstTO, po

Bvom

se Sorkotevic

odu^i

arhivu iiahode se zakoui, kako su imali gragjaua, Btalezu.

i

kakvo

je

svak

mogao

imati

svojoj

biti

do-

obuceni

doma^ie po-

t3- 153

malu

u Parizu

movini, napisav^i

-e Dubrovnika u

povjest

aristokratskom smislu, koja je oncla strogo bila zabranje-

na od

Austrije.')

Ali, bi

li

samo dosao

luc do nokata, opet bi slozno

vijecale obje stranke za spas svoje domovine,

da vec

sc uvjerimo,

kad

n. p.

kad su dopali pod Francuza.

je bila zaprijetila Katarina,

Da

kao

nije

mogao

sastav

trajati

Tu

republike, dosta je proCitati Fericev spjev Perietjesis. izlozen

je

giozni

U

Dubrovnika.

prizor

zalosni

i

doba, biva prosloga vijeka, izide kiijiga politicka

od nepozuata Dubrovcauina. Taj

moze

spisatelj

dubrova5ki Montesquieu. Knjiga

je ta

i

ono

pou5na

se nazvati

prevedena na

francuski po prijevodu italijanskom, a izvorno je bila na-

pisana nasijem jezikom. Naznaceno

Yverdon-u

(V)

„Ovo

1770.

jezikom dalmatinskijem

da je stampana u

je,

je djelo bilo napisano izvorno ilirskijem, koji je jezik na-

ti

ili

rodni u Dubrovniku, a kasnije je bilo prevedeno na

od oca Stratika Dalmatinca

lijanski

1769. u Padovi kod ')

I.

Manfredi."^) poxvau

Otac luo6eneij Oulid bi

odgovori: tanari."

Ima

daua.

sura

A

i

zuam

,,lS'c

— Nije

gorega

s

sebe

je du6audzija,

koji bijase

umro

svakom vladom varaua Bolognu,

da

Kaibouaraca,

izmakuc.

muzikaluijeli

kujiga.

Mou-

zatece

Prikaza Gjeuero

dati kapelniku

rcgimeuta,

odmah poruci

gjeneralu,

da

gjeneralu,

se

obradova,

se ill

da su

Kossini-ja,

naredi da uput utamnice Ivossiui-ja,

ali

pa-

ostajase

mu

darova svezanj

mu, da 6e ih

rivoluzionarie".

on

ne

den-

obe6a

udara. Kapeiuik, kad

„uote

i

da cuva

kojemu te

i

malo

prije

Kad dogje gjeuero

austrijski u

je

zuance,

svoje

i

dosta primjeia, kako je pod

pine zemije od

izni-

da kaze kako

policiju,

oslobodi

godine

raeui je zajmila oua dobra dusa, pokojui

Moutauari bio

policija.

vremena

;

na

Ou da

dobavio tu zabraujcuu kujigu.

stampano

i

ita-

ih

razgleda,

Tad gjenerS

ve6 bijase umakao

preko

graniea. ')

ou

„Cet ouvrage a ete ecrit originalment dans la

langue

Illyrienne, qui est la langue vulgalre a Eaguse, qui,

Buite traduit en Italien par

Pannes 1769 a Padoue chez

le I.

Pere

Stratico

Maufredi/'

Dalmate,

il

et

Dalmate, a ete

en-

imprime

3tacke

jeti poglavite

zanos za raskosi

i

-e

154

,.Kad zavlada samozivost,

iz te knjige.

za mekoputnijem zivotom,

tada u Dubrovniku gragjana, koji sjaju u svog otvorena duha, da im je na tad

ce

srcu

u DubroMiiku samo

ostati

ne

ce biti

posijelima

sto

jeziku;

iia

i

sa

manastiri,

prostrani

njemu samo gnusiii magazini, ducani prokrcme ribara i tezaka, koji triide za gospodarc

vidjece se po

davalaca ili

i

da raskos

za tugjince". Kaze,

puk u monarhijama. Liiksus biva podlozni od

isti,

mogu

reci:

je za mouarhije, gdje su svi

do

svega

ne

a

svega,

gdje

svi

(Luxus

traine avec lui un

cortege

monarchies,

les

monarchiques,

d'idees

opsjeujuju

ovo je sve moje, kao u repiiblikama.

ne dans

est

bogastvo

i

il

choquent

qui

en

sens

tout

les

idees republicaines). Dalje kaze, da u republikama treba

da

je

izvjezban

vise

razlog

buon gusto (Leur raison plus,

pamet u poslima, nego

i

exercee,

doit etre tres

bien

et

que leur gout); to se razumije u onijem republika-

ma, gdje se prvo treba

jem zgodama

i

i

klasicizmom

za

u opce kod 5eljadi

to

mnijenju

glasovitom

knagjuje

—

umnost,

Pa

ti^ka daje

neku oholost

lasno

III.).

upropastiti;

mogu vec

tad

sile

da

souvent

u

bogastvo

i

juer

memes

bi

oholost

i

dobru,

par en

poli-

propade u jedan

5as,

u

ih

cini,

mogla da

ne

panu u neke sulud-

comme

des

insen-

mains, qui Tout 61eve

que de renoncer a quelque miserable se dogodi

je

da ta sloboda

plutot,

To

jer

vece

tu

par

passion).

onom

je

koja

gragjanima,

de

ne

covjeku

treba

s^s, et

le detruire

u Du-

starosti,

materijalne,

nastavlja,

odoljeti ni zlu ni

nosti, finissent

je

priroda na neki na^in nado-

gdje je manje

oficiis,

drugi-

zabava a

bila

tjelesne oslabile,

jer

umne. (De

s

i

nekijeh godina, po

Ciceronovu,

umnost dorasla, a snage vjezbati svoju

pa

nezgodama za opstanak, kako

brovniku zanesenost posao,

boriti s prirodom,

Dubrovniku,

gdje

et

ridicule

dobrostanje

a preostade neka oholost, koja po-

•EB*

^e

155

taknu barunicu Diiringsfeld, da

Dubrov^ane

svom romanu nazove

u

megju umiiijem („Ragusaner,

najoholijim

die stolzesten der Menschen!").

kao

i

Nego vratimo se na na§ prijedmet. I u politi5kom u privatnom dubrovackom zivotu proviruje unutrasnji koje treba da se nagju u sva-

sklad svijeh vrlina duha,

kom klasickom razabrati:

je

Dubrov^ane sicizma,

ili

i

poticao

zivot uljugjenijeh

ih,

imao

znatna

nerazlucno jedna uz drugu,

uzajamnom pomocii.

zvuk,

Rije5,

to su sredstva, kojijem se prikazuje nost, muzika, slikarstvo, kiparstvo

se najbolje tumaci Istinitost

i

bez ideje, ni ideje bez

rije^i

do vise

ili

manje

i

klasicizam

i

Rijec

—a i

—

rijeci,

a Ijepota rijeSi

Ideji.

„0 kako

tek poslije, ako

si

To

se

je

odvec

odvise se podlazu

zgradom najkako li uzvise-

ili

lijepo,

— objavitise a ostala sredstva — gore

ideja.

materijalni

zato

osjecaj,

kaze, da plasticne umjetnosti navode na raskos

radi

Te

se

nezgodna

polozaja

dama, — trgovinom

i

istorijskijeh i

prilika,

svojijem

li

spavati s

uha na uho

kojno zivjeti razvijajuci oko sebe plasticne i

i

na me-

toga uzelio,

ili

mu

bilo sto

se

jer

nezgo-

pribavljati sredstva za zivljenje

nedace plodova, a kamo bi se bas

i

se

umjetnosti u Dubrovniku nijesu razvile

Dubrovnik imao svaki 5as zabavljati

kad

stoji

istifiu

u5evan

zvuk je sredstvo idealno;

koputnost.

nema

kaonoti sto

svakom slu^aju isto moze reci do-

Dobro u njima

spomenuta, pobude prije

(knjizev-

Moral

estetskom osjecaju. Pred kipom, slikom, prije ces uskliknuti:

dlijeto,

arhitektura). RijeSima

i

Ali ostala sredstva opet

o muzici.

Ljepotu; a Istinitost

no!"

sara,

po-

i

pisCeve; ali u

vjestine

Ljepota ima se podlagati nekle

na

utjecaja

Dubrovcana. Po nasem misljenju drzale

su se obje ove pojave

dupirale

tesko moglo

da se bolje dadu na nauke kla-

klasicizam

je bas

se

bi

dubrovacki sam po sebi navodio

zivot

li

da

tako,

spisatelju,

i i

radi spo-

umjetnosti.

A

od potrebe,

156 dobavljalo se zanatlija

umjetnika svake ruke

i

Italije,

koja je vazda bila rasadnik

nego

i

svoj Dalmaciji.

kalo,

rukom

zahvaliti

izradilo

Ako

Italiji.

iz

susjedne

ne samo Dubrovniku

Za sve sto se je sagradilo, po obalama Jadranskog mora u Slo^^ustvu

se

nasli-

valja

duh

narodui

zrcali

Dubrovcana, Italijanstvo je opet duh, forma njihove uglagjenosti.

U

danasnje doba muogijem je u Dalmaciji

mucno ovo

pripoznati; ali zaludu,

— druk5ijc

uekako

se ne

moze!

Zaista ce se nacekati ueki ter neki, te su uzeli posao za glavu, da raskopaju svu

italijansku sa obala Ja-

kiilturii

dranskog mora, koja se je dobro uvrijezila u gotovo vise

od 600 godina u nasijem kraje\ima (dok njemackog nema jos ni sto godina).

Pa na jednu

od nikoga u razvijanju knjizevnosti,

est.

kad

mogao

Ali je

i

—

braca u Bosni

tura

i

neko

napretkaV

mi na i

to

—

i

res

Nijemaca

se

odgovaramo.

drugom

judice

iSub

Ah, tesko je

Neka

sad

stara

vola

tine

nasa

Hercegovini, koji su jos u povoju pogle-

kulturu, ono sto je bolje,

bolja

—

,.drzimo

reci:

vlada njemacka*'^)

uciti oranju

dom na

bi

i

imati potrebe

u svakom

i

cemo

ako

bas

mozemo

pravo, zar mi Slaveni kao zreli ne

pogledu Ijudskog znanja

—

rukii

zgodnija u ovo

jer

doba;

je

a

njema5ka kul-

mi

u

Dalmaciji

drzimo se samo onoga sto je dobro, po primjeru one du-

')

lie

,,St»pHDJe, savisena eeiitralizacija vrsi se u ouijem uarodima, koji

prikazuju svoju osobitu

Fiulangjaniu

i

snage da se odvoje kao zrelo jeni.

kum

—

ni os -bitu kujizevuost.

idejii,

Poljak u Kusiji,

Dalmatiuac

vo<>e

Ali taj veliki uarod red je,

i

Ceh

u

od vehkog uaroda,

I'laiua

A.U8tiiji,

s

da im pripozna pravo

tome

ueinaju

kojim su spozivljenja

ne-

zasebiiom obrazovaiiosti". (Carletti: Russia coiitemporauea, 1894.)

,,Da jedua prosta obrazovanost pokriva svijeh, to je slicuost odje6e

a ne

lica,

svaki covjek zivi vise u mislima svojijeli otaca, iiego u mi-

slima svoga vijeka" (Cattaiieo).

157 brova5ke djevojke, kad ne htjede

ugoditi

o5evoj.')

2elji

Dakle da se vratimo na na§ prijedmet. PlastiCne umjetnego

iiosti

po svojoj naravi vise iznose Ijepotu,

nost.

S toga nije Gr^ka uzalud izmislila basnu o Pigma-

Jedau Dubrovcaniu imao dvije

')

uda obedvije. svog

kad vasionska

borbe Ikonoklasta,

lionu.*) Iza

da

jo iiglavi, koliko

svoje djevicaustvo.

duvne,

Pop, da jo ua

to uagovori,

(Kor.

da 6u ja

6aei,

gl.

88.)

st.

7.,

Na

ko ne

;

cini

daje,

odgovori

(Jjevojeioa

to

euva

i

posluzi se izrekom sv.

Pavla: „Ko daje u brak svoju djevojku dobro eini jos bolje"

da

bogat

uda

ne

se

u

nekog popa,

zamoli

i

da

bolje

je

ideal-

crkva

odve6

a ue bio

k6eri,

inlagju poslati u

Nauiiii

prijateija,

li

„Recite

:

neka mi sestra

ueini ono

bi kipar, te so zaljubi u

mramornu

a

ueiniti ono, sto je dobro,

sto je bolje".

kako kaze basna,

Piguialion,

')

zeuu, koju

sam

istesa.

zuju i.lealnost, a ideja

prikazuju uebosa .sasto

i

—

Slikarstvo, a

znamo da

svake vrhuu ravuosti,

koj-i

—

na

ueki

lux (po Jezusu Sirahovu),

Slikarstvo

erte lica; a obr;tz je jedini izraz duse

struk ne prikazuje drugo, do

prikazuje

i

—

naciu

ovdje ua zeuilji opsjenjuje

prestavlja zakon boziji, koji je svjetlost

prika-

Kube svodovi Ako je unutra tmu-

natkriljuje materiju.

svaki zauos za vrbunaravnos6u.

pod svodovima, prestavlja se

svijetlo,

arhitektura,

vise

ios

mysterium

Ako

uuirle.

duha covjeejega same formu

:

je

iy^iP

tijela

i

uama, dok u kiparatvu sav

u

materijalnu

Ijepotu,

ili

snagu

flzi^nu.

Kad Ivanu IV. Groznome, ruskom earn, arhitekat sagradi velicanstveni po ualogu hram Vasilija Blazenoga u Moskvi, izgubi vid oeinji earevu. Ova zgoda svjedoei, da je taj grozni ear u svom ueznanju i

—

okrutnosti postupao na ovaj naein, ne bi

ne moze niko liko jos

injeriti

li

u arhitekturi kod ovake zgrade,

ima velieanstvenijeh hraraova po Evropi.

golotinja valja motriti, dokle istesem jednu Bartolini. tak,

postigao, da se s Rusijom

dok

„Slikar8tvo rijeci

i

—

zenu!'

ne znaju6i ko-

„Koliko mi samo govorio

je

kipar

kiparstvo davaju jedinstven, kolektivan upeca-

u romanu, u pjesmi, davaju npecatak susljedan,

terijalna prilika unistuje u

duhu citaoea prehodnu idealnu kiparstvo, pa i

Zato je u latiuskoj crkvi dopusteno slikarstvo

poganske idealnosti, kao

tri

gole Graeije

sto

se

nalaze

u

i

ma-

priliku. i

kipovi

sakristiji

Daphnis et Chloe, jedini (Carletti). Opaza se, da je u najno-

stone erkve u Pisi, dok je zabranjeno citati klasieni vije

roman pornografske

doba

i

vrsti."

Euaija poeela sljedovati

kiparstvo u svoje hramove.

primjer

zapadne

erkve,

uvodedi

158

drugom svetom saboru nikejskoin proglasi

51anom vjere

kiparstvo u hra-

stovanje ikona, isto5na crkva ne usvoji

movima, a latinska crkva prihvati ovaj kanon nikejskoga sabora u

potpunosti

cijeloj

—

primajuci

samo nezgode prilika i polozaja, nego i kanskog zivota bijase dosta uzrok, sto

plastiCne

nosti nigda ne uspjese

kao

u

Dubrovniku,

Ne

kiparstvo.

i

strogost republi-

u

umjet-

republic!

mletaCkoj. All zato je ondje trebalo vece strogosti u vladi,

na

policija je imala paziti

svaku

gdje

sitnicu,

radi plastiMjeh umjetnosti raspustao

u moralu,

nije

nigda desilo u Dubrovniku J) „A Venise a

des

loix severe s maintinssent

non

puk

se

se

sto

que

fallu

moeurs,

la purete des

que ce gouvernement ne recherchait gueres, mais V apparence de la egalite, 8:

et

1'

exterieur de la modestie" (Cap.

un repubblicano

,,Interessi e doveri di

cittadino di

Ako

Ragusa"). dakle moralna

je

plastiCnijeh zanata u dr^avi

da se o

nije dala povoda,

dnu

Program

vjeru, a ta

strogost

dubrova5koj, opet vlada nikad njoj rete,

je bio ovaj:

ce

vati

kakvu na§u

da je

pretjerana u

biti

„Narod treba da ima

rimokatoliCka,

unutraSnjijeh posala katolitke crkve, pa5ati; eto crkve,

razvitak

prijeCila

vazda drzala daleko od svakog mi-

idealnosti, te se zato

sticizma.

un

da

scritti

necemo

pa neka se ona gleda,

sankciju''.

§to

ali

se

niti

Kako u programu

je-

se

tifce

u

njih

cemo

da-

vlade, tako

u privatnom iivotu prolazili su se svakog misticizma. U megjusobnom opcenju taka je bila uljudnost, taka ubavost, da ih mi sada ne mozemo ni zamisliti. Du-

i

') i

Mleei

siroki.

su,

—

moze

se re6i

Nasa narodua poslovica

sto je svijet u svojoj prirodi, rigrftd je svijet,

—

muzej umjetuosti,

kaze,

da Carigrad

a Mleei sto je Ijepota u

koliko su dugi

upiav

pokazuje

zauatima: „Ca-

a Mleei su cvijet". Stroga je biia policija u

Mlecima

bas zato, da se nai'od ne bi podao raspustenosti, jer je gojio umjetue zan&te.

159

mo2e

brovnik se

kukcem

i

isporediti

u struku

zivota,

malenijem,

s i

u §arama,

vrlo lijepijem

u naCinu svoga

i

kretanja, koji ostane prignjefien radi svoje malenosti, se zavrti kolo kojeg zapleta,

vratom u Evropi,

dajbudi nejasan pojam o nosti)

nego o

prije

i

gju ostaloga

U

evropskijeh

osmog

vijeka,

bijahu bogate

Ne

kracije.

pise

10. knjizi

6ija starina

Marmont izme-

mocne. Razumljiv je

i

starinu naj-

nadilazi

dokazuju

ponos

i

veoma rasirena

ove

moci davase ton

blagostanja. Po-

navada

postupanja

naCin

i

gradova. DubrovaSke gospogje

mogu

ures su ovoga grada.

komu smo mi

otisli

mu

da

Ovo

koji

visoka

velikijeh

se usporediti s naj-

kao Zama-

vecijem gospogjama Milaua. Veliki nau5njaci

stitost.

aristo-

klasama, plemicima,

se odgajahu po italijanskijem gradovima,

uja^)

porijeklo

svoje

bijase nikada kraja srecnijeg, Sestitijeg, ulju-

uasanje bijase ubavo u svijem

i

cemo

navesti

suvremene Karlu Velikom, od toga doba

gjenijeg radi mudrosti

polozaja

(sklad-

u^iva vlast od nebrojena vre-

kuca,

mena. Pojedine porodice jasno iz

uljudnosti

spomenemo,

§to

Da uzimamo

ovo: „Stanovnistvo teritorija ne dopire do

i

35.000 dusa. Plemstvo, starijih

revolucijom.

dubrova^koj

njoj

svjedoCanstva tugjinaca.

dogodi opcijem pre-

sto se

— francuskom

je bio onaj

dignemo mir

divlja^ki

puk,

srecni

srece; ali grad od

aristokraciji.

U

vinovnici

volji

njihove

su

ovoj

se

nadmetao

opcenitoj

prouzro5ene nasom nazo6noscu, manje

s

drugijem

sam

s

njima

im nijesam mogao Kad

je desar

Frauo

I.

ZamaDju svojijem poliodom.

postupao povratiti bio

s

u

napetosti nevolje, (protivno

osjecale

od Mletaka), jer je nasa nazoCnost pobrkala mnoge pene. Ja

ne-

nazad 100 godina bijase rascijepan u

stranke. Svaki se DubrovCanin

')

5e-

i

Dubrov^ani nijesu nikada sa^uvali mrznju na po-

jedince, koji su proti svojoj

ali

kad

najvecijem

ste-

obzirom,

ono, sto bijahu izgubili."

u Dubrovniku

poeastio

je

kanonika

160

Ba§ radi takove najuglednije kulture

—

mnogo njemackijeh Dalmaciju kao kraj, u kome vlada

opisuje

moralnog

svijeta,

fartium sve kao

—

Tommaseo

drzanja,

uz

§to je protivnosti iz

Imotskoga

uzorom covjeka jako Frano

U I.:

dubrova5ka

i

Karla Natalica jednijem

uglagjena u spoljasnjem

tome smislu re5e jednom prilikom

„Da imam

gospogja,

druzine knin-

surove

i

ost."*) Prestavlja takogjer

etiketi.

piavi haos

antiteza u ovoj pokrajiiii,

i

dubrovaSki

aristokratski saloni i

spisatelja

u tu svrhu nabraja per enumerutionem

i

„Seljak

n. p.:

ske,

megjusobna

i

liko je plemica dubrovaSkijeh,

radi

i

sam car

i

mome

carstvu, ko-

njihove

uljugjenosti

drzava u

toliko

dr^anju

—

svakome po jednu drzavu, da njom upraVlja!" A evo sto pise Wiener Zeitung" od g. 1832.: „Ko ugje u Dubrovnik pod utjecajem dalmatinskog ^ivota, 6ini mu se kao da je pao usred neke daleke i izvrsne obrazova-

dao

bi

,.

koja

nosti,

la

mu

baronica

odasvuda

se

Duringsfeld

smislu kulture,

i

javlja."

S toga je

„ Dubrovnik

:

ako geografski

i

nije

politi^ki

Dalmacija

kao

n.

p.:

,,Dubrov6ani

mnogi od njih odli^ne tomina

—

sastavak

i

su dobri

originalne

stranijeh

mirni;

i

biva:

kultura,

i

kul-

ako su

Njihova je

glave.

(to se razumije: gr5ko-latinske), a §to

neke

jos

dubrova5ku

ta6ke ove spisateljice, te se odnose na

u

sad za vazda

pripada Dalmaciji." Zgodno je ovdje prenijeti

turu,

pisa-

i

Bog da

pi-

italijanske

—

i

fran-

mnogog putovanja, kusanja i klaMo2e se reci bez i malo straha, da

cuske; ona je proizvod si6kijeh izuCavanja. ni

jedan Dubrov^anin ne

dnako

sliCi

drugome, neka su

uljudni, udvonii, svi isto

ironiCni

i

svi

je-

satiriCni;

ali

bez ikakva prekomjenia zanosa za i5ijem. Znadu oni piiCati

*)

vazda neSto novo, pa

nil villico di

Imoschi, e la

di Ragusa, e le rozze

druziue

iSli

zajedno

dama

ragusea,

di Ejiin ecc."

punu godinu da-

i

i

saloui

aristocratici

161 na.

Gotovo sva ta njihova

kad god stanuju

brovCaiii, svijetu,

pitoiiiina stoji

u

pro§losti.

hode po siiokoni

ili

i

reku sami sobom: „ne bi bilo na odmet

Du-

bajiiom

da vec

pogjein sjesti na Pile, da se prosecem po svome stradunu^

da

porazgovorim

se

—

pa £ak

mojijeni'',

s

—

s

i

kojijeni

moze bit progovorio ni deset rijeti, dok je bio u svom zavi^aju. A sto cete? Dogje, pa tu zasjede u svome oCajanju i dreselju, ali mu se isto 6iui, da je u svom (starom) Dubrovniku. Cita tu novine, ali uprav nije

bez ikakve politi^ke

meuuta

Ovome

stiasti^'

jos

nadostavlja

po-

„Sto ce tasopisi donijeti zemlji, dje

spisateljica:

vrijeme jos nije opet na reduV!"^) Potvrgjujuci ovo, pok.

August Kaznatic nadodaje sa svoje straue, da svaki Dubrov6aniu,

duhom

zadojio

se

koji

vremena,

onijeh

i

privikao onoj kulturi, ima klicati: „Budu6uost mi bez blazueuja

sjaje,

Kauo miso suuca sutrasujega — Jaduom sl'jepcu, koj' ga vidjet ue Jos Dttriugsfeld prilaze

ovo:

i

,,U

<5e!"

Dubrovniku

prelijepo nau^iti: srpski*^), italijanski, francuski,

Na

tijem jezicima Dubrovtani 6itaju, te

se

i

moze

se

njema5ki.

usavrsuju

u

moze nazvati: nadostavak njihove radikalne domace pitomine, te im je preostala jos iz njihove proslosti. Dubrovnik je Babel, ali nema samo babilonske kule. Pa i ako je grad duboke i uglagjene zapadne kulture; po unutrasnjoj je naravi prvi grad istotni, pitomini, koja se uprav

—

njim upravo po^inje istoCni

s

poznam nikakva romanti5nijem, ')

„Was

grada

kao

^)

U

okolicom

Dubrovnik.

i

origiualu

:

m

slavisch, ipak na

III.

str.

zagragjima

tako

einem Laude, dessen

der Zeit istV!"

da se u Dubrovniku

(Aus Dalmatien

Izvan Mletaka ne

Rim ima privilegije

Bollteu die /reitsehriften eiutrageu in

Zeit uocli uicht wieder

ljica veil,

s

svijet.

drugom mjestu ova ista a srpski pisalo,

latinski

spisate-

govorilo

6).

11

arazvalina,

i

nema

»e

to razvalina Citava politiCkog svijeta: all pri-

vatnijeh razvalina toliko jeh,

162

koliko

iiiaterijalnijeli,

uigdje vise sto u Dubroviiiku. Slikari vele, da

dekoracije

su okolice Dubrovnika kao

Moze

bit,

prestavlja

se

dramatski kakav

6iii

teatra.

takovi uresni spretovi stoje uzalud, ne

ali

vise tu ni komedija, ni tragedija,

zivota privatnoga

kafanama,

ili

iii

odu na straduii, jer int

ja

der

tu

je

iiprav

nja kako neko opiafum u prilici micanja, i

ta je

i

uru,

jjo

iijihovo

Salon von

eigentliche

Ragusd). Po njem se seen {man stradonirt),

§ecu se hitno

pied

gragjaiiskoga. Diibrovtaui sjede

i

padaliste {der Stradon

je,

moraliii-

po dvi-

strasno; hocii reci, ako se zbilja

moze u Diibrovniku strasno

Ijubiti!

Sad, kad je

§et-

ista

njihova

sadaSnjost toliko razliCita od proslosti, koja se vjera mo-

A kad

^e imati u kakvu budiicnost u Dubiovniku?

ma

vjere

u

moze

otkud

buducnost,

^ovjek

biti

ne-

hitan,

^arovit?!*'

Ked nam

je primjetiti,

koliko ih je god

—

DubrovSana,

ti£u jedino onijeh

su prezivjeli pad republike, a ne odnose

sadasnje prebivaoce,

od amo, nastanise je

koji,

se,

puk nasijeh dana,

da zna,

5emu

koji se,

kao

koji za sve ovo i

koji

niposto

se

gotovo sve dosljaci od tamo

zauzese njihova

i

—

da se sve ovake izreke,

i

prebivalista.

ne zna,

i

na i

To

ne haje

svukud, zadovoljava svaCijem, sva-

se smije; puk, koji sve zaboravlja, da se

na njega ba^

zgodno moze primijeniti ona izreka Voltaire-ova: „Narodi koji

ne znaju nikada razlog onoga, sto im se

zapovi-

jeda, koji brbljaju o svafcemu, tjeSe se u svacemu, rugaju se svaCemu, sve zaboravljaju.-'^)

da ce

iza ovo desetak godina,

nuti sasvijem ')

i

spomen,

Treba imati na umu,

kad mine

sve predaje, a

„Peuples, qui ne siweiit jamais la rriison

donne, qui muruiurfcut

de

i

—


tout,

tout, qui oubJieut tout/'

de

prvi vijek, istez-

kamo ee,

li

q'ou

qui sy cousolent de tout,

se

ne

ce

ieur

or-

moquent

^ duh,

(loci

i

ce doba,

kad ce

sa Spartoiii, Meinfisom stoji

-G

163

Dubrovnik moci isporediti

se

ost, kojijem sva istorijska slava

i

u tome, da dadu koju dosadnu zadacu na

jeni kliipama djeci, koja so

imaju

Byron.

veli

aforizam Nikole Tommasea, koji kaze: „Narod, koji

Oiiaj

ne pozua svoju proslost, dijete je

suludan, narod, koji

ili

narod je izgubljen'V) ne vrijedi dakle za nove

je prezire,

stanovnike Dubrovnika.

A

jos preostaju, dosta je

kad reCemo .

.

Che

le

za one prave DubrovCane, koji

.

sou

si

Giusti-em

s

poehi

eappe foruisee poeo panno.

vec minula uljudnost dubrovaCka

I

nekom

klasiciznui,

vjersko

i

un

s

sastojala

bude

da

je

u

se

ponasanje

Ijepotom forme,

kako

ili

prigovoriti nista, sto bi

bi

u

zboru

mu

moglo

da se

tatto sociale^ biva,

nema nikome

tvoru

valjalo

biva,

nioralno u skladu

se reklo druktije, i

kako

roditi,

skolski-

kakvu uspomenu ili liCni harakter, a sa svijem tijem kadgod mnetnuti gdje treba podbok ili epiuvrijediti

—

—

gram, ili

6in,

ali

uvijek tako, da

da se stavis da

novatijem

pak

ti

je

uprav podbok

')

„Popolo,

ili

epigram, Cud-

rijeCima, koje se jos nijesu sasvijem

metle, dijelili su se razredi nost, biva:

dugo treba prouSavati govor po-

u narodu pogledom na uljud-

Knjiga Zelena^), Podrabak^), Smiglin*), clie

nou couosce

il

suo passato, e faueiuUo o imbecille,

popolo, che lo sprezza, e uu popolo perduto". ')

U

Kujigu Zeleuu (Lihro Verde)

su ispisaui

bili

gragjauski

svi

zakoui pod republikom. ')

Dubrovcaui su zvali svoje sluge

va djeti6ima, djevojkama;

isto

kao

se idiotizam

taj

i

Rimljaui

oeuvao

i

pueri, bi-

:

do dauas.

u starosloveuskom jeziku zuaci: sluga. Podrabak je bio sin

kakve sluzbeuiee koja se uda u gradu, a ne rodom. Podrabak je bio dakle

isto

sto

i

vrati

ua

selo

libertus,

latinski

Rab,

sluge otkle sin

ili

je

roba

oslobogjena od ropstva. *)

to

Smiglin, Smigliniea

odgovara latinskoj

—

rijeei

bio je naziv sinova

i

k6eri

podrabaka,

Ubertinus. Ta celjad nijesu nigda bila do-

164

i

Vlah^), a

preCu

ost, kazu vise harakter osobe, nego

i

uljudnosti

Knjiga

kom

u

Ijudskote,

i

kom-

otreseii, paprica, ^eljaile u

rijeCi:

osoba

koja

je

stupauj

li

odgojeiia.

en a zvalo se svako lice, koje ua dlakii ispunja prema svakome tako zvane convenJenze sociali., osoba, koja se ^icne, kad se dnigi iie vhula prema iijoj ua isti z el

i

rasla bas do ukusne pitomiae gragjauske.

Me6enat 8

ujim

inoze iiikako mjeriti

lie

Neki drze, da

je

—

=

(Mor

rob,

ishodi od

—

iii

„Vlali" rijee ilirska, eeltska,

=

cm,

mogudi

primorske gradove

izbje6i u

prometimti

u

da

Vlaha,

red

Da

Kosovu.

nijesu Vlasi isto sto

Dusana izdau Daiiici6em,

i

i

vlastitu

opet

da

biti

da

zemalja

(gdje

Tureinia,

jer

iza

Hrvati bise

i

nijesu

mogli

propasti

eakouik

Srbi, jasno svjedoci

vodi,

Dociiije

zenilju.

u Dahuaciju

da ju

tezak,

dalmatiiiske, zaostase

kog uavodiuio neke

Srbin da se zeni u Viasi,

1.

joj

iz

koji

ovijeh dvaju pleineua, oe

ua otoke

i

robuju

i

ou,

ueki

kad ovladase Turci nekijem krajovima, opet mnogi Srbi izmakuuti za vreuieua preko Duuava

se

moglo

a

iako

jer bi

da obragjuju za pridosliee svoju

suzuji,

se

kad

da zuaei:

i

rob, vlah),

—

Hrvati) koji u uavali

i

kako

patre natum!').

sto je prilienije,

nahode Srbi

se sad

—

u drzauju ni u morali,

libertiiio

Morlaeeo

eudi,

so

doglavnikom,

ime zapalo vlasuike (Riinljaue), stare prebivaoce

je to

kao

vlah

„vlast"

Horae

I

njega svojijem

postavi

jeduog libertina („Me

je siu ')

da

udostojio

na i-aia

priuijere: i

da

ti

zakoui budu

(§ 98). 2.

seli,

I

i

Ijudi,

i

Viasi,

i

od

sto doliodi

Vlalia,

i

od

zemskijeh

Ijudi Srbiua, da se erkvi uzlmaju (§ 9b). 3.

Vlasi,

da

4.

Ljiidi,

koji

Uz ovo

sol

ne vazmu, a sto douese da je poloviiia crkvi (§ 98), i Vlahe proguali su, da svezuju (§ 99).

crkovne Ijude

je

ske sve

Italijaiice

sloviea,

da

dobro napoineuuti, da zovu

:

je Italijaiiae

i

u miiogijeai mjestima Krauj-

Pa u

Vlasima (Latinima).

mudar, Nijemar; trgovac, a

Poljskoj

Poljak

ima

po-

ratoboran

(„§to Vlah, to doktor; Nieiuec kupec; sto Polak, to etiiiau").

U

Dubrovniku zovu u op6e Vlasima sve

spadali oni

viiie,

istoc^noj

ili

zapaduoj

crkvi;

prebivaoce tako

(pars pro toto) zovu jos svakoga lirisdauina istocue

Rus

i

ost.

^Vlahom".

Ijana, jer se tauio

i

—

Vlaska (Valaechia) ocito je

govori uekako

latiiiski.

kojijem su se ocuvali ueki obicajl, kao

i

Ima

ciie

Hercego-

per synecdochen bio

Grk,

iiaseobiiia

Rim-

crkve

srpskijeh krajeva, u

obrazue

—

sto sve

odava

^

*e

165

Podrabak je nizi stupanj, biva osoba, koja se uza vas galateo jos nije sasvijem otresla seljanske cudi: osoba, koja mrnioSi za svakijeiii, koja podbocima i satina6in.

rama odvcc u

U

zivo vrijegja.

ako nc zaostajc

iiauci

ii

jednii rijec: osoba, koja

gragjanskom

i

drzanjii,

ruga

i

se,

V

smije

u obraz, osoba podrugusa. Smiglin, sniiglinica

se

ti

nego

u nianjoj mjcri podrugljiva,

je

osoba, koja trazi u

ko

jaju dlaku, koja prctresa tugje posle, sto ucinio, gdje je bio

svasto,

pa

na

i

stvari

na vlasku,

6initi

nemati

prst

nepristojne svome stalisi^ Bit! vlah,

znacilo

obraza,

rekao,

sto

u velike zagledua ua

ost, osoba

i

je

nemati nikakve uljudnosti,

je:

fraza

koja

u

upotrebljava

jos

se

ovome gradu. Ostalo je dakle u mjestu iimogo uglednijeh rijeci izreka,

kao spomenici negdasnjeg lijepog moralnog ponaako je stara Ijudskota vec sasvijem

sanja dubrovackog,

i

propala. Spomenuli

smo

biti

rijec

uljudan u ponasanju

s

je saino onaj 5ovjek, koji

i

skladan^ sto sad znaci samo

diugijem;

rijeci

uprav

ali

ima u skladu

spoljasnjom

ralnost s ubavosti

kome

i

i

skladan

imutrasnju

moSva-

postupaiija.

se lako domisliti,

da je dan danasnji u opce tesko

pretesko naci covjeka

skladna u smislu starom dubro-

vackom. Za pravo,

u nase doba,

i

po

rijecima),

suvise; a

kad tamo:

(siideci

reklo bi se, da je svak ziv uljudan

i

Si mentisee armato,

Cou un Lei utjecaj

jevi

krvnog srodstva

juzuoslaveiiski

gpisatelj italijaiiski,

dini

nemaju u krvi Jos 6emo

i

i

s

pokazuju

kao ni

pleinenom

i

gelato, latiuskijeni. ,,S toga se ovi

skloiii

zapaduoj

kulturi", veli

sva plemeua slaveuska osim Kusa,

kra-

jedau

koji je-

mrve latinske primjese.

ovo uadometiiuti, da oko Dubrovuika matere seoske

kad karaju djecu obieuo uatlostave: „0 Lacoiauine!" (0 Latiuine!), „Nc vaija bit Lacmauin!" (Nou bisogua esser Latiuo!) Eijec

—

„Laemauin" kako

potjece, po iiasem

je \e6 pozuato, zitelj

misljeiiju,

od Latium,

pokiajine Latium.

a

Latiuin

je,

166

po

izi^eci

„To

sii

Na

Giusti-ja.

skladna

vasa

—

osniva se izreka:

odgovara

koja

iista",

Lei mi adula. Takogjer

italijaiiskoj

—

po perifrazi

sluzili

cin, n.

,.taj

p.

i

ima ccsa

taj

znaci: Ijiibav tjelesnu; ,.zcna

brcmcmr'

ii

6init

—

pak govore:

—

zena mil je rodila.

kad

Hercegovci)

god

tamo

Ijudsku; a:

tamo ona

hajde

tamo

on,

svom postanku,

—

i

Na

spome-

gr^ka po

Epidavra, ne samo ostalo onoliko

Megju

drevna

vre-

pa

kad opisuju Dubrovcane,

ra-

se od

kakva su

im

sto

svijetu hodio"' .... Humoristicni pisci nasi,

po

pada

iza

potekhk

o.l

mene! Kad

eeljad

odgovori: „Oeljad jer

—

spomene

jediiom

je ta rijec

su

u

l)ultroviukii,

od

aprdu,

vazda ua ustima".

i

podlegli

zovu ih

obicno:

(toglier via,

iiklduiti),

biva:

u

domoviuu

fjani-

svratio

svojii

Diibiovuiku,

koja je ujihova

Idva:

ili

koji su

republike,

a7capv£C[jiai,

se

Grci'',

bili

predl, spomeuuti profesor kiiji/.ovnosti u jeh,

—

je

ifozda jc

Oilftleci

hudobom.

,,kad

dikalnoj pronijeni

')

s

starina u Dubrovniku.

mena, rete obicno: „Jos kad su

tugjinci,

drug,

„taj

svaki nacin valja da iz

prostijem piikom kad ko hoce da

i

osobu

za

cemo

ciui,

gr^kog porijekla, dok je

od

ill

,.Petar

ovijem

kojijeh

megju bjogimcima

6isto gr^kijeh rijeci jos

Kiiljen

samo

nalik

kako mi se

pokvarena.')

ali

ih je bilo dosta

nego

—

rijefc,

i

Hercegovci

se otelila!,. Takogjer kazu:

nutijos ,.aprdu*',

latinskog,

ona,

samom Dubrovniku, od

su vlastiti

(kao

ona.

tijem drugom*', mjeste: hiidoba,

s

zna5i:

ona, za zivotinje, n. p. ,,moja

tako ima na pretek idiotizama

I

tamo

on,

on,

rijeci:

sto

gadnu stvar

dusmanin ....

biva: Petar je moj

on*',

uz to iipotrebljiiju jos

—

tamo

selima

Diibrovnika,

kakvii

s})omeiiu

po

tome*',

i

oko

Seljaci

osobii njima mrskii, reku:

krava

tome

se dijete

,.naslo

onom-',

s

zeua kad je

tegotna; ,,povila jc dijete*', mjcste: rodila je;

tamo

se

sii

muogijem izrckama, koje spoiniuju kakav por-

Diibrovcaiii

nograli^an

ski a dan

rijeci

progji

me

ii[)it;iii

oil

u.-ijvei'a

se,

okani

svoji-

uavada,

me

se,

a* „Celjad od hvala noci

—

ocajanju

i

-S

167

Bopju", jer u njihovoj

vazda su im te

diilia,

radikalnoj

na

rije^i

mir-

ustima').

V

Sto sc ticc njihove

sastancinia, sto Francuzi zovu

nog podbadanja

e.«^pnY,

posijelima

na

i

dubokog neosjet-

i

Nijemci nazvali

sto bi

da jc ta duhovitost,

je spomenuti,

mnogo

na

duliovitosti

Witz,

aticizam

taj

nam

red

od

bio

sastavina; a najpoglavitiji sastavni dio bijase kla-

sicizam gr5ko-latiuski, navrnut na slovinski jezik, koji su

od susjednijeh suplemenika Srba, pa ga onda

uzeli

na svoje

sijali

akademija, bile

sito,

koje

od

su

u Dubrovniku;

analizom

dotjerali

i

ustanovljene

da jezik dubro-

to je sve doradilo,

i

mnogobrojnijcli

davnina

davnijeh

pro-

vacki nije cisto srpski, nego nesto trece, radi neizbrojni-

samome

jeh idiotizama, koji su u njemu

K

tomu opet mjesanija

italijanskog, a

cuskog (navlastito otkad se uvela

enciklopedija

rakter, tako,

dubrovackom govoru neki da po

priznanju

obikli.

i

po stogod

cuski klasici vijeka Ljudevita XIV.), te jezika daju

nikli

fran-

i

zacin dvaju

taj

car

osobit

samijeh

fran-

i

spisatelja

ha-

i

dan

i

danasnji, nijedan spis humoristicni, nijedna komedija, sa-

stavljena u cistom jeziku srpsko-hrvatskom, nije do kraja

Kad nestade

zanindjiva, ako nije na dubrovacku napisana.

slobode,

i

kad propade

cen, jer ga je dopala

vec nestalo klasicizma, su

bili

uzgojeni u

originalitat, ista i

mjera

i

svak je vise izjednaharakter; a posto

do danas izumiii

onom duhu, nemoguce nam

kucimo kakav bijase harakter njihovijeh gjusobna ponasanja. te su uzgojeni

')

svi

U

posijela

ono doba, dok su jos

u onoj kulturi,

odlikuju

se

koji

oni,

je

je

da do-

me-

i

oni

bili zivi

posijela

kod

Gosp. Charles Loiseau, Fr:uicuz, za svog boravka u Dubrovniku

napisa komediju (vaudeville)

pod naslovom:

prikazuje sadasnji zivot dubrovacki.

vece od koji BU

,,

Komot

Hvala Bogu", se

u

kojoj

prestavljala

jedno

muogo gospode dubrovacke, pred gosparima bili pozvani jia soiree. Toj komediji bio sam i

i

gospogjama,

ja nazocan.

a-

168

-G

Mata Sarica, kod Rada Androvica, kod Luka SorkoCevica, covjeka iia ^lasu radi izvanredna kod Frana Viiletica, kod Betondica, i kod Ijanicenja i iieumonia 6itaiija kanonika Radclje. Ta vecenija posijcla mogu se zvati konferencije, ili bolje akadeniijc, gdje se svak nadmctao ii no\ijem iziiniima i ii kiijizcmiom prctrcsaiiju

—

—

te zasijecase

u prijedmet njihovijeh razgovora. Zaliid

sva muka, mi se

iie

mozemo

domisliti

kakva

sii

nam

bila

ta

Mnogi strand, a nadasve nasi susjedi iz Dalmadohodeci kao novi aiistrijski ciuovnici, nastojali su

posijela. cije,

da se prilagode u posijelima ovoj spoljasnjoj diibrovackoj ktilttiri.

sni Ezopovoj.

Kad

nici kraljeve, baci ti

—

Ali sto se dogodiloV

V

Sto

i

su ovi jednom prestavljali

neko megju

Ovdje

sadrijese

one

sve

kraljevske

anegdot,

vrijedi imietnuti

navade hercegovacke

turu njihovu a ne nasijeh otaca,

moze da

—

se

pobise,

grimizne

odjece.

dva, jedan najblize

dvije

sjede starijeh Dubrovcana. Sad, kad usvojili

pozor-

i

pa^e

ili

ate Dalmacije, a drugi Horcegovine, svi

na

njih pregrst oraha, a tvoji

majmuni jedan svrh drugoga, pojagmise

te tako

mi

majmtmima u ba-

su i

stari

ona

sii-

izumrli, a

dahnatinske

jer

se

i

nikako

kul-

ne

se pogodi s didiom danasnjeg vremena, opisimo

samo da se ne zaborave. U prvo doba, kad Austrija zavlada Dubrovnikom, neki Heru6evan na hercegovacku cegovac crkve pravoslavne zasjede jednom u kavani u Dubio\Tiiku, i tu okupi oko sebe dosta gradske prostadije, te razlozeci im o raznijem ih

deder crnijem na

bijelu,

—

—

stvarima zabrazdi 5ak

i

u bogoslovlje.

Dva

vlastelina sje-

dila su podalje, te tujuci te razgovore bez kraja

re^e jedan diugome: ,.Tako

ti!

i

i)nniakninio se blize,

5ujemo argiunenata nekijeh, kojijcm ime jos nijesu stari logi^ari,

nego se valja

harakterizani; u toliko mi ih

konca,

da

iznasli

budu za sada zovimo: arguments

roditi

u ovo doba, da

ad opankam^ dok ugju u pravila opce

retorike.

—

Bila

a-

169

-G

soiHe n nekoj kuci, gdje se mnogo gospode bijase

okupilo,

jedan

6inovnik

uljudaii,

sve

—

slijcditi

kao svoju

sijelima

i

dosta malo napiti Covjeka,

mu

zbilja pogje

mu

ili

donekle za

aksiom govori, da je

riikom. Ali jedan moralno-tilozofski

dati

kakvu

vlast

da mil se odmah otkrije prirod^a cud. Tako po nesreci malo se vise napije tu ve^er, rijeci,

Dubrov-

u

dokle je

ovu dubrova^ku kulturu na po-

vlastitu,

omicati nekakvijeh

bio

ako covjek prili^no

i

—

nagje ipak za zgoduije,

niku boravio

njima

kova, a megjii

staroga

Dalmacije, koji,

iz

dubrova6ke

bi

njim;

s

i

mu

te

u ruke,

se stade

mogu da ugju

koje nikako ne

u pravila stare kulture dubrovacke. Tad A. Kaznacic, koji „Ecco!

zaupi:

je tu bio prisutan,

conosce allor che suono abbia konjic, tad se zna koji

mom

il

sordino,

(Kad

violino!"

zvuk dava

priznanju mnogijeh

se poreci,

il

levato

se digne

Ipak,

vijolinj.

po sa-

i

da

ne

Dubrovcana,

izucenijeh

si

da nema po Dalmaciji osoba ukusne kulture

i

ponasanja bas dostojna pariskijeh salona, nadasve u Zadru, koji je grad turu, jer je istoriji

najvecma sklon, da

zapadnu

goji

vazda bio stoni grad svake vlade, koja se u

tijekom vremena u njemu izmijenila.

sam Tommaseo, spomenuvsi razne uzroke, vodit,

da Dubrovnik

pristavlja ujedno,

imala mjesta u

dopre

da je bio

istoriji

stoni

A

svijeta.

se

oskacu:

ne mogu

cemo za

bili

i

pro-

grad

vlade,

koja je

prilaze,

da

stoni grad svoje vlade.

najbolje

mogu

posluziti

su ostali u predaji, u koji-

V esprit francuski iznijeti, jer

eto bas

te su

Renner opet

biti

Za dokaz uljudna ponasanja oni mnogobrojni anegdoti te

Pa

do stupnja pariske kulture,

Dubrovnik umre kad prestade

jem

kul-

i

Witz njemaCki.

nijesu prijedmet nase radnje;

izgled spomenuti cigli jedan

iz

doba

Ovdje

samo

danasnje

jednom u Dubrovnik podmarsal austrijski Kaboga, koji jos iz malahna bijaSe otisao u Be5 na sluzbu cesarevu, te jedan dan pogje u pohode nekoj

vladavine. Svrati se

a* visokorodnoj gospogji

vise u predsoblju. nje,

te,

Kabogi se dosadi

mu

—

sam gospo

sto bolje;

zadrza ga malo

priceka, on ce

i

—

je

ti

po

sam

bio

pozdraviti;

na

sam da

odmah na 5emu

je, te

onaj

i

odgovori: ,.Meni se

kad

tako uljudni podboci dubrovacki, pa bas

iskitim

komGospogja se

zaboravih

bolje,

jedan

smislio

ovdje stojeci premisljao

eto, misleci

na muci, nc

plimenat sto sam imao najprije u pameti!*' stavi

nije

diigotrajno ceka-

to

vam pravo kazem,

da

ali

pa

—

jer

uljudnosti dubrovackoj ovako osloviti: „Bas

znajuci kako cu vas

komplimenat,

—

ona,

mah

taj

kad ga na svrhu primi

urogjenoj

Ali

francuskoj.

spravna da ga primi u

bila

-G

170

svigjaju

su

meni

i

samoj namijenjeni; sad spoznajem koliko su zgodni komplimenti,

pa

bili

—

satiri5ni!''

i

Ta

redi jedan dan svojoj sobarici da joj sti,

prije

nego se kaze ko

rica.

da

On

joj

se

odmah

taj

upitam: je

taj

nalog

to

te

da

recem: ko sam,

ti

nego da

gospogja doma!"' Sobarica pogje dajavi

li

plemica,

pitajuci

mu

Ijepota opceg postupanja, ovaj

jem poslima, a ne samo u

tisucu

podboku,

klasicizam

knjizevnosti, bi

Lago

del

u

pise

u spoljasnji-

i

Dalmazia (pag. 112): ,,Pitanje se mogahu odrzati ove podjele

je,

kako

se

potpodjele

i

da je

iizrok,

podani-

Memorie

knjizi

te

Ova

oprostcnja.

vlada dugo o6uvala dostojanstvo prema svojijcm cima. Valentin

dan

isti

gospogje,

odgovor gospogji, koja se uput domisli

primi tog

pripu-

u aristokiaciji ravan, odgovori

joj je

sobarici: ,,Nijesam dosao te

da je

ne

na-

upita ga soba-

,,Ko ste viV",

dosjeti

pokaze kako

nikoga

Zakuca bas

je.

njeki vlastelin dubrovacki.

gospogja

ista

della

dcsilo,

da

megju gra-

gjanima, dok po ostalijcm djelovima Evrope iste podjele

buknuse u ustanke prinijele:

malen

megju vladarima

i

pljaCkanja. Dvije su stvari tome do-

teritorij, i

po

tom

drzavljanima,

ieg upoznavanja; razvitak

i

svakidasnji

odnosaji

zato mogucnost

Ijubeznosti

i

simpatije

pobli-

megju

171

mocno utjeCu na im pripada. Gospari^) ziviici uvijek s kme-

pojedincima, a pojedinci svijeh stalisa

vas

koji

stalls,

tima, sudarahu se u davanju zakona s

njihovijem naklo-

nostima, jer svi bijahii licno poznati. Drugi je razlog stu-

pauj obrazovanosti, do koga dogjose vise klase, dubrova^-

drzahu za zgodjio, da se okite ukrasima

ki gospari, koji i

oglavljem obrazovanosti

knjige, a podanici,

i

privuCeni

primjerom, drzahu za dobro, da dogju do njihova stupnja

pa da se nadmecu. Gospari ne bijahu dakle samo zakonodavci nego

zivi primjeri

a podanici drzahu, da ce doci

malo po malo gospare.

do ideala slijedeci

u tome sliCan Ateni

i

Dubrovnik je

Fjorenci, gdje u prkos demokraciji

vladase u sustini

aristokracija

Nalazimo dakle u

Dubrovniku

prosvjete

slavnu

inteligencije.

i

koja se

proslost,

sva oslanja na plodove inteligencije, udruzene

s

blagodati

neodvisnosti; jer Dubrovnik posto je ucinio prvu pogres-

ku nametnutu nevoljom, sagradivsi

grad pod sasvijem

svoj

negativnijem uvjetima zemljista, morao

je,

da gleda, kako ce se uzdrzati, pa je

morao neprestano

da

se

na obrani opstanka. Sve ovo moralo je

bdjeti

demokratsku

vladu

u

aristokratsku

cisto

hrani,

pretvoriti

radi

realne

nevolje."

Evo u cemu

klasiCna Ijepota opceg po-

ta

je bila

nasanja: ubavost forme imala je nosti,

ni

s

i

nacelima vjere

i

filozofije;

5ine,

i

i

potpunom skladu. Materija

rije5i,

i

ponasanje

—

U

danasnje doba

iz

daleka

s

rijefei,

cini

i

';

has

i

(tu

originalu.

iz

moral-

tako^

ubrajamo:

da

Na

sve

sto

i

je

jest 5ist klasicizam.

ne sla^u se ni

unutrasnjijem kakvijem uvjerenjem,

da su potekli

Ovako u

samo

rije5,

ponasanje,

ikakvijem nacelom moralnosti.

se reklo

je

u jednu

osjetljivo) bila idealizovana, a to

s

ali

s

manje od drugoga, nego u

jedno ne bude ni vise ni

pravom

saglasna

biti

niti

u opce

prvi pogled zbilja bi

kakvog uvjerenja, a kad tamo

172 kao

isto su

(vrhunac

'A

orasi

dvora

s

a

pozlaceni,

iznutra

suplji

ipokrizije).

sto

dubrova^koj ?

rekli o moralnosti

bi

li

mjera ima strahoca

bozija;

u

ali

malo odmjerena

ovo

prostora ne moze se kazati ni samo

Pri-

!

mi znamo.

ono, sto

kud cete boljeg dokaza od onog interregnum- a od gotovo osam dugijeh mjeseca, kad je s razdora politicAli

narod dubrovacki ostao bio

kijeh stranaka

ne dogodi se nijedno

nijedna

ubiJHtvo,

bez vlade;

i

nijedno

kragja,

nasilje?! Sudovi, senat, bijahu zatvoreni; a narod V Ovdje

pita Feric: „§to iicini on (puk) tadaV Je

sam

zbilja

li

prihvatio uzde vladanja?"*) .

.

Spartacus in patriam

Je

tulit

.

.

.

megju piikom ustao kakav novi Spartak

li

movini V znaj,

da

Ah ne Kogod

si

!

es,

ti,

Ijudskoj!

istoriji

aguosce huuc populum, forte uuus in omul

Historia populus

.

.

.

Ovaj je puk bez vlade mirno stajao, molio se svome svetomu

megju sobom, da na

do-

proti

tugjin^e, koji ovo Sitas, pri-

puk: jedini u

je ovaj

Quisquis

i

arma

aut aliquis de plebe auimosior

.

se

i

Vlahu, da

kakva neprilika

hodio po crkvama, se

ili

vlastela

smire

vrazda ne dogodi

stetu domovine: .

.

.

populus patieus,

dum

foedere dextras

Pacati junguut Patres, ac sceptra resumant.

Valjalo je 5uti pripovijedati o

toj

Iva Bozovica, jednoga Iva Natalica, nica,

glasovitu

i

Se^anta)'), kao ')

„Quid

*)

Ova

i

jednoga

2upku Luciju Sambrailo jos mnoge druge.

turn illeV

Num

Fraua

Bu-

{vubjo: Lucija

cepit habeuas legni ipse?"

glasovita zeua spomiuje se radi zarke Ijubavi

dolnoviai. Njoj se uikako Tlftctele

moralnosti jednoga

ue

svigjase

ouo

novoj vladi iza propasti dubrovacke

udvaranje

piema

svojoj

dobiog

dijola

BamostaJnosti,

te

bi

ih

5h Valjalo je njih

fcuti

-G

173

da

pripovijedati,

razabere,

se

kolika bija^c javiia siguruost u Dubrovniku, kad bi n. p.

kojekakav lijera,

cicu

ne nasavsi vrata

i

pod glavu,

zore, bez

Gruza

iiosilac, iduci iz

i

malo straha za s

kesu dukata u

riznici

pod klju6

poslije

se ne vraca;

mu

re6e

je

turski,

golemu

sahranu

dubrova^ke:

,,Metni

blagajnik

ja

—

na sahranu.

„Hajde,

cu

je

da

ga,

ti

tra^i gdje si

aga nagje svoju kesu

ga ostavio", rete blagajnik.

I

u onome kutu kod prozora:

niti je

u

godine, aga

tri

dok na svrhu u neko doba evo

tra^i blago ostavljeno

tvorio, ni

na

Progju dvije

zatvoriti".

aga

neki

je

bio

republike

—

za novce. Valjalo

i

kako

cabe, ostavio

kut kod piozora

taj

sve s uha na uho do

zivot

5uti pripovijedaiija Bo^ovica,

dok se povrati

ta-

gvadska otvorena, metimo vre-

spavao na putu,

i

punom vrecicom

s

ba§

ko bio pod klju6 za-

u nju dirnuo.

Ja se spominjem jos

svog djetinjstva nekog starog

iz

Dubrovfianiua, kog je bila nevolja nagnala da se

iseli

kuce, u kojoj je prebivao

godina.

Kad

izide, ponese,

samo kavez

ostavi

govori:

„OtTagu

naravno, i

punijeh

za

sve

i

godina

6etrdeset

na moralnu strogost imalo feeljadi

pokujstvo,

svoje

vise

sam

nasao

To

se

razumije, da se

megju

paziti

bi se

od pribranijeh oglasio radi koje mane

nosti,

mogao

javno na putu gniila svetoga Vlalia. te

iste

a kad

i

nadati

psovala,

epigrafu

satiri,

iiazivlju6i

ill

ili

ifad

se poklouim, vi ve6 zuate sto

vam

lio6u

uspoiueuu kad

jo

bila u tamnici,

SYakoinu tamnicaru kruha bijeloga

i

na

B(»zi6

kafu

s

nepodob-

domoviue

god

bi

se

lilanjain,

Moibeni-

je

god

po6i u tamnicu

mlijekom.

i

susrela

rijet".

eania dobi dozvolu od viade, da uioze svake godiue, dok

za

Ko

komediji.

ili

osobe, «»vako bi ih po/,draviIa: „Goapari, ja vain vaiii

vlastelom

izdajieama

Foliciji je utaiimici. Posto izide,

u

oboje

obrazovanom, nego megju prostijem pukom. se je

ali

jedno zvonce. Upitan za razlog, od-

ovoj kuci, dakle ovo uije moje!"

i

6etrdeset

iz

i

ziy»,

dati

174

—

„D2ono! Diono!*'

jednom Rasticu pjesniku

reCe

kamatnik

drugi vlastelin, na daleko 5uven kao radi golema

kako

,,kazi mi,

mimo

ostalu

imucnu

najbolje

mogao

raspoloziti

bogastva bi

—

imanjem, koje je sve u tvrdu".

njeki

hvalisa

i

—

vlastelu

svojijem

mu

Odgovori

Dzono:

„Ako sve te novce razmijeuis u meuzaline (ovako se zvao pod republikom ueki sitni novae), i ako podas po menzalin svakomu onomu koji te drzi u repu, eto ti si svoje imanje

bas

zgodan je za svako mjesto bogataSima

i

Ovaj

namjestio!"

divno

hvastavcima *),

gragjanskog toliko

ti

—

je

ti

kad

ne dati djetetu zalogaja,

ne pojede ono, §to je

li

Gdje

bio.

ti

objedu ni

ni

da ue ce

zaintatilo'^)

kad

je

jeduom uekomu prostaku:

—

zuam!"

ja

kx)j

zuam

—

koliko

zamijeraju

;

a nasuprot

ujihovijem

svijem rijecima,

5ast

bi

li

ti

ti

mu

odgovori

sve ouo sto

i

svoje

okretiina

i

universale",

pregorio

svi

koji

les

ali bi istocio

svaki

u

veli-

podlozuici

ujihovi

eas

paze

i

ciuima, opet se oui ciue

covjeku,

grauds (Dzidi-Putiua,

rece

/uas sto

<Ja

—

koji

se

uspeo i

toga ima mjesta oua Voltaire-ova izreka: ,,Micromega, ce

convieut a touts

ili

svome phjatelju

ue zuas!'* „Ljudima

da su

dok

raspitati

ili

brda, malahui svi oui, te liode dolje po ravuici, bas kao 8

di-

ni okusiti,

prostak

podlozuicima,

velika sprduja, isto kao sto se eiue

koliko

veCeri,

njim,

letterato

„il

vlasti (pise Iguacij Cautu), ciui se,

malenkosti

za

bi poslali

,,Eli!

,,Ne bi uista,

krvi ispod grla, da

mati

i

u svom gomnaranju! Gdje

Glasoviti Scipiou Maffei, uuzvau:

')

pak da refcemo

pita prostenje, ako

joj

ga poslati u crkvu, pa onda poci je

sto

bi otac

da

osobi,

uCinilo stetu

ili

A

doprla do

su

vlasteoskog stalisa doveli

i

jete kojekakvoj prostoj

ju je uvrijedilo,

je,

se primijeniti

Celjadi koja

i

visoka polo^aja u javnoj sluzbi.

uzgoju djece?! Gdje

moze

vrijeme,

i

odgovor

satirifcni

ime koje

ua

vrh

ou ujima;

uom

qui

se pristoji svijem

Telikasima)/' ')

se,

Idoitizmi su dubrovacki ova dva glagola

zabiti sto u glavu)

dijete raspuiteno,

^uje od

kao

i

i

gomnarati

(far

svaki ouaj, pa bio

moralmjeb pravila.

zaiutaciti (poiuaditi

da monello). i

gospodiu,

Gomnar

je

koji se odale-

175 prijateljici, zato

ili

jer je gomnaralo

(iijete,

U

tome

pazilo

gospogja,

i

§u§nuli

prekorili

ili

strogo jos

se

pu^anaka,

i

jednako, iipravo odvec strogo likama,

putu

nepristojno stajalo u crkvi!

ili

sugiasju

sko ponasaiijo

po

sto bi

i

na

i

prostakinja pod-

i

prema

republikanski

kojijem zivimo. Kudjelja, pletivo, svenje

ii

bijase opce

spomeiiuti

plemickama

i

jos

gjelozije%

i

pri-

vez

i

Ovdje

prostakinjama.

i

zen-

valja

koje se jos nijesu bile

sa-

svijem pometle za doba iiase mladosti, pa segjete (nosilj ke),

u kojijem su se

iiosile

zene plemenita roda.

U

staro

doba, kad bi gospogja hodila pjesice, trebalo je da sluz-

benica ide pred njom, da

joj

ne

a

put,

6ini

nego u drugijem krajevima", kako

„obi5aj posve dmkCiji

opaza Razzi. Zene djedova zvale su se gospe jeh ukucana, za razliku od ostalijeh, koje

gospogje; cace stari zvao

nazivale

kracija se je protezala stele:

Noko;

Ivan i

se vec znalo

da o Bozicu

su:

bill

Uskrsu

i

imaju

i

vlasulju

je nosnja

na

glavi,

kako

)

Djeci

ost.

na

po-

kratke

povisi

po propisu zakona", pise Engel, pa povijenijeh,

nadodaje: njihovo

se

jedva pozna pod kustravom velikom vlasuljom. Ni§ta

nije tugjincu smijesnije '

i

Marko:

ma5 o u propisu. „Ova

je bilo

„Vidi se mladijeh plemica tako lice

ili

nosila

gace pored ostalog gragjanskog svijeta, a bedri,

prosto

se

poci

striSevima. Djeca su

i

svoji-

se je djed. Aristo-

Dzivo; Marin Luksa, Niksa,

bio:

Maro; Luko

klonstvo djedovima

su

od

do imena. Bozo se zvao u vla-

i

je

Niko

njom:

za

Gjelozija (od

ital.

od ove maskarate".'^) To se

gelosia) je

eakleiia pregrada

bil.i

sve

ua uekijem

prozorima svake ku6e, otkle bi mladiee gledale maskarate, gragjauske igre, ')

i

ost.

Nije bilo tada dauasujijeli rendez-vous-d.

„Dieses Costume

ist

gesetzlieh

....

Man

von 15-10 Jaliren so eiugemummt, ihr Gesicht grossen Peiiicke kaucu keunbar. Niehts

ger

als

diese Maskerade."

Da

je

ist fiir

Viktor

junge

Adelige

uuter der

krausen

sieht ist

eiuen

Alfieri

bio

Fremdeu

drolli-

u Dubrovniku,

zanago ne bi bio napisao onoliko pogrda na vlasulju, koju

je

i

sam u

176 nahodi

u povjesti Appendini-ja. Nenadna promjena mo-

i

ralnijeh obi5aja usljed politi5kijeh katastrofa dade obilna

gradiva mnogijem spisateljima nasiucima

romane,

iz

tugjincima za

komedije. To se svud do-

i

kad kakva mouarhija odjednom kao

gagja, a navlastito

grom

novele

elegije, satire,

i

vedra neba zamijeni republikansku vladu od

To

liko dugijeh vijekova.

bi provodi5

pjesmama najnovina

jeg vremena, kao §to je na priliku: ,,Nedjelja

janskog spisatelja

Brsa-

pa ,.Quadn della Dalmazia"

Ijam*', klasifcna satira,

komu

imeiia

znamo.

iie

to-

Taj

itali-

izniegju

ostalog kaie, da je Dahnacija puna piirodnijeh Ijepota, Di

eui uatura

Dalmazia

rtlta

pia,

e

Per compensarbi forse delln spiue

Che

le

iudsse uel cuor la Borte via;

perche di mali auoi troppo uou peuai,

Ma Opisuje

i

eeda a

dolee delirar di seusi.

uii

Zadar, Spljet,

menucemo samo ove

Kotor;

i

od svega toga

ali

spo-

njegove:

rijefci

mura forte, e di memorie Zara Sembra or pastieeio sopra uobii deseo: Di

Di Veueto, di Slavo, e

A

di

Tedesco.

evo kako opisuje ieuu dubrovafcku u prevratu vijeka

i

obitaja:

Ma come

che laugue di

fior,

Di aura, e

di

Col guardo

rugiada sovra

patrizia del suo crudo

djetiuJBtvu uoBio radi ^elavusti, I

drugovima,

da

mu

U del

kujizevDoati dubrovackoj

i

koje je bio udrio

poem moze

uego da se

iia

bruku u skoli

i

ou u neko do-

tako ga drugovi ostavise ua miru.

—

poem Kuuida, kome

je

ima

deW Abate

lijep

latiunki

Giulio Cesar e Cordara sulla Parrucca

Padre Ruyyiero Boschovik

sio". Ovaj se

s

i

uije ostajaio druge,

ba po5ue rugati samome sebi,

uatpis: „Capitoli

sasso iguudo,

e schivo,

uel dolor,

tisso

La Kuguaea

sol privo, il

—

Eaimundi Cunichii Ragusini

isporediti sa:

•a nSdCchia rapita'' Tassoni-ja,

i

sa

ver-

,,Chioma di Berenice" Katula,

„Zyrkom" (Eiceij) Pope-a.

3^ Destin

si

-S

177

lagna, e poich^ in tutto al vivo

Mai, che la 8tiugj?e, non ha iu terra s^udo,

Di Dio prostrata

E

To

la

San Biagio uel

pietade implora, adora.

sileu/,io

samo

je sve namijenjeno

^enama,

onijem

preiivjeSe radikalnu pronijenu padoni republike,

one

sto sadasujijem. Koji su

odgoj

udahnjivale djeci svojoj, najbolje bi iz

kakvo

i

nipo-

a

ponasanje

moglo

se

koje

razabrati

pedagoske knjige, koju sastavi Jelisava, kraljica

ska (nazvaua jos

i

Ragusa"),

„principessa di

svome unuku Ljudevitu L, koji bi docnije i pogibe u bitci na MuhaCu god. 1526.;

A

ta je knjiga sad odvec rijetka.

ugarski

kralj

ua

zalost,

mozemo

za sadasuje ne

nego pouoviti izreku iiekoga ^asnoga

pouku

za

ali,

polj-

Maka-

prodavaoca

ranina u Dubrovniku nekoj gospogji sjajno obuCenoj, koja

ga je nepriliCno ruzila

u

govori oiiako kako se oblafcis govoris!" jos

A

se

ili

u povoju, prikazivale su puku

maskare: Bemheljy

Turica,

dubrova^kom

Sv. Vlahu,

Vila

svetkovan kao drzavni praznik

nama, a najvise su pak kovati u Mlecima.

da je po

i

je

objedu

omni

solemniandi festum

Vlaho

sv.

hram mleta^ki dan

sto

na

bio

naseobi-

isto^nijem

et

(S.

Blasii) ex dena-

anno

singulo

S.

Blasii

obalu

dei

ugleda jest hram

svetiteljev pjevali Dubrov5ani,

sv.

mittere

ad

i

se-

dan danasnji

Schiavoni,

Vlaha.

zajedno

du-

Venetiis

ibi

cundum antiquam consuetudinem." Pa bas ko se iskrca u Mlecima

epida-

^etiri

debent Ragusinis Venetiis commorantibus usque

XX

5etiri

tome naredba senata {ex Li-

hro Croceo 1463): „qui procuratores

per eos recipiendis,

gra-

o

da se bude sjajno svet-

nastojali,

Dokaz

po

Coroje,

i

varska bozanstva. Zna se u opce,

catos

kako

onako

obuci

ill

zadrugu Ijudsku, ne u potpunom razvoju, vec

gjanskom velikom prazniku,

riis

„Gospo!

ducanu:

njegovu

s

Tu

prvi

su na

Mle5icima,

pjesmu sastavljenu od Josipa Martinelli, koja potoje: 12

a-

178 -fe

Felice me, se pari

Onde risuoua

all'

armonia,

iatorno,

lu C081 lieto giorno II

tempio di Ragusa, ora

la

mia

Rozza iuesperta eetra Soave tuouo erger potesse all'etra!

Sva je prilika da je isprva jer je u objavi senata od 6.

sama

ishodila

Februara

1412.

Ttirica^

sama

oiia

spomenuta: „de donando joculatoribus Turicae ippos quat-

Ova

tuor."

bo^anstva bila su kao

5etiri

kojijem se naslanjala sva prvobitna Ijudska

uobrazenju poganstva. Turica je

stupa,

na

zadruga

po

5etiri

svome

po

grcka

rijec

postaaku, latinski bi se reklo: Mars^ odatle u nas mis, mrsiti, mrsno sastoji

ost. I

i

u

za pravo

obrani

ratnoj

svaka Ijudska zadruga! Bemhelj je

—

i

naslikan

bio

kao 5ovjek kosmurav vas oblozen zmijama,

rijeCi:

to je Sil-

van (sumski 5ovjek). Polubogovi u poganstvu, koji su prebivali

po poljima

i

po gorama, nijesu jos

va bozanske pomoci, dokle vec sasvijem razli^itijem strastima.

bozanstva.

mu

ne

Po Makrobiju zmija

comune\ i:

§to bi se

po Viku

ili

ti

koju

Po

klasiciz-

drugo

zna-

zdrava razuma {senso

Nuova") nazvalo

(„Scienza

naravna moralnost,

znamenje

je

ovoj svjetlosti materijalnoj bi pridjenuto

duhovne

u

ogrezose

Vila je Diana (Latona), Svjetlost.

6enje, biva: svjetlosti

jos

bili liseni upli-

ima svaka zadruga

Ijudska in statu primitivo, ako poslije ne pane u divlja§-

Coroje je bo^anstvo veselja (gr5ka rije^ poslovinCena,

tvo.

otkle: zor, mah), pridjevak Baha, koji u veselje, pri

gozbama. S prva ovo bozanstvo

Sunce, Apolon, koji rasplogjuje mastu

bujnijem cvijece,

Cini

jos

i

bilje,

i

i

5ivo po lozi.

Za

slavi

lozin

i

to se

u

miris,

pjesmama i

isto

bi

misli

Covjeku

istoCnijeh

cvijet loze.

§to

Ijudske,

zivotinje; poslije bi

Bacchus, u smislu: da daje veselje

loza,

zadrugama daje

i

nazvan isklju-

naroda

i

Salamun govori u

S*

-e

179

— vinea no-

Pismu: „Vineae dederunt odorem suum,

sv.

stra floruit", za to se

Matthison, pjesnik njemaCki,

^ali

i

da u umjetnijem pjesmama nigdje nego samo Bacchus

vino

i

„Ni§ta

:

pripjevana,

loza

nije

moze

ne

prijatnije

mirisati od tebe, lozin cvijete, koju nije jos nijedan smrt-

nik Castio pjesmama."^).

imamo napomenuti, da

Pri zavr§etku klasicizma

ma

on od svega do svega, pa

je

gdje bilo, posljedica prvog

naCela metafiziCnoga, koji se u Skolama u5io u Evropi po

maha

Aristotelu (a onda je najvise bila

stika,

ili

ti

Aristotelova

govori: ,,Anima

forma

Aksiom Stagiranina

filozofija).

forma

(duh je

corporis

tijela)".

Svaka tekucina uzimlje formu onog suda, u

koji

vena. Oni su dakle vjerovali

da

(tijelo)

uzimlje formu duha,

ispovjedali,

i

ili

i

uli-

materija prije

vec

ideje essentia (susti-

jest bas pravi klasicizam.

Kad kretnje,

i

materija, razumiju

se re5e

se

tu

i

5ini,

i

zgode, a sve treba da ima formu idealnu. Na-

suprot, ako Ija

i

smo

je

na neki naCin idealizovana, a

na) duse, materija je bila to

(kako

ti,

vise puta rekli), posto su pojmovi

Shola-

preotela

uzmes da

da podlegne

je tijelo

tijelu

i

i

da dusa va-

i

njegovijem Custvima

(kao sto u5i materijalisti5na vrsta knjizevnosti,

forma duse,

onda je

filozofija),

umjetnosti,

i

i

ponasanja,

zivota, koju

mi nazivljemo „Romanticizam."

poganskome

i

materija je bozanstvena

i

strastima to

druga

postupanja

i

U

klasicizmu

vjekovita, putena

sva nagnuca njezina bijahu dakle obozavana.

Kad

je

cr-

kva primila klasicizam trebalo je prvo da ga progje kroz reseto vjere hriscanske, razabiruci, sto se

ni,

je glaso\it,

ako nije

i

to u5inise stari spisatelji crkov-

moze i

primiti,

jedini, sveti

a sto ne. Isidor,

U

toj

spanjski

struci epi-

skop sedmoga vijeka, sveti otac crkve latinske, sa svoji')

„Niehts kann lieblieher duften

als du,

Bliithe

das noch durch Lieder kein Sterblieher ehrte!"

des

Weinstocks,

180

jem spisom: De Etimologia. Poslije po izgledu klasika grCko-latinskijeh, u svakome narodu Evrope izumi§e

pjesnici

i

ostali

spisatelji drugijeh

pa5e svaki narod imagjase

ih

i

sam po

mita

i

sebi

legeuada, vlastitijeli

jos od pamtivijeka, tako, da osim mitologije grtke

tinske

ima jos

i

la-

mitologija iijemafcka, pa italijansko-fian-

cuska ispjevana od tiubadura, koje

i

cemo napomenuti neke

i

mitologija

glaviiije

usku krugu knji^evnosti dubrovadke.

*9 -:»*^jr» <~

stvari:

slovinska, ali

iz

samo u

SLOVINSTVO.

n.

Megju zidim rodnoga Grada mojega, Prva se je slavjanska I'jesma spisala. Zernljft,

koju plesem

ja,

Slavua zemija jest: Pivijeh je pjesuika Slavjauskijeh prah!

Matija Ban.

Pjesma kao i sve ostale umjetnosti i nauke, dijeli se svegj i svukud na dvije vrste: na prirodnu i umjetnu. Zdrav razum (senso comime) vlada prvom naobrazbom sve dok se razvije umjetna, koja se na italijanskn zove: „civilta

to Ije

—

zgodne

tatto

rijeci

„skladnost",

Kad

sociale".

U

nasem narodu iiema za

do u

samom Dubrovniku

gdje se naziv-

biva,

sklad

unutrasnjijem.

spoljasnji

s

se rijec sljubi od svega do svega s

pojmom,

pona-

sanje s unutrasnjom moralnosti, izreka sa smislom: je klasicizam, o

sicizam

krajnja

kom smo

govorili. Taj je sklad,

ta5ka, do koje

necemu natrag, neka subjektivna

se opet vraca u

cizam, koji je

napredak Ijudski

tivna, jer

ne

dopire

ide

i

natrag, kako

zgodno

u

ide

otole

romanti-

uljugjenost, a ne

objek-

putem u toga bas u nece-

ravnijem

beskrajnost, nego se okrece naokolo; s

mu

se

to

taj kla-

Ijudskota.

svrcuci

—

opaza

Vico.

Jezici

su

sredstva, kojijem se izrazuje Ijepota, oni su essentia sub-

182 svakoga naroda. Gdje je narodnost. Utamaniti jedan jezik, stantialis

tu je

isti jezik,

i

ista

jednu

to je utamaniti

formu raznolike Ijudske naobrazbe,

to je bavbarizam, jer

samo

po kojoj se razvijaju

je svaki jezik istinitost

moralna na5ela u Ijudstvu,

i

koja ih

razlicita forma,

posto

izrazuje,

je

svaki

a

jezik

Ijepota je ona razlicito

orugje

Ijepote.

Jezici su

kao

grubi jedno celjade, kad ih

nije vec ono,

kad

svnie

se

prijevodu vazda iskazuje

S toga pravo kaze ona

ili

jafce ili

—

Tako u

se

te

od originala.

slabije

izdajica). Prije

5emo dubrova5koj slovinskoj formi one Brankove stihove:

traduttore

.

nego

sto re-

ponavljajuci

jezika,

krasni Dubroveaue,

ti

,,0j

forme,

prijasnje

s

po-

opisivanja

i

poslo\ica italijanska:

traditore (prevodilac

ili

razlitite promijenjuju.

svaka izreka, svaki izraz Ijudsko'g izuma

isto

—

da poljepsa

haljine, koje cine

N»s i danas beli dane, Ta sa pesme iz starine Puue slave i miline!

red

nam

je natuknuti stogod o prvijem prirodnijem

— Vuk se

dovima dubrova^ke pitomosti. 6ani

nemaju nikakve

narodne

ujedno

s

rimski

opcijem

jedan grb, jedan stijeg sv.

stijcg

i

uljugjeniji, iz

se

dok

su

Vlaha),

(sv. i

sv.

posto

je poteklo

veci dio gragjanstva.

Tek

se

dva

stopili

Zenobija

pometnuse (rimski);

u naprijed na vladi elemenat

koga

u

dijelili

fuh dubrovacki^ primajuci

nazivom:

Srgja (slovinski),

ipak ostade

sve

sloviuski,

i

su

da Dubrov-

Na ovom cemo

pjesme.

se najprije zaustaviti. Dubrov^ani

elemental

tuzi,

plo-

u

prvo

se elemenat

doba

rimski,

i

ali

kao

plemstvo

latinski

i

smijesao

elementom slovinskijem, odmah zapo5e knjizevnost umjetna, biva navrtanje klasicizma gr^ko-latinskoga na formu s

jezika slovinskoga.

Ko

je hajao dakle za

proizvode

pri-

183 narodne?

rodne, biva za pjesme 5itati ni

nego su

od oca na

lazile

—

pisati,

imale su

biti

sina.

Seljanin

pjesme samo

te

—

Te pjesme

iste istovjetne

predajom

one, sto

i

ni

pro-

malom izmjenom

s

kao

znao

nije

se

danas

nasem narodu. Seljaci su pjevali dakle zgode cjelokupnog naroda, kome su pripadali; i ako su se po-

pjevaju u

vjesni^ari dubrovacki sami nazivali nazione ragusea (narod

dubrovaSki), a sve ostale susjede naokolo sveopcijem ime-

nom nazione

da puk dubrovacki

poreci,

rodnijem primjer

iz

pjevao u pjesmama

nije

kronike Eusebija Kaboge

mah budemo na Aleksij Komnen

cistu. iz

da na-

dogagjaje. Dosta je spomenuti jedan

drzavne

i

ne

slava (narod slovinski). Ali ipak se

pa da od-

III.),

Dogje jednom u Slano grcki car

Trebizonde

Ohmucevic-Grgurevic

(lib.

sedam

sa

ga

gospodski

Ivelja

galija.

Car

ugosti.

odjedri

V

Spanje

put

Nakon Ije

tri

carevo,

a

ostavi

mjeseca

da se

i

Komnen pane u Radeljevic,

i

glas,

stize

spaslo

samo

Jelu, kcer

bolesna.

se

potopilo

brodov-

osoba.

trideset

ga

ali

Petar

je tjesio 0. P'rano

nekako

ga

te

Petra

sina

da

strasno o5ajanje;

malobracanin,

uzmc za zenu boga jos

Slanome

u

nagovori,

Ohmucevica. Tome

prilaze

da

Ka-

ovo: „hoc cantationibus, et popularibus canti-

lenis celebratur, et traditur*', biva, ovo

pripovijeda

se

i

u narodnijem pjesmama. „Srpsko pjesnistvo, pise Matija Ban,

imalo

vijeka, jer

se stoji

roditi

u

u

ovomu gradu okolo devetoga

povjesnici,

da

pjevali junastva srpskijeh vitezova,

knez neretvanski zamolio, da

smam

slave".

Kad

i

se promisli,

su

tada

ter

da

Dubrovcani ih

je

njegov narod svojim pje-

da je radi

kuge, koja je

harala u vise navrataka, cestijeh ratova, tresnje jeh nezgoda propalo vise od polo vine nijeh bile

sastavaka,

nije

cuda

jedan

sto su se

narodne umotvorine, koje su

i

i

drugi-

umjetnijeh klasiC-

malo po

visjele o

malo gu-

samoj predaji;

pa ipak su neke preostale jos od davnijeh

davnina,

te

184 su sad stampane, kao .

.

U

n.

p.

zfiljubise se,

.

Dju

(i\;x

vlastelieida

Mato Skati6,

U

pjesma o Vitaljkinji Ani:

i

mlada:

Niki^ji Getal(1i6.

same po sebi mnoge narodne pjesme, koje su vec odavna u svijet tureiie. Medo Piicic kaze, da su bile sastavljene od seljaka Marka Knezevica (vitlgo: Marko Peric), iz Obuljena u Rijeci.

napoleonskijem ratovima

Spomcnuli smo jos

od

nikose

da

prijc,

dum Gjuro

je

mnoge nama vec poznate polatinio, i poslao Miilleru, njema^kome povjesnifcaru. Mnoge jc po dubrovackoj okolici sakupio Krauss, knjizevnik njematki. Pa je u najnovije doba zabiljezio mnoge i Baldo Glavic, paroh Feric

V

na Sipanu, a uza

nj

i

prilican broj diugijeh skupljaca.

megju Gothe-ovijem pjesmama ima jedna, koju s

I

je preveo

italijanskog po Fortis-u (,,Hasan-aginica'').

U

opce sto se tice narodnijeh pjesama, upucujemo

svakoga na posve pou5nu knjigu izdanu jeziku

od

profesora

Melka

na italijanskom

stampanu

Lucijanovica,

u

Trstu god. 1895. („Lettcratura popolare dei Croati-Serbi'').

Narodne

poslovice, u kojijem

filozofija,

sakupio je po narodu

i

se

ogleda

Vuk

Karadzic, a opet je

Danicic izdao poslovice dubrovackc, koje

kopisu kod fratara Male Brace.

narodna

prava

Ali

ni

u

nagje

u

jednoj

ru-

ni

drugoj zbirci nijesu sve zabiljezene, jer ih ima jos sija

u narodu,

i

sva jc prilika da ce

ako se ne nagje

marljivijeh

vremenom

sakupljaca,

da

vjecnom zaboravu. Najvisu zbirku od toliko suca poslovica svakoga naroda ima glasoviti knjizevnik

PriCa

ili

g.

sile-

is^eznuti

ih

i

u

otrgnu

toliko

ti-

Dr. Baldo Bogisic,

dubrovacki.

legenda je bin materijalni,

ili

istorijski,

u

kom se krije moralna, bogoslovna, ili lilozofska pouka. Ko ih ne razumije, cine mu se babustine, bajke, lakrdije, i

nista drugo.

185

Vuk

samo za uzor

narodu; grehota, da se Citaju

jezika, a za

anegdot-

drugo nista! VrCeviceve su pripovijetke jedino ske

saljive;

ili

je ovdje

izdane

po

je izdao knjigu pripovijedaka sakupljenijeh

ako su

i

napomenuti

one pravi uzor jezika. Vrijedno

i

narodne priCe

i

o

(5osu

Heru,

ili

Vidom Vuleticem Vukasovicem, DubrovCaninom

Trstenoga, ^ovjekom poznatijem radi arheologije

i

epigrafije.

nadasve

u knjizevnosti,

Dostojno je nekog filozofskog

odmah

razmatranja, kako narod

legendu

sklopi

kadgod

a kadgod sasvijem idealnu za svaku

poluistinitu,

sku zgodu, kad uema,

iz

istorij-

ne zna pozitivnijeh dokaza. Za

ili

izgled cu spomenuti jednu fantasti^nu, bas posljednju od

onijeh sto

me

zelja

sam do sad

povuce da odem

vodi u Trebinje. Namjera

od petnaest

ili

malo

i

me

putem,

naprijed

namjeri na

Brgat,

jedno

sesnaest godina. Bio je seljak

crkve pravoslavne. je bio

Jednom odoh na

6uo.

Tu u razgovoru stade da

u Diibrovniku,

nekako na kalugjere

te i

po

rije^

na

fratre.

pricaj, de!" ja

ti

mu

Hoces da

kako

besjedi,

znam,

ti

momCe

trebinjski,

za§to

re5e,

se oni fratri vasi u Diibrovniku nazivlju fratri

Brace, mati mi je pri^ala.

koji

pade razgovor

rije5

„Ja

pa

od

kazem?"

Male

—

„A

rekoh, te on zapo5e ovako:

„Bila od davnijeh davnina u sred bijeloga Dubrov-

nika crkva, a na njezinu vrhu sjajao krst kao u vedrini siince; njeki svecenici sluzili tu sluzbu

boziju.

utjeha

se

i

dusi

i

svak

tijelu, jer bi

nasao u njoj duhovnu pomoc, a hljeba, sto su svecenici dijelili lostinja, koje bi

A

u gradu

bili

')

Afita

:^

muz

i

;

i

fukara')

komad

narodu od priloga

=

misadi.

2ena

bila

bas krsti,

i

mi-

boziju.

zena, ne vele zengjili, pa ih

—- bolestau; fukara jok =i ne.

omiliti

asta

krstom

pobozne duse namijenile na slavu

pala djeca, da ih je bilo kao

sati

ko

Bila

spo-

prava

siromah; zeugjil =^ bogat; begeni* ,

186 mati

sv.

da

Petra^), eto, a sta

samo

svu djecu turi na put, a ostavi ih goji

kao krmad, da

ziri

i

dva

da

tijem svecenicima,

oturenu

tu

ispod ruke

dovede

—

oba ova sin5ica doma uzgojena, kojijem mati hrdoroga

—

domuza

i

mlijeka, u tu

ne

na

crkvu

uskratila

bila

bi

kad

svetanost

Bogme

djecu.

svakome na5inu. Jednom

u

dorasli gojni

hrane

Caca

njih!

bio boleca srca, te bi u potaji pruzio stogod

je

te

da

muskica,

tamo

oprostis,

—

kazem?

dalje

ti

otac

prava

ni

ti5ijega

bio

dernek,

odjevene kao u gori cvijece. Tu su bas imali sto

vidjeti,

vrsnika svojijeh sve u zlatnijem haljinama, gdje im narod iskazuje dostojno po5itanje, kaonoti bozijim namjesnicima.

„Ovo su vam mlagja braca, koju sklonih u ovu bogomoIju!"

—

— „Sto? zar su gospodi5ica?! — zapita narod. V

re5e otac

mala braca

onoj

ovijeh

dvojici.

tako ostanu oni za svega svoga zivota u

Bogu, a kad

preminu

zamijene

narod, kako je bio naufian zvati one prve

tako zove

i

ostale

jed sve dok

—

tete

koh

—

vijeka,

i

mi jos

prilozi

ovu moju pri^u. Jok, je

li

li?!"'

zbija§, vigju ja!"

i

Bog

Dubrovacki

da

je

i

u napriobi^aju!*'

re-

i

I

—

A!

pn5u nego rpu knjiga ti

mnom

sa

nikako nije mogao da se

hercegovacki puk vjenije da je mati

sprdnju

uvjeii,

sv.

da

Petra bil»

u dnu pakla. Narod je ovo izmislio, da dokaze, kako koga

izabere za sebe, a izabere ga

ne

po

iijegovijem

(praedestinatio,

gratia gratis data --

tome

glava Hristove crkve, kljncar raja,

8v. Petar,

jen od matere zloceste.

Dei

ih

da ja mogu mudrovati tako u pricama! Ove mi

koje mi leze na palogu!''

zla

malom bracom^

starom

po

a

ono mom5e — begenises — ,.Kamo srece —

bo^ije svjetlosti, volim jednu taku

')

svecenici;

dan danasnji, a zvace

svijeta

—

„Ne znam,

i

Te

sMeci

toj crkvi

drugi

ih

oni

(rijeci sv.

I'avla).

„Non

voleutis,

u bogoslovju).

et currentis,

Narod tako sklopi svu

(de gratia) u jednu prioa.

tu

dostojanstvima

Velik je

porogjen

izgled i

uzgo-

sed misorentis est

bogoslovuu

teoriju

S-

na mene nazuban,

ja zbilja govoiim, te kao jed,

da stigne kuci za

dokaza

bude

i

istorijske

oti§te napri-

vidjela.

zaogrnute

Miti su fizi5ke pojave

gende su

-e

187

a

fantazijom,

le-

zgode zacinjene fantazijom u nestaSici

poznavanja uzroka;

fantasti5ki sastavljena

i

opce

u

a

da

dogodi,

se

kojekakva moralna

bo-

ili

goslovna nauka mjeste suhoparnijeh istorijskijeh dokaza; tako bas

i

pri5a ovoga

momCeta

nije

drugo do 5ista

le-

moze tuma^iti po moralnijem i bogoslovnijem pravilima. Po sreci sam bio proCitao bas u te dane jednu duhovnu besjedu oca Vengenda, koja se kao

ture, s

u

sve ostale,

i

on za osnov pri5icu

kojoj, uzimljuci

onom,

hajduke,

koji hodeci i

od

bi

u Jerih

Jerusolima

iz

njih

odrt,

po

veli,

starodavnog pisca crkovnoga,

evangjeosku

da je

rije5ima taj

Spasitelj

na na

svijeta.

lije5i

put Ijudsku, zdru^i se

s

broj Ijudi, koji postanu i

onaj, koji

sam

goji,

sv.

istoriji,

i

Hristos,

Dakle

kad uze na

A

zadruga

druge

samo neki

oturi;

ali

dok podrastu u njezinu uzgoju,

Bogu

Red dakle

se

po vlastitom iskustvu,

Petia, koja zavoli

velikasi, a

proglasuju da su braca po

nika ovoga svijeta.

koji,

Ijudskom zadrugom.

poznamo po

prava je pravcata mati crkva prima

a

tjesi nevoljnike.

i

po legendi onaj otac je sam Hristos Ijudska, koju

simbol

Gostionica je crkva od njega postavlje-

u kojoj Bog

zemlji,

da je

Origena,

5ovjek

svega nevoljnoga Ijudstva na ovom svijetu;

nagjena na putu nosi u gostionicu,

na

nastupi

svijeh velikasa

i

ih

te se

obijes-

Frana Asiskoga nosi u emblem, grb, mikroskopi^nu sv.

u svom osnovu, kao sliku, da tako reCemo, vasionske crkve Hristove koja proglasuje, da su svi Ijudi braca megju sobom, i da nema sebi,

razlikosti

od Covjeka do Covjeka,

prema drugome,

i

ako su

mlagji jedan

jer su se u zadnigu Ijudsku uvele

mno-

ge razlike ne po prirodi, nego umjetnijem na5inom

usli-

jed prilika, koje u svijetu vladaju, te se malo

po

malo

S^ ujdurisaSe likosti

i

uma,

-G

188

A

prijegjose u narav Ijudskn. jakosti,

lako suglasuju onice (crkve),

prirodne

moraine cudi, Ijepote

opet se

ost.,

i

unutrasnjijera pravilima te bozije

s

—

raz-

gosti-

po skladu Ijubavi evangjeoske.

Ovo razmatranje vodi nas da po njemu zaklju^imo glavno

naCelo

Umnost,

uljugjenosti.

u opce

i

ravna prvobitna Ijudska naobrazba jest prvo stvorenje

Kao

svijeta,

kom

u

kao

sinteti5na,

je bilo sve zajedno

nai

(haos).

imaju zivotinje sljepa^ke nagone u svojijem dje-

sto

lovanjima,

i

u svijem svojijem cutnjama, tako ima

u svom zdravom razumu (senso

comune)

nagoni razloSenja

koji bi se zvali

je misljenje nekijeh filozofa,

neke

6ovjek

nagone,

razionali).

(istinti

Reid-a

osobito

a

i

To

(skotska

mi pristajemo. Na tome se osnivaju sve idealnosti, vrhunaravnosti, koje se nahode u pri-

§kola), uz

Ijepote,

sva

koga

i

rodnijem priCama

i

popijevkama svakoga naroda. Naravno,

da su svi ti pojmovi i ideje iz po5etka zamrsene s pojmovima, koje daje materijalna cutljivost. To sve skupa nazva Kant, koji je

Kolumbo na

drugi

Ljudska

„subjektivnijem idejama*'.

drugo nego analiza svijeh ideja nauke, kao

Vrhunac

n.

kad

Sto je analiza razlu^ila,

se

svojii

naobrazbu.

zovanosti, tad pozna da nije lilozofija, istorija,

i

ost.,

da

tilozotija

jer uvigja,

moze sa

da

sto

sintezom,

narodnost

zajedno

spajati

Kad je na nije

nije

ih razdijeli, izidu raz-

ipak poznati

ali

pada. Covjek zapo5ne dakle

dovrsava

pak uljugjenost

poezija, moralnost, tilozotija

p.

je pitomosti,

iilozofije,

pojmova, koje tovjek ima

Kad

smijesane in statu primitivo. liCite

i

polju

ost.

ono,

5emu prinjom opet i

tome vrhuncu ohra

nije

poezija,

razli5ite

s

i

vjera,

da

da

vjera

poezija nije

sposobnosti

daju pomocu razlozenja razliCitu nauku na po

duha

se.

Dakle jos ima po selima narodnijeh pjesama nesakupljenijeh.

Nazad malo vremena rece mi

seljak u 2upi: „0v-

dje pogibe Crijevic u boju proti Bosnjaku Baricu". Upitah

189

'B'

ga otkle to zna, a on mi

»e „Prekju6er

odgovori:

bitku pripijevali uz gusle".

—

Vrijedi prilo^iti

smo tu §to Tom-

maseo pise o narodnijem pjesmama u opce u sastavku Stampanom 1844. u 9. i 10 svesku Euganskoga Casopisa u Padovi, prevedenom od Iva Kazna5ica (Trst, 1847.): ,.Majka je ime sveto kod Srba (Vesela mu Majkat zalosna

mu

majkal) Marko Kraljevic, koji nikoga ne

koran je slijepo bratoni,

i

majci.

pjevanje, 5ega

i

naroda. Kroz

mu^u

pjevaju

skoga. Najprije se

Nemanjica

siliio

kune

se

toliki svatovi

nema kod nijednog drugoga

doba proslo

tii

koja

sestra,

^ena, koju o vje^anju vode

uz pucanje

se carstvo

Takogjer

po-

slusa,

naroda

srp-

14. vijeka,

kad pade

je pjesni§tvo

uspomene

iz

iznad gr^koga

uzdi^e

i

pod Lazarem na Kosovu. Iz ovoga doba malo nam je pjesama ostalo, ali se sto se ti6e Ijepote mogu isporediti doba prikazuje s najboljijem pjesmama gr5kijem. Drugo Marka, biva narod u su^anjstvu, viuopiju

doba velikoga

je

nasilja

i

udvoricu. Trece

kad nastade hajdustvo.

Znafcajno je da narodne pjesme sute Sto se ti^e lazlikosti vjera

latinske

svemu

o

Ko

grCke.

i

Sto

gleda

odnosaje spoljasnje rekao bi da su to dva razli^ta vjero-

zakona; ko gleda unutrasnje obiSaje porodica

ne to

odnosaje katolika

samo dva

s

i

i

bi

da su

razlika vjerozakona

je

nadaju. Crkva

prvoj epohi, u drugoj okovi i

Ova

ne toliko koliko se

Ijuta rana, ali ipak

neki strase a neki

megjusob-

pravoslavnijem, rekao

razliCita obreda.

velika nesreca

i

se

6esto

tamnice,

a

u

spominje

u

trecoj gora

hajduci: Davori mi krsna goro rodna, Jer uijesl nikad sama bila, Jal'

bez vuka,

Vila je genius ali je

loci.

jali

bez hajduka!

Priroda

Srbin ne obo^ava, nego se

vori s ticama, s konjima

je s

drugarica

fcovjeku,

njom razgovara; go-

(Marko sa svojijem Sarcem),

s

du-

190 bravom. Ljepotu Ijudsku isporegjuje Ijepotom:

s

cijeni vrijednost

raa su Carigrad

Kad smo slovinska

kojega Covjeka, radi dobrote

A

op6i.

i

ovo

Ijepote,

ili

posta,

i

cemo i

svoj

Ijubili

diiav-

toliko su

jezik,

svoju domovinu; koliko domovinu, toliko

(patriota) je bio

istiCe,

od svega do svega, jezik

stari jezik latinski osta jezik vlade, jezik

nikada se nije

dijelilo

samo

odnoSaj

jezik,

i

jedno od drugoga. Domorodac

onaj, koji govori

ima

s

jezikom

Po-

dubrovacki,

dubrovadki^

govoriti, §to je taj jezik

koji

bila

puka dubrovaCko-

uljugjenost

i

slovinski

da je

pretpostavljamo,

rekli,

Koliko su Dubrov5ani

Ijubili

slije

pro-

Dubrovnik obiCni uzori vrijednosti".

knjiievnost

ga jer jezik

—

Kad hoce da

ost.

i

„Vrijedi grada Carigrada, bijela Dubrovnika". Srbi-

veli:

ni').

^vinom

cvijetom, sa

kakvom prirodnom

s

sad

koji

otkle

i

govore

Upravo jo§ i do danas ostadoSe u nasljegju DubrovCanima ostaci te iskljuSivosti, samo za svoj domorodni jezik. I danas se drze kao prave karikature, kao originali one porodice dubrovafcke, koje u kuci megju sobom zbore italijanski ili njema5ki. Kad se koji naSinac iz prosta puka usudi govoriti sa svoj ij em domorodcem drugijem jezikom, on mu odgovori s nekom porugom: Srbi

Hrvati.

i

„Nemoj zaboravit na§ki!"

(lingua volgare),

„Brate! ostavi karikatui-e

na

Taj pu6ki jezik „na§ki",

—

')

uprav

je

poznamo po nikakvijem spomenicima

iz starine,

Korizmeui propovjednici bu propovijedali senatu

Ijudi, a slovinski

brvatski,

na svakom

na opijelima

drugom

nagje u Maloj Bradi na

i

hranile

i

15.

vijeka.

rijec

boziju

znamenitijeh

Kuku]jevi6,

one

ne

do jedino

staroslaveuskome jeziku,

pisane, sve pri5e starodavne, sa male varijaeija

je

u Luzi

sprovodima

mjestu.

—

bio

Latinski su u op6e zborili u senatu, jos do pocetka

latinski, latinski se govorilo

reCe:

govori mi naSki!"

stranu,

kakav

mu

ili

iste,

kujizevuik 6irilicom

koje su se

po ostalijem srpskijem manastirima istocue crkve, od kojijeh

ueke izdao Jagi6.

:

191 po komedijama Dr2i6a 15.

—

umjetni na

spisi

smijeSano

tolikom

s

da se odmah latinski

vidi

U

na cabu,

kao: Barakovic iz

Kanavelic

iz

slovinski,

su

obracali

svi

u Dubrovnik kao Turci

dolazili

i

Hektorovic

Kotora,

s

Kor5ule,

Kad

i

fizi5ke

razuma

izdigao iznad

dosta puta presjekao

da

i

i

Karaman

Pelegrinovic sa Hvara;

Pa kad su DubrovCani i u vazda su megju sobom „na§ki" ost.

se

i

matematiCke

rije^,

snizi

spomenusmo,

u

lekcije,

ponukao

i

do

ga,

shvacanja

umro u

i

„Nek

se

pogrdimo

Italiji!)

domorodni

domorodnom ili

kako

pi§e,

razgovorima

Bog

(da

jezik!),

sa-

pa. na-

jeziku dade prvijenstvo,

njegove Ijepote nek sinu onda,

prigoda da se §to govori

Kunic

Faustin

u5enika.

latinskijem

svojijem

mu

bi se

— govoreci mu

Absit a nobis patriae linquae contemptus!

ikad

kad

i

svojijeh sluSalaca, tad bi

Galjuf (koji je stanovao, pa

6uva, da mi

Spljeta,

iz

Boskovic u rimskom liceju ex cathedra

bi

predavao svoje

Dra^ic

Zadra,

tugju mjestu boravili,

—

duh

koji su gojili

te

italijanski,

senatu dubrova6kome posvecivali svoje knjige,

i

Zmajevic

Dalmaciji se jos za rana udo-

prevlada jezik

i

Dubrovniku; dapafie jos

stavlja:

na

knji^evnost italijanska jedini imali utjecaja

i

se knjizevnici,

vec

grecizmima,

na prvi pogled, da su klasicizam gr6ko-

maci vlast mleta5ka,

naskij

ostali

„na§ki"

je

italijanstiiiom, tolikijem

dubrovaCku knjizevnost.

govorili.

To

knji^evnom jeziku.

su

Svi

vijeka.

16.

i

kad, se

pi§e."*)

pruzi

ali

sveCanija

Dzono Rastic

suje kanonika Ferica, sto je prvi Evropi priopcio

uzvi-

na

la-

tinskom jeziku mnogo poslovica domorodnijeh, da poka^e svijetu koliko je

Quae

')

tulerit nostrae sapieutia

mascula gentis,

„Detui* liuguae patriae piiucipatus, ejus

quidem

dum

jaka mudrost narodna:

euitescaut,

occasio!"

quum

tamen

oruamenta

tune

solemuior aderit ad dissereudum, et scribeu-

:

a* 192 -s pa

da ce se Dubrovnik jo§ vi§e

prila2e,

sakupi sve svoje fraze, poslovice Intero

summo Ragusae

se

Slavenima,

diiali

stihu, koji su

staiiji

gloria coelo!

driavne poslove

Pisali su latinski, latinski

vazda

izreke narodne.

i

it

vazda

ako

proslaviti,

po

ouome

opravljali,

starodavnome dubro-

mladosti

pripijevali

a

vaCkoj Promite

...

rari,

Promite vo8 vires iugeuii, Illyrieani pulchro verau celebrate

Kad

se

spomenemo, da

meljitelj jezuvitske crkve

vojniCka),

tri

je Mariii Gundulic, prvi ute-

zavoda Skolskoga (sad bonica

i

godine pou6avao u slovinskom

vojvodu toskanskoga Ferdinanda

va saveza

s

Raguaam.

Dubrovnikom,

i

III.

i

da su se

doSlice iz Italije, tako bill pogodili

s

nad-

jeziku

ostale zbog njihojezuviti,

i

mjesnijem

ako

pri-

prilika-

ma, da su „dubrovaCki" predavali klasiCke nauke, te da je 0. Dellabella izdao 6ak

i

prvu giamatiku

slovinsku

i

razgovore duhovne u Cistomu jeziku dubrovafckomu (dru-

gu gramatiku objelodani kasnje Appendini, takogjer

Itali-

samo naSki govorilo, sto potvrgjuje i sam Galjuf rije5ima: In schola illyrice loquebamur nije nam ni malo 6udno zaSto se prostu puku, a osobito ienama, zabraiijivalo u staro doba u5enje italijanskoga jezika (politika, da narod ne dogje u uzak dodir sa susjeduijem Mle5icima). Ali po neprekidnom odno-

janac),

i

da se je u

Skoli

—

§aju s Italijom jezik se italijanski ipak uvu5e u gragjaustvo,

da pogje za rukom svakom pitomom DubrovCaninu

da ga zna

i

govori, jer je taj jezik prvi

6izma grCko-latinskoga. teljica

Dubrovnika

i

proizvod

Italija je bila

dakle

Dalmacije, nigda

mati.

klasi-

dojilja,

Ne

u5i-

uzgojiti

umno u svome jeziku, znaCi: pogrditi i prezirati svoju dovedemo do klasitnijeh izraza mater. „Da uzgojimo se

i

193 kaze Gothe, treba se

svoj jezik,

jezicima

u5iti

tugjijem;

nigda ne pozna Covjek savrseno svoj jezik, nego kad je izuCen u tugjijem jezicima. Koliko god ima jezika, toliko

ima u

forama

i

formama

Ijepote. i

Jedna ideja kojamudrago, izreCena drugoga jezika,

oblicima

Mi ne mozemo

druga

ideja.

tiziCne

nauke ah experientia^ koje

nista novo

izumiti

vazda

su

novije),

nama

i

na drugu

Ijudstvu, navrnuti

nosti vazda star

po

nova;

5ini

istini,

i

formu

tako je svijet umjet-

a vazda nov po Ijepoti, kao

od

isliodi

Dalmacija su najblizi

razli5itijeh jezika." Ita-

Duna-

italijanskog

susjedi

roda. Utjecaj je Italije starodavan, neprekidan nasnji,

i

biva,

lijanski je jezik prvorogjeni sin staroga klasicizma, a i

i

(iskazati

koga vazda pomlagjuje Zora (Aurora),

svaka nova forma, koja brovnik

po-

ostaje drugo, nego tu istinu, koja je jedna

drugijem jezikom), da se

stari Titan,

(izuzevSi

to

sve je bilo vec izumljeno jos od pamtivijeka;

tomcima ne opca svemu

da je

se

5ini

u prkos svijem naporima nijemstine;

dan da-

i

a

poslovica

„susjedstvo je polusrodstvo" (vicinanza di abitazione

veli:

mezza parentela).

Napomenucemo, kako

udesavali svoj jezik*), koji bi surov

su

DubrovCani

primali

od svojijeh

susjeda Srba, pa ga uglagjivali na svoju ruku preko mnogobrojuijeh akademija u

vremena,

razliSita

koje

su

se

zvale akademije: „Orlova", „Ispraznijeh", „Razbornijeh",

„Smetenijeh", „Sloznijeh"

savapjem metra

i

i

ost.

One su

jezik dubrovaCki,

koji se

Stari dubrovaeki lijeenik

uceniei gimuazija, pitali,

—

Autun

Hereegovaca

na

taj

nafiin

I

tako

udesi

je-

posta

da na-

Ra(ii6, kad bi ga mi, ondasnji

otkle su vadili uekijeh tako prikladnijeh

odgovorio bi: „Primali bi

pazariste

na

gra-

dalmatinskog

plemena hrvatska.

zika, kojijem su zborila

rijeci,

ude-

bavile

jezika. Zadrzale su ipak nekoliko

mati5kijeh arhajizama, ostataka starog

')

se

ih

Ploeama,

na Taboru, zagragju

sinko

(nekadasnje

Dubrovnika),

pa ih

opet surove u gradu izgladili."

13

194 sljeduje

Za

na

i

se navrce forme klasicizma gi'5ko-latinskoga.

to se V. Zmajevic, arhijepiskop zadarski, prvi

da se prestampajii

(Iru zauze,

takogjer

zevnijem djelima;

Karamana

Mata

za

dubrovaSki,

koji

uaroda u svjetskijem

knji-

svi

se drze za klasi^ne, za poiikii

Za-

ii

spisi

u Kusiju

posla

preinakii

glaso\1toga

glagolaskijeh

crkovnijeh

knjiga, jer se glagolaska liturgija iivede u Dalmaciju

do-

zvolom papa rimskijeh, posto se ta hrvatska plemena pokrstise;

ako ju je crkveni sabor spljetski

i

bio zabranio, ipak se vazda narod boiio za bori se

dan danasnji^). Vidimo opcenitu

i

925. strogo

g.

glagolicu,

misao

a

slovin-

sku nosenu od spisatelja dubrovackijeh: Gimdulica, Gjor-

Bandura, Aletica, Tudizica, Rajcevica, a nadasve od

gjica,

Ferica. Dubrovacki je senat sebe drzao, da je

mena

latinskoga;

i

n.

yli Slavi

i

ost.;

i

Red nam

')

la-

ili

nostil vlcini Slavic questa nazione de-

ali

taj

jezikom narodnijem-), ^avne posle

vladini-

Rastic, pisali italijanski

p.

ple-

narod nazione rugusea^ a sve ostale

tinski, nazivljuci svoj

susjede naokolo:

—

ako su neki povjesnicari

jem utjecajem, kao

samo

isti

i

senat ipak se bavio

u

opce

ako je opravljao vazda svoje dr-

latinski.

spomenuti, da bi franeuski

je

u Reims-u, kad su se zakliujali, da ee po

knljevi

pravdi

pri

kruuisfiiijii

zakonu

i

vladati

svojijem uarodom, stavili ruku na glagolaisko evangjelje, koje se liruni

u

erkvi.

toj

torn evangjelistaru

mnogo

je

opa/.-^ka filoloskijeh

izdao

u ovo doba Biliarfsky, knjizevnik rnski. '*)

Plemstvo se

to sto

plemstvo

i

gragjanstvo u Dubrovniku jos

iz

rana poslovinilo:

gragjanstvo po ostaloj Dalmaeiji ne

i

mletaekoga

htje
Jos govore po gradoviina

osvojenja.

u

niposto

Dalmaeiji

i

prije

i

nostri Morlacchi, jos je zestoka ta imtonomija u Dalrnaciji. Diugov-

6emo

dje

govoriti,

nego dovedeiia se

mnogo

nije

kako

dvoia.

je

postala u

Kao

uapisalo italijanski

uikad dao

ravia,

s

izu6ijeh

kao Dalmaeija.

sto i

l)ubrovniku, gdje

sujo

vet'r

prevelo

spisatelja

s

dosle rekii, italijauskog,

italijnnskiieh,

ui

piirodna

nije ii

ali

bubrovniku

Dubrovuik

Tomasea

ui

Pa-

196 Senat je poslao 0. Joakima Stulica, malobracanina,

da

po sloviiiskijem zemljama carstva austrijskoga, gradiva za svoj slaviii

rje5nik.

kupi

Andrija Altestic^), Dubrovcanin,

diplomat, covjek u velike u milosti carice

ne IL, dopustom senata preda

Katari-

cam Napoleonu pismenu

preporuku, da se za svu „Iliriju" podigne u Dubrovniku

akademija nauSnijeh

opcenit di-

Ijudi, koji bi priregjivali

plomatski jezik.

—

kaza zgodan da

izrazi klasicizam grcko-latinski,

kad

Ovaj dubrova5ki jezik toliko

se ono g. 1848. vas

se

po-

da se

je,

narod u opce probudi

mrtvila, isprva drzalo, da je dubrovacko

svog

iz

jedino

narjeSje

kojijem se moze knjizevno pisati po svemu narodu. Toga misljenja

bijahu

poglaviti

knjizevnici

megju

hrvatski,

kojijem Ljudevit Gaj, kolovogja toga literamoga pokreta.

Tome

se oprijeM Stanko

Vraz u onoj

glasovitoj poslanici,

koju spremi Gaju, napominjuci mu, da je dubrovacko narjeCje bilo

dobro skovano da izrazi

vazda nasljedujuci

mu

jos,

klasicizam

poetske

Ijepote,

grCko-latinski.

da Dubrovcani nemaju nego malo

proze slovinske, da ukupni narod ima:

ali

Napomenu nimalo Ciste

ili

svoju

mitologiju,

da

svoje poslovice, svoje pri5e, svoje narodne pjesme; a je

kod DubrovCana samo odjeca

oblige svijeh poetskijeh izuma lijanski (jer su se

mnogo

slovinska, a

ili

harakter

grCko-latinski,

bavili prijevodima),

ita-

ili

da za

i

i

to

novi klasicizam narodni ima poteci od narodne mitologije,

od poslovica,

priCa, narodnijeh

pjesama

i

ost.,

to valja traziti izvor jezika (jer je dubrovaCki jezik

jedan ogranak), a

taj je izvor

— jezik

i

za

samo

plemena srpsko-

') Galjuf jjise: „Nos iu lyeeo rliagusiuo ante annum aetatis duodecimum ad rethorieam aggregati aemulabamur aequales nostros, et ill primis Andream Altesti, Ragusiuum, magno vero ingenio, et magno

auiino vere admirabilem", biva da se

svoga razreda, a najvedma

cuda veleumuijem

i

s

natjecao

u

skoli

s

ueeuieima

Andrijom Altesti6em, Dubroveaninom, do

veledusjiijem.

196 ga.

—

„Treba,

pise Vraz,

—

iskati onaj

cistiy

surovi (ne

izglagjeni od akadeniija) srpski jezik.-' Vrazovo se

zahti-

V

jevanje do danas

radzica, VrSevica, Pucica, Njegusa

mnogi ukusni

rado\ic, Jovanovic,

znaMc

spisatelji, Ilijc,

kao

n.

Mazuianic,

p.

da ne znas komu stila:

i

sve dubrovacke knjizeMiosti i

se

gojiti

pogledom na

Pre-

Ka-

s

radi

je

stila

dao prvijenstvo po-

bi

episkopu

dubrovackome. Kod ovakijeh izvora

niknuti

svaki dan sve

stil

Botic, Buzolic, Ban, Kazali,

gledom na Ijepote jezika

A

svoj

episkop dubrovacki Vodopic, koji

i

toliko zanimljiv,

ili

vas narod srpsko-

dr.,

da su se od 1848. do danas po-

to vece poljepsava, tako javili

i

Zagreba do Arbanije,

hrvatski, od

Ka-

neliotice izvrsuje. Citajuci djela:

i

s

cniogorskonie

jedne

moze

druge,

strane, a

prelijepo

po-

od potomaka novi klasicizam narodni.

jezik, sto je toskanski

za Italijance,

ka-

V

stilijanski za Spanjce, pariski za

Francuze,

govaSki za juzne Slavene. Ali narodni zgodniji je vazda za neke

grane

bi

kad

bilo,

i

da

ih

samo

jer

ih

pet sest spomenuti

p.

je

u

da

ostalijeh.

Do-

da

protumaCi

iznijeti

n.

vidi,

naucnjak,

skog vidika. Mi ovdje ne niozenio

cemo

kao

da se odmah

bi se stavio koji

izreke dubrovaCke exclusive,

ra, ali

komedije,

ga je kovao, bio uljugjeniji od

je puk, koji bi'o

filosofskoga smisla,

dubrovacki

jezik

knjizevuosti,

za novele, za humoristiCne spise, za

njemu mnogo

je herce-

to

prikupi

mnogo za

tilosof-

s

prinije-

ogled.

Za

gospodin nego sam Bog, te govore „Gospodin Bog'', mozda po italijanskoni il Signore^ Cijem Italijanci oznacuju Boga (Manzoni pise,') da fra Ilristo govori Loviu, da ce ga Bog ponioei, a LoDubrovtanina na

vro odgovara: su Ijudi jeti

'j

priliku, nije niko

,,Si,

quello e

il

Signore davvero"'), a ostali

samo ,.gospodan*' (pokraceno

na in:

,.gospari*'); jer ri-

seljanin, gragjanin, gospodin,

Froiiiessi Sj^)08i c.

V.

dvoranin,

kazu

;

197

da su

ti

pqjmovi u bitnosti kojega

kao: zlatar, gospar, crevljar

zivot neprcstano djelovanje,

ne moci

djelovati"', ergo

mladica raspustena.

bavi (Cupido),

ar.

i

u Dubrovniku da

torn rijefii kazu,

Lero

jc

moci

„ne

dakle:

je naziv djeteta

rijec 5isto

gr5ka

zgodno izrazuje

koji govori ludosti), ipak ijjesnistvu

s

bolovanje

zivjeti.

ako je

I

Nemoc

ost.

i

zna^i bolovanje. Filosofski tako

II

na

rije^i

u osobi po naravi, ncgo prilozcni bitnosti

kazii (la nijesu

hovu. Jos

a

lica,

(Xf;poc,

onaj

neslanost

nji-

zovu gdjekad „Leronr'

tako dokazuju ispraznost

ili

boga

i

Iju-

suludnost, ko-

i

Srcano u Dubrovdava samo srcem. Tu

ja se u opce nahodi u zaljubama').

niku znaci obilno, jer se obilno

me

skoro upita jedno dijete dubrovacko, zasto u Dubrov-

niku govorc: Jedan milj

da je „roba*'

rijec italijanska,

tu bas prirodno narod bolji ti

robe'^^

mudraci

i

Jedna ura

Prem-

ro&e".

meni sijevnu u pameti, da

mudruje metafizikom, bas ko naj-

da je

to bolje receno,

sko spatium unius horae.

A

nego ono

latin-

evo kako:

Mjeriti stogod znaci uporediti duljinu, sirinu

ili

te-

kakvom drugom duljinom, sirinom ili tezinom materijalnom. Kao sto su stari Dubrovcani mjerili duljinu platna, svite, sukna i ost., na lakat Orlandov, tako zinu, s

su

prodavali na razlog svake duljine od sake do lakta

i

Orlandova pred hramom

sv. Vlaha'^j.

Takogjer

i

duljina

vremena jednoga cina ili djela mjeri se duljinom vremena drugoga cina ili djela. Izraelci u Sv. Pismu mjere duljinu

konu ')

da

jedne

uciniti

setnje

sa

koju

u subotu (sahati habens

Latiui 8U govorili: Sapere,

samo bogovi mogu

se

setnjom,

et

zaljubiti u

su mogli po za-

iter znaci

amare vix Deis kogagod,

a

u

sv.

pi-

conceditur, biva,

ostati isto

pametni

suludujak se samo /aljubljuje. ')

Zduri bi

(lakat

—

liodili

od

duil^aua

do du6aiia,

i

uzimali

te

mjere duljine

hraccio), pa 8 ujima pred Orlauda; ako bi koja bila kra6a

nego koliko je duljiua od sake do lakta Orlaudova, du6andzija kaznjeu globom ili zatvorom.

bi bio

198 smu, da je toliko jedno mjesto daleko od dinigoga, koli-

ko

sto bi Izraelac

mogao

u

preturiti puta

ne prekrsi svetost subote).

djela

I

6ini

i

da

subotu, a

materijalni,

sii

dakle materija se mjeri materijom; ne moze se mateiija

na nijedan na^in

Prostor

idejom.

mjeriti

sami po sebi pojmovi apstraktni, u subjektivne,

nosti (ideje

vecega dijela

forme

Yrijeme

i

nema

kojijem

misljenja),

po

su

real-

misljeiiju

Po prirodnome dakle nagonu Du-

filosofa.

brovtani nahode, da ne mogii zamisliti prostor

bez necega materijalnoga, a kad su

to

usilovani

govore: ,,ura rohe^^ (materijalne),

,.milj

robe^^

ostalom je narodu takogjer obicna

rije5:

,.milj

„jedan sahat dana", 5ijem narod misli

vrijeme

i

izreci,

U

ost.

i

putovanja*',

na materijalnost

dana; jer u prirodnome prvom razmisljanju ne nahodi Sto je taj prostor, to vrijeme apstraktno (ideje cisto

subjek-

V

tivne).

Cudnovato je da DubrovSani, kad hoce da po5aste

u razgovoru svog gragjanina visega od sebe, i

ime spomenu

n.

Gosparu

p.:

Ane! Gospogja Mare!

Gosparu Niko! Gospo

Ivo!

Italijanski

da se re5e: Signor Gio-

Anna

vanni! Signor Nicolo! Signora

mu

vazda

ost.,

i

kazalo

se

bi

da govoris osobi tvoga reda, nekako odvise na domacu; a tamo je u Dubrovniku znak osobita postovanja. To

istice,

ja mislim, od starina, jos od postanka Dubrovnika, jer se

Epidavra uvukose mnoge

iz

i

mnoge

rijeti

grcke

u

go-

vor dubrova^ki. Zvati koga po imenu velika je to tast

ii

spjevima Homera. Nahodimo u Odiseji svaki cas: „0n ga pozdravi

i

Ovo

zazove po imenu."

kako smo

je narjeSje,

akademija, crpeno

rekli,

plod mnogobrojnijeh

hcrcegovaCkoga jezika

iz

i

nadostavlje-

no starom knjizevnom jeziku dubrovatkome. Taj je jezik hercegovatki „

.

.

bas

.jezik srpski,

va5ica,

jezik

onaki, .

.

.

sitnih

kako

ga

opisuje

zlatni jezik,'jezik

tamburica:

gibak,

Sundecic:

vila

pje-

gladak,

zvu5an, sladak, bogat, jedar, kr'jepak, vedar; je-

199 zik slave, jezik

srca

kad budc

strane da,

.

.

."

taj jezik

Mi nadostavljamo

s

na§e

jos bolje izglagjen

i

izre-

setan od akadcniija, kad nastane novi klasicizam po mitologiji naroduoj,

kada

i

ko,

po pricama, po poslovicama narodnijem,

se uza sve to upotrijebi jos

ono sto se vadi

i

evropski

biti

dubrovaC-

narjecje

staroga klasicizma

iz

onda ce

daliDiatinskoga,

i

dubrovacko-

uglagjen

jezik

u

knjizevnosti nasijeh potomaka.

Prikazujuci u danasnja vremena blago rodnijeh pjesama,

roda na

i

i

jezgm na-

u opce svijeh umotvorina nasega na-

Chiudina, knjizevnik spljetski, divno ocitova koliko moze jedan jezik da iskaze krasote drugoga jezika^). A to isto ocitova Nijemcima i Jakob Grimm, koji je podupirao i mikao Vuka na italijanskom

jeziku,

J.

sakupljauje narodiiijeh mnotvorina,

posto

Herder

istin-

skom ocjenom dokaza vrijednost narodnijeh j)jesama u svome birii pjesama: „Die Stimmen der Volker." Dosta bilo,

bi

Vuk

i

samo

da se priopci u prijevodima

ono,

sto

su

Danicic skupili po svijem srpskijem krajevima. Sve

je to cisto

narodno blago. S toga ima mjesta ona izreka

Silvija Pellica

u „himni simcu", koju ispjeva

okovan u

dnu tanmice Spielberga: Men

uso a tue })om}je,

Lo Slavo uon

seute:

Si forte, si ardeute,

Di luce

kad ima

bi se poezija dijelila i

biti

')

u dva razreda, kao

donekle, u subjektivnu

ristika je svijeh

nje

desir,

Viilja «hi se svogjer

Harakte-

poezija). Toliko je to istinito,

kod toga spomeuemo ove Gothe-ove izreke:

kakav klasicni prijevod, mi smo tad kao ouaj,

ds kakvu Ijepoticu raakriveim,"

objektivnu.

zbilja

naroda slavenskijeh, da imaju to unutr-

nadahnuce (subjektivna

;,Kad eitauui

i

sto

115?.

pola zastrtu,

te inu se

budi

zelja

koji gle-

da je vidi

200 da

evropski spisatelji pripoznaju Slavenu, da on

svi

nadmasuje u misticizmu, dakle

ostale narode

Stvara za to najobilniju mitologiju, pjevati

u naravi, koliko cic

u svojoj

i

Isto predstavlja

i

te bi za to

u

masti.

mu

je

toliko

poesia

degli

per

mu

1500).

(g.

jc potreba;

da ga

tiazi,

iie

iiiko hvali,

kojom izrazuje sve

je strast,

raine kao poboznost, bile

Tamburica (uz

ost.

gusle, uz koje pjeva

osvete, satire,

—

mjeste 51anaka

mo

i

i

iiiii

ostale

oba

iz

svijetu

svoje

pjesma;

ona

bile

mo-

strasti

nemoralne, kao poruga, osve-

i

koju

pjesme

pjeva

mu

lirske),

i

junastva,

kiti

sredstva mjeste nasega pera,

anonima nasijeh po novinama. Prilozice-

ovdje dva anekdotitna primjera sa

mljista,

je

zeli

ili iiz

izum

(biva:

podulje stihove, kad

to su

ne

nego kad pjeva uz gusle

kako pravi majstor stvor Ijiibi svoj pjesme). Izmegju svijeh zaiiosa prva

i

ii

excellentiam^

tamburicu, hoce samo da dokaze hladiiu izuceuu

ta

Slavi.

nazvan ,.Samiazzaro slavo." To se djelo zove

Narod kad pjcva

mu

Pii-

Niua zadarskoga,

iz

poetskom

djelii

uprav Metamorfosi Slave

slave niti

La

kiijizi

Petar Zoranic

svojijem „Pkininania",

i

To najbolje dokaza Medo

govoriti.

italijanskoj

sve

Konavala,

kraja

dubrova^kog

srpsko-slovinskoga

zep^'r

excellentiam. Umrije skoro u Pridvorju, u Konavlima, je-

dan

guslar,

stari

koga su

zvali

,.Kojo'',

ne znam od koje

porodice, Covjek bogoljuban; guslanje njegovo bilo je vaz-

da zabava seljaka. Pripovijedaju, da se ve5e,

kad

je sakupio

po

preko rozarija zaustavi.

ti

je

gjedoV"'

—

„Ah!

De

nu! skinite mi gusle, jer mi sad pade

— odgovori, — treba

se

kad

s

uma

vlima;

I

tako je brze bolje

smetnuo. ali

—

skiti

uz

molitvu,

upitase

ga.

zaustaviti u molitvi.

misao, da je grehota nekako, da mi se rav!"

na

porodicu

obi^aju

,,Sta

prije smrti jedno

otrgne

gusle,

Jos se bolja oplete

na da

um neka u je

meni u

zabo-

ne

H

Kona-

taka, da je trudno zaboraviti. Otisao ja sa dva

:

!

3* mlada

-e

201

Male Brace,

fratra

0. Ivankom,

sa

—

kom, dvijc candidiores animae, od izgleda svecenicima, bidragoni, u pohode

ku

valjalo

nam

jos

i

s

je proci kroz

zaustavimo, da prozugamo

—

s

—

,.Kako ne!"

gudi onaj ondje,

0. Andjel-

i

mladicem

nekijem

sjedio

sjedi

sto

mrko

i

klupama

njima. „Umijete

odgovorise

te se

sjedili,

—

mu

iiiku,

samo da

najbolje

„ali

Tad ugledah

u prikrajku!"

nego

vec sjede, te obori oci u

jednu smislio,

te zapoce;

tie: i

stogod

rekoh, skupusi stogod na br-

ne ometamo!" Rijeci

te

mi

guslati?"

li

gledao. Oni ga naturise, da

zapjeva. „Prijatelju! ja

zu

Lju-

kr^mu. Tu nas uljudno po-

jednoga, gdje se zgurio, nije nas bio ni pozdravio,

muklo

—

varam

ako se ne

kod nekog Konavljanina. Pri povrat-

zdravise Konavljani koji su na

iipitah.

!

sve mislio,

ovo

su

ne

odgovori,

pa

na

sam

za-

mislio,

stihovi

sto

pamtio Prva budi: na sveniu i\Jili

Boze

i

ti

hva-la,

Bogorodice

Ja tad ushicen prisaptah 0. Ivanku: „Vidi

da narod pocinje svoje pjesme jedi,

i

s

ti,

molitvom!"

kako vaz-

Pa

prosli-

zaglavi ovako: Svesteuici, bozji uamjesnici 16'

u krcmu za fiataia nije

Crkvoiii

A

vi

vhda biakup

stojte

i

:

popovi,

u vasoj (lisiplini!

Posto tako ispjeva, ustade te ode ne pozdravivsi nikoga. Svi se tad zgledase jedan

u drugoga. Mi iznenagjeni od-

mah odosmo, da probavimo podbok, jem Ijudima ode uz

nos. Obaznali

koji

smo

i

nama

poslije,

i

da se

onitaj

Covjek tako htio osvetiti na guslama radi nekijeh posala crkovnijeh.^) ') Ko ne komu god

Za

6e i

to vlastolin

obazaa sto uprav prosti niski puk cijeni i govori cemu god, uek ne pristupa ni u krcme ni u kafane. dubrovacki rece seljaku, koga nagje da sjedi u ^prvoj


kafani, koja se bila otvorila u

eoeee,

kako

i

o

Dubrovuiku

proSloga

vijeka:

se zoves? izidi odovle, jer je ovo uas stranj!"

,,Coeee,

•a* 202

*G

Pregjimo sad na umjetnu slovinsku knjizevnost dubrovacku, posto je guslarstvo

jem nacinima

mu

u prijedmetima

i

i

svoji-

ii

svemu uase-

opce, te je isto istoN-jetno po

narodu.

Kad smo ono dubrovacku u

jos iz pocetka razdijelili

knjizevnost

smo, da se prva epoha ima nazvati ,,dalmatinsko-cakavska*'. Ali to ipak tri

velike epohe,

nikakav razlog, da se ove

nije

rekli

rijeci

—

na smatra hrvatskijem uarjecjem sti

mogu

uzeti u

onom

smislu,

—

jer se

na polju

u kojemu

cemo

A

pri svrsi nase radnje.

nje ove razdiobe, red

nam

knjize\Tio-

na

se,

uzindju dan danasnji. Koji je to danasnji

i

onda su vec

na Kosovu. Sad su

bila zaprendjena

bila

srpskoga.

kako se govori

—

pro-

iza

poci

iskati

bi

—

kom mjestu u kome pravi

„materi muza", biva: u

Dalmacije stanuju plemenom Srbi. Sto se ti5e

strastvena

i

oba

pomijesana

krupno pomijesani, da

toliko

upravo smijesna

bila stvar

da je

je prije svega ponoviti,

ova plemena istoga naroda, a nekmoli docnije, pasti

vidje-

razimiijeva-

od plemeua hrvatskoga, a istoSna od plemena svaki nafiin jos

zalost,

smisao,

sad, za bolje

zapadna rimska Dalmacija u piTO doba

Na

cakavsti-

Hrvati,

(iisti

Dubrovnika, znamo, da je bio od

svog

postanka grad Slobodan, kao sto su danas sjedinjene vero-amerikanske drzave.

Od kog

sje-

su naroda izvorno zau-

ne

zete pojedine drzave tog saveza,

nioze

pouzdano

se

Dzono Rastic pise:

odgovoriti.

Extulit

.

.

.

Liberum ab exordio dia Ragusa caput, Haec geuuit vos, haec eduxit patria tales.

U

grad slobodni svak nagrce

odasvud.

cuda

Nije

Hrvatima

§to su dalmatinski spisatelji zvali

dubrova^ke

na polju knjizevnosti, kad su

Italijanci nazivali

lijancima.

Pa

„Primato'',

eto

i

Gioberti

ih

i

u nasa

vremena,

mece Dubrovnik megju zemlje

u

Ita-

knjizi

italijauske

sa-

3mo

za

to,

jer

dade

nastade renesansa.

203

mnogo spisatelja Uz to se opaza jos i

Rimu,

u

i

Fjorenci, a nadasve u Padovi na svenau6istii, Valle, incgjii Italijancima jos

otkad

latinskijeh

u

i

Prato delta

ii

mnogo kipcva znameni-

Dubrovcana.') Polje knjizevnosti razlu5eno je od po-

tijeh

Ija politi^koga, te jc

dosta prostraiiije nego polje narod-

opet sire od obojega.

nosti, a vjersko jc

Westmin-

u

I

oni

Londona stoje neki spomenici Dubrovcana; jesu li bill plcmenom Englezi? I u nasa su vremena u Paler-

mu

podigli spomenik Dodeiiainu,

steru

—

italijanskom matematicaru a on

kao

se

sto oni kazu,

—

tamo vazda prizna-

vao pravijem Dubrov^aninom.

Prva knjizevnost (cakavstina) uprav zapoCe

kom Marulicem,

Spljecaninom, koji napokon

Mar-

s

u

iimrije

i

Dubrovniku. Slovinska plemena u istotnoj Dalmaciji sta-

jahu pod Vizancijom, te pripadahu patrijarsiji

kako vjera ima prvi utjecaj knjizevnosti svakoga naroda, tako je

u

skoj; a

i

po5etku

do jedino:

hronike, legende

i

zivotopise

nije

osnovnoj

svakoj

njihova knjizevnost,

istom rogjena, bila stijesnjena, moze se nastire kalugjera srpskijeh, te

carigrad-

u same ma-

reci,

crkovne,

tipike

svetaca,

ost; a zapadna Dalmacija,

svom

u

obuhvatala

spadajuci

crkvi zapadnoj, nije bila sa svijem izgubila uzgoje klasi-

cizma gr^ko-latinskoga,

jem krajevima zapoce prve ')

U

svoje oglede po tijem

Noviuama Friulskijem od 20

„Pripovijedao

Liaua je

Julija ove godiue

profesor Miago8fovi6 da je ovijeh

glasovitu biblioteku S. D.uiiele, gdje ga ugodiio galeriju glasovitijeli je

od

u

te tako slovinska poezija

Dubiovcaua

ovi-

pravi-

(1900)

stoji:

daua pohodio

izueuadi,

sto

nagje

uam, da

Ouveui profesor pripovjedi

u Monakovu u Bavarskoj otkrio pjesau u heksametrima latinskijem

Ivaua Polikarpa Severiatno

jeka, s natpisom

Feretreidos,

iz

Sibenika, humaniste

njegova oca Fraua vojvode od Urbina. Izdanje je od je nabavila

XV.

vi-

gdje slavi Gvidobalda della Eovere g.

gradska biblioteka u Trstu. Miagostovie ide

trazi isprava o glasovitom rezbaru

Martinu Rota

iz

1''22.,

u

i

djelo

Udine da

Sibenika."

3* lima grcko-latinskijem.

A

204

*e

posto ta plemena slo\inska sje-

verne Dalmacije bijahu hrvatska,

imala zvati hrvatskom, uz

knjizevnost

znamo

koju

takova

se

da

pristajase

i

u njemu pisalo iz prva cakavstinom ali ne potpuno cistom. Kako su pak Diibrovcaui sami sebe drzali; komu li su plemeuu piipadali, biva: oiii SloDubrovuik, jer se

vinci, koji se

dilo

i

u Dubrovnik prvi nastanise

po knjize\Tiom pisanju

pripadati

i

pr\ijeh

Kad

?

susjestvu svud u naokolo,

i

po

mogli

pjesnika,

plemenu hrvatskomu cakavstinc

radi, ali

ne

etnografiji,

bi se subi i

niogii

po biti

drugo nego Srbi. Utjecaj srpski

brojcm prvijeh

i

politi^kijeh oduosaja, koje su imali

Ijevima, bauinia,

zevnosti preote

po i

sa

i

radi

susjcdnijeni

kra-

zupauima bijase tako

mah

ostaloj Dalmaciji.

moc

ali

i

stano\Tiika

stokavstina I

i

jak,

jekavstina

Jagic pripoznaje

da

i

u

kiiji-

nego

prije

prevlast srpsku

stokavstine, koja potisnu Sakavstinu iz knjizevnosti,

ipak

trali ni

veli:

,,Dubrovcani svoj tip narodni

hrvatskijem, ni srpskijem; po njihovu nazoru svoj

jezik su zvali slovinski,

i

taj

ikavski oblik nuka

ovaj osjek: Dubrovnik jednako pripada

gomu

plemenu.'' Miklosic opet misli,

li5nije,

sma-

nijesu

—

da se za cakavstinu

nije

jednome

i

—

me na i

dru-

sto je dosta pri-

nikad ni znalo u Du-

brovniku, nego da su samo pisali tako,

da

budu u

sa-

glasju knjizevnom s ostalijem dalmatinskijem spisateljima.

Zanimljivo je ono sto pise gosp. Dr. Milan Resetar

u uvodu svoje „Antologije dubrovatke linke'V) uvod mi upucujemo nase knjizevnike.

Na

na

koji

svaki na^in zasluzuje ozbiljna razmisljanja

ono

njihovo nazivanje jezika „slovinskijem." §ati,

da

to

po mogucnosti svojoj

Mi

dokazemo.

da je Dubrovnik bio od davnijeh davnina

*)

111.

kolo „Srp8k6 Kujiz. Zadruge'.

i

cerao

poku-

Poznato

je,

u trgovackom,

a* i

u knji^evnom savezu u

vracali

Italijii

s

i

DubrovCani su se

Italijom.

vi§e no igdje drugo.

ski pokret drzao je Italiju

dan narod,

-B

205

ako je

Knjizevni

na-

italijan-

na polju knjizevuosti kao

raskomadana

bila

Italija

je-

od

vise

stranijeh vlada. Kiijizevnici od Danta, Machiavelli-ja, licaje,

od neizbrojnijeh

i

spisima nazivahu

ako cemo

siiditi

Italiju,

po

ostalijeh

kao

u napiijed u svojijem

zemlju

niisljenju nekijeh,

jednoga

naroda,

cak su

same ratcilj, da tu

ne podvige glasovitoga Valentina imale Italiju sjedine,

i

dodim

neprestanoni

isti

nekako su se pod,udarale od onijeh

gijeh Italijanaca jos

vremena.

s

i

duhom mno-

se

u neko doba

i

da

su

oni poSeli osvjescivati

i

domisljati,

da

nekom narodu rastrganu od svog postanka,

oni spadaju

koji stenje

i

u

naporima

s

toga naroda, koji su toliki utjecaj na njih imali, se

i

Dubrovfiani,

njima, upozuali su

s

Fi-

podlozan

Nijemcu

i

zapadu, a Turtinu na istoku,

i

Madzaru,

i

to

i

Mle5icu

na

potaknu Gundulica, da

svom Osraanu, da „okolo Dubrovnika na sve strane slovinska je sva dizava." Njegovijem stopama udarise svi ostali. Ta se ista ideja piinii i kod susjeda; a u najnovije doba iza godine 1848. najvise kod Hrvata i nekijeh Srba, ali sarasprostre narodnu ideju,

mo pod imenom va

po

i

sniarici

stilu

i

Kad

u

rete

ustade KaSic, po5e da pje-

po obliku narodnome;

uprav udari osnov

hrvatskoga.

pana

i

Ilirstva.

da

i

Tu pjeva

Zvonimira,

i

i

sv.

Urose

on

u

naroda

istoriji

svega

Savu

Nemanjice,

i

i

Lazara,

i

svojoj

pje-

srpsko-

Franko-

i

Kresimira

i

Zrinj-

skoga. Ka6ic je pravi zakoniti naMjednik Gundulica. Nje-

gova je pjesmarica oade

mecum svakoga

prosta

Covjeka narodnoga. Dosta je procitati natpis

samo

ovaj natpis, dosta je,

kliknuti: questo era

mozes knjigu

un grande uomo! kao

ro jedan knjizevnik narodni.

u6ena

pjesmarice:

„Razgovor ugodni naroda slovinskoga." Kad tao

i

si

pro5i-

zatvoriti,

i

sto re5e tu sko-

206 S jedne strane, gledajuci sami sobom, u kakvom se zalosnom polozaju iiahodi dauas

cjelokupni

narod,

druge imajuci na umu, kako ga je dr2ao Gundulic

da

dubrovaCki pjesnici za njim, vrijedi

epigram nekoga nasega prijatelja

u

a

s

svi

i

piilo^imo

ovdje

Dubrovniku,

sasta-

prigodom otkrica spomenika Gunduliceva:

vljen

Tri 8U Gunduli^a: sipski,

Dubrovaeki

^

i

hrvatski;

N»jvise se euje o srpskom Govoriti,

o hrvatskoin,

i

Valja da je izmegj'

tijeli

Dubrovaeki gori od svijeh

DubrovCani su se dakle

slovinskog naroda. Ta

I

ogrankom rastrkanog

diiali

ideja prevlagjuje u njihovoj knji-

^evnosti. Ideja apstraktna,

kako

je bila do ju5er

lijanstvo"; u torn su dakle pretekli toliko

sadaSnje, a sto

Bog da

i

vremena

graiii

knjizeviiosti

narod-

domacemu

zivotu

Prvo je pjesma umjetna.

Znamo imao

isti

da

je

kao

jezik

Dubrovnik i

susjedi

u

mu

naokolo, a da

prvo doba knjizevnosti bio ugodio SakavStini ciji,

prije

nastajne narodne spisatelje. Go-

vorimo sad o svakoj pojedinoj ne.

,.Ita-

i

6iji

u

se u

Dalma-

su knjizevnici prvi po5eli pisati slovinski po Mi-

kloSicu, §to isto potvrgjuje

i

Safafik {„Gesch'chte der sla-

Frag 1869)^ govoreci o Dalmatincima, da su u opce od plemena srpskoga. Poznati povjesni-

vif^chen Sprachen''^

5ar Engel kori Zlatarica, sto jezik u Dalmaciji zove

hr-

vatskijem, te kaze, da je to posve krivo, posto je taj jezik 5isto

srpski; a da se ime hrvatsko spominje

radi toga, sto je Dalmacija bila neko vrijeme

kijem svezama

s

u

samo

politit-

Hrvatskom radi Ugarske (Geschickte des

Unyarischen Reiches und seiner Nebenldnder, Halle 1801, sv. 3. str.

str.

135).

Gebhardi (Allgemeine Weltgeschichte^

693) pi§e, da je jezik na§ mehr raschisch

als

c.

56.

croa-

207 nego

raski')

[vi§e

tisch

Zaglavimo

hrvatski].

preporoditeljem knji^evnosti hrvatske, koji bistro:

„Sav

podigli

i

mi nama

jos niti iz daleka

palo ikada tvarditi, da to nije serbski

paSe ponosimo se

kaze

5isto

da smo mi knjizevnost

sviet znade,

uveli;

Gajem,

s

ilirsku

um

na

nije

vec

i

jezik;

ilirski

hvalimo Bogu Velikome, sto mi Her-

i

sada jedaii knjizevni jezik ima-

vati s bratjom Serbljima

mo" („Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska" 1846. cistu ostali sto g., br. 31, str. 124).^) Kad smo vec na pogiedajmo sad

se tiSe jezika,

slovinske u Dubrovniku.

sti

Pjesma u

stito

stole,

kako

Italiji,

')

U

sluzuje

cuvao

gozbeni

i

upravo

i

istom broju pomenutog

cisti jezik

ilirski,

sto

li

iiije

uista biti ne moze, sto

iie

mi jezik u svojoj mudrosti

bljali,

lista,

u

svetinji

Ijubstvo uzdarzili,

kod

;

kod

mi malo

i

zemo.

i

ovo

sto

za-

„U koga se je sanam je ponajvise gojio

li

U svakom odgovoru na6i 6ete

bilo;

u svom bogastvu, ilirski

kod i

Serbljali

u

zivot obuovitno;

iiovie

Ilirstva

od

i

kod

Ser-

ouo rodo-

doba radi sloge

novim zivotom

od stariue

kojih

obieaje u svojoj izvor-

svoga Serbstva onaj narodai dull

kojim smo imi

kod Ser-

u kojih od oltara do eobana

Serbljali,

Serbljali, koji su iiama

ali

spomiuje Gaj jos

narodno

bi

podprostranimimeuom suuli;

svijem

ditirambi.

dakle, da se prepireiuo, sto je

moramo, ako lio6emo da

koji su

epi-

Toplica: raski je jezik da-

i

u koga obieaji, ko

Serbstvo. Kako

baljali uarodiio

nosti uciti

su:

§to

u

u dauasaje doba:

vitijelo

od koleua narodiie pesme ilirske? i

dramatiku,

srpski.

da se izuese ua

Serbljo

navla-

srpska oblast U8re
najglaviiija

gdje se dauas nalazi Novi i^azar

Srbije,

kle isto sto

u

dijelila

u prigodne pjesmice, kao

i

zvahi

se

ostaloj Evropi, a

je poznato,

epitalamiji,

elegije,

Rask.'i

')

kao u

se miijetna

epigram, satiru,

sve

saeuvali,

a

uskar-

kojim

sasvim uista glede samoga uaroduoga zivota dati ue mo-

Dakle

ouaj, koji V el

i:

da sto

sko, ili sto je ilirsko da uije

me

razli^ite strane knjizevno-

naroduosti)

-

jest

ili

neznalica,

vjanah od velike grane Ilirske."

je

serbsko ili

serbsko nije

ilir-

(uaravno u siuislu sa-

ueprijatelj sloge

izmegju Sia-

208 ovijem vrijedi da

stogod

Dalmacija, slijedio je Italijance, koliko u opsegu 2aju, toliko nesto Italija inia

—

cigloga

Mnogo

mnogo

ispisalo

Gundulicevu,

isprva

„Smrt

ep

drugi

doba

neko a

dva

napisao

potreba

nije

bez

nije

spisatelja,

mala

razliCita

na

prije

bill

je spajao ta

mu

Osmana*' pa da

sultana

da

pamet,

dan poveci. Po tome su prvi tt

nijednoga.

da

epa,

,.Hrabrena junastva Vladislava kralja poljskoga",

biva,

u

epu

bas

prili5nosti nagagjanje nekijeh nasijeh

Gundulic

je

Dalmacija

sva

samo cemo napomenuti, da

sve to ponavljati;

neke

o

ako

Ali

Dubrovnik nenia nego jednoga

epika,

Gundulica; a

se

i

sadr-

i

u metrici svojijeh pjesama.

i

kao

Dubrovnik,

proslovimo.

posljednji

i

napisani nego

li

dogje tek

dva epa u

sastavi ta

i

tako

je-

Os ma-

spjevi

oni od sredine,

dva epa, smit ga sustize;

i

te

dok

jedino

se

tumafci nestasica nekijeh spjevova u sredini.

Umjetne su

goljubne Vjera

kao

i

n.

i

se

pjesme

Ijubavne kao

p.

ed

u italijanskoj

i

il

pofcinje

gli

amori

Ijubavi,

nas

i

i

po^inje sa Canto

le

epa,

armi pie-

capitano .... (Pobozno oruzje pjevam

odmah

s

(iene,

koji se osniva

po5etka: Le donne, oruzje

vitezove,

kao svegj, bavi se

i

sad

i

i

vogju),

i

na

Ijubavi,

cavalier, t^arme,

Vjerom i pjesma i kod

Ijubavi).

uarodna

u ostalijem pukovima. Guslari naSega naroda

ura: ^ivot, rad,

i

i

danas ce

smrt Hristovu,

ili

Dionom Palmoticem,

koji

ti

pjevati

Bogoiodice,

ca koji su pred narodom viSe na glasu. difci

vise

Tasso-vu Gerusalemnte liberata^ ep vjerski per

pa Ariostova Orlando Furioso^ i

knjizevnosti.

Ijubav nadahnuSe u italijanskoj knjizi

excellentiam, koji s toga tose

vazda u pjesme: bo-

dijelile

I

spjeva

ili

mnogo sveta-

Dubrovnik se

Kristijadu,

po uzoru latinskog epa pjesnika Vide (Vida). „Dubrov-

nik Ponovljen*' Jakete Palmotica s razlogom se ima uvrstiti megju pobo^e epe. Cesto bi i pobozni trubadu-

209 italijanski pristali uz

ri') i

megju sobom

izrekc bile

on pjeva V amove

la

e

forma

i

Frano

sv.

I

Male Brace, bio

ustaiiovi red fratara i

kao

sliCne,

pjesama narodiiijeh.

boziiijeh

dapaCe

trubadure svjetske,

su po-

tijeh

AsiSki,

koji

je narodni trubadur,

sua donna^

biva,

vrlm-

Ijiibav

donna, biva ubostvo, krepost iijemu

sua

iiaravnu,

e

la

iiajiiiiliju;

s

toga kad slikaju toga sveca, uz krst koji on

niecn slikari jos

grli,

Ijubovcu, koja s njim uz krst

i

Pa takogjer

biva, siromastvo.

i

soviti fra

Jakobon

me

irae^ koja se

Dies

Todi,

iz

Frana

prvi nasljednici sv.

bijahu svi trubaduri, biva narodni guslari, kao

u.

stoji,

p. gia-

fra Paciliko, sastavitelj pjes-

i

pjeva preko

latinskijeh

liturgija

kad su zadusnice. Ljubavne pjesme u

dale su prvi uzrok da se

Italiji

utamani klasicizam gr5ko-latinski,

da jos prije zavlada

i

ne

romanticizam, biva knjizevnost subjektivna, a tivna ontologiCna kao sto

da

klasicizam,

je

objek-

dosla

nije

Renesansa. Klasicizam dakle opijeva samo Ijepote objek-

svakom tdosofskom istinom

tivne zdruzene sa

a u tome spajanju

pletivu Istine, Moralnosti

i

klasicna Ijepota gr^ko-latinska, koja je

stoji

na po onoj grCkoj kako

je

ti

Trubaduri

')

testva

cuskoj, otkle

se

biva

uarodui

trovatori) su

Domovina im

vijeliu.

romantieua

ra/vila

trud-

izraziti

i

pjesme, a uadasve Karle

Paladine

i

guslari,

Ije-

i

po

Italiji.

koji

pred

pukom

proven-

su

Pjevali

pred

(vitezove)

i

viteske

uarodom

tomu

vi-

Frau-

je Proyeuee, u juznoj

velikasa, te su se zvali „Charlatoues", po

u dauasujem smislu uaziv ouijeh,

pjesnici

poezija, aazvaiia jos

u Spauji

ealska. Kasiiije se pojavise

gozbama

veoma

i

subjektivno osjecas. Italijanci, prvorogje-

(italij.

u sr«'l]jjeum

Ljepote

i

wxaA^^a ta xaXi« (trudan je

poslovici:

izraz Ljepote) a laksi „ romanticizam",

potu,

moralnom,

i

i

pri

„6arlataui'',

svasta

blebe6u.

Grrossi spominje u svom romanu Marco Visconti, da su trubaduri bili

dosta puta

kanojuika.

i

fratri

Njima su

i

popovi, te cituje

jos

i

glasovita

trubadura

slieui bili bardi, narodni pjevaei sjevernijeli

na-

roda.

14

3ni sinovi

Grka

klasicizam, a

210

»G donekle

Latina, jedini su naslijedili

i

doba kad nastade

u

najvise

taj

Renesansa.

Slavenski narodi u opce izrazuju Ijepotu kako je osjecaju a ne kako je

treba

materijalna (sunce),

razmatrati

objektivno.

Svjetlost

moralna (um) dokazuju tu

i

Ijepotu. Taj je smisao

imao pred o5ima

klasi^iiu

Silvio Pellico,

kad

u himni suncu spomenuo:

je

\ Men Lo

U80 a tuo

slavo

non

pompe

seute,

Si forte, si ardente

Di luce

desir,

biva Slaveni imaju subjektivno pjesnistvo; a italijanski je

U

narod smjesa gr5ko-latinska sa germanizmom. naroda, koji pro valise u Italiju

oborise vec

i

navali

omlitavjelo

carstvo rimsko, ne propade duh klasicizma, a jo§

mnogo

duh

gr6ko-

manje hriScanstvo, nego

na

latinski

navrnuSe

narodi

ti

Tako dakle klasicizam

svoj harakter sjeverni.

uze drugu foimu. Jedan je od najglavnijih haraktera ger-

manskijeh naroda, da je zena jedini ideal, oko Dosta

vije Ijepota uljugjenosti.

Germania da ostanes uvjeren:

,.In

aliquid divinum (Drze da u zeni J^ena je proro5ica Ijepote

i

tizi^ne

i

i

Ljepotu svukud gdje se nalazi

muSkomu,

bila

i

Grci nju

Za

to

ostade

ienska u jeziku italijanskom kao vanja, a voi, vous znak

')

ftc

„Nam cum

njih,

eacerdotium nou impetrassent,

ie od rana koje zadadose

i

pjevaju

f//r/,

bila

u

drugom malei za imena

znak najviSega

poSto-

manjega poStovanja prema svakoj

uxores eorum ad

ue postigose slobodu

svake

uzor

obozavaju,

Marlum

libertatem

roissa legntioDe

sutl'ucatis iufautibus suis

a se datis mutuig vulueribus" (Kad ujihove zeue riju

i

Latini

i

u zenskomu, bila u svakom

terijalnom prijedmetu.

l>e

ima neSto bo^anstveno)"

dok

:

Tacita

se

femina credunt inesse

kod

svestenica^)

moraine

pro5itati

je

koje

conciderunt

poslaugtvom

sve6eu8tvo, zadavise svoju djecu

jedna diugoj) (Flor, knj. lU.).

i

k Mapopada-

211 jakosti

veliCanstvu

i

i

snazi koja se u opce nala-

prema

germanski

harakter

novi narodi prime knji^evnost

gr5ko-la-

u svakoj zadmzi mnogijeh^). Taj

zi

uMni, da kad

ti

tinsku, prionu filosofiji platonskoj, koja u5i,

pote razvija moral

dobra

Ta

istinita.

i

i

zavlada u

na dvoru Medici; a

se uvrijezi se proglasi

od Hemika

Fridrika,

i

a

Italiji,

bez toga jos

i

iz Ije-

da u lijepu ima

metafizika, biva, filosofija

da se

i

najvise

i

otprije

knjizevnijeh

careva

rimsko-germanskijeh, koji naigju na zestok otpor sa strane

papa rimskijeh;

ako su borbe

i

papa

imale druge politi5ke svrhe (sto se tiCe je bilo

samo

platonizam,

stvar uzgredna).

taj

knjizevnosti,

Vida

se vec raSiri svukud. Knjige

kole Gu5etica, napisane

na

sve

samo dstijem platonizmom.

Trstenome,

Dante

I

i

to

obnove

Medici

posto

Ali

carevima

tijem

s

Ni-

i

su

prozete

Petrarca,

oci

ita-

lijanskog pjesnistva, bijahu platonci. Skole dantesche, pe-

tnirchesche postojahu za

mnogo vremena. DubrovaCki

pjes-

duhu slavenskom, nego u italijanskom, za to i poplavise svukud Ijubavne pjesme. Pjevati Ijubav i kakvu Ijepotu bilo je sinonim: a

nici,

i

oni po Dalmaciji ne pjevaju u

biti knjizevnik,

da

za to ne valja vjerovati

su

Ijubovce na^ijeh pjesnika bile realne. Zavlada

one

sve

opca

vec

predrasuda, koja ne opada ni dan danasnji, da nijesi pjes-

ako ne opjeyas kakvu ^ensku

DapaCe svaki bi pjesnik uzeo sebi, po izgledu Danta i Petrarke, ime kakvog realnog lica njemu po simpatiji poznata kao tip nik,

Da

')

njemu

tako,

je zbilja

uajbolje

dokazuje

sasvijem rijetko euje

mo

sam

se sie upotrebljava za osobe zeuske, biva

pocasni naziv F«, koji je toliko u ujih

to

Ijepotu.

nekako zazorno

i

i

u razgovoru

spominjati.

Uz

s

maha

preoteo,

najprostijim

to se

uom

sie

—

tri

i

za oni

roda, eijem jos ve6u vaznost pripisuju

biva zeuskoj osobi.

du

da se

osobama,

te

im

(ti)

je

Nijemci sluze sa sie ne sa-

za zenske osobe u pluralu, biva za one, nego

dakle za sva

njemaeki. I u

jezik

ona; a Sie opet kao

i

ouom

ona^

—

prvobit-

3-

^e

212

svoga estetskoga ideala. Megjii Dubrovcanima

kao

najbolji

Ignacij Gjorgjic

radi

Ijepote

istiCu

Miho Buiiic

pjesmama:

erotskijeni

ii

se

megju

zestine izreka:

i

sadasnjijem pjesnicima nasoga naroda: Preradovir de^ic, koji izmegju ostalog

ispjevase

Sim-

i

Marc

Ijiibav

i

i

Lo-

pujke, pa Kazali. koji ispjeva ,.Zlatkii", osim anoinnmijeli

crkovnjaka danasnjijeh, koji radi ugleda svog

ciiia

stojanstva crkve iiijcsu mogli piavijeiii

imenom

svoje erotske pjesme, u kojijeni lijepo

opijevaju

Te

Ijubav.

se pjesme Ijubavne dijele

—

rasporedio sam Petrarca, uzor te skole

kao

sto su

i

Petrarka je uzor za sve te

naroda

vrsti.

tri

uvogjeiije

i

—

twee

i

ona morahia, bila

u

idealiia,

U

staroiim klasicizimi

je vodio pjesiiike

in

l)i<)

tri

stvari

ii

protivila

proi^otiija,

svojom glavoiu (lava

iui

ui

svaku

ju kojesta. I tako se u

mantidiziuu.

t:iko

skolama

..roiiianti-

ue^o da

za

sve

a

ih

s

sebe'j.

biva

^to

kao

8iil)jektivua

svijetu

iie

uei»uici naiico

repa ui

a

je

in'iori isti-

da u radnjauia sami

radeci ui

i

troj-

platoniznia,

iinati jos

ioin:uiti('ti/.:uu

se mogu/uio.st

zabiru kako je uajbolje; te

vi-

Moralnost,

Istiuitost,

uvogjeuju

tnetatlsika,

sentiiiien-

je estetski osjecaj, koji

kujizevnost ue tif^lmje; u skolama se «lauasnjijein po ni r^^torika, ni

bila

u sebi uerazdjeljivo

a kad tamo valja

Posto kla8i6izani hoi^w [uavila,

stari

u ovome

nauci, koja ka^e da sauio iz Ijepote potjefce istinito,

sje-

pjeMiistvom

i)rozi

stvo a sadasnji ih roiiianticizaui dijeli

Crkva se razlogoui

izgubis.

(jenere^

(jer

i)oeziji

da kite ujediio:

Ljepotu, posto su ove

i

je

razreda,

promijeiii

osnova drugu kiijizevnost, koja se zove

i

cizam/'

•)

je

niaterijalna:

bila

podiije svaka kiijizevnost), pa onda u

dobro

tri

ih

Dakle harakter

pbiloiiizma

talizam iieki subjektivni, prvo u

jeku,

idealim

sto

kad

biva estetski osjecaj ljei)ote

klasicizaiii,

potpisati

nara\iie mijeiic u Ijiibavi, biva: kad 6ez-

tri

ne§ za Ijubavi, kad je imas

veiTiijeh

kao

—

do-

i

uei:

iuisliti

soboiii

r
glave nabreka-

dava prvi zametak sadasujemu ro-

213 nitost

moralnost, da od njih izagje Ijepota, te je za to

i

crkva docnije

gojila

koja odgoji u

skoga

ne

goleina spisatelja

Italiji

u

crkve

ustroumni

vijeku,

15.

crkvoni rimskom,

s

jem spisima svc goleme

posto

spisatelj,

stete

nesrece, koje ce

i

lilosotiju

zine nauke, te na taj iiacin on otvori

ako je Platon

i

akvin-

kao prorok dokaza u

i

tanko po tanko Platonovii

da,

Tomu

se

svoji-

Evropa

toga sto su se crkve razdijelile, stade razlo-

trpjeti radi ziti

Sv.

(Sholastiku),

jos iiinoge ostalc. Besarion, iiiitropolit grcko-isto6-

i

zdriizi

Aristotclovu

iilosoliju

u

pogaustvii

i

posljedice

oci crkvi

nje-

vasionoj,

ortodoksan,

iiajvecma

ipak te vodi na prakticui neki materijalizani. Veliki razdor,

som

tijelom, svjedoce jos

i

prignuce

veliko

vjerujemo

u

istinom.

Sv.

lijepijeli

u

kao

n.

pr.

Pismo

lieu,

ali

i

svojom krasotom.

o

pjesnici;

nam da vazda

spojenje Ijepotc

moralom

s

i

dosta osoba presvetijeh

Bogu drag

a Absalom

Amonu

valde pulcher

ipse

i

du-

i

ali

lijepijeh,

isto

lijep".

i

Erat autem

decor us aspectu. Takogjer bijase

et

lijep, I

tilosoti

daje

osoba zlocestijeh,

i

Joseph pulchra facie

et

ne

prikazuje

„Josip bijase

David pobozan

starodavni

i

materijalnosti

nerazlucno

covjeku megju

u

postoji

koji

opet zlocest

sa

krivodjelcu se govori:

(bijase

i

Anion veoma

svom Erat

lijep).

Sv.

Pismo, koje nista zaludno ne spominje, tijem nas uci da je Ijepota

moralnosti

—

*).

na

—

zalost

Zato bas

i

cesto

puta razdijeljena

od

tvrde danasnji klasiSni spisatelji,

') 1 ako je istiiiito, da kiivinu oskvrujuju i uiste vremeuom Ijepotu, kako i zdravJje tijela. Sv. Pismo u I'saimu 44. prestavlja izvrsuost budu6ega ^Mesije i u tijelii u dusi. ytili 8. veli: Krasaii oblicjem luegju siuovima Ijudi (speciosus forma prae liliis homiuum). To i

isto pisu

i

klasicui pisci starodavui:

Gratior est pulciiro veniens e corpore virtus.

A

Foscolo: .

Da

.

.

L' aurea beltade,

cui ebber unico ristoro ai mali

Le uate a

delirar meuti mortali.

214

i3*

da Ijubav moralna pocinje savrsenije

nesto

i

-Ezi

osjecaj vida naj-

oCi, jer je

s

megju Ijepotom moralnom

f;rednje

i

megju ostalijem osjetilima, koji su osim Gothe govon, da ,.sam vid budi u covjeku

materijalnom, sluha zivinski.

sposobnosti dusevne

i

njima se

s

a

spaja*',

Leopardi

i

kad kaze na jednom mjestu:

se slaze s njim,

.

.

caro sguardo!

il

.

Sola degua del del cosa mortale.

mece u usta Tu^noj

Vodopic, episkop dubrovacki, Jeli

ove

rije5i:

Duso,

Moj

i

si'ce

moje!

cv'jetu gizdavi!

Oci su poeetak

Od

Pa

nam

eto

je bas

nas se jo§

i

i

stari

i

nase Ijubavi.

Dubrovnik, kao

u ovome ostavio dokaz svoje sad kaze „oni se

i

5aju zna6i;

se

zar

prve

5ijem se

zaljubljenijeh

u

Ijubavi

Ovo

osjecaje.

se

po-

ovom

slu-

njima jos

nije

zena. ,.Oni se lijepo gledaju^^

da

U

jediiie o6i djeluju, koji-

jem iskazuju duse jedna drugoj svoje znafcenje prenosi i docnije kad dvoje

muz

tako

klasifcnosti.

glednju'^

dvoje

ozna5uje prva 5ista Ijubav, gdje

stanu

u svemu,

sto

u

ugasio.

Od Grka

Latina prignuca materijalna bijahu obo-

i

zavana, jer je za njih materija bila vjekovita, kao

Crkva odbaci tu

tafcku

upotrijebiti ni platonizam, koji

vremena Ijubav

i

na

i

klasi^ni

kakvu realnu Ijepotu kao simbol

Ijepote,

ili

kakve kreposti

i

§to

to isto vodi.

vjera blazili su one

njihovo divljastvo, a pobozni bi

kao

klasicizma,

okrutne

Bog.

ne

htjede

U

srednja

narode,

i

spisatelji uzimali

estetike,

haraktera

i

svoje

ili

idealne

narodnosti.

Laura bijahu simboli estetske Ijepote Dantu i Petrarki: a la mia donna, simbol je siromastva u pjes-

Beatrice

mama

sv.

i

Frana. Razlitite Ijubovce u Orlandu Ariostovu^

ai

215

-s

Tassovoj Gcriimlemme liherata^ nijesu

drugo

do

razli-

Pa i sam Cervantes, kad je junastva Don Kihota, mece mu gnusnu

cite kreposti onijeh junaka.

ironitki opisivao

Toboza, kao ideal

seljanku, tromu, gadljavu Dulcineju od

njegova junastva. Tako

narodi svode

svi

svoja djela na jednu osobu, te toj

osobi,

ima

razumjeti

se

nadjevak patriarha Jakova u

harakter,

svoj

sto se pripovijeda

svemu narodu.

o sv.

pise

i

Izraelj

Pismu, nadjevak je svega

naroda'). Quirites se zovu Rimljani po Kvirinu (nadjevak

Romula), koga zadoji vu5ica, a sin je boga Marta, dokazuje silovitost

i

to

i

krvolocnost toga naroda.

Englezi prestavljaju sebe u Arturu; Nijemci u Armi-

prestavljeni

u

su

Francusku

poplavise

niju; sjeverni narodi, koji

Orlandu,

koji

Italiju,

i

znamen junastva

je

i

gragjanske slobode: dvije poglavite harakteristike srednjijeh vremena. Vas se

Cida; a narod

srpski

svoja

djela,

u legendama

cita

teznje,

i

namjere

i

legendama o Kraljevicu Marku. Sve ono

o5ituje u

onjemupjeva, moze gjeri su

narod

spanjski

se primijeniti

sto se

na 6itav narod'). Kalu-

ga sahranili; tutnji u njegovu grobu; ima uskrs-

snuti: znaCi najprije

istocna, hranila

i

da je crkva toliko

gojila knjizevnost

zapadna,

koliko

slovinsku, jer je na-

rod podlegao pod jaram: njemacki, madzarski, italijanski i

turski. Tutnjeti

u grobu

i

uskrsnuti

to

je

sad

bice

i

ulanje svega naroda srpsko-hrvatskoga.

Kao

posljedice tijeh nacela srednjijeh

su svi oni obredi, uz koje bi jedan

megju svoje drugove, kao

stupio

')

Izrael je ouaj koji se bori silama

poyjest

i

n.

vijekova

bili

cavalier e (vitez) prip.

jacijem

ma5a u

blagoslov

od

sebe.

postauak Izraelaca ocito dokazuje, da je sam

Bas

Bog

i

ava

osnovatelj

toga naroda. ')

nosti i

Uskrs joduoga naroda pocinje vazda i

uljugjeuosti

u poganfltvu

jest

;

a pocetkom svake knjizevnosti

kakva vjera

i

na polju knjizev-

najprije

i

njezino svedenstvo.

uljugjenosti

jos

216 crk\i,

ostalog oruzja (podlozcnje junastva

i

Ijubovce

torneima^ koja bi

11

u znak, da sare

ili

ili

j?a

obicno bacila

ruka\icu

je izabrala za branioca;

uosnja

kakvoga

znaka,

na stitu kako bi

grba,

niii

drugoj^a

ili

odlucila Ijubovca (podlozenjc junastva

svrhu postojale

Njemackoj

i

da

jos

nodi

i

prema

tu su

po Eiigleskoj, kao

sto

Valentina

sv

zeni. Trubadiiri

po

'j,

po

biva od postovaimali su u

umjetni

pjesiiici

i

i

svi ostali takovi obi^aji,

i

proishode od stare navade Gerniaiiaca, nja

U

Ijubavij.

deW amove po Francuskoj

corti

le

Spomcnucemo

Italiji.

izbor

vjeri):

takijem opcijeni navadaiiia zapadiie Evrope izobilno gradiva,

da sastavljaju

Ijubaviiijch pjesaiiia.

ako

I

do-

iiije

pu^tala strogost inoralnoga zivota, koju zalitijevaju vlade republikaiiske, da se

jem zeniljama

receiii

ti

sloboda

(jer

nastave u njihovi-

ol)icaji

republikaiiska

nijedno ropstvo javno prestavlja, daklc

—

ipak je na polju knjizcvnosti no,

—

ta opca striija Ijubavi

kanske

spisatelje, dakle

navada

bez tijeh

i

ropstvo Ijubavi); o5ito

sto je

zanijela

svuda

u Dubrovniku. Ali

haraktera

i

kao

iii

da se

da,

iie

i

republi-

i

pravo

za

dosta

gennaiiskijeh,

jas-

je

i i

sam polozaj jednoga mjesta, gdje priroda ocarava svojijem krasotania, da pobudi u covjeku zanos za kakvom uzvisenoni Ijubavi. Za to bas mi i ne poznamo nijednoga pjesnika srpsko-hrvatskoga, koji nije pjevao kakvu Ijubav.

Samo

se

1630.

g.,

x\ntun

jodini usudi

su toliko jos i

Kastratovic

bili

prevodeci, kao

pisati

protiv

petrarcheschi^ n.

j).

Dahnacije,

iz

i

,.Amintu'',

uniiije

koji

Dubrovfcani

Ijubavi.

pjevali Ijubav

i

,,Pastor Fido",

izvorno

tako

i

predugijeh epa, da se dosadi oiionie, koji se stavi da ih profcita radi stila

*)

N»

i

Dubrovcani

jezika.

14. Felnu.ujv je

dau

sv.

nove Ijubavi.

ti

dapate

u

Valeutiua. Obicaj je bio (kako pise

Walter Scott u svojijem romaulma) Ijubavne poslanice onome, koga

imaju

sl,*ti

Ijubi

ii

oci

kiv

sv. i

Valeutiua

tako

bi

se

u

uo6i

porodile

3* svome narjecju

sam

I

pa cak

filata";

uza sve to nema nego jednu jedinu

te govore:

aime Dieu,

,.j'

vaudeville,

zemljista

gli

isti

razred

Aze-

piu pro-

aimers

rijec

mere, la science, dajbudi

Italijanci

Bogom,

s

govore „mi

te

spinacci". DubrovCani, prebivaoci prekrasna

zgodna polozaja, gdje

i

ma

patrie,

au jus".

epinards

les

spinac ne stavljaju u

piacciono

ma

d'

megju Ijudima:

logica, e la

piii

jezik u

kako kaze

jezik francuski, koji je,

„e la lingua la piu precisa, la

ni su-

drugi

nijedan

ni

najbolje sredstvo da se saopce ideje

glio,

le

nemaju

glagol cuceti koga, koji

i

sjedni Srbi, ni Hrvati;

Evropi.

-e

217

dogodilo

se

i

dogagja

romana i Ijubavnijeh katastrofa, imaju izobilno rijeci u svome rjecniku Ijubavi, s kojijem se igraju izrazujuci tu strast. U tome poslu bi Hidza jedan od najnovijih uzora. Kao primjer spomenucemo: se dosta

Oj veselo Vesele, Vesela I

u Veselu Nedjelju!')

Zorua

zora,

ka

/orici zor!')

je

Utjecaj svakojake moraine Ijepote u dubrovackome jeziku

ima zgodnu

rijec cuceti^

privlaci sebi Ijubitelja;

koja

dok

kaze

da

necijem

Ijubljen

da

Ijubiti znaci

Ijubitelj

ima

utjecaja na Ijubljenoga, te ga cini jos izvrsnijim; te tako

kaze nesto jace od IjuhHi. Najvise se ta

rijec cuceti

cutim upotrebljava u Ijepotama

Grka

i

moralnijem.

DubrovCani pretvaraju u svojoj

Po izgledu

:

Vise ')

ili

manje

to je

s

osobe

kakvom

ninfe u staroj mitologiji.

opce svemu narodu.

„Vo8ela'' je bilo obicuo

Letizia".

i

u

poeziji

mastave uzduh, suuce, planine, koje se spajaju rijekom, poljem, kao bozanstva

rijec

Svaki

polozaj

ime gospogja dubrovackijeh, biva „8ignora

„Ye8ela Nedjelja" zove se u crkvi zapadnoj

cetvrta nedjelja

od korizme (Domiuica laetare). ')

Zorno

9vaki zanos,

po selima dubrovackijem zovu: krasno. i

kad ho6e

izre6i idealnu Ijepotu.

Zor

u op6e zovo

la- 218

-G

ima svoju vilu, koja uprav nije drugo nego genius loci. Tako n. p. Dzivo Bunic opjeva Ijubav brda Srgja s ArioV nom (Umblom). ,.Ljubavi Cavalicc" popa Squadri s otoka Kolo^epa kazu samo brezuljak toga otoka, koji se zrcali u tihom moru i poragja Ijubav megjusobnu. Kazali po5inje

Zlatku

usklikom Ijepoti prirode u Rijeci:

s

Po Humskim vodama Ijupko

se razljeva

Zrak premaljetnoga sunca kad nad njim bavi

I

K6

A

se,

i

nad

zaiazi,

Djiin zas'jeva,

draze da uigdje r'jeke ue upazi.

')

na drugom mjestu: Blagi vjetric koj' prehodi

Zrak suucaui,

Drage Humle

Rano

Razumije se samo po

sama ima

biti

ukusan,

po vodi

tih

rani.

da

sebi,

erotskijeh

stil

opet

a veliCanstven

pje-

pjesama

stil

Ima dosta pjesama, koje su po ogledu italimnogo poniograliCne; necemo ih ovdje spomi-

poboznijeh. janskijeh njati.

Kurelac ih je vec nekoliko sakupio

sebnoj zbirci. Takogjer su

spomenuti „Maruiika suze" Ignacija

i

mnoge

Pavicu"

Gjorgjica.

U

izdavati tijeh erotskijeh pjesama, §tila,

5uda

Stari 8U zvali

bilo

dosta

da ih

nije tresnja uni-

Ivan

Lucij

ko-

snebivali,

a

da

(lib.

4,

nagomilano u Dubrovniku;

Rijeku Arion.

je

zazor

bilo

nije

a poslije nemar pometnuo, mi bi se

liko je toga ')

i

po-

dmgu „Marunkove

doba

ono

u

izdao

satiricne,

i

onu

i

i

povjesnicar

cap. 4.) pise: „per vallem einctam flueus (govori o Trebisnjici) nulli-

bique

exitnm

habens

a terra absorptum per occultos meatus in mare

pronimpens flumen Humblam zovu

Humbla

izvoru jos

i

danas zove uprav

lae. Isto tako Ije,

a po

od nase rijecim

i

kraj

vladaru

Hercegovij^a.

antiquis

hum

Arionem

(brdo).

Humolac,

Zato

efficit".

se

i

Latinski je

ono

sto se izopacilo

na ovijem humskijem brdima zvao se

Zemlja Hercegova,

iz

uega je

selo

u

pri

Eomo-

Zahum-

poeiije

izislo

3< Bog pomo^e denijeh. To

U

Evrope.

i

ono sto

je ostalo,

Gr5koj se pod jarmom turskijeh

tovo istrazi; ostadc

Italija,

Burckhardt ovako: razumje,

preve-

stranama

barbara go-

uzdrzi.

Italija

„Italijansko

moralnost bijase

stvar, stroga

i

ogranak gr5ke pitomosti, vazda

pomocu papstva, koje

svjez

originalnijeh

i

navada u juznijem

opca

bijase

-G

219

hriscanstvo

je

mu

pise

torn

osobita

uvijek nepoznata. Crkva

da je garancija njezine

u

eksistencije

bozanstvena ustanova Petrova Prvijenstva,

po torn prvi-

i

jenstvo universalne kulture, koje vecijem

Italiji

dijelom potjeCe

od ovog bozanstvenog prvijenstva. Perugjinac bijase ateista,

a slikao je najljepse glave Bogorodica. Papa

For-

i

narina sjegjahu 5esto uz Rafaela dok slikase. Papa Lav X. i

Bembo, neobi5ni su

Bondello, pisac pornograf-

prelati,

skijeh no vela, bijase biskup. Julij

11.

Rima

ide glavom iz

u Bolonju da rasrgjena Michelangela moli da se

vrati

u

Rim. Savonarola, tuzni fratar domenikanac, kusa da uvede katolicki asketizam; ali njegova

nego

Dok

Luter grmljase

komedije

zabavljahu

plac.

velli-eve

stvari preuze stvari biti

i

ubijene: papstvo

gragjanskog

i

Luterauizam

racijonalizam, a Carletti

i

a

far

koje

se taj

Italija

u

mogu nikada

nastajnog

kao

na svrhu tijekom vremena u op6e opet u materijalizam. „I1 papato"

esiste

nell'

„Due

sad

autorita ancora II

—

postoji

1'

il

prava,

uzor zaprometnu u

—

pi§e

Tomo

autorita

pura-

(papstvo je

occidentale"

u zapadnoj ETropi); a

restano in

Kremlin, ed

rimicere intatta

„e la sola

Europa

piedi assolute,

una

Vaticauo, tutti due resta-

autorita" (ostaju

dyije apsolutue autoritati, jedna moralna, a '\

ne

privatnog." Uzimljuci Italiju

morale, e Tatra materiale. fedeli

Vatikanu.*)

kojegmudrago

jedina autoritat cisto moralna, sto

no

Machia-

Germaniji,

pandekte (biva rimsko pravo), koje

{Russia contemporanea 1895.)

veil:

u

svijetu,

svakoga

meute morale, che ora

Cyon opet

u

poprimi hriscanstvo, jer ima dvije goleme

da podigne proti

ce biti osnova

')

loma5a ne donese drugo

na

nogama

jos

druga materijalna. Kremlj

Yatikan, oboje ostaje vijerno da sacuva citaTU autoritat),

^3-

jednicki, i

sve

»e

evropske

vlade

se

220

slozise

ii

knjizevnosti

u kulturi.

Vazda

je bila prva

poglavita razlika megjii pjes-

i

nikom narodnijem i umjetnijeni, da sam sebe, to sto drugi cini, spadao spadao sadasnjoj

romaiiticiioj;

prvi nikad

on

opet

nj

ili

strasti

ili

aktivan, biva kaze

kakvu

strast,

nici su

kao

ti

koje

ili

tice,

stvar cini da

prilikc,

utjecaje

dok se drugi

kako on potice

mu

—

govorio

kad

,.Pjes-

S

satira,

Grka

se

sebe.

epigram,

toga

idil

kao klasicni

na-

zalost

ili

kao malen

sam za

Narodni

uzdrniana,

je

svoje licnosti,

je poznato, iza

ili

piiroda pjeva, biva

I

rodnu. Unijetni se pjesnik sjeca

elcgija,

kao

u sebi

Giusti.

je

narodni pjesnici kad osjete radost

pjesme:

Mne

sto

svaka malena buka, svaka im ncznatna

pjevaju*',

svijet

se

prestavlja

budi

i

oglasuje se u svakoj svojoj pronijeni 1

da

drago stanje svoje duse.

pjesnik drzi sebe Cesticoni prirode.

take

klasicnoj,

skoli

razlikom,

s

klasik kaze kao pasivan, biva opijeva

na

ne pjeva

drzi

i

umjetne

izlaze

i

ekloga.

u

tijcm

se

—

Kako pjesmama

odlikuju Latini, a nadasve Ovidij. Svi nasinci bez razlike, slijedeci klasicizam grcko-latinski, ostavili gija.

su

nam

ele-

Zato ne sluzi ni spominjati, da elegija nije prirodna

duhu slavenskomu: ona

eksotican na polju nase

je cvijet

poezije. Nije taka satira^ vrsta pjesnistva, koja je,

kakva 5ije

i

se sad prikazuje

—

su oni iskaljivali srce

jambima latinski.

i

bila

— onaka

nepoznata Grcima; druk-

porugom

i

psovkama,

biva u

u komedijama. Izvor sadasnje satire je

Satira je rijec etrurska,

voca, sto se daje u Cast Cereri

a i

zna5i

Bahu,

skup

—

cisto

svakoga

otole

izlazi

poznata u pravu rimskomu lex satura^). Dion Kasij pi^e: „ Satira

')

je pjesma, ne onaka,

Lex satura u rimskome pravu

mnogo prijedmeta sto

na po

se.

kako pisase zuaci,

IjUciHj,

Horac,

da nema puk giasovati za

sve u jedau put, kako je senat hotio, uego za sva-

.

a-

kao

Persij; iiego je onaka,

laznijeh

pjesiii,

izagje po

iiistva

i

naseniu.

II

biva:

skijeli,

mogaSe razabrati

se

§to

prozi,

i

mrkm^mu. Arhiloh

vrijegja lica svojijem jamhinut^ tako iiemilo napanut,

ma

ode

Lucilij.

od pomame

A

*)

u

tigura. retor-

prvi

da

po5e

da se neki Likambo, Arhilohovijem stopa-

objesi.

mane u

kadgod sam Horac siba

i

zadruzi

mnogijeh;

ziva pojedina lica

Juvenal, u 6ijim

vremena cesarizma

i

satirama

je

ako

i

onoga

mena, ugagjajuci se republikanskom zivotu. Njega i

i

uglagjena satira stvor je Horaca, gdje

se pretresaju Ijudske

jedi Persij

da

naiodima, pa

po svijem

je zaCetiiica dviju poglavitijeh ironije

iz

u Evropi jedna vrsta osobita pjes-

u

i

Enij."

i

megju Rimljanima,

opca

bila

iijoj

poeziji

Qua

»G

kako pisase Pakiivij

Satira je toliko l)()slije

221

vrenasli-

izrugau

stavljen nasuprot staromu

duh

duhu

re-

publikanskom, koji se onda nije bio jos udunuo, kao §to uije sasvijem ni

Horaca

Citaju se

u Dubrovniku jos ni do

u svako doba

danas.'-^)

Satire

svukud, jer su svud iste

i

samo nekijem vremenima i mjestima. Ne treba spominjati, da je Dzono Rastic uajdostojniji nasljednik Horaca jos i po misljeuju Dzonu je napisao pouCnu rasprastrauijeh knjizevnika. krivine Ijudske, dok su ostale namijenjene

vu profesor Broz. Imali su dakle

ona udarala samo na

mane

smijesne

i

lica

obi^aja

Grci

i

ovoga

je

svijeta in genere. Kal^o i

ostali, koji

su

u slobodnijem vladama republikanskijem, nijesu se

ustezali izdavati satira protiv lica.

docna udunu u Dubrovniku, kao ')

ali

pojedina a ne uopce na krivde,

je poznato, Dubrov^ani, Rimljani, MleSici zivjeli

satiru;

Satyra est carmeu, non quomodo

Persius; sed

eat,

quod

Duh

sto

se satiriCni posve

ga ima jos

scripseinint Lucilius,

i

sad u

Horatius,

coustabat ex variis poematibus, quale sciipse-

runt Pacuvius et Enuius/' "*)

V. satire Pijerka Buni6a „Nedjelja na

ribarski"

Brsaljam"

i

,,EazgOYpri

222

Mlecima i u Rimu, sa svom vladom papa od toliko vijekova (dokaz su tome Paskvin i Marforlo^)^ koji jo§ pou Rimu

stoje

narod

kao

dijelio,

U

do dana danasnjega).

i

uopce

liko razreda: svaki je

u

bio

se

republikama, u to-

svijem

razred

Dubrovniku

prema

aristokratskiji

drugomu niiemu; dakle vi§i razred, to se zna, pazio bi mane i krivine lica niiega reda i u pjesmama ih sibao; a

reda opet su mogla, po pravu republikanske

lica istoga

slobode, pretresati u satirama sebi ravne. I tako je sati-

ra sluiila nekako za upravu moralnosti u narodu.

kad

do naCina

bi do§la satira

njeki primjeri ostali

Kad

Palmotica.

Arhilohova.

Jos

Gdje-

su

nam

pod rukom, kao „Gomnajida*' D^ona

je ovaj bio

knez u Pridvorju u Konavli-

ma, izagje proti njemu gnusna pjesma od nekoga SorkoCevica.

Kad

je proCitao, secuci se

pun jeda po gaju ma-

nastira fratara Male Brace, naredi pisaru, da pi§e

mu bude

na jabani ono, Mo g.

Te

govoriti.

tako

ondje sastavi

1646. (kako drugi Lucilij) spomenutu pjesmu od preko

600

svom

stihova, u kojoj se

nosa obara na svog njezin sadriaj, knjige, koji se

uviijegjenog po-

grfcinom

proti vnika.

Ko

rad

je

da

obazua

upucujemo ga na rukopisne zaostatke te jo§ i do sad Cuvaju kod mnogijeh u Du-

brovniku.

Od pjesamaAndra Gjanpijera Pavlica vlastelina, koji viSe slijedi

satirama 24Vondac

(po

naCinu

Grke nego

Arhilohovu),

(Pauli),

Latine u svojijem

spomenucemo

samo

Satira Dubrovniku^ koja poCinje:

i

Oj po bi6u dauasDjemu

Sve bas

Da ')

Paikvin

Kad umrije nom, na (latira).

bi 86

taj

je bio

savac

po naciuu,

Dubrovniku.

rimski,

koji

je

„ine§tar Pasko", postavise stup

koji bi iijepili evoje

Marforio

katkad

prieti

je svrha

Iijepili

je

satire.

Otole u

satirizovao

prolazuike.

pred ujegovijem du6aital.

drugo mjesto odregjeuo u

jeziku

istu

odgoyori na Paskvinova pitanja.

pasquinata

svrhu, na kojein

3Ane BoSkovic

223

-e

docnije na tu satiru priloii:

Kad j' on reko ovo tada, Da sto izreko ne bi sada?

Opet

malo godina

je

sadasnji

njeki

poslije nje

priloiio

pitanje s odgovorom.

Pitauje: Je

se raspo taj trup tvrdi,

1'

Da

zgadi

te

da smrdi?

i

Odgovor: Sad bas ne Al'

njegov spomen mio!

'e

ti

znas, sto je bio:

§to se uopce tiCe ovijeh satira, mi cemo, za razumijevanje, ponoviti

d.ra Milana Re§etara

gosp.

rijefii

bolje

u predgovoru njegove „Aiitologije dubrovaCke lirike": „I dosla u Dubrovnik

ova je vrsta pjesme su

i

u italijauskijem, kojesta sto pied

bi smjelo ni polako govoriti

a

kamo

li

Italije,

dandanas ne

se

drustvom

postenijem

po

u sve glase pjevati! Ali

ondasnjem

canju to je bilo sasvijem drugova^ije: takove su vrlo rado slusala I

hom

i

najfinija

pirne jrjeame

i

gospoda muSka

holende

i

satin5kijem; a nadasve

uzdignu do sarkasma.

Kad

epistole

epigrwrni,

i

shva-

pjesme

2enska".

pro^ete

su

se

koji

du-

kadgod

umrije zlore5ni Maro Tudizic,')

Marojica Kaboga, kanonik arhidjakon, namijeni

epigram za

gdje

u Fjorenci, viio rado pjevale, pa u njima

se, narofcito

ima, kao

iz

mu

ovaj

epitalije: Attentis Satanas auribus obstupuit, Iinpia Tudisi

')

koji

Pripovijeda

mu

moga

jezika!"

pred posteljom:

Na

to

mu pop

ne bude nimalo strah; jer u

komu stogod zlo, Kad bi rekli da on

ora Mariuus.

da ovaj vlastelin, kad je bio ua umoru, re5e popu,

je 6atio molitve

bozije radi te zato

se,

cum panderet

vazda bi svak pito

„Muogo

odgovori:

gradu, ;

se

kad

bi

a pripovijeda

govori, ne bi niko vjerovo."

li

strasim pravde

„Go8paru! neka se

pi'0(^ukalo

o

to

gospar Maro

?

224 Antun KaznaCic,

J.

Luko Dijego SorkoCevic,

Bunic,

dugo ce se spominjati radi svojijeh epigrama; a nadasve L.

Sorko^evic,

D.

pisa latinski, jer je bio jedan od

Vec

satira

satiri5kijeli

i

sve ua-

koji ih

posljednjijeh

latinista.

udunuo duh satire na grCku, a boj se i na latinsku. Sad ne ostaje niko osim gospara N. dr. L., koji se kao odvec skroman Covjek malo istite u javiiosti, se

mu

kaonoti kad

—

—

je,

po primjeru starijeh Dubrov5aua,

knji^evno pisanje zabava a ne §to drugo

saj,

ueki

i

odi-

nadasve u ovo ialosno doba bratskijeh zadjevica.

On

sam

sa-

ima Citavu zbirku stavio

satiri5kijeh epigrama, koje

komu

koje kaie gdjekad

i

Satira, bez

nadjevaka

duhu onijeh vremena, satira,

prava

istina) izagje

lica,

nije vele bila gojena

Sokratska ironija (biva, kad

da je

prijatelju.

imenovanja

i

satire

da

se spisatelj ne

ti

bi

dosjetiti

rekao e je

po

knjiga

Tijeh

latinske.

protivna

u Dubrovniku.

nego tako ozbiljno govori, da

od

je

ima izobilja. Najglasovitije su „Don Kihot" Cervantes-a, ,.I1 Giorno" Parini-ja,

Evropi

i

u pjesmi

i

i

u prozi

„Fra Gerundio" Spanjskoga Jezuvita

niku

nema

te vrste

kao

knjiga,

Isle.

po

ni

U

Dubrov-

nasem

ostalom

narodu, osim „Fra Bakonje" Matavulja, spisatelja srpskoga, koja je jedina knjiga bumoristi^ua

naSe knjiievnosti. Neki vele, da sadainji

verizam^

od

po5ev§i

PuSkinova „Evgenija"

iz

u doba

sokratske ironije izide

,.Don Juan-a" Byronova

do „Kabauice*'

Gogolja

ostalijeh sadaSnjijeh romansijera ruskijeh*).

Zola najpretjeraniji verista na zapadu. satira

u opce

prirodnoj ')

moralna, a nadasve 5ovjeka

savjesti

Jedao

italijanski apis&telj

Russia contemparanea se jos zovu,

u Evropi,

potvrgjuje

Turgenjev.

i

:

uasijeli

verizam,

vremena

veristiciii,

svi potjeSu iz Gogoljeve

Zna

i

i

onijeb

se,

da

je

Neki tvrde da je

cutnju, moralni

„Svi pisci

sadasnje

osjecaj,

(Carletti) pise pesioiisticiii

u

budi

jer

i

koji

u knjizi

kako

„Kabauice". To

li

isto

225 svaki 6as

da ono nema

veli,

vijeda u opisima verizma

da

bi za

onako, kako

u

bilo

imao

Zola

to

biti

(sto je dosta su-

mnjivo, da jest), ta je istina posve relativna

6ita,

kao

kojijem se pise,

ii

biva glede godista, polozaja

na kojem

kulture,

i

i

moralni

spisatelj

per excellentiam. Ako je to zbilja istina mjestima,

u pjesmi,

prozi, bilo

nazvan:

biti

pripo-

se

vremenima

i

osobi, koja te knjige

socijalnoga,

Kad

se 5itatelj nahodi.

stupnja

i

su

se Arhilo-

hove satire pjevale po Ateni, u Sparti su bile strogo za-

Papa

branjene.

na

Siksto V. je osugjivao

galiju satiri5ke

rukom poprav-

pjesnike; a papa Benedikt XIV. svojom bi

popravljene poslao piscu

pa

njemu,

Ijao sve satire uCinjene protiva

bi

ih

ovako

porukom, da ce ih ovako po-

s

pravljene bolje prodati. Ivan Ronge, trapista, proCitao bi

mise clanke listova

prije

ili

Upitan za uzrok, odgovorio

ad

ratio li

gjivala

„Ovo

bi:

ynissam^ biva: prozdirati

samo Bogu

Kad

se moliti!"

neke satiri5ne

kralj pruski Fridrih

njemu namijenjene.

satire

je

i

u

je najbolja

praepa-

prastati bolje je nego Austriji

cenzura osu-

njema5ke, u isto je doba

spisatelj e

Veliki rado 5itao njihove

II.

satire,

govoreci: „A! ovi spisatelji nijesu skodljivi, dokle ne uzi-

maju

oStroumnijeh gdje

da budu za njih!"

sto tisuca vojnika,

moze

Iz ovijeh

rijeCi Fridrihovijeh najbolje razabire:

skoditi,

kad

gdje

i

li

se

kad

opet koristiti satira.

mu

Najukusnija je poetska forma epigram. Sadr^aj

mo2e

biti:

satira,

talamije, nekrolog, i

Ijubavna pjesma, pjesma pobozna, i

bi se,

da se Latini do Katula

tom formom, jer Gadare Surijske g. 60

bavili

torice pjesnika grCkijeh

God.

Marcijala

i

bas

najtrudnija.

pr.

Hr.

skupi

u

posebnu

grCkoga.

5isto

je

,.Antologijom." Taj je skup tao.

epi-

moralna izreka. Epigram je uz to jos

najklasi^nija forma pjesnistva. Izvora je

Reklo

i

Meleagar

epigrame knjigu,

vremenom

iz

sezdese-

koju

sve vise

1813. nagjena je u biblioteci

nijesu

i

nazva

vi§e ras-

u Heidelbergu 15

3^ najobilatija zbirka

226 -E^ epigrama,

gi'Ckijeh

koju

kalugjer grSki

Maksim Planuda. Prijevodom

bavili su se

dubrova5ki

i

sastavio

je

,.Antologijo-'

Hidza

latmski:

knjizevnici

i

Betondic ih mnogo prevedose na jezik slovinski. Rekli smo, da je epigram najklasiCniji ski:

on je kao stozer

darska,

u

sve uzak,

kome

vrhimac poezije kao

ili

tom samo razlikom, da

s

ove

oblik

druge

i

poet-

oda pinprvog

je sadrzaj

Pindar je pjesnik

sirok.

po-

gr6ki,

pi§e Horac:

Pindarum quisquis studet aemulari, Jule, ceratis ope daedalea

Nititur pennis Ferret,

.

.

.

immeususque

Pindarus ore

Epigram suzuje misao

.

.

i

profundo

ruit

.

mjeri

rije5i,

misao

koje bi

bas

ta5no izrazile: a to je klasicizam u pogledu Ijepote. ,,Ova se rijeC

ima ovdje metnuti a ne druga, ova

druga"

svaki epigramatik tako u sebi razlozi.

:

kako ima

izreka, a ne

Za

to sva-

epigram klasiCan u formi; ako bas

biti

nije

i

kadgod u sadrzaju. Oda pindarska nasuprot

rasiruje glav-

nu misao sa svakojakijem mislima, koje

daljini

neki odnosaj

s

i

glavnijem sadrzaj em; ako

u

ne

i

imaju

hsis strict e

logiCki. I to su oni uzleti {voli poetici): to je Pegas, konj

na kome jasu

knlati,

mu

Lib.

I.)

da

koji

ga

nosi,

pjeva

Muze.

Virgil putuje

Horac

si^e

i

pretkom,

i

III.

brodu,

sluti

dobre vjetrove; pa se u jedan 5as

zaleti

morem

i

broditi,

izume Ijudske, pa kaono

do vrhunaravnosti, u

da su nad 5ovjekom neka pokori

i

smjelost onijeh, koji su prvi po^eli

klasik,

(Oda

2ali

p.

Atena,

put

te opet pripijeva sva smionstva ti

n.

koju

biva,

vjeruje,

bica, kojijem treba

da se

i

on

pokloni. Ujedno napominje, da mi s nasijem nas

naSijem pronalascima dopiremo

neko doba preziremo vjerozakon udii da kazni,

i

^ovjek se

sjeti

i

da

u

tad

Bog

mu vremena

naj-

bogove;

da su

dotle,

a

!

3^ kad

vi§e nesrecna

kraja, misli da

uljugjen;

je najviSe

mu

e

227

jer,

do

uljugjen

je sve dopusteno:

Coelum ipsum petimus

neque

stultitia,

Per nostrum patimur scelus Iracuuda Jovem ponere fulmina

Ovo

oda pindarska per

je

da je epigram sve

dokazali,

a oda pindarska

da

mnogo

bavili

epigramom

sve

je

rije5i;

ukusnija

to

govorio, a nije ih pisao, jesu

gramatici gnostiCni su

Tijeh je u prvo doba bilo izobilja. Bunici, Babulinovici, Drzici

vici,

gnostike

ako nemaju

i

u

poglaviti

oni, koji

formu

pisu moraine

Epiizreke.

Naljesko-

spadaju

ostali,

izust

starini.

Demetrici,

i

Ru-

ih prevodili.

Zamanja, Galjuf, koji je epigrame latinske na

nic,

sto

da su se Dubrov-

mnogo

i

u manje

sto je

bolje glavnu misao rasiruje, prilozimo,

5ani

Kad smo

excellentiam.

bolji,

nasuprot,

!

megju

Od

epigramatsku. ^)

tijeh,

osim kanonika Gjura Ferica, megju DubrovCanima nijed-

noga ne poznamo. Ovaj

bi Feric

na svaku narodnu po-

megju pukom, prilozio po kakvu u distisima ili u faleucima. Najglaso-

slovicu slovinsku, opcu

basnu latinsku

ili

u svemu knjizevstvu evropskom svud u pisanju basana La Fontaine. Niko ne moze je

vitiji

potu

i

prostotu tijeh francuskijeh basana.

Basna

je

uporedo

s

za vazda

dostici Ije-

Ko pozna

bro jezik francuski ima se 6ime zabavljati. ')

i

U

do-

tome

su

prvom Ijudskom uljugjenos6u poeela na istomnogo priciea, od kojijeh su neke

ku. I Hristos u Bvangjelju izvede

u narodu, Jer

bile ve6 pozuate

nove,

i

tad bi prilozio svojijem

se

nahode

i

u Talmudu, a neke izusti

ueenicima: Intellexistis haec omnia?

sami rekli: Edis sere nobis parabolam hanc

(Mat. gl. 13),

ili

(Luka

a kad bi ih protumacio, nadostavio

ima

gl.

8)

;

biti slieau

bi oni

doma6iau, koji se sluzi

biva da upotrijebi baaue ve6 poznate,

god da dokaze

(Ideo omnis

slicnost s

ili

starijem

bi, i

da svaki

ucitelj

novijem posudama,

izumi novijeh, kad ima sto-

scriba doctus similis est patrifamiliae,

qui profert de thesauro suo nova

ueku

i

et Vetera).

moralnijem zakonima duse,

i

Zakoui prirode

imaju

na tome se osniva b^sna.

3^ poslu na glasu jo§ lijanskoj

i

228

Lessing u njemaCkoj, Pignotti u

Basnama u na-

Krilov u ruskoj knjizevnosti.

i

ita-

§em narodu najviSe se bavio Dositij Obradovic. Epitafijima i epitalamijima malo su se bavili izuci spisatelji dubrovaCki. *) To je najveca zabava sadasnjijeh vremena. Gdje koja

kako mozemo

spisatelja nasijeh,

manje, u Rastica

epigiam izasao

elegija, gdje koji

i

bi

u Kunica, u

vidjeti

u slovinskijeh spisatelja

od Za-

dubrova5ki-

jeh prvoga doba, pa u Appendini-ja, u Pucica, u Kaznafcica

u Vlaha Getaldica. Idil, vrsta pjesme,

i

kojemu

u

se slika prosti zivot selja5ki, bio je posve nepozuat

du-

eklogu, koja nije drugo nego idil.prestavljen dramskijem na5iiiom, biva u razgovoru, i u tome odvojise Grci, Latini i Italijanci. brovaCkijem spisateljima. Poznali su

predstavlja Covjeka u prirodi, a ne kakav njegov 5in

Idil i

zgodu, kad je na visokom stepenu obrazovanosti,

bon ton

je etiketa,

i

ostalo.

U

zimlje prvo mjesto „ Herman

seau

se

vazda

„knjiga Rut",

divio

idilu

§to se divio knjizi Baruha.'*).

i

A

nekrolozi.

Pismu, koji

sv.

Sve

Per Dio!

Mi

Non erepa un

asino,

D'andar al diavolo Senza iscrizlone!

11

s

citali

okrenuti na bolje, bi

pak

1

e|.ii-

i

la lapide

fa spavento;

Lasciate

11

prossiuto

Morlre in pace!

prozora zaustavljao svoje zuauce,

Baruha.

Auerbach, jevrejin,

je Izdao svoje sentiment.-ilne

zam. On

vrste

Vo' fare uu iascito Nel testamento: I)' audar tra i eavoli, Seuza 11 qui giace.

sia padrone,

Fontanelle bi

Fontanelle

i

veoiiia rijetki

bill

La came

pitao: jesu

zove

se

spomenute

ove

Oggi s'iDsacca

Che

jet

u

Rous-

Gothe-a.

d&nas?! ... To uajbolje opisuje pjesuik Giusti:

a Diacca; In laide inaschere Fidia si stracea.

kad

Dorotea*'

i

Valja zaati, da su du uasijeh vremeua

')

tafiji

')

knjizevnosti evropskoj zau-

5esto ga je oslagjivao kao

i

gdje

1

da

(^e

price

uialo

1

te

bi ih

Hpisatelj

novele, mislio je,

vazda

njeiuacki,

da

<^'e

svi-

po lualo iseezuuti ovaj kruti egol-

nepoziiate ua putu zausfavljao

ujegove novele. C^udnijeh optimista za Boga!

1

pitao, jesu

li

citali

229 poezije udeSene za predstavu, a ne in

epigram

(izuzimljuci

VHtn,

dramska

zovu

elegiju),

i

djela. Koliko epska

druga pjesma moze

modum

poezija,

descripti-

ukupno

se

toliko

svaka

i

dramska. Drami se dijele u po-

biti

juna5ke. Satira dobiva ime komedije, kad je u predstavi. U sv. Pismu kako sto nahodimo idil, tako vigjamo i dva uzvisena drama: jedan moralno-pobozne, Ijubavne,

bozni,

zove se „Knjiga Jobova", a

i

„ Pjesma

zvan

i

nad pjesmama."

drugi Ijubavni, na-

crkva pripoznaje, da se

I

tu pjeva Ijubav vrhunaravna izabranijeh

dusa

Vasionska crkva bad anatemu u petomu

Bogom.

s

saboru

sv.

ca-

rigradskom na Todora Mosfestena, episkopa grCkoga, koji je govorio, stil

da se tu pjeva samo bludna Ijubav,

ima

metaforican, vec da se tu sve

smislu.

Gothe dubokijem

crkve. Izvor

drame

razlozima

je gr5ki.

imaju po opcoj nauci Atene Aristotel

i

Kajo

goga vijeka,

Solin,

pisu,

i

da

i

u

pravome

potvrgjuje

miSljenje

uzeti

Tragedija i komedija Rim za rodno mjesto; all

gramati5ar rimski

prvoga

i

da je prva komedija nikla na

a otole da je presla u Atene

nije

s

Epikarmom

dru-

Siciliji,

Formionom.

i

Tito Livij opet pise, da rimska komedija zapo5e u Etruriji (versi fescenini); a bas rijec etrurska, vljali

i

i

jest

zna5i igrac.

ister

Obicno

(istrione,

Rimljani

su

najbolje igrace iz drzave, koja se

komedijas)

i

sad zove

dobaIstri-

kad je kuga morila, da se ublazi srdzba bogova, senat odluci, da istrioni iz Etrurije Tito Livij pripovijeda:

ja.

dogju igrati

i

pjevati svakojakijeh pjesama,

veseljem ucini reakciju opcoj nevolji. Iz

predstava

rimskijeh komedija potekla je rijec /persona, ra, koju bi i

na obraz navukli, da

rijeci vise

sonare^ biva: udarati, zvoniti kroz sto').

da tako puk

t. j.

tijeh

maSka-

bu5e: od p«r

Tragedija

je

Nasi sadasuji humoristi kazu, da smo svi bas prave „persone'\ nam 8 usta zvoni ono sto ne lezi na sreu. ..Quando si entra" pise Giueti ,,in easa di Tizio e Sempronio, bisocna lasciar ftiruBcio tutte le propiie idee, ed opinioni, come si iascia 1 ombrello, ')

biva: da

—

il

pMtrano.'*

—

O- 230

'EP.

od

sasvijem izvora grckoga. Izlazi

Tpayo?

rijeCi

(jarac);

bogu Bahu jarac zrtvovao, uvijek bi se javno pjevale pjesme u slavu toga bozanstva. Malo po malo pregje u obicaj, da kogod glasno na samo pjeva, a

jer

kad god

bi

se

drugi da zajedno odgovarajii, pjevajuci hvale

boga; te po tome se uvedose u tragediju:

Ne samo hvale

jimastva Bahova, nego se

djela toga

i

lica

stadose

jos

hor.

i

pjevati

ostalijem jimacima polu-bogovima. Tragedija

i

kle vazda sadrzi u sebi plemenita

djela,

plemenitijeh. Bila je u pocetku spojena s

vanjem. Poslije se oslobodi muzike

djela

ili

daIjudi

muzikom

i

pje-

ostade govor htmic-

i

samo je hor pjevao. I tako tragedija predstavlja visoka moralna djela, biva: borbu jednog ili vise lica strasti, ili borbu kakvog s dvije protivne ni

megju

a

licima,

plemenitog lica proti suprotnijem prilikama. Hor (koji

danas postoji u dramima trasnje misli glavnog lica,

diti,

ono

ili

a nije bilo predstavljeno,

prije,

tumafci

ili

nosti

i

kakve izreke,

pak kakve niske

stavljanje

potistenog

medija po

sto sto

ili

ili

neplemeuite

i

i

i

Prednaklo-

ko-

se

5cljadi

neuljugjene. Prve grCke komedije bile

u njima se vazda

uahodio

U

brovaffijem komedijama. Red je

i

u svijem du-

primjetiti,

da

bila realna, to je zahtjevala sloboda

ske republikc u Atenama. Pripovijeda

kod

dok

hor,

starijem je drami-

vazda bio prolog, kao sto se nahodi

kod Grka

zvalo

Ijudskog,

Rimljana spadose na prostu prozu.

ma

mu se dogodilo mu se ima dogo-

misljenje naroda.

strasti

ponaSanja

unu-

ili

gr^koj rijeSi xoVy; (selo), biva strasti

sa sela, potistene su ritmiCne

tumati

pjevanjem)

s

i

se,

da

su

lica

demokratje

i

sam

Sokrat bio nazo5an predstavi Aristofanove komedije „Oblaci",

u kojoj se izvrgava ruglu sva

Rimu

vec

nema

ske u Plauta

nima;

ali

i

Sokratova

realnijeh lica u komedijama,

nauka.

mane

U

Ijud-

Terencija prikazuju se pod la^nijem ime-

ostaje hor, koji se nalazi

u

svakoj

starinskoj

Sdrami, pa

i^^u

Pismu, u

sv.

spomenutoj. Posto postade

komiSne

vjera u Evropi,

oca latinskoga,

koji pisase

ako je

me

i

ad hoc

•{=?.

pjesmi

onoj

je

Petra

sv.

sv.

Ivana Zlatousta,

proti

poganskijem

klasiciziim. Istocna crkva

jer grcki klasicizam vec

u velike

Hrisologa,

prikazivanjima;

u

ostade

od

oca grtkoga,

sv.

Ivan Zlatoust citao Aristofana

sv.

drzavna

i

odbacene

bjese

5itati

gore

Ijubavnoj

javna

hriscanstvo

predstavc

crkve kao pogane. Dosta sv.

231

i

divio se ono-

i

strogosti,

svojoj

is5eze; ali crkva latinska

megju Rimljane prenese vas klasicizam grCki i polatini), da uspitomi narode, koji navalise na zapadnu (jer se

Evropu, nastavi prikazivaiija u hriscanskom duhu, gdje su se prikazivali prijedmeti

pobozni

postadose

tako

vjere;

drami, koji su se zvali mysteria. Knjizevnost zapadna pu-

na je

tijeh spisa

dramatskijeh, pa

Na

dubrovaSka.

i

po-

5etku ovoga vijeka vec su prestali svukud; samo ne, putem

u

povlastica kraljevskijeh,

Svako deset

godina jos

Oberammergau u Bavarskoj. se

tamo prikazuje

sjajnoscu

osuda

sta, gdje

od svakoga naroda dogje

Tu

i

propece gospodina Jezusa Hri5eljadi,

pobozno pozoriste

je jos veliko

je

moze

dram upravo

da

to

Evrope,

cijele

jedini dohodak, kojijem deset godina

Oberammergau. Taj

velikom

s

vidi.

sto

varos

zivjeti

vasionska

je

izlo^ba

Evrope. Zadnja je do sad bila takva jedna predstava 1890.; prva za njom bice opet

dramskijeh

i

g.

1900.

komicnijeh predstava, njima bi

knjizevnost dubrova5ka, da se

Luka Antic a,

djela

ta

Lastovac, koji umrije

moze nazvati dubrovacki Menandar.

spisatelji

koji

ti6e

obilna

izgubila.

poslije i

mu

Antuna i

umrije

po-

postao

republike

dubrova5ki,

Saba Gucetica Bendevisevica,

bila

nijesu

te

brova^ke. Takogjer poginuse komedije stari

se

tresnji su

tajnikom gospodara Vla^ke, pa za tijem

koga pripijevaju

Sto

1688, pravom se

g.

U

ginule sve komedije. Ucio je u Rimu,

Hrvatskoj.

—

g.

V

du-

Sasi-ja»

komedije 1603. u

^h

-G

232

DubrovSani drze za obnovitelja

Dzona Palmotica,

vinskoga

vogju teatra

i

sina Dzore, rogjena

slo-

1606.

Stjepan Gradic pise, da je Dzono kao dijete bio nemiran,

da je govorio, da cesto vidi u snu Ijepotica neke natprirodne krasote, te da mu ne daju ziva mira kad oko i

njega igraju

To

pjevaju.')

i

na

je sve slucelo

sto ce ovo

kako ce brzo uspjeti u klasicizmu latinskome, da ga poslije upotrijebi u slovinskoj knjizevnosti. Gundulic ga najvise privoli, da se da na dramatiku.') dijete izaci,

Kad

po ondasnjem

je

micka

i

pu5ka

da se mladost

obifcaju trebalo,

zajedno

sastaje

na

odregjenom

ple-

mjestu,

gdje bi se po nekijem akademskijem zakonima uz ostalo prestavljale klasicne drame, Palmotic je darovitost,

mu

da bi

dok

se,

pokazao

niegju

je bio

toliku

njima,

izne-

nada zaceo u pameti kakav cio dram, koji bi onda kazivao u pero ostalijem, da ga mogu predstavljati.^) Jo§ ')

Ta

pojava, da se odve6 rano piobudi u nekijem izu6ijem pjesni-

cima Ijubav

nego

estetska, prije

se probudi puteni zanos za zeuskijem

spolom, aajbolje se ocituje u Dantu, koji se zaljubi u Beatri6u od devet godjna, koja

Zanos

Ijubavni

i

kad umrije, ostade

jednom plemicom

za

mu

sve jednako

ideal

Cubrauovi6a

ueini

zlatara klasicnijem pjesuikom, jednijem od prvijeh

estetike.

od

prosta

Dubrovcana (Vidi

„Jegjupku"\ a Tassa ve6 pjesuika Ijubavni zanos za Eleouorom, nadvojvotkinjom od Ferrare, dovede bi se ni vjerovalo,

do tamnice. Sto je

i

da on sam no pise) Viktor

za5e Ijubav estetsku, u crkvi od osam godina.

ne

fratre,

gdje

„Njihov obraz"

- pise

zanos za estetikom ^)

otoku ')

kao

sluze

i

u

djaci

—

„kad mi dogje

kao

jos

vidje

na

dijete

neke mlagjah-

odezdama.

cikovnijem

zlatnijem

budi

pamet,

u

meni

dan dauasnji."

Prvi dramatical' dubrovacki je kalug,jer 8v.

Tu

cuduije (ne

jos

Alfieri

Vetrani6 C»vci6 na

Andrije, koji izda „Po8vetiliste Abramovo."

Kako Palmoti6, tako

bi

i

cijelijeh stiliova predstavljaju6i

nom na dvoru madridskom predstavlJHo

Adama, a

C alder on na

prvi

raah

na pozornici. Pisu o njemu, da je jed-

predstavljao „Stvorenje svijeta

kraj

sastavljao

b^ilip

IV. Boga. Galderon

"

Calderonje

je tu

na pozor-

ne znaju6i sto 6e odgovoriti,

za-

blenut klikne, predstavljajudi Boga, ovako: „Zai8ta se kajem, sto

sam

nici izmisljao govore, a kralj

l*'ilip,

^ nam

233 -E?

ostaju od njegovijeh spisa samo: „Eneje silazenje

Elis", „Atalanta",

„Ahiles",

„Inad

„Isipila",

nald

i

„Pa-

Captislava", „Ariodante" (Danica) Ariosta,

,5Ri-

Armida"

i

„Edip"

Tassov,

Sofoklov,

Aleksandra Donata. A. Kaznatic pise

dovine

dramskog poziva, jer

je improvizujuci

drama, bio

da dramske utiske

prisiljen,

bere izmegju onijeh,

koji

mu u

„Svevia"

i

njemu:

o

lakoca prijeMla je Palmoticu, da se

veci

„Bujna

do

vrhunca

dio

svojijeh

situacije

i

u5injenijem

da se zadovolji ropskijem oponasanjem

iza-

studijima

ostadose urezani u pameti, kao najsposobnije za ili

sa

oteta",

Ulisom poradi Ahilesovog oruzja", „Jelena vlimir

Ajasa

u

efekat,

U

klasika."*)

dramima dosta zaostao iza svojijeh prehodnika; pa 5ak i same njegove prijasnje pjesme ne mogu se niposto mjeriti u tome pogledu s „Hristiadom", koju je tek onda turio u svijet, kad je proputovao po

jeziku je Palmotic u

Bosni

nom

Hercegovini, da dobro uporavi

i

u 5istom

„Ako Dalmatinci

jeziku! Kaznacic na to prilaze:

kojamudrago druga slavenska grana nagje u duhu njihovijeh dijalekata, nek

oproste

kao

§to su Atenjani prastali Pindaru,

Kalimahu,

tu,

dorskijem

kralj odgovori:

')

kanonik). Tad

„Sto je kanonik, zna6es sutra, kad te posljem u

hor,

„L'e8uberante

„

Kanonik!

facilita fu di ostacolo al

poiche

je

Palmotta per

drammatiche

toccare

il

improvvisando la maggior

parte dei suoi drammi, era costretto a scieglier

maste inipresse, come

Sto

prestavljati."

della missione drammatica,

situaziojii

je bio

obno-

Tad

tobom ve6 ne 6u

sommo

Teokri-

to?"

Caldeiou odgovori ovako u stihovima:

jer s

pjesniku,

pjesnicima."*) Svakako je Palmotic

ovoga kanouika toliko lajava!" (Calderon

ili

koji izraz, koji

nije

stvorio

narod-

i

coJpi di scena, e le

tra quelle, che negli studii fatti gli erano

ri-

piu eapaci di effetto, o a contentarsi di

una

le

servile imitazione degli antichi." ')

„Che

se

trovasse alcun dialetti,

i

Dalmati ed

modo

eoncedauo

al

di dire

i

Croat i, o qualunque altro ramo glavo vi

non consentaueo

alle

abitudini

poeta quella iudulgenza, della quale

dei

erano

loro

ge-

uerosi gli Ateuieusi a Piudaro, a Gallimaco, a Teoerito, poeti dorici."

!

3^

-G

234

vitelj

teatra dubrova^koga, s toga se

dijeli

u dvije epohe: prije

dramatika

i

poslije Palmotica.*)

i

Kao sto se u Atenama svecaiic popijevke bogu Bavremenom prometnuse u tragedijii, tako i svecane po-

hii

pijevke bozicnijeh praznika, opce Slavenima i

naSa

po

i

Rusiji

po Poljskoj, u Dubrovniku nazvane kolende, dobise u

neko doba formu dramatsku. One su se

pjevale

uz

bo-

zicne svecanosti nocu po ulicama od vise druga, plemica i

gragjana, pred

nekle

i

kucama

pod Austrijom,

prijatelja. Postojale su

su se danas

ali

vec

do-

jos

pometle.

U

opce je kolenda bila dramatska, biva jcdan bi pjevao, a hor odgovarao. Bas sad kad

pisem

ovo

dogje

mi pod

ruku jedna kolenda spjevana od Ore, Antuna, Lukrecije, Luce, Joza, svome dundu gosparu F.

a potinje ovako:

A.,

Ore: ,,Slagje je

i

harnije uego

livaiifi

Koleudati duuda Frana,

Ki

je doso

k nam'

s

Kouala

Hor: Velika

ti,

duudo, hvala!

Antun Kazna^ic u posljednje

istiCu se

kolenada,

s

njima

i

i

.

.

.

Marko Bruere Derivaux

doba

kao

izuci

umjetnijeh

pisci

dospijeva ova vrsta pjesnistva.

Toliko je dramatika bila omiljela starijem Dubrov-

Canima, da su bavili

i

se,

—

uz Ijubavne pjesme

prosti pjesnici iz

—

njom

6esto

naroda ne samo gragjani, nego

Tako je n. pr. ostao saCuvan: ,,Pla5 Arijadne za Tezeom'', nekoga Joza Zlosila, prosta seljaka s Orasca,

i

seljaci.

kao

i

rukopis ,.Suncanice",

ta pisca.

')

E

—

„Tirena''

i

,,Otona kralja*' od nepozna-

Vetraniccva

bila

je

sedam puta

Palmoti6 saetavi jos dva epn: ,,l)uhoviio zarucouje

Hristom",

i

sv.

Katariue

,,Slava sloviuskijeh kraljeva u Dalmaciji", kuji ee uijeBU

uikad stampali.

;

73- 236

»G

prikazivana u Dubrovnikii, prvi put kad se Dr^ic vjen5a sa

2enom koja mu donese

na Kabrije

„Judita"

i

:i0.000 dukata. Prijevod basa-

Gjorgjiceva

tragedija

na

nijesu

dram prve epohe, priFebruara 1637. pred dvorom

zalost dovrsene. Originalan je neki

kazan u Dubrovnikii na 22.

od akademicara „Ispraznijeh", a sastavljen u 2upi

1636.

g.

(kako se veli u rukopisu), gdje fantastifino ulaze kao

Epidavar grad,

ea: gor,

Srgj

pastiri.

i

Strmo-

kralj Vila, Snijeznica, Vilenica,

Vilenika,

kralj

Pavlimir

Ima mnogo

natpis ,,Diibravka",

ali je

kralj

slovinski,

Il-

redovnik

drama, kojijem je

razli^itijeh

od

najbolja Gunduliceva:

sta-

drama

spomenucemo Naljeskovicev „Skup Vila" megju vilama sjaje Dubravka (Dubrovnik). Ova Nalje^koviceva Dubravka nadahnula je Gundulicu ideju za „Dubravku.-' Jos i glasoviti Nikola Bunic ostavi mnogo prijevoda francuskijeh drama. Pasko Primic Latinid koji umrije 1640., sastavi „Euridiku" dram tragi-ko miCan. Vlagj Mencetic (Menze), koji umrije 1666., ostavi dram „Sv. Justina", ali nedovrsen. Tako i Dzivo Gu-

rijih

cetic, koji pogibe u tresnji, ostavi „Io", koji bijase na-

mijenio u poCast Stjepanu Gradicu. je

u

tresnji

i

koji

monte di pieta), Cipra". An tun Glegjevic, koji umri-

saCuvao blagajnicu zaklada

ostavi „Orontu iz je 1728.

Baro Betera, (il

koji za svoje satire bi utamniCen, te ih

smrti uzeze, ostavi

i

komedija

i

dva drama:

prije

„Juditu"

i

„Hristovo porogjenje". „Cid", klasicna tragedija Corneille-a, bi

prevedena od Petra Boskovica,

rova, koji umrije navrsivsi 22 godine.

skovic hvali svoju sestru radi sastavka

I

brata

Rugje-

sam Rugjer Bo-

Anu, koja umrije od 90 godina,

dramskoga „Razgovor

Lukre Bogasin Budman,

koja

pastirski".

umrije

Takogjer

1760.,

ostavi

„Razgovor bozicni" u dijalozima, pa „Posvetiliste

Abra-

movo"

i

„Tobiju*'.

Jozo Betondic

s

bratom

Damom,

baveci se u Stonu 1760., prevede tragediju jezuvita Tucci

TEh 236 4^H

Gjan Frano SorkoCevic,

„Hristos."

go prevede

Montesqiiieu-a, kao

iz

zaga", Molijerovu ,.Psihu'',

mnoge drame Lastovski*',

U

Moli-

Ljudevit

Gon-

i

,,Meropu'' Maflfei-a,

i

napisa

koji iimrije

koji sastavi protiv Ijubavi djelo

i

dramskoj.

onome

dava podbok

prijevodu ,.Heroida'' Ovidovijeh

to

iiz

„Pokladi

u formi

,.Vijece Potomsko'': sve

i

Antunu Kastratovicu, i

,.Sv.

Metastasija; a izvorno

iz

iz

Ovicla,

iz

i

pa dram kardinala Tolomei-a

jera,

rogjen 1706., mno-

u Dubrovniku 1630,

nama

nepoznato, jer su

se svi spisi njegovi izgubili u tresnjiJ)

Dzivo Gundulic, ma: ,,Radmio", njegov

koji umrije

,.Raklica'',

Dzivo

,,Oton"; a

i

proslavljeni

djed,

1721., ostavi

napisa:

pjesnik,

dra-

tri

Gundulic, ,.Ariadnu",

„Prozerpinu", ,.Galateu"', ,.Dianu", ,.Armidu", ,,Zrtvu bavi", ,,Cereru'', ,,Kleopatru*', ,.Adona',

na", „Pla§ivog Ijubavnika''

Bara Bet ere,

,.Dubravku.*'

i

vima.

Frano Getaldic

Hristom

i

napisa

iz

sv.

1600.

,.

spje-

megju

Dialog

,,Pjesme

Antuna Krivonosica,

pohva-

Italijanac,

Dubrovniku kao fratar malobracanin umre

1580., ostavi mali

nikom."

g.

Ijubavnijem

od Crijevica. Karlo Belleo, rogjen

koji nastanjen u

kci

Pisma.

„Paridov sud", dram i

Mare,

I

jednom dusom poboznom", parodiju

nad pjesmama*' Ijen je

,,Silva-

udata za Dimitri, koja umre od 90 godi-

pokuSa dramsku formu u svojijem

na,

,.Fillu",

dram ,.Razgovor Tassa

Sisko Meniietic

je

s

jednijem pjes-

dramatike

radi

takogjer

citan od knjizevnika, jer je bio pjesnik prve epohe.

mo Benesa,

koji

istorijografa radi

ge epigrama,

vorimo *)

da

ni o

i

Iju-

umrije

1540.,

nmogo

13 dialoga i)astirskijeh,

jedne knjige svojijeh

Petru Palikuci,

i

satira.

je hvaljen

radi

Da

tri

od

knji-

ne go-

i

rogjenu na Lopudu 1500.,

Ov»j Sorkocevi6 pMvede u Bavarsku svoga

ue6aka (sina

se tu pokalugjeri, koji poslije bi episkop I'adeiboue.

mrije loza Gunduli6a.

Da-

sestre),

S ujim

izn-

;

a-

-e

237

Nikoli Bratuti6u, Lopugjaninu, episkopu, rogjenu

ni

pape Grgura XV.,

1564., koji je bio utamni^en od

o

ni

Mihajilu Mondegaju iz Slanoga, koji latinski epigiamatici samo ogledase foimu diamsku. Red nam je spomemiti nadasve Ivana Lukarica, rogjena 1621., episkou

pa, govornika glasovitoga, koji natkrili gneri-ja,

retorici

po misljenju samoga pape Klimenta

dinala Tolomei-a, nislavu", „Sv.

pobozne drame:

koji ostavi

i

Genovevu",

Margarita ",

,.Sv.

Borgjiju", „Sv. Apoloniju",

i

XL

„Mariju

Glegj, malobracanin, prevede nesto

Se-

i

kar-

i

Sta-

,.Sv.

Frana

„Sv.

Timotej

Stuart".

Metastasija.

iz V

Govorili

smo u prvoj epohi

o SiSku Men^eticu,

i

i

V

D^ori Drzicu, s

i

o Mavrii Vetranicu Cav5icu,

prijevodom Evripidove „Hekube",

matici u Dubrovniku,

i

o

postavi

Maru

popu

koji

prvi

osnov

dra-

Drzicu,

koji

se

mo^e nazvati prvijem komedijografom dubrovafikijem. Ostaju samo ulomci od njegovijeh 7 komedija. Dram njegov „Tirena i Adon" bi prikazivan 8 puta u Dubrovniku, kao §to

i

Frano Lukari, porijeklom

iz

Srbije, prikaza

mnogo

puta svoju „Atamantu".

Malo iz

Dinko Zlataric,

poslije njega

Padove,

prevede

„Elektru"

posto se vrati

Sofoklovu,

„Amintu"

i

Naljeskovicevijeh (Nale) sedam komedija u stihovima i dram „01into i Sofronija" Vincencija Pucica (Pozza) za koji se ne zna, nalazi Tassovu. Jos cemo spomenuti

li

se jos gdje u rukopisu.

Najvise

imamo

preostalijeh spisa od Naljeskovica

i

Dr^ica: po njima se zna, sto je ta dubrova5ka komedija

osim sto imamo jos koju n. pr.

komediju

„Zlogovoniik koristan".

U

od

premaljetna svijeh

prije nabrojili, svaki

plemica. bi

5as

kao

opce je dram (biva pre-

stavljanje sa pjevaujem u stihovima) bio i

neznanijeh,

Akademije prikazivale

zabava koje

u

rimska

smo vec

privatnijem

dvornicama drame svijeh dotadasnjijeh pisaca dubrova^-

akijeh,

238

komedije Molijerove, gotovo sve

ili

dubrova5ku od Tudizica, koje se

sad

i

na

prevedene Nije

5itaju.

bilo

naobra^ena gragjanina, ni plemica, koji nije prikazivao u dvornicama. To su bila velika posijela uz poklade

ko godine osim po Konavlima,

kako se

kad

Ijeta,

Jlupi,

bi

Rijeci, gdje su gTadili sebi pala5e,

i

velika posijela u tijem selima, je,

pre-

gospoda izasla na Ijetnike

Tad su

sad jos vide, osobito po Rijeci.

i

i

ili

bila

akademi-

bolje: prave

gdje bi hodili 5as u plemica toga, 5as u plemica ovo-

ima ostataka koji je

jos

u prozi

na pretek.

i

pisao,

i

od

kojijeh

Po komedijama

Drzica,

ode

ga, te su se tu 5itale pjesme,

ekloge,

i

Naljeskovica, koji je pisao u

sti-

hovima, mi vidimo, kako se u Dubrovniku govorilo u ono

doba i kako su se vladali u javnom zivotu. Te komedije uprav ne prikazuju samo mane i saljive, smijesne navade Ijudske, nego potpun zivot gxagjanski vlastele

sa svijem njihovijem

manama. Nahodimo

i

gi*agjana

tu nekijeh izre-

ka, koje se vise ne upotrebljavaju, kao n. p. u Naljeskovica:

„zi

mi

(2iv

ti!"

mi bio

ti!),

„zi

mi

ja", „dobre bo-

de!" (buon viaggio!), „dobre sjede!" (buona permanenza!). „Ali je rabotam?"

zna5i:

opcim

ja

li

greSno? Trgovac je u tijem komedijama

kakav

,,

Tripe, Trip eta" s

vjek neuljugjen trijebim

iz

i

s

onom

bio

zenom

Kotoraniu,

urogjenom cudi kotorskom. Co-

lukav vazda je bio „vlah." ,,Kao da te

Vlaha!" (pugjati koga

—

Naljeskovic). Lopu-

gjanin pak bilo je u tijem komedijama venta, koje se bani

ili

znanjem,

ili

bio uprav malen grad prije tresnje,

lice,

koje

se

le-

bogastvom. Lopud je te

je

dubro-

zivot

vaCki (gradski) bio nasljedovan od Lopugjana. Bogat Lo-

pugjanin stavi

i

onaj, koji je skole prosao, nastojao je

uporedo

tome naporu

s

da se

prvijem knji^evnicima dubrovaCkijem,

izlazila bi vis comica.

Lopugjani su

bili

i

u

kao

u Francuskoj u minijaturi ,.Proviuciales", dakle oni su prestavljali vazda Le petit Juan Molijerov, ili Homunculus Plauta

ili

Gothe-a.

3-

-G

239

§to se tiCe komiCnog jezika mi

dubrovaCko

rje5je

od

zgodnije

na najvisem analiza

i

poznati. S toga

kijeh

i

i

uma

zametaka

i

Uljugjenost

u puku dubrovaSkom,

stupiiju

ideja

ostalijeh narjeCja

svijeh

naroda srpsko-hrvatskoga. Ne ces?!

da je na-

dr^imo,

kom

Ijudskoga

ima na pretek fraza

su razvoj

veoma

bill

izreka dubrovafi-

i

dan danasnji.

Tragedy a, kakvu

imaju

je sad

obrazovani

narodi,

pcznata u starom Dubrovniku nego samo dram

nije bila

gdje ulazi hor; jer hor, kako smo rekli, izgovara i

namjere

lica koja se

slusatelja, koji

pameti, kao prikazuju. ili

U

i

im

se

prikazuju,

prijasnja

i

u usta licima svoje

ili

sadasnjem pjesma,

koja se ne

hora je

bez

lica,

izreke

i

bila

sud

dakle

na romantici-

klasicizma

s

romanticizmu,

ideje,

lica,

spisatelji tragedije stavljaju

jedan od pr\ajeh prelazaka

zam; jer u

sudove

i

bez hora, to sve govore

Tragedija

misli.

misli

i

razumu za6nu u

6istu

posredna djela

tragediji,

Cistoj

misljenja

i

od prve po

da drukcije re^emo, sami

roman

bila

je

o

tragedija,

ili

netemu jesu

svojina onoga, koji pise, dakle to su uvijek ideje subjektivne, a

ne objektivne.

vremena. Klasicni budi

ideje

Tragedija je dakle

spisatelji

biva

klasicne,

plod

danas kad pisu stogod, da

i

umecu

objektivne,

Gothe u „Faustu", Byron u „Manfredu^', kao Kazali u „Trista Vica udovica*',

i

ostali.

u Biogradu. „Mejrima-'

njegove tragedije,

mogu

Rimini" Silvija Pelika,

i

sto ufiini

Dubrovnik

stati s

,,Zrinjski",

kao

kao

hor,

Matijom Banom, starijem, jos zivijem pjesnikom, ravi

novijeh

se

difci

koji

bo-

jos

i

i

neke

uporedo sa „Francesca da

„Ifigenijom" Gothe-a,

i

nekijem

dramima Viktora Hugo. Recimo mimogred, da je prvi dramatifiar u svemu naseni narodu vladika Rade sa ,,Gorskijem Vijencom" i ,,Stjepanom Malijem". Gorski je Vijenac

mima. Njega

slijedi

i

dram uad

dra-

Njegovo Viso6anstvo sada^nji knjaz

-S

240

dramima

crnogorski u svojijem

U

epima.

i

Hrvatskoj se

pak proslavi Dimitiij Demeter, Grk po rodu. ,,Teuta" njegova radnja. Ali teatar hrvatski stojanjem episkopa

zagreba5kog

mnogo

uspjeha, jer taj biskup

Haulika,

dosta

postize

pa drami Kukulje-

Jovana Sterije Popovica, koji

i

na-

potrosi oko teatra. Najprije

su se tu prikazivali drami 6akavski, vica Sakcinskoga

Demetra,

prije

i

je

bio

je

prvi od dramati5ara srpskijeh.

U Nik§e i

Marka Bruere Derivaux i napisa dram „Kosovku djevojku"

Dubrovniku, poslije

pi.

Gradica, koji

izvrsnu komediju „Djevojku

spravljenicu" stampauu

iia

Cetinju (,,Nova Zeta" god. 1890). niko se vec nije bavio

dramatikom.

Kad smo

glavne

nabrojili

poezije,

slovinske

vrste

ne cemo vec u dugo govoriti o ostalijem granama ievnosti. Dubrovnik, otkad izgubi svoju tiCku, naravno,

da u knji^evnosti

naSemu narodu.

Svi spisatelji, koji

knji-

neodvisnost poli-

pripada su

cjelokupnome

od

^ivjeli

1815.

Antun Kazali, Mato Vodopic,

do danas, to su: pop

episkop dubrova5ki, izvrstan u svakoj vrsti poezije, koliko

u pobo^nijem pjesmama, toliko jem, pa u elegijama i

u

erotskijem

nik, bijaSe

svake

na

ruke.

glasu

radi

Me da Pucica On

je

Byron

Pozza)

(Orsat

i

2ivo

melanhoniCni

,,Cvijeta" i

lijeC-

pjesama

prigodnijeh

svojijeh

spominje narod. Njegova je sadaSnjijeh vremena.

u prirodnijem nau-

i

August KaznaCic,

botanici.

Kneza

satiritki-

u ditirambima. On je ukusan jo§

i

u prozi kao pisac novela. Bi izuc

kama, a nadasve u

i

ep

Katul dubrovafcki

§to se ti5e stila.

Spomenuli smo vec Nik§u vlastelina, koji se

doma6u *)

bavio

knji^evnost.

Zakonik

Dr.

je eruogorski

Njemacka prestayljeua u

pi.

klasicizmom

i

navrtao

Baldo Bogi§ic')

najodlii^nije

po§ljednjeg

Gradica,

i

prof.

djelo Bogisi6evo,

ga

ua

Pero

toliko,

da

vije6u Berliua zapita od vlade jedan njema^-

ki zakonik ua podobu oaoga cruogorskoga sastavljena od Bogi8i6a.

a< Budmani, dva

241

^

su najizucija dubrovaSka knjizevnika radi

golemijeh djela etnografije, filologije

Kad smo

prikazali

vec

dubrovaCke, za prilozak bi

prava slovinskoga.

i

granu

svaku

trebalo

knjizevnosti

su

koja

spomenuti,

spoljasnja materijalna sredstva, osim republikanske slobode i

unutrasnjijeh uredaba zivota

osnova

duprla

i

stvorila oiiu pitomost,

nama vec

nepoznate.

utjecaj koji one

i

ove

Ijepote

2.

Sirahov

u

sin

u^enu 5ovjeku na po

se,

ga grada: Sapientiam omnium antiquorum piens

biva,

1.

i

stra-

goleme

svom zbomiku moze se primi-

uopce na pitomost jednoga Sitava naroda

jeniti

Ijepote

bogastvo dubrovaCko.

3.

sto pise Jezus

Pismu)

potpore

su boravili u Dubrovniku.

knjiznice dubrova^ke,

(u sv.

Spoljasnje

do

doprije

imagjahu na njezin razvoj, bijahu:

ni knjizevnici, koji

Ono

koja

gragjanskoga, po-

ili

koje-

exquiret

sa-

ko hoce da bude u pravom smislu naobra^en,

ne smije se ograniCiti samo

na sadasnje spisatelje, pa ma bili kako pribrani i na glasu u novije doba; nego valja da uz to pomnjivo prouSi i ono, sto je jos i od davnijeh davnina bilo mudro napisano. I Horac napominje, da je velik spisatelj samo onaj, koji navodi 5itatelje, da sami sobom misle i rasugjuju njegove rijeCi, u 5emu je ba§

nazadna vecina danasnjijeh

spisatelj a,

jer pri5aju

Toga nema u starijem klasicima, koji u malo rijeCi dosta kazuju, jer u njih nema nista suvisno; dapa5e vise puta vole stogod i premu5ati ili samo natuknuti, pa jos i nekijem tajanstvenijem rije5ima iskazati sve od duska.

svoje misli. Oculta proverbiorum exquiret, ditis

et

in

ahscon'

parabolarum conversabitur, S ovijeh

be starinski

i

jos drugijeh razloga, od velike su potre-

spisi,

nadasve u danasnje

doba.

S toga

1

imaju naobrazena mjesta svojijeh javnijeh knjiznica.

Da

se

pak

uljudis za postupanje

opci§ s boljijem od sebe

i

u

zivotu, treba

da pazis navade

da

njihove u 16

*S govoru, u ponaSanju

i

a^

242

vazda zaudarati

jer ces iuate

ost.,

onom neotesanom prostotom, koje se iieke osobe nikako ne mogu otresti, posto su u iijoj nikle i obikle, pa ma doprle i do visokog polozaja socijahioga: In medio magnatorum

ministrabity et in co>ipectum praesidis apparebit.

Da

Nije ni to dosta.

domace mjesta,

tako

i

hoce

mjesne,

ili

oplemene

se

malo

pregledati

se

mnogijeh

se osloboditi

da naobra^en Covjek svnie

tesce

pred o5ima: Bona enim

Da

mu

prostadijom, kako bi

s

i

na sve

je

et

mala

tugja

In

Hoce

uz

se

izvan

i

svoga socijalnoga polozaja, biva, da opci sebe, pa

i

i

predrasuda:

terram alienigenarum gentium pertransifet. to jo§

kao

navade,

liCne

i

granica

od

s iiizijem

svasto

bilo

jasno

in hominibus tentabit.

Dubrovnik

te naCiue stari

dopr'o do

vrhunca pitomosti, ne moze se poreci. Mnogo su doprinijele velike knjiznice ca, i

pa plovidba

i

kao

i

upravo navala

posjet,

trgovauje Dubrovtana

a opet radi malenosti

Cetiri straiie",

je Cas bio prosti

puk u dodiru

sa svojijem plemstvom, koje je bilo

u Evropi,

toliko uljugjeno

i

i

Tommaseu

ostalijem seljacima,

Ije

su

6ini strancu

pa

toga

se

da je

ma

kiiji^eviio,

i

i

dubrovaCke. Svagdasnji utjecaj i

prosti

kamenari

i

zanatlije: ostali

crevljah,

kucama

i

cemo

jos

i

u

i

6ak

i

vjerovati

danas

seljak

ako ga usporedi

u samoj okolici zemplemstva

paputari,

doradi,

savci,

da

zlatari,

u neko doba poCeli dr^ati kao zazonio,

ako se ne iznesu srebniijem jijem

uporedo

ako

seljak,

bili

odno^aju

jedno od najstarijih

moralno,

Milaiia,

i

Marmontu. S

i

dubrovaCki ne s

Pariza

aristokracijom

bande

Dubrovnika svaki

spoljasnjem ponasanju, da je moglo stati s

sve

„iia

megjusobnom

i

tugjiiia-

u opce ako

i

ih

zlatnijem posugjem u svo-

ne urese raznijem

pokuj-

kad se ne bi ponasali uljudno u govoni, ne pazili na etiketu i na ostale propise stare skladnosti dubrova5ke. A propos^ evo kako opisuje najnovije prilike stvom, kao

i

ajedan

sadaSnji

^B

243

„Putmk

Lago):

Del

(Valentin

spisatelj

sad nalazi u Dubrovniku malo preostalog plemstva, koje

ne

neko zasebno

5ini vise

ne

dinaca, od kojijeh nekijem

spase

nikad ne

koji se

ekonomskijem

nazatkom,

manje obezglavljen nego

odobravajuci katkada novom redu

katkad opet stenje

mu

prestanka, koje

ovaj

i

mena,

u spomenu risti

kao dovoljno

i

zivijeh drzi za manje,

sporedne, koje su izbjegle

velikoj

opcoj

obez-

prava,

terete

a

bez

povratiti se

slavne proslosti, zaboravljene dugo vre-

toli

prihvatiti

i

^ivi

red neprestano namece. Po

isti

tome u Dubrovniku ne preostaje drugo, nego

uspomenama

mu

stvari, koji

s

seljak

domovine,

na promjene

tuzi se

i

dlaku

za

gragjanskijeh

bjegjuje sire vrsenje stanovitijeh

treba

boljitke,

sadasnji

propaScu

ostali

da

ni

republikan-

neke

ni

poje-

ne

koje

istinu,

mogu nadoknaditi

moralnijem

i

rukom

za

radnikom

i

reCemo

skijeh vremena, pokazuje, da

privatnijeh

radnik,

i

gragjaninom

nikad zamijeniti sa

ali

polazi

Gragjanin

spoljasnjost.

nego

tijelo,

nevolji."

i

mnogo i

ono, sto se jo§

prijatno do^ekati ko-

ostale 5itave

u njihovoj

Ova naobrazba naravno

da je

imala imati jednu stanovitu formu. Naobrazenost Ijudska in genere^ kao liko je jezika i

navade

(dijalekti) i

s

prirodne nauke, ima toliko forama,

i i

navada narodnijeh na

jednoga jezika.

gragjanske (vise

vaju jedan narod

—

DubrovaSka kako su

nuances

neizbrojnijem

ili ili

Isti jezik^

manje

s

svijetu.

isto,

iste

sto

ko-

Obi^aji su i

narje5ja

navade domace

kakvom razlikom)

saCinja-

jednu formu Ijudske uljugjenosti.

je uljugjenost bila uljugjenost slovinska,

je oni zvali

—

i

jedan od najboljijeh

i

naj-

obilatijih izvora uljugjenosti slavenske in genere.

Prvi utjecaj dakle bijase knjizevnost gr5ka, koja je rasla

u Carigradu sve do pada ovoga grada, vise tuma-

5eci stare klasike,

nego

li

na polju klasicizma. Ali se

sama sobom postigla ipak ne moze poreci, da je

sto

je

a- 244 bilo

velikijeh

i

ȣ=)

nadasve

spisatelja,

crkoviijaka,

koji

se

radi bogoslovnijeh spisa zovu sveti oci, kao n. p. GregoNazijanski,

lij

nam

Cesarijski

Veliki

Vasilij

mudrolija

citira

Ivan

i

Eusebij

Zlatoust.

5etiri stotine

iz

i

vise pi-

i

Zlatou-

saca gr5kijeh, kojijeh spisi docnije poginuse.

koga

Sv. Gregorij,

Vasilij em Velikijem

s

pod jednijem imenom (Tri sveta Jerarha), ostavi 158 pjesama i jednu tragediju ,,Strast stom crkva isto5na

slavi

gospoda nasego Isusa pjesama

ostavi 10

pristaju jos

vrijedni

i

Sinesij,

razgovora

i

episkop

Kirene,

Uz

platonskijeh.*)

Temistij,

Eunapij,

silni

njih

uresni

i

2000 poslanica. Ostali manje poznati

Libanij, koji ostavi bili

Hrista".

su tuma5i, od kojijeh je najglasovitiji radi komenata

Homera

metropolit u Tesaloniku

Eustakij,

Focij, patrijarah carigradski,

u ogromnom

teca" u 300 poglavlja, ostavi

zivotopise

XII. vijeka.'^j

djelu ,.Biblio-

nauke

i

svijeli

spisatelja grCkijeh od starina do njegovijeh vremena.

dade prvi osnov dan knji^evnom

Zna grfcka,

svukud

danasnji

On

rasprostranjenom

listu.

da u Dubrovnik prijegjose poglavita

se,

djela

nadasve djela svetijeh otaca grckijeh, u manastire

benediktinske, gdje su se bavili njima kalugjeri pievodeci ih

na

latinski

ili

pada Carigrada

na

kad

slovinski. Docnije jos vise,

iza

knji^evnici gr^ki utekose put Italije, kao:

Leoncij Pilato, Teodor Gaza, Georgij

iz

Trebizonde, Mitar

Kalkondila, Ivan Argiropulo, Ivan Lascari, Besarion, gla')

Ovaj gr&ki episkop V. vijeka imao je povlasticu, da moze op6iti

sa 8vojom

zeuom

istocDoj. Ostavi

i

posto su

duhovnijeh

moralnoga zivota bi u sij

isto

ga

zavladicili:

razgovora

i

doba krsteu

1

jediui

155

primjer

zavladiceu kao

u

crkvi

Radi uzora

poslauica.

sv.

i

Ambro-

u erkvi zapadnoj. *)

Vrijedi spomeiiuti uzgred

jos

i

iiekoga

grJkoga, koji sastavi neku drugu Odiseju.

U

izostavio je po jedno slovo iz azbuke, a opet

gpjevu

nema

slova

s.

Trifiodora,

knjizevnika

svakoj pjesmi te Odiseje

u

svom

torn

ujegovom

3* soviti grCki metropolit, ti§e

i

-G

245

od kojijeh se neki

ostali

svra-

u Dubrovnik. Ovc gr^kc manastirske knjige dadoSe

i

mnoge

Dama

kao

greciste,

BeneSii

i

n.

sina

p.

Miha Men5etica, Saba Zamanju,

mu

Ivana Gjorgjica,*) koji su

Hrisostoma

Mata, bill

uCenici glasovitoga

stoma Kalvina, kalugjera knjizevnika

u manastir na Mljetu,

se nastani

Ranjinu,

i

Hriso-

italijanskoga,

koji

Kornelija Franceschi,

i

Benedikta Menze.

i

u

Bijeg knjizevnika grSkijeh klasicizam

i

kao

Dubrovniku,

platonizam u

probudi

Italiju

opet

na

i

dvoru

vremenom malo po malo

Medici-ja, koje dvije naiike opet

u XVI. vijeku nagjose jake potpore u protestantizmu. Knjizevnost gr5ka u Dubrovniku doprije do vrhunca

i

savrsenosti sa Stay, Kunicem, Dionisijem Remedelli, pro-

na

fesorom gr^ke knjizevnosti

Zamanjom. Otvori iz

se dakle bijegom gr5kijeh

Carigrada velika pucina znanosti, o kojoj

Evropa imala malo i

u

universitati

ili

pripozna, da su Grci

nimalo pojma.

mnogo

i

knjizevnika

zapadna

je

Docnije

uvidje

se

stvari bili izumili prije za-

padnijeh izumitelja, nadasve u Nikifora Gregoras, episkopa

Bolonji,

Dosta je spomenuti

fizici.

grckoga,

u

velikana

astro-

nomiji.^) ')

Ovaj Gjorgjid kad dogje jednom nekijem poslanstvom u

papu, govorase samo grcki;

isto

kao

i

Nike

Rastid,

kad

Rim pred u parnici

je

papom pred sudom crkvenijem davala svoje razloge samo na latinskom jeziku; jer poSto bijahu oboje odgojeui u grckom i latinskom klasidizmu, u drugom im jeziku manjkase ona jaciua izrazaja, koja se 8

zahtijeva u ovakijem prigodama. ')

Ovaj grcki episkop prikaze se na 15. Aprila 1324. earn Andro-

u svom govoru stade dokazivati, da godisnji

niku

III.,

traje

365 dana

te

18 casova; a i

i

tijek

cetvrtsata; ali da se ima dignuti svako

to cini

u mnogo godista vise dana.

Dakle

je

onda nastojao jedan episkop istocne crkve, da se popravi

lendar, kojijem se istocna crkva sluzi jos jer je bio

ruku na

u

taj

to

i

danas. Car

mu

suncani

godiste po

uprav jos stari

doba zapleten u mnogo ratova, da ne moze jos

posao.

U

to

umiije

Gregoras,

—

ka-

odgovori, staviti

Papa Gregorij XIU.

•a^ 246

Od

-^

po rijeCima Lucari-ja

tijeh bjegunaca,

Dubrovnik mnogi

171), dogjose u

(str.

od porodica:

170-

Lascari,

Komnena, Paleologa, Kantakuzena. Luccari prilaze jos i ovo: „Republika im naredi da promijene odjecu i odjenuvsi ih drugom novom i skupocjenom, poslase ih ii Italiju, snabdjevsi ih novcima za put."*) Neki se zadiiase i

stalno nastanise.

dila,

,,I

bas Ivan Laskari, Demetrij Kalkon-

Manvilo Marulo, Pavao Tarkanjota

Todor Spandu-

i

gin."^) Ostali knjizevnici

u opce bijahu

pou5avali Dubrovcane u

knjizevstvu, javno

po pogodbi sa senatom za toliko na godiste Storia di Ragusa^ tomo

brovniku

Uz

i

o prilikama

II.). ii

Mnogi od

su

Italijanci, koji

privatno,

ili

Appendiiii

(v.

njih pisase o

Du-

njemu.

to bijahu obilatc

knjiznice manastira kalugjer-

i

kad dogje iz Ugarskc i nastani se u Dubrovniku, donese sobom 460 knjiga razlicitijch spisa. Prvi, koji jc u Dubrovniku preskijeh

kao

god

privatnc.

i

davao nauke retorike di

Ravenna.

i

Najstariji

Alethy

rukopis

pod

br.

Giovanni

ncki

bio jc

filosofije,

sastavaka

knjizevnijch

toga Ivana nahodi se sad u Parizu nici

sani,

u

kraljevskoj knjiz-

6494. God. 1779. po molbenici Luka Sorkotoga

Cevica bi pregledan, a nialo prijc

istom na 4. Oktobra 1582. stavi u djelo tad 13 daua od toga godista, te se tako

usavrsi

i

taj

crkva rimo-katolicka, pak prosloga vijeka,

U

od

te

Rugje

uauke

i

Bo-

digue

uovi kaleudar prozva po

ujegovu imenu gregorijauski, kojijem se pocue

8ve crkve protestautske.

i

sluziti

vide6i

u pocetku samo

istiuitost

racima,

i

danasiija vremeua, sto zuamo, jediui se za

to zauze mitropolit srpski Miliail, koji uapisa poslauicu (stampanu jjZastavi") patrijarhu vasiouskome u Carigrad,

sto

misli,

lio6e

Ii

u se

ve6 jediiom popraviti kaleudar u istocuoj erkvi! ')

„Fatto lore dalla republica mutsii'

uuovi e di pregio,

Ii

maudarouo

panui, e rivesteudoii

iu Italia,

di

altri

faceudo loro piovisioue di

deuari per viaggio". ')

„Ed

in particolare

Tilo Marulo,

Giovanni Lascari, Demetrio Oalcoudilla, Mau-

Paolo Tarc3guota e Teodoro Spaudugino" (Lucari).

3Taj

skovica.

pars

L,

c.

Filip

i

2.^)

boschi. God.

cima otkri

rukopis

isti

spominje jos

njemu

mnogo

mnogo

uljudnost

bogastvo

je opsiran

da se Dubrov-

radio,

u odnosajima prestade

koji

Zeno,

njegovu sinu, nazivlje Dubrovnik ofUcina auri

et

posta

1460.

g.

Dubrovnik dosao, kceri, a

kad

se

srebra).

tajnikom

bio je udovac s

Unuk pak ovoga

dosti svojoj ucio

Grgura XIV.;

i

argenii

Kad

republike.

osam sinova

ita-

u

je

dvije

i

mu

ponovo u Dubrovniku ozeni, opet

porodica Sfrondato rasplodi

drugovdje.

i

o Franu,

Baro Sfrondato, knjizevnik

se

Za po Milanu, po Kremoni

od tog novog braka rodi deset sinova to se

Mle5ic,

Fileliju iz Tolentina, knjizevi

i

pisati

u spisima, u kojijem velica

niku italijanskom, koji se ozeni u Dubrovniku,

(radionica zlata

u zlatu

mleta5ko plemstvo;

dubrova5ko. Apostol

nekom Ksenofontu

upisan

to

dukata

oneprijatelje s Mle5icima

god. 1486.

lijanski,

u Mle-

dogje u Dubrovnik da

i

Borgomate, Italijanac,

politiCkijem.

pisuci

poslije

progonstvom,

nastani. Taj je

i

koji bi za

i

platom od 1000

s

da ozlogiasuje

vecma

cani sve

dubrovaCkijeh"

stvari

de Diver sis (Descriptio Rhagusina

Marina Faliera,

urotii

godiste, po^e

se u

,,Vrhu

1355. Beltram Pelliciaro, koji prvi

toga bi kaznjen

s

»e

Jakob Lucari, a najopsirnije pak Tira-

i

u plemstvo mletaCko

na

247

i

osam

kceri.

Sfrondato, koji je

u mla-

u Dubrovniku, posta papom pod imenom s toga su bile velike svecanosti po Du-

brovniku. Ovaj Baro Sfrondato umrije 1503. je

ostavio neke poetske sastavke.

bi

Nikola Machiavelli

Ne

Nakon sebe

valja zaboraviti,

da

bio dosao u Dubrovnik za tajnika

republike, da nije vec prije poziva republike dubrovacke

')

i

Ovaj Diversis, progonjeu od republike od Liike, pregje u Mletke,

napise Descriptio

Rhagusina in quattuor

libris, jer

je

od

mnogo prebivao u Dubrovniku. Takogjer neki Luka Linda

i

prije

neki

Cerzi, tajuik propagaude, oba Italijanci, pisase o Dubrovniku, prvi knjizi

De

Christiana republica, a drugi u Acta propagandae Jidei,

u

3'

-^

248

A

bio dao rijeC opcini fjorentinskoj.

da

sad

ne,

ga

bi

mjesto Segretario fiorentino zvali: Segretario raguseo. Prestavljali su klasicnu knjizevnost jezuvitii'j Petar

Tolomei

Ivan

Lazzari,

De curanda

Ivan

i

kom

valetudine^ u

Lupati,

spominje

sastavi ep

koji

njegov

i

posta-

nak ovijem rijecima: Haec ego permiseens doctriuae grata severae Otia Musarnm felix, ubi moenibus altis Surgit, et Illyricas dat jura Epidb-urus iu oras.

Kamil

Camilli, javni ucitelj retorike, iikopan je

domenikanaca Hie

s

ii

hramu

ovijem epitatijem: veueranda Camilius ossa Camillus

liquit

Hospes, habe hoc tantum, coetera fama refert!

Ucitelj je bio

izdanje Aristofana

pocetku

te knjige

Danijel Clario, koji

i

Stampar Aldo

1501.

g.

priredi izvorno

Minucio

na

spominje njegov boravak u Dubrovniku

ovijem rijecima: ,.Danieli Clario, Parmensi, Rhagusii bonas litteras profitenti".

Bill su

u Dubrovniku jos

i

Ivan

od 1566-1570. Ovaj potonji zazva jos Italije,

koji posveti senatu

i i

Nascimbeni-a

komentare svoje

Petar Assirelli, knjizevnik, vclica

Amalteo

Avrelij

Ciceronu.

o

Dubrovnik,

iz

kom

u

je

boravio, ovijem stihovima: Orbe suum

toto paiitlit

Rhagusia

iioraen

Integra quot uuUo laesa pudore mauet

Vive memor doni divum, Ehagusia

Didak Pirro prica uz ostalo i

gimnasijski rektor:

juventam

(ti

„Qui

i

da je bio

o Ivanu Musoniju,

regis

creditam

koji upravljas povjerenijem

mi cima)." Spominje jos

felix!

Doma

Tatti

i

ti

nobilem

tibi

mladijcm

Frana

Serdonatsi,

spisatelja italijanskoga, klasitna sto se ti5e stila.

')

Jezuviti dogjose,

moze

se re6i,

pace jedan od prvijeh drugova boravio je nekoliko 8V.

Jakoba,

od postauka

reda

vremeua u

sv. Iguacija, glasoviti

Dubrovuiku

i

pie-

I

aka-

Dubrovnik,

u

'Nikola Bobadilla,

kouacio

u

mauwtiru

E=^ 249

>e

mnogo preporuCuju pouCavanje u njegovoj stilistici. Ovaj Serdonat pisase jednom prigodom senatu: ,,Vi htjedoste da pou5avam knjizevnost u ovom vasem plemenitom gradu!"*) Filip de Diversis demija Crusca

s

i

Tiraboschi,

Ivanom od Ravene pou5avao

je 60

u

uSenika

Sponzi

zavodzadjecu

(sadasnjoj dogani). Hvali u velike

ne-

zakonito rogjenu, osnovan u Dubrovniku prije nego igdje u svijetu, koji su po5eli zidati jos g. 1434. Jos Dubrovcani u ono doba

pise Filip de Diversis, da su se sluzili

u drzavnijem poslima

latinskijem a ne

slovinski-

jem jezikom: „In conciliis et officiis, et scriptis latine loquuntur, non autem sclave". Sigismund Malatesta, gospodar Rimina, prognan od pape svrne u Dubrovnik s namjerom da odatle proslijedi put za Carigrad, te da po-

mocu Sultanovom lijepo

ti

na

navali

ga odvrati od

utvrgjivao

prema

u

.

Kad

u

se

3.,

181.)

str.

Kad

Stonu.

uze dopust od otaca

i

umrijese

povu5e se u

i

ko zna

doba grad

to

na

5elu toga

o tome:

„Njegovi-

Dubrovnik utvrdi sa sjevera

se nastojanjem

se popravi

.

sjeveru, Malatesta je bio

posla. Lukari pise (knj.

jem

.

ublazi,

—

namjere; a da ne,

tc

sto bi se bilo dogodilo?!

ga

Senat

Italiju.

i

mnogo

njegovi

neprijatelji,

Italiju."'^)

Neki Horac

Rocci izda za svog boravka u Dubrovniku sastavak

itali-

ga senatu.

Lju-

janski Considerazioni celestiali

i

posveti

devit Becatelli, arhiepiskop dubrova5ki, koji bi u saboru

tridentskomu, napisa uz ostala filosofska djela Aristofelis^

od

a

Acta

bogoslovskijeh:

Apostolorum

ad Romanos commentaria ; uz to jos i Petrarke i neku povjest o Dubrovniku, koja se Epistolae

')

„Vo8 ....

litteras

me

in vestra

nobilissima

ista

Moralia

i

i

^ivotopis izgubila.

urbe

profiteri

voluistis!" ')

Bi

„Per opera sua

si

fortifico

Ragusa dalla parte

riparo assai alle cose di Stagno. Morti

za dai Padri, e

si

ridusse in Italia."

i

di

suoi nemici,

tramontana, e press

licen-

3^ Veci

djela

svojijeh

flio

250

-e baveci

sastavi

Odrece se u neko doba episkopata

na

se

u Bolonju.

povrati

i

Sipanu.

Otole je pisao poslauice poklisarima razlititijeh

kojijem

Da

vazda preporuciije Dubrovnik.

Onofriju, Italijancu, koji bi

bunara po Dubro\Tiiku,

mu

jevrejinu, pjesniku

salo

od Erazma*)

u Dubrovniku

ne govorimo

i

na celu gradnje vodovoda

i

Eborensis glasovito-

ni o Flavijii

latinskomu, o

kom

mnogo

se

pi-

od knjizeMiika diibrovackijeh; spome-

i

nimo jos samo, da

vlada, u

je Gjorgje della

Croce,

ako

i

rogjen

1440. od plemicke porodice della Croce,

g.

malahna bio posao u Ugarsku, gdje se zakalugjeri u redii Cistercijevaca, te da se u starosti povratio u Dubrovnik noseci 300 velikijeh koja se sasvijem istrazi u

knjiga na kvijeru

tresnji, iz

(pergamena)

koricama.

pozlacenijem

s

Sve do same smrti njegova kuca je bila javna citaonica,

To sve propade

gdje su se Dubrovcani hodili poucavati.

bez traga. Njego\i se

kao i

Vida Gucetica,

hodi Dubrovnik

priceku i

to,

i

ako

i

jevrejina Flavija Eborensis. 'j Sjajno posrpski car Dusan. Svi povjesnicari pisu

da je darovao mnogo

Erazmo

sad nalaze u Vatikanu,

i

kao

boravljenju njegovu u DubroMiiku,

i

kalugjerima ')

i

jos

Lampredija, Stjepana Gradica, Nika

Ilije Crijevica,

i

spisi

sv.

Jakoba na

bijase kalugjer iz

je javuo govorio

i

knjiga

srpskijeh Plocama.*"')

i

rukopisa je,

da je

svestrauo

izuceu,

Poznato

Roterdama. Covjek

god

pisao proti ponasauju oudasuje crkve rimske,

Luteru

ipak se nije htio pridruziti

i

njegovoj nauei.

On

megju

je bio

prvijem u Njemackoj, koji su nastojali da se otmu zaboravu stari klasicni spisateiji grcki, te je za njih sastavio jos

„alla erasmiaua", kao uajsaljivije djelo ')

i

prvu slovuicu

i

ostali

brata Appendiui, Lampredi

U

ratu

veli,

i

navedeui od Appendiui-ja.

knjizevuici italijanski, koji su poucavali

')

u

stari

uacin

svijetu.

citauja

Njegovo

je

Elogio della pazzia.

Dogjose jos u Dubrovnik, kako se

jau Maffei

grcku

i

i

i

Dubrovuiku,

bijahu:

dva

Rosaui, vrlo dobro pozuati.

ruskome protiva Fraucuzu

gorje, dijelom se razgrabi

u

Antun de Agli i JuliU posljednja vremena

rasturi

na

to

vise

sve

propade:

strana.

Ova

dijelom

zgoda

iz-

nije

-EB^

gotovo svaki brovnik,

dalmatinski

spisatelj

mu

da su

i

-G

251

slavio

neki jos u pohode

Du-

pjevao

i

Ostala

dolazili.

na ovo odnosi

je jos jedna poslanica Hektorovica, koja se

a po5injc ovako: „Ovo pise Hektorovic, Hvaranin, po§to-

vanom gospodinu Miksi

Pelegrinovicu, vlastelinu hvarsko-

mu, kanceljeiu zadarskomu''

mi

se

poiti

pa nastavlja: „Prigoda

ost.

i

po ovomu napokonjem uskrsenju Pelegrinovicu mili do onoga slavnoga grada, s kim se mi diCimo, Du-

nekim rodjacima i prijateljima mojim u ormamx(?) brigantinu s jednom mreznjacom pod zapovid nasu, brovnika,

s

gdi nas bise dvadeset po broju, i

ki sluzeni bihu. Bise prisidac

me potaknu

ki put vele

zelja,

meu

naminiiko

ne

primjeni bismo

velikom

one prisvitle

sdruzeni

s

vidjene.

sluziahu

ki

prijatelj e

U kom da je

i

i

od

Ijubavi

prave gospode, koje, kako je Bog milostivi

i

blagodarstvom

gradu

nadjoh

se

pravdom

i

vesel

za tebe. „Ljubka*") tvoja, kakono

muogo

se puta

dogodi po

umi-

i

kripostim naresio.

i

ne

ondi poznano ime tvoje, jer

iiova u povjesti;

i

tamo

Dosavsi

gospodstvom darovao, tako je pametim, umjenjem Ijenstvom,

Na

prijatelj.

da vidim stare

nove, navlastito neke nigdar i

onimi,

malo,

kada

vidih,

bih

ispitivan

dosti

stvar zamirita (zamjesvijetu

u ratovima, a naj-

Omara, uzegose

liris-

6aui jedan dio uajgolemije svjetske knjizniee u Aleksandriji. I u

Eimu

vise radi vjerskog fanatiznia. Jos

muogo

hris6aui zapalise sv.

i

prije kalifa

kad

spisa klasicnijeh, u doba

Gregorij Veliki. Tijeli spisa sad

nema ve6

je

zivio

papa

nigdje u svijetu. Euglezi

pod Kromvellom u vjerskom fanatizmu izgorjese mnogo crkava katolickijeh,

a u

prvom mahu

jos

pod Henrikom VIII. izgorjese svu knjiz-

nicu glasovitoga Bakona, gdje su uapisani bili i

ti

njegovi

tako fizika po Evropi pogje u uazadak za citava je navala Burbouaca na

Klimenta VII. nosti

?

Gdje

!

li

fizicki

tri vijeka.

izumi

A

gdje

Rim

s vojskama njemackijem za doba pape pak utamanjenje i poraz sve eeske kujizev-

kad su Nijemci predobili Husite?! Nagjose

se poslije

samo neki

ulomci stare ceske pjesmarice skriveni na vrhu zvonika neke erkve, u

kutu zametnuti, ')

i

to je

sadasnjijem Cesima neprocjenjivo blago.

Mihail Pelegrinovid

iz

knjizevnika dubroyackijeh.

Hvara napisa ep

„Ljubka'*

hvaljen

od

252

rita)

izvana, koju

i

nikad u pridnja vremena slo^ na-

ti

U

Hvaru Staroniu iia dvadeseti dan miseca oktobra, sedmoga godista od Spasenja, vrhu tisiica petsat i pedeset"' (iz knjige stampane u Mlecima od Frana Damozio god. 1557.) Naljeskovic spominje u svoje doba redno

tri

i

upisa

glasovita pjesnika ovijem rijeCima: ,.Petar je

rovic) sa

Mauru

dum Maiirom

(Vetranicem)

(Hekto-

Dimitric

i

Nikola.

lovor vijenac stavi na glavu Uranija (Jevrejin Pirrus

Didacus broji ga za najvisega doba), a Petru Talija,

komedije

i

fizika

Nikoli

a

i

onoga

astronoma

Klio*'.

Talija

muza

je

svakoga megjusobnoga lazgovora; tijem misli djelo Hektorovicevo,

,,Ribanje"', najklasicnije

Klio

a

je

Muza epa; te se po ovome prosugjuje, da su se izgiibila mnoga djela Dimitnceva. I sam Vetranic pla6e smrt njegovu ovom elegijom: .

.

.

Moj Niko gizdayi

Glas, koji

Zac I

Petar

si

si

ostavil,

po vas vik,

slavit 6e

Djim proslavil slovinski vas jezik!

Kanavelic,

pjesnik

veliki

slovinski

s

KorCule,

dogje u Dubrovnik po izgledu pivoga pjesnika dalmatin-

skoga Marka Marulica, Spljccanina, Prijevod Guarini-jeva

poznatom poslanicom

,,

ozeni.

Pastor Fido" posveti senatu

onom

od

1688.

g.

Republicae

tres,

sit

mihi

regina in

pocinje:

,.Illu-

et Consilia-

Rhagusinae Petrus de Canavellis, nobilis

Dalmata, felicitatem

unum

koja

Dominis Rectori

strissimis ct Excellentissimis riis

u njemu

i

te se

!

fateri,

libera

Faecimda

Slavinorum

quod apud (miratu

hoc

lingua,

vos, excellentissimi Pa-

dignum)

Zasluzuje spomenuti, da Kanavelic,

i

servatur".

ui'be

ako Dalmatinac, ne

zove ipak jezik hrvatskijem, nego slovinskijem, kao

i

svi

DubrovCani.

Da natuknemo iza

stogod

i

o glasovitijem knjiznicama,

kako smo nesto prozborili o knjizevnicima

i

umjetni-

253

Bonino de Bonini*)

cima').

U

Stampavati u Dubrovuiku.

po svoj

njemu

Italije,

iz

sve do

gragjana.

glavnijeli

i

su

Martecchini-ja.

tako su isto bile pretipaiie knjigama

kao

prilici prvi

se rodio

Boninus de Ragusio. Njega

pisivao:

vazda

je

Veli

pot-

se

te

slijedili

i

ostali,

Kako

manastiri,

kuce

vlasteoske

i

da

se,

po5eo

malobracani

su

3000 knjiga i rukopisa zajedno. u pozaru iza tresnje. Nastojanjem starijeh

prije tresnje imali okolo

To sve

izgoije

fratara sakupi se poslije jos blaga bozijega

od kojijeh su neke ostale spasene je poslu najvise zasluzan

—

rekli,

0.

Inocencij

u

do

i

Sabo Slade. Cesto je jos

glasoviti 0.

— a

Spljecanin,

Culic,

ako je

i

vandalizma

najmanje

tu

Propadose

mnogo osakaceno, a

i

bog da

Audio Maslac,

se,

imanje, koje im

mu

i

knjiznica

poslije Austrija opet

su u Dubrovuik eesto

bili

ulogu

hode6i put Dubroviiika

tijeli

putem

U

popov-

Glasovite

italijauski,

Tieijan,

i

italijauskijeh

razboli se

0.

dubrova6kijem

povrati.

piizivani slikari

Mandalijenu u ku6i Pueica. Jedau od koji,

tamo

one jezuvita

bratstva

je poznato. Veli se po preclaji, da je dosao bio

znam

ponestalo.

DubrovCanin, veliki pristasa francuski).

skoga, kad vlada francuska ote popovima

Da

i

da je tad igrao najvecu

po^etku vijeka bi raznesena

')

i

i

razneseno u navali

domenikanaca, posto bi gotovo sve

francuskoj (govori

vremena,

rastrkane

knjiznice benediktinske, jer

amo, kao sto se umanjise dobrijem dijelom i

pohagjaju

je knjiznica

danasnjijeh sto

smo njega

prije

Ova

tonie

kako

sad

i

knjizevnici slavenski bez razlike plemena.

pretrpjela

U

danas.

doba

novije

tijeh knjiga,

i

svako-

da slika

slikara,

ue

svrue na Hvar

u mauastir malobradaua. Tu za harnost radi gostoprimstva uaslika tijem fratrima „Go8podinovu veceru" koja je slika

U

Bonini

;

crkvi na

Lopudu

jos se

i

sad

vidi

vise

grobova

s

natpisom

po tome se nioze zakljueiti, da je tamo negda zivjela porodica

toga imena. tijeh

dauas jedua od najbo-

na Hvaru.

Ijijeh ')

i

Ko zna da

Bonini?!

i

nase „Boiiiiiovo" nije prozvano po

kom od

^ su bile

kao

privatne knji^nice vlasteoskijeh

i

n.

porodice

p.

Gjorgjica,

opet knji^nice po Dalmaciji

i

Luko Diego Sorko5evic,

puCkijeh kuca,

i

Rada Androvica,

Tijem

plemenitoga Ivana Bizzarra.

dru.

3^

254

svijem

obogatise

pak dubrovaCkoga vade

se

izvan nje, a osobito u Za-

uauCnjaci

u

spominje

latinista,

epigrama nadasve knjiznicu Bizzarra.

svojijeh

a osobito

zbirci

arhiva

Iz

evropski mnogobrojne

da

do sad nepoznate dokumente, koji sluze

razjasni

se

povjest narodna. Majkov, knjizevnik ruski, u torn je poslu

zasMan. Po ujegovoj

najviSe

opsirno o Dubrovniku,

kojoj ponaosob govori

republike

starodavne

ove

§aje

srpskijem. DubrovaCki

nijem svojijem Be5, kao §to svegj

u

prena§aju

gradovi, koji su

bauima

s

starodavnijem

opce

i

pismene

znamo odnokraljevima

i

smanji u glav-

se arhiv, naraMio,

Cestima

se

srpskog naroda", u

,.Istoriji

prenesen u

bi

i

starine

imijetne

i

grada osvojena u stoni grad vlade. Svi

iz bili

pa

Rima,

po5ev§i od staroga

stoni,

redora za njim do najnovijih vremena, nijesu drugo nego

u vecemu

da

dijelu shrane, muzeji,

razli5itijeh

naroda

ili

tako

pobijegjenijeh

narodna knji^evnost ipak

se

ono

voslavni

u

za

§to se

u opce ne

Dubrovniku,

prisvojenijeh. Ali

okoristi, jer

^evnicima bi dopuSteno, da ugju u lodane

ili

Gjorgje

umrije kao mitropolit u Sarajevu,

mnogijem

te shrane, bi

odora

reCemo,

knji-

da obje-

i

Paroh

pra-

Nikolajevic,

koji

znalo.

zasluzuje

prvo mjesto

kao skuplja^ srpskijeh dokumenata.') Njega su sljedovali: ')

U

cuvenom easopisu „Srp8ko-daImatinskom Magazinu",

marljivo

i

uspjesno uregjivao punijeli dvadeset godina,

vjecne propasti glavnije

i

mnoge

istorijske

spomeuike

je

sacuvao je od

dubrovacke

ef naj-

ali

;

najznamenitije djelo Nikolajevi6a: .^Srpski spomeuici, sabrani

trudom Karauo-Tvrtkovi6 Pavia,

svesteuika,

rogjeuog

brdu, banjalueke nahije u Bosni, blizu Jajca". Ova z&lost sad odve6 rijetka knjiga, je

koji

bila je

Tvrtkovom

stampana 1840. god.

dubrovaekog arbiva,

bio izabrau u komisiju za uregjeuje

op&BU036u bi zavaravao oei strazarima

ua

dragoejena

i

tajuo prepisivao ua

s

ali

—

na

Kad

velikom

komadi6e

r3- 255

Medo Tucic, Miklo§ic spomenike

ske

slu^ni u o vom

-S

JireCek

i

Uz

arhiva dubrovaSkog.

iz

pogledu

j o§

D an

i

Kurelac

Vucetic, Kukiiljevic, je prije iiiogao bez

vigjali

malo straha

i

po kucama nekijem otragu miiogo godista

ualnijeh knjiga zakona, listina

Bog zna stari

otkle je

kako

usavsi u aihiv,

koji

se prignuo,

senata

po

se

da

tlima

naredaba seuata od

g.

premetao

Kad

vidi sto je.

pa

gazio,

i

—

sto?

1300.

kuce? Njeki

u one

je to doslo

smo origi-

mi je pripovijedao, da zamaknuo u kut nogom

gospar dubrova(^ki

jednom, list,

i

i

c,

svak

Mi

uzmalia.

i

i

po5etku

arhiv bi miiogo zanemaren, tako da ga je raznosio

ko

za-

Bo gi§

U

drugi.

i

su

iijih

J a g i c,

c i c,

i

svaki srp-

izdajuci

on

je

njeki

da

poslije

Uvjeti

pogodbe

i

dvorom danskijem radi plovidbe Dubrov5ana po

s

mom! Kad Miho Pracat,

BaltiSkom

sara Karla V., da ugovara

pomoc

spremiti u

pred

ce-

drijeva

ima

Lopugjanin, pristupi s

mu

njim, koliko

sam

opet

republika, koliko

Miho

za

tom prilikom da nagradi Miha za njegove zasluge u ovom nesrecno zauzece Tunisa*),

i

kad Karlo V.

hartije ove znaraeiiite srpske spomenike,

ku

u

slao

Srbijii,

vi6a, koji ih je o

pa

ih

ii

naroeitom izaslani-

kueza

Jevrenui, bratu tadasujeg

svom trosku

po

svijet turio.

htjede

Obreno-

Milosa

Valjiilo jo

da se posluzi

ovijem pseudouimom, da potpuuo zamete tiag, jer su tako zahtijevale ondasuje prilike. ')

imala taka,

Posto Saraka izradi da se uglavi biti

savez,

pod

se do skora opet povrati formahio

Cef«aru uustiijskom Karlu V., kao kralju s

je

republika

braujeua od Ugarske, da se tako sasvijem oslobodi od Mle-

Dubrovuik

uvreda,

kom

po

ugarskom

to

zastitu tursku.

bijase

toga zaprijeti osvetom. Republika da ga ublazi,

veliko mnostvo svojijeh drijeva u

velika

posalje

mu

pomo6 za uesre6uo zauzede Tuuisa,

gdje se potopise zajedno sa svom vojskom. Otolo ona narodua legenda

trista Vie a u do vie a ua Lopudu. Spada po legeude

i

ouo

se hraul jos

1

sto se priea,

da

je

avoj

prilici

megju

Karlo dao Pracatu ouaj ubrusac,

sad ua Lopudu, koji ne moze

kakva krsta po starome obredu crkovuome.

biti

te

drugo do „labarum"

256 poslu, on odgovori,

red viteski kao novci da

mu

da ne mo^e primiti nijedan naslov ni

Slobodan

slobodna

gi-agjanin

a

grada,

ne trebaju, jer je suvise bogat. To bi prije

Samo za spomen navescemo jos jedan primjer iz posljednjeg doba republike. Kad Ranjina izagje pred catresnje.

ricu Katarinu enciklopedisti,

II., i

tu sjevemu Semiramidu, kako je zvahu

preda

cum^ ona naredi, da

kao

rubalja

mu

poklisaru

se

da u ime troska za put 500

tugje

vlade,

vremena. Ali Ranjina, da dokaze

va5ka republika

i

rublja, koji zadrzi

carmen panegyri-

u cast svoj

joj

po

obiCaju

kako

carici,

onijeh

dubro-

je

suviSe bogata, povrati sve osim jednog

samo

spomen

za

da je vidio caricu

slavensku.

Kad

dubrova5kom, trebalo

se govori o bogastvu

ga razmatrati sa dva vidika: koje je

bogastvo

bilo

obojem kad

vatno, a koje opet diiavno.

povjest dubrova^ku, valja da se prodeveti.

samo za

to Citava knjiga

na po

pri-

tovjek Htjela

bi

5ita

se

bi

mi cemo samo mi-

se;

mogi'ed Stogod spomenuti, koliko zasijeca u na§u radnju. Izvor bogastva ishodio je prije svega bas od

sustava ondaSnje vlade, koja imagjaSe u

elemental jedan aristokratski (rimski gi

iz

sebi

uprav

s

1372.:

u

trgovaCki

opce

svi

pukom. Za dokaz cemo spomenuti ove

ugovora od 27. Novembra

dva

prva

Epidavra) a dru-

pu6ki (narod slovinski). Pismeni ugovori

starijem listinama dokazuju, da su se u

samog

5inili

rijeti

iz

„za sve ove trgovine,

koje bi Jakinjani u Dubrovniku kupili od DubrovCana Slovina^' (Vidi: Lettere e

commissioni di Levante

vol.

ili

a.,

1359-1380, u knjizi ,,TrgovaCki odnoSaji" od Petra Matkovida, u Zagrebu 1871.). I za pravo, trgovina zapoCe ba§

u ono doba, kad se nastaniSe u brovnik) bjegunci

iz

Epidavra kad

Du-

je jo§ bila vlada

de-

mokratska. „I zanimahu se trgovinom" tei-ja (koji se hrani

u Maloj

Lave

(pr\i

castel

veli

rukopis Mat-

Braci), te nadostavlja

malo

257

odozdo povi§e Neretve,

ni2e: „dogjo§e Murlaci

tunara'),

megju kojijem

vi§e ka-

i

nad svijem, sa stoovo: „Pa dogjose Ijudi

bijasc glavar

kom."^) Tu spominje Mattel jos

i

Murlaci. Katunarl bljahu bogatasl Iz zemlje Vla-

Vlasi

ill

ha,

Mnllo Im se ponlzenje da Ih se zove od ovCljeg ko-

1

Ijena 1

sastavlse zbor

1

sluge

1

u plemice, puCane

razdljellse se

katimare od zemlje Vlaha. Plemici ne davaliu

111

za pufiane svoje kceii, vec dalmatinskoj spodl, 1

Ijube se srodstvom

ne znajuci kako ce megjusobno

sllje,

du

ne daju kceri za

i

te

tako

sebi,

kao

vise naobrazenijem,

sama po

aristokracija

Machiavelli

govinu Ijijeh

1

i

svi ostali

na brodarstvo,

njemu

1

')

Katuiiari

')

„E

i

zivjeti,

sto potvrgjuje

da je to vladanje

Vuko

populani le loro

la e

U

Mostaru

jos

danas

i

fie,

ma

le fie ai

vile eosa esser eiamati di stir-

divisero in Zentilomeni,

si

de Vulaeliia.

populani."

—

i

Zentilomeni non

I

ai Signori della

Ragusei son benevoli verso

non dan

Dalmazia

vieini,

e si

Vulaeliia

zvali Rimljani, koji padose

pod oblast prvijeh

po Dalmaeiji, Hereegovini,

Zeti, Arbaniji

Za dokaz da

najbolje

con

tutti,

Vuko Ovearevi6, se

e

moze

je iz poeetka

posluziti

i

i

ai

Cattaro,

e

nije

Valaceliia,

—

znamo da su

se

nastanjenijeli

Slavena

ost.

puk imao udjela u zakonodavstvu,

ona formalnost, koja

doba republike, biva, da

di

popu-

davan

amano per parente-

Vlaska, nego u op6e 'paese dei Vlasi; a Vlasi, Vlalii

*)

dl-

maknuo sa stokom put Dubrovnika.

da Vulaehia, ed era loro

e servitori o Catunari

i

bo-

de Murlaeelii de basso so-

quali era un capo sopra

pe pecorale, e feeero uno sborro, e

pereio

tr-

poi son venuti homeni Vulasi, o Moralaechi. I Catunari eran

rieehi venuti

lani,

1

znaSi: granieari.

i

mereati.... vensero i

na

plemstvo je ipak imalo

1

od kojega je potekla porodica Gueeti6a.

„E

Vico

i

uvidjevsi,

bestiami". ,,Capo sopra tutti" imao je bitipo predaji

')

postade

a puk se dade

pra Narenta, e piu Catunari, fra

pokazuje doliua, otkle je

predase vla-

Dubrovniku

grcka pokvarena

je rijee

Po-

pu5ane".^)

spisatelji;

korisno.'*) All

eorrevano per

u

go-

prama susjedima

zato su Dubrovcanl dobrohotnl

i

kotorskoj

1

je odluke senata

je ostala

i

do

potonjeg

vazda objavljivao puku glas-

uik povise trijema od Spouze (danasnje dogane) pitajudi ga: pristaje li,

na

sto je

uzaludna.

on vazda pristajao, jer

bi

mu

isto

svaka

opreka

bila

w»

258 jela

u

i

koristi

su trgovala svoje

i

u

i

§teti trgovine

po suhu

brodarstva.

i

po moru, a puk je vrMo posle

i

puk

njihove; s druge strane je opet

i

Vlastela

bio

i

uvjeren,

da on vlada, a da plemstvo riikovodi posle drzaviie mje-

Za sve nedace, stete i nesrece Dubrovnika puk nije mogao nikad okriviti vlastelu, a to je bilo dosta. Docnije se pak radi golema bogastva uzobijcstise i §te njega.

jedni

Lago u

torn piSe Valentin del

evo sto

Ragusa: ,.Nalazimo da jedan

di

A

drugi, te tako nastase razlicite stranke.

i

va kao svoju gotovo

apsolutnu

propos

Memorie

knjizi

dio stanovnistva zahtje-

vlastinu

uzivanje

prava

zapovjedi, a drugi da ne nalazi niraalo neuinjesno da pu-

sobom

sti

da prvi zadovolji

upravljati, uz garanciju

mu

iivotne potrebe ovoga drugoga, da

va

5uva mjesne obiCaje

i

lima.

u

U

sve

postuje liCna pra-

navade, toliko sto vane po se-

i

Dubrovniku nalazimo pojav rijedak u povjesti ekonomskijeh znanosti, biva da trgovina

teoriji

i

pri-

i

vatne spekulacije uspijevaju uz direktno mijesanje vlade.

Dokaz da strane

i

se

malene dr^ave dadu lak^e vladati nego pro-

gdje su interesi zapleteni. Nikada

mu

(biva

brovniku) ne bi potreba da prevrne vladu jednom vanu.

K

po tom i

osno-

ga dovede samo susljedstvo fakata;

aristokraciji je dakle

Du-

ova aristokracija sama po sebi nastala,

najstarija je u Evropi,

i

kad Mleci podigose

nazbilj pi-

tanje o susjedstvu, senat pozva polumjesec da se postavi

izmegju ')

sv.

Vlaha

i

sv.

Marka."*) Osim uvjeta, po kojijem

„Noi troviamo uua parte della popolazioue

propriety quasi assoluta

1'

avoeare a

esercizio del diritto del

comaudo,

se iu sua e

1'

altra

parte nulla trovar di iucompatibile uel lasciarsi dirigere con garanzia di soddisfare a questa altra parte a tutti

spetto dei diritti personali e della locali tauto rispettati uelle

ville.

i

bisogui di esistenza, al

Troviamo

a

e eostumi

Ragusa un

fenomeno 11

com-

favorevole

sotto

raro nella storia, e nella teoria delle seienze ecouomiebe, ehe

mereio, e le speculazioni private

sortano

un

effetto

r ingerenza immediata dei governo. Prova, che

ri-

usi,

eouservazioue degli

i

piceoli stati rieseono

^

259 u velike trgovao

je i

Italijom

s

Dubrovnik

dokumenata,

nijeh

mimo

vlasticu

slobodno

okonijem kraljevima

s

za dobrostanje

i

jos

mu

dade

povlasticu

porodica preseli

s

svog

radi

Ilijom Sarakom,

do-

Bara u Dubrovnik

iz

nastojanja

napredak Dubrovnika poregjuje se

rojicom Kabogom,

po-

i

Ivana Stojkovica,

1300. Ovaj Stojkovic, bogoslov,

g.

to

pisme-

iz

gradove, biva, da moze

i

Turcima, koju

sabor basilejski^) nastojanjem Cija se

imao uz

je

sve ostale vladc

trgovati

menikanca,

banima, kao

i

Francuskom, kako se razabire

s

i

s

s

s

Ma-

Mihom Pracatom,

Nikolom Bunicem. Tijem crkovnijem dopustom on dovede Dubrovnik do vrhunca bogastva. Echar pize o njei

s

mu:

„ Joannes

apud

Illyricos

cum

Stoycus a matre Stojna clara

Stoycorum

sorore Milica,

natus,

stirpe

governabili piu facilmeute di quelli di grande estensione, ressi eomplieati.

Mai non ebbe bisoguo

Yolta stabilito. All' aristocrazia fatti pill

;

di capovolgere

coudusse

la

ed e quiudi, ehe questa aristoerazia

la

e

refert

di

inte-

regime uua

suceessione di

stessa

e ereata

si

il

ut

da

se,

ed e la

antica nell'Europa, e quaudo Veuezia spiuse sul serio la questione

del viciuato,

il

seuato

cliiamo

la

mezzaluua

ad

interporsi

San

Ira

Biagio e Sau Marco".

Zna

*)

se,

uego samo

iz

da sabor

basilejski nije bio pripozuat

od crkve zapadne,

poeetka, u prvijem pet sjeduiea. Jer kad oci toga sabora

proglasise, da je saborua vasijouska crkva po oblasti svojoj visa nego

papa, radi strauaka protivnijeh earu Stojkovi6 je bio toga misljenja, da,

i

ako ga

je

i

i

Rimu,

taj

se sabor razmetne. I

za to bi lisen svake casti svoga re-

antipapa Felix V. uciuio kardinalom, kako se cita na

njegovu grobu u Basileji. Stojkovi6 je tad pisao senatu, da se po tijem kauonima sabora basilejskoga mogu ve6 lako zdruziti Srbi istocne crkve s crkvom zapadnom, preporueuju6i ujedno, da i sam senat uznastoji

oko toga sjedinjenja; u toliko Stojkovid pogje u Carigrad da pri-

voli jos

i

grad, evo

cara, ti

da potpise zdruzeuje crkava. Istom on dogje u

poslanika pape Evgenija IV.,

koji

ne potpise zdruzenje crkava u smislu otaea u

na sabor vasijonski, Ferrari,

koji

6e

se

a docnije u Firenci.

poznate posljedice toga sabora.

sastati

Car krone

ne iz

cara

Basileji,

vise

u

Cari-

nagovaraju

da

nego da dogje

Basileji,

Carigrada.

nego

u

Svakome su

3A

Alatius".

nomen

ovaj

opet

Alacij*)

apud

est

-G

260

pi§e:

Rhagusium".

prope

lllyricos

familiae

,,Stoycus

Svjedo^e

jos neizbrojne milostinje, koje je vlada dubrovaCka udjeIjivala

razne „Srpske Spomenike*') porodicama

(v.

Cadi banova srpskijeh, koji su

dolaska Turaka.

Da ne idemo u

u siromastvo

pali

bill

uiiu-

i

iza

napome-

dugo, dosta je

nuti poslanicu Aleksaudra, gospodara moldavskoga, pisa-

nu senatu

18. Junija

vojvoda pisem plemenitim

knezom

dane,

koja

1566.,

mudrim,

i

i

vlastelom dubrovackijem .... da zna va-

i

bratnece na ime: Georgija, Pavla

Katarinu

Bogom

svake 5asti

kako imam kod sebe neke sluge

se vijece,

stre:

,,Aleksander

poSinje:

i

Maiiju.

i

Stefana,

i

sirote

tri

dvije

se-

i

Ovo su praunuci Hercega

na, koji je bio vrijeme minuto

gospodar

Stefa-

Hercegovine

a

toga radi posalju reCene sirote Lazara Se-

va§ beg bisanina,

prose, da

i

milostinju*'.

im

dubrova5ka poslju kakvu

vlastela

Potvoren je bio DubroMiik, da u njemu

lezi

pusto hercegovaSko blago Hercega Stjepana, kao sto ima i

u narodnijem pjesmama'^),

blago

i

despota srpskoga, koje su dali

nima;

A kad

je sve do pare povraceno. (v.

iz

kako pise Ljubisa

arliiva

—

da

i

sve §to se kod

smiri

i

')

i

')

V.

njih

turSio".

DubrovCani,

osim

nalazilo,

te

osim

starijeh

na

francuskoj

navali

dadu dvjema vojvodama crnogorskijem vrhovni

i

i

sta-

bibliote-

uapise povjesuicu tijeh sabora zapadue crkve.

Vuk: „Srp8ko uarodue pjesme

izdanje u

senatom,

Orlovom,

s

Ovaj je Alacij bio arhimaudrit istocue erkve

kar u Vatikauu,

probudi

njemu (Stjepanu) oru^je

srpskijeh pisama (koja propanu u

Dubrovnik)

Mali

Stjepan

u Betu), onda ih

darova Crnoj Gori, poslju jos Gjorgjevo

DubrovCa-

dopisivanje Stjepana Maloga sa

koje Bogisic izvadi

—

na ostavu

jasnijem dokazima docnije posvjedoteno, da

ali je

ovu raspru

bili

Gjorgja Brankovica,

Becu 1866.,

sti*.

33.,

pjesma

iz s

Hereegoviue

uatpisom

„

(zeiiske)",

Vladislav

se

I.

po-

261

romu igumanu Teodosiju k

miji

da

prolazak,

Svu

Orlovii u GrCku.

i

prevezu ih na

bi trojicu Turci bill posjekli,

Dubrov5ani poveli, a ne

ih nijesu

gje-

bi se bili smjeli ni

od Mle5ica prevesti preko mora.

Zna

pouzdano da su postojale

se

Dubrovniku tvornice topova,

lijevaonice

U

ca.

svile, viine

cakla,

Zupi su se kod Mlina gradile

cu, koja

opeke jos

prije

i

neko pismo crkve u Dra-

1200., sto najbolje dokazuje

g.

u to doba naregjuje opeke u Zupu. Senat

neke Dubrovcane Karlu

IX.,

i

od dvadeset vostarni-

vise

i

kao

fizicnijeh alata,

i

u

prije tresnje

i

da pocnu

po

i

salje

Francuskoj

podizati tvornice svile. Ivan Lukaric tjesi kralja Sigisniun-

kad

da,

u Diibrovnik,

je dobjegao

i

mu

dava

915.000

dukata (ondasnji dukat imao je istu vrijednost kao nasnja kruna),

i

kralj

mu

Pera

i

nije.

Ohmucevic Petar

Frana,

i

vodi u Ugarsku

postavlja ih iz

odrza pobjedu nad Engleskom

da-

Mata,

sinove

banovima Hrvatske

i

Slavo-

i

Slanoga, spanjski admiralj, g.

1596.,

i

tu bijase

3200

V

Dubrovcana, koji se bogato nadareni od Spanjske povratise

doma. Od

1500. pa sve do

g.

dobrostanja

tresnje traje zlatno

bogastva dubrovackoga. Drzalo

i

se,

doba

da ima

samo na Prijekome 20.000.000 dukata. Tad se spominju mnogi veliki bogatasi dubrova^ki, a megju njima nadasve

Miho Pracat,

rogjen

na Lopudu od siromasne kuce

g.

1540. Plemicka porodica Gjorgjic stavi ga na skole; najprije je brodio drijevima trgovackijem koja su bila vlastina

porodice Gjorgjic*). Pracat je bio pravi Kotschild dubrovacki.

mu

(1.

„0n

125):^)

p.

sto price

gusterici,

*) si

c.

Sve ono

')

voj

Umrije god. 1607. Valentin del Lago pise o nje-

i

ostavi svojoj domovini 100.000

pjesnici narodni

najprilicnije je ubrojiti

„Ei lasciava

alia

sua

kazu o Pracatu

1'

o

njego-

megju legende.

patria 100.000 doppie in oro. Se

avesse limitato a pochi perperi o zecchini,

in dubbio

i

nessuno

il

legato

avrebbe

posto

interpretazione della parola patria, uel sense

di luogo di

262

dopija (doppia) u perpera

Da

zlatu*).

se zapis ogranicio

na malo

dukata, niko ne bi bio posumnjao o

ili

tumace-

nju rijeti domovina, u smislu rodnoga mjesta. Ali s\ijetle

prismu prevencije, pokazuju se u ne-

stvari gledane kroz

odregjenijem crtama: biva kvalifikuje ovo

ime

ii

raznijem idejama kojijem se

domo\ina,

narodnost.

i

kvalifikovavsi se kao opcenita domo\ina,

Republika,

da

dospije

se

uCini vlasnicom, odatle kip podignut mii u avliji (Dvora) s

natpisom: Michaeli Prazatto^ benemerito

Anno MDCXXXVIll,

a

s

Velike kupovine

isto vrijeme davali

dragocjenosti

raznijeh

znamenite trgovinske pogodbe

Ijeva

ovome

onome od

ili

Canstvenijeh zgrada, kao sto je

dogana)

vazda bio imucan grad. To spisi i

u.

se namjeri

obliznjijeh kra-

tvi'gjava

Sponza

p.

nam

i

Dubrovnik ne

pjesme hercegovafcke,

tugjijeh,

i

Ko

veli-

i

(sadasnja

dokazuju

jos

mnogobrojnijeh knjizevnika, nasijeh

narodne price

zemalja,

i

sve to najbolje svjedoci da je

ost.,

i

ter-

preduzeca, danak, koji su

i

banova u naokolo, trosko\i oko

i

C.

S.

maximo

traga: Colapsa

MDCCLXXXllI.'^

remotu erecta anno

u

civi ex

samo nego

ih 5ita, Cesto

na neka mjesta, gdje se kaze, da kakva odvec

znamenita

i

Kakva

Ijepotica u tijem

zini uresi, prestavljaju se

grada

„vnjedi

stvar

rijetka

Dubrovnika".

pjesmama: njezina krasota, per hiperholen da vrijede

nje,.bije-

log Dubrovnika". „Ni za sve dubrovatko blago" zna5i u

njima: niposto, ni pod koju cijenu. nascita.

Ma

cose luceuti vedute

le

A

prisma

col

mostrano a rifrazioni indeterminate: cioe con qualifica questo

nome

gdje

patria, e uazione.

della

varie

je

ti

ona po-

prevenzione,

si

con

si

idee

La repubblica

cui

col qualificarsi

patria geuerale perveune a farsene proprietaria, indi la statua innalzatagli nel foro col titolo ')

Ovaj silni novae

na bauku u Gjeuovi. to

dogje

i

dubrovaeki

osvoji bi

.

s

U

.

."

dotieuijem sve

ga

kamatama

bijase

bi postavljen god. 1800.

onda 200.000.000

Gjenovu Massena, gjeuero fraucuski,

i

franaka. vas

taj

U

novae

„iiikameian" od vlade fiaucuske pod Napoleonom.

-e

263

brava dubrova^ka?!

znata u naroclu

—

Mje

dosta ni

devet brava, da se nesto dragocjeno sa6uva, nego se ho-

—

deseta

dubrovaSka! To je u narodnijem pjes-

ce jos

i

mama

preslo vec kao u

neku

a

poslovicu,

Uprav

cassa forte u danasnjem smislu.

znaci

sto

i

u narodnijem

se

pjesmama spominje brava dubrova5ka nadasve na vratima od tamnica; ali na to je, po svoj prilici, narodna masta prenijela one slufiajeve, kad se davalo na ostavu, u shrane dubrovacke, blago

tvrdo mjesto, od velikasa lo straha

i

prvaka narodnijeh, bez

koliko opet za Primorje

Kotromanovicu

—

i

ne nabrajamo druge

to,

1333.,

g.

primjere.

za utvrgjenje Stona potrosise 12.000 diikata u zla-

da su

obliznji banovi

Znamo

ne samo srpski, nego jos

i

u Dubrovniku oporuke, u kojijem bi

italijanski, ostavljali

raspolagali svojijem

Vla-

sv.

1715.

popravljen

ha, koji izgorje g. 1706., a bi

uz

ma-

1398. kralju bosanskom Ostoji

g.

a da

cam srpskome

Senat potrosi 14.000 dukata u zlatu za hram

tu.

i

da ce propasti.

Koliko samo dadose za Rat

Samo

na

kao

dragocjenosti,

razli5ite

i

imetkom za

slucaj smrti.

Renat Anjou,

vojvoda napuljski, ostavi pismene svoje oporuke na Sipanu, koje se prenijese kasnije

pogibose u

ali

Svak

Dubrovnik

u

na

tresnji^).

da

zna,

spomenute, trosilo jos

ovo drzavno bogastvo,

se i

u razne dobro^inske

vjerska preduzeca. Lukari spominje u knj. ')

Vidi se jos

i

sahranu,

sad u Sugjurgju iijeka omirina

nata, a njeke zemlje zovu se

i

danas „ua

s

svrhe,

4.,

str.

sv.

Audrije;

ali,

Tu

164.,

Na

otoku

Ja-

s oto-

jednom sasvijem porobljeni od gusara, utekose

otok opusti. Otok sv. Gueeti6a.

u

i

grbom toga Re-

Renatovo".

glanu kod Sipaua prebivali su ueki kalugjeri, koji bi dohodili

ka

u

osim

Audrije

darova

kalugjerima

se dogodi ouo sto se prica

o

Ijubavi

njekijem Ljudevitom. Sudska pretraga te zgode

vlasteoska

obitelj

Mare Lopujke

upisaua je

i

s

g. 1527.

Nju su uprav bra6a utopila na ribanju, a taj Ijubovnik uakon godinu dana poslije te zgode bi rukopolozen za 8ve6euika.

264 a uza nj jo§

i

Razzi, da je bilo 300 moci,

okovanijeh u

srebru sve do tresnje, u kojoj ih pogibe veci dio*).

na crkva Rikarda gragjena je

g.

1192. Crkva domenikanaca 1225.; sv.

jezuvita

^kolski (sad bonica vojnicka) u

prvoj

Porodica

na Daksi

g.

Getaldic

18.

bi sagragjen

od

Dubrovfeani-

malobracanima

naCini

za-

^etvrtini

1437-1450., troskom bogatoga Marina Bise, na.

franje-

velicanstveni

i

Domenikanski manastir u Gruzu

vijeka^).

sa-

Klare za 70 dimiana (sad voj-

hram

niffi arseno) g. 1290.;

vod

engleskoga,

,.lavljeg srca^', kraclja

vaCka 1317.; manastir

Sto-

manastir

1300. Sve su ostale crkve bile sagragjene o

trosku republike. G. 1452. republika dade 1000 perpera popu Gjuru

Radovanovicu za nogii

sv.

Vlaha; jednom grckom iguraa-

nu, koji donese glavu sv. Ylaha, dade ')

Marin Kaboga

Gjiiio

i

Buci6 preuesose u

500 dukata u

zla-

Keveliu

toga

ostatak

golemoga blaga mo6uika, iskopaua ispod rusevina pomo6u 200 radnika. Njeke ostase razlomljene, te ih 8

vremeuom opet okovase u

toga ima sad toliko mo^l bez imeua. Prije je imala

rodica della Croee, da moze drzati kljiiceve mo^uika; a

sasvijem istrazi, to pravo pregje ua porodicu Petraua;

samo jedan

kljuc, a senat drugi.

Kad

ovo

i

kad

po-

ova

se

da

ali

preuze

dospje,

srebro;

povlasticu

zadrzi kljue

u

XVII. vijeku porodica Tudizi6a. ')

lona,

Zna

po mitologiji, da

se

boga prosvjete

i

je

Eskulap, bog Ijekarstra, bio sin Apo-

svake znauosti

i

umjetuosti. Apolon se slika kao

mladi6, a Eskulap, sin mu, kao starac sijede brade.

sara Frana

I.

u Dubrovniku, grad

Za boravka

bi velicanstveuo osvijetljen

izmegju ostaloga u cast Djegovu mogao vidjeti u

svjetlosti

;

6e-

tu

se

ovaj epi-

i

gram, sastavJjen na latinskom jeziku: „Cesare! ovdje je sad sin (Eskulap) istjerao oca (Apolona) uije

;

oca?l" Tijem cuza,

;

ne gledaj sto je sin bijele brade, a

nego svrni se ua naravnu pravicu

i

se

pozivao

6esar,

da

:

moze

li

po dusi sin

vrati bouicu preuzetu

da postavi opet zavod skolski. Predaja

je

koliko istinita) da je 6e8ar bio narodio povra6enje, jecila vlada dalmatinska. Najprije je ovaj

jem pocela

bila graditi

hram

sa

od P'ran-

u uarodu (ne ali

da

otac

istjerati

znam

je to zapri-

zavodom

skolski-

na svoje troskove porodica Gunduli6, pa je tek

poslije uastavila republika.

265 tu; a sv.

Tomu de

Viatanis, koji donese

1348.

Vlaha, oslobodi svakoga drzanstva

ruku

lijevu

gragjanskijeh na-

i

meta sve do treceg koljena. Svecenstvo se nije prtilo u to golemo blago mocnika. Razzi pise (knj. III., str. 176.) tome: „Jer bi se moglo dogoditi, kad bi bill u vlasti da se

klera,

od arhijepiskopa, koji su uvijek tugjin-

koji

usudi da posalje

ci,

kojem Ni italijanskijem vladaocima ne

stogod

vladaocu svom prijatelju.

htjedoSe darovati ni jedan

cigli

komad

ali

naredi

pa Siksto V. pohvali senat;

U

klju6 drzi arhijepiskop".') ')

domovini,

svojoj

moci), a pa-

(sv.

da jedan

samo

vremena

repu-

posljednja

„Coucio88iaco8ache potrebbe accadere, quaudo fossero in podesta

sempre

del clero, che alcuno degli arcivescovi, che son gliasse sicurta di

mandare qualche cosa

principe suo amico.

neppur

di

una

Ne

ai principi

papa Sisto V. lodo

sola, e

1844., uagje se, da

—

Eijeku

bill

i

Zaton)

kako pise Raujiua,

ma

senato;

11

U

popisu, koji

—

mo6i,

procijenjenijeli

primili su od grckijeh careva iz Carigrada.

od

forestieri, pi-

sua,

ima 182 modi. Koliko ih sad ima

Ve6i dio ovijeh dosta

Krsta, darovau

patria

alia

qualche

o

di Italia nou hanno voluto far dono

una sola chiave tenga rarcivescovo".

kako

impose

che

ucini

se

g.

— janeznam! pise Cedren —

Samo jedan komadid

Sv.

Stjepana, kralja srpskoga, (koji darovajos: Zupu,

su zalozili u Mlecima g. 1375. za 3500

dukata,

pogodbom: ako ne vrate do oznacena roka, da

s

ga Mlecidi imaju pravo zadrzati kao B

ili

svoje. Poslanik

u MIetke

dogje

novcima bas u posljednji dan urecen u pogodbi. Tad senat mletacki

naredi,

da

se taj

dan zazvoni no6na zdrava Marija

vremena,

prije

tako se izgovorise da je minuo posljednji dan, te po tome da je kvija njihova.

Tako

i

Spljedani,

brovcana 3000 dukata

i

Dubrovcani nikada ne

vratise.

kako

Du-

kovceg pozla6en,

koji

kovceg

propade

Urosa, kralja srpskoga, stajao je isprva u crkvi Prizrenu.

Kad ga Dubrovcani

kancima. G. 1618. na

3.

Maja

dobavise, dadose iz

dade za 10 dukata Filipu tar,

sv.

ga

u

tresnji.

Petra

u

Gruz

ukrade

u

domenijer

komad Sv. Drva, baronu de Saponara. Kad umrije ovaj i

Krst

Pavla

i

Gruza bi prenesen u grad

dogodi, da jedan fratar otvori krst

reli-

pise Ranjina, pozajmise u

zalozise jedan srebrni

Taj

i

se koji fra-

Saponara povjeri tajnu vlastelinu Tudizidu. Vrijedi spomenuti jos

i

tre6i

komad

Sv. Krsta

Stefani, Lopugjanina, malobradauina, gvardijana

fra

Bonifacija

u Jerusolimu. On do-

266 porodica Sorkocevic ostavi stonoj

blike

u procijeujenoj vrijednosti od 10.000 svake godine

ukrasuje

Lavrencija, Petra

otare

sv.

fiorina,

da prihodom

mucenika

kotorskijeh

Andrije. Austiija

i

taj

mu,

5ije je

se resile crkve

molje, republika prosu nebrojeno blago te dobrotvoiTie

svrhe.

Gdje

oslobode robove, jer je

Dubrovniku!

doba

komada

tri

Ovaj

Sv. Ki'sta,

crkvi

elucajno otkruuta od Sv.

di 86 poslije,

—

komad da

je

kako smo ved

i

u

kad

Groba

g.

spomenuli

ostavi taj

i

u

nezako-

—

komad kamena

je Stefani bio gvar-

na Malo Uskrsenje. Dogo-

(litija)

iz

u

Stoua

tako ponese sobom

te

tri

On

kad

1555., bas

popa Paska Spagnioletti. Senat posalje

je ziv.

najprije

kamatu

na

Dubrovniku

a

Stouu

mu

Pop tad na

ko-

te

i

privole

toga

oua davati 12

gro-

pristade, ali

to

Ugarsku,

komad kod

najvisi

vlastelina da

popa, da pokloni relikviju republiei, a da 6e

na dan, sve dokle

da

imenovau biskupom stoujskijem,

bi

u

seta

ukinuto

bilo

made. Iza njegove smrti nagje se opet

komad Sv. Drva i da jedan dio za komadic uekome svome nedaku, a on opet

tom, da prelomi

razlici-

koje su vadili,

iz

tome biskupu trebalo po6i

prije

u

i

Zavodi bonica

Stonu,

nosio u ophodu

bogo-

i

Pro redemptione

stavljen

bi

republike.^)

darova jedan komad

dijan. Taj se

ropstvo

iznos

jo§

riznica

je

captivorum (za otkup zarobljenika)

posljednje

hra-

imanje pod nazorom vlade.

Osim bogastva, kojijem su

uese

..inkamera"

poslije

novae za druge nastajne troskove u istomu

sav

u

zaduzbinu

crkvi

taj

samo

s uvje-

sebe

zadrzi.

sinu

kopila-

nu, dok se na svrhu raznese u uajmanje piljke na vise strana (v. rako}>i8 povjesti Mattei-ja).

U

gragjenje crkava trosili su opet

dohotka, sto su primali od republike strane Dubrovcana. Italiji

di

i

;

Tako Uros

darova jos muogo

i

II.

hramu

posrebri sv.

srpski carevi od godisnjeg

rudnika

raskopavauja otar sv.

Katariue na Sinaju

prvome senat pisao: „Rat, Mljet earstva Ratu

i

;

uz to potvr-

nasa vremena htjedose

to

je!"

—

kome

je

biva: da je onda jos

Mljetu, do potvrgjenja potpune

daje (V. „l8torija srpskoga naroda"

U

ti

od

Nikola u Bari, u

darovanje Mljeta uciujeno od Stjepana Prvovjeueanoga,

vladao srpski zakon na

')

i

radi

pre-

od Majkova). prenijeti u

djecije

eeonik dubrovacki knez Rafo Pucid progovori za

to sa

zakloniste.

Na-

samijem deaa-

267 nite

pa

djece,

Opera

Beneficenza,

dobrotvomosti

javne

zavodi

Pia) postoje jos

(Pubblica

Tu

sad.

i

je bilo

ogromno blago iz po^etka ulo^eno; ali u danasnje doba, kad se odbije od onogo sto je preteklo sve §to se dava u zajme, (^inovnicima,

od svakoga

samo 40 nov5ica.

ostaje

u poreze

sto se trosi

namijenjena siromasima,

fiorina,

A

u plate dotiSnijem

i

gdje su

pak imanja svakog

ti

brastva (confraternite), od kojijeh se jos u dobru

Ne

odr^alo samo brastvo popova dubrova5kijeh!

ima svako od

spominjati, da svoj tajni

tajnu

njih svoju

roman minulijeh zgoda. Vidi

prilozimo jos steoske

i

i

sve

domoro-

i

Svemu ovome

sjajnost grada prije tresnje,

pu5ke. Bilo je na broju u

i

zgrade vla-

sto

sesnaest

i

porodica vlasteoskijeh, ako je tacan raSun sastavljen

Meda Pucica („Dubrovnik" nom mjestu spominje jos i

1849.

„Da domorodac uzima bi, da odmah s vrata

ovo:

ideju staroga Dubrovnika, valjalo

od Pila sebi predstavi lo

po dva stupa oko-

veliki tocnik sa

svakoga to6ka, a na tocniku mramornu kubu, pak na

dumana. Trebalo

mjesto vojni^kog arsenala manastir

da zamisli na onom mjestu crkvu

sv.

gdje

dogane

i

na

posao

taj

je to sve razvidio,

—

ova:

ministia

—

spljetski

;

koji su uosili

Kotromanovi6,

Hranid, gospodar

Nevesinja;

Arbanije.

Vlatkovi<5,

samo ispod

zlatarske

radio-

linancija. Ministar

mu

posto je proteklo dosta vreme-

i

naslov

sv.

Sava;

knez blagajski

gospodar

„vlasteliu du-

Kristi6-Pavlovi6,

Lovi6 (plemena bosanska); Kosacid, vojvoda

knez

kuca,

da se ve6 uema o tome govoriti.

Plemeua srpskijeh knezova,

brovacki", bila su

voda

nalaze

tu razliCite ducane, a najvece

udvorno odgovori jednom za svegj,

')

bi

kotorskijeh mucenika, pa sve do zvonika onake

rom. Ovaj ga uputi za

dok

Sorko5evica

je

svodove (prokurative), kakvi se sad

na,

od

na jed-

22.)*) koji

str.

i

da oko-

se dakle,

tugjinac jo§ nahodi, da sto oglogje.

i

treba ni

povjest

lo ovijeh razglobljenijeh kosti bivse republike,

dac

zivotu

Helma;

i

Jablanovid,

Vukovi<^,

imotski

Ka8tiioti6,

;

voj-

Sankovi6,

gospodar

268 da sebi

nice. Valjalo bi,

prvog reda kuca Trebalo

bi,

slobodnom u

cikve otar

,,siroke

bizantinskom

i

u

Valjalo

stilu.

da je na

otarii

i

da

je

uz to jos da su podnici

sa

sve

zamisliti

bi

da promisli, da

bi

jedna

ikoua sva srebrom

sv.

okovana, a po zidovima da se blijeste slike

novoga zavjeta,

Vlaha.

sv.

pokriva potrijemak na ce-

crkvi

stonoj

onog

mramora

od

Imao

na stapu.

do

sve

ulice*'

nema

da

Orlandov

da prestavi kip zastavom

veliki

stupa,

tiri

od

kao

presta^i,

staroga

iz

i

oko crkve hodnik na stupovima, i

unutra po zidovima crkve. Oko

crkve u hodnicima da se seen gospoda u kratkijem dola-

mama

na florentinsku

jem rukavima na

(in lucco),

a

stariji

dugi-

i

pak in zendado, da

nileta5ku, gospogje

crkvom

otar veliki put istoka, a pred

je

u sirokijem (gdje

sad

je

mala poljana i kuca Bone) krstionica od bijelog i crvenog mramora; (ona nije pala od tresnje, nego austrijski njeki gjeneral zapovjedi, da se razvali, da dobije vece svjetlosti u i

na onome

svome uredu. Bog

svijetu!). Valjalo

bi

mu

dao vje5nu

da pomisli

sve

ouako

na

Pusti-

visoke kuce, kako se sad nabode samo njeke

jemi, a najvece u

,.ulici

od tamnica*', da su unutra ukra-

damaskom

§ene slikama, a sobe zastrte svilom te grede

ili

svjetlost

ilorentinskom

i

pozlacen

stuk (plafond)

mletacikijem

zlatom. Valjalo bi joster da promisli njeke ter njeke sobe tijeh

kuca pokaldrmane: ne mramorom

ili

zmaltom nego

srebrenijem talijerima. Trebalo bi da zamisli Montovjeniu,

Dante, vas Kono, pa Lapad

—

i

Loznicu, kao

prepun kucama, gdje no su sad

:

i

vas Lopud,

ledine, bastine,

i

po

koja pusta omirina^'.

To je bogastvo dohodilo ne od poreza zaista, nego od pomorskoga trgovanja i od naseobina. Plovidba je bila toliko satelji.

na

glasu,

da o

njoj

pisu gotovo svi

evropski

Veliki pjesnik nasega vijeka lord Byron

svom epu ,.Don Juan"

(pj.

III.)

per

spi-

niece

synecdohen

u

brod

269 dubrovaCki mje§te svakoga broda („E Lambro parti

—

corseggiare e depredar qualche nave di Ragusa'-^^

vod Rusconi);

kao

isto

per

prije-

mel hybleum

§to pjesnici uzimlju

mjeste svakoga meda, pinus pontica mjeste svakoga bora, i

U

ost.

Engleskoj su se pak bavili njekijem

naCinom

gi^agjenja brodova,

„gragjenje bro-

to se zvalo

i

osobitijem

dova na dubrovaCku".

Stefanovic kao mogucu u bogastvu po trgovini i brodarstvu. Ta se porodica razgTani po Sipanu, po Lopudu i po Dubrovniku. Povjest spominje

Jedan njezin ogranak, imagjase mnogo

i

la^a^). Iza tresnje,

jos

i

porodicu

koji kasnije bi

mnogo

prozvan „Sko5ibuha"

kuca

svojijeh vlastitijeh

u posljednja vremena republike,

minjale su se u narodu kao vise bogate jos

Bunic

Bozdari.

i

U

crkvi malobracana u

„Skaperlenda

se 5ita natpis

pa-

i

na

Bozdari"

spo-

porodice

i

Rijeci

grobu

bogatasa te porodice, koji radi svog bogastva

jos

prvog upisan

bi

u plemstvo. On je svaki 5as govorio: „ovo je moje bogastvo bozi dar"; po tome bi prozvan „Bozdar".

i

Veci dio bogastva propade u velikoj ipak ostase: zavodi, riznice, naseobine, ')

Jedna od velicanstveuijeh palaea,

buha, vidi se jos groblja.

Sad

i

danas „Izmegju

je svojina porodice

koje

i

se pripovijeda

Bonda.

Ovu palacu

zapovjedaik ruskog brodovlja,

u nju nanese vise bacava katrama, ')

iz

nijesu

Tresnja na Spasov dan 17. Maja

osoba po gradu

i

je bila

1520.

odluei,

da

kako

je

naredi

se-

da

u

jutro,

za

malo

ku6a,

—

ura

nego

od 100.000 dukata. Pogibe u sve 17 se sagradi

dovrsi tek 153G. Predaja kaze, da je vjet nosilo

—

osvete, sto

na 7

obori

jos jedno eeljade u stonoj

20 mjeseea. Tad senat

izgorjeli

Englezi,

i

te je tako kriomice zapali.

vlade kneza republike Petra Sarake, ue

kako pise Ranjina. Steta

Skoci-

sagradi porodica

erkve" nedaleko od sadasnjeg

tri

nat dopustio da uljeguu u Dubrovuik Franeuzi a ne Rusi, se

ali

brodovlje.

silno

Cruogorei; uego kad uljegose u grusku luku Eusi

—

tresnji-);

i

erkvi.

erkva

Potresi

su

trajali

sv. Spas, koji

plemstvo (oba spola)

za

se za-

kamenje, kad se ova bogomolja gradila. Cesti potresi opet

se pouovise g. 1639.

270 Dubrovnik vremenom opet nekako okrijepi uz

te se tako

pripomoc drugijeh vlada evropskijeh, a navlastito

papa,

da se Dubrovnik opet ponovi za

korist

koji su poticali,

cjelokupne crkve katoliSke, koja je na svemu istoku bila

pomagana samo od DubrovCana i materijalno i moralno. Kad dospje republika, muoge porodice, do tad silno bogate, padose od jednom u prepuklo siromastvo. Mi smo poznavali u nase djetinjstvo njeku gospogju, koja je imala 12 sluzbenica, a umrije u sklonistu siromaha. Sjeca-

mo

se takogjer jedne druge, koja

pod republikom dovi od potrebe

bila toliko bogata, bili

od

zlata,

u

je

pa

da su

i

od

svile

ko ide tako :

oblaCio

od skupocijenijeh

i

od starijeh jos govarao

haljina,

E

iz

lijepo

i

u

mu

svita, koje

su-

i

ni

toliko,

njeko

odijelo

je bilo ostalo

davnina. Onijem, koji su se 5udili, kai

veliCanstveno obuCen, vazda

cosa volete ? faccio gala per

od-

bi

neccesitd !

(Sto

Ova obrtnost

osta-

sad kao jedina harakteristika DubrovCana;

sve su druge sposobnosti duha le

imao

se

cete? sveCano se obla5im za nevolju).*) la je jos

6ak

joj

ona umrije u bonici

siromaha. Jedan vlastelin, kad vec nije

da kupi promjemi

mladosti

svojoj

za uvijek, jer vec

nemaju

i

a

cudi dubrovaCke propa-

sredstava

za

potrebitijeh

svoj razvoj.

Ali to blago u opce smanjise treSnje, a opet bi gusarstvo

i

kad

kad

i

kuge

i

slobodno hajdukovanje oni-

jeh vremena, 5esto poharalo ^itava sela

ili

pojedine

po-

To je gusarstvo i hajdukovanje bilo opcenito u Evropi u one istorijske epohe, kad je vladala moralna

rodice.

')

Kad

Austrija zapremi

Dubrovnik,

car

Frano

I.

naredi

da se

syakom elanu plemstva bez razlike spola, koji bi pao u siromastvo, sve dokle je ziv, ima davati jedua austrijska lira na dan. To je trajalo do nedavno, sve dok umrije i posljednji, koji se rodio za doba republike. voledi da

Mi znamo jednoga,

mu

ko

koji je u siromastvu odbacio tu potporu,

udijeli stogod

na put

boziji.

!

adrago ona

sila (koja mii

koje se onda drzalo da

tako postase gusari imalo je

ne

po

pustinjama

pripada

po

i

nikakvoj

hajduci*). Gusarstvo

i

(odmetniCku)

materijalnu

silu

samovoljno samo

§iri

u dr^avama stalno osnova-

bila)

nijem na kopnu, puStajuci

da se

-G

271

moru,

vladi;

te

hajdukovanje

i

nadasve megju vojskama, jer nije bilo opce

biti

duznosti vojne sluzbe u redovnoj vojsci, kao sto je sada,

nego je stalo svakome na

da

volju,

u

upise

se

vojsku,

ako hoce, kao najamnik, uz plijen sto ga otme u ma. Tako bi se

bogatas

koji

i

kad

velikas,

ili

bitka-

bio

bi

nezadovoljan sa svojom vladom, odmetnuo u hajduke, sastavio drustvo placenika dijeleci

Ko

se nije

mogao

odmetao u

se

obogatiti

giisare

zanatom

u hajduke,

ili

njima

s

oteti

plijen.

trgovinom,

ili

vojsku kakve vlade. To bijase opci obiSaj onijeh

Vidimo

na.

u

i

dubrovaCkoj

povjesti

taj bi

upisao

se

bi

ili

te

u

vreme-

Kabogu,

jednoga

gdje se odmece u gusare.

Koliko

je

li

samo DubrovCanima propalo blaga na

na5in od gusara

taj

')

Poslije vlade proeijenise

le zapljuskuje.

prikladna

crkovne,

i

kao

u.

i

i

Engleska, Sieilija

pr.

vremenu, uze more cijenili dr.,

i

kao

evo). Posljednji koji se sluzio tijem

togallo" (Cantu). Poslije

i

pronje

(feudi)

pravom

bi

universale,

papa Aleksan-

Tako

i

te je valjalo

Dauska uze sjeverno

more

svoj grb

dane dosta

sam

a ne austrijske krune; eije ostaju

s i

tjesnac

i i

Atlant-

Dieu etmon droit. Stoga se u nase 6esar Frano Josip L, da se Dalmacija

skog oceana, metne na piita izustio

For-

da pla6aju oui brodo-

Suuda. Engleska pak posto osvoji neki dio sjeverne Amerike

ne moze nikad zdruziti

il

Mleci uzese sve Jadransko more od Jakina

do Mletaka kao svojinu republike, koji su tuda plovili.

otoke

i

dar VI. „quando feee la famosa demareazione fra la Spagna ed

vi,

oba-

po nekom pravu ju-

ris romani, sto ovdje ne treba tumaeiti (v. Cantii: Storia

Medio

6ije

sredujem vijeku, znaju6i crkva rimo-katolicfca da je

vlastitost; s toga su se otoei

—

gusari

more kao svojinu one drzave,

pristupaena svakome mjestu

i

kao svoju

U

Kadgod bijahu

hajduka?!

i

Hrvatskom

;

jer bi

more tad

tako sva prava hrvatska

samo pia desideria^

uiita drugo

Uo

se

bilo ti5e

ugarske,

Dalma-

^

hajduci tajno dogovoreni

ili

njom, a gdjekad bi

-G

272

kakvom vladom onda§-

s

i

koje selo tajno

i

javno

ili

dijelilo Si-

car s ovijem odmetnicima, koji bi se dosta puta pridru2ili

i

pod

velikijem vojskama, koje su bile vazda

iiijed-

nijem pravilima*). To je najbolje opisao Schiller u

jem tragedijama

(„Wallensteiii").

Gdje

onda Cuveni po

ti

je

bande nere?!" Gdje

pak

li

Ruffom, da brane papsku Cniogorci

s

Italiji

,.

Sanfedisti

—

vladu?

Giovanni

i

gorjeli

Konavljanima u ratu Rusa

i

bez dozvole vlada

delle

pod kardiaalom napokon gdje su saveznika proti

i

Dubrovniku zauzetu od Francuza!? ... Svi su nili

svoji-

ovi

plije-

na

vogja, koji su bili

i

vrhovnoj upravi. Sanfedisti su plijenili bez kardinala liuf-

')

c^esto

Ima

tome muogo predaja nasijeb

slusao u

svom

—

djetlnjstvu). Izgorjelo je,

130 ku6a. Konavljani su bila stavila porez

starijeh (takovijeli

na

kako

To

kaze,

kad im

je

od nevolje,

je u6iuila

jer

ime republike francuske (Direktorije) komesar Briche iskao brovcana

te

godine 600.000 franaka,

Franeuska odmah

navaliti

—

Stete je

puk (dubrovacki)

r,Ovaj

primio francuske cete kao

sto se

zrtvovase,

primaju

prijatelji,

nauci nemati povjerenja. Ova zgoda ganu

Du-

od

bilo

gorskog pozara vise milijona franaka, Sorkoeevi6 ovako pise o svojoj povjesti:

u

je

od

ako ne pristanu, da 6e

prijetedi,

na Dubrovnik.

ja

i

—

se

se bili pobuaili protiva republiei,

so g. 1798.

sam

eara

s

toga

sto

cruotorn

u

bijase

prama kojijem ne

(Napoleona)

preko

i

svog posinka kneza Evgena zatrazi od senata da se skrupulozno procijene gubiei. Proeijena bi uciujena se

ma".

tome

—

nije vise govorilo,

Stari Rijeeani su

i

odmah poslana u

u prkos zivijem

mi

pricali,

i

Pariz. Poslije

ponavijanijem molba-

da su oni imali u erkvi

jednu

planitu svu zlatom izatkanu, pa da su je u vrijeme rata sakrili pod zemlju, ali da je vise nikad nijesu povjest. Bide 5-6 godina,

bogomolji na

iiasli.

Ja sam dobro pamtio tu

nagjoh se jedan dan u Konavlima u

Mreinama. Pop,

i

onaj koji

mi

je

rekose mi, kako hrane dragoejenu odezdu crkvenu, se

blist^se

imala ni rukava ni

te

mi

Tad

te

stole,

pripovijedali u Rijeei.

jos kazase,

bogomolju,

mi ukazase

prema suncu. Ta da niko u mi dogje na pamet ona planita, o

nitu zlatom izatkanu, koja

otkle je dosla.

otvorio

pri-

njekoj

pla-

planita

nije

ne

zna

selu kojoj

su

mi

•E fa,

273

3*

Crnogorci bez dozvole vladike Petra. Hodeci put Le-

panta, galije pape oplijeni§e

Lopud bez dozvole

ha Grimani. Ko je proCitao istorijsku raspravu VuCetica „Dubrovnik

Kaudijskog

za

patrijar-

1645-1669.",

rata

zna da je republika mleta^ka bila u tajnom savezu sarima

ma

A.

prof.

s gu-

hajducima dalmatinskijem, da plijene po zemlja-

i

dubrovaCkijem. Valja da se zgrozis, kad

saveze bosanskijeh pasa

Dubrovnik,

i

s

tajne

5itas

na

da napadaju

hajducima,

ako je vazda bio pod zastitom sultana!

Prvi ogledi junastva vazda bi se po5eli tijem praktiCnijem skolama vojniCkijem bez stroge uprave.

Evo

sto

tome prof. Gjuro Caric u svojoj knjizi „Kristof Kolombo i otkrice Amerike" na str. 72.: „Mr2nja, s koje pise

su Cesto kipjele drzave (italijanske), gusarenje (Katalana),

naoruzani brodovi italijanskijeh knezova protivnika, koji bi sad gusarili sluzbi kojega

groznje

i

stekao je melja, §to

oruzane

i

na svoju ruku, a

mogucnika,

sve

u

sad

davalo

je

lagje

prizor

moru sredozemnomu, u ovoj skoli Kolombo prva svoja iskustva; a nije bez tese misli, da se i sam upustao u gusarenje".

straha

.

Da

se opre gusarstvu

bu

s

Tomom

.

.

u Moreji, sklopi Dubrovnik pogod-

Paleologom, bratom

cara

Konstantina

XI.

god. 1451., po kojoj je vlada vizantijska imala 5uvati od

gusara Jonsko more

more oko Carigrada, a Dubrov5ani da joj za to placaju jedan i po po sto poreza na brodarstvo (Academia di Vienna 1851. svezak L, tu listinu izda Eitelberg i na njoj je pe^at od srebra). Ovdje vrijedi pripovidjeti, kako se republika oslobodi od bey-a i

tuniskoga, koji je prijetio, da ce poslati

jene dubrova^ke brodove, jer je

taj

gusare

da

pli-

bey bio ukrcao neko

na jedan brod dubrova^ki, pa se on u oluji utopio i blago propalo. Republika, vidjevsi se u nevolji, poSlje kapetana Kristica u Tunis. Ovaj je Kristic bio vesvoje blago

liki prijatelj

nekog

dervisa,

koji

je

izlazio

pred

bey-a 18

274 da

mu

tumaCi Alkoran. Kao obiCno,

clogje

ovaj put, te

i

re5e bey-u, sluzeci se prosopopeom proroka Natana: „Tra-

2im sud: jedan 5ovjek siromah

ma-

na

goiiio nesto ulja

garcu u raspuknutijem mjehovima. Ulje, koje je bilo ne-

koga bega, sve se putem

Ovaj

razlije.

za

beg,

osvetu,

drugi put prohodeci, rine magarca tog siromaha u vodu, i

on se zadusi. Sto

odgovori bey.

hoces

sti

,,Ti

plijeniti

bljena.

zasliizuje taj taj

si

odgovori

6o^jek!•'

kaznu!*'

dervis,

DubrovSanc za osvetu tvoga

broda

,,ti

izgu-

Bey preplakm, ne dopugusari po africkijem obalama na brodove

Nadaj se kazni da se

vise

— ,.Veliku

beg?"

bozijoj!*'

dubrova^ke.

Takogjer pise AUegii u svojijem anegdotima (Aneddoti,

Milano 1873.), kako se jedan

dio gusara,

kad

koji je plovio iz

se nahodio

DubrovCanin

oslobo-

na njekom brodu francuskom,

Sminie put Marsilje. Kad

se

brod

taj

vec nije mogao spasti, a da ga ne sustigiiu gusari, miliar

dubrovaCki re5e kapetanu

da ce on sam

kriju, a nise.

Kad

i

svijem

ostati gore

koga za Boga!

Priniite

su sad svi iimrli od kuge, a ja

me

skapati od gladi, ako seiii

sam

vikati

sa-

i

u6i-

nijesu htjeli poci na brod, nego

svega

iz

me na

vas brod, jer

ostao;

ali

ne nahranite!*'

gijeni trkljama nesto hrane, a

se

na krovu. Tako

se priblizise gusari, on stade

glasa: ,,Jeda

da

ostalijcm

mu

cu

Gusari

i

ja

popla-

dadose na

njega ne htjedose

du-

nikako

primiti, te odjedrise dalje. I

ako se sa svijem umaiiji

povjesniCkijeh zgoda

i

staro

bogastvo

radi

i

radi materijalnijeh nezgoda,

nost ipak ostade harakteristika dubrovaCka

i

obrt-

dan danas-

kako smo vec malo prije spomenuli. Valja priznati, htio ne htio, da je dubrovatko zemljiste, koliko upravo

iiji,

ima

biti

uzeto, biva:_ od Peljesca do Molunta, jos

bogatije u novcu od sve ski pisase jednoni

Dalmacije.

prilikom:

,,Mi

Jedan

list

i

sad

italijan-

ne poznamo u Evro-

^ pi grad tako malen, a

u

275 EB-

doba tako bogat kao Dubila, da grad i ova zemlja

isto

brovnik". Dakle, prilika bi

budu

i

u uresu,

od ostalijeh;

u knjizevnosti,

i

ali

u zanatima

i

sa svijem tijem toga

nema

najsjajniji

Leii u

vi§e.

—

tminama zaborava, dosade i svake nesrece. A za§to? Ustupamo rijeC dvojici stranaca. Prvi od njih, Nijemac, pise ovako (prijevod iz „ Wiener Zeitung" g. 1893.): „Dubrovnik pruza znamenitijeh vidika: isto more pla5e njegove zidove kao sto je plakalo zidove drevnog Epidavra.

mrca (bogato

Ali jaoh! sada plaCe noge

brovnik se promijenio, izobliCio, ne

Du-

odjevena).

Veli^anstvo

zivi vise.

nad njim sjaje, sve, sve nije drugo nego posmijeh ironije na prolaznost i nistavilo

polo^aja

i

zlatno sunce §to

Ijudskijeh stvari".

A

drugi, francuski knjizevnik,

„Memoires") pita sam sebe: kako su sad tmine zevnosti, tmine

(Millet:

u

i

u moralnosti, tmine u narodnosti

knji-

na

?

opet odgovara: jerbo se svakome sad prikazuje na

puta zivota tugjinac obu5en u crnu (gjavo) nije

pohodio ove zemlje. „Danas Slaven moze

moj put dosao je da zasjede tugjinac koji

mi se Cinjase kao

fratar,

zadovoljava da re6e: mi cemo

vam

svigja, lijepijch pripovjesti (kao sto

6inim), koje bi

nam

uCinile

otac tmina,

nu

s'

„Ce

est

asseoir

aujourdhui que

i

koji

le slave

un etranger vetu de

frere; et eet etranger ee est le

puk

vam

ako

se

na zdravlje ja ovdje

Dubrovnik

hudoba,

tenebrarum harum,

sobom onaj tmusasti uzduh,

demon

da zaboravimo sve svoje ras-

pre".') Progje dakle te posjeti

— princeps

na

crnu,

ovaj

se

pri^ati,

odavna u

odjeven

Sad

sred

reci:

a ovaj je tugjinac

poll tike. On je pohodio Dalmaciju.

')

koji

sto

ga opkoljava;

peut dire: sur

noir,

i

qui

demon de

me

ma

taj

ostavi i

neka

plait,

ressemblait

comme un

la politique. II a visite

des belles histoires que nos querelles

tes oubiier".

je

route est ve-

Dalmatie. Or ee peuple se contente di dire: nous vous raeonterons,

vous

za

la si

nous faissaient tou-

276 otac svake

ipak mo2e

la2i,

istinito

earn Job.,

c.

Osim

terram^

obrtnosti, ostalo je jos

vljene su, kako veli Gothe, jo§ preostao za pravo

i

j^eramlmlaci

et

u obzoniom vidiku presta-

i i

dubrovaCko podneb-

i

Muze

usklikne:

To

humor,

taj

kap meda na dim pune Case

ovoga

ubrusu ova

grCine!''

Iride!

kap

cigla

A

je

pota^e

sve

ambrozije na obali svega balkaiiskoga poluotoka ? to je

to

,.0h radosti,

neba! o boziji dam! o pojasu Venere! o

po kome 5udu je ostao

Uz

Apolon.

i

prirodni humor.

Milleta da u svome spisu

Ama

obi-

2).

u zraCnom podneblju

a

Ije,

se opet pri-

„A sad sam pak

kaie pred prijestolje PreviSnjega: §ao svaki kut zemlje" (Circuivi

kad

reci,

— Ah

!

sad mogao

cemu sve ovo, i sto ima posla knji^evnoscu dubrovaCkom. Deder odgovorimo i na to! kogod

bi lako

upitati:

Bogastvo uopce prouzrokuje obijest raskoS;

ali

u Dubrovniku strogost

ne dopusti, da se bogastvo

samo u moraine

')

Republika

Orbini pise ua

6ima poee

g.

u

n.

p.

drugo,

sto

svrhe, biva, u knji^evnost

vladarima jaCijem od sebe^).

u vjerska

i

obrane

i

savezi

i

obrauu sa Neretljauima.

28 o tome: „Rat ueretljanskijeh Slavena

s

Mleei-

duzdem l*arti6ipaeijem. Duzd Candiauo bio bi Miculo, kad dogjose drugi brodovi pod zapovijesti

829. pod

ih potukao kod rta

Dubroveanina Vida Bobali6a,

i

tu ostade potueen

i

mrtav

retljani bijahu tada apsolutui gospodaii Jadranskog mora

da im svaki brod

plati

gjumruk,

ovi zahtijevahu Dalmacijii

potuce."

do

vjerskijem preduzecima

je bila uglavila prvi savez za str.

budi

i

republikanskog zivota

upotrijebi

gragjanska preduzeca, kao sto su s

nemar,

i

s

;

a osobito

dok ih

duzd

Mleci6i,

LJrseolo

jer

996.

i

duzd.

Ne-

zHhtijevahu

vigjahu

da

sasvijem

ue

—

kako Sa Neretljauima su i Dubrovcaui dijelili plijen, Dapaeo i Orbiui pise (str. 253-25 '), da ueki drugi

pise Dukljaain.

Bobali6 u pismenoj oporuei, koju sasiavi pred smrt

da

mu

nmogo

je

duzau Uros,

ti8u6a dukata.

kralj srpski, siu

To

132G., svjfcdoci.

Milutina, uazvauoga svetijem,

siluo bogastvo Bobali6

ratnijem podvigama svojijem.

g.

stece u

premnogijem

3-

>S

277

vec smo prije nesto napomenuli. Aristokratska forma ove republike ucMni, da

plemic ni gragjanin ni

iii

ne

seljak

svrnu izvan svoga polozaja socijalnoga sa svijem svojijem

bogastvom,

da ga nc

i

u naprave

trosi ni

kakve

u

ni

druge spoljasnosti. Bilo je propisano, kako sc ima nositi plemic, kako opct gragjanin; nije pravila, znao

mu

je spravna

tamnica*). Nestasica

i

i

sc ukor

li

nijc bio

bali

bile su

teatri

kavana,

ost.

i

vladc,

mogla

plast,

samo

s

iii

neodvisni-

plemi6ima.

i

mu jednom

od

dulji

op6e

nazvan

Crijevi6,

u seuatu javNijesu

forme.

uaslovima: kneza, markiza

i

se

kojijem bi

ost.,

ih obdarili straui kraljevi, kao u. p. porodiee: Buni6, Gucetid niti su se

kao

zabave,

skupstinama

toga, sto su

malo

koji je bio

vlastela sluziti

ove

one mnogobrojne akademije^). Tako

to su

i

TubeioiJ, pokalu^eri se

no potkinuli

bala

javnijeh

posve privatne. Knjigom su se

Pretjeraui luksus bio je zabranjeu

')

mu

da se zabavljaju knjiSve

niko.

zabavljali privatno u razlitnijem

jem od

tijeh

u posijclima, kad god bi imali slobodna vre-

i

mena, a bcsposlcn i

kogod drzao

globa, a dosta puta bila

ili

teatara, navodila jc Dubrov^ane,

zevstvom

se

i

Puci6,

tako mogli potpisivati, do jediui kuez, za mjesec dana dokie

dvora prebivao, koji je mogao uositi zuamenja i naslov „ungarico i to samo, otkad dogjose pod ugar-

bi u

cavaliere dello sperou d'oro",

aku

zastitu.

')

U

akademijama srpski jezik probirao

tijem se

i

uglagjivao do kla-

sicne savrseuosti uz dobro pozuavanje jezika susjeda Bosujaka

vaca, ili

s

kojijem su bili u ueprestanom ratnom

kao posreduici da smire

vojvode

Helma

i

sv.

Save

s

i

i

Hercego-

trgovackom odnosaju,

kraljevima srpskijcm kraljeve bosanske, koji su

ost.,

i

gdje su ualazili pribjeziste

ili

zastitu.

u uevolji bjezali u Dubrovnik,

Orbiui pise ua

str.

377.:

„Sla-

venski jezik bijase u cijeui kod liris6auskijeh vladalaca ondasnjijeh u Evropi, posto su kralj eeski, palatiuski grof rajuski,

markgraf braudenburski,

koji su izbornici carstva, duzui

svoju djecu, kad prispiju u

siaveuskom

sedmu godiuu

italijauskom,

i

kako

se

zivota,

vidi

u

Karla IV. Kailo IV., kako sam cuo od Hristifora

skog kauoiiika iiutu

i

saski

i

da poucavaju

u jeziku latinskom, zlatuoj

bull

desara

Varsevida, kiakov-

od drugijeli plemida poljskijeh, dade uapisati spome-

bulu u jeduoj crkvi Praga, sad nazvauoj

tome ja

vojvoda

prije uijesam nista znao,

nicu svoga djela."

Slavenska

crkva,

a o

dok pisudi ue prispjeh na oyu

stra-

3-

^E

278

samo opce igre, bale i strijeljanje o svetkovinama repiiblike, kao n. p. o Tlasicima i na dan sv. cetrdeset muCenika (marta mjeseca) i ost.*) Knjizevnost pak nije bila uzeta u onome smislu, kao sto je dan da-

j€ bilo, izuzevsi

kao neki zanat na po

nasnji, biva

U

nimanje.

Francuskoj

a ne uzgredno za-

se,

Njema^koj zovu sada knjizevnost

i

zanatom, sto najbolje dokazuje, da svak pise da prezivi,

kao

zanatlije materijalni.

ostali

svi

i

moglo

nije bilo; starijem se nije

Toga u Dubro\Tiiku

u snu

ni

da ce

snjeti,

vremenom tako nisko pasti. U nasijem \ijekovima mijenja se politika u svakomu mjestu i knjizevnost slijedi politiku; i kako sto politika ima mnogo stranaka, knjizevnost

tako ima

i

romansijera

pjesnika

i

stranci.

Ima uz

sijera

i

pjesnika, bas kao

kon

ekonomista, a nadasve pak

i

materijalizmom

to jos

bezboznijeh

i

uke

n.

p.

i

demokraciju

i

nametnuto

socijalizam*'^).

i

Na daa 40

mueeuika

sv.

onijeh,

ih napo-

koji

se

(9.

Zamanja, koji su suovali tajuu

pukom

na Luzi, pred hramoin

sv.

kao

bave

i

ost.

sto

i

razne na-

i

nauke

prostii

i

puku po roma-

u opce

i

Spisatelji

dakle

sve

grtki

urotu

seuatom

poino6u

tezi

na i

svetkovina

plemida od porodice

/-upaua

besjedilo

\isi

latinski,

i

3Iaita) bila je politieka tii

sve

ost.,

i

Knjizevnost

za spomen onog dana, kada su bila stra6eua

se pred

Ima

klerikaluijeh'^j.

pokretima socijalnijem, kao

^)

roman-

filosofski sistem,

nima, pamfletima, listovima

Helma. Tad

socijalnijeh

astronomija, lizika, prirodne

je to razdrobljeno

')

svakoj

sadasnjijem socijaluijem prilikama ovoga

i

onoga mjesta. Svaki

ili

i

u

politickijeli

bosanskijeh

slobodi

o

i

politickoj

Vlaha.

Najglasoviti je romausijer klerikalni jezuvit 0.

rogjen u All k. 1798., uceuik glasovitoga

Autuu Bresciani,

Cesari-ja.

Bresciani

umri-

je 1862. *)

Posto se mijenja politika

oslabe, dogagja se,

da gotovo

zanemareni, a ostaje

Manzoni,

ScliilJer,

sam

i

soeijalue

strauke

svi spisi tijeli

klasi6izani,

koji

Gothe, Puskin, Gogolj

eas

mnijcuja

ojacaju

ima nepokretna

vazda 6e se

a

cas

vremonom budu citati.

pravila.

Sto

se

-G

279

Vico (Scienza Nuova) spominju ^esto la lingua degli del (jezik bogovaj,

po kojemu treba da se

uglacli

To

svaki jezik Ijudski {lingua degli uomini).

uprav jedna knjizevnost svegj biti

a lingua

nej;o klasicizam,

nego onaj

formama

jezik,

oni

ili

u

obilati

i

svukiid,

i

jezici,

rje^niku,

svakog razvoja, svake analize

koji

su

da

budu

da se

ne

moze

moze

svi ostali jezici

latinski,

se za-

ne

dei

degli

u

tuma5i

vjerni

lingue i

biti

najuglagjeniji

sinteze ideja, koje

i

mecu u pameti Ijudskoj. U Evropi mogu biti iipravo nego samo gr5ki kojijeh treba

da je

ne

dei

degli

zna^i, to

i

usavrsi

i

na osnovu

usavrsuju u'naobrazbi.

Dohodi samo po sebi, da su stari Dubrovcani, ne moguci imati materijalnijeh zabava kao danas, bili na neku rukii

dvama

da se zabavljaju tijem

prisiljeni

cima, da bi dotjerali svoj jezik

srpski,

ga

doveli

i

jezi-

do

cne poznate uglagjene forme.

samo u bogastvu i uglagjenosti jezika, biva ne kaze samo Ijepotu spoljasnju u jednome djelu ili spisu (jezik je piscu samo sredstvo, isto sto i Klasicizam ne

stoji

nego

kicica slikaru, zica muzicaru, glas pjevaSu), zuje jos si^nii

u

mah

isti

istinitost

i

spisu imaju se vidjeti

moralnost. Dakle u kla-

i

ujedno

spletene

sposobnosti, biva: fantazija, razlozenje,

kvu vrhunaravnost

(n.

p.

toje sile bczanstvene; u proslosti), moralnost,

koliko jos

u

spomenu ima

naravne Ijepote

i

istaknuti

humor, pa u

u Homera, Don Abbondio u Manzoni-ja); vei

knjizevnost), to isto valja za

daiasnji slikari

ue

izmisljaju,

moialnu. Govori

se,

—

slikir

narodni

iziistio:

muziku

nego

i

crtaju

a ne znam, je

li

—

Ticijan je opet,

odliein za nasijeh, dokle se svijet opet ne

povrati

Ticijane,

samo za

u jednu

ouijeli

rijec:

vremeua!"

na klasidizam!

Tersit

tako to ima

ali

materijalnu

prirodu:

On

bili odlicni

(kao

ne-

slikarstvo. Najglasovitiji

istina,

„Sto je Rafael, sto

utjecaj

se uvidjeti istorija

moraine

ili

umne

sve

nagon na kojeka-

treba

vjeri

grdobe, bilo fiziCne

i

prika-

da i

se

ostali?!

ako

je

ili

nas

jedan

Oni

su

to istina,

na Kafaele

i

na

!:

280

biti

spleteno, da jedno drzi

i

popunjuje

komedije, takva

epi, takve su klasicne

Takn

drugo.

sva

i

su

pjeranja;

protivno od sadasnjeg romanticizma, gdje se isticu samo

njeke

sposobnosti

njeki pjesnik

la

cui

Ha

la classica licenza,

uou basta

11

bello natuiale,

datu inappellabile seutenza:,

Che un sogno son Speri?m che

Ta

clo^^icii

tal

licenza

gli

tuttl

te

se,

povjeri

Dei

bukue

s

Omero

11

vero

protestantizmom. Crkva, piikova, uze

redu jezuvita

onoga, sto nije saglasno

d'

seuola uon diea

koja se brinula za naobrazenost

preda

opisuje

Seuola boreale

Onde frenar

A

To najbolje

Ijudskoga.

ovijcm stiho^ima:

ii

....

iima

Koliko

i

Dubrovcani

ako

nauke

tome

u

odvajaju

megju Slovinstvom, duzni su jezuvitima; dapa5e ^uveniji

najvise naj-

svi

klasi^ni spisatelji dubrovatki bill su jezuviti; ali

ba§ ne samo klasicni, nego su slovinskom jeziku dali pokret nuti Zuzerica, Dellabellu

U

ovaj

je

red zasluzan za sirenje vjere, jos je zasluzniji za klasicne,

svega

istrijebljenje

hriscanstvom.

s

klasicizam

opce

i

bill i

jos

pni,

i

koji

uspjeh. Dosta je

su

spome-

Basica.

cijelo svecenstvo,

koliko

s\jetsko,

toliko

i

ono po manastirima, ne baveci se materijalnijem poslovi-

ma, stade se zanimati svakom grauom knjize\Tiosti, ne samo u Dubrovniku, nego i po citavoj Evropi. S toga i

ima u nasem narodu i

mudrovati.

Ko hoce

rijec

koja zna6i isto

,,popovati*',

opsiniije

da

sazna

o

Sto

knjizevnosti

svecenstva u opce, koliko je ona bila uspjesna u Dubror-

neka prodta diugu knjigu povjesti dubrova^ke Appendini-ja. Tu ce naci silesiju popova i fratara,

niku,

su ostavili nakon sebe raznijeh sastavaka. ^itava knjiga, da ih svijeh spomenes.

vota po zakonima crkve, sku, koja je prije^ila

iniali

su jos

da se sveceuik

Osim i

Htjela

od kL)ji

bi

se

strogosti

zi-

strogost gragjan-

uzobijesti.

Njihove

281 >fe

cF"-

kuce kao

noSnja bile su posve proste. Novae se njihov

i

kupio u open blagajnicu,

povsko „Sancti Petri

tako osnova

te se

brastvo

po-

kupovalo kuca

in cathedra'', koje je

zemalja; to sve za potporii popovima, kad bi ih snasla

i

nemoc

kakva

driiga

ili

popovsko

Dahnaciji, koje se jos

II

svojijem imanjem. privatnijeh i

To

nevolja.

i

Pri

do sad uzdrzava sa

i

republike

padii

bratstvo

jedino

je

zateklo

200

se

javnijeh legata, namijeiijenijeh bogomoljama

popovima, od

kojijeh

danas

do

dio

veci

je

propao.

Padom drzave, ili ih sami svecenici prodadose per modam /acfi\ ili se pak ne oprijecise, da se proda. Nauke

materijalne

fiziCne bijahu

ili

kao

lose,

u

i

opce po svoj Evropi u ono doba. Masta je nadoknagjivala experientia

ono, sto

onda vladala moralna

sto je

rijalne

tizicne bile

i

naukamaJ) ')

K»o

kadra jos

nije bila

tako su

sila,

podlozne

sili

FiziCni su se ogledi

uciniti.

nauke mate-

i

moralnoj

zvali

morali, tako najprije ostupise sile razlozue,

idealnijem

i

„magjije". Vilenici,

duhn vec uadvladao

sto je materjjalizam u

kao

I

spiritualizam u

duhovne u

sile

politici,

i

dadose mjesto silania materijaluijem (svedenstvo, koje je negda drzalo prvijeustvo u politickom vladanju, ustupi mjesto militarizmu,

U

terijalnoj).

tome smiflu njeki gospar dubrovacki, kad bi vidio voj-

nike, rekao bi:

Ecco una ragione! (evo jeduoga razloga), Sav

da 86 drzi u ledu, treba da §to ho6es.

rijom,

ma-

sili

je

pun

tijeh sila,

a

ti

tamo

misli

i

svijet

vjeruj

Takogjer uaproduje kujizevuost uauka, koje se bave mate-

kao meliauika,

fizika,

liemija,

prirodue uauke, seutimeutalizam

u opisima mjeste uvjereuja u kojesta, verizam, koji je prema sentimeutalizmu sto

i

ironija

prema

ocitoj

satiri.

Za

to

su vlade prijasuje od-

metale svaki pokret materijaluijeh izuma. Matematicar Herostrat izumi

u

staroj

Grekoj njeke lagjo, koje se micu parom;

to odbace. Domieijau, car rimski, imajuci podi6i

sluzio se oiahiuom. taj

kad

Obiluo uagradi izumitelja,

spret izumljeu odiuali uzeze bi se za nj obazualo,

i

muogo

da izumitelj svijeta

ali

ue

ali

grcke republike

Rimu

u

uauci

je

mogu parom

da se

nikoga,

ue bi bilo moglo

koru kruha. Oita se u arhivu senata raletackoga, da viza bio dao tacau osuov, kako da se kola

ujeki stup,

posiije naredi

da

ueko

jer

zaradi iz

Tre-

kretati.

Senat

odbaci pismeno tu ponudu odgovar»ju6i fizicaru, da svaka

vlada ima

282

u opce sljedbenici toga nauka i kadgod bi pali u sumnju, da imaju posla s necistijem diihovima. Tako je bio drzan i sam papa Silvestar II., tako „inaghi", zvali su se

Schwartz, tako

i

Bakon

Verulainski.

posto je u pocetku potekla

Istorija,

da bude legendarna u svakome

Ijalo je

Anahronismi, mijesanje

jednom istom

pripise

Polibija,

slijegjen je bio

i

imena 5imlo

lica istoga

narodii.

da se

je,

dan danasnji, jer povjest u opce

i

kako

otrijebljena

uveden od

gradu

lieu sve ono, sto su cinila razliSita

Celjad; to se dogagja jo§ nije

predaje, va-

iz

grckoga

malo

ili

Pragmatizam,

treba.

najprije

rimske,

povjesti

spisatelja

nimalo; a po gotovu

najma-

ni

Dubrovcana na po Crijevic povjest Orbini-jevu Regno

nje od pisaca naseg naroda u opce a se.

Za

to

i

degli SlavL

prezire I

za pravo, ko god 5ita Orbiiii-ja, valja da

ima mnogo ostroumnosti

i

opreznosti;

sljepa5ki sve povjerovao, kao

jer

Appendini,

i

korjena slovinskoga proizvodi malo manje, zike evropske, kao sto

„Quid rije5i

mu

i

nego

inaCe

da

toliko

zgodno

Rastic

mu

bi

iz

sve

je-

napominje:

dicam facere in regione Gravosae? Ah re^es svakojake kao liik, da bi nasao sok slo\inski, verba te

ut caepe trucidas!''^

Da

zaglavimo:

knjizevnost

da su

klasicizmu, jer Dubrov5ani, sve

pismeno izrazavati svoje liCne

i

ostala misljenja (to sto je sok i

i

izvor

svoj

htjeli,

u

nijesu mogli

politi5ke misli,

kao

i

sva

romanticizma), jer su imali

preCijeh posala.

U 1

imala

je

ono doba tako su

sustavi politi^ki,

da

kao u opce

se dr^alo da to ne

predvidjeti ua koji uaciu ostali

na sred puta mnogi

moze

mogu

utvrgjeni

bili i

u svakoj

biti

nikad

mu

vrsti

i

iz

vjerski

naobrazbe,

uzdrmano;

zivjeti njezini podanici,

kocijasi, kiridzije

vacki takogjer odluci, da niko ue moze do6i koji

Clanovi

krcmari.

te

da

ali

bi tako

Seuat dubro-

tugjeg mjesta, da ijera

drago zauat bez dozvole seuata (V. matrikulu crevljara).

3*

283 -e.

pa knjizevne

prvi udarac osjeti vjera od protestantizma,

nauke od enciklopedije, a politika napokon od

Kad

francuskog.

prevrata

dogju do

posljedice tijeh triju prevrata

svoga najkrajnjega

u tijeku dva-tri vijeka, opet ce

cilja

napredak

se svijet povratiti u svoje prijasnje stanje, jer

ravnom crtom u beskrajnost, kako kaze Vico. To jos bolje tumaCi Tomaseo ovijem rije5ima: „I1 progresso umano cammina avanti soltanto per mezzo di disinganni" (Ijudski napredak krafce naprijed samo s pomocu razoCaranja); po tome treba da najprvo budu ,,gli

ide u okrug a ne

inganni" (obmane). S toga sve sto strahotno Cujemo,

dimo

i

kusamo, sve su

materijalnomu.

slije

„ Politick!

—

Hugo

Viktor

veli

fase moralnijeh preo-

to potrebite

kreta Ijudskijeh, kao sto su vihori

i

kataklizmi u svijetu

prevrati, stranke

„isto su sto

i

vi-

vihori

bitke"

i

—

oluje, koje po-

i

Svaka je zivotinja podlozna prevra-

rasCiste uzduh."

tima svijeta materijalnoga: zestok potres, oluja, zajazenje

sobom hiljada

nosi

osim sto je

i

zivotinja vecijeh

i

manjijeh; a Covjek

on kao zivotinja podlozan prevratima svijeta

materijalnoga, jos je podlozan prevratima jeta moralnoga (to

su

zadruge,

vlade,

svaka uzdrzi, treba da zanese hiljada dasve kad propada

kad

je u jednoj

i

boj se,

dilo!"

osniva.

Da

carstva).

svi-

se

hiljada Ijudi, na-

i

Napoleon

Car

njekom generalu,

koji

u carstvu francuskom nocas

„Da uzmemo

carici Katarini,

—

se

olujama

I.,

bid ostalo mrtvo u jedan dan nekoliko

hiljada vojnika, re5e

„Ne

kad

i

tvrgjavu

Ismail",

to

je

zalio:

ih se toliko ro-

pisao

je

Suvorov

„hoce se da pane mrtvijeh 10.000 Rusa!"

„Uzmi Ismail na svaki nacin!"

bi

mu

odgovoreno

iz

Petrograda.

Kad

bi

bio

istinit

filosofski

zaista bi bio 5ovjek najnesrecnija

dva razloga: prvo, jer ga od casa svijeta, materijalni

i

sistem zivotinja

do

5asa

materijalista,

u

prirodi, sa

gnjave

dva

moralni; a drugo, jer je svaka dru-

E=^ 284

ga ^ivotinja zrtva

ovoga

zna. Iz svega

Dubrovtani dobro

ili

novae

varati se

kome

')

5ita tvoja djela,

ili

Ijudi

samo

svoju cud

yv. Avgustin

me

veli,

za

—

Pisati je razgo-

potomcima. Ali

i

je svaki

nista

radi tvoga razgovora

svadrugi,

ti

odgovoriti^

ili

spisa promije-

svoja mnijenjaJ)

da knjige

razmisljajudi

:

„

spis

knjizevai

i

Ja ue bi

ne utvrgjuje u torn vlast crkve."

da

nema

u

prkositi. JMahnita je stvar zahtijevati jos,

izrece onu svoju poznatu reeeuicu

da

uzimali

posijelu mahnita je stvar zahtijevati, da

da ce niti

s

ili

su

to zanat s kojijem se do-

slava. §to je pisati?

ili

u 5emu ne

ti

da je

ako

i

da

biva,

knjizevnost

su

§to

mislili,

zaglavak,

jasni

izlazi

nenazocnijem

s

koji te slusa ili

neznanja, a Covjek podlijeze

5inili,

zabavu, a ne ludo biva

iz

-e

kao

A

vuk

spisatelji

ni

Beruardiu

ua

nijesu

nista,

Evau^elju vjerovao,

puski

de Saint Pierre :

ako

je

puska

krcata tad pukue. To ho6e re6i, ako su u narastaju oua muijenja, koja 8U

i

u knjizi, tad kujiga vrijedi

tijeh mnijeuja, knjiga

stogod,

sama nema uikakva

ako

pak u

utjecaja.

citatelju

nema

SADASNJA VREMENA

.

Perch^

Mi

E

all'afflitta

rima, e

al

revochi mia un di diserta i

ilebil

cauto

Musa?

capei sparsa, e avvolta iu bruuo mauto

Or mi

inostri la geutil

Ragusa ? A.

!

Par a via.

Mi smo do sada na svaku ruku razmatrali knji^evnost dubrovaCku,

put bijase ravan

i

od jednom, bas pri samoj osiiijaka,

se

i

svrsi, valja

bez

nam

zapreka,

ali

nagaziti preko

da dopremo do povjesti najnovijih dana. Ko se

god uprti u

mo

i

osinjak, treba

mi!') ...

.

da bude ispecan, dakle nadaj-

dohodimo na vremena:

.... quaiido Immeritae Nostraque gens Duris

alio

Rhagusae

nunc debet vivere pacto,

visum Pareis

sic

res cecidere

.

.

kako nariCe pokojni Niko knez Pucic, pjesnik jednoj svojoj klasi5noj

elegiji.

Ne

vjest raspa domovine, ni iznositi

latinski,

u

treba ovdje priCati po-

na srijedu sve leleke

tuzbalice tugjijeh spisatelja; dosta je da

ponovimo u

cima odjek jeremijada nasijeh gragjana, koji preostase

i

sriz

onog doba, jadikujuci do svoje smrti nad oborenijem gni-

jezdom pjesnistva, kao

i

ptica pjevica,

kad

je

postigne

ista sudbina.

')

Neki dubrovaeki auouim, kad

je proeitao ove rijeci, posla Stoja-

novi6u ovaj epigram: Ej

!

ne kazi, gospodiue znaui,

Osinjaka da 6es krenut sada:

Udrio

si

u njega otkada

Zaeeo

si

podlistak pobrani.

:

288

U

prvom redu spomenucemo onu Andro\icevu: Prima

Le

fra tutte, e sopra quante furo

Illiriehe citta la patria mia,

Ergeva

capo augusto

il

Che luuga

Nou mai

Ma

piugea di

aime! eaugiaro

Taute

E

aerie si

lustri,

maecliiati da sinistro eveuto. i

tempi. luvidiosa

miro Fortuna,

feiieita

sdegno ne ebbe. Adesso iudaruo eerchi

Pill

Ragusa

Ragusa. Or d'essa solo

iii

Laeeri simulaeri in piedi stauuo,

Le vuote

ease, e le merlate

Unieo avauzo

pa onu Ivana KaznaCica

(g.

Kad pogledam moju

Na

mura

di citta superba.

ujoj lezi sila

1842): zemlju roduu,

dusmauiua.

Sad djedova gr'jehe uepozuaue,

Svojom krvlju prauiiuci peru.

Nekad

ulivah,

da 6e moji glasi

Rasreeua Boga umiriti, I

sadruzit rastavljenu bra6u

Svet'jem vezom narodue Ijubavi

;

Ali moje bezbojaziie misli

Potlaceujem moja bra6a prime:

Kauo misli uedozrele glave, KaDo sanke bolesna covjeka. Domorodiie oholast gospode, Mnog'jeli Ijudi eastozeljue misli

Sva uhvanja moja

Lakomost

razorise.

potistena zloba

i

Samoljubstva ueuaravna ludost,

Svaku moju Sad

ti

zivem bez uhvauja, brate

Pa Preradovic neka

mom

unistise oadii. !

re5e u ime svijeh

Dubrovniku: Rim, Atina

To

si

uegda

sto su svojim bill, i

Jesi r sad jos

ti

nama

bio

ua pol ono barem?

narodnjaka

pjes-

aBe6' ue

Ti

mogu

Da

si

Sto

si bio,

poviest pise,

tuzuo uvigjamo

bio,

Jer §to iivigja? ...

4-:;

jer si suzu tarem.

nam

bio, to

si

289

to

si

—

nam samo ....

sad

Puk

novi naseljen od tamo

ovamo, a u ono malo urogjenijeh DubrovCana, plemstva,

bili

staroga gragjanstva, opaza se

od

i

bill ostaci

njeka

sada

opca „oblomovstina", koja je svakoga od nas obuzela bez milosti

i

otkupa. Ovo je nova rijec, koja se

bljava daiias od francuskijeh

Tomo

movstina, pise

nova

rijeC

i

Carletti

upotre-

italijanskijeh spisatelja. Oblo(1.

c.)

„to je slavenski spleen^

od Oblomova, junaka u romanu Rusa GonCa-

rova. Nije to

il

kljuCuje neki

umui

far niente

dolce

ino^da oslabljenja

Italijanaca;

ne

jer

is-

hvala Bogu, posljedak osjetljivosti."') Za to ima jos i sad rad

;

to

je

njekijeh ter njekijeh prebivalaca Dubrovnika, koji se ba-

ve s

i

prohode dane mudrujuci o proslosti svojijeh pregja;

toga ima razlog Dr.

Lujo

knez

Vojnovic,

kad ka^e:

„Narod, koji moze nazvati Dubrovnik svojijem, 6isti

zrak ovijeh

razvalina;

litica,

i

razumjeti

visoke

srkati

nauke

ovijeh

ima dosta popudbine, da njom prevali

sadanje dneve". Pogiedajmo

najprije

iskorjenjuje u sadasnjijem potomcima. veli

i

jedan Italijanac

—

imaju veliku

plemstvo,

svoje

koje

se

„Velike dr^ave, —

moc

a

gragjenja,

') „E lo spleen slavo, parola nuova da Oblomoff, eroe di un romanzo del Russo Gontciarof. Non e il dolee far niente degli Italiani; perch^ non eselude un certo tal qual lavoro della mente; e il „Hva-

la

Bogu",

il

prodotto forse dell' indebolimeuto

Niko Veliki Pucid mi rekao: „Ovaj

^esto je

bi

izvor

dohodio simbol

della

na izvor rijeke Omble, svijeh sadasnjijeh

—

sensibilita."

pa

preduze6a

bi

du-

Ombla ima visi izvor i od Rajne i od Duuava i rijeka ali odmah na izvoru nahodi more, u kojem

brovackijeh!" Rijeka

od mnogo ostalijeh 86 gubi.

Tako

i

svi

;

dubrovaeki pothvati nahode uput protivnu pu6inu

udesa, u kojoj i§5eznu.

19

3doSljedno

290

Da

razgragjivanja".')

i

Bosnu

vidjeti sadasnju

i

-G uvjerimo,

se

Hercegovinu,

u

to

i

dosta

je

nepunijeh

dvadeset godista. Stranci dohodo, te so prodevetc od Cu-

da radi spoljasnjeg iiapretka

tijeh

zomalja (forza edifica-

Dubrovnik opet kazc „la forza

tiva); a

distruttiva". Nije

proslo jos ni sto godiiia, a od njcgovijeh prebivalaca go-

tovo niko

ne zna: ni sto je

i

bilo, ni

kako

je

bilo,

niti

haje da to obazna.^)

Ovo plemstvo, u vrijeme pada, kao su izumili svi pojedinci

od svukud pa sara Frana

koje je izustio jednom prilikom:

toliko diiava, koliko je

svakome po jednu, isti5u se mnogi,

i

da

dokle

onog doba, zadobi postovanje

od same vlade. Ponavljamo za

i

I.,

iz

poslije

i

plemica

njom

to rije^i ce-

„Da imam dao

diibrova^kijeh,

U

upravlja!-'

u velikoj naobra^enosti

i

bi

knji^evnosti

u zarkosti do-

morodne Ijubavi. Trajnog spomena su dostojni Frano i Pijerko Bunic,^) da i ne govorimo o njiliovu ocu Luku, Antun Sorko5evic, dostojni knjizevnik, koji umrije u Parizu, Luksa Gutetic, braca Ivo i Kaiio Natalici, Luko Diego Sorko5e vie, Ivo Bizzarro, Niko Pucic i otac mu Niko. Luko Pucic, matemati5ar, bio je stric Nika {vulgo Niko Veliki) i Meda, koji su dva posljednja glasovita vlastelina.

';

grandi

„I

stati

Luksa GuSetic, Vlaho Getaldic

hanno un'immensa forza

edifieativa, e distruttiva

anehe per consegueuza". ')

To dohodi

uajprije od materijalno maleuosti prostora.

mamut, ne mogu

ma

bio

i

najrjegji

se cak ni staviti, i

da su

smocili

Kit,

kakvog kukca pa

najdragocjeniji n prirodopisima.

S druge strane

sve velieanstvo dubrovacko izlazi od forme aristokratske, na bile

osuovane

i

uregjene vlade evropske, pa ba§

kralja. Poslije prevrata fraucuskog, vlade su

me, otole ona tajua mrzuja na sve

i

slou,

to

kojoj su

one, koje su imale

na osnovu demokratsko-

sto je hilo

i

sto je jos

i

sad

ari-

vas

dan

Btokratsko. ')

iz

Frano Buni6 imao

ku6e.

je obicaj

na

sv.

Vlaha ne

izlaziti

291

iNikSa Gradi6, ^ili

posve izuCeni u klasidizmu, slu-

Ijudi

su Austriju u iiajvecijem stepenima CinovniStva.

Onaj senat, koji jo kao posrednik

megju rasprama mocnijem

1808.,

banova

svijeh knezova,

ujedno

skijeh, brojeci

i

kraljeva slovin-

Hrvatsku, bi unisten na

i

siliioga

fiat

dr^ao ravnote^u

Citajuci knjizeviui

osvaja^a

gospodara Evrope.

dubrovaCku

povjest

politi5ku

i

i

Junija

3.

uvigjamo, da je ovaj senat imao iiprav dvije mudrosti;

ako cemo govoriti po

Mnervi (mudrosti

mitologiji, bio je

uprava Ijudskog vladanja, oruzana

iz

bas

toga

s

posvecen najprije

nego opca

koja nije drugo

politi^koj),

Minerva

izagje

i

glave Jupitrove; uz to je jos bio zavjetovan

Apolonu (naobrazenosti Muza, biva: u svakoj

devetero

sa

knjizevnoj),

svojoj ustanovi bio

umjetno, pa

i

ona

polititkoj), posto je

po

i

i

sestara

u samo

usavrsen

je

svijem razli5itijem gianama Ijudske naobrazbe, knjizevno, nego

i

ne

Dijani (uljiigjenoj slobodi

samoj

naravi

nerazdjeljiva

od Apolona, jer oboje ishode od zajedni^ke majke Latone, biva od zdrava razuma, koji je prva «vjetlost duha.

Da

je

tako

plemstvo

bilo

mnogi svjedo5e u staro doba, pa

mnogi

dubrovaCko,

sami

i

i

Du-

neprijatelji

brovnika.

Ovaj senat, koji se per

modum

facti nagje

po putu

Sarake opet pod obranom ugarskom, da se otrese mletaSke; senat, koji se hvatao

od svoga postanka, kao dom,

s

megju

Nonnanima, dvije velike

strankama, pu5kom

—

n.

nezgode, i

Neretvanima, svrhu

aristokratskom i

dovedose do nesporazuma

podlegose

sili

je

Mle5ica

ova

u

Carigra-

doba

isto

(Sorbonezima

i

Sa-

Francuzom. Enciklope-

pa oholast

megjusobnog,

francuskoj. Valentin del

„U o5ima

s

megju unutrasnjijem

biva:

Rusom

nedraga jos

i

prevrat moralni, koji se stade javljati,

obijest

ovo:

s

nagje se na

lamankezima), pa megju dija,

p.

nemila

i

vlasti

te

Lago pise

njihova

sestra

o

i

tako torn

imala

3-

mogla sebi

krivice: §to nije

tri

Mlecima od 1205-1358.; dalmatinske

ke drzavine

konaCiie propasti

-e

292

Boke Kotorske, uzrok njezine

i

1815,

g.

polozaj izmcgju mletaC-

drzi

sto

da je pripaclala

oprostiti

radi

zaobljenja

da

zemalja; sto je pozvala Turcina

austrijskijeh

izmegju

postavi

se

Metaka. Cetvrta pogieska je bila, da je Dubrovnik bio relativno veoma maleiia repiiblika, a to je ii politic!

nje

i

najveci od svijeh grehova. S toga

kom,

Napuljom,

s

imali

uvijek

savezi s Isto-

sii iijezini

Ugarskom, sa Sibima, sa Sultanima

s

da

svrhu,

dva

izmegju

izabere

se

zla

manje!''*)

Kad Napoleon nak betki

izgiibi

u

Rusiji,

bi ubvaceii, sasta-

i

odlu^i, posto Austrija primi Dalinaeiju,

iiekad

mletaCku, da Dubrovnik ne moze stati u srijedi kao mjesto neodvisno,

i

tako bi osvojen vinograd Nabota.") Milutino-

gjeuero hrvatski, uljeze sa svojijem Hrvatima,

vic,

zauzece bude zakonito, odredi

da

se,

svi

da

i

gragjaui imaju

posvjedoCiti potpisima svoje privoljenje

Austriji. Vlastela

ne htjedose na to

da tekaju odluke

Per

')

pristati s izgovoroni,

Veneziani qiiesta loro sorella avea

i

oceupare ima posizione intermedia fra

i

porsi fra se e Veuezia.

stati 1!

tutti.

sua

austriaci; di avere

roviiia

1815 per

nel

ehiamato

Tureo

il

Quindi

le

alloaiize sue

a

coiupara-

quarto errore era di essero stata e

coU' Oriente,

il

eon

pee-

Na-

coir Ungheria, coi Serbi, eoi Sultani lianuo avuto senipre lo seopo

poli,

di scegliere ')

U

sv.

il

minor dei due mail

Pismu

I"

(knj. 3., gl. 21) pise se,

molio iijekoga Nabota, da

mu

proda kvoj

stiuama kraljevskijein, jer kad kralj

mu

13o8; di

al

tivameute Ragusa repuLLlica niolto piceola, die in politiea cato maggiore di

po

possessi veneti della Dalmazia

Bocelie di Cattaro, causa della liuale

le

r arrotoudameuto degli

uou

da

toiti:

perdonare di esser apparteuuta a Venezia dal 1205

tersi

e

ti"e

smeta

stati.

Tad

vidjeti

s

kralj izraelski,

vinograd, kojl je bio u ba-

prozora gleda

svoje zemlje, da

tugju zemlju u sredini. Nabot ne htjede ua

kraljica Jezabela potvori Ivabota

on bi kameuovau od Tinograd Nabota.

da je Akab,

istijeh

svojijeh

to

pri-

kao protivuika kraljeva,

sugragjana.

Tako posvoji

i

kralj

H^

293

befckoga sastanka. Milutinovic ih

metnuvSi

uapsi,

svijeh

na vrata svake vlasteoske kuce po jednu strazu

svojijeh

Hrvata.

Mnogi

kiijizevnici bijahu tad jos

kanonici Radclja

zivi,

megju njima

Zamanja, koga jedinoga posjeti cesar

i

Megju ouijeni, koji se sklonise u sela, daleko od grada, da u njima zivotare, valja spomenuti nadasve: Dzona Rastica, Betondice, Stulica i Hidzu.*) Austrija se pokaze veoma blaga novijem podanicima.

Frano

I.

Nijesu

duzni davati nijednu

bill

nikakav

sluzbu,

osim carine. Zakoni republike traja^e za do skora, tako da su se

reci

samo strand, u

ciidu

i

moze

diigo,

se

Dalmatinci, a ne

obliznji

snebivanju

i

porez,

pitali:

„Je

li

moguce,

da su ova celjad pod Austrijom?!" Dokle su jos vrijegjati: dokle

bile vruce rane, Austrija ih nije htjela

ne izumru

dokle u praunucima

svikolici,

spomen ne is5ezne! Za to je trebalo da knjizevnost drijema; slucajno kad ter kad izisli iz stamparije Martecchini-jeve po

svaki

bi

koji neznatniji

pjesnicki

maskarata, kolenada

ost.,

i

kao

proizvodi,

starinski spisi. Pisalo se

ili

su

latinski,

i

se i

n.

pjesmice

p.

kakvi

stampavali

italijanski,

naski,

i

a to sve samo u osobitijem prigodama. Mnogi

opet,

jer

navikli jos iz djetinjstva provoditi sve vrijeme

svoga

zi-

vota

knjigom u

s

nijem naukama; nije bilo

bavise se sve do svoje smrti raz-

ruci,

ali

ipak u svemu tome, moze se

')

koji je bila uvela

Tad su

mnogi

se

se

i

s

njim

i

Italije

i

Italiji.

i

I to je

preselili

iz

bilo

i

onda jos

Dubrovniks*.

umrije u Bolonji;

to onaj

Eosaver,

Rosani se vrati u

Lampredi. Dodeiiaiu se nagje u Palermu (gdje

sada kip nalazi), pa jos

XJrbana

u

i

kujizevnici

domenikanac, pogje put

Rim, a

da

nikakve vrijednosti.

Austrija zametne novi sistem poucavanja, isti,

reci,

Frana Appendini,

i

jer

mnogi drugi. Austrija Dubrovnik

nije vise

mu

poz./ve u

Zadar

bio glavni

grad.

294 pir

bozic.

i

logijama o

U

Nesto je jos klasicizmu

Dubrovniku, pa

zlje

gore tamhaskalo po anto-

i

grcko-latinskome

po Dalmaciji

i

Austrija

poucavanje u jeziku slovinskome *). nijemciti,

pa bogme

italijanskome.

i

svako

iikine

mogla po-

Italiju nije

Dalmaciju, koja se za puna cetiri

ui

vijeka u pitomosti smatrala kao neki prilozak italijanski.

Ni po skolama,

u djelo

po uredima

ni

—

je,

Ne

spomenem jednog

Frana Grgurevica, je

ii

poslije profesora

malo 5asa bio kadar vec

u ^estome razredu sasvijem lako

po

sastaviti

od kojijeh su se njeki

latinskijeh,

Luko Diego

mcni

satiricnoj,

Znam da

namijenjenijeb.

pocinje ovijeni rijecima: Ast eqiiidem in nonnuUis tentia fallit (ali tc u

enkomiasticni,

isto

i

grcke

sti

(doista

latinske.

gdje 5ita Platona

Vazda

tvoj

pocinje:

um

.

.

.

.)

sen

drugi

nimirum

On,

kao

i

od knjizevno-

nije odustajao

bi

prvi

te

a

misljenje),

namijenjen,

kao profesor nikad i

vara

neceniu

meni

tuum ingeniiim .... ucenik

mje-

Ostaje mi jos malen rukopis tijeh epigrama

Sorko^evic. foiTiii

njekoliko

raogli

onijem, koje je po Dubrovniku izdavao

s

u

1848.

g.

na istome gimnaziju. Ovaj epigrama

—

osude, sve do velike

cu propustiti, a da ovdje ne

svoga ucidruga,

u

i

1820.:

mogle,

su

koliko

pokoraosti: vojske, tamnice

i

epohe, koja je nastala

riti

od god.

privesti, jer je Italija vrljala vec

a da ne vrlja drzale su stezi

nije se niogao gernianizam

ga niogao zateci kod kuce,

Lukijana u gixkom izvoraiku, a Ho-

ili

raca u latinskom. Tu

nije

bilo

potrebe

ni

rjecnika

ni

komenata. Grgurevic je uprav posljednji grecista dubrova^.ki.

Takogjer

i

Zglav,

koji se poslije zapopi

umrije

i

mlad, bio je divno cudo pamcenja: dosta je bilo da jed-

nom ')

protita,

Samo

je u

pa da se poslije svega spominje od Dalmaciji

jos

tinjala

Djeka

knjizevuost

.jSrpslio-dalmatiuskom Magaziuu", pisanu 6irilicom,

Dr. Bozidar Petrauovid,

brat sadasDJeg episkopa,

i

u

rijefci

casopisu

koji su uregjivali

Gjorgje Nikolajevid.

h 295

do

Gjuro Pulic,

rije5i.

sin siromasna crevljara, odgojen

uz pripomoc kanonika Kipre, bogoslovlja

u Rimu, a

bi

posta

i

doktor

Obdaren castima crkovnijem umrije

profesor.

i

zapopi se

mu

ukopan u Dubrovniku, gdjc

spomcnik nad grobom.

U5io

je

u

je podignut

Francuza

vrijeme

prve godine austrijske vladavine u gimnaziju kao sor jos

i

Ivan Kris tic,

pop

prost zupnik u Osljemu. Prije smrti, kad je vec

nemogao od

starosti,

profe-

kao

umrije

docnije

koji

i

bio

iz-

kom

u slamnici njegova kreveta, na

je lezao, nagje

pomocnik niu na

poslijc postane

episkopom dubrovafikijem, diplom doktora

Vodopic,

parohiji

koji

u bogoslovlju. Kad ga Kristic ugleda, stade plakati, kako

sam Vodopic. Takogjer se u matematici istiCe kao znamenit pop Buskavcta, paroh u Vitaljini u Konavlima, koji se dade poslije na cinizam. Antun Kaznapripovijeda

6ic,

Tomo

Ivan Galjuf, Ivan Matulic, 0.

gimna-

Tvrtko,

Luko Diego Sorko5evic, Pijerko Bunic, Mato Vodopic, Antun Kazali, razveselili bi nas kadgod zijalni upravitelj,

svojijem pjesmicama: slovinskijem, italijanskijem skijem, a

Niko Androvic

grckijem;

i

prigodni sastavci, epigrami, elegije kolende,

ili

uz maskarate,

pokon u kakvoj

prigodi

odjeci ptica pjevacica, prijasnje Icglo,

nu,

jer

ili

na imendan cesarev,

To

crkovnoj.

kad

se svracaju

pa puste glas za koji

vide da je oboreno

—

epitalamiji

i

bijahu

sve

to

ali

latin-

i

i

da

ili

sve

bijahu

kad

ter

uz

na-

slabi

kad

cas, te opet

njima

ili

na

zamuk-

nema vec

tu

opstanka. Dubrovnik se moze isporediti sa bogato urese-

nom gospogjom,

koja prevaljuje svoj put zivota vijekovi-

ma, pa je u jedan cas snahodi kap po zivotu (prva epoha, biva tresnja od

u

zloj

1667); iza toga jos

g.

kozi, te jos lazi.

Docekuju je na

navaljuju na nju vec oslabljenu i

ona tako

vezana

Antun Sorkocevic

5eka

pise,

moze

i

osudu.

putu

zivjeti,

ali

razbojnici,

dizu joj odore; vezu je

Osugjuju je

da je tako

i

ova

na

zemlja

smrt.

cekala

^, svoju osudu na

a

—

ynort

osugjena na smrt! .... Umire;

ura

mrtvo

kako

(druga

svako epoha).

proteze

se

tru-

naokolo.

epoha danasnja, kad stranke politicke davaju

Dubrov5ana

zivotu

smrad

i

smrti

oglas mise

ali

zacarava,

poslije

raspada,

Poslije se truplo

koja

Ijepotu,

lijepo tijelo njekoliko

je treca

^e

beckom sastanku; kad dohodi

plo kaze jos njeku

To

296

—

kako

bi

rekli

—

na italijansku

V ultimo colpo di grazia. tako pogine, da

I

se

posluzimo

,.Grad ostrva, grad dubrave;

sea:

Tomma-

rijeCima

grad

rimski

gr^ki,

slavenski; u isto doba prijatelj Polumjeseca

i

Krsta;

i

ilir-

ska Atena; dalmatinski Mleci; grad diplomacije, matema-

epigrama; grad stapanja sojeva;

tike

i

5ani

na dvoru imali

biti

— jer su Dubrov-

postovani kao Slaveni, a Slave-

ni s dvora, koji silazahu

da borave u

Dubrovnik,

su biti smatrani kao Dubrovcani''.') Pogine

„La

')

6 slaya;

i

imali

golemo boromana,

citta degli scogli, la citta della selva; citta greca,

ad uu tempo arnica della Mezza Luna, e della Croee; Tilli-

rica Atene; la dalmata Veuezia; la citta della diplomazia, della mate-

matiea, e dell' epi gramma; la citta della fasioue delle razze

che vi

i

Ragusei aU'esteio doveau esser rispettati come Slavi

esteri,

Ragusei".

che vi discendevano ad abitarci, doveau esser

— U

86 procitati ovaj

razvaliuama crkve

sv.

tilius

Ex Sepulcris Ante Hanc Aedem Positis Jam Pene Te

Dirutis. lu

Vetusta

Quibus Etiam Stephaui

Regis Bosuiae Cujus Uxor Margarita

Hanc Aedem Divo Posuerat. Condita Fuisse

Fama

Ferebat lu Hoc Sepulcrum Sua

Impeusa Factum Annuente S. P. Gregorio Transfereuda curavit

Anno MDCXXXX.

—

per-

e gli Sla-

tenuti

come

Stjepana u Dubrovniku mogao

uatpis:

Junius Gradi Matthaei

;

XIU

297

gastvo,

pomorstvo

i

da je ovo onaj silij

i

TeSko je sad

trgovina.

grad: u koga je vizantijski

isti

pitao 80 dobrijeh pomoraca, da

III.

pomisliti

i

u

dogju

Cari-

grad upravljati grCkijem brodarstvom; u koga je IX., kralj

francuski, trazio obrtnika

riikotvornica vune, svile ugarski, iskao vjestaka

matemati5kog

skoj tvornica

umre;

ali

po malo,

izvanjskijeh?!

.

kao

ckileci

Dogje

spisateljice,

Li for ale

rije5i

kako (9.

se

dok

zizak,

njemu

i

se

i

malo

nego ne

ugasi!

1896.): „Isto je more, iste su

g.

i

jos se nijesu razorila, ali

onda;

i

tvrgje su ostale,

Dubrovnik

Vlaha jos ostaju;

ali

sv.

se

mogu

ona kamenja

mjesto,

za

i

ali

muku

u

sad

Barba-

Fridrik

Dubrov-

Dubrovnik

nigda!

lezi

Kipovi

razorio.

se jos probuditi;

nik ne probugjuje se nigda

Dubrov-

ali

Vlaho nema vec §to

da brani. Ivan Crnojevic u Crnoj Gori

kao nijedno drugo

svrha,

Reinsberg, njemaSke nahode u goriCkijem novinama Eco

oktobra.

rossa u Kyffhauseru

su

Ide barunice

nika vi§e nema! Zidovi

sv.

se,

sasvijem

hridine oko Dubrovnika, kako su bile

njegova

kog

u

alata;

Ugar-

5inovnika za upravu svo-

i

.

.

po

osnuje

ne umre u jedan 5as oborivsi

Prilo^imo sad

del

da

fizi5kog

i

carevi srpski pitali diplomata jijeh posala

radnika za upravu

i

zanatlija,

i

Karlo

u koga je Ljudevit, kralj

ost.;

i

Va-

car

pust,

pokriven

grobnom ploCom, kako njeki sveti ostanak, pokriven prozirnom koprenom svoga svijetloga obzorja!" Posto se

padom

sudbina

nije

republike, valjalo je

mogla da

oplijenjen do gole duse; te tako

mrtvilo

Po tome

i

zadovoljiti

ovaj i

puk

grad i

da

kao gragjaniu. Zonara

No

ono

fama je

i

plemstvo obuze

moguce

ukopan u Dubrovniku Stjepau umro u Prapratni, a dft

je taj kralj Stjepau bio pise,

da

je taj

je ta Margarita, zena mu, biia od porodice dubrovacke

Svakako

bude jos

nehajstvo, da se oporave, koliko je bilo

se drzalo,

samijem

Delia Croce.

ferehat kaze izyjesuo da se ima dvoumiti je

pripadao gragjanstTU dubrovaokomu.

li

to tako.

298

u onijem prilikama, kona^nu propast.

sami

te tako

svojevoljno

Istina nasao bi se jos

tak prija^njeg duha, otresena

i

hrljahu

u

po gdjekoji osta-

sloboclna,

bijahu

to

ali

rari nantes in gurgite vasto. Reklo bi se, da je bas veci

samog plemstva, koje preostade u ovoj prigodi, prije klonuo i obukao kosulju Dejanire*). Njeki opet, dio

najkoji

su mogli zivukati, drzali su se jos u svome dostojanstvu,

a tako i

i

vas narod rogjen pod republikom. Zato su

Nijemci u Wiener Zeitung od

pisali

1832; ,,Ko do-

g.

hodi u Dubrovnik, nahodi se u polju njeke

zemo

zaklju5iti,

uljugjen; krasan za

i

ga je onda pohodio, kao nego se stane

smrti, prije

i

Una

a\ira,

forza,

pise pjesnik italijanski

moiza

i

svakoga tugjinca

svako krasno ^eljade iza

raspadati.'^)

Dal solenue sorriso del Spira uu

ulju-

tome

da je Dubrovnik za njeko vrijeme

smrti ostao lijep koji

davne

u njem javlja odasvud!*' Po

gjenosti, koja se

bas

moi*ti

che pace favella:

che induce a pieta!

vremena, Josip

sadasnjijeh

Mul-

tedo.

buknu po Evropi kobna epoha g. 1848. Svi narodi ustaju, te zadahnuti nacelom narodnosti, te^e za svoAli

*)

Dejanira je bila po basni zena Hrelje

(Herkula),

jednu kosulju zacaranu, koju kad je obukao, pogine. Velika

i

slavua povjest

pradjedova

porodice plemicke po £vropi, bas kao ocajanja ^)

i

bjesnila giuu

Poznato

je,

i

pritiskuje

kosulja

ta

Byron

jem rijecima:

„ Adjure

faciatis dilectam

vos

u

poslje

bjesnilu

davi

i

mnoge radi

te

filiae

kadgod

tijem

sluzio

tu lizijolosku

Jerusalem ue

velit"

ne naslagjivati njezinom Ijepotom.

Ijepotica

visu

i

u svo-

mi

Ijudi

nama dragu: kad spava

Pismo potvrgjuje

donee ipsa

Ijepotu se

te

svaka

i

posto je san brat smrti, da

pise,

osjedamo najvede naslade gledajudi osobu je istom umrla. Sveto

mu

Dejauire,

oboreua

mrtva, dosta ura poslije smrti kaze jos njeku

od obicne. To je bilo opazeno od Byrona,

kad

i

nestaje ih.

da osoba silovitom smrti

jijem pjeemama. Isti

te

pobijesni,

(Canticum).

suscitetis,

—

i

to,

ili

opasku ovi-

nee evigilare

da se uzmog-

.

:

299 jijem jedinstvom.

DubrovCane zanije ovaj

I

na

te pristaju uz ostale juzne Slavene,

domaci kao

Medo

ostali pjesnici.

i

op6i

sto su ih sokolili

Pucid, Ban,

Od

Kazna^ic kolovogje su toga pokreta.

pokret,

pjesnika Tonimaseo prvi podize svoj glas

Kazali

i

dalmatinskijeh iz Italije, te

do-

vikuje svojoj domovini:

Ne

tra

pill

Di

'1

monte

p atria mia, sarai

.

.

.

.

La

E

tu,

mar povero lembo

il

;

.

.

isole sparte,

.

porgendo Ada

destra a Italia, ad Ellade la manca,

In sacre

Che

in

le

te,

uuirai danze ed amplessi,

seconda

Iddio compose,

Italia,

umane forme

Serbica stirpe, delle

E E

e

poche iguude

terra, e

degli affetti le diverse tempre,

mise in armonia

Lingua

ti

gl'

impeti e

il

die di giovanili ardiri

seuno

....

prepunom rodoljubnog

Ustaje Kazali sa remek-pjesmom

zara pod natpisom „Pla5ni razgovor Vile

s

lom

knjizevnici

iz

vatski,

Nevesinja". Oglasuju se

kao Mazuranic, Gaj

i

veliki

i

Preradovic,

narod juznoslavenski. Kazna^ic tad

dava

i

Velebita

s

Vihr-

opijevaju vas

odu§ka

svojoj

radosti ovijem stihovima: Dubrovnice, blago meni! Zaboravljen sasvim u'jesi;

Za sloviuskog sre6u roda Zagrebacka svim gospoda

Mudrozuancim tebe

Biograd tako uz ostalo

i

lice!

isto odjekuje, te salje

pozdrav Dubrovniku

ovijem rije5ima: Svake pjesme slovce kaze, Svaki jasno slog izlaze

Duh, kim

jeci ta

Dubrava.

Jezik, srodstTo sve nas ?eze:

n^

•E^ 300

Pjevaj, nek'

ti

glas razl'jeze

s'

Do srodnika dopre Jos

i

nasi

1848. spomenuo je bio Pijerko

prije g.

Bunic

sluge Dubrov5ana, ste5ene ratujuci po Srbiji. Iz

zanje-

te

gove pjesme navescemo samo ove stihove: Ako stupit i Duh uza me je

ja smijem,

pokojnijeh

On'jeh djeda, kl za slavu

Puka slavnog od

Ne

Srbije

stedise svoju glavu.

Kak'

u listim star jem

s'

Frano

striko djeda

Skupa

8

stije,

moga,

banom od Savoje

Rate6, srca slobodnoga

Pod Biogradom pogin'o

Onda Mazuranic Ilirstvo, te

s

je!

Preradovicem zajedno

iizdize

u pjesmi

veli:

Tebe divna zudi sloga Ilirskijeh

od naroda:

Srbin, Bugar, Hrvat bojni,

Bosnjak, Kranjac,

i

dostojni

Grad Dubrovnik mjesto slavno! Isti

Mazuranic u svome remek-djelu uzimlje prijedmet

srpske povjesti; pa

muke

i

ako Hrvat,

cijeui

ipak

pregnuca svoga naroda; a da ga

zevni narodi tinski

i

uzmognu

i

da

opijeva

ostali

knji-

razumjeti, stavlja se, da pjeva

Marka Kraljevica pa

i

iz

la-

narod srpsko-hrvatski

vas

pod simbolom njegovijem, pa na svrsetku veli, kad KraIjevic Marko bude proslavljen, da ce se Gundulic, umjetni pjesnik, razveseliti

....

u

Eliziju,

i

tako Marko:

aeternam vivet saecula vitam

Hie Gondula vester Illyrides

musae

....

vates, vesterque sacerdos

Gundulid hie residet (u Eliziju) cireum sua tempora

Napokon

stavlja

Zevsa da dohodi

i

lauri.

prorokuje

je-

a^

-G

301

dinstvo naroda, te da za to junaci hrvatski

i

srpski

ni-

jesu uzalud prolijcvali svoju krv!

Non cassum

vestra jaeet eerviee reeisum

immaues vestri ceeidere labores Bate, ac magne Pine: Milosi Lazarique supremus Fluxit corde eruor. Nee Zriuius oceidit heros Corpus,

Gratis

et

....

Po^to Zevs izre5e tu besjedu, Guudulic Eliziju neprestano pjeva

cellentiam

kao

od

pjesnik per

slovinski

u

tad

ex-

:

luterea Aouius cytharas imitante souoras

Guuduli6 ore I

cauit, coepitque inflare cicutas.

Dubrov6ani salju svoje Sestitke, svoje pozdrave u

toliko poslanica

i

u Zagreb

„Zora D aim at in ska" KaznaCic „L'

to isto 5ini

u

Avvenire". Pokrece

uarodue

stioiiice

i

u Biograd u

vrijeme.

da budi narod uspavan,

ustaje,

Dubrovniku se jos

isto

i

svojijem

sa

listom

„Dubrovnik" zabavnik

dubrova^ke, koji je po^eo

izlaziti g. 1849.,

pa na pretrg sve do 1885. Uregjivao ga je najprije Medo Pucic, pa za iijim: Jozo Bona, D.n Lovro Kukuljica i D.n Stjepan Skurla, a u potonje doba

i

pisac ovijeh

re-

Luko Zore izdaje 1878. knjize.vni list „Slovinac", u kojem dise jedinstvo naroda. Imacemo prilike, da jo§ koju progovorimo o ovome listu. Iza Mickijevica svukud se siri u5enje slavistike: po Cousin-u, po Ciprijanu Roberta i po Leger-u. Ivan daka.

Kollar, pjesnik slova^d, koji

umrije

da ce jezik slovinski u neko vrijeme Seni,

i

na Elbi

vrline rimske

i

i

biti

u

na Tibru, da Juzni Slaveni

italijanske,

samo im

prorokuje,

modi

na

i

imaju

sve

jos prilo^i misticizam,

koji nije niposto svojstvo italijansko, s

1852.,

u tern se saglasuju

Nijemcima.

U5i se glagolaski.

i

jezik staro-slavenski

Mnogo su

za

leturgjije

kao

se tijem bavili knji^evnici 6e§ki;

i

pa

302 MikloSid, Kukuljevid, Jagid,

ako

dan dana§nji daju mnogo

i

nama razne vadi

BerCic, profesur u Zadru;

i

listine

Vid Vuletic-Vukasovic,

g.

u

te

kazuju, da se pisalo po naSijem

mi vec upravo

bi

isto

doba jasno

zemljama: prvo

Saocima, te reCe: ,,Gospodo moja! jer

glago-

vam dajem na

njekog

nasljedovati

imali

komedijaSa, koji izide sam na pozornicu,

izlaziti,

do-

pa latinicom'j.

licom, pa cirilicom,

Sada

stari-

na grobnijem plo5ama, koje

epitafiji

i

tijem

svjetlosti o

i

pokloni se slu-

mo^ete

sad slobodno

umrla sva

zuanje, da su

lica

u ovoj tragediji; njeko s jednog uzioka, njeko s drugog!'' Tako su isto i u Dubiovniku nestali svi oni knji^ev-

—

nici, koji

su prestavljali

vaCku, kao

*)

doba

Da

je glagolica starija

gtari uatpisi

Ijaju slova gr5ka, 8V.

6']x\i

domacu

i

i

jer

odmah moze Reklo

bi se,

da

to

napisane

doba

jos

kaze, da

dirilicom; nije bio

da ume6e na ujekijem mjestima

je u

Dubrovniku

6irillca

u op6e

znata, jer je republika imala neprekidui utjecaj srpski,

nego hrvatski, a

6irilica je bila

usljed utjecaja grcke vizantijske

ttme6e

i

letina je,

on u

da su

a to se tuma^i

rije^ i

latiusku

ill

duhovne da

s

vlasti.

natpisom

nije

na5in:

sami

kao vidio

je

da

all

sasvijem i

slova

se

\jest

glago-

bila dobro po-

—

mnogo vede

italijansku

da

su

Tu skoro sam gledao u

Majstor,

latinici.

poznavao dobro latiuicu; jer

po

njeke starinske knjige hrvatske

na ovaj

i

op6a kod Srba istodue orkve, kauoti

jednu zaba^enu ploeu u njekoj ku^i koji je ta slova uklesao, vidi se,

dana^njd

6irilicu sastav-

uvedose je

odgojeni,

Vuleti^-Vukasovid

da pisac u

poznati,

dirilskijem slovima, te lice.

Vid

da

vidi,

Vizantizam, a mozda

grcku

patarenskog evaugjelja

prika-

u

najbolje svjedoce

formi.

na

bijabu

laksu od glagolice. Gosp.

njeke ulomke

6irilice,

uprav se ocito

samo u drugoj

Metodij,

i

od

su

dubrova5ku! Ako su

uljugjenost

listine. I

dubro-

knji^evnost

i

sve porodice megju pukom, koje

i

navade

zivale

klasicizam

zapadui

koje

slovo

napisane

6irilsko.

6irilicom,

a

Slaveni,

Hrvati, uasli da je lakse pisati <^irilicom nego glagolicom,

nadasve

prvom

iz-

vornom azbukom slavenskom.

Po tome

se vidi,

da su prvi

majstori, koji su klesali ove javne

natpise, imali bit! Hercegovci nastanjeni u

Dubrovnis:u,

zuavali samo dirilicu prije nego su dosli u Dubrovnik.

koji

su

po-

!

:

303 preostala Cetveiica

peterica

ili

jo§ vrti po pameti §to je

skromno

sami za sebe,

„Kad pa

negda

—

onog

doba, kojijem se

bila

odvojeni od ostalog

kakva

mu

—

Uberlegungen

iivu

svijeta.*)

drago,

jedino

„sadasnjost

Onu dakle

Cetvericu,

ili

—

i

—

je,

koje

ima

za lanjski

sni-

bo^aiistvo,

utjecaja, a za proslost svak haje koliko

jeg!"

da

oni valja

bilo,

navali kao poplavica tugjin^tina u koje mjesto"

Gothe u svojijem

veli

iz

petericu, koji

preostaju,

Bog poljubi i digue s ovoga svijeta, ponavljaju vapeci Bogu do nebesa, kako jaculatorium cum indtilgentia% Davidove izreke psalma 68: „Evo gospode! ja ^ivim kao tugjinac megju bratstvom svojijem; ja sam postao tugjinom megju sasavjetujemo da

^esto

puta,

dokle

ih

dasnjijem sinovima ove zemlje, domovine

neus Jactiis sum fratribiis meis^

et

svoje": Extra-

peregrinus filiis matris

meae Dakle i

ako

i

nemamo

vec sto govoriti o kiiji^evnosti

pitomosti dubrova5koj, kako

ipak cemo poteptisiti^) stavine, te stvoiise ova

mo

li

po tome

smo malo

jos, koji

su

naslutiti,

Ovdje

pjesniCka, a ne

prosto

gadarije, prkose

i

*)

Anonim

ili

sa-

vremena; samo da vidimo, mo^e-

dajbudi

vremena.

elementi

bili

ako

kakvu novu knjizevnost u buducnosti. sad u ova

prije spomenuli;

bi

crtanje,

se

ne prorokovati

i

U

toliko zagazimo

htjela

kako

enfasi,

ovo

je

komedije sadasnje dosta

masta

na§e,

nam

jer

je (dosta

pjeva:

Grad Dubrovnik u ^'jekove

stare,

Bi oazom sred divlje pustare;

A

kada mu novo doba svane Tad ou isti pustarom postaue!

')

Ovo

uije izreka crkovna,

kako bi ko

eijenio;

njekijem osobama, koje se nalaze u uepovoljnijem zazeti oci, •) ili

EijeS

pipati.

i

pustiti ih

dubrovacka

nego

da

s

valja

i

znaci

prilikama,

da govore, da im malo oblaksa ua duM. po

latlnskom

temptare,

i

znaei:

ogledati

3i

-S

304

preko brk^l) svaki 6as gledati

jo§

opisivati!

i

Ko

u

se uprti

sluSati,

i

kamo

a

posao, treba da

taj

ih

li

uzima

kakvu spoljasnju nasladu; jer prijedmet u sebi i sadiiaj opisa ne dava pred Bogom nikakve naslade; jedina je naslada u ovom slu5aju opisivati poetski ono, sto imalo iskazati u prozi. Za to cemo otvoriti i

ako sadaSnje stranke

se

Giusti-ja;

pa

novine bez

sve periodiCne

i

bi

zetka, koje rade u korist pojedinijeh stranaka, ne

kakav

dati gradiva za

za kakvu

puta,

s

uego samo za

ep,

ama ne

klasi5nu;

zaista

ipak usuditi da primijenimo na nase sti-jeve rije5i iz

satiru,

piilike

mogu

samo cemo se

i

mi

izu-

to

njeke Giu-

njegova GingilUno:

Col favor della Musa, o del Demonlo, Clie

11

Enti'o,

mi scaraveuta,

crin m'acciuffa, e la e

mi caccio

in

mezzo

al

Pandemoiiioi

Patria mia, o fiaccola! clie spenta

Tauto lume

di te lasci, e conforti

Chi nel passato sogua, e

tormenta;

si

Vivo sepolcro a uu popolo di morti Invano, invano dalle saute mura Spiri virtu uegli auimi scoutorti

Ovo

je tre6a

epoha za Dubiovuik,

epoha kad poCinje smrad. Mrtva za njeko doba;

Za

to

ti,

sad

—

rekli,

—

IjeSina bila je joS lijepa

smrad,

nastaje

kako smo nastaje

raspadanje.

Muzo poetska: Scorda

1'

ambrosia

Del tuo Paruaso, Calza

gli zoccoli,

naso

Turati

il

Musa!

e teueudoti

Su

la Bottaua,

Scendi

al motriglio')

Deir empia taua!

Znamo da na§e vraide i prem gadni naka ne mogu biti poetski opisani: *)

motriglio

=

gnoj.

i

podli pikosi stra-

.

E3

S

305

Oime, che I'aere

Malign

La

e tetro

casta vergiue

Respinge indietro!

Nata

alle vivide

Ponti,

aH'ameuo

Rezzo dei laud,

Al

ciel sereno;

Di quella bozzima')

Che

la s'inlogua,

Seute I'ingenua Schifo e vergogua.

Po^to Dubrovnik vec ne balo i

je,

da se

g.

pored svijeh svojijeh

i

sposobnosti prilagodi

kupnog naroda,

zivi svojijem ^ivotom,

prenu

koji se

1848. Lijepi su

duhu

i

izgledi

urogjenijeh vrlina

obiCaju

i

bill

iz

sudbini

i

^iv

tek

po^etka,

da

ce

od ovog pokreta narodnoga,

znatiia uspjeha

cjelo-

da je

osjeti

i

narod se do skora razdvoji u dvije

all

stranke,

svu

izgube

svoju istinu

ustanu krviiom mrznjom

i

zavisti

i

jedna

sluzi

one sve to opisu, jer

od

po

drugoj.

vrline

da je u

dakle vapiti

bjeze

i

pretrg svake opce

i

ih pripisuje; svaka bi htjela dokazati,

Ne

se

utopije

protiva

Jedna stranka grabi drugoj sve

oli5en cio narod.

biti

znamenitost. Stranke

Otole zadjevice, otole nasrtaji, prkosi, zajednice.

od

na ^alost

provrgnu u realnost, teorije narodnosti po uvjerenju iskustvu

tre-

straha

njoj

sebi

i

samoj

Muze Parnasa, da i

uzasa.

Ovdje

samo treba otvoriti Danta, i iz toga uzora vaditi slika i opisa, da zaCnemo po koji pojam prikladan danasnjijem prilikama nasega naroda. To bas nahodimo u XXV. pjevanju „Pakla": .

.

.

due figure miste

In una faeeia

Jedan narod u

sebi,

je sva prilika,

da ce

')

.

.

a dva obliCja, obojica

se

bozzima =: mjesto, gdje

se

i

tako razdvojen,

vremenom

da

upropastiti,

baca necist,

20

306 ako ovako

i

dalje potraje; jer

mo^e

niti

bez Srba, ni Srb bez Hrvata, kako su Cesto puta

i

Preradovic

ka: jedan sa zapada a

uzalud

prikriCali

Simdetic, dva narodiia

i

istoka.

Njihov

na zalost izgubio, kao vox clamantis in

deserto:

.

.

.

drugi

s

Hrvat

Stogod

pjesni-

se

glas

due figure miste

In una faecia, ove erau due perduti.

Sve je sad druktije, nego kad je narod ustao bio 5etka jeduodusno, i

kad su

i

Dubr^vnika

iz

put Biogi'ada letjele 6estitke

Sad su dva;

mo2e

sam po

svaki

i

u5initi, koliko

put Zagreba

i

pozdravi:

i

Ogni primajo aspetto

po-

iz

ivi

era casso.

sebi

drugoga toliko

bez

oni koji se nije ui rodio:

i

Due, e nessun, Timmagiue perversa

Ora appare

di lor

.

.

.

„Kako

ce u 5ovjeCanstvu biti uvijek

narodu

biti

uvijek plemena,

prirode, unitas Grfcke),

Za

et

u prirodi pak

sila

ceiitripetalna jest

i

ipak atirmacija apsolutne

nije

njeki mladi spisatelj

iz

separatizma,

Ovako

centralizacije."'

Zadra, uazvan

plemeua juznoslaveuskoga, vec tako

zakon

centrifugalna.

i

negacija

,.Ild

i

piSe

Bogdanov".

ne samo

Po§to je Dubrovuik bio utociste

uaokolo,

isti

varietas (jasni je primjer historija stare

misao narodna, ako

to

onda se javlja

i

u

uaroda: tako ce

svakoga

svakog tugjinskog naroda

da postade u malenu

oiio,

su

sto

sad u

vecemu prostoru Sjediujene Drzave u sjevenioj Americi, nije 5uda, §to su u novije doba sve i^esce borbe i prijegonice

politifcke

brvatstvu. garac'). ')

Na

taj

oko

toga:

pripada

li

naCin on postaje pravi

„Dubrovnik

5ini,

Ivan Buridan, profesor

—

pise

filoaofije

on

srpstvu

Buridauov ma-

Bogdauov

lid

u Parizu

XIV.

vijeka

zada6u: jedno magare gladno uabodi se megju dva snopa

mu

je

na desnu,

a drugi

na

lijevu stranu

-

ili

isto daleko,

—

postavi

sijena,

uz

da

jedan

to

oba

3-307 -G gospodam,

pri5a

kako ce se

koji je bacio

vidi,

kad opisuje otkrice kipa Gimduliceva

u Dubi'ovniku, isporegjuje zarezase;

i

da

kost,

nego povjest!" Tako-

poklati, nije vise priCa,

gjer jedan auonini,

pred kip

psima golu

Coporu pasa, koji dogjose

to

prisustvo vlade ne dade, da na-

ali

panu jedan na drugoga: To je slika otkri6a Spomeuika Guuduli6a!

Dubrovnik, kako ka^e

i

lid Bogdaiiov, nije niogao biti ni

hrvatski ni 5isto srpski.

po nifiemu da su

Za nase

Zemlje

Hrvati.

bili

ne mo^e

oce

se

naokolo.

vima plemena srpskoga. Ali kako cemo sad kao

koui moralni slijede iste pojave hemiji: dva elementa

ili

plina

kad

kraljei

za-

iizi5ni

u

u5ine njeki

se stope,

kadgod ukaze novijeh

treci plin, koji

i

vidjeti,

zakoni

i

su

koje

n tijeku vijekova, pripadale su banovima

dr^ali

reci

svojstava, koja prije

jednomu ni drugomu. Tako i ona plemena srpska u vecemu dijelu, a stogod i porodice koje su dosle iz hrvatske Dalmacije, pa iz Itazamijesanja

snopa jos

i

se prigne

ili

boduu

pripadala

nijesu

iste velieiue:

na jedau

volju; dakle

ili

ni

ua koji 6e se snop magare

ma

Ta zada6a, i ako mnogo rasprava po

je

slo-

so-

skola-

u ono doba.

Cuduovato zovu „magare6i".

kad ucenik dobro po formuli (a goslovlju

—

„Pi'0s6 je magare6i most", govori se

uaviei,

hf

i

prijatelju

kako

se jedan broj podize

= a^ -^ 2 a^

ima Baalamov

bogoslovei

nasi-nuti

da u op6e mnogo nauka ima njeke clauove,

je,

+

mu

da ima

zivotinje jesu slobodne.

i

fizam, dade ipak uzrok, da se o njoj ueini

Ako

prignuti?!

na drugi, svakako kaze tijem

magarae.

propovjednici hoc

legende,

asino freti.

filoloskijeh

Die quibus

koju

node

uzmnog

U

bo-

izvesti

Takogjer Virgil pise svo-

Pedianu, da 6e jedan stih u Enejidi

mnogo

u matematici

tre6i

-^ 2 ah^ -^ h\

b

Nema

na

koji se

biti

klanae, gdje 6e

magaraea:

in terris

...

Tres pateat coeli spatium non amplius ulnas.

Neki tumac Dantov

govori, da je magaredi most

i

tumaceuje onog stiha:

Pape Satan! pape Satan! aleppe.

308 Arbanije, Gr5ke,

lije,

stopiSe se ujedno, te ufciniSe

ost.,

i

Baguseo;

„Dubrov5ane", koji su se zvali Stato vele ta5no, jer su bile

pomucene,

isprva

ideje

ne

ali,

nazione

Ragusea. To se sve ima razumjeti samo za grad; a sva prosta od svake

okona sela bez razlike ostala su

cista

tugje primjese

do dana danasiijega o6u-

i

utjecaja, te su

i

i

vala svoj urogjeni, prvobitni srpski harakter, §to se o5ito vidi

poznaje po obi5ajima,

i

pjesmama,

nosnji

ost.

i

po sami

I

narodnijem

hrvatski,

kad

naci jasnijeh

do-

pristase

mogu

hrvatstvu Dubrovnika, ne

piSu

po

govoru,

kaza, te prosto kazu: ,,Dubrovmk je hrvatski!"

—

Za

to navagja

i

sam

za §to?!

pro ratione voluntas! lid Bogdauov za

stat

to, jer

A

list

„Crvenu

od

Hrvatsku*'

smo

1894., koja ovako pise: „Dubrovcani smo, jer

g.

gjeni

simo;

u negda zvanoj dubrovaCkoj drzavi Dalmatinci

Austrijanci

smo u

je sve logi5ki osnovano; sve je logitno

siuovi hrvatskoga

Pitam

naroda

ja: gdje je

ramo, znak

je,

etnografiji.

Da

pravom

i

i

da ga je su ga i

ro-

pono-

Dalmaciji;

Dovle

*'

jasno; svaka je

i

slijedi:

smo

„ali

hrvatskijem jezikom govorimo!"

ovdje jer?!

Arbanasi,

Pa

jednijem jer.

s

u

smo podanici

toliko jer

tvrdnja popracena

tim se

i

Dubrovnik

smo, jer je

Maja

10.

—

Kad ga nema, odgova-

bilo trudno naci,

mogli

naci,

Italijanci,

i

ustali

u povjesti tad

bi

Grci, jer jer

i

u

istijem

njih uje-

i

kolicinja bila napuSila Dubrovnik').

Nego ako igda bude polje toga sastanka ')

Istiua je,

da

i

je neki

sloge izmegju Srba

pomirenja

imao

Kusar izdao brosuru

Hrvati?"), u kojoj dokazuje da su Dubroveani to

spada samo onome vrliovuome politiekome

komu, kako smo dosta nur Dalmatien, Bosnien

und

puta

und

citali

po

biti

listovi

Dubrovnik, li

essentialiter Hrvati; ali nacelii

listovima

Kad

Hrvata,

(„Dubrovcaiu jesu

njemackom, po

njemackijem

Ilereegoviua, soudern auch

80 weiter siud kroatisehe Liiuder".

6eva u Dubrovniku, becki su

bi

i

Montenegro

je bila proalava

pricaju6i o torn

vi6a HiTatom: „Er war ein kroatiscber Astronom!"

„uieht

Boskovi-

nazivali

Bosko-

309 koji sebe

od davnijeh davnina

sateljima

„narodom

mena

prozove po svojijem

kao

slovinskijem'',

srodna ple-

sva

i

naokolo. Taj naziv „Slovinstvo" kao god

bio je podan, a

podava se jos

,Jlirstvo"

i

sad cjelokupnom narodu

i

od mnogijeh spisatelja hrvatskijeh

Da uzmo^emo

spi-

srpskijeh.

i

kako treba o ovome razdvo-

govoriti

—

megju juznijem Slavenima, treba nam prije svega, kako smo vec obecali, izvesti njeka filosofska naSela

ju

—

i

napomene:

politi5ke

1.

Pita se najprije:

moze

li

kakva

vlada

stvoriti,

— Odmah

udahnuti megju svoje podanike njeku stranku?! bez sumnje odgovaramo, da za svoje namjere

sluzi

narodu;

ali

vlada

se

kakvom strankom, koju nagje u

vlada je ne stvara,

samo moze potajno

Svaka

moze!

ne

ill

piriti

u svoje svrhe!

gojiti

i

namece, nego je

niti je

2.

Pita se: kad vlade imaju svoje i

upravljaju narodima, imaju

sile,

kojijem upravljaju

imaju!

ali

komu

vladi,

opet narodi

vlade V!

zovu

se

su podanika: zenosti,

1.

njeke

svoje

Odgovaramo:

negativne,

vlada u

bila bas ta

Kad

ovome vijeku

vjera;

jer

se

apsolutizmu

2.

je

ne promijeni

militarizam). Sile

n.

p.

narodnost;

3.

u kojoj se nalaze;

podneblja, u kojem

4.

i

kaleudar, kojijem

se

sluzi

ovaj odgovori 8miju(ii se: „Ti eijenis, posto

da mogu sve; u tome znaj da

muzik u Ruskoj:

sila

zemlje

i

prebivaju.^)

Aleksandra

Chateaubriand upitao cara ruskoga atari

naobra-

stupanj

donekle polozaj

u Djemu neprilicnost protivna op6oj uaobrazbi

krat,

—

krote

hoces! Sile vladine se zovu pozitivne^ jer uprav dje-

luju (kako sto je u

')

pa

krote

da

treba

te sile

samo protive

i

li

kojijem

sile,

narodna mi

to

ti

crkva,

istoeua i

ucevnosti

sam prozvan

mogu,

koliko

ne dopusta, a

I.

i

to je

zasto jer

je

evropskoj,

ruski

auto-

najpotisteniji

—

vjera!"

o- 310 -e 3.

Kako

predak u ovome

Ona

se.

nego

vijeku, tako ni politika

u opce

je god. 1848. postala

sto je

negda

U

motriti

Neka

i

se sprijeci svaki uzrok

sokovi,

pa ima nade, da ce

na

drukcija

moze na sve

niti

naiika

nenioci

tijelo

ostala

uha na uho, pa

s

kao

sve uhoditi. Politika jc

na-

svakoj drzavi ima raz-

mogla

lidtijeh mnijenja: policija nije

nije

silan

sasvijem

Prije se spalo

bila.

u jedaii 5as bukniio prevrat.

bi

nauke

sto ucinise sve materijalne

Ijckarstva.

uklone nezdravi

i

uuutrasnje ostati zdravo.

Sve stranke politicke imaju sad svojc javne ve,

javne svoje sastanke, javne

Zna

svoje svetkovine.

ko

se o svakome,

noj vladi stranke se mogii usporediti

vlade igraju

5ak

i

sami

tome, sto ideje

i

com

udaraju, pri

socijalisti,

svoje

sjeduice,

U

jed-

tastima pjanoforta:

sluze sve stranke,

joj

pa

ako ne u ceni drugonie, dajbudi u da

propovijcdaju,

treba

domovine inarodnosti,

—

stjegove,

sto misli.

i

povrci

tijem,

da se

zanemariti

potpomazuci

bolje uSvrsti ideja centralizacije. Parkimenti, vine,

kliibo-

kako pise Sismondi,

—

sabori,

para-

do

nijesu driigo

no-

rivoluzioni pojedinijeh vlada. Kjeki Francuz pise o tome:

Glasovanje puka je srestvo, kojijem se sluzi vidi

na 5emu

je,

i

mnijenja protivna

u

doba na cemu su

isto

njoj.') Listovi,

za drzavu, koje vlade

politika,

stavljaju

novine

jesu

da udru:

da

polititka

munjovodi Pavla,

Petra,

mene, tebe, samo da ne udre njih Kao sto svakoga nvr§!

cuju u finke, kad se rodi

nut

i

unire, tako je svak ziv

in tanti dicasterl politici

kakva tekucina, gdje svakoj akij eh uzdrze.

kiselina,

Naravna

je

a

je stvar,

Zadruga

mjesanija

je

plina,

vlade

su

da za

to svi

la

peuples. Les jourualistes sunt de caiamites pour

1'

kao

taloga

i

sve

to

treba

da

koji

sudovi

„Le suffrage du peuple est uii moyeu, que pour se calculer elle meme, en meme temps les ')

Ijudska

vode,

sudovi,

umet-

politique

emploie

forces coutraires des

Etat."

311

budu od tvrda gradiva, da ne puknu. Ta tvrdoca u oruzju;

s

toga je boginja Minerva

oruzana

izisla

(mudrost

postoji

politiCka)

glave Zevsove:

iz

Minerva forma armisque decora. 4.

u

Uljiigjenost Ijudska sastoji

shvata

Dijete

analizi.

sve Zajedno; podraslic sve razlikuje na po se,

je

sto

u

jednom prijcdmetu. Prvi razum po5inje sa sintezom (shvatanjem zajedno), pa naobrazenost analizuje. Vrhunac je naobrazbe sve to opet zdruziti

ali

—

Za

umjetno!

to

prost narod u povoju naobrazenosti uzimlje: vladu, vjeru,

domovinu,

narodnost

—

polozaj

i

u jedan

sve

pojam.

S toga je bas prvo poganstvo drzalo boga jednoga mjesta drugoga

za razlicna od onoga

pak

stupa

uljugjenost, koja polako

Prvo

mjesta. i

Evangjelje,

mnogo

napreduje,

su koristili za napredak raziima Ijudskoga, jer poti^u de,

goje ih da

i

A

analizuju.

sad

govorimo

Iju-

nasemu

o

prijedmetu.

Na

jednu ruku svaka stranka ima smisla, jer narodi

u povoju naobrazenosti shvataju u jednoj sve pojmove, koji

jedan od

djeljivi

se

u

njoj nalaze,

Za

drugoga.

i

zajedno

rije5i

drze,

da su neraz-

cemo svakoj

to

strand

ponoviti onu izreku Araga, koji re5e devetnaest vijekova

docnije isto sto h

i

Plutarah: Forse

stari

k

cos% perchh

non

vero! (mozebit da je tako, jer nije istina). „ Svaka velika

ideja, koju shvati koji

narod,

koja postoji u Ijudstvu lice,

ima

sunce

opce

oblicje jedne geometricne

zdrava

Kad

razuma.

toga poligona prikazuje stranicu

u

na oko, kaze

diculum; stavi trecu,

ti

ti

cini

svaka

zajednica,

pise Gothe — dapa5e

—

se ti

prizme stavljene pred

pogledas na jednu

se

da je

svako

i

istinita;

da je smijesna,

stranicu

drugu

stavi

—

latus

se sasvijem moralna;

redom, dok na svrhu ne dogjes do jedne, koja

i

ri-

tako

te uvjeri,

*e da

:==-

da nije nikad ni postojala."

bi bolje bilo,

prilaze

312

namjera

mnijenja politiCkijeh, budu

i

programima

odgovaraju prvijem su ih najprije za5eli

Ne

deus ex machina.

poceli

i

nikome

n.

od

1792. poroditi be5ki sastanak od

g.

dogagjaji prevrata

isto

kao

sto

i

na od skupa

kakva

u snu

ni

njeki snjelo,

direktorije

i

1815.! Covjek

g.

neosjetljive zice vezu

moraluijem

svega

Ijudstva,

pojava biide vazda uzrokova-

lizicna

svijeh sila

i

koji

vazda

francuskog

ograniCen ne zna, koje nevidljive

njegov cin sa s\ijem silama

onijeh,

Izide

gojiti.

da ce

p.

od

take, da nikad ne

teznjama

i

bi se bilo

napokon

izidu

ovo: ,.Posljedice realne, sto

i

Gothe

Isti

svojstava vasione prirode."

i

Stranke se dakle najprije zametnu u svakoj zadruzi

prouzrokovane od

Ijudskoj,

smo

sile

vjera;

1.

na kom

zenosti,

ove

ove:

rekli,

sila

narodnost;

2.

se nahodi

i

4.

skupa imaju utjecaja

puka, isto kao §to svaki pojav

i

i

sve

pokret

narodnijeh, koje su, kako

sile

polozaj

na cud

jednoga

obicaje

i

djeluju

od potrebe

primjetiti,

pojedinijeli

s

mogu

donesene

biti

da je svaka stranka

neizbrojnijem nuances;

sebi gleda

na

tizicni.

dvora, one se nahode u sustini sanioga naroda.

samo po

Sve

materijalni.

ukupno

tizitne

Vidi se dakle, da stranke ne s

stepen naobra-

3.

un

Jos je

prigrijena

od

svako celjade

jer

lato della questione,

ili

jednu

ci-

glu stranicu toga oblika, sto se zove priznia. Strasti

zadjevice

pak

prkosi

i

i

zanos, fanatizam, osveta, licna mrznja, nijesu drugo, do niikroskopi, koji

vecavaju svaku stranicu toga prizniatskoga

ko zauzme, da na nju reci,

non

gleda.

Svakonie

kad uzvelicava svoju stranku: ^

objekta, koju

se

Forse

po-

d

moze

dakle

perch^

codj

vera!

Obe

dvije stranke,

megju soboni

i

srpska

i

lirvatska,

inaditi spisinia, rijecinia

i

nastoje

djelima;

megju svojijem elementima slavenskijem.

Od

ali

ove

se

samo jedne

313 „narodnost",

koja se zove

sile,

poduprta

od kojijeh je svaka

i

smije§ana

jijem bi za uhar mogle

sluziti.

kao u geometriji njeka

istiCe

Iz

ove

narod na njeku

koja

stranku,

trecu

dvije

sada

sile

mogla naupucuje

sila", jer

zove

se

si-

vlada, ko-

i

treca, koja bi se

kod nas u Dalmaciji „dijagonala

dvije,

drugijem

s

a to su: razlikost vjere, naobrazenosti

laraa,

zvati

druge

su

istekle

„autono-

maska". Dalmacija, pa

i

Dubrovnik, od postanka svog bijahu

kulturom italijanskom, koja poniknu directe od

uzgojeni

Ova stranka tezi kao dijagonala da hodi svojijem putem, kad ne upravlja ni srpska ni hrvatska. Ona nastade sama po sebi po moralnoj naklasicizmi grcko-latinskoga.

poduprta

ravi stvari, a nije ni

ni

obranjena

od

directe

nijedne vlade, ni svoje ni strane. Pjesnik Prati rece jedan

put u njekom italijanskom saboru:

smo da uCimo oni jos

brani

slovinski jezik

danas poznaju

i

mao germanizam sadrzaju

Kako

dajbudi

uce nas".*) zemlje,

sili

spoljasnjoj

se vidi od prve,

ova

prelazi sve granice unijerenosti. sto je srpsko

i

ili

ili

dakle

ne

prisu-

da

se

bi

i

u

ima pravo

u

je

ja5a

od slovinske. stranka

Nece

da

zna

za

nista

hrvatsko, ni u knjizevnosti ni u kulturi.

legitiniista evropskijeh

Napoleona.

dinijeh*^), to

')

Autonomija

se isporediti propaloj oholasti starijeh Idalga spanj-

skijeh

kog

jer

koja fajda, kad u praksi upornost ove stranke

teoriji; ali

Moze

duzni

i

iz zahvalnosti,

njemacka kultura, koja

i

u svakoj

i

ove

kulturu

staru

i

„Mi imamo

Da

i

u doba prevrata francus-

ne govorimo o

fanatizmu

sve skupa uajbolje dokazuje

„Noi dobbiamo e siamo obbligati a studiar

no per riconosceuza, perche

essi

aucor

oggidi

smijesnost

la lingua slava

poje-

ove alme-

conoscono, e studiano

la nostra." ')

kaz

Dokle moze

doprijeti politick! fanatizam,

slucaj, koji se desio

imamo za

najbolji do-

u Zadru, kako se citalo po uovinama. Umi-

314 stranke, da se

na nju bas zgodno

moze

italijanska poslovica: ,.Dal sublime al

non

ridicolo

\i

nema nego

che un passe' (od uzvisena do smijesna

ona

primijeniti

Ova je stranka malena brojem, kad se usporedi s jem dvjema, i za to vidimo, da u gragjanskom

ha

krok).

drugizivotu,

kao na izborima, na saborima i ost, pristaje cas uz jedne cas uz druge. U jednom mjestu bude sa Srbima, a

u drugome sa Hrvatima, kako zahtijcvaju licne strasti kolovogja ill tajne namjcre vlade. Cilj je njezin dakle plemenit

i

koristan

germanizam

Juzuom Slavenstvu u

opce, jer

ako je

i

napredan u naobrazenosti,

zbilja zuatno

od

njematkoga na-

njega je ipak strah golem, posto je cud

roda exclusive egoisticka, vise nego svijeh naroda evropskijeh.

Nijemac duboko osjeca umjetnu

sam po

ali je

sebi

sposoban

nije

i

prirodnu Ijepotu; zaceti

ni

ni

izraziti.

Sve je klasike Xijemac proresetao, on je pravi anatom u svijem umjetnostima

i

naukama. Dosta

je

samo kad spe-

menemo, da

je o znaceuju grcke rijeci

pisao

goleme knjige, a drugi opet dvije

fietiri

rjecicu

))Bi«.

jcdan

))iav«

tri

ili

Sve znamenitije knjige, sto zna da su

Nijemac prevagja: ja ne znam,

ima

li

za

izasle,

koju

koja,

na-

nije

preveo.

Zna

se

kako se pocetkom ovoga vijeka

vena francuska spisateljica Stael filosof

me

Schelling

o

izrazila 5u-

Nijemcima. Njihov

pise: ,,Nijemci su u tilosofiji

jeziku utrli sve razmnljive forme,

i

dosli su

i

u svo-

da mjere

pamet njihova doprla, po izrazima. Ako spisatelja posve daleko od zdrava razuma pri-

stepen, dokle je je izraz

rao tamo njeki pop autonomas, te iza

jednog klesara,

na

groblje,

i

dade

mu

pet fioriua, da iza njegova

pa da pogleda kako

tak njegova prezimeua: da onaj ros6i6 na

c,

svrseue oporuke,

11

u

pa da pristavi

zazove

tajno

pogieba

pogje

je

na uadgrobnoj ploci uiezau svrse-

ic

ill

jos

i

u ich.

Ako bude u

oblcno h.

ic

da zbiise

315

Otkad su Kantovu

rodnoga, tad je

filosofija izvrsna.

sofiju proglasili

svijetu, oni su se

raziimljivi ostalijem

narodima

vec

da drze, da su oni sami narod izabran, slobodno hoditi po zavojima

preslo u

namecu narodima,

svoje filosofske dogniate

moze

koji

mudrosti

Ijudske

krv

zna

i

da

i

kako

isto

da su izabran narod

se Izraelci sami cijene

budu

da

odrekli

vec im je

i

filo-

te

sto

za to

boziji,

da mogu utrkavati narode, ako ne materijalnom silom, a ono splctkama politi^kijem

ozbiljan, zilav, koji

mozda

Sadasnji

novcem.'*

Guglielmo Ferrero

italijanski

duznoscu,

jali

„Germanski

veli:

malo haje za nasladu,

ce sve osvojiti

njime vlada

alnost, koja

alkohol

i

sensualnost."*)

koja ga

i

Vec od vremena

ima

Slaven

a

nisti,

latin-

ima sensu-

Sreca sto je naklonjen alkoholu. Latinin

ski.

soj,

zabavljen

ali

niknuce ostrvici

i

:

pisac

Cesara,

Julija

njemaCke su zenske govorile da su Nijemci nepobjedljivi:

non

est

Germanos superare (Comment. su

Prozeti

idejom

spravni da se zdruze

„Jedna ideja

—

pod

drzanstva,

1.)

svegj

—

se rasiri

obistini,

i

u Ger-

nikla bila

to

poli-

tiCka ideja, bila knjizevna, bila kojamudrago druga, se

namece podanicima

i

i

druge

narodnosti

obragjivanja tisuca Ijudi posve neznatnijeh,

ne bi umjeli nista

iznaci,

stvaralacki

um

ali

umiju

oni

nekolicinje: to je

i

po sebi

djelom

ma

Nijemac je

njemu

se

che

seria, tenace,

poco occupata

Fortuna che e iucliuata airalcool.

domiua e

Latino

II

lo aunichilisce, e lo slavo

ha

del

e spunteranno

occupata del dovere, forse invadera tutto:

lo

posva-

nikad nije umio da se zdruzi u politi5ku zadrugu

„La razza germauiea,

latini.

njisiriti

korava." To je bas protivno od Slavena, koji je za

')

siri

pomocu

s

koji

Welt-Geist,

kolektivan, lako sazda politiCko drustvo

§to, ali

i

na koje nista ne djeluje do

hova duznost, njihovo muss^

su

upravom kakva velika uma.

pise jedan Italijanac

odmah hoce da

maniji

opcenitog

Caes.^ lib.

1'

ha

la

piacere, isolotti

sensaalita

aleool e la sensualita."

& bez stranaka

zadjevica megjusobnijeh.')

i

komentahraa

sano u

-e

316

samo Svebima

Cesaroyijem

(lib.

da

mogu

koga Rimljani ne

nema na

inafce

da

4.)

(odatle Svabij, kojijem ne

ni besmrtni bogovi, a

Stoji jo§ napi-

,.ustupa

ravni

bit!

zemlji

nikoga,

mogli nadvladati."^)

bi

Fichte je govorio: „Ima jedan narod, o kojemu visi Ijudski

sav

napredak,

—

Urvolk^

Jedan ucenik Schelling-a

veli,

da jc Slobodan

sjeti

u

sebi

Hcgelu

se

WeltGeist

Welt-Geist^ to „universalno

taj

ni^enoj; Grci su

i

ja*'

vrhunaravno izvan

da

je to

to

„universalno ja" sasvijem ne

njih.

razvitak naravnosti.

Drugi

jos

(bozanstvo)

cijene

i

da

uvidi,

i

da je

drugo

nije

posto je

svoje savrsenstvo u Nijemcima, gube

i

s

Njema^koj

se u

osvijesti

narodi,

se

slobodni, ali

Dokle

u njemu samomu,

po-

u formi ogra-

razvijati

doduse

Rimljani

i

Rimu po6ne

u

i

njima zapovijeda nesto vrhunaravno

ta vrhunaravnost

nose

podlegne jarmu vjerskoga

i

Pa u Grckoj

litickoga despotisma.

njemacki."

je

taj

da Nijemci

vrhunac Ijudskc naobrazenosti. Po ne

a

,.ja*'

vec

dobilo

svako pravo na svoj

opstanak: „universalno ja" treba da ih proguta. Die Nafionen sind

rechtlos,

zahlen

sie

bez prava, oni se vise ne broje).^) ")

da

Neki uas domorodac se rodio sa

si

mehr (narodi

nicht

Dakle u jednu

svomu sinu: „Moj

pise

moze

krsteuju a od drugoga te nista ne

ti

Drugi

oprati.

rijeC,

spomeni se

siuko,

dva grijeha istocua ua dusi; jedan

su

bi dignut je

grijeh

na taj,

sto si se rodio Slavjaniu."

„Se8e uuis Suebis coneedere, quibus uec

')

pares esse possunt. Reliquum quidem

Romani superare non ')

in

dii

terra

quidem immortales

esse

ueminem,

quern

possint."

Njemaeki narod izvrsuje dakle in praxi po

uagonu svoje 6udi

ono, sto tilosofi njima predstavljaju u teorijama, biva egoizam panteisticki, nici,

—

ali

sve da bude ujemacko.

To

u manjemu stepenu. Dosta

isto vrse

je procitati

i

drugi narodi

dobit-

roman Verneov „Sinovi

kapetana Granta".

Jednom u njemaeka

i

iStonu bijali

uazoean zgodl, koja dokazuje

sto je

6ud

u pojedinijem licima. Dogje u Ston ujeki Nijemac putuju6i

!

317

kad Germanci

u ratu

i

samo

narode, vide u torn

toga

inaCe pokore

i

stranu

moralnu,

svemirskoga (Welt-Geist). Za

,,ja"

svladaju

i

ostale

triumf

biva

je to raspro-

iijih

stranjenje \'olike Ideje, toga „ja" pantejistiCkoga.

U

u svijem krvavijem ratovima na-

povjesti,

cijeloj

roda Nijemci ne vide drugo nego sredstvo da se razvije opcenita kultura

ravnost

i

Welt-Geista.

naravnost u sebi ista

stvar,

mater ijalizam,

pod

iiaturalizam

i

ovome pise

ma*).

Ova nauka, da

isto

Carletti

(1.

ragja

pantejizam,

ovo „uiiiversahio ja", Bog sam zna. Mozebit

izhe*^)

Za nas

Tolstojeve.

je realau

ili

imeni-

razli5itijem

,.Gdje stoji

c.)

pod oblacima misti5ne Germanije,

vrhuna-

je

kucom

s

da stanuje

u dubiiiama

ruske

samo individuum.

Cilj

samo da dovede u sklad sve iiidividualue i narodiie zalitjeve. Dakle za nas u ostavljaiiju individual-

je kultiire

nijeh, narodnijeh

driistveiiijeh razlika

i

za Hercegovinu. Govorio je

mu

niko kati

i

Ja

njemaeki.

to sve

da treba da

jeziku,

ouom

s

ne odgovara, jer ga ne razumije. Tvoj

psovati,

i

njemaeki

sve

trazi

mu

smo

zuam

rijeei:

„Verfluchte Serbeu!

Kapetan parobroda mi

rece,

ovakav primjer moraine 6udi njemaeke: umjeti govoriti, dokle nevolja

Bizmark Ijava

Na

ili

cijenite,

da

rijeei

svi

ove

da nikada

jezik,

nema

klikne Sto-

nije vidio

a ne htjeti njim

ne natjera

iza pobjede

op6eniti

taj

nad Francuskom stane prvi da upotreb-

„Welt-Geist"

Hegelov,

s

namjerom, da

kao op6i diplomatski jezik po svemu

jezik uvede

jer prije

nevolji,

govoriti vasijem jezikom srpskijem?!"

se prodevetili.

vi-

na njemackom

konak u Stonu do prekosutra,

njanima na okolo tacno ove ja ne

Nijemac stade

ti

parobroda za Metkovi6. Kad se Nijemac vidje na

na putu;

eeljadi

rekoh

tad

se klasici-

iialazi

se

njemaeki

svijetu. Slueaj htjede

da poslje prvu uotu tako njemaeki sastavljenu petrogradskom kabiuetu

ali

;

mu

opet ovaj odgovori na jeziku ruskomu. I tako se on progje

te svoje odluke. ')

jem

Ima ni u

tijela H

stara pjesmiea njemaeka, koja ovako govori:

„Ja

bogove ni u liudobe. Moja vjera

u

mojom dusom."

bog vrhovni *)

— U

drzi u ruci malj

Ovako u

originalu.

stoji

jediuo

mitologiji njemaekoj i

s

njim rastuca sve.

ne

vjeru-

snazi

moga

mnogo

znaci,

da

318

zam

(knjiievnost koja priznaje naravnost

vrhunaravnost

i

a da ih ne mijeSa ujeduo), a kad ostavite

vjeku njegove individualne hriscansku. Tolstoj

smopolitskom

i

i

i

drugi

svakomu

5o-

iiarodne razlike, imate Ijubav

universalnom

Ijubavlju

s

ko-

razumiju ni znanost ui

socijalistitkoni ne

Evo dakle crkva hriScanska, kako §to je u prva vremena za navala barbarskijeh plemena uzdrzavala, s pomocu kalugjera i maumjetnost, kako

klasicizma

ostatke

nastira,

razumijemo

ih

mi.*'

prvu

spravila

i

kultuiu

u

Evropi, bice opet usilovana da brani sve bogove staroga

poganstva, koje je nju muCilo i

da se

Evangjeljem

s

vernoj knjize\Tiosti

i

progonilo

i

za

vijeka,

tri

klasicizmom opire bezbozuoj

i

sje-

njeziuom subjektivnom sentimentaliz-

mu, kojega je posljedica

U

romauticizam.

svijeh dubrovafckijeh latinista

poslauicama

grecista koje slahu jedan

i

drugomu preporuCuje se, da se brane od romanticizma, a isto prepomCuju jedan drugomu i italijanski knji2e\Tiici. Je

li

koji

narod od Nijemca osvojen,

nesreci vec od prije svoju knjizevnost boj se, treba

da se pouijemCi u malo

i

i

nema

li

po

naobrazenost, ne

vremena.

Na

Bal-

ti5kom moru, na Rajni od starine nagjose Slavene. Hajde sad reci onijem pukovima, da su im praoci

Kad jili

bili

Slaveni!

su Franci pod prvom dinastijom Klodvigovaca osvo-

Njema^ku

i

ratovali, tad jos

sigurno nijesu

bili

sa-

svijem ponijemteni narodi slavenski; to se najbolje uvigja

po onome, §to su se poSljednji kraljevi francuski u Reims-u zaklinjali

mo^da

na jednom glagolaskom evangjelju, koje

upotrebljavano

od

kojeg

plemena

je bilo

slavenskoga,

onda vec pokiitena. Gdje

Nijemci

migjaju

sredstva, biva sluie se onijem

opreke,

tu

upotrebljavaju

plemenima vec oda\iia do-

bro ponijemCenijem, da rasprostrane svoju ideju Weltgeista.

Tako bije

se sad tuma5i ovaj napor,

pmjenstvo

i

da hrvatsko

pleme

do-

da se prva asimilacija ucini preko ovog

Smediuma,

s

Montenegro

w. sind

s.

kroatische

dakle hrvatstvo, gdje se prije za

nego graditi Rimljani

domare

svome

u

imali

memento;

najezdi.')

kao

narodu

su

ali

ipak

se

Nametati

Liinder."

drugo

nj nije znalo, nije

most pangennanskoj

und

Hercegovina

auch

„sondern

toga ono: u.

3-

319

Orbem

mot:

le

podvrgli

su

stari

I

klasicizmu

grCkomu. Grci nijesu nista uzeli od Rimljaua nego vladu, a Rimljani od Grka sve. Nijemci namecu

Klasicizam

da prime svojstva drugijeh naroda. uzdr^ava ideje slobode, kao iiomuni italiane

prve

i

li5ne

drzavne

i

republike

svoje,

srednjijeh

nece

a

poti6e (otolen

le

vremena

u

navali sjevernijeh pukova). Nijemci stavljaju klasicizam

njegove ideje pod popret sve

sva.

i

Otole

grozni

u participijima

dobija odlifino;

i

i

ost.,

i

njih

skola

prizor

u^enik zna, kako se spreze glagol ristima,

za

filologije:

je

i

i

filologija

Kad

sadasnjijeh.

grfcki

i

latinski

u ao-

kad materijalno prevede,

ako ne zna, zasto je ono

onako

izre-

5eno, a ne druktije, koje se ideje filosofske, koje moraine,

koje politi5ke, taje u tijem

komadima

Gdje pak Nijemac ne

odmah sune slucaj. Tu skoro

prevogjenja.

samo malene Za primjer cemo navesti

nahodi

nego

opreke,

directe.

ovaj

berlinsko ministarstvo unisti sasvi-

jem odluke njekoga sabora u drzavi, kao nezakonite, jer se na tom saboru zborilo polja5ki a ne njemacki: i ako se Prusija di5i,

da je njezin ustav

kostitucijonalan

excellentiam. Dakle, posto se sad izmecu ')

per

na dvor sva5ije

sjediujeuju s Hrvatskom, toliko pripijevauom, veil anonim:

Hrvati se uv'jek brinu

Da

i

zude,

trojedna kraljevina bude;

Obe6aju6 zlatuog v'jeka ploda,

Kad

ta 8re6a stigne do naroda.

Dalmaeijo! I'jepa tebi dsra Mjesto jednog' imat' dva gospara! Postala bi arlekinom tako,

Komu

dvoje sluzit' ne bi lake!

razliCite ideje,

tako

i

autonoma§ka

ideja

3-

320 -EH

zna

se,

ko

onda

§to misli; za§to

mo^e imati mjesta pored

ne

i

osta-

lijeh?!

Tek

se od god.

uprav uporediti

s

5ovjekom, koji se od jednom prenuo iza

dugotrajna sna (prvi 6as 2ivota). Poslije

(drugo doba

—

razliCiti

i

hode pojedini

narodnost,

zajedno

se shvata sve

vjera

i

jeh prizora radi vjere.

vec

Tome

su:

kojijem se na-

Francuskoj, Kromvel

u jednoj

ideji:

narod,

svaki

su najbolji

—

koja je sva ogi-ezla u krvi

da Poljska sad

se sumnjati,

trpi

je

vi§e

dokaz:

ranama bez

u

pri-

do^ivjevsi zalosni-

Stuart u Engleskoj, kao

i

i

jo§

koji

Gvelfi

u NjemaCkoj, Hugenoti

Gibelinci, rat 30-godisnji

Ne moze

To

boluje.

uljugjenost (sintesa). Treba

uljugjen od naSega, prekuzio tu krizu,

')

—

To probugjuje stranke. Prinarod nas jo§ na prvome stepenu nao-

da je u Evropi

mjetiti,

je

slojevi naroda.

kad i

recimo ovako

stepeni naobra^enosti, na

loiimo jo§, da je bra^enosti,

5emu

na

i

da ima u sebi protivnijeh

te uvigja

i^ivota),

elemenata, od kojijeh vjera

stane da se ra-

da se ogleda, da se kuSa: sto je

zabire,

mo2e

narod ju^noslavenski

1848.

i

Lega u

i

Poljska

i

prebola*).

od Rusije ouo

isto, sto

negda od Poljske trpjela. Uspeusky, ruski spisatelj, pise: „Kad Je papa nukao u XV. vijeku moskovskoga vojvodu, da se zdiuzi

je Rusija

8

vladama hrisdanskijem

mom, ako da 6e

je

se Rusija zdnizi

se

spravan prekinuti

Turcina

III.

ne

nego

dadose

tmine ut merito ipsos abhorreat plus vise zazire od njih

nego od

pasa)?!"

„Papa Pio IX. posla srebruu medalju se

da Porto Maurizio,

vladama

:

propasti

canes (tako da pise

„Kako

na

s

i

djela

pravom str.

57:

koji pisa o tijem zlopora-

na Sv. Bernarda „de Consideratione" koji propovijedaju6i

i

pokornosti Apostolskoj

Tondini

onome

Ri-

Unione delle

:

primjera

quam Isti

i

javi

katollckijem,

pise (epistola 126., knj. 8)

greka erkva vrati jedinstvu

ona, kojoj Latini

bama, pozivlju6i

s

poljski

svaki savez s

Turcima. (Cesare Tondini

1895). Papa Ino6eneij

mogu6e da

Stoliei:

je

protiv

se Poljska zdruziti s

chiese,

Sigismund

proti Turcima, kralj

svome poslanlku u Rimu, da

i

Sv. Leonarda

na poljani „di Navona" bijase

po5eo propovijed saljudi u pakao uekoliko

papa."

Megju Moskvom

i

-S

t3^ 321

Ne mogu

dakle ni Ju^ni Slaveni

epoha

krisa radi vjere, a narodu se hoce vijek

—

bez

biti

Ova

toga.

je

po

ili

vijeka dok je sasvijem preturi.

Jo§ treba imati na umu, da

kako

hoces, nastoje

ce

sve

uzdrzati

se

vlade,

koje

bile

rasprostraniti, te

i

upotrebljavaju u tu svrhu svakojaka sredstva. Otole

da nikakva vjera ne moze

izlazi,

narodna, nego zajedni5ka

biti

cijeloga Ijudstva s jedne straiie, a s druge svakog Covjeka

pojedinca, osim jedne: a

je

to

koja

izraelska,

je

bila

osnovana od samog Boga u formi narodnoj. Jevrejin, kako pi§e Verne: ,,govorio on francuski, ili

italijanski:

on

vrejski," biva Jevrejin je

druge narodnosti, narodu, u

kome

i

zivi.

pravu boziju vjeru

vjere

(jevrejizam)

svijeh

da

od

—

§to

koja

narodnosti,

clanove

naroda

razdijeli

vjere

jevrejske

zadaca

je

nijedna crkva bez ereze ne moze

morala

Hristova

zapovijeda

biti

je

na

Hristove

crkve do konca svijeta. Posto vjera nije isto sto i

je-

ne

Hristos (Mesija) dogje

vjeru zamotavala, navrnuvsi ostale

uvijek

mo^e biti svaki ^as pretvara i namece

vazda Jevrejin,

ako se

spanjski,

ili

jezikom

svakijem

govori

ruski,

ili

i

narod,

narodna, a blaga Nescitis

cujiis

spiritus estis (ne znate kojega ste duha), sto re6e

onda,

kad su

apostoli zahtijevali,

snosljivost:

da baci vatru na

jer je to mjesto bilo druge vjere.

Sluziti

se

rasprostranjenje svoje vlade, svoje narodnosti, se narodnoscu,

da se fanatiCki

jurisi

Samariju,

vjerom ili

za

sluziti

vjerom: to je opca

pogreska.

Narod nas, posto se osvijesti da postoji, da ima svoj jezik pun estetskijeh Ijepota, da je uprav narod, uvigja da je razdijeljen u dvije vjere, dapaCe u tri, ako cemo brojiti Muhamedaace, 5iji se praoci silom potur5ise Jaroslavom ima mauastir nazvau Laura: tu je

uaslikaua

Bogorodica,

koja se prikazuje blazeuome Srgju kalugjeru, da ga obraui od uayala poljackijeh.

2i

322

zdmzen pod jednom istom vladom, ako ne za malo vremeua. To sve u navali Islama. Uvigja, da nije nikad bio

u5ini,

da se nas

narod,

i

ako je imao

nikad nije megju sobom zblizio

zajedui^ki,

jezik

upoznao, nego samo za

i

jedan 5as od god. 1848. imaprijed (godine su samo

6a-

sovi u istoriji.)

Sve ovo prirodno uCiui dvije srpsku.*)

Ne

stranke razliku vjere*)

i

da

treba ui napominjati,

svaka svoju namjeru

Kad

plemena.

i

plemena, treba znati, da su

na polju nauke,

reCe

se

i

—

veci dio Srba,

koji sve shvata ujedno,

razlika

to nejasni pojmovi

i

Slovenci. Prosti puk,

i

da analizuje, jer

sposoban

nije

naobrazenost nije dotle dosla, te ko je

lik

zove se Hrvatom,

a

Srbinom

govori u puku. Iz toga izlaze oni

i

od njih: da pripoznaju i

odan

plemena srpskoga

biti

zakouima

u

zalosni, a

gradu opustjelom, zabtijevala prvijeustvo

istoeiie crkve.

rimskoga

Oko toga

Gradi6, bibliotekar vatikaiiski, zajeduo

s

pape,

oporaenuse

seuat

plemeua srpskoga, radi eima, htjeli predi te

da

bi se s

iz

a

razlogom

:

isto

doba

da

uaseli

da ostauu

bi

seljaei

i

Dubrov-

Niksi Gjor-

dubrovaeki,

solidarnosti sa svojijena srodnicima

u

Stjepan

je iiajvise nastojao

Alacijein. Jezuviti u

da

i

samo jeduo

je

a

niku (kako se cita u pismima Stjepaiia Gradi6a seuatu gji6u)

kato-

istoCnoj

dubrovacka iza tresnje namjeravala

je republika

Hercegovce po drzavi obredu

vjeran

hrvatskoga. Velim, tako se u opce drzi

ni pravoslavan

Kad

ko je

da katolik ne moze

crkvi,

spadaju crk\4 za-

ostali

mu

')

te

treba govoriti kako puk govori. Vise

ali

padnoj, a to su Dalmatinci, Ilrvati

crkvi, te dr^e

u

pire

i

od polovine naroda juznoslavenskoga spada isto^noj biva Bugari

i

vlade, koje imaju

ovijem narodom, goje

s

vjere

hrvatsku

stranke:

jer

Ilereegov-

latiuskoga obreda u obred katolicke istoene crkve,

vremenom mogao u

republiei

dogoditi

umnoziti stranke. Seuat poslusa savjet jezuvita.

raskol

i

za

Od tada Gradi6

i

to

je-

zuviti ostadose ueprijatelji. ^)

nom

Jedan Francuz i

pise,

da bogoslovske razlike megju crkvom

zapadnom imaju cesa

5initi koliko

i

istoS-

astrologija s astrouomijom.

3- 323 i

smijeSni

„Srbin

po

susretamo

koje

potpisi,

^En

novinama,

Hrvat".

biva:

Ovi

pridjevci

oznaCuju neki izuzetak, te se po tome vec ne

zna, koje

katolik",

„pravoslavni

i

je opce pravilo.

U

kakvom

su

Kosova, u takvom su

prisilili

i

i

odmah iza preko 400 godina. Kako

satjerali s njihovijeh ze-

bill

da im budu kmeti, prozvavsi ih „Vlasima"; Turci prometnuli u

tako su

i

imenom

(,,Vlasi")

iijih

Srbi

nasli

ostali jos

negda Rimljane

§to su oni

malja

polozaju

se

—

pa

isti

bill katolici

razred

s istijem

i

pravoslavni *). Iza

ili

pada Carigrada Turcima je bilo korisnije da u dr^avi njihovoj bude vise pravoslavnijeh nego katolika, s toga su im uvijek nametali vladike gr5ke, koje bi Divan imenovao;

i

tako za 400 godista (sto zna5i dosta)

bi preki-

nut Srbima svaki savez sa zapadom.

Mi smo

da megju svijem plemenima

rekli,

slovin-

skijem Srbi posljednji klonuse pod tugjinca, dok se Hrvati i

Dalmatinci prem rano podlozise Ugarskoj

Srbi dakle ostase darnosti, a Hrvati turi.'^)

i

i

Ugri, Mle5ici

prije

i

Kosova u

poslije

Mleta^koj.

i

svojoj

soli-

Dalmatinci prilagodise se tugjoj kuli

Nijemci bijahu od

njih

nao-

vise

bra^eni; a na svijetu ima vise jakosti sila moralna, nego ')

U

Dalmaciji prebivaoci, koji spadaju istoenoj erkvi, zovu katolike

„Bunjevei" po

sam

rijeei

Buni, koja izvire

bijase

mjesto

naseljeno, toliko, da jos postoje rusevine kule hereega Stjepana,

zase

mi neku suputinu, koja

vaeki poslanici

i

se proteze do

trgovci dohodili u Blagaj.

bivaoci, srpskoga plemena, svi se gotovo polatinise,

—

kako sad oni govore,

Kad

u Blagaju kod Mostara.

u Blagaju, pripo*jedali su mi, da tu

ja bio

—

dosta i

uka-

Popova, kojom bi dubro-

Kad ga

Turci osvoje, pre-

rastrkase po Dalmaciji,

jer

su

prije

pripadali

tu

i

istoe-

noj crkvi. '*)

Leger, profesor slavistike u Parizu, pise : „Unis

identite de laugue, les Serbes et les Croates

bonne heure par

les

circonstances

Hrvati, jedni porijeklom politi6kijem

i

1

identi^nosdu

vjerskijem prilikama)".

avaient

politiques

jezika

par

1'

ete

separes

origin et

et religieuses.

de

(Srbi

i

rano bise razdijeljeni

324 materijalna. Turci

pak nijesu imali nikakve kulture. Pod

njima su dakle Srbi mogli sacuvati svoju, istom u povoju.

bila

razvitka; slovice,

—

ali

Ostade,

To

ostade.

narodne pjesme

ako je

i

ikakva

bez

istiua,

veceg

su: jezik, predaje, price, to sve ipak

ali

ost.;

i

bas

po-

nije

kul-

tura u pravom smislu, to su uprav samo sredstva kulture. Srbi se

mogu

fcovjeku koji

isporediti

ima preizvrsiiog slobodom

Ce^nja iijihova za

doba njihovijeh

jos vece u je

u

istoriji

se o

(veli

Ijudskoj,

i

Srbima

onoga

doba)

ne

umije

zanat.

alata, ali

pod jarmom turskijem,

i

moze

zuameiiita

kraljeva,

starijeh se reci

—

jediustvena.

Carevi rimski (ne gleda se sad, koji su to ili

a

carevi:

oni na zapadu, poCevsi od Karla Velikoga u iiaprijed,

od papa

koji stvoreni

rimske drzave rium",

ili

tiiiovi),

koga

i

proglasise

vladarinia uad

„ sacrum

carevi rimski u Carigradu,

imali su pravo, da

kralja, jer iiiace

ne

i

od Carigrada;

romaiium

potvrditi

bio

zakonit.

bi

te s toga

impe-

iiasljednici Koiista-

mogu

ne htjede znati za to pravo: htio je

Rima

obnoviteljima stare

se

biti

i

okruniti sva-

Srpski

narod

neodvisan

nahodimo u

i

istoriji

od sv.

Savu usilovana od naroda, da po drugi put okruni brata svog Stjepana

II.,

koji

se od tada

zove

da se zaboravi vjencanje papino, koje ranije; vidimo jo§

da

sv.

A

naroda

Turcima u golom

ma

s

ti

je

je bilo

Sava sam osniva

Prizrenu.

gdje

,,Prvovjen6iui",

pet godina

patrijarSiju u

pak ona ispolinska borba srpskoga i

nerodnom

stijenju

i

hridina-

Crne Gore od Kosova do juCer „za krst tasni

bodu

zlatnu!*'

Oni vele: „Prvo valja

biti

i

slo-

Slobodan (svoje-

budan) pak onda naobrazen!'") 'j Crnogorci, srpsko pleme, u bitkaina s Turcima dadose uajbolji primjer te velike istiue. Listove erkvene i eitave svoje knjige starodavne isparase /a fiseke, a slova stamparije lastopise za ubojuu gjulad. Kad je vladika cruogorski Njegus polmgjao po Riniu hraiuove i bogomolje, uz ostale svetiuje bijahu mu prikazane i verige sv. Fetra Posto ih razgleda, erkovnjak mu reee da je op6i adet, da svak cjeluje te verige. Vladika odgovori: „Nije obieaj Cruogoraea Ijubiti ieije verige!"

S^

325

*e

Ovoga vijeka pleme srpsko bi prvo, koje zbaci sa sebe jaram turski, a kako je jos u prvomu periodu naobrazenosti, shvata kojoj se naliodi

doba,

u kojoj sc

i

ture, biva silesiju narodnijeh pjcsama, te zove sve

ost.,

„narodnost

to

5emo

—

toliko

srpska''

oslobodi, Viik je

kul-

poslovica

prica,

narodnosti srpske".

Posto se Srbija

za

bolje sredstvo

ili

u

vjeru

i

Turcima borio

s

onu kulturu istom zacetu,

i

pojam:

jedan

u

zajcdiio

i

„knjizevnost

i

—

uprav da

za svega svoga zivota radio, da iznese

re-

sva

ta

sredstva potrebita za pravu kiijizevnost, koja ce istom nastati,

da utre put njezinu razvoju

po nisto ne moze isporediti

Divina Commedia

izbija

s

Dantom. N.

prost

covjek,

i

ako

se

narodnosti

Proti

Vuku ustade Jo van Hadzic

Milosa

juznoslavenske

i

Obrenovica,

htjede

koji

u Dante-ovoj

da jos

nije doba,

ostali, drzeci se

po

vremenom

zahtijevanju staviti

price

i

ost,

Obreuovi6 zamisljase kao u minijaturi oslobogjenjem

•)

08110V

Juznom

jezika

pod

oni su

da se sastavi opci ijecnik,

da se sakupljaju narodne pjesme,

Slavenstvu, ali pod Srbijom,

—

isto

je

knjizevnomu.

svoje zezlo sve Juzne Slavene*). Sluzeci toj ideji, govorili,

Vuk

utemeljiteljem

smislu

jer su hodili za tijem

;

se dakle

vijeku.

zvati

u

Vuk

opce narodnosti

u ovom

moze

opce

slaveno-srpskoga

pr.

odasvud pojam

italijanske, koja se ostvari istom

bio

napretku.

i

kao

nego

ni

da

Srbije prvi sto

i

Petar

Veliki ostavi u svojoj oporuci, da se u svijem preduze6ima bude smjerati

na Carigrad. Povjest kaze, da su Rusi

iiego su se

i

pokrstili 988.

U

tezili

crkvi istocnoj ima

za Carigradom prije i

danas

jediia svet-

Muogo HbuH velikijeh lagja ruskijeh izneiiada uapaiie s Bosfora ua Carigrad. Da se odaleci odmali zakvasi u Bosfor komad taj bic boziji, bi naregjeno, da se pokrova sv. Bogorodice. Tek se to izvrsi, dogje oluja, i brodovi se „Pokrov

koviiia, koja se zove

potopise

s

vojskama ruskijem,

kijem cudom potopi

i

.,1a

na obalama engleskijem.

Bogorodicin".

i

Carigrad oslobodi. Tako se

inviiicibile

armata"

Filipa

II.

isto

nje-

spaiijskoga

326 se svako mjesto izvan oslobogjene

narjeCjem. izDio

ako je to mozda

I

Srbije

sam Viik

i

svojijem

sluzi

nego samo onu tradicijonalnu knjizevnost,

nahodi u cjelokupnom plemenu srpskomii, dilo jos

kupio:

ili

pod Turcima pjesme,

rijeci,

pri5e,

poslovicc

srpskijem krajevima, u koje iibraja

mnogo plemena,

u

—

u

Dubro\Tiik,

i

On

na

bio

nije

vjeri,

u

razliCitijeh

a istog jezika, kao sto su

pitomini,

knjizevnik

srpski,

Vuku,

ugodi

koji

Dante,

bili:

Machiavelli, Gothe, Gimdulic, Kacic, Preradovic

Prvi

po

naobrazenosti, da shvati zajedno pod veliku

ideju narodnosti vladi,

dakle

je

zagonetke

Kotor

i

se

koje se naho-

i

oznaCujuci vazda gdje je sto zabiljezio.

onom stepenu

koja

pod Austrijom. On

ili

ipak

2elio, nije

ostali.

i

bio

Su-

je

botic*).

Buknu

do^ekao, da se

Yuk

1848.

g.

i

onda jos

je

zapadni Slaveni, biva Hrvati

i

nagju u narodnoj zajednici sa Srbima, govijem

zbirkama

srpski j eh

i

narodnijeb

On

zivio.

je

Slovenci

i

da se sluze njeumotvorina

za

open knjizevnost juznoslavensku. Dositij, koji je zivio mnogo s

Vukom nikakva kome Vuk

nema

prije,

odnosaja, da bi se na koji nacin

sporediti. Dositij

gli

godista

se

mo-

oda klasicizmu gr5ko-latinskomu,

Za ono doba Dositij bi jedini veliki izuzetak u srpskomu plemenu. D anisic, Vladika Njegus i Vr5evic nadasve ukazase svemu narodu, kako se ima pisati, a opct veliki Hrvati: kao Preradovic, Vraz, Mazuranic, Jagic i dr. uzgojeni knjinije

imao

Posto se Juzui Slaveni:

')

stanka u Evropi zamijesase

ma

ni

srednje Evrope,

i

s

i

pojma.

Srbi

i

Hrvati

i

od svog po-

Slovenci

Eimljauima, koji stanovahu

sad jos

muogi od

ujih

u

po

dr/ava-

crtama obraznijem

nose rimsku harakteristiku, kao erne kose gavranove, oci erne, zakucen

nos

i

ost.

Mnogi

zevnost latiusku.

etnografi po torn tumace njiliova prignu6a

Armand

un gusto pronunziato per

Silvestre pise: tutto

cio

che

e

„Gli

Slavi

di

essenza

na

knji-

sud

lianno

latina"

(juzni

del

Slaveni imaju izrazit ukus za sve ono sto je sustinom latinsko;.

327

zapadnom

zevnosti

ima

s

klasicizmom, ukazaSe narodu, §to se formu, a Hrvati

Srbi daju

pisati.

materiju.

Jer,

ili

formama pisanja i u jaSini izrazaja prvijenstvo ima narjeSje plemena srpskoga, biva hercegova^hoces,

neces: u

ili

ko po Kaiadzicu

crnogorsko

Vrcevicu,

i

nadasve dubrovacko narjecje, od

po

starijeh

Njegusu,

starina

a

izgla-

gjeno po akademijama, koje su surovo primali na Taboru,

kako

nika Srba Hercegovaca,

posto su

kidnom odnosaju. S druge vati nadvisiiju Srbe

To stranke! i

Kad

rece

se

strastveni,

joj jos ocito

strane,

bili

s

njima

hoces,

ili

ili

u

nepre-

neces: Hr-

u klasicizmu, biva u materiji pisanja.

je sve slutilo

prkosi

nego

od svojijeh supleme-

je govorio pok. lijeSnik Radic,

na dobro, kad od jednom puknu razumiju

stranke,

koji

ne

daju

Ne

sluzi ni

bezoce.

se

tu

strasti

pravu

vidjeti

istinu,

napominjati da se

od doticnijeh vlada, kojijem je za

te stranke pire

korist,

da tako bude. Srbi

I

ako

telje:

ako

i

Hrvati svojijem nazivlju dubrovaCke spisa-

su

^tampani

pak u Biogradu,

li

u

—

—

Zagrebu,

izlazi

jer

mu

list,

on

n. pr. upise:

neke

rijeci

„narf)d

ili

slovinski"

„ovo je rijec srpska", nagje u i

ost.

Dakle ne samo

mece Zmaja

i

u Sarajevu na troske svoje

slati

ispuste

upravitelj lista stavi ,.hrvatski";

ska"

Preradovica megju

„Nada". Jedan knjizevnik

list

nasinac mi je rekao, da nece vise taj

i

pjesmarici"

Radicevica megju Hrvate. Sad vladine periodiCni knjizevni

su hrvatski;

svi su srpski.

Stojan Novakovic stavlja Senou Srbe, a Klaic u ^Hrvatskoj

svi

ili

gdje

listu:

vjera, vec

ili

radnje

promijene.

u

Kad

„srpsko-hrvatski",

on

upise

n.

pr.:

„ovo je rijec hrvati

Apolon

i

ciste

Muze treba da budu nadahnute i da sluze politici, koja ni u svakom mjestu nije jednaka u isto vrijeme. Uzasno spomenu, a kamo li je, kad se neki primjeri i prosto kad se stanu potanko opisivati. U Zagrebu izide „Osman"

-EB^

328

-EEJ

dopunom Maiuranica. Mazuranic u njekom stihu stavIja rijec „Srbinjkmja"'. Tuma5 ad notam pise: to je Suncanica", pa nadodaje jos dva znaka:?! To hoce reci: Cudne stvari, da Mazuranic, Hrvat, moze zvati Suncanicu s

—

A

Srpkinjom!

kad

jos jc gore u prostomu piiku, a nadasve

se djeca opiju strastima tijeh stranaka'j. Strasti koje

ishode od tijeh stranaka, zahvatise: sakristije, i

—

da je

grozuo

pripovijedati.

i

svoje sastanke, svoje izbore,

gove

svoje kolovogje,

i

u jednu

kad

i

da

rijec iskazu,

zabave,

svoje

te stjcgove

pripadaju

kako peceni. Ylada

oni su mirni

diicane,

i

toj

trpi

inia

svoje

stje-

kad

strauci,

toj

i

Svaka

izuesu:

i i

kuce,

i

se

—

casti sve, stojeci

na svom vrhovnome nacelu, kao svud po Evropi, na onom

Moze

divide.

da je tako svaka drzava u

se reci,

razdijeljena u okruge politicke,

Kako

ralnijeh (strauke). politicki

i

sto

ii

i

ima

tako

dikaster (stranka) svoga vrliovnoga

njega

pohode po drzavi i

ili

;

im

vlade znaju sve

i

')

Tome

se bilo

i

Na

je

i

pjofesorima

uego rece:

;

mu:

zapovijedan

:

—

,.jezik

,,j3zik

poslije izidu

ueke komedije,

/

*

hrvatski".

kako

„]\e! reci,

se

ima

ue6u strauaka!' Dijete

6e da rece. Profesor opet ue 6e da

svrhu izrece ovako:

ueeuicima od

i

uaski".

ga

To

za ueku djeuu

i

pusti, dokle

imaio

je

onda, kad su u gimuaziju navijali djceu na strauke srpske

po cem

kako

jednom u gimiaziju dubrovaekomu ujeko (kako

ti

na-

i

nadati, jef stranke imaju,

srpsko-luTatski"

„srpsko-hrvat8ki", ja

bogme ne

castoljublju

buknu stranka pravaska

,.jezik

:

—

umiju se vladati.

covjek ozbiljau, zavice

zamuknu

ost.;

i

tako

Profesor, kano

ne izgovori.

svoje

svi urednici razlicitijeh listova. I

vlade propisano):

re6i:

5ine

koji

ost.

izgovoriti

ti

pored

a

i

Pripovijedali su mi, da

dijete uije htjelo

u

bas

ili

Iz hrvatske stranke

rodnja^ka.

moraliii

u svojijem korisdma novcaiiijem,

ili

dostojanstvu,

Protokolisti su

svaki

i

ujima se ciue vecere, gozbe

tako su zadovoljui

u svome

upravitelj

upravitelj a

svakomu mjestu,

u

okruznijeh

i

mo-

toliko dikastera

ima jedau vrhovni

toliko okruziiijeh,

Evropi

i

biti

lirvatske,

uesrede.

-^

•S' 329

smo

rekli, svegj

svaka vjera*)

i

svukud neizbrojnijeh

i

kako

nuances,

i

Stranka pravaSka

svaki sistem filosofski.

bogme ne ce niposto, da bude medium germanizma, ni da Weltgeist-u. kao narodnjaci. U sluzi onom njemaCkom tome se suglasuje,

kom

kako se od prve

vidi,

— sa stran-

srpskom. Kako sto Srbin hoce da bude

kulturi

Hrvati

i

u

vjeri,

tako

u jednom

i

mjeriti toj strand. nije

— i

bi

ovi

i

Hrvati

Srbin

da

htjeli

u

budu

u drugom. Dovle se nema ni§ta za-

Kako

njima vlada postupa ah

s

altOy

potreba govoriti: to vidimo po svagdasnjem iskustvu

prama pojedinijem. Samo ovdje treba da upitamo: uprav po njihovu shvatanju ta naobrazenost essentialiter hrvatska? e

i

per conseguenza

Je

italijanski,

slovinskogaV!'Ako je

to,

klasicizam

to

li

nikud bolje!

njihovo anatematizanje na svaki nauk

formu jezika

cemu onda ono

ali i

knjizevnost

gr5ko-latinski,

na

navrnut

i

Sto je

naobrazenost

itali-

kad je ona za toliko dugijeh vijekova bila jedina dojilja i u Dubrovniku i po Dalmaciji? Kako dakle nijesu s autonomasima nokat i meso u pogledu kulture? Ako pak to nije; onda koja je to kultura slovinska essentialiter njihova, a da ne bi bila u isto doba i srpska? lijansku,

—

Nijesu

li

pripoznali

i

sami

kao Vraz, Gaj, Preradovic, jezika knjizevnoga, da izvore,

a

nadasve na

im

Mazuranic treba

se

i

hrvatski,

se

§to

dr.,

obrnuti

zaista,

radi

tice

na srpske

dubrova5ku,

knjizevnost

prvorogjena kci srpska V! Ne, ')

knjizevnici

veliki

koja je krivine

svoje

Sv. Avgustin pise o vjeri: „In dubiis libertas, iu neeessariis uni-

omnibus eharitas" (U sunwijivijem stvarima sloboda, u nuzuijem jedinstvo, u svijem milosrgje). Da se uvjerimo, dosta je da se tas,

iu

spomeuemo nesuglasica u prvo doba rio',

stom i

crkve,

kao: „de regno millena-

„de rebaptizandis hereticis", raspra megju i

sv.

Epifauijem, kad je jedan drugoga kleo

grcka crkva postuje oba dva,

i

zove

ih,

da su

sv. ;

i

sv.

Ivanom ako ih oci;

Vasilija Yelikoga s ujekijem episkopima latinskijem, koje

su naduti

wkj

ouo|jii>tw

x6(po)«

(oliolasti

zapadnom).

Zlatoulatinska

raspra

sv.

on zove da

330 Hrvati nijesu mogli ili

malenu kiiltum

razvijati

slovinsku,

bolje sredstva prave kulture; te s toga su u njih vec

davBo izumrle u vecem dijelu njihove pjesme narodne,

u opce sve prave narodne

Dobro

iiniotvorine.

toliko vijekova odanosti tugjinu, nijcsii vili

i

U

govoriti naski.

dogodilo, da se,

gjalo po Hrvatskoj

i

da kroz

je,

sas\ijem

zabora-

zao cas, da je jos onda bio rasi-

ren sistem danasnjijeh skola. To bi se

—

i

ipak

ako u malenu broju,

naucnjaka,

bilo

—

koji su gojili

zaista nije ra-

duh

slovin-

Dakle sva ona mrznja pravasa na Srbe nema nikakva osnova ni u proslosti ni u sadasnjosti, a jos manje ima

ski.

jedino

na

vjerske,

bolje crkvene razlike. Bourdelaux govori:

,,Si

Ton nV

razloga za buducnost; nego se svodi ili

prend garde, une guerre de religion divient

—

de passion" (Rat je vjerski strast, tu se nista

ne

rat

guerre

Gdje je

strastveni).

Toliko je to

vidi.

une

da ce

istinito,

oni u o5i zabezociti da se u pisanju nikad ne sluze

lom, recenicama

kako smo

sve,

nego

i

frazama srpskijeh

rekli, njeki

,.sektoni".

ih

Sekta je

Posto

spisatelja.

zovu:

ne

„strankom*',

vjerskoj povjesti; ali ako pravastvo nije nikakva sekta, ipak se

po

njekijem

isporediti kakvoj vjerskoj

moze

odnosajima

sekti.

prelijepo

(A. Star5evic),

Ta

u

njoj

oslanja na ni-

jednu realnost, vec sasvijem na idealnost, za koju ostvariti.

je

—

vjerska

Najprvo; jer je

najveci broj crkovnjaka; drugo: jer se ne

da ce se vrenienom

sti-

samo u

upotrijebljena

rijec

ti

niisle,

sani njezin utemeljitelj

i

nazvan je „prorokoin*'. Goleme poteskoce,

upravo nemogucnosti suprot njoj vojuju. Bog, koji to njihovo 5udo moze

Nema

nego sam

na svoj grb stavili poznato geslo: „Bog i Hrvati!" Dobro im je rekao njckom prilikom umni Ilrvat Maretic, da sa uciniti;

svijem svojijem naporima ,.lijevaju

—

bas kao

i

Danajide u staroj

Hrvatska spada pod

iz

s

su

pustoga u prazno",

mitologiji.

ugarsku kiunu,

toga

a

Svak zna, da

ugarska

kruna

3pod be5kog Cesara,

-e

331

treba

te s toga

da

Hrvati,

vladine naredbe, svaki dan ponavljaju, kako ve5ernji, psalam: Dixit dominus domino meo

videci

popovi na

i

.

.

.

Ovdje je zgodno prenijeti njeke stihove Sundecica, poznatog propovjednika sloge izmegju razbracene

Srba

i

brace,

Hrvata, namijenjene bivsem vogji pravaskom:

Samo

Ijubay,

Brastro, sklad,

Mogu

od nas otisuutl

Napast, b'jedu,

—

Poraz, jad.

Preslaba je uzdauica „Staro pravo"

Jaca ruka

—

kada

njime drma

s

S njim po 6efu vlada; u sakama Tek za ono

—

^Nasijema sto

je,

Sm'jemo danas ustvrditi: „Ovo mi

Istina je,

da oba dva

je

moje!"

.

gospodara

.

.

nastoje

siriti

njom?

ideju Hrvatstva, ali na sto oni smijeraju s to zna!

Mozda im

je ista

namjera, a mozda

Zahtjevati sada, da carstvo Austro-Ugarsko liCno (Austro-Ugarsko-Hrvatsko)

kad

se iste,

;

—

postane

tri-

suvi§e,

i

A

da se poda „pravo hrvatsko".

Ko

razli(^ita.

i

bogme

je

to

gojiti

i

sto

je

to

pravoV Gdje su prava drugijeh plemena; poljacko, Cesko, rumimjsko,

To

njihV!

nego

kranjsko,

zivjeti

se zove:

kad

i

nemati

nijednu

nego

—

bilo

navrsilo

diobe Poljske, a ni 50 od

jos

cemo

§to

realnu

od

potporu,

propovjed-

i

proroci.

se Poljska g. 1830. po5e

se nije

—

ost.,

o idealnosti; dakle utemeljitelji

nici nijesu publicist!,

Kad

srpsko

100

ni

od Rusije,

odmetati

posljednje,

i

godina

od

prve

tad je

vec

bila

stvar idealna oprijeti se Riisiji: trebalo je sila proro5anskijeh,

—

i

zbilja se pojavi

(prorok). Slovacky

mu

Andrija Tovjanski

se odazove

i

napise

tri

ko

Nabi

epa: „Otac

S-

-e

332

Mickiewicza, najvecega pjesnika poljackoga u ovome \ijeku, koji iz Pariza zanese mladost epom ,.Putiiici*', za Marko", „San srebnii"

koji ep

mu

digne

,,Kralj

i

duh". Zafiara jos

katedru

francuska

vlada

oda\Tia u Parizu

slavenske, osnovanu

od

knjizevnosti

Cousin-a

bana Czartorynskoga. Nego kad ne dogje

s

od

i

nebesa legija

kad sa Kosciuszkim dogje Poloniae; tad Mickiewicz dogje sebi, i Bog mjesto

duhova, da vojuje za Poljsku, finis

mu

da

i

—

povrati Poljsku,

i

mu

povrati

hen

il

delV in-

telletto.

svojijem psalmima onoga

Krasinski') opet pozdravi

Slovackoga, da on

u

pohita

Galiciju,

da

seljake

blazi

uzbugjene od pjesama svojijeh protiva plemstvu

1846.

g.

Dakle, ako je Poljska imala potrebu od proroka, imajuci

onda svu

jos

svoju

drzavmi jakost

priiodno nemoguce, da ona vojuje li

onda treba proroka nasijem ')

se

(jcr

koliko

protiv Rusiji),

pravasima,

kao

cinilo

nemaju

koji

Krasinski bio je u op6e mizen od Poljaka radi svoga oca Vicka

Krasinskog, koji osudi na smrt vladi,

ako su

i

bili

odrijeseni

mladica poljacka radi urote

tri

od

ostalijeli

proti

sudaca kao maloljetni. Ovaj

prema mrzujom Poljaka prema Rusima. Rim-

Krasinski u svomu „Irydion" kaze na zivo staru mrznju Grka

Rimljanima, Ijani,

isporegjuje je

i

kad su

osvojili Grrcku,

s

su sasvijem divlji (150 g.

bili

da Mumij, vojvoda rimski u Korintu, kad

toliko,

400 talenata za jeduu sliku Praksitela: stavu kafcva

mo6 bozanstvena,

Rim. Rimljani, nost,

da su

se

nemajudi

nijedne

u ueko doloa cak

Rimu

Juvenal, sve se po

mogli Rimljane.

1

sv.

spisatelje grcke, ni

bi

A

je

pak

stidili

i

ni ostale;

Kad

Carigrad, Grci odahuuse,

ako

kulture,

je

da

je

poslje

u

uzese svu grcku naobrazegovoriti latinski;

kako pise

Grci

istina,

i

toj

pa prilaze da

nijesu

uije fantazija,

da ui

je uvjeren,

se prenese prijestolje

carstva iz

da se prvo

sjeme

starodavuoj mrzuji ovijeh dvaju na-

da su Rimljani

porijeklom

mogli kao „mikrob" uvidjeti jos u „Ilijadi" prvi

crkava.

daje

se

tome po-

u

je

nego

dati,

Hr.),

pr.

da

Avgustin pise da on kao civis romanus ne voli

Homera

crkovnoga raskola nahodi bas u roda.

cijeuio je,

htje

govorilo grcki. Sa svijem tijem

grckoj djeci ne6e omiliti Virgil.

Rima u

ue

i

cuo

je

iz

Troje,

tad

zacetak razdiobe

3nijedne

sile

na listovima,

—

liCne i

»S

333

ako ne zabrCkati cmijem po bijelu

govoriti, govoriti

po parlamentima

po nekomu

i

u Dalmaciji?! Nego StarCevic

i

kao

govoriti,

§to

Cine

i

drugomu svomu proroku je

dajbudi

bio

odvjetnik,

ergo Covjek uCevan; ovaj

drugi je jedaii pop; a Andrija

Tovjanski je bio crevljar.

U

njaci (pravasi)

tome su

zaista

na boljemu stepenu, nego

Mi smo dosta

govorili o pravasima,

Jerbo njihove namjere imaju svu prikazu biti

bitnik macedonski. Mi, koji

nijesmo

vjerujemo, da se koja idealnost

njima prignuli, ako ni za sto

bi se

Poljaci.

—

a

za

sto?

„Da

istinitosti.

Diogen", govorio je do-

nijesam Aleksandar, htio bi

niti

na§i zaiieSe-

od

dobitnici

nista,

moze ostvariti, lako dmgo, dajbudi radi

njihovijeh rijeCi.

Ko

zanesen sljepafikom i

na osnovu knjizevnosti,

bi htio ozbiljno,

knjizevne naobrazenosti naroda srpsko-hrvatskoga,

znanoga

nahode u

spisatelja, koji se

I

ne-

,.Slovincu"*). Taj je

sastavak narodu kao jedna Apokalipsa; to je vjest buducnosti narodne.

naj-

komade „Objavljenja"

bolje bi bilo da prouCi one

ne

moraine

razvitak

proufcavati

strasti,

a

prava

po-

ako je parodija „Bozanstvene

Komedije", nije ipak po nifiemu nasljedovanje Dante-ova epa.

U

tome

se sastavku

nahode sve forme

dubrovaCki-

jeh spisatelja: tu je zastupljen period knjizevnosti hrvat-

ske (Cakavstine), pa srpsko-hrvatske, je prilika

jer

po tome, da pisac ima

nijedan

umio onako sati

i

satelje

^)

Srbin

Ovaj

prvoga

sastavrilv

jer je bio prikazan pita,

Hrvat

izvan

sastaviti. Diibrov5ani su

Cakavstinom i

ni

biti

i

i

cisto

srpske.

Sva

kakav DubrovCanin, Dubrovnika,

do

ne

bi

ju5er umjeli pi-

stokavstinom, jer su prouCavali spi-

drugoga

bio je izuzetak

puku

i

i

perioda.

Dosta je

spomenu-

megju svijem sadasujijem spisima,

uekoliko proeitan u Gospi Velikoj

kao protivan crkvi, od popa Nika Batisti^a.

s

pul-

334

Pa6ifika Radeljevida malobracanina^), koji je obi6no pisao Cakavstinom. Antun KaznaCic, Pijerko Bunic, Antun Kazali, i dr., pisali su jos po uzorima drugoga 0.

ti

na svrhu, ukazase

perioda, dokle,

hercegovaCku

formu

Dubrovniku najCiscu

ubavi

posljednji

Pucic, episkop Vodopic, pop Pero Franasovic,

letic-Vukasovic,

—

dike Njegusa

Vuka

i

po uzorima Vuka

Medo

spisatelji,

Vid Vu-

i

Karadzica, Vla-

St.

Vr5evica.

Po§to je to sve dospjelo za Dubrovnik,

mena ju^noslavenska

nasla

nijesu

jos

ime, kojijem ce se nazivati, jer

inade ili

opce

stalno

sebi

pleme

svako

radi prvijenstva (uprav

se

posto ple-

i

megju sobom drzava ima u

ne5em njeko pmjenstvo); radi stranaka vlada odlu6i, da se ima pisati: ne dalmatinski, ne dubrovaCki, ne srpski,

—

nego hrvatski. Da se hrvatski imaju stampati skolske

')

Ovaj je fratar sad ve6 malo poznat, jer nije ostavio

pano od svojijeh

djela.

Kad

provodio je svoje dane

mu

stam-

sam ja popovao u Rijeei dubrovaSkoj, Njemu Hidza povjeri prijevod svega

pisu6i.

Virgila, koji bi sada imao biti u Maloj

8U

nista

Prevede

Bra6i.

note moraine, koje je nadodao, bolje nego

Ariosta;

ali

prijevod. Prevede

i

Telemaha u njekijem poglavljima.

On

je

imao velik

ne prtim u nista

On

bi

mi svako

utjeeaj

na moj zivot; on me natjera

da se

sto se tice politike;

jutro poslao po jedan

zabavljam

epigram

starjesina,

On bi govorio, kad bi mu da spiritualis homo judical quemquam

mine judicatur (covjek

koga, njega pak niko) po

kad

je vrijedan

sv.

kao simbol

ipse

Pavlu. Jos je govorio,

pismeno,

a

Ijutine, koju

on

meui

odmah

po6inje

Radi

tvoje vrijednosti,

Plode ove

Ijutosti

^aljemo

odmah mi!

ti

.

.

autem

Sovjeku,

Ijuto,

ja

s

a ne-

sudi sva-

kao sim-

nesto

naranaca

ko§ic

6u trpjeti u svom zivotu,

opomene od

da se

Jeduom

kriticara.

postelji,

Mato Puci6

uma

ili

u cemugod, ima poslati na cast stogod

bol Ijutosti duba, sto ima trpjeti od lijepo izradio

dosle

duha

koji se bavi stvarima

u

sastavljen

od kojijeh se jos mnogi kod mene nalaze. Pokojui knez bio je njegov Medenat.

da se

kujizevnos6u.

bio

Ijutijeh,

epigramom,

koji

3knjige, biva u

onome

-G

335

jeziku, koji

znadu samo

oni, koji

Hrvatskoj sastavljaju: gramatike latinske, grCke, ske

italijan-

iijemafike, povjesti, prirodopise, zemljopise,

i

tike, geometrije, fizike,

Kako svako mjesto ima

pi'izori.

koje u5i

(lijete,

gospara

biva, n. pr. latinski,

da

treba

hrvatskijeh,

tako

narjeCje,

narjeCje

i

tijeh

dva jezika,

zajedno

u^i

grozni

i

u komu se njemu predavaju

jezik,

i

svoje

ne znajuci

pr. latinski,

n.

aritme-

Otole izlaze strasni

ost.

i

u

pravila jezika latinskoga.

,,Drugo je nesto potamnilo

Slavena; biva nesloga

da se

iiigda

i

i

u velike oslabilo snage

gragjanski ratovi; posto je istina,

ne nalazi, da je ovaj

narod

ujedinjen.

bio

vladaoci nastojase da ih oslabe njihovi-

Sjetivsi se toga,

jem vlastitijem silama. Nece se nikad vidjeti da ill cam, koji je ratovao ovijem narodom, nije s

kralju

pomoci dobar broj samijeh

boriili

svoga

protiv Cinili

vlastitoga

naroda

sad 6ine Svajcarci

i

degli Slavi, pag. 75).

Na

Slavena, koji

i

ne

rijeCi

(Orbini,

prilozi

ovom nasem narodu, po5evsi od one

discors

Iloraca,

poznate

izreke

sti*',

i

se

Regno se

Tanaisque

Turgenjeva:

narod, kojemu treba njema^kog olova da

u

sto su

sto

sve,

reklo

do

se

nego

inaSe,

Grigjonjci"*)

ove

su

bio

„zitak

malo u5vr-

do one nasega pokojnoga lijeCnika Messi: nazione

—

narod zenski, u smislu: da kako sto zena femminea ima potrebu od oca, muza, brata, da se u 5emugod iznese; tako ')

„Uu

i

nas narod treba da bude,

altra cosa fu, che oscuro, e

degli Slavi: eioe la diseordia e le loro

ehe non

si

ako

ne

sasvijem

grandemente iuedeboli guerre

eivili;

le

esseudo

forze vero,

trova mai, ehe qiiesta nazione sia stata unita insieme. Del

che essendosi aeeorti proprie torze.

Non

li

si

Prineipi, proeurarono di indebolirli colle loro

vedra mai, die Re, o Imperatore, che guerreg-

gio eon questa geute, non abbia avuto in suo ajuto

degli stessi Slavi altrimenti ehe

Grigioni."

i

i

non

quali eombattevano coutro loro facessero,

ed

ora

uu buou numero stessa nazione, non

non faeciano

gli

Svizzeri

o

336 odan, ono s

njim

dajbudi

smijesan.

na

naslonjen

Borbe

drugi

koji

Crnogoraca

narod,

Srba

ostalijeh

i

ili

s

Turcima za mnogo vijekova uzdrzase jos nje§to solidarnost. Hoce li vec od sada postojati za dugo, povjest ce kazati potomcima. Republika vijekova, a za §to?

.

.

.

dubrovaCka

je

Jer je u njoj bio drugi elemenat

.

u solidar-

aristokratski, rimski porijeklom, koji je drzao

Kad

nosti.

ovaj oslabi jos

prevrata

prije

i

Dubrovnik se razasu u stranke, to, valjalo

bi

ba§

vidjeti, jesu

veni; jer po njekijem

francuskoga,

ga

Francuzi

i

vec uzdrmana. Ruse dr^i gvozdeni i

12

trajala

prut

autokracije,

Rusi izvonio

svi

li

nagjoSe

etnograftma ino^e se to

ali

Sla-

pouzda-

s

noScu reci samo za Bjeloruse.

Nazad malo

godiSta, njeki gospar

Ivo".

U

pouku svomu

mu

njoj

izmegju

govori

s

tvojijem

porogjenjem

ostaloga

grijeh istoCni, biva, d'etre ne Slave*\

—

Slavenin, kloni se svake stranke, jeda

li

sinko, pri

je,

da

tils

poglavlju

(u

drugi

iiarazlu5an

da se tasom umire ove mr^nje

„A mon

natpisom:

sinu, s

„dr^anstva prema svomu narodu"): ,.Posto tebi

koji

pouCnu knji^icu moralnu, napisanu

je iivio u Zadru, izda

francuski, za

dubrovaCki,

iiaravni

rodio

se

si

kadgod doCekas,

vjerske

politiCke,

i

§to

uzburkaSe ovaj na§ narod ju^noslavenski." I

dmgi narodi imaju

drugomu, proSlost,

ievnosti

mu

na zasluge, i

na

se oslanjaju

ali

umjetnosti,

na veli5anstvenu

i

na§ je

ost,

pak

je razdor prirodan.') Vjera, narjeCje,

')

Verne pise

o

na polju

§to su svijetu uCinili

knji-

podijeljen,

stepen

jer

naobra-

kapetanu Peron-u, koji iskrca ua otok Amsterdam

u moru indijskom dva Engleza ni

povjest^),

prema

jedan

mr^nje;

svoje

i

dva Francuza,

na tome otoku za dosta mjeseca;

jedan prama drugomu;

i

bili bi

se

ali

koji su zivjeli samot-

su ipak vazda

na svrbu,

ubili

da

stali

oruzani

brod

jedaii

engleski nije dosao ukrcati ona dva Engleza. ')

Marmont

pise u svojijem

Memoires

(lib.

Zadru, stavi njeke zemljake kao uhode: je

li

IX.),

kogod

da kad je sto rekao,

bio ili

u

uci-

-B

387

ienosti,

s§jn polo^aj

i

uzrok mrSujama

i

dogjajima, koji

se

njihova

mjesta

strankama,

i

daju

prebivali§ta,

strastvenijem

razliCitijem

mnoie u svakomu mjestu, koliko

ih

god ima pod istom vladom. gjaje,

Zovimo vjeru „v", kulturu „k", zovimo sve dogaSto su bill i sto ce biti, da su nepoznati „x", zo-

vimo vladu imaju

u naprijed,

X

rekli,

=

x

Dakle,

p.

neznano

to

biva, sto je

ce

koji

doga-

biti

„x"?

politika

Odgovor

ona

vlada tomu kriva? Ne! jer kako

ili

ih nije u5imla;

ona ih je nasla u narodu,

kao neki njegov originale peccatum. Koja bila,

dogagjaji

ti

= -^— Ajeli

smo

biva,

umno^eni za toliko mjesta koliko ih ima pod vladom, i daju prelijepo jednadzbu (equazione)

algebrajsku: v -|- k

je:

„x",

biti

istom

gjaji

To

politiku „p".

ill

koja se nije

druzila

A

onijem,

s

je vlada

je

sto

kadgod

nahodila

u

i

u komu bicu, hoditi

naprijed knji^evnost danasnja? Evo

vidimo: svak pise o

svojijem podanicima?!

politici,

svak

mo^e

narod.

no vine politi5ke. Opca mana!

6ita periodi^ne

nio protiva vladi franeuskoj. Bl

Marmoct ga osudi na

li,

mu

prikazan jedan pop, kao da muti

smrt. Poslije se ocito dokaza

toga popa, koji nikad nije nikomu ni drijemo,

pozove k sebi

te zemljake,

ni

kako su

da ih upita,

to

nevinost

Marmont

trijesko.

uradili.

Jedan

odgovori: „Tako, goBpodine! nijesmo mogli nigdje na^i krivca protiva vladi,

pa smo

izmislili."

Manwont

priJaze,

nasao mnogo strasnijeh pojava moralnijeh

da i

je

pn u prirodi Ijudskoj

fizicnijeh.

Verne,

fizicni

romansijer nasijeh dana, koji me6e Dubrovnik kao mjesto, otkle kre6u

iwki njegovi mastavi poleti,

veli,

da ovaj Marmont „due de

potvrgjnje neke njegove fizicne pouke, kao n. p. da skijeh, koje

{Campo

mogu

trpjeti

velik

stepen

vrudine,

di ghiaccio cap. IX): „Fatto ineredibile'

dnbitare della yeracita del testimonii!

II

duca

di

Raguse"

ima osoba a

ne

se

fosse

Ijud-

ozlediti

Eagusa, ed

se

possibile il

dottor

Jung videro un Turco immergersi in un bagno scaldato a 70° eentigradi." (Stvar nevjerojatna, kad bi bilp mogude gumnjati o istinitosti SYJedokal Yojvoda od Pubrovnika i doktor Junjg vidjese k^koje jedan Turcin usao

«

knpelj razgrijanu do 70*).

22

a-

-e

338

Dokle procita sve no vine, nestaje vremena

Hoce

vise besposlenu.

pak

li

Sovjeku naj-

i

svestenstvo

pribaviti knji-

navniuti klasicizam

na formu narodnu? Mo^e da se toga dogagja gdjegod po Evropi; kod nas u

Jevnost biti,

i

Dalmaciji bogme nece!

Strah

me

da se klasicizam ne vrati

je,

kako u srednja

je izisao, u manastire, se nadati da ce

li

sadasnjijem?-)

Ne

•)

ja,

—

knjizevnost

Ah

opet otkle

Moze

vremena^).

papredovati

po

skolama

ne! Vidimo da oni, koji

svrse

gi-

nego Viktor Hugo neka sad govori: „Kad danasnje vlade

dopustaju udruzenja n koju svrhu korisnu po eijelo dnistvo*, valja jos

da dopuste, da

se

mnogo

sto vise

udruze da

liea

sastoje manastiri. Pita se,

eemu

mole

Boga,

da

udi'uzivati se

od poloviee Ijudskoga drustva nije bezbozno,

covjecanstvo solidarno saeinjeno kod Boga. Dakle zuju da mole Boga, za sto ga mole? Bas za

to,

je

eijelo

se udru-

koji

ima

se

Bog? S toga

jer

i

ovi,

sto

u tomu

a

se moli

mili-

toliko

jona, koji ga ue mole nikad!"

Staru mitologiju, koja

uzme kao simbol

jedna

estetski ideja kosmieiiijeh

klasicizam; isto kao sto i

je bila

i

moralnijeh,

i

pr. onaj Jerusolim, gdje

dohoditi

6e

odnose

Bogu Jakobovu, simbolieno ozuaeuje erkvu

izraelski.

poklone

se

vasionsku. I to

proroka, a zidovstvo

i

to eini

i

izreke proroka

da

razlika, koja dijeli hrisdanstvo od zidovstva; jer prvo

lieno izreke svetijeli knjiga

—

na narod

narodi,

svi

erkva

(poganstvo),

hrisdanstvo uze kao simbol

svega svetoga pisma, koje se do slova

N.

vjera

velika

je

uzimlje

je

ostalo

simbo-

danas

i

zidovstvo, jer to sve uzimlje doslovce (ad litteram).

Giordano Bruno u

')

„Marfurius

Candelajo

svojoj komediji

na svrsetku:

veli

Graecarum, Latinarum, vulgarium litteranim doctor egre-

pa se igra s tom rijeei egregius: da ueitelj, profesor, doktor moze biti egregius; ali treba da bude Slobodan u svome pou5avanju. Dakle je onda gregius, biva prostak? Ne moze biti ni to, gius",

i

ost.,

jer

ti

danasnji profesori, doktori

biva prostaei: znaju mnogo, slova.

Dakle

sto ostajeV

.

.

.

Bvakoga regius, biva oni uee tika

i

i

kako

i

sto

se

ti

rece,

znaju

Izmetnite ono g od gregius, i

ponasaju se

s

ucenjem,

ii»to

gregii

tri

i

cetiri

nazovimo

kako im

vlada propisuju. Uei se klasidizam, jerbo vijekovi

reuesanae imaju jos do danas njeko postovanje rini;

bogme

ja znam, nijesu

obicno

spoljasnje

kao sto pristojaost njeka sad cini Zidovim^, da

od

poli-

vremena

prema

sta-

skinu

klo-

;

339 mnazijske nauke, tako zamrze sve jezike spisatelje klasi^ne italijanske

da

svoje narodue,

i

kao

klasiene,-

i

za

ih

svega svoga zivota nece vise ni da otvore.

Ne

ostaje drugo

iza onoga,

sto

za

vec

se

utrgalo

dubrova^kom

najvise po

formama

buk

ima

i

krizu. Klasi6izam

panteisticki

(!' infiuito)

s

Djemaeki

rtostima

dogmate kao

(il

vjeri.

biva

iz

i

pravila.

Materijalizam,

vjera.

ne moze

neogranieenosti

nego

dati

U knjizevnosti

odusevljenje (inspirazione personale),

i

ovome smislu

sjetio,

da je u njemu

:

da

je

brat prote-

„rinilnito,

ed

il

iinito",

iieua

damn

pdmah po svijetu rasprostrla, kano ti poglavita ') Ne ostaje nego oua pametna resistentia

istina.

svoje navade narodne

stva. ^,Sve kolovogje stranaka, slozi,

u

Ijud-

on prvi prost covjek, bez kulture, koji se

neogranicenost; a posto je to bas „Weltgeist",

dugo ujedinjeni u onoj

ro-

u umjet-

Fiehte je rekao, da je Hristos prvi covjek

stvu u

kako spuz u

pabirciti, a

rana poce zao-

mijesanje

iinito) ujedno,

nema uepokretnijeh

sad je sve

stantizma u

koje

slovinskijem*).

„Weltgeist",

ogranieenosti

inanti6izam koji

svoje

po narodu

i

naijecjii,

djevati klasicizam

samo paljetkovati

nego

sad,

Verne,

ne

passiva, zatvoriti

mogu uprav

i

nauka

se za to

doma6e protiva vihorima

i

veli

ogranieenost

se

tugjinbiti

za

koja dopusta da se ueini velikijeh stvari

nema nikad nego sumujivu mod u rukama". Strankama se pak mogu ponoviti rijeei sv. Pavla u Galazu: Quod si invicem mordetis et comeditis, videte ne invicem consumamini (ako se

poglaviea stranke

uzajmice grizete

Zadada nasinaea

i

glozite, gledajte

da

se uzfxjamno ne istratite) (e. 5).

bi za sad jos bila, kupiti

po

dubrovaekoj,

klasienoj zemlji: poslovice, receniee, rijeei za prirodne

uka

fizienijeh,

i

slijediti

po

ovoj

nauke, za na-

u tome stope episkopa Vodopida, Luka Zore,

Vida Vuleti6a-Vukasovi6a, Antuna Vueeti6a, Vieka Adamovi6a

i

osta-

—

posto je dospjelo ono doba, da se lijeh, na polju knjizevnome, moze koristiti na politickom. Dospjelo je ono doba, kad su gra^zjani u bratstvu sakupljeni postavljali zakone sudbene za svoje ponasanje, i za uspjeh zanata i obrtnosti, kako svjedoee stare matrikule sv. Jozipa, koje sam pregledao. Doi matrikule crkve na Bosanci od g. 1400., spjelo je ono doba, kad je kapetan Kristid spasao Dubrovnik od okrutnosti bey-a tuniskoga, kad je kapetan cavtatski Kazilari stitio domo-

yinu od prijetnje sultana od Maroka, jer je bio golem tana.

Da sam

bila bi se

ja kupio sve

mogla

price

i

basne

prijatelj

prippvidjene

sastaviti citava sloyinska mitologija. I

od

ako

toga sulstarijeh,

su

gtari

340

A moze

brovniku, a Ijubav domovine

kao

lativna,

uprav vec nema u Du-

otaca? DubrovSana

slijedi slope

koga potaknuti, da

Ijubav domovine jos

li

sto je n. pr.

i

druge

s

strane je ideja re-

sloboda. §to se Ijubi, kad

se

—

Ljubi se stepen kulture primljene domovina? od otaca. Dubrov^anin je negda primao u sintesi umjetnoj sa Ijubavi domovine i Ijubav vlade, i narodnosti, i kulture, u kojoj se nahodio. Vidi se da su ove tri stvari

Ijubi

u

sebi razdjeljive^).

Evo dovrsih opise o naobrazenosti i knjiievnosti moje domovine. Bogu hvala! Ko ih je odobravao: hvala sto cu mu jaV! mu; a ko nije

—

iznmrll

utmuo, ipak se

vir

i

jo§

nahodi

Kad sam

po Stogod.

citfto

Kaljeskovi6eve komedije, tumae dubrovacki (Bimi6) ad notam pise us „inoiigjiii",

rijeci

8am

„mongin". Upitah

jt to isto sto

peta

Ljubav domovine, kako svak zna,

mnogo mjetta

ideja sakupljenijeh zajedno,

i

;

ost.

;

a moze

Tu Kad

engleskoj. lijanski.

i i

Ijubav

ne

biti koji

se namjeri

je taj obaznao,

od

dnga do

rukavima,

i

moralnijeh

da

isto sto i

kakav

mmar i

ost.

ostranjenoj luei

Englez

Eijeke,

s

Lopuda,

Odluei ga podi vidjeti sa

nagje jednoga prosta zanatliju

u smislu engleekom^

zboriti ita-

je to rekao

iz

nije ni

^patriot" to

mogao

po svojiKorculabiti,

da

Kolocepa, Sipana,

svojijem

Englezom,

Beca, koji nije znao govoriti

Bego njemacki. Naemiju se jedan na drugoga, zaklimaju npatriota^'

Iju-

on Austrijanac, rece mu, da se tu

,,patriot".

tu nabodi iz

nas

cosmologiei^.

koji je znao

nego stranac. Mladi6 stade da razmislja ko bi

li

(polozaj

domovine,

Ijubav

lunghi

brodom u jednoj

s

je

Da kod

tijeh elemenata.

a po idejama dubrovackijem

Cavtata, Peljesea

dva

zaboravila

je

kao jedno <5u6enBtvo od

fizicnijeh

i

na njekog Engleza,

n bonici nahodi jedan njegov

jem idejama;

kad

da

mi ona odgovori, da

Moze u tome 08je6anju biti gastavljens prama vladi, kao kod Engleza i Francu-

Isjeki mladid dubrovacki nagje se

se

s

da progju kao u geologiji „dei periodi

lio6e se

nin,

ali

izlazi

bav prema vladi u sebi objektivno bude

li

sto

stepen naobrazenosti).

i

Ijubav narodnosti,

za,

u Hereegovini

rece,

na

Onomadne

sprijeda sva otvorena.

i

')

i

^anterija''

i

sto to znaei,

je,

znaci.

izna^^i, sto to

kod njeke proste zene, koja mi

ja otisao

•taviti

da on nikako ne moze

te ee

odmah

rastanu.

glavom

oba

^

mnogo napisalo

Govore mi, da se

—

sto?

tomu;

Ne znam,

ali

i

sto se proti

meni

obavjescivati

obifiaj

znam, da sam se odavno

pise,

stvari.

koji giibave rane

na

Ako me kogod govore

te

nijesam nikada pljuvao, se,

udes, da vazda Ijevic jos ziv,

su prvi put

moj

jer nije

a

se o

niti

protivnika.

on bi im

bili ustali

cu

se

Na

dakle

proti

nije,

—

ti,

uzgor;

pljuvati

Da

ko

jer

na obraz. To

je

moj

Rade-

je 0. Pacifik

sad ponovio svoju pjesmu, kad

i

audire (knj.

dissimulabat

su

pisu? — odgovaram: da

mu pada

pljuvotina

imam

i

u^inio

upita: a ko

meni

1862.

g.

i

napomenuo

istu izreku: Filii vero Belial despexernnt eum,

tu ruku

meni;

proti

ako nijesam ni slova proSitao od svega toga,

otuCak za take

pljuva nada

^e

341

da

1.

kraljeva,

se

Bogu

gl.

X.,

zahvali,

ille

vero

st.

27.).

rijeSima

nego se valja podloziti prilikama sa „Bogu hvala!" jaculatonum: „Hvala Bogu!^', ,,Hvala Bogu!"

Da nja, a

ne

su ovi opisi bas znameniti

i

po pravilima pisa-

prosti, sugavi feuilletons^ ja bi zavrsio rijecima

Puskina: „Hajde, plode mojega uma; prouzroci obicne fekte: zlobna tumaCenja,

gen,

pj.

I.).

Ali

ne

njeki moj prijatelj,

mahnitu buku

sluzi,

jer

grdnje!" (Ev-

me nedavno opomenuo

da sam nasrnuo

kad sam stupio u javnost.

i

e-

na

osinjak

odmah

v." >

4

-—

*^^"^*1

UNIVERSITY OF TORONTO

LIBRARY

CO

DO NOT REMOVE

o CD

>N

C sO

M> M cd

in

•»

THE

CARD FROM

CD

THIS O

Xi

§a CO

•

U

m

cr\

(D C^ CO to 1-5 CO

POCKET