Jaroslav Sajfert - Stub Kuge

  • Uploaded by: JenniferKnight
  • 0
  • 0
  • March 2021
  • PDF

This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA report form. Report DMCA


Overview

Download & View Jaroslav Sajfert - Stub Kuge as PDF for free.

More details

  • Words: 10,678
  • Pages: 47
Loading documents preview...
Urednik Aleksandar Surbatovic Za izdaoaca Natasa Pejic Korektor Snezana Palackovic .. Dizajn UberCool

I

JAROSLAV SAJFERT

I

STUB KUGE

Ili;r

Izdaoai: Mali vrt Bulevar kneza Aleksandra Karadordevica 78 11000 Beograd



Predgovor

MILAN KUNDERA Pogovor, prevod i napomene

E-mail [email protected]

ALEKSANDAR ILIC

Stampa Caligraph/Beograd J

Tiraz 500 ISBN 978-86-85639-22-7

11

i

-

'!

l

,.~ 'T~r maiL

MMXIV

SADRZAJ

PREDGOVOR Milan Kundera, Bilo ih je pet



Izdaoai: i prevodilac zahvaljuju [ani Sajfertovoj, pesnikovoj kcerki, oelikodusno ustupanje prava za izdavanje ove knjige.

7

STUB KUGE Na jednom od svojih davnih predavanja Krik strasila Mesto hodocasca Kanalski vrt Stub kuge Vrtuljak s belim labudom

13 15 19 23 27

Epilozi Vencic zalfije Model Noma tama Sat izbija sa zvonika PtiCji glasovi u krunama stab ala U praznoj sobi Pesma slavuja Dim marihuane Izbogom

55 55

POGOVOR Aleksandar Ilic, Slavuj slobodno peva Izabrana bibliografija Jaroslava Sajferta Napomena 0 prevodu

37 49

58

61 63 66 68

70 72 75

77 93 95

PREDGOVOR

BILO IH JE PET



Bilo ih je pet. Vitjeslav Nezval, Jaroslav Sajfert, Konstantin Bibl, Frantisek Halas i Vladimir Holan. Pesnici iste generacije, najveca plejada ceske poezije u celoj njenoj istoriji. Prvi odreden za odstrel bio je Vladimir Holan. Godine 1948. posle niza staljinistickih napada, zatvorio se u svom praskom stanu kao u manastiru i nikada vise iz njega nije izasao. U isto vreme, napali su i Jaroslava Sajferta koji se zadugo povukao iz javnog zivota. Zatim je umro Frantisek Halas. Napisao je: Odozdo prema ruiama kad budes iioeo svoju smrt u tamu ljubavi odbacices svoj stit. Sutradan posle sahrane, les bez stita, Halas, postaje meta zestoke ideoloske kampanje, koja je pretvorila njegovo ime u simbol sveukupnog zla. Sledeci na redu bio je Konstantin BibL Obozavao sam ovog diskretnog pesnika koji je voleo

7

MILAN KUNDERA

sirasno lepe zene i kao za pogreb lenje ... Tada sam imao dvadeset i dye godine. Upravo su bili obesiIi ceskog nadreaIistu ZaviSa KaIandru. BibI, Cijesu se oci prosirila od strave, pitao me je: "Znate Ii kako je reagovao EIijar?" I objasnio mi je: Andre Breton je u otvorenom pismu pozvao EIijara da protestuje protiv optuznice napisane za njihovog zajednickog prijateIja KaIandru, aIi je EIijar nadmeno i javno odbio da brani neprijateIja naroda. Bio je to moj posIednji susret s BibIom. Jednog dana se u beskrajnom ocajaniu bacio sa prozora svog praskog stana. U to vreme se Vitjeslav NezvaI trudio da po svaku cenu uskladi neodrzivu ulogu vemog sina partije i umetnika odanog umetnosti i svojim prijateljima. Napustio ih je zauvek 1958. Kao sto kaze njegov stih, posao je da traii one ljubicaste oci iza kojih nema vise nieeg osim smrti.

PREDGOVOR

jedina slava nemocnih. Bio sam vec u Fraricuskoj kada sam saznao za poslednji uzdah VIadimira Holana u njegovom stanu - manastiru. Necu nikada zaboraviti njegove strasne stihove: A ipak se zlo uspinje moidinom cooecanetoa. krvavo popljuvanom kao stepenisie st~ vodi do zubara ... Na vest

0

Holanovoj smrti Sajfert je napisao:

U Ceskoj, ukletom kavezu za ptice, razbacivao je svoje pesme s prezirom kao komade krvavog mesa. A ptice su se bojale. Ceska, ukleti kavez. Sajfert je u njemu ostao sam. Sa najmanje petnaestogodiSnjim zakasnjenjem Nobelova nagrada najzad ga je sustigla na bolesnickoj posteIji.

Ne, nije se bacio kroz prozor. Njegov sin, koji je lido na njega kao jaje jajetu, uradio je to dvanaest godina kasnije, u vreme kada je ruska strava prekrila nasu zemIju. I tada su ceski pisci, glavna meta okupatora, izabraIi Jaroslava Sajferta za predsednika svog saveza. I sada ga vidim. Vec je veoma tesko hodao, oslonjen na stake. I mozda je zahvaljujuCi bolesti, kada je sed eo, izazivao utisak stene: nepomerljiv, solidan, cvrst. Osecali smo olaksanje kad je bio sa nama. Kakva je sustina tu bila: pesnik, krupan, sa stakama oslonjenim na sto, opipljiv dokaz genija naroda,

Na Kunderin CIanak ceski pesnik i esejista [an Vladislav odgovorio je polemikom Koliko ih je bilo - i koliko ih ima. Zamerio je Milanu Kunderi sto je broj pesnika sveo na pet, pre svega levicarskih avangardista, pominjuci i druge znacajne pesnike

8

9

Milan Kundera napisano za Le Nouve/ Observateur, na ceskom u casopisu Listy, 6,1984.

***

MILAN KUNDERA

koji su stradaIi u razdoblju staljinizma. Iako su zamerke sa stanovista cinjenica opravdane, ne moze se osporiti ni pravo Kunderi da se u svom odlicnom clanku ograniCi pre svega na Sajfertove prijatelje, pesnike bIiske avangardi. Kao i Sajfert, Kundera se od sredine pedesetih godina XX stoleca zalagao za rehabilitaciju svih iriaoa staljinizma, naravno i onih koje nije pomenuo u ovom svom Clar¥


10



Na jednom od svojih davnih predavanja



Na jednorn od svojih davnih predavanja istrgao je naglo JirZi Mahen' iz dzepa Narodne novine", Savio ih je u trubu i glasno povikao: Zivela yoezija! Zivela rnladost! Tada je ta rnladost jos bila nasa. U raspirivanorn vrernenu brze su goreli nasi zivoti. Prvo je urnro JirZi Volker', 1 Jirii Mahen Oin Mahen), 1882-1939, esejista, pesnik, dramaticar, prijatelj i prethodnik avangarde, izvrsio samoubistvo zbog nemacke okupacije Cehoslovacke. 2 Narodne novine (Lidove noviny), dnevni list osnovan 1893. Posebno znacajan u razdoblju izmedu dva svetska rata, kada je u njemu pisao i K. Capek, AutentiCno obnovljen posle 1989. 3 Jirii Volker Om Wolker), 1900-1924, proleterski pesnik, autor zbirki Cost u kuci, Teiak cas, propagirao klasnu borbu

15

JAROSLAV SAJFERT

Govorio sam nad njegovim grobom. Bio je januar i mraz. Odmah sam pohitao sa groblja, kao da se u snegu za mnom plaze grobarovi kolani. Bezao sam prema zeleznicko] stanici da bih sto pre polozio glavu na cvetove tvog tela. • Iozefu Hori sam Citao svoje stihove kad je njegov kovceg pocinuo pred nama na skalinama Slavina-. Citao sam kraj njegovih nogu tiho i pokorno. Sa portika bedema u blizini groblja otvara se siroki vidik na Prag, na severu je Rzip", kao izvrnut sa deCjeg dlana. Doduse, pripada svima koji smo tu, ali Hori" najviSe. u svojoj poeziji. Od Proletkulta do poetizma - v. A. Ilic, Poetizam, Pojmovnik, Narodna knjiga - Alfa, Beograd, 2000. 4 Slavin (Slavin), kripta slavnih ljudi na praskom ViSehradskom groblju. 5 RZip (Rip), planina u Ceskoj za koju se vezuje legenda 0 dolasku praoca Ceha i njegovog naroda u ceske zemlje, stub ceske nacionalne samosvesti. 6 Iozef Hora (Josef Hora), 1891-1945,levicarski pesnik, napustio KPC i presao u socijaldemokratiju, autor zbirke Strune u vetru, Tvoj glas itd. 0 knjiZevnim i politiCkim sukobima na eeskoj levici, kao i 0 sukobu totalitamih i liberalnih intelektualaca _ v. A. Ilic, Kaoez i slavuj, Sluibeni glasnik, Beograd, 2009.

16

STUB KUGE

Ali tada sam jos voleo i cvetne livade blizu Libunje? i mala brda uokolo: Kozakov, Tabor, Bradlec i Kumburk i neznu Przivisinu". Lutali smo tuda danima, a kad niko nije prolazio padao sam svojim na tvoje usne, trazeci zudno tvoj vreli jezik. A pred nama su kao nagorela lira strcale Troske". Umirucem Halasu" napisao sam nekoliko tihih strofa o nasoj mladosti. Nisu bile narocite, ali bile su poslednje koje je Citao. Smesio se onako kako se smese oni sto znaju da ce brzo umreti. Jos danas njegov setni osmeh prati moje stihove. Pisao sam ih gde se moglo, u prozorima gostionica, 7 Libunj (Libuii), selo u Ceskoj. 8 Kozakov, Tabor, Bradlec, Kumburg, Pfivysina predeli i zamkovi vezani za Ceski raj, niz ceskih kultumo-istorijskih spomenika. 9 Troski (Trosky ), ostaci zamka u Cesko], 10 Frantisek Halas, 1901-1949, pesnik modernista, zbirki Lice, Stare zene i drugih.

17

autor

JAROSLAV SAJFERT

na umrljanim stolovima u posti, gde je kuckao telegraf. Ali najradije kod kuce. Sedela si pored velike lampe i eulo se kako igla protkiva nape tu tkaninu. Bila si tada ljubomoma na stihove. Skitali su bog zna skim i bog zna kud, a ti si bila tako blizu sasvim blizu udaljena samo dva-tri koraka. Da li ste vec posmatrali sviraca na gitari? Odjednom meko polozi dlan, na svoje strune i one sve naglo ucute. Odavno sam prekoracio prag tog neumitnog casa, osecam gorCinu u ustima kao da sam pregrizao vlat pelena koju nisam mogao da prelomim.

STUB KUGE

Krik strasila Uzalud hvatamo paudnu u letu i bodljikavu zicu. Uzalud se oslanjarno petom 0 grudu da nas ne uvuku tako naglo u tamu, mraCniju od najcmje noci bez krune zvezda. Svakog dana srecemo nekog ko nas nemocno pita ne otvarajuci usta: Kada? Kako? I sta posle? Jos casak igre i pIes a udahnuti mirisni vazduh makar i sa omcom oko grla! U cekaonid zubnog lekara nasao sam na stranici iscepanog casopisa

18

19

JAROSLAV SAJFERT

slicicu ruzicaste Tanagre. Slicnu opazih pre mnogo godina u vitrini Luvra. N asli su je u mermernom kovcegu mlade devojke Preminule jos davno pre Hrista, Tanagra dobro poznaje smrt. Mogla bi da prica. Cuti. I smesi se. Dok je devojka umirala, eula je jos krik Empuze, koja je plasila umiruce i euvala groblje. Imala je nogu od metala, a drugu od magarece balege i krestala je kao senke mrtvih na obalama Aheronta.



Zaista! Stara strasila su mrtva, ali radaju se uvek nova. Halo, gospodice, niste me dobro culi? Em-pu-za. Otkricu yam glasove te reci. E -kao Eros M - kao miljenik P - kao devica" U +kao uzas 11 Devica - ceski panna.

20

STUB KUGE

Z -kao zip A - kao amarant. Jeste li zapisali? MolimPisite dalje! Cim je iz devojcinih usta izletela dusa i rasplinula se u plavetnilu, devojci su uvele usne kao ubrani cvet. Tanagra se smesila, draga igracka zive s osmehom je posla s mrtvom u grob, da gleda kako andeo trulezi odmah prilazi devojCinom telu i brzo cepa njenu kozu ljubicastim noktima. Dugo su tuda jos lutala strasila i plasila svojim glasovima sve zive prolaznike u blizini. Vec odavno tu vlada tisina. Samo iza zbuna zimzelena ponekad se odmaraju hodocasnici i podizu ka usnama pistaljke od trske skrivene u plastu, . Gde sam samo proCitao onu pesmu o tankoj devojackoj tunici?

21

STUB KUGE

JAROSLAV SAJFERT

Tako slabo se branila da sam je lako savladao. Cim je skliznula preko talasa ramena, vise se nije mogla zadrzati, devojacka dojka sama se nasla u dlanu kao jagnje koje je nehotice zalutalo u vuqu jazbinu. A tamo je ostalo ~amo nekoliko saka prasine, nista vise, Podizala se u mraku i opet spustala u celom prostoru kovcega, • A kroz pukotinu medu daskama kao lavez pasa prodirao je ponekad miris ljubicica.

Mesto hodocasca Posle dugog puta budili smo se pod svodovima hrama u kojem smo nocili na golim kamenim plocama. U to vreme autobusa nije bilo jedino tramvaj i voz i na hodocasce smo isli peske. Koliko li sam tada imao godina? Budila su nas zvona. Brujala su sa okruglih kupola zvonika. Pod njihovim udarcima drhtao je nesamohram nego i rosa na stabljikama, kao da negde iznad nasih glava slonovi topcu u oblacima jutamji pIes. Nekoliko koraka udaljene od nas oblacile su se zene. Samo tako mogao sam ugledati

22

23

JAROSLAV SAJFERT STUB KUGE

na trenutak ili dva nagost zenskih dojki dok su navlacile haljinu preko glave.

Govorio je hebrejski prestolu.

Ali u tom trenutku neko mi je prislonio dlan na usta nisam mogao ni da izdahnem.

Samo je sklopila zapanjene oci sapcuci: Amen i sa cela joj se spustise na klecaonicu vlasi orahove boje.

I uhvatih se za zid. Ali svi su vec klecali pred zlatnim paladijem i pozdravljali ga svojim pesmama. Pevao sam sa njima. A ja sam pozdravljao vec nesto drugo jos hiljadu puta ocaran prvim saznanjem. I pesma je brzo odnela moju glavu daleko iz hrama. U Bibliji pise jevandelist Luka u svom jevandelju poglavlje prvo, stih dvadeset i sesti i dalje: I uleteo je krilati glasnik kroz prozor u odaju device tiho, kao sto nocu leti soya, i lebdeo je u vazduhu pred devojkom pola metra iznad zemlje nezno masuci krilima.

24

0

Davidovom

Danas znam sta u tom sudbinskom trenutku rade zene kojima andeo nista nije objavio. Najpre uzdahnu od zadovoljstva, zatim jecaju i nemilosrdno zarivaju svoje nokte u musku kozu. A kada pokusaju da stegnu bedra i zategnu misice, uzburkano srce baca im iz usta divlje reci. Tada sam tek polazio u zivot i hteo sam da stignem tamo gde je svet najgusci. Na vasarima su u radnjicama povremeno sustale veze krunica, kao kad pada kisa na plehani krov, a devojke, koje su setale vasarorn sa maramicom u zbunjenim rukama, stedro su poklanjale na sve strane svoje blistave 06

25

JAROSLAV

SAJFERT

STUB KUGE

i njihove usne slale su u prazno slast buducih poljubaca. Zivot - to je tezak, mucan let ptica selica do predela gde je svako sam. Bez povratka. I sve, sto ostavio si za sob om, muke, tuge, razocaranja izgledaju lakse, od ove samoce, bez ikakve utehe koja bi povratila uplakanu dusu. I sta vrede slatki suvi grozdovi! [er ja sam na strelistu pogodio crvenu ruzu od papira! Dugo sam je cuvao i dugo je jos sirila miris karbida.

Kanalski vrt Tek u starosti naucio sam da volim tisinu. Nekad uzbuduje vise od muzike. U tisini se javljaju ustreptala znamenja i na raskrsnicama mog secanja odjekuju imena koja je vreme pokusalo da ugusi." Uvece u krunama stabla oslusnem i srce ptica. A jedne veceri na groblju zacuh iz dubine groba pucketanje kovcega. Na zaboravljenom kamenu u vrtu istesanom u obliku skoljke igrala su se deca. 12 Zabranjenim ceskim piscima posvecena je moja knjiga Izgnana knjizevnost, Otkrovenje, Beograd, 2000. To vafi i za gotovo sve moje prevode sa ceskog jezika - A. 1.

26

27

.-JAROSLAV

SAJFERT

Pamtim to odmalena. Vidao sam ih tamo i ja. To je verovatno bio poslednji kamen u starom vrtu. [er, tamo vise nieeg nema. Samo kladenac i drvo. Samo razoreni kladenac i polusuho drvo, Cijeje stablo prostreljeno kuglom iz revolvera. Noc, vlasnica tame, prosipa s neba hitro rumen kao krvavu vodu u kojoj je Mara bio proboden bodezom prekrasne plavuse i cepa s ljudi njihove vlastite senke kao krojac st~ cepa rukave kad isprobava sako. Sve je vec bilo na svetu, nema nieeg novog, ali tesko ljubavnicima koji ne umeju da u svakom poljupcu otkriju novi cvet. Jos svetlost pada na aleje i ljupki put. Cvetnom stazom seta

STUB KUGE

grof [ozef Emanuel Kanal de Malabajla" i pesevima svog plemenitog plasta povija glavice cvetova koje se odmah ispravljaju za njim. Ulaz [evrejima zabranjen! Gle! Svako od nas koraca ka svojoj provaliji. Postoje dye: duboko nebo nad glavom i grob. Grob je dublji. Nad bazenom je kip boginje od belog mermera. Vlazna oblina uzdrhtalog tela kao da je upravo umucena od slatke pavlake. Gde su iseezla njena stara nebesa na kojima je vezivala plavu kosu u medeni evor? Neznom rukom prikriva grudi pritom se naginje kao da hoce da ude u vodu zakljucanu bravom ruzicastog lokvanja sto upravo cvate. A njeno krilo ogleda se ispod nje u tamnoj povrsini 13 Malabajle (Emanuel Canal de Malabaile), 1745-1826, praski graf, filantrop, botanicar,

28

29

JAROSLAV

i lici na bozansku Orfejevu liru koju su Tracanke otele pesniku i bacile u talase Ebra. Bojim se, ali ti ne znas za strah, izroni tu liru. Zapisana je tada na dovratku godina hiljadu osam stotina dvadeset deveta posvecenom kredom. U parteru Staleskog pozorista stajao je pesnik i uzrujano iscekivao da se otvori jedna od Ioza i izade grofica. U tom casu u njegovoj utrobi zajecalo je ljubavno ludilo. Stanovao je u Mihalskoj ulici" kod Crvenog petla, nije imao nikakav namestaj i pisao je stihove Iezeci na zemlji, umakao je pero u mastionicu zabodenu u pod. Cuti, ruzicasto zbunje ne sapuc! mi njeno ime. Trsko u jezeru zaustavi se i ne susti, 14 Mihalska ulica (Michalska), ulica u samom jezgru starog dela Praga.

30

STUB KUGE

SAJFERT

da eujem svilu njenih sukanja dok odlazi i dok kocija ceka. Nikada, nikada nece pomilovati moju retku bradu, nikada necu upiti svoja usta u njeno telo Eh, da je nikada nisam ni video jer mi uvek odseca glavu sabljom svoje lepote. Prekosutra je opet strpljivo cekao kraj stuba u pozoristu i netremice zurio u praznu lozu. Kada je usla i sela u somotsku naslonjacu, sklopila je carobne 00. sa dugim trepavicama kao mesozderka biljka lepljive cvetove od kojih se ne moze pobeci. Sklopi oci, moja voljena, inace cu poludeti. Bio je mlad, poludeo je i umro. Noc, vecni mravinjak zvezda. I sta jos?

U zelenkastom sumraku senice ljube se srecni ljubavnici. Usne stotinu puta ljubljene sapucu sto puta ljubljenim usnama

31

JAROSLAV SAJFERT

vrele reci koje svetle iznad puta krvi sto zuri u predele strasti. Kao sa dva bodeza probadali su svojim jezicima poluotvorena usta. Tada je vecernjaca bila Venera. • Vratimo se jos gospodinu grofu. Voleo je muziku, naredio je muzicarima da duvaju u instrumente skriveni u zbunju. Muzicari su duvali u instrumente gust miris cvetova koji se pod dodirima njihovih prstiju menjao u ljubavne pesme za pIes. Tu su! Ako hocete da plesete, plesite. Kada je koralni siljak jednog od dva obla vrha ljupke jogunice otkucao za vreme pIes a na moj sako nekoliko znakova Morzeove abecede, to jos nista nije moralo da znaci. To se dogada, Ponekad je to samo slucajnost.

32

STUB KUGE

Ali ja sam u tome obicno video poziv sa druge planete koja je kruzila oko mog cela. Neko ce tek odmahnuti rukom. Ali ja sam tom pozivu posvetio polovinu zivota. A mozda i vise. Posle pIes a sela je umoma plesacica na svileni travnjak i muslin sirokih sukanja rasirila je oko sebe kao ustalasane krugove na vodi. Slusao sam njen bezbrizni smeh, ali sam stigao kasno. Kad je covek star, dolazi uvek kasno, da bi na kraju zavideo i travnjaku dye utisnute jamice devojackih kolena. Imao sam srecu. Drzeci se za ruke, plesali su razdragani parovi na ugazenoj travi oko drveca. Samo sam jednom u zivotu sreo tu devojku. Osmehom me je pozvala na svoja kolena onako kako se ljudi zovu kad se ponekad Cini

33

JAROSLAV

SAJFERT

da bi rec bila previse odvazna, Odmah je usporila hod da je stignem. Kuda god zelite da idem, polazim rado. I preko stene, na kojoj raste samo sumporni cvet i vec je blizu krater. Ali toliko daleko sa mnom nije htela, i zadrhtala je, kao da je za njom smrt pruzila ruku. Ruku mi bar dajte, i zbogom. Oklevala je casak, i zatim je na rastanku zagrizla moje iznenadene usne svojim ustima kao tigrovom kandzom. Posmatram tvoje celo kao kormilar palubu kad uleti u buru. Sreo sam te tako kasno i tako iznenada. Znam, bila si skrivena iza guste zavese svoje kose. I u mraku je sijala, ali trazih te uzalud. Pod noktima mi je ostala samo zlatna prasina.

34

STUB KUGE

Sakrila si se posle iza zavesice trepavica u svoj smeh. A juni, say svecan, sipao je u prozore jasmin. Na kraju si zauvek iseezla u snegu svoje tisine. Kako sam te i mogao videti u takvoj daljini? A bila je zima i pao je mrak. Moje stihove mozes da pocepas i pocepane bads u vetar. Moja pisma mozes da zguzvas i zguzvana spalis u vatri. Ali sta ces uraditi sa mojim licem izlivenim u zamagljenom metalu koje te stalno posmatra dok se spremas za podnak i ujutru eesljas kosu? Taj portret moras odneti bar u umi s pepelom. I tako ces jos jednom, poslednji put, drzati moje lice u svojim dlanovima. Grof je mrtav, grofica je mrtva, pesnik je mrtav. Muzicari su mrtvi. Moje ljubavi su sve mrtve i ja sam

35

"

JAROSLAV

SAJFERT

STUB KUGE

spremamse daodem. Barem se meni tako cini kad horn da se zagledam u tvoje daleke od i negde u daljini uzalud trazim onaj poslednji kamen vrta jer i on je mrtav .

.

Stub kuge Na eetiri strane sveta okrecu se eetiri demobilisana kneza vojske nebeske. I eetiri strane sveta zakljucane su sa eetiri teske brave. Suncanom stazom tetura se stara senka stuba od casa Okova do easa Plesa. Od casa Ljubavi do easa Zmajevih kandzi. Od casa Osmeha do easa Gneva. A zatim od casa Nade do easa Nikada

36

',Ill

\0

37

JAROSLAV

SAJFERT

a odatle samo mali korak do casa Beznada i vrteske smrti. Nasi zivoti klize kao prsti po staklenom papiru, dani, sedmice, godine, stoleca. I bilo je vreme u kojem smo proplakali duge godine. I danas jos prolazim pored stuba,

gde sam tako cesto cekao i slusao kako zubori voda iz apokaliptickih njuski, uvek zapanjen nad drazesnom koketnoscu vode, sto se rasprskava na povrsini fontane sve dok senka stuba nije pokrila tvoje lice. To bese cas Ruze. Molim te, decace, skoci na skoljku fontane i brzo mi procitaj sta pisu cetiri jevandelista na kamenim zidovima. Matej je prvi. Ko od nas zbog same radosti moze dodati duzini svog zivota makar i jedan lakat? A sta pise drugi, sveti Marko? Da li donose upaljenu svecu da je stave pod vedro, a niposto na svecnjak?

38

STUB KUGE

A jevandelist Luka? Oko je sveca tela. Ali gde ima mnogo tela, okuplja se i mnostvo orlova. Najzad, sta veli sveti [ovan, miljenik Gospoda? Knjigu zatvorenu drzi u krilu. A ti je, decace, otvori. Makar i zubima. Krsten sam u kapeli u kojoj se molise protiv kuge u kapeli svetog Roka. Na kraju Olsana". Kada je u Pragu vladala gukava kuga, oko kapele su slagali mrtve. [edne preko drugih u redovima. Njihove kosti su posle mnogo godina postale rdavo poravnane lomace koje su gorele u buri kreca, do gline. Dugo sam tamo odlazio, behu to sumoma mesta, ali zivotnih slasti se nisam odricao. Bese mi dobro u toplom ljudskom dahu, i dok sam hodao medu ljudima, udisao sam pozudno miris zenske kose. 15 Olsani (Olsany), cetvrt u Pragu, poznata i po velikom groblju.:

39

JAROSLAV

SAJFERT

N a stepenistima olsanskih gostionica slusao sam uvece nosace leseva i grobare dok su pevali svoje surove pesme. Davno je to bilo, umukla je pesma, a grobari su na kraju sahranili jedni druge. Nekada sam zastajao i kraj drvenog zvonika. Zvono bi zabrujalo cim bi u kapeli podigli mrtvog. Sada je nemo. Gledao sam ampirske kipove sa Malostranskog groblja". Jos su tugovali za svojim mrtvima, koje su morali da napuste. Odlazili su polako uz osmeh svoje drevne Iepote. A medu njima su bile ne samo zene nego i vojnici u kacigama, naoruzani, ako se ne varam. Vec dugo tamo nisam bio.

STUB KUGE

Video sam i sam jos mnogo mrtvackih kovcega kako prolaze prema kapiji, a ta nije bila jedina. Kuga jos besni i lekari samo daju bolesti druga imena da sprece paniku. To je uvek ona ista smrt, i nista drugo, i tako je zarazna da pobeci ne moze niko. Kad god sam pogledao kroz prozor, mrsavi konji vukli su zloslutna kola sa izduzenim, mrsavim kovcegom. Samo sto vise ne zvone toliko, ne crtaju krstove na kuce i ne Ciste ih dimom zapaljene smreke .. Na julijanskim Iivadama" ponekad smo uvece lezali dok je grad padao u mrak, a u slepom rukavcu Svitave" zabe udarale u plac,

Samo u jedno ne dajte da vas uvere, da kuge u gradu vise nema." 16 Mala strana (Mala strana), cetvrt u starom delu gradskog jezgra. Pomenuto groblje poznato je i po izvanrednim kipovima.

se precutkuje u Ceskoj itekako odomaceno znacerqe "boljSevicka kuga". Od 1948. do 1989. godine Ceska je bila pod boljsevickom okupacijom. Sajfert se i svojim zivotom i svojim delom borio protiv oba totalitarizma.

17 U cesko-srpskom recniku u izdanju SAND i Zavoda za udzbeniks, pominje se i znacenje "nacisticka kuga", ali

18 Julianovske livade (julianovske louky), park u Ceske]. 19 Svitava, reka u Ceskoj,

40

41

JAROSLAV SAJFERT

Jednom nam je prisla mlada Ciganka. Bluza dopola zakopcana, gatala je iz dlana. Halasu je rekla: Neces doziveti ni pedeset godina. Artusu Cernjiku": Preziveces pedeset, ali malo. Nisam hteo da meni gata, uplasio sam se.

STUB KUGE

Bio je lepsi od lovorovih venaea pobednika auto-krosa. Ali odjednom smo se sastali kod stepeniea fontane, i svako je isao na drugo mesto, drugim putem i u razlicito vreme, razlicitim trotoarom. Ipak, dugo mi se pricinjavalo da srecem tvoje noge, ponekad bih zacuo i tvoj smeh, ali to nisi bila ti. Cak sam spazio i tvoje od. Ali njih samo jednom.

Zgrabila je moju ruku i gnevno povikala: Ziveces dugo! To je zvucalo kao pretnja! Koliko sam samo ispevao ronda i pesama! Rat je besneo na svim stranama sveta i svuda je bilo tuzno. A ja sam ipak saputao nausnicama sa rutvicom ljubavne stihove. Malo se zbog toga stidim. Ili zapravo i ne. Polozih venae soneta na obline tvog krila. 20 Artus Cernjik, 1900 - 1953, clan Devjetsila, avangardnog udruzenja, novinar i kriticar, v. Nepoznata auangarda, Knjizevna rec, br. 141-154, Beograd, 1980. Izbor, prevod i komentari manifesta ceske avangarde - A. Ilk

42

Moja koza triput namazana tamponom umocenim u jod i alkohol bese vec smede-zlatna. Takve boje je koza igracica u indijskim hramovima. Zurio sam netremice u tavanieu da bolje vidim te plesacice, ovencana povorka kruzila je oko hrama. Jedna od njih, ona u sredini, s najlepsim ocima, nasmesila se meni. Boze, kakve besmislice se motaju u mojoj glavi dok lezim na operacionom stolu sa drogom u krvi.

,43

JAROSLAV

SAJFERT

Vec su nada mnom upalili lampu, hirurg je prislonio skalpel i evrsto povukao dugi rez na mojim ledima, tamo gde je kicma. I zato sto sam se brzo budio, evrsto zatvorih oci. A ipak sam jos ugledao zenske oci iznad sterilne maske i uspeo sam da se nasmesim. Dobar dan, lepe oci.

STUB KUGE

Zatim je bilo mracno kao u vreme potopa i ne znam nista vise. Sestrice, dobili ste, kazu, modrice. Ne ljutite se na mene. U sebi, medutim, kazem: Steta sto nisam mogao da ponesem iz tame taj zamamni plen, gore, na svetlost, pred oci,

Ali vec su mi podvezivali zile i udicama rasirili ranu da bi hirurg mogao da odvoji paravertebralne misice i obnazi tmov venac. Tiho sam zastenjao.

Ono najgore je vec proslo, govorim sebi, jer sad sam star. Ono najgore tek me ceka, jer sam ziv. Ali ako bas hocete da znate, bio sam srecan. Ponekad citav dan, ponekad citave sate, ponekad tek nekoliko minuta.

Lezao sam na boku, ruke su mi u zglavcima vezali, ali dlanovima slobodnim koje je sestra drzala na krilu iznad moje glave stegoh snazno njenu butinu, grcevito sam je privlacio sebi kao gnjurac vitku amforu kad hita ka povrsini.

Citav zivot bio sam veran ljubavi. I ako su ruke zene sire od krila, sta su tek njene noge? Tako sam rado isprobavao njihovu snagu. Nezne su, i kad stezu. I neka sad a kolena smrskaju moju glavu!

Tada je zastrujao pentatol u mojim zilama i sve se brzo ugasilo.

44

Kad bih zatvorio od u tom zagrljaju, ne bih bio toliko opijen i ne bi lupalo tako divlje u mojim slepoocnicama, Ali zasto da ih zatvaram?

45

"

JAROSLAV

STUB KUGE

SAJFERT

Sa otvorenim ocima prosao sam kroz ovu zemlju. Prekrasna je, to znate. Mozda je meni vredela vise od svih mojih ljubavi odjednom. Njen je zagrljaj trajao citav moj zivot. Kad bejah gladan, hranio sam se skoro svakog dana recima njenih pesama. • Oni koji su otisli i rastrkali se brzo po zemljama sada vet znaju: svet je strasanl Ne vole i nisu voljeni. Mi bar volimo. Neka zato njena kolena smrskaju moju glavu. Evo tacnog spiska dirigovanih raketa: Missile Zemlja-vazduh Surface-to- Air Zemlja-zemlja Surface-to-Surface Zemlja-more Surface-to-Sea Vazduh-vazduh Air-to-Air Vazduh-zemlja Air-to-Surface Vazduh-more Air-to-Sea More-vazduh Sea-to-Air More-more Sea-to-Sea More-zemlja Sea-to-Surface.

Umukni, grade, ne euje se voda na gatu. I ljudi idu i ne slute da njihove glave prelecu usijani poljupci poslani rukom sa prozora na prozor. Mouth-to-Eyes Mouth-to-Face Mouth-to-Mouth And so on

Usta-oci Usta-lice Usta-usta I tako dalje

Sve dok ruka uvece ne spusti roletnu i ne sakrije cilj. Na malom nebeskom svodu domovine izmedu korpice sa priborom za sivenje i papuca sa pufnicama od perja brzo dozreva vrela luna njenog stomaka. Vet broji sevine dane" iako vrapci jos zobaju mak iza ledenih cvetova. Ali u gnezdu majcine dusice neko vet zateze oprugu malog src a da tacno otkucava Citav zivot.

21 Sevini dani - na Sretenje seva mora da peva, makar se i smrzla.

46

47

•..

JAROSLAV SAJFERT

Zbog cega svi govore i mudrosti? Kad dogoreva grm zivota, iskustva su bezvredna. Uostalom, uvek su takva!

0

sedoj kosi

Posle kise, tuce i grada grobova stub se izvio u visinu i cetiri stara pesnika oslonise se 0 njegovu tezinu da bi na stranicama knjiga ispisali svoj bestseler. Skoljka fontane je vec prazna, valjaju se u njoj opusci cigareta, sunce s oklevanjem otkriva tugu odbacenog kamenja. Tu bi se i prosjaCiti moglo. Ali da tek tako odbacim ni za sta, to odbijam.

zivot,

STUB KUGE

Vrtuljak s belim Iabudom Tamo gde se kaldrma vec pretvorila pramenje busenja, a elektricne zice u lastaviCja krila, u prolece su svake veceri svetlele dye acetilenske lampe, koje je brzo okruzila noc, a stari vrtuljak bi se pokrenuo.

u

Osvetljeni prostor su polako napustali vecernji parovi da se sakriju iza gustog grma tame obasutog zvezdama. [er najlepsa od svih boginja je Ljubav. To je bilo tako uvek i svuda, i ne samo u tirkiznoj Crcko] nego i kod nas u vasljivom Zizkovu22, 22 Zizkov, zivopisna praska proleterska Sajfert rod en.

48

49

cetvrt u kojoj je

.•.

JAROSLAV

SAJFERT

STUB KUGE

gde je grad ili pocinjao ili se zavrsavao. Kako hocete. I gde se u gostionicama pevalo sve do zore.

Cekao sam da se ponovo pojavi, da skocim iza nje dok se vrtuljak vrti, ali krila su bila prazna.

I na kruznoj stazi izmedu kopita konja plovio je elegantno i uzviseno aristokratski labud kao istrgnut jz pesama Malarmea. I sirio je krila.

Ljubavi su nekad kao cvet vugeg boba, i ne mozes ih doneti svom domu. Ali tada su obe lampe siktale kao zmija i zmija, dye zmije jedna protiv druge, a ja sam uzalud trcao za njenim nogama u siroki mrak.

Poslepodne je brzo isteklo, mirisala je i ugazena trava, a vece, ispunjeno prolecnom setom, polako se pretapalo u noc. Vergl je vec rezao novupesmu kad se medu labudovim krilima pojavila devojka sa srebmom narukvicom. Zapazio sam njen zglavak, jer je zagrlila labudov vrat, a njene oCi mimoilazile su moje ceznjive poglede. Na kraju me je ipak pogledala, malo se nasmesila, zatim mi je mahnula i najzad poslala poljubac. I to je bilo sve.

Steta sto su sa one kuce blizu Tina" skinuli znak. U njegovom ovalu bese reljef zene, a medu njenim suknjama ponosito uzdignutim iznad kolena vrtela se zemljina kugla.

..

Cesto sam tu zastajao i malo se zadrzao kao hodocasnik pred svetom slicicom pribijenom na koru stab la. Tada sam vec naslutio sta je to zensko. Da je to sama lepota Zivota, 23 Tinski hram (Tynsky chram), zdanje u starom delu Praga.

50

51

JAROSLAV SAJFERT

i ako tu polozis svoje lice, jeciS od slasti. I vec tada sam cvrsto resio

da ill pisati jedino stihove 0 ljubavi kao sto je nekad gospodin Neruda" pisao pesme samo 0 zvezdama. Bese doba kada je pucanj iz top a

na tvrdavi oznacavao podne, i za casak daha zaustavljala bi se zurba. Postoje zene Jutra, zene Podneva i zene Veceri. Neodlucni prsti nezno su lutali po kozi i oklevali sve dok stid i strah nisu pobegli sa mesta koja tako volimo, i tal as nagosti, talas za talasom, preplavise nam usta, oci, lice, i ponovo se vracali ka usnama kao ka obali. Tako je nasa krv pocela da uvire u njene zile otuda u srce i iz srca natrag u nase vene. 24 [an Neruda, 1834-1891,pesnik, pripovedac, feljtonista, kad nas poznat po svojim Malostranskim pripovetkama.

52

STUB KUGE

Ni zudnja za moci, ni glad za slavom nisu tako vrtoglave kao strast ljubavi. lake mozda nisam bas od onih koji su je previse dobili, zahvalan, ljubio sam joj noge. Ikad mi se Cini da su zene ovih dana mozda lepse, nego u mojoj mladosti, to je samo varka i privid. Samo gorka ceznja. I tuga. Nedavno sam drzao u rukama pozutele fotografije Muhinih" model a u njegovom pariskom ateljeu. Zapanjujuca lepota tih davnih zena oduze mi dah. I

Behu dva rata, bolesti i glad i vreca bede. Tada nije bilo lepo na svetu. Ali zaista to bese zivot nas, neka je bio, kakav je bio. Ceznuo sam za stranim gradovima u nepoznatim zivopisnim predelima 25 Alfons Muha (Alfons Mucha), 1860-1939, slavni ceski slikar, autor poznatih plakata za pozoriste Sare Bemar, umro posle iscrpljujuceg saslusanja u Gestapou kao istaknuti slobodni zidar.

53

JAROSLAV

STUB KUGE

SAJFERT

i na kraju pustinje. Sad a se brzo udaljavaju kao zvezde u drevnoj tami. U katedralama je hladno i osmeh zena vec je dragocen, stran, dalek kao cvetovi prasume, Ostala je samo zelja da ne budem tako sam, I radoznalost. lobe me svakog jutra zapitkuju. Srecom, zene kod nas ne nose haljine do Clanaka. Ali neumitno vreme vec nasrce i silom me odvlaci drugde. Zbogom. Nista u zivotu nisam izdao. Toznam i mozete mi verovati. Ali najlepsa od svih boginja je Ljubav.

Epilozi

Vencic zalfije Frantiseku Hrubinu"

Priblizavalo se podne i vladala je tisina

rezana zujanjem muva kao dijamantom. Lezali smo u travi kraj Sazave" i ispijali sabli ~ hladen u sumskom izvoru. U dvorcu u Konopistu" smeo sam jednom da isprobam stari bodez iz vitrine. Tek posle udarca tajna opruga otvarala je 26 Frantisek Hrubin (Frantisek Hrubin), 1910-1971, pesnik, autor zbirki rnoderne lirike Pod ne, Hleb s celikom i drugih. 27 Sazava (Sazava), reka u Cesko]. 28 Konopiste, dvorac i irnanje Franca Ferdinanda, austro-ugarskog prestolonaslednika, ubijenog u Sarajevskorn atentatu 1914.

54

55

JAROSLAV SAJFERT

trastruko secivo. Tako nekad biva i sa stihovima. Naravno, nema ih mnogo, ali tesko je istrgnuti ih iz rane. Pesnik je cesto slican ljubavniku. Lako zaboravlja obecanje neznosti nekad prosaptano i najkrhkiju ljupkost brutalno scepa~ Ima pravo na nasilje. Bilo u znaku lepote ili bola. Ili oba znaka odjednom. I to je, u stvari, njegovo poslanje. Sami dogadaji daju mu pripremljeno pera da njegovim vrhom zauvek ureze svoju vest. Nikako u kozu na grudima, nego pravo u misic u kojem je uzburkana krv. Ruze i srce nisu ipak samo ljubav, Brad nije uvek put ili avantura, noz nije redom ubistvo a sidro vemost do graba. VarIjivi simboli lazu.

STUB KUGE

I neka zato pesnik opijen zivotom povrati svu gorcinu, gnev i ocajanje da njegova pesma ne postane praporac na grIu ovce. I kada smo vec sve ispili i ustali iz ugazene trave, gomila nage dece na obali poskakala je pred nama u reku. [edna od devojcica, ona sto je u slamnenoj kosi imala vencic od mokrih zalfija, ispela se na balvan da legne na topli kamen. Malo se uplasismo: zaboga, ta ona vise nije dete.

I

Zivot ih je odavno prerastao. [er sve je sasvim drukcije, i sve je mnogo gore.

56

57

JAROSLAV SAJFERT

STUB KUGE

Model

I ne bi me oblacio u providnu draperiju. N amemo polako. Najpre, tako da se ocrtaju grudi jer su lepe, zatim zato da se vide bedra i guscija koza, I stalno gospodin profesor polako odstupa i popravlja draperiju, a ja se i dalje smrzavam.

Nek me vec umotaju u gunj i ponovo odnesu u atelje ka toplom kaminu. I naliju u mene vreli punc,

Pozuri, stara ludo! Nosis zimske cipele i kozuh, a ja tu stojim nag a u tankoj, providnoj krpi.

Stojim tu u snegu naga. Samo da Majstor Hinais" moze da tacno uhvati preliv boje od mraza pomodrelog tela na slid Zime.

N a ledima bih taj mraz i izdrzala, ali vetar duva u moja prsa i zato nap red imam dye sante reda i jos kao da me neko u bradavice bocka Ciodom.

Dugo je kazu trazio plavokosu kakva sam ja, s porcelanskiplavim ocima, Da sam kao gavran sa ocima crvenim kao mis, ne bih tu stajala.

Sta ti u stvari znas o zenskom telu? Zenama je osetljiv stomak, a kad se odozdo prehlade, to biva maler, dugo.

29 Vojteh Hinais (Vojtech Hynais), 1854-1925, istaknuti ceski slikar, poznat i po radovima za prasko Narodno pozoriste,

58

Dovraga sa tvojom slikom, dovraga sa budoarom kraljevske loze. Zar zbog umetnosti da se smrznem?

59

JAROSLAV SAJFERT

STUB KUGE

Dovraga s Narodnim pozoristem! Tebi ce dopasti slava, a meni upala pluca. Od toga se lako umire i tako eesto, da znas. Ne razmisljaj i slikaj, jer cu ti izbiti paletu i ugaziti je u sneg. Zar nisam vec dovoljno ljubicasta? A to sto mi zubi cvokocu kao kosturu u lutkarskom pozoristu, zar to nije dovoljno? Trebalo je da ostanes u tom Parizu! Ni poslednja ulicarka ne bi pred tobom ovako stajala. A tamo ima raznih drolja spremnih na sve. Neka vec dodu sa tim gunjem, sa tim grubim, ali toplim gunjem, nek vec dodu.

Nocna tama Tek u moj pozni cas, kad nikud vise ne mogu poci, proCitah da su kod nas Ceha vitku divizmu nazivali suncani stap.

Jos nadem casak neki da napisem ovih nekoliko stihova, ali vec je prekasno, cim se setim tamnih casova noci. N ajpre onih slatkih sa tobom! Mesec nije izasao, zvezde nisu sijale! Svetiljke u drvecu bile su daleko, a ti si zatvorila i oci. Zatim onih u kojima smo lutali po zamracenom Pragu. Svi su prozori bili zastrti,

60

.•.

61

JAROSLAV SAJFERT

STUB KUGE

iza mnogih ljudi su plakali, a srce ridalo. Koliko cvetova bese kod Jevrejskih peCi30 i iza Crvenog dvorca", a donedavno i kod nas u Brzevnovu" u napustenom kamenolomu! Kao kad rimski vojnici zabodu svoja koplja u zemlju i legnu kraj njih, bilo da jos casak bacaju kocke ili izaberu podnak.

Sat izbija sa zvonika Cirilu Boudi33

One veceri kad je noc vec stigla do dveri, a golubija balega na vencima kula licila na mesecev sjaj, slusao sam u Malteskom vrtn34 pesmu Vivaldija. Svirala je devojka na srebmoj flauti. Ali sta moze sakriti instrument tako tanan u devojackim prstima? Gotovo nista! Za cas zaboravih da slusam. Ispred mosta je iz daljine hucala reka jer ni voda ne podnosi okove i buni se u pregradi. 30 [evrejske pea. (Zidovske peci), praski park u cetvrti Ziikov. 31 Crveni dvorac (Cerveny dvor), zdanje u Pragu. 32 Brzevnov (Bfevnov), praska cetvrt.

62

33 Ciril Bouda, 1901-1984, istaknuti ceski slikar i graficar, ilustrator knjiga. 34 Malteski vrt (Maltezska zahrada) - vrt u centru Praga.

63

JAROSLAV

SNFERT

Gotovo neprimetno pomerala je u taktu spic cipelice i domamila svojim usnama staru pesmu u stari vrt. Cak izdaleka. Cak iz grada na jugu, gde izmedu zila laguna pociva grad na zglavku mora. Od pesme je sva uzdrhtala. I mad a je ljubavna kantilena na to navodila, devojcina lepota bila je u tom casu tako cedna da ni u sebi nisam imao hrabrosti niti pozeleo u mislima da makar jagodicom prsta dotaknem njeno rumenilo.

STUB KUGE

fuje sapat i neodlucan korak ljubavnika. Ali njihovi vreli poljupci behu vec prvi plac ljubavi. Ta sve velike ljubavi zavrsavaju se tragiCno, . a one ostale, i one srecne, umiru mucno i neodlucno, A cesto i naprecac.

u toj igri

osmeha, tame i flaute, izbijanja sata sa zvonika i kosih zvezda padalica kad je jos bilo moguce zuriti nekud gore po vrtoglavom stepenistu bez drzanja za ogradu, stezao sam grcevito metal svojih francuskih stapova. Kad je prestao aplauz, Izgledalo je da se iz sumraka bliskog parka

64

65

JAROSLAV

STUB KUGE

SAJFERT

Ako se kod nas na strehi prvi put u martu zacuje kos, njegov je glas kao zvonce na seoskom peronu i prolece vec polazi iz najblize stanice.

Pticji glasovi u krunama stabala Samo vratanca od mreze, vecno otvorena, zatvaraju put ka Libosadu" i beloj lodi na kraju aleje starih lipa.

Nad Libosadom je vrh Zebin". N a njegovom siljku magnetska strelica se krivi i drhti kao moje srce kad spazim na stepenistu lode tvoje noge. ....

Odlazio sam tamo da osluskujem drevne korake Mahe" po vlaznom kamenu podova usred ljubavnih veselih pesama gore i uokolo. [a znam da ptice stosta uprljaju, i ciste okice spomenika, neke cak vrebaju na poletaljkama i ubijaju pcele, vesto otkidajuci zalac. Ali to je njihovo kraljevstvo. 35 Libosad, dvorac u Cesko], 36 K. H. Maha (Karel Hynek Macha), 1810-1836, najveci pesnik ceskog romantizma, proslavio se poemom Maj. Prevedena je na hrvatski.

66

37 Zebin, brdo u Ceskoj,

67

JAROSLAV SAJFERT

STUB KUGE

I mozes cutati, ako ne maris za reci, samo se smesi, i dok odlazis, poljubi me ne samo u obraz nego i u usta. Kako sam neskroman!

U praznoj sobi I gavran je ptica pevacica i to mi daje smelost kad tuga kao zagusljiv smog pada u moj zivot. Kakve sad to slatke pesme, kad je covek star. I belina snega mu je odvratna. Ali tebi bih ipak rado doneo najbelju golubicu. Dok je drZiS u dlanovima, kljucala bi te nezno u prst. Vidam je preko puta krova i mogao bih je izmoliti. Doletela je izdaleka, iz ljubavnih pesama kralja Solomona. Stisni je nezno na grudi, tu ona pripada. Ali ako poleti sa ostalima, za casak sva blista kao ogledalce na suncu.

68

Pamtim vremena kada je u bioskopima bio mrak cmji nego danas. I filmovi su bili cmji a uz to jos kao da je na platnu stalno kisilo. Samo su iznad vrata gorele crvene sijalice .•• za slucaj panike. Mladi ljudi su se tada ljubili ne samo u pozadini mracnih loza nego i u poslednjem redu stolica. Pozudno sam upijao sline iz devojackih usta. Bile su opojne kao sok izvakane palme koji je gusto crven i gori na jeziku.

69

JAROSLAV

SAJFERT

STUB KUGE

i ritam konjskih kopita na kaldrmi. Zatim zalosne fanfare iz Narodnog pozorista Sa Horine sahrane.

Pesma slavuja

Sve sam ih nabavio razmenom. Ali snimak smrznute grude kako dobuje po majcinom kovcegu je moj.

Lovac sam zvukova i skupljac magnetofonskih snimaka. Sa radija slusam Halali" na veoma kratkim talasima. Pokazacu yam svoju zbirku.

Zatim slede Sevalije i ~istinget, privlacna Dzozefina Beker s kitom nojevog perja. Od mladih lepe Greko i Matje sa novim stvarima.

Pesma slavuja. Doduse, prilicno poznata, ali ovaj slavuj iz roda je onih koje je slusao Neruda, kad je zaludivao praske lepotice. Taj snimak prati pojacani zvuk prskanja pupoljka kada latice ruze uhvate dah.

Na kraju cete euti strasni sapat nepoznatih ljubavnika. Ne, reci se ne mogu razumeti, cucete samo uzdahe. I nagla tisina na kraju okoncana uzdahom jeste casak kad umorna usta podvaju na umomim usnama.

Ima i sumomih snimaka. Ropac umiruceg. Snimak je autentican, Skripa kola sa mrtvackim kovcegom 38 Halali, zvuk roga kojim se najavljuje pocetak i kraj lova.

Ujedno, to je bio naslov populame emisije na radiju.

70

To je pre pocinak, nikako poljubac. Da, verovatno, u pravu ste, taj casak tisine posle ljubavi podseca na smrt.

71

JAROSLAV SAJFERT

STUB KUGE

koji je play, ruzicast i zlatan kao Renoarova paleta. Lazuci tako samoga sebe srecno stigoh do kraja, do ocajanja koje nazivaju mudrost. Ne znam zbog cega.

Dim marihuane Klanjati se na bini, kleknuti sasvim nisko kako to na sceni rade Francuzi, ne, to nije za mene. [edva sto napisah nekoliko srecnih stihova 0 ljubavi, potrazih ocima oci zena, rukama njihove ruke i ustima njihove iznenadene usne. Sam Bog zna da u ovoj zemlji zene vole stihove. Verovatno zato pred uzdasima pesnika ne stezu dlanovima grcevito svoje dojke. Kad sam jos bio mlad i ucio da laskam zenama, ah, ti moja uobrazenosti, bila si tada gizdavija nego paunov rep,

72

U tom casu mi neko iza glave sapnu u uho: Stihovi pesnika su kao dim marihuane. I ako njen laki dim otvara vrata nepoznatih predela, odakle nam sa osmehom tree u susret slasni trenuci srece i drze se za ruke u trenucima srecnog uzivanja. Zasto to ne bi mogli i stihovi? Dovoljna je samo Jedna pesma, da ljudi zaustave dah i da devojke, kad je cuju, puste suzu. Kako bih zeleo da to umem! Narocito danas, kad sam vec star i premestam se samo sa noge na nogu, a reci mi skripe u ustima. Ali kad bih se predao osluskivanju tisine

73

STUB KUGE

JAROSLAV SAJFERT

i primorao svoje pero, sta mislite da biste Culi? Samo onu pesmu koju je prerezanog grla pevao [an Jakub Riba39, kad mu je britva ispala iz ruke, a on jos stajao oslonjen na bor strahotno sam u sumi kod Rozmitala" . •

I zbogom Milionima stihova u svetu dodao sam samo nekoliko. Ne mudrijih od pesme cvrcka. To znam. Oprostite mi. Zavrsavam. To nisu bile prve stope u mesecevoj prasini. Ako su ipak pqnekad zablistale, to nije njihova svetlost. Voleo sam ovaj jezik.

39 J. J. Riba (JanJakub Ryba), 1765-1815, istaknuti kompozitor, izvrsio samoubistvo. 40 Rozmital, mesto u Cesko]

74

On, kad natera cutljive usne da zadrhte, lako nave de ljubavnike na poljupce, u skitanju kroz zemlju nebeske rumeni u kojoj sunce zalazi sporije nego u tropima.

75

JAROSLAV

SAJFERT

Poezija je sa nama od pocetaka. Kao ljubav, kao glad, kao kuga i rat. Nekad su moji stihovi bili luckasti, sramota! Ali odbijam da se izvinim, Traziti lepe reci verujem da je bolje nego ubijati i

ubijati.

76

POGOVOR

SLAVUJ SLOBODNO

PEVA

Za poznavaoce nema nikakve sumnje u to da je JaroslavSajfert(1901-1986) jedanod velikih pesnika XXstoleca. U torn veku je ceska poezija dostigla evropsku i svetsku ravan - da pomenemo samo imena [ozefa Hore, [ana Zahradnjiceka, kod nas poznatog nadrealistickog pesnika Vitjeslava Nezvala, zatim Frantiseka Halasa, i ovim nabrajanje tek zapocinje, jer je narocito u razdoblju izmedu dva svetska rata, u povoljnim uslovima kulturnog pluralizma, pesnicka zetva ceske knjizevnosti bila zaista ~uzetno bogata. Jaroslav Sajfert "u krugu ceske poezije" zauzima istaknuto mesto: prosao je kroz dye znacajne faze razvoja ceske lirike - u ranim dvadesetim godinama bio je istaknuti pesnik proleterske poezije, a od sredine dvadesetih godina i jedan od najizrazitijih pesnika specificne ceske pesnicke i umetnicke novine, poetizma. Od tridesetih godina XX stoleca Jaroslav Sajfert suvereno koristi razlicite doprinose bucnih evropskih "izama", ali u osnovi izgraduje vlastiti, osobeni poetski svet koji se vi se ne moze svrstati u odredeni pravac ili skolu,

77

ALEKSANDAR

JLlC

CeSki pesnik je izdanak proleterskog Praga. Njegova prva zbirka Grad u suzama, objavljena 1921. godine, bila je radosno docekana na komunistickoj levici, kojoj je i sam pesnik pripadao. Neki su verovali da je levica najzad dobila talentovanog "proleterskog" pesnika, koji ce u stihovima rimovati partijske parole i uvodnike, pozivajuci svojom poezijom u revolucionamu akciju. Ipak, pronicljtvim posmatracima ni tada nije promaklo da Sajfertov talenat prevazilazi opisanu "koneepciju" poezije i umetnickog "stvaranja" . Za razliku od proleterskog pesnika Jidija Volkera koji je u pesmi Na rendgenu na dnu siromahove duse video mriniu, Sajfert u svojoj pesmi Siromah u srcu proletera vidi mozda detinjastu, ali humanu nadu da ce radnicima jednog dana biti bolje. Sajfertove slike iz zivota proletera nisu propagandisticke, vec stvame, kako ih je sam kao proleter ziveo: Imam prozor, kojim plovi prolecni dan kao ladica na reci s ruiicastom zasiauom. Imam psa, koji ima Ijudske oci, a imam imali notes i u njemu trideset i tri ljupka deooiacka imena. I verujem u Komunisiiiki manifest, verujem da ce jednom doci dan, kad cu i [a biti spokojan, verujem da cu i ja jednom biti gospodar,

78

Pogovor

da ce me visoko, visoko, visoko iznad Praga voziti aeroplan. I zaista, nije trebalo dugo cekati da pesnik ispeva drugu zbirku, objavljenu 1923.godine, pod naslovom Sama Ijubav. Ta zbirka je razgnevila dogmatsku kritiku, jer u njoj vise nije bilo naglasene proleterske tendencije - uz nekoliko stihova 0 revoluciji, zbirka je u eelini bila posvecena ljubavi, kako to pokazuju stihovi iz pesme Ljubavne strofe: fer Ijubav je nesto ogromno, to ces shvatiti zato st~ i kada bi u celom svetu besneo rat i tekli potoci krvi, nebom leteli kao crveni andeli plameni ielicni srapneli, kada bi u celom svetu grmela revolucija, ipak bi jos negde na zelenoj travi Ijubavnici ugrabili vremena da stegnu . jedno drugom ruke iprtslone jedno drugom glave na rame. Slavuj je zapevao slobodno, najcistijim lirskim glasom, i odmah su se javili oni koji su verovali da slavuji mogu da pevaju samo prema unapred napisanim notama klasne borbe. Nekada anarhista i pesnik ljubavi, sada pisae pomenutih nota namrgodenog liea, S. K. Nojman, ispisao je jetke reci protiv mladog pesnika. Pesniku je zamereno da nije "idejno izgraden", da napusta front pesnicke klasne borbe, predajuci se ljubavnim zanosima.

79

ALEKSANDAR

rue

Drugadje je Sajfertov talenat upravo u ovoj vrsti poezije tumacio ceski kriticar i kultivisani esteta F. K. SaIda. Upravo ce SaIda uporediti Sajfertovu poeziju sa likovnim delom carinika Rusoa - ovo poredenje zaista odgovara stvarnosti i slikovito odreduje tadasnji Sajfertov pesnicki postupak. Odmah uz zbirku Sama ljubav, Sajfert objavljuje pesme vezane za ceski poetizam, pravac koji su definisali ceski marksisticki teoreticar Karel Tajge i pesnik VitjesIav Nezval. Sta je poetizam? To je poezija "svih lepota sveta", radosti, mlnosti, slobodnih asocijacija, posvecena duhu modernog, povezana sa cirkusom, panoptikumom, dansingom, dzezom ... Godine 1925. pojavljuje se Sajfertova zbirka Na ialasima TSF ("TSF" su francuski inicijali za bezicne veze i radio) koja ce jos vise naljutiti stroge partijske drugove sto citaju pesme s raznobojnim olovkama u ruci, podvlaceci - naravno, crvenom - uzlete Sajfertove neobuzdane fantazije. Ovde ce Sajfert zapevati: Moja lula "gambije" sjajno me zabavlja. Ima smesnu glavicu u obliku careve glave. Dobar dan, slavni care! Da li ti je oec izdimilo iz glave da budes gospodar sveta? Ova pesmica, pod naslovom Napoleon, kao i druge u ovoj zbirci, izrazavala je veseli duh poetizma koji nije priznavao hijerarhije i autoritete, radujuci se lepoti, slobodi, Ijubavi... ljubavi naglaseno mIno shvacenoj, kako to pokazuje . pesma Racunaljka:

80

Pogovor

Tvoja dojka je kao jabuka iz Australije. Tvoje dojke su kao dve jabuke iz Australije Ah, kako volim tu racunaljku ljubavi. Putovanje sa Karelom Tajgeom u Pariz i prevodenje lirike Gijoma Apolinera uticali su na ovu Sajfertovu zbirku, kako to pokazuje pesma Vrelo voce: Pesnike voleti Umirucu faunu Jeloustonskog parka A ipak volimo poeziju Poezije Veeni vodopad. Cak su i konzervativnog kriticara avangarde i komunizma uopste Ferdinanda Peroutku razdragali stihovi Sajfertove pesme Svadbeno putovanje, iz koje navodimo tri strofe:

,.

Da nije bilo tih luckastih poljubaca, ne bi bilo ni svadbenih putovanja. Ali kad ne bi bilo svadbenih putovanja, cemu bi sluiili Wagons lits? Zeleznicka zvonca bude uecni strah, ah, Wagons lits, vagoni oencani. Ta bracna sreca kao staklo krhka, medeni mesec je nadgleda.

81

ALEKSANDAR

I jos jedan dan i jos jedna not, dva dana i dve noci prekrasne. Gde je moj vozni red, ta knjiga pesnicka, 0, kako su lepi moji vagoni! 0, Wagons restaurants i Wagons lits, 0, svadbeno putovanje! Tek ce sledeca zbirka Sajfertovih pesama, Slavuj rdaoo peva, objavljena 1926. godine, nadahnuta pesnikovim putovanjem u SSSR, donekle umiriti dogmatsku Ievicarsku kritiku, koja je u ovoj moderno ispevanoj poeziji nasl a bar odjek socijalnih i politickih tema Oktobarske revolucije. Ipak, ta kritika nije primetila da Sajfert ne posmatra Sovjetski Savez kroz ruzicaste naocare, Pojedini stihovi u ovoj zbirci svedoce o pesnikovom realistickom pogledu na tadasnji SSSR. Sajfert nije bio "salonski komunista". Nije maturirao, jer je morao da radio Ali znao je da je narod siri pojam od radnicke klase i da ideja klasne borbe vodi u gradanski rat, a gradanski rat u neslobodu. Ostajuci veran radnickoj klasi, Sajfert odlucuje da bude veran i narodu, njegovim demokratskim i humanistickim tradicijama. Sajfertov kriticki stay prema zbivanjima u Sovjetskom Savezu otvoreno i upecatljivo izrazava njegova pesma Puskinou spomenik u Moskvi, objavljena 1937. godine: Pahuljica za pahuljicom necujno se spusia na koordie sapete u metal.

82

Pogovor

ILIC

Iz proilili vremena sve do naseg doba zoeci tu, zueci okov lanaca. Pahuljica za pahuljicom krasi mu glavu, taj beli pokrov pesniku ne stoji. Ranije su do ueeala vodili da pogube, danas samo kratko - kuglu u potiljak. Pesnice slobode, evo ti buket ruza, i easlusa] reii nasih tok. Zasto ne slaviti mrtvog cooeka kad vet vek spava «utke pod glinom? Sloboda! Rec ta nije u modi, sloboda se danas vise ne nosi. To i ne smeta, pesniku slobode, danas se ko zna ko iurno pod skute podolaci.

83

ALEKSANDAR

JLIC

Crvene trake plamte na tvom lieu, povorke ljudi dive ti se. Neke ce, naravno, u Sibir poslati kao kad si bio iiu. lz proelih. oremena sve do naseg doba zueii tu, zueii okov lanaea, pahuljiea za pahuljieom necujno se spusia na koordie sapete u metal. Godine 1929. Sajfert objavljuje zbirku Pottanski golub - u zbirci, kao i u onima koje su sledile, ceski pesnik ce slusati samo jedan glas - glas svog unutrasnjeg integriteta i izvome poetske inspiracije. Te godine dolazi i do Sajfertovog raskida sa Komunistickom partijom Cehoslovacke. Pesnik je potpisao poznati Manifest sedam komunistickih pisaca. U Manifestu se kritikuje dolazak Klementa Gotvalda na celo KPC. Sajfert je zbog toga bio "iskljucen" iz KPC (potpisivanje Manifesta je zapravo znacilo raskid sa partijom). Od tada Sajfert vise ne ureduje komunisticke listove i nedeljnike, i uglavnom prekida politicke veze sa svojim nekadasnjim komunistickim drugovima.

84

Pogovor

Zanimljivo je - i razumljivo - da se od tada kornunisticka kritika nece u velikoj meri baviti Jaroslavom Sajfertom. U demokratiji, Sajfert za komuniste postaje nevazan, Vratice mu se - kad dodu na vlast. Sajfert se odvojio od vode KPC, K. Gotvalda, koji je 1929. godine pripretio poslanicima u parlamentu da ce ih povesati kad do de na vlast; Gotvald je od 1948. do 1953. godine ruko- . vodio staljinistickim terorom u Cehoslovackoj. I sam je, zajedno sa suprugom, umro pod sumnjivim okolnostima, odmah posle Staljinove smrti, kao nezgodan svedok. (videti moju studiju Kavez i slavuj) Sajfertova poezija u ovom razdoblju dostize svoju zrelost, a u dva maha pesnik ce ispevati i stihove spontano posvecene tragicnim dogadajima koji ce na kraju dovesti do komadanja i okupacije Cehoslovacke. U zbirci Osam dana, iz 1937. godine, peva 0 smrti prvog predsednika prve Cehoslovacke republike, filozofa i humaniste Tomasa Masarika: naslov zapravo oznacava osam dana tugovanja, od smrti do sahrane osnivaca nezavisne cehoslevacke drzave. Masarik je umro u zoru, a Cesi i danas prepoznaju refren iz Sajfertove pesme 0 predsednikovoj smrti: To tmurno jutro zapamti, moje dete. Zbirka Ugasite svetla, iz 1938. go dine, zloslutno je predvidanje "ceske sudbine" posle Minhenskog sporazuma kojim je ova mala

85

ALEKSANDAR

ILIC

srednjoevropska zemlja zapravo prepustena Adolfu Hitleru. I za vreme okupacije Sajfert ce pevati 0 Ceskoj i svom voljenom Pragu, i time postepeno steci nemerljiv ugled u svom narodu. U poznim tridesetim godinama, ceska komunisticka levica se pocepala na dva krila - jedno koje se oslanjalo na SSSR, bez obzira na tada objavljena otkrica 0 Staljinovoj represivnoj politici, i drugo koje je protestovalo protiv staljinistickih cistki i politickih procesa, u kojima su pogubljeni-gotovo svi stari boljsevici, Lenjinovi saborci, i stradale mase neduznih sovjetskih gradana. Medu kriticarima ove staljinisticke prakse nalazili su se i Sajfertovi drugovi Karel Tajge i Zavis Kalandra. Tajge ce umreti pod sumnjivim okolnostima, a Kalandra biti obesen - obojica stradaju kao zrtve staljinizma koji su kritikovali i koji im se osvetio. Na Tajgeovoj sahrani bice prisutna samo dvojica ljudi. [aroslav Sajfert i jos jedan njihov prijatelj. Strah nije lako pobediti. Posle oslobodenja Cehoslovacke od nemacke okupacije, Jaroslav Sajfert objavljuje 1945. godine zbirku Kaciga gIine, pesnikov dug onima koji su izvojevali cesku i slovacku sloboduo Docekace stihovima dobrodoslice i povratak demokratskog predsednika Cehoslovacke Edvarda Benesa iz londonske emigracije u otadzbinu. Pesma Septembar, posvecena Benesovoj smrti 1948. godine, vise nije mogla biti objavljena u komunistickoj Cehoslovackoj. Opojnu radost tek stecene slobode i nade polagane u revolucionarne dogadaje iz 1948.

86

Pogovor

godine ubrzo zamenjuje atmosfera progona, straha, spiskova i podozrenja, sve ono sto je "krasilo" staljinizam, ukljucujuci zastrasujuci teror, logore i poznate montirane procese u Pragu. o cemu u tom strasnom casu peva [aroslav Sajfert, nekada naivni proleterski liricar, komunisticki sanjar, pesnik utopije ljudskog bratstva? To saznajemo iz njegove najpotresnije pesnicke knjige - Pesma 0 Viktorki. Objavljena je 1950. godine u teskim uslovima i u ogranicenom tirazu. Slavuj nije prestao da peva i pevao je opet slobodno, s nadljudskom hrabroscu, 0 istini, u zbirci posvecenoj cesko] knjizevnici Bozeni Njemcovoj i njenoj knjizevnoj junakinji Viktorki, u stihovima prozetim sumomim, stravicnim aluzijama: [er svakom cutke smrt u susret polazi i nemilosrdna, marljivo ianje. Ne odmara se, i ne ceka, i kao da nista nije bilo nastavlja dalje. ,.

U svega pet stihova - srz terora ...

Ako su ranije kritike dogmaticara bile samo verbalno zastrasujuce, jer iza njih nije stajala realna moc, sada je situacija bila sustinski drugaCija. Kritika je mogla znaciti gubiliste i zacuo se glas jednog drugaCijeg pesnika koji je suvise dobro znao 0 cemu to "idejno neizgradeni" [aroslav Sajfert zapravo peva u pesmama 0 Viktorki. To je bio pesnik Ivan Skala (ah, ti "borbeni" pesnici) koji je ispevao po zlu cuvene stihove upucene svojim nekadasnjim komunistickim

87

ALEKSANDAR

rue

Pogovor

drugovima, ali i nekomunistickim zrtvama montiranih proeesa: "Psima, pasja smrt!" U broju 19 lista Tvorba (Stvaranje) iz 1950. godine zacuo se zloslutni glas tog istog pesnika, sad a u ulozi "knjizevnog kriticara": "U praznoj ljusturi formalne vestine otelovljuje Sajfert svoju ravnodusnost prema zivotu radnih ljudi, svoj nihilizam gradanina, svoje odbacivanje savremenosti." I dalje: "Sajfert zavidi ptieama na njihovoj pesmi i krilima. On ne vidi i ne zeli da vidi krila koja narastaju nasem radnom coveku u letu u socijalisticku buducnost." Ili: "Sajfert izmedu redova Viktorke hoce da sugeriSe citaocu da u nasem novom svetu ljudskog druzenja nema ljubavi i srece. Kaze na jednom mestu: 'A ljudi ljudima zele zlo. "' Naravno, Ivan Skala je Sajfertu zeleo samo dobro - znajuci odlicno da njegove potkazivacke reci optuzbe mogu Sajferta odvesti pravo na gubiliste, Kampanju protiv Sajferta, u kojoj se posebno isticao kriticar Ladislav Stol, zaustavili su tada Vitjeslav Nezval i Marija Pujmanova, pesnikova ogromna popularnost i ono sto se u staljinskom - nuzno misticnom - jeziku opravdano naziva "eudom". Sest godina kasnije, na 11 kongresu cehoslovackih pisaea Ivan Skala ce zbog ovog svog napada izvrsiti samokritiku, a sam [aroslav Sajfert pozvace vlasti da rehabilituju nevino pogubljene i da vrate u svoje redove zabranjene pisee. I u torn prelomnom trenutku ceske istorije, Jaroslav Sajfert je ponovo bio uz ceski narod.

Ipak, jos dugo ce u delu ceske kritike odjekivati rogobatne reci Ladislava Stola, dogmatski nastrojenog kriticara, protiv slavuja koji je voleo slobodno da peva: "Ako se ovako [tj. kriticki] zaustavljam kod Sajfertove pojave, to Cinim zato sto je Jaroslav Sajfert direktni primer za to kako poezija, kako se i veliki pesnicki talenat - a Sajfert je neosporno jedan od nasih najtalentovanijih pesnika - ako nije mislilacki kultivisan, hranjen velikom idejnoscu, ako u njemu ne raste subjektivnost izrazitog karaktera - citav istinoljubiv covek - razmeksava. A istinoljubivost znaci borbenost! Jaroslav Sajfert nije bio borae. Mozda dok je stajao uz bok Nojmana i Volkera, dok se licno poistovecivao sa interesima radnika, dok je njegova poezija bila siranacka, onako kako treba biii na strani istine [podvukao L. S.]." Posle XX kongresa KPSS, kao i posle kongresa cehoslovackih pisaea odrzanog 1956. godine (0 kojem je lepe retke ispisao i nas pisae Dobriea Cosic, kasnije objavljene i u njegovoj knjizi Akcija), Jaroslav Sajfert postepeno u ceskoj kulturi zauzima zasluzeno mesto. [os 1936. godine, zatim i 1955. go dine, a na kraju i 1968. godine, 'dobio je Drzavnu nagradu, a 1967. proglasen je za narodnog umetnika. Dramaticna istorija XX stole ea suocice pesnika - prica 0 nesrecama jos nije zavrsena - sa novim iskusenjima, Godine 1968. SSSR je okupirao Cehoslovacku i Sajfert ce bez oklevanja osuditi sovjetsku okupaciju. 0 tome je napisao dye potresne pesme, a i njegova zbirka Stub kuge, s pocetka sedamdesetih godina, sadrzi aluzivne, kriticke stihove, ponajvise 0 kugi, slicne onima

88

89

ALEKSANDAR

[LIe

iz Pesme 0 Viktorki. Navodimo Sajfertovu pesmu protiv sovjetske okupacije Cehoslovacks 1968. godine. Pesma se zove Jos u utorak. Zelim da u ovu vrevu barem izbacim nekoliko grcavih reci. Jos u utorak ieleli smo da verujemo da je neiija ruka pomela ljudski strah iz ociiu koje su iskolacene iscekivale. Jos u utorak smo verovali da je doslo vreme kada cemo moci da ubistvu kaiemo u lice ti si ubistvo. Da ce podlost opet biti podlost i lai lai, kao st~ su uvek bile, i da najzad ruka s pistoljem vise nikad nece otvarati nevina vrata. H teo sam ipak preoiie

u ovom stolecu u ovoj nesrecnoi zemlji, u kojoj se coaiuce stablo varke brzo pretvara u pesak. U sredu, 21. avgusta 1968. godine, Sajfertova otadzbina bila je okupirana. Godine 1969. ceski! slovacki pisci biraju Sajferta za predsednika Cehoslovackog saveza pisaca, koji ce 1970. biti raspusten, Ponovo je doslo vreme spiskova zabranjenih pisaca, cenzure, progona i zatvora. Godine 1977. Jaroslav Sajfert potpisuje Povelju 77 [ana Patocke, Vaclava Havela i JirZija Hajeka. Filozof Patocka umrece posle iscrpljujuceg saslusanja u tajnoj policiji, a

90

Pogovor

dramski pisac Havel provesce skoro pet god in a u tamnici, odakle je jedva ziv izasao. Povelja je bila poslednja raskrsnica istorije na kojoj je Sajfert ponovo i neumorno isao pravim putem. Zajedno s narodom. Time je svakako doprineo procesu oslobadanja koji ce se zavrsiti pobedom demokratije u Cehoslovackoj 1989. godine. Godine 1984. dobio je Nobelovu nagradu za knjizevnost. Da se vratimo Stubu kuge. Sajfert ovde peva o Ceskoj, Pragu, ljubavi, prolaznosti, radostima i tugama zivota, ali i 0 nevremenu pod okupacijom dva totalitarna rezima - nemackog, od 1939. do 1945. godine, i ruskog, od 1948. do 1989. godine: v

Uzalud hvatamo paucinu u letu i bodljikavu iicu. Uzalud se oslanjamo petom 0 grudu da nas ne uvuku tako naglo u tamu, mracniiu od najcrnje noci bez krune zvezda. Svakog dana srecemo nekog ko nas nemocno pita ,. ne otvarajuCi usta: Kada? Kako? I sta posle? Jos casak igre i plesa udahnuti mirisni vazduh makar i sa omcom oko grla! U istoj zbirci Sajfertova lirika ostvaruje i metafizicka znacenja:

91

ALEKSANDAR

JLIC

Zivot - to je teiak, mucan let ptica selica do predela gde je svako sam. Bez povratka. I sve, st~ ostavio si za sobom, muke, tuge, razocaranja izgledaju lakse, od ove samoce, bez ikakve utehe koja bi povratila uplakanu dusu. Veliki ceski kriticar F. K. Salda rekao je za Sajferta da je carinik Ruso ceske i evropske poezije. Salda nije doziveo strahotna vremena u kojima je Sajfert "bio duzan da zivi". Zato neka nam bude dopusteno da bez pretencioznosti, sasvim skromno, prosirimo Saldino poredenje: Sajfert nije ostao samo carinik Ruso, nego je postao i Bos i Goja ceske poezije, jer je ziveo u vreme vatrenih strasti i zestokih, povremeno ledenih protivrecnosti, koje je sam u razlicitim razdobljima svog stvaranja oznacio: U mladosti: 1. I sve je smesno jer sve su stvari u svetu lepe. U starosti: 2. [er nas je vek ionako licio na krpu iz klanice. Povremeno je iz nje tekla gusta, cma krv.

92

IZABRANA BIBLIOGRAFIJA JAROSLAVA SAJFERTA

1. Grad u suzama, 1921. 2. Sama ljubav, 1923. 3. Na talasima TSF, 1925. Drugo izdanje objavljeno pod naslovom Svadbeno putovanje. 4. Slavuj rdaoo peva, 1926. 5. Postanski golub, 1929. 6. Zvezde nad Rajskim vrtom, 1929, feljtoni. 7. [abuka s krila, 1933. . 8. Venerine ruke, 1936. 9. Pesme diktirane u rotaciju, 1936. 10. Prolece, zbogom, 1937. 11. Osam dana, 1937. 12. Jesen u Ceskoj,1937. '13. Ugasite svetla, 1938. 14. Lepeza Boiene Njemcove, 1940. 15. Svetloscu odevena, 1940. 16. Kameni most, 1944. 17. Kaciga gline, 1945. 18. Romansa 0 kralju Vackavu IV, 1949. 19. Siroti slikar je poeao u svet, 1949. 20. Pesma 0 Viktorki, 1950.

93

JAROSLAV SAJFERT

21. Majka, 1954. 22. Decak i zvezde, 1956. 23. Istrgnute stranice, 1957. 24. Prag, 1958. 25. Lastavice nad rekom, 1962. 26. Stihovi 0 Pragu, 1962. 27. Koncert na ostrvu, 1965. 28. Izlivanje zvona, 1967. 29. Halejeva komeia, 1967. 30.Stub kuge, 1968 -1970; definitivna verzija 1977. 31. Kisobran s Pikadilija, 1978. 32. Biti pesnik, 1984. 33. Sve lepote sveta, 1981, uspomene.

NAPOMENA 0 PREVODU

Stub Kuge sam najpre preveo sa hartijica pelira. Bilo je to izdanje samizdata u Pragu koje je u Beograd prokrijumcario nas pripovedac Miroslav [osic Visnjic, Taj prevod bio je objavljen u Kniizeonoi reci 1984. godine zahvaljujuci knjizevniku i uredniku Nikoli Vujcicu, Prevod koji objavljuje Mali vrt poboljsan je, ispravljeno je nekoliko gresaka iz izdanja u samizdatu, Prosirio sam i dopunio svoj pogovor - ogled koji sam svojevremeno objavio u knjizi Izgnana kniiieonost. Zbirku sam preveo kao stub kuge, a ne spomenik kuge. Najpre: na ceskom se stub kaze sloup, kako to veli i Sajfert, a spomenik je pomnik. Za9-m:stub simbolizuje vertikalu od kuge ka Ijubavi i vecnom zivotu. Spomenik moze da bude i kockast. I na kraju, to ne bi bio Sajfert kada sam ne bi kazao da njegova zbirka ne opeva samo metafiziku smrti vec i ljubav. Stub kuge je i mesto ljubavnih sastanaka ... A. I.

.;

94

95

Related Documents


More Documents from "Ramona Bordea"