Jonathan Culler - O Dekonstrukciji

Jonathan Culler

o

dekonstrukciji

Teorija . .i kritika poslije strukturalizma d'

Globus/Zagreb

.....

-~:'.:. (:,;'

;r'

.~~

'!:<

f:~

,."

.~

~~:"t

f~~_.

'..,

°I

r.$i..;

t: (~~:,

"""jt'"4"

,~~-:.

}~!+:~·4

. N aslov izvornika Jonathan Culler: On Deconstruction Theory and Criticism after Structuralism © 1982 Cornell University

Recenzenti Miroslav Beker Sonia Wild-Bićanić

.........---..-----~~-

.\

SV'EUCS~-~.:;TE U OSUEKU GR~.n~~~'-!\ I ;.:VEU(.::~U$NA. 1{NJ\2rW:~'~ ::)S~~:;;,V:.

tft::Y· ·/fCt:1 (Jj

.j..:a. !....:.I.·fi..~/··~:.·-· s,gnatura~ ._.........o..2. !...Q. L............

Btoj irweOtara : .

Prijevod s engleskog \ Sanja Čerlek

~).

-

GRADSKA i sveUĆILI§NA KNJiŽNICA OSIJEK

111111' \1\ 11111111111111111\ 871074467

Objavljivanje ove knjige sufinancirala je Samoupravna interesna zajednica znanosti SR Hrvatske.

Sadržaj

Autorova bilješka PROSLOV UVOD . . . . . . Poglavlje prvo - ČITATElJI I ČITANJE

6 7 13 . . . . . . . . 26

l. Nove stečevine 2. Či~~t~ k~?_ že:?a . . . , . . . , . . . , .. . . . . . . . . 3. Pnce o cltan]u . . . . . , . . . . . " . .. . . . . ' , . . Poglavlje drugo - DEKONSTRUKCIJA . . . . . . . .. . 1. Pismo i logo centrizam . 2, Značenje i ponovljivost 3. Cjepovi i cijep . , . ',' 4. Institucije i inverzije . , 5. Posljedice u kritici . . . Poglavlje treće - DEKONSTRU'KCIJSKA KRITIKA .. Bibliografija . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pogovor

............

Kazalo imena \

26 37 56

73 77 94 115 134 155

195 243 267 273

~~

/:

5

Autorova bilješka

Dijelovi drugog poglavlja, odjeljak l, pojavili su se u knjizi Structuralism and Since [Strukturalizam i nakon njega], izd. John Sturrock (Oxford: Oxford University Press, 1979), a kraća verzija 2. odjeljka drugog poglavlja objavljena je u New Literary History, 13 (1982). Bibliografski podaci u tekstu dani su u zagradama. Tamo gdje su -dva različita broja stranice odvojena kosom crtom prvi je obavijest o francuskom tekstu, a drugi o engleskom prijevodu. Iscrpne bilješke o navedenim djelima nalaze se u bibliografiji. Bez posebne sam napomene preinačio prijevode gdje se to činilo primjerenim.

6

PROSLOV

Ova knjiga nastavlja moju Structuralist Poetics [Strukturalistička poetika], premda su i metoda i zaključci različiti. Structuralist Poetics kanila je opsežno razgledati korpus kritičkih i teorijskih spisa, utvrditi njihove najvrednije prijedloge i dostignuća te ih predstaviti engleskom i američkom čitateljstvu, koje za evropsku kritiku* nije imalo osobita interesa. Danas se stanje promijenilo. Upoznavanja su završena, a rasprave se razbuktale. Pisati o kritičkoj teoriji počet­ kom 1980-ih ne znači više predstavljati nepoznata pitanja, metode i načela, već uplesti se u živu i zbunjujuću raspravu. Stranice koje slijede pružaju prikaz onoga što sam držao najvitalnijim i najznačajni­ jim u suvremenim teorijskim radovima, te se laĆaju izlaganja prijepornih pitanja koja su, izgleda, često loše shvaćena. Jedno je od tih pitanja status teorijske rasprave i vrste pisanja - kojoj pripada ova knjiga. Engleski i američki kritičari često predmnijevaju da je teorija književnosti sluškinja sluškinje: njezina je svrha pomagati kritičaru, čija je pak zadaća služiti književnosti rasvjetljivanjem njezinih remek-djela. Provjera kritičkog pisanja jest . njegov uspjeh u uvećavanju našeg štovanja književnih djela, a provjera teorijske rasprave njezino uspijevanje, da pribavi instrumente koji pomažu kritičaru da dođe do boljih interpretacija. »Kritika kritike«, kako se ponekad naziva, smješta se na dvostruk razmak od predmeta zanimanja i zamišlja korisnom ako kritici pomaže da se održi na pravom putu. Ovo je gledište široko rasprostranjeno. Wayne Booth, čovjek značajnih dostignuća na području teorije književnosti, drži prikladnim ispričati se zbog onoga .što čini. »Tko bi uistinu želio napisati debelu knjigu nečega što bi suvremeni žargon s pravom 'mogao nazvati meta-meta-metakritikom?« pita on u predgovoru debeloj knjizi teorije književnosti. »A1i vidim . kako sam bio prisiljen ulaziti u sve dublju i dublju vodu, pokušavajući samo sagledati stanje književnosti i kritike danas« (Critical Understanding [Kritičko razumijevanje], str. xii).

* Nap. prev. - engleski naziv »criticism« značenjski je mnogo širi od našega naziva »književna kritika« i tiče se pokadšto sveukupna proučavanja književnosti. O tome valja voditi računa i kada je riječ o nazivima »kritičar«, »kritička teorija« i sl., koji su uvriježena prevoditeljska rješenja i ne mogu se, zbog terminološkog statusa naziva »criticism« uvijek zamijeniti nazivima primjerenijima našoj praksi. 7

J

Motri li se kritička teorija često ~ao pokušaj da se ustanovi valjanost ili nevaljanost stanovitih interpretativnih postupaka, to je gledište nedvojbeno baština nove kritike (New Criticism), koja nije samo postupno uvodila pretpostavku da je svrha proučavanja književnosti interpretacija književnih djela, već je svojom spomena najvrednijom teorijskom zamisli -- naporom da se odredi i s1.!zbije zabluda intencionalnosti - podrazumijevala i da je teorija književnosti pokušaj uklanjanja metodoloških pog,rešaka, kako bi interpretacija krenula u svom pravom smjeru. U novije je vrijeme ipak po. stajalo očitim da bi teoriju književnosti valjalo pojmiti drugačije. Kakvi god bili njihovi učinci na interpretaciju, djela teorije književnosti u tijesnom su i životnom odnosu s drugim radovima unutar dosad bezimene domene, koja se često ukratko naziva »teorijom«. Ta domena nije »teorija književnosti«, jer se mnoga od njezinih najzanimlJivijih djela ne obraćaju izričito književnosti. Ona nije ni »filozofija« u općeprihvaćenom smislu toga naziva, jer uključuje Saussurea, Marxa, Freuda, Ervinga Goffmana i Jacquesa Lacana podjednako kao i Hegela, Nietzschea i Hans-Georga Gadamera. Mogla bi se nazvati »tekstovnom teorijom (teorijom te"ksta)«, ako se tekst shvati kao »bilo što artikulirano jezikom«, ali je naprikladnija oznaka jednostavno nadimak »teorija«. Radovi na koje aludira ovaj naziv ne nalaze svoju opravdanost u poboljšavanju interpretacija i tvore zbunjujuću mješavinu. »PočinJujući u vrijeme Goethea i Macaulaya, Carlylea i· Emersona«,. piše Richard Rorty, »raz'vila se jedna vrsta pisanja koja nije ni prosudba vrijednosti razmjernih vrsnoća književnih proizvoda, ni povijyst intelekta, ni filozofija morala, ni epistemologija, ni društveno proroštvo, već sve to združeno zajedno u novom žanru« (Professionalized Philosophy and Transcendentalist Culture [Profesionalizirana filozofija i transcendentalistička kultura], str. 763 - 4). Ta je nova vrsta dakako heterogena. Pojedina njezina djela povez;ana su s drugim specifičnim djelovanjima i diskurzima : Gadamer sa stanovitom provodnom niti njemačke filozofije, Goffman s empirijskim sociološk.im istraživanjem, Lacan s praksom psihoanalize. »Teorija« je vrsta zbog načina na koji njezina djela funkcioniraju. Profesionalci-u· zasebnim disciplinama žale se na to što se djela koja prisvaja ova vrsta proučavaju izvan svoje prave disciplinarne matice: studenti teorije čitaju Freuda 'ne ispitujući da li je kasnije psihologijsko istraživanje možda osporilo njegove formulacije; oni čitaju Derridu ne vladajući filozofskom tradicijom; oni čitaju Marxa ne proučavajući altermitivne opjse političkih i ekonomskih prilika. Kao primjeri »teorijske« vrste ova djela nadilaze disciplinarni ustroj unutar kojeg bi se normaln'o vrednovala i koji bi pomogao u ut-

8

vrđivanju

njihovih pouzdanih doprinosa spoznaji. Drugim riječima, razlikovno je obilježje pripadnika te vrste njihova sposobnost da funkcioniraju ne kao dokazivanja unutar parametara kakve discipline, već kao iznova obavljeni opisi koji osporavaju disciplinarne međe. Kad kažemo »teorija«, mislimo na ona djela koja su imala moći uobičajeno učiniti začudnim, a čitatelje prisiliti da svoje vlastito razmišljanje, ponašanje i institucije shvate na nove načine. Mada se mogu oslanjati na uobičajene tehnike prikazivanja i dokazivanja, snaga tih djela ne potječe - i to je ono što ih smješta unutar vrste koju identificiram - od prihvaćenih postupaka neke zasebne discipline, već od uvjerljive novosti njihovih nanovo obavljenih opisa. U razvitku ove vrste posljednjih godina, Hegel, Marx i Freud zasjenili su Macaulaya i Carlylea, premda Emerson i Geothe s vremena na vrijeme igraju dostojne uloge. Ne postoje jasna ograničenja za predmete kojima se djela teorije mogu baviti. Nedavno obj_~. .~!je~Fy[Teorija smeća] Michaela 1:11Ompsona, Gode], Escher, Bach Douglasa Hofstadera i The Touri~tlTurist] Deana MacCannella. To što se ova domena, koja nastaVlja najizvornija razmišljanja područja što ga francuski jezik zove les sciences humfjlin es, * ponekad naziva »kritičkom teorijom« ili čak »teorijom književnosti« prije negoli »filozofijom«, dugujemo novijim povijesnim ulogama filozofije i književne kritike u Engleskoj i Americi. Richard Rorty, glasoviti analitički filozof, piše: »Mislim da je u Engleskoj i u Americi književna kritika već istisnula filozofiju u njezinoj glavnoj kulturnoj funkciji -:- izvora iz kojeg mladost opisuje sebe različi­ tom od prošlosti .. -. To je, grubo rečeno, zbog kantovske i antihistorističke usmjerenosti anglosaksonske filozofije. Kulturna funkcija učitelja filozofije u zemljama gdje Hegel nije zaboravljen posve je drugačija i bliža položaju književnih kritičara li Americi« (Philosophy and the Mirror of Nature [Filozofija i zrcalo prirode], str. 168.) Književni kritičari, navikli više na optužbe zbog nevažnosti i parazitizma no na divljenje p1ladih koji glasno zahtijevaju opise svoje različitosti u odnosu na' prošlost, mogu prema ovoj tvn;lnji biti s pravom sumnjičavi; a Rorty nedvojbeno ne bi tako hitao s -.izjavom kako j~kritika istisnula filozofiju da je kritičar, a ne filozof. Moglo bi se primjerice pretpostaviti da se glede opisa svoje različitosti li od- . nosu na prošlost mladost okreće prije reklamnoj i popularnoj kulturi negoli teoriji književnosti. Pa ipak, postoje dvije indikacije koje bi mogle poduprijeti Rortyeve tvrdnje. Prvo, učestalost s kojom napadi. -na teorijski usmjerenu kritiku okrivljuju svršene studente za meha-

* Nap. prev.

-

humanističke

znanosti

9

ničko oponašanje stanovitih modela, za preuzimanje ideja za koje su odveć neuki i nezreli te za naglost kojom prigrljuju lažnu ili pomodnu novost, sugerira da je opasnost koja prijeti ()d suvremene kritičke teorije povezana s njezinom osobitom priVlačnošću za mlade. Za svoje protivnike teorija može biti opasna upravo stoga što prijeti da odigra ulogu koju. jcj Rorty pripisuje: izvora intelektualnog pokušaja mladosti da se razlikuje od prošlosti. Drugo, čini se da su noviju evropsku filozofiju - Heic!~.g~(3~.l:;l;<-.Ir_ankfurtsku školu, Sartrea, Foucaulta, Derridu, Serresa, Lyotaraa, Deleuzea - u En'glešku fAme ri ku .uistinu uvezl1teoretičafi književnost!, a ne filozofi. U tom su smislu upravo teoretičari književnosti učinili najviše za konstituiranje »teorijske« vrste. Štoviše, bile tvrdnje što ih Rorty izriče o kritici opravdane ili ne, Ima nekoliko razloga zbog kojih ne bi bilo neprilično da teorija knji.ževnosti u nastajućoj »teorijskoj« vrsti igra središnju ulogu. Prvo, budući da književnost predmetom svoga zanimanja drži svekoliko ljudsko iskustvo, a posebice sređivanje, interpretiranje i artikuliranje iskustva, nije slučajnost što najrazličitiji teorijski nacrti naputak nalaze u književnosti i što su njihovi rezultati relevantni za razmišljanje o književnosti. Kako književnost raščlanjuje odnose između muškaraca i žena, ili najzagonetnije manifestacije ljudske psihe, ili pak učinke materijalnih uvjeta na individualno iskustvo, književnim će kritičarima i teoretičarima dobro poslužiti teorije koje najinten-' ~ivnije i najoštroumnije istražuju takvu građu. Opsežnost književnosti omogućuje· da se u teoriju književnosti uvede bilo koja neobična ili pak obvezujuća teorija. Drugo, zbog svog istraživanja graničnika razumljivosti književnost poziva ili izaziva teorijske rasprave koje opet uvode ili se služe najopćenitijim pitanjima orazbornosti, samopromišljanju i znače­ nju. Alvin Gouldner, teoretičar politike i društva, razbornost definira kao »moć problematiziranja onoga što je dosad držano danim; promišljanja o onom što se prije samo uporabljalo ; pretvaranja sredstva tl predmet interesa; kritičkog ispitivanja života kojim živimo. Ovaj nazor smješta razbornost u moć mišljenja o našem mišljenju. Razbornost kao promišljanje naših temelja predmnijeva sposobnost govorenja o našem govoru i čimbenicima koji ga zasnivaju. Tako razbornost nalazi svoje mjesto u metakomunikaciji« (The Dialectic of Ideology and Technology [Dijalektika ideologije i tyhnologije],-str. 49). Imajući u vidu sposobnost književnih djela da u prvi plan stave ono što se prije toga nioglo,držati danom činjenicom, uključujući jezik i kategorije pomoću kojih artikuli~amo naš svijet, teo-rija je književnosti nesmiljeno uhvaćena u mrežu problema misaonosti i metakotp.unikacije, kušajući teorijski osmisliti uzorno samo10

.

promišljanje književnosti; teži stoga da u svoju putanju uvede različite spekUlacije o problemima uokvirivanja, komunikacije o komunikaciji i drugih oblika mise en abyme ili beskonačnog vraćanja. Treće, teoretičari književnosti mogu osobito lako prihvaćati nove razvojne putove teorija u drugim područjima zato što im manjkaju posebne disciplinarne obveze kakve imaju djelatnici li tim područji­ ma. Premda imaju svoje vlastite obveze koje će se oprijeti stanovitim tipovima neuobičajena mišljenja, teoretičari književnostI kadri su s dobrodošlicom dočekati 'teorije koje osporavaju pretpostavke istodobne ortodoksne psihologije, antropologije, psihoanalize, filozofije, sociologije ili historiografije, a to teoriju - ili teoriju književnosti - čini poprištem žive rasprave. U tim okolnostima diskusija o teoriji književnosti unutar jednog desetljeća ne može biti sveobuhvatna - pregolem je niz teorijskih radova što se u nju ubrajaju. Izabravši dekonstrukciju kao svoje žarište, ne sugeriram samo da je upravo ona bila vodeći izvor energije i inovacije u novijoj teoriji, već i da je povezana s najvažnijim pitanjima teorije književnosti. Jacquesu Derridi posvećujem mnogo prostora jer sam mislio da mnogi od njegovih radova zahtijevaju i podupiru izlaganje što će ga čitaoci, nadam se, držati vrijednim. Ti radovi, dakako, nisu književna kritika niti teorija književnosti; no, pravdajući svoje žarište, mogao bih se pozvati na samozvanog povjesničara kritičke scene, Franka Lentricchiu, koji piše;

Negdje u ranim 1970-im probudili smo se iz dogmatskog drijemeža svog fenomenologijskog sna i otkrili kako je jedna nova prisutnost preuzel;:t apsolutnu vlast nad našom avangardnom kritičkom maštom: Jacques Derrida. Ponešto zapanjeno, shvatili smo da, unatoč stanovitu broju labavih karakterizacija u suprotnom smjeru, on nije donio strukturalizam već nešto što bi valjalo nazvati »poststrukturalizmom«. Promjena u pravcu poststrukturalizma i polemika u intelektualnim karijerama Paula de Mana. "T"l:- H.iUjsaJY1U1.Q11l-, Geoffreya Hartmana, EdwardaSal(ra~r) Qse~ . jJha Riddela .:- u 1960-im odreda očaranih zvucima fenomenolo~ / gije - pr{Ča"Čltavu priču. / After the New Criticism [Nakon No'. ve kritike]; str. 159/ N aravno, to nije čitava priča - ova proza napetih struna simptom je žudnje da se povijest stvara pod svaku cijenu - ali mitifikacija Derride kao nove apsolutne prisutnosti navodi nas na pomisao da bismo dekonstrukciju mogli uporabiti kao žarište koje u sebi okuplja stanovit broj problema: o strukturalizmu i poststrukturalizmu, poetici i interpretaciji, čitaocima i kritičkim metajezicima. Pišući o teoriji proteklog desetljeća, ipak se nisam obazreo na mnoge važne ličnosti - Rolanda Barthesa, naprimjer. U njegovu slučaju kao olakšicu mogu navesti opsežnu raspravu u drugoj knjizi, ali za 'ostale ne11

mam isprike i napomenuti mi je samo to. da kritičari u putanji dekonstrukcije mogu biti izvrgnuti jednakom zanem
~

12

("

~'vr! h'W.!"·j r A ..... ,'- /'

i

..

~ "q

\

u(.H. ;~.,;.:,

K.,;l'n~F,~~ (1":"H:!<.

L-

-

~

UVOD

Mogu li se promatrači i zaraćene strane recentnih kritičkih rasprava .u čemu uopće složiti, bila bi to ocjena da je suvremena kritička teorija zbunjujuća i zbrkana. Nekoć se kritika možda mogla zamisliti kao jedna jedinstvena aktivnost koja u praksi različito raspoređuje naglaske. Ogorčenost suvremenog sporenja navodi nas na suprotno: vazda u zavadi, područje kritike konstituiraju očito nezdružive aktivnosti. Već i pokušaj popisivanja - strukturalizam, kritika upravljena čitateljevu odgovoru [reader-response criticism], dekonstrukcija, marksistička kritika, pluralizam, feministička kritika, semiotika, . psihoanalitička kritika, hermeneutika, antitetička kritika, Rezeptionsiisthetik* ... - znači flert sa smućujućim letimičnim pogledom u beskonačnost, što je Kant naziva »matematički ~ubJjmnom«. Kontemplacija"o kaosu koji prijeti slomom individualnih razu'mskih snaga može prouzročiti, kako sugerira Kant, stanovitu egzultaciju, no ponajviše je čitatelja ipak samo zbunjeno ilizapriječeno, nipošto ispunjeno strahopoštovanjem. Premda ne obećava strahopoštovanje, ova se knjiga nastoji boriti sa zbunjenošću. Kritička bi rasprava morala poticati, a ne zaglupljivati, kao što je to često činila posljednjih godina. Kad čak i dobro upućeni u suvremenu teoriju s teškoćom određuju što je važno ili u čemu se i kako natječu suparničke teorije, izazov je okušati se u ,objašnjavanju; posebice ako objašnjenje može i koristiti mnogim stu~ dentimai predavačima književnosti, koji nemaju ni vremena ni naklonosti ići ukorak s teorijskom raspravom i koji se, bez pouzdanih vodiča, nalaze se modernom Bartolomejskom sajmu**, razmišljajući, o nečem što im se čini »ispraznom zbrkom« »razlika / Bez zakona,

* Nap. prev . .,- estetika recepcije ** Nap. prev. - St. Bartholomew Fair održavao se do 1855. na dan Sv. Bartolomeja i sljedećih dana u Smithfieidu, poprištu mnogih pogUbljenja protestanata za vladavine kraljice Mary Tudor (Bloody Mary). O svom doživljaju kaotičnosti toga sajma govori William Wordsyvorth u VII. pjevanju

Preludija. '

. l~

značenja

i svrhe«.l ~O~a knjiga pokušava raspršiti. zbrku te pribaviti i svrhe, raspravljajući o čemu je u današnjim kriti~kim sporovima zapravo riječ i raščlanjujući najzanimljivije i najvrednije zamisli suvremene teorije. ' Početni je izvor smutnje nestalnost ključnih naziva, djelokrug kojih varira sa stupnjem specifičnosti kritičke rasprave i s oprekama ili razlikama koje djeluju na tom stupnju. Naziv strukturalizam poučan je p!,imjer. Tumač koji analizira neki od eseja Rolanda Barthesa mogao bi u njemu specifično strukturalističke poteze razlučiti od ostalih postupaka, služeći se tako strogo ograničenim pojmom strukturalizma i dajući mu svoj prilog. Kritičar širih ambicija, nastojeći opisati temeljne postupke novije misli, mogao bi, s druge strane, »strukturalizam« mišljenja dvadesetoga stoljeća staviti u opreku prema prijašnjem »esencijalizmu«, pa bismo tako svi mi danas bili struktll:r-alisti, kakve god bile naše tvrdnje. Svaka bi se od tih uporaba .ovoga naziva mogla uvjerljivo obraniti, jer distinkcije koje su na jednoj razini ključne na drugoj već nestaju; no ako funkcioniranje naziva strukturalizam prikladno oslikava strukturnu određenost značenja što je strukturalizam hoće opisati, posIjeci ipak zbunjuju . svakoga tko se nada da će taj naziv poslužiti kao primjerena i pouzdana oznaka. Le Mem e et l' a utre [Isto i drugoj] Vincenta Descombesa, vrstan prikaz francuske filozofije od 1933. do 1978, tako pomno istražuje razlike da na koncu Michel Serres ostaje jedini pravi strukturalist (str. 96 -111). Prema drugim tumačima, strukturalizam . obuhvaća ne samo noviju francusku misao već svekoliku teorijski usmjerenu kritiku: William Phillips li diskusiji o suvremenoj kriti'ci,koju je organizirao· za svoj časopis Partisan Review; nazivom strukturalizam označuje sveukupnu bojnu opremu. recentnih kritič­ kih i teorijskih radova koji ne žele prihvatiti tradicionalnu zamisao razjašnjavanja autorove poruke i ,vrednovanja njegova postignuća (»The State of Criticism« [Stanje kritike], str. 374). Što nam je činiti s tom mijenom u nazivlju? Bilo bi lako odbaciti tako široku uporabu kao neznalačko stavljanje različitih stv'ari na istu hrpu. Kad netko o kritičarima poput Rolanda Barthesa, Harolda Blooma, Johna Brenkmana, Shoshane Felman, Stanleya Fisha, Geoffreya Hartmana, Julie Kristeve i Wolfganga Isera odreda govori kao o struktural~stiina, moŽemo mu zauzznačenja

1 Wllliam-Worsdworth, The Prelude [preludij] (1850), VII. pjevanje, stihovi 722, te 727 -28. Oštroumnu raspravu o odnosu kaosa i blokade prema kritičarevu položaju daje Neil Hertz u »The Notion of Blockage in the Literature of the Sublime« [Pojam blokade u književnosti o uzvišenom]. Cjelovita , bibliografska obavijest' o ovom 1 o svim kasnije spominjanim naslovima nalazi se u bibliografiji. Osnovne bibliografske upute dane su u zagradama u tekstu.

14

vrat pokazati da oni rabe raznovrsne metode, polaze od oprečnih pretpostavki, najaVljuju različite ciljeve i potječu iz nezdruživih tradicija. Što više znamo o kritičkoj teoriji, to će nas vjerojatno više zanimati točna razlučenja i prezirno ćemo se smješkati neukosti onih koji, svodeći kritiku na jednostavan moralni scenarij, odust~ju od svakog zahtjeva za razlikovanjem. Ugostitelj koji kaže da ima dvije vrste vina, crveno i bijelo, neće nas impresionirati kao vrstan poznavatelj. Predstaviti sve teorijski orijentirane kritičare kao strukturaliste ponajčešće je znak neznanja, pa ipak u takvoj porabi naziva strukturalizam postoji jedna implicitna tvrdnja koja bi se dala obraniti obraniti, naime, na tom prvom stupnju općenitosti. Riječ je o tvrdnji da artikuliranje znanosti o književnosti na temelju raznovrsnih teorijskih pothvata dovodi do promjene mnogo važnije od promjena kakve nastaju kada jedna teorija smjenjuje drugu, te daje narav te promjene povezana sa središnjim aspektima strukturalizma. Oni koji naziv strukturalizam rabe tako široko zapravo ne obrazlažu ovu tvrdnju; oni strukturalizam općenito stavljaju nasuprot humanistič­ koj kritici - uopćenoj verziji nove kritike - koja se uzda u zdrav razum i općeprihvaćene vrijednosti, interpretirajući književna djela kao estetska ostvarenja koja nam govore o poznatim ljudskim stvarima. Zajedničko većini prigovora što se upućuju strukturalizmu čini se da je, prvo, to da se služi pojmovima drugih disciplina - lingvistike, filozofije, antropologije, psihoanalize; marksizma - kako bi se uzdigao nad književnost, te, drugo, da ugrožava sam raison d'8tre znanosti o književnosti, odričući se pokušaja da otkrije istinsko zna. čenje djela i držeći sve interpretacije jednako valjanima. Odnos među tim dvama prigovorima strukturalizmu nije jasan; mogli bismo ih čak' držati i protuslovnin;ta, jer valja očekivati da kritičar koji se nad književnost kuša izdići - recimo, uz pomoć psihoanalize - brani prednost psihoanalitičkih interpretacija. Upravo ta teškoća pomirenja navedenih pritužbi n<:tvodi na pomisao da nam valja zagledati s one strane naših pretpostavki o književnosti i , kritici, kako bismo razumjeli sile koje ovdje djeluju i pojmili povezanost između uporabe raznovrsnih teorijskih diskurza i smanjenja vrijednosti tradicionalne kritičke interpretativne zamisli. Osobitost, sveobuhvatna »strukturalizma« ne počiva zapravo li njegovim kozmopolitskim teorijskim interesima. Nova' kritika, s 'kojom se često dovodi u opreku, nipošto nije bila antiteorijska ili pak provincijalna: svjedoče o tome rasprave u Theory of Literature [Teorija književnosti] Renea Welleka i Austina Warrena. Obilježje toga sveobuh:" vatnog strukturalizma možda se pokazuje u povezanosti, u kritič­ kom raspravljanju često zatajenoj, širokog razvitka teorijskih kategorija s prijetnjom tradicionalnomu programu rasvjetljivanja znače15 '/

nja kakva estetskog predmeta. Interpretativne zamisli nove kritike bile su združene s očuvanjem estetsk~ autbnomije i obranom znanosti o književnosti od, prodiranja raznovrsnih znanosti u njezino područje. Ako u pokušaju opisivanja književnog djela »strukturalistička« kritika naširoko razvija različite teorijske diskurze, hrabreći neku vrstu znanstvenog presezanja, onda se kritička pozornost ne usredotočuje na tematski sadržaj što ga to djelo estetski prikazuje, već na uvjete označivanja, različne vrste struktura i procesa :uključe­ nih u proizvodnju značenja. Sve kad se strukturalisti i upuste u interpretaciju, njihov pokušaj raščlambe strukture djela i sila o kojima ono ovisi okuplja se oko odnosa među djelom i uvjetima koji ga omogućuju, i podriva, kako to, izgleda, shvaćaju protivnici strukturalizma, tradicionalnu zamisao interpretacije. To se zbiva na dva načina, očito posve različna, no u očima protivnika strukturalizma na sličan način zavedena stranputicom. S jedne strane, strukturalizam poput Barthesova, Todorovljeva ili Genetteova, koji u svojim upućivanjima ostaje premoćno književnim, optužuje se zbog formalizma: zbog zanemarivanja tematskog sadržaja djela, kako bi se usredotočio na njegov razigran, parodijski ili pak razoran odnos prema književnim oblicima, kodovima i konvencijama. S druge strane, kritičari koji se služe kategorijama psihoanalitič­ ke, marksističke, filozofijske ili antropologijske teorije ne okrivljuju se zbog formalizma, već zbog unaprijed usvojenog ili predrasudama ispunjenog čitanja: zbog zanemarivanja osobitih tema djela, kako bi se u njemu pronašle manifestacije kakve strukture ili sustava što ih propisuje njihova disciplina. Obje vrste strukturaHsta bave se, iz sličnih razloga, nečim vrlo različitim od tradicionalne humanističke interpretacije. . Čini li se strukturalizam primjerenim nazivom što pokriva niz kritičkih Činova koji se približavaju teorijskom diskurzu i zanemaruju potragu za »istinskim«, značenjem djela što ih proučavaju, to je nedvojbeno stoga što Je. strukturalizam u užem smislu, sa svojim razvijanjem lingvističkog 'modela, najodlučniji primjer takva kritičkog preusmjerenja. ,Lingvističke kategorije i metode, primijenjene na jezik knjiŽevnosti izravno ili uporabljene kao model za kakvu poetiku, ovlašćuju kritičare da svoju pozornost uprave ne značenju djela i njegovim implikacijama ili njegovoj vrijednosti, već strukturama koje značenje proizvo.de. Čak i kad se lingvistika izričito stavlja u službu interpretacije, temeljna usmjerenost takva djelovanja (koje ne smišlja nova tumačenja rečenica, već pokušava opisati sust;;tV normi koje određuju formu i značenje jezičnih nizova) skreće pozornost na strukture, a značenje i referenciju vidi kao učine jezične igre, ne kao izvor ili istinu kakva djela. Držati, recimo, Barthesa, Blooma, ,Girarda, Deleuzea, Shoshanu Felman iSerresa strukturalisti-

16

ma prihvatljivo je u tom smislu što se njihovi radovi na različite načine okreću od tumačenja i procjenjivanja nekog ostvarenog značenja k istraživanju tekstovnog od'nosa prema pojedinim strukturama i procesima, bili oni lingvističke, psihoanalitičke, metafizičke, logičke, sociološke ili retoričke naravi. Jezici i strukture postaju važniji izvor tumačenja negoli osoba autora ili njegova svijest. ' , Podjela književne znanosti na staru no ustrajnu novu kritiku [New Criticism] i na novi strukturalizam može se braniti ovakvim dokazima, ali to razlučenje nije od velike koristi onima koji ga vrše - uglavnom protivnicima široko shvaćenog, prijetećeg strukturalizma - jer tm je na toj razini općenitosti teško dosljedno i primjereno kritički suditi. Njihove su pritužbe raznovrsne i specifične. N eki strukturalizam okriVljuju zbog njegovih znanstvenih težnji: zbog njegovih dijagrama, taksonomija ili neologizama, te zbog njegova općeg zahtjeva da svlada i objasni neuhvatljive tvorevine ljudskoga duha. Drugi ga optužuju, zbog iracionalizma: zato što ugađa svojoj, ljubavi prema paradoksu i bizarnim interpretacijama, zbog osobite .naklonosti prema jezičnoj igri i narcističkog odnosa spram vlastite retorike." Za ponekoga strukturalizam znači krutost: mehaničko izlu. čivanje određenih obrazaca ili tema, metodu prema kojoj svako djelo znači isto. Drugim se opet čini da on dopušta da djelo znači što god tko h.oće, dokazujući neodredivost značenja ili pak definirajući značenje kao iskustvo čitatelja. N eki strukturalizam vide kao razaranje kritike kao discipline; drugi drže da on zlorabi ulogu kritičara, veličajući ga i postaVljajući iznad autora, s tvrdnjom kako je cjelovito poznavanje složene teorije preduvjet bilo kakvoga ozbiljnog bavljenja književnošću. Znanost ili, iracionalizam, krutost ili popustljivost, razaranje ili uzdizanje kritike bez pokrića - 'mogućnost tako proturječnih optužbi mogla bi nagoviještati da je temeljna odlika »strukturalizma« ne- , ka ·neodređena radikalna snaga: zamjećuje se kao krajnost, kao nešto što krši prijašnje pretpostavke o književnosti i kritici, premda postoji nesuglasje o tome kako to točno čini. N o te protuslovne optužbe pokazuju i to da protivnici strukturalizma imaju na umu različita djela te da nam valja prijeći na sljedeću razinu specifičnosti kako bismo razjasnili ove probleme. . . " Na drugoj toj 'razini;možda li kritičkom raspraVljanju i važnijoj od prve, ključna nije razlika među sveobuhvatnim . .strukturalizmom i tradicionalnom kritikom, već među strukturalizmom i »poststrukturalizmom«, kako se često naziva. Lentricchia kaže da Derrida nije donio strukturalizam nego poststrukturalizam (vidi str. 11). Prema toj opreci strukturalizam postaje nizom sustavnih, znanstvenih' nacrta -:-- semiotika, nasljednica strukturalizma u ovom smislu, opće­ nito se definira kao»znanost« o znakovima - a protivnici struktu2 o DEKONSTRUKCIJI

17

(Ifj

ralizma su raznovrsne poststrukturalističke kritike tih nacrta ili pak istraživanja njihove temeljne nemogućnosti. Najjednostavnijim riječima, strukturalisti kao model uzimaju lingvistiku i pokušavaju razraditi »gramatike« - sustavne popise elemenata i mogućnosti njihova kombiniranja - koje bi objašnjavale oblik i značenje književnih djela; poststrukturalisti ispituju kako se ta zamisao ruši djelovanjem samih tekstova~ Strukturalisti su uvjereni u mogućnost sustavnog znanja; poststrukturalisti pak tvrde da znaju samo to aa je takvo znanje nemoguće. ' Iscrpnu verziju ove distinkcije, zanimljive zbog složenih pitanja koja otvara, predložio je 1976. J. Rillis Miller, prvak jedne varijante američkog poststrukturalizma. »Razlikovno obilježje današnje engleske i američke književne kritike«, otpočinje on, »njezina je rastuća naturalizacija, prisvajanje ili prilagođivanje recentne evropske kritike.,« Govoriti o svoj toj kritici kao o »strukturalizmu« znači, međutim, zanemariti važniju razdjelbu. Među kritičarima na koje su utjecala ta nova otkrića možemo već sada jasno razlučiti s jedne strane kritičare koje bismo mogli nazvati. .. sokratovskirna, teorijskima ili ovorazumskima * i, s druge strane, apolonijske/ dionizijske, tragične ili onorazumske* kritičare. Sokratovski kritičari uspavani su obećanjem racionalnog poretka znanosti o književnosti na temelju pouzdanih napredaka u znanstvenoj spoznaji o jeziku.' Oni će o sebi vjerojatno _govoriti kao o »znanstvenicima« i svoje kolektivne pothvate . okupljati pod nekim nazivom poput »znanosti o čovjeku« . . . . :Jedan takav pothvat predstavlja i disciplina nazvana »semiotikom« ili pak novo istraživanje i korištenje retoričkog nazivlja. , Ovamo bi spadali pojedini aspekti rada Gerarda Genettea, Rblanda Barthesa i Rornana.Jakobsona .... , Ovi kritičari v'ećinom dijele sokratovsko nagnuće, što ga je Nietzsche definirao kao »nepokolebljivu vjeru da J;llisao uz pomoć logičke niti može prodrijeti u najdublje ponore bića«. . .. Današnji baštinici"te sokratovske vjere vjerovali bi u mogućnost strukturalistički nadahnute kritike kao racionalne i racionalizirajuće djelatnosti, sa sporazumnim pravilima postupka, danim či­ njenicama i mjerljivim rezultatima. Bila bi to disciplina koja književnost izvodi na sunčano svjetlo, u »sretni. pozitivizam«. __ l.:'{~~:t!-prot njj1;lla su kritičari koje bismo mogli nazvati »onor:l;-: zumskima«. Premda su i oni nadahnuti istom misaonom klimom kao i sokratovski kritičari i premda bi i njihov rad bio. nemoguć

* Nap. prev. - u originalu: canny(pametan, razborit, mudar, lukav, oprezan, promišljen, smotren, oštrouman ...) i uncanny (natprirodan, tajnovit, strašan, čudan, neshvatljiv, nesiguran ...) 18

bez moderne lingvistike, »osjećaj« ili ozračje njihova pisanja posve je različno ..... Ti kritičari nisu tragični ili dionizijski u smislu da bi njihov rad bio neobuzdano orgijastičan ili iracionalan. Nema kritičara koji bi u svom postupku mogao biti strože razborit 'i racionalan, apolonijski, od primjerice Paula De Mana. Jedna je od odlika Derridine kritike strpljiva i potanka filološka »explication de text*«. Pa ipak, logička nit u oba .;;lučaja vodi u alogična, apsurdna područja. . .. Prije ili kasnije dolazi do sraza s kakvom »aporijom« ili slijepom ulicom .... Trenutak kada logika u njihovu radu zataji zapravo je trenutak njihova najdubljeg pronik~ nuća u zbiljsku narav jezika književnosti ili jezika kao takvog. /»Stevens' Rock and Criticism as Cure, 11.« [Stevensova Stijena i kritika kao liječenje, II], str. 335 - 38/ Razlikovati strukturalizam od poststrukturalizma na ovaj' način upućuje na složen odnos, jer ovorazumsko i onorazumsko nisu jednostavne opreke. Uspješan onorazumski kritičar lako može biti isto tako oštrouman kao i njegov ovorazumski parnjak, a iako onorazumsko jest neko narušavanje reda, smućujuća tajna onorazumskog momenta u književnosti ili u kritici zapravo je objava skrivenog reda. »Onorazumska«, piše Freud, »jest ona vrsta ustrašenosti koja vodi unatrag do odavno znanog i dugo poznatoga«; »može se pokazati da je zastrašujući element nešto potisnuto što se vraća« (»The 'Uncanny«**,svezak 17, str. 220,241). Q noraz:ums ko nije j edno stavno nadnaravno ili čudno, već navodi na dublje zakone, aMillerove fonnulacijezacijelo 'podrazumijevaju nadmoć onorazumskoga nad ovorazumskim : pn"orazumski p'ost~trukturalizam pojavljuje se da probudi ovo razumski strukturalizam iz dogmatskih drijemeŽa u koje su ga uljuljali njegova »nepokolebljiva vjera« u misao i »obeća­ nje racionalnog poretka«. Nije li dekonstrukcija ustvari razaranje opsjene? Kakav je odnos između dekonstrukcije i onoga što dekonstruira? J e li poststrukturalizam opovrgnuće strukturalizma? Pro.. ,n:ta~rači često pretpQstavljaju ovako: ako je poststrukturaliza:u';'ll
* Nap: prev. ** Nap. prev. -

tumačenje teksta izvorno (njem.): »Das Unheimliche« (neugodno; straš-

no).

***

Nap. prev. -

poslije ovoga, dakle iznad (više od) ovoga

,

.

1~

(/.I

giku ne vjeruju, nagrađeni »dubokim proniknućem« u naraV jezika i --Književnosti, dok ovorazumske zaustavlja njihova nepokolebljiva , vjera u misao. Bez postavljanja neobičnih pitanja što ih potiče ovakvo g']edlšte ---- da 11 Roland Barthes vjeruje II razum više negoli Paul de Man? -možemo primijetiti da ovorazumski uvidi koje su dosegli onorazumski kritičari bez osobite vjere čine čitavu tu priču iznad svega parabolotn o oholosti. Teoretičare koji se razmeću znanstvenom ambicijom prestižu strpljivi tumači koji imaju sluha za izokrenute, aporijske momente tekstova što ih proučavaju. Premda Millerovi nazivi ne tvrde da jedna od strana ima isključivo pravo na istinu, red ili oštroumlje, oni mu omogućuju ,da ~uv:r:emenu kritiku , na temelju povjerenja u sustavno mišljenje podijeli na dva tabora: strukturalisti i semiotičari optimistički razrađuju teorijske metajezike kako bi objasnili tekstovne fenomene; poststrukturalisti skeptički istražuju paradokse što se jaVljaju na tragu takvih nacrta i naglašavaju kako njihovo vlastito djelo nije znanost, već samo još jedan tekst. Prijeporna pitanja potaknuta ovom podjelom imaju danas vodeću ulogu u raspravama o teoriji književnosti, no čim netko pokuša prema toj shemi narisati kartu suvremene teorije, javlja se niz problema. Prvo, kako možemo i očekivati, teškoće nastaju pri odlučiva­ nju koji teoretičari pripadaju kojem taboru. Josue Harari, mladi kritičar kojem ne možemo predbaciti neznanje, u nedavno objavljenu antologiju poststrukturalističke kritike uvrštava prvenstveno radove mislilaca koje je već prikazao u svojoj ranijoj bibliografiji strukturalizma: to su Roland Barthes, Gilles Deleuze, Eugenio Donato, Michel Foucault, Get;ard Genette, Rene Girard, Louis Marin, Michael Riffatt:rre i Michel Serres. U takvom viđenju stanja jedini su pravi strukturalisti Claude Levi-Strauss i Tzvetan Todorov, jer su svi osta- / li postali poststrukturalisti. Radikalne se preobrazbe i obrati, naravno, zbivaju; no ako toliki jučerašnji strukturalisti danas postaju poststrukturalistima, neizbježne su dvojbe glede takva, razlikovanja; posebice pak stoga što je tako nepouzdano definirano. Ako bi poststrukturalizam imao biti probuđenom kritikom prijašnjih zabluda o znanju, teško je pronaći strukturalistička djela kojima svijest o sebi manjka u dostatnoj mjeri da bi odgovarala tom obrascu. U ponaj~ boljoj studiji o ovom problemu Philip Lewis piše: »čitanje djela pionira strukturalizma, kakvi su Levi-Strauss i Barthes, uistinu nam ne 'pokazuje da bi strukturalizam tijekom sazrijevanja postupno postajao svjestan svojih ograničenja i problema, već je jaka samokritička svijest postojala od samoga početka i pojačavala znanstveni <;iuh strukturalističkog pothvata« (»The Post-Structuralist Condition« [Stanje poststrukturalizma], str: 8). Pothvati koje sada držimo post20

struktu-ralističkima, kao što je kritika znaka, prikazbe i subjekta, oči­ to su pokrenuti već u strukturalističkim radovima iz 1960-ih. N aše sumnje u takvo razlikovanje nisu ništa manje promotrimo li pojedinačne slučajeve. Je li Roland Barthes strukturalist 11j poststrukturalist? Je li on strukturalist koji se odrekao svoga stava i postao poststrukturalistom? Ako je tako, gdje se ta promjena zbila? Barthesova semiološka studija o modi iz 1967, Systeme de la mode [Sustav mode] i njegov program za strukturalnu analizu pripovjednog teksta iz 1966, »Introduction a l'analyse structurale des recits«, djela su u kojima bismo ga najjasnije prepoznali kao ortodoksnog strukturalista; ali nas nekoliko godina stariji radovi, poput važnoga predgovora zbirci Essais critiques [Kritički ogledi], priječe da radikalnu promjenu Barthesovih nazora smjestimo nakon 1967. godine. Osobito je pak teško razvrstati njegovo najpoznatije djelo s područ­ ja kritike, S/~ ne zato što bi se onp klonilo upravo onih spornih pitanja na kojima se općenito temelji razlikovanje strukturalizma od 'postst'rukturalizma, već stoga što izgleda da ono od sveg srca usvaja oba ta modusa, i ne sluteći da bi to imali biti radikalno različiti pokreti. S/Z o čituj e snažan metajezični poriv: pokušava književno djelo razlomiti na njegove sastavne dijelove, dajući im imena i razvrstavajući ih u racionalističkom ili znanstvenom duhu; raspoznaje i opisuje različite kodove na kojima počiva klasičan, čitljiv tekst i potanko istražuje konvencije takva načina pisanja. Trsi se rasvijetliti operacije kojima čitatelji osmlšljuju romane, prilažući tako poetici pripovjed.ne proze svoja oštroumna i umjesna zapažanja. Pa ipak, S/Z - istodobno otpočinje s onim što su Barthes i ostali procijenili kao po-' ricanje stnlkturalističke' z'amis1i: Barthes ističe da će umjesto shvaća­ nja teksta' kao proizvoda ili objave kakva u osnovi ležećega sustava radije istraživati neslaganja teksta samoga sa sobom, način na koji' tekst nadigrava kodove o koje se, čini nam se, oslanja. Činjenica što, S/Z svoju snagu i zanimljivost duguje kombinaciji načina koji tobože pripadajU suprotstavljenim školama navodi nas da s ovom oprekom postupamo oprezno i može poslužiti kao podsjetnik da su od samoga početka strukturalistički pokušaji 'opisivanja konvencija književnog diskurza povezani s istraživanjem načina na koje najzanimljivija djela te konvencije čine vidljivima, parodiraju ih i krše. U BarthesovimEssais critiques, naprimjer, najsnažniji poticaj u smjeru poetike osiguravaju radikalne inovacije francuskoga novog romana [nouveau roman]. Izgleda da su »poststruktura1istički« interesi od početka isprepleteni s Barthesovim strukturalizmom. Slični se problemi jaVljaju okrenemo li se Jacquesu Lacanu. Pro, glašen strukturaUstom na vrhuncu strukturalizma, izričit u svojoj uporabi Saussureovih i Jakobsonovih ideja i u tvrdnji kako je ne-

21 .

svjesno strukturirano poput jezika, Lacan svejedno postaje poststrukturalističkim odličnikom, podrivajući svojim stilom baš one određenosti koje zahtijeva i odbacujući »nepokolebljivu vjeru« u razum kakvom se odlikuje ovorazumski kritičar, ali ipak predmnijevajući da »prodire u najdublje ponore bića«.2 Opreka između struktu'ralizma i poststrukturalizma samo komplicira pokušaj razumijevanja takvih' važnijih autora. Premda je sukob između racionalnog i iracionalnog, između pokušaja uspostaVljanja razlika i pokušaja njihova rušenja, ili izmedu traganja za znanjem i ispitivanja znanja snažan čimbenik u suvremenoj kritičkoj teoriji, ove .opozicije na koncu ne pribaVljaju pouzdana razlučenja među kritičkim školama. Zapaža se, primjerice, da Miller svoje onorazumske kritičare hvali zbog ovorazumskog postignuća: zbog nj~hov<:t prozirućeg' uvida u narav književnog jezika ili tekstovBritku raspravu vidi,u: Jacques Derrida, »Le Facteur de la verite« [Doistine], u knjizi La Carte postale [Dopisnica]. Lacanova privlačnost za mnoge kritičare i teoretičare leži u činjenici što, s one strane svih zamršenosti i neodređenosti njegove proze, njegove tvrdnje obećavaju istinu, istinu subjekta, istinu koja nije tek istinito čitanje kakva teksta, već istina ljudske psihe i ljudske žudnje: ukratko, proniknu će u najdublje ponore bića. U domišljatom odgovoru koji Derridu i Lacana stavlja u složen transferni pdnos, Barbara Johnson dokazuje da se Derridina kritika presudno odnosi na Lacana pročitanog na određeni način - Lacana pročitanog kao sibilski izvor istine - ali da neuhvatljivost Lacanova pisanja Derridinu kritiku (s njezinim transferom krivnje sa stanovitog čitanja Lacana na Lacanov tekst) pretvara u neku vrst podvale (The Critical Difference [Kritička razlika], .str. 125 - 26). Ovdje u odnosu između teksta i kakva čitanja toga teksta, koji odnos analizira Barbara Johnson, nalazimo vrlo važan i općenit uzorak koji neke interpretatore navodi da o svim čitanjima govore kao o pogrešnima (vidi str. 151 - 154). Zasad bismo mogli radi ilustracije tek spomenuti kako se čini da kritički sud Hi11isa Mil1er~sJDlktu.ralizl]1..!l nijy toliko zasnovan na tekstovi__~ Barth,~šaT nJego~h isto~!§_lj<::BL~a _ ~~Fk~. na. 'čitanju ili .interpretac:ij~ struKturalfzma-:-pogtavlfo na sustavnom pokazlVanJu strukturahzma u mOJoJ knjizi Structuralist Poetics. Upravo kada prvi put izvodi već opisanu opreku medu Ollor.azumskim.kritičarima i ovorazumskim kritičarima,,~ nastavku dijelom citirane rečenice Miller piše: »preroda_s'u ioniriadahnuti istom misaonom kJimom kao i sokratovski kritičari i premda bi i njihov rad bio nemoguć' bez suvremene liggy.lstike, 'osjećaj' ili ozračje njihova pisanja posve je različ­ no od onoga lCakvim....~_<2dl*uje kritičar poput Cul1era, sa svojim krepkim zdravim razumom i smirujućim pojmovima 'književne mjerodavnosti' i obogaćivanja znanja o 'konvencijama', sa svojom nadom da bi se svi ljudi koji pravilno misle mogli složiti oko značenja kakve lirske pjesme ili kakva romana,ili da svakako dijele 'univerzum diskurza' unutar kojeg bi o njemu mogli govoriti« (»Stevens' Rock and Criticism as Cure, II«, str. 336). Bila ovo prikladna karakterizacija modusa knjige Structuralist Poetics ili ne, pomaže nam u oslikavanju načina na koji se kritički iskazi oslanjaju o čitanje onoga o čemu kritički sude, baš kao što bi se kakva kritička prosudba onorazumske kritike mogla oslanjati o sam Millerov, sustavan i'stoga ovorazumski, prikaz takve kritike. 2

stavljač

22

nosti. »Trenutak njihova najdubljeg proniknuća u zbiljsku narav jezika književnosti ili jezika kao takvog« nije samo onaj trenutak kada u njihovu radu zataji logika, već »je to isto tako i mjesto do kojeg će konačno dovesti sokratovski postupci, budu li dovoljno daleko provedeni« (»Stevens' Rock and Criticism as Cure, II«, str. 338). Oba pristupa mogu dovesti do istih uvida. Derridino čitanje Saussurea, o kojem će biti riječi u drugom poglavlju, doseže uvide u narav jezika, no do istih uvida dolazi i Saussureovo ovorazumsko istraživanje jezika. Moglo bi se reći da Derrida s najvećom strogošću slijedi strukturalističko načelo prema kojem u jezičnu sustavu opstoje samo razlike, bez pozitivnih naziva. Derrida tu spoznaju čita u Saussurea, kao što De Man spoznaje čita u Prousta, Rilkea, Nietzschea i Rousseaua, ili kao što Miller otkriva da je njegovo onorazumsko znanje već razrađeno kod Stevensa, George Eliota ili Shakespearea. Kako bilježi Miller u zaključku svoga ogleda, »u. razvitku polariteta medu kritičarima današnjice od svega je, međutim, najvećma 'onorazumski onaj trenutak u kojem očito oprečni kritičari zamjenjuju svoja mjesta, sokratovski postaju onorazumskima, onorazumski ovorazumskima, ponekad svi odveć oštroumno racionalnima« (str. 343). Ta mogućnost obrata, koja će se pokazati uobičajenijom no što bismo to mogli očekivati, održava distinkciju između ovorazumskog i onorazumskog ili između samosvjesne racionalnosti i skepticizma, ali priječi da takva distinkcija ,posluži kao test kritičke srodnosti ili kao temelj razvrstavanja. Neprekidno upućivanje u kritičkoj raspravi na razliku između strukturalizma i poststrukturalizma ima nekoliko nesretnih posljedaka. Prvo, tako suprotstavljeni nazivi svako bavljenje onime što sprečava razumljivost ili nadigrava konvenciju izjednačuju s poststrukturalizrnom, ostaVljajući nas sa slijepim i programatskim , ' strukturalizmom. Isto tako, definirati dekonstrukciju i druge verzije poststrukturalizma stavljajući ih u opreku sa sustavnim •zamislima strukturalizma znači <;lržati ih veličanjem iracionalnoga i nesustavnog. Definira li se kad opreka »znanstvenom« strukturalizmu, dekonstrukciji se može pripisati naziv »derridadaizam« - tom duho, vitom gestom Geoffrey Hartman briše derridovsku argumentaciju (Saving the Text [Izbavljenje teksta], str. 33). U drugačijem bi okviru dekon~trukcija imala qruge obrise. Treće, 'opozicija strukturalizam/poststrukturalizam navodi na pomisao da ra~noliki radovi recentne teorije zajednički tvore neki poststrukturalistički pokret. Tako se onda o kritiČarima privrženima teoriji, poput Harolda Blooma i Renea Girarda, govori kao o poststrukturalistima, stoga što se čini da nisu strukturalisti. Miller i drugi autori Bloorna slave kao člana »yaleske škole«, a bio je i pokre23

tačka

snaga njezine zbirke ogleda Deconstruction and Criticism (Dekonstrukcija i kritika], pa ipak se ,u svome radu izrijekom laća ponajviše nedekonstrukcijske među svim zadaćama: razvijanja psihološkog modela za opis postanka pjesničkih djela i s dekonstrukcijom otvoreno dolazi u spor insistirajući na prvenstvu volje: volje velikih pjesnika, opkoljenih li borbi s titanski m prethodnicima. Prem-' da bi vješt interpretator mogao otkriti važne srodnosti među Bloomom i Den:idom ili De Manom, Bloom se silno trsi usprotiviti im se, ustrajući u tvrdnji kako je ljudski subjekt temelj ili izvor tekst ovnos"ti, a ne njezina poslje~ica: »čovjek piše, čovjek misli, vazda težeći za drugim čovjekom i braneći se od njega« (A Map of Misreading. (Mapa pogrešnog čitanja], str. 60). Definirati suvremenu kritiku kao 'poststrukturalističku znači prikriti ovakve sporne momente. Rene Girard je s poststrukturalizmom povezan dijelom zbog svoga fran'cuskog zaleđa, dijelom zbog tekstualizrna svoga ranog prikaza mimetičke želje. Njegova važna knjiga o romanu, Deceit~ Desire, and the Novel [Opsjena, žudnja i roman], analizira žudnju kao oponašanje tuđe prikazane žudnje. Ali teško je zamisliti teoretičara koji bi s poststrukturalizmom bio u većoj zavadi od Girarda u kasnijim godinama, Girarda koji sebe definira kao znanstvenika koji hoće pokazati kako kultura i institucije imaju podrijetlo u stvarnim, specifičnim činovima nasilja' nad svojevoljno odabranim »žrtvenim jarcima«. Književna su djela obredna ponavljanja izvornih događaja viktimizacije koje kultura skriva, ali tragovi kojih se mogu 'prouča­ vati u njezinim pisanim djelima. Razvijajući i proširujući svoju utjecajnu antropološku hipotezu, Girard je postao religioznim mislioce.m, za kojega objava kršćanstva, sa svojom autentičnom, božjom žrtvom, pruža jedini spas od nasilja mimetičke žudnje. Neprijateljski stav prema brojnim poststrukturalističkim interesima, posve jasno istaknut u Girardovu prikazu vlastita rada, prikriva se zbog okvira koji nam nalaže da Girarda držimo ili strukturalistom ili poststrukturalistom. 3 Savjesno razmatranje kritike u žarištu koje se nalazi razlika. između strukturalizma i poststrukturalizma moralo bi dovesti do zaključka kako su strukturalisti općenito mnogo sličniji poststrukturalistima negoli .mnogi poststrukturalisti međusobno. Naposljetku, zadržavanje pažnje na ovom razlučenju smeta istraživanju drugih pojava i kretanja. Ocrtavajući suvremenu kritiku kao borbu između novih kritičara [New Critics], strukturalista i potom poststrukturalista; otkrili bismo da nismo' pravedni prema feminis- .~ tičkoj kritici, koja je na književni kanon imala veći učin odbilo ko- ' 3 Raspravu o Girardovu radu vidi u: Philippe Lacoue-Labarthe, »Typographie« [Tiskarstvo].

24

jeg drugog kritičkog pokreta i koja je dokazivo bila jednom od naj. llt jecajnijih snaga obnove u suvremenoj kritici.! Premda su brojni poststruktur~listi feministi (i obratno), feministička kritika nije poststrukturalistička, pogotovu ako se poststrukturalizam definira kao opozicija strukturalizmu. Da bi se o feminističkoj kritici primjereno raspravljalo, potreban je drugačiji okvir, u kojem je pojam poststrukturalizma proizvod, a ne danost. Ukratko, premda najopćenitiji nacrti recentne kritike postavljaju niz važnih problema - o odnosu između književnosti i teorijskih jezika drugih disciplina, o mogućnosti i položaju sustavne teorije jezika ili tekstova - distinkcija među strukturalizrnom i poststrukturalizrnom u .velikoj je mjeri nepouzdana, pa se, umjesto otvaranja rasprave o poststrukturalizmu unutar koje bi se dekonstrukcija raspoznala kao glavna snaga,' prihvatljivijim čini iskušati jedan drugi pristup, koji dopušta možda bogatiju i prikladniju smotru povezanosti. Budući da najveći dio suvremene 'kritike hoće ponešto reći čitanju, ta tema može ponuditi bolji način uspostavljanja konteksta za raspravu o dekonstrukciji.

o

25

Poglavlje prvo

ČITATELJI I ČITANJE

1. Nove

stečevine

Roland Barthes otpočinje svoju 'knjigu Le Plaisir du texte [Užitak teksta] zahtjevom da zamislimo bizarnog stvora koji se oslobodio. straha od samoproturječja, te miješa priznato nezdružive jezike i strpljivo podnosi optužbe zbog nelogičnosti. Pravila naših institucija, piše Barthes, takvu bi osobu učinila izopćenikom. Naposljetku, tko u proturječju može živjeti bez srama? »Pa ipak, ovaj antijunak opstoji: to je čitatelj tekstova u trenutku kada se prepušta svom užitku« (str. 10/3). Drugi se kritičari i teoretičari nisu složili glede naravi osobe koja čita, hvaleći njezinu slobodu ili pak njezinu dosljed, nost, držeći je junakom prije negoli antijunakom; ali su se usuglasili da čitatelju pripadne središnja uloga, i u teorijskim raspravama o književnosti i kritici, i u interpretacijama književnih djela. Mora li, kako tvrdi Barthes, »rodenje čitatelja značiti autorovu smrt«, mnogi su bili pripravni platiti tu cijenu (Image" Musi.c, Text [Slika, glazba, tekst], str. 148). . , Čini se da su čak i kritičari koji ovu cijenu drže prekomjernom, te se opiru, kako misle, opasnim nagnućima suvremene kritike, skloni pridružiti se proučavanju čitatelja i čitanja. Svjedoče o tome neki noviji naslovi: Critical Understanding [Kritičko razumijevanje] Waynea Bootha, The Act of Interpretation [Čin interpretacije] Waltera Davisa, The Aims of Interpretation [Ciljevi interpretacije] E. D. Hirscha, Making Sense of Literature [Osmišljavanje književnosti] Johna Reicherta, StructuraJism or Criticism: Some Thoughts on How We Read [Strukturalizam ili kritika: nešto mislI o tome kako

26

"

čitamo] Geoffreya Stricklanda. Ovi su se teoretičari, za koje je kritika u biti rasvjetljivanje namisli stanovita autora, osjetili prisiljenima pobrinuti se za vlastite prikaze čitanja kako bi osporili one koji čita­ telja drže antijunakom, naivčinom koju je lako prevariti, drskim hedonistom, zatočenikom svoje osobne teme ili pak nesvjesnim ili svojevoljnim izumiteljem značenja. Težeći uklanjanju takva besmisla kritikom koja, kako kaže Reichert, »rasijeca nabujalo tkivo suparničkih kritičkih jezika da bi iznova pronašla jednostavne postupke čitanja, razumijevanja i ocjenjivanja i vratila im ugled«, ti su se teoretičari s velikim žarom uključili u kritičko nadmetanje oko prava na »tog čitatelja« (Making Sense of Literature, str. x). Može li čita­ telj, kako tvrdi Barthes, bez srama živjeti u proturječju, to je nedvojbeno dobro, jer se u tom prijepornom liku stječu proturječne tvrdnje i opisi današnje kritičke rasprave. »Čitatelj i publika«, piše Susan Suleiman u uvodu antologije radova koji pažnju usredotočuju na či­ tatelja, »protjerani nekoć u područje neprijepornog i očitog, nastupili su u glavnoj ulozi« (The Reader in· the Text [Čitatelj u tekstu], str. 3). Zašto bi tako bilo? Jedan je razlog zanimanja za čitatelje i čitanje usmjerenost što je hrabri strukturalizam i semiotika. Pokušaj opisivanja struktura i kodova odgovornih za proizvodnju značenja u žarište pažtije dovodi proces čitanja i uvjete koji ga omogućuju. Strukturalistička poetika ili science dt; la litterature*, piše Barthes;»neće nas naučiti koje se značenje konačno mora pripisati stanovitu djelu; ona neće pribaviti ili čak razotkriti značenje, već. će opisati logiku prema kojoj se zna", .čenja stvaraju« (Critique et verite [Kritika i istina], str. 63). Uzimajući razumljivost djela za svoje polazište, poetika bi pokušala objasniti načine na koje su čitatelji shvatili djelo, pa bi se temeljni pojmovi te poetike, poput Barthesove distinkcije lisible/scriptible **, ticali čitanja: lisible je ono što se slaže s kodovima i znamo kakoga valja čitati: scrlptible ono što se čitanju opire i može biti samo napisano. Strukturalistička potraga za kodovima navodi kritičare da djelo motre kao int~rtekstovni konstrukt - proizvod različnih kulturnih diskurza na koje se oslanja glede svoje razumljivosti - i tako uč­ vršćuje središnju. ulogu čitatelja kao objedinjujuće točke. »Sada znalt.1.o«, piše Barthes sa sigurnošću koja zatječe neke pariške pisce, »da tekst nije niz riječi koje objavljuju: jedno jedino 'teološko' značenje ('poruku' Autora-Boga), već mnogoprotežan prostor u kojem se miješa i sudara mnoštvo različitih pisama, od kojih nijedno izvorno. Tekst je propiet navoda izvučenih iz bezbrojnih središta kulture.« Ali, nastaVlja on, »postoji jedno mjesto gdje ova mnogostrukost

* Nap. prev. - znanost o književnosti ** Nap. prev. - čit1jivo/pisivo 27

o

nalazi svoje žarište, a to je mjesto čitatelj, ne autor, kako se dosad govorilo. Čitatelj je prostor u kojem su upisani svi navodi što sači­ njaju pisanje ... jedinstvo teksta ne leži u njegovu podrijetlu, već u njegovu odredjštu« (Jmage, Music, Text, str. 146, 148). Naglasak, dakako, pada mi čitatelja kao funkciju prije negoli osobu, kao destina taire * ili mjesto gdje je rečeno da su upisani kodovi o kojima ovise jedinstvo i razumljivost teksta. Ovo je rastvaranje čitatelja l i kodove. kritika fenomenološkog prikaza čit-anja; no čak ako je čitatelj i shvaćen kao proizvod kodova - proizvod čija je subjektivnost, piše Barthes, skup stereotipa - to još uvijek omogućuje razlikovanje ste~ re otip a, kao u Barthesovoj tipologiji »užitaka čitanja ili čitatelja iz užitka« koja »povezuje čitalačku neurozu s haluciniranom formom teksta« i razlučuje četiri čitatelja ili čita1ačka užitka: fetišistički, opsesivni, paranoični i histerični (Le-Plaisir du texte, str. 99/63). Razlikovanje čitatelja moglo bi biti plodnim smjerom istraživanja - ili spekulacije - no sami ga strukturalisti rijetko slijede, usredotočeni na kodove i konvencije odgovorne za lisibilite** ili razumljivost djela. U svom radu S/Z Barthes čitanje opisuje kao proces uspostavljanja odnosa tekstovnih elemenata s pet kodova, od kojih je svaki serija stereotipiziranih modela i »perspektiva navoda«, >~trag onoga što je uvijek već pročitano, viđeno, učinjeno, proživljeno« (str. 27 - 28/20). U kasnijem eseju, »Analyse textuelle d'un conte d'Edgar Poe« [Tekstovna, analiza jedne pripovijesti Edgara ,Poea], on povećava broj kodova diobom koda što ga je prije nazvao »kulturnim kodom<~; nesumnjivo, dalja su pribrajanja nužna. Michael Riffaterre u svojoj knjizi Semiotics of Poetry [Semiotika pjesništva] clQk.;azuje kako kodovi pjesničkih stereotipa služe kao temelj za proizvodnju pjesničkih tekstova i kako je prepoznavanje preobrazbi tih kodova presudan moment u čitanju. fopisu se mora pribrojiti i kod koji se u S/Z općenito zanemaruje, ali se naširoko proučava u drugim prilozima poetic~PBl??v~l~~t~!1j~, koji čitatelji­ ma omogućuje da tekst konstruiraju kao priopćavanje pripovjedača pripovjednoj publici ili narralee. *** BaVljenje pripovjednom publikom, važan ogranak poetike čita­ nja, ispituje koja su razlučenja nužna da bi se _objasnili pripovjedni učinci. Primatelja pripovijedanja, što ga Gerald Prince definira kao nekoga kome se obraća prip~vjedač, valja razlikovati od idealnog čit,atelja kakvog bi mogao zamisliti autor (takav bi čitatelj u djelu ci . . jenio svaku riječ i sredstvo i divio im se) i od »impliciranog čita~e­ lja« Wolfganga Isera, tekstavne strukture 'koja utjelovljuje »prediso

1I,f)'

* Nap. prev - naslovnik, primatelj, adr.esat ** Nap. prev. - čitljivost \ *** Nlip. prev. - primatelj pripovijedanja, onaj kome se pripovijedanje upućuje

28

pozicije nužne da bi književno djelo izvršilo svoj učin« (Prince, »Introduction II 1'6tude du n:arrataire« [Uvod u proučavanje primatelja pripovijedanja], str. 178/7; Iser, The Act of Reading [Čin čitanja], str. 34). Peter Rabinowitz u nizu izvrsnih rasprava razlikuje četiri vrste publike: zbiljsku publiku, autorsku publiku (koja djelo prima kao fikcijska priopćavanje stanovita autora), pripovjednu publiku (koja djelo prima kao priopćavanje pripovje<;lača) i idealnu pripovjednu publiku (koja pripovjedačevo priopćavanje tumači onako kako se čini da to pripovjedač želi). »Tako u End of the Road [Svršetak puta] Johna Bartha autorska publika zna da Jacob Horner Ipripovjedač i glavni likl nije nikada postojao; pripovjedna publika vjeruje q.a je postojao, ali ne prihvaća posve njegove analize; ideal:na pripovjedna publika prihvaća pak nekritički sve što je rekao« (» Truth in Fiction: A Reexamination of Audiences« [Istina u pripovjednoj prozi: preispitivanje tipova publike], str. 134). Ovdje treba naglasiti dvije stvari. Prvo, ove se distinkcije predlažu zato da se objasni što se pri čitanju zbiva: Rabinowitza posebice zanima radikalno neslaganje oko Nabokovljeve knjige Pale Fire [Blijeda vatra], čiji trag vodi do neslaganja o tome što bi autorska publika i pripovjedna publika trebale vjerovati. Drugo, te su »publike« zapravo uloge od kojih čitatelji polaze i koje djelomice preuzimaju tijekom čitanja. Tko čita Swiftov »A Modest Proposal« [Skroman prijedlog] kao remek-djelo ironije postulira ponajprije publiku kojoj se pripovjedač, izgleda, mislio obratiti: publiku koja podržava osobite pretpostavke, sklonu formuliranju određenih prigovora, no kadru držati pripovjedačeve argumente uvjerljivima i obvezujućiina. Druga je uloga što je postulira čitatelj uloga publike koja slijedi oz-' biljan prijedlog za olakšavanje oskudice u Irskoj, ali vrijednosti i pretpostavke toga prijedloga (i »idealne pripovjedne publike«) drži neobično izokrenutima. Naposljetku, čitatelj dijeli ulogu publike koja djelo ne čita kao pripovjedačev prijedlog, već kao autorovu genijaInu k(;mstrukciju, te ocjenjuje njezinu snagu i umješnost. ,?:biljski će čitatelj kombinirati uloge autorske, pripovJedne, pa čak i idealne pripovjedne publike u promjenljivim omjerima - bez pomutnje življenja 1J. proturječju. Valjalo bi se možda kloniti razgovora o »impliciranom čitatelju« kao jedinoj ulozi koju je čitatelj pozvan odigrati, jer čitateljev užitak može posve lako potjecati, kako Barthes kaže, iz međudjelovanja proturječnih dužnosti. Smještanje konvencija i operacija čitanja u žarište pažnje navodi , kritičare da književna djela motre k~o uzastopnos.t činova koji dje, luju na čitatelj evo razumijevanje. Interpretacija kakva djela postaje' stoga prikaz onoga što se događa čitatelju: kako se u igru uvode različne koqvencije i očekivanja; gdje se uspostavljaju pojedinačne veze ili iznose hipoteze; kako se očekivanja "iznevjeruju ili potvrđu29

ju. Govoriti o značenju djela znači ispričati priču o čitanju. To je u stanovitoj mjeri način kojim se služi Barthes u S/Z, ali je izraženiji u radovima kakvi su Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost [Zatečen grijehom: čitatelj u izgubljenom raju] Stanleya Fisha, The implied Reader [Implicirani čitatelj] Wolfganga Isera, An Essay on Shakespeare 's Sonnets [Esej o Shakespeareovim sonetima] Stephena Bootha, Semiotics of Poetry Michaela Riffaterrea i moja knjiga Flaubert: The Uses of Un certainty [Flaubert: uporabe mjesta neodređenosti].! Svaki od ovih kritičkih prikaza opisuje čitateljev pokušaj da uspostavi odnos među tekstom i kodovima i konvencijama koji se drže relevantnima, te otpor teksta prema pojedinačnim interpretativnim operacijama ili pak njegovu podatnost prema njima. Struktura i značenje djela izranjaju na vidjelo u prikazu čitateljeve aktivnosti. Qvakva uporaba čitatelja i čitanja nije, dakako, nova. Mnogo prije Barthesa čitateljev je odgovor često bio bitan za prikaze književne strukture. U Aristotelovoj Poetici upravo čitateljevo ili gledateljevo iskustvo sućuti i groze, u određenim trenucima i pod određe­ nim uvjetima, omogućuje prikaz tragičnih zapleta: tipovi tragičnog zapleta koreliraju s razlikama u učincima što ih polučuju na čitate­ lja. I u renesansnoj je kritici, opaža Bernard Weinberg, kakvoće pjesničkog djela valjalo tražiti proučavanjem njegovih učinaka na publiku. 2 Čak i novi kritičari [New Critics] naših dana, klevetani sada zbog .proganjanja svakog razgovora o čitateljima, koji da su primjer afek'tivne zablude (»zamjena onoga što pjesničko djelo jest s onim što či­ ni«), često pokazuju znatno zanimanje za ono što pjesničko djelo či­ ni, opisujući njegovu dramatsku strukturu ili hvaleći složenu ravnotežu stavova što ih proizvodi. Momenti u kojima novi kritičari uistinu posebno priznaju ulogu čitatelja sugeriraju povezanost kritike . 1 Premda se o nekima od ovih djela ukratko govori u ovom poglavlju, pn,)blemi što ih postavljaju raspravljeni su opširnije u mojoj knjizi The Pursuit of Signs: Semiotics, Literature, Deconstruction [Potraga za znakovima: semiotika, književnost, dekonstrukcija]. Općeniti prikaz »Semiotics as a Theory of Reading« [Semiotika kao teorija čitanja] vidi u 3. poglavlju; za Riffaterr~a vidi 4, a za Fisha 6. poglavlje. O strukturalističkom prikazu čitanja raspravlja IL dio moje Structuralist Poetics, a doprinos Rolanda Barthesa ocjenjujem u radu Barthes. 2 A History of Literary Criticism in the italian Renaissance [Povijest književne kritike u talijanskoj renesansi] (Chicago: University of Chicago Press, 1961), svezak 2, str. 806, navodi Jane Tompkins u svom vrijednom ogledu »The Reader in History: The Changing Shape of Literary Response« [Čitatelj tijekom povijesti: promjenljiv oblik književnog odgovora], str. 207. Ona ističe da je klasičnu i renesansnu kritiku više zanimalo kako djelo utječe na publiku negoli što joj znači.

30

koja se bavi čitateljem i modernizma. U »Poetry since The Waste Land« [Pjesništvo nakon Puste zemlje] Cleanth Brooks dokazuje kako je temeljna tehnika modernističkog pjesništva razvijanje neraščlanjenih supostava, gdje se »međupovezanosti prepuštaju čitatelje­ voj mašti«. U The Waste Land [Pusta zemlja] Eliot je sklon razvijati implikacije supostavljenih prizora, ali je »to breme prebacio na samog. čitatelja, zahtijevajući od njega da u svojoj vlastitoj mašti poveže dva prizora«. Raspoznavši jednom ovu modernističku tehniku, kritičar može prepoznati njezinu važnost u ranijim pjesničkim djelima: Wordsworthove pjesme o Luciji, zapaža Brooks, »o~!qjvaju 10-'1 gičke praznine koje je čitatelj prisiljen prijeći skokom mašte - one' nagovješćuju analogije što zazivlju dopunu - i koje ipak može do- " puniti jedino sam čitatelj« (A Shaping Joy [Radost oblikovanja], str. 58). ' , Kritika mora priznati ulogu čitatelja kad književna djela, riječima fIenrya Jamesa, »još jednom i opet stalno iznova uživaju u prazninama« (Selected Literary Criticism [Odabrana književna kritika], str. 332). No takvo priznanje ne preinačuje temeljno ulogu što su je pojmovi čitatelja i publike igrali u opisima književne strukture. U raspravi o ~.Q..<:>gi.tp.modernističkim djelima može se istaći djelovanje čitatelja, motreći na nj kao na izvršenje strogo odt'eđene zadaće: čitatelj mora »za sebe .sama razraditi« odnos među dvjema slikama, mora dovršiti analogije koje »zazivlju dopunu« ili mu iz nesuglasnih niti valja sastaviti ono što mora da se »uistinu« dogodilo', izvodeći na površinu'temeljni uzorak ili zamisao skrivenu u djelu. To je općenita uloga što su je Roman Ingarden i Wolfgang Iser dodijeliH," . Čltatelju;- popuiija:-tlp'raziiine~ vraĆati konkretnost 'i određenost Un~ bestimmtheitsstellen ili mjestima neodređenosti djela. 3 To što je djelovanje čitatelja u novije vrijeme postalo qdlučno za kritiku, može biti stoga što neka djela - koja Umberto Eco.u knjizi L'Opera aperta [Otvoreno djelo] opisuje kao »otvorena djehi« izazivaju opće prevrednovanje statusa čitanja, pozivajući čit~telja ili izvođača da· igra fundamentalniju ulogu kao graditelj djela. Glazba pribavlja izrazite primjere, kakav je Third Sonata for Piano [Treća sona~a za, glasovir] Pierrea Bouleza, prvi dio koje se sastoji od deset različitih odlomaka na deset listova notnog papira koji se mogu po3 Vidi: Ingarden, The Cognition of the Literary Work of Art [Spoznavanje književne umjetnine] i The Literary Work of Art [Književna umjetnina], te Iser, »The Reading Process: A Phenonieno1ogical Approach« [Proces čita­ nja: jedan fenomenološki pristup] u knjizi The Implied Reader ili čitavu studiju The Act of Reading. Za daljnju raspravu vidi: Henryk Markiewicz, »Places of Indeterminacy in a Literary Work« [Mjesta neodređenosti II knji-' ževnom djelu]; Stanley Fish, »Why No One's Afraid of Wolfgang Iser« [Zašto.se:\
31

;ff

redati u različite sekvence (Eco, TheRole of the Reader [Uloga čita­ telja], str. 48). Djela prikazana u obliku serija komponenti što ih či­ tatelji ili izvođači sastavljaju na različite načine često izgledaju više kao očiti eksperimenti, kojima osnovni interes lako mo~e biti utjecanje na pojmove umjetnosti i čitanja. Dovodeći u prvi plan čitanje kao pisanje - kao konstrukciju teksta ~ oni pribavljaju novi model čitanja koji jednako dobro može opisati čitanje drugih tekstova. Netko bi mogao, primjerice, ustvrditi kako čitati Finnegans Wake [Bdijenje Finnegana] ne znači toliko raspoznavati ili za sebe razrađi­ vati veze upisane u tom tekstu, koliko proizvoditi neki tekst: pomoću asocijacija koje slijedi i uspostaVljenih veza svaki čitatelj gradi različan tekst. Kad je riječ o tradicionalnijim djelima, ovaj model poziva da se sličnosti međ;u čitateljskim proizvodima objasne istraživanjem proizvodnog utjecaja tekstovnih kodova i institucionaliziranih konvencija. U tom obzoru drugi se prikazi čitanja - čitanje kao raspoznavanje kakva značenja ili kakve strukture - ne otklanjaju, već postaju zasebni i ograničeni slučajevi čitanja kao proizvodnje. Premda, kako ćemo vidjeti kasnije, shvaćanje čitatelja kao proizvođača ima svoje nedostatke, teoretičari poput Bootha, Hirscha i Reicherta, koji.takvo shvaćanje čitanja pobijaju, nude zapravo prijedlo~ ge koji se u nj mogu uklopiti kao pravila zasebnih, ograničenih vrsta neprekidno novog pisanja. S toga gledišta, gdje je, prema B~.tlhe.Slk!!.itlteres književnog dje\.b l.::t (kp.jiževnosti kao dj~I~Jpretvoriti ~itat~.lja iz potrošača u proizvo(:" . đača tekst~«, varijacije u čitateljskim konstrukcijama ne motre se vl..' še kao ne?gode, već kao normalni učinci čitateljske aktivnosti (S/Z, str. 10/4). Ovo ima implikacije čak i za kritičare koji odbacuju predodžbe čitatelja što konstruiraju tekstove, jer naglašavanje varijabilnosti čitanja i njegove ovisnosti o konvencionalnim 'postupcima ~ olakšava postaVljanje političkih i ideoloških pitanja. Ako čitatelj tekst uvijek iznova piše i ako je pokušaj rekonstruiranja autorovih nakana samo poseban, strogo ograničen slučaj nanovo poduzetog pisanja,' tada primjerice marksističko čitanje nije nezakonito izvrtanje, već jedna vrsta proizvodnje. Ovako prepravljena koncepcija statusa čitanja može stoga biti i podlogom kritici nezainteresiranoj za avangardne tekstove, koji čine polugu promjene u nazoru. Suvremena književnost također ohrabruje zgušnjavanje pozornosti oko čitatelja zato što mnoge teškoće i' isprekidanosti novijih djela kritička rasprava doseže samo ako se čitateljem služi kao protagonistom. Rašplaniti jedn.u pjesmu Johna Ashberya znači ponajprije opisati čitateljeve -poteškoće da je'osmisli. Čini se da je'u Francuskojzanimanje za čitatelja niknulo u trenutku kada je postalo nemoguće razmatrati nouveau roman * kao posve objektivnu, nean-

* 32

Nap. prev. -

novi roman

tropocentričnu prikazbu zbilje. Problematiziranje fabule i lika u .djelima kakva su Le Voyeur [Voajer] i Dans le labyrinthe [U labirintu] Robbe-Gri1leta potiče kritičare da snagu i interes ovih romana vide u njihovu silovitom okršaju s konvencionalnim romanesknim očeki­ vanjima čitatelja i njihovu cijepanju uobičajenih procesa osmišljavanja. Izvan francuske tradicije nalazimo daljnje dokaze u prilog tvrdnji kako raščlamba složenih m,odernih djela zahtijeva upućivanje na čitatelje i čitanje. Uzmimo tek jedan primjer: odlučna i domišljata knjiga Veroni ce Forrest-Thomson, Poetic Arti/ice: A Theory of Twentieth-Century Poetry [Pjesničko umijeće: teorija pjesništva dvadesetoga stoljeća], ne pokazuje zanimanja za ponašanje pojedinačnih čitatelja. Baveći se pjesmama kao umijećem ili umjetnič­ kim činom, te onim što pjesme znače, Veronica Forrest-Thomson .y.. opisuje dva pr.ocesa, ?>izvanjsko širenje i ogragičavanje{< i »unutraš- ,. nje širenje i ograničav:ilJ:lJe«~ k6jhrici sloŽene modeme pjesme polučuju učinke pastorale i parodije. Ali da bismo te učinke objasnili i pokazali kako formalna obilježja priječe stanovite vrste tematske sinteze, valja nam opisati čitanje: čitatelji, koje su romani privikli da pojedinosti interpretiraju šireći ih u izvanjski svijet ci ograničujući tako formalna obilježja što ih je moguće držati funkcionalnima)~ misle da taj proces zapreČuju forma:1ne strukture - jedine očevidne kohezijske snage u mnogima od ovih pjesama - pa, služeći se tim formalnim strukturama, lli.p-ost~Yl1~ill unutrašnje odnose koji ograničuju kretanje k izvanjskome svijetu i proizvode kritiku' jezika. Tak~ . vo pjesništvo trudi se, kako navodi Barthes u Essais critiques", »da .ne iskaže iskaziv<;>« (str. IS/xvii). )'-!jegova je značajnost u čitateljevoj borbi sa·smućujućim jezičnim ustrojima. Strukturalističko isticanje književnih kodova, graditeljska uloga što su je čitateljima nametnuli stanoviti eksperimentalni romani, te potreba pronalaženja načina da se govori o najtvrdokornijim suvremenim djelima, zajednički su pridonijeli promjeni čitateljeve vloge; 'ne smijemo, međutim, previdjeti jedan vid te promjene koji se često zanemaruje. Za antičke i renesansne retoričare, kao i za mnoge kritičare našeg vremena, pjesma je složaj zamišljen da bi polučio kakav učin na čitatelje, da bi ih na stanovite načine ganuo; i nečija prosudba kakve pjesme ovisi o njegovu osjećaju kakvoće i jačine toga uči­ na. Opisati ovaj utjecaj pjesme ne znači, ipak; stvoriti nešto što bismo danas držali interpretacijom, ističe Jane Tompkins (»The Reader in History« [Čitatelj tijekom povijesti], str. 202 - 9). Iskustva i odgovori što ih prizivaju moderni kritičari zaokupljeni čitateljem općenito su prije spoznajne negoli osjećajne naravi: ne ćute se srsi duž kralješnice, ne plače se iz sućuti, niti nas uznosi strahopbštovanje, već se očekivanja pokazuju lažnima, vodi se borba s nerazrješi-

3 o

DEKONSTRUKCIJI

33

I

I

vom dvoznačnošću ili se -ispituju pretpostavke u koje smo se pouzdali.~~pad.ajućiafektivnu zabludu, Stapley Fish.je ne.pQkolebljiv: . o',. »u kategoriju odgovora ne ubrajam samo 'suze, ježuravost' i 'osta.le psihološke simptome'« što ih Wimsatt i Beardsley odlažu ustranu, - »vec-sve precizne rnentalne operacije upletene u čitanje, ukij;;člvo oblikovanje dovršenih misli, izvođenje prosudbi (i žaljenje zbog tog), praćenje i sačinjanje logičkih nizova« (ls There a Text in This Class? [Postoji li tekst u ovom razredu ?], str. 42 - 43). Fish zapravo nikada ne spominje suze ili ježuravost; njegova kritika koja se bavi čitateljevifD odgovorom [reader-response criticism] motri čltat~U~v -sraz's književnošću bto iskustvo interpretacije. Ako je čitateljev~ iskustvo iskustvo interpretacije, onda je to već bolja pozicija za daljnju tvrdnju kako iskustvo jest značenje. »Iskustvo izražavanja«, piše Fish, »- sveukupnog izražavanja, a ne neče­ ga što bi se o njemu moglo reći, uključivo i sve što bih ja mogao reći _ jest njegovo značenje« (str. 32). Vremensko iskustvo čitanja nije jednostavno način upoznavanja kakva djela, kao što netko tko proučava katedralu Notre Dame razgleda prvo jedan dio.pa zatim drugi, već se radi o slijedu događaja, po važnosti jednakih zaključcima što ih čitatelj može izvesti. J2.~J~!}nterpretiFao nek
34

Fish odgovara da je »čitatelj o čijim odgovorima ja govorim« kompleksan lik, »obaviješten čitatelj; ni apstrakcija, ni zbiljski, živi čitatelj, već hibrid - zbiljski čitatelj Ga) koji čini sve što je u njegovoj moći kako bi postao obaviještenim«, uključujući »prateće potiskivanje, ukoliko je to moguće, onoKa što je u mom odgovoru osobno i idiosinkrazijsko i što pripada 1970-ima«. »Svatko od nas«, nastavlja on demokratski, »ako smo dostatno odgovorni i svjesni sami sebe, može tijekom primjene ove metode postati obaviještenim čitateljem« (str. 49). Ovaj odlomak razotkriva neobičnu strukturu: Udvostručenje pojma iskustva ili podjelu unutar toga pojma. S jedne strane, iskustvo je danost na koju se netko poziva; s druge pak strane, iskustvo koje netko namjerava uporabiti tek treba proizvesti uz pomoć posebnih operacija - ovdje su to stjecanje znanja i potiskivanje idiosinkrazija. Odnosi među znanjem, vjerovanjima i iskustvima osoba 1 znanjem, vjerovanjima i iskustvima obaviještenog čitatelja ponešto su 'nejasni, ali na upit da li bi obaviješten katolik ili ateist mogao biti jednako »prikladan« čitatelj Miltona kao i protestan~ski vjernik, Fish odgovara: »Ne bi. Postoje neka vjerovanja koja nije moguće privremeno odložiti ili preuzeti« (str. 50). Opsežnije razmatranje o tome kako bi se čitatelji mogli odnositi prema osobama može se naći u knjizi Waltera Slatoffa, With Respect to Readers [S obzirom na čitatelje]. Preporučujući nam da zapamtimo kako književnost zahtijeva aktivnu, osobnu uključenost čitatelja, Slatoff prigovara stremljenju većine estetičara i kritičara da govore ~ako kao da po- . stoje samo dvije vrste čitatelja: apsolutno zasebno, individualno ljudsko biće sa svim svojim predrasudama, idiosinkrazijama, osobnom poviješću, znanjem, potrebama i tjeskobama, koje biće umjetničko djelo iskustveno doživljuje isključivo na »osoban«' način, te idealni ili univerzalni čitatelj, čiji je odgovor neosoban i estetski. Mislim da se većina zbiljskih čitatelja, osim najnaivnijih, . tijekom čitanja preobrazuje u bića negdje između ovih krajnosti. Oni nauče, naime, o,dlagati mnoge od posebnih uvjeta, zanimanja i idiosinkrazija pomoću kojih ih određujemo u svakodnevnim stvarima. 1 str. 541 Oni nauče, drugim riječima, stjecati određenu vrstu iskustva, postajati, kako čitaju, čitateljem koji može posjedovati to iskustvo. U njegovu [Slatoffovu] vlastitom slučaju, naprimjer, »'ja' koje čita nipošto nije idealan ili neosoban entitet. On je pretežito stariji- od 35 a mlađi od 50 godina, posjeduje iskustva rata, braka i odgovornosti za djecu, pripada djelomice nekoj vrsti m'anjinske skupine, muškarac je, a ne žena, i dijeli većinu Slatoffovih glavnih načina razmišljanja i osjećanja« (s ti. 55). Ovisi li iskustvo književnosti o kakvoćama kakvog čitajućeg »ja«, možemo se upitati do kakvih bi razlika u iskus35

'

tvu književnosti i stoga u značenju književnosti došlo kad bi to »ja« primjerice bila žena, a ne muškarac., Ako značenje djela jest iskustvo kakva čitatelja, kakva razlika nastaje ako je taj čitatelj žena?' Ovo pitanje pokazuje odličan način pristupa 'problemima što ih postavlja kritika naglašavanjem čitateljskog iskustva, prvo zbog toga što pitanje č,itateljice konkretno i politički iznosi problem odnosa među iskustvom čitatelja kada čita i drugim vrstama iskustava, i drugo, zato što su u raspravama i podjelama feminističke kritike na otvoreno iznijeta pitanja što su ih muške priče o čitanju Često znale samo pomesti pod sag. Premda je jedan od najznačajnijih i najšire zasnovanih kritičkih pokreta u zadnje vrijeme, feminističkq, kritiku često ignoriraju samozvani povjesničari kritike i kritičke teorije. 4 Bilo' da pokazuje izrazitu bliskost s filozofijom ili ne, feministička kritika upućuje teorijska pitanja konkretno i umjesno. Njezin utjecaj na čitanje i poučavanje književnosti i na sastavljanje književnog kanona uzrokovan je dijelom naglašavanjem pojma čitateljice i njezina iskustva. Ova kritika polaže znatnu pažnju pitanju odnosa čitajućeg »ja« i iskus- , tva čitatelja prema drugim momentima toga »ja« i drugim vidovima iskustva, jer se argumenti pokrenuti oko važnosti što je bivanje ženom ima ili bi je moglo imati pri čitanju isto tako tiču i analognih ,pitanja o važnosti te činjenice u drugim aktivnostima. Ako feministička kritika nema jedinstvenog ili jednostavnog odgqvora na pitanje. o naravi čitateljsk9g'iskustva i njegova odnosa prema ostalom iskustvu, to je stoga što to pitanje shvaća ozbiljno i istražuje ga na načine koji na vidjelo izvode njegovu složenost, kao i složenost 4 Frank Lentricchia tvrdi da je njegova knjiga After the New Criticism [Nakon nove kritike], među ostalim, »povijesni prikaz svega što se ovdje zbi, valo otkako su američki novi kritičari prestali uživati naklonost«, a osobito razdoblja 1957 -1977; ali čak i ne spominje feminističku kritiku. Spekulira se da je to stoga što feministička kritika, u svojim specifično političkim usmjerenjima, čini ono za što Lentricchia osuđuje druge da su propustili učini­ ti, pa bi tako, da joj se obratio, izložila nepouzdanost njegova kritičkog uzo-' ra: foucau1tovske književne kritike koja bi rado pospješila proletersku revoluciju i osigurala čvrsto povijesno znanje, izbjegavajući sve probleme i paradokse što ih raščlanjuje dekon~trukcija. Primjer feminističke kritike sugerira da politički uspješna kritika može biti neizmjerno heterogena i epistemološki problematična. Kakvo god bilo objašnjenje, Lentricchia odlukom da zanemari feminističku kritiku, p08većujl:lći istodobno čitavo poglavlje »Verzijama fenomenologije« (Georges Poulet i J. Hillis Miller), baCil; sumnju na svoj z.,.htjev za povijesnim razumijevanjem i svoj autoritet da kritizira druge zbog njegova manjka. Za razboritu kritiku drugih vid~wa knjige After the New Criticism vidi uspjelu raspravu Andrewa Parkera,~,»Taking Sides (On History): Derrida Re-Marx« [Izbor strana, (glede povijesti): Derrida i Marx*]. I * Nap. prev. - neprevodiva igra riječi (remarks = opaske, primjedbe)

36.

pojma »iskustvo«. Ova istraživanja možemo pratiti na tri razine ili s obzirom na tri momenta feminističke kritike'. '

2. Čitati kao žena, Pretpostavimo daje obaviješteni čitatelj književnog djela žena. Ne bi li to moglo.. dovesti do razlike, naprimjer, u »čitateljevu iskustvu« početnog poglavlja Hardyeva romana The Mayor of Casterbridge [Načelnik Casterbridgea],-u kojem pijani Michael Henchard na selskom sajmu prodaje svoju ženu i maloljetnu kćer nekom mornaru za pet gvineja? Navodeći ovaj primjer, Elaine Showa1ter citira hvalospjev Irvinga Howea Hardyevu početku: Otresti,se svoje žene; odbaciti tu iscijeđenu krpu od žene, s njezinim nijemim pritužbama i izluđujućom pasivnošću; pobjeći, ne napustivši je potajno, već javno prodajući njezino tijelo nekom strancu, kao što se na sajmu prodaju konji; i tako posve nemoralnom svojeglavošću životu oteti još jednu šansu -..:.. upravo tim potezom, toliko podmuklo privlačnim za mušku maštu, otpočinje Načelnik Casterbridgea. Preobrazba Susan 'Henchard u »iscijeđenu krpu«, pasivnu i p.rijekornu - portret kakav tekst teško da bi podržao - mogla bi također biti djelo te muške mašte koju privlači ovaj prizor. Howe produ.žuje dokazivati kako nas taj prizor, obraćajući se »dubinama zajedničke mašte«, postupno čini Henchardovim sukrivcima. Showalter komentira: Govoreći o »našim zajedničkim maštanjima«, on roman prešutnopretvara ,u muški dokument. Ženino iskustvo ovoga prizora mora se vrlo razlikovati; i zbilja, lS70-ih i ISSO-ih bilo je mnogo uzbudljivih romana koji su prodaju žena II brak prikazivali s gledišta kupljene žene. U Howeovu čitanju, Hardy~v roman postaje neka vrst uzbudljive fikcije*, koja igra na 'kartu potisnutih žudnji svoje muške publike, pobuđujući prema Henchardu simpatije upravo zbog njegova zlodjela, a ne unatoč tome zlodjelu. /»The Unmanning of the Mayor of Casterbridge« [Oduzimanje muškosti Načelniku Casterbridgea], str. 102-3/ " Howe zacijelo nije usamljen u pretpostavci da je »čitatelj« muškarac. »Mnogo je čitanje«, piše Geoffrey Hartman u knjizi, The Fate" of Reading [Kob čitanja], >>uist~!lu poput gledanja djevojaka, pri": NaR' prev. -»fiction« u engleskom jeziku odgovara značenjima: fikcija, izmlsljotina, maštarija; maštanje, izuušljanje i sL, ali se podudara i sa značenjem naše~a književnoteorijskog naziva »pripovjydna proza«.

37

prost utrošak duha« (str. 248). Čini se da iskustvo čitanja pripada muškarcu (ženskaru ?) koje1D: je, u ned9statku srama, gledanje djevojaka model utroška duha. 5 Polazimo· IT od čitateljice, rezultat je analogno prizivanje iskustva: ne, međutim, iskustva gledanja djevojaka, već iskustva bivanja gledanom, viđenom kao ;>djevojka~<, s nametnutim ograničenjima i vazda odgurnuta na rub zbivanja. N edavna antologija, koja ističe neprekidnost veze između ženskog iskustva i iskustva ženskog čitanja, ima prikladan naslov: The Authority of Experience: Essays in Feminist Criticism [Autoritet iskustva: ogledi u feminističkoj kritici]. Jedna od sudionica, Maurianne Adams, obrazlaže: Sada kad je breme napora da se teži posve nepristranom i vrednovanja lišenom nazoru naposljetku skinuto s naših leđa, svi možemo priznati, najjednostavnijim mogućim riječima, da naši književni uvidi i zamjećaji barem djelomice potječu od naše osjetljivosti za nijanse naših vlastitih života i od naših opažanja života drugih ljudi. Svaki put kada iznova promišljamo i ponovo prenl,đujemo roman Jane Eyre * unosimo u nj neku novu usmjerenost. Za kritičarke ta usmjerenost po svoj prilici ne znači upravljanje osobite pozornosti dvojbama muškarca, glede kojeg su se kritiča­ ri već pokazali razumljivo osjet1jivima, nego samoj Jane i posebnim prilikama u kojima se nalazi. I »Jane Eyre: Woman's Estate« [Jane Eyre: ženin posjed], str. 140 -411 »Iznova čitajući Jane Eyre«, bilježi ona, »došla sam neizbježno do femirifstičJdh- pl{ariJa~--i.l koja ubrajam status i ekonomiju-ženske ;ovis-riosti ti· braku, ograničene· mogućnosti izbora izlaza, kojima 'zbog svoga odgoja i svojih sposobnosti raspolaže Jane, njezinu po-trebu da voli i bude voljena, da bude korisna i potrebna. Sve te tež-nje, podvojena mišljenja što ih o njima izriče pripovjedač i sukobi među njima, pitanja su koja postavlja sam roman« (str. 140): Neuobičajena je verzija takva prizivanja ženskog iskustva ogled Dawn Lander, objavljen u istom zborniku, koji ogled istražuje ono opće mjesto u književnosti prema kojem »granica** da nije mjesto za ženu«, žene da mrze primitivne uvjete života i odsutnost civilizacije 5 Ovo nas upozorava na izvrstan scenarij Hartmanove kritike posljednjih godina. Kob čitanja [The Fate of Reading] nudi ovakvo predviđanje: većina je čitanja poput gledanja djevojaka, nedvojbeno »krivokletnička, ubojička, krvožedna, puna krivnje«. Liječenje je razdoblje Kritike u divljini [Criticism in the Wilt:temess], nakon čega se, posramljena i pročišćena, kritika može okrenuti Izbavljenju teksta [Saving the Text] - spašavajući ga, izgleda, od frivolne, zavodljive i »sobom zabavljene« dekonstrukcije, kojoj ništa nije sveto. * Nap. prev. - roman Charlotte Bronte ** Nap. prev. - misli se na Divlji zapad, iz vremena prvih naseljavanja

38

ali sve to moraju stoički otrpjeti. Lander izvješćuje kako ju je njezino osobno iskustvo žene koja živi u pustinji navelo da preispita taj uzorak i potraži što su žene s granice napisale o svome životu, što je samo rezultiralo otkrićem da se njezini »vlastiti osjećaji prema divljini u cijelosti podudaraju s iskustvom povijesnih i suvremenih žena« (»Eve among the lndillns« [Eva medu Indijancima], str. 197). Obraćajući se autoritetu ponajprije svoga osobnog is.k:u.§_tv.
dovodi . do tvrdnje o . neprekidnosti veze između ženskog iskustva . .. ... I .. ,~

*

Nap. prev. -

roman Henrya Jamesa

39

društvenih i obiteljskih struktura i ženskog čitateljskog iskustva. Kritika zasnovana na postulatu kontinuiteta ove povezanosti zanima se uvelike situacijama i psihologijom ženskih likova, istražujući stavove prema ženama ili »slike žena« u djelima kakva autora, književne vrste -ili razdoblja. Vodeći brigu o ženskim likovima u-Shč:!l\;.~s_peareovim djelima, primjećuju urednici jedne kritič,ke antologije, feministički kritičari' »nadoknađuju propuste do kojih je u kriti čk 9j tradiciji došlo zbog predrasude koja je težila naglašavanju muških likova, muških tema, i muških maštanja« i umjesto toga pozor privlače k složenosti ženskih likova i njihovu mjestu unutar poretka muških ,vrij~dnosti prikazanih u tim dramskim djelima (Lenz i dr., The Woman 's Part [Ženina uloga], str. 4). Takva je kritika odlučno tematska - u žarište postavlja ženu kao temu književnih djela - i isto tako odlučna u svom prizivanju književnog i neknjiževnog iskustva čitatelja. Feministička kritika Shakespearea započinje s individualnim či­ tateljem, obično, premda ne i nužno s nekom čitateljicom - studenticom, učit~ljicom, glumicom - koja u dramska djela unosi svoje osobno iskustvo, svoja zanimanja i pitanja. TaJeve čitatelji­ ce vjeruju svojim odgovorima na Shakespearea čak i onda kada postavljaju pitanja koja osporavaju općeprihvaćene kritičke pretpostavke. Zaključci izvedeni iz tih pitanja provjeravaju se strogo s obzirom na tekst, njegove brojne kontekste i istraživanja drugih kritičara. Istr. 31 Kritika utemeljena na predmnijevanju kontinuiteta između čitatelji­ čina iskustva i ženina iskustva te na bavljenju slikama žena pokazala se vjerojatno najsnažnijom kao kritička procjena ·falocentričnih pretpostavki koje ravnaju književnim djelima. Takva je feministička kritika dosad već uobičajena vrsta, što su je autoritativno zasnovala djela poput Drugog spoja Simone de Beauvoir, koje, optužujući uobičajene načine razmišljanja o ženama, omogućuje čitanja mitova o ženama u radovima Montherlanta, Lawrencea, Claudela, Bretona i Stendhala. Sličan je pothvat, u kojem čitateljica kritički odgovara na viđenja utjelovljena u književnosti kakvu veliča njezina kultura, Sexual Politics [Spolna politika] Kate MiUett, koja raščlanjuje seksualna viđenja ili ideologije Lawrencea, Millera, Mailera i Geneta. Čine Ii se kadšto ove, rasprave pretjeranima ili grubima, kakvima su izgledale kritičarima koji su uvidjeli kako je teško braniti spolnu politiku pis,aca kojima su se možda divili, to je stoga što se upućivanjem pitanja o odnosu sp.ola i moći te okupljanjem relevantnih odlomaka iz Lawrenceovih, Millerovih i Mailerovih djela u svoj svojoj grubosti razotkrivaju agresivna falička viđenja trojice »seksualno kontrarevolucionarni-h političara« (str. 233). :(Genet, naprotiv, kod muških i ženskih uloga podvrgava razornom I?omnom pregledu.)

40

Strategija ženskog čitanja Kate MilIett jest »uzeti ideje stanovita autora zaozbiljno kada, poput ideja romanopisaca obuhvaćenih ovom studijom, one žele da ih ozbiljno shvatimo« i izravno ih suče­ liti. »Kritičari koji se ne slažu, primjerice, s Lawrenceom glede bilo kojeg pitanja, rado govore kako je njegova proza nezgrapna .... To me još više nagoni da provedem radikalno istraživanje koje može demonstrirati zbog čega je Lawrenceova analiza kakve situacije neprimjerena, ili zasnovana na predrasudama, ili pak zašto je njegov utjecaj poguban, a da pritom uopće ne bude nužno podrazumijevati da Lawrence nije velik i originalan umjetnik« (str. xii). Umjesto namjernog obezvređivanja, što kritičari običavaju činiti, onih djela u ~oiim~t je viđenje spola najpomnije razvijeno, Kate MilIett slijedi La_\Vr~flc~,oVU seksualnu religiju sve9:o.-apoteoze, gdje se spohi6št-oclvaja od seksa: sv'ećenici u priči »The Woman %0 Rode--Away« [Žena koja je odjahala] »nadnaravni su muškarci, 's one strane seksa' u pobožnom žaru muške nadmoći koja prezire svaki genitaini dodir sa ženom, vDleći više da umjesto toga s njom izlazi nakraj uz pomoć noža«. Ta je čista ili krajnja muškost, kaže Lawrence, »nešto iskonski muško i okrutno« (str. 290). Seksualni moral Kate MilIett mnogo je konvencionalniji: »njegov najizvorniji prilog seksualnim stavovima svodi se na davanje prvog potpunog izrijeka prastarom osjećaju prezira«: on je »dao glas stanovitim čuvstvima s kojima muška kultura ima dugotrajno iskustvo, ali ih je uvijek radije brižljivo potiskivala« (str. 309, 313). _Što_'§~_p~k_M;:tilYr_Cl:J:j~~,tr$~~i ~e obraniti Mill~ra od kritike koju mu upućuje Kate MilIett, on sa:. mo potvrđuje njezinu analizu sebe sama, Mailera, kao »zarobljenilc~ kUlta'vjrilnosti« »čije moćno intelektualno uviđanje onoga što je u muškoj osjetljivosti najopasnije nadmašuje još samo njegova sklo'nost prema neugodnom« (str. 314). Evo kako Mailer, braneći MilIe:ra, još jednom izriče zajedničku mušku ideologiju: _o°

_.

__

•

• • • __

. Jer 9n je u seksualnosti muškaraca uhvatio nešto onako kako to nikada prije nije bilo viđeno; upravo, naime, tR da je muškarčev osjećvaj. strahopoštov~13ja ;p~ed že~01;n, ~jegov strah od tl~ez~na JI. polozaja, za korak bhzeg vječnost! Ger j~ u tom koraku njezma ' snaga},uzrokom što niuškarci prema ženama osjećaju odvratnost, kleveću ih i ponizuju, simbolički nad njima prazne crijeva i čine ~ve da ih umanje, kako bi se uopće usudili u njih ući i u njima užiVati: -.--: .Muškarci paze da u ženi unište svaku kvalitetu koja bi I joj dala snage kakva muškarca, jer je ona u njihovim očima već: oborll-žana snago1J.1 što ihje donijela na svijet, a ta je moć one ' strane svih mj-erila -najraniji usjeci sjećanja vraćaju se' natrag onoj ženi među čijim su nogama začeli, othranjeni i gotovo ugušeni u trenucima rađanja. I The Prisoner of Sex [Zarobljenik spo- I la], str. 1161 /,)

i

s

/41

Ci

Kako takve autore čita žena? Feministička se kritika sučeljuje s problemom žena kao potrošača književnosti koju su stvorili muškarci. Kate Millett u jednom od prethodnih poglavlja daje i kratke rasprave o drugim djelima: Jude the Obscure* [Neznani Juda], The Egoist** [Egoist], Villette*** i Wildeovoj Salome [Saloma]. Analizirajući te reakcije na seksualna revoluciju devetn~estog stoljeća, ona izgrađuje feministički odgovor koji je poslužio kao polazište sporovima unutar feminističke kritike - neslaganjima oko toga da li je, naprimjer, unatoč svome osjećajnom portretu Sue Bridehe<::i.d, Hardy krajnje >>uznemiren i zbunjen« kada dolazi do seksualne revolucije. 6 No, mogućnost prijepora s Kate Millett u svrhu razvitka domišljatijih feminističkih čitanja ne bi valjalo da zasjeni ono glavno. Kako kaže Carolyn Heilbrun, . .' J<.ate Mil1ett se latila zadaće koju držim posebice vrijednom: razmatranja stanovitih događaja ili književnih djela s neočekivanog, pa čak i zapanjujućeg motrišta .... Njezina je nakana- izvući čita­ telja iz povlaštena položaja što ga je dugo vremena zauzimao i prisiliti ga da na život i književnost pogleda iz novog kuta. Njezina riječ o bilo kojem piscu ne kani biti konačna~' već posve nova, otprije nepoznata i neobična. Prvi put od nas se traži da književnost pogledamo .kao žene; svimi, muškarci, žene i doktori filozofije, oduvijek smo je' čitali kao muškarci. Svatko može upozoriti na stanovita pretjerivanja u načinu kako Kate MilIett čita Lawrencea, Staljina ili Euripida. Pa što onda? Duboko smo urasli u svoj povlašten položaj i treba nas presaditi. /»Mil1ett's Sexual Politics: A Year Later« [Spolna politika Kate Minett: godinu da-o na kasnije], str. 39/ '_.:ereI!l_a Carolyn Heilbrun, žensko se čitanje ne javlja nu ž11.O.Čim kakva-'žena"čita': žene mogu čitati, i čitale su, kao muškarCi: Feministička čitanja ne nastaju pukim bilježenjem onoga što se u mentalnom životu neke čitateljice zbiva tijekom njezina susretanja s riječi­ ma romana Načelnik Casterbridgea, premda se takva čitanja uistinu uvelike uzdaju u pojam iskustva čitateljice. »Je li dovoljno biti ženom. da bi se govorilo kao žena 7.J ~..Ji'~ov:q_riti lf?:9_žena: _pre.dodređeno nekim biološkim uvjetom ili pak strateškom, teorijskom pozi-

* Nap. prev. *** Nap .. prev.

-

roman Thomasa Hardya

** Nap. prev. -roman Georgea Mereditha

- roman Charlotte Bronte . Vidi, primjerice, rani odgovor Mary Jacobus, koja dokazuje da je ono što Kate MilIett naziva Hardyevom »zbunjenošću« zapravo »oprezna neopredijeljenost«: »Sueinom nera~ovijetnošću on iskušava odnos među likom i idejom na takav način da nam Sue nastavlja zaokupljati um kao što ga zaokuplja vrlo malo žena u pripovjednoj prozi« (»Sue the Obscure« [Neznana Sue], str. 305, 32,5). . 6

42

cijom; anatomijom ili kulturom ?\<,.pita/ShQshap.a Felman(» Women and Madness: The Critical Phal1acy« [Žene i ludilo: kritička falička zabluda*], str. 3). Isto pitanje vrijedi i za tezu »čitati kao žena«. Tražiti od žene da čita kao žena zapravo je dvojan i podijeljen zahtjev. Poziva se na uvjet »biti ženom« kao da je to nešto dano i istodobno nalaže da se taj uvjet stvori ili stekne. Žensko čitanje nije samo teorijska pozicija, kao što bi moglo izgledati da slijedi iz Felmaninih razlučenja, jer se poziva na spolni identitet, definiran kao esencijalni, i jer prednost daje iskustvima združenim s tim identitetom. Čak i najintelektualniji teoretičari ovo prizivanje - uvjeta ili iskustva - drže temeljnijim od teorijske pozicije koju ono obično' opravdava. »Kao čitateljicu, mene više progoni jedno drugo pitanje«, piše Gayatri Spivak, pozivajući se na svoj spol kao na razlog pitanju (»Finding Feminist Readings« [Otkrivajući feministička či­ tanja], str. S2). Čak i najradikalnije francuske teoretičarke, koje bi da poreknu svaki potvrdan ili razlikovan identitet žene i da le feminin** vide kao kojugod silu što razara simboličke strukture zapadnjačke misli, uvijek imaju trenutaka kada, razvijajući kakvo teorijsko stajalište, govore kao žene, kada se uzdaju u činjenicu da jesu žene. Feministički kritičari rado citiraju primjedb\l Virginie Woolf kako je žensko »nasljeđe«, ono što im je dano, »razlika nazora, razlika standarda«; ali tada dolazimo do pitanja: u čemu je ta razlika? Ona nikada nije dana kao takva, već je valja proizvesti. Razliku pro.: izvodi razlikovanje. Unatoč odlučnom i nužnom prizivanju autoriteta ženskog iskustva i iskustva kakve čitateljice, feministička se kritika zapravo bavi, kako oštroumno navodi Elaine Showalter, »nači­ nom na koji hipoteza o čitateljici mijenja naše razumijevanje nekog poznatog teksta, otvarajući nam oči za značenje njegovih seksualnih kodova« (»Towards a Feminist Poetics« [Prema feminističkoj poetici], str. 25, kurziv moj).?

* Nap. prev. - neprevodiva igra riječi: »fallacy« (zabluda, privid, pogrešan zaključak, lažnost) se ovdje piše s početnim »ph« (čitaj također »f«), što podsjeća na phallus«, »phallic« (falus, falički). ** Nap. prev. - žensko 7 Feministička se kritika, dakako, isto tako bavi i drugim pitanjima, naročito Tazlikovnošću ženskog pisma i književnim ostvarenjima spisateljica. Problemi ženskog čitanja i ženskog pisma li mnogim su pogledima slični, ali usredotočenost na ovo drugo vodi feminističku kritiku u područja koja me ovdje ne zanimaju, poput izgrađivanja kritike koja među piscima za svoj predmet odabire samo žene i izjednačuje se s kritikom u čijem su žarištu pis-. ci-muškarci. Ginekokritika [gynocriticism], kaže Elaine Showalter, jedan od glavnih zagovornika takve djelatnosti, bavi se »ženom kao proizvođačem tekstovnog značenja, te poviješću, temama, vrstama i strukturama književnosti što su je stvorile žene. U predmete njezina interesa ulazi i psihodinamika ženske kreativnosti; lingvistika i problem ženskog jezika; putanja pojedi43

Showalterin pojam hipoteze o čitateljici označuje dvojnu ili podijeljenu' strukturu »iskustva« u kritici okrenutoj k čitatelju. Mnoga kritika koja se bavi muškim odgovorom prikriva ovu strukturu - u !~ojoj se iskllst-;.T,C pcst::lira l~2.o neštc, dano, a ipak~ odgađa l<:!lO neštc,; što tek valja steći - tvrdeći da čitatelji uistinu jednostavno 'imaju sranoviw iSKUSLVO. Tast ::;lluktura, Hleđutirn, fazgovijetno pojavljuje u velikom dijelu feminističke kritike koja se laća problema da žene ne čitaju uvijek kao žene ili da nisu uvijek tako čitale: one su bile otuđene od iskustva primjerenog njihovom položaju žena. 8 S pomakom ka hipotezi o čitateljici selimo se na drugi moment ili razinu feminističkoga kritičkog baVljenja čitateljem. Na prvoj se razini kritika poziva na iskustvo kao na neku danost koja može zasnovati ili opravdati kakvo čitanje. Na drugoj razini problem je upravo taj što žene .nisu čitale kao žene. »Ovdje je ključno«, piše Annette Kcilodny, »da je čitanje naučena djelatnost, koja je, poput mnogih drugih naučenih objasnidbenih strategija u našem druŠtvu, neizbježno spolno kodirana i razlikuje gramatički rod« (»Reply to Commentaries« [Odgovor na primjedbe], str. 588). Od žena »se očekuje da se poistovjete s muškim iskustvom i nazorom, koji se pri~azuje jedinim ljudskim«, piše Elaine Showalter (» Women and the Literary Curriculum« [Žene i curriculum krijiževnosti], str. 856). Podložnima su ih učinili diskurzi koji nisu raspoznali ili pak hotimice nisu promicali mogućnost da se čita »kao žena«. {Drugi moment feminističke kriti. ke obvezuje se da preko postulata o čitateljici proizvede novo iskustvo čitanja i da čitatelje - muškarce i žene podjednako - navede na preispitivanje književnih i političkih pretpostavki na kojima se temeljilo nJihovo čitanje. U feminističkoj kritici prve vrste čitateljice se poistovjećuju s problemima ženskih likova; u drugom je slučaju problem upravo u tome što su žene zavede,ne na poistovjećenje s muškim likovima a načne' ili ukupne ženske književne karijere; povijest književnosti; i, naravno, studije o pojedinim piscima i djelima« (»Towards a Feminist Poetics« [Prema feminističkoj poetici], str. 25). Glede radova te vrste, vidi: Sandra Gilbert i Susan Gubar, The Mad'woman in the Attie [Luđakinia na tavanu], te zbornik Women and Language in Literature and Society [Zene i jezik u književnosti i u društvu], što su ga uredile Sally McConnell-Ginet, Ruth Borker i Neliy Furman (New 'York: Praeger, 1980). ' 8 Poučna je analogija s društvenom klasom: politički progresivni spisi pozivaju se na proletersko iskustvo potlačeno&ti, ali za neki politički pokret problem obično predstavlja upravo to što članovi klase nemaju iskustva št,o bi ga morao jamčiti njihov položaj. Najpodliji oblik tlačenja otuđuje grupu od njezinih vlastitih interesa kao grupe i potiče je da se poistovjeti s interesima tlačitelja, tako da politička borba grupu prvo'mora osvijestiti glede njezinih vlastitih interesa i njezina »iskustva«. ,

44

protiv svojih vlastitih ženskih interesa., Judith Fetterly, u knjizi o či­ tateljici i američkoj pripovjednoj prozi; dokazuje da »važnija djela američke pripovjedne proze tvore niz zlih namjera prema čitatelji­ ci«. Najveći dio ove književnosti »uporno tvrdi kako je univerzalan. određujući istodobno tu univerzalnost specifično muškim riječima« (The Resisting Reader [Suprotstavljeni čitatelj], str-, xii). Jedno je od .lSll:J.~ljnlh' djela američke književnosti, primjerice, »The Legend of Sleepy Hollow«* [Legenda pospane doline]. Lik Ripa Van Winklea, piše Leslie Fie'dler, »upravlja rađanjem američke fantazije; i posve je pril:ladno da naša prva domaća legenda, koliko god šaljivo, treba čuvati uspomenu na sanjarev bijeg od goropadnice« (Love and Death in the American Novel [Ljubav i smrt u američkom roinanu]'istr. xx). Prikladno je stoga što su, od toga vremena, rornarl'i za.koje se drži da su arhetipski američki - romani, naime, koji istražuju i artikuliraju osobito američko iskustvo - na bezbrojne načine varirali ovu temeljnu shemu, prema' kojoj se protagonist bori protiv stežućih, civilizirajućih, tlačiteljskih sila, utjelovljenih u ženi. Tipičan protagonist, nastavlja Leslie Fied~er, protagonist zamišljen kao utjelovljenje univerzalnog američkog sna, bio je »muškarac u bijegu, naJjeran u šumu i na more"niz rijeku ili u bitku - gdje bilo, samo da izbjegne 'civilizaciju', što znači suočenje muškarca i žene koje dovodi do pada u seks, brak i odgovornost«. i Struktura rO!llana vrši snaž<;tn pritisak na čitateljicu, kao uostalom i na svakoga tko čita, da se, suočena s ovakvim fabularna, poistovjeti s junakom za kojega je žena neprijatelj. Judith Fetterly dokazuje kako u »Legendi pospane doline«, gdje Dame Van Winkle zastupa sve, ono od čega se samo može poželjeti pobjeći, a Rip pobjedu mašte, »u biti jednostavan čip. poistovjećenja koji je na djelu kada priču čita muškarac postaje čvorištem proturječja ako je čita žena« (The Resisting Reader, str. ~). »U takvim je pripovjednim djelima čitateljica kooptirana u krug sudionika u iskustvu iz kojeg je izrijekom isključena; od nje se traži poistovjećenje s ličnošću. koja sebe definira u opreci s njom; zahtijeva se njezina identifikacija protiv sebe same« (str. xii). Mogli bismo naglasiti da se Judith Fetter1y ne protivi nelaskavim književnim prikazbama žena, već načinu na koji dramatska struktura takvih priča potiče žene da sudjeluju u viđenju koje ženu drži zaprekom slobodi. U romanu A Farewel1 to Arms:/:* [Zbogom oružje] Catherine je dopadljiv lik~ ali je njezina uloga jasna: njezina smrt sprečava da Frederic Henry počne osjećati breme što mu ga ona, ka-

* Nap. prev. - pripovijetka Washingtona Irvinga

**

Nap. prev. -

roman Ernesta Hemingwaya

45

ko se sama boji, nameće; ta smrt istodobno učvršćuje njegov ulog u ljubavi i njegovo viđenje sebe sama kao »žrtve kozmičkog antagonizma« (str. xvi). »Plačemo li na kraju knjige«, zaključujeJu~dith Fetterly, »to nije zbog Catherine, već zbog FrederiCa-Henrya. Na kraju krajeva, sve su naše suze zbog muškaraca, jer u svijetu romana Zbogom oružje vrijedi jedino muški život. A poruka upućena ženama koje čitaju ovu klasičnu ljubavnu priču i stječu iskustvo njezine slike o ženskom uzoru jednostavna je i jasna: jedina dobra žena jest mrtva žena, a čak je i to sporno« (str. 71). Bila poruka baš tako jednostavna ili ne, zacijelo je točno da čitatelj mora gledati očima Frederica Henrya da bi uživao u patosu završetka. Prikaz, što ga daje Judith Fetterly, neugodna položaja čitateljice - zavedene krivudavim muškim tekstovima koji je zatim iznevjeruju - p@kušaj je da se čitanje izmijeni: »Feministička je kritika politički čin s ciljem da se svijet ne samo tumači već i promijeni mijenjanjem svijesti onih koji čitaju i njihova odnosa prema onome što čitaju« (str. viii). Feministička kritičarka ponajprije mora »postati čitateljem koji se. opire, a ne čitateljem koji odobrava, i tom uskratom svog pristanka otpočeti proces istjerivanja muškog duha koji je u nas usađivan« (str. xxii). To je tek dio šire borbe.~!erly1?:J~.rik~~ita.te.ljiQin~J~š.kl!..p()lo­ žaja snažn.o potkrepljuje .Dorothy.Qinnerstein analizom učinaka što "ih~' na žene jednako kao i na muškarce, ima način na koji je uređena ljudska prehrana u najranijoj dobi. »Žena, 'koja nas je uvela u položaj čovjeka i koja nam je LJ. samom početku izgledala odgovornom za svaki nedostatak takva položaja, nosi za sve nas predrazumski teret odgovornosti, koju u krajnjem slučaju okrivljujerno otada pa zauvijek« (The Mermaid and the Minotaur [Sirena i Minotaur], str. 234). Novorođenčad obaju spolova u prvo vrijeme općenito hrani majka, o kojoj je potpuno ovisna. »Prvotno iskustvo ovisnosti o izvanjskom izvoru dobra, koji je izvor ponajčešće nemoguće nadzira~ ti, usredotočeno je na kakvu ženu, baš kao i najranije iskustvo ranjivosti .glede razočaranja i boli« (str. 28). Ishod je snažna zlovolja prema toj ovisnosti i kompenzacijska težnja za poistovjećenjem s muškim osobama, koje opažamo kao različite i nezavisne. »Čak ni kćeri majka možda nikada ne izgleda takvim potpunim 'ja' kao što je to otac, koji joj je bio 'ja' već pri prvom susretu s nJim« (str. 107). Takvo opažanje majke loše utječe na njezino opažanje svih žena, uključivo i sebe same, i potiče je da »svoje 'ja' zaštiti zamišljajući muškarce, a ne žene, svojima pravim bližnjima« - i da kao čitatelj počne sudjelovati u fabularna koje govore o bijegu od žena i ženske vladavine (str. 107). Feministice na svoj rizik zanemaruju ili niječu, opominje Dorothy Dinnerstein, »da žene dijele protuženske osj(3ćaidiličnoj

'0

46

je muškaraca - obično·u ublaženu obliku, ali ipak duboko. Toj je činjenici put zapriječen, dakako, zbog uzroka što su ih drugi autori već posve primjereno iščitali: zato što smo duboko uronjene u samopotcjenjujuće društvene stereotipe, zato što smo huškane jedne protiv drugih za naklonost vladajućeg spola i tako dalje. No ta se či­ njenica zaprečuje u velikoj mjeri i zbog jednog drugog uzroka, čije je učinke mnogo teže poništiti: zbog toga što su i nama, baš kao i muškarcima, majke bile žene« (str. 90). Bez promjene u načinu prvotnog hranjenja neće nestati straha i odbojnosti prema ženama, ali bi do napretka donekle moglo doći s razumijevanjem onoga što žene žele: >;Žene žele da prestanu služiti kao žrtveni jarci (sebi samima isto toliko koliko i muškarcima i djeci) za ljudsku zlovolju prema ljudskom položaju. One to žele tako bolno i tako silno, a sve donedavno bila je to toliko beznadna želja da je još nisu bile kadre izreći glasno« (str. 234). Ovaj odlomak oslikava strukturu koja je na djelu u drugom momentu feminističke kritike i pokazuje ponešto od njezine snage i nužnosti. Ovaj se uvjerljiv rad poziva na fundamentalnu želju ili iskustvo žena - na ono što žene žele, što osjećaju - ali iskustvo postulirano tako da ukloni iskustva što ih je opisala Dorothy Dinnerstein, iskustva koja sebi nanose štetu. PozVano iskustvo nigdje nije prisutno kao nedvojbeno očit dokaz ili point d'appui*, pa opet njegovo prizivanje nije lažno: na što bismo se fundamentalnije mogli pozvati negoli na takvu mogućnost? Taj postulat daje pravo poku- . šaju da se uvjeti izmijene i da se žene više ne navode na suradnju u pretvaranju žena u žrtvene jarce, koji imaju platiti račun za sve probleme ljudskog položaja. U toj su borbi nedvojbeno najdojmljivija djela knjige poput ove, u kojoj Dorothy Dinnerstein raščlanjuje naš težak položaj na način koji omoguć,uje razumijevanje' čitavog niza fenomena, od samootuđenja čitateljica do naročitog tipa Mailerovog seksizma. U književnojje kritici moćna strategija proizvesti čitanja koja prepoznaju i na pravo mjesto smještaju pogrešna muška čitanja. Premda je potvrdnim, nezavisnim nazivima teško razriješiti što bi to moglo znači­ ti »čitati kao žena«, možemo pouzdano predložiti posve razlikovnu . definiciju: čitati kao žena znači izbjeći da se čita kao muškarac, prepoznati osobite obrane i izvrtanja muških čitanja i osigurati korekti- . veo

/

U tom je svjetlu feministička kritika kritički sL/.d o onome što Mary'Ellmann u svojoj duhovitoj i učenoj knjizi Thinking about Women [Razmišljanje o ženama] naziva »faličkom kritikom«. Najim-

*

Na]!>. prev. -

0s10nac

47

presivnije i najdjelotvornije poglavlje u knjizi Judith Fetterly mogla bi, primjerice, s punini pravom biti njezina rasprava o Bostonjankama, u kojoj dokazima potkrepljuje izrazitu težnju muških kritičara da se ujedine i stanu na stranu Basila Ransoma u njegovoj odluci da Verenu preotme njezinoj feministički raspoloženoj, prijateljici Olivi Chancellor. Držeći odnos među tim ženama perverznim i neprirodnim, kritičari se poistovjećuju s Ransomovi Il1 ,strahom da ženska . složnost ugrožava mušku prevlast i inuŠki 'karakter: »Čitav je naraštaj feminiziran; muški je glas nestao s ovoga svijeta; ... Muški karakter ... to je ono što želim sačuvati, ili radije, smijem li tako reći, ponovo prizvati k svijesti; i moram vam reći, moje dame, da me se ni.?ajmanje ne tiče što će biti s vama dok to' pokušavam.« - Izbaviti Verenu iz Olivinih ruku dio je te zamisli, za koju kritičari pokazuju veliko oduševljenje. N eki priznaju Ransomove nedostatke i cijene Jamesov savjestan opis tih nedostataka (drugi pak na tu složenost gledaju kao· na Jamesovu umjetničku pogrešku), no izgleda da se sv(slažu u jednom: kada Ransom odvodi Verenu, to je konac kakav treba od srca poželjeti. Pripovjedač nam u završnoj rečenici ove knjige kaže da će Veren'a imati razloga da prolijeva još više suza: »-Bojati se je da u zajednici, nimalo blistavoj, u koju se upravo ,spremala ući, ove suze nisu bile posljednje što ih joj je sudbina dosudila proliti.« No, kritičari to općenito drže, kako zapaža jedan od njih, »malom cijenom što je valja platiti da bi se ostvarila normalna veza«. Sučeljeni s prijetnjom narušenja onoga što je za njih normalno, muški se kritičari ubrzo hvataju u mrežu Ransomove križarske vojne.i nadmašuju jedni druge u pronalaženju razloga da se ponizi ®live, lik koji Jamesa ponajviše zanima, baš kao i feministički pokreti što ili James kritizira. Rezultat je muški zbor. »Kritika 13ostonjanki značajna je zbog svoje nemil9srdne jeCipakosti, svoga povjerenja u vrijednosti izvan· samog romana i svog gospodskog oslobađanja od potrebe za tekstovnom podrškom« (The Resisting Reader, str. 113). . Hipoteza o čitateljici pokušaj je da se takvo stanje poboljša:' pribavljajući različito polazište, ona u žarište pažnje dovodi poistovjećenje muških kritičara s jednim likom te dopušta raščlambu pogrešnih muških čitanja. Ali oml iznad svega obrće uobičajenu situaciju, u kojoj se pretpostavlja da je perspektiva muškog kritičara spolno neutralna, dok se feminističko čitanje motri kao slučaj zastupanja posehnih interesa i kao pokušaj da se tekst ugura u· kakav unaprijed određen kalup. Suočavajući muška čitanja s onim elementima teksta koje zanemaruju i pokazujući da su ta čitanja prije produžetak Ransomova stajališta negoli razborit komentar romana kao cjeline, feministička se kritika stavlja u položaj koji obično pokušava zauzeti 48

falička kritika. Što je uvjerljiviji njezin kritički rijek o fali čkoj kritici, to više feministička kritika osigurava široko i opsežno viđenje problema, raščlanjujući i postavljajući na pravo mjesto ograničene i pristrane interpretacije muških kritičara. I zbilja: na ovoj se razini može reći da je feministička kritika naziv što bi ga vaijalo primijeniti na svu kritiku koja je svjesna kritičkih ogranaka spolnog tlačenja, baš kao što se u politici naziv. »ženska pitanja« sada rabi za mnoge temeljne upite o osobnoj slobodi i društvenoj pravdi. Drugačiji je način nadilaženja faličke kritike rasprava J ane Tompkins o romanu Uncle Tom 's Cabin* [Čiča Tomina koliba], što su ga muški kritičari i njihove sljedbenice, poput Ann Douglas koja je napisala utjecajnu knjigu The Feminization of American Culture [Feminizacija američke kulture], odbacili ria hrpu kiča u književnoj povijesti. »Stav koji Ann Douglas izriče glede goleme količine književnih djela što su ih u ovoj zemlji između 1820. i 1870. napisale žene, stav je što ga je znanstvena tradicija, u kojoj su vladali muškarci, uvijek izricala - prezir. Pitanje koje čujemo iza svake stranice njezine optUžbe na račun feminizacije glasi: zašto Žena ne može biti sličnija muškarcu?« (»Sentimental Power« [Moć sentimentalnog], str. 81). Premda je u nekim aspektima najvažnija knjiga svoga stoljeća, .Čii5a Tomina_koliba smješta se u okvire vrste - sentimentalnog romana - koju. žene pišu o ženama i za žene, i~promatra zbog toga _ kao kič iIi barem kao djelo nevrijedno ozbiljna kritičkog razmatranja. Pristupimo li ovoj knjizi ozbiljno, tvrdi Jane Tompkiris, otkrit ćemo da ona u uzornom obliku pokazuje obilježja jedne važnije američke književne vrste, koju Sacvan Bercovitch definira kao »američku jeremijadu«: »:tw.čin. javne. opomene ... zamišljen tako da spaja društvenu kritiku s cduh@vnom oIDnov0m, javni s privatnim identitetom, promjenljive 'znakove vremena' s pouzd::~nim tradicionalnim metaforama, temama i sirnbolima«, posebice onima koji ·pripadaju tipologijskim pripovijestima (str. 93). Bercovitcheva knjiga, primjećuje Jane Tompkins, »pruža izrazit primjer kako je akademska kritika posve odbacila sentimentalnu pripovje4nu prozu; jer čak i onda kad jedan sentimentalni roman njegovu [Bercovitchevu, nap. prev.] teoriju provodi do savršenstva, on to ne može vidjeti. Za njega takvo djelo uopće ne postoji. Unatoč činjenici što njegova studija ne obraća pažnju najočitijem i najobveznijem primjeru jeremijade od vremena Velikog Buđenja, Bercovitchev opis daje zapravo odličan prikaz kombinacije elemenata na kojoj je izgrađen roman [Rarriet] Stowe« (str. 93)--Nano.vo_piš]'H~i.. I.H~'ijukag pri,G!l.Grt1 o ga r()J:>~) »Qii5a.TQmina kolibaiznoya pripovijeda središnji kulturni mit -

* Nap. 4 o

prev. -

DEKQNSTRUKCIJI

roman Rarriet Beecher Stowe

49

priču o raspeću u obliku najvećeg političkog sukoba nacije ropstva - i njezinih najbrižljivije nj~govanih društvenih vjerovanja - svetosti majčinstva i obitelji« (str. 89). Ovdje hipoteza o čitateljici pomaže u prepoznavanju muških isključivanja koja priječe ozbiljnu analizu, ali kad se jednom takva analiza poduzme, moguće je tvrditi da ovaj popularni domaći roman devetnaestog stoljeća predstavlja veličanstven napor reorganiziranja kulture s gledišta žene, da -je takav sadržaj djela značajan po svojoj intelektualnoj složenosti, ambiciji i domišljatosti, te da u stanovitim slučajima pruža mnogo razorniju kritiku američkog društva no što ju je izrekao bilo tko od poznatijih kritičara, kakvi su Hawthorne i Melville. . . . Posve izvan ideološke građe kojom su raspolagali, pisci sentimentalnih romana razradili su ll1itk2.ii. je ženama dao sredfšilji položaj moći i autoriteta u kulturi; a Ciča Tomina koliba najblis.. tav"iji je primjer takvih napora_ / str. 81 - 82/ -

Pored razornog napada na ropstvo, koji uživa glas da je »izmij,enio srca« mnogih svojih čitatelja, roman pokušava pomoću neke vrste promjene u srcima donijeti novi društveni poredak. U tom novom društvu, čija je vizija dana u poglavlju nazvanom »Kvekersko naselje«, institucije što su ih stvorili muškarpi blijede do nevažnosti, a dom kojim upravlja kršćanska žena ne postaje, utočištem od zbiljskog poretka svijeta, već središtem smislene djelatn(l)sti (str. ~5). »:Fremještanje muškarca iz središta na periferiju ljudskog djelokruga najradikalnija je sastavnica ove tisućgodišnje sheme, tako čvrsto ukorijenjene u najtradicionalnijim vrijednostima - religiji, majčin­ stvu, domu i obitelji. /U detaljima navedenog poglavlja,/ Harriet Stowe ulogu muškaraca-'u ljudskoj povijesti zamišlja-rta nov način: dok crnci, djeca, majke i bake obavljaju sve što je na svijetu važno, muškarci se u kutu zadovoljno dotjeruju« (str. 98). ovoj se vrsti raščlambe' feministička kritika ne oslanja na iskustvo čitateljice kao što to čini na prvoj razini, već rabi hipotezu o čita­ teljici kako bi osigurala uporište odakle može stupiti na mjesto vladajućeg muškog kritičkog viđenja i objelodaniti njegova potcjenjivanj~»Pod 'feminističkim'«, predlaž'e Peggy Kamuf, »razumijeva:. mo takav način čitanja tekstova koji skreće pažnju na krinke tobožnje istine kojima falocentdzam prikriva svoje izmišljotine« (» Wri-, . ting like a Woman« [Pisati kao žena], str. 286). Na ovoj razini zada'ća nije izgraditi žensko čitanje koje bi postalo punopiavno s muškim čitanjem, već je prije riječ o tome da se, pomoću dokazivanja i pokušaja objašnjavanja tekstovnih evidentnosti, stvori sveobuhvatna perspektiva, obvezujuće čitanje. Zaključci što ih doseže feministička kritika ove vrste nisu specifično ženski, u smislu da._suosjećati,

- rv

50

shvaćati ili slagati se može samo onaj tko posjeduje stanovita iskustva, a ta su ženska. Naprotiv, ta čitanja demonstriraju ograničenosti muških kritičkih interpretacija na načine koji bi muškim kritičarima mogli biti prihvatljivi, te kušaju, poput svakog ambicioznog kritič­ kog čina, doći do općeuvjerljivog shvaćanja - shvaćanja koje je feminističko, jer kritički govori o muškom šovinizmu. 9rugi se m0ment feminisJiČ.ke-kri1W-lW.z.iya.-na....pGtencij.ain(»-1.s..­ kuStvo čltateljice (koje bi izbjeglo 0~raniče}~j~..1.!L~kilL9ttanj~l1_L.P.Q.:: kuŠ"ava--zatimomogiL(~HrjikYO::ISkustY:O:"'raz:viianj€lm-.pitania-.i-p-er,..~

sp~g!rva-)(~Je-bL~nll-tI:ebal€l-e-s-pesebit-i-4a-čita-k.ao-žen~-.tQj.e.st

ne

»k~Q1uškarženi cl0kaz Luce Irigaray, mogli bismo radije uzeti jedan očit primjer, koji su navele Dorothy Dinnerstein, Peggy Kamuf i drugi: vezu između patrijarhata i povlašćiva­ nja racionalnog, apstraktnog ili intelektualnog. ! U djelu Mojsije j m(J)n(pteizam FreuOy.spostavljaodnos među trima':»proCesiffia:jste naravi« : JvIojsije-vom zabranom da se stvara osjetilima dostupna slika Boga (odade slijedi »prisila da obožavamo Boga kojega nitko ne može vidjeti«), razvitkom govora (»otvorilo se novo područje intelektualnosti, u kojem su id~je, sjećanja i zaključci postali odlučujućima u opreci s nižom psihičkom djelatnošću, čiji su sadržaj bili izravni opažaji osjeti1nih organa«) i, naposljetku, zamjenom matrijarhalnog društvenog poretka patrijarhalnim. Ta zamjena obuhvaća mnogo više od kakve preinake u pravnim konvencijama. »Okretanj§_QQ. I!l..~jk-_~_,!<:,.ocu pokazuje povrh toga i pobjedu intelek~ tualnosti nad osjetilnošću -=-::-to" će 'reti,' napredak civilizacije koja se, '. budući da je majčinstvo dokazano pukom osjetilnom evidentnošću, , _~o'k ie oČinstvo hipoteza, temelji na zaključku i premisi. Pokazalo se da je takvo opredjeljenje, s prednošću misaonog procesa pred osje-

Žena

5'1

tilnim opažanjem, veličanstven korak« (svezak 23, str. 113 -14). Nekoliko stranica dalje Freud tumači zajedničku narav tih procesa: Napredak u intelektualnosti sastoji se u odlučivanju protiv izravnog osjetilnog opažanja, a li korist onoga što poznajemo kao više intelektualne procese - to jest, sjećanja, razmišljanja i zaključa­ ka. Sastoji sc, primjerice, u odlučivanju da jc očinstvo važnije od majčinstva, premda se ne može, poput majčinstva, ustanoviti osjetilnom evidentnošću; te da zbog te važnosti dijete treba nositi očevo ime i biti njegov nasljednik. Ili se naš Bog proglašuje najvećim i najmoćnijim, iako je nevidljiv poput ćuha vjetra ili poput duše. /str. 117 - 18/ Izgleda da Freud sugerira kako je uspostavljanje patrijarhalne moći samo jedan od primjera općeg napretka intelektualnosti i kako je sklonost k nevidljivom Bogu drugi učinak toga istog uzroka. Ali ako uzmemo u obzir da je nevidljivi, svemogući Bog zapravo Bog Otac, -da ne kažemo Bog Patrijarha, smijemo s pravom biti radoznali nije li, naprotiv, uzdizanje nevidljivog nad vidljivim, te misli i zaključka nad osjetilnim opažanjem, posljedica ili uČinak uspostavljanja očin­ skog autoriteta: P9s1jedica činjenice da je očinski odnos nevidljiv. U prilog tvrdnji da je glede prednosti shvatljivoga pred zamjet1ji-:vim, značenja pred formom i nevidljivoga pred vidljivim riječ zapravo o uzdizanju očinskog načela i očinske moći "nad majčinskom mogla bi svjedočiti i narav Freudovih argumenata koje rabi u drugim prigodama; on, naime, pokazuje kako su brojna djelovanja determinirana nesvjesnim interesima seksualne naravi. Rasprave Doro~hy Dinnerstein mogle bi također podržati gledište po kojem neo--plpljivost i nesigurnost očinskog odnosa ima važne posljedice. Oče­ vi, bilježi ona, zbog mapjka izravne tjelesne veze s novorođenčadi osjećaju snažan poriv da svoju relaciju dokažu dajući djetetu svoje ime kako bi uspostavili rodoslovne spone i sudjelujući u ra;z;nolikim »inicijacijskim obredima tijekom kojih simbolički i gorljivo potvrđuju da su to upravo oni stvorili ljudska bića, u usporedbi s golim mesom što ga je okotila žena. Pomislimo i na tjeskobnu zabrinutost koju su muškarci u tako velikoj mjeri pokazivali glede besmrtnosti kroz nasljednike, te na njihG>ve napore oko nadziranja seksualnog života žena, kako bi bili sigurni da djeca koju, zaštićuju uistinu potječu .od njihova sjemena: jasno je da oskudnost fizičke , veze s tnladim muškarce boli onako kako ne može boljeti bikove ili pastuhe« (The Mermaid and the Minotaur, str. 80). Muškaračka snažna »pobuda da kulturnim izumima potvrde i tješnjom učine svoju nezadovoljavajuće labavu sisavačku vezu s djecom« navodi ih da kulturne izume simboličke naravi visoko vrednuju (str. 80 - Sl). Mogli bismo predvidjeti sklonost većem vrednova.52

nju odnosa što se općenito nazivaju metaforičkima - odnosa slič­ nosti među odjelitim stvarima koje se jedna drugom mogu zamijeniti, kakav odnos postoji među ocem i majušnom kopijom s istim imenom, djet~tom - negoli metonimijskih, majčinskih srodnosti, utemeljenih ususljednosti. I zbilja, pokušamo li zamisliti kr.jiževDl! kritiku patrijarhalne kulture, možemo pred~idjeti nekoliko vjerojatnih stvari: 1)
tičke

53

, pokušaji stvaranja novoga žepskog jezika pokazati na ovom stupnju uspješnima poput kritičke prosudbe falocentričke kritike, koja se nipošto ne ograničuje na strategije feminističke kritike druge vrste. Ondje feministička čitanja prepoznaju mušku predrasudu rabeći pojmove i kategorije koje prihvaćaju i muški kritičari. U trećem momentu ili načinu pokazaJo se da ti pojmovi i teorijske kategorije _ pojmovi realizma, racionalnosti, umijeća, objašnjenja - i sami pripadaju falocentričkoj kritici. , Razmotrimo, naprimjer, raspravu Shoshane Felman o tekstu i či­ tanjima Balzacove pripovijetke »Adieu«, priče o ludilu jedne žene, porijeklu toga ludila u jednoj epizodi Napoleonovih ratova i pokušaju njezina bivšeg ljubavnika da je izliJeči. Feminističke perspektive u prvom i drugom momentu izvode na vidjelo ono što je ranije bilo zanemareno pi prihvaćeno kao dana činjenica, primjerice kako su muški kritičari žene i ludilo odložili u stranu, da bi hvalili »realizam« Balzacova opisa rata. Shoshana Felman pokazuje da kritičar­ ski postupci s tekstom samo ponavljaju postupke muškog protagonista s negdašnjom ljubavnicom, Stephanie. »Posve je lako opaziti do koje mjere logika bezazlenog 'realističkog' kritičara može jednu za dru'gom ponoviti sve Philippeove zablude« (»Women and Madness: The Critical PhaUacy«, str. 10). Philippe misli da će izliječiti Stephanie uspije li mu da ga ona prepozna i izgovori mu ime. Vratiti joj razum znači izbrisati njezinu različno st, koju on drži tako neprihvatljivom da je gotov ubiti i sebe , i nju bude li mu liječenje neuspješno. Ona ga mora prepoznati i po:;: novo raspoznati sebe kao »njegovu Stephanie«. Kada to konačno učini, kao rezultat Philippeove do u tančine realističke rekonstrukcije onoga prizora ratne patnje gdje je i,zgubila razum, ona umire. Drama koja se odigrala u ovoj priči zrcali se ponovo u pokušaju muških kritičara da tu priču učine prepoznatljivim uzorkom realizma, i tako ispituje njihove pojmove »realizma« ili stvarnosti, razuma i interpretativnog umijeća, kao primjere muške želje analogne Philippeovoj. »Na kritičkoj, baš kao i na književnoj pozornici, odigrao se isti pokušaj prisvajanja označitelja i reduciranja njegova razlikovna ponavljanja; vidimo istu težnju za uklanjanjem razlike, isto policijsko održavanje istovjetnosti, isti uzorak umijeća kontrole osjećaja . ... Zajedno s Philippeovim iluzijama, realistički kritičar tako redom ponavlja njegovalegorični čin ubojstva, njegovo poništenje francuski tekstovi! američki konteksti]. Odnos izmedu feminizma i dekonstrukcije složeno je pitanje. Neke sažete naznake vidi u drugom poglavlju, odjeljak 4.' Derfidino djelo Eperons [Ostruge], o Nietzscheu i pojmu žene, glede ovoga je pitanja relevantan, no na mnogo načinfl nezadovoljavajući dokument. I '

54

Različnog:

i kritičar isto tako, na svoj vlastiti način, ubija ženu, ubiistodobno pitanje teksta i tekst kao pitanje« (str. 10). Balzacova priča pomaže da se preko muških ratnih varki njezina protagonista raspoznaju pojmovi koje su rabili kritičari, te da se ta~ ko omogući feminističko čitanje koje te pojmove smješta na pravo mjesto i opisuje njihova ograničenja. Utoliko ukoliko struktura i pojedinosti Balzacove priče osiguravaju kritički opis njezinih muških kritičara, istraživanje i korištenje njezine tekstovnosti jest feministič­ ki način čitanja, no takav koji postavlja, a ne rješava, pitanje kako zaobići ili nadići pojmove i kategorije muške kritike. Sho~hana Felman zaključuje: »iz ovog suočenja, u kojem sam Balzacov tekst izgleda da je ironično čitanje svog vlastitog budućeg čitanja, Javlja se pitanje: kako bismo trebali čitati?« (str. 10). Isto pitanje postavlja i drugi moment feminističke kritike - kako bismo trebali čitati? Kakvu vrstu čitateljskog iskustva možemo zamisliti ili proizvesti? Što bi to značilo čitati »kao žena«? Način kritike Shoshane Felman vodi nas tako natrag na drugu razinu, na kojoj se raspravlja o političkim odabirima i gdje predodžbe o željenome nadahnjuju kritičku praksu. U tom smislu, treća razina, koja ispituje ustroj odabira i usvajanje kritičkih i teorijskih kategorija, nije radikalnija od druge, niti pak izbjegava pitanje »iskustva«', Iz Qvih r~zn.oJikihIadova niče opća struktura. U prvom momen- đ~; tu-ilinačinu, gdje se žensko iskustvo drži čvrstim temeljem interpretacije, brzo razotkrivamo da to iskustvo nije slijed misli prisutnih u čitateljičinoj svijesti tijekom njezina vremenskog kretanja kroz tekst, već kakvo čitanje ili interpretacija »ženskog iskustva« - svog osobnog i tuđeg - koja s tekstom može uspostaviti živ i produktivan odnos. 'V drugom načinu problemje kako omogućiti da se čita kao že- . . na: mogućnost tog fundamentalnog iskustva potiče na pokušaj njegova stvaranja,' U trećem načinu, prizivanje iskustva prekriveno je ~koprenom, ali je još uvijek prisutno, kao upućivanje na majčinske, a ne više očinske odnose ili pak na ženin položaj i iskustvo marginalnosti,' što bi moglo prouzročiti izmijenjen način čitanja. Pozivanje na iskustvo čitateljice pribavlja uporište za pomicanje ili razaranje sustava pojmova i postupaka muške kritike,U}9 »i~kustvo« uvijek ima podijeljen, dvojak karakter.: Qno se uvijek veĆ' zbilo, a opet 'ga tek tre,ba proizvesti - ilUžno mu se uj:mćujemo, pa ipak nikad ne postoji tek tako., '.. Peggy Kamuf\pruža osobit način razumijevanja tog odgođenog (/:/'.. stanja,prenesemo li ono što kaže o ženskom pisanju na žensko čita­ nje: jajući

~ »žena Ikoja čita! kao .žena« - ponaVljanje »istovjetne« riječi dijeli tu istovjetnost, otvarajući prostor maloj promjeni, razmiču-

55

ći razlikovno značenje koje je oduvijek djelovalo u sjedinjenoj riječi. A nema razloga da se ponavljanje ovdje zaustavi, nema konačnog broja dozvoljenih ponaVljanja prije no što se ponavljanje logički okonča, s izvornom istovjetnošću osnaženom u konačnoj riječi. Slično tomu, ovome nizu možemo pronaći samo arbitrarne početke i nijednu riječ koja se već ne bi ponaVljala: » ... žena /koja čita/ kao žeGa /koja čita! kao ... « .,I» Writing like a \VO-

man« [Pisati kao žena], str. 298! Za ženu' čitati kao žena ne znači ponaVljati identitet ili iskustvo koje je dano, već igrati ulogu koju konstruira s obzirom na svoj identitet žene, koji je isto tako konstrukt, pa se niz može nastaviti: žena koja čita kao žena koja čita kao žena. Nepodudaranje otkriva jedan interval, jednu podjelu unutar žene ili unutar bilo kojeg subjekta koji čita i »iskustva« toga subjekta ..

vet anJu e 3 . frlee 0 Cl ~.v

Rascjep u čitatelju i čitateljskom iskustvu, koji se pojavljuje u femikritici, strukturira i prikaze čitanja u muškoj kritici okrenu. toj čitateljevu odgovoru. Norman Holland uvjerava k:ako je znače­ .nje djela zapravo čitateljevo iskustvo toga djela, te da svaki čitatelj ili čitateljica iskustvo djela stječe u obliku svoje osobne, razlikovne »teme identiteta«. Holland, međutim, izvješćuje da je. radi rasvjetljivanja one vrste iskustva koja ga je zanimala »vazda iznova pitao: 'Što osjećaš' prema likovima, događajima, situacijama ili sredstvima izraza«, kako bi izmamio »slobodne asocijacije na priče« (5 Readers Reading [Čitanje petorih čitatelja], str. 44). On se nada da će obnoviti ono što naziva odgovorom na djelo, ali traženo iskustvo snažno 'oblikuju, ako ne i proizvode, upravo ta tendenciozna pitanja.' Kakav je odnos među iskustyom za koje se predmnijeva da su ga čitatelji imali i odgovorima što ih daju na Hollandove upite? David Bleich, ugledan praktičar, kako je sam naziva, »subjektivne kritike«, dijeli Hollandovo uvjerenje da je značenje djela razlikovno iskustvo svakog čitatelja, ali objašnjava kako svoje studente mora· uvježbavati u oblikovanju njihovih »odgovora iskazo'm«, upućujući ih što im valja uključiti, a što izostaviti. Odgovor iskazom hoće zabilježiti opažanje čitateljskog iskustva i njegove prirodne, spontane posljedice, među kojima osjećaje ili afekte, te presudna sjećanja i misli, ili slobodne asocijacije. Dok se druge forme mentacije mogu držati »prirodnima i spontanima«, one to u ovom kontekstu neće biti. Zabilježba odgovora zahtijeva slabljenje njegovanih rašč1ambenih navika, posebice nanističkoj

56

vike automatske objektivacije književnog djela. ". Naravno, čin objektivacije priječi svijest o odgovoru [Subjective Criticism [Subjektivna kritika], str. 147] Prizivanje prirodnog odgovora skopčano je s pokušajima uklanjanja nekih aspekata raspoloživih odgovora, poput »automatske objektivacije« koja tvori dio studentskih iskustava. Pojam iskustva podijeljen je između iskustva koje su studenti već imali i mogućnosti koju im njihov učitelj želi učiniti dostižnom. U radovima Surprised by Sin [Zatečen grijehom] i Self-Consuming Artifacts [Samorazorne umjetnine] Stanley Fish je tvrdio da izvješćuje o zbiljskom iskustvu čitatelja pri čitanju i dokazivao kako kritičari dosežu različite zaključke stoga što ih njihove pogrešne teorije (ili, kako bi rekao Bleich, »mentacije«) vode u zaborav, iskrivljenje ili pogrešno tumačenje vlastitog zbiljskog iskustva djela. Mnogi su bili sumnjičavi glede ove tvrdnje, sugerirajući da je Fish izvješćivao samo o svome osobnom iskustvu, a Fish je pokadšto prizna. vao: »nisam otkrivao ono što su čitatelji cijelo vrijeme činili, već sam ih pokušavao uvjeriti u jedan skup zajedničkih pretpostavki, kako bi pri čitanju činili isto što sam i ja činio« (Is There a Text in Tllis Class? str. 15). Situacija ipak nije tako jednostavna. Postoje čvrsti razlozi za sumnju nije li njegovo takozvano iskustvo čitanja složenije od priča što ih kazuje. n' prvom redu, Fishov čitatelj iz svoga iskustva nikada ništa ne nauči. Uvijek je nanoyo prevaren kada vidi kako druga polovica kakve rečenice odnosi ono što se činilo da prva polovica izriče. Uvijek je iznova zbunjen kada vidi da samorazorna umjetnina što je čita razara sebe samu. Fishov se čitatelj odlikuje sklonošću da vazda iznova pada u iste stupice. Svaki put kad je to moguće on dočetak kakva stiha tumači kao dovršenje jedne misli, da bi zatim, u brojnim slučajima, otkrio kako početak sljedećeg stiha donosi promjenu smisla. Od svakog bismo zbiljskog čitate­ lja, pogotovu pak takvoga koji se trsi da bude obaviješten čitatelj, očekivali da zamijeti kako se prerana nagađanja često pokazuju pogrešnima te da tijekom čitanja anticipira tu mogućnost. Konačno; Stanley E. Fish tu mogućnost ne samo zamjećuje, već o njoj i piše knjige. S velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da Fish tijekom čitanja traga za takvim slučajirha i da 'je vrlo zadovoljan, nipošto ' obeshrabren, kad se oni zgode. Zaključak izgleda neizbježiv: Fish ne izvješćuje o Stanleyu Fishu koji čita, već o Stanleyu Fishu koji zamišlja da čita kao fishovskičitatelj .. Ili bismo možda morali reći, s obzirom na to da je fishovskičitateljčitatelj koji se odrješito drži osobite uloge, da su Fishovi prikazi čitateljskog iskustva izviješća o Fishu koji čita kao fishovski čitatelj koji čita kao fishovski čitatelj. Bi li Fish drugačije prošao da je pokušao prepisati svoje osobno iskustvo? Ako je u njegovu prikazu prvi problem rasćjep između 57

njegovih ispripovijedanih iskustava i njegova pretpostavljena iskustva, drugi je problem kakve bi vrste moglo biti »njegovo osobno iskustvo«. Što je Fishovo iskustvo kada u Lycidasu* čita ove stihove: On ne smije plutati na svome vodenom odru Neoplakan ... ? Fish napominje: »'vidio sam' ono što su mi dopustila ili prema čemu su me usmjerila moja interpretativna načela« (Is There a Text in This Class?, str. 163). Nj~gova ga načela usmjeruju da vidi, i stoga navode da očekuje, dočetke stihova koji rečenice prekidaju tak.o da čitateUe potaknu na preuranjene zakUučke. On očekuje da će se sekvence kakva je »On ne smije plutati na svome vodenom odru« možda pokazati nedovršenima, a »Neoplakan« ovdje potvrđuje njegovo shvaćanje pjesničke strukture. A opet, njegovo iskustvo mora isto tako Uključivati, na temelju ovakva očekivanja, imaginativno iskustvo onoga što opisuje kao čitateljevo iskustvo: iskustvo shvaćanja prvog stiha kao »rješenja na granici obećanja«, anticipiranja »poziva na djelovanje, možda čak i kakva programa za poduzimanje spasilačke misije«, a potom iznevjerenja tog oČekivanja i anticipacije. »Razriješivši smisao, čitateU napušta svoje rješenje« (str. 164 - 65). Fishovo je iskustvo ovih stihova iz Lycid[Jsa, ako takvo što' postoji, najvjerojatnije podijeljeno: riječ je o iskustvu očekivanja da razriješeni smisao postane nerazriješenim, a opet i o iskustvu razrješavanja \ smisla s punim povjerenjem, kao da smisao nerazriješenim uopće ne bi mogao biti. Poput Barthesova antijunaka, Fish bez srama živi u - proturječju, igrajući ulogu s kojom se nikada ne podudara, čitajući '. kao fishovski čitatelj koji čita kao fishovski čitateU. ... Ponavljanje otkriva jedan interval ili podjelu. koja je oduvijek djelovala u sjedinjenoj riječi. Čitad znači igr(lti ulogu čitatelja, a interpretirati znači postulirati iSkustvo Čitanja. To je nešto što početnici u studiju književnosti vrlo dobro znaju, ali što' zaborave prije negoli diplomiraju i počnu poučavati o književnosti. Kad studentski radovi upućuju na ono »što či­ tatelj ovdje osjeća« ili na ono »što čitatelj zatim shvaća«, njihovi učitelji to često drže lažnom objektivnošću, prerušenim oblikom izjave »ja osjećam« ili »ja shvaćam«, te svoje štićenike tjeraju ili da budu pošteni ili da takvo što uopće ne spominju. Ali u ovom slučaju studenti znaju više od svojih učiteUa. Oni znaju da to nije pitanje poštenja. Oni su shvatili da čitati i interpretirati književn~ djela zna-

-o

o

* Nap. prev. - pastoralna elegija Johna Miltona; stihovi u originalu glase: He must not float upon his wat'ry bier Unwept ...

58

či upravo zamisliti što bi osjećao i shvatio »čitatelj«.ll Citati znači

operirati hipotezom o kakvu čitatelju, a unutar čitanja uvijek postoji 'rascjep ili podjela. N aše su najpoznatije verzije te podjele pojam »odlaganja nevjerice«, ili naše istodobno zanimanje za likove kao za ljude i za likove kao za sredstva romanopiščeva umijeća, ili pak naše visoko ocjenji. vanje napetosti priče kojoj završetak već zapravo znamo. Očito problematičnije strukture »žena koje čitaju kao žene« i »Fisha koji čita kao fishovski čitatelj« istovrsne su verzije podjele koja ondje sprečava iskustva što bismo ih mogli jednostavno pojmiti i navesti kao istin u teksta. No čini se da imamo računa podržavati vjeru li iskustvo kao fundament te stoga prikrivati ili uklanjati takve podjele. Bavljenje njima obično se zaustavljalo na poznatoj i prihvatljivoj predodžbi·kako različiti čitatelji ili skupine čitatelja različito čitaju, te su se podjele unutar čitanja prikazivale kao razlike među čitateljima. Čovjek bi mogao podleći kušnji dokazivanja kako je, primjerice, to što neke feministice tvrde da izvješćuju o razlikovnom iskustvu čitateljica, dok druge žale što žene još nisu naučile čitati kao žene, nedvojbeno stoga što te dvije skupine kritičarki govore o dvjema različitim skupinama čitateUica. Takva tvrdnja značila bi da se pitanja o kojima raspravljaju feministice - poput pitanja: što za ženu znači čitati kao žena? - zanemaruju na temeUu pretpostavke da je-jedna skupina pronašla odgovor a druga nije, umjesto da taj odgovor bude problemski doveden u pitanje u svakom čitanju. Kada: je tvrdnja Stanleya Fisha kako izvješćuje o iskustvu svih či­ tatelj~osporena, on je pribjegao pojmu »interpretativnih zajedni11 John Reichert bilježi kako se »kritičari često zauzimaju za odgovor kakav se nikada nije javio ni u kojeg čitatelja« i iz toga zaključuje, u najzanimljivijoj raspravi knjige Making Sense of Literature [Osmišljavanje književnosti], da su odgovori iskazom zapravo tvrdnje o tome kako bisl1lO trebali shvatiti neko djelo ili neko mjesto u njemu (str. 87). Iskazi poput: »Čitatelj sažalijeva Macbetha« redovito pokušavaju nagovoriti na stanovito razumijevanje drame, a to držim daljnjim dokazom podijeljene i odgođene naravi odgovora: »Čitatelj sažalijeva :rv;racbetha« pokušava proizvesti odgovor na koji upućuj~ i u čiji se autoritet uzda. Reichert, međutim, sa svojom dubokom uvjerenošću u nepostojanje problema, takve komplikacije odbacuje tvrdnjom da »svatko uvijek osjeća emociju primjerenu svome razumijevanju« (str. 85). Ali u tom slučaju kritičar koji se zalaže za stanovito razumijevanje drame nužno psjeća emociju i odgovorio je primjereno takvom razumijevanju; njegova tvrdnja da čitatelj osjeća sažaljenje bila bi zapravo izviješće o vlastitom osjećaju sažaljenja. Kako smo vidjeli, to nije način na koji funkcionira odgovor i Reichert to priznaje kada primjećuje, oštroumnije no što će to dopustiti njegova teorija, da: se kritičari mogu zalagati za odgovor kakav se nikada nije javio ni u kojeg čitatelja - uključivo i njih same.

59

ca«: priznao je da nije izvješćivao o univerzalnom iskustvu, već da je pokušavao nagovoriti druge da se pridruže njegovoj interpretativnoj zajednici čitatelja-istomišljenika (Is There a Text in This Class?, str. 15). N eki su to držali krajnje neuvjerljivim opisnim potezom, koji nas ostm'lja s velikiIll brojem nezavisnih zajednica, Ilesposobnih za -međusobnu raspravu: neki čitatelji čitaju na jedan način - recirno, fisnoyski čitalelji, drugi na drugi način - recimo, hirt>chovski čitatelji '-'-- i tako redom, za onoliko različitih strategija čitanja koliko ih god možemo raspoznati. Koliko god međutim frustrirajućom izgledala ova zamisao koja nas razdvaja na monadne zajednice, ona je na jedan način posve umirujuća: uzimajući razlike i probleme unutar čitanja~ a onda ih projicirajući u razlike između interpretativnijl zajednica, ona pretpostavlja jedinstvo i istovjetnost postupaka i iskustava u svakog čitatelja, baš kao i u svake zajednice. P
l

ma koji se djelom radosno služe kako bi »reproducirali sebe same«. »Pojedinac može književno djelo prihvatiti samo ukoliko s njim toč­ no nanovo stvara verbalni oblik svoga osobitog uzorka obrambenih mehanizama.« Prilagodivši obrane, čitatelj iz djela izvodi »maštanja one vrste koja. mu pruža užitak«, i naposljetku to maštanje opra'vdava preobHkujući ga »1..]. cijelosno iskustvo estetskog, moralnog, intelektualnog' ili društvenog sklada i značenja« (» Unity Identity Text Self« [Jedinstvo, istovjetnost, tekst, jastvo], str. 816 ~ 18). Što takvi pripovjedni konstrukti otkrivaju o čitanju? Kakvi se problemi javljaju kada razmotrimo korpus priča o čitanju? U priča­ ma o odgovoru istaknuta je varijabla pitanje nadzora. Za Hollanda, naravno, čitatelji nadziru tekst, budući da konstruiraju~ djela tako da ona odgovaraju njihovim osobnim obranama. I druge priče slave stvaralačku ili proizvodnu ulogu čitatelja kao jedan od važnijih uvida kritike okrenute čitatelju i, zajedno s Fishom, zaključuju kako či­ tatelji čitaju ono pjesničko djelo koje su sami sačinili (Is There a Text in This Class?, str. 169). N o, neobična je odlika tih pripovijesti lakoća s kojom tekst i čitatelj mogu zamijeniti svoja mjesta: priča o čitatelju koji strukturira tekst lako postaje pričom o tekstu koji izaziva stanovite odgovore i djelatno. upravlja čitateljem. if'aj. se prijenos zbiva krenemo li od Bleicha i Hollanda ka Riffaterreu i Boothu, no' isto se tako može dogoditi unutar jednog te istog kritičkog članka. U članku »Texte, theorie du« [Tekst, teorija] za EncycJopaediu Universalis, Barthes piše da »označitelj pripada svakome«, ali, hastavlja odmah, »onaj tko neumorno djeluje jest tekst, a ne umjetnik, niti pak konzument« (str. 1015). Na sljedećoj stranici Barthes se vraća prvom stajalištu: »teorija teksta pomiče sva ograničenja što stoje na putu slobodi čitanja (ovlašćujući čitanje kakva djela iz prošlih vremena s posve moderna stajališta ... ) no ona isto tako uvelike ustraje na (proizvodnoj) jednakovrijednosti čitanja i pisanja« (str. 1016). Na drugim se mjestima Barthesovim pohvalama čitatelju kao proizvođaču teksta pridružuju prikazi o tome kako tekst prelama najtemeljnije čitateljeve zamisli: »Orgastički tekst I texte de jouissance/ premješta čitateljeve povijesne, kulturne i psihološke pretpostavke, dosljednost njegovih ukusa, vrijednosti, sjećanja te dovodi u krizu njegov odnos prema jeziku« (Le Plaisir du texte, str. 25 - 26/14). Do izrazite 'potvrde kako lako sloboda i prisila zamjenjuju mjesta dolazi u raspravama Umberta Eca o »otvorenim djelima«, koja zahtijevaju da čitatelji tijekom svoga čitanja pišu tekst. Čini se da zgusnute strukture »zatvorenih djela«. ne daju čitateljima prave izbora, dok neozbiljene konstrukcije otvorenih djela prizivlju kreativnost; ali, opaža Eco, upravo ta njihova otvorenost prisiljava čitatelja na osobitu ulogu mnogo zapovjednije noštD to čini zatvoreno djelo. 61

»Otvoren tekst daje obrise 'zatvorena' nacrta svoga Modela Čitate­ lja kao sastavnice svoje strukturne strategije« (The Role of the Reader [Uloga čitatelja], str. 9). Od čitatelja se trllžLda igra organizirajuću ulogu: »Tekst ne možeš uporabiti onako kako to ti hoćeš, već samo onako kako to tekst od tebe hoće«, dok zatvorena djela možeš rabiti na mnogo različitih načina. »Slobodni interpretativni odabiri, izazvani svrhovitom strategijom otvorenosti« (str. 40) mogu se razmatrati ili ispripovjediti kao činovi potaknuti manipulativno m strategijom kakvog spletkarskog autora. I Fishove priče krivudaju između čitatelja koji aktivno preuzima odgovornost i nevoljnog čitatelja izvrgnutog udarcima podivljalih rečenica. Fish se laća osporavanja formalističke predodžbe (, tekstu kao strukturi koja determinira značenje, suprotstavljajući svoj nazor o »ljudskim bićima koja u svakom trenutku stvaraju iskustvene prostore u koje utječe osobna spoznaja« oprečnom shvaćanju »ljudskih bića koja pasivno i nezainteresirano dokraja prihvaćaju izvanjsku spoznaju« (Is There a Text in This Class?, str. 94); no kada pripovijeda o zasebnim činovima čitanja, događa se nešto neobično. Evo što se zbiva kada čitatelj, stvaratelj značenja, nailazi na rečenicu Waltera Patera »Taj jasan, opažljiv obris lica i udova samo je slika naša« [That clear perceptual outline of face and limb. is but an image of ours}. U obliku čitateljeva odgovora, »taj« rađa očekivanje koje ga tjera naprijed, očekivanje otkrića što je »to«. . .. Pridjev »jasan« djeluj.e dvojako: on obećava čitatelju da će, kad se »to« pojavi, biti kadar vidjeti ga bez poteškoća; i obratno, da je »to« lako vidljivo. »Opažljiv« učvršćuje vidljivost »toga« čak i prije no što je viđeno, a »obris<-< mu, daje mogući oblik, postavljajući istodobno jedno pitanje. Na: to pitanje - obris čega? - uslužno odgovara izraz »lica i udova«, koji uistinu ispunja spomenuti obris. Do trenutka kada stiže do izjavnog glagola »je« ... čitatelj se u cijelosti i sigurno snalazi u svijetu savršeno raspoznatih predmeta i savršeno raspoznajućih promatrača, kakav je i sam: Ali potom reče­ nica prelazi u napad i odnosi svijet kakav je sama stvorila. . .. »slika« razrješuje neizvjesnost, no, u smjeru netvarnosti ; a sada već zamagljeni oblik u cijelosti nestaje kad riječ »naša« ruši raz1ikl! između čitatelja i onoga što je (ili što je bilo) »izvana« (Paterova riječ). Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Pater dade i Pater uze. Istr. 311 Unatoč tvrdnjama Fishove teorije, čitatelj postaje žrtvom paklenske autorove strategije. Zapravo, što je čitatelj djelatniji, projektivtiiji ili kreativniji, tq njime rečenica ili autor više manipulira.

62'

Fish kasnije primjećuje kako je ovaj obrat podrovao njegov tobožnji program. »Argumentacija u 'Literature in the Reader' [Književnost u čitatelju]«, piše on u uvodnom dijelu tog zbornika, »postavlja se na stranu čitatelja (ili je tako barem bilo najavljeno) a protiv samodovoljnosti teksta,ali tijek~m dokazivanja tekst postaje sve moćniji i moćniji, pa umjesto da bude oslobođen, čitatelj otkriva da je u svojoj novoj važnosti još skučeniji no što je bio prije« (str. 7). Fish griješi samo utoliko što to drži pogreškom koju' može ispraviti dokazujući, kako to čini u kasnijim radovima, da su formalna objlježja, koja manipuliraju čitateljem, zapravo proizvodi interpretativnih načela što ih primjenjuje čitatelj. Priča o manipUlaciji uvijek će se iznova sama potvrđivati: prvo, stoga što je to mnogo bolja priča, puna dramatskih sukoba, varki i obrata sreće; drugo, zato što se lakše i točnije bavi potankostima značenja; i treće, zato što takva vrst pripovijesti vrednuje vremensko iskustvo čitanja. Čitatelj koji stvara sve ne uči ništa; ali onaj koji se neprekidno sukobljuje s neočekiva­ nim može doći do važnih, uznemirujućih otkrića. Što neka teorija više ističe čitateljevu slobodu, nadmoć i tvorbenu djelatnost, to je vjerojatnije da odvodi u priče o dramatskim sukobima i iznenađe­ njima, koje čitanje prikazuju kao proces otkrića. P0nQVna pojava tekstovne naclm0ći u wričama koje pokušavaju ispripovjediti upravo suprotno, snažno ilustrira ogranicenja što ih diskurzivne strukture nameću teorijama koje tvrde da tim strukturama vladaju ili ih opisuju. Čini se da i samim teorijama o čitateljskim pričama, baš kao i opisima čitateljskih priča, upravljaju aspekti priče. No u krivudanjima između prevlasti čitatelja i prevlasti teksta na djelu je jedna druga strukturna nužnost. Proučavanje čitanja ne bi nam omogućilo da se odlučimo za jednu od tih alternativa,jer se o ovoj situaciji može teorijski razmišljati s bilo kojeg od dvaju gledišta, a postoje razlozi zbog kojih se to mora činiti ~ obaju gledišta.. Primjer šale vrlo lijepo rasvjetljuje čudnu situaciju čitanja. Slušatelj je za šalu bitan, jer ako se slušatelj nesmije, šala nije šala. Kao što bi to rekla kritika koja se bavi čitateljevim odgovorom, ovdje čitatelj igra odlučujuću ulogu u određivanju strukture i značenja izričaja. Tumačeći Freudovu teoriju :vica, Samuel Weber piše: »Treća osoba, kao slUšatelj, odlučuje da li je šala uspješna ili nije - to jest, da li jest' šala ili to nije - ... Pa ipak, to odlučujuće djelovanje treće osobe leži s one strane svakog htijenja - ne možemo se smijati zato što to hoćemo - i izvan svijesti, utoliko što u trenutku smijeha nikada neznamo čemu se smijemo« (»The. Divaricator« [Razdvajatelj], str. 25 - 26). Slušatelj t:l:~r:na kontrole nad nastupom smijeha: njega izaziva tekst(kaže"š'e:'šala me nasmijala). No, s druge strane, taj nepredvidivi odgovor određuje narav teksta koji ga je trebao proizvesti. Nema te nagodbene formulacije u kojoj nadzor dijelom pripada 63

čitatelju a dijelom tekstu, koja bi točno opisala ovu situ~ciju, ,što ju je prije moguće uhvatiti supostavom dviju apsolutnih perspektiva. Kretanje ovamo-onamo u pričama o čitanju između čitateljskih odlučujućih djelovanja i čitateljskih automatskih odgovora nije popravljiva pogreška, već bitna strukturna odlika te situacije, Drugo, vrlo srodno pitanje koje proizlazi iz priča o čitanju glasi: što je >->u« teks'tu? Je li on tako bogato obilje da ga niti jedan čitatelj nikada ne može u cijelosti shvatiti? Određena struktura s nekim prazninama što ih čitatelj mora ispuniti? Skup neodređenih oznaka kojima čitatelj. daje strukturu i značenje? Stanley Fish, naprimjer, usvojio je čitav niz stajališta pokušavajući uhvatiti se ukoštac s ovim problemom. Svaka promjena stajaliŠta pripisuje čitateljevoj tvorbenoj djelatnosti nešto što se prije toga smještalo u tekst. Fish je isprva dokazivao kak.:o značenje ne leži u tekstu, već u iskustvu čitatelja. Tekst"] e niz formalnih struktura kojima čitatelji daju značenje, kao u navedenom primjeru Patera. Istražujući stilistiku, Fish je, međutim, odlučio da čitateljeve interpretativne hipoteze određuju koje se od mnogih formalnih odlika i uzoraka drže činjenicama 'teksta. Na trećem je stupnju tvrdio kako formalni uzorci uopće nisu u tekstu. Razmatrajući već citirane stihove iz 'Lycidasa, on piše: Uzimam pojam »dočetak stiha« i držim ga prirodnom činjeni­ com; moglo bi se zaključiti da je kao činjenica taj pojam odgovoran za čitateljsko iskustvo što ga opisujem. Mislim da je istina upravo obratna: prije će biti da dočeci stiha postoje zahvaljujući strategijama opažanja negoli obrnuto. Gledano povijesno, strategija koju poznajemo kao »čitanje (ili slušanje) pjesništva« u sebi je uključivala poklanjanje pažnje stihu kao nekoj jedinici; ali nam je upravo ta pažnja stavila na raspolaganje stih kao jedinicu (bilo tiskanu bilo zvukovnu). '" Ukratko, zamjećuje se ono što je 'učinjeno zamjetljivim, ne uz pomoć kakva prozirna i neiskrivljujućeg povećala, već interpretativnom strategijom. / Is There a Text in This Class?, str. 165 - 66/ I

To se isto obrazloženje može ponoviti i kada je riječ o najosnovnijim fenomenima: svako ponavljanje istoga glasa ili slova funkcija je fonoloških ili pravopisnih konvencija i može se stoga motriti kao posljedak interpretativnih strategija pojedinih zajednica. Ne postoji način da se činjenica strogo razluči od interpretacije, 'pa tako ništa ne možemo drž.ati definitivno nazočnim u tekstu prije interpretativnih konvencija. Fish ide korak dalje: poput teksta i njegov<'t značenja, i sam ječi­ tatelj proizvod strategija neke interpretativne zajednice, a kao čitate­ lja ga .tvore mentalne operacije kojiIl)a ta zajednica raspolaže .. »Dvoumica koja je prouzročila raspravu među zagovornicima teksta i zagovornicima čitatelja (a jedan od njih sam zacijelo bio i ja)«,

64

piše Fish, »riješena je jednim udarcem zato što se suparnički entiteti više ne shvaćaju kao nezavisni. Drugim riječima, ne može se više raspravljati o zahtjevima objektivnosti jer su autorizirajuća agenci-' ja, središte interpretativnog autoriteta, istodobno oba entiteta i nijedan od njih« (str. 14). »lVlnoge slvari izgledaju podosta drugačije«, tvrdi on, »kad se jednom ukloni dihotomija subjekt-objekt« (str. 336). , Taj radikalni monizam, prema kojem Je sve proizvod interpretativnih strategija, logičan je posljedak raščlambe koja pokazuje da je svaki entitet konvencionalni konstrukt; no razlika između subjekta i objekta rastežljivija je nego što to misli Fish i neće nestati »jednim udarcem«. Ona se nanovo pojavljuje čim pokušamo govoriti o interpretaciji. Da bismo razmatrali kakvo iskustvo čitanja, moramo se pozvati na nekakvog čitatelja i na nekakav tekst. U svakoj priči o či­ tanju mora postojati nešto s čime će se čitatelj sukobiti, što će ga iznenaditi, odakle će učiti. Interpretacija je uvijek interpretacija neče­ ga, a to nešto funkcionira kao objekt tl odnosu subjekt-objekt, sve " ako se i može motriti kao proizvod prijašnjih interpretacija. U Fishovim skretanjima vidimo momente općenite borbe između monizma teorije i dualizma pripovijesti. Teorije o čitanju pokazuju nemogućnost uspostavljanja valjano utemeljenih distinkcija između činjenice i ivterpretacije, između onoga što se može pročitati u tekstu i onoga što se u nj učitava, ili između teksta i čitatelja, te stoga vode u monizam. Interpretacija tvori sye -'-- u tolikoj mjeri da Fish priznaje kako nemože odgovoriti na pitanje čega su tq interpretacije interpretativni činovi (str. 165). Priče o čitanju neće, međutim, propustiti da odgovore na to pitanje. Tamo vazda mora postojati dualizam: interpretator i nešto što se interpretira, subjekt i objekt, , djelatnik i nešto na što djeluje ili što djeluje na njega. <Đdnos iimeđu monizma i dualizma osobito je očit u djelu Wolfganga Isera. Njegov je prikaz čitanja nadasve razborit, zasnovan tako' da oda prizna1).je stvaralačkoj, sudioničkoj djelatnosti čitatelja, braneći istodobno determinirane tekstove koji zahtijevaju i pobuđu­ ju stanovit odgovor. (Đn pokušava, naime, stvoriti jednu dualističku teoriju; no njegovi kritičari pokazuju kako je taj dualizam neodrživ: ruši se razlika između teksta i čitatelja, između činjenice i interpretacije, jji između determiniranog i nedeterminiranog, pa njegova teorija postaje monistička. Kojom će vrstom monizma postati ovisi o tome 'koji od njegovih dokaza i premisa shvaćamo najozbiljnije. U »The Struggle for Control« [Borba za nadzor] Samuel Weber doka-o zuje da u .. Iserovoj teoriji sve konačno ovisi o autoritetu autora, koji' 'je tekst stvorio takvim kakav jest: autor jamči jedinstvo djela, zahtijeva čitateljevo stvaralačko sudj.elovanje i svojim tekstom >mnapri5 o

DEKONSTRUKCIJI

65

jed strukturira oblik estetskog predmeta što ga ima proizvesti člta­ -telj«, t~ko da je čitariTe-- -ostvarenje autorove nakane (The Act of Reading [Čin čitanja], str. 96). Ali se isto tako može uvjerljivo dokazivati, kao što to čini Stanley Fish u »Why No One's Afraid of Wolfgang lser« [Zašto se nitko ne boji Wolfganga Isera], da je lserova teorija monizam druge vrste: objektivne strukture za koje Iser tvrdi da vode ili determiniraju čitateljev odgovor jesu strukture sa-' mo za stanovitu praksu čitanja. »Praznine nisu ugrađene u tekst, već se pojavljuju (ili se ne pojavljuju) 'kao posljedica osobitihinterpreta, tivnih strategija«, pa tako »nema razlike između onoga što daje tekst i on9ga što pribavlja čitatelj; on pribavlja sve; zvjezdiceu književnom tekstu nisu stajačice; one su isto tako promjenljive kao i reci koji ih spajaju« (str. 7). Iserova je pogreška što dualizam nuždan za priče o čitanju drži teorijski utemeljenim, ne uviđajući da će pomno teorijsko ispitivanje srušiti tu promjenljivu' razliku između činjenice i interpretacije, ili između tekstovna i čitateljeva doprinosaY Mogućnost pokazivanja kako Iserova teorija vodi u monizam, u kojem sve priskrbljuje čitatelj ili autor, pomaže da se otkrije što to nije u redu s njegovom nadasve razboritom zamisli da ponešto osigurava tekst, a ponešto čitatelj, ili da postoje neke determinirane strukture i mjesta nedeterminiranosti. Jean-Paul Sartre daje jedan od ponajboljih korektiva kada u Qu 'est-ce que la littera ture ? [Što je to književnost?] razmatra način na koji čitatelji »u isto vrijeme stvaraju i otkrivaju, otkrivaju stvarajući i stvaraju otkrivajući« (str. 55/30). »Ainsi pour le lecteur«, piše Sartre, »tout est a faire et tout est deja fait« /Tako čitatelj sve tek mota učiniti i sve je za njega već učinjenoj (str. 58/32). Za čitatelja djelo nije stvoreno djelomice, nego je, s jedne strane, već dovršeno i neiscrpno - čovjek može čitati i nebr9jeno puta nanovo čitati, a da nikada u cijelosti ne uhvati sve što je već učinjeno - a, s druge strane, tek se ima stvoriti tijekom pro.cesa čitanja, bez čega je djelo samo niz crnih tragova na papiru. Pokušaj sačinjanja nagodbenih formulacija ne uspijeva uhvatiti ovu esencijainu, podijeljenu kakvoću čitanja. ,12 Odgovarajući Fishu u članku» Talk like Whales« [Govo~iti kao kitovi], Iser tvrdi' da su »riječi teksta dane, interpretacija tih riječi determinirana, a praznine izmedu danih elemenata i/ili interpretacija jesu mjesta neodre denosti« (str. 83). To je očito nezadovoljavajuće, jer je u mnogim slučajima interpretacija stanovitih riječi posve nedeterminirana, a pitanje kojom se to riječi netko bavi često je stvar interpretacije, a ne nečeg danog. Nagovještaj razboritijeg odgovora, koji razliku izmedu determiniranog i nedeterminiranog čini promjenljivom i operativnom oprekom, jav.lja se u Iserovom intervjuu za časopis Diacritics, gdje on govori o »razlici izmedu značenja koje valja pribaviti i značenja koje je već priskrbljeno«. »Jednom kad čitatelj pribavi sponu ona postaje determinira~om« (Interview, str. 72).

·66

'"

Priče o čitanju, međutim, zahtijevaju da se nešto uzme kao dano, kako bi čitatelj mogao na to odgovoriti. Ovdje su nam važne tvrdnje E. D. Hirscha o značenju i značljivosti. »Značenje«, koje Hirsch poistovjećuje sa značenjem kakvo je kanjo dati autOT, »ttče se čitavog verbalnog značenja kakva teksta, a 'značljivost' [signifikantnost] tekstovnog značenja u odnosu na neki širi kontekst, to jest neku drugu svijest, drugo doba, širu temu« (The Aims of Interpretation [Ciljevi interpretacije], str. 2 - 3). Hirschovi protivnici tu distinkciju odbacuju, dokazujući da značenje u tekstu i ne postoji drugačije nego u nekom kontekstu interpretacije; ali Hir§,s;h: tvrdi da interpretacijska djelatnost ovisi o distinkciji između značenja koje je u tekstu (zato što ga je autor tamo stavio) i značljivosti koja se pribavlja. »Kad interpretator ne bi mislio da.značenje ~akva teksta postoji tama]utek-=-slu, nap. prev.] kao prilika za promišljanje ili primjenu, ne bi imao ,..~emu -razmišljati ni govoriti. Tamošnjost značenja, njegova samoistovjetnost iz trenutka u trenutak, omogućuje da se o njemu umuje. 'pr~ma tome, dok je značenje n'a,čelo stalnosti u interpretaciji, znač­ ljivo'st u sebi sadržava načelo m~iene« (str. 80). Za Hirscha je nužnost ove distinkcije potkrijepljena sklonošću njegovih protivnika tvrdnji da ih 'je pogrešno interpretirao (pa da tako njihovi radovi uistinu imaju stalna značenja, različna od značljivosti kakvu bi im mogli dati interpretatori). N@ Hirsch0vi cl.'t)kazi ne pokazuju epistemološki autoritet distinkcije između značenja teksta i značljivosti koju mu daju interpretatori, ili čak mogućnost da se načelno određuje što pripada značenju a što značljivosti, već potrebu za dualiz~ mom ove vrste u našim bavljenjima tekstovima i svijetom. Takve distinkcije rabimo čitavo vrijeme stoga što to zahtijevaju naše priče, , no posrijedi su promjenljivi i neutemeljeni pojmovi. To je dobro dokazao Richard Rorty u raspravi o problemima što ih postavlja shvaćanje Thomasa Kuhna o znanosti kao nizu interpretativnih paradigmi. Postoje li u prirodi osobine što ih znanstvenici otkrivaju ili pak znanstvenici svojim pojmovnim ustrojima proizvode entitete kakvi su subatomske čestice, svjetlosni valovi itd. ? Da li znanost tvori ili otkriva?» U načinu gledanja koji želim preporuči­ ti«, piše Rorty, ništa temeljno ne ovisi o izboru između ta dva izraza - između slikovitog prikaza tvorenja i otkrivanja. . .. Za fiziku je, među­ tim, manje paradoksalno držati se klasične predodžbe »0 boljym opisivanju onoga što je već postojalo«. Tome nije tako zbog dubokih epistemoloških ili metafizičkih razloga, već jednostavno stoga što, kada pričamo 'svoje whigovske priče o tome kako su naši preci postupno puzali uz planinu na čijem (možda lažnom) vrhu stojimo mi, postoji prijeka potreba da tijekom cijele te priče neke stvari održimo stalnima. Prirodne sile i mali .~jelići tvari, ka-

o

67

I

I

I

I

I I i

ko ih je zamislila općeprihvaćena fizikalna teorija, za takvu su ulogu dobri odabiri. Fizika je paradigma »otkrivanja« jednostavno stoga što je teško (barem na Zapadu) na podlozi nepromjenljiva Moralnog Zakona ili pjesničkog kanona ispričati priču o promjenljivim fizikalnim svjetovima, ali je vrlo lako ispripovjediti obratnu vrstu priče. Naše tvrdokorno »prirodnjačko« mišljenje da duh, ako već nije svediv na prirodu, a ono na njoj barem parazitira, nije ništa drugo nego uviđanje kako nam fizika daje dobru podlogu za pričanje naših priča o povijesnoj mijeni. Nije riječ o tome da smo imali neki duboki uvid u narav stvarnosti, koji nam je rekao kako je sve osim atoma i praznog prostora bilo »po dogovoru« (ili »duhovno«, ili »umjetno sačinjeno«). Demokrit je uvidio da priča o najmanjiIIlc_~lj~lićima_BtvarLoblikuje podlogu 'za priče o mijenama- među stvarima sačinjep.im od tih djelića. Prihvaćanje takve vrste priče o svijetu (što su je redom dograđi­ vali Lukrecije, Newton i Bohr) možda je određujuće za Zapad, ali nije izbor koji bi mogao dobiti, ili koji zahtijeva, epistemološka ili metafizička jamstva. / Philosophy and the Mirror of Nature [Filozofija i zrcalo prirode], str. 344 - 45/ Na gotovo jednak način zamisao o danom tekstu s nepromjenIjivim, razotkrivim osobinama priskrbljuje odličnu podlogu za argumentacije o interpretaciji i prikaze promjenljivih interpretacija. Kri. tičari okrenuti čitatelju sami'su ustanovili da bolju priču čini kazivanje o tekstovima koji potiču ili izazivaju odgovore, negoli opisivanje čitatelja koji stvaraju tekstove; no distinkcije koje strukturiraju te priče izložene su ispitivanju, a prikazi koji na njima počivaju pokazuju se ranjivima u dodiru· s kritikom. Teorije koje tekst proglašuju čitateljevim konstruktom igraju životnu ulogu u sprečavanju skrući­ vanja. ovih promjenljivih, pragmati.čnih distinkcija i u osvjetljivanju aspekata čitanja, koji bi inače mogli proći posve neopaženo. l Treća važna odlika priča o čitanju jest svršetak. Pustolovine čita­ nja ponajčešče dobro završavaju. Riffaterreo.ve priče dosežu .kU;. maks u slavodobitnom osvajanju matice koja sjedinjuje pjesničko djelo i upravlja njime. I Iser :z;avršava otkrićem: »Na koncu sedamnaestoga stoljeća <;>tkriće je bilo proces koji je nudio umirenje glede cf
68

jevanje ograničenja što su ih nametnule poznate interpretativne konvencije - kao da ih završetak knjige izvodi iz iskustva čitanja i daje im znanje o njemu. Kritičari poput Fisha, koji govori o »iskustvu proze koja narušav?- određenost j udaljuje se od j~sncće, lIsložnjavajući ono što je na početku izgledalo savršeno jednostavno i postaVljajući više problema no što ih rješava«, unatoč tome konstruiraju Bildungsromane * (Self-Consuming Artifacts, str. 378). Njihove priče prate n~dužna čitatelja, uvjerena u tradicionalne pretpostavke o strukturi i značenju, koji se sukobljuje s odstupanjima tekstova, pada u klopke, frustriran je i obeshrabren, ali izranja mudriji za gubitak iluzija. J3 Kao da je opisivanje čitanja kao nesreće dopušteno zahvaljujući sretnom svršetku, koji niz reakcija preoblikuje u razumijevanje teksta i onoga »ja« koje se s tim tekstom bilo uhvatilo ukoštac. Tekstovne manipUlacije čitateljem sačinjaju dobru priču samo ako sretno svršavaju. Takvi optimistički zaključci prijeporno su obilježje priča o čita­ nju. Nije nikakvo iznenađenje što su neki kritičari postaji sumnjiča­ vi prema toj idealizaciji na temelju koje se pokazalo da čitanje dovodi do moralno proizvodne svijesti o sebi. »Ništa se ne postiže«, piše Harold Bloom, »nastavljanjem idealiziranja čitanja, kao da či­ tanje nije umijeće obrambena ratovanja« (Kabbalah and Criticism [K~bala i kritika], str. 126). Tamo gdje idealiziraju će priče opisuju čitateljsko pokoravanje tekstu zato da postuliraju slavodobitno raz. umijevanje onoga što se zbilo, Bloom ne vidi izlaza ni transcendentnosti. »Pjesnički jezik od snažnog čitatelja čini što hoće, i izabire da ga učini lažljivcem.« Najviše što može postići čitatelj jest snažno pogrešno čitanje - čitanje koje će jedno za drugim proizvesti druga čitanja. Najveći dio čitanja su slaba pogrešna čitanja, koja isto tako ne polučuju ni razumijevanje ni samospoznaju, već naslijepo stvaraju trope nad tekstom, tvrdeći da to ne čine. Bloomov prikaz čitate­ ljeve tjeskobne-i zakašnjele neprilike s tekstom niječe da se čitanjem ·*Nap. prev. -:- romani o odgoju 13 To je priča kakvu sam i sam ispričao i pridavao joj važnost; Moja knjiga Flaubert: The Uses of Uncertainty [Flaubert: uporabe mjesta neodređe­ nosti] postulira čitatelja koji očekuje da se taj roman pokorava konvencija~ ma b_alzacovskog romana i opisuje kako Flaubertovi tekstovi ruše takve čita­ teljeve pretpostavke o funkciji opisa, označujućoj ulozi binarnih opreka, dosljednosti gledišta i mogućnostinia tematske sinteze. Za čitatelja je rezultat takvog uznemirujućeg iskustva sebesvjesno razumijevanje procesa kojima izgrađujemo značenje. Za daljnju raspravu o nekim pričama o čitanju vidi: Steven MailIoux, »Learning to Read: IntegJretation and Reader-Response Criticism [Naučiti čitati: interpretacija ~ kritika koja se bavi čitateljevim odgovorom]«, str. 99 - 107; te Didier Coste, »Trois conceptions du lecteur« [Tri koncepcije čitatelja].

69

može steći znanje o tom iskustvu ili shvaćanje samog čitanja, premda se snažni čitatelji bore da tekst svladaju pogrešno ga čitajući. Svojim hiperboličkim prikazom Bloom nam otvara oči kako bismo tit vidjel1 oskudnost temelja na kojima kritičari izgrađuju svoje optimističke zaključke. 14 Kad prestanemo opisivati što čini »određeni čitatelj« i razmotrimo što su postigli poj~dini prijašnji čitatelji, zacijelo ćemo naginjati zaključku kako oni nisu uspjeli shvatiti što su to činili, kako su bili pod utjecajem pretpostavki nad kojima nisu imali . nadzora, kako su bili zavedeni na načine koje mi možemo opisati, ali oni ne mogu. Naša istraživanja prijašnjih čitatelja ne zrcale slavodobitne zaključke najvećeg broja priča o čitanju, već uzorke sljepila i uvida kakve opisuje Paul De Man. Priče o ·čitanju koje odbacuju idealiziraju će denouements* ističu umjesto toga nemogućnost čitanja. U raspravi o Rousseauu De Man piŠe: Tekst poput Profession de foi [Vjeroispovijed] može se doslovno nazvati »nečitljivim« po tome što dovodi do skupa tvrdnji koje se međusobno radikalno isključuju. Te tvrdnje i nisu puki neutralni konstativi**; one, su opominjući performativi koji zahtijevaju da se od puke izjave prijeđe na djelovanje. One nas prisiljavaju da izaberemo, razarajući istodobno temelje svakoga izbora. One nam pričaju alegoriju o sudskoj presudi koja ne može biti ni razborita ni pravedna. Kao u Kleistovim dramama, presuda ponavlja zločin što ga osuđuje. Ako smo, nakon čitanja Profession de foi, dovedeni u kušnju da se preobratirno na »teizam«, tada pred sudom razbora stojimo okrivljeni za glupost. Ali ako odlučimo da se vjera, u najširoj uporabi toga naziva (koja mora uključivati sve moguće oblike idolatrije i ideologije), može jednom za- uvijek prevladati prosvijetljenim umom, onda će taj sumrak idola biti još gluplji ne pr.epoznajući sebe kao svoju prvu žrtvu. Iz ovoga se vidi da nemogućnost čitanja ne bi valjalo uzeti odveć olako. / Allegories of Reading [Alegorije čitanja], str. 245/ I

Takva nečitljivost ne proistječe jednostavno iz nekog središnjeg ambigviteta ili izbora, već iz načina na koji sustav vrijednosti toga teksta istodobno nuka na izbot i sprečava da se taj izbor obavi. Najjed'nostavniji su primjeri takve nečit1jivosti paradoksalni nalozi poput: »Nemoj me neprekidno slušati!« ili: »Budi spontan!«,koi uspos14 S nekog drugog gledišta, i sam bi se Bloomov prikaz čitanja mogao držati neizlječivo optimističkim u svom veličanju herojskih borbi volje izmedu pojedinih 'subjekata. Vidi:' Culler, The Pursuit of Signs, str.. 107 - 11. * Nap. prev. - raspleti, rješenja ** Nap. prev. - u izvor.nom navodu iz AJIegories of Reading doslovno: »constations«; Culler upozorava na pogrešku opaskom [sic].

70

·tJ

tavljaju dvojnu obvezu: čovjek mora izabrati poslušnost ili neposlušnost, ali ne može izvršiti taj izbor, jer bi poslušati značilo ne poslušati, a ne poslušati poslušati. U Profession de foi teizam, što ga tekst prividno promiče, definira se kao prihvaćanje unutrašnjega glasa, koji je glas Prirode, a izbor što smo ga ponukani izvršiti jest izbor između toga glasa i prosudbe; ali sustav pojmova unutar teksta ruši mogućnost takva izbora, jer je, s jedne strane, prihvaćanje unutrašnjega glasa definirano kao čin prosudbe, a, s druge strane, Rousseau prosudbu definira kao proces analogiziranja i supstituiranja, koji je proces podjednako izvor pogreške kao i spoznaje. Poništavajući opreke u koje se uzda i potiče čitatelja da između njih izabere, tekst čitatelja smješta u nemoguću situaciju koja ne može završiti slavodobitno, već jedino ishodom koji se unaprijed drži neprikladnim: neopravdanim izborom ili izostankom izbora. Čitanje je pokušaj razumijevanja pisma određivanjem referencijskih i retoričkih modusa teksta, naprimjer prevođenjem figurativnog u doslovno, i uklanjanjem zapreka u potrazi za kakvim koherentnim _rezultatom, aJi konstrukcija tekstova - posebice književnih djela, gdje pragmatični konteksti ne opravdavaju tako pripravno pouzdanu razliku između doslovnog i figurativnog, ili referencijskog i nereferencijskog - može zapriječiti taj proces razumijevanja. »Moguć­ nost čitanja«, piše De Man, »nikada ne možemo uzeti kao danu činjenicu« (.f31indness and Insight [Sljepilo i uvid], str. 107). Retorika »postavlja nesavladivu zapreku svakom čitanju ili razumijevanju na put« '(AJ1egories of Reading, .str. 131). ,Čitatelj se niože naći u ne.. mogućim situacijama, u kojima nema sretnoga ishoda, već ostaje samo mogućnost odigravanja uloga dramatiziranih u tekstu. Ta je mogućnost, o kojoj ćemo raspravljati u trećem poglaVlju, jedan od aspekata tekstova što ih istražuje dekonstrukcija, ali potječe iz teorija· o čitanju koje prvotno nisu željele tekstu dati takvu moć. U shematskom sažetku mogli bismo reći da teorije o kakvima smo raspravljali zapažaju kako se čitanjem teksta ne može autoritativno odrediti što u tom tekstu jest, a što nije, pa se nadaju da će, okrećući, se iskustvu čitatelja, poetici i pojedinim interpretacijama zajamčiti drugi temelj. No pokazalo se da nije ,nimalo lakše reći što je II iskustvu određenog ili nekog čitatelja negoli što je u tekstu: »iskustvo« je u sebi podijeljeno i odgođeno - već je za nama, kao nešto što valja ponovo prizvati, a opet još uvijek pred nama, kao nešto što valja proizvesti. Rezultat nije novi temelj, već priče o čitanju; a te priče tekst ponovo postavljaju kao agens određenih kakvoća ili osobina, zato što to donosi točnije i dramatičnije pripovijesti, baš kao i stvaranje mogućnosti učenja, koja nam dopušta da hvalimo velika djela. Vrijednost kakva djela odnosi 'se na djelotvornost koja o

71

mu je u tim pričama priznata - sposobnost proizvođenja poticajnih, uznemirujućih, pokr.ećućih i promišljajnih iskustava. Ali nas te priče o manipulaciji i provokaciji navode na pitanje: što opravdava sretne svršetke? Je li istina da čitatelji, dolazeći do svršetka, transcendiraju djelo i, s neke pozicije izvan djela, shvaćaju što im je ono učinile? Izbzi li čitat,=,lj i7V
72

.

Po~lavlie dru~o "--'

-"

~

DEKONSTRUKCIJA.

Dekonstrukcija se prikazivala raznoliko: kao filozofska POZICIJa, e61itička ili intelektualna strategija i kao način čitanja. Studente

knjIZeV-noster teorije' književnosti nedvojbeno najviše zanima njezina moć kao metode čitanja i interpretacije; ali ako nam je cilj .opisati i vrednovati primjenu dekonstrukcije u proučavanjima književnosti, to je dobar razlog da otpočnemo negdje drugdje~ s dekonstrukcijom kao filozofskom strategijom. 1 Možda bi valjalo reći toč­ nije: s dekonstrukcijom kao strategijom unutar filozofije i strat'egijom za baVljenje filozofijom, jer ;:>f:lksa dekonstrukcije teži da bude i. strogo dokazivanje unutar filozofije, i pomicanje filozofskih }categorija, ili filozofskih pokušaja ovladavanja znanjem. Evo kakp Derdda' opisuje >>une 'strategie generale de la deconstruction« [sveopću strategiju dekonstrukcije]: »U kakvoj tradicionalnoj filozofskoj opreci nemamo mirno supostojanje -sučeljenih naziva, već nasilnu hijerarhiju. Jedan od naziva uzdiže se iznad drugoga (aksiološki, logički itd.), zaposjeda zapovjednički položaj. Dekonstruirati tu opreku znači prije svega, u određenom trenutku, preokrenuti tu hijerarhiju« (Positions [Pozicije], str. 56 - 57/41).. . To je bitan korak, ali tek jedan korak. Dekonstrukcija mora, nastavlja Derrida, »kroz dvojaku gestu, dvojaku znanost, dV9ja~0 pismo,· u djelo provesti obrat klasične opreke j sveopći pomak toga susI N eću se upuštati u raspravU' o odnosu derridovske dekonstrukcije pre-. ma Hegelu, Nietzscheu, Husserlu i Heideggeru. O tome mnogo korisnih obavijesti pruža uvod Gayatri Spivak Derridinoj Of GrammatoJogy [O gramatologiji]. Vidi također: Rodolphe Gasche, »Deconstruction as Criticism« [Dekonstrukcija kao kritika].

73

tava. Samo će pod tim uvjetom dekonstrukcija pribaviti sredstva interveniranja u područje opreka što ih kritizira, a koje je isto tako' područje nediskurzivnih snaga« (Marges [Margine], str. 392 / »Signature Event Context« [Potpis, događaj, kontekst], str. 195). Praktičar dekonstrukcije djeluje unutar naziva toga sustava, ali s ciljem da kroz njih pr,odre. Evo i druge formulacije: »'Dekonstruirati' filozofiju znači stoga djelovati slijedeći strukturirano rodoslovlje njezinih pojmova na najobzirniji i posve imanentan način, ali istodobno i odrediti, sa stanovita izvanjskoga gledišta što ga filozofija ne može imenovati ni opisati, ono što je ta povijest možda sakrila ili isključila, konstituirajući se kao povijest kroz to potiskivanje, u kojem vidi svoj jnteres« (Positions: str. 15/6). Neka nam bude dopušteno ovim formulacijama dodati još jednu; ·dekonstruirati kakav diskurz znači pokazati kako to on podriva filozofiju koju brani ili pak hijerarhijske opreke na kojima počiva, a to se pokazuje prepoznavanjem u tekstu retoričkih operacija koJe-proizvode pretpostavljeni temelj dokazivanja, ključni pojam ili pre-" misu. Ovi se opisi dekonstrukcije razlikuju u svojim naglascima. Da ~ 'bismo vidjeli kako se operacije što ih prizivlju mogu međusobno približavati u praksi, razmotrimo jedan slučaj prikladan za kratko izlaganje :tnielz,§~1;teovsku dekonstrukciju uzročnosti\ " Uzročnost je temeljn() načelo našega svijeta. Kad ne bismo kao danu činjenicu prihvaćali da j~dan događaj uzrok'lije drugi, da uzro. Cipolučuju posljedice, ne bismo uopće mogli živjeti ni misliti onako kako to činimo. Načelo uzročnosti dokazuje logičku i vremensku prednost uzroka pred posljedicom. Ali, tvrdi Nietzsche u dijelovima svoje Volje za moć: taj pojam uzročne strukture nije nešto što je dano kao takvo, već je prije riječ o proizvodu točno određene tropo~ 'loške ili retoričke operacije, chronologische Umdrehung ili kro,nološkog obrata. Pretpostavimo da netko osjeća bol. To će prouzročiti potragu za uzrokom te boli, a pronašavši možda pribadaču, ubodeni će pretpostaviti vezu i preokrenuti opažaj ni ili pojavni redoslijed, bol. . . pribadača: kako bi proizveo uzročni slijed, pribadača ... bol. »Djelić izvanjskog svijeta kojeg postajemo svjesni pojavljuje se nakon posljedice koju je izazvao te se naknadno projicira kao njezin 'uzrok'. U fenome'nalizmu 'unutrašnjeg svijeta' obrćemo vremenski ," slijed uzroka i posljedice. Za 'unutrašnje iskustvo' temeljno je to što . .~ se uzrok domišlja pošto se posljedica već zbila « (Werke [Djela], sv. 3, str. 804). Uzročnu shemu prpizvodi metgnimija ilimetalepsa (zamjena posljedice uzroKc;m:y; ta sh~ma nije neprijeporan fundament, već proizvod tropološke operacije. , Pokušajmo što jasnije utvrditi implikacije ovog jednostavnog primjera. Prvo, on ne z!lključuje da je načelo uzročnosti nezakonito

74

i da bi ga valjalo odbaciti kao bezvrijedno. Naprotiv, i sama ta dekonstrukcija počiva na pojmu uzroka: tvrdi se da iskustvo boli uzrokuje naše otkriće pribadače i da stoga uzrokuje proizvodnju uzroka. Da bismo dekonstruirali uzročnost, moramo operirati pojmom uzroka i primijeniti ga na samo uzrokovanje. Dekonstru~cija ne priziva nikakvo više logičko načelo niti nadmoćnIji uin, već se služi upravo onim načelom što ga dekonstruira. Pojam uzrokovanja nije neka pogreška koju je filozofija mogla ili m~raraizbjeći:-nego prijeka potreba - dekonstrukcijske, kao i svake druge argumentacije. : Drugo, dekonstrukcija uzročnosti nije isto što i Humeova skeptiČka argum~nt~g!j:i, premda s njom imanešJo.~ajedriičko. Kada istrazu::femo'uzročne sljedove, tvrdi Hume u svojo] knjižl Treatise of Human Nature [Rasprava o ljudskoj naravi], ne možemo otkriti ništa drugo osim odnosa susljednosti i vremenske uzastopnosti. Ukoliko »uzrokovanje« znači nešto više od susljednosti i uzastopnosti, utoliko je ono nešto što se nikada ne može zorno pokazati. Kad kažemo da jedna stvar uzrokuje drugu, riječ je zapravo o našem iskustvu »da su se slični predmeti vazda dovodili u slične odnose susljednosti i uzastopnosti« (I, III, VI). I dekonstrukcija uzročnost stavlja u pitanje na taj način, ali istodobno, u jednom drugačijem djelovanju, pri argumentaciji rabi pojam uzroka. Ako je »uzrok« kakva interpretacija susljednosti i' uzastopnosti, tada bol može biti uzrokom po tome što se u slijedu iskustva može pojaviti prva2 • Taj dvojaki postupak sustavne porabe onih pojmova ili premisa koje se podrivaj~ ne stavlja kritičara u položaj skeptičkog odmaka, već u položaj neopravdane umiješanosti, budući da takav postupak istodobno brani nužnost uzrokovanja ,i odriče toj nužnosti bilo kakvu strogu' opravdanost. Taj aspekt dekonstrukcije 'mnogi drže teško shvatljivim i teško prihvatljivim. Treće, dekonstrukcija preokreće hijerarhijsku opreku uzročne sheme. Distinkcija 'između uzroka 1 posljedice uzrok prog1<:tšuje iz'Y·Of()Il1, kOji .prethodi i logiČk'i i vremenski.RQ.s.ljedica je izvedena, C(fugqtna, ovisna o uzroku. Ne ulaze'Ći u preispitivanje' razloga takvoj hijerarhizaciji niti u istraživanje njezinih implikacija, recimo da, 2 Netko bi mogao prigovoriti da ponekad prvo opažamo uzrok, pa tek potom posljedicu: vidimo kako loptica za bejzbol leti prema prozoru, a zatim smo svjedoci razbijanja stakla. Nietzsche bi na to mogao odgovoriti da ,nas jedino iskustvo ili očekivanje te posljedice čini kadrima prepoznati pojavu o kojoj je riječ kao (mogući) uzrok; no u svakom slučaju, mogućnost obratnog vremenskog odnosa dovoljna je da se, posumnjavši u zaključivanje o uzročnim odnosima na temelju vremenskih, unese zbrka u uzročnu shemu. Za daljnju raspravu o ovoj nietzscheovskoj dekonstrukciji vidi:, Paul De Man, Allegories of Reading, str. 107 - 10. O drugom primjeru, Nietzscheovoj dekonstrukciji načela istovjetnosti, našire raspravljaju De Man, str. 119 - 31, , i Sarah Kofman, Nietzsche et la scene philosophique [Nietzsche i filozofska pozornica], str. 137-63. '

75

djelujući u okviru iste opreke, preokreće tu hijerarhiju. Ako je

dekonstrukcija zamjenom osobina posljedica ono što uzrokuje da uzrok postane uzrokom, tada bi izvorOm valjalo držati posljedicu, a ne uzrok. Pokazujući kako onaj isti dokaz kojim se uzvisuje uzrok moL.C posluiili i Lo:trlv ua u~ yr;.:;Jr10~t di p0~ljedi(;i, [~zotkrivalilo i' poništavarno retoričku operaciju odgovornu za hijerarhizaciju i nudimo važan pomak. Ako i uzrok i posljedica mogu zaposjesti položaj izvora, onda izvor više nije izvoran; on gubi svoju metafizičku po,vlasticu. Neizvoran izvor je »pojam« što ga prijašnji sustav u sebi ne može sadržavati; stoga on rascjepijuje taj sustav. Ovaj nietzscheovski primjer postavlja brojne probleme, ali nam zasad može poslužiti kao sažet slučaj glavnih postupaka s kojima se susrećemo u djelu Jacquesa Derride. Derridini se spisi sastoje od okršaja s nizom tekstova, poglavito velikih filozofa, ali i drugih autora; Platona (La Dissemination [Diseminacija*]), Rousseaua (De la grainmatologie [O gramatologiji]), Kanta (»Economimesis«, La Verite en peinture [Istina o slikarstvu]), Hegela (Marges [Margine], Glas [Mrtvačko zvono]), Husserla (L 'Origine de la geometrie [Podrijetlo geometrije], La Voix et Je phenomene(Glas i pojave], Marges), Heideggera (Marges) , Freuda (L'Ecriture et la difference [Pismo i razlika], La Carte postale [Dopisnica]), Mal1armea (La Dissemination), Saussurea (De la grammatologie), Geneta (Glas), Levi-Straussa (L'Ecriture' et la difference, De la grammatologie), Austina (Mar- ges). Glavnina tih sukoba razotkriva Derridinu zaokuplJenost pro-" blemom što ga jezgrovito identificira u »La Pharmacie de. Platon« ~_ [Platonovo ljekarništvo] : pišući filozofiju, Platon osuđuje pismo. Za-: što?' Quelle loi commande cette »contradiction«, cette opposition II soi du dit contre l'ecriture, dit qui se dit contre soi-meme des lors" qu'il s'ecrit, qu'il ecrit son identite a soi et enleve sa propriete_' contre ce fond d'ecriture? Cette »contradiction«, qui l1'est autre que le rapport II soi de la diction s'opposant a la scription, ... cette contradiction n'est pas contingente. ILa Dissemination, str. 1821 ' Koji zakon upravlja tim »proturječjem«, tom samooprečno~cu ovog izrijeka protiv pisma, izrijeka koji se izriče protiv sama sebe čim se stavi u pismena, čim se i sam napiše te se liši svoga svojstva nasuprot temelju pisma? Ta »kontradikcija«, koja nije ništa drugo nego odnos dikcije prema samoj sebi, a sama se suprotstavlja skripciji, ... ta kontradikcija nije slučajna. I Diss emin a ti- . on, str. 1581

* nje

76

Nap. prev. -

rasijavanje, raznošenje sjemena, rasprostiranje, rasprše-

i

Filozofski diskurz definira sama sebe u opreci prema pismu, i stoga u opreci prema samome sebi, ali taj samorascjep ili ta samoopreka, tvrdi Derrida, nije pogreška ili nezgoda koja se ponekad javlja u filozofskim tekstovima. Riječ je o strukturnoj osobini samoga diskurza. Zašto bi tomu bilo tako? Kao polazište rasprave o Derridi,. ova tvrunja post.avlja nekoliko pilanja. Zašto bi Se filozofija opirala iueji da je jedna vrst pisma? Zašto bi to pitanje statusa pisma bilo važno? Da bismo odgovorili -na ova pitanja, valja nam se pozabaviti mnogočime.

..

1. Pismo i logocentrizam U knjizi De la grammatologie, a i drugdje, Derrida je dokazima potkrijepio tvrdnju o obezvređivanju pisma u filozofskim spisima. Američki je filozof Richard Rorty predložio da razmislimo o Derri~ di odgovarajući na pitanje: »' Ako je danost da filoz9fija jest jedna vrst pisma, zašto onda podsjećanje na to nailazi na takav otpor?' U njegovu [Derridinu, nap. prev.] radu to postaje malo detaljnije pitanje: 'Što moraju filozofi koji prigovaraju takvoj obilježbi misliti da - je pismo, da bi zamisao kako je to ono što oni čine držali tako uvredljivom?' «(» Philosophy as a Kind of Writing« (Filozofija kao vrst pisma], str. 144). ,Filozofi pišu, ali ne misle da bi filozofija trebala biti pismo. Filo,zofija koju pišu drži pismo sredstvom Izraza, koje je u najboljem §lučaju nevažno za misao što je izražava, a u najgorem je slučaju zapreka toj misli. Za filozofiju, nastavlja Rorty;»pismo je nesretna 'nužnost; ono što se uistinu želi jest: pokazati, demonstrirati, istak- nuti, izložiti, zapanjiti svoga sugovornika svijetom .... U zreloj bi znanosti valjalo da riječi u, koje istraživač 'upisuje' svoje rezultate budu što malobrojnije i'koliko je god moguće prozirne ... \ Za Heideggera, ~ao, i za kantovce, filozofsko pismo uistinu teži dokinuću pisma} Za Derridu, pIsmo uvijek dovodi do novoga pisma, pa onda opet do novoga pisma i tako sve više« (str. 145). Filozofija se na svoj način nada da će riješiti probleme, da će pokazati kako stvari zapravo stoje ili da će razmrsiti kakvu teškoću, te, da će tako, razjasnivši neku .temu, dokinuti pisanje o njoj. Filozofija, dakako, ~ toj nadi nipošto nije osamljena. Svaka disciplina mora 'pretpostaviti mogućnost rješavanja problema, otkrića istine, pa tako i ispisivanja posljednjih i konačnih riječi o kakvoj temi. Sama je ideja discipline ideja o istraživanju u kojem bi se pisanje o predm~tu istraživanja moglo dovesti do konačnog svrše~ka. Književni kritičari',

77

zastrašeni vriježenjem interpretacija i izgledima budućnosti u kOjoj će se iz svakog pisanja rađati sve više novih pisanja dokle god znanstveni časopisi i sveučilišni tisak budu. na životu, često pokušavaju zamisliti načine da se, novim formuliranjem ciljeva književne kritike, pisanje privede koncu, kako bi književna kritika postala pravom disciplinom. Tvrdnje o pravoj svrsi kritike obično definiraju takve zadaće koje bi se načelno mogle dokraja obaviti. One pobuđuju nadu u izricanje posljednje riječi, u zaust~vljanje procesa komentiranja. Ta pada da će konačno razjasniti stvari zapravo i jest ono· što kritičare nadahnjuje da pišu, čak i onda kad oni istodobno znaju da . se pisanje nikada neće dokinuti pisanjem. Paradoksalno, što je neka interpretacija snažnija i autoritativnija, to će više daljnjega pisanja izazvati. Koliko god kritičarima bilo neugodno, takvo je stanje osobito mučno filozofima. Teže li rješenju problema oko uvjeta istine, moguĆnosti spoznaje i odnosa među jezikom i svijetom, tada je dio toga istog problema i odnos' njihova vlastita jezika prema istini i prema svijetu. Postupanje s filozofijom kao s jednom vrstom pisma stvorilo bi teškoće. Ako filozofija mora definirati odnos pisma prema razboru, onda ne smije i sama biti pismom, jer taj odnos ne želi definirati s gledišta pisma, već s gledišta razbora. Ako mora odrediti istinu o odnosu pisma prema istini, biti joj je na strani istine, a ne pisma. Da se vratimo već navedenoj Derridinoj primjedbi glede izrijeka koji se izriče prptiv sebe sama Čim se i sam napiše ili čim je napisan, to je upravo stoga što je napisano da filozorJja ima osuđivati _pismo, da mora sebe definirati nasuprot pismu. U skladu sa zahtjevom da njegove iskaze strukturira logika~ razbor i istina, a ne retorika jezika u kojem su »izraženi«, filozofski diskurz sebe definira nasuprot pismu. S tog je motrišta'pismo izvanjsko, fizičko, netranscendentalno, te . prijeti mogućnošću da djelovanja onoga što bi imalo biti pukim sredstvom izraza oštete ili iskvare značenje, koje je, po pretpostavCi, zastupljeno tim sredstvom. Ovdje možemo nazreti obrise poznatog modela. Postoji misao ~ područje filozofije, naprimjer - i potom posrednički sustavi preko, kojih se misao priopćuje. Već u govoru . postoji posredništvo, ali tu označitelj i nestaju čim se izgovore; oni se ne nameću, a govornik može objasniti sve dvosmislenosti kako bi se osigurao da je misao otposlana. V.pismu qvines:r:~t.ni.a_s.pekti posredništva postaju očiti. Pismo prikazuje jezik kao niz fizičkih ozna_ka koje djelujJI u odsutnosti govornika. One mogu biti uvelike dvosmislene ili oFganizirane u lukave retoričke uzorke. \ \" Idealno bi bilo kontemplirati misao izravno. Kako to nije moguće, jezik bi morao biti koliko je god moguće proziran. Prijetnja ne-

78

.

•

prozirnosti je opasnost da bi jezični znakovi, umjesto da dopuste izravnu kontemplaciju misli, mogli pogled zadržati na sebi i, umećući svoj tvarni oblik, oštetiti ili iskvariti misao. Još gore: filozofsko bi mišljenje, koje treba da leži s one strane jezičnih i izražajnih nepred~ vidivosti, m.ogli oštetiti oni oblici jezičnih označitelja koji sugeriraju, primjerice, vezu između želje za pisanjem [to write] i za jasnim razumijevanjem [to get it right]. Možemo ii biti sigurni da na naše filozofsko razmišljanje o odnosu između subjekta i objekta nije utjecala vizualna ili morfološka simetrija tih naziva i činjenica da oni vrlo slično zvuče? Krajnji slučaj, grijeh protiv samog razuma, jest igra riječima u kojoj se neki »slučajni« ili izvanjski odnos među označiteljima drži pojmovnim odnosom, pa se »povijest« I history I poistovjećuje s »njegovom pričom« I his storyl ili se značenje (sens) povezuje s odsutnošću (sans). Takvu igru riječima motrim o kao šalu, kako označitelji ne bi pokvarili misao. Odbacivanje označitelja poprima oblik odbacivanja pisma. To je korak kojim filozofija sebe konstituira kao disciplinu koju ne mogu oštetiti spletke riječi i njihovi 'slučajni odnosi - disciplinu misli i razbora. Filozofija sebe definira kao ono što transcendira pismo i, poistovjećujući stanovite aspekte funkcioniranja jezika s pismom, pokušava se osloboditi tih problema odbacivanjem pisma kao pukog umjetnog nadomjeska govoru. Ta osuda pisma, kod Platona i drugdje, vrlo je važna zato što je »fonocentrizarn«, koji pismo drži ,prikazbom govora, a govor dovodi u izravni i prirodni odnos sa značenjem, nerazmrsivo združen s »logocentrizmo m « metafizike, filozofskom usmjerenošću preina jednom poretku značenja - misao, istina, razbor, logika, Riječ - shvaćenom kao fundament, kao nešto što postoji' samo po sebi. Problem koji prepoznaje Derrida ne obuhvaća samo odnos govora i pisma u filozofskom diskurzu već i tvrdnju da su suparničke filozofije verzije logocentrizma. Odista, mogao bi reći Derrida, one i mogu postati suparničkim filozofijama samo zato što su sjedinjene u ovoj potrazi za fundamentom, za nečim od čega dalje ne moramo ići. Filozofijaje'bila »metafizika prisutnosti«, jedina metafizika koju poznajemo. »Moglo bi se pokazati«, piše Derrida, »da su svi nazivi koji su se ticali fundamenta, načela ili središta vazda označavali konstantu prisutnosti« (L'Ecriture et la difference~ str. 411/279). Fonocentriz~m, povlašćivanje glasa, . stapa se s povijesnom odredbom značenja bića općenito kao prisutnosti, sa svim pododredbama koje ovise o toj općenitoj formi i koje unutar nje organiziraju. svoj sustav i svoju povijesnu povezanost (prisutnost objekta pogledu kao eidos, prisutnost kao supstancijal esencijal egzistencija (ousia), vremenska prisutn?st kao

79

";

točka (stigme) sada ili trenutka (nun), samoprisutnost cogita, svijesti, subjektivnosti, suprisutnost sebe i drugoga, intersubjektivnosti kao intencijskog fenomena ega itd.). Logocentrizam bi tako ,bio tijesno povezan s odredbom egzistentnog bića kaQ prisutnosti. / Dc Ja grammatoJogie, str. 2 3 / 1 2 / , Svaki od ovih pojmova, koji svi sadrže zamisao prisutnosti, igrao je svoju ulogu u filozofskim pokušajima da se opiše ono fundamentalno i držan je središnjom, temeljnom snagom ili načelom. U oprekama kakve su značenje/oblik, duša/tijelo, intuicija/ekspresija, doslovno/metaforičko, priroda/kultura, pojmljivoj osjetno, potvrdno /niječno, transcendentalno/empirijsko, ozbiljno/neozbiljno, nadređeni naziv pripada logosu i viša je prisutnost; podređeni naziv označuje pad. Logocentrizam dakle pretpostavlja prvotno st prvoga naziva, a drugi shvaća u odnosu prema prvome, kao njegovu komplikaciju, negaciju, manifestaciju ili rascjep. Opis ili raščlamba tako postaje

pothvat »strateškog« vraćanja, u idealiz$lciji, na izvor ili na »prvotnost«, viđenu kao jednostavnu, netaknutu, normalnu, čis­ tu, standardnu, samoistovjetnu, da bi se potom zamislila /pour pensor ensuite/ derivacija, komplikacija, izobličenje, slučaj itd. Svi su metafizičari tako postupali, od Platona do Rousseaua, od Descartesa do Husseda: dobro prije zla, potvrdno prije niječnog, čisto prije nečistog, jednostavno prije složenog, bitno prije slučajnog, oponašano prije oponašanja itd. To nije tek jedna metafizička gesta među ostalima; to je metafizička prijeka nužnost, najstalniji, najdublji i najmoćniji postupak. / Limited Inc., str. 66/236/ I zbilja, mi općenito pretpostavljamo da je to postupak koji valja sli-' pri svakoj »ozbiljnoj« raščlambi: opisati, primjerice, jednostavni, normaln,i, standardni slučaj dekonstrukcije, slikajući njezinu »bitnu« narav, i odatle krenuti dalje, u razmatranje drugih slučaja, koji se potom mogu odrediti kao komplik
j~.diti

80

ti, kao u descartesovskoj cogita, da se »ja« opire radikalnoj dvojbi stoga što je u činu mišljenja ili dvoumljenja u sebi prisutno jedna je vrsta pozivanja na prisutnost. Druga je zamisao kako je značenje kakva izrijeka ono što je prisutno u svijesti govornika, ono što on ili ona "imaju na urnu« u trenutku izrijeka. Kako pokazuju ovi primjeri, metafizika prisutnosti prodorna je, poznata i utjecajna. Postoji, medutim, problem na koji redovno nailazi: kada dokazi navedu zasebne slučaje prisutnosti kao temelje daljnjeg razvitka, stalno se pokazuje da su ti slučaji zapravo već složene konstrukcije. Ono što se predlagalo kao neka danost, kao el e- mentarna sastavnica, pokazuje se produktom, ovisnim lliizvedeniill na načine koji ga lišavaju autoriteta jednostavne ili čiste prisutnosti. Razmotrim stoga što se taj sadašnji trenutak čini jednostavnim, neraščlanjivim apsolutom. Prošlost je neka prijašnja sadašnjost, budućnost neka anticipirana sadašnjost, ali sadašnji trenutak jednostavno jest: jedna autonomna danost. No pokazuje se da taj sadašnji trenutak može poslužiti kao temelj samo onda ako nije čista i autonomna danost.IDa.~.i_lc_~~~~j.~ .bil, o prisutno, prisutnost yeć mora biti ,,~ 1: obilježena razliKom i vremenskom '6"dgodom. Moramo, kaže Derrida, »p~nser le present a partir du temps comme differance« /prqmišljati prisutno polazeći od u odnosu prema vremenu kao differance*/ (De ja grammatologie, str. 237/166). Pojam prisutnosti i

* Nap. prev. - Derridin glasovit naziv differance Culler na engleski prevodi trima 'riječima: difference, 'differing and deferral [razlika, razlikovanje i odgoda]. U nas se prevodi ponekad samo kao razlika ili pak, domišljati:je, kao razluka. Kako se pritom ne uspijevaju sačuvati značenjske mogućnos­ ti Derridina naziva, a i sam je taj naziv već dovoljn(i) poznat, držim da je najbolje ostaviti ga u izvornom obliku. 6 o DEKONSTRUKCIJI

81

-,

prisutnog izveden je: on je posljedica razlika. »1\1i stoga počinje­ mo«, piše Derrida, »prisutnost postulirati ... ne više kao apsolutnu maticu-formu bića, već prije kao 'uposebnjenje' i 'posljedicu'. Određenje i posljedicu unutar sustava koji više nije sustav prisutnosti nego sustav razlike« (j\lfarges, str. 17/»Differance«, str. 147). Ovdje je problem bila hijerarhijska opreka prisutnost/odsutnost. Dekonstrukcija bi uključivala pokazivanje kako prisutnost, da bi funkcionirala onako kako je to rečeno, mora posjedovati kakvoće koje po pretpostavci pripadaju njezinoj opreci, odsutnosti. Prema tome, umjesto da odsutnost definiramo na temelju prisutnosti, kao njezinu negaciju, mi možemo »prisutnost« držati posljedicom uopćene odsutnosti ili, kao što ćemo ubrzo vidjeti, posljedicom diffe-' ranc;e. Ta će operacija možda postati jasnijom razmotrimo li drugi primjer teškoća koje se javljaju u okviru metafizike prisutnosti. Taj se primjer tiče signifikacije i mogao bi se nazvati paradoksom strukture i događaja. Prihvatljivo je tvrditi kako je značenje neke riječi orio što govornici njome podrazumijevaju. Značenje riječi unutar sustava kakva jezika, koje značenje nalazimo potražimo li riječ u rječniku, posljedak je značenja što su joj ih govornici dali u prijašnjim činovima priopćavanja. A ono što vrijedi za riječ vrijedi i za jezik općenito: struktura kakva jezika, njegov sustav normi i pravilnosti, proizvod je događaja, posljedakprijašnj,ih govornih činova. Uzmemo li, međutim, ovaj dokaz zaozbiljno i počnemo promatrati događaje za koje je rečeno da određuju strukture, otkrivamo da je svaki događaj i sam već određen i omogućen prijašnjim strukturama. Mogućnost da se kakvim izrijekom izrekne neko značenje već je upisana, u strukturi jezika. I same su strukture uvijek proizvodi, ali koliko se god daleko pokušavamo probiti unatrag, čak i kad pokušamo zamisliti »rođenje« jezika i opisati izvorni događaj koji je mogao proizvesti prvu strukturu, otkrivamo kako moramo pretpostaviti prijašnju organizaciju? prijašnje razlikovanje. Kao i u slučaju uzročnosti, nalazimo samo neizvorne izvore. Ako spiljski čovjek treba uspješno inaugurirati jezik označivši jednim osobitim groktajem »hranu«, moramo pretpostaviti da je taj groktaj već razluči:m od ostalih groktaja i da je svijet već bio podijeljen na kategori'je »hrana« i »ne-hrana«. Čiriovi označivanja ovise o razrikama, kakva je opreka među »hranom« i »ne-hranom«, koja opreka dopušta da se hrana označi, ili pak opreka među označujućim elementima, koja dopušta 'da neki niz funkcionira kao označitelj. Niz zvukova kos označitelj je stoga što je u opreci s nizovima bos, nos, koš, kob, kas, kus itd. Šum koji je »prisutan« kada netko kaže kos nastanjen je tragovima oblika koji se ne izriču, i može funkci 082

nirati kao označitelj samo ako se sastoji od takvih tragova. Kao i u slučaju kretanja, ono za što se pretpostavlja da je prisutno već je složeno i diferencijalno, obilježeno razlikom, proizvod je razlika. Prikaz jezika koji teži čvrstom utemeljenju nedvojbeno će sa značenjem željeti postupati kao s nečim što je negdje prisutno - prisutno, recimo, u svijesti u trenutku u kojem se zbiva označivanje; no pokazuje se da u svakoj prisutnosti što je priziva već prebiva razlika. Pokuša li tko, međutim, umjesto toga zasnovati kakav prikaz znače­ nja na razlici, neće ništa bolje proći, jer razlike nikada nisu dane kao takve i uvijek su proizvodi. Obzirna teorija mora se pomicati sad ovamo, sad onamo između tih gledišta, događaja i strukture ili parole i langue, koja nikada ne dovode do sinteze. Svako gledište pokazuje pogrešku onog drugog u nekoj nerazrješivoj alternaciji ili aporiji. Derrida piše: Ono što Saussure kaže o jeziku možemo proširiti na sustav znakova uopće: »Da bi govorni događaji (parole) bili razumljivi i učinkoviti, nuždan im je jezični sustav (langue), ali su i oni nuŽni sustavu da bi se izradio. ~ .. « Ovdje postoji jedan krug, jer ako netko strogo razlučuje langue i parole, kod i poruku, shemu i uporabu itd., te ako mora pravedno postupiti s oba ovdje proglašena načela, onda ne zna odakle da počne i kako nešto uopće može početi, bilo da je riječ o langue ili o parole. Zbog toga moni., prije bilo kakvog razdvajanja langue i parole, koda i poruke, i svega što usto ide, prepoznati sustavnu proizvodnju razlika, proizvodnju sustava razlika - differance, među učincima koje bi kasnije mogao s pomoću apstrakcije i zbog osobitih razloga razlučiti lingvistiku jezičnog sustava (langue) od lingvistike govornih događaja (parole). IPositions, str. 39 - 40/281 Naziv differance što ga Derrida ovdje uvodi cilja na tu neodluči­ nesintetičku alternaciju između gledišta strukture i gledišta do",: / gađaja. Glagol differer znači railikovati i odgoditi. Differance zvuči posve isto kao i difference, ali sufiks -ance, koji se rabi za proizvodnju glag()lskih imenica, tvori novi oblik sa značenjem »razlika-razlikovanje-odgađanje«. Differance tako označuje i ~>pasivnu« razliku koja već postoji kao uvjet označivanja, i čin razlikovanja koji proizvodi razlike. Analogan je engleski naziv spacing [razmaknuti reci, ali i razmaknuto redanje], koji označuje i poredak i čin distribucije ili redanja. Derrida zgodimice rabi i podudarni francuski naziv espa cem en t, ali je differance utjecajniji i prikladniji stoga što je difference bio ključan naziv u radovima Nietzschea, Saussurea, Freuda, Husserla i Heideggera. Istražujući sustave označivanja, oni su došli do isticanja razlike i razlikovanja, a Derridino neizgovorivo izobličenje tog naziva [nap. prev. - postojeće samo u pis.mu, ali ne i u izgovoru], osim što pokazuje da se pismo ne može motriti kao puka vu,

83

prikazba govora, pomaže da se jasno sagleda minira i ruši svaku teoriju značenja. Difft~rance,

proble~

koji i deter-

piše on,

jest struktura i kretanje što ih ne možemo shvatiti na temelju opreke prisutnosti odsutnost. Differance je sustavna igra razlika, tragova razlika, razmaka i razmicanja / esp8.cement / kojima se elementi odnose jedni prema drugima. Taj razmak/razmicanje jest proizvodnja, istodobno aktivna i pasivna (ono a udifferanee označuje tu neodlučivost glede aktivnosti i pasivnosti, ono čime ta opreka još ne može upravljati i što ne može organizirati), intervala bez kojih »cjeloviti« nazivi ne bi mogli označivati, ne bi mogli funkcionirati. / Positions, str. 38 --:- 39/27/ Ti se problemi dalje istražuju u Derridinom čitanju Saussurea u knjizi De la grammatologie. Može se pokazati da Saussureov Cours de linguis tiq u e generale [Tečaj opće lingvistike], koji je nadahnuo i strukt1:lralizam i semiotiku, s jedne strane sadržava snažnu kritiku ~etafizike prisutnosti, a, s druge strane, izričitu potvrqu logoč~~triz­ ma i nepobitnu upletenost u nj. Derrida dakle pokazuje kako Saussureov diskurz dekonstruira sebe sama, ali isto tako i dokazuje, a to je upravo ono što ne smijemo izgubiti iz vida, da to samodekonstruktivno kretanje ni najmanje ne pobija vrijednost Tečaja, već je bitno za njegovu snagu i valjanost. Vrijednost i snaga kakva teksta može u ~natnoj mjeri ovisiti o načinu na koji on dekonstruira filozofiju iz koje izrasta. Saussure počinje s definicijom jezika kao sustava znakova. Šu-. movr ~e priznaju kao jezik samo onda kada siuže izražavanju ili pri'općavanju ideja, pa stoga narav znaka za Saussurea post~je središnje pitanje: što to znaku daje njegov identitet i osposobljuje ga da funkcionira kao znak. Saussure tvrdi da su znakovi arbitrarni 1 konvencionalni te da je svaki znak određen !;Le bitnim osobinama, već razlikama koje ga razlučuju od drugihznakova~ Jezik se dakle .shvaća kao sustav razlika, a to dovodi do~azvitka distinkcija o koje suse oslonili strukturalizam i semiotika: 'distinkcije· između jezika kao sustava razlika (1angu.e) i govornih događaja što ih omogućuje. taj sustav (parole), između proučavanja jezika kao sustava u bilo kojem vremenskom trenutku (sinkronijsko proll;čavanje) i proučavanja međusobnih odnosa među elementima iz različitih povijesnih razdoblja ( dijakronijsko proučavanje); između dya tipa razlika unutar sustava, sintagmatskih i paradigmatskih odnosa-; i između dviju sastavnica znaka, označitelja i označenoga. Te temeljne distinkcije zajedno tvore lingvističku i semiotičku zamisao objašnjavanja jezičnih dogactaja razjašnjavanjem sustava odnosa koji te događaje omogućuju.

84

Što Saussure zatim strože provodi svoja ispitivanja, sve više dolazi do nagiašavanja posve relacijske naravi jezičnog s·ustava. Sam zvuk, tvrdi on uvjerljivo, ne može pripadati sustavu; on dopušta manifestaciju jedinica toga sustava u govornim činovima. Slijedi zaldjuč:.iL )} u j(;~ičnom sustavu postoje samo razlike, bez pozitirnjJ1 naziva« (Cours, str. 166/120). Ta je formulacija radikalna. Uobiča­ jeno je nedvojbeno shvaćanje da se jezik sasloji oJ. riječi, pozitivnih entiteta, koje se spajaju da bi· oblikovale neki sustav i tako jedne s drugima uspostavljaju odnose, no Saussureova raščlamba naravi jezičnih jedinica dovodi do posve oprečnog zaključka da su znakovi proizvodi sustava razlika; i zbilja, oni uopće nisu pozitivni entiteti . nego učinci razlike. To je snažna 'kritika logocentrizma; po Derridinom tumačenju, zaključiti da se sustav sastoji isključivo od razlika, znači srušiti svaki pokušaj zasnivanja teorije jezika na pozitivnim entitetima, koji bi mogli biti prisutni ili u govornom događaju ili u sustavu. Ako· u jezičnom sustavu postoje samo razlike, primjećuje Derrida, igra razlika obuhvaća sinteze i odnošenja koja sprečavaju da tamo u bilo kojem trenutku ili na bilo koji način postoji neki jednostavan element koji je prisutan sam po sebi i iz sebe i koji upućuje samo na sebe, Bilo u pisanom b,ilo u govorenom diskurzu, ni jedan element ne mož.e funkcionirati kao znak ako nije u odnosu s drugim elementom, koji kao takav nije jednostavno prisutan. To povezivanje znači da se svaki »element« - fonem ili grafem - konstituira s obzirom na trag drugih elemenata niza ili sustava u sebi. To povezivanje, to tkanje, jest tekst, koji se· proizvodi isključivo kroz preobliku nekog drugog teksta. Ni u elementima, ni u sustavu, nigdje ništa nije jednostavno prisutno ili odsutno. Svuda postoje samo razlike i tragovi tragova. / Positjons, ·'str. 37 -38/26/ Arbitrarna narav znaka i sustav bez pozitivnih naziva daju nam paradoksalnu predodžbu »instituiranog traga«, strukture beskonačnog odnošenja u kojem postoje samo tragovi - tragovi što prethode bilo kakvom entitetu čijim bi tragom mogli biti. U isto vrijeme,· međutim, u Saussureovoni dokazivanju postoji potvrda logocentrizma. Pojam samoga znaka, od kojeg Saussure i. počinje, temelji se na distinkciji između osjetnog i pojmljivog; označitelj postoji da bi omogućio pristup označenomu pa se stog,a čini da je potčinjen pojmu ili značenju što ga priopćuje. Osim toga, da bi jedan znak razlučio od drugoga i da bi izložio kada su to materijalne varijacije značenjske, jezikoslovac mora pretpostaviti mogućnost razumijevanja označenoga, čineći ga svojim polazištem. Pojam zna. ka je toliko upleten u temeljne pojmove logocentrizma da bi Saussureu bilo vrlo teško pomaknuti ga, sve da je to i želio. Premda mnoge

85

I,

I

I

;

djeluju s tim ciljem, on izričito potvrđuje 10koncepciju znaka i tako svoje analize upisuje unutar granica logocentrizrna. To dolazi na vidjelo, za Derridu najzanimljivije, u Saussureovom postupku s pismom, koje on protjeruje u drugotni i izvedeni status. Premda je zvuk kao takav posebno isključio iz jezičnog sustava i insistirao na formalnom značaju jezičnih jedinica, on tvrdi da »predmet jezične raščlambe ne odreduje kombinacija pisane riječi i govorene riječi; taj predmet sačinja jedino govorena riječ« (Cours, str. 45/23 - 24). Pismo je samo sredstvo prikazbe govora; tehnički izum ili izvanjski dodatak što ga ne treba uzeti u obzir pri proučavanju jezika. Ovo bi moglo izgledati relativno bezazlenim potezom, ali je zapravo, kako pokazuje Derrida, ključno za zapadnu tradiciju razmišljanja o jeziku, u kojoj se govor motri kao prirodno, izravnoPJ'lopćav~nje,_
gocentričnu

86

raščlambi

važno. On govori o »opasnostima« pisma, koje da »zakrabuljuje« jezik i u zgodnoj prilici čak i »prigrabljuje« ulogu govora. »Tiranija pisma« je moćna i podmukla: dovodi, primjerice, do pogrešaka u izgovoru koje su »patologičke«, do kvarenja ili zaraženosti prirodnih govornih oblika. le;zikoslovci koji vode brigu o pisanim obiicima »padaju u stupicu«. Pismo, koje je po pretpostavci prikazba govora, ugrožava čistoću sustava kojem služi (De la grammatologie, str. 51-63/34-43). _ No, ako pismo može štetiti govoru, onda je odnos među njima ·složeniji nego što je to isprva izgledalo. Hijerarhijsku shemu koja je prednost dala govoru, a pismo učinila ovisnim o njemu, nadalje ukoso iskreće Saussureovo pribjegavanje primjeru pisma da bi objasnio narav jezičnih jedinica. Kako ilustrirati zamisao čisto razli kovne jedinice? »Budući da je istovjetno stanje stvari vidljivo u pismu, drugom sustavu znakova, poslužit ćemo se pismom da bismo povukli nekoliko usporedbi koje će razjasniti čitav problem« (Cours, str. 165/119). Slovo t, primjerice, može se pisati na različite načine. tako dugo dok ostaje različito od l, f, i, d itd. N e postoje esencijalna obilježja koja moramo sačuvati; identitet slova t posve je relacijski. . Tako se pismo, za koje je Saussure tvrdio da ne bi trebalo biti predmetom jezikoslovnog istraživanja, pokazuje najboljom ilustracijom naravi jezičnih jedinica. Govor se mora shvatiti kao jedna forma pisma, kao jedan slučaj temeljnog jezičnog mehanizma, manifestiranog u pismu. Saussureov dokaz prouzročuje ovaj obrat: preokreće se obznanjena hijerarhija, koja pismo čini izvedenom formom govora, nametničkim načinom prikazbe pridodanim govoru, pa se sada govor prikazuje i tumači kao jedna forma pisma. To nam daje novi pojam pisma: uopćeno pismo koje bi kao podvrste imalo vokalno [glasovno] pismo i grafičko [slovno] pismo . Prateći. meduigru govora i pisma u Platonovim, Rousseauovim, Husserlovim, Levi-Straussovim i Condillacovim tekstovima, jednako kao i u Saussureovim, Derrida dolazi do sveopćeg dokaza da, ako pismo definiramo kakvoćama koje mu se- tradicionalno pripisuju, onda govor već jest jedna forma pisma. Naprimjer, pismo se čes­ to gura ustranu kao puka tehnika bilježenja govora u napisima koji se mogu ponavljati i kolati uokolo u odsutnosti one označujuće namjere koja pokreće govor; no može se pokazati da je ta ponovljivost uvjet svakog znaka. Niz zvukova može funkcionirati kao označitelj samo onda ako je ponovljiv, ako se u različitim okolnostima može prepoznati kao taj »isti«. Mora biti moguće da ja nekoj trećoj osobi ponovim ono što je netko rekao. Govorni niz nije znakovni niz ako se ne može citirati i pustiti da kola među onima koji nemaju znanja 9 »izvornom« govorniku i njegovim označujućim namjerama. Izri-

87

jek »Ris-Orangis je južno predgrađe Pariza« nastavlja označivati koliko se god ponavlja, citira ili, kao ovdje, navodi za primjer; on nastavlja označivati bez obzira na to imaju li oni koji ga ponovo izriču ili citiraju išta »na umu«. Ta mogućnost ponavljanja i funkcioniranja bez obzira na neku osobitu označujuću namjeru uvjet je jezičnih znakova uopće, a ne samo pisma. O pismu se može razmišljati kao o materijalnom zapisu, ali kao što zapaža Derrida, »ako 'pismo' znači zapis i pogotovu trajno zasnivanje znaka (i to je jedina nesvodiva jezgra pojma pisma), onda pismo u uopćenom smislu pokriva čitavo područje jezičnih znakova .... Sama ideja zasnivanja, dakle arbitrarnosti znaka, nezamisliva je prije obzora pisma i izvan njega« (De la grammatologie, str. 65/44). Pismo u uopćenom smislu je archi-ecriture, arhipismo ili prapismo koje je uvjet i govora i pisma u užem smislu. . Odnos između govora i pisma pruža nam strukturu koju Derrida prepoznaje u brojnim tekstovima i koju naziva, rabeći termin što ga Rousseau primjenjuje na pismo, logikom »suplementa«. * Suplement je, prema Websterovom rječniku, »nešto što nadopunja ili što čini dodatak«. Suplement kakvom rječniku je poseban dio koji se pridodaje, ali mogućnost dodavanja suplementa upućuje na to da je sam rječnik nepotpun. »Jezici su stvoreni da bi se govorili«, piše Rousseau; »pismo služi samo kao suplemel1t govoru.« A taj pojam suplementa, koji se u Rousseaua posvuda javlja, »u sebi nastanjuje ··dva značenja čije je sustanarstvo isto toliko čudno koliko i nužno« (De la grammatologie, str. 208/144). Suplement je nebitan dQdatak, "pridodan nečemu što je s'amo po sebi potpuno, ali se suplement pri:dodaje zato da upotpuni, da nadoknadi kakav nedostatak u onome što bi po pretpostavci imalo biti samo po sebi potpuno. Ta se dva različita značenja s up1em en ta spajaju snažnom logikom isuplement se u oba značenja prikazuje kao izvanjski, stran »bitnoj« naravi onoga čemu se pridodaje ili što nadomješta. . Rousseau pismo opisuje kao tehniku pridodanu govoru, stranu naravi .jezika, .ali se pokazuje da je ovdje na djelu i drugi smisao sup1em en ta. Pismo se govoru može pridodati samo ako govor nije samodovoljna, prirodna potpunost, samo ako u govoru već postoji neki nedostatak ili odsutnost koja pismu daje pravo da je nadomjesti. To se izrazito očituje u Rousseauovoj raspravi o pismu, jer on, osuđujući pismo kao »destrukciju prisutnosti i ,bolest govora«, istodobno svoju vlastitu spisateljsku djelatnost prikazuje posve tradici-

* Nap. prev. - kako se vidi iz daljnjeg izlaganja, naziv »suplement« ist0dobno pokriva dva značenja: dodatka (nečemu cjelovitom) i nadopune (nečemu nepotpunom, tj. nadomjeska za nedostajuće).

88

onaino, kao pokušaj da se preko odsutnosti, svojstvene pismu, obnovi prisutnost koja je iščeznula iz govora. Evo sažete formulacije iz Ispovijesti [Confessions]: »Volio bih društvo kao i drugi, kad ne bih bio siguran u to da se pokazujem ne samo na svoju štetu već i kao posve raziičit od onoga što jesam. Donio sam odluku da pišem i da se skrivam, i to je upravo ono što mi odgovara. Da sam prisutan, ljudi nikada ne bi saznali koliko vrijedim« (De la grammatologie, str. 205/142).

Pismo može biti nadoknada, suplement govoru, samo zato što je govor već obilježen kakvoćama koje su općenito pripisane pismu: odsutnošću i pogrešnim razumijevanjem. Kako zamjećuje Derrida, govoreći, istina, o jezičnoj teoriji općenito, a ne o Rousseauovbj tvrdnji, pismo može biti drugotno i izvedeno »samo pod jednim uvjetom: da 'izvorni', 'prirodni' itd. jezik nikada nije ni postojao, da nikada nije bio čist, netaknut pismom, već da je sam oduvijek bio pismo«, arhipiqmo (De la grarnmato1ogie, str. 82/56). Derridino razmatranje »tog opasnog suplementa« u Rousseaua ovu strukturu opisuje u mnoštvu raznovrsnih područja: Rousseauovi raznovrsni izvanjski suplementi pozvani su da nadopunjajuida se pridodaju upravo stoga što u onome što nadopunjajuičemu 'se pridodaju vaz-. da postoji nedostatak: izvorni nedostatak. . Rousseau, primjerice, razmatra. odgoj kao suplement prirodi. Priroda je načelno potpuna, ona Je prirodna potpunost, a odgoj je njezin izvanjski dodatak. No, opis te suplementacije odaje jedan inhe...: rentan nedostatak u prirodi; da bi uistinu bila ono što jest, priroda mora biti upotpunjena - suplementirana - odgojem: da bi se ljudska narav pojavila onakva kakva uistinu jest, potreban je pravilan odgoj. Logika supleme~tar:q.osti tako prirodu čini prvotnim pojmom, potpunošću koja postoji na početku, ali u .njoj razotkriva jedan inherentan nedostatak ili odsutnost, tako da i odgoj, dopunski dodatak, postaje bitnim uvjetom onoga što nadopunjalčemu se pridodaje. . Rousseau govori i o masturbaciji kao o »opasnom suplementu«. I ona je, poput pisma, perverzan dodatak, praksa ili tehnika pridodana normalnoj seksualnosti kao što je pismo pridodano govoru. Ali masturbacija isto tako zamjenjuje ili nadomješta »normalnu« seksualnu aktivnost. Da bi funkcionirala.kao nadomjestak, ona na neki bitan način mora sličiti onome što zamjenjuje; i zbilja, temeljna struktura masturbacije - žudnja kao samouzbuđenost koja se usredotočuje na kakav zamišljen objekt što ga nikada ne možemo '»imati« 'ponavlja se u drugim seksualnim odnosima, koje stoga možemo motriti kao mqmente uopćene masturbacije. Bilo bi, međutim, točnije govoriti o uopćen()m nadomjesku; jer ono što otkrivaju Rousseauovi suplementi beskonačan je lanac sup-

89

lemenata. Pismo je suplement govoru, ali je već i sam govor sup lement: djeca, kaže Emile, brzo nauče rabiti govor »kao suplement svojoj vlastitoj slabosti ... jer nije potrebno mnogo iskustava da bi uvidjela kako je ugodno djelovati pomoću tuđih ruku i pokretati svijet pokrećući samo jezik« (De la grammatologie, str. 211/147). U odsutnosti Madame de Warens, svoje ljubljene »Maman«, Rousseau pribjegava suplementima, kao što opi-suju Ispovijesti: »N e bih nikada završio kada bih morao potanko opisati kakve sam sve ludosti počinio sjećajući se svoje drage Mame -kad;'! ona više nije bila kraj mene prisutna. Kako sam često ljubio svoj krevet sjećajući se da je ona u njemu spavala, zavjese i sav namještaj u sobi jer je pripadao njoj i jer ga je dodirivala njezina lijepa ruka, pa čak i pod, na koji sam ničice padao misleći na to da je ona po njemu hodala« (De la grammatologie, str. 217/152). Ti suplementi u njezinoj odsutnosti funJccioniraju kao nadomjesci za njezinu prisutnost, ali tekst smjesta nastavlja: »Ponekad sam čak i u njezinoj prisutnosti počinio neumjerenosti što ih je, činilo se, bila u stanju nadahnuti samo najvatrenija ljubav. Jednoga sam dana za stolom, upravo kad je ona stavila zalogaj u usta, kriknuo da sam na njemu vidio vlas. Ona je taj zalogaj vratila na syoj tanjur; ja sam ga pohlepno zgrabio i progutao.« Rousseauov ulomak preko označitelja ošt:t;oumno naznačuje strukturu koja ovdje djeluje. Ono što je kriknuo da vidi na zalogaju J:1rane istodobno je i nešto strano i nevažno (un cheveu) i njegova osobna žudnja (un je veux), koja fun~cionira preko slučajnih suplemenata. Taj bi se lanac nadomjestaka mogao nastaviti. Mamina ga '»prisrttnost«, kako vidimo, ne zatvara. Sve da ju je Rousseau i, kako kažemo, »imao«, to bi još uvijek bilo obilježeno odsutnošću: »la possession physique«, kaže P~oust, »ou d'ai11eurs 1'on ne possede ri- . en«. * A Mama je i sama nadomjestak za nepoznatu majku, koja bi i sama bila suplement. »U ovom nizu suplemenata ukazuje se jedan . zalcon: zakon beskonačno povezanog niza koji neizbježno umnaža suplementarna posredovanja, koja opet daju smisao samoj onoj stvari štoje odgađaju: dojam same te stvari, neposredne prisutnosti, izvornog opažanja. Neposrednost je izvedena. Sve počinje s posrednikom ... « (De la grammatologie, str. 226/157). Rousseauovi tekstovi, poput mnogih drugih, uče da je prisutnost vazda odgođena, da je suplementacija moguća jedino zbog izvornog nedostatka, te stoga predlažu da ono. što zovemo »životom« shvatimo na modelu teksta, na mpdelu suplementacije što ga tvore označujući procesi. Ti spisi ne podupiru stav da izvan. emplrijskUi teksto-

* duje.

90

Nap. prev. -

fizičko

posjedovanje u kojem se uostalom ništa ne posje-

va - pisama - kakve kulture ničega drugoga i nema, već da su to što se izvan njih nalazi novi suplementi, čitavi lanci suplemenata, a time se dovodi u pitanje distinkcija između unutrašnjeg i izvanjskog. Pri pomnijem bi se ispitivanju pokazalo da maticu onoga što Rousseau naziva zbiljskim životom, sa svim njegovim društveno-ekonomskim uvjetima i javnimdogadajima, osobnim seksualnim iskustvima i spisateljskom djelatnošću, konstituira logika suplementarnosti, baš kao i tvarne predmete kojima se Rousseau obraća u ulomku o Mami, u svojim Ispovijestima. Derrida piše: Slijedeći provodnu nit »opasnog suplementa«, pokušali smo pokazati da u onome što zovemo zbiljskim životom tih bića od »krvi i mesa«, izvan i iza onoga za što vjerujemo da se može opisati kao Rousseauovo djelo [oeuvre], nikada i nije bilo ničega do pisma, nikada i nije bilo ničega do suplemenata i nadomjesnih označivanja, što su se mogla pojaviti samo u lancu različnih referencija. »Zbiljsko« pridolazi ili se dodaje samo u primanju značenja od kakva traga ili kakva prizivanja suplemenata 1 un appeJ de supplem en tl . I tako u beskraj, jer smo u tekstu pročitali da nam je apsolutno prisutno, Priroda, ono što imenuju riječi kakve su »zbiljska majka« itd., svagda već izmaklo, da nikada nije ni postojalo: da ono što 'uvodi značenje i jezik jest pismo kao nestanak prirodne prisutnosti. I De la grammatologie, str. ".. 228/158 - 59/ . 'Ta posvudašnja prisutnost suplementa ne znači da nema nikakve razlike između »prisutnosti« Mame ili Therese i njihove »odsutnosti «, ili između kakva zbiljskog i kakva izmišljena događaja. Te su razlike ključne i igraju utjecajnu ulogu u onome što nazivamo našim iskustvom. Ali učinke prisutnosti i povijesne zbilje omogućuje suplementacija, razlika, i oni se pojavljuju unutar nje, kao posebna od- . ređenja te strukture. Mamina je »prisutnost« stanovit tip odsutnosti, a zbiljski povijesni događaj, kako su se trsili pokazati brojni teoretičari, stanovit tip izmišljaja. Prisut~ost nije izvorna nego uspostaVljena (L'Ecriture et la difference, str. 314/212)...l Metafizička strategija koja djeluje u Rousseauovim. tekstovima, a koja se istodobno pokazuje opovrgnutom, sastojala se »u isključiva­ nju ne-prisutnosti određivanjem suplementa kap puke izvanjskosti, kao čistog dodatka ili čiste odsutnosti. ... Ono· što se pridodaje n,ije ništa, zato što se pridodaje potpunoj prisutnosti, kojoj je izvanjsko. Govor se pridodaje intuitivnoj prisutnosti (entiteta, biti, eidos-a, ousia-e, i tako dalje); pismo se pridodaje živom, po sebiprisl,ltnom govoru; masturbacija se pridodaje takozvanom normalnom seksualnom iskustvu; kultura prirodi, zlo nedužnosti, povijest izvoru i tako dalje« (De la grammatologie, str. 237 - 38/167). Važnost tih struktura i vrijednosti koje im pripisuje naše mišljenje upućuju na to da davanje prednosti govoru pred pismom nije pogreška što su je autori

, ~

91

mogli i izbjeći. Za čin guranja pisma ustranu kao suplementa, naglašava Derrida, odgovornost snosi svekolika povijest metafizike, a taj je čin štoviše ključan u »gospodarstvu« metafizičkih pojmova. POv!8štcn P010ž8j gJ8sa u-'Jhone] ne ovisi o izboru koji sc mogao i izbjeći. On je sukladan jednom trenutku sustava (recimo, »život2.~<, »po,'ijesti~<, ili ~!bićEl kElo odnosa prema sebi«) . Susta~/ »čuti Irazumjeti sebe kad govorimo« 1 s 'en ten dre par1erl preko fonič­ ke supstancije - koja se pojavljuje kao ne-izvanjski, ne-svjetovni i stoga ne-empirijski ili ne-slučajni označitelj - nužno je gospodario poviješću svijeta tijekom čitava jednog razdoblja, i, štoviše, proizveo je ideju svijeta, ideju podrijetla svijeta, koja ideja potječe od razlike između svjetovnog i ne-svjetovnog, izvanjskog i unutrašnjeg, idealiteta i ne-idealiteta, univerzalnog i ne-univerzalnog, transcendentalnog i empirijskog itd. I De la grammatologie, str. 1717 - 81 To su opsežne tvrdnje. Postaju razumljivije opazimo li da ideja »svijeta«, kao onoga što je izvan svijesti, ovisi o distinkcijama kakva je unutrašnjelizvanjsko, a svaka od tih opreka ovisi o točci razlikovanja, točci u kojoj se izvanjsko počinje razlikovati od unutrašnjega. Tom distinkcijom ravna točka razlikovanja. Derridina je tvrdnja dvostruka. Prvo, moment govora, ili bolje: moment svojega vlastitog govora, gdje se označitelj i označeno čine istodobno danima, gdje se unutrašnje i izvanjsko, tvarno i duhovno čine stopljenima, služi kao referencijska točka s obzirom na koju se mogu postulirati sve ove .bitne distinkcije. Drugo, to upućivanje na moment svog vlastitog go. vora omogućuje čovjeku da jz toga proizlazeće distinkcije drži hijerarhijskim 'oprekama, u kojima jedan naziv pripada prisutnosti i logosu, a drugi označuje pad u odnosu na prisutnost. Dirati u povlašten položaj govora značilo bi ugrožavati ~vekoliku ovu građevinu. 'Govpr može igrati tu ulogu stoga što se čini da se u trenutku kada govorimo materijalni označitelj i duhovno označeno pojavljuju kao nerazdvojeno jedinstvo, u kojem pojmljivo gospodari osjetnim. Pisane se riječi mogu pojaviti kao fizičke oznake koje čitatelj mora protumačiti i oživiti; možemo ih vidjeti, a ne razumjeti ih, r ta mogućnost pukotine dio je njihove strukture. Ali kada govorim, moj se . glas ne čini nečim izvanjskim, što prvo moram čuti, a tek potom razumjeti. Čuti i razumjeti svoj govor dok govorim ista je stvar. To je ono što Derrida naziva sustavom s 'en ten dre par1er, a taj francuski glagol djelotvorno stapa čin »čuti se« s činom »razumjeti se«. U govoru izgleda kao da imam izravan. pristup do svojih misli. Označite­ lji me ne razdvajaju od moje misli, već se pred njom smjerno povlače u drugi plan. N e čini se da su označitelji izvanjska sredstva, uzeta iz svijeta i stavljena u uporabu. Oni se spontano pojavljuju iznutra i kroz njih se prozire misao. Trenutak u kojym čujemo/razumijemo

92

ono što govorimo pruža »jedinstveno iskustvo označenoga koje se stvara samo iz sebe sama, a unatoč tomu ipak, kao označeni pojam, u elementu idealiteta ili univerzalnosti. N e-svjetovni značaj tog sadržaja izraza sastavni je dio tog idealiteta. Ovo iskustvo gUbljenja označitelja u glasu nije tek jedna od mnogih iluzija - budući da je uvjet same ideje istine ... « (De la grE!tnmatoiogie, str. 33110). Gubljenje označitelja u govoru uvjet je ideje istine stoga što ono mogućnost objektivnosti ~ ponovljive manifestacije, stalnog znače­ nja prisutnog u brojnim pojavama - spaja s nadmoći značenja nad pojavom. Utoliko ukoliko istina zahtijeva mogućnost stalnog znače­ nja koje se može objaviti i koje ne mogu promijeniti ili oštetiti sredstva u kojima se objavljuje, glas nas opskrbljuje nužnim modelom. Na temelju tog modela, u kojem je distinkcija između značenja i forme hijerarhijska opreka, u opreci između istine i pojava nadmoć­ na je istina. No taj model, dakako, sadržava jednu iluziju. Nestajanje označitelja u govoru stvara dojam izravne prisutnosti misli, ali koliko god ,on brzo nestaje, govorena je riječ još uvijek materijalna forma koja, poput pisane forme, djeluje preko svojih razlika u odnosu na druge forme. Ako se glasovni označitelj sačuva za ispitivanje, kao što se to čini na magnetofonskoj snimci, tako da možemo »čuti sebe kako govorimo«; otkrivamo da je govbr niz označitelja baš kao što je to i pismo, slično otvoren procesu tumačenja. Premda govor i pismo mogu proizvesti različne vrste učinaka signifikacije, nema nikakvih temelja za tvrdnju kako glas izravno predaje misao,kao što nam to može izgledati kada u trenutku govorenja 9ujemo sebe kako govorimo.Snimanje 'našega vlastitog govora objašnjava nam da i govor djeluje na temelju razlikovne igre označitelja, premda je upravo to djelovanje razlike ono što povlašćivanje govora želi dokinuti. »Govor i svijest o govoru - što će reći, jednostavno svijest kao prisutnost po 'sebi - fenomeni su samopobuđivanja, doživljeni kao. ukidanje razlike. Taj fenomen, to pretpostavljeno ukidanje razlike, to doživljeno smanjenje neprozirnosti označitelja, izvor su onoga što nazivamo prisutnošću« (De la grammatologie, str. 236/1(6). Promatrajući kako sustav s 'en ten dre par1er služi kao model prisutnosti i otkriva slqžnost fonocentrizrna, logocentrizma i metafizike prisutnosti, istražili smo razloge zbog kojih se govor staVljao iznad pisma. Ta se opreka, u svekolikoj svojoj strateškoj važnosti, dekonstruira u tekstovima koji je potvrđuju, budući da se pokazuj v da govor ovisi upravo o onim istim kakvoćama koje su se pridavale pismu. Teorije utemeljene na 'prisutnosti - bilo značenja kao OZl1aQujuće namjere prisutne u svijesti u trenutku izrijeka, bilo kakve idealne norme koja se nalazi iza svih pojava - poništavaju same sebe, 93

tako što se pokazuje da je pretpostavljeni fundament ili temelj zapravo proizvod nekog diferencijalnog sustava, ili bolje: differance /razlike, razlikovanja i odgode/o No operacija dekonstrukcije ili samodekonstrukcije logocentričnih teorija ne dovodi do neke nove teorije koja sve postavlja na pravo mjesto. Čak ni teorije poput Saussureove, s njegovom snažnom kritikom logocentrizma u pojmu čisto razlikovnog sustava, ne uspijevaju izbjeći logocentrične premise koje žele srušiti: i nema razloga da vjerujemo da bi se ijedan teorijski pothvat ikada mogao osloboditi tih premisa. Posve je moguće da je teorija osuđena na strukturnu nedosljednost. S'ada se javlja pitanje, osobito za književne kritičare, koji se više bave implikacijama filozofskih teorija negoli njihovom dosljednošću ili njihovim srodnostima, kakve veze sve to ima s teorijom znače­ nja i interpretacijom tekstova. Primjeri što smo ih dosad istražili dopuštaju barem privremeni odgovor: dekonstrukcija ne rasvjetljuje tekstove u tradicionalnom smislu pokušaja da se shvati središnji sadržaj ili tema; ona ispituje djelovanje metafizičkih opreka u njihovim neslaganjima i načine na koje tekstovne figure i odnosi, poput igre s:uplementa u Rousseaua, proizvode dvojnu, aporijsku logiku. Primjeri kojima smo se bavili ne daju razloga vjerovanju da dekonstrukcija, kao što se to ponekad sugerira, interpretaciju čini procesom slobodnih asocijacija u koji ulazi sye, premda se usredotočuje na pojmovne i figuralne implikacije, a ne na autorske nakane. Među­ tim, dekonstrukcija opreke između gov,ora i pisma, pridajući jeziku kao ključne one predikate koji se često pripisuju isključivo naravi pisma; može imati implikacije koje još nismo istražili. Ako se, primjerice, o značenju razmišlja kao o jezičnom proizvodu, a ne kao o izvoru jezika, kako bi to moglo utjecati na interpretaciju? Implikacijama što ih dekonstrukcija ima za modele ozna,čivanja- možemo na dobar način pristupiti preko Derridina čitanja J. L. Austina u radu »Signature evenement contexte« (Marges) i njegove kasnije rasprave s američkim teoretičarom govornih činova Johnom Searleom.

2.

Značenje

i ponovljivost

Prema saussureovskom gledištu značenje je proizvod jezičnog sustava, pqsljedica sustava razlika. Protumačiti značenje ~nači pokazati odno'se oprečnosti i mogućnosti kombiniranja koji tvore jezik. Taj je postupak bitan za raščlambu procesa označivanja, no glede teorije koja ga predlaže moramo izreći dvije primjedbe. Prvo, kako smo vidjeli slijedeći Saussureovu samodekonstrukciju, teorija zasnovana na razlici ne izmiče logocentrizmu, već otkriva da se i sama poziva

94

na prisutnost, ne samo stoga što pojmovi raščlam!;>e, zornog prikazivanja i objektivnosti u sebi sadrže takvu referenciju, nego i zato što raspoznavanje razlika odgovornih za značenja zahtijeva da se neka značenja drže danima, »prisutnima« negdje kao polazište. Drugo, teorija koja značenje izvodi iz jezične strukture ne uspijeva ga u cijelosti- objasniti, premda je njezin prilog analizi značenja velik. Zamišljamo li značenje kao posljedicu jezičnih odnosa koja se očituje u nekom izrijeku, moramo se boriti s činjenicom da, kako to običavamo .reći, govornik u različitim prigodama misli na različite stvari, rabeći pritom isti jezični niz. »Možeš li maknuti tu kutiju 7« može biti zahtjev, ili pitanje o sugovornikovoj snazi, ili čak, kao retoričko pitanje, rezignirana najava nemogućnosti. Čini se da takvi primjeri obnavljaju model u-kojem je izvor značenja subje}ct - svijest govornika: unatoč prilogu jezične strukture, značenje se izrijeka mijenja od zgode do zgode; njegovo je značenje ono što ga podrazumijeva govornik. Suočen s takvim modelom, pristaša strukturalna tumačenja upitat će što to govorniku omogućuje da pod jednim te istim izrijekom razumijeva nekoliko stvari. Baš kao što značenje rečenica objašnjujemo raščlanjujući jezični sustav, tako bi nam značenje izrijeka (ili, kako kaže Austin, njihovu ilokucijsku snagu) valjalo objašnjavati raščlanjujući jedan drugi sustav, ~ustav govornih činova. Kao osnivač teorije govornog čina, Austin zapravo na drugoj razini (premda nerazgovjetnije) ponavlja ključni Saussureov potez: da bismo objasnili događaje označivanja (parole), pokušavamo opisati sustav koji ih omogućuje. Tako Austin, naprimjer, tvrdi da razumijevati nešto pod nekim izrijekom ne znači izvršiti neki unutrašnji čin značenja koje ide uz taj izrijek. Čini se da predodžba o tome da ja možda mislim na različite stvari kad kažem: »Možeš li maknuti tu kutiju 7« nuka da se značenje tumači istražujući što to govornik ima na umu, kao da je to određujući čimbenik: no upravo to Austin niječe. Ono što .kakav izrijek čirli zapoviješću, ili obećanjem, ili zahtjevom, nije stanje govornikova duha u trenutku izrijeka, već su to konvencijska pravila koja uključuju obilježja konteksta. Ako u primjerenim okolnostima kažem: »Obećavam da ću ti to vratiti«, dao sam obećanje, bez obzira , na to što mi je u tom trenutku prolazilo kroz glavu; i obratno, kad sam maloprije u ovoj istoj rečenici napisao »Obećavam da ću ti to vratiti«, nisam uspio dati obećanje, sve da su misli koje sam imao na umu i bile jednake onima koje su se pojavile u prilici kada jesam dao obećanje. Obećavanje je čin kojim ravnaju stanovite konvencije .što ih pokušavaju objasniti teoretičari govomihčinova. Austinova je zamisao stoga pokušaj strukturalnog tumačenja koje pruža prikladnu kritiku logocentričnih premisa, ali on u svojoj

95

raspravi ponovo uvodi upravo one iste pretpostavke što ih ta zamisao dovodi u pitanje. Derrida to s~modekonstruktivno kretanje u općenitim crtama prikazuje u dijelu svog rada »Signature evenement context« (Marges), no pretjerano nerazumijevanje što ga John Seade očituje u svom odgovoru »Reiterating the Differences: A Reply to Derrida« [Vječno ponavljanje razlika: odgovor Derridi] upućuje na to da je iscrpniju raspravu o Austinovoj zamisli i Derridinim zapažanjima važno provesti možda postupnije nego što to čini Derrida. Austin knjigu How to Do Things with Words [Kako djelovati riječima] započinje sljedećim zapažanjem: »Odveć dugo filozofi pretpostavljaju da je sav posao kakva 'iskaza' samo u tome da 'opiše' neko stanje stvari, ili da 'iskaže neku činjenicu?, što mora učiniti ili istinito ili lažno« (str. l).-Normalna se rečenica shvaćala kao istinita -ili lažna prikazba stanja stvari; a brojne su se rečenice koje nisu odgovarale tom modelu držale ili nevažnim iznimkama ili devijantnim »pseudoiskazima«. »Pa opet, svi mi, a to će reći čak i filozofi, postavljamo neka ograničenja veličini besmislice za koju smo pripravni priznati da je govorimo; tako je na drugom stupnju bilo posve prirodno nastaviti s upitom da li mnogi očiti pseudoiskazi uistinu uopće kane biti 'iskazima'« (str. 2). Austin stoga predlaže da pažnju posvetimo onim slučajima koji su se prije zanemarivali· kao rubni i problematični, te da s njima postupamo ne kao s neuspjelim iskazima, već kao s jednim samostalnim tipom iskaza. On predlaže distinkciju između iskaza, ilikonstativnih izrijeka [constative], koji opisuju neko stanje stvari i koji su istiniti ili lažni, i druge vrste izrijeka, koji nisu istiniti ili lažni i koji stvarno vrše djelovanje na koje se odnose (primjerice, »Obećavam da ću ti sutra platiti« obavlja čin obećavanja). Njih naziva perfor-

mativima [performative]. . Ta se distinkcija između performativa i konstativa u analizi jezika pokazala vrlo plodnom, no kako se Austin dalje upinjao opisati razlikovna obilježja performativa i raznolike oblike što ih performativ može poprimiti, došao je do iznenađujućeg zaključka. Čini se da i izrijek kakav je: »Ovime potvrđujem da je mačka na prostiraču« isto tako posjeduje ključno obilježje obavljanja čina (potvrđivanja) na koji se odnosi. Potvrđujem X, kao i obećavam X, nije ni istinito ni lažno, nego vrši čin što ga denotira. Stoga bi izgledalo da se ubra. ja u performative. N o Austin je pokazao da je drugo važno obilježje performativa mogućnost brisanja izričitog performativnog glagola. Umjesto da kažem: ·»Obećavam da ću ti sutra platiti«, čin obećava­ nja u prikladnim okolnostima mogu izvršiti i tako da kažem: »Platit ću ti sutra« - ilokucijska snaga tog. iskaza ostaje performativnom.

96

Na sličan se način čin potvrđivanja ili iskazivanja može izvršiti ispuštajući »Ovime potvrđujem da«. »Mačka je na prostiraču« može se motriti kao skraćena verzija iskaza »Ovime iskazujem da se mač­ ka nalazi na prostiraču«, te stoga kao performativ. No, »Mačka je na prostiraču« klasičan je, dakako, primjer konstativnog izrijeka. AustinoYa raščlamba pruža sjajan primjer logike suplementarnosti na djelu. Počinjući od filozofske hijerarhije koja istinite ili lažne iskaze čini jezičnom normom, a drugačije izrijeke drži izobliče­ nim iskazima ili posebnim - suplementarnim --'- oblicima, Austinovo istraživanje kakvoća tog rubnog slučaja dovodi do dekonstnikcije i preokretanja ove hijerarhije: performativ nije izobličeni konstativ ; prije će biti da je konstativ osobit slučaj performativa. Moguć­ nost da konstativ i jest performativ iz kojeg je izbrisan neki od raznolikih performativnih glagola dosad su prihvatili brojni jezikoslovci. John Lyons bilježi: »Prirodno je uzeti u obzir mogućnost izvođenja svekoliki.h rečenica iz temeljnih struktura s po izboru izbri sivom glavnom rečenicom, koja sadrži subjekt u prvom licu, performativni glagol izricanja i, po izboru, neizravni objekt koji se odnosi na naslovnika« (Semantics [Semantika], sv. 2, str. 778). Na taj bi način proširena gramatika objašnjavala i stranu snage izrijeka. Umjesto da kažu kako govornici mogu podrazumijevati različite stvari rečenicom »Ova je stolica slomljena«, jezikoslovci mogu proširiti jezikoslovni sustav kako bi objasni~i stanovite varijacije u značenju. »Ova je stolica slomljena« može imati različita značenja stoga što se može izvesti iz bilo kojeg od nekoliko nizova nad kojima se nadastire - nizova što bismo ih mogli izr;lziti kao: »Upozoravam te da je ova stolica slomljena«, »Obavještavam te da je ova stolica slomljena«, »Priznajem ti da je ova stolica slomljena«, »Obznanjujem ti da je ova stolica slomljena«, »Žalim ti se da je ova stolica slomljena«. Austin svojoj teoriji ne daje takav oblik i bio bi sumnjičav prema ta~vim pokušajima proširivanja gramatike. On odnose među parovima kakvi su »Upozoravam te da je ova stolica slomljena« i »Ova je stolica slomljena« navodi zato da pokaže kako ilokucijska snaga ne slijedi nužno iz gramatičke strukture. On predlaže distinkciju između lokucijskih i ilokucijskih činova. Kad kažem: »Ova je stolica slomljena«, vršim lokucijski čin izricanja jedne određene hrvatske rečenice i ilokucijski čin iskazivanja, upozoravanja, obznanjivanja ili tuženja. (Postoji i čin što ga Austin n~ziva perJokucijskim, čin ko. ji mogu polučiti svojom izvedbom lokucijskih i ilokucijskih činova: dokazivanjem te mogu uvjeriti~ obznanjivanjem nečega mogu te s time upoznati.) Pravila jezikoslovnQg sustava objašnjavaju značenje.' 7

o

DEKONSTRUKCIJI

97

lokucijskog čina; cilj je teorije govornog čina objasniti značenje ilokucijskog čina, ili kako kaže Austin, ilokucijske snage izrijeka. Protumačiti i10kucijsku snagu znači izložiti konvencije koje omogućavaju vršenje raznolikih ilokuc1jskih činova: što moramo činiti da bismo obećali, upozorili, požalili se, zapovjedili. »Pored izricanja riječi takozvanog performativa«, piše Austin, »još podosta toga mora kao opće pravilo biti u redu i proteći u redu da bi se moglo reći kako smo sretno ostvarili svoje djelovanje. Možemo se nadati da ćemo otkriti o kojim se stvarima ovdje radi ako promotrimo i razvrstamo tipove onih slučaja u kojima nešto polazi po zlu, pa je zbog toga čin - vjenčanja, klađenja, oporučivanja, krštenja, i čega sve ne _ - barem u nekoj mjeri neuspješan« (str. 14). Austin, prema tome, neuspjeh ne drži nekom izvanjskom nezgodom koja može snaći performative i koja nema· nikakve veze s njihovom naravi. Mogućnost neuspjeha nalazi se unutar samog performativa i polazište je istraživanju koje se njime bavi. Nešto ne može biti performativom ako ne može poći po zlu., . Ovaj se pristup možda čini neobičnim, no on se zapravo slaže s temeljnim aksiomima semiotike. U A Theory of Semiotics [Teorija semiotike] Umberto Eco piše: »Znak je sve što možemo uzeti kao značenjski nadomjestak za nešto drugo. Semiotika je u načelu disciplina koja proučava sve ono što možemo rabiti da bismo lagali. Ako nam nešto ne može poslužiti da izreknemo laž, neće nam, ob.ratno, poslužiti niti da izreknemo istinu« (str. 7). Na mom je šeširu šišmiš ne bi bio označujući niz kad ga ne bismo mogli izreći kao laž. Slično tomu, Ja vas sada proglašujem mužem i ženom nije performativako ne može zatajiti, ako se ne može upotrijebiti u neprikladnim okolnostima i bez učina obavljenog vjenčanja. Da bi neki performativ glatko funkcionirao" kaže Austin, »(A. 1) Mora postojati prihvaćeni konvencionalni postupak koji ima stanoviti konvencionalni učinak, a taj postupak mora uključivati izricanje stanovitih riječi u stanovitih osoba u stanovitim okolnostima, i nadalje, (A. 2) pojedine osobe i okolnosti u danom slučaju moraju biti prikladne za prizivanje pojedinog prizvanog. postupka. (B. 1) Svi sudionici moraju taj postupak izvesti pravilno i (B. 2) u cijelosti« (How to DC? Things with Words~ str. 14-15). U skladu s ovom raščlambom, obećati znači izreći jednu od konvencionalnih formula u prikladnim okolnostima. Bilo bi pogt:ešno, tvrdi Austin, o tom izri-. jeku razmišljati »kao o (pukom) izvanjskom i vidljivom znaku kakva unutrašnjeg i duhovnog čina, a radi prikladnosti, radi drugačijeg bilježenja ili radi obavijesti« (str. 9). Primjerice, »čin vjenčanja, kao i, recimo, čin klađenja, u najmanju je ruku poželjnije ... opisati kao izricanje stanovitih riječi~ negoli kao vršenje nekog drugačijeg, unut98.

rašnjeg i duhovnog djelovanja, kojega su te riječi samo izvanjskim i čujnim znakom. Da je tomu tako, možda je teško dokazati, ali bih se usudio tvrditi da je to činjenica« (str. 13). Austin značenje ne želi tumačiti pomoću stanja svijesti, već radije predlaže analizu konvencija diskurza. Može li se takav program provesti u djelo? Može li njegova teorija uistinu izbjeći ponovno prizivanje pojma prisutnosti? Kada raspravlja o glasu, Sa.ussure u svoj projekt ponovo uvodi prisutnost; može li Austin krenuti dalje a da ne obnovi pojam značenja kao označujuće namjere prisutne u svijesti u trenutku izrijeka i da značenje govornog čina ne drži konačno određenim sviješću ili utemeljenim u svijesti, čija je namjera sebi u cijelosti prisutna? Derridino se čitanje usredotočuje na način na koji se zbiva ponovno uvođenje takva shvaćanja. Posebice zanimljiv trenutak, u kojem se može pokazati da tvrdnja uključuje prizivanje takva poimanja, zbiva se na uvodnim stranicama knjige How to Do Things with Words~ gdje Austin naznačuje temelje svoga pothvata. N akon što je filozofe ukorio zbog toga što sve izrijeke koji nisu istiniti ili lažni iskazi drže rubnima, te n.as tako naveo na pretpostavku da će se on baviti stvarima kao što su fikcijski izrijeci, koji nisu ni istiniti ni lažni, Austin glede pojma performativnog izrijeka stavlja jednu primjedbu: »Moramo li riječi uistinu govoriti' ozbiljno' da bismo ih 'ozbiljno' shvatili? Premda nejasno, to je uglavnom prilično istinito - to je opće mjesto važno u raspravljanju o smislu kojeg god bilo izrijeka. Ne smijem se, primjerice, šaliti, niti pisati pjesmu« (str. 9). Sama retorička struktura ovog odlomka razotkriva podosta. Premda predlaže da neozbiljno isključimo, Austin ne daje nikakvu karakterizaciju neozbiljnog, vjerojatno stoga što mli je u tom trenutku osobito stalo da izbjegne upućivanje na neku unutrašnju nakanu, što bi takav opis nedvojbeno sadržavao. Umjesto toga, njegov tekst iznosi jednu neizrečenu primjedbu koja »ozbi1jno« uvodi u navodnicima, kao da ono samo nije posve ozbiljno. Udvostručujući se da bi oblikovao primjedbu u kojoj ključni naziv ostaje neuhvaćen, tekst tu primjedbu potom može odobriti kao nešto što valja prihvatiti kao danu činjenicu. Kako nam je Austin već rekao, nekoć je bilo uobičajeno da filozofi - neopravdano - isključuju izrijeke koji nisu bili istiniti ili lažni iskazi. Sada svojim vlastitim tekstom Austin uobičajenim prikazuje isključenje izrijeka koji nisu ozbiljni. Ovdje nije riječ, kao .što upozorava napomena o neodređenosti »ozbiljnog«, o strogom pomaku unutar filozofije, već o uobičajenom isključenju na kojem filozofija počiva. Na drugom mjestu, u objašnjenju koje bi se moglo ticati složenosti neozbiljnog i možda-ne-posve-ozbi1jnog, Austin pi99

še: »nisu jednostavne stvari, jednostavni su filozofi. Vjerojatno ste čuli da se kaže kako je preveliko pojednostavnjivanje profesionalna bolest filozofa, a s tim bismo se na neki način mogli i složiti. Ali zbog potajne slutnje da to i jest njihovo zvanje« (Philosophical Papers [hlozofski spisi], str. 252).J Isključivanje neozbiljnog ponavlja se u dužem odlomku koji pomaže da se ustanovi što je u pitanju. Po nabrajanju raznolikih propusta koji mogu spriječiti izvršenje performativa, Austin bilježi da su performativi podložni stanovitim drugim vrstama bolesti, koje zahvaćaju sve izrijeke. A njih sada isto tako hotimice isključujemo, premda bismo ih mogli ponovo unijeti u kakav općenitiji prikaz. Hoću reći, naprimjer, ovo: performativni će izrijek, primjerice, na osobit način biti isprazan ili jalov govori li ga glumac na pozornici, uvodi li se u pjesmu ili izgovara u solilokviju. To na sličan način odgovara bilo kojem i svakom izrijeku , - morske mijene u posebnim okolnostima. Jezik se u takvim okolnostima na posebne načine razumljivo - ne rabi ozbiljno, već je riječ o načinima porabe koji nametnički žive na njegovoj normalnoj porabi - o načinima koji potpadaju pod učenje o etiolizacijamajezika. Sve njih isključujemo iz razmatranja. Naše performativne izrijeke, sretne ili ne, valja shvatiti kao da se otpošilju u običnim okolnostima. I How to Do Things with Words, str. 21 - 221 Kako to sugerira slika namet,nik
100

obećanjima što ih tijekom predstave daje glumac na pozornici ili s iskazima što ih u romanu daje romanopisac o likovima toga romana, zato što je posve očito da takvi izrijeci nisu standardni slučaji obećanja, i iskaza. . .. Austin je pravilno vidio da je jedan S!Cllp pitanja, o namctrričl::om disl:urzu, bilo I1UŽ':lC pri vrel11c110 ostaviti neriješenim dok se ne odgovori na skup pitanja o »ozbiljnem <~ dislc~:::-z~, k:~ji inJ.~ lvgi~l~u p:l0d:uvst. JI /r Rcitc"i-Cltillg 1:1i6 Differences«, str. 204- 51

Možda je to i bila Austinova zamisao, ali prikladnost takve zamisli baš i jest ono što je prijeporno. »U pitanju je«, piše Derrida, »ponajprije strukturna nemogućnost i nezakonitost takve jedne 'idealizacije', pa čak i onda kad je metodološka i privremena« (Limited Inc., str. 39/206). I zbilja, sam Austin, koji svoje istraživanje performativa započinje razmatranjem načina na koji oni mogu poći po zlu, osporava Searleovu predodžbu o jednostavnoj logičkoj prednosti: »Da bismo ispravno shvatili što je to djelovanje, valja nam provesti ... razjašnjavanje svih mog:ućih načina i varijanti neispravnog djelovanja« (Philosophical Papers [Filozofski spisi], str. 27, Austinov kurziv). Odgurnuti stanovite porabe jezika ustranu kao nametničke, s ciljem da se teorija zasnuje na preostalim, »običnim« porabama jezika, znači uzeti kao tobože dokazana upravo ona pitanja o bitnoj naravi jezika na koja bi trebala odgovoriti teorija jezika. Austin je prigovorio takvom jednom isključivanju što su ga provodili njegovi prethodnici: uzimajući zasigurno da je obična poraba jezika davanje istinitih ili lažnih iskaza, oni su isključivali baš one slučaje koji su Austinu omogućili zaključak kako su iskazi osobit razred performativa. Kad Austin potom vrši slično isključivanje, njegov nas vlastiti primjer navodi na pitanje nije li i to jednako nedo'pušteno, posebice pak stoga što i on i Seade, stavljajući »ozbiljno« u navodnike,' sugeriraju dvojbenost hijerarhijske opreke ozbiljno Ineozbiljno. Činjenica da je i samo Austinovo pisanje 'često uvelike razigrano i zavodljivo, ili to što on ne oklijeva poljuljati distinkcije koje sam predlaže, samo naglašuje neprikladno~t isključivanja neozbi1jnog diskurza iz razmatranja. 4 4 U jednoj očaravajućoj raspravi Shoshana Felman Austina stavlja u ulogu Don Juana koji zavodi čitatelje i ruši sve norme. Ona pokušava opozvati Austinovo isključenje neozbiljnog diskurza ovakvom sugestijom: kada Austin piše: »Ne smijem se, primjerice, šaliti, niti pisati pjesmu«, »cette phrase ne pourrait-el1e pas etre consideree elle-mem~ comme une denegation cbmme une plaisanterie?« Ine bismo li i samu tu rečenicu mogli držati nekim nijekanjem - nekom šalom?/ (Le Scan dale du corps parlant, str. 188). Taj je uman/prijedlog dio Felmanina potkrijepljenog pokušaja ela Austinu pripiše sve ono što je naučila od Derride, btko bi potom Derridu optužila za pogrešno čitapje Austina. Pa ipak, držati isključenje šala šalom, odvraća nas od tumačenja logičkog ustroja Austinove zamisli, koja može dopustiti posto-

101

U svom» Reply to Derrida« [Odgovor Derridi] Searle ne istražuje taj problem, već dogmatski ponovo potvrđuje strukturu o kojoj je riječ. »Postojanje oblika tobožnjega govornog čina logički ovisi o mogućnosti pravoga govornog čina na isti način kao što i bilo koji oblik tobožnjeg ponašanja ovisi o oblicima pravog ponašanja, i u tom su smislu tobožnji oblici nametnici na pravim oblicima« (»Reiterating the Differences«, str. 205). U kojem je to smislu tobožnje ovisn~ opravom? Searle daje primjer: »kad ne bi, primjerice, bilo moguće dati obećanje u zbiljskom životu, ne bi mogla postojati ni obećanja što ih daje glumac u predstavi.« Navikli smo zacijelo razmišljati ovako: obećanje koje dajem ja pravo je obećanje; obećanje u predstavi fikcijsko je oponašanje pravog obećanja, isprazno ponavljanje formule koja se rabi pri davanju pravih obećanja. No može se dokazati da odnos ovisnosti zapravo podjednako djeluje i na drugi način. Kad lik u drami ne bi mogao dati obećanje, ne bi mogla postojati ni obećanja u zbiljskom životu, jer je, prema Austinu, obećavanje moguće samo zato što postoji konvencionalni postupak, formule koje se mogu ponavljati. Da bih u »zbiljskom životu« mogao dati obećanje, moraju postojati ponovljivi postupci ili formule, baš takve kakve se rabe na pozornici. »Ozbiljno« je ponašanje poseban slučaj igranja uloga. »Bi li performativni izrijek mogao uspjeti«, pita Derrida ili tobo: že pita, »da njegove formulacije ne ponavljaju 'kodirani' ili ponovljivi izrijek, ili, drugim riječima, da formula 'Proglašujem' , koju rabim kako bih otvorio sastanak, porinuo brod ili nekoga vjepčao, nije prepoznatljiva kao podudarna s jednim ponovljivim modelom, da nije, prema tome, na neki način prepoznatljiva kao 'navod'?« (Marges, str. 389/SEC, str. 191-92). Da bi ~e zbio »standardni slučaj« obećavanja, on mora biti prepoznatljiv kao ponavljanje konvencionalnog postupka, a glumčeva je izvedba na pozornici odličan model takva ponavljanja. Mogućnost »ozbi1jnih« performativa ovisi o mogućnosti izvedaba, zato što performativi ovise o ponovljivosti, koja se najizrazitije očituje u izvedbama. 5 Baš kao što je Ausjanje slučaja u kojima sve nije kako valja i njima se tako probitačno služiti samo ako isključi fikcijsko i neozbiljno. U pitanju je ta logika, a ne Austinov stav ili sklonost prema onome što Shoshana Felman zove »le fun« .. 5 Searle Derridu oJcrivljuje zbog »brkanja ništa manje no triju odjelitih i različitih fenomena: ponovljivosti,citativnosti i nametništva«. »Temeljna je razlika u tome što se u nametničkom diskurzu izrazi rabe, a ne spominju« razlika za koju se veli da je Derrida ne razumije (»Reiterating the Differences«, str. 206). Ali je distinkcija medu porabom i spominjanjem baš jedna od hijerarhizacija što ih opovrgava Derridina tvrdnja. Ta se distinkcija u klasič­ n.im primjerima čini jasnom i važnom: Boston je gusto naseljen rabi riječ ili izraz Boston, dok »Boston« je dvosložna r.iječtaj izraz ne rabi, već ga spominje-spominje riječ »Boston«, rabeći izraz koji je metanaziv. Ta se distink-

102

tin preokrenuo hijerarhijsku opreku svojih prethodnika, pokazujući da su konstativi poseban slučaj performativa, tako i mi možemo preokrenuti Austinovu opreku između ozbiljnog i nametničkog, pokazujući da su njegovi takozvani »ozbiljni« performativi samo poseban slučaj izvedaba. To je vrlo opsežno načelo. Nešto može biti označujućim nizom samo ako je ponovljivo, samo ako se može ponavljati li raznovrsnim ozbiljnim i neozbiljnim kontekstima, ako se može citirati i parodirati. Oponašanje nije nezgoda koja se događa izvorniku, već uvjet koji ga omogućuje. Takvo nešto kao što je izvorni Hemingwayev stil postoji samo onda ako se može navoditi, oponašati i parodirati. Jer da bi takav stil postojao, moraju postojati prepoznatljiva obilježja kojima se odlikuje i koja proizvode njegove razlikovne učinke; da bi obilježja bila prepoznatljiva, moramo ih biti kadri izdvojiti kao elemente koji bi se mogli ponavljati, pa tako ponOVljivost, koja se oči­ tuje u ne autentičnom, izvedenom, imitativnom, parodijskom, omogućuje izvorno i autentično. Ili, uzmimo zgodniji primjer, dekonstrukcija postoji samo na temelju ponavljanja. Ponetko dolazi u kušnju da govori o izvornoj praksi dekonstrukcije u Derridinim radovima i da oponašanja njegovih štovatelja odgurne ustranu kao izcija ovdje čini jasnom jer upućuje na razliku izmedu porabe riječi da bi se govorilo o gradu i govorenja o riječi. Ali kad se okrenemo drugim primjerima navoda, problem postaje složeniji. Ako o nekom učeniku napišem: »Neki od mojih kolega misle da je njegov rad 'dosadan i nedovoljan' ili 'besmislen'«, što sam učinio? Jesam li izraze »dosadl.!:n i nedovoljan« i »besmislen« i uporabio, baš kao što sam ih i spomenuo? Zelimo li ovdje sačuvati distinkciju izmedu porabe i spominjanja, vratit ćemo se onim istim predodžbama o ozbiljnosti i namjeri, za koje Derrida tvrdi da su sporne. Ja te izraze rabim utoliko što su mi ~načenja nizova znakova koje izričem ozbiljna namjeni; ja ih spominjem kada iznova ponavljam neke od tih znakova (npr. u navodnicima), ne obvezujući se značenjem što ga prenose. Za Searlea bi, dakle, spominjanje nametnički živjelo na porabi, a ta bi distinkcija pravilnu porabu jezika, pri kojoj mi je značenje znakova što ih rabim ozbiljna namjera, odijelila od izvedenog stalnog ponaVljanja koje samo spominje. Stoga imamo distinkciju - da li ja »ozbiljno« primjenjujem izraze »dosadan«, »besmislen« i »nedovoljan«, ili ih samo spominjem? - medu dvjema vrstama ponaVljanja, oči­ to utemeljenu u namjeri; i Derrida s pravom tvrdi da je poraba/spominjanje u krajnjem slučaju hijerarhija iste vrste kao i ozbiljno/neozbiljno i kao govor/pismo. Sve one jezik pokušavaju nadzirati tako što specifične aspekte njegove ponovljivosti obilježuju kao nametničke ili izvedene. Dekonstrukcijsko bi čitanje pokazalo da tu hijerarhiju valja px:eokrenuti i da poraba nije ništa drugo nego poseban slučaj spominjanja. Ta je distinkcija ipak još uvijek korisna: medu ostalim, pomaže nam da opišemo kako je to jezik ruši. Koliko god možda želim samo spomenuti prijatelju što o njemu govore drugi, ja te izraze zbilja rabim, dajući im značenje i snagu u svojem diskurzu. I bez obzira na to što možda od svega srca želim »uporabiti« stanovite izraze, otkrivam da ih spominjem: »Volim te« je vazda neka vrst navoda, što su potvrdili mnogi ljubavnici.

103

vedena, no zapravo ta ponavljanja, parodije, »etiolizacije« ili izvrtanja stvaraju metodu i artikuliraju praksu dekonstrukcije u samom Derridinom radu. Dekonstrukcijsko se čitanje Austina usredotočuje na način na koji on ponaVlja potez što ga prepoznaje i kritizira u drugih, te na način na koji implikacije analize govornih činova razaraju distinkciju između ozbiljnog i nametničkog, koja Austinu i omogućuje poduzimanje te analize. Budući da se svaki ozbiljan performativ može reproducirati na raznovrsne načine, a i sam je ponaVljanje nekog konvencionalnog postupka, mogućnost ponaVljanja nije nešto izvanjsko što može nanijeti štetu ozbiljnim performativima. Naprotiv, ustraje Derrida, ta mogućnost od početka strukturira performativ. »Ta je mogućnost dio takozvanog 'standardnog' slučaja, a taj je dio bitan, unutrašnji i stalan. Isključiti iz opisa ono što i sam Austin dopušta kao stalnu mogućnost, znači opisati nešto drugo, a ne takozvani standardni slučaj« (Limited Inc.~ str. 61/231). Pa ipak, poput Saussureova isključenja pisma, ni Austinovo isključenje nametničkog nije jednostavno pogreška, pogreška koju je mogao izbjeći. Posrijedi je strateški dio njegova pothvata. Kao što smo već vidjeli, za Austina neki izrijek može funkcionirati kao performativ i tako imati stanovito značenje ili iloku cijsku snagu, onda kada postoji konvencionalni postupak, koji obuhvaća »izricanje stanovitih riječi u stanovitih osoba u stanovitim okolnostima«, i kada su ti specificirani uvjeti uistinu ispunjeni. Stoga se ilokucijska snaga drži ovisnom o kontekstu, a teoretičar, da bi objasnio značenje, mora specificirati nužna obilježja konteksta - narav traženih riječi, osoba i okolnosti. Što se zbiva pri pokušaju takve specifikacije? Austin navodi primjer vjenčanja. Kad svećenik kaže: »Sada vas proglašujem,mužem i ženom«, njegov izrijek uspješno vrši čin sjedinjenja para u brak ako kontekst udovoljava stanovitim uvjetima. Govornik mora biti ovlašten da vrši vjenčanja; osobe kojima se obraća moraju biti muškarac i žena koji nisu vjenčani, koji su pribavili dozvolu za vjenčanje i koji su u prijašnjem dijelu obreda izrekli potrebne fraze. No kada formuliramo takve uvjete glede riječi, osoba i okolnosti koje su nužne da bi neki izrijek ima.o osobito značenje ili snagu, slušatelj ili kritičar obično bez većih teškoća može zamisliti okolnosti koje odgovaraju tim uvjetima,' ali u kojima izrijek neće imati onu ilokucijsku snagu koja bi iz njega trebala proizlaziti. Pretpostavimo da su zahtjevi za obred vjenčanja bili ispunjeni, ali da je netko od mladenaca bio hipnotiziran; ili pak da je obred opet bio u svakom pogledu besprijekoran, ali da je nazvan »pokusom~<; ili, naposljetkU, da je govornik bio svećenik ovlašten da vrši vjenčanja, da je par pribavio dozvolu, ali da su sve troje tom zgodom glumili u predstavi, koja je sIu'čajno sadržaja i O.bred vjenčanja. 104

Kad netko predlaže primjer rečenice bez ikakva značenja, slušatelji obično mogu zamisliti neki kontekst u kojem bi ta rečenica doista imala značenje; smještajući je u neki okvir; mogu je učiniti označujućom. Ovaj aspekt funkcioniranja jezika. mogućnost ucjepljivanja nekog niza u neki kontekst koji mu mijenja funkciju, na djelu je i 1..1 shlčaju perform8tiva. Za sV8ku spedfikac1ju okolnosti rod kojima se neki izrijek ubraja u obećanja, možemo ili zamisliti daljnje potankosti koje bi dovele do razlike, ili drugačije smjestiti novi okvir oko tih okolnosti. (Mi zamišljamo da su ti uvjeti ispunjeni na pozornici ili u primjeru.) Da bi zaustavio ili nadzirao ovaj proces, koji ugrožava moguć­ nost uspješne teorije govornih činova, Austin ponovo uvodi prethodno odbačenu zamisao da značenje nekog izrijeka o.visi o prisutnosti označujuće namjere u svijesti govornika. On, prvo, ustranu odlaže neozbiljno - pojam koji nije izričito definiran, no koji bi posve jasno sadržavao upućivanje na namjeru: »ozbiljan« je onaj govorni čin u kojem govornik svjesno odobrava čin što ga javno vrši. Drugo, uvodi namjeru kao jedno od obilježja okolnosti, ostavljajući postrani nenamjerno izvršene.govorne činove - »učinjene pod prisilom, ili slučajno, ili zbog ove ili one vrste pogrešaka, drugim riječi­ ma: nenamjerno« (str. 21). Međutim, ponovno uvođenje takva shvaćanja ne rješava problem; namjera ne može poslužiti kao odlučujuća odrednica ili kao konačni temelj teorije govornih činova. Da bismo to uvidjeli, treba samo promisliti što bi se dogodilo kad bi nakon posve dovršena obreda vjenčanja jedno od mladenaca izjavilo da se samo šalilo izriču­ ći propisane riječi da se samo pretvaralo, da je tek uvježbavalo sam čin ili da je djelovalo pod prisilom. Pretpostavimo li da ostali i vjeruju tom izviješću o namjeri, ona sama po sebi neće biti presudna. To što je ta osoba imala na umu u trenutku izrijeka ne određuje koji je govorni čin izvršio njezin izrijek. Naprotiv, pitanje da li se vjenčanje uistinu obavilo ovisit će o daljnjoj raspravi o okolnostima. Ako je svećenik rekao da će neposredno prije pravog obreda biti pokus u svečanoj odjeći, ili ako mladoženja može potkrijepiti svoju tvrdnju da mu je za čitavo vrijeme obreda nevjestin otac prijetio pištoljem, tada bismo glede ilokucijske snage njihovih izrijeka mogli doći do različitih zaključaka. U obzir se uzima vjerodostojnost opisa okolnosti: da li obilježja navedenog konteksta tvore okvir koji mijenja ilokucijsku snagu izrijeka. - Prema tome, mogućnost ucjepljivapja izrijeka u novi kontekst, ponaVljanja formule u drugačijim okolnostima, ne dovodi u sumnju načelo da je ilokucijska snaga određena kontekstom, a ne namjerom. Ona; naprotiv, to načelo potvrđuje: u navođenju, ponavljanju ili uokvirivanju postoje nova obilježja konteksta, koja mijenjaju ilo105

kucijsku snagu. Ovdje se primičemo jednom osobito važnom općem načelu. Nerazdvojivost performativa i izvedbe ne dovodi u pitanje određenost ilokucijske snage kontekstom, već mogućnost ovladavanja domenom govornih činova s pomoću iscrpna specificiranja kontekstovnih odrednica ilokucijske snage. Teorija govornih činova načelno mora biti kadra specificirati svako obilježje konteksta koje bi moglo utjecati na uspjeh ili neuspjeh danoga govornog čina ili koje bi moglo utjecati na to koji je osobit govorni čin uistinu izvršen nekim izrijekom. Austin shvaća da bi to zahtijevalo poznavanje svekolikog konteksta: »jedini zbiljski fenomen, rasvjetljivanjem kojega se bavimo kao posljednjim sredstvom, jest svekoliki govorni čin u svekolikoj govornoj sitilaciji« (str. 148). Ali svekolikim kontekstom ne možemo vladati ni načelno, ni u praksi. Značenje je ograničeno kontekstom, ali je kontekst bezgraničan. Derrida izjaVljuje: »Ovo je moje polazište: nijedno se značenje ne može odrediti izvan konteksta, ali nijedan kontekst ne omogućuje zasićenje. Ovdje ne mislim na bogatstvo sadržaja, na semantičku plodnost, već na strukturu, strukturu preostatka ili ponavljanja« (»Living On« [Živjeti dalje]). Kontekst je bezgraničan u dva smisla. Prvo, sv.aki je dani kontekst dostupan daljnjem opisu. Načelno nema nikakvih ograničehja glede onoga što bi se moglo uključiti u dani kontekst, što bi se moglo pokazaH važnim za izvedbu pojedinoga govornog čina. Ta je strukturna otvorenost konteksta bitna za sve discipline: znanstvenik otkriva da su prethodno zanemareni čimbenici važni za ponašanje stanovitih objekata; povjesničar unosi nove ili na nov način protumačene činjenice i dovodi ih u odnos s nekim događajem; kritičar povezuje kakav odlomak ili tekst s kontekstom koji na nj baca novo svjetlo. Izraziti su primjeri mogućnosti daljnje specifikacije konteksta, primjećuje Derrida, pomaci što ih omogućuje pojam nesvjesnog. U Speech Acts [Govorni činovi] Seade predlaže kao jedan od uvjeta obećavanja: »da bi dano obećanje bilo potpuno, obećana stvar mora biti nešto što slušatelj želi da se učini ili što drži povoljnim za sebe« (str. 59). Postane li nesvjesna želja kontekstovnim razlogom, promijenit će se status nekih govornih činova,: izrijek koji obećava da će učiniti nešto što slušatelj prividno Želi, no čega se nesvjesno boji, mogao bi dakle prestati biti obećanjem i postati prijetnjom; i obratno, izrijek što bi ga Seade držao nepotpunim obeća­ njem zato što »obećava« nešto što sJušatelj, po vlastitoj tvrdnji, ne želi, mogao bi postati dobro oblikovanim obećanjem (Limited Inc., str. 47/215). Značenje je određeno kontekstom i samim time podlož'no mijenjanju kada se pokrenu daljnje mogućnosti. Kontekst je nesavladiv i u drugom smislu: svaki se pokušaj kodificiranja konteksta uvijek može nadocijepiti na kontekst što ga je 106

kušao opisati, dajući kao plod neki novi kontekst, koji izmiče prijašnjoj formulaciji. Pokušaji opisivanja granica vazda omogućuju njihovo pomicanje, tako, da je Wittgensteinova tvrdnja kako nitko ne može reći: »bububu«, a pod tim razumijevati: »ne pada li kiša, izaći ću u šetnju«, paradoksalno, omogućila da se upravo to i učini. To nijekanje uspostavlja jednu sponu koja nam može dobro poslužiti. Zna1ce teorije govornog čina, koji se bave isključivanjem neozbiljnih izrijeka iz korpusa kojim pokušavaju ovladati, moglo bi zadiviti načelo koje djeluje u znaku istaknutom na stanovitim američkim aerodromima, na onom mjestu gdje se pretražuju putnici i njihova priručna prtljaga: »Sve primjedbe koje se tiču bombi i oružja bit će shvaćene ozbiljno.« Zamišljen s nakanom da ovlada označavanjem tako što specificira ilokucijsku snagu stanovitih iskaza u tom kontekstu, taj znak pokušava unaprijed spriječiti mogućnost da netko u šali kaže: »U cipeli imam bombu«, time što takve izrijeke identificira kao ozbiljne iskaze. N o ta kodifikacija ne uspijeva zaustaviti igru značenja~ a njezin neuspjeh' nije slučaja:p. Jezična struktura tu kodifikaciju nadocjepljuje na kontekst kojim ona pokušava ovladati, a novonastali kontekst pruža nove mogućnosti neugodnog ponašanja. »Kad bih ja primijetio da u cipeli imam bombu, vi biste to morali ozbiljno shvatiti, zar ne?« - to je samo jedna od brojnih primjedbi kojima je snaga funkcija konteksta, no koje izmiču prijašnjem pokušaju kodificiranja kontekstovne snage. Metaznak »Sve primjedbe o bombama i oružju, uključivo i primjedbe o primjedbama o bombama i oružju, bit će ozbiljno shvaćene« uzdigao bi nadmetanje na novu razinu ne zaustavivši ga, već začinjući mogućnost neugodnih primjedbi o tom znaku o primjedbama. Čini li nam se ovo neozbiljnim 'primjerom, razmotrimo jedan ozbiljniji slučaj. Koji je govorni čin ozbiljniji od čina potpisivanja dokumenta, izvršenje kojega može imati nesagledive zakonske, financijske i političke implikacije? Austin čin potpisa navodi kao pisani ekvivalent izričitih performativnih izrijeka oblika »Ja ovime ... «, a u našoj se kulturi dodavanjem potpisa uistinu može najautoritativnije' preuzeti odgovornost za neki izrijek. Potpisujući dokument, čovjek mu namjerava dati njegovo značenje i ozbiljno vrši označuju­ ći čin kojim se ono polučuje. Derrida svoj rad »Signature evenement contexte« zaključuje onim što naziva »nevjerodostojnim potpisom«, »reprodukcijom« rukom potpisanog »J. Derrida« iznad tiskanog »J. Derrida«, popraćenom sljedećom »Napomenom«: »(Napomena: pisani tekst ovog usmenog priopćenja trebalo je prije sastanka poslati u Association des societes de philosophie de langue fran9aise. Zbog toga je taj brzojav trebalo potpisati. Što činim, i krivotvorim, ovdje. Gdjp? Tamo. J. D.)« (Marges, str. 393/SEC, str. 196). Je li rukopisno »J.

107

Derrida« potpis čak i onda ako je navod potpisa pridodanog kopij ovog tek~ta, poslanoj poštom? Je li ipak potpis premda ga pretpos tavljeni potpisnik naziva krivotvorinom? Može li se krivotvorit vlastiti potpis? Ukratko, što je to potpis? Kako sugeriraju Austinove napomene, tradicionalno se pretpos tavlja Qa p0tpi~ ~'.'j,=d0':i l) pr~~1.!tnostl 0?!1~Gnjl1r.~ !1~lTljert:' q svijed u nekom osobitom trenutku. Kakve god da su bile moje misli prij ili poslije toga, postojao je trenutak u kojem mi je neko osobito zna čenje bilo isključiva namjera. Stoga se čini da pojam potpisa impl cira moment prisutnosti u svijesti, koji je izvorom kasnijih obveza i drugih posljedaka. Ali ako upitamo što je to što potpisu omogućuj da funkcionira na taj način, otkrivamo da učinci potpisa ovise o po novljivosti. Derrida piše: »uvjet mogućnosti tih učinaka istodobn je, još jednom, i uvjet njihove nemogućnosti, nemogućnosti njihov stroge čistoće. Da bi funkcionirao, a to će reći da bi bio čitljiv, pot pis mora imati ponovljiv, iterabi1an, imitabilan oblik; mora bIti ka dar odvojiti se od prisutne i pojedinačne namjere koja ga proizvod Iskrivljujući njegov identitet i njegovu pojedinačnost, istost potpis izdvaja njegov pečatni lik« (Marges~ str. 391-2/SEC, str. 194). Ispravan potpis, potpis kojim ćemo ovjeriti ček ili neki drugi do kument, jest onaj potpis koji odgovara nekom modelu i koji se mož prepoznati kao ponavljanje. Ta ponovljivost, bitno obilježje struktu re potpisa, kao dio svoje strukture uvodi neovisnost o bilo kojoj o'z načujućoj namjeri. Ako j~ potpis na čeku sukladan modelu, ček s . može naplatiti bez obzira na to kakve su bile moje namjere u trenu ku potpisa. To je toliko pouzdano da iskustvena prisutnost potpisn ka uopće nije bitno obilježje potpisa. Dio j"e strukture potpisa on što je moguće proizvesti pečatom ili strojem. Mi, na svu sreću, mo žemo naplatiti ček potpisan strojem i primiti plaću čak. i onda ka potpisnik taj ček nikada nije ni vidio, niti je imao neku osobitu na mjeru da nam isplati svotu o' kojoj je riječ. U iskušenju smo da o čekovima potpisanim strojem razmišljam kao 'b izopač~nim iznimkama, nevažnim za ,fundamentalnu nara potpisa. Logocentrična idealizacija odbacuje takve slučaje kao ne zgode, »suplemente« ili »nametnike«, pokušavajući sačuvati mode utvrđen' na temelju prisutnosti cjelovite namjere u svijesti u trenutk potpisa. N o takvi se slučaji ne bi mogli zbiti kad ne bi pripada strukturi pojave o kojoj je riječ, i, daleko od toga da bude izopačen iznimka, ček potpisan strojem jest logičan i izričit primjer funda mentalne ponovljivosti potpisa. Zahtjev da potpis bude prepozna ljiv kao ponavljanje uvodi mogućnost stroja kao dio strukture potp sa, uklanjajući istodobno potrebu za bilo kakvom posebnom namje rom u trenutku potpisa. 108

Potpise bi, dakle, valjalo uključiti u ono što Derrida naziva »tipologijom oblika ponavljanja«: U takvoj tipologiji kategorija namjere neće nestati: ona će imati svoje mjesto, no s tog mjesta više neće biti kadra ravnati čitavom pozornicom i sustavom izrijeka. lvii cemo se tada ponajprije baviti različitim vrstama oznaka ili lanaca ponovljivih oznaka, a ne oprekom izmedu cItativnih Iznjeka s Jedne, i pOjedinačnih i izvornih izrijeka-događaja s druge strane. Prva će posljedica toga biti ova: uz danu strukturu ponavljanja, namjera koja pokreće izrijek nikada neće biti skroz-naskroz prisutna samoj sebi i svojem sadržaju. Ponavljanje koje ju strukturira u nju a priori uvodi bitno pucanje ovoja i rascjep I brisurel. (Marges~ str. 389/SEC, str: 192) Ne poric;e se da potpisnici imaju namjere, već se osporava smještaj tih namjera. Jedan od načina na koje se to čini bilo bi shvaćanje nesvjesnog, kao što je to tvrdio Vincent Descombes, »ne kao fenomena volje, nego kao fenomena izraza« (L' Inconscient.malgre lui [Nesvjesno protiv svoje volje], str. 85). Teza o nesvjesnom »ima smisla samo u odnosu na subjekt izražavanja: on ne zna što govori« (str. 15). Nesvjesno je višak onoga što netko kaže s obzirom na ono štozna, ili onoga što kaže s obzirom na ono što želi reći. Govornikova je namjera ili bilo koji sadržaj prisutan u njegovoj svijesti u trenutku 'izrijeka, a u tom je slučaju promjenljiva i nedovršena, nesposobna da protumači ilokucijsku snagu izrijeka, ili je ta namjera sveobuhvatna i podijeljena - svjesna i nesvjesna - strukturna namjernost, . koja nikada nije nigdje prisutna i koja obuhvaća implikacije koje mi nisu nikada, kako kažemo, pale na pamet. Druga ta predodžba o namjeri, obilježenoj onim što Derrida zove esencijalp.im rascjepom ili podjelo.tJ;l, zapravo je posve uobičajena. Na upit o implikacijama kakva izrijeka mogu posve rutinski u svoju namjeru uključiti implikacije koje mi nikad prije nisu pale na pamet! Moja je namjera zbroj daljnjih objašnjenja kojima bih u bilo kojem trenutku mogao odgovoriti na upit o namjeri, pa je stoga prije proizvodom negoli izvorom, prije otvorenim skupom' diskurzivnih mogućnosti, povezanih s posljedicama ponovljivih činova i kontekstima koji o tim činovima postavljaju određena pitanja, negoli ograničenim sadržajem .. Primjer potpisa daje nam, dakle, istu strukturu s kojom smo se susreli u slučaju drugih govornih činova: 1) ovisnost značenja o konvencionalnim i kontekstovnim čimbenicima, no 2) nemogućnost iscrpljivanja kontekstovnih 'mogućnosti kako bi se specificirala ograničel;1ja ilokucijske snage, te stoga 3) nemogućnost teorije da nadzire učinke označavanja ili snagu diskurza, bez obzira na to poziva li se ta teorija na namjere subjekata ili na kodove i kontekste.' Austin,

109

M

I

I

kao i drugi filozofi i teoretičari književnosti, pokušava ovladati DZnačivanjem tako što sve ono što izmiče njegovoj teoriji definira kao rubno - isključujući ga, kaže Derrida, »u ime neke vrste idealne regUlacije« (Marges, str. 385/SEC, str. 118). Poput drugih pokušaja takvog ovladavanja, gledanih individualno ili kolektivno, i Austinov koleba između pokušaja definiranja određujućih kontekst:) - njegov popis uvjeta za izvedbu raznovrsnih govornih činova - i pribjegavanja verzijama namjere kada opis konteksta ne uspijeva iscrpsti kontekstovne mogućnosti. Naša nam prijašnja formula »značenje je ograničeno kontekstom, ali je kontekst bezgraničan« pomaže prisjetiti se zbog čega nijedan od tih nacrta ne uspijeva: značenje je ogr'aničeno kontekstom, tako da namjere zapravo n~su dovoljne da bi se odredilo značenje; moramo u pomoć pozvati kontekst. No, kontekst je bezgraničan, pa prikazi konteksta nikada ne priskrbljuju cjelovita određenja značenja. Za svaki se skup formulacija mogu zamisliti daljnje mogućnosti konteksta, uključujući i širenje konteksta proizvedeno tako što se u kontekst uvijek iznova upisuje njegov opis. Ovaj prikaz značenja i konteksta može objasniti dekonstrukcijska bavljenja pojmom povijesti, što za mnoge ostaje nejasnim mjestom. Oni koji prizivlju povijest navode je kao temelj koji određuje značenje; a budući-da je Derrida ne rabi na taj način, vide ga kao »tekstualista« koji poriče da povijesni konteksti određuju znaČenje. -No, u svojoj kritici filozofije i drugih esencijalizirajućih teorija, dekonstrakcija ističe da su diskurz, značenje i čitanje skroz-naskroz povijesni, proizvedeni u procesima kontekstualizacije, dekontekstualizacije i rekontekstualizacije. Kad Derrida piše da moramo pokušati promišljati prisutnost (uključivo i značenje kao prisltnost u svijesti) »a partir du temps comme differance« /pola:z;eći od/u odnosu prema vremenu kao differance~ tj. razlici, razlikovanju i -odgodi!, on razjašnjuje i povijesnost artikulacija, i nemogućnost da -se ta povijesnost učini temeljem ili fundamentom (De la grammat(j1ogie~ str. 237/166). Vrijeme kao razlikovanje i odgoda podriva prisutnost, či­ neći je konstruktom, a ne danošću, no vrijeme nije fundamel1t. »N azivom differance«, piše Derrida, »razlučit ćemo ono kretanje kojim jezik, ili bilo koji kod, bilo koji sustav referencije uopće, postaje 'povijesno' konstituiran kao građevina razlika.« »Da riječ povijest sa sobom ne nosi temu konačnog gušenja razlika, mogli bismo reći da jedino razlike mogu biti 'povijesne' skroz-naskroz i od samog početka« (Marges~ str. 12/»Differance«, str; 141). . Oni koji zagovaraju »povijesni pristup« ili dekonstrukciju' kore - zbog njezina odbijanja da procijeni povijesno određenje značenja, nude dvojbenu alternativu. »Povijesni pristup« poziva se na povijesne pripovijesti -- priče o mijenama u razmišljanju i o m~slima ili 110

vjerovanjima primjerenima razlučivim povijesnim razdobljima zato da bi nadzirao značenje bogatih i složenih djela, isključujući moguća značenja kao povijesno neprilična. Te povijesne pripovijesti proizvodi interpretiranje vjerojatno manje složenih i manje dvosmislenih tekstova kakva razdoblja, pa je njihov autoritet glede ozakonji vanja i nadziranja značenja najsloženijih tekstova zacijelo sp 0~an. Povijest koja se priziva kao krajnja zbiljnost i izvor istine očitu­ je se u pripovjednim konstruktima, pričama izmišljenima kako bi preko pripovjednog poretka dale značenje. U Positions Derrida ističe svoje nepovjerenje u pojam povijesti, il njezinim posve logocentričnim sustavom implikacija, no zapaža kako on sam često rabi naziv povijest na kritički način, zato da mu ponovo upiše njegovu snagu (str. 77 -78/56 - 57). Derrida povijest uporablja protiv filozofije: kad se suočava s esencijalističkim, idealizirajućim teorijama i zahtjevima za ahistorijskim ili transhistorijskim shvaćanjem, on dokazuje povijesnost tih diskurza i teorijskih pretpostavki. No on isto tako uporablja filozofiju protiv povijesti i protiv tvrdnji povijesnih pripovijesti. Dekonstrukcija filozofsku kritiku povijesti i povijesnog shvaćanja povezuje sa specifikacijom da je diskurz povijestan a značenje povijesno određeno, i načelno, i u praksi. Povijest nije povlašteni autoritet, već dio onoga što Derrida zove »le texte general« - uopćenim tekstom, koji nema granica (»Avoir l'oreille de la philosophie« [Imati filozofsko uho], str. 310). Uvijek se bavimo interptetiranjem tog uopćenog teksta, sačinjajući određe­ nja značenju i oklijevajući, iz praktičnih razloga, pred istraživanjem i ponovnim opisom konteksta. Značenja što ih određujemo interpretirajući jedni drugima govor, pismo i djelovanje, općenito su dovoljna za naše svrhe, a neki su kritičari dekonstrukcije dokazivali da bismo tu relativnu određenost trebali prihvatiti kao narav značenja. Značenje je ono što razumijemo; i umjesto izlaganja nedostatka njegova fundamenta ili o.dlučujućeg autoriteta, valjalo bi, zajedno s Wittgensteinom, jednostavno reći: »igra se ova jezična igra«.

U stanovitom je smislu ova primjedba prikladna: 'možemo posve razborito rasprave s prethodnih stranica držati nevažnima za ono što nas zanima te ih pokušati zanemariti (hoćemo li uistinu biti kadri zanemariti ih, druga je stvar: pitanje povijesne snagetih teorijskih diskurza). No oni koji daju tu primjedbu malokad su priprayni baš zanemariti dekonstrukciju. Oni započinju opažanjem kako mi sve vrijeme sačinjamb određenja značenju, ali dolaze u kUšnju da iz toga dokazuju da značenje stoga jest određeno. Započinju opažanjem da, što god rekli filozofi, mi imamo iskustva određivanja i shvaqanja značenja, no potom s tim iskustvom nadalje postupaju kao da je 111

ono temelj za filozofsko opovrgavanje skepticizma. 6 Wittgenstein tvrdi da je »jezična igra tako reći nešto nepredvidivo. Hoću reći, ne temelji se na razlozima. Ona nije razborita (ili nerazborita). Ona postoji - kao i naš život« (On Certainty [O izvjesnosti], str. 73). Njegovi što.vate1ji govore kao da je sama jezična igra razlogom - istinska prisutnost koja je odredila značenje. N o kad jednu takvu tvrdnju pokušamo uvesti u život pokazujući pravila i konvencije je'zične igre, sukobljujerno se sa svim problemima o kojima smo raspravljali. Derridovac bi se složio da se igra jezična igra, ali bi mogao nastaviti dalje i uPQzoriti da nikada ne možemo biti posve sigurni tko igra, ili tko »ozbi1jno« igra, kakva su pravila ili koja s~ igra igra. Ta neizvjesnost nije ni slučajna ni izvanjska. Oni koji navode Wittgensteina skloni su pozivati se na jezičnu igru i njezina pravila kao na jednostavnu danost. »Ali - činjenica je upravo to«, priča se da je ~ekao Wittgenstein, »da su ljudi propisali takva i takva pravila« (Lectures and Conversations [Predavanja i razgovori], str. 6, u bilj.).' Uvijek je zacijelo moguće da iznova obavljeni opis promijeni pravila ili da kakav izrijek smjesti li drugačiju jezičnu igru. Razmatrajući rečenicu koja se u Nietzscheovoj Nach1ass [Ostavština] javlja u navodnicima, »ZaboraviQ sam svoj kišobran«, Derrida piše: »tisuću će mogućnosti uvijek ostati otvorenima« (Limited Inc.~ str. 35/201). One ostaju otvorenima ne zato što čitatelj toj rečenici može dati značenje kakvo god želi, već stoga što su uvijek moguće drugačije specifikacije konteksta ili interpretacije >>uopćenog teksta« .. __ Sada bi trebalo biti jasno da dekonstrukcija nije neka teorija koja definira značenje da bi nam rekla kako da ga na4emo. Kao kritič­ ko razaranje hijerarhijskih opreka o kojima ovise teorije, ona demonstrira teškoće svake teorije koja bi značenje definirala jednoglasno: kao ono što namjerava autor, što određuju konvencije, što iskustveno doživljuje čitatelj. »Postoje dvije interpretacije interpretacije«, piše Derrida u često navo.đenom odlomku iz »La Structure, le signe, et le jeu. dans le dIscours des sciences humaines« [Struktum, znak i igra u diskurzu humanističkih znanosti]. ledna bi da odgoneta, sanja o odgonetavanju neke istine ili 'nekog izvora koji i!zmiče igri i poretku .znaka i koji izdržava nužnost interpreta.cije kao progon. Druga, koja više nije okrenuta k izvo. ru, potvrđuje igru i pokušava nadići čovjeka i humanizam, budući da je ime čovjek ime onoga bića koje je, tijekom povijesti me6 Vidi: Charles Altieri, Act and Quality [Čin i kakvoća], str. 23 -52, i »\\'ittgenstein on Consciousness and Language: A Challenge to Derridean Literary Theory« [Wittgenstein o svijesti i jeziku: Izazov derridovskoj teoriji književnosti]. Sličnu tvrdnju sugerira i M. H. Abrams, »How to Do Things with Texts« [Kako djelovati tekstovima], str. 570 - 71.

112

tafizike i onto-teologije - drugim riječima, tijekom čitave svoje povijesti - sanjalo o punoj prisutnosti, o umirujućoj utemeljenosti, o izvoru i završetku igre. . .. Iz raznolikih znakova danas možemo vidjeti da te dvije interpretacije interpretacije - koje su apsolutno nepomirljive čak ako ih istodobno i živimo, te ih pomirimo u nekom nejasnom poretku - dijele područje koje nazivaIl3o, tolileo pro·blematično, znanostima a čC"'ljeku. Sto se mene tiče, premda te dvije interpretacije moraju naglasiti svoje razlike i zaoštriti svoju nesvodivost, ne vjerujem da danas može postojati bilo kakvo pitanje izbora - ponajprije zato što smo ovdje na području (recimo privremeno, povijesnosti) gdje je pojam izbora osobito trivijalan; a drugo, zato što najprije moramo pokušati pojmiti zajednički temelj idifferance ove nesvodive ,razlike. 1 L 'Ecriture et la difference~ str. 427 - 28/292 - 931 Derrida je često čitan kao da nas potiče na izbor druge interpretacije interpretacije, na potvrđivanje slobodne igre značenja;7 no kako on ovdje primjećuje, nije moguće jednostavno ili djelotvorno izabrati da značenje bude ili izvornim značenjem kakva autora ili kreativnim iskustvom čitatelja. Kako smo vidjeli u prvom poglavlju, pokušaj da se značenje učini iskustvom čitatelja ne rješava problem značenja, nego ga samo premješta, stvarajući u sebi podijeljen i odgođen pojam iskustva, pa se predodžba o čitateljevoj stvaralačkoj slobodi prilično brzo ruši. N etka, naravno, može izabrati ili tvrditi da je izabrao tu drugu interpretaciju interpretacije, ali nema jamstva dase takav izbor može djelotvorno ostvariti u poretku njegova diskurza. Predodžba o izboru ovdje je »bien 16gere« [prilično slabašna], kaže Derrida, stoga što, kakav god bio teoretičarev izbor, izgi edada teorija pruža podijeljeno značenje ili interpretaciju - podijeljeno,. primjerice, između značenja kao svojstva teksta i značenja kao iskustva čitatelja. To što nazivamo svojim iskustvom teško da je u ovim stvarima pouzdanim vodičem, no moglo bi se činiti da u nečijem iskustvu interpretacije značenje jesu i semantički učinci što ih . ta osoba iskustveno doživljuje, i svojstvo teksta prema kQjem pokušava provjeriti svoje iskustvo. Može biti da pojam značenja nužnim čini baš taj podijeljeni značaj-i podijeljeno upućivanje: na ono što netkQ razumije i na ono što nečije' razumijevanje uspijeva ili ne uspijeva uhvatiti. 7 Wayne Booth, naprimjer, izvješćuje: »Jacques Derrida teži 'slobodnoj igri' koja doseže do 'metodičke ludosti', kako bi proizveo 'diseminaciju' tekstova, koja nas, beskonačna, varljiva i zastrašujuća, oslobađa za errance joyeuse [radosno lutanje]« (Critical Understanding, str. 216). Boothu su u njegovu razumijevanju Derride možda pomogli članci Geoffreya Hartmana, u kojima se pojaVljuju slične formulacije.

8 o

DEKONSTRUKCIJI

113

Taj se dvojni značaj značenja stvarno i predmnijeva u najvećem dijelu naših baVljenja njime. Kažemo li da je značenje kakva djela čitateljev odgovor, mi u svojim opisima odgovora ipak pokazujemo da je interpretacija pokušaj otkrivanja značenja u. tekstu. Predlažemo li neku drugu presudnu odrednicu značenja, otkrivamo da su čimbenici koje smo držali ključnima podložni interpretaciji na isti način kao i sam tekst, i da stoga odgađaju značenje što ga određuju. Što ako je, sugerira Derrida, »značenje značenja (u najopćenitijem smislu značenja, a ne indikacije) beskonačna implikacija? N ekontrolirano upućivanje od označitelja na označitelja? Ako je njegova snaga stanovita čista i beskonačna dvosmislenost, koja označenom značenju ne daje odmora ni predaha, već ga obvezuje da unutar svog vlastitog ustroja nastavi označavati i razlikovati! odgađati?« (L 'Ecriture et la difference~ str. 42/25). Spoj kontekstom ograničenog značenja i bezgraničnog konteksta s jedne strane omogućuje proglašavanja neodredivosti značenja premda samodopadan ikonoklazam takvih proglasa može biti razdražujući - no nas, s druge strane, tjera da nastavimo interpretirati tekstove, razvrstavati govorne činove te pokušavati rasvijetliti uvjete označavanja. Čak i ako postoje razlozi vjerovanju, kao što piše Derrida, »da jezik teorije uvijek ostavlja jedan ostatak, koji se ne može ni oblikovati, ni idealizirati s pomoću te teorije jezika«, to nije razlogom da prekinemo teorijski rad (Limited Inc.~ str. 41/209).8 U matematici, naprimjer, G6de1ova demonstracija nepotpunosti metamatematike (nemogućnost gradbe' teorijskog sustava unutar kojeg bi svi istiniti iskazi brojnih teorija bili teoremi) ne navodi matematiča­ re na to da odustanu od svog rada. Čini se, međutim, da humanistič­ ke znanosti često vrijeđa vjerovanje kako teorija koja dokazuje konačnu neodredivost značenja obesmišljuje svaki napor. Činjenica što takve tvrdnje riču iz rasprava koje predlažu brojna osobita odre, đenja značenja, specifične interpretacije odlomaka i tekstova, trebala bi izazvati sumnju u rieki žestoki nihilizam. Dekonstruirana opreka nije ni uništena ni napuštena, već iznova upisana. Austinova rasprava o performativu i konstativu zorno pokazuje teškoću sači­ njanja načelne distinkcije među dvama razredima izrijeka, no taj neuspjeh razotkriva razliku unutar svakoga govornog čina koja se držala razlikom među tipovima govornih činova. Kolebljiva razlika između performativa i konstativa ne postaje temeljem pouzdane tipologije, već obilježborn nesavladivog jezičnog titranja između postuliranja ikorespondiranja. »Aporija između performativnog i konstativnog jezika«, piše Paul De Man, dajući proširenu reinskrip8 U francuskom tekstu nedostaje prvih šest riječi ove rečenice. Na 45. stranici, u 35. retku (iza »toujours«) ispušten je jedan redak tipkanog teksta.

114

ciju ove opreke, »samo je jedna varijanta aporije između tropa i uvjeravanja, koja i stvara i zaprečuje retoriku te joj tako daje izgled povijesti« (Allegories' of Reading, str. 131). Dekonstrukcija ne predlaže ukinuće distinkcija, niti neku neodredivost koja značenje čini čitateljevim izumom. Igra značenja posljedak je onoga što Derrida naziva »igrom svijeta« u kojoj uopćeni tekst vazda pribaVlja daljnje veze, korelacije i kontekste (L' Ecriture et la difference, str. 427/292). Pojam »slobodne igre značenja« imao je mnogo uspjeha, posebice u Americi, ali je korisniji jedan drugi pojam, koji rasvjetljuje procese označivanja o kojima smo raspravljali i ujedno osigurava pristup strukturi Derridina vlastitog pisanja - pojam cijepa. Značenje se proizvodi procesom cijepljenja, a govorni su činovi, i ozbiljni i neozbiljni, cjepovi.

3., Cjepovi i cijep U »La Double Seance« [Dvostruki sastanak] Derrida nudi cijepljenje kao model za razmišljanje o logici tekstova - logici koja grafič­ ke operacije spaja s procesima umetanja i strategijama vriježenja. , Valjalo bi sustavno istražiti ne samo naizgled jednostavno etimološko podudaranje koje združuje cijep [graft] i graf [graph] (obje riječi dolaze iz grčkog graphion: instrument za pisanje, stylos) *, već i analogiju među oblicima tekstovnog cijepljenja i takozvanog biljnog cijepljenja ili čak, danas sve uobičajenijeg,životinj­ skog cijepljenja [nap. prev. - presađivanje tkiva i organa jedne životinje u drugu]. Nije dovoljno sastaviti enciklopedijski popis cjepova (cijepljenje sljubljivanjem, nacjepljivanje odrezanih mladica;.ovijeni cjepovi, uzglobljeni cjepovi, sedlasti cjepovi, cjepovi na raskol, cjepovi pod koru; cijepljenje premošćivanjem, prirastanje, popravljeno spajanje, privezivanje; T-okuliranje, okuliranje sa štitnikom- itd.); moramo razraditi sustavnu raspravu o tekstovnom cijepu. 1 La Dissemination~ str. 230/2021 Takva bi rasprava sličila sustavnoj tipologiji govornih činova po svom zanimanju za vrste cjepova koje će odabrati - koji će se primiti, donijeti plod" rasijavati se. No teorija govornih činova hoće biti normativnom. Ona hoće opisati, naprimjer, uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se neki izrijek ubrajao u obećanja i stoga je obvezna na stanovitu odlučivost: teži povući crtu između onoga što uistinu jest obećanje i onoga što nije. S druge strane, rasprava o tekstovnom

* Nap. prev. - oba su ova značenja združena i u turcizmu »kalem«: 1. cijep, mladica, cjepka; 2. trska za pisanje, držalo 115

cijepljenju bila bi vjerojatnosna; pokušaj proračuna vjerojatnih snaga. Što bi opisivala jedna takva rasprava? Ona bi diskurz držala proizvodom raznolikih vrsta spajanja ili umetanja. Istražujući ponovljivost jezika, njegovu sposobnost da u novim kontekstima funkcionira novom snagom, rasprava bi o tekstovnom cijepljenju pokušala razvrstati različite načine umetanja jednoga diskurza u drugi ili zahvaćanja u diskurz koji tumačimo. Činjenica što o tome kako organizirati tipologiju cjepova imamo samo najnejasnije ideje upućuje ria novost ovog gledišta, a možda i na teškoću da se ono učini proizvodnim. fJasno je, međutim, da je dekonstrukcija, među ostalim, pokušaj prepoznavanja cjepova u tekstovima što ih raščlanjuje: koje su spojne točke i gdje se jedna mladica ili argumentacijska nit uzglobila u drug~upplemen(u Rousseaua takva je jedna točka u kojoj se može pronaći cijep logocentričnih i antilogocentričnih argumenata; druga je Saussurepv dvojak postupak s pismom. Usredotočena na te momente, dekonstrukcija rasvjetljuje heterogenost teksta. (»Ono što moramo razoriti«, piše Derrida, »jest motiv homogenosti, koji je teološki motiv par excellence« 1 Positions, str. 86/64/. Pišući o Kritici rasudne moći~ Derrida o Kantovoj teoriji govori kao o proizvodu' cjepova. »Stanoviti njezini lllOtivi pripadaju dugačkom nizu, snaž. nom tradicijskom lancu koji se. proteže unatrag sve do Platona ili Aristotela. S njitna su na strogo određen i isprva nerazmrsiv način spleteni drugi, manji nizovi, koji bi u platonovskoj ili aristotelovskoj 'politici umjetnosti bili neprihvatljivi. No nije dovQljno razvrstati ili izn:;tjeriti duljine. Složeni u neki novi sustav, dugi nizovi mijenjaju svoja mjesta; mijenja se njihov smisao i funkcija« (»Economimesis«, str. 57/3). Ako je, 11 Derridinom aforizmu, »toute these est une prothese« - svaka teza jedna proteza - onda moramo prepoznati cjepove i analizirati što to oni proizvode (Glas~ str. '189). I Derridine bismo vlastite radove mogli opisati pomoću tehnika kojima se sll.lže za nacjepljivanje jednih diskurza na druge. Jedan jed'nostavan cijep, premda složen u svom mogućem razgranjivanju, spaja dva diskurza uporedo na istoj stranici. »Tympan« [Membrana] (Marges~ str. i-xxv) nacjepljuje razmišljanja Michela Leirisa o asocijacijama na ime »Persephone« uzduž Derridine rasprave o granicama filozofije. Ta struktura izaziva odjeke onako' kako to čini. membrana bubnjića: opna koja- istodobno razdvaja i djeluje poput krovića nad propovjedaonicom da bi otposlal
116

telji (uključujući i s tim povezana pitanja o očinskom autoritetu, Apsolutnoj Spoznaji, Svetoj Obitelji, Hegelovim osobnim obiteljskim odnosima i Bezgrešnom Začeću). U desnom stupcu, sučelice autoru Filozofije. prava~ nalazi se kradljivac i homoseksualac Jean Genet. Navodi 1 rasprave o njegovim djeiima spleteni su zajedno s opaskama o književnoj značljivosti vlastitih imena i potpisa, strukturom dvostrukih veza, dekonstrukcijom klasične teorije znaka, te s ispitivanjima značenjskih karika među riječima koje se povezuju na temelju fonološke sličnosti ili etimoloških lanaca. U ovoj je knjizi neprekidno na djelu problematični odnos među tim dvama stupcima ili tekstovima. »Zašto provlačiti oštricu između dva teksta?« pita Derrida. »Ili barem, zašto pisati dva teksta odjednom?« »On veut rendre l'ecriture imprenable, bien sur« [Namjeravamo vratiti neuhvatljivo pismo, naravno.] (Glas, str. 76). Tumači uistinu. dolaze u kušnju da posumnjaju nije li udvostručavanje u knjizi Glas strategija okolišanja,.smišljena da bi se pismo učinilo nesavladivim i neuhvatljivim. Dok čitamo jedan stupac, podsjećamo se da ono bitno leži negdje drugdje, ako ne u samom drugom stupcp, a ono u odnosu među stupcima. Jedan je od posljedaka ovoga cijepa, uostalom, hijazam. Neslaganje među stupcima naglašuje najradikalnije opreke: između filozofije i književnosti (u likovima uzvišenog filozofa i bludnog književnika), duha i tijela, pravovjerja i krivovjerja, očin­ skog autoriteta i majčinskog autoriteta, orla (Hegel - aigle) i cvijeta (Genet - genet), prava i njegova narušenja, vlasništva i krađe. No istraživanje odnosa i veza među stupcima polučuj~ obrate, zamjenu osobina; opreke se ne dekonstruiraju, ali se ipak postiže dekonstrukcijski učinak. 9 Jasna bi tipologija nedvojbeno razlikovala cjepove' koje rabi Glas od cjepova u radu »Living On: B'order Lines« [Živjeti dalje: Granične crte], koji jed'an diskurz smješta iznad drugoga, a donjem daje pomalo okviran i sporedan- Iparergonalanl značaj komentara. Gornji je tekst, »Living On«, već prilično razrasli cijep Blanchotove L' Arretde mort [Smrtna presuda] i »La Folie du jour« [Ludost dana] sa Shelleyevom pjesmom The Triuri1ph of Life [Slavodobitnost 9 'Qrugačiji prikaz knjige Glas daje Geoffrey Hartman (Saving the Text). »'G1as sam promatrao kao umjetničko djelo, a specifične filozofske pojmove koje je razvio Derrida stavljao sam u zagradu«, piše Hartman. »Mjesto te knjige u povijesti umjetnosti ... žarište je koje sam držao najplodnijim« (str. 90). Rezultat je »derridadaizam« (str. 33), što ga Hartman, zaokupljen Izbavljenjem teksta, može konačno qdbaciti kao»prilično sobom zabavljeni« (str. 121). Budući da bi mnogi mogli pripravno prihvatiti Hartmanovo mišljenje o knjizi G1as~ vrijedi istaći da ona sadrži važno i razumljivo izlaganje o Hegelu, Genetu i Saussureu. Ogledno čitanje odnosa među stupcima pruža »Syllepsis« [Silepsa] Michaela Riffaterrea.

117

života]. Donji tekst, »Border Lines«, na neki način bilješka o prevođenju, u »telegrafskom stilu« obavlja ono što naziva »svečanim ophodom ispod drugog [nap. prev. - teksta], idući mimo njega u tišini7 kao da ga i ne vidi, kao da s njim ništa nema« (str. 78). Ali prije no što prihvatimo ovaj opis teksta o svom viastitom cijepu, pažnju bi valjalo obratiti zaključnoj napomeni: »Nikad ne govori što činiš i, pretvarajući se da govoriš, čini nešto drugo, što se odmah skriva, nadodaje, širi izvan sama sebe. Govoriti o pisanju, o slavodobitnosti, kao o daljnjem žiVljenju znači izreći ili prokazati maničnu maštu. Ne bez njezina ponavljanja, a ono se samo po sebi razumije« (str. 176). Ovaj primjer upućuje na složenost cjepova: cijep koji komentira drugi tekst i sebe, hineći ili pružajući objašnjenje, također je dodatak kojI nadilazi to objašnjenje. Ono što se samo po sebi razumije rečeno je u činu kojim se prepoznaje kao samo po sebi razumljivo, a potkazivanje ponavlja ono što potkazuje. Ako je tekstovni opis vlastitih postupaka vazda cijep koji tim postupcima ponešto pridodaje, postoji· srodan cijep kojim analitičar tekstovne iskaze primjenjuje na njegove vlastite procese izražavanja. Pitajući kako se ono što tekst čini odnosi prema onome što govori, često otkrivamo onorazumsko ponavljanje. Izrazit je primjer Derridino čitanje Freudove knjige S one strane načela užitka u »Speculer - Sur 'Freud'« [Umovati - o »Freudu«] (La Carte postale7 str: 275 - 437). Budući da Freud raspravlja o vlasti načela užitka - kojim zaobilazim putovima ono vlada i da li mu išta izmiče - postavlja se pitanje da li i Freudovim vlastitim pisanjem vladaju procesi koje opisuje, ili: je li i ono primjer tih procesa. To pitanje postaje osobito primjereno u poglavlju koje se bavi sada već čuvenom »igrom« fort/da* Freudova unuka Ernsta. »Repliez«, * * piše Derrida, Položimo ono što on kaže da njegov unuk ozbiljno čini na ono što čini on sam, govoreći o tome, pišući S one strane načela užit. ka7 igrajući se tako ozbiljno (spekulirajući) pri pisanju te knjige. Zbog te je spekulativne hetero-tautologije ovo »s one strane« smjr;šteno . .. u ponaVljanju ponavljanja PP-a /Pleasure Principle [načelo užitka] i Pepe [djediCa]/. Nadodajmo: on (unuk svog djeda, djed svog unuka) prisilno ponavlja ponavljanje, ali sve to nikada nikamo ne ide, nikada se ne pomiče niti za jedan jedini korak. On ponavljajednu operaciju koja se sastoji od otpravljanja, od hinjenja ... da se od sebe otpravlja užitak, predmet užitka ili načelo užitka, zastupljeno ovdje drvenim valjčićem koji bi imao prikazivati majku (i/ili, vidjet ćemo, oca, u položaju zeta, oca kao zeta, drugo prezime), kako bi se vazda iznova vraćao natrag. On hini da od sebe otpravija PP,

* Nap. ** Nap. 118

prev. prev. -

dalje/ovdje (njem.) presavijte .

u smislu:

ode/dođe

.

zato da bi se on neprekidno vraćao,. .. i da bi zaključio: on uvijek postoji - ja uvijek postojim. Da. PP zadržava potpuni autoritet, nikada nije bio odsutan. / La Carte postale, str. 3231 »Coming into' One' s Own« [Samopotvrđivanje], str. 118 - 191 Freudovo spekulativno postupanje s načelom užitka, tako što ga odbacuje da bi ga vratio, opisano je cijepom koji na te postupke priI1;ljenjuje njegove opaske o unuku. Taj odnos, nastavlja Derrida, »nije, strogo uzevši, stvar nadređenosti ili usporednosti, analogije ili slučaja. Nužnost koja povezuje ta dva opisa drugačije je vrste: vidjet ćemo da nije lako dati joj ime, ali je za mene očito upravo ona glavno pitanje u ovom prosijavanju, zainteresiranom čitanju što ga ovdje ponavljam.« Kako je god zvali, valjalo bi nam kloniti se pretpostavke da korištenjem potencijalne autoreferencijalnosti tog teksta Derrida ponavlja sada već poznati kritički postupak kojim se pokazuje kako tekst opisuje svoje vlastite označujuće procese, pa se onda kaže da postoji neovisno, kao po sebi cjelovit estetski predmet koji tumači sebe sama i ozakonjuje svoje tvrdnje. Mogućnost da se medu predmete što ih opisuje tekst uključe i postupci samog tog teksta, pokazuje Derrida, ne dovodi do predodžbenog sklada i prozirnosti. N aprotiv, takva samoukijučenost zamagljuje granice teksta i u velikoj mjeri problematizira njegove postupke, jer više nije moguće odrediti da li je sam Freudov postupak neko onorazumsko, transferno ponavljanje strukture koju istražuje, ili se ta struktura javlja, onako kako to čini, kao rezultat osobite kompozicijske prakse. »Alors«, piše Dyrrida, »9a boite et 9a ferme mal« (La Carte postale, str. 418). »S~var šepa i završava loše.« «Ta vrsta raščlambe, kojom se pokazuje da neki diskurz ponavlja one iste strukture koje raščlanjuje i u kojoj se istražuju prijelomni uvidi toga transfera, postala je jednom od glavnih djelatnosti dekonst~ukci~(vidi str. 173-176 i 233-234). Onaje srodna jednom drugom cijepu koji obuhvaća odnos tekstovnih iskaza prema postupcima tog istog teksta: posrijedi je inverzija maloprijašnjeg interpretativnog cijepa. Tamo gdje jedan tekst tvrdi da analizira i rasvjetljuje drugi, može se pokazati da bi taj odnos zapravo valjalo obrnuti: da se tekst koji analizira rasvjetljuje s pomoću analiziranog teksta, koji već sadrži implicitan proračun analitičarevih poteza i razmišljanje o njima. Derridin najslikovitiji primjer,· »Le Facteur de la verite«, obrće Lacanovo čitanje Poeove priče» The Purloined Letter« [Ukradeno pismo] da bi pokazao kako ta priča već raščlanjuje i smješta psihoanalitičarev pokušaj da njome ovlada (La Carte postale7 str. 439 - 5241 »The Purveyor of Truth« [Dostavljač istine]). No kao i većina cjepova,. i ovaj je podlogo·m daljnjih cjepova. Tako Barbara

119

Johnson, ponavljajući Derridin cijep, nastavlja dokazivati da su Derridini postupci u njegovoj raspravi o Lacanu već ponavljanja postupaka anticipiranih u tekstovima što ih Derrida čita, te da stoga oslikavaju »transfer prisile ponaVljanja s izvornog teksta na poprište njegova čitanja« (»The Frame of Reference« [Okvir referencije], str. 154). »Svaki je tekst«, piše Derrida, »stroj s mnogostrukim glavama za otčitavanje drugih tekstova« (»Living On«, str. 107). Sljedeća uobičajena operacija uzima kakav sporedan, nepoznat tekst i ucjepljuje ga u korpus najvažnijih tekstova te tradicije, ili pak uzima neki očito rubni element kakvog teksta, poput bilješke na dnu stranice [fusnote], te ga presađuje na neko vitalno mjesto. »Ousia et Gramme«, ogled o Heideggeru u knjizi Marges, nosi podnaslov »Note sur une note de Sein und Zeit« [Bilješka o bilješci o Bitku i vremenu], Rasprava o Kantovoj Kritici rasudne moći u žarište postavlja odlomak u kojem Kant raspravlja o ukrasima kakvi su okviri slika (»Le Parergon« [Sporedna stvar], u La Verite en peinture). Či­ tanje Foucaultove L 'Histoire de la folie [Povijest ludila] kreće isključivo od kratke rasprave o Descartesovom shvaćanju ludila (»Cogito et histoire de la folie« [Cogito i povijest ludila], u L 'Ecritu. re et la difference). »Freud et la scene de l'ecriture« [Freud i pozornica pisma], važan i utjecajan iskaz, bavi se dotad zanemarenim ogledom, Freudovim »Note on the Mystic Writing Pad« [Bilješka o ,zagonetnom bloku za pisanje] (L 'Ecriture et la difference). Rasprava o Rousseauu usredotočuje se na nezapaženi ogled neodređena datuma, »Essai sur l'origine des langues« [Ogled o podrijetlu jezika], a u njemu pak na »dodatno« poglavlje o pismu. Ta usredotočenost na ono što je očito rubno pokreće logiku suplementarnosti da djeluje kao kakva interpretativna strategija: ono što su prijašnji interpretatori prognali na margine ili ostavili postrani može biti važno upravo zbog razloga koji su do toga doveli. Dakako, strategija je toga cijepa dvostruka. Interpretacija općenito po~ čiva na distinkcijama između središnjeg i rubnog, bitnog i nebitnog: interpretirati znači otkriti što je za neki tekst ili skupinu tekstova središnje. Rubni cijep, s jedne strane, djeluje unutar tih naziva kako bi preokrenuo hijerarhiju, te pokazao da je središnje zapravo ono što se prije držalo rubnim. No s druge strane, taj se preokret, koji važnost pripisuje rubnom, obično provodi na takav način da ne dovodi jednostavno do prepoznavanja nekog novog središta (kakvo bi, primjerice, bila tvrdnja da je u IG'i.tici rasudne moći uistinu važan pokušaj povezivanja različitih vrsta užitaka s unutrašnjom i izvanjskom stranom umjetničkog djela), već do rušenja distinkcija između bitnog i nebitnog, unutrašnjeg i izvanjskog. Što je središte, ako rubno može postati središnjim? »N erazmjerna« interpretacija narušava red. 120

"'"

Dvojaka ta praksa oslanjanja o nazive kakve opreke pri dokazivanju, no ujedno i težnje za uklanjanjem te opreke, rezultira osobitim cijepom što ga Derrida identificira u raspravama o logici »paleonima«: zadržavanje starih naziva na koje se nacjepljuje novo značenje. Dokazujući da je, imamo li u vidu način kojim se karakteriziralo pismo, i govor isto tako jedan oblik pisma, Derrida u biti proizvodi nov pojam pisma, uopćeno pismo koje uključuje i govor, ali , zadržava stq.ri naziv kao »levier d'intervention«* - da bi zadržao snagu poluge koja omogućuje zahvat, da bi ručicu i dalje držao na hijerarhijskoj opreci (govor/pismo) koju želi preoblikovati (Positions, str. 96/71). Evo opsežna zaključka o važnosti paleonimijskog cijepa za dekonstrukciju. Dekonstrukcija se ne sastoji od pomicanja s jednog pojma na drugi, već od obrtanja i premještanja pojmovnog poretka, baš kao i nepojmovnog poretka s kojim je povezan. Pismo, naprimjer, kao jedan klasičan pojam, povlači za sobom priroke koji su držani manje važnima, isključivani ili privremeno odlagani ustranu djelovanjem snaga i prema nužnostima što ih tek valja raščla.., niti. To su oni priro ci (prisjetio sam ih se nekoliko) kojih se snaga općenitosti, uopćavanja i plodnosti oslobodila, ucijepi1a u »nov« pojam pisma koji pristaje i onome što se vazda opiralo prijašnjem ustroju ,snaga, te je uvijek tvorilo ostatak nesvodiv na vladajuću snagu koja organizira hijerarhiju što je, ukratko, možemo nazvati logocentričnom. Ostaviti tom novom pojmu stari naziv pisma znači zadržati strukturu cijepa, prijelaz i nužni pristanak na djelotvorni zahvat u konstituirano povijesno područje. To znači dovesti sve u pitanje u operacijama dekonstrukcije moguć, nosti, snage, moći priopćavanja. / Marges, str. 393/SEC, str. 195/ Taj je cijep pravi lik zahvata. maposljetku, Derridini se radovi služe cjepovima srodnima pjes,ničkim tehnikama raskida s tradicionalnim navikama mišljenja i kovanja nov~h veza: korištenjem fonetskih, grafičkih, morfoloških i etimoloških odnosa ili semantičkih veza što ih uspostavlja pojedinačni naziv. Glas istražuje odnose među različnim nazivima na gl i cl. La Verite en peinture, koja predlaže da »napustimo gl i da se bavimo s / traiter a vec/ tr« (str. 195), tumači što bi sve moglo doći na vidjelo iz ovog zanimanja za trait** (»crta«, »obi1ježje'«, »veza«, »potez«, »obris«, »strelica«, »projekcija,«, »rastezanje«, »uzica«, »trag«):

, * Nap. prev. ** Nap. prev.

- poluga Ipokretačl zahvata - trait !franc.!: strelica; sulica; remen; dah, dušak; potez, crta; crte (u"licu); crta karaktera; duhovita, ,neočekivana misao, djelo, čin, dosjetka; vučenje ...

121

Plus tard, ailleurs, attirer tout ce discours sur les traits tires, l'attirer du cote ou se croisent les deux »familles«, celle de Riss (Aufriss, l'entame, Umriss, le contour, le cadre, l'esquisse, Grundriss, le plan, le precis, etc.) et celle de Zug, de Ziehen, Entziehen, Gezugc (trait, tirer, aHirer, retirer, le contrat qui rassemble tous les traits : »Der Riss ist das einheitliche Gezilge von Aufriss und Grundrjss, Durch- und Umriss«, Heidegger, »L'Origine de l' oeuvre d'art«). / La Verite en peinture, str. 222/ Kasnije, na drugom mjestu, privući čitavu ovu raspravu o nacrtanim obilježjima /protegnutim crtama, povučenim potezima/, privući je prema presjecištu dviju »obitelji«, obitelji riječi Riss /rascjep, pukotina; ali i: crtež, crti (Aufriss, nacrt; Umriss, ocrt, okvir, skica; Grundriss, tlocrt, sažeti prikaz) i obitelji riječi Zug, Ziehen, Bntziehen, Gezilge (potez, vući, potezati, povući natrag, pogodba koja okuplja sve poteze [crte, obilježja]: »Crt [rascjep, pI.'osijek] jedinstvena je sprega nacrta i tlocrta, procrta i ocrta«, Heidegger, »Izvor umjetničkog djela«). Povezivanja koja ističu etimologiju ili morfologiju riječi, objelodanjujući rascjep ili pukotinu u srcu nacrta, ocrta, tlocrta, načini su primjene torzijske sile na pojam i slabljenja njegove snage. To je posebno važno kada je, kao u ovdje navedenim obiteljima riječi, korijen riječi neka varijanta differance: oznaka ili obilježje kao pukotina. Među riazivima što ih na temelju njihova odnosa s drugim nazivima motrirno u novom obzoru nalaze se marge, mafque, marche (rub, oznaka, korak), te možda najuspjelije i najzgodnije, »obitelj« .pharmakon,'ph arm ake us i pharmakos u »La Pharmacie de Platon«. Taj slučaj zaslužuje da bude opisan kao primjer logike označivanja što je razotkriva dekonstrukcijsko čitanje. U Fedru je pismo opisano kao ph arm akon, što znači i »lijek« (naprimjer, lijek za oslabljeno pamćenje) i »otrov«. Izumitelj pisma ponudio ga je čovječanstvu kao lijek; Sokrat ga je pak držao opasnom drogom. To se dvostruko značenje riječi pharmakon pokazuje bitnim za logičku smještenost pisma kao suplementa':' ono je umjetni dodatak, koji liječi i truje. Pharmakon je vrlo srodan riječi pharma.keus (Čarobnjak, vještac, zatvorenik), nazivu koji se u dijalozima primjenjuje na Sokrata baš kao i na druge osobe. Za svoje sugovornike Sokrat je čarobnjak koji djeluje varkom i čarolijom; u nekom bi stranom gradu, sugerira se, brzo bio uhapšen kao vještac, i zbilja: kada je u Ateni uhapšen i ponukan da ispije otrov (pharmakon), bilo je to zbog zavođenja mladih. No Sokrato.vo čarobnjaštvo nije tehnika izvanjska filozofiji;ono 'je' sama filozofska metoda, i molitva na početku Kritije od bogova traži »da nam podare najdjelotvorniji lijek (pharmakon teie6taton), najdjelotvorniji od svih lijekova (ariston pharmak6n)!J znanje (epis-, temen).« Taj tekst stoga pokazuje »filozofski, epistemični poredak 122

logosa kao protuotrova, kao snage upisane unutar općeg, alogičnog uređenja pharmakon-a« (La Dissemination, str. 142/124). Premda su pismo i ph arm akon prikazani kao vještine rubne spram poretka razuma i naravi, značenjski odnosi podrazumijevaju obrat toga poretka i prepoznavanje filozofije kao osobitog određenja pharmakon-a. Taj pharmakon nema propisan ili određen značaj, već je mogućnost i otrova i lijeka (otrov što ga uzima Sokrat za njega je ujedno i lijek). On tako postaje, dokazuje Derrida, »zajednički element, posrednik svakog mogućeg razdvajanja. '" Pharmakdn je 'podvojen' zat9 što tvori element u kojem se suprotstavljaju opreke, kretanje i igru kojima se svaka oprečna strana ponovno dovodi u vezu s onom drugom, obrće se i prelazi u to drugo: (duša/tijelo, dobro/zlo, unutralizvana, pamćenje/zaboravljivost, govor/pismo itd.). Upravo na temelju te igre ili tog kretanja Platon uspostaVlja opozicije ili distinkcije. Pharmakon je kretanje, mjesto i igra (proizvodnja) razlike« (str. 145 - 46/ 127). Ta se uloga pharmakon-a kao stanja razlike dalje potvrđuje vezom s pharmakos-om, »žrtvenim jarcem«. Izopćenje pharmakos-a pročišćuje grad kao što je odbacivanje pharmakon-a pisma kanilo pročistiti poredak govora i misli. Pharmakos je izbačen kao predstavnik zla koje tišti grad: izbačen tako da bi se zlo vratilo u izvanjski svijet iz kojeg je i došlo, te da bi se dokazala važnost distinkcije među unutrašnjim i izvanjskim. Ali da bi odigrao svoju ulogu predstavnika zla koje se mora izbaciti, pharmakos mora biti izabran unutar grada. Mogućnost porabe pharmakos-a da bi se uspostavila distinkcija između čistog unutraŠnjeg i pokvarenog izvanjskog ovisi o tome što on već postoji unutra, baš kao što i izgon pisma' može imati funkciju pročišćenja samo ako pismo već jest unutar govora. »Obred pharmakos-a«, piše Derrida, »odigrava se tako na graničnoj crti između unutrašnjeg i izvanjskog, a funkcija mu je da tu crtu vazda iznova naznačuje i ponovno naznačuje. Intra muros/extra muros. * Izvor razlike i podjele, pharmakos prikazuje i introjicirano i projicirano zlo« (str. 153/133). A prikazba i ovdje, kao i drugdje, ovisi o ponaVljanju. Značljivost kakva izgona ovisi o konvencijama rituala što ga ponaVlja, a u Ateni je, bilježi Derrida, ritual izgona bio ponavljan svake godine, na dan koji je ujedno bio i rođendan onog pharmakeus-a kojeg je smrt pomoću pharmakon-a učinila pharmakos-om - Sokrata. Kakav je status takvih odnosa: nacjepljivanje pharmakon-a, pharmakeus-a i pharmakos-a jednog na drugi, ili dosjetka differan-

*

Nap. prev. -

Unutar zidina/izvan zidina.

123

ce, igra supplementa? Mnogi bi mogli reći da su to primjeri cijepa u filozofiji i da Derrida uživa nepošteno steč.ene dobiti. »Najužasnija je stvar u Derriciiriu radu«, piše Rorty, »njegova poraba višejezič­ nih igara riječima, šaljivih etimologija, aluzija bilo odakle, i glasovnih i tiskarskih trikova« (»Phi10sophy as a Kind of Writing«, str. 146 - 47). To je užasno s gledišta koje danom drži mogućnost da se na čvrstim temeljima razlučuju vjerodostojne filozofske operacije i trikovi, predstava [show] i bit, slučajne jezične ili tekstovne konfiguracije i logika ili sama misao. U Derridinu bi pisanju sablažnjiv bio pokušaj da se »slučajnim« sličnostima ili vezama da »filozofski« status. Činjenice što ph arm akon znači i otrov i lijek, hymen i opnu i probijanje te opne, dissemination rasijavanje sjemena, sjemenki, i semes (semantičkih obilježja), a s 'en ten dre parler i čuti i razumjeti sebe kako govorimo - slučajne su činjenice o jezicima, važne za poeziju, no beznačajne za univerzalni diskurz filozofije. Bilo bi lako odgovoriti da dekonstrukcija niječe distinkciju između poezije i filozofije ili između slučajnih jezičnih obilježja i same misli, no bio bi to pogrešan, pojednostavnjujući odgovor na p'ojednostavnjujuću optužbu; odgovor koji bi u sebi nosio stanovitu nemoć. Čovjek piše objema rukama, kaže Derrida. Odgovor je, kako dosad možemo i Qčekivati, dvostruk. Razmotrimo primjer riječi hymen, koji se javlja u Mallarmeovoj vrsnoj raspravi o mimičaru : . La scene n'illustre ,que l'idee, pas une action effective, dans un hymen .(d'ou procede le Reve), vicieux mais sacre, entre le desir et l'accomplissement, la perpetration et son souvenir: ici devan<;ant, la rememorant, au futur, au passe, sous une apparence fausse de present. I»Mimique« [Mimika], navedeno II La Dissemination~ str. 2011 Prizor oslikava samo 'ideju, ne neko zbiljsko djelovanje, u himenu* (iz kojega izvire San) okaljanom porokom a ipak svetom, između žudnje i ispunjenja, počinjenog zlodjela i uspomene: ovdje anticipirajući, tamo prizivajući u sjećanje, u budućnosti, u prošlosti, pod lažnim izgledom sadašnjosti. Istr. 1751 »Himen« je ovdje brakizmedu žudnje i njezina ispunjenja, stapanje koje ukida opreke, kao i razliku među njima. No, naglašuje Derrida, himen je ujedno i opna, a him en između žudnje i njezina ispunjenja upravo i jest ono što ih drži razdvojenima. Imamo »jednu operaciju koja 'odjednom' izaziva stapanje ili pomutnju između opreka i stoji

* Nap. prev. - Kako se kasnije i tumači, hymen u francuskom jeziku pored »djevičanske opne« znači i »brak« (Himenej - bog braka u grčkoj mitologiji). U ovom se kontekstu upravo i rabi u značenju »braka«, koje ta riječ u našem jeziku nema; no zamjenom riječi »himen« riječju »brak« čitav bi primjer postao nejasan. 124

izmedu njih«, dvojnu i nemoguću operaciju koja je nesumnjivo s tog razloga »un hymen vicieux et sacre« (str. 240/212). Nakon razvijanja implikacija ovog nerješivog himena, Derrida komentira svoj postupak i njegove implikacije, razvijajući ono što bismo mogli nazvali desnorukim odgovoroHl na optužbu zbog cijepa i lakoumnosti: ' Nije na stvari to da se ovdje s riječi hymen ponavlja ono što Hegel čini s njemačkim riječima kakve su Aufhebung, Urteil~ Meinen~ Beispiel itd., diveći se sretnom slučaju koji prirodni jezik prožima elementom spekulativne dijalektike. Ovdje nije važno leksičko bogatstvo, semantička otvorenost riječi ili pojma, njegova dubina ili širina, ili pak talog dvaju proturječnih označavanja u njemu (neprekidnost i isprekidanost, unutra i izvana, istovjetnost i razlika itd.). Ovdje je važna formalna i sintaktička djelatnost 1 pratiquel koja ga sačinja i rastvara. Zacijelo se čini da smo riječi hymen vratili sve što joj pripada. Premda je izgledalo da je sve čini nenadomjestivim označiteljem, to je zapravo neka vrst klopke. Ta riječ, ta silepsa, nije nužna; filologija i etimologija zanimaju nas samo sekundarno, a »Mimique« ne bi bila nepopravljivo oštećena gubitkom »himena«. Učinak primamo proizvodi sintaksa koja raspoređuje entre (»između«) na takav način da napetost pripada samo mjestu, a ne sadržaju riječi. »Himen« saI1!0 ponovno označuje ono što mjesto riječi entre već indicira i što bi još uvijek indiciralo čak i kad rij~či »himen« tamo ne bi ni bilo. Kad bismo »himen« zamijenili »brakom« ili »zl'Očinom«, »istovjetnošću« ili »razlikom«, itd., učinak bi bio isti, izuzevši gubitak ekonomičnog zgusnuća ili nakupine, koji nismo zanemarili. Istr. 249 - 50/2201 Tako u jednu ruku, slažući se s premisama filozofskog dokaza, Derrida odgovara: da, činjenica što hymen ima ta dva oprečna .značenja slučajna je činjenica u francuskom jeziku (a isto tako, slučajno, u latinskom i engleskom), .činjenica kojom se služim zato što snažno i ekonomično pokazuje jednu važnu temeljnu strukturu. Differance sretno združuje strukturu razlike i umijeće razlikovanja, no dokaz ne ovisio toj odlici francuske morfologije i leksika. Činjenica što Platon naziv ph arm akon primjenjuje na pismo, a pharmakeus na Sokrata, ili što Austin o fikcijskom diskurzu govori kao o »nametničkom«, važna je kao simptom jedne dublje logike .koja djeluje u njihovim argumentima, logike koja bi se nedvojbeno manifestirala na druge načine da su izostavljeni ovi specifični nazivi, jer obuhva.' ća naj fundamentalnije artikulacije sfere diskurza. U jednu ruku, dekonstrukcija prihvaća distinkciju između izvanjskih obilježja kakva diskurza i njegove temeljne logike, ili između iskustvenih obilježja jezika i saIhe misli. Kada s'e usredotočuje na metafore u nekom tekstu ili na <;lruga očito rubna obilježja, ona 125

su ključevi do onoga što je uistinu važno. Kada navodi niz značenja nabrojenih za kakvu riječ urječnicima ili okupljenih oko nje na temelju morfoloških i etimoloških spona, cilj joj je da preko tih slučaj­ nih asocijacija dramatizira veze koje se ponavljaju u raznolikom ruhu i doprinose paradoksalnoj logici. Glede riječi dissemination Derrida primjećuje: »ce mot a de la chance«: »Ta riječ ima sreće .... Ona ima moć da ekonomično zgusne, odmatajući istodobno njihov splet~ pitanje semantičke razlike (nov pojam pisma) i raznošenja sjemena, to nemoguće (monocentrično, očinsko, obiteljsko) ponovno usklađivanje tog pojma i sperme« (»Avoir 1'0reille de la phi1osophie«, str. 309). Derrida se ne igra riječima; on se na njih kladi, rabeći ih strateški, s jednim okom na većim ulozima. Samo se na taj način hvata ukoštac s filozofskim diskurzom. Ali u drugu ruku - lijevu ruku - uzdajući se u tekstovne i jezič­ ne ,konfiguracije, kao u »Plato's Pharmacy«, u pitanje se dovodi mogućnost sigurnog razlučivanja struktura jezika ili tekstova od struktura misli, slučajnog od bitnog. Ne bi li i u odnosima koji su prepoznati kao slučajni i stoga odgurnuti ustranu moglo prebivati ono što se drži bitnim? U dokazivanju razotkrivačke važnosti -pjesničkih ili slučajnih elemenata u filozofskim tekstovima nagoviješta se mogućnost da se filozofija drži zasebnim oblikom uopćenog pjesničkog diskurza, a dekonstrukcijska su čitanja upravo to zbilja i uči, nila. N e postupajuć~s filozofskim spisima kao s iskazima stajališta, već kao s tekstovima' --..2'·'heterog.enim diskurzima što ih strukturira innoštvo ovorazumskih i onorazumskih nužnosti - ona su zaozbiljno uzela očito trivijalne ili proizvoljne elemente koje su filozofi mogli odbaciti kao slučajna svojstva izraza i prikazbe, te tako razotkrila iznenađujuće performativne protege ovih po pretpostavci konstativnih spisa. Raščlanjujući retoričke strategije užarištene u supplement-u u Rousseaua, pharmakon-u u Platona i parergon-u u Kanta, Derrid:::t filozofiju doista čini vrstom neke arhiknjiževnosti, rušeći onu hijerarhiju koja književnost' drži neozbiljnom marginom ozbiljnoga pojmovnog diskurza. Neki od ponajboljih dokaza ovog dekonstrukcijskog obrata proizlaze iz razmatranja metafore u filozofiji. U teoriji, metafore su slučajna obilježja filozofskog diskurza; premda moglJ. igrati važnu ulogu u izricanju i rasvjetljivanju pojmova, načelno bi trebale biti odje..: ljive od pojmova i njihove prikladnosti ili neprikladnosti, a odjelji;vanje bitnih pojmova od retorike kojom se izriču svakako je temeljna filozofska zadaća. No kada tu zadaću pokušamo obaviti, ne samo što je teško pronaći pojmove koji nisu metaforički već su metaforički i sami oni nazivi kojima se ta filozofska zadaća definira. U svojoj Topici, Aristotel daje različite tehnike objašnjavanja kakva 126

, diskurza s pomoću prepoznavanja i interpretiranja metafora, no kao što opaža Derrida, »prizivanje kriterija jasnoće i nejasnoće bilo bi posve dovoljno da se nepobitno dokaže već izrečeno mišljenje: daje čitavo ovo filozofsko ograničavanje metafore već sazdano od 'metafora' koje na nj djeluju. Kako bi djelić znanja ili jezika, strogo uzevši, mogao biti jasan ili nejasan? Svi pojmovi koji su igrali neku ulogu u ograničavanju metafore uvijek su i sami imali 'metaforičko' podrijetlo i snagu« (Marges~ str. 3011» White Mythology« [Bijela mitologija], str. 54). Same predodžbe o tome što bi u kakvu diskurzu moglo biti nemetaforičko pojmovi su koji svoju snagu umnogome duguju svojoj figuralnoj privlačivosti. pojma~ fun dam en ta i t~orije metaforičke su i opiru se metametaforičkoj raščlambi. N e trebamo isticati optičku metafo-

Vrijednosti

ru koja otkriva pod suncem svako teorijsko stajalište. »Fundamentalno« sadrži žudnju za čvrstim i konačnim temeljem, za izgradnjom tla, temelja kao potpore kakvoj umjetnoj strukturi. Snaga te metafore ima svoju vlastitu povijest, interpretaciju koje je predložio Heidegger. Naposljetku, pojam pojma ne prestaje zadržavati, premda ga na nj ne bismo mogli svesti, uzorak geste moći; trenutačnog uzimanja, grabljenja i hvatanja stvari kao objekta. Istr. 267/23 - 241 Istražujući Lockeove, Condillacove i Kantove pokušaje raspoznavanja i nadziranja figura (Kant bilježi da su Qrund~ »temelj«; abhangen~ »ovisiti«; i fliessen~ »slijediti iz«, metafore), Paul de Man pokazuje da se pokušaji nadziranja metafore ne mogu odvojiti od metafore i da se ključna distinkcija između doslovnog i metaforičkog u svakom takvom slučaju ruši. »Rezultirajuća neodlučivost pripisuje se asimetriji binarnog modela« koji figuraino staVlja u opreku s doslovnim ili književno s filozofskim (»The Epistemology of Metaphor« [Epistemologija metafore], str. 28). Doslovno je opreka figurativnom, ali je doslovni izraz također metafora kojoj je figurativnost zaboravljena. Filozofskom je suđeno da bude književno ·po svojoj ovisnosti o figuri, čak i onda kad sebe definira kao oprečno figuri. , Stoga bi druga polovina odgovora na optužbu zbog iskorištavanja slučajnosti opreku između slučajnog i bitnog zamijenila tvrdnjom da ona vrst odnosa koji se identificiraju kao slučajni i pjesnički već djeluje u srcu pojmovnog poretka. Možda za filOZOfIju nema načina da se oslobodi od retorike, jer izgleda da nema načina da se prosudi da li se oslobodila ili nije, zato što su kategorije takve prosudbe nerazmrsivo isprepletene s predmetom o kojem valja suditi. Filozofski diskurz ima različite osobitosti koje prizivamo kad neki tekst označujemo kao filozofski, ali se on javlja unutar uopćene tekstovnosti, gdje ponovljivost oblika, njihove veze s drugim oblici-

127

ma i kontekstima, te protežnost samog konteksta zaprečuju strogo ograničenje značenja. Phannakos ~e može ponavljano izopćivati iz grada kako bi grad ostao čist, no izopćenje metafore, pjesništva, nametničkog i neozbiljnog moguće je samo zato što oni već prebivaju II srcu grada: i ponavljano se otkriva da tamo prebivaju, zbog čega i mogu biti ponavliano izopćivani. Ljevoruka i d~snoruka strana odgovora na optužbu filozofa donekle su nespojive i ne mogu se pomiriti u kakvoj skladnoj sintezi. S tog se razloga mnogima možda uopće i ne čini odgovorom; onima koji bi htjeli dokazati da logika ne dopušta da neku distinkciju s jedne strane prihvaćamo i služimo se njome, a s druge je poričemo. Pitanje bi bilo može li logika silom provesti svoju zabranu i dekonstrukciji nametnuti djelotvorne sankcije. Često se, ipak, prijekor ovom dvojakom postupku iznosi u figuri koja ne priziva autoritet zakona ili moralnosti, većj fizičku i iskustvenu neprikladnost: postupak dekonstrukcije naziva se »piljenjem grane na kojoj čovjek sjedi«. To zapravo može biti zgodan opis tog djelovanja, jer premda je neobično i pomalo pogibeljno, posrijedi je nešto što čovjek očito može pokušati. Čovjek može i smije nastaviti sjediti na grani dok je pili. Ako je netko pripravan izložiti se posljedicama, nema nikakvih fizičkih ni moralnih zapreka. Tada se postavlja pitanje da li će uspjeti prepiliti granu skroz do kraja, te gdje bi se i kako mogao spus. titi na tlo. Pitanje je teško: da bismo na nj odgovorili, treba nflm opsežno razumijevanje čitave te situacije - opružnost upornja, djelot. vornost oruđa, oblik zemljišta - i sposobnost točnog predviđanja posljedica nečijeg rada. Ako se »piljenje grane na kojoj čovjek sjedi« zdravorazumskim ljudima čini smjelim, Nietzsche, Freud, Heidegger i Derrida ne misle tako; jer oni sumnjaju da nema nikakvog »t1a« u koje bi udarili ako padnu, te da najoštroumniji čin možda i jest stanovito lakomisleno piljenje, sračunato komadanje ili dekonstrukcija velikoj katedrali sličnog drveća na kojem je Čovjek tisuć­ ljećima nalazio zaklon. lo Naglašujem dvojak postupak dekonstrukcije jer su glasine sklone"'tome da pojednostavne svaki pokret i da dekonstrukciju drže pokušajem ukidanja svih distinkcija, koji ne ostavlja ni književnost, ni filozofiju, nego samo uopćenu, neizdiferenciranu tekstovnost. N aprotiv, distinkcija između književnosti i filozofije bitna je za snagu dekonstrukcijskog zanvata: primjerice za demonstriranje kako je najvjernije filozofsko čitanje' filozofskog djela -- čitanje koje dovo~ 10 Zahvaljujem Williamu Warn eru, koji mi je priskrbio formulacije što ih . rabim u ovoj rečenici, odgovarajući na moje opaske o »piljenju grane na kojoj čovjek sjedi« - djelatnosti koju on dovodi u vezu s Nietzscheovim nalogom u Veseloj znanosti: »žjvjeti opasnol«. .

128

di u pitanje njegove pojmove i fundamente njegova diskurza - ono čitanje koje s tim djelom postupa kao s književnošću, kao s fiktivnim, retoričkim konstruktom kojem su elementi i poredak određeni različitim tekstovnim nužnostima. Obratno, najmoćnija i najprikladnija čitanja književnih djela mogu biti ona koja ta djela drže filozofskim gestama; iščešljavajući implikacije njihova baVljenja filozofskim oprekama koje ih podupiru. Da izložimo ukratko: može se reći da dekonstruirati kakvu opreku, kao što su prisutnost/odsutnost, govor/pismo, filozofija/književnost, doslovno/metaforičko, središnje/rubno, ne znači razoriti je, ostavljajući monizam prema kojem bi postojala samo odsutnost, ili pismo, ili književnost, ili metafora, ili rubnost. Dekonstruirati kakvu opreku znači razgraditi je i premjestiti, smjestiti je drugač~je. Shematski, to obuhvaća nekoliko razlučivih poteza: A) demonstrira se da je ta opreka metafizička i ideološka prijevara l) iznošenjem na vidjelo njezinih pretpostavaka i njezine uloge u sustavu metafizičkih vrijednosti - to je zadaća koja može zahtijevati opsežnu raščlambu brojnih tekstova - i 2) pokazivanjem kako se ta opreka razgrađuje ,u tekstovima koji se izriču i počivaju na njoj; No B) ta se opreka istodobno zadržava l}tako što se rabi pri dokazivanju (karakterizacije govora i pisma ili književnosti i filozofije nisu pogreške koje treba odbaciti, već bitna sredstva argumentacije) ~. 2) tako što se obnavlja s obratom koji joj daje drugačiji položaj i utjecaj. Kada se govor i pismo razluče kao dvije verzije uopćenog protopisma, ta opreka nema iste implikacije kao onda kad se pismo motri kao tehnička i nesavršena prikazba govora. Distinkcija između doslovnog i figurativnog, bitna za rasprave o funkcioniranju jezika, djeluje drugačije kada dekonstrukcijski obrat doslovni jezik prepozna kao figure koji- . ma je zaboravljena figurativnost, umjesto da figure drži otklonima od ispravne, normalne doslovnosti. Djelujući tako dvostrukim kretanjem, .i unutar i izvan· prijašnjih kategorija i distinkcija, dekonstrukcija se nalazi u dvosmislenu i neudobnu položaju, te je osobito izložena napadima i pogrešnom razumijevanju. Budući da se oslanja o distinkcije koje dovodi u pitanje i da se služi oprekama filozofske implikacije kojih teži izbjeći, uvijek ju je moguće napasti i kao anarhizam kojem je do rušenja: svakog poretka, i s oprečnog stajališta, kao sukrivca u hijerarhijama koje j avno. razotkriva. Ona ne nudi čvrst temelj za gradbu kakva novog poretka ili sinteze, već ostaje sadržanom u onom sustavu i pripada onom sustavu što g~ kritizira i pokušava premjestiti. Kao štosmo vidjeli razmatrajući neka derridovska cijepljenja, dekonstrukcijski radovi imaju osobito problematičan odnos prema distinkCiji među ozbiljnim i neozbiljnim. Nesklona odreći ~e mogućnostI ozbiljna do9 o

DEKONSTRUKCIJI

129

kaza ili tvrdnje da se bavi »bitnim« stvarima, dekonstrukcija ipak pokušava izbjeći granice ozbiljnog::\., jer ujedno osporava prednost koja se »ozbiljnim« filozofskim promišljanjima daje pred stvarima, recimo tako, jezične »površine«. Implikacije tog podjednako desnoručnog i ijevoručnog. odnosa ' prema filozofiji i" filozofskim nacrtima teško je dokraja razviti, ali su one bitne za razumijevanje dekonstrukcije. Karakterizirajući filozofiju kao logocentričnu, Derrida njezinu temeljnu zamisao vidi u određivanju naravi istine, razuma i bića te u razlučivanju bitnog od slučajnog, zbiljski utemeljenog od umjetnog. Od Descartesa se logocentrizam filozofije osobito pojavljivao u njezinoj usredotočenosti na epistemologiju. U utjecajnoj studiji o toj tradiciji Richard Rorty razlaže: Filozofija kao disciplina sebe stoga vidi kao pokušaj preuzimanja ili razgolićenja prava što ih na znanje polažu znanost, etika, umjetnost ili religija. Ona tvrdi da to čini na temelju svog osobitog shvaćanja naravi znanja i uma. Filozofija može biti fundamentaln
130

opravdati u skladu s općenito prihvaćenim načinima opravdanja. Umjesto suglasja izmedu izjava i nekog apsolutnog stanja stvari, imamo neprekidan razgovor u kojem se izjave iznose u obranu drugih izjava, u potencijalno beskonačnom procesu koji se zaustavlja samo onda kada su sudionici u njemu zadovoljni ili kada im to dosadi (Rorty, str. 159). Za teoretičare koji istinu drže suglasjem, istina postoji, no nikada ne možemo znati da li je znamo. Pragmatisti drže da istinu možemo znati jer je istina sve ono što ozakonjuju naše metode ozakonjenja, a sve dok je istina relativna s obzirom na skup institucionalnih postupaka i pretpostavaka koje se mogu mijenjati, ne može biti sigurnijeg fundamenta, dokazuju oni, nego što je ona vrsta istine koju posjedujemo. ' Čovjek bi mogao doći u kušnju da dekonstrukciju poistovjeti s pragmatizmom, jer ona nudi sličnu kritiku filozofske tradicije i naglašuje institucionalne i konvencionalne prisile u diskurzivnom istraživanju. Poput pragmatizma u Rortyevu prikazu, dekonstrukcija prikazbe vidi kao znakoye koji upućuju na druge znakove, koji opet upućuju na daljnje znakove, te istraživanje oslikava kao proces u kojem se izjave navode kao podrška drugim izjavama, a pokazuje se da je ono za što se kaže da »utemeljuje« kakvu izjavu i samo dio ne'kog uopćenog teksta. No postoje dvije veće zapreke poistovjećenju dekonstrukcije s pragmatizmom. Prvo, dekonstn~kcija ne može biti zadovoljna pragmatističkom koncepcijom istine. Pozivanje na suglasnost i konvenciju - istina kao ono što je ozakonjeno našim prihv'aćenim metodama ozakonjenja - rezultira time da se norma drži fundamentom, a kako sugeriraju Derrldine rasprave o Austinu i Sear1eu, norme proizvode činovi isključivanja. Teoretičari govornog čina isključuju neozbiljne primjere da bi svoja pravila utemeljili u suglasnosti i konvencijama. Moralisti.isključuju devijantno kako bi svoje propise utemeljili u društvenoj suglasnosti. Ako, kao što zapaža Rorty, raščlaniti izjave da bi se odredila njihova objektivnost zna, či »saznati da li među razboritim muškarcima zdrava uma postoji sveopći sporazum o tome što će se priznavati kao potvrda njihove istine« (str. 337), onda se objektivnost konstituira isključivanjem navanje Derride, jer je posrijedi kritika jednog analitičkog filozofa o 'onome što Derrida zove logocentrizmom zapadnjačke filozofije. Rabeći 'analitičke argl..lmente protiv analitičkog pothvata, Rorty nastavlja razlučivati sustavne filozofe od Gadamera i Derride. »Veliki su sustavni filozofi konstruktivni i pružaju dokaze. Veliki poučni filozofi reagiraju protiv nečega i nude satire, parodije i aforizme« (str. 369). On priznaje da poučni filozofi zapravo predlažu dokaze, no tvrdi da to ne bi trebali činiti. Međutim, dokazuje Derrida, hvata li se tko ukoštac s filozofijom, tada mora pružiti dokaz; asam Rorty otkriva 'da je njegovoj poučnoj zamisli promicanja poučne tradicije nuždan analitički dokaz. Taj poučni filozof nužno piše hibridne tekstove.

131

zora onih koji se ne ubrajaju u razborite muškarce zdrava uma: žena, djece, pjesnika, proroka, luđaka. Sveopći sporazum nalazimo često, no suglasnosti koje se navode kako bi služile kao fundamenti nisu dane nego proizvedene - a proizvode ih isključenja ove vrste. Budući da dekonstrukciju zanima ono što se isključivalo, te motrište što ga isključene priba"'llja po".'rh snglasnosti, ne!11a !li gO"'lora o prihvaćanju suglasnosti kao istine, niti o ograničavanju istine na ono što se može dokazati unutar kakva sustava. Naprotiv, predodžba o istini kao nečemu što je ozakonjeno prihvaćenim metodama ozakonjenja služi da bi se kritiziralo ono što se prihva6a kao istina. Kako dekonstrukcija sustave pokušava razgledati i izvana i iznutra, trsi se na životu održati mogućnost da ekscentričnost žena, pjesnika, proroka i luđaka oda istine o sustavu u kojem njima pripada rubno mjesto - istine koje proturječe suglasnosti i ne mogu se dokazati unutar dosad razvijena ustroja. Drugo, dekonstrukcija se od pragmatizma razlikuje u svom stavu prema refleksivnom istraživanju. U svom najstrožem vidu pragmatizam tvrdi da naporom pomnog samoispitivanja ili teorijskim istraživanjem ne možemo izići izvan ustroja vjerovanja i pretpostavaka unutar kojih djelujemo - ne možemo izići izvan naših institucija i vjerovanja da bismo ih procijenili - pa tako ne bismo trebali brinuti o tim stvarima, nego bi nam valjalo latiti se pragmatički svoga po:slao Dekonstrukcija je, naravno, sumnjičava glede mogućnosti rješa. vanja epistemoloških problema ili zbiljskog izmicanja logocentriz.. mu zapadnjačke misli, no ona se odriče samozadovoljstva do kojeg može dovesti pragmatizam, te razmišljanje o svojim vlastitim postupcima i institucionalnim ustrojima čini nužnom zadaćom. Ispitivanje vlastitih kategorija i postupaka može se, naravno, provesti sa znatnim samozadovoljstvom, ali se to načelo, ta strategija, može razložiti posve jasno: sve ako načelno i ne možemo izići izvan pojmovnih ustroja da bismo kritizirali i procjenjivali, praksa samopromišijanja, pokušaj teorijskog osmišljanja vlastite prakse, proizvode promjenu, kao što to obilato pokazuje recentna povijest književne kritike. Teorijsko istraživanje ne dolazi do novih fundamenata - u tom su smislu pragmatisti u pravu. No u krivu su što ga zato odbacuju, jer ono dovodi do mijena u pretpostavkama, institucijama i praksama. Čuvanje predodžbe da bi se istina mogla pojaviti s .pozicija rubnosti i ekscentričnosti dio je ove teorijske strategije, jer dok će poje- . dinačne tvrdnje o otkriću kakva fundamenta ili epistemološki autoritativne pozicije doći u pitanje, taj kritički nacrt ovisi o opiranju predodžbi da je istina samo ono što se može dokazati unutar kakva prihvaćena ustroja. Lako je moguće da »istina« u dokazu i raščlam­ bi igra takvu· nužnu ulogu upravo stoga što ima tu trajnu dvostru132

kost, dvojnu referenciju koju je teško izbrisati. Istina je i ono što se može dokazati unutar kakva prihvaćena ustroja, i ono što jednostavno jest na stvari, bez obzira na to može li itko u to vjerovati ili to ozakoniti. Pokretljivost te dvojne funkcije ili igre »istine« može se vidjeti u činjenici što branitelji pragmatističke koncepcije istine općenito ne tvrde da je njihov nazor istinit stoga što je opravdana tvrdnja, dokaziva unutar pretpostavaka naše kulture. Oni, naprotiv, tvrde da je to ono što istina jest, da je to istina o istini, čak i ako ljudi općenito misle da je istina nešto drugo. Ovdje imamo paradoks s kojim se često susrećemo u područjima filozofije, književne kritike i povijesti, a koji se nedvojbeno može pronaći i drugdje. Zagovornici kakve apsolutističke, suglasne teorije istine svoje stajalište brane pragmatičkim razlozima: njegove su posljedice poželjne, nužno je za očuvanje bitnih vrijednosti. Ne trebamo vjerovati u mogućnost zbiljskog dostizanja istine, glasi dokaz, no moramo vjerovati da istina postoji - stvari takve kakve jesu, istinsko značenje kakva teksta ili izrijeka - ili istraživanje i raščlam­ ba inače gube svaki ·smisao; ljudsko istraživanje nema cilja. Predlagači pragmatističkog nazora odgovaraju da kakve god bile posljedice njihova relativizma, s njima moramo živjeti jer je to istina, stvari takve kakve jesu: istina jest relativna, ovisna o nekom pojmovnom ustroju. Oba pokušaja pružanja podrške jednom stajalištu uzrokuju dekonstrukcijsko kretanje u kojem logika dokaza uporabljenog . u obranu stajališta proturječi ~om iskazanom st~alištu. Dekonstrukcijska čitanja prepoznaju .tu paradoksalnu situaciju u kojoj, s jedne strane, logocentrična stajališta u sebi sadrže svoje vlastito poništenje, a s druge se strane poricanje logocentrizma provodi pomoću logocentričnih naziva. Utoliko što dekonstrukcija zadržava ta stajališta; mogla bi se činiti kakvom dijalektičkom sinte.,. zorn, kakvom nadmoćnijom i cjelovitom teorijom; no kada ih spojimo, ta dva kretanja ne rezultiraju nekim koherentnim stajalištem ili izvrsnijom teorijom. Dekonstrukcija nema bolje teorije istine. Ona je praksa čitanja i pisanja, ·prilagođena aporijama koje se javljaju pri pokušajima da nam se kaže istina. Ona ne razvija neki novi filozofski ustroj ili rješenje, već krivuda ovamo-onamo, okretnOšću za koju se nada da će se pokazati strateškom, između momenata sveopćeg poretka koje je nemoguće združiti u kakvoj sintezi. Ona ulazi l i filozofsku ozbiljnost i izlazi iz nje, ulazi u filozofsko dokazivanje i izlazi iz njega. Djelujući u kakvom diskurZIvnom ustroju i oko njega radije nego da gradi na novom temelju, ona ipak hoće proizvesti obrate i pomicanja. S nekima smo se od tih obrata hijerarhija već susreli; ~o kako postoji i nekoliko drugih obrata znatne praktične i teo133

rijske važnosti, mogli bismo se radi oslikavanja implikacija dekonstrukcije načas okrenuti njima, prije negoli se latirno ispitivanja mogućih posljedica za književnu kritiku. .

4. Institucije i inverzije u »The Conflict of Faculties« [Sukob fakulteta] Derrida piše: Ono što se pomalo prenagljeno naziya dekonstrukcijom nije, ima li uopće ikakve važnosti, neki specijalizirani skup diskurzivnih postupaka, a još manje pravila neke nove hermeneutičke metode koja na tekstovip1a i izrijecima radi zaklonjena kakvom danom i čvrstom institucijom. Ona [op. prev. - dekonstrukcija] je, nada. Ije, u najmanju ruku način zauzimanja stava, II svojim analizama, glede političkih i institucionalnih struktura koje omogućuju naša praktična djelovanja, naše nadležnosti, naše izvedbe, te njima ravnaju. Upravo stoga što se nikada ne bavi samo označenim sadržajem, dekonstrukcija ne bi trebala biti odvojiva od ove političko-institucionalne problematike i trebala bi tražiti novo istraživanje odgovornosti, istraživanje koje pita o kodovima naslijeđe­ nima od etike i politike. To znači da će se, nekima odveć politič­ ka, činiti paralizirajućom svima koji politiku samo prepoznaju po najpoznatijim znakovima na cesti. Dekonstrukcija nije ni metodološka reforma koja bi imala ponovo potvrditi postojeću organizaciju, ni procvat neodgovorne destrukcije koja sve čini neodgovornima, a najsigurniji bi joj učinak bio to da sve ostavi onakvim kakvo jest i da učvrsti najnepokretnije snage unutar sveučilišta. . TVrdi se da dekonstrukcija, zato što se nikada ne bavi samo označenim sadržajem već poglavito uvjetima i pretpostavkama diskurza, ustrojima istraživanja, zahvaća institucionalne strukture koje ravnaju našim praktičnim djelovanjima, našim nadležnostima i izvedbama. Ispitivanje tih struktura, kakve god bile njegove poslJedice - a pokazalo se da ih nij~ lako proračunati - mo~e se motriti kao politiziranje onoga što bi se inače moglo držati neutralnim ustrojem. Pokazuje se da su pitanja institucionalne snage i njezine strukture sadržana u problemima kojima se upućuje dekonstrukcija. Kant9v »Sukob fakulteta«, što ga Derrida analizira u istoimenom. ogledu, raspravlja o odnosu filozofskog fakulteta prema drugim fakultetima sveučilišta (pravni, medicinski i teološki) i prema državnoj moći. Kantov pokušaj da odredi sferu djelovanja filozofskog fakulteta i ograničenja što bi ih mogla nametnuti prava i moći drugih, pokazuje se ovisnim o distinkciji između konstativno g i performa.tivnog jezika: prvi je područje s kojim filozofija može biti vrlo blis134

ka, drugi je rezerviran za državu i njezine zastupnike na sveučilištu. A problemi koji se javljaju kad teorija govornih činova pokušava odrediti i podržati tu opreku upravo su oni prijepori koji potiču institucionalne borbe Kantova sveučilišta i" u drngač1j1!Yl oh!kima, na· šeg vlastitog. »11 n'y a pas de hors texte« [Ne postoji ništa izvan tekste] utcliko ~tc ~U zbiljncsti lccji~!l se b~'/i pclitilca i vbli~i li kajirpa njima manipulira neodvojivi od diskurzivnih struktura i sustava označavanja, ili onoga što Derrida naziva »uopćenim tekstom«. Ovisni o hijerarhijskim oprekama naše tradicije, oni su izvrgnuti utjecaju inverzija i pomicanja tih hijerarhija, premda se takvi učinci mogu postizati sporo. Derridino najjavnije uplitanje u institucije i politiku bio je njegov rad s Groupe de recherches sur l'enseignement philosophique (GRE PH) [Skupina za istraživanje nastave filozofije], koja je poduzela opsežnu borbu protiv nastavnih reformi koje bi smanjile ulogu filozofije u francuskim školama i školstvo usmjerile prema pretpostavljenim tehnološkim zahtjevima budućeg tržišta rada. GREPH-ova obrana filozofije uključuje kritiku on.e koncepcije filozofije koju su promicale različite institucije; filozofska analiza uključenosti filozofije u interese i snage koje se drže rubnima u odnosu na čisto filozofsko_istraživanje širi predodžbu o filozofiji kao kritičkom diskurzu koji se izričito bavi politikom znanja, prikazbe, učenja i priopćivanja. Osporavajući hijerarhijske opreke unutar kojih se shvaćala filozofIja i njezina uloga, GREPH. pokušava preinačiti temelj i interese svoje borbe. Kako Christopher Fynsk piše u recenziji GREPH-ove Qui a peur. de la philosophie? [Tko se boji filozofIje ?], sporno pitanj~ nije samo položaj discipline zvane »filozofija«, već »borba među više ili manje utvrđenim snagama koje djeluju kao filozofije i up.utar i izvan te institucije« (»A Qecelebration of Philosophy« [Oduzimanje slave filozofiji], str. 81). Spoj intelektualnog promišljanja o naravi filozofije i borbe za osobite političke ciljeve nije nipošto lako održati, što. sugerira i heterogenost priloga u Qui a peur de la philosophie? U intervjuu »Entre crochets« [O zagradama] Derrida ističe vrhovni interes ovog projekta »prvo zato što je tu uvijek teško, zato što ne znam kako ga se . latiti: ne postoji već izgrađen ·program; za svaki se čin mora ustanoviti ili prepoznati; uvijek može ne uspjeti; u svakom pojedinačnom slučaju donekle i ne uspijeva« .. No poriajviše me zanima, nastavlja ·on, pokušati smanjiti stanovitu pukotinu ili odgodu: naprimjer, između' ovog djelovanja na instituciju ili protiv institucije (recimo to jednostavno) i onoga što shvaćam (pojednostavnimo opet) kao najnapredniju verziju filozofske ili teorijske dekonstrukcije s druge strane.... 1\10ramo računati sa stanovitim 135

. pukotinama i pokušati ih smanjiti čak ako ih je iz' bitnih razloga i nemoguće izbrisati: posrijedi su, primjerice, pukotine između diskurza ili praktičnih djelovanja ove neposredno političke dekonstrukcije i dekonstrukcije teorijskog ili filozofskog lika. Te su pukotine često tako velike da skrivaju 'Veze Iles relais/ ili ih čine mnogima neraspoznatljivima. Istr. 1131 Snažna je žudnja mnogih teoretičara da te pukotine uklone. U knjizi Marxism and Deconstruction [Marksizam i dekonstrukcija], naprimjer, Michael Ryan s velikim polemičkim žarom skicira načine na koje bi dekonstrukcija mogla biti izravno upregnuta u kola političkih ciljeva. Takvi se nacrti izlažu opasnosti da budu smiješni treba li nam Derrida da bismo razmrsili proturječja desničarske političke retorike? - i, što je mnogo važnije, zaobilaze brojna pitanja o tQme što je uistinu napredno, a što nije. Ne postoji već ustanovljen program, kaže Derrida, zato što pokušaji da se preokrenu i tako pomaknu važnije hijerarhijske opreke zapadnjačke misli otvaraju mogućnosti promjene koje se ne daju unaprijed proračunati. Posljedice problema koji se na jednom stupnju čine najapstraktnijima i najslabije znanima mogu uznemirivati mnogo više negoli neposrednei žestok~ političke raspre, a taj radikalni potencijal može ovisiti o pripravnosti da se provode teorijska istraživanja oslobođena od potrebe predviđanja političkih probitaka. Ako se, kako to tvrdi Derrida u knjizi' De la gramma/ologie, odsjaji buduće dekonstrukcije budućnosti koja raskida s konstituiranom normalnošću - »mogu ,;' navijestiti ili prikazati samo kao neka vrst nakaznosti« (str. 14/5), -- tada bi možda teorijskim istraživanjima trebalo dopustiti da postanu nakazna ili groteskna, a ne da budu podvrgnuta teleologiji političkog probitka, u nadi da će ukloniti »pukotinu« koju opisuje Derrida. Da se ne bi događalo da nužna trajnost te pukotine opravdava konzervativno institucionalno samozadovoljstvo, čovjek mora, piše Derrida, nastaviti »kao i uvijek borbu na dvije fronte, na dva stupnja i u dva registra« - kritika današnjih institucija i dekonstrukcija filozofska opreka - osporavajući istodobno, unatoč svemu, distinkciju među njima (»OU commence et comment finit un corps enseignant« [Gdje započinje i kakp završava jedan nastavni predmet], .' str. 67). Tvrdi se da dekonstrukcijske analize imaju potencijalno radikalne institucionalne implikacije,· no te implikacije, često daleke i nepredvidive, nisu nadomjestak za neposredno kritičko i političko djelovanje, s kojim možda izgleda da su samo neizravno povezane.' Njihov radikalni potencijal može ovisiti o iznenađujućim sredstvima što ih otkrivaju u kakvom neumjerenom, neproračunatom teorijskom traganju. Ovisi li snaga teorije o mogućnostima institucionali136

zacije - ona postaje politički učinkovitom ukoliko može oblikovati prakse kojima konstituiramo neki svijet, upravljamo njime i prenosimo ga dalje - njezini su najradikalniji aspekti tom institucionalizacijom ugroženi i dolaze na vidjelo upravo u teorijskom promišljanju koje osporava zasebne institucionalizacije teorijskog diskurza. To nalazimo, naprimjer, u slučaju freudovske teorije: njezin'a je moć povezana sa sposobnošću njezinih hijerarhijskih obrata da preoblikuju mišljenje i ponašanje, ali su institucije psihoanalize dokazivo bile posve konzervativne, pa ta radikalna snaga freudovske teorije i nije povezana s njima, nego sa sredstvima što ih ta teorija pribavlja za daljnju teorijsku kritiku - kritiku institucija i pretpostavaka, uključivo i onih koje pripadaju psihoanalitičkoj praksi. Freudovska je teorija uistinu odličan primjer načina kojim jedno očito specijalizirano ili izokrenuto istraživanje može preoblikovati čitavo područje s pomoću preokretanja i pomicanja onih opreka koje su njegove poslove učinile rubnima. Jedan je od najproduktivnijih intelektualnih pothvata 1970-:ih bilo proučavanje Freudovih spisa - s dekonstrukcijskoga gledišta - kao teorija i primjera tekstovnosti P Potanko raščlanjujući znatnu dekonstruktivnu i autodekonstruktivnu snagu njegovih tekstova, ta su nam čitanja pružila jedno drugačije shvaćanje fr'eudovske teorije. 12 Pored Derridina »Speculer sur 'Freud'« li La Carte postale i »Freud et la scene de l'ćecriture« u L'Ecriture et la difference, vidi: Sarah Kofman, L 'Enfance de Fait [Djetinjstvo umjetnosti]; Quatre Romans ana1ytiques [Če­ tiri analitička romanaJ.i L'Enigme de la femme [Zagonetka žene]; Jean-Mi-' chel Rey, Parcours de Freud [Freudov put]; Philippe Lacoue-Labarthe, »Note sur Freud et la representation« [Bilješka o Freudu i prikazbi]; Helene Cixous, »La Fiction et ses fant6mes« [Fikcija i njezine utvare]; Peter Brooks, »Fictions of the Wolfman« [Fikcije Covjeka-Vuka]; Cynthia Chase, »Oedipal Textuality: Reading Freud's Reading of Oedipus« [Edipovska tekstovnost: čitanje Freudova čitanja Edipa]; Neil Hertz, »Freud and the Sandman« [Freud i Sandman (čovječuljak koji djeci donosi san na oči)]; Jeffrey Mehlman, »How to Read Freud on Jokes: The Critic as Schadchen« [Kako čitati što Freud kaže o šalama: kritičar kao Schadchen*] i »Trimethylamin: Notes on Freuq's Specimen Dream« [Trimethylamin: opaske oFreudovom oglednom snu]; Rodolphe Gasche, »La Sorciere metapsychologique« [Metapsihološka vještica]; David Carroll, »Freud and the Myth of Origins« [Freud i mit o izvorima]; te Samuel Weber, Freud-Legende [Freud-legenda], »The Divalj-cator: Remarks on Freud's Witz« [Razdvojitelj: zapažanja o Freudovoj Sali], »The Sideshow, or,: Remarks on a Canny Moment« [Sporedna predstava, ili: zapažanja o jednom ovorazumskom momentu] i »It« [Id]. Premda je -Lacanov »povratak Freudu« bio odlučan poticaj istraživanju i raspravi, vjerni lacanovci, opterećeni ,zahtjevima svog učenja, nisu bili najoštroumniji ni najuvjerljiviji Freudovi čitatelji. Iznimka je, dakalfo, Jean Laplanche, autor već klasične knjige Vie et mort en psychanalyse [Zivot i smrt u psihoanalizi]. ' * Nap. prev .. - jidiš: sudac

137

Jedan je put do razumijevanja Freudova postignuća upravo našto smo ga istraživali u ovom poglavlju. Freud započinje s nizom hijerarhijskih opreka: normalno/patološko, zdrav um/bolestan um zbiljsko/zamišljeno, iskustvo/san, svjesno/nesvjesno, život/smrt. U s vako lD. je od tih slučaja lJl'vi nazIv shvaćen .kao prvoian, kao po sebi cjelovit, a drugi je njegova negacija ili komplikacija, Smješten na rub prvog naziva, drugi naziv označuje neki nepoželjan, nebitan otklon. Freudova istraživanja dekonstruiraju te opreke raspoznajući što je posrijedi u našoj žudnji za potiskivanjem drugog naziva, te pokazujući da se svaki prvi naziv zapravo može motriti kao osobit slučaj fundamenata što ih označuje drugi naziv, koji se u tom procesu preoblikuje. Razumijevanje rubnog ili devijantnog naziva postaje uvjetom razumijevanja pretpostavljen.og. prVotnog naziva. Najopće­ nitija djelovanja psihe otkrivaju se, primjerice, istraživanjima patoloških slučajeva. Logika snova i fantazija pokazuje se središnjom za . prikaz snaga koje djeluju u svekolikom našem iskustvu. Istraživanje neuroza je ključ za opis zdrave prilagodbe; čak je pomalo svakodnevnim postalo to da je »zdrav um« samo naročito određenje neuroze, neuroze koja odgovara stanovitim društvenim zahtjevima. Ili pak umjesto da seksualnost drži visoko specijaliziranim aspektom ljudskoga iskustva, snagom koja djeluje u stanovitim trenucima ljudskih života, Freud pokazuje kako je sve njome prožeto, čineći teoriju seksualnosti preduvjetom razumijevanja nečega što bi moglo izgledati u najvećoj mjeri neseksualnim: dječjeg ponašanja. »N eseksualno« postaje naročitom :verzijom onoga što Freud naziva »proširenom seksualnošću« (Three Essays on the Theory of Sexuality [Tri ogleda o teoriji seksualnosti], svezak 7, str. 134). Freudovska teorija velik dio svog revolucionarnog utjecaja zahvaljuje tim dekonstrukcijskim obratima, koji u superioran položaj postavljaju ono što je <;lotad držano rubnim. Učiniti to jedinstveno čudovište, Edipa, modelom normalnog sazrijevanja ili normalnu seksualnost proučavati kao perverziju - perverziju nagonskoga - postupak je koji čak ni danas nije izgubio snagu skandala. Glavni je primjer freudovske dekonstrukcije, naravno, dislokacija hijerarhijske opreke između svjesnog i nesvjesnog. Freud piše: Bitno je napustiti precjenjivanje svojstva »biti svjestan«, prije no što nam postane 'moguće oblikovati bilo kakav točan nazor o izvoru onoga što je mentalno ... nesvjesno je šire područje, koje u sebi sadrži manje područje svjesnog. Sve, što 'je svjesno ima neki pripremni nesvjesni stadij; dok ono što je nesvjesno može, na-protiv, ostati u tom stadiju, pa ipak zahtijeva da ga držimo punovrijednim psihičkim procesom. Nesvje'sno je istinska psihička zbilja. I The Interpretation of-Dreams, [Tumačenje snova], svezak 5, str. 612-13/ čin

138

a snažnu humanističku tradiciju, koje je Descartes samo najočiti­ m zastupnikom, ljudski se subjekt definirao pomoću svijesti: »ja« ono koje misli, opaža i osjeća. Otkrivajući i opisujući određujuću nagu nesvjesnih čimbenika i struktura u ljudskom životu, Freud reokreće tradicionalnu hijerarhiju i svijest čini zasebnim, izvedem primjerom nesvjesnih procesa. No o tim freudovskim operacijama možemo razmišljati na dva čina. Prema prvom, koji često dobiva prednost pri raspravljanju psihoanalitičkom liječenju, posrijedi je inverzija koja ističe nadoćniju snagu nesvjesnoga, no nesvjesno još uvijek definira pomou svijesti: kao potisnutu ili odgođenu svijest. Iskustva su potisnuta, ognana u nesvjesno, gdje vrše odlučujući utjecaj. Tijekom psihoaalize otkriva se njihova skrivena prisutnost; ona se vraćaju u svist i, kao što bi to rekla humanistička tradicija, analizirane se osobe slobađaju vlasti tih prije potisnutih ideja kroz novu svijest o sebi, u ojoj »ja« postaje sebi u najvećoj mjeri prisutno. Prema tom načinu zmišljanja, freudovska inverzija prednost daje nesvjesnom, ali sao tako što ga čini skrivenom zbiljom s koje se načelno može skinukoprena, te je u sebe ponovo može preuzeti jedna nadmoćnija svist. Freudove su formulacije često izložene ovakvoj interpretaciji, no n također ustraje u distinkciji izmedu psihoanalitički nesvjesnog i noga što naziv::! »predsvjesnim«, a tiče se sjećanja i iskustava koja nekom danom trenutku nisu svjesna, ali ih svijest načelno može onovo steći. S druge strane, nesvjesno je svijesti nedostižno.13 sim toga, a osobito u djelima koja razrađuju teorije najranijeg poskivanja, najranijih fantazija i Nachtraglichkeit* ili odgođenog elovanja, Freud ističe da nesvjesno nipošto nije tek jedan sloj biljskih iskustava koja su bila potisnuta, tek neka skrivena prisutost. Njega tvori i potiskivanje i djelatni agens potiskivanja. Poput ff6rance; koja označuje nemogući izvor razlike u razlikovanju i zlikovanja u razlici, nesvjesno je neizvoran izvor što ga Freud nava prvobitnim potiskivanjem (Urverdrangung), u kojem nesvjesno pokreće prvo potiskivanje, i već je sačinjeno kao potiskivanje. Ako tkriće nesvjesnog pokazuje da u ljudskom subjektu nikada ništa nijednostavno, da su misli i žudnje uvijek već udvostručene i u sebi odijeljene, proizlazi da samo nesvjesno nije neka jednostavna skriena zbilja, već vazda, u Freudovim spekulacijama, složen i razlikot proizvod. Kako piše Derrida, 13 O tome raspravlja Laplanche, te .Serge Leclaire, »The Unconscious: A ychoanalytic Study« [Nesvjesno: psihoanalitička studija] * Nap. prev. - naknadnost (njem.)

139

nesvjesno, kao što znamo, nije neka skrivena, virtualna, potencijalna samoprisutnost. Ono se razlikuje lodgađa III se differel, što nedvojbeno znači da je satkano od razlika, a isto tako i da šalje ili delegira zastupnike, punomoćne naloge, ali da nema nači11a }::al:c t-i t~j C;PUr:C'l11oćitelj D10gac ~/PQstQjati<~, !Jitl prisutal1, »sam« biti negdje, a ponajmanje postati svjesnim. U tom smislu . .. :U~ill.& ;uzlvga d~ o~ )~:G~8\rjc:;~O~~ o""-/;sta II iI3tvari.«, ci lie li štogod drugo; ono je isto toliko stvar koliko i virtualna ili prikrivena svijest. Ta se radikalna drugost u odnosu na svaki mogući način prisutnosti može vidjeti u nesvodivim učincima odgođena djelovanja .... U toj se drugosti »nesvjesnog« ne bavimo nizom preinačenih sadašnjosti - sadašnjosti koje su prošle ili tek imaju doći - .već »prošlošću« koja mikada nije bila niti će ikada biti sadašnjost, a budućnost joj nikada neće biti njezina produkcija ili reprodukcija u tom obliku prisutnosti. I Marges~ str. 21-221 I»Differance«, str. 1521 Na·~htragJjchkeit imenuje paradoksalnu situaciju s kojom se Freud često susreće u studijama svojih slučajeva, a u kojoj se za neurozu presudan događaj nikada ne javlja kao .takav, nikada nije prisutan kao kakav događaj, već ga kasnije gradi ono što se samo može opisati kao tekstovni mehanizam nesvjesnog. U slučaju Čovjeka-Vuka raščlamba ključnih snova dovodi Freuda do zaključka da je to dijete u dobi od jedne i pol godine bilo svjedokom spolnog odnosa svojih roditelja. Taj »primalni prizor« u to doba nije imao značenja ni ut. jecaja; bio je upisan u nesvjesno poput teksta na nepoznatom jeziku. Kad su djetetu međutim bile četiri godine, jedan san, povezan s tim prizorom lancem asocijacija, pre oblikovao gaje u traumu, premda je ona ostala potisnuta, osim u obliku pomaknutog simptoma: straha od vukova. Ključno iskustvo, presudni događaj u životu Čov­ jeka:"Vuka onaj je koji se nikada nije dogodio. »Izvorni« prizor sam po sebi nije bio traumatski, a mogao je čak biti, dopušta Freud, i prizor spolnog spajanja životinja, preoblikovan odgođenim djelovanjem u primaini prizor. Taj događaj ili uzrok ne možemo pronaći niti ga učiniti prisutnitp. stoga što on nigdje ne postoji. Slučaj »Emma« druga je klasična ilustracija tekstovnog, diferencijalnog funkcioniranja nesvjesnog. Emma uzrok svome strahu od trgovina vidi u neugodnom događaju. kada je, kao djevojčica od dvanaest godina, ušla u neku trgo.vinu, vidjela dvojicu trgovačkih pomoćnika kako se smiju i.užasnuta pobjegla. Freud uzrok nalazi u prizoru iz vremena ·kada je imala osam godina i kada joj je vlasnik trgovine kroz odjeću milovao spolne organe. »Između ta dva prizon1«, piše Jean Laplanche, »pojavio se posve nov element - moguć­ nost seksualne reakcije~< (Life and Death in Psychoanalysis [Život i smrt u psihoanalizi], str. 40). Seksualnog sadržaja nema ni u ·prvom prizoru, kad nije bila svjesna seksualnih implikacija, niti udrugom 140

prizoru. »Ovdje«, piše Freud, »imamo primjer sjećanja koje pobuđuje afekt kakav nije pobudilo kao iskustvo zato što su pubertetske promjene u međuvremenu omogućile drugačije razumijevanje zapamćenoga ... sjećanje je potisnuto, što je odgođenim djelovanjem samo postala trauma (»Project for a Scientific Psychology\\ [Nacn za znanstvenu psihologiju], svezak 1, str. 356). »Nesvodivost 'učinka odgode'«, piše Derrida, »nedvojbeno je Freudovo otkriće«(L'Ecriture et la difference, str. 303/203). »Nesvjesni tekst je već tkanje čistih tragova, razlika u kojima su sjedinjeni značenje i snaga - tekst nigdje prisutan, sastavljen od arhivskih spisa koji su uvijek već prijepisi. Izvorni otisci. Sve započinje s reprodukcijom. Uvijek već: to će reći, spremišta značenja koje nikada nije bilo prisutno, kojem se označena prisutnost vazda uspostavlja pomoću odgode, nachtraglich, zakasnjelo, suplementarno: jer nachtraglich znači i suplementarno« (str. 314/212). Sljedeća potvrda mogućnosti razumijevanja freudovske teorije na način differance proizlazi iz Freudovih raznovrsnih diferencijainih modela psihe, o kojima Derrida raspravlja u »Freud et la scene de l'ecriture«, poglavito modela zagonetnog bloka za pisanje. Da bi predočio paradoksalnu situaciju u kojoj sjećanja postaju upisana ili reproducirana u nesvjesno, a da nikada nisu bila opažena, Freud priziva u pomoć složen aparat pisanja. Tragovi što se nikada nisu pojavili na opažajnoj površini ostavljeni su pod njom, kao reprodukcije bez originala . Općenito, naglašujući heterogenost Freudovih tekstova, dekonstrukcija je u njegovim spisima pronašla odvažne prijedloge koji dovode u pitanje metafizičke pretpostavke kojima on prividno barata. Derrida piše: »to da prisutno općenito nije primaino nego je rekonstituirano, da nije cjelovit, živ, apsolutan i konstitutivan· oblik iskustva, da ne postoji čistoća život prisutnog - takva je tema, uistinu strašna za povijest metafizike, ono na što nas Freud poziva da ga slijedimo, premda unutar pojmovno neprimjerena ustroja« (str. 314/212). Najočitiji je primjer dekonstrukcijske spekUlacije prikaz poriva smrti ili nagona smrti u knjizi Beyond the Pleasure Principle. Moglo bi se činiti da ako postoji ijedna jasna binarna opozicija, to bi morao biti život nasuprot smrti: život je pozitivan naziv, a smrt njegova negacija. Pa ipak, Freud dokazuje da je nagon smrti, taj fundamentalnI poriv svega što živi da se vrati u neorgansko stanje, najmoćnija životna snaga: organizam »želi samo umrijeti na svoj vlastiti način«, a njegov je život niz odgoda vlastitog životnog cilja (svezak 18, str. 39). Poriv·smrti, kakav se objavljuje u prisili ponavljanja, čini životne. nagone posebnim slučajem unutar sveopće organizacije po~ navIjanja i utroška. Kako kaže Laplanche, u tom »vraćanju smrti u život. .. Freud kao da je više ili manje nejasno zapažao nužnost da 141

I

se opovrgne svaka vitalistička interpretacija, da se život razbije na svoje puke fundamente« (Life and Death in Psychoanalysis, str. 123). Logika Freudova dokaza pohičuje očit dekonstrukcijski obrat u kojem »se čini da načelo užitka zapravo služi nagonima smrti« (Beyond the PieasU1-e Principle, svezak 18, str. 63). Čitanja Freuda latila su se sljedeće opreke koja je duboko nataložena u našem razmišljanju i dekonstrukcija koje može imati neposrednije društvene i političke posljetke: hijerarhijske opreke muškarca i žene. Neki su autori tvrdili da je to prvotna opreka na kojoj se temelje sve ostale i da je, kao što kaže Helene Cixous, logocentrizam uvijek smjerao, premda to nije mogao priznati, zasnovati falogo centrizam, jamčiti logički temelj muškom poretku (»Sorties« [Izlazi], str. 116 - 19). Bila ili ne paradigmom metafizičkih opreka, nmškarac/žena zacijelo je distinkcija kojoj je hijerarhijska struktura. potv.rđena na beskonačno mnogo načina, od biblijskog prikaza postanka, gdje je žena stvorena od muškarčeva rebra kao suplement ili »družica« muškarcu, do semantičkih, morfoloških i etimoloških odnosa engleskih riječi man [muškarac] i woman [žena]. U ovom su slučaju učinci nametnute hijerarhije jasni, a razlozi za , dekonstruiranje te hijerarhije opipljivi. Ovdje također možemo vidjeti koliko je u pravu Derrida kada ustraje u tome da nije dovoljno "poreći hijerarhijski odnos. Mala je korist od pukog zahtjeva za jednakošću pisma s obzirom na govor ili žene s obzirom na muškarca: čak će i Reaganovi republikanci neiskreno obećati jednakost. »Snažno i ponovno inzistiram«, piše Derrida, »na nužnosti faze obrata, koju su ljudi možda odveć hitro pokušali ozloglasiti .... Zanemariti tufazu obrata znači zaboraviti da je struktura te opreke struktura sukoba i podložnosti, te tako prebrzo prijeći, ne stekavši nikakva' uporišta protiv prijašnje opreke, na neutralizaciju koja u praksi stvari ostavlja u njihovu prijašnjem stanju i lišava n
tions.

142

Prve

rečenice

ovoga navoda nema u engleskom prijevodu knjige Posi-

bi dekonstrukcija mogla pomoći tim istraživanjima jer se mnoge od operacija što smo ih raspoznali naprimjer u Derridinoj studiji o položaju pisma pojavljuju i u raspravama o ženi. Kao i s pismom, i sa ženom se postupa kao s kakvim suplementom: rasprave o »čovje­ ku\\ mogu se odvijati a da se žena uopće i ne spomene, stoga što se drži automatski uključenom- kao poseban slučaj; muške je zamjenice isključuju ne skrećući pažnju na njezino isključenje; razmatra li se pak odvojeno, i dalje će se određivati pomoću muškarca, kao njegova drugost. Pokazuje se da se veličanja žena, koja ovoj strukturi naizgled protuslove, pokoravaju logici koju je Derrida raspoznao u veličanji­ ma pisma. Kada se čini da neki tekst veliča pismo umjesto da. ga drži suplementarnom tehnikom, pokazuje se da je predmt;t pohvale metaforičko pismo, razlučeno od običnog, doslovnog pisma. U Fedru je, primjerice, pismo ili zapis istine u duši razlučen od »_osjetnog« pisma »u prostoru«; u srednjem vijeku Božje pismo u Knjizi Prirode, koje se veliča, teško da je isto što i čovjekovo pismo na pergameni (De la grammatologie, str. 26-27/15). Slično tome, rasprave o ženi koje ženski spol naizgled uzdižu nad muški - postoje, dakako, tradicije razrađenog veličanja -veličaju ženu kao' božicu (Ewig- Weibliche, * Venera, Muza, Majka Zemlja) i zazivlju metaforičku ženu, u usporedbi s kojom će se otkriti nedostaci zbiljskih žena. Veličanja žene ili poistovjećenje žene s nekom moćnom silom ili idejom - istina kao žena, sloboda kao žena, muze kao žene - zbiljske žene identificira kao rubne. Žena može biti simbolom istine samo ako joj se porekne djelatan odnos prema istini, samo ako se predmnijeva da su' oni koji traže istinu muškarci. Poistovjećenje žene s poezijom u liku muze također pretpostavlja da će pjesnik biti muškarac. Veličajući naizgled ženski spol~ ovaj model ženama odriče djelatnu ulogu u sustavu književne proizvddnje i ograđuje ih od književne tradicije. ls Istraživanje mjesta koje u raznovrsnimdiskurzima pripada ženama razotkrit će logiku što djeluje u tim suptilnim inesuptilnim t1ačenjima, no rezultati nisu nigdje tako zanimljivi i sugestivni kao u psihoanalitičkom diskurzu, koji je osobito važan stoga' što je postao našom vodećom teorijom seksualnosti i autoriteta zasnovanog na spolnoj razlici.

* Nap.

prev. - Vječno Žensko Raspravu i bibliografske upute vidi u: Gilbert i Gubar The Madwoman in the Attic, 1. i 2. poglaVlje. Raspravljaju9i o »ženi« li Nietzscheovim djelima, Derrida u knjizi Eperons poglavito ispituje one odlomke koji istinu raspoznaju, kao ženu. 15

143

Što o hijerarhijskoj opreci muškarac/žena može reći psihoanaliza? Ili bolje, kako se ta opreka konstituira u psihoanalitičkoj teoriji? Nije teško pokazati da se u Freudovim radovima ženski spol drži suplementarnim, nametničkim. Definirati žensku psihu pomoću zavisti zbog penisa neosporan je primjer falogocentrizma: muški je organ referencijska točka; njegova je prisutnost norma, a ženski je spol devijacija, slučajnost ili negativna komplikacija koja se sluči1a pozitivnoj normi. Čak i lacanovci, koji bi ovu optužbu opovrgnuli dokazujući kako falos nije penis,ponovno potvrđuju istu strukturu, uzimajuĆi muški penis za model svog čisto simboličkog falosa. Kao što kaže naslov knjige Luce Irigaray, žena je Ce Sexe qui n 'en est pas un - »spol koji to nije« - ona nije ništa drugo doli negacija muškog spola. Žena nije biće s vaginom, nego biće bez penisa, koje je tim nedostatkom bitno određeno. U svom prikazu dječje seksualnosti Freud posve otvoreno ženski spol prikazuje kao izveden. »Sada moramo prihvatiti spoznaju«, piše on, »da je mala djevojčica mali muškarac«. Dječaci uče »kako da iz svog malog penisa dobiju ugodne- osjete. ... Male djevojčice čine to isto sa svojim još manjim klitorisom. Čini se da one sve svoje masturbacijske akte izvode na ovom ekvivalentu penisa i da nijedan spol još nije otkrio uistinu žensku vaginu« (»Femininity« /Ženskostl, svezak 22, str. 118). Ženskost počinje kao oslabljena verzija muške seksualnosti; spolna se razlika jaVlja onda kada žensko sebe prepozna kao lošiju verziju muškoga. Freud govori o. »važnom otkriću do kojeg male djevojčice sudbinski moraju doći. One zamijete penis svog bra"ta ili druga u igri, izrazito vidljiv ·i velikih dimenzija, odmah ga raspoznaju kao nadmoćniji parsvom vlastitom malenom i nezamjetnom organu, te od toga doba pa nadalje postaju žrtvom zavisti zbog penisa« (»Some Psychical Consequences of the Anatomical Distinction between the S~xes« [Neke psihičke posljedice anatomske razlike među spolovima], svezak 19, str. 252). Djevojčici se od početka kaže da muško uzme kao normu. Djevojčici se od početka kaže da muško uzme kao normu. Bez ikakva pitanja ona sebe smjesta definira kao aberaciju : »Ona u tren oka donosi svoj sud i svoju odluku«, nastavlja Freud. »Ona ga je vidjela, zna da ga nema, a želi ga imati.« Iz te spoznaje slijede strašne posljedice. »Ona priznaje činjenicu svoje kastracije, a s njom i superiornost muškog spola te svoju vlastitu inferiornost« (»Female Sexuality« [Ženska seksualnost], svezak 21, str. 229). Kasnije će otkriće vagine zacijelo imati daljnje posljedice, no vagina je neka vrst dodatka; ona suplementira ženin neprimjeren organ i, u Freudovu prikazu, ne daje ženi autonomnu ili neovisnu seksualnost. Naprotiv, još je uvijek djelatna struktura ovisnosti i izvo- . 144

đenja. Zrela se ženska seksualnost, usredotočena na vaginu konstituira potiskivanjem klitoralne seksualnosti, koja je bitno muška. Žena je neodgovarajući muškarac čija se seksualnost definira kao potiskivanje njezine izvorne muškosti, a ženska se psiha i dalje karakleri~Jra iznad svega zavišću zbog penisa. l, O Freudovoj se muškaračkoj predrasudi može mnogo toga napisati, a mnogo je i napisano. Njegov jezik govori o njegovu stajalištu: on govori o ženi »koja priznaje činjenicu svoje kastracije«, o njezinu »otkriću da je kastrirana« i o njezinoj trenutačnoj ·»spoznaji« »dječakove mnogo nadmoćnije opreme« (»Femininity«, svezak 22, str. 126). U Specu1um, de l'autre femme i u Ce Sexe qui n 'en est pas un Luce Irigaray kreće u silovit napad, dokazujući kako je· ovaj radikalni teoretičar, čija otkrića ruše fundamentalne metafizičke sheme, u svojim raspravama o ženi zatočenik najtradicionalnijih filozofskih i društvenih pretpostavaka. Ali umjesto da odbacimo Freuda, možemo kao što to čini Sarah Kofman u L 'Enigme de la femme: La femme dans les textes de Freud [Zagonetka žene: žena u Freudovima tekstovima] njegovo pisanje uzeti zaozbiljno i vidjeti kako ta teorija, koja tako jasno povlašćuje mušku seksualnost a ženu definira kao nepotpunog muškarca, dekonstruira samu sebe. Učiniti to ne znači vjerovati Freudu-muškarcu, već sebi u najvećoj mjeri pružiti priliku da se iz Freudova pisanja nešto nauči, vjerujući da će, ako taj snažan i heterogen diskurz na nekom mjestu operira neopravdanim pretpostavkama, te pretpostavke biti raskrinkane i podrovane djelovanjem snaga u samom tekstu, što ih na vidjelo može iznijeti čitanje. Istraživanje prvo mora odrediti što nam Freudove teorije mogu reći o konstrukciji teorija seksualnosti. U »Speculer - Sur 'Freud'« Derrida ono što Freud kaže o igri svog unuka primjenjuje na igru samoga Freuda s Načelom Užitka, ali je u slučaju koji nas sada zanima stanje ponešto ·drugačije jer Freudove teorije izričito razmatraju tvorbu seksualnih teorija. Zanimljivo, teorija o kastriranoj ženi i o zavisti zbog penisa prvo je prikazana u članku »On the Sexual Theories of Children« [O dječjim seksualnim teorijania]kao teorija koju je razvio dječak: jedna od triju »pogrešnih teorija što mu ih nameće situacija vlastite seksualnosti« (svezak 9, str. 215). U. svom »nepoznavanju vagine« dječak pretpostavlja da svatko ima: penis i da će organ djevojčice prije ili kasnije narasti. »Kad kasnije vidi ženino spolovilo, drži ga osakaćenim organoni« (str. 217). Tu djetinjastu seksualnu teoriju poslije preuzima i sam Freud i ako je smjestimo u okvire psihičkog ustroja što ga on opisuje, možemo vidjeti, kako tvrdi Sarah Kofman, da učinak teorije oženinoj nepotpunoj seksualnosti nije samo to što mušku seksualnost čini normom na temelju koje se ima o svep1u suditi, već poglavito što omogućuje sta-

10 o

DEKONSTRUKCIJI

145

novitu »normalnu« mušku seksualnost. S obzirom na Freudovo naglašavanje nesmiljene snage kastracijskog kompleksa i straha od kastracije, žena bi bila ili predmetom užasa i odurnosti, živim dokazom mogućnosti kastracije, ili pak, kao što sugerira »On N arcissislTI{( [O narcizmu], u cijelosti nadmoćnim i autonomnim bićerl1, po sebi cjelovitim i bez ičega što bi moglo izgubiti ili steći. Muškarci se groze obiju mogućnosti. Teorija o ženskoj seksualnosti i zavisti zbog penisa način je uspostavljanja vlasti nad ženom: što žena više zavidi muškom penisu, to je sigurnije da je muški penis neoštećen, da je uistinu »nadmoćnija oprema«. Ženina zavist zbog penisa umiruje muškarca glede njegove seksualnosti, a ženu čini poželjnom n1 dva načina: i kao pričuvu tog umirenja i kao seksualni objekt. Freud tvrdi da »uzde što ih ljubavi nameće civilizacija uključuju sveopću težnju za ponižavanjem seksualnih objekata« i da stoga žena, koja ima, biti objektom seksualne pozornosti, mora biti ponižena. »Čim je uvjet poniženja ispunjen, moguće je slobodno izraziti putenost te razviti važne seksualne sposobnosti i visok stupanj užitka« (»On the Universal Tendency to Debasement in the Sphere of Love« [O sveopćoj težnji za poniženjem u sferi ljubavi], svezak 11, str. 187, 183). Kako tumači Sarah Kofman, operacija kastracije koja ženi pripisuje nepotpunu seksualnost te stoga zavist zbog penisa, »rješenje« je što ga Freud predlaže kako bi se civiliziranom muškarcu ponovo vratila cjelovita njegova seksualna moć (L 'Enigme de la femme,. str. 97-103). , Moglo bi se tvrditi, poput Juliet Mitchell u pionirskom djelu te vrste, Psyhoana1ysis and Feminism [Psihoanaliza i feminizam], da Freud opisuje postojeće stanje stvari u odnosima među spolovima. , »Šteta što Freud nije jasnije obznanio što to analizira .... Mislim, ' međutim, da analizu možemo samo nastaviti. To što je Freudov'prikaz žene ispao tako pesimistički nije toliko pokazatelj njegova reakcionarnog duha koliko položaja žt
alnosti te potom potiskivanjem faličke seksualnosti, Freud, postulira ženinu izvornu biseksualnost. Ako »je mala 'djevojčica mali' muškarac« koji u sebi nosi to da će postati ženom, onda je ona otpočetka biseksualna, a tim riječima Freud i postavlja pitanje ženskosti: psi-' hoanaliza želi shvatiti »kako se iz djeteta s biseksualnom dispozicijom razvija žena« (» Femininity«, svezak 22, str. 116). Bez te izvorne biseksualnosti postojala bi jednostavno dva odjelita spola: muškarac i žena. Samo pak postuliranjem takve biseksualnosti Freud može žensku seksualnost držati izvedenom inametničkom : najprije inferiornom faličkom seksualnošću, za kojom slijedi pojavljivanje ženskosti putem potiskivanja klitoralne (muške) seksualnosti. No teorija biseksualnosti - jedan od radikalnih priloga '-psihoanalize - uzrokuje obrat hijerarhijskog odnosa među muškarcem i ženom, jer se pokazuje da je žena, sa svojom kombinacijom muških i ženskih načina i sa svoja dva seksualna organa, jednim »muškim« i jednim »žellskim«, sveopći model seksualnosti, a muškanic je samo osobita varijanta žene, produženo ostvarivanje njezina faličkog razvojnog stupnja. Budući da žena ima, kako kaže Freud, mušku i žensku fazu, u skladu bi s' njegovom teorijom, umjesto da se žena drži nekom varijantom »muškarca«, ispravnije bilo muškarca držati posebnim slučajem žene. Ili bismo možda mogli reći; držeći se derridovskog modela, da su i muškarac i žena varijante arhižene. Tako je pomoću pažljiva i domišljata čitanja Freuda moguće pokazati da potezi kojima psihoanaliza uspostavlja hijerarhijsku op~ reku između muškarca i žene počivaju na premisama koje tu hijerarhiju preo kreću. Dekonstrukcijsko čitanje otkriva da ženi ne pripada rubno nego središnje mjesto, a da je' tumačenje o njezinoj »nepotpunoj seksualnosti« pokušaj da se muška potpunost konstruira odbacivanjem složenosti koja se pokazuje uvjetom seksualnosti uopće. Hijerarhijska opreka podrazumijeva jasan identitet obiju strana, a osobito dosljednu, nedvojbenu samoistovjetnost muškarca; no, kako dokazuje Shoshana Felman, ta se ,rp.uška samoistovjetnost i »vlast na koju polaže pravo pokazuje koliko seksualnom toliko i političkom tlapnjom, narušenom dinamikom biseksualnosti i retorič­ kom reverzibilnošću muškog i ženskog« (»Rereading Femininity« [Ponovno čitanje ženskosti], str. 31). Usredotočili se mi na tekstove koji u sebi skrivaju kakvu arhiženu ili protoženu, ili pak, kao. što to Sarah Kofman u knjizi L 'Enigme de la femme čini na jednom drugom mjestu, na tekstove koji pod egzegetičkom prisilom razotkrivaju odlučujuću ulogu majke, može se pokazati da Freudovi radovi unose razdor u seksualnu hije1.'ahiju psihoanalize. Odgovarajući na upit Lucette Finas o »falogocentrizmu« i njegovU: odnosu prema općoj zamisli dekonstrukcije, Derrida odvraća da 147

,

taj naziv dokazuje "sukrivnju logocentrizma i falocentrizma. »To je jedan te isti sustav; erekcija očinskog logosa ... i·falosa kao 'povlaštenog označitelja' (Lacan). Tekstovi koje sam objavio između 1964. i 1967. samo su pripremili put za raščlambu falogocentrizma« (»A-voirr l'ofeille de la philosophie:«, slr. 311). U oba slučaja postoji neki transcendentalni autoritet i referencijska točka: istina, razbor; falos, »muškarac«. Pobijajući hijerarhijske opreke falocentrizma, feministi se na neposredno praktične načine sučeljuju s endemičnim problemom dekonstrukcije: odnosom među argumentima izvedenim na logocentričan način i pokušajima izmicanja sustavu logocentrizma. Ovo za feministe poprima oblik neodgodivog pitanja: treba li seksualno razlikovanje svesti na najmanju moguću mjeru ili ga veličati? Da li se usredotočiti na niz pokušaja osporavanja, neutraliziranja ili nadilaženja opreke između »muškog« i »ženskog«, počev od demonstriranja umješnosti žena u »muškim« djelatnostima, pa do istraživanja puta povijesne evolucije te distinkcije i do osporavanja same predodžbe o nekom oprečnom seksualnom identitetu? Ili pak, naprotiv, prihvatiti opreku između muškog i ženskog i veličati ženski spol, pokazujući njegovu moć i neovisnost, njegovu nadmoć s obzirom na »muške« načine mišljenja i ponašanja? Uzmimo jedan specifičan problem oko kojeg su se sporili američki feministi: kad se raspravlja o spisateljicama u prošlosti i danas, bi li trebalo težiti prepoznavanju razlikovno ženskog postignuća, uz rizik da se da vlastiti prilog izdvajanju geta »ženskog pisma« u gradu književnosti, ili bi trebalo ustrajati na nepoželjnosti razvrstavanja autora prema spolu i opisati veličanstvena opća postignuća pojedinačnih književnica? Pred književnicama se pojavilo pitanje da li usvojiti »muške« načine pisanja i dokazati se kao »majstori«unutar njih ili razvijati specifično ženski model diskurza, nadajući se možda da će pokazati njegove superiornije vrline. Neslaganja unutar feminističkih pokreta često su dosezala točku neprijateljstva, što je možda neizbježivo budući da se izbori moraju izvršiti; no primjer dekonstrukcije sugerira važnost djelovanja na dvije fronte odjednom, sve ako i rezultira prije proturječnim negoli sjedinjenim pokretom. Analitički su radovi koji pokušavaju neutralizirati opreku muško/žensko krajnje važni, ali, kako kaže Derrida, »hijerarhija binarne opozicije uvijek se ponovo sama uspostavlja« te je stoga pokret koji brani prvenstvo potlačenog člana strateški nuždan (Positions~ str. 57/42). . Mnogi su teoretičari pod utjecajem dekonstrukcije radili na tome da p,reokrenu ovu tradicionalnu hijerarhiju i dokažu prvenstvo ženskog spola. U »Sorties« Helene Cixous muškarčevu neurotsku fiksaciju na faličkoj monoseksualnosti dovodi u opreku sa ženinom bi.:. 148

seksualnošću

koja bi, tvrdi ona, ženama trebala pružiti povlašten odnos prema pisanju. Muška seksualnost poriče drugost i opire joj se, dok je biseksualnost prihvaćanje drugosti u sebi, kao što je to i pisanje. »Muškarcu je mnogo teže dopustiti da njime prolazi drugo: pisanje je taj prolaz, ulaz, izlaz, privremeno boravište u meni drugoga koje je!';am j koje nisam« (str. lSR). Žensko hi 'pisanje trehalo potvrditi taj odnos prema drugosti; ono bi imalo crpiti snagu iz svog neposrednijeg pristupa književnosnom i iz svoje sposobnosti izmicanja muškim žudnjama za vlašću i gospodarenjem. Luce Irigaray nuka žene da svoju moć spoznaju kao »la terre-mere-nature (re)productrice~~ /»(re)produktivnu zemlju-majku-prirodu«/ i želi razviti novu mitologiju povezujući te nazive (Ce Sexe qui n 'en est pas un, str. 99. i drugdje). Julia Kristeva promiče spoj majčinskog i seksualnog u liku orgastičke majke (»la mere qui jouit«) i opisuje umjetnost kao jezik la jouissance maternelle* (Poly1ogue [Polilog, str. 409-35). Ženski spol nije samo prostor umjetnosti i pisma, već i istine, »le vreel« /»trureal« ili »she-truth« (vrai-e11e)/:** neprikazive istine koja leži s one strane i podriva muške poretke logike, vlasti i prividne istine (Folle verite) [Luda istina, str. ll]. Sarah Kofman u L 'Enigme de la femme demonstrira prvenstv9 majke u freudovskoj teoriji: ona nije samo zagonetka što je valja odgon~tnuti, već i učite­ ljica istine, a Freudova se »znanost« posvećuje pripisivanju nedos. tatka ženi, koju vidi kao opasno samodovoljnu. 'Baveći se freudovskim i nietzscheovskim slikama o ženi kao narcističkom gospodaru zločina ili kao užasnoj ptici grabljivici, Sarah Kofman razvija predodžbu o potvrdnoj ženi, koja kastraciju nije voljna prihvatiti kao riješenu ili rješivu stvar, već brani svoju dvojaku, nerazrješivu žensku seksualnost. Pisci koji na ovaj način veličaju ženski spol uvijek mogu biti okrivljeni zbog mitotvorstva, zbog toga što na mitove o muškarcu uzvraćaju novim mitovima o ženi; i možda će s tog razloga hijerarhijski obrati vjerojatno biti najuvjerljiviji onda kada proizlaze iz kritič­ kih čitanja važnijih tekstova, naprimJer kada Sarah Kofman pokazuje da Freudovi ženomrzački radQvi potajno prepoznaju zastrašujuću moć i prvenstvo ženskog spola. N o promicanje bi ženskog spo. la valjalo popratiti dekonstrukcijskim pokušajem zamjene seksualne opreke. »Ženskost«, zaključuje Shoshana Felman čitanje Balzacova djela La Fille aux yeux d'or [Djevojka zlatnih očiju], »kao zbiljska drugost, u Balzacovu je tekstu ononizumska utoliko što nije opreka

* Nap. prev. - majčinske naslade ** Nap. prev. - neprevodivo spajanje franc.

riječi:

vrai (istinit, pravi),

reef ~stvarnost, zbilja), eJ1e (ona). Culler engleski prevodi kao trureaf ili she-truth. Smisao je: njezina (ženska) je zbilja prava i istinita. 14~

muškosti, već ono što podriva upravo tu opreku između muškosti i ženskosti« (»Rereading Femininity«, str. 42). Taj roman to otkriva kao osobitu prijetnju kojom se odlikuje ženskost. Druge analize po'kazuju kako se ženski spol, ili »žena«, poistovjećuje s radikalnom drugošću - sa svim što leži izvan ili izmiče nadzoru pripovijesti kojima je u središtu muškarac te njihovim hijerarhijskim kategorijama. Premda je žena strogo locirana i definirana jezicima i ideološkim pripovijestima naše kulture, kodiranje te radikalne drugosti kao ženske omogućuje nov pojqm »žene«, koji podriva ideološku distinkciju između muškarca i žene kao što protopismo ili arhipismo zamj~njuje uobičajenu distinkciju između govora i pisma. . ~ Taj novi pojam »žene« nema mnogo izravne veze s problemima što ih feministi prepoznaju kao probleme »zbiljskih« žena. U intervjuu naslovljenom »La Femme, ce n'est jamais ca« I»Žena, to ni- . kad .uije to ... « ili »Ženu nikada nije moguće definirati«1 Julia Kristeva tumači: Vjerovanje da »je netko žena« gotovo je isto toliko apsurdno i mračnjačko kao i vjerovanje da »je netko muškarac«. Kažem »gotovo« stoga što još uvijek postoji mnogo ciljeva što ih žene mogu postići: slobodan pobačaj i kontracepcija, dječji vrtići, jednakost na poslu, itd. Zato kao. objavu ili slogan naših zahtjeva moramo rabiti izreku »mi smo žene«. Na dubljoj razini, među­ tim, žena nije nešto što netko može »biti«; to čak i ne pripada redu bića . ... Pod »ženom« razumijem ono što se.ne može prikazati, što nije rečeno, što ostaje iznad i s one strane nomenklatura i ideologija. Postoje stanoviti »muškarci« koji tu pojavu dobro poznaju; riječ je o onome što neki moderni tekstovi neprekidno označuju: ispitivanju granica jezika i društvenosti - zakona i njegova kršenja, vlasti i (seksualnog) užitka - ne namjenjujući jedno muškarCima, a drugo ženama ... .Istr. 20-21/137-38/. Feministi su s pravom uznemireni što se u toj dekonstrukcijskoj paleonimiji »žena« više ne može odnositi na zbiljska ljudska bića, određena povijesnim prikazbama seksualnog identiteta, već služi kao obzor kritike koja »seksualni identitet«, »prikazbu« i »subjekt« raspoznaje kao ideološke prijevarejNo, to je druga fronta borbe koja isto tako uključuje i veličanje ženskog rada i pisma. U prvom smo se poglavlju susreli s gotovo jednakom podjelom unutar feminističke kritike: na one koji su zainteresirani za promicanje osobitih iskustava što ih imaju ili ih mogu imati čitateljice, te na one koji su zainteresirani da »muška« ili »ženska« čitanja raskrinkaju kao proizvode ideologije' koju valja ogoliti. Pitanje je, kaže Derrida, kako smanjiti pukotinu između tih dvaju sintezom nespojivih nacrta, a da se jedan od njih ne žrtvuje drugome; koliko možemo reći, još će neko vrijeme biti nužnq nastaviti tu bitku na objema frontama odjednom.

/---------150

Završna je hijerarhijska opreka s institucionalnim implikacijama distinkcija između čitanja i pogrešnog čitanja ili između razumijevanja i pogrešnog razumijevanja. Morfološki sustav engleskog jezika čini drugi naziv ovisnim o prvom [reading/misreading, under.s t8.1uJjng/.I11i::; UJl den:> la.l1 ding] , čini ga izvedenom verzijom prvotnog naziva s prefiksom mis-o Pogrešno je razumijevanje nezgoda koja se ponekad slučuje razumijevanju, d.evijacija koja je moguća samo zato što postoji takvo nešto kao što je razumijevanje. To što se čitanju i razumijevanju mogu slučiti nezgode iskustvena je mogućnost koja ne šteti bitnoj naravi tih djelatnosti. Kad Harold Bloom predlaže teoriju o »Nužnosti pogrešnog čitanja« [»The Necessity of Misreading«] i objavljuje A Map of Misreading, njegovi kritičari odgovaraju_ da je teorija o nužnom pogrešnom čitanju - tvrdnja da sli sva čitanja pogrešna - nedosljedna, zato što ideja pogrešnog čitanja predmnijeva mogućnost točnog čitanja. Čitanje može biti pogrešno samo onda ako postoji kakvo ispravno čitanje što ga ne uspijeva ostvariti. To se čini nadasve razboritim, no ako se probijemo dalje, Javlja se druga mogućnost. Kada pokušavamo formulirati distinkciju između čitanja i pogrešnog čitanja, neizbježno se uzdamo u neku predodžbu o· istovjetnosti i razlici. Čitanje i razumijevanje čuvaju ili reproduciraju sadržaj ili značenje, održavaju njegovu istovjetnost, dok ga pogrešno razumijevanje i pogrešno čitanje iskrivljuju; oni proizvode ili uvode razliku. No može se dokaz::'\.ti da je i u onome što nazivamo razumijevanjem na djelu zapravo pre oblika ili preinaka značenja kakvom se odlikuje pogrešno razumijevanje. Ako je kakav tekst moguće razumjeti, onda je načelno moguće da ga različiti čitatelji u različitim okolnostima uvijek ponovo razumiju. Ti činovi čitanja ili razumijevanja nisu, dakako, istovjetni. Oni sadrže preinake i razlike, ali takve koje se drže nevažnima. Možemo stoga reći da je razumijevanje poseban slučaj pogrešna razumijevanja, osobita devijacija ili determinacija pogrešna razumijevanja - takva je formulacija valjanija negoli obratna. Razumijevanje je takvo pogrešno razumijevanje u kojem su pogreške nevažne. Interpretativne operacije koje su na djelu u uopćenom pogrešnom razumijevanju ili pogrešnom čitanju uzrokuju i ono što nazivamo razumijevanjem i ono što nazivamo pogrešnim razumijevanjem. Tvrdnja da su sva čitanja pogrešna može se opravdati i l1ajuobičajenijim aspektima kritičke i interpretativne prakse. Uzevši u obzir složenost tekstova, reverzibilnost tropa, pruživo st konteksta i nužnost da se pri čitanju odabire i organizir~, može. ·se pokazati darje svako čitanje djelomično. Interpretatori su kadri otkiiti obilježja i implikacije teksta koja su prijašnji interpretatori zanemarili ili iskriI

151

vili. Oni taj tekst mogu rabiti kako bi pokazali da su prijašnja čita­ nja zapravo pogrešna, ali će kasniji interpretatori i njihova čitanja držati manjkavima, oštroumno raspoznajući sumnjive pretpostavke ili osobite oblike sljepila o kojem te pretpostavke svjedoče. Povijest čitanja je povijest pogrešnih čitanja, premda u stanovitim okoinostima ta pogrešna čitanja mogu biti i možda su bila prihvaćena kao či­ tanja. Inverzija koja razumijevanje drži verzijom pogrešna razutpijevanja dopušta nam da sačuvamo promjenljivu distinkciju između dviju klasa pogrešnih razumijevanja, onih u kojima su pogreške važne i onih u kojima nisu~ ali ipak ima važne posljedice. Opovrgava pretpostavku da se pogrešno razumijevanje javlja kao komplikacija ili negacija čina razumijevanja, da je pogrešno razumijevanje nezgoda koja bi se načelno mogla ukloniti, baš kao što bismo načelno mogli ukloniti automobilske nesreće i omogućiti svakom vozilu da stigne točno do svog odredišta. Wayne Booth, veliki suvremeni zagovornik razumijevanja, to ovako definira: »Razumijevanje je cilj, proces i rezultat kad god jedna svijest uspije ući u drugu ili, što je isto, kad god jedna svijest uspije u sebe inkorporirati bilo koji dio druge svijesti« (Critical Understanding, str. 262). Boothovim riječima, pogrešno je'razumijevanje jednostavno negativno, neuspjeh da se uđe u nešto ili da se u sebe inkorporira nešto što postoji zato da se u nj uđe ili da ga se u sebe inkorporira. Pogrešno se razumijevanje prema razumijevanju odnosi kao negativno prema pozitivnom. Tvrdnje o nužnosti pogrešna čitanja, š druge strane, sugeriraju da posrijedi nije opreka takve vrste, već da su i čitanje i pogrešno čitanje, razumijevanje i pogrešno razumijevanje, primjeri inkorporiranja i proniknuća. Pitanje o tome koja će se pogrešna čitanja ili pogrešna razumijevanja držati činovima razumijevanja složeno je i obuhvaća mnoštvo slučajnih čimbenika koji se ne mogu svesti na pravila. Ono što se prihvaća kao »razu.mijevanje« stanovite biblijske parabole, naprimjer, iz situacije će se u situaciju beskonačno mijenjati. . Sama BQothova knjiga Critical Understanding pruža odličnu ilustraciju čitanja kao pogrešnog čitanja. Da bi pokazao što bi to mogao biti pluralizam, Booth pokušava prihvatiti i razložiti kritičku praksu Kennetha Burkea, R. S. Crane a i M. H. Abrams~ .. Vrlo mu je stalo da pokaže mogućnost ispravnog usvajanja tih međusobno oprečnih pristupa i ne žali truda ne bi li postigao dobronamjerno, toč­ no razumijevanje; no, i Burke i Abrams odbacuju različite aspekte njegova prikaza. »N e možemo li dokazati da je makar jedan kritičar u cijelosti razumio jednog drugog kritičara«, piše Booth, »što da či­ nimo s tvrdnjom pluralista da je razumio i prihvatio više njih?« (str. 200). 152

Mogli bismo zaključiti, na što nas navode Abrams i Burke, da je Boothovo razumijevanje oblik pogrešnog razumijevanja: njegovo je čitanje pogrešno, premda velikodušno i obzirno. U nekim bismo okolnostima, sučelivši ga s drugim pogrešnim čitanjima, Boothu mogli pripisati jedno od onih pogrešnih čitanja koja se ubrajaju u f8.7umijevanje, no da 11 će se to uistinu zbiti, ovisi o mnoštvu složenih i slučajnih čimbenika. Ne bi valjalo zaključiti da je razumijevanje nemoguće, jer se čitavo vrijeme zbivaju interpretacijski činovi koji izgledaju savršeno primjereni određenim svrhama i okolnostima; no imamo li za to razloga, mogli bismo pokazati da su i ta čita­ nja pogrešna. Moje osobno pogrešno čitanje Derride u nekim kontekstima može proći kao dostatno razumijevanje, ali će i ono doživjeti napade kao pogrešno čitanje. De Man piše: »Djelo možemo uvijek ponovo rabiti kako bismo pokazali gdje se i kako kritičar od njega odvojio« (Blindness and Insight, str. 109). Prema Barbari Johnson: Rečenica »sva su čitanja pogrešna« ne niječe jednostavno pojam istine. Istina je u rudimentarnom obliku sačuvana u pojmu pogreške. To ne znači da negdje izvana, vazda nedokučivo, postoji jedno jedino istinito čitanje, kojemu će težiti pokušaji svih ostalih čitanja i u usporedbi s kojim će se pokazati manjkavim. Tom se rečenicom zapravo podrazumijeva: 1) da su razlozi s kojih bi neko čitanje sebe moglo držati ispravnim motivirani i potcijenjeni zahvaljujući vlastitim interesima, sljepilu, žudnjama i umoru; te 2) da se uloga istine ne može tek tako lako ukloniti. Sve da istina i nije ništa drugo doli maštarija volje za moć, ipak nešto određuje točku iz koje se očituju zapovijedi ne-jastva. I»Nothing Fails like Success« [Ništa nije tako neuspješno kao uspjeh], str. 141 Prema paleonimijskoj strategiji što je preporučuje Derrida, »pogrešno čitanje« zadržava trag istine zato što pažnje vrijedna čitanja uključuju zahtjeve za istinom i zato što interpretaciju strukturira pokušaj da se uhvati ono što su druga čitanja propustila i pogrešno shvatila. Budući da nijedno čitanje ne može izmaći korekciji, sva su čitanja. pogrešna; no posrijedi nije monizam već dvojako kretanje. Nasuprot tvrdnji da je, postoje li samo pogrešna čitanja, sve prihvatljivo, potvrđuje se da su pogrešna čitanja pogreške; no nasuprot pozitivističkoj tvrdnji. da su takva čitanja pogreške stoga što teže kakvom istinitom čitanju ali ga ne uspijevaju doseći, tvrdi se da su istinita čitanja samo osobita vrsta pogrešnih čitanja: pogrešna čita­ nja pogreške kojih nisu primijećene. To tumačenje pogrešnog čita­ nja možda nije skladna, dosljedna pozicija ali se, tvrdili bi njegovi branitelji, opire metafizičkim idealizacijama i shvaća vremensku dinamiku naše interpretativne situacije. 153

Poput drugih inverzija, i obrat odnosa među razumijevanjem i pogrešnim razumijevanjem ruši strukturu na kojoj su počivale institucij e. N ~padi na dekonstrukcioniste i na druge kritičare, tako 'različite kao što su Bloom, Hartman i Fish, često ističu da su, ako su sva čitanja pogrešna, ugroženi pojmovi značenja, vrijednosti i 'autoriteta što ih promiču naše institucije. Čitanja svih čitatelja bila bi podjednako valjana ili zakonita, a ni učitelji niti tekstovi ne bi mogli saču­ vati svoj uobičajen autoritet. Takve inverzije to pitanje uostalom zamjenjuju upućivanjem na razmišljanje o tome što su to procesi ozakonjivanja, vrednovanja ili autoriziranja koji stvaraju razlike među čitanjima i omogućuju da jedno čitanje raskrinka drugo kao pogrešno. Na isti nam način prepoznavanje normalnog kao posebnog slučaja devijantnog pomaže da preispitamo institucionalne snage i prakse koje normalno instituiraju s pomoću obilježavanja ili isključivanja devijantnog. Općenito, inverzije hijerarhijskih opreka izlažu raspravi institucionalne ustroje koji počivaju na tim hijerarhijama i tako otvaraju mogućnosti mijene mogućnosti koje se lako mogu izjaloviti, ali koje se isto tako u nekom trenutku mogu pokazati kritičkima. Richard Rorty zamjećuje 'da još nismo izveli posljedice što ih za kulturu i društvo ima Freudova široka a ipak potanka redeskripcija ljudske psihe i lju<;lskog ponašanja, već živimo nelagodno s »još uvijek neusvojenim učincima psihoanalize na naš'e pokušaje da mislimo u . moralnim nazivima« (» Freud, Morality, and Hermeneutics« [Freud, moralnost i hermeneutika], str. 185).' Freudova je dekonstrukcija strateških opreka stvorila probleme logičkoj i moralnoj procjeni koja se služi kategorijama kao što su »velikodušnost«/»sebičnost«, »hrabrost«/»strašljivost«, ili pak »ljubav«/»mržnja«. Nije jasno kakve će se prilagodbe zbiti u jeziku i institucijama moralnosti: »još smo uvijek na stupnju predmnijevanja da se nešto mora promijeniti u našim starim načinima govora, ali još ne znamo što« (str. 177). Kad je riječ o dekonstrukciji, kaže Derrida, u »l'ebranleme'nt actuel« /potresu koji se zbiva/ u pitanju je ponovna procjel1aodnosa između uopćenog teksta i onoga o čemu se moglo razmišljati kao da je jednostavno izvan jezika, diskurza ili pisma, kao da su posrijedi zbiljnosti različita reda (Posjtions~ str. 126/91). »Očito lokalni« pojmovni potresi stoga imaju općenitiji doseg, premda se učinci ne mogu odmah predvidjeti.

154

5~

Posljedice

II

kritici

Unatoč očitoj

važnosti što je za proučavanja književnosti ima odnos' i pogrešna čitanja. daleko od toga da su implikacije dekonstrukcije za studij književnosti jasne. Derrida često piše o književnim djelima, all se nlje izravno bavio temama kakve su zadaća književne kritike, metode raščlambe jezika književnosti ili narav značenja u književnosti. Valja izvesti zaključke o implikacijama dekonstrukcije za znanost o književnosti, no nije jasno kako. Tvrdnja da su sva čitanja pogrešna, primjerice, čini se da nema logičkih posljedica koje bi kritičare prisilile na drugačiji postupak, pa ipak itekako može utjecati na način na koji kritičari razmišljaju o čitanju i na pitanja što ih postaVljaju o interpretacijskim činovima. To u ovom, kao i u drugim slučajima znači da dekonstrukcija kakve hijerarhijske opreke ne povlači za sobom mijene·u književnoj kritici niti . koga na njih prisiljava, pa ipak može imati znatan utjecaj na postup.. ke kritičara. Pobliže, svojim preispitivanjem filozofskih opreka na kojima je neizbježno počivala kritička misao dekonstrukcija postavlja teorijske probleme što ih kritičari moraju ili ignorirati ili slijediti. Rušenjem hijerarhijskih odnosa o kojima ovise kritički pojmovi i metode ona priječi da se pojmovi i meto'de prihvaćaju Jcao dane či­ njenice i drže naprosto pouzdanim instrumentima.' Kritičke kategorije nisu puko oruđe što ga imamo rabiti.pri proizvodnji valjanih interpretacija, nego problemi koje moramo istražiti u međudjelovanju teksta i pojma. To je jedan od razloga zbog kojih se kritika ovih dana čini toliko teorijskom: kritičari pripravnije istražuju kako na kritičke kategorije utječu djela pri raščlambi kojih se te kategorije rabe. Prije no što u trećem poglavlju prijeđeino na raspravu o književnoj kfitici nastaloj zahvaljujući derridovsl:coj dekonstrukciji, valjalo bi procijeniti posljedice što ih za teoriju književnosti i književnu kritiku ima dekonstrukcijska praksa koju smo razložili. Možemo razlučiti četiri razine ili načina važnosti. Prvi je i najvažniji utjecaj dekonstrukcije na niz kritičkih pojmova, uključivo i sam pojam književnosti; ali dekonstrukcija polučuje učinke i na tri drugačija načina: kao izvor tema, kao primjer strategij~ čitanja te kao. pričuva sugestija o naravi i ciljevima kritičkog istraživanja. l)' Pojam književnosti ili knjiievnog diskurza uključen je u nekoliko hijerarhijskih opreka što se nalaze u žarištu zanimanja dekonstrukcije: ozbiljno/neozbiljno, doslovno/metaforičko, istina/fikcija. Vidjeli smo kako fil~zofi, da bi razvili teoriju govornih činova, konstruiraju pojam »običnog jezika« i »običnih okolnosti« tako što ustranu guraju sve neozbiljne izrijeke kao nametničke iznimke, a književnost je paradigmatski slučaj takvih izrijeka. Protjerujući proizmeđu čitanja

155

bleme fikcionalnosti, retoričnosti i neozbiljnosti u rubno i ovisno područje područje u kojem jezik može biti slobodan, zaigran i neodgovoran koliko god to želi - filozofija stvara očišćen jezik i nada se da će ga moći opisati pravilima što bi ih književnost narušavala da nije ostavljena postrani. Pojam književnosti bio je stoga bitan za zamisao uspostavljanja ozbiljnog, refer~ncijalnog, provjerlji. vog diskurza kao jezične norme. , Dekonstrukcija pokazuje da su te hijerarhije poništene djelovanjima tekstova koji ih i predlažu, te time mijenja položaj jezika književnosti. Ako je ozbiljni jezik osobit slučaj neozbiljnoga, ako su istine fikcije kojima je fikcionalnost zaboravljena, onda književnost nije neki devijantni, nametnički primjer jezika. Naprotiv, ostali se diskurzi mogu motriti kao slučaj i uopćene književnosti ili arhiknjiževnosti. U »Qual Quel1e« Derrida navodi Valeryevu opasku: uzmognemo li se osloboditi naših uobičajenih pretpostavaka, opazit ćemo da »filozofija, određena svojim opusom koji je korpus pisanih radova, objektivno jest osobit književni žanr... što ga moramo smjestiti nedaleko od pjesništva«. Ako je filozofija vrsta pisanja, onda je, piše Derrida, zadaća propisana: proučavati filozofEiki tekst glede njegove for- . malne strukture, njegove. retoričke organizacije, osobitosti i raznovrsnosti njegovih tekstovnih tipova, njegovih modela izlaganja i proizvodnje - s one strane onoga što je nekoć nazivano žanrovima --:- te, nadalje, njegovih 'mizanscena (mises en scenes) i njegove sintakse, koja nije samo artikulacija njegovog označenog i njegovih upućivanja na bitak ili na istinu, već i raspored njegovih postupaka i svega što je u njih uloženo. Ukratko, razmatrati tako filozofiju kao »zaseban književni žanr« koji se služi zalihama jezičnog sus'tava, organizirajući, pokrećući ili .odvraćajući skup tropoloških mogućnosti koje su starije od filozofije. (Marges, str. 348-49) .

Čitajući filozofiju kao književni žanr, Derrida nas je n.aučio da filozofske spise, razmatramo kao tekstove s performativnom kao i sa spoznajnom protegom, kao heterogene konstrukte koji organiziraju mnoštvo diskurzivnih snaga i koji se organiziraju djelovanjem tih . snaga, nikada jednostavno sebi prisutni ili s nadzorom nad svojim implikacijama,povezani na složene načine s mnoštvom drugih tekstova, pisanih i živih. Ako to sačinja shvaćanje filozofije kao književnosti, to je jedino stoga što je književnost od doba romantizma bila potencijalno najopsežniji oblik diskurza. Nema ničega što se ne bi moglo unijeti u književno djelo; nema uzorka ni rješenja koje se u njem ne bi moglo naći. Čitati kakav tekst kao .fjlozofiju znači zanemariti neke od njegovih aspekata u korist zasebnih vrsti argumen-

156

tacije; .čitati ga kao književnost znači ostati pažljiv čak i prema njegovim očito trivijalnim obilježjima. Književna analiza ne odbacuje mogućnosti strukture i značenja u ime pravila neke ograničene diskurzivne prakse. .Radi toga imamo jednu asimetričnu strukturu u kojoj »književriost« stoji u opreci s »filozofijom«, ili s »poviješću«, ili s »novinarstvom«, ali isto tako može u sebi sadržavati sve što joj je oprečno . To je u suglasju s iskustvom književnosti: mi mislimo da znamo što je to književnost, no u njoj vazda nalazimo druge elemente i ona se . širi da bi ih uključila; ne postoji ništa što bi bilo tako konačno neknjiževno da se ne bi moglo pojaviti u pjesničkoj zbirci. Taj je asimetričan odnos isto tako i uopćena struktura koja proizlazi iz L 'Absolu litteraire [Apsolutno književno] Philippea Lacoue-Labarthea i Jean-Luca Nancya, analize podrijetla modernih predodžbi o književnosti u teoriji njemačkog romantizma. »Apsolutno književno« [» The Literary Absolute«] njihova naslova upućuje na kretanje koje transcendira sebe samo i uvijek se ponovo' ugrađuje u različite prikaze književnosti. Književnost je način pisanja koji se odlikuje svojim_-traganjem za vlastitim identitetom; istraživanje književnog postaje tako njegovom oznakom. Roman uključuje parodiju romana i teo_rijurom~ma. Bit je književrtosti to šiOi1emal;lti, što-je protejska, ri.e-oqrediv.a, što opseže sve što bi se moglo smjestiti izvan nje. Taj se Čildan odnos, u kojem književnost transcendira svako tumačenje o sebi i može uključiti ono što joj je oprečno, djelomično'reproducira u pojmu uopćene književnosti koja bi se prema književnosti odnosila kao prema jednoj od svojih vrsta. Ne bismo međutim trebali zaključiti daje za dekonstrukciju književnost povlašten ili nadmoćan oblik diskurza. Derrida primjećuje da je Valeryeva zamisao o shvaćanju filozofije kao književnog žanra odlična strategija, ali da će nas, ne bude li usvojena strateški, kao reakc:ija i intervencija; dovesti natrag u krug, na »prijepon:~o injesto« (Marges, str. 350). Svaki bi se zahtjev za nadmoći ~njiževnosti nad filozofijom vjerojatno' zasnivao na argumentu da se filozofija zavarava nadajući se kako će izbjeći fikciju, retoriku, trop, dok književnost izrijekom obznanjuje svoju fikcijsku i retoričku narav. N o da bismo taj zahtjev potkrijepili demonstriranjem retoričke naravi kakva filozofskog teksta, morali bismo znati što je doslovno a što je figurativno, što je fikcijsko a što nefikcijsko, što je izravno a što PQsredno. Trebali bismo tako biti kadri autoritativno razlučiti bit od slučajna svojstva, oblik od sadržaja, jezik od misli. Pokušaj da se pokaže nadmoć književnosti ne bi se temeljio na nadmoćnijoj književnoj spoznaji, već bi ovisio o tim fundamentalnim filozofskim teškoćama i iznova bi im se vraćao.

157

Shvaćanje filozofije kao književnog žanra za Derridu ne povlači za sobom nadmoć književnog diskurza ili književne spoznaje od kojih ni jedno ne može razriješiti ili izbjeći tvrdokorne filozofske prohleme. Štoviše, bilo bi nepromišljeno tvrditi da su filozofski tekstovi neupućeni u nešt'? - svoju vlastitu retoričnost - što književni teksto'vi razumiju. Dekonstrukcijska čitanja koja pokazuju filozofske tekstove koji dekonstruiraju svoje vlastite argumente a svoje strategije prepoznaju kao retoričke prijevare, tim tekstovima u biti pripisuju nešto što se prije naziva spoznajom negoli neznanjem. Kad Derrida tvrdi da Rousseauov Essai sur l'origine des langues [Ogled o podrijetlu jezika] »izjavljuje ono što on [Rqusseau - nap. prev.] želi reći« pa ipak »opisuje ono što on ne želi reći« ili izjaVljenu namjeru upisuje »u sustav nad kojim više nema nadzora«, on u tom tekstu ne identificira neki nedostatak koji bi se mogao popraviti u književnom djelu (De la grammatologie, str. 326, 345/229, 243); Naprotiv, upravo se ta samodekonstruktivna struktura, različitost tog teksta od samog sebe, može na~vati »književnom«, kao što to čini Paul De Man dokazujući da se u tom tekstu »Rousseau oslQbađa 10gocentrične zablude upravo u onoj mjeri u kojoj je njegov jezik književan«, (Blindness and Insight, str. 138). Čini se da je ovdje »književf\o« povlaštena kategorija, a takvi su odlomci mnoge teoretičare r:t·aveli na pretpostavku da De Man, a možda i Derrida, književnosti dodjeljuJu poseban i autoritativan epistemološki status. No De Man kategoriju »književno« primjenjuje na svekoliki jezik - filozofski, povijesni, kritički, psihoanalitički, baš kao i pjesnički - koji unaprijed predočuje svoja vlastita ·pogrešna razumijevanja i koji je pogrešno čitan: »Kriterij književne specifičnosti ne ovisi o većoj ili manjoj diskurzivnosti tog oblika, već o stupnju dosljedne 'retoričnosti' jezika« (str. 137). Teško da nam to pomaže u raspoznavanju književnosti kakva diskurza, ali nam pomaže da bismo upozorili na to kako dekonstrukcijska proizvodnja arhiknjiževnosti ne opravdava zahtjev za povlaštenim ·statusom pjesama, romana i drama s obzirom na druga djela. I~to tako, ni inverzija hijerarhijskog odnosa među književnošću i filozofijom ne proizvodi monizam koji poništava sve distinkcije. Umjesto opreke između ozbiljnog filozofskog diskurza i rubnog književnog diskurza koji se kreče fikcijskim obilaznicama u nadi da će dospjeti do ozbiljnosti, imamo promjenljivu i pragmatičnu distinkciju unutar· arhiknjiževnosti ili uopćene tekstovnosti. Filozofija ima svoje razlikovne retoriČke strategije: »naprimjer, fi)ozofski tekst uključuje, upravo kao svoju filozofsku osobitost, zamisao samoza~ajnosti pred označenim sadržajem što ga prenosi i uglavnom nauča­ va« (De la grammatologie, str. 229/160). »Valery filozofa podsje-

158

ća«,

bilježi Derrida, »da se filozoflja piše. I da je fllozof filozofom utoliko što to zaboravlja« (Marges, str. 346). Tako se razlikovnost" fllozofije održava u argumentu koji je, držeći filozofiju književnošću, naizgled izbrisao distinkcije. Interpretirati Kantovu Kritiku 1'asudne moći kao da je umjetničko djelo, kako u La Verite en peinture predlaže Derrida, ili filozofski raspravljati o implikacijama Artaudove ideje kazališta, što Derrida i čini u L'Ecriture et la difference, znači održavati promjenljivu distinkciju. Učinak je dekonstrukcije što, iznova upisujući distinkciju između književnih i neknjiževnih djela u uopćellU književnost ili tekstovnost, ruši hijerarhijski odnos koji je prije određivao pojam književnosti, te tako hrabri zamisli poput književnog čitanja filozofskih tekstova i filozofskog čitanja književnih tekstova, koje tim diskurzima dopuštaju međusobnu komunikaciju. Pored pojma same književnosti, dekonstrukcija utječe na mnoštvo kritičkih pojmova rušeći filozofske hijerarhije iz kojih ti pojmovi izrastaju. Primjerice, dekonstrukcija opreke između doslovnog i metaforičkog, kao što smo već prije opazili, daje veću važnost prouča­ vanju figura, koje postaju normom, a ne iznimkom, temeljem jezič­ nih Učinaka, a ne posebnim slučajem. No dekonstrukcija takva proučavanja istodobno otežava, dovodeći u pitanje svaki pokušaj stroga razlučenja doslovnog od metaforičkog. Ako je, kako piše Derrida, »prije no što je postala retoričkim. postupkom u jeziku, metafora bila pojavljivanjem samog jezika«, onda kritičar ne može jednostavno opisati funkcioniranje flgurativnog jezika u tekstu, već isto tako mora računati s mogućnošću figurativnosti svekolikog diskurza i stQga s figurativnim korijenima »dosiovnih« iskaza (L'Ecriture e"t la difference, str. 166/112). Kao što ćemo vidjeti u sljedećem.poglav­ Iju, to često uključuje čitanje književnih djela kao prešutnih retorič­ kih rasprava koje flgurativn~m riječima raspravljaju o doslovnom i figurativnom. . Među pojedinačnim figurama na koje je utjecalo preispitivanje filozofskih kategorija nalaze se simbol i alegorija, koji su u estetici roinantizma sučeljeni kao organsko prema mehaničkom i"kao motivirano prema arbitrarnom. Ogled .Paula de Mana »The Rhetoric of Temporality« [Retorika vremenitosti], koji simbol opisuje kao mistifikaciju a a~egoriju povezuje s »autentičnim« razumijevanjem jezika i vremenitosti, otpočeo je obrat koji je alegoriju učinio prvotnim načinom označivanja a »simbol« osobitim, problematičnim slučajem. Sljedeći pojam koji je pretrpio utjecaj dekonstrukcijske teorije jest pojam mimesisa, koji uključuje hijerarhijske opreke između objekta i prikazbe te između originala i imitacije. Oduža bilješka u »La Double Seance« skicira argumentaciju zamišlj~nu za kakav članak () 159

Platonovoj teoriji mimesisa i prepoznaje shemu dviju izjava i šest posljedica za koju se kaže" da oblikuje »neku vrstu logič­ kog stroja; on programira prototipe svih izjava upisanih u Platonov diskurz, kao i onih koje pripadaju tradiciji. Taj stroj raspodjeljuje sve klišeje buduće kritike prema složenom, no neumoljivom zakonu« (La Dissemination, str. 213 u bilj.l187 u bilj.). Mimesisu se mogu pripisati različne vrijednosti: možemo ga osuđivati kao podvostručenje koje umjesto originala podmeće kopije, hvaliti ukoliko toč­ no reproducira original ili pak vidjeti neutralnim, s vrijednošću prikazbe koja ovisi o vrijednosti originala. mogućih

Kasnija estetička tradicija, što je Derrida raščlanjuje u »Economirnesis«, dopušta čak da imitacije budu superiorne oponašanim objektima, ako umjetnik svojom slobodom i kreativnošću" oponaša krea~ivnost Prirode ili Boga. U svim se tim slučajima, dokazuje Derrida, održava »apsolutna raspoznatljivost imitiranoga i imitacije«. Postoji metafizički interes u održavanju distinkcije između prikazbe i onoga što je prikazano, te prvotnosti onoga što je prikazano u odnosu na njegovu prikazbu. Mimesis i mneme (memorija) tijesno su povezani - memorija je oblik mimesisa ili prikazbe - a mimesis se artikulira na temelju pojma istine. Kad se istina shvaća kao aletheia, razotkrivanje ili oprisutnjenje nečega što je bilo skriveno, tada je mimesis za taj proces nužna prikazba, udvostručenje koje nečemu omogućuje da se p·okaže. Kad istina nije aletheia nego homoiosis, primjerenost ili podudarnost, tada je mimesis odnos između kakve slike ili prikazbe i onoga s čime se ta: slika ili prikazba može vjerno podudarati. U obadvama slučajima, piše Derrida, »mimesis mora slijediti proces istine. Njezina norma, njezino pravilo, njezin zakon jest prisutnost prisutnog« (La Dissemination, str. 220/193). U tom logocentričn"'om sustavu ima stanovite nestalnosti. Prvo, razlučujući original od njegove mimetičke izvedbe i održavajući ve-

zu s istinom, mimetičke se izvedbe upleću u vriježenje momenta mimesisa. Jean-Luc Nancy u svom čitanju Platonova SofJsta opisuje niz od šest stupnjeva mimesisa izmedu kojih dolazi do učinaka trbuhozborstva; svaka je izvedba prikazba kojoj glas uistinu dolazi s nekog drugog mjesta (»Le Ventri1oque« [Trbuhozborac], str. 314-32). Jednostavan bi primjer bio mimetički lanac što ga začinje primjerice slika nekog kreveta; prikazuje li ona krevet što ga je načinio kakav tesar, može se redom pokazati da je taj krevet imitacija nykog osobitog modela, koji se onda opet može motriti kao izvedba ili imitacija kakva idealnog kreveta. Kao posljedak distinkcije izmedu prikazbe i onoga što ona prikazuje, u pitanje se može dovesti status svakog pojedinog kreveta: može se pokazati da je svaki pretpostavljeni origi160

nal imitacija, u procesu koji se zaustavlja jedino postuliranjem kakvog božanskog izvora, kakvog apso.lutnog originala. Osim toga, tekstovi poput Platonova, koji inzistiraju na izvedenom značaju mimesisa i odbacuju ga ustranu kao suplementarnu djelatnost, mimesis iznova uvode na načine koji ga čine središnjim i bitnim. U Filebusu, naprimjer, S~krat memoriju opisuje specifično mimetičkim načinom: kao slike naslikane u duši. »Ako Platon često i odbacuje mimesis«, piše Derrida, »a gotovo uvijek mimetičke umjetnosti, on nikada razotkrivanje istine, aletheia, ne odvaja od kretanja anamnezije (povratak memorije). Stoga se unutar mimesisa javlja podjela, samoudvostručenje samog ponavljanja« (La Dissemination, 217/191). Imitacija se dijeli na bitni mimesis, neodvojiv od proizvodnje istine, i na njegovu nebitnu imitaciju; a taj drugi mimesis, koji se primjerice nalazi u umjetnostima, opet će se dijeliti na prihvatljive oblike i na njihove imitacije. Udvostručenje imitacija imitacije traje »ad infinitUJ;n«, zaključuje Derrida, »jer se umnažanje tog kretanja hrani samo sobom«. Baš kao što je Freudovo tumačenje pojma Nachtraglichkeit dovelo. do pojma izvorne reprodukcije, kao što je i rad o suplementaciji u Rousseaua razotkrio da postoje samo suplementi, tako i igra mimesisa u teorijskim tekstovima sugerira (ne)pojam izvorno"g mimesisa, koji ruši hijerarhiju originala i imitacije. Mimetički se odnosi mogu motriti kao međutekstovni: kao odnosi među dvjema prikazbama, a ne kao odnosi među tekstovnom imitacijom i netekstovnim originalom. Tekstovi koji izriču potpunost kakva izvora, jedinstvenost kakva originala, ovisnost kakve 'manifestacije ili derivacije o imitaciji, mogu otkriti da original već jest imitacija i da sve počinje s reprodukcijom. Dekonstrukcija je slično utjecala i na pojam koji je prikazbi vrlo srodan: pojam znaka. Dekonstrukciju često motre kao jedan od jezično usmjerenih ili semiotičkih teorijskih pokreta koji književnost drže sustavom znakova; no, kako to u svom č~tanju Saussure~ primjećuje Derrida, pojam znaka, sa svojom distinkcijom između sadržaja ili označenog te označitelja koji taj sadržaj prikazuje, fundamentalno je metafizički. Unatoč Saussureovu upornom naglašavanju čisto razlikovne naravi znaka, ' održavanje stroge distinkcije - distinkcije bitne i pravosudne -" među označiteljem (signans) i označenim (signatum), te izjednačivanje signatum-a s pojmom načelno ostaVlja otvorenu moguć­ nost razumijevanja označenog pojma samog po sebi, pojma jednostavno prisutnog misli, neovisnog o jezičnom sustavu, što će reći o sustavu označitelja. Ostavljajući 'tu mogućnost otvorenom, a takvom je ostavlja upravo načelo opreke između označitelja i označenoga, te stoga načelo znaka, Saussure proturječi kritičkoj II o DEKONSTRUKCIJI

161

stečevini

o kojoj smo govorili. On se slažy s tradicionalnim zahtjevom za nečim što sam predložio da se nazove »transcendental nim označenim«, a što samo 'po sebi ili po svojoj biti ne bi upućivalo ni na jedan označitelj, što bi transcendiralo lanac znakova i u stanovitom trenutku ne bi više ni samo funkcioniralo kao označitelj. Naprotiv, međutim, od trenutka kad mogućnost takvog transcendentalnog označenog dovedemo u pitanje i raspoznamo da je svako označ,eno također u položaju označitelja, distinkcija između označitelja i označenog, a stoga i pojam znaka, postaju problematični u samom korijenu. (Positions, str. 29-30/19-20) To ne znači da bismo pojam znaka mogli ili trebali odbaciti kao neuporabljiv; naprotiv, distinkcija između onoga što označuje i onoga što je označeno bitnaje za svako razmišljanje. No iz čisto razlikovne, netvarne naravi znaka proizlazi da razlika među označite­ ljem'i označenir:n ne može biti tvarn~ i da je ono što u jednom trenutku možda prepoznajemo kao označeno isto tako i označitelj. Ne postoje konačna značenja koja zaustavljaju kretanje označivanja. Charles Sanders Pe irce tu strukturu odgode i upućivanja uvodi kao jedan aspekt svoje definicije; znak je »bilo što što određuJe da nešto drugo (njegov interpretant) upućuje na kakav objekt na koji i samo Isicl upućuje (njegov objekt) na isti način, pa interpretant naizmjence postaje znakom i tako dalje ad. infinitum. ... Dođe li niz u:z;astopnih interpretanata do svog svršetka, time znak postaje u najmanju ruku nepotpun« (Collected Papers [Sabrani spisi], svezak 2, str. 169). Ta formulacija sadrži tvrdnju s kojom smo se susreli u raspravama o govornim činovima i o mimesisu : da mogućnost beskonačne replikacije nije nezgoda koja se slučuje znaku, već gradbeni element njegove strukture, nedovršenost bez koje bi znak bio nedovršen. Valjalo bi, međutim, da književni kritičari buduoprezni.kad iz tog načela izvode zaključke. Nalažući skepticizam glede mogućnosti zaustavljanja značenja, otkrivanj~ značenja koje se nalazi izvan igre znakova u tekstu i upravlja njome, to načelo ne predlaže neodredivost značenja li uobičajenom smislu: nemogućnost ili neopravdanost odabiranja jednog, a ne drugog značenja. Naprotiv, samo zato što može biti odličnih razloga da se prije izabere jedno negoli drugo značenje ima smisla insistirati na tome da je i samo odabrano znače­ nje također označitelj koji se može interpretirati. Činjenica što je \ svako označeno ujedno i u položaju označitelja ne znači da nema razloga za povezivanje označitelja s jednim, a ne s drugim označe­ nim; ona još manje sugerira, kako su to tvrdili i neprijateljski raspoloženi' i dobrohotni kritičari, apsolutno prvenstvQ označitelja ili definiciju teksta kao gaiaksije označitelja. »'Prvotnost' ili 'prvenstv9' 162

označitelja«,

piše Derrida, »bio bi apsurdan i neodrživ izraz .... Oznikada s pravom prethoditi označenom, jer više ne bi bio označiteljem i označitelj 'označitelj' ne bi imao nikakvo označe­ no « (De la grammatologie, str. 32n [?]/324). Strukturalno udvostručenje svakog označenog kao interpretabilnog označitelja sugerira da područje označite~ia stječe stanovitu autonomiju, ali to ne znači označitelje bez označenih, već samo neuspjeh označenih da okončaju stvar. . načitelj neće

Postoji, međutim, jedan aspekt u kojem Derridino djelo staVlja naglasak na označitelja. U svom čitanju Saussurea, u De la grammatologie, no poglavito u Glas, Derrida pokazuje da Saussure, kako bi izgradio svoje učenje o arbitrarnoj naravi znaka, slijedi postupak isključenja koji nam je sad već poznat. Saussure dopušta da u jezici., ma postoje onomatopejski znakovi, no oni su »drugotne važnosti«, nisu »organski elementi jezična sustava« i stoga ih pri formuliranju teorije jezičnog znaka ne treba uzeti u obzir. Pored toga, tvrdi on, ti pretpostavljeno motivirani znakovi nikada nisu čisto mimetički, već su vazda dijelom konvencionalni. »Riječi kakve su fouet (bič) ili glas (mrtvačko zvono) mogu zapanjiti (frapper) poneke uši sugestivnom zvučnošću«, no one ne nastaju kao onomatopeje: fouet dolazi od fagus, »bukovo drvo«, a glas od classic um, »zvuk trublje«, pa mimetička kakvoća koja im se pripisuje nije bitna osobina već »'slučajan rezultat fonetske evolucije« (citirano u Glas, str. l 06). Kako opaža Derrida, taj odlomak isključuje slučajno, što bi Saussureov či­ tatelj, suglasan s promicanjem arbitrarnog nauštrb motivacije, mogao držati čudnim; no da bi jezični sustav definirao kao bitno sluča­ jan, tj. arbitraran, Saussure mora isključiti.slučajnu motivaciju. Odobrimo li Saussureovu tvrdnju da onomatopeje nikada nisu čiste, da nikada nisu čvrsto utemeljene u sličnosti, ipak bi nas i nadalje mogla zanimati onečišćenost arbitrarnosti motivacijom, uključivo i motivacijom koja je slučajan rezultat jezične evolucije. Saussure to, međutim, isključuje kao nezgodu koja ne utječe na bit. S motrišta jezičnog sustava to se može opravdati; tvrdi se da na strukturu francuskog ili engleskog jezika ne utječe potencijalna mimetič­ ka sugestivnost različnih označitelja. No Derrida pita bi lli posrijedi moglo biti to da ta onečišćenost arbitrarnih znakova sugestijama motivacije, mogućnostima remotivacije, nije slučajna niti da ju jt:( moguće isključiti, već da je neodvojiva od djelovanja jezika. »Što ako, taj mimesis znači da unutrašnji' sustav jezika ne postoji ili da ga nikada ne rabimo, ili ga barem nikada ne rabimo drugačije doli onečišćujući ga, te da je to onečišćenje neizbježivo i stoga ispravno i 'normalno', da pripada tom sustavu i njegovu funkcioniranju, en fasse partie, drugim riječima, i njeg(;)V je dio, i ujedno čini sustav ko-'

163

ji je cjelina, dio kakve od sebe šire cjeline?« (Glas, str. 109). Arbitrarni znakovi jezičnog sustava mogu .biti elementi kakva šireg književnog ili diskurzivnog sustava u kojem se uvijek javljaju učinci motivacije, demotivacije i remotivacije i u kojem odnosi sličnosti među označiteljima ili među označiteljima i označenima uvijek mogu polučiti učinke~ bili oni svjesni ili nesvjesni. Književni kritičari odavno poklanjaju pažnju toj vrsti motivacije koju su motrili kao fundamentalno pjesničko ili estetsko sredstvo, no njezini se učinci mogu istražiti i drugdje. U »Fors« [Osim] Derrida prikazuje rad psihoanalitičara Nicolasa Abrahama i Marie Torok na »Rječniku« [»Verbarium«] Čovjeka-Vuka, joyceovsku mrežu međujezičnih veza i mimetičkih prijenosa označitelja koji strukturiraju i stvaraju tekst njegova psihičkog iskustva: »Verbarium pokazuje kako se znak, postavši arbitrarnim, može sam remotivirati. I u kakav labirint, u kakvo mnoštvo heterogenih mjesta moramo ući da bismo pronašli skrovitu motivaciju« (»Fors«, str. 70-71/114). U snu po kojem je Čovjek-Vuk dobio svoje ime bilo je šest vukova. Shematski: [riječ] šest u šest vukova ... prevodi se na ruski jezik (šest, kolac, motka, i možda spol, blisko sa šestero i šestjorka, »šestorica«, »šestica«, blisko sa sestra, sestra, i njezinim deminutiv·om sestjorka, seka, prema kojoj je utjecaj njemačkog Schwester usmjerio odgonetanje): tako se u materinskom jeziku, ovoga puta putem jednog bitnog verbalnog prijenosa, sestra povezuje s fobičnom slikom vuka. Ali taj prijenos ipak nije semantički: on proizlazi iz leksičke bliskosti ili iz formalne podudarnosti. U đe­ mo li kroz izobličen virtualni izraz sestjorka-volka (vučja seka) u noćnu moru .zvijezde i polumjeseca, zvezda-luna, počet ćemo možda uviđati potvrdu. IStro 60/106/. Ovaj prikaz Čovjeka-Vuka iznosi brojne primjere u kojima se, mogli bismo reći, pokazuje da je motiv motivacija znakova. Premda je motiviranje znakova u stanovitom smislu izvanjsko unutrašnjem sustavu jezika i stoga uporabljivo kao osobita pjesnička tehnika kojom se uvećava uvjerljivost simbola ili se učvršćuju važne tematske veze, ono snažno i prikriveno funkcionira unutar jeziČnog sustava i sada se pokazuje središnjim s obzirom na ostale tekstovne konstrukte ili diskurzivna djelovanja. 16 16 Pored Derridina »Fors« 1 Freudova opsežna rada o presudnoj ulozi veza među označiteljima, naputke bismo mogli pronaći i u dvjema (>tudijama koje rabe pojam N. Abrahama i M. Torok, inkorporiranje: Nico1as Rand, »'Vous joyeuse melodie - nourrie de crasse': A propos d'une transposition des Fleurs du Mal par Stephan George« ['Vi vesele melodije - hranjene pr1javštino.m': Glede jedne transpozicije Cvjetova zla Stephana Georgea], te Cynthia Chase, »Paragon, Parergon: Baudelaire Translates Rousseau« [Pa': ragon, parergon*: Baudelaire prevodi Rousseaua]. U Saving the Text Geoffrey Hartman promišlja o različnim potajnim motivacijama znaka i o moguć-

164

Što se učinci motivacije više pokazuju· sveprOZlmaJUC1ma, to je manje možemo držati ovladanom ili ovladivom tehnikom, a to je više moramo analizirati kao onorazumsko obilježje funkcioniranja jezika i subjektova ulaganja u jezik. Uzmimo, primjerice, slučaj vlastitih imena. Derrida u GJas sugerira da »je velik interes književnog diskurza - a pritom uistinu mislim na diskurz - strpljiva: neprimjetna, gotovo životinjska ili biljna, neumorna, veličanstvena, podrugljiva preoblika nečijeg imena, rebus, u kakvu stvar ili ime kakve stvari« (str. ll). A u svom se čitanju suvremenoga francuskog pjesnika Francisa Pongea posebice usredotočuje na gibanje spužve, na šupljikavu logiku tog znaka, signe »eponge«*, koji je isto ,tako i rezultat potpisa, signe Ponge**, ali potpisa kojim se subjekt raspršuje u tekstu. Pisanje se često držalo procesom prisvajanja kojim autor označuje ili potpisuje neki svijet, čineći ga svojim viđenjem ili svojom stvari; no učinci potpisa, tragovi vlastitog imena/potpisa u tekstu, prisvajajući dovođe do gubitka vlasništva. Vlastito ime postaje nevlasniČko. »Ovdje se susrećemo s problemom vlastitog imena kao riječi, kao imena, s pitanjem njegova mjesta u· jezičnom sustavu. Vlastito ime kao oznaka ne bi trebalo imati značenja, trebalo bi biti čista referencija; no kako je ono riječ uhvaćena u jezičnu mrežu,. uvijek počinje značiti. Smisao onečišćuje taj ne-smisao koji bi se po pretpostavci imao držati postrani; pretpostavlja se da ime ne znači ništa, a ono ipak počinje značiti« (»Signeponge«, L dio, str. 146). Djelovanje prikrivenih ili fragmentarnih vlastitih imena u proizvodnji kakva teksta problematizira distinkciju između retoričkog i psihološkog (imeje ujedno i očevo ime) te pokazuje »misao« determiniranu iznenađujućim nužnostima, uhvaćenu u igru jezika značenjskim ·grananjima kojega nikada ne vlada: na konvencionalne jezične znakove vazda mogu utjecati motivacije' različitih vrsta. Andrew Parker naprimjer sugerira da je Derridino baVljenje oznakama (marques), strukturom oznaka, inkorporiranje Marxa (»Of Politics and Limits: Derrida Re-Marx«l str. 95 -97). No upisivanje vlastitog imena u tekst ponajprije je jedna verzija potpisa. Potpisi teorijski leže izvan djela da· bi ga uokvirili, predstavili, autorizirali, no da bi uistinu uokvirio, obilježio ili potpisao neko djelo, potpis izgleda mora ležati unutar toga djela, u samom njegovom srcu. Problematičan odnos među unutrašnjim i izvanjskim bezvrijedan je kad je riječ nosti da bi književnost mogla biti razradom i ponaVljanjem onoga što naziva »zrcalnim imenom« (str. 97 -117). * Nap. prev. - paragon=uzor; parergon=sporedna stvar, nevažan dodatak.

* Nap. prev. - znak »spužva«

**

Nap. prev. -

potpisuje

(znači)

Ponge

165

o upisivanju vlastitih imena i njihovu pokušaju da uokviruju iznutra. Taj problem okvira - distinkcije između unutrašnjeg i izvanjskog, te strukture te granice - presudan je za estetiku uopće. Kao što Derrida piše u djelu uveli~e primjerenom teoretičaru književnostl, »Parergon«, estetičku je teoriju strukturirao jedan traian zahtjev: mi moramo znati o čemu govorimo, što se tiče vrijednosti ljepote iznutra, a što nekom imanentnom smislu ljepote ostaje izvanjsko. Neprekidan taj zahtjev - razlučiti unutrašnje ili pravo značenje od okolnosti predmeta o kojem je riječ - organizira svaki filozofski diskurz o umjetnosti, značenju umjetnosti i samom znače­ nju od Platona do Hegela, Husserla i Heideggera. On predmnijeva diskurz o granici između unutrašnjosti i izvanjskosti umjetnič­ kog predmeta, u ovom slučaju diskurz u okviru. Gdje ga nalazirpo ? ILa Verite en..peinture, str. 53/»The Parergon«, str. 12/ Derrida ga nalazi u Kantovoj Kritici rasudne moći, a budući da Kant kaže da misaona prosudba počinje s primjerima, u primjerima odjeljka »Analitike lijepog« naslovljenog »Objašnjavanje pomoću primjera«. Kant tumači da sudovi ukusa (sudovi da nešto jest lijepo) ne ukljuČuju čisto iskustvenu nasladu izazvanu kakvoćama ili uresima koji očaravaju. U vizualnim je umjetnostima bitno ono što je ugodno svojim oblikom. Druge su kakvoće, poput boje, važne utoliko što, kaže Kant taj oblik čine jasnije, određenije i potpunije intuitivno spoznat1jivim, te pored toga svojim čarom stimuliraju prikazbu, tako što pobuđuju pažnju i zadržavaju je upravljenu na sam predmet. Čak i ono što se naziva ornamentacijom (parerga ), tj. ono što je samo dometak a ne unutrašnja sastavnica udovršenoj prikazbi . kakva predmeta, uvećava nasladu ukusa jedino svojim oblikom. Takav je slučaj s okvirima slika, naborima halja na kipovima ili kolonadama p
ma mogli biti dodaci koji uvećavaju vrijednost figura, ali im nisu unutrašnje pripadni, no taj primjer već postavlja problem razgraničenja: je li parergon sve ono što je odvojivo od ljudskog tijela? I koliko odvojivo? Što je s udovima-fragmentima antičke skulpture koji su cijenjeni lijepima i u· Kantovo i u naše vrijeme? Primjer stupova razjašnjuje da odvojivost ne može biti odlučujući kriterij jer su stupovi itekako mogli biti potpornjima palače. Kako to sugerira primjer okvira slike, stupovi i nabori halja prije bi mogli biti graničnim prostorom između umjetničkog djela i njegove okoline. »Parerga imaju debljinu, površinu koja ih ne odvaja, kako bi to rekao Kant, samo od unutrašnjeg, od tijela samog ergon-a, već isto tako i od izvanjskog, od zida na kojem visi slika, od prostora u kojem stoji kip ili stup, baš kao i od svekolike povijesne, ekonomske i političke pozadine napisa u kojem se javlja poriv za potpisom« (str. 71/24). (Potpisati nešto pokušaj je da se to izdvoji iz nekog konteksta i da mu se time da jedinstvo. Potpis ima, kako to u Glas i u »Signeponge« sugerira Derrida, strukturu parergon-a: niti je u cijelosti unutar djela, niti izvan njega.) . Problem je, dakle, ovaj: Svaka analit.ika estetskog suda pretpostavlja da unutrašnje možemo strogo razlučiti od, izvanjskog. Estetski se sud mora ticati unutrašnje ljepote, a ne onoga što je oko nje. Stoga je nužno znati - i to je fundamentalna pretpostavka, pretpostavka fundamentalnog - kako odrediti unutrašnje, uokvireno, i što isključiti kao okvir i kao ono što je s one strane okvira .... A kako Kant na upit »Što je okvir?« odgovara da je to parergon, složaj unutrašnj~g i izvanjskog, no takav koji nije ni slitina, ni mješavina pola-pola, već izvanjsko koje je pozvano unutar unutrašnjega da bi ga konstituiralo kao unutrašnje; te kako kao primjere parergon-a daje, jedno uz drugo, okvir, nabore halja i stup možemo reći da odista postoje »znatne teškoće«. Istro 74/261 Da bismo razumjeli djelovanje parergon-a, možemo istražiti strukturu uokvirenja koja djeluje u samoj Kritici rasudne moći, zaokupljenoj pokušajem da uokviri ili ograniči čiste sudove ukusa, da ih odvoji od svega što bi ih moglo okruživati ili se pripojiti uz njih. U »Analitici lijepog« sud se ukusa ispituje s četiriju strana: prema kvaliteti, kvantiteti, odnosu prema ciljevima i modalnosti. Taj kategorijski okvir, zapaža Derrida, proizlazi iz raščlambe pojmova u KritiCi čistog uma, no budući da. Kant ustraje u tome da estetski sud nije spoznajni sud, rabiti to kao referencijski okvir pomalo je prijevara. Taj okvir priziva i njegovim je razlogom »nedostatak - stanovita 'unutrašnja' neodredivost - unutar onoga što uokviruje«, recimo, nedostatak pojmova u estetskom sudu za spoznajni opis estetskogsuda (str. 83/33). Taj nedostatak koji proizvodi okvir ujedno je 167

i sam proizveden okvirom, u tome što se pojavljuje samo onda kad se estetski sud r.azmatra s pojmovnoga gledišta. O~vir je ponajprije ono što nam daje neki objekt koji može imati unutrašnji sadržaj ili strukturu. Mogućnost određivanja što točno pripada čistim sudovima ukusa ovisi o kategorijskom ustroju. Ta uokvirujuća analitika slJd~ omogu01.lje dlstlnkG1je analitike lljepog: distinkcije između obličnog i tvarnog, čistog i nečistog, unutrašnjeg i izvanjskog. Ona dovodi do definicije o.kvira kao parergon-a, određujući tako svoju vlastitu pomoćnu izvanjskost. Upravo u onom trenutku kad igra bitnu, gradbenu, svet~lišnu i zaštitničku ulogu - različiti aspekti kantovskog pojma Einfassung (>>uokvirivanje«, itd.) - ona tu ulogu ru-, ši, dovodeći samu sebe do toga da bude definirana kao pomoćna ornamentacija. Logika je parergon-a, kao što vidimo, posve slična logici suplementa, u kojoj rubno postaje središnjim up,ravo na temelju svoje rubnosti. Ako, nastavlja Derrida, »postupci što ih inicira i kriteriji što ih predlaže analitika lijepog ovise o toj parergonalnosti, ako sve opreke koje vladaju filozofijom umjetnosti (prije i poslije Kanta) ovise o njoj glede syoje prikladnosti, svoje strogosti, svoje čistoće i svoje točnosti, onda će na njih utjecati ova logika parergon-a, koja je snažnija od analitičke logike« (str. 85/33). Posljedica tog odnosa među okvirom i o.nim što on uokviruje »stanovita je ponavljana dislokacija«. , Jedan je primjer dislokacija opreke između užitka i spoznaje. ,:,»Analitika lijepog je iskrivljena«, piše Derrida, »neprekidno podrivajući djelovanje okvira, utoliko što dopuštajući sebi da bude uokvirena analitikom pojmova i učenjem o sudu, opisuje odsutnost pojma u djelovanju ukusa« (str. 87/35). Premda se Kritika temelji na apsolutnoj distinkciji između spoznaje i užitka ili aisthesis kojom je popraćeno čisto poimanje umjetničkog djela, u trenutku kad Kant pokušava opisati razlikovnost te aisthesis, uvodi se analogija s procesom razumijevanja. . Drugim bi primjerom moglo biti ono što Derrida naziva »zakonom žanra«, ili radije »zakonom zakona žanra .... načelom onečiš­ ćenja, zakonom nečistoće, nametničkim ustrojem« (»La Loi du genre« [Zakon žanra], str. 179/206). Premda uv~iek ima udjela u žanru, tekst žanru ne pripada, stoga što žanru ne pripada ni sam okvir ili crta koja obilježuje tu pripadnost. Naslov »Oda« nije dio žanra što ga designira, a kada kakav tekst prepozna sebe k';lo recit [priča] raspravljajući, o svom recii, to je oznaka o žanru, a ne oznaka žanra. Paradoks parergon~lnosti jest to što sredstvo uokvirenja, koje dokazuje ili objavljuje pripadnost klasi, nije i samo članom te klase. Uokvirivanje se može motriti kao prijevara, interpretativna podvala koja ograničuje kakav predmet postavljanjem granica: Kanto-

168

vo uokvirivanje 'estetiku zatvara unutar okvira teorije lijepoga, lijepo unutar teorije ukusa, a ukus unutar teorije rasudne moći. No proces je uQkvirivanja neizbježiv, a pojam estetskog predmeta, kao temeljnog zakona bilo kakve estetike, o njemu ovisan. Taj je sup lement esencijalan. Sve sto je ispravno uokvireno - izloženo II rnuzeiu, bvješeno u galeriji, otisnuto u pjesničkoj zbirci - postaje umjetničkim predmetom; no ako uokvirivanje i jest ono što stvara estetski predmet, to još uvijek okvir ne čini odredbenim entitetom kojemu bi se mogle izdvojiti kakvoće, dajući nam teoriju književnog okvira ili slikarskog okvira. »Postoji uokvirivanje«, tvrdi Derrida, »ali ne postoji okvir« (La Verite en peinture, str. 93/»The Parergon«, str. 39). »I1 y a du cadre, mais le cad re n'existe pas.« Parergon se odvaja i od ergon-a i od okružja; jzdvaja se ponajprije kao lik spram pozadine, no ne ističe se na isti način kao djelo, koje .se također ističe spram pozadine. Parergonalni se okvir y:dvaja iz dviju pozadina, ali se glede svake vraća u onu drugu. Sto se tiče djela, koje mu služi kao pozadina, on nestaje u zidu, a onda postupno, u,uopćenom tekstu Ikontekstu/. Što se tiče pozadine uopćenog teksta; vraća se u djelo, koje se ističe na uopćenoj pozadini. Premda vazda likom na nekoj podlozi, parergon se tradicionalno ipak nije definirao kao oblik koji se ističe, već kao oblik koji nestaje, tone, koji se smjerno povlači u sjenu i rasplinjuje upravo onda kad troši najviše svoje energije. Okvir nikada nije pozadina kao što to mogp. biti okružje ili djelo, ali ni njegova debljina ruba nije lik, već može biti jedino likom koji se satri briše lfigure qui s'enleve d'elie-men1e/. Istr. 71-73/24-261 Taj nestajući lik, taj rubni suplement, na stanovite je načine ipak »bi1f< umjetnosti. U svom čistunskom tumačenju ljepote Kant svlači i o,ćlbacuje moguće kakvoće: pulchritudo vaga ili »nestalna ljepota« koja je predmetom sudova čistog ukusa, organizacija je »koja ne znači ništa, ne pokazuje ništa, ne prikazuje ništa«. Te strukture ta- ' koder mogu prikazivati, upućivati na što, označivati ; no njihova je ljepota neovisna o svim takvim funkc~iama, utemeljena u onome što Derrida naziva »le sans de la coupure pure«, onim bez svojstvenim čistom rezu ili distinkciji koja određuje estetske predmete, kao u ' Kantovoj »svrhovitosti bez svrhe«. Ako je predmet sudova čistog ukusa neka organizacija koja ne označuje ništa, ne ,upućuje ni na što, tada je -Upravo parergon, premda ga Kant isključuje iz samog djela, zapravo pravo mjesto nestalne ljepote. Oduzmimo slikarstvu svaku prikazbu, signifikaciju, temu, tekst kao naumljeno značenje, oduzmimo mu isto tako sav materijal ,(slikarsko platno, boje) koji za Kanta ne može biti po sebi lijep, izbrišimo svaki crtež što smjera nekom odredivom cilju, oduzmimo mu njegovu pozadinu;i nJegovo društveno, povijesno, politič169

ko i ekonomsko zaleđe; i što je ostalo? Okvir, uokvirivanje, igra oblika i crta koji su strukturalno 40mogeni sa strukturom okvira. Istro 111/ Štoviše, jedan su od Kantovih primjera nestalne ljepote »Laubwerk zu Einfassungen«, okviri izrađeni lisnim uzorcima. Ako je, kako kaže Derrida, »trag toga 'bez' izvor 1jepote«, okvir može biti tim tragom ili ga može u sebi nositi. U »Pitanju o tehnici« Heidegger bit tehnike prepoznaje u procesu Uokvirivanja (Ge-SteJJ), koji sam nije tehnološki, nego uokviruje pojave kao »raspoloživu pričuvu« i koji prijeti da prikrije otkrivanje ili uokvirivanje što ga Heidegger naziva poiesis (str. 301- 9). Problem je uokvirivanja uistinu opći," no njegov se tehnološki značaj javlja već u interesima i postupcima teorije umjetnosti ili književnosti, kad ta teorija pokušava sazdati kakvu znanstvenu disciplinu. Rasprave o kritičkoj metodi ovise o tome što je unutar književnosti .ili unutar nekog književnog djela, a što je izvan njega. Wellekova i Warrenova autoritativna Teorija književnosti organizirana je (a tako i područje njezina zanimanja) pomoću distinkcije između unutrašnjeg i izvanjskog: »The Extrinsic Approach to the Study of Literature« [Izvanjski pristup proučavanju književnosti] naspram »The Intrinsic Study of Literature« [Unutrašnje proučavanje književnosti]. Derridina analiza pokazuje zavojitu strukturu parergonalnih podjela. On u nekoliko prigoda za složen odnos između unutrašnjeg i izvanjskog rabi naziv »invaginacija« (»Living On«, str. 97). Ono o čemu razmišljamo kao o najunutraš:t:ljijim prostorima i mjestima tijela - vagina, želudac, crijeva - zapravo su džepovi prema unutra savijenog izvanjskog svijeta. Savršeno unutrašnjima čini ih djelomice njihova različitost od mesa i kostiju, no poglavito prostor što ga obilježuju i sadrže, izvanjsko koje čine unutrašnjim. Izvanjski okvir može funkcionirati kao najunutrašnjiji element djela, savijaju<,5i se prema unutra; obratno, ono što se čini najunutrašnjijim ili središnjim aspektom djela tu će ulogu steći pomoću kakvoća koje ga izvijaju izvan djela i uza nj. Tajno središte koje naizgled sve objašnjuje izvija se u nabor na djelu, inkorporirajući neku izvanjsku poziciju da bi s nje rasvijetlilo cjelinu u kojoj takoder ima svoju ulogu. Distinkcija izmedu kritike i književnosti u opreku dovodi okvirni diskurz i ono što on uokviruje, ili razdvaja izvanjski metajezik od djela koje se njime opisuje. No sama književna djela sadrže metajezični komentar: prosudbe vlastitih fabula, likova i postupaka. Začu­ do, autoritet kritičarske metajezične pozicije uvelike, ovisi o metajezičnom diskurzu unutar djela: kritičari osjećaju da su izvana sigurni i da sve drže u svojim rukama kad iz djela mogu izvući odlomke oči:. . to autoritativnog komentara, koji razlažu gledišta što ih i sa.mi zago170

varaju. Kada čitaju djelo kojem očito manjka autoritativan metajezik ili koje ironijski ispituje interpretativne diskurze što ih sadrži, kritičari osjećaju nelagodu, kao da svoj glas tek pridodaju polifoniji glasova. Manjka im dokaz da su uistinu u metajezičnoj poziciji, ponad i izvan teksta. Ta je situacija paradoksalna: oni se nalaze izvana kada njihov diskurz produžuje i razvija diskurz što ga je autorizirao tekst, džep prema unutra savijenog izvanjskog svijeta, kojem izvanjski autoritet potječe od njegove unutrašnje smještenosti. Ali ako se ponajbolji primjeri metajezičnog diskurza pojavljuju unutar djela, tada je njihovautoritet, koji ovisi o odnosu prema izvanjskom svijetu, umnogome prijeporan : oni se uvijek mogu čitati kao dio tog djela, a ne kao njegov opis. Poričući njihovu izvanjskost, rušimo metajezični autoritet kritičara, kojem je izvanjskost ovisila o naborima koji su stvorili taj unutrašnji metajezik ili džep izvanjskoga. Distinkcija izmedu jezika i metajezika, kao i distinkcija izmedu unutrašnjeg i izvanjskog, izmiče preciznoj formulaciji, no vazd.a je na djelu, usložnjayajući se u mnoštvu nabora. Problem okvira povezan je s jednim drugim pojmom koji je u kritičkom mišljenju igrao važniju ulogu: pojmom jedinstva. Teoretičari su često sugerirali da je »organsko jedinstvo« umjetničkih djela proizvod uokvirivanja, ·učin onoga što De Man naziva »namjerorn da se postigne sveukupnost interpretativnog procesa« (Blindness and Insight? str. 31). Ve.1ičanje heterogeno.sti, opisivanje tekstova kao cjepova ili medutekstovnih gradbi, interes za raspletanje nespojivih argumentacijskih niti ili logika označivanja, povezivanje snage . kakva teksta s njegovom samo dekonstruktivnom- djelotvornošću, sve je to II recentnim kritičkim analizama djelovalo tako da se pojmu organskog jedinstva porekne njegova prijašnja uloga neprijeparnog telosa kritičke interpretacije. Medutim, kritički radovi koji najenergičnije proglašuju svoju pohvalu heterogenosti, podvrgnuti egzegetičkom pomnom ispitivanju, vjerojatno će otkriti svoje povje-. renje u pojmove organskog jedinstva; pojmove što ih nije lako protjerati. Dekonstrukcija ne vodi u divni novi svijet u kojem se jedinstvo nikada ne pojavljuje, već jedinstvo identificira kao problematičnu pojavu. Štoviše, sumnjičavost prema organicističkim nazivima i kategorijama podupiru raščlambe sustava u kojem takvi pojmovi djeluju. U The Mirror and the La~p [Zrcaio i svjetiljka] M ..H. Abrams tvrdi da suvremeni organicistički pojmovi pripadaju sustavu koji temeljno nije drugo doli pomaknuta teologija. U »Economimesis« Derrida Kantovo izričito odbacivanje mimetičkekoncepcij!3 umjetnosti smješta unutar mirnetičkog gospodarstva. U tom sustavu organicis-

171

tički opisi estetskog predmeta djeluju paradoksalt;lO, tako da uspostaVljaju apsolutnu nadmoć ljudske. umjetnosti, slobode i jezika nad prirodnom aktivI!ošću životinja. Kantovska teorija pravi fundamentalnu razliku između umjetnosti i prirode i na sto je muka kada joj čovjekovu mlmet1čku djelatnost valja razluCiti od mimetIčke djelatnosti životinia, čovi ekovu slobodnu kreativnost ili proizvodnost od praktičnog rada pčela. To čini naglašujući slobodu umjetnosti, koja ne bi smjela biti ni mehanička ni plaćenička, već tako slobodna kao da je proizvod čiste prirode, cvijet ili stablo. »Čista i slobodna proizvodnost«, piše Derrida reproducirajući Kantov argument, »valjalo bi da nalikuje prirodnoj. Ona to čini upravo stoga što, slobodna i čista, ne ovisi o prirodnim zakonima. Što manje ovisi o prirodi, to joj više nalikuje« (»Economimesis«, str. 67/9). Da bi se uspostavila apsolutna prednost slobodnog ljudskog stvaranja ili oponašanja, ono se renaturalizira organicističkim jezikom, kao nešto prirodno i svojstveno čovjeku; funkcija koja se ne može onečistiti animalnošću, kao što to mogu ostale ljudske djelatnosti. Jednako je važno, no češće zanemareno; dekonstrukcijsko preispitivanje združenosti samoreferencijalnosti sa samoprisutnošću u raspravama o organskoj autonomiji' književnog djela. Za novu je kritiku [New Criticism] važna odlika organskog jedinstva dobre pjesme bila ta što u sebi utjelovljuje ili dramatizira stajališt~ koja iz" riče. Predstavljajući ili izvodeći ono što izriče ili opisuje, pjesma postaje po sebi cjelovitom, tumači samu sebe i stoji slobodna kao ~a­ sebna fuzija bića i čina. »Pjesma je primjer doktrine koju izriče«, piše Cleanth Bro<;>ks o svom paradigmatskom slučaju, Donneovoj »The Canonization« [Posvećenje]. »Ona je i tvrdnja i ostvarenje te tvrdnje. Pjesnik je pred našim očima u pjesmi zbilja sazdao 'ljupku odaju' kojom ljubavnici, kaže on, mogu hiti zadovoljni. Sama je pjesma dobro skovana urna koja može sadržavati ljubavnikov pepeo i kojoj neće naškoditi usporedba s prinčevom 'grobnicom od pol jutra'« (The lYell Wrought Vrn skovana' urna], str.. 17). , [Dobro . Ono što pjesma govori o gn?bnicama, urnama i odajama shvaća se kao samoreferencija, a ta se samomisaonost motri kao samospoznaja, ovladavanje sobom, samorazumijevanje ili prisutnost pjesme samoj sebi. Derridovske analize što smo ih razmatrali u ovom poglavlju iskorištavaju dakle potencijalnu samoreferenciju, primjenjujući Freudov opis igre Fort/Da na samu Freudovu igru s Načelom Užitka, ili pak Kantovo tumačenje parerga na njegove vlastite okvirne postupke u »Analitici 1ijepoga«. U odnosima što ih otkriva dekonstrukcijska poraba samoreferencije postoji sukladnost koja se . mora činiti sličnom poklapanju bića i čina, za kojim su dosad tragali i cijenili ga Brooks i nebrojeni drugi kritičari. No odnos što ga otkri-

172

va dekonstrukcija nije prozirnost teksta samom sebi u kakvom činu misaonog samoopisa ili ovladavanja sobom; posrijedi je prije neka onorazumska sukladnost koja dovodi do paradoksa, samoreferencija koja konačno iznosi na vidjelo nesposobnost svakog diskurza da protumači sebe sama i nel,lspjeh u poklapanju performativa s konstativom ili čina s bićem. U području je logike saJ;I1oreferencija odavno priznata kao glavni izvor paradoksa: Epimenidov paradoks, poznatiji kao paradoks kretskog lažljivca, paradoks brijača koji brije sve muškarce u selu koji se ne briju sami, Russellov paradoks o skupovima koji nisu svoji članovi, Gre1lingov paradoks »heterologičnosti«.J7 Kada su Russell i Whitehead u Principia Mathematica pokušali razriješiti ili ukloniti takve paradokse koji ugrožavaju temelje matematike, učinili su to tako što su samoreferenciju stavili lzvan zakona. Njihova teorija logičkih tipova iskazu onemogućuje da bude iskazom o 'sebi, tako što svaki iskaz o kakvom X smješta u višu logičku kategoriju negoli sam X. Odlučeno je da izricanje tvrdnji o pjesmama bude logički tip različit od pjesama o kojima se izriču tvrdnje. To je možda prikladno rješenje problema teorije skupova, no kao načelo diskurza ono jednostavno izbjegava pitanje samoreferencije u jeziku, držeći čak i najobičnije slučaje, kakav je: »U ovom poglavlju pokušavam pokazati. .. «, logičkim pogreškama. Diskurz je nepopravljivo, nužno samoreferencijalan, no čak i izjava» U ovom poglavlju pokušavam pokazati ... «, koja sebe smješta i unutar i izvan onoga što uokviruje, postavlja zanimljive probleme glede parergonalosti. Podvrgnuta egzegezi, samoreferencijalnost pokazuje nemoguć­ nost ovladavanja sobom. Kad pjesme pjesništvo proglašuju lažima, samoreferencijalnost je izvor neodredivosti koja nije dvosmislenost već struktura logičke nerješivosti : ako pjesma govori istinu kada pjesništvo opisuje kao laži, onda ona laže; no ako je njez~na tvrdnja da pjesme lažu laž, onda mora biti da ona govori istinu. Može se isto tako pokazati da su pjesme što su ih novi kritičari [New Critics] raščlanjivali kao primjere doktrine koju objavljuju zapravo složenije i problematičnije u svojoj samoreferencijalnosti. »The Canonization«, Br:o.QksQyJ~:~nonski primjer, ovako započinje svoj samoreferencijalni završetak: Wee can dye by it, if not live by love, And if unfit for tombes and hearse Our legend bee, ii will be fit for verse; And if no peece· of Chronicle wee prove, 17 Najopsežnije je i ponajviše očaravajuće nov.ije istraživanje paradoksa što proizlaze iz samoreferencije knjiga Douglasa Hofstadera Gode1, Escher, Bach.

.

173

We'U build in sonnets pretty roomes; As well a weil wrought urne becomes The greatest ashes, as halfe-acr'e tombes, And by these hymnes, all shall approve Us Canonjz'd for Love:* Pripovjedač iznosi tvrdnju da će legenda o njegovoj ljubavi pristajati stihu, sonetima ako ne kronikama, te da će ti soneti onima koji ih budu čuli djelovati kao himni. Štoviše, slušatelje će slušanje tih stihova potaknuti da i sami progovore: And by these hymnes, all shall approve Us Canoniz'd for Love: And thus invoke us ; You whom reverend love Made one another,s hermitage; You, to whom love was peace, that now is rage'; Who did the whole worlds soule contract, and drove Into the glasses of your eyes (So made such mirrors and such spies, That they did all to you epitomize,) Countries, Townes, Courts: ,Beg from above A patterne of your love 1** Govornik dakle zamišlja da će oni koji su čuli stihove legende o njegovoj ljubavi prizivati ljubavnike u idealiziraju ćim opisima koji, snažnije od bilo čega u samom njegovom prikazu, oslikavaju. kako ti

* Možemo

umrijeti od ljubavi ne živimo li od nje, A ne priliči lil grobnicama i odru, ' Naša će legenda pristajati stihu; I ne tvorirno li ni dijelak :kronike, U sonetima ćemo sazdati ljupke odaje Baš kao što dobro skovana urna priliči Veličajnom pepelu ko grobnica od pol jutra, I tim će himnima svi potvrditi Da smo posvećeni za Ljubav: ,

** I

tim će himnima svi potvrditi Da smo posvećeni za Ljubav:

Pa nas zazivajte; Vi, koje časna ljubav Stvori jedno drugom pustinjačkim stanom; Vi, kojima ljubav bijaše mir što sad je bijes; Koji saželi ste svu dušu svijeta, stjeravši U stakalca svojih očiju (Stvorivši takva zrcala i leće U kojima sve se ogleda u malom) . Zemlje, gradove, dvore: Molite visine Za uzor svoje ljubavi!

174

ljubavnici slavodobitno osvajaju dušu čitavog svijeta, tražeći samo ljubav, Odgovor na legendu kakav zamišlja i prikazuje govornik zaziv je i prikazba ljubavnika, koja ih moli da zazivlju Boga i od njega, mole daljnju prikazbu svoje ljubavi koja bi mogla poslužiti kao uzor: Stoga posrijedi i nije toliko zasebna urna koliko niz diskurza i prikazhi: legenda koja opisuje ljubavnike, prikazba te legende u stihu, uzveličan portret ljubavnika u odgovoru onih koji su tu legendu čuli, molba što su je ljubavnici zamoljeni uputiti, te uzor s neb~sa koji će proizvesti daljnje verzije njihove ljubavi, Niz prikazbi usložnjuje situaciju' kakvu opisuje Brooks, poglavito ako se usredotočimo na pitanje samoreferencije i upitamo što je to »ljupka odaja«, »dobro skovana urna« ili »himnus« na koje upućuje pjesma, Brooks odgovara: to je sama pjesma: »sama je pjesma dobro skovana urna koja može sadržavati pepeo ljubavnika«, Ako je tome tako, ako je pjesma urna, onda je jedno od glavnih obilježja te urne to što ona slika ljude koji odgovaraju na tu umu. Ako je urna ili himnu s sama pjesma, onda je pretkazani odgovor na taj himnusodgovor na prikazbu odgovora na taj himnus, To je potvrđeno činjenicom što je kudikamo najviše himničan element pjesme zazivanje ljubavnika, a zazivlju ih oni koji su čuli himnus ili legendu u stihu o njihovoj ljubavi. Stanze što se u pjesmi javljaju prije toga zaziva, a u kojima ljubavnik tvrdi, kako to kaže Brooks, da »njihova ' ljubav, koliko se god apsurdnom mogla činiti svijetu, s'vijetu ne čini ništa nažao« (str. 13), teško da bi se mogle okvalificirati kao himnus; ako dakle pjesma upućuje na sebe kao himnus, ona u sebi sa., drži svoju sliku himničnog odgovora - odgovora na himnu s za koji se izdaje. Ovo se može činiti izokrenutim opisom onoga što se u pjesmi zbiva, prekomjernim korištenjem ukošenog stješnjavanja što ga donosi samoreferencija; no ovo nam tumačenje pruža iznenađujuće prikladan opis onoga što se zbilo. Nakon čitanja legen,de u stihu o tim ljubavnicima, Brooks ih zaziva i veliča kao SVece ljubavi: »odbacujući život, ljubavnici zapravo' stječu mijintenzivniji život.... postavši pustinjacima, ljubavnici otkrivaju da ni~u izgubili svijet, već da su ga stekli jedno u drugome . .' .. Pjesma završava tonom slavodobitnog dosegnuća« (str. 15). On odgovara upravo kako to pjesma pretkazuje, slaveći njihovu uzornu ljubav i moleći uzor njihove ljubavi, koju interpretira kao »jedinstvo što ga polučuje sama stvaralačka mašta« (str. 18). Njegova ~njiga zaziva »The Canonization« kao kanonski primjer, kao uzor: njegova je zamisao, kako je opisuje, pokušaj promatr'anja što se zbiva kad netko druge pjesme čita onako »kao što je naučio čitati Donnea i suvremene pjesnike« (str. 193). Sveto a ipak ovozemaljsko jedi~stvo koje se veliča u pjesmi 175

,

,

H

1·

jedinstvo što ga polučuje stvaralačka mašta ---:- shvaća se kao uzor što ga valja drugdje reproducirati. Izraz »dobro skovana .urna«, što ga ovaj uzorni primjer, »The Canonization«, primjenjuje na pjesme i na sebe sama, Brooksova knjiga preuzima i primjenjuje na druge pjesme, a isto tako i na sebe samu. Ta se knjiga zove The We1J Wrought Urn [Dobro skovana urna]: na njezinim stranicama kombinacija Donneove urne i Brooksova' odgovora na nj i sama postaje urnom. Taj samoreferencijalni ~lement u Donneovoj pjesmi ne dovodi do svršetka, niti na nj navodi, u kojem pjesma skladno jest upravo ono što opisuje. U veličanje sebe kao urne pjesma inkorporira veličanje urne i tako postaje nečim različitim od urne; a ako se uzima da urna uključuje odgovor na urnu, onda odgovori što ih anticipira, poput Brooksova, postaju njezinim dijelom i priječe njezino zatvaranje. Samorefere.ncija je ne zatvara u njoj samoj, već dovodi do umnažanja prikazbi, do niza zaziva i urni, uključujući i Brooksovu Dobro skovanu urnu. Postoji sukladnost s tom situacijom, no riječ je o sukladnosti prijenosa, za koji analitičar otkriva da je u nj i sam uhvaćen te ponovo odigrava dramu za koju je mislio da je,raščlanju­ je izvana. Posrijedi je struktura ponavljanja i umnažanja, a ne kristalno jasnog svršetka. Struktura samoreferencije djeluje zapravo tako da pjesmu dijeli protiv nje same, stvarajući urnu na koju netko odgovara i urnu koja sadrži odgovor na tu u"rnu. Ako je urna kombinacija urne i odgovora na tu urnu, tada 'ova struktura samoreferencije stvara situaciju u kojoj su odgovori poput Brooksova dio rečene urne. Taj niz prikazbi, zaziva i čitanja koji su, kao i momenti satnoreferencije, u isti mah unutar pjesme i izvan nje, može se uvijek nastaviti i nema svršetka. Kako je u jednom važnom članku naglasio Rodo1phe Gasch6, premda dekonstrukcija istražuje samoreferencijaine strukture u tekstovima, te strukture uspostavljaju krit:iku pojma samorefleksivnosti -ili samospoznavanja putem samoraščlambe (» Deconstruction as ~riticism« [Dekonstrukcija kao kritika], str. 181- 85). Pokušaj »spoznavanja sebe«, bilo da je riječ o čovjeku ili o pjesmi, može proizvesti snažan interpretativni diskurz, no nešto će ključno ostati nespoznato ili neopaženo, a odnos između kakva teksta i njegova samoopisa ili samotumačenja ostat će ukošen. Kako smo opazili .raspravljajući parerga~ učinak samoref1eksivno'sti proizvode nabori. Kada kakav tekst na sebi otvara nabore, on stvara ono što Derrida naziva »invaginiranim džepom« II kojem izvanjsko postaje unutrašnjim, a unutrašnji se' neki moment uzima kao izvanjska pozicija. Analizirajući u »La Loi du genre« Blanchotovu »La Folie du jour«, . Derrida istražuje način na koji samodesignacije tog djela, nimalo ne

176

"

.

i

proizvodeći

prozirnost u kojoj ono samo sebe tumači, ruše upravo ono tumačenje što ga priskrbljuju (str. 190-91/217-18). Pokušaj teksta da uokviri sam sebe rezultira savinućima i ugibima, dislokacijama. Dekonstrukcija ističe sarilOreferencijalne momente teksta zato da otkrije iznenađujuće učinke porabe dijela teksta za raščlambu cjeline ili onorazumske odnose među dvjema tekstovnim razinama ili među dvama diskurzima. Pojam teksta koji tumači sama sebe druga je varijanta samoprisutnosti, drugi avatar* sustava s 'en ten dre parlero Tekstovi djeluju samoreferencijainim načinima da bi pribavili pojmove koji su u njihovom čitanju strateški važni, no kao što bi to rekao Derrida, uvijek postoji neko zakašnjenje ili šepanje. »Ca boite et <;a ferme ma1« (La Carte postale; str. 418): Usložnjujući se kao što se kutije stavljaju jedna u drugu, tekst nema svršetka. 2) U SV9m drugom načinu ili razini važnosti za književnu kritiku dekonstrukcija se ne iskazuje remećenjem kritičkih pojmova, već raspoznavanjem niza važnih tema na koje se onda mogu usredotoči­ ti kritičari u svojim interpretacijama književnih djela: tema kakve su pismo (ili odnos između govora i pisma), prisutnost i odsutnost, izvor, rubnost,. prikazba, neodredivost. Svraćajući pažnju na stanovit broj tema ili problema, dekonstrukcija djeluje kao i drugi teorijski nacrti. Egzistencijalizam je svojim prikazom čovjekova položaja poticao kritičare da proučavaju što su književna djela rekla o izboru, o odnosu između egzistencije i esencije, pobuni i stvaranju značenja u besmislenom svijetu. Toliko nespojivi teorijski pothvati kakvi su psihoanaliza, feminizam, marksizam i girardovsko tumačenje mimetičke želje i mehanizm.a koji proizvodi žrtvene jarce, prepoznaju stanovita pitanja kao osobito v'ažna i navode kritičare da njihovim manifestacijama li književl1im djelima obrate osobitu pažnju. Ne iznenađuje pomisao da bi snažni teorijski diskurzi trebali imati takav učinak niti da bi književnost morala dokazati kako posjeduje domišljate i razotkrivačke odgovore na pitanja koja su joj tako. upućena. Postoji međutim znatno neslaganje glede statusa i vrijednosti te':' matske kritike. Za mnoge je studente književnosti 'vrijednost dekonstrukcije, poput vrijednosti egzistencijalizma ili marksizma prije nje, određena njezinom sposohnošću da osvijetli djela koja sadrže teme kojima daje prednost. Mnogo je toga što se sada drži dekonstrukcijskom kritikom u početku bilo razlučeno prema temama o kojima raspravlja - govor i pismo u Dantea, neodredivost prikazbe u Oickensa, odsutnost referencijainog objekta u Williama Carlosa Williamsa - i karakteristično optuženo zbog zanemarivanja tema kojima je djelo bitno zaokupljeno u korist tema koje mogu biti prisutne.

* Nap. kog 12 o

prev. - utjelovljenje božanstva u hinduskoj mitologiji u liku neili neke životinje

čovjeka

DEKONSTRUKCIJI

177

u najmanjoj mjeri. U tom bi se svjetlu dekonstrukcija držala korisnom za razumijevanje djela kakvo je Le Livre des questions [Knjiga pitanja] Ed1:lionda Jabesa, koje Derrida tematski interp·retira kao »beskonačnu pjesmu o odsutnosti i knjigu o knjizi« (L'Ecriture et la diBerenee, str. 104/69).· Feministička bi teorija bila važna ako tko proučava romane o položaju žena; psihoanaliza bi mogla razjasniti književna djela koja su ponajprije psihologijske studije,a marksizam bi pomogao da kritičar shvati knjige kojima su u žarištu učinci klasne razlike i ekonomskih snaga na osobno iskustvo. Svaka teorija osvjetljuje stanovita pitanja i bilo bi pogrešno pretpostaviti da su to jedina pitanja. . . Kako kritičari daju prednost snažnom primjeru pred slabim, te rado navode dokaze da se djelo što ga proučavaju izrijekom obraća temi o kojoj raspravljaju, čini se da najveći dio kritike djeluje na temelju pretpostavke da tema proučavanog djela uistinu određuje relevantnost teorijskog diskurza. Najvažniji su, međutim, teorijski i kritički pothvati današnjice, otkrivajući svoje najsnažnije i otkrići­ ma najbogatije primjene, odbacili tu pretpostavku tematske kritike, koja, Derridinim riječima, »tekst pretvara u oblik izraza i svodi ga na temu što jeoznačuje« (La Dissemination, str. 279/248).· Neki su psihoanalizi vični kritičari pokušali kritiku posvećenu proučavanju psihoanalitičkih tema, primjerice Edipova kompleksa, preoblikovati u istraživanje uz pomoć ·psihoanalitičke teorije djelovanja tekstova, poput njihove sposobnosti da u čitateljima i kritičarima izazovu onorazumsko transfemo penaVljanje svojih najfundamentalnijih drama. Feministička se kritika, kako smo opazili u prvom poglavlju, nije ograničila mt pitanje oslikavanja žena - na ženukao temu - . već se općenitije okrenula problemu spolne razlike u odnosu prema književnosti. Djela koja se osobito ne bave položajem žena ipak postaVljaju pitanje odnosa čitateljice prema spolnim kodovima i pružaju feminističkom kritičaru priliku da istražuje kakve su implikacije spolno obi1ježenih modela stvaralaštva za književnost i kakva im je uloga u tekstu. Marksistički su kritičari također ustrajali u tome da, kako kaže Terry Eagleton, maJk~~.am_!!.ije".oruđe za in.terpr..etimnje romana izrazito društvenog sadržaja ili teme, već pokušaj »razu. Qlijevanja složenih, neizravnih odnosa. između Iknjiževnih/ ..djela.. i ... ideolo·skih svj efova u kojima žive - odnosa što se ne pojavljuju..-sa-- . mo u 'temama' i 'zaokupljenostima'-, nego i u stil:u,ritm~sliciy-kak:- .. ..Y0cIFiihHku«·+Marxism and Literary Criticism [Marksizam i književna kritika], str. 6). U svakom od ovih slučaja teorija tvrdi da je kadra s dobitkom proučavati i ona djela koja nemaju neku specifič­ nu i prikladnu temu. Ono što možda često izgleda poput ustrajnosti u postaVljanju neprimjerenih pitanja i traganju za temama koje u 178

djelu nisu očite može biti pomakom na drugu razinu analize, gdje teorijski diskurz koji izriče tvrdnje o temeljnoj jezičnoj organizaciji i iskustvu pokušava osigurati uvide u strukturu i značenje tekstova, kakve god bile njihove prividne teme. Kako posljedak tog pomaka na drugu razinu istraživanja mogu biti interpretacije koje djelo drže kakvom alegorijom marksističkih, . psihoanalitičkih, feminističkih ili dekonstrukeijskih bavljenja, mozda i nije uvijek lako razlučiti ga od tematske kritike koju hoće nadvisiti; no nerazumijevanje ove distinkcije dovodi do nesporazuma. Kada se razmatra na prvoj razini, književnost je vrsna zbog raznolikosti svojih tema, a kritičar .uglavnom želi artikulirati razlikovnost zaokupljenosti pojedinog djela ili opisati kakvu zajedničku temu kojom se odlikuje skupina djela. Na drugoj razini, utjecajna teorija s književnim implikacijama želi raščlaniti one strukture koje uzima kao najfundamentalnije ili najkarakterističnije, te stoga naglašuje ponavljanje, vraćanje istoga, a ne raznolikost. Teme koje se javljaju na objema razinama često imaju ista imena, što je činjenica koja izaziva zbrku, no koja isto tako, kako to sugeriraju Derridine prijašnje napomene o palebnimiji, označuje ključni odnos. Sam Derridin postupak u Gramatologiji pruža odličan primjer. Prvo bi se poglavlje, »Svršetak Knjige i početak Pisma«, moglo opisati kao istraživanje pisma kao teme u djelima filozofske tradicije; no Derrida se s rasprave o tome što različna djela govore o pismu kada ga postavljaju kao problem pomiče prema raščlambi jedne šire strukture iz koje se izvodi tema pisma i koja se može prepoznati u tekstovima koji posebno ne razmatraju pismo. N a toj je drugoj razini pismo naziv za uopćeno pismo, stanje i govora i pisma. Archiecriture [arhipisrno] nije tema u uobičajenu smislu, zacijelo ne tema istoga reda kao i pismo s kojim je Derrida započeo. Premda dekonstrukcijska čitanja hoće razotkriti kako neki dani tekst rasvjetljuje ili alegorijski tematizira ovu sveprisutnu strukturu, ona time ne promiču jednu temu niječući ostale, već pokušavaju na drugoj razini opisati logiku tekstova. . Tom ćemo se problemu vratiti kad u trećem poglavlju budemo raspravljali o dekonstrukcijskoj kritici. Ovdje naglašujem da dekonstrukcija neizbježivo dovodi do tematske kritike različnih vrsti sve ako i glasno izriče svoju sumnju u pojam teme i zgodimice pokušava svoje postupke i zaokupljenosti definirati nasuprot onima tematske kritike. U »La Double Seance« Derrida se spori s analizom J ean-Pierrea Richarda o blanc i pli* kao temama II Mallarmea. Sam

* Nap. prev. -:-

blanc Ifranc.!= bijei; čist; bjelina; bije~a boja; "bjeli-

pJi /franc./

. .

10; neispunjen prostor u tekstu ... = bora, nabor, prijevoj; zavoj; pregib ; ugib; pismo; koverta, omot pisma...

179

Richard napominje da nas dijakritička narav značenja priječi kako ne bismo blanc ili pJi držali jednostavno jezgrenom jedinicom s osobitim mallarmeovskim značenjem, no dok ističe njihovu osobito bogatu i plodnu plurivalentnost, on ipak predmnijeva da »mnogos. truko st pobočnih odnosa« stvara »bit« i da se tamo javlja tema koja »niie ništa drugo doli zbroj, ili radije uređenje Imise en perspectivel njezinih raznolikih modulacija« (citirano u La Dissemination. str. 282/250). Derrida, naprotiv, sugerira da ovdje prepoznata neiscrpnost nije neiscrpnost bogatstva, dubine, složenosti biti, već će prije biti da je posrijedi neiscrpnost stanovitog siromaštva. Jedan je aspekt toga fenomen što ga Nicolas Abraham naziva »anasemi-jom«: stanje »designifikacije« nastalo primjerice u Freudovim radovima, gdje se metapsihologijski pojmovi, poput Nesvjesnog, Instinkta smrti, Užitka ili Nagona, povezuju sa znakovima iz kojih se izvode, ali ih lišavaju njihova značenja i opiru se daljnjoj semantič­ koj aktualizaciji. »Uzmimo bilo koji naziv što ga je uveo Freud«, piše Abraham, »bez obzira na to da li ga je sam skovao ili jednostavno posudio iz znanstvenog ili razgovomog jezika. Nismo li gluhi za njegovo značenje, pod dojmom smo snage kojom se on, čim se dovede uvezu s nesvjesnom Jezgrom, doslovno otrgne od rječnika i od jezika« (L'Ecorce et le noyau [Ljuska i jezgra], str. 209/20). Načelo Užitka~ naprimjer, priziva užitak i povezano je s njim, pa ipak ga sintaksa freudovske teorije lišava tog sadržaja kad postulira užitak doživljen kao bol. »Užitak, Id, Ego, Ekonomično, Diriamično«", nastavlja Abraham, »nisu metafore, metonimije, sinegdohe, katahreze; oni su, djelovanjem diskurza, proizvodi designifikacije i konstituiraju nove figure, kakvih nema u retoričkim raspravama. Te figure antisemantike, budući da ne označuju ništa više doli vraćanja Ineiskustvenoml izvoru svog uobičajenog značenja, zahtijevaju ime koje pravilno naznačuje njihov status i kQje ćemo ~. nemajući boljega rješenja - označiti, predlažemo, kovanicom anasemija. « Freudov diskurz ne proizvodi neki novi i bogatiji pojam užitka što bismo ga mogli shvatiti kao temu; njegova teorija razvija sititaktička sredstva koja prikazuju Užitak·doživljen kao patnju, pomičući »užitak«s tematske na anasemijsku razinu. . Drugu tekstovnu logiku koja podriva tematsku organizaciju i proizvodi složenost preko semantičkog osiromašenja prepozp.ajemo u Derridinu čitanju Geneta. Djelujući poput »mreže potegače« Derridin naziv (Olas~ str. 229) ~ koja kupi kamenje, mulj i alge, ostavljajući za sobom vodu, on prikuplja različite elemente i istražuje njihove semantičke, fonetske i morfološke veze u tekstu: »Svaka navedena riječ daje ključ ili rešetku koju možeš pomicati kroz tekst .... poteškoća je što ne postoji jedinica pojavljivanja: čvrst oblik, pre-

180

I

poznatljiva tema, element odrediv kao takav. INema tema veći se odasvud pribiru samo ne-teme 1 an them es I, razasute posvuda« (str. 233). On strateški odabire potragu za elementima koji mogu funkcionirati kao »greffes du nom propre«, cjepovi vlastitog imena; Genetovo »Le Miracie de la Rose [Čudo od ruže] uzgaja ~jepove vlastitog imena. .,. Razlamaiući ga. fragmentiraiućL čineći ga ciiepanjima teško prepoznatljivim, ... postiže se da ono osvaja prostor poput kakva pritajena zavojevača. U krajnjoj granici - teksta, svijeta ne bi ostalo ništa osim golema potpisa, nabreklog od svega što je prethodno progutao, no ispunjena samo samim sobom« (str. 48). Kao logiku Genetova teksta Derrida ovdje ne postavlj~ neku anasemijsku operaciju, već drugačiji proces designificiranja što' bismo ga mogli nazvati ana tema tskim. U j ednom od tih kretanja na ana Genet je tako, hotimično ili ne - glede čega imam svoju pretpostavku, no to nije važno - tiho, marljivo, brižljivo, opsjednuto, prisilno, krišom poput noćnog tata, stavio svoje potpise namjesto svih stvari koje manjkaju. Ujutro, očekujući da ćeš prepozn~ti sve uobičajene stvari, posvuda nalaziš njegovo ime, ispisano velikim ili malim slovima, čitavo ili u dijelovima, izobličeno ili presloženo. On je otišao, no ti ži.viš u njegovu mauzoleju ili šupi. Mislio si da ti' odgonetaš, istražuješ, otkrivaš; prevaren si. On je svemu pridodao svoj potpis. On je hinio/iskoristio uvelike svoj potpis .. On je njime afektivno djelovao na samog sebe (i čak će se kasnije uresiti cirkumfleksom). On je pokušao točno napisati što se zbiva između afekta i potpisa. Istr. 511 Derridino tumačenje raspoznaje nekakvo značenje - izopačenu ako uopće bitno književnu zamisao - no to čini slijedeći antitematske ili ana tematske veze. Tematska interpretacija Mal1armea zamućena je anasemijskim i anatematskim pomacima, no ono što' Derrida naziva »siromaštvom« plurivalentnosti riječi blanc i pli~ po njegovim riječima isto tako proizlazi iz sintaktičkih veza s oblicima kakvi su aile, plume, even tail, page, fr6lement; voile, papier.~i: možemo vidjeti nabor koji se lepezasto širi, raspršujući se među tim likovima i iznova se sklapajući; ili možemo vidjeti bilo koji od ovih drugih elemenata kako se rastvara u nabor i u njemu se izražava. Ovu strukturu Derrida opisuje kao gibanje koje se lepezasto širi. ili tvori nabor: »la polysemie des 'blancs' et des 'plis' se deploie et' se -reploie en eventail« Ipolisemija »bjelina« i »nabora« neprekidno se lepezasto širi i zakla-

* Nap. prev. - ([tane.) aiJe - krilo, okrilje; pJume - p~ro, figo stil; eventaiJ - lepeza; page - .stranica; fr6Jement - doticanje, dodirivanje; voije - koprena, veo, zavjesa; tanka pregrada; maglica; jedro, jedrilica; papi-' er - papir, list papira. 181

pa/ (La Dissemination, str. 283/251). Blanc također ne postaje tek temom već tekstovnom strukturom ili procesom: »Fenomenologij~ skom ili tematskom čitanju blanc se prvo ukazuje kao neiscrpna cjelokupnost semantičkih valencija koje s njom imaju neke tropološke srodnosti (no što je 'ona'?). No u opetovano prikazanom odjeku blanc umeće (imenuje, designira, označuje, proglašuje, kako god želite, a ovdje nam treba drugačija 'riječ') blanc kao· bjelinu između valencija, kao himen koji ih sjedinjuje i razlučuje u nizu, raspored 'bjelina' [blancs] koje 'stječu važnost'.« (str. 283 - 84/252), Bjelina bijele površine, prored, prazan papir, dio je mallarmeovskog tematskog niza bjeline [blanc], no isto je tako uvjetom tekstovnog niza, tako da ono što bismo pokušali opisati kao temu nadilazi tematsko; ono na njem tvori nabor kad mu daje ime. Le blanc se plie, est (marque d'un) pli, In ne s'expose jamais cl pbte couture. Car le pli n'est pas plus un theme (signifi e) que le blanc et si l'on tient compte des effets de chaine et de rupture qu'i!s propagent dans le texte, rien n'a plus simplement la valeur d'un therne. Istro 282/ Bjelina se pregiba (prilagođuje), ona je nabor (obilježena je njime). Nikad se ne može ravno krojiti. Jer nabor nije (označena) tema više negoli bijelo (bjelina), i ako uzmemo u obzir spojeve i pukotine što ih· oni umnažaju u tekstu, tada više ništa ne može jednostavno imati vrijednost teme. Istro 253/ Ova .općenita. kritika teme proizlazi iz strateškog i privremenog prepoznavanja teme i kasnijeg otkrića da je ona isto tako nešto drugo - više ili manje - negoli tema. Tematska figura, kakva je pJi, poči­ nje opisivati opći niz kojem pripada, ili logiku tematske povezanosti, ili uvjet tekstovnosti. PH nije tema kad na drugoj razini artikulira uopćenu tekstovnu strukturu, baš kao što nJ pismo više nije tema kad paleonimijski postaje archi-ecriture koje leži iza svih tematskih učina. Derrida piše: ' U stanovitom pogledu tema' suplementarnosti nedvojbeno nije ništa više negoli tek jedna među svim ostalim temam·a. Ona se nalazi u lancu ion je nosi. Možda bismo je mogli zamijeniti nečim drugi.m. No biva da ta tema opisuje sam taj lanac~ biće-lanac tekstovnog lanca~ strukturu zamjenjivanja~ artikulaciju želje i jezika~ logiku svih pojmovnih opreka što ih preuzima Rousseau~ a poglavito ulogu i funkciju pojma Prirode u njegovu sustavu. Ona nam tekstom kazuje što je tekst; pismom nam govori što je pismo; Rousseauovim pismom iskazuje Jean-Jacquesovu želju itd. . / De la grammatologie~ str. 233/163/ Stoga se tema suplementarnosti jaVlja kao arhitema ili fundamentalna struktura koja ne pripada više tematskoj kritici. 182

~

Poput svakog teorijskog pothvata, i dekonstrukcija daje prednost pojmovima koji se mogu držati temama i s kojima se tako i postupa, koji se proučavaju u književnim djelima, no razlikuje se svojom kritikom tematike i svojim zanimanjem za parergonalni proces kojim stanovite teme definiraju figurainu ili tekstovnu logiku koja ih proizvodi. Proučavanje tema nije lako razlučiti od pručava­ nja struktura ili tekstovnih logika, osobito stoga što i jedno i drugo može tvrditi da otkriva o čemu se u djelu »uistinu radi«, no prikaz dekonstrukcije mora ovaj drugi odnos spram književne kritike dekonstrukciju kao izvor tema - razlučiti od treĆega, u kojem dekonstrukcija potiče proučavanje osobitih struktura. .

različnim

3) Same Derridine rasprave o književnim djelima skreću pažnju na važne probleme, no one nisu dekonstrukcije u smislu u kojem smo rabili taj naziv, a na dekonstrukcijsku će književnu kritiku primarno utjecati Derridina čitanja filozofskih djela. Ponad preinači­ vanja kritičkih pojmova i raspoznavanja osobitih tema, dekonstrukcija prakticira jedan stil čitanja, potičući kritičare na prepoznavanje ili proizvodnju stanovitih tipova strukture. Taj smo aspekt dekonstrukcije opisivali u svojim raščlambama dekonstrukcijskih čitanja - Saussurea, Rousseaua, Platona,Austina, Kanta, I:"reuda - no moglo bi biti probitačno ukratko sažeti već rečeno, ne vodeći toliko računa o sažetosti koliko o jasnoći. Ako je dekonstrukcija, prema zgodnoj izreci Barbare Johnson, »brižljivo raspletanje sukobljenih snaga signifikacije unutar teksta« (The Critical Difference~ str. 5), kritičar će tragati za,različitim vrstama sukoba. Prvi, i i,z naših ranijih rasprava u ovom poglavlju, najočitiji, jest asimetrična opreka ili vrijednošću opterećena hijerarhija, u kojoj se jedan naziv promiče na račun drugog. Pitanje za kritičara glasi: ne pokazuje li se drugi naziv, držan negativnom, rubnom ili suplementarnom verzijom prvoga, uvjetom njegove mogućnosti? Postoji li, istodobno s logikom koja dokazuje nadmoć prvog naziva, i oprečna logika, koja djeluje prikriveno, no koja izranja u nekom ključnom trenutku ili figuri u tekstu, a koja drugi naziv prepoznaje kao uvjet što omogućuje postojanje prvoga? Odnos među govorom i pismom, kak~ ga je razložio Derrida, najpoznatija je verzija te strukture, no ona se može pojaviti u brojnim nepredvidljivim oblič­ jima što ih je teško razotkriti i razglobiti. Drugo, primjer 'Derridinih čitanja kritičara navodi na potragu za točkama zgusnuća, gdje jedan jedini naziv okuplja različite argumentacijske linije ili skupove vrijednosti. Nazivi kakvi su parergon~ pharmakon~ supplement~ hymen~ igraju ulogu u oprekama koje su bitne za tekstovni sadržaj, no isto tako funkcioniraju i na načine kojima se te opreke ruše. Ti su nazivi točke u kojima u tekstu do izra183

I

žaja dolaze napetosti kakva pokušaja podržavanja ili nametanja 10gocentričnih zaključaka, trenuci onorazumske neprozirnosti koji mogu dovesti do vrijednog tumačenja. Treće, kritičar će biti pripravan na druge oblike tekstovnog ecan de soi ili samorazličnosti. U najjednostavnijem i ponajmanje specifično dekonstml(cijsk.cm slučaju to abuh"v3.ća za!limanje Ze bilo §to u tekstu koji se suprotstavlja autoritativnoj interpretaciji, uključivo i interpretacijama, što ih djelo naizgled najnaglašenije potiče. Kakve se god teme, argumenti ili uzorci navodili pri određivanju identiteta pojedinog djela, postojat će načini na koje se ono razlikuje od tako definiranog sebe, dovodeći sustavno ili posredno u pitanje rješenja koja su u toj definiciji na djelu. Interpretacije ili definicije identiteta obuhvaćaju prikazbu teksta unutar iskustva osobe koja ga piše ili čita, no Derrida kaže: »tekst svekolikim sustavom svojih sredstava i svojih vlastitih pravila neprekidno nadilazi tu prikazbu« (De la grammatologie~ str. 149/101). ~vako čitanje uključuje pretpostavke, a sam će tekst, sugerira Derrida, osigurati slike i tvrdnje kojima ruši te pretpostavke. Tekst će nositi znakove svoje samorazličitosti koja tumačenje čini beskonačnim.

Poglavito su važne strukture opisane u našim razmatranjima -parergonalnosti i samoreferencije, kad tekst na nešto drug() primjenjuje kakav opis, sliku ili figuru, što se mogu čitati kao samoopis, kao -, prikazba vlastitih operacija. Držeći takve figure momentima samoreferencije, tekst često čitamo protivno njegovoj naravi: freudovski model što ga Derrida primjenjuje na postupak Freudova teksta zapravo je model što ga Freud razvija za aktivnost djeteta, a okvirne operacije koje djeluju u Kantovu tekstu, Kritika rasudne moći identificira kao specifično umjetnički proces. Dekonstrukcijsko čitanje teorijskih tekstova često pokazuje kako se postupak za koji tekst tvrdi da ga kritizira u drugih vraća u pomaknutom ili prerušenom o.bliku - kao što se pokazalo da Austin ponavlja Čin isključivanja što ga je Qzloglasio u svojih prethodnika. U drugim će slučajima naglasak biti na načinima koj~ma sredstva što stvaraju nabore na tekstu paradoksalno dislociraju njegove pokušaje, ovladavanja sobom. Peto, postoji zanimanje za načine kojima se sukobi ili drame unutar teksta reproduciraju kao sukobi u,čitanjima ili među čitanji­ ma tog teksta. De Manova izreka kako jezik književnosti unaprijed slikovito predočuje pogrešna razumijevanja kojima će biti izvrgnut dijelom je tvrdnja da tekstovi alegorijski pokazuju neprimjerenost mogućih interpretativnih poteza - poteza što će ih povući njihovi čitatelji. Tekstovi s promjenljivirri stupnjem jasnoće, tematiziraju interpretativne operacije i njihove posljetke, te tako unaprijed prika184

I

,

zuju drame koje će dati život radiciji njihove interpretacije. Kritič­ ke se prepirke o tekstu često mogu prepoznati kao pomaknuta ponovna odigravanja sukoba dramatiziranih u tekstu, tako da dok tekst iskušava posljedice i implikacije raznovrsnih snaga što ih u sebi sadrži, kritička čitanja tu unutrašnju razliku preoblikuju u razliku između međusobno isključivih stajališta. Ono što se dekonstruira u dekonstrukcijskim raščlambama prilagođenim ovom problemu nije sam tekst, već tekst kako se čita, kombinacija teksta i čitanja koja ga artikuliraju. U pitanje dolaze pretpostavke i rješenja koja složeni uzorak unutrašnjih razlika' preokreću u alternativne pozicije ili interpretacij e. Naposljetku, dekonstrukcija obuhvaća obraćanje pažnje rubnom. Već smo opaziF Derridinu usredotočenost na one elemente kakva djela ili korpusa što su ih prijašnji kritičari držali nevažnima. Riječ je o prepoznavanju isključivanja o kojima mogu ovisiti hijerarhije i pomoću kojih bismo ih mogli rušiti, no isto tako i o početku sukoba s prijašnjim čitanjima koja su tekstu, razdvajajući ga na bitne i rubne elemente, stvorila identitet što ga sam tekst može srušiti snagom svojih rubnih elemenata. Budući da je usredotočenost na rubno prepoznavanje onoga što se u tekstu opire identitetu kakav su za nj i~gradila druga čitanja, ona je dio pokušaja da se spriječi da djelom što ga proučavamo ravnaju ili da ga predodređuju drugi, manje bogati ili manje složeni tekstovi. Kontekstualistička čitanja ili povijesne interpretacije općenito počivaju na tobože jednostavnim i nedvosmislenim tekstovima koji imaju odrediti značenje ulomka u složenijim i neuhvatljivijim tekstovima. Već smo zabilježili Derridino naglašavanje nezasitnosti konteksta i popratnu mogućnost konteksta koji se širi na načine koji omogućuju pojaVljivanje daljnjih usložnjavanja teksta što ga proučavamo. Dekonstrukciju bismo stoga mogli poistovjetiti s najbliže srodnim načelima kontekstovne određenosti značenja i beskonačne pruživosti konteksta. Derrida se snagom kontekstovne 'određenosti služi svaki put kad neko djelo či­ ta u odnosu prema sustavu metafizičkih' vrijednosti iz kojeg ono ne uspijeva pobjeći. Opisati međutim dekonstrukciju na ovaj način znači zaobići stanovita pitanja o statusu »rubnih« elemenata. Kad dekonstrukcijska čitanja napadaju kontekstualističke pokušaje da značenje kakva slože~a djela razriješe upućivanjem' na jednostavnije i manje dvosmislene tekstove i kada ostaju usredotočena na elemente što ih kontekstualisti nazivaju rubnima s obzirom na postuliranu autorsku namjeru, niječu li ona važnost autorske namjere za tekstovnu interpretaciju ili pak prihvaćaju li ,kakvo drugo stajalište? Budući da se OVD pitanje opetovano Javlja u procjenama· Derridina rada, nacrt strate185

gija čitanja što ih ohrabruje dekonstrukcija ne bismo smjeli zaključi­ ti, a da se ne sučelimo s njime, pogl,avito pak stoga što ono pribavlja prikladan način pregleda metodološke važnosti Derridinih čitanja Austina, Platona i Rousseaua. Što se Austina tiče, brižljiva raščlamba njegova postupka - raščlamba koja ne preskače niti zanemaruje pojedine formulacije II ime neke namjere, kako to obično biva - pokazuje kako on ponavlja potez isključivanja koji je kritizirao u svojih prethodnika - potez što ga je ponukan povući, možemo tvrditi, iz istog razloga kao i oni. No dok odbija potcjenjivanje formulacija na temelju toga što se dodiruju s Austinovim namjerama, Derridina se raščlamba ne oslobađa kategorije namjere niti zanemaruje tekstovne oznake namjere. Naprotiv, za Derridino je tumačenje važno što Austin pokušava popraviti i izbjeći pogrešku koju je uočio u drugih, a osobit smisao ima to što Austin svoje isključivanje neozbiljnog predstavlja ili namjerava izvesti kao privremeno i nebitno. Austinov je slučaj zanimljiv, kaže Derrida, upravo stoga što ort svojim odbijanjem d~ istinite i lažne izjave uzme kao odredbenu normu diskurza pokušava - namjerava -raskinuti sa stanovitom logocentričnom koncepcijom jezika u »i:lllalizi koja je strpljiva, otvorena, aporetička, u neprekidnoj preoblici, često plodnija u priznanju svojih slijepih ulica negoli u svojim stajalištima« (Marges:t str. 383/SEC, str. 187). To što bi analiza s ovim namjerama trebala završiti ponovnim uvođenjem premisa što ih je htjela dovesti u pitanje razotkriva više o neizbježnosti logocentrizrna i teškoćama teorije jezika negoli bi to mogao neuspjeh kakva diskurza koji je predmnijevao drugačije namjere. Austinova namjera nije nešto što determinira značenje njegova diskurza, ali u nj'egovu pisanju postoji učinak namjere koji može odigrati važnu ulogu u nečijem tumačenju drame tog teksta. Uloga, takvih učinaka jasnije se javlja u Derridinu čitanju Rousseaua, gdje se on ne skanjuj e stanoviti postojani tematski uzorak u Rousseauovim spisima nazvati »onošto Rousseau želi reći«: »On izjavljuje ono što namjerava re6i, to jest da artikulacija i pismo nisu izvorna već kasnija bolest jezika; on kazuje ili opisuje ono što ne želi re6i: artikulacija i stoga i prostor pisma djeluju u izvoru jezika« (De la grammatologie:t str. 326/229). Rousseau namjerava kulturu definirati kao negaciju pozitivnog stanja prirode, s nesrećom koja zallzima mjesto sreće, pismo govora, harmonija melodije, proza poezije; no on istodobno kulturnu suplementaciju karakterizira tako da otkriva kako je pretpostavljena negativna komplikacija uvijek već djelovala u onome nakon čega je, kaže se, uslijedila. Ova podjela Rousseauova teksta na ono što Rousseau namjerava i ono što ne namjerava dakako da je varka čitanja (namjera je uvijek tekstovni

186

konstrukt te vrste). De Man bi to nazvao primjerom pogrešna čita­ nja što ga tekst unaprijed oslikava - insistiranje teksta na tim temama navodi čitatelja da ih poistovjeti s namjeravanim značenjem i da njihovo podrivanje ili usložnjavanje drži nenamjeravanim ostatkom. No taj je operativni pojam namjere važan za Derridinu analizu, kako za priču što je kazuje o Rousseauu, tako i za njegovo tumačenje piščeva odnosa prema jeziku u odjeljku ,» Pitanje metode«: To postavlja pitanje uporabe riječi »suplement«: Rousseauova položaja unutar jezika i logike koja ovoj riječi ili ovom pojmu osigurava dovoljno iznenađujuća sredstva da bi pretpostavljeni subjekt izrijeka, kada rabi »suplement«, uvijek rekao više, ili manje, ili nešto drugo od onoga što hoće reći 1 voudrait direl. Stoga to nije samo pitanje Rousseauova pisanja, već isto tako i našeg čitanja. Valjalo bi nam početi ozbiljno uzimati u obzir ovu uhvaćenost ili ovo iznenađenje / de cette prise ou de cette surprise/; pisac piše u jeziku i u logici sustavom, zakonima i životom kojih njegov diskurz po definiciji ne može apsolutno vladati. On se njima služi samo tako što dopušta da njime donekle i do stanovite točke ravna sustav. I čitanje mora vazda težiti stanovitom odnosu, što ga pisac ne zapaža, između onoga čime on gospodari i onoga čime ne gospodari u jezičnim uzorcima što ih rabi. Taj odnos nije stanovita količinska razdjelba svjetla i tmine, slabosti i snage, već značenjska struktura što je kritičko čitanje mora proizvesti. / De la grammatologie, str. 226 - 27/157 - 581 Nova je kritika [New Criticism] odbacivala pozivanja na namjeru zato što bi se pojedine namjere pjesnika, na kakve su upućivali do~ kumenti očito najrelevantniji za ovo proučavanje, pokazale uskima i ograničenima u poredbi s bogatim i iznenađujućim sredstvima djela što su ih sačinili pjesnici. Ako su novi kritičari bavljenje razotkrivim namjerama proglasili nezakonitim, bilo je to stoga da bi se pozvali na kakvu apstraktnu i sveobuhvatnu namjery, Cleanth Brooks odbacuje sugestiju da razotkriva složenosti što ih -pjesnik nije imao na ' umu na temelju načela da »pjesnik točno zna što radi« (The Well Wrought Urn, str. 159). Drži se da pjesnik, poput Boga Stvoritelja, namjerava sve što čini. Za Derridu se namjera, naprotiv, m/ože motriti kao osobiti tekstovni proizvod ili učinak, pročišćen kritičkim či­ tanjima, no uvijek nadmašen tekstom. Namjera, na što se. upozorava u drugom odjeljku ovoga poglavlja, nije nešto što prethodi tekstu i preodređuje njegovo značenje, već je važna organizacijska struktura koja se raspoznaje u čitanjima koja izriČitu liniju argumentacije razlučuju od njezine druge, podrivačke strane. J(ritičar ne treba jedan tekstovni sloj ,nazivati autorovom namjerom - što je autor veći, to ćemo manje naginjati ograničavanju autorske namjere na jednu lini-

187

ju teksta - no učiniti to očit je način drarnatiziranja tvrdnje o subjektovu odnosu spram jezika i tekstovnosti - odnosu prise i surprise. U svom čitanju Rousseaua Derrida postulira namjeravani argument da bi p~epoznao kako tekst podriva svoje izričite izjave, ali či­ tajući Platona on zapaža izvedenu narav ovog pojma svjesne n::lfnjpre i njegovo pretjerano pojednostavnjivanje tekstovnih odnosa. U Platonovu tekstu riječ pharmakon . je smještena / pris / u značenjskom lancu. Igra tog lanca čini se . sustavnom. No sustav ovdje nije naprosto sustav namjera autora poznatog pod imenom Platon. Taj sustav nije primarno sustav namjeravanog značenja. Igrom jezika uspostavljene su vješto uređene veze među različitim funkcijama te riječi i, unutar nje, među raznolikim slojevima ili područjima kulture. Ponekad se može činiti da Platon objavljuje te veze, te kanale značenja, izvodeći ih na svjetlo »hotimice« ciljajući na njili .... Onda opet, u drugim slučajima, on može i ne vidjeti te spone, može ih ostaviti u tmini ili ih čak raskinuti. Pa ipak te spone nastavljaju djelovati same od sebe. Usprkos njemu? Zahvaljujući njemu? U njegovu tekstu? Izvan njegova teksta? No gdje onda? Između nJegova teksta i jezičnoga sustava? Za kojeg čitatelja? U kojem trenutku? / La Dissemination,' str. 108/96/ N e možemo, nastaVlja Derrida, dati općenit i principijelan odgovor na ta pitanja jer ona pretpostavljaju da postoji neko mjesto gdje se ti odnosi i veze ili uspostavljaju ili ne uspost.avljaju i tako obesnažuju. Mogli bismo, naravno, dokazivati da su sve te veze bile uspostavljene u okviru Platonove nesvjesne Hi jezične kompetencije, no time bismo zaobišli prijeporno pitanje što ga Derrida ne kani .zaobići već postaviti i ne odgovoriti na nj. On se primjerice ne zauzima za nače­ lo ili pravilo da" svaka riječ u tekstu itha sva znače:r;tja koja su ikad registrirana za nju ili za bilo koji označitelj koji se od nje ne razlikuje u više no jednom fonemu. Kada u »La pharmacie de Platon« dokazuje potencijalno snažne odnose među riječima »prisutnima~< u diskurzu i svim drugim riječima leksičkog sustava, on niječe postoja:pje načela kojima se unaprijed mogu isključivati značenjske mogućnos­ ti i otvara put k prepoznavanju odnosa onorazumske valjanosti, kakav vlada među igrom riječi pharmakon i pharmakeus uPlatonovu tekstu i fundamentalnom kulturnom institucijom phaimakos-a (vidi s.tr. 122-123). Tko da kaže gdje se zbiva taj odnos, osim da se mora proizvesti kritičkim čitanjem? Odnosi koji se drže vrijednima traganja i proizvodnje su oni za koje se pokazuje da funkcioniraju na parergonalan način i da opisuju strukture tekstovnosti i strategije čita­ nja: 188

4) Dekonstrukcija naposljetku ima veze s književnom kritikom stoga što kao istaknuti teorijski pokret u humanističkim znanostima utječe na našu predodžbu o naravi kritičkog istraživanja i primjerenih mu ciljeva. Ako u dekonstrukciji prepoznamo vodeći oblik poststrukturalizma i tako je stavimo u opreku sa strukturalizill.om, možemo. do.seći zaključke što. ih je u člankll citirano.m II Uvo(hl skicinw .L Hillis Miller: dekonstrukcija se jaVlja na tragu strukturalizma da bi zaplTre-č11a.-ii:jegove sustavne nacrte. Znanstvene se ambiCfjeStrukturalistad~konstrukcijskim raščlambama raskrinkavaju kao neostvarivi snovi, a te raščlambe u pitanje dovode binarne opozicije pomoću kojih strukturalisti opisuju kulturne proizvodnje i njima ovladavaju. Dekonstrukcija slama njihovu »vjeru u razum« otkrivajući onorazumsku iracionalnost tekstova i njihovu sposobnost da opovrgnu ili sruše svaki sustav ili poziciju za koje se drži da ih manifestiraju. U tom svjetlu dekonstrukcija razotkriva nemogućnost bilo kakve znanosti o književnosti ili znanosti o diskurzu, te kritičko istraživanje vraća zadaći interpretacije. Umjesto da književna djela naprimjer rabi da bi razvio poetiku pripovjedne p~oze, kritičar će proučavati pojedinačne romane da bi vidio kako se oni opiru logici pripovjedne proze ili tu logiku ruše. Istraživanje u humanističkim znanostima, što ga je strukturalizam pokušao staviti u službu opsežnih, sustavnih projekata, sada se nagovara na povratak pomnom čitanjl1 [close reading], »brižljivom raspletanju zaraćenih snaga signifikacije unutar. teksta~«

Mogli bismo "zacijelo dokazivati kako je američka kritika u dekonstrukciji našla razloga da interpretaciju drži najvišom zadaćom kritičkog istraživanja te da tako donekle sačuva kontinuitet ciljeva nove kritike [New Criticism] i novije kritike. U sljedećem ćemo poglavlju razmotriti praksu dekonstrukcijske kritike i njezine različne odnose prema takozvanom »pomnom čitanju« [close reading]. Kad bismo međutim morali prihvatiti gledište da dekonstrukcija kritičare uči tome kako da odbace sustavne pothvate i svoje napore posvete rasvjetljivanju pojedinih tekstova, zbunjivao bi nas Derridin slučaj. Čitatelji koji su na temelju američkog modela kritičkog istraživanja pretpostavili da je cilj dekonstrukcije rasvjetljiv'anje pojedinih djela, pronašli su joj mnogo ned.ostataka. Tuže se primjerice na stanovitu monotoniju': posljedak je dekonstrukcije da sve zvuči jednako. Derrida i njegove kohorte uistjnu se.ne čine predanima raspoznavanju osobite razlikov1).osti svakog djela (pa čak ni njegove osobite onora.., zumnosti), kako bi to priličilo· kakvu interpretatoru. Čini se da su umjesto toga zaokupljeni pitanjima o potpisima, tropima, okvirima, čitanju i pogrešnom čitanju, ili pak teškoćom da se izbjegne neki sustav pretpostavaka. Dekonstrukcijska čitanja štoviše pokazuju o'

189

malo poštovanja prema cjelovitosti ili integritetu pojedinih djela. Oni se usredotočuju na dijelove, dovodeći ih u vezu s raznovrsnom građom, a odnos bilo kojeg dijela prema cjelini ne moraju čak ni uzeti u obzir. Interpretatorima je dopušteno tvrditi da djelu nedostaje jedinstvo, no zanemariti pitanje jedinstva zn~či rugati se obvezama svoje zadaće. Treće, teško je shvatiti Derridin izbor djela o kojima raspravlja. Feministički kritičari pišu o nekanonskim djelima pokušavajući promijeniti kanon; no kad Derrida razmatra Warburtona i Condillaca umjesto Leibniza i Humea, on ne teži promocijama i degradacijama. Čini se da je njegov odabir tekstova predodređen problemima što ih ti tekstovi mogu osvijetliti, kao kad u radovima Glas i »L' Age de Hegel« troši vrijeme na neka Hegelova pisma. On se očito primarno ne l:>avi reinterpretacijom ili reformom kanona. Naposljetku, zaključci do kojih dolaze dekonstrukcijska čitanja često su tvrdnje o jezičnim strukturama, ~retoričkim operacijama i misaonim spiralama, a ne zaključci o tome što pojedino djelo znači. Za čitanja koja se navodno temelje na poricanju općih teorijskih zamisli, čine se sumnjivo zainteresiranima za teorijska pitanja najopćenitije vrste. Predodžba kako dekonstrukcija odbacuje sustavno istraživanje da bi rasvjetljivala pojedina djela temelji se na prividnoj opreci koju bi također valjalo dekonstruirati. Ne možemo zaključiti da Derridini spisi izbjegavaju sustavan i teorijski rad zato što o"n u strukturalističkim nacrtima - Saussurea, Levi-Straussa, Austina, Foucaulta raspoznaje teškoće ili aporije. On je na sličan način kritički raspoložen i prema marksizmu, poglavito prema marksizmu kao znanosti koja sebe pokušava zasnovati na »povijesti«, no ipak se bavi onim vrstama istraživanja koje podržava marksizam: sustavnom, daleko protežnom raščlambom otvorenih i prikrivenih odnosa između temelja i nadgradnje ili između institucija i mišljenja. Kao što je dosad već posve očito, Derridina.se djela osobito bave pravilnostima: strukturama koje se uvijek nanovo javljaju u raznovrsnim diskurzima, bez obzira čime su oni prividno zaokupljeni. Analizirajući naprimjer način kako su različita djela nerazmrsivo upletena u logocentrizam, on istražuje strukturne odrednice diskurza - temu što su je na druge načine istraživali mnogi strukturalisti. . Predodžba da je cilj analize proizvodnja takvih tumačenja pojedinih djela koja ih čine 'bogatijima, duboka je pretpostavka američ­ ke kritike. Njezina se snaga pokazuje u opiranju sustavnim nacrtima strukturalizma, marksizma i psihoanalize, koji se označuju kao »reduktivni«, te u izjednačivanju dekonstrukcije s interpretacijom unatoč tome što je posve očito da joj to nije cilj. Kad bi joj interpretaci- . ja bila ciljem, tada bi se njezini protivnici s pravom mogli žaliti da

190

:

dekonstrukcijsko isticanje neodredivosti značenja obesmišljuje njezin rad. »Ako je svaka interpretacija pogrešna«, piše M. H. Abrams, »i ako se svaka kritika (poput svake povijesti) tekstova može sučeliti samo s kritičarevom osobnom pogrešnom konstrukcijom, zašto da se onda mučimo oko interpretacije i kritike?« (»The Deconstructive Angel«, str. 434). Pretpostavljajući da je cilj kritike interpretacija, on osuduje dekonstrukciju da je, isključujući unaprijed mogućnost interpretativnih zaključaka, obesmislila svoju vlastitu djelatnost. Da bismo uvidjeli kako unatoč tomu smisla ipak može biti, valja nam raspraviti pretpostavku koja znanost stavlja u opreku prema interpretaciji, a općenitost prema pojedinačnosti, kao dvije alternativne mogućnosti, i svaku kritiku znanosti izjednačuje s interpretativnim veličanjem pojedinačnosti. Da bismo izbjegli ovu opreku i ovo izjednačivanje, potreban nam je drugačiji opis odnosa strukturalizma prema dekonstrukciji. Ako se strukturalistički radovi opetovano pozivaju na lingvistič­ ke modele, to je stoga što strukturalizam žarište kritičkog promišljanja prebacuje sa subjekata na diskurz. Strukturalno se tumačenje ne poziva na svijest subjekata već na strukture i sustave konvencija koji djeluju unutar nestainog područja društvene prakse. Značenje je učinak kodova i konvencija često rezultat postavljanja relevantnih konvencija u prvi plan, njihova parodiranja, ismijavanja ili drugih načina njihova podrivanja. Da bismo te konvencije- opisali,' postuliramo raznovrsne znanosti - znanost o književnosti, znanost o mitologiji, opću znanost o znakovima - koje služe kao metodologijski obzor niza analitičkih nacrta. Unutar svakog se nacrta zanimanje često usredotočuje na rubne ili problematične pojave što služe za indiciranje konvencija koje ih isključuju i snaga kojih je funkcija tih konvencija. Strukturalistička književna kritika, ria primjer, pokazuje više zanimanja za avangardnu književnost koja krši konvencije negoli za pravilno oblikovane primjere tradicionalnih književnih žanrova. StrukturalisJLv:eličaju.nouveau roman~ književnost nadrealizma;te'r-;~ij;~mjetnike koji su d~Žanl revolucionarnima Mallarmea, Flauberta, Sadea, Rabelaisa - a kada se okreću klasič­ nim piscima, za koje bi se moglo pretpostaviti da Udovoljavaju konvencijama,.otkrivaju neslućenu radikalnu snagu, kao u Barthesovim studijama o Racineu i Balzacu. Gotovo isto'zbiva se u drugim strukturalističkim radovima: predodžba znanosti ili dovršene »gramatike« oblika služi kao metodologijski obzor istraživanju koje često ističe negramatičko ili devijan- . tno, kao u antropologijskim studijama o· oskvrnuću i tabuu ili u Foucaultovoj strukturalističkoj povijesti 'ludila i nedavnom djelu o zatvorima. Mogli bismo dokazivati da predodžba znanosti ili grama-

19t'

tike za strukturalizam igra gotovo istu ulogu kao i predodžba sustavnog i sveobuhvatnog dovođenja svega u pitanje za dekonstrukciju. Nijedno od njih nije neko moguće izvršenje već zapovijest koja oživljuje zamisli što isto tako polučuju nešto drugo. Dekonstrukdjsko preispitivanje kategorija i pretpostavaka opetovano vodi natrag do male skupine problema i daje zaključke koji funkcioniraju kao spoznaja. Baš k'ao što se strukturalistički studij pravila i kodova može usredotočiti na neprayi1nosti, tako i dekonstrukcijs,ko razaranje kodova razotkriva stanovite pravilnosti. I baš kao što strukturalisti dokazuju da će se negramatičnosti pokazati gramatičkima na drugoj razini ili pomoću drugoga koda, tako žitelji dekonstrukcije opažaju da se znanje što proistječe iz pravilnosti dekonstrukcijskih rezultata mora dalJnjim raščlambama dovesti u pitanje. Ako, kao što se čini da je na stvari, strukturalistička znanost na vidjelo iznosi iznenađu­ juć.e anomalije dok dekonstrukcijska interpretacija pokazuje neumoljive pravilnosti, ne možemo se pouzdati u opreke između strukturalizma i dekonstrukcije, znanosti i interpretacije, ili pak općeni­ tosti i pojedinačnosti, osim kao u vodiče do praksa koje ih ruše. Držeći u žarištu svog za'nimanja jezik ili diskurz, strukturalizam svijest iH subjekt čini učinkom sustava koji kroz njih djeluju. Foucault je opomenuo da »čovjek« nije ništa drugo doli nabor u našem znanju ~ izjava koja se usložnjuje Derridinim radom o naborima i . invaginaciji. No da bi unaprijedio svoje analitičke zamisli, strukturalizam mora osigurati novo središte, danost koja može poslužiti kao referencijska točka. Ta je danost značenje. Barthes u Critique et verite domišljato opaža da poetika ili znanost o književnos'ti nije utemeljena na samim književnim djelima već na njihovoj razumljivosti, na ,činjenici da su bila shvaćena (str. 62). Uzimajući značenja kao dana, poetika pokušava prepoznati sustav kodova odgovornih za ta prihvaćena i prihvatljiva znač~nja. Saussureov nacrt znanstvene lingvistike također ovisi o značenju - osobito razlici značenja kao danoj točci referencije. Da bismo odredili što su značenjske op:reke i stoga znakovi jeZičnog sustava, služimo se testom komutacije : p i b su različiti fonemi, a pat i bat različiti znakovi u engleskom jeziku stoga što prijelaz s b na p u kontekstu -at.proizvodi promjenu ,u značenju. Povjerenje u ovu mogućnost da se' značenje neke vrste drži danošću stvara vezu između strukturalizma i kritike koja se bavi čitateljevim' odgovorom, a koja značenja ne drži samo danim društvenim činjenicama već ih izrijekom poistovjećuje s čitateljevim iskustvom. Kritičareva je zatim zadaća opisati i rasvijetliti značenja dana u čitateljevu iskustvu. DekonstrukciJa pokušava pokazati kako ovo shvaćanje značenja podriva upravo teorija koja na njem počiva. »Mogućnost čitanja«, 192

piše 'De Man, »nikada se ne može uzeti zdravo za gotovo. Ona je čin razumijevanja koji se nikada ne može promatrati niti bilo kako propisati ili ovjeriti.« Djelo ne dovodi ni do kakve »transcendentalne percepcije, intuicije ili spoznaje« koja bi mogla poslužiti kao pouzdan temelj znanosti (Blindness and Insight~ str. 107). Kako smo vidjeli u prvom poglaVlju, pokazuje se da čitate~ievo iskustvo, koje za kritiku što se bavi čitateljevim odgovorom mora funkcionirati kao danost da bi napredovala, nije danost već konstrukt - proizvod onih snaga i čimbenika što ih je tobože imalo pomoći rasvijetliti. Strukturalizam, poput nove kritike [New Criticism], pokušavajući značenje pjesničkog djela povezati izravno s njegovim strukturama, postojano razotkriva da se ne može pouzdati u dano značenje nego da se sučeljuje s problemima dvoznačnosti, ironije i diseminacije. Daha su značenja - počev od raspoznavanja Balzaca kao tradicionalno razum~iivog romanopisca do uobičajene interpretacije kakve retoričke figure - nužna polazišta, no ona se pomiču pri raščlamba­ ma što ih sama omogućuju, kao što se to također zbiva u dekonstrukcijskim čitanjima. »Aspekt dekonstrukcijske prakse koji je najpoznatiji u Sjedinjenim Dižavama«, piše Gayatri Spivak, jest njezina sklonost k beskonačnom vraćanju. Aspekt koji me međutim ponajviše zanima jest prepoznavanje, unutar dekonstrukcijske prakse, privremenih i tvrdokornih polazišta u svakom istraživačkom naporu; njezino otkrivanje sudioništva tamo gdje bi želja za spoznajom stvorila opreke; njezino uporno isticanje da je u otkrivanju sudioništva kritičarka-kao-subjekt i sama sudl-' onikom zajedno s objektom svoje kritike; njezin naglasak na »povijesti« i na etičko-političkom kao »tragu« tog sudioništva dokaz da ne nastanjujemo jasno definiran kritički prostor, oslobođen takvih tragova; i, naposljetku, priznanje da njezin vlastiti diskurz nikada ne može biti primjeren njezinu primjeru. /»'Draupadi'«, &tr. 382-83/ Pokazivanje kako struk.turalističke' »danosti« nisu temelji nego privremena polazišta što ih analitičar mora podvrći ispitivanju, snažna je kritika strukturalističkih nacrta, no ne znači da dekonstrukcija ima kakva polazišta koja ne bi bila privreniena i tvrdokorna. Ona se primjerice poziva na ovjerena značenja i na temeljne pretpostavke diskurza što ga kani dekonstruirati. Pokazivanje kako su kritičari koji pokušavaju stajati iznad ili izvan književne domene kako 'bi njome ovladali uhvaćeni u igru snaga onoga predmeta što ga žele opisati - u njegove tropološke i transferne smicalice - ne podrazumijeva da dekonstrukcijska čitanja mogu izbjeći tim tvrdokomim snagama. Pokazivanja sudioništva jezika i metajezika, promatranog i promatrača, pitanje mogućnosti dostizanja načelnog znanja o kakvoj donie13

o DEKONSTRUKCIJI

193

ni, ne sugeriraju međutim da je dekonstrukcija ili stekla svoje zna, nje ili da s nekog sigurnog izvanjskoga gledišta može zanemariti svekoliki problem znanja. Učinak dekonstrukcijskih raščlambi, što mogu potvrditi brojni čitatelji, jest spoznaja i osjećaji posjedovanja znanja. U čitanju pojedinih djela i čitanja tih djela dekonstrukcija pokušava shvatiti te fenomene tekstovnosti - naprimjer odnose jezika i metajezika, ili učinke izvanjskog i unutrašnjeg, ili moguće međudjelovanje proturječnih logika. A ako su formuiacije do kojih se tim analizama došlo i same otvorene ispitivanju zbog svoje isprepletenosti sa snagama i smicalicama za koje tvrde da ih razumiju, to je priznavanje neprimjerenosti također otvaranje prema kritici, analizi i pomicanju.

194

Pogla vlje treće

Dekonstrukcijska kritika :'1

l'i i! ;:i

Rasprava o implikacijama što ih dekonstrukcija ima za književnu kritiku identificirala je niz mogućih strategija i zaokupljenosti, od strogog istraživanja kako se filozofske hijerarhije ruše u književnom diskurzu do potrage za vezama što ih uspostavljaju releji označitelja na način kriptonima Čovjeka-Vuka. Budući da dekonstrukcijska kritika nije primjena filozofskih lekcija na proučavanja književnosti već istraživanje tekstovne logike u tekstovima što se nazivlju knji-' ževnima, njezine su mogućnosti promjenljive a tumači se nalaze pred neodoljivim iskušenjem da povuku crte koje bi pravovjernu dekonstrukcijsku kritiku odije1ile od njezinih iskrivljivanja ili nezakonitih oponašanja i izvedenica. Uzimajući 'Derridu i De Mana za različite no autoritativne primjere istinske dekonstrukcije, tumači ostale kritičare mogu optužiti ili zbog razvodnjivanja izvornih dekonstrukcijskih uvida ili zbog mehaničkog preslikavanja postupaka ove dvojice učitelja. S jedne strane, protivnici dekonstrukcije, pišući u listovima Newsweek ili New York Review of Books~ pluralistički priznaju De Manu i Derridi perverznu originalnost, no svršene' studente kore zbog mehaničkog oponašanja nečega što se nalazi izvan njihova dosega; s druge strane, branitelji dekonstrukcije, koji pišu u časopisima Glyph ili Diacritics~ kore američke dekonstrukcijske kritičare zbog iskrivljivanja i slabljenja izVornih Derridinih i De Manovih formulacija. 1 Newsweek hvali izvorne »profesorske praktičare dekonstrukcije« kao »impresivne pisce koji su dekonstrukciju potčinili svojim individualnim - i praktičnim - naumima«, ali upozorava na njezin utjecaj na svršene studente, koji mogu počiniti »odgojnu pogrešku dopuštanja da jedna teorija jezika

IiI)i ~ L I'

~

il ld l' ,I

~

~

h ~ ~~ "I

b

m li, ill

I

'11~,

~"

II',1,! ~

1,

III

m

;Ii

IIl,

l

195

li,I

I

~

,Ir

~".

T

Ta je kombinacija pokudapoznata : tim je riječima opisano pismo kada je odgurnuto ustranu -" kao iskrivljivanje govora i mehaničko ponavljanje govora. Skrb za čistoću razumljiva je kod branitelja dekonstrukcije, koji su zastrašeni recepcijom dopuštenih ideja kojima se dive, no uzdići Derridine ili De Manove radove kao izvornu riječ a druge dekonstrukcijske spise držati slabim oponašanje!1l, znači upravo zaboraviti čemu nas je dekonstrukcija naučila o odnosu između značenja i ponavljanja i o unutrašnjoj ulozi promašaja i nesretnih slučaja. Dekonstrukcija je stvorena ponavljanjima, otklonima, izobličenjima. Ona i~ranja iz Derridinih i De Manovih radova samo pomoć~ ponavljanja: oponašanja, navoda, iskrivljenja, paro~ dije. Ona ne opstoji kao jednoznačan skup naputaka, već kao niz razlika što ih možemo ucrtati na različitim osima, kakve su stupanj do kojeg se analizirano djelo drži osnovnom jedinicom, uloga koja se' pripisuje prijašnjim čitanjima teksta, zanimanje za istraživanje odnosa među označiteljima te izvor metajezičnih kategorija uporabljenih pri analizi. Životnost svakog intelektualnog pothvata uvelike ovisi o razlikama koje omogućuju argumentaciju, priječeći istodobno svaku konačnu distinkciju između onoga što leži unutar tog pothvata i onoga što se nalazi izvan njega. 2 N e samo što ponavljanje proizvodi ono što potom možemo držati metodom, već i kritički spisi za koje se kaže da oponašaju ili zastranjuju često pružaju jasnije ili cjelovitije primjere metode negoli predodredi njihov odgovor na velika književna djela« (22. lipnja 1981, str. 83). The New York Review of Books se preko Denisa Donoghuea tuži na svršene studente koji mehanički proizvode dekonstrukcijska čitanja »zbog teorije što je imaju potkrijepiti« (»Deconstructing Deconstruction« [Dekonstruiranje dekonstrukCije], str. 41). Na Colloque de Cerisy o Derridi 1980. " godine bilo je mnogo pritužaba, osobito s američke strane, glede mehaničke pr~mjene derridovske dekonstrukcije na proučavanja književnosti u Americi - institucionalizacije koja tu dekonstrukciju lišava njezine izvorne radikal~ ne snage (vidi naprimjer Les Pins de J'homme, izd. Lacoue-Labarthe i Nancy, str. 278-81). Ta je tema postala uobičajenom: američka se dekonstrukcijska kritika prikazuje kao ponavljanje ili primjena, mehanička operacija koja. iskrivljuje i razara snagu izvornika što ga ponavlja. »Deconstruction as Criticism« [Dekonstrukcija kao kritika] Rodolphea Gaschea, tužeći se na iskrivljivanja Derridinih izvornih filozofskih zamisli, govori o »svoj toj odveć čes"to naivnoj a ponekad,u njezinim nekontroliranim i neželjenim popratnim pojavama, čak i smiješnoj primjeni rezultata filozofskih rasprava na područ­ je književnosti« (str. 178). Međusobno približavanje protivnika i pobornika u toj silnoj brizi da se izvorno razluči od izvedenog simptom je igre i snaga unutar kritičkih institucija koji budi radoznalost. . 2 Osim radova kritičara o kojima se raspravlja u ovom poglavlju, bilo bi probitačno pročitati i djela kritičara navedenih u bibliografiji sljedećim redom: Timothy Bahti, Cynthia Chase, Eugenio Donato, Rodolphe Gasche, " Carol Jacobs, Sarah Kofman, Richard Rand, Joseph Riddel, Michael Ryan, Henry Sussman te Andrzej Warminski.

196

1

pretpostavljeni izvornici. Sami De Manovi radovi, naprimjer, učes­ talo i s autoritativnom samosviješću izriču tvrdnje koje zahtijevaju razjašnjenje, no umjesto toga se jednostavno navode da bi se krenulo dalje k »naprednijim« razmišljanjima. Njegovi ogledi čitatelja često uvjeravaju kako razjašnjavanje tih mjesta ne bi bilo teško već samo dosadno, te uistinu pružaju mnogo podrobnih argumenata i tumačenja, no ove pukotine u argumentaciji mogu biti vrlo uočljive. Frank Lentricchia, čitajući De Mana kao egzistencijalist, tuži se da su njegovi ogledi »u svakoj točci pokvareni sugestijom kako on neprijeporno, autoritativno i istinski vlada tekstovima što ih čita«, pozicijom za koju Lentricchia vjeruje da je može zauzeti samo »povjesničar« (After the New Criticism, str. 299). Premda najveći dio kritičke proze želi sugerirati takav autoritet, De Manovo je pisanje osobito - i često naročito dosadno - po svojoj strategiji ispuštanja ključnih razja:šnjenja kako bi se čitatelji doveli u položaj u kojem od njegovih analiza nemaju nikakve koristi ne pristanu li vjerovati u nešto što se čini neuvjerljivim ili barem nedokazanim. Kao što De Man govori o »dogmatskim tvrdnjama« Michaela Riffaterrea: »izričući ih na svoj način, najljubaznijim i u najvećoj mjeri neprijepornim riječima, on njihovu heurističku funkciju čini posve razvidnom« (»Hypogram and Inscription«, str. 19). Prikaz dekonstrukcijske kritike ne može, naravno, zanemariti D,e Manove radove, no njegova ih »retorika autoriteta« često čini manje uzornima negoli su to djela mladih kritičara, koji još uvijek moraju pokušati razjasniti ono što žele iznijeti kao tvrdnju i koji stoga mogu pružiti jasniji pregled važnih pitanja i postupaka. Dobro je polazište otmjena, relativno jednostavna analiza jednog kritičara či­ ja je praksa oštroumnija od njegove teorije. »Walden 's False Bottoms« [Waldenska lažna dna*] Waltera Michadsa daju novokritič­ kim postupcima dekonstrukcijsku fleksiju pa će nam stoga pomoći da dekonstrukcijsku kritiku smjestimo u tradiciju književne interpretacije. Emerson se žalio na Thoreauovo »lukavstvo neograničena proturječja .... Kad ga čitam, postajem nervozan i jadan.« Michae1s se obraća proturječjima u Thoreauovu djelu Walden i strategijama što ih usvajaju čitatelji kako se ne bi osjećali jadnima inervoznima. Walden se obično čita kao potraga za temeljima, pokušaj da se odbaci suvišno i pronađe čvrsto dno. U svom Dnevniku [Journal] Thoreau bilježi emblematsku zamisao o rezultatima 'koje kasnije izvješćuje Walden: »Pronaći dno j~zerca Wald.en [Walden Pond] te kakav njegov eventualni uvir i izvir;« Glasovit ulomak iz Walden-a potiče nas da nađemo čvrsto dno:

,

* Nap. prev. - Posrijedi je djelo Henrya Davida Thoreaua Walden: or Life in the Woods [Walden: ili život u šumi].

;

197

Saberimo se i radimo, zagazimo nizbrdo, kroz glib i kal mišljenja, predrasuda, i tradicije, tlapnje i pričina, kroz tu naplavinu što prekriva kuglu zemaljsku, ... kroz crkvu i državu, kroz pjesništvo, filozofiju i religiju, sve dok ne dođemo do čvrstog dna i stijenja na mjestu koje možemo nazvati zbiljom i recimo: To je i nema greške; i tada zasnujmo, imajući point d'appui~ ispod povodnja, mraza i vatre, mjesto gdje bi se mogao utemeljiti zid ili država, ili sigurno postaviti stup ulične svjetiljke, ili možda kakav mjerni instrument, ne Ni10mjer već Zbiljomjer, da bi buduća stoljeća mogla znati kako je visoko s vremena na vrijeme rastao povodanj varki i pričina. Ipogl. 21 To je čvrsto dno prirodni temelj, osnovica u prirodi starija od ljudskih institucija ili izvan njih, zbilja koju moramo pokušati uhvatiti. No u Walden-u postoji i drugo čvrsto dno: »Ne pruža mi nikakvo zadovoljstvo«, počinje Thoreau, »započeti gradnju svoda prije negoli imam dobar temelj. Nemojmo se igrati po tankoj kori leda. * Svuda postoji čvrsto dno.« Pa nastavlja slikovitom anegdotom o putniku koji je' nekog dječaka upitao »ima li močvara pred njim čvrsto dno. Dječak je odvratio da ima. No putnikov je konj ubrzo utonuo do kolana i on reče dječaku: 'Mislio sam da si ti rekao kako ova kaljuža ima čvrsto dno.' 'Ona ga i ima', odgovori dječak, 'no još niste ni na pola puta do njega.' Tako je i s kaljužama i živim pijescima društva;« zaključuje Thoreau, »no on je stari momak koji to zna« (pogl. 18). Kako opaža Michaels, premda je tema dvaju ulomaka slična »istraživač u potrazi za čvrstim temeljem - poanta se prilično dramatično promijenila« (» Walden's False Bottoms«, str. 136). Oba odlomka čvrsto dno staVljaju u opreku: s glibom i kalom nad njim, ali se preokreće struktura vrijednosti: u prvom odlomku mudrac gazi kroz 'glib i kal da bi dosegao dno; u drugom je mudrac onaj tko zna dovoljho da bi se držao postrani, a junački se tragač iz prvog odlomka preoblikuje u glupog putnika koji tone. Daljnje se usložnjavanje javlja u Thoreauovu prikazu potrage za dnom jezerca Waldea . Kako sam želio p01).ovno naći odavno izgubljeno dno jezerca Walden, brižljivo sam ga pregledao, prije pucanja leda početkom 46-e, s kompasom, lancem i sondom. Mnogo je priča ispričano o dnu, ili bolje rečeno o bezdnu ovog jezerca, priča koje zacijelo same nisu imale temelja. Neobično je koliko će dugo ljudi vjerovati u to kako jezerce nema dna, a da se uopće neće potruditi da mu izmjere. dubinu. Pri jednoj šetnji po bližoj okolici posjetio

* Nap. prev .. - II izvorniku: »Let us not play at kitdybenders.« U prijevodu Zore Minderović: »Igra u kojoj deca pokušavaju da trče ili da se klizaju po tankom ledu, a da ga ne probiju.« (H. D. Toro. Valden. O građanskoj neposlušnosti. Beograd: Srpska književna zadruga, 1981, str. 294. bilj. 16). 198

sam dva takva Jezerca Bez Dna. Mnogi su vjerovali da se Walden proteže kroz čitavu kuglu zemaljsku do njezine druge strane. ... Drugi su se spuštali iz sela s utegom od pedeset i šest funti i čitavim vagonom' palac debelog konopca, no ipak nisu uspjeli pronaći nikakvo dno; jer dok je uteg mirno ležao kraj puta, oni su polako otpuštali konopac u uzaludnom pokušaju da izmjere dubinu svoje uistinu neizmjerive sposobnosti prihvaćanja čudno­ vatosti. No svoje čitatelje mogu uvjeriti da Walden ima razumno čvrsto dno na razumnoj, premda neuobičajenoj dubini. Lako sam je izmjerio pomoću povraza ... , Najveća je dubina bila toč­ no sto i dvije stope. ... Ipog!. 161 Uzorak je dosad jasan: Thoreau nam nudi glib i kal mišljenja (glupo vjerovanje u nepostojanje dna, koje je bez temelja) i svoju odlučnu nakanu da stigne do dna stvari, da pokaže činjer,licu i kaže: To je, i nema greške. No on smjesta nastaVlja: »To je izvanredna dubina za tako malu površinu; pa ipak, mašta ne može poštedjeti niti jedan jedini njezin inč. Što ako su sva jezerca plićaci? Ne bi li'to povratno djelovalo na ljudske umove? Zahvalan sam što je ovo jezerce učinje­ no simbolom čistoće i dubine. Dok ljudi vjeruju u beskraj, zamišljat ćemo da neka jezerca nemaju dna.« Opreka između zbilje čvrstog dna i zavaranog vjerovanja u nepostojanje dna preoblikuje se u opreku između plitkosti povezane sa dnima i beskonačnosti povezane s nepostojanjem dna. Dubina se jezerca veliča zbog sugestije nepostojanja dna koja bi se mogla otkloniti otkrićem zbiljskog dna. . Michaels ne pokušava raspršiti ova proturječja, već istra"žuje način na koji se ona ponovo stvaraju u Thoreauovim daljnjim raspravama o prirodnim temeljima i o Prirodi kao temelju. Ista kretnja kojom se ovdje dno uklanja kao vrijednost čim se pronađe, javlja se kada :Thoreau niječe sve zbiljske »znakove prirodne vrijednosti što ih omogućuje njegovo društvo«. Privlačnost Prirode kao čvrstog dna ili donje crte ovisi o njezinoj drugosti, tako da se svako pojedino dno mora pokazati plitkim i pobuditi želju za daljnjom dubinom. »Kategorija prirodnog postaje prazna«, piše Michaels. No to ne znači da je napuštena distinkcija između prirodnog i konvencionalnog. »Posve obratno: što teže postaje prepoznavanje prirodnih načela, to se više prednosti pripisuje poziciji koju je moguće definirati samo u teorijskoj opreci prema konvencionalnom ili instit~cional­ nom« (str. 140-41). Ova se igra dna potvrđuje u odlomku što ga Michaels ne navodi. U paragrafu koji slijedi nakon poticanja na djelovanje i gaženje nizbrdo kroz glib i kal, k point d'appui~ Thoreau nastavlja: »Vrijeme nije ništa drugo no potok na koji idem pecati. Na njem pijem; no dok pijetli, vidim pješčano dno i otkrivam koliko je plitak. Njegova tanka struja klizi dalje, ali ostaje vječnost. Želio bih piti dublje; pecati u nebu, kojem je dno pošljunčeno zvi199

'jezdama« (pogl. 2). Dno koje možemo vidjeti odveć je plitko. Slika neba kao jezerca združuje žudnJ\.l za dnom s' dubinom bezdna. Crnoća neba najbolje je prirodno dno. U nizu odlomaka što ih istražuje Michaels - o prirodi i temeljima - »objašnjena je žudnja za čvrstim dnom, no pokušaj da mu se odredi mjesto ili da se specificiraju njegove značajke pisca upleće u splet proturječja«. »Ono što sam dovle pokušao opisati«, nastavlja on, niz je odnosa u tekstu Walden - između prirode i kulture, konačnosti i beskonačnosti, te (što tek dolazi) doslovnog i figurativnog jezika - od kojih se svaki u svako doba zamišlja hijerarhijski, to znači da nazivi ne supostoje tek tako, već se o jednom uvijek razmišlja kao o temeljnijem ili važnijem od drugoga. Trik je u tome što se hijerarhije uvijek ruše. Priroda je ponekad temelj koji ozakonjuje kulturu, ponekad je tek još jedna kulturna tvorevina. Ponekad se potraga za čvrstim dnom prikazuje kao središnja djelatnost moralnog života, ponekad će ta ista potraga od tragača napraviti samo glupog policajca* - žrtvu. Mislim da su ta nerazriješena proturječja ono što nas čini nervoznim a kad čitamo Walden~ a poriv da ih razriješimo čini mi se glavnim čimbenikom motivacije u najvećem dijelu kritike posvećene ovom, djelu. l» Walden's False Bottoms«, str. 1421

\

~

Ako. pokušaj razrješenja proturječja iskrivljuje Walden, mogli bismo doći u iskušenje da ih ostavimo nerazriješenima u estetskoj napetosti i da štujemo bogatu dvosmislenost Thoreauova djela. To međutim nije bezazlen izbor jer se uzorak proturječna vrednovanja tl djelu proširuje sa dna i prirode na čitanje. Poglavlje nazvano »Či­ tanje« dovodi ep (pobliže Ilijadu) u opreku s dnim što Thoreau zove »plitkim putopisima« (pogl. 3). Ep je dubok. Njegove su riječi »suzdržani i probrani izrazi, odveć značljivi, a da bi ih uho moglo čuti« i kada ih opisuje, Thoreau se opet laća slike uporabljene nekoliko paragrafa prije - »nebo kojem je dno pošljunčeno zvijezdama«: »Najuzvišenije su pisane riječi obično tako daleko od prolaznoga govoreno g jezika ili toliko iznad njega kao št\> je nebeski svod sa svojim zvijezdama daleko· od oblaka. Tamo su zvijezde i oni koji ih možda mogu čitati.« Oprečno plitkim putopisima, ep zahtije'va figurativno čitanje: čitatelj mora biti pripravan naslućivati »širi smisao no što to dopušta uobičajena uporaba«. Stoga se, kaže Michaels, opreka između epa i putopisa modulirala u opreku između figurativnog i doslovnog i potom između pisanog i usmenog. Prvi je naziv opreke u svakom slučaju povlašten, a ako ~e iznoya okr~-

* Nap. 200

prev. -

u izvorniku: Keystone -

cop.

nemo pokušaju da se izmjere dubine jezerca Walden, možemo vidjeti da su sve to vrijednosti onoga što sam nazvao »bezdnom«. Plitko bi jezerce nalikovalo plitkoj knjizi, to znači putopisu, koja je namijenjena doslovnom čitanju. Walden je napisan »duboko i čisto kao simbol«. N o ovaj uzorak vrednovanja, premda uvJerljiv, nipošto nije svenazočan ni konačan. Nakon poglavlja »Cii.anje« slijedi poglavlje s naslovom »Zvuci« koje sustavno promišlja već uvedene kategorije i ponovo dokazuje vrijednosti čvrstog dna. /str. 1441 Figurativni se jezik knjiga na za nj nepovoljan način stavlja u opreku s doslovnim zvucima prirode, »jezikom«, piše Thoreau, »kojim sve stvari i zbivanja govore bez metafore« (pogl. 4), a njegovoj zbiljnosti, pouzdanosti i doslovnosti čitatelj ima dati prednost, baš kao št~e prijašnje poglavlje veličalo figurativno čitanje. Čitatelj ovo proturječje ne može jednostavno prihvatiti stoga što čitati uopće znači odabirati, birati između doslovnih i metaforičkih čitanja naprimjer, ili izmedu potrage za čvrstim dnom i štovanja bezdn
o

»Bitna je struktura pjesničkog djela«, piše Cleanth Brooks u knjizi The Well Wrought Um, >>uzorak odlučnih naglasaka .... Karakteristično jedinstvo pjesničkog djela leži u ujedinjenju stavova u hijerarhiju koja je potčinjena cjelokupnom i vladajućem stavu« (str. 203, 207). Ovdje međutim hijerarhija nema i premda struktura proturječ­ ja ima stanoviti učin sjedinjenja, ona ne proizvodi nikakav cjelokupan i vladajući stav već raskol svakog mogućeg stava. Ova analiza naposljetku; uvećava udjele čitanja usredotočujući se na one elemente u tekstu koji imaju metajezičnu dimenziju i koji nas opskrbljuju građom i rječnikom »čvrsto dno« i »bezdno« za raspravu o značenju i interpretaciji. Umjesto traganja za pjesničkim simbolima i književnom imaginacijom, kritičar istražuje što djelo prešutno i izrijekom govori o čitanju. Mnogi bi, donekle opravdano, dokazivali kako Michaelsovo čita­ nje~ premda zaokupljeno slamanjem hijerarhijskih opreka, nije izvorno dekonstrukcijsko, već je posrijedi istraživanje koje proturječ­ ja ostavlja estetički nerazriješenima i ne pokazuje učine nervoze za koju tvrdi da je Walden stvara. Premda istražuje odnose između onoga što djelo govori o čitanju i čitanja što ih ono izmamljuje, Michaelsov ogled ne prati implikacije jezika i retorike na načine svojstvene većem dijelu dekonstrukcijske kritike. Walden bismo štoviše mogli držati odveć lakim slučajem za tragača za proturječjima. Njegova je narativna linija relativno labava i kritičari su je često zamišljali kao niz sjajnih fragmenata. Kao primjer dekonstrukcijskog čita­ nja čvršće satkanog teksta što ga, čini se, u cijelosti nadziru njegove narativne i tematske strukture, može:rp.o razmotriti raspravu Barbare Johnson o romanu Billy Budd, »Melville's Fist: The Execution of Billy Budd« [Melvilleova šaka:* smaknuće Billya Budda(], u njezinoj knjizi The Critical Difference. Billy Budd je priča o lijepom, bezazlenom mladom mornaru na britanskom nitnom brodu. N akon što ga je Claggart, smut1jivi brodski policijski časnik, lažno optužio za pobunjeničku zavjeru, Billy, mucanjem ,zapriječena govora, udarcem ubija Claggarta ,pred očima. kapetana Verea. Kapetan, častan; učen, ozbiljan čovjek, na Billya gleda s mnogo simpatija, ali svoje časnike uvjerava da s obzirom na okolnosti - Britanija je u ratu a bilo je i drugih pobuna - Billy' mora biti obješen, a tak9 i biva uz Billyeve posljednje riječi: »Bog blagoslovio kapetana Verea!« Svakom su liku izrijekom pripisane moralne kvalitete no, kako opaža Barba,ra Johnson, >>usud je svakog od tih likova izravno obrnut od očekivanja n~ koje smo navedeni iz njegove 'naravi'. Billy je drag, bezazlen i neopasan, a ipak ubija.

* Nap. prev. 202

Est znači šaka, pes:t:lica, ali i rukopis execution znači smaknuće, ali i izvedba, prikaz

Claggart je zao, izopačen i lažljiv, a ipak umire kao žrtva. Vere je mudar i odgovoran, pa ipak dopušta da čovjek za kojeg osjeća da je nevin bude obješen« (The Critical Difference, str. 82). Problem u ovoj priči stoga nije tek odnos između dobra i zla, već je prije riječ o odnosu između naravi likova i onoga što oni čine, između bivanja i činjenja. »Začudo«, piše Barbara Johnson,

točno to pitanje bivanja nasuprot činjenju postavlja jedina reče­

nica što je Claggart ikada izravno upućuje Billyu Buddu. Kad Billy nehotice prolije svoju juhu pred noge brodskog policijskog oficira, Claggart šaljivo uzvraća: »Velikodušan čin, mladiću moj J A velikodušan je i onaj tko je to velikodušno učinio!« Poslovični izraz »velikodušnost se poznaje po djelima«*, od kojeg potječe ovaj usklik, postulira mogućnost neraskidivog, pretkazivog, prozirnog odnosa između bivanja i činjenja .... No upravo je ta neraskidivost fizičkog i moralnog, pojave i djelovanja, ili bivanja i činjenja ono u što Claggart sumnja kad je riječ o Bi1lyu Buddu. On upozorava kapetana Verea neka ga ne prevari Billyeva fizič­ ka ljepota: »Vi ste opazili samo njegovo lijepo lice. Ispod rumenih cvjetova može biti zamka.«. Istr. 8'3 - 841 Njegove se sumnje potvrđuju kada svoju optužbu ponovi pred Billyem, a mladić rumenih ojJraza ga ubije. Da bi istražila š~o je u ovoj drami u pitanju, Barbara Johnson prikuplja dokaze što ih pruža Melville da je opreka između Billya i Claggarta opreka »između dviju koncepcija jezika, ili između dvaju tipova čitanja«. Billy je čovjek koji jednostavno doslovno shvaća, koji vjeruje u prozirnost značenja. »Baviti se dvostrukim značenji­ ma i insinuacijama bilo kakve vrste«, piše Melville, »bilo je posve strano njegovoj naravi.« Za njega »su prigodno otvoreno ponašanje i ljubazna riječ značili ono za što su se izdavali, budući da mladi mornar nikad dosad nije čuo za 'odveć udvorno g čovjeka'«. On ne može vjerovati da bi između oblika i značenja moglo biti nesuglasja. . S druge strane, Claggart nije samo personifikacija dvosmislenosti i dvoličnosti već i čovjek koji vjeruje u nesuglasje među oblikom i značenjem. On je naučio, piše Melville, »da jetkost njegova nepovjerenja mora rasti razmjerno s ljepotom pojave«. Claggart Bil1ya optužuje zbog dvoličnosti, zbog' nesuglasja među izgledom i zbiljom; Billy to poriče zadajući udarac koji zapravo ilustrira upravo nesuglasje što ga poriče, razotkrivajući kobnu zamku ispod cvjetova. Či­ nom njezina poricanja on zorno pokazuje istinitost Claggartove optužbe.

,

* Nap. prev. - U originalu: handsome is as handsome does. Ne može se ,adekvatno prevesti jer »handsome« znači i lijep, zgodan; fin, pristojan; ple, meriit, velikodušan, tj. tiče se i fizičkog izgleda i moralnih vrlina.

,

203

Priča se tako smještava između postulata o neraskidivosti veze između označitelja i označenoga (»velikodušnost se poznaje po

djelima«) i postulata o njihovu raskidu (»ispod rumenih cvjetova može biti zamka«). Claggart, čije su optužbe o začetku pobune očito lažne i stoga oprimjeruju upravo onu dvoličnost koju pripisuju Bi11yu, biva opovrgnut glede javnog izricanja laži o Bil1yu za koju B11!yev čin poric~nja p9.!"9.doksalno po!caZl!je da je istin2.. Istr. 8 6 1 ' , Ovaj prikaz opreke između dvaju likova i njegovo oblikovanje proturječnih modela signifikacije i interpretacije raspoznaje dakle dva načina čitanja uključena u kritičke prepirke o ovoj priči. N eki su kritičari sumnjičavi interpretatori, poput Claggarta, neskloni prihvatiti Bi11yevu dobrotu zdravo za gotovo. Oni mogu izvesti zaključak o Claggartovoj prikrivenoj homoseksualnosti, tumačeći njegov postupak prema Billyu kao potisnuti oblik ljubavi. Oni često predlažupsihoanalitičke opise Billyeve nevinosti kao pseudonevinosti i njegove dobrote kao potiskivanja vlastite destruktivnosti koja izbija na površinu u onom kobnom udarcu. U prizoru sukoba Claggart je uistinu portretiran kao kakav psihoanalitičar koji se Billyu primiče »odmjerenim korakom i mirnim, pribranim držanjem psihijatra koji se u bolničkoj blagovaonici približava nekom bolesniku koji počinje pokazivati nagovještaje nadolazećeg napadaja«. Drugi kritičari staju na Bi1lyevu stranu, vjerujući u neraskidivo st veze između bivanja i činjenja, te prihvaćaju moralne designacije likova: Claggart je zao, Billy dobar, Vere mudar. Obje skupine imaju uvjerljive interpretacije ključnog događaja priče, kobnog udarca: ,»Ako Billy predstavlja čistu dobrotu, tada je njegov čin nenamjeran no simbolički pravedan, budući da završava uništenjem 'zlog' Claggarta. Ako je Billy slučaj neurotskogpotiskivanja, onda je njegov čin predodređen njegovim nesvjesnim željama i razotkriva destruktivnost pokušaja da se potisne vlastita destruktivnost. U prvom je slučaju ubojstvo nehotič­ no; u drugom je ono ispunjenje želje« (str. 90-91). Ovdje je ključno to što je u svakom slučaju interpretacija udarca utemeljena na premisama koje podrivaju tvrdnju što je zagovara interpretacija: Billy i svi oni koji doslovno shvaćaju te vjeruju u neraskidivost veze i motivaciju moraju taj udarac držati nehotičnim i nemotiviranim, kako bi očuvali Billyevu dobrotu i simboličnu pravednost udarca. Za Claggarta i druge sumnjičave interpretatore koji vjeruju u nesuglasje među izgledom i zbiljom taj je udarac dokaz Bi11yeve zle dvoličnosti samo onda ako je motiviran i stoga primjer neraskidivosti bivanja i činjenja. Tako dosljednost svake interpreta:' tivne sheme biva razore:Q,a načelom signifikacije na koje se mora pozivati da bi u svoje tumačenje uključila udarac. Udarac razara svako gledište - Billyevo i Claggartovo, baš kao i čitanja onih koji

204

,

shvaćaju doslovno i onih koji održavaju ironijski odmak. On izaziva raskol li svakom interpretativnom prikazu zato što se ono što on znači razara načinom na koji znači. Pokuša li kritičarka presuditi, u raspravi između Bi11ya i Claggarta ili između doslovnih i ironičnih čitatelja, naći će se i sama u položaju kapetana Verea, koji je opisan kao učen i razborit čitatelj. Njegova je »zadaća točno to da pročita odnos izrneđu naivnosti i paranoje, prihvaćanja i ironije, ubojstva i greške«, i on čita na način' različit od Bil1yeva i Claggartova. Oni su bez prošlosti i budućnosti koje u njihovim čitanjima ne igraju nikakvu ulogu: oni očitavaju motiv i značenje. Vere se umjesto toga usredotočuje na prethodne događaje i posljetke : »Buddova namjera ili nenarnjera nije uopće relevantna«, izjavljuje on. On čita u odnosu prema političkim i povijesnim okolnostima i u odnosu prema prijašnjim tekstovima, Bibliji i Zakonu pobuni. Združujući moć, i znanje, Vere toni presudom određuje odnose između drugih interpretacija i činova. A za njega proglasiti Billya krivim znači ubiti ga. Vereovo je čitanje politički čin ko~i djeluje pretvaranjem dvosmislene situacije u odredivu: No on to čini pretvaranjem razlike unutar (Billy rascijepljen između svje.sne pokornosti i nesvjesnog neprijateljstva, Vere rascijepljen između 0činskog razumijevanja i vojnog autoriteta) u razliku između (između Claggarta i Bi11ya, između Prirode i Kralja, između autoriteta i zločina). ... Politički je kontekst II romanu Billy Budd takav da su razlike unutar (pobuna na ratnom brodu, franCUSKa revolucija kao prijetnja »trajnim institucijama«, Billyevo nesvjesno neprijateljstvo) na svim razinama podređene razlikama između (brod Bellipatent nasuprot brodu Athee*, Engleska nasuprot Francuskoj, ubojica nasuprot žrtvi). I str. 105-61 .

o

,

Čitatelji se i kritičari žestoko prepiru u svojim prosudbama tog či­

tatelja, Vere a, koji je okolnošću izgleda prisiljen pogriješiti na jedaH ili na drugi način i kojije pristran čitatelj upravo stoga što u svojoj presudi mora uzeti u obzir posljedice te presude. Možemo li mi, kao či­ tatelji književnog djela, bolje postupiti? Možemo li mi donijeti toč­ niju i nepristraniju presudu no što je to Vereova ? »Ako je zakon prisilna preoblika dvosmislenosti u rješivost, je li moguće«, pita .. Barbara Johnson, »dvosmislenost čitati kao takvu, da to čitanje ne funkcionira kao politički čin?« (str. 107). Čak i o tome, zaključuje ona, Melville može nešto reći, .»jer li romanu Billy Budd postoji i četvrti čitatelj, onaj koji 'se nikada ni u što ne upleće i nikada ne daje savjet': stari Danac. Čovjek od 'malo riječi, mnogo bora' i s 'puti

* Nap. prev. božnik (franc.)

Be1lipo ten t. -

si1<:!.n u ratu (lat.); Athee -

ateist, bez-

205

nalik drevnom pergamentu'« (str. 107). On vidi i zna. Na Billyevo navaljivanje da mu da savjet on nudi samo svoje zapažanje da se Claggart »okomio« na nj; no to, zajedno s njegovim odbijanjem da kaže nešto više, ima ustanovljive posljedice i pridonosi tragediji. Danac »dramatizira čitanje koje pokušava biti spoznajno točnim i performativno neutralnim koliko je to god moguće«, ali »pokušaj znanja bez činjenja može i sam funkcionirati kao čin«. Danac, poput Verea, ilustrira i nerazdvojivost spoznaje i djelovanja, i nemogućnost njihova skladna stapanja, jer se u svakom slučaju, kako piše Barbara Johnson, »autoritet sastoji upravo u nemogućnosti zadržavanja učinaka vlastite primjene«. Nijedan od likova ne može spriječiti nepredviđene posljedice koje usložnjuju i onečišćuju činove spoznaje i suda.

Billy Budd~ zaključuje Barbara Johnson, mriogo je više od puke studije o dobru i zlu, pravdi i nepravdi. Posrijedi je dramatizacija zamršenih odnosa između znanja i či­ njenja, govorenja i ubijanja, čitanja i suđenja, koji političko razumijevanje i djelovanje čine tako problematičnim .... »Smrtonosni razmak~< ili »razlika« koja se provlači kroz roman Billy Budd nije smještena između znanja i djelovanja, izvršenja i spoznaje. Ona je ono što unutar spoznaje funkcionira kao čin; ono što nas unutar djelovanja priječi da ikada saznamo da li se ono što udaramo (pogađamo)* podudara s onim što podrazumijevamo. A to je ono što značenje Melvilleova posljednjeg djela čini tako udarnim./str. 108-91 Ova posljednja fraza iz zaključne rečenice članka oslikava jedno obilježje ove kritike koje u odlomcima što sam ih citirao nije dobro zastupljeno: uporabu izraza iz teksta, često igrajući se riječima, kako bi se događaji iz pripovijesti povezali s događajima čitanja i pisanja. Billyev je udarac udarni događaj u priči, složena struktura značenja i čin prisilnih posljedica; značenje djela, kako je objašnjeno, ima dakle performativnu kakvoću s posljedicama što ih nije lako izbjeći. Sličnu vezu uspostavlja naslov poglavlja, »Melville's Fist: The Execution of Billy Budd«, koji povezuje tri performativna govorna čina.: Melvilleov čin pisanja (»Pokušat ću dati njegov IClaggartovl portret, ali ga nikad neću pogoditi*«, piše on), Billyevo boksačko poricanje i Vereovu smrtnu presudu. Služeći se jezikom teksta kao metajezikom, kritičari nastavljaju proces što ga je tekst već otpočeo, no dekonstrukcijska se čitanja uvelike razlikuju u tome kako se tom

kao

206

*

Nap. prev. igra.

jezična

engl. hit

značii

udariti i pogoditi nešto, što se ovdje rabi

mogućnoscu služe. Derrida nasilno širi označitelje iz teksta da bi opisao tekstovnu logiku. De Man, naprotiv, izbjegava kategorije što ih nudi tekst i brzo povezuje momente koji ga zanimaju s metajezič­ nim naZIVIma retorike i filozofije. Umjerenim korištenjem te tekstovne zalihe Barbara Johnson stvara nešto što nalikuje igrama riječi.,

Drugi aspekt dekonstrukcije što ga ilustrira ovaj primjer jest sumnja u pripravnost kritičara da dvosmislenost veličaju kao estetsko bogatstvo. Sučeljena s dvjema interpretacijama ili dvjema mogućnostima, ,Barbara Johnson postavlja pit(;l,nja o premisama na kojima počiva svaka od njih i istražuje' odnos između premisa i konkluzija: otkrivajući da čitanja često podrivaju upravo one pretpostavke koje ih omogućuju. Takva otkrića onda osiguravaju polazišta istraživanju okvira unutar kojih takva čitanja izlaze na vidjelo. Dekonstrukcijska čitanja tako mogu odbiti dokinuće estetskog bogatstva. Uvijek kada stignemo do nečega što bi se moglo činiti posljednjom točkom - kakav zgodan paradoks ili simetrična formulacija - vraćamo to mjesto natrag u tekst, pitajući što djelo može reći o zaključku do kojeg smo došli. Nakon raščlambe Vereove presude Barbara Johnson pita što tekst može reći o samom činu presude, a nakon izvođenja zaključaka o presudi kao o činu nasilja koji pokušava nemoguće: ovladati svojim vlastitim posljedicama, ona pita što bi tekst mogao reći o estetskoj kritici političke presude, koja kritika izgleda izranja iz njezina čitanja. Ona potom analizira tvrdnju starog Danca kao daljnje uokvirenje pitanja interpretacije. Sa svojim »invaginiranim džepovima« tekst može ponešto reći o bilo kojem zaključku što ga iz njega hoćemo izvesti. Treće, ogled Barbare Johnson postavlja pitanja o »čitanju« vodeći računa o nemogućnosti odvajanja djelovanja i presude od pitanja čitanja. Roman Billy Budd u jednom smislu zonio pokazuje da »il n'y a pas 'de hors texte« [nema ničega izvan teksta]: političko se djelovanje ovdje razotkriva kao osobit tip čitanja koji uzalud pokušava posljedice čitanja učiniti njegovim temeljima. Istražujući vezu između nasilja sredstva i postuliranja značenja (ili između pretpostavke o neraskidivosti veze među sredstvima i ciljevima i pretpostavke da sve mora imati neko značenje), Billy Budd proizvodi kritiku autoriteta kao takvog - zakona, primjerice, uključujući i zakon signifikacije - i ilustrira tekstovnost presude, u mnogome kao što to na drugi način čini De Man u svom čitanju Nietzschea (Allegories of Reading, str. 119-31). Naposljetku, ogled Barbare Johnson pokazuje nam dekonstrukcijsku kritiku u potrazi za strukturama za koje se čini da postaju progresivno čvršćima, a često se pokazuju' dvostrukim vezama. U 207

uvodnom ogledu knjige The Critical Difference ona komentira Bartliesovu odluku u djelu S/Z da razbije tekst, da ga drži »galaksijom označitelja« prije negoli strukturom označenog: »Valja upitati da li ova 'anti-konstrukcionistička' (kao opreka 'de-konstrukcionistič­ kom') vjernost razlomljenom označitelju uspijeva ogoliti funkcionalnu pluralnost Balzacova teksta, ili nije li u završnoj raščlambi stanovita sustavna razina tekstovne razlike izgUbljena i poravnata Barthesovim odbijanjem da iznova uredi ili rekonstruira tekst« (str. 7). Sažimljući u »Uvodnim napomenama« svoje knjige vlastiti postupak, Barbara Johnson piše: Čitanje se ovdje odvija raspoznavanjem i ogoljavanjem razlika pomoću

drugih razlika koje se ne mogu u cijelosti raspoznati niti ogoljeti. Polazište je često binama razlika za koju se kasnije pokazuje da je iluzija stvorena djelovanjima razlika koje je mnogo teže istjerati načistac. Pokazuje se da su razlike između entiteta (proze i pjesništva, muškarca i žene, književnosti i teorije, krivnje i nevinosti) utemeljene na potiskivanju razlika unutar entiteta, načina na'koje se neki entitet razlikuje od samog sebe. Ali način na koji se tekst razlikuje od samog sebe nikada nije jednostavan: on posjeduje stanovitu neumoljivu, proturječnu logiku, učinci koje se mogu čitati do stanovite mjere. »Dekonstrukcija« binarne opozicijy stoga nije poništenje svih vrijednosti ili razlika; ona je pokušaj praćenja finih, snažnih učinaka razlika koje ve,ć djeluju unutar iluzije o binarnoj opoziciji. Istr. x-xii Ako je dekonstrukcijska kritika potraga za razlikama - razlikama zatajivanje kojih je uvjetom svakog pojedinog entiteta ili gledišta onda ona nikada ne može doseći konačne zaključke, već se zaustavlja kad više nemože ra~poznati i ogoljeti razlike koje rade na ogolji~ vanju drugih razlika. Način kako Barbara Johnson čita roman Billy Budd u dekonstrukcijskoj je kritici osobit zbog svoje opsežnosti - vrline koja se olako precjenjuje - no ona ovdje ne istražuje potanke implikacije retoričkih figura, kao što to čini u svojoj knjizi Defigurations du langage poetique [Defiguracije pjesničkog jezika]. U uvodu zborniku »The Rhetoric of Romanticism« [Retorika romantizma], u kojem je ogled Barbare Johnson o romanu BJ11y Budd prvi put objavljen, Paul De Man p'iše: »Zajednička je produktivna gesta svih ovih spisa to što nadmašuju pomno~t čitanja [c1oseness of reading] koja im se nadavala kao uzor i što još pomnijim čitanjem pomnih čitanja pokazuju da ona nisu ni približno bila dovoljno pomna« (»Introduction« [Uvod], str. 498). Dekonstrukcijsku kritiku možemo dalje karakterizirati slijedeći dva pitanja što ih nameće ovaj komentar: Što čita­ nje čini pomnim? Kakvu ulogu za dekonstrukcijsku .kritiku imaju 208

prijašnja čitanja? Barbara Johnson najpomnije čita onda kada potanko opisuje logiku signifikacije u stanovitim ključnim momentima teksta. Što bi još mogla uključivati pomnost? Za De Mana pomno čitanje [close reading] zahtijeva obzirnu pozornost prema onome što se čini pomoćnim ili se opire razumijevanju. TJ svom predgovoru knjizi Carola Jacobsa The Dissimu1ating Harmony [Prijetvort:li sklad] on o parafrazi govori kao o »sinonimu za razumijevanje«: činu koji, nepoznato pretvara u poznato, »suče­ ljujući se s, očitim teškoćama (ticale se one sintakse, uporabe figura ili iskustva) i ... boreći se s njima iscrpljujuće i uvjerljivo«, ali koji vješto ispušta, prikriva i odvraća od onoga što stoji na putu značenju. »Što bi se dogodilo«, pita on, »kad bismo jednom iznimno mor;lli preokrenuti etos tumačenja i pokušali biti uistinu precizni«, okušavajući seu »čitanju koje se više ne bi slijepo pokoravalo teleologiji kontroliranog značenja« (str. ix-x)? Što bi se naime- dogodilo kad bi, umjesto prihvaćanja pretpostavke da su elementi teksta probitačni­ instrumenti kontrole značenja ili cjelokupnog i vladajućeg stava, či­ tatelji morali istraživati svako opiranje značenju? Primarnim bi toč­ kama otpora moglo biti ono što nazivamo retoričkim figurama, budući da identificirati kakav odlomak ili niz kao figurativan znači preporučiti preobliku doslovne teškoće, koja može posjedovati zanimljive mogućnosti, u parafrazu koja odgovara značenju za koje se pretpostavlja da upravlja porukom kao cjelinom. Kao što smo vidjeli u našoj raspravi o Derridi, retoričko je čitanje - pozornost prema implikacijama figurativnosti u diskurzu - jedno od najvažnijih , sredstava dekonstnikcije. Razmotrimo, naprimjer, De Manov postupak s odlomkom iz Proustova djela U potrazi za izgubljenim vremenom [A la recherche du temps perdu], u kojem se Marcel opire zahtjevu svoje bake da izađe ida se igra te ostaje čitati u svojoj sobi. Pripovjedač tvrdi da čitanjem može postići istinitjji pristup ljudima i strastima, baš kao što, ostajući u kući može bit ljeta uhvatiti prisnije i snažnije, negoli kad bi zbilja bio vani: »Ta zamračena svježina moje sobe ... mojoj' je mašti omogućaval~ potpunu predodžbu ljeta koju bi moja osjetila, da sam blo u šetnji, mogla uživati samo u dijelovima.« Taj mu osjećaj ljeta prenose »mušice koje su na svom. malom koncertu preda mnoin izvodile svoju ljetnu komornu muziku: ona ga ne doziva u pamet kao neka arija koju pjeva ljudsko grlo i koja, kad je slučajno čujemo u ljetno doba, poslije podsjeća na nj; ona je s ljetom udružena mnogo nužnijom vezom: rodili su je ljetni dani i ona se uvijek iznova rađa samo s njima, u sebi sadrži nešto od njihove biti, ·te u našem pamćenju ne budi samo njihovu sliku, nego potvrđuje njihov povratak, njihovu djelotvornu i neposredno dohvatljivu pri.

14 o

DEKONSTRUKCIJI

"209

sutnost.«* Proustov je odlomak metafigurativan, tvrdi De Man, po tome što tumači figurativne odnose. On kontrastira dva načina evociranja prirodnog iskustva ljeta i nedvosmisleno izriče prednost jednoga od tih načina pred onim drugim: »nužna veza« koja zujanje mušica sjedinjuje s ljetom či­ ni ga mnogo učinkovitijim simbolom od arije što smo je »slučaj­ no« čuli u ljetno doba. Prednost je izražena pomoću distinkcije koja odgovara razlici između metafore i metonimije, budući da su nužnost i slučaj zakonit način razlučivanja analogije [sličnosti] i kontigviteta [susljednosti]. Zaključak o identitetu i totalitetu koji je za metaforu konstitutivan manjka u posve odnosnom metonimijskom dodiru .... Odlomak govori o estetskoj nadmoći metafore nad metonimijom .... Pa ipak, nije potrebno odveć oštroumlja da bi se pokazalo kako tekst u praksi ne provodi ono što pripovijeda. Retoričko čitanje ovog odlomka otkriva da se figu:t:ativna praksa ne podudara s metafigurativnom teorijom i da tvrdnja o prevlasti metafore nad metonimijom moć svoje uvjerljivosti duguje uporabi metonimijskih struktura. / Allegories of Reading, str. 14-15/ Da bi pokazao kako »potpunu predodžbu ljeta« može doživj~ti putem metaforičkog prijenosa biti, Marcel mora objasniti kako su vrućina i aktivnost, karakteristične za izvanjski prizor, unesene unutra. Ta zamračena svježina moje sobe, piše on, »s'accordait bien a mon repos qui (grace aux aventures racontees par mes livres et qui venaient l'emouvoir) supportait, pareil au repos d'une main immobile au milieu d'une eau courante, le choc et l'animation d'un torrent d'activite« /dobro se slagala s mojim počinkom koji je (zahvaljujući pustolovinama iz mojih knjiga koje su ga uzbuđivale) bio nalik na počinak nepomične ruke usred tekuće vode: bio je, naime, i on potresan burnim tokom bujice aktivnosti!. Izraz »torrent d'activite« [bujica aktivnosti], koji unosi uzavrelu aktivnost ljeta, djeluje metonimijski, a ne metaforički, tvrdi De, Man. On se služi susljednošću, ili slučajnim vezama kao oprekom bitnim vezama, na tri načina: prvo, ta slika počiva na slučajnom združivanju riječi torrent i activite u klišej ili idiomatski izraz (doslovne i bitne kakvoće riječi »torrent« nisu važne za idiom); drugo, usporedno postavljanje klišeja torrent d'activite i slike ruke u vodi pobuđuje, kao učin susljednosti, združivanje riječi torrent s vodom; i treće, riječ torrent preko svoje slučajne povezanosti s označiteljem torride [vruć, žarki] pomaže da se u odlomak unese vrućina. »Vrućina je stoga u tekst upisana«, piše De Man, »na himben, tajnovit način .... U odlomku koji

* Nap. prev: - Glede odlomka iz 'Proustova djela posluŽila sam se prijevodom Tina Ujevića s francuskog izvornika (vidi: Marcel Proust. Put k Swannu, Combray, prvi dio, Zora-GZH, Zagreb, 1977). 210

obiluje uspješnim i zavodljivim metaforama i koji štoviše izrijekom tvrdi da je djelotvornost metafore nadmoćnija metonimijinoj, uvjeravanje se vrši pomoću figurativne igre u kojoj se slučive figure slučaja varljivo prerušuju u figure nužnosti« (str. 66-67).3 Retoričko či­ tanje pokazuje kako tekst počiva na slučajnim odnosima za koje tvrdi da ih odbacuje: »upravo onda kada se postaVljaju najviši zahtjevi za sjedinjujućom snagom metafore, same te slike zapravo počivaju na varljivoj uporabi poluautomatskih gramatičkih uzoraka« (str. 16). U sličnoj raspravi o Rođenju tragedije De Man primjećuje da »se dekonstrukcija ne zbiva između iskaza, kao u logičkom opovrgavanju ili u dijalektici, već se umjesto toga događa izmedu metajezičnih iskaza /u tekstu/ o retoričkoj naravi jezika, s jedne strane, i retoričke prakse koja te iskaze dovodi u pitanje, s druge strane« (str. 98). Pomno čitanje ovdje uključuje skretanje pozornosti k retoričkom modusu ili statusu važnih detalja. Tematsko 'bi čitanje odlomka iz Prousta najvjerojatnije tumačilo veličanstveno stapanje hladnoće i vrućine u izrazu »torrent d'activite«, ne istražujući retorički temelj tog e.fekta niti njegove filozofske implikacije. De Man naravno ne pokušava pokazati da svaki tematski iskaz podrivaju njegova sredstva izraza; njegova se pomna čitanja usredotočuju na ključne reto- , ričke strukture u odlomcima 's metajezičnom funkcijom ili metakritičkim implikacijama: odlomcima koji. izravno tumače simbolične odnose, tekstovne strukture ili interpretativne procese, il~ koji se svojom raspravom o filozofskim opozicijama o kojima ovise retorič­ ke strukture (poput opozicija bit/slučaj, unutra/izvana, uzrok/posljedica) posredno tiču problema retorike i čitanja. Mnoge su od De Manovih raščlambi uperene protiv totalizacije metaforičkog: zahtjeva da se nekim područjem ili nekom pojavom ovlada preko zamjene koja prikazuje njihovu bit. Može se pokazati da takvi momenti ovise o potiskivanju slučajnih odnosa, baš kaošto prema nazivlju iz De Manove prethodne knjige kritički uvidi proizlaze iz kritičkog sljepi~ la. »Metafora«, piše on, »postaje slijepom metonimijom« (Allegories of Reading, str. 102). No De Manovi prikazi uloge mehaničkih I

3 Mogli bismo dokazivati da figura koja se u ovom odlomku dovodi II opreku prema metbnimiji nije metafora (zamjena na temelju sličnosti) već sinegdoha (zamjena dijela za cjelinu): mušice ne evociraju ljeto stoga što su mu nalik, već stoga što ih držimo njegovim bitnim dijelom. Takva razmišljanja ne mogu nauditi De Manovu dokazu zbog toga što odlomak uporno kontrastira bitne figure zamjene i slučajne figure zamjene, a taj se kontrast u djelu U traganju za izgubljenim. vremenom, kao i .drugdje, općenito poistovjeću­ je s oprekom između metafore i metonimije. To će reći da ovaj odlomak sinegdohu izjednačuje s modelom metafore (kao figure utemeljene na hvatanju biti) što ga djelo razrađuje na drugim mjestima.

211

procesa gramatike, slučaja i susljednosti, kako to i sam ističe, ne pružaju spoznaju koja zaustavlja proces dekonstrukcije. Kada odlomak iz knjige U traganju za izgubljenim vremenom čitamo kao dekonstruiranje hijerarhijske opreke između metafore imetonimije, onda moramo pripomenuti da »je pripovjedač koji nam govori o nemogućnosti metafore i sam metafora, metafora gramatičke sintagme značenje koje je poreknuće metafore iskazane antifrazom kao prioritetne« (str. 18) .. Tvrdnja o prioritetu metafore (za koju se u analizi dokazalo da jasno pokazuje svoju ovisnost o metonirniji) pripisana je pripovjedaču koji je metaforički konstrukt, gramatički subjekt čije su osobine prenesene sa susljednih predikata. Krajnji je rezultat, zaključuje De Man s velikom sigurnošću, »stanje odgođenog neznanja« (str. 19). . Ova se čitanja neuobičajenom brzinom pomiču od tekstovnih de-' taIja k najapstraktnijim kategorijama retorike ili metafizike. Čini se da njihova »pomnost« ovisi o njihovu ispitivanju mogućnosti što bi. ih drugačija čitanja zanemarila ili otklonila i koje se zanemaruju upravo stoga što bi dovele do rascjepa u žarištu ili u kontinuitetu čita­ nja koja njihovim Uklanjanjem postaju moguća. Završni se stih Yeatsove pjesme »Among School Chi1dren« [Među školskom djecom], naprimjer, općenito čita kao retoričko pitanje koje izriče nemoguć­ nost razlikovanja plesača od. plesa. O chestnut-tree, great-rooted bIossomer, Are you the leaf, the bIossom or the bole? O body swayed to music, O brightening glance, How can we know the dancer from the dance?* »lednako je moguće«, piše De Man, »posljednji stih čitati doslovno, a ne figurativno, kao prijeko potrebno postavljanje pitanja ... kako uopće možemo sačiniti distinkcije koje bi nas zaštitile od pogreške poistovjećivanja onoga Što se ne može poistovjetiti? .... Figurativno je čitanje, koje pretpostavlja da je ovo pitanje retoričko, možda naivno, dok doslovno čitanje dovodi do većeg usložnjavanja teme i iskaza« (str. 11). Suočen s ovom sugestijom, kritičar može biti sklon pitanju koje se čitanje bolje slaže s ostatkom pjesme, no upravo je taj potez prijeporan : naša sklonost da uporabirno pojmove jedinstva. i tematske koherentnosti kako bismo isključili mogućnosti što ih jezik bjelodano otvara i koje postavljaju problem. Da je čitatelj umjesto »bole« [deblo] čuo »bowl« [zdjela; pokal; kugla za kuglanje], to se ne bi

*

O kestenu, duboko ukorijenjeni J esi li list, cvijet ili deblo?

cvatniče,

O tijelo koje se njiše prema glazbi, o blistavi odsjeve, Kako možemo razlikovati plesača od plesa? 212

I

moglo suprotstaviti interpretaciji koja se razvijala, ali se doslovno čitanje Yeats ova završnog pitanja ne može odbaciti kao nevažno. »Ta se dva čitanja moraju isprepletati u izravnom sučeljenju«, primjećuje De Man, »jer je jedno čitanje upravo ona pogreška koju obznanjuje drugo i to ga drugo mora poništiti ... autoritet značenja što ga proizvodi gramatička struktura u cijelosti je pomračen dvolič­ nošću figure koja vapi za razlikovanjem što ga prikriva« (str. 12). Problem odnosa između plesača i plesa, ili između kestena i njegovih pojavnih oblika, sličan je problemu odnosa između doslovne, gramatičke strukture i njezine retoričke porabe i s njim je nerazmrsivo spleten. Interpretirati stih» Kako možemo razlikovati plesača od plesa?« kao retoričko pitanje znači uzeti zdravo za gotovo moguć­ nost točnog razlučivanja oblika izrijeka (gramatičke strukture pitanja) od ovdje nazočne retoričke izvedbe te strukture; znači petpostaviti da samo pitanje možemo razlikovati od njegove retoričke izvedbe. No čitati to pitanje kao retoričko pitanje znači upravo pretpostaviti nemogućnost razlučivanja entiteta .(plesača) i njegove izvedbe (plesa). Tvrdnja da se pjesma interpretirala kao sačinjanje - potvrda stapanja ili kontinuiteta - srušena je diskontinuitetom što ga moramo predmnijevati da, bismo zaključno došli do te tvrdnje. »Dekonstrukcija«, izjavljuje Derrida usputno u jednom intervjuu, »nije kritička operacija. Kritičko je njezin predmet; dekonstrukcija se uvijek, u jednom ili drugom momentu; tiče povjerenja' uloženog u kritički ili kritičko-teorijski proces, drugim riječima u čin rješenja, u konačnu mogućnost rješivog« (»la, ou le faux bond«, str. 103). Rješenja o značenju - nužna i neizbježna - uklanjaju mo-o gućnosti u ime načela rješivosti. »Dekonstrukcija«, piše De Man, »kao svoj cilj uvijek ima otkrivanje postojanja skrivenih ar1;ikulacija i fragmentacija unutar prividno monadnih totaliteta« (Allegories of Reading, str. 249).' . U prethodn6m smo poglavlju identificirali neke totalizirajuće pojmove što ih dekonstrukcija čitanja hoće poništiti. Dekonstrukcijska književna kritika, često usredotočena na književnost iz razdoblja romantizma, postavila je osobite izazove genetičkim uzorcima književne povijesti i totalizacijama što ih zahtijevaju organski modeli kakve obično rabe genetičke pripovijesti. Kritičari osmišljuju književnost služeći s~ povijesnim pripovijestima, okupljajući djela zajedno u sljedove tijekom kojih se može reći da se nešto - žanr, način, tema, osobit tip razumijevanja - razvija. Tako se Rousseauova Julija ili Nova HeJoiza [Julie, ou La Nouvelle HeJoise] stapa s Ispovijestima [Confessions] i sa Sanjarenjima uSCfmljenog šetača [Les Reveries du promeneur solitaire] i čita kao roman o refleksiynom.unutrašnjem životu, zato da bi mogla funkcionirati kao inauguracija jednog 213

!

važnog romanesknog tipa. »Povijesni je ulog u ovu· interpretaciju Rousseaua znatan, a jedna od intrigantnijih mogućnosti svojstvenih nanovo obavljenom čitanju Julije jest usporedno ponovno čitanje tekstova za koje se pretpostavlja da pripadaju genealoškoj liniji o kojoj je kazano da počinje s Rousseauom. Postojanje povijesnih 'linija' s razlogom može biti prvom nesretnom žrtvom takva čitanja koje prelazi dugačak put da bi objasnilo zašto one odolijevaju« (Allegories of Reading~ str. 190). Jedan je od glavnih učina dekonstrukcijske kritike bilo rascjepIjivanje povijesne sheme koja književnosti romantizma kontrastira post.,romantističku i ovu drugu vidi kao intelektualnu ili ironičnu demistifikaciju pretjeranosti i tlapnji one prve. Poput tolikih povijesnih uzoraka, i ova je shema zavodljiva, poglavito stoga što osiguravajući načelo razumljivosti, za koje se čini da osigurava pristup književnol?ti prošlih vremena, vremensko kretanje združuje s napretkom razumijevanja, pa nas i našu književnost stavlja u položaj najviše svijesti i samosvijesti. Strategija mnogih dekonstrukcijskih čitanja bila je pokazati kako se ironična demistifikacija, svojstvena tobože postromantističkoj književnosti, može naći već u djelima najvećih romantičara -. osobito Wordswortha i Rousseaua - te da je upravo njezina snaga dovela do dosljedno pogrešnog čitanja tih pisaca. 4 Kritička je tradicija djelovala putem preoblikovanja razlike unuta; U· razliku između~ konstruirajući od heterogenosti koja je na djelu unutar tekstova distinkcije između načina i razdoblja. Unutar. kakve organičke, periodizaciji sklone povijesti književnosti, naprimjer, ro-. mantizam se motrio kao prijelaz s mimetičkog na genetički ili organski koncept umjetnosti. Ako književnost romantizma radi na podrivanju sustava pojmovnih kategorija združenih s organicizmom i geneticizmom, kako to sugerira De Man, »možemo se s pravom pitati koja bi to vrsta historiografije mogla biti pravedna prema fenomenu romantizma, budući da bi romantizam (i sam pojam koji označuje razdoblje) tada bio pokret koji osporava genetsko načelo što nužno leži u temelju čitave povijesne pripovijesti« (str. 82). Dekonstrukcijska čitanja karakteristično razaraju pripovjedne sheme, usredotoču­ jući se umjesto toga na unutrašnju razliku. Dekonstrukcijska se čitanja dakle ·služe pojednostavnjenjima postignutima rješenjima o referencijalnosti. Opreka između referencijainih i retoričkih· funkcija jezika postojana je i temeljna, uvijek pri4 Vidi: šest De Manovih ogleda o Rousseauu u Allegories of Reading, Ellen Burt: »Rousseau the Scribe« [Rousseau prepisivač], Frances Ferguson: Wordsworth: Language as Counter-Spirit [Wordsworth: jezik kao

protuduh] i Cynthia Chase: »Accidents of Disfiguration« nja] kao primjere ovakvog prevrednovanja. 214

[Slučaj i izobliče­

jeporna u činu čitanja koji zahtijeva rješenja o tome što je referenci- . jalno a što retoričko. U romanima, tvrdi J., Ri1lis Miller u svojoj knjizi Fiction and Repetition [Fikcija i ponavljanje], snažne tematske potvrde mimetičke funkcije jezika nukaju čitatelje da potankosti interpretiraju kao prikazbe svijeta, no· istodobno postoje i druge indikacije, koje su od romana do romana različitih vrsta, da se ne možemo pouzdati u referencijalnost niti·jedne osobite jezične instance. Romani opsjene i tlapnje likova, naprimjer, često prikazuju kao rezultat doslovnog shvaćanja figura ili zamjenjivanja retoričkih fikcija zbiljom. Miller na taj način roman Middlema'rch* analizira kao slučaj »samoporažavajućeg okretanja romana sebi s ciljem da se potkopaju vlastiti temelji« razotkrivanjem prikazbene pretpostavke na kojoj roman počiva kao nepouzdane fikcije (» Narrative and Rist9ry« [Pripovijest i povijest], str. 462). »Razumjeti prvenstveno znači odrediti referencijski način tek-· sta«, piše De Man, »a mi smo skloni prihvatiti kao danu činjenicu da se to može učiniti. ... Tako dugo dok možemo razlučivati doslovno od figurativnog značenja, možemo i figuru prevesti natrag u njezin pravi referencijalni objekt.« Raspoznati nešto kao figuru znači predmnijevati mogućnost da ga na drugoj razini učinimo referencijainim, te tako znači »postulirati mogućnost referencijainog značenja kao telos-a svekolikog jezika. 'Bilo bi prilično glupo pretpostaviti kako se prisili referencijainog značenja možemo ukloniti tek tako bezbrižno« (Allegories of Reading~ str. 201). De Manovo čita­ nje Nove Heloize istražuje složenost tog problema, pokazujući kako to taj roman podriva svako osobito određenje referencijalnosti, te tako dovodi u pitanje mogućnost razlučivanja referencijainog od retoričkog, ali čitanju nipošto ne daje pravo da se oslobodi referencijalnosti koja se uvijek iznova pojaVljuje. U predgovoru se primjerice raspravlja o referencijalnom statusu romana: je li on prikazba zbilj. skog života - napriinjer niz pravih pisama ----:- ili je konstrukcija fikcijskih pisama koja djeluju referencijaino na drugoj razini da bi opisala ljubav? Premda predgovor ovo pitanje ostavlja neriješenim, čitatelji su skloni prikloniti se drugom rješenju, držeći likove, naprimjer, figurama za ljubav. No De Man tvrdi da prikaz ljubavi, dan u predgovoru i u djelU, snizuje tu referencijalnost. »Poput 'čovje­ ka' lu Rousseauovoj Raspravi o podrijetlu nejednakosti [Discours sur l'origine de l'inegalite] i u njegovu Ogledu o podrijetlu jezika [Essai sur l'origine des Jangues]/'ljubav' je figura koja izobličuje, metafora koja iluziju o pravom značenju prenosi na odgođenu, otvorenu semantičku strukturu« (str. 198). Roman primjerice kaže da·

* Nap. prev. - roman George Eliot. 215

je »ljubav puka iluzija: ona za sebe tako reći oblikuje drugi Svijet: ona se okružuje predmetima koji ne postoje ili kojima je postojanje dala sama ljubav; a budući da svoje osjećaje iskazuje pomoću slika, njezin je jezik uvijek figurativan. »Nije samo moguće već je i nužno«, piše De Man, »čitati Juliju na -taj način, kao osporavanje referencija!ne mogućnosti 'ljubavi' i kao razotkrivanje njezina figurativnog statusa« (str. 200) (što još jednu od Rousseauovih »dekonstrukcijskih pripovijesti« čini »upravljenom protiv metaforičkih zavođenja«). No kao što djelo podriva referencijalni status ljubavi, držeći je tropom, ono pridaje impresivan patos želj~ i čini da ga patos ljubavi i patos autorove želje prikazuju kao referencijski objekt. »Upravo patos te želje (ravnodušan spram toga je li vrednovan pozitivno ili negativno) upućuje na to da prisutnost želje zamjenjuje odsutnost osobnosti i da tekst, što više poriče zbiljsko postojanje kakva referencijskog objekta, realnog ili idealnog, i što više postaje fantastično fikcijskim, to više postaje i prikazbom svog vlastitog patosa« (str. 198). U dijalogu što se vodi u Rousseauovu predgovoru jedan od sugovornika pokušava zaustaviti odgodu i ponovnu pojavu referencijalnosti otkrivanjem »jednog iskaza u tekstu koji uspostavlja rub između teksta i izvanjskog referencijskog objekta« i određuje referendjalni modus teksta. »Zar ne vidiš«, kaže N., »da tvoj epigraf odaje sve?« Taj je presudan dokaz citat iz Petrarce, i sam je slobodna preradba Biblije, a modus mu je isto toliko problematičan kao i bilo koje pitanje pri rješavanju kojega se rabi. Može se primijeniti da us'postavi razumljivost, no ne posjeduje osobit autorttet. De Man zaključuje:

Nebrojene spise koji ravnaju našim životima razumljivima čini unaprijed određeni sporazum glede njihova referencijainog autoriteta; ovaj je sporazum međutim tek ugovoran, a nikada uistinu bitan: Može se raskinuti· u svako doba i svako se pisano djelo može ispitivati glede svoga retoričkog modusaj baš kao što se u predgovoru ispituje Julija. Kad god se to zgodi, ono što se u početku činilo kakvim dokumentom ili instrumentom postaje tekstom i, kao posljedica, njegova se čitljivost dovodi u pitanje. Ispitivanje nas usmjeruje natrag k ranijim tekstovima i proizvodi, jedan za drugim, druge tekstove koji tvrde da zatvaraju tekstovno polje ci ne uspijevaju u torne). Jer svaki od tih iskaza redom . može postati tekstom, baš kao što se citat iz Petrarce ili Rousseauova izjava da je on sam »sabrao i objavio« pisma mogu pretvoriti u tekstove - ne pukom tvrdnjom da su laži opreke kojih bi mogle biti istinitima, v.eć razotkrivanjem njihove ovisnosti o referencijalnom sporazumu koji njihovu istinitost ili lažnost nekritič­ ki uzima kao danu činjenicu. /str. 204-5/

216

Opreka nije u tome da li vjerujemo nečemu što tekst govori ili to poričemo, već u tome da li tom momentu pripisujemo referencijalnu funkciju, tako da može biti istinit ili lažan, ili ga držimo figurom, tako da se neizbježiv moment referencijalnosti odgađa. Naposljetku, dekonstrukcijska kritika poklanja pozornost strukturama koje se opiru sjedinjujućoj pripovjednoj shemi teksta. To je nacrt mnogih ogleda J. Hillisa Millera: nakon što je opisao povjerenje romana u pripovjedne »linije« koje povezuju početke i svršetke retrospektivnim otkrivanjem zakona koji sve-z-a]eCfnožđtuŽl.lJe- u-' jedinstven niz, Miller nastavlja istraživati različite načine kojima romanLnagovješć~jl! 9Qxe_čne_pripoyj~4!1-~ Log~k:e...Ui razp...tlo:iy_aju_sY..oje organizaclJške· oblike kao nezakonite podvale.5 Za primjer bismo međutim mogli uzeti rad Johna Brenkmana »Narcissus iu the Text« [Narcis u tekstu], raščlambu rascjepa pripovjednih shema u priči o Narcisu iz Ovidijevih Metamorfoza. Ovidije prvo prikazuje lijepa i ponosna Narcisa, potom priča kako je nimfa Eho ogr3;ničena na to . da poput jeke ponavlja riječi drugih ljudi - tu joj je. kaznu nametnula Junona. Narcis prezre Eho ~njezino tijelo nestaje, ostavljajući 'samo njezinu svijest i glas; no Narcis doživljuje svoj slom kada se zaljubi u vlastiti odraz. Shvativši nemogućnost svoje žudnje,»on je položio svoju klonulu glavu i smrt je sklopila oči koje su se toliko divile ljepoti svog vlasnika«. Uspješan književni oblik zamišljamo kao sintezu što je tvore mythos, dianoia i ethos: stoga kritička interpretacija traži jedinstven totalitet u kojem fabula; lik i značenje oblikuju. jedno drugo. »Jasno je« piše Brenkman, da će opisivanje pripovjedne organizacije (mythos) i njezina tematskog jedinstva (dianoia) zahtijevati potanki opis odnosa između Eho i Narcisa. Uzete odvojeno, njihove su priče međusob­ no povezane preko pomaknutog paralelizma - paralelizma po tome što je svaki lik gurnut u smrt kad onaj drugi.ne uzvraća nje:govu žudnju; pomaknuti paralelizam po torne što je za Eho taj drugi još jedan nalik njoj samoj, dok je taj drugi za Narcisa njegova .zrcalna slika. U oba se s)učaja ne uspijeva zbiti seksualno sjedinjenje, prvo stoga. što ga Narcis odbija, a potom stoga što je nemoguće. Njihove se priče presijecaju na način koji toj razlici daje značenje.Narcisova imaginarna zatočenost prikazana je ·kao »kazna« za njegovo odbijanje da uzvrati žudnje drugih, a njegov susret s Eho očito je najrazvijeniji primjer takvog odbijanja u pri-

i I

II iJ

II

II il' !/I

li

JI I

lli'i,/

lli 5 Vidi: »Ariadne's Thread: Repetition and the Narrative Line« [Arijadnina nit: ponaVljanje i pripovjedna linija]. Zbirka Millerovih ogleda o ovoj temi predviđena je za objavljivanje p'od naslovom Ariadne's Thread. U međuvremenu Fiction and Repetition [Pripovjedna proza i ponaVljanje] analizira sedam engleskih romana koji paraju vlastite niti kontinuiteta.

iij lli II

/,11 ,I'

1'1

217

,II

IIlII: j

povijesti. Ukratko, na odbijanje da se uzvrati žudnja odgovoreno je nemogućnošću uzvraćanja žudnje. Istro 297/ Pripovijest je posve izričita u označivanju Narcisove sudbine kao strukturalno prikladne kazne. N akon što je odjeke svog vlastitog glasa protumačio kao izraz Ehine seksualne žudnje, on je odbacuje. »Zat1m je netko koga su izbjegavall, uzdižući svoje ruke prema nebu, rekao: 'Neka i on sam ljubi 'i nek ne mogne doseći ljubljeno!' Nemeza se složila s pravednim molbama. Postojalo je jezerce ... « Interpretaciji je zadaća razumjeti pomaknuti paralelizam što ga pripovijest uspostaVlja između Eho i Narcisa. Postoje dvije kazne, Ehina i Narcisova, dva oblika ponavljanja, glasovno ponaVljanje Ehina govora i vizualno ponavljanje Narcisova odraza; dvije tlapnje, Narcisovo zamjenjivanje odjeka vlastitog glasa za Ehin glas i .njegovo zamjenjivanje vlastitog odraza za drugo tijelo; te dvije prikazbe smrti, smrt Ehina tijela, koja za sobom ostaVlja svijest i glas, i smrt Narcisa, koja ga odnosi u podzemni svijet. Kako pripovjedna struktura koristi razlike u tim paralelama i kakvu im važnost pripisuje? Razmotrimo prvo Ehin slučaj. Osuđu­ jući Eho na ponavljanje, Junonina je kazna mogla razoriti odnos između njezina »ja« i jezi'ka, učiniti Eho nesposobnom da izgovara svoje želje i tako je učiniti u cijelosti nerazumljivom kao lik. Iznalaženjem skupa takvih izrijeka da u njihovu odjeku Eho zapravo izražava svoje želje, Ovidijeva pripovijest posreduje u obnavljanju odnosa između jezika i njezina »ja«. (Naprimjer, kad Narcis viče: »Kamo sreće da umrem poje no što moje obilje bude tvoje !«, Eho ponaVlja završne riječi, sit tibi copia nostri~ »nek moje obilje bude tvoje!«*) »Možemo reći«, piše Brenkman, »da se priča o Eho pojaVljuje unutar veće pripovijesti kao drama osobnog identiteta i obnovljenog integriteta. Ono što je moglo biti pukom igrom signifikacija ostavljenih nepovezanima s govornikom, likom, sviješću, postaje drugom stranom zbiljskog dijaloga između autonomnih govornika, između dvaju jednako ostvarenih likova« (str. 301). Premda je Ehin »glas« samo prazno, odjekujuće ponaVljanje Narcisovih riječi, što ih on pogrešno shvaća kao drugi glas, za tematsko' i strukturno jedinstvo prip~)Vijesti ključno je zatajiti činjenicu tlapnje i praznog ponavljanja tako što nam se govori da Ehini odjeci uistinu izražavaju njezinu žudnju, obnavljajući tako njezin glas, njezinu osobnost i razumljivost. To je ključno zato što ako Narcisov usud mora biti primjerena kazn'a, onda Eho mora biti lik koji je izrazio svoju žudnju i bio odbijen.

* Nap. prev. .....:.- u izvorniku: 391. ante ait »emorior, quam sit tibi copia nostri«. 392. rettulit illa nihil nisi »sit tibi copia nostri«. 218.

Zatajivanje opasnosti kojom puko ponavljanje ugrožava osobnost ovisi o opreci među tipovima ponavljanja što ih u sebi sadrže dvije kazne. U Ehinom slučaju, gdje glas ponavlja glas, pripovijest drugi glas može držati nezavisnim (jednakog statusa kao i prvi) i glasovno ponavljanje prikazati kao dijalog nezavisnih subjekata. Kad se međutim Narcisova slika ponaVlja u jezercu, »to se zbiva pomoću tlapnje da se drugi pojavljuje kao još jedan poput stanovitog 'ja' ... odražena slika i ono što ona odražava razdijeljeni su apsolutnom razlikom.« Ehino je ponavljanje vox [glas] kao i vox što ga ponavlja, dok je u Narcisovu slučaju »origina.l corpus [tijelo], ali je njegov odraz umbra [sjena] ili imago [slika]/Ovidijevi nazivi/o Drugi nije još jedan poput stanovitog 'ja' već je s obzirom na to 'ja' nešto posve drugo« (str. 306). Opreka između govora i vizualnog ponavljanja, čvrsto utemeljena tradicijom što je Brenkman sažeto ocrtava, bitna je za strukturno i tematsko jedinstvo priče. »Ona uređu­ je pripovjedni sustav i pečati jedinstvo što ga tvore mythos, dianoia i ethos. Svaki aspekt pripovijesti ovisi o mogućnosti da odjek postane govorom: stalnost Eho kao lika ili kao svijesti; rješenje svakog elementa kad je posrijedi dianoia - 'ja' i drugi, pravda i zakon, seksualnost, smrt; značenje Narcisove imaginarne zatočenosti; te hijerarhija glas/svijestltijel%draz« (str. 308). Presudan pripovjedni zahv<:tt koji Ehine 'odjeke čini izrazom nje. zinih misli prešućuje, kao što smo rekli, prazno ponavljanje označitelja i Narcisovu tlapnju preoblikuje u ispravno razumijevanje. Ta su' prešućivanja nedjeljiv dio pripovjednog i tematskog susta- . V;;l koji priprema Narcisov susret na jezercu designiraju6i ga kao kaznu. Ta designacija služi da se propiše značenje te epizode to jest da se njezine mnogostruke signifikacije usmjere k znače­ nju koje će ostati dosljedno tematskim konstruktima pripovijesti. Zahtijeva li i ta gesta kakvo prešućivanje zamišljeno s ciljem da zajamči stalnost i vrijednosti pripovjednog sustava? .... Proizvodi li prizor s Narcisom signifikacije što ih pripovjedni s:ustav mora zatajiti, one se mogu aktivirati samo ako energično zanemarimo designaciju i propis koji usmjeruju taj prizor. / str. 310/ Zanemarimo li energično putokaznu designaciju, ,»ono što uistinu čitamo jest tekst koji prekoračuje ograničenja što mu ih je propis·ao neskriveni tematski sustav pripovijesti«. Za ovo daljnje čitanje postoje dva aspekta: potanka razrada što se sve ima zatajiti kako bi tekst ostvario svoje pripovjedno i tematsko jedinstvo, te istraživanje kako ti drugotni ili rubni elementi ruše hijerarhiju o kojoj ovisi tematska struktura, iznova ispisujući dramu pomaknutim nazivima. »Designirajući prizor s Narcisom kao kaz~ nu, pripovijest bi ga ograničila na drugorazrednu ili čak lažnu dramu jastva, dramu puke uhvaćenosti u klopku, uzaludnosti i smrti« 219

(str~ 316-17). No kada na prikazano motrimo kao na moment pre-

poznavanja, otkrivamo da Narcis odraz prepoznaje kao svoju sliku stoga što u odrazu vidi pomicanje usana, ali ne čuje govor: Narcis kaže: »vraćaš riječi štq ne dopiru do mojih ušiju. Ja sam taj.«* »Iste ego sum« - obilježujući trenutak li kojem Narcis ne samo što sliku prepoznaje kao sliku, već isto tako prepoznaje samog sebe (kao sliku), te otvarajući put ispunjenju Tirezijina proročan'stva da će Narcis doživjeti duboku starost »si se non noverit« I»ako ne upozna sebe«1 - taj izričaj isprepleće »ja« s drugim i s prostornim. Ta se smetnja ovdje ne da umanjiti stoga što se sa-' moprepoznavanje zbiva isključivo u odnosu prema drugom i prema prostornom. Upravo ovaj trenutak u drami Narcisova }astva metafizički opis jastva mora isključiti. 1 str. 3161 Ovidijev nam tekst međutim ne govori samo da se »ja« upoznaje kao drugi na pozornici zrcala, već tu spoznaju također prikazuje ovisnom o nijemom, prostornom, vizualnom ponavljanju glasa. »Oko odražene slike okupljen je čitav grozd priroka što su se tradicionalno pripisivali pismu. '" Kao neživa prikazba glasa, pismo u jezičnim procesima uvodi odnos prema smrti« (str. 317). Dakle, »Narcisova drama - lišimo li je designacije po kojoj je kazna, ironijska reinscenacija zločina koji poništava sam. sebe, pa je čitamo kao dramu jastva - stavlja 'ja' u prvobitni odnos prema drugom;, prema prostornosti, prema smrti, prema 'pismu'« (str. 320). Drugi što ga otkriva Narcis »je ne-subjekt koji utječe na 'ja', ne-subjekt bez kojeg se ?ja' ne bi moglo pokazati samom sebi niti bi moglo sebe prepoznati« (str. 321). Ovo tumačenje jastva, što ga pripovjedna i tematska struktura prešućuju pri određivanju značenja završne epizode, nije tek kakvo zanimljivo usložnjenje što prebiva na rubovima teksta; ono reaktivira zatajene elemente prijašnje epizode i pokazuje da i za Eho također vrijedi Iste ego sum: »ja« se konstituira posve mehaničkim ponavljanjem (u ovom slučaju zvuka) u kojem Eho upoznaje ili prepoznaje samu sebe. Brenkman istražuje daljnje posljedice - pripovjedne momente koji se ovim prekoračenjem pripovjedne i tematske strukture iznova ispisuju s drugačijom snagom. Njegovo čitanje pokazuje tekst koji' dekonstruira model ,dijaloga što ga promiče pripovijest, model »koji bi štitio identitet jastva i prvotno st glasa«; no ,rezultat nije nekO-hOvo jedinstveno čitanje niti neko alternativno jedinstvo. Brenkman piše: » Narcisova epizoda razbija samo ograničenost pripovjednog

* Nap. prev. - u izvorniku: 462. verba refers, aures non pervenientia nostras. 463. iste ego sum: .,. 220

I

sustava - mythos, dianoia, ethos - koji potom ne postaje formalnim jedinstvom što vlada svim signifikacijama teksta, već granicom koju one uvijek iznova prekoračuju« (str. 326). Ovo čitanje potvrđuje ono što smo već prije vidjeli:' »pomnost« [»cJoseness«] dekonstrukcijskih čitanja ne počiva na tumačenju riječ-po-riječ ili redak-po-redak, već na pozornosti prema onome što se opire drugim načinima razumijevanja. Nalazimo, primjerice, isticanje doslovnil;1 formulacija uporabljenih u tekstu na onim mjestima gdje razumijevanje- koje teži jedinstvu podupire parafrazu ili figurativnu interpretaciju. De Man pitanje kojim završava pjesma »Among School Children« uzima doslovno: Brenkman naglašava doslovne riječi Narcisova uslika: Iste ego sum, ,a ne:' »T6 nije druga osoba« niti: »To je mQj odraz«, premda bi oba ova izrijeka zadovoljila upificirajuću tematsku interpretaciju. Dekonstrukcijska kritika rabi Ovidijevu doslovnu formulaciju, nevaŽnu za interpretaciju što je djelo naizgled potiče, stoga što s~ ona SUkobljuje s hijerarhijskim oprekama o kojima unificirajuće razumijevanje ovisi. Da bi proračunao narav i posljetke tog sukoba, kritičar mora iznijeti na vidjelo filozofske opreke na kojima počiva djelo, a egzegetički će posao koji je ovdje uključen uvelike varirati. U Ovidijevu tekstu slučajno je istaknut vox, no hijerarhije u kojima on igra svoju ulogu i interesi tih hijerarhija izlaze na vidjelo praćenjem različitih tekstovnih niti i porabom filozofske tradicije. (Brenkman pruža sažet prikaz važnih momenata u Kanta, Husserla, Heideggera i Derride.) Kažnjavajući Narcisa zbog ljubavi prema sebi, priča o Narcisu predmnijeva jastvo, ali, kako to pokazuje Brenkman, ona jastvo identificira kao tropološki konstrukt, zamjensko imenovanje utemeljeno u sličnosti: Iste ego sum. Ovidijev bi tekst dakle bio ono što De Man zove »parabolom o imenovanju« ili tropološkom pripoviješću (Allegories of Reading, str. 188). »Paradigma za sve tekstove sastoji se od kakve figure (ili sustava figura) i njezine dekonstrukcij(f.« »Temeljne dekonstrukcijske pripovijesti usredotočene na figure, a konačno uvijek na metaforu« jesu tropološke pripovijesti koje pričaju priču o imenovanju i njegovu poništenju (str. 205). Ranije raščlanjeni odlomak iz Prousta priča je o metafori i njezinu razaranju. Billy Budd se služi Bi1lyevim udarcem da ispripovjedi dekonstrukciju logike signifikacije. Priča o Narcisu slika samospoznaju kao prevareno imenovanje. »Pripovijest«, piše ,De Man, »u beskonačnost priča priču o svom otklonu od vlastitih imenovanja« (str. 162). Čini se da takve dekonstruktivne pripovijesti »dosežu istinu, premda negativn,im putem raskrinkavanja kakve greške, lažnog pretvaranja. .•. Izgleda da Ćemo završiti u raspoloženju neg~tivn:e si221

i!

li ili

I il

I ;1

'Ii

II

i ii

, ~i

'I il! li

gurnosti koje u velikoj mjeri stvara kritički diskurz« (str. 16). Među­ tim, ovaj se model figure i njezine dekonstrukcije zapravo »ne može zaključiti nekim konačnim čitanjem« i »redom proizvodi suplementarnu figurativnu natpoziciju koja pripovijeda nečitljivost prijašnjeg pripovijedanja.« Takve pripovijesti na drugom stupnju alegorije su čitanja - zapravo alegorije onečitljivosti. »Alegorijske pripovijesti pričaju priču o neuspjehu čitanja, dok tropološke pripovijesti, kakva je IRousseauoval Druga rasprava~ pričaju priču o neuspjehu imenovanja« (str. 205). Temeljno dekonstruktivne pripovijesti ne mogu se zaključiti u točci negativne sigurnosti kao razotkrivanje tropa stoga što, kako to napominje De Man u već prije navedenim opaskama o Proustu i o Juliji~ priču o dekonstrukciji - dekonstrukciji metafore ili »ljubavi« - stvara pripovjedač djela, a taj je pripovjedač metaforički proizvod gramatičkog sustava. Ptiča što raskrinkava tropološki 'konstrukt tako ovisi o tropu, ne ostavljajući negativnu sigurnost već neopravdanu upletenost ili, kako to De Man možda manje sretno naziva, »odgođeno neznanje« prije negoli alegoriju o nečitlji­ vosti. De Man tvrdi da je pomak s dekonstrukcije figure na alegorije čitanja svojstven logici figura, no da neki tekstovi, poput Rousseauovih, aktivno i blistavo osiguravaju alegorije o svojoj nečitljivosti. Julija je dobar primjer. Negdje na pola knjige Julija piše presudno pismo Saint-Preuxu, odbacujući ljubav i nagovješćujući dekonstrukciju ljubavi kao figure, mistificirane razmjene osobina između unutrašnjosti i izvanjskosti, tijela i duše, sebe i drugoga. Prva je polovina pripovijesti stvari postavila namogućim zamjenama unutar sustava zrcalnih opreka, a Julija obznanjuje da su sve te zamjene bile zasnovane na sada prošlom otklonu. Ona primjetice piše: »Mislila sam .da sam na tvojem licu prepoznala tragove duše koja je mojoj duši 'bila nužno potrebna. Činilo mi se da su moja osjetila djelovala samo kao organi uzvišenijih' osjećaja i ja sam te voljela, ne toliko zbog onoga što sam mislila da vidim u tebi koliko zbog onoga što sam osjećala u sebi.« Ovaj jezik egzaltiranog osjećaja nudi zapravo točnu • raščlambu figurativne logike ljubavi, rasvjetljuje proces zamjenjivanja o kojem je priča dosad ovisila·i tematizira dekonstrukcijsko raskrinkavanje figure što ga provodi djel
I

je kontrola nad retorikom njezinog vlastitog diskurza, kako za nas tako i za nju« (str. 216). Rezultat je nečitljivost koja izlazi na vidjelo na nekoliko načina: tematski za likove, lin'gvistički i alegorijski za čitatelje i »autore«. Prvo, postoji Julijina nesposobnost razumijevanja vlastite dekonstrukcije. Ona smjesta počinje ponaVljati onu istu prevarenu figurativnu upletenost koju je tako lucidno raskrinkala, zamjenjujući ovoga puta Saint-Preuxa Bogom. »Julijin jezik odmah ponavlja pojmove što ih je upravo optužila kao greške .... ona nije kadra 'čitati' ,svoj vlastiti tekst, nije kadra prepoznati kako se njegov retorički modus odnosi spram njegova značenja« (str. 217). Drugo, postoji nepopustljivi etički diskurz što su ga čitatelji i kritičari našli teškim za či­ tanje: moralizatorski ton dijelova Julije iR-ova oduža rasprava u drugom predgovoru o koristi što će je čitatelji imati od njegove knjige pokazatelji su alegorije čitanja. »A1egorije su uvijek etičke«, piše De Man. »Prijelaz na etički tonalitet ne proizlazi iz kakvog transcendentalnog imperativa, već je referencijaina (te stoga nepouzdana) verzija jc;zične zbrke«, nesposobnost Čitanja i proračunavanja snage dekonstruktivne pripovijesti (str. 206). Treće, R-ova tvrdnja u predgovoru kako ne zna je li on napisao djelo iliDnije, tvrdi De Man, alegorizira »strogu gestu ... kojom se pisac odjeljuje od razumljivosti svog vlastitog teksta« (str. 207). »R-ov iskaz o bespomoćnosti pred neprozirnošću vlastitog teksta sličan je Julijinom ponovnom padu u metaforičke modele interpretacije u trenucima njezina uvida« (str. 217n). Aspekti Julije što su ih čitatelji često držali zamorno nečitljivima funkcioniraju u alegoriji o nečitljivosti, kombinaciji epistemološke profinjenosti i utilitarističke naivnosti, koju je i samu teško čitati i koja proizlazi iz nesposobnosti likova i autora da čitaju svoje vlastite diskurze. . Mogli, bismo općenitije i grublje reći da su djela koja se u svojoj drugoj polovini preokreću u dosadna i sentimentalna ili pak mora'7 listička; za što su nam primjeri Julija~ Either/Or [Ili/ili] ili Daniel Deronda~ i koja naizgled nazaduju s obzirom na uvide što su ih dosegla, alegorije čitanja koje putem krajnje nepovezanih etičkih poteza razotkrivaju nesposobnost dekonstruktivnih pripovijesti da proizvedu sređeno znanje. »Dekonstrukcije figurativnih tekstova stvaraju blistave pripovijesti koje sa svoje strane i tako reći unutar svoje vlas. tite teksture proizvode strašniju neprozirnost no što j~ to greška koju raspršuju« (str.- 217). Čini se da je problem »to što je u cijelosti rasvijetljeni jezik ... nesposoban kontrolirati ponovno pojavljivanje, kako u svojih čitatelja tako i u sebi samom, grešaka što ih sam razotkriva« (str. 219n). Moj je prikaz De Manove kritike, poput svih prikaza dekonstrukcije, varav; ne stoga što ne pogađa nešto od onog je ne sais qu-· 223

oi* dekonstrukcijske kritike ili što heretički parafrazira složene radove, već zato što nas logika sažetka i tumačenja navodi da se usredotočimo na zakljuČke, dolazišta - ' pa tako na s~mopodrivanje, ili na aporiju, ili na odgođeno neznanje - kao da je riječ o završnom računu. Budući da dekonstrukcija svako motrište, temu, izvor ili svrhu drži konstrukcijom i raščlanja diskurzivne snage koje ju proizvode, dekonstrukcijski će radovi pokušati dovesti u pitanje bilo što što bi se moglo činiti pozitivnim zaključkom i trsit će se da svoja vlastita stajališta učine karakteristično podijeljenima, paradoksalnima, svojevoljnima ili neodredivima. To znači da ta stajališta nisu završni račun, premda mogu biti osobito naglašena u sažetom tumače­ nju, logika kojeg nas vodi rekonstrukciji čitanja s obzirom na njegov cilj. Dostignuća dekonstrukcijske kritike, kao što su to uočili či­ tatelji koji spram nje imaju ponajviše razumijevanja, leže u ocrtavanju logike tekstova, a ne u stavovima kojima ili u kojima završavaju kritički ogledi. Lako je kritičke zaključke shvatiti kao iskaze o značenju kakva djela kad se ogled obraća pojedinom djelu, kao u dosad razmatra-' nim primjerima, služeći se zgodimice teorijskim diskurzima da bi identificirao interese stanovitih hijerarhijskih opreka,ali istražujući kako u pojedinom tekstu elementi što ih je potisnulo unificirajuće razumijevanje rade na razaranjustrukturq spram kojih se čine rub_.nima. No dekonstrukcijska se čitanja mogu odvesti u međutekstovni :: prostor i tamo postaje jasnije da cilj nije razotkrivanje značenja po. jedinog djela, već istraživanje snaga i struktura koje se u čitanju i pi- sanju uvijek nanovo pojavljuju. Tako dekonstrukcijska kritika jedno djelo može analizirati kao čitanje drugog djela - Derridinim riječima, kao »stroj s mnogostrukim čitaćim glavama za druge tekstove« (»Living On«, str. 107) prateći' kako logika ka~va označitelja ili značenjske cjeline djeluje u većem broju djela ili pak rabeći strukture jednoga djela za razotkrivanje temeljne energije u očito obesmišljujućim odlomcima drugoga. »Htjeli bismo sugerirati«, piše Jeffrey Mehiman u knjizi Revolution and Repetition [Prevrat i ponavljanje], »da čitanje teksta valja iznad svega vrednovati pomoću njegove sposobnosti 'čitanja' drugih tekstova, oslobađanja energija koje su drugdje sadržane drugačije. Štoviše, u onoj mjeri koli1F-o je čitanje radikalno;'valjalo bi da je kakvc>ća te energije odrediva kao mnogostrukost posve lokalnih iznenađenja« (str. 69). U raščlambi koju' naziva »odlučno i nastrano površnom« (str. 117), Mehiman sučeljava površinske slojeve kako bi međusobno približio revolucionarnog Marxa ireakcionarnog Hu-

* 224

Nap. prev. -

ne znam što

goa u njihovim radovima o revoluciji. Elementi kakvi su toesin (zvono na uzbunu) i njegovi homofoni te poraba slika krtica i podzemnih tunela uspostavljaju veze između ta dva diskurza koje se pokazuju iznenađujuće produktivnima u osvješćivanju ili raspoznavanju usporedivih logika kojima se u svakom djelu podrivaju temeljne opreke i kretanje dijalektičke sinteze. Nanošenje tih površinskih slojeva jedan na drugi oslobađa iz svakog od dvaju djela što se čine odlučno predanima totalizaciji bizarnu a ipak usporedivu potvrdu heterogenosti. Čitajući Marxa s Kantom, kao što Mehiman Marxa čita s Hugoom, Richard Klein rabi Marxovu analizu zlata i »jednakovrijedne forme« kako bi otkrio da najistaknutiji trenutak lošeg ukusa u Kantovoj estetičkoj teoriji, udvorničko veličanje uzvišene ljepote pjesme Friedricha Velikoga u kojoj kralj sebe uspoređuje sa suncem, ima istu strukturu kao j »uzvišena beskonačnost jednakovrijedne forme« u Marxa, te stoga nije nesretna pogreška koju valja zanemariti, vet ključ za ekonomij-q što je ta estetika predmnijeva (»Kant's Sunshine«[Kantovsunčevsjaj]).LeSeandaleducorpsparlant:DonJuanavee

Austin ou la seduetion en deux Jangues [Skandal tijela koje govori: Don Juan s Austinom ili zavođenje na dva jezika] Shoshane Felman izaziva složenu međuigru tekstova, čitajući Moliereova Don Juana kao teoriju govornih činova domišljatiju od Austinove i raskrinkavajući Austina kao nadzavodnika. No ako Austin zavodi, Lacan opčinja, tako da Shoshana Felman drži da Austin govori »3. peu pres la meme chose«* kao Lacan i da zamisli što ih njegovi sljedbenici pokušavaju dovršiti upisuje unutar općeg poretka koji priječi njihovo dovršenje. Laćajući se drugačije vrste problema proučavanjem blisko povezanih djela odnosi kojih su bili reduktivno definirani, Barbara Johnson čita Baudelaireove pjesme u prozi nasuprot njihovim stihovnim ekvivalentima. Njezina knjiga Defigurations du Jangage poetique ispituje kako te pjesme u prozi internaliziraju i problematiziraju pretpostavljene razlike između proze i pjesništva. »Borba kodova« između stiha i proze uprizoruje se unutar samih pjesama u prozi u niz složenih kretanja što ih .Barbara Johnson vješto slijedi. No umjesto sažimanja takvih rasprava, mogli bismo razmotriti drugačiju vrstu ogleda, vrijednu zbog svoje. profinjenosti - bez objava da ovo dekonstruira ono ~ i zbog svog uspjeha u uključivanju ponešto privlačne biografske građe i spleta ljudskih odnosa u tekstovni niz. Međutekstovno čitanje »Freud and the Sandman« Neila Hertza za svoje polazište uzima odlomak članka »Das Unheimli-

* 15 o

Nap. prev.

~

gotovo isto

DEKONSTRUKCUI

225

che« gdje Freud analizira Hoffmannovu novelu, spaJaJUCl njezinu književnu snagu s prisilom ponavljapja koju je nedavno postulirao, te uspostaVljajući tako odnos među vrstama paralelizama i ponavljanja što obično djeluju u književnim složajima i moćnom, pokretačkom psihičkom snagom. Hertzova građa za istraživanje povezanosti književnog i psihološkog sadrži Hoffmannovu novelu, koja postaje kao agensom r:asvjet1jivanja tako i predmetom proučavanja, Freudov ogled, metapsihološki prikaz prisile ponavljanja u djelu Beyond the Pleasure Principle, te biografski materijal koji priča priču o Freudovim odno'sima s njegovim učenikom Victorom Tauskom i dvjema ženama: prvo, s Freudovom obožavateljicom i Tauskovom negdašnjom ljubavnicom, Lou Andreas-Salome, a potom s Tauskovom analitičarkom Helene Deutsch, koja se podvrgavala Freudovoj analizi. U:vodni paragraf Freudova ogleda raspoznaje temu nelagode kao udaljeno područje estetike, takve vrste .da se psihoanalitičar tek u rijetkim prigodama može osjetiti ponukanim da ga istražuje. Kako je Hoffmann »neq.ostiž;;tn majstor nelagode u književnosti«, njegov~ priče pružaju građu za psihoanalitičko istraživanje temelja stanovitih književnih učinaka. Freudovo čitanje u žarište zanimanja postavlja ,uzorak ponaVljanja u kojem očinski lik (Sandman/Coppelius/Coppola) sprečava 1'1athanaelove pokušaje ljubavi (s Klarom i Olympiom). Nathanaelov osjećaj da je on »strašna igračka mračnih sila« i čitateljev osjećaj nelagode prepoznaju se kao učinci prikrivenog no ustrajnog kastracijskog kompleksa. »Osjećaj nečeg nelagodnog«, piše Freud, »izravno pripada liku Sand-Mana*, to jest ideji da su čovjeku ukradene oči«; a elementi ponaVljanja koji se inače čine »proizvoljnima i bez značenja« postaju razumljivi čim Sandmana povežemo sa »zastrašujućim ocem iz čijih se ruku očekuje kastracija« (»The Uncanny«, svezak 17, str. 230, 232). Spis »Das Unheimliche« i sam je upleten u problem ponavljanja. U svibnju 1919, kako sam izvješćuje, Freud se vratio jednom ranijem konceptu i nanovo ga je napisao, a mišljenja je da je takav postupak rezultat novog razumijevanja prisile ponaVljanja, do kojeg je došao u ožujku ili travnju 1919, radeći na konceptu knjige Beyond the Pleasure Principle. Štoviše, to što Freud .u noveli »Der Sandmann« prepoznaje ponOVljeni trokut utemeljen pa strahu od kastracije (Coppelius/Nathanael/Klara i Coppola/Nathanael/Olympia) navodi nas na tantaisku paralelu s trokutnim ponavljanjem koje se javlja u Freudovim osobnim odnosima prema svom učeniku Tausku, gdje se čini da su djelovali snažni osjećaji edipovskog suparniš-

* Nap. prev. - Sandmann (njem.) - čovjek koji djeci sipa pijesak u i tako im donosi pospanost i san (ujedno naziv Hoffmannovenovele)

226

oči

tva. U prvom su trokutu (Freud/Tausk/Salome) Salome i Freud vodili duge razgovore o Tauskovom osjećaju suparništva iFreudovoj nesigurnosti glede izvornosti i učeništva. U drugom trokutu (Freud/Tausk/Deutsch) Freud je odbio da Tauska uzme na uvjeŽbavanje analize (da Tausk ne bi umislio kako su ideje što ih je stekao tijekom svojih sesija s Freudom njegove vlastite) i poslao ga je k Helene Deutsch, koja se i sama podvrgavala Freudovoj analizi. Tausk je u svojim sesijama s Helene Deutsch govorio o Freudu, a ona je u svojim sesijama s Freudom govorila o Tausku, sve dok Freud nije od nje zatražio da prekine Tauskovu analizu. Tri mjeseca kasnije, uoči svog vjenčanja, Tausk se ubio, ostavljajući Freudu pisamce ispunjeno izrazima štovanja i zahvalnosti. Tri točke koje nas dovođe u iskušenje da ove trokute položimo jedan na drugi jesu: prvo, spoj Freudova straha glede izvornosti i plagijata s njegovim djelotvornim zahvatom II Tauskove odnose sa ženama; drugo, »podudarnost« kako je Freud, kao što sam kaže, »slučajno nabasao« na novu teoriju nagona smrti upravo u vrijeme Tauskova samoubojstva; i treće, činjenica da se »Freudovo povlače­ nje iz trokutnog odnosa s Tauskom i Helene Deutsch poklapa s početkom njegova rada na prvom konceptu knjige Beyond the Pleasure Principle, naime na tekstu u kojem on prvi put formulira zbunju- ' juću teoriju ponavljanja« (» Freud and the Sandman«, str. 316 - P). Freud se potom vraća svom radu o nelagodi i nanovo ga piše, izlažući »otkriće da se sve što god nas podsjeća na ovu unutrašnju prisilu ponavljanja zamjećuje kao nelagoda« i navodeći kao primjer ove vrste prisile niz trokutnih odnosa u pripovijesti »Der SaIidmann«. Ovdje, nastavlja Hertz, »možemo početi osjećati privlačnost interpretatorove kušnje«: možemo li ta dva niza trokuta staviti jedan na drugi? A ako mislimo da možemo - ili bismo željeli da možemo - što onda? Možemo li od toga napraviti priču? Ne bismo li se mogli osjetiti »najjače prisiljenima« da to i učinimo Ikao što pripovjedač priče »Der Sandmann« govori o svom porivu da ispriča Nathanaelovu priču/, da te elemente poredamo u vremenske i uzročne nizove? Bismo li, naprimjer, mogli reći da je teorija ponavljanja koju je Freud razradio u ožujku 1919. uslijedila odmah nakon - i bila posljedicom - njegove spoznaje da je još jednom uhvaćen u stanovit odnos s Tauskom ? Bismo li-mogli prido.dati da je Freud taj odnos bio prisiljen opaziti kao nelagodu ne posve književnu, ali ne više ni posve zbiljsku; štoviše, da su radovi o prisili bljesnuli »kroz« svijest da se nešto ponavlja? /Str.317/ . . Hertzova formulacija cilja na Freudovu tvrdnju da nelagoda ne proizlazi iz podsjećanja na bilo što što se ponaVlja, već iz časovitog bli227

jeska ili podsjećanja na tu prisilu ponavljanja, što bi se najvjerojatnije zbivalo u slučajima gdje se bilo što što se ponavlja javlja osobito neizazvano ili prekomjerno, ne kao posljedak kakva uzroka, već kao bizarna manifestacija samog ponavljanja, kao da je zarad književnog ili retoričkog efekta. Dio nelagodnosti slučaja što nam se nadaje - odnosi ponavljanja između struktura novele, procesa i zaključaka Freudova rada te uzoraka njegovih odnosa s drugim osobama - možda potječe od činjenice što ga osjećamo kao književni uzorak koji bi bio nasilno narušen kad bismo tragali za nekim psihološkim uzrokom, za izvornikom što ga ta ponavljanja ponavljaju. U onoj mjeri u kojoj nas taj uzorak još uvijek izaziva a ipak se opire rješenju, piše Hertz, »zadržani smo u stanju negdje između 'osjećaj­ ne ozbiljnosti' i književnog predužitka, svjesni kolebanja između književnosti i 'ne-fikcije', a naš je osjećaj da je na djelu ponavljanje obQjen sablasnim sjenama nasilja, ludila i neprirodne smrti« (str. 317 -18). . k···· kV"d" u ta Vim SituaCijama u usnJi a OVim UC1mma rnterpretator Je ponavljanja ovlada tako što će ih ubaciti u priču, određujući joj početke i uzorke i dajući joj dramatsku, izrazitu boju. Stoga je Freud o Tausku govoriO čineći na nj »nelagodan« doja"m; da bismo to odredili i objasnili poglavito kao strah od plagijata - strah da bi Tausk mogao ukrasti i ponoviti njegove zamisli - valja nam u žarište zanimanja postaviti i nadzirati ponaVljanje pomoću sablasne priče. Tada bismo mogli očekivati da će interpretator nelagode u pripovijesti »Der Sandmann«, kakav je interpretator Freud, također naći načina da nadzire ponaVljanja koja kroz svoju retoričnost omogućuju bljeskove samog ponavljanja. Hertz zapravo pokazuje da je Freudovo zanemarivanje pripovjedača i pripovjednog okvira u njegovu čitanju priče »Der Sandmann« važan čin izmicanja, jer samosvjesna akrobatika pripovjedača na početku priče uspostavlja Zbunjujući paralelizam između »snaga koje upravljaju Nathanaelom i onoga što pokreće pripovjedača, što god to bilo«, da pokuša ponoviti ili prikazati priču. Djelovanja likova i pripovjedača, uključivo i ona kada Nathanael pokušava pisati o svom položaju ili taj položaj prikazati, povezana su nizom slika koje obuhvaćaju prijenos energije. »Kao rezultat Hoffmannovih manipulacija«, piše Hertz, »čitatelj zbrkano osjeća da su Nathanaelov život, njegovi spisi, pripovjedačevo pripovijedanje, Hoffmannovo pisanje i vlastito, čitatelj evo, očarano prepuštanje tom pisanju pokretani istom energijom, te da su pokrenuti upravo stoga da prikažu tu energiju, da oboje njezine jedva raspoznate obrise« (str. 309 - 10). Ukratko, priča prikazuje tantalski lanac ponaVljanja, smještajući Nathanaelove zaruke u kontekst uopćenog ponavljanja; no ono što se ovdje ponavlja i što tako prikazuje" ili bojom ispunja v"

228

ponaVljanje upravo je poriv za prikazbom energije, za bojenjem njezinih obrisa. Okrećući se od »književnih« ponavljanja unutar djela kako bi se usredotočio na ponavljanja unutar Nathanaelove priče - ponavljanja što ih pripisuje kompleksu kastracije - Freud slijedi uzorak koji je ponOVljen u toj priči:' prikazivanje energije, njezino bojenje na jezovit način (kao strah od kastracije). Kloneći se ponajviše zbunjujućeg i neodređenog ponaVljanja - koje može omogući­ ti bljeskove samog ponavljanja - i pozivajući se na strah od kastracije kako bi ponaVljanju što ga analizira dao snažnu emotivnu boju, Freud u žarištu izoštruje i sužava ponavljanje, »pripitomljujući tako priču upravo naglašavanjem njezine mračne, demonske strane« (str. 313). U svakom se od tih slučaja susrećemo s pojmom bojenje - za ono što daje vidljivost, određenost ili intenzivnost neodređenome koliko god figurativnom jeziku, kaže se da boji, čini vidljivima i pojača­ va teško shvatljive pojmove. 6 Freud primjerice bilježi da su fundamentalni nagoni koje on postulira, poput nagona smrti, vidljivi samo onda kad su »osjenčani ili obojeni« seksualnošću. Slično tome, ono što se ponavlja djeluje tako što boji i čini vidljivom prisilu ponavljanja (te joj daje afektivnu boju). Freud isto tako sV'oje teorijske kategorije, kakav je pojam same prisile ponavljanja, identificira kao figurativan jezik koji čini vidljivim ono čemu daje ime. rsprič~vajući se u knjizi Beyond the Pleasure Principle zbog »obveze da operira znanstvenim nazivima, to jest figurativnim jezikom" svojstvenim psihologiji«, on primjećuje da »drugačije uopće ne bismo mogli opisati procese o kojima je riječ i uistinu ih ne bismo mogli. postati svjes"ni« (svezak 18, str. 60). Najizričitije uj:mćivanje na bojenje - koje donosi vidljivost, intenzitet i određenost - dolazi u zaključku Freudove analize pripovijesti »Der Sandmann«. Mi moženio pokušati zanijekati da su strahovi od gubitka oka strahovi od kastracije, piše Freud, no racionalan dokaz o vrijednosti vida ne objašnjuje supstitutivan odnos između oka i penisa u snovima i mitovima; »niti može raspršiti dojam da naročito prijetnja kastracijom pobuđuje osobito žestoku i neobjašnjivu emociju, te da je ta emocija ono što ideji o gubitku drugih organa ponajprije daje njezinu intenzivnu boju« "(svezak 17, str. 231). Baš kao što strah od kastracije omogućuje infenzivnu boju, tako i prizivanje kastracije pribavlja priči o ponaVljanju intenzivnu boju i dramu. 6 Čitatelji mogu moje naglašavanje boje držati' pokušajem da prisvojim Hertzov krasan ogled potpisujući njegove najpresudnije momente. Nedvojbeno neću nimalo raspršiti to vjerovanje kažem li da mi je trebalo izvanredno mnogo vremena dok nisam otkrio da je bojenje zapravo ključ Hertzova finog i neuhvatljivog dokaza.

229

Čini se da u različitim vrstama građe što ih je sakupio Hertz imamo niz bojenja koja prikazuju snage ili daju određenost i intenzitet snagama koje bi inače mogle biti neodređene, ili barem manje intenzivne i shvatljive. Hertz je drugdje pisao o načinu na koji, sučeljeni s umnažanjem bilo kakve vrste, dolazimo u kušnju da dramatiziramo i pogoršamo svoju nedaću kako bismo stvorili moment blokade - ono što Kant u svom prikazu matematički uzvišenoga naziva »trenutačnom provjerom vitalnih snaga« - tako da se umnažanje ili ponavljanje ili neki neodređen niz razriješe u kakvu zapreku koja proizvodi nešto poput sučeljenja »jedan na jednoga« - sučeljenja koje osigurava identitet i integritet onoga »ja« koje doživljava blokadu. Neodređenost, umnažanje i ponaVljanje postaju manje prijetećima ako se zgusnu u nekog prijetećeg protivnika ili moćnu snagu, kakav je otac koji vrši kastraciju; jer to zgusnuće omogućuje zrcalno sučeljenje koje, sve da i donosi teror ili poraz, potvrđuje status onog »ja« koje je ugroženo ponaVljanjem i umnažanjem. »Ci1j je u svakom slučaju«, piše Hertz, »edipovski moment.... kad se kakav neodređen i poremećen niz razriješi (uz bilo kakvu žrtvu) u sučeljenje »jedan na jednoga«, kad se brojčana prekomjernost pretvori u ono zališno poistovjećenje s blokirajućim agensom koje je jamcem integriteta tog »ja« kao agensa .... Prijelaz u krajnost može se činiti jezovitim, no on ima svoje etičke i metafizičke svrhe« (»The Notion of. ·Blockage in the Literature of the Sublime«, str. 76). Demonsko ili edipovsko - bojenje kastracije, naprimjer- .može zapravo biti "umirujuće putem svog užarištenja i pripitomljavanja (vraćanja ocu) ponavljanja koje bi inače moglo izgledati neodređenim, retoričkim, nelagodnim, bezrazložnim. Naprimjer, Freudova interpretacija Tauskove neugodnosti kao opasnosti od plagijata, uzeta zajedno s drugim odlomcima gdje Freud prisvaja izvornost ili je se skromno odriče, sugerira da na djelu mogu biti fundamentalnije »sumnje« i »nesigurnosti« - sumnje dohvaća li bilo kakav figurativni jezik prva načela, P9glavito kada prva načela uključuju načelo ponaVljanja - uz, rokujući tjeskobu koja se onda iz nesvjesnog oslobađa u registru književnog prioriteta. Specifičnost tog lanca želja i strahova želje da se bude originalan, straha od plagiranja i1iod bivanja plagiranim - učinila bi da se strukturira i ponovo vrati, u koliko god melodramatskom obliku, za rukovanje prikladniji, neodređeniji afekt povezan s ponavljanjem koje obilježava ili boji, dajući »vidljivost« snagama ponavljanja i istodobno skrivajući djelovanje tih snaga od samog subjekta. I»Freud and the Sandman«, str. 3201

U slučaju ponaVljanja. koja povezuju Freugove odnose s Tauskom, njegove radove i njegovo čitanje pripovijesti »Der Sandmann«, mo230

rali bismo pripitomiti začudno prijeteći, kvaziknjiževni karakter tih uzoraka kad bismo ih morali pretvoriti u priču o smrtnom edipovskom suparništvu, koliko god Freud ostavljao postrani književna ponavljanja pripovijesti >!Der Sandmann« kako bi njezin učin pripisao kastracijskoj anksioznosti. Što je bojenje tih drama intenzivnije, to one uspješnije izbjegavaju problem ponaVljanja, neugodnost kojeg se može bolje iskazati u manje motiviranima, više »retoričkim« momentima: ono što se čini »samo« književnim može nas dublje dovesti u dodir s ponavljanjem. No ono u dramatskim bojenjima ponaVljanja najpoželjnije, tvrdi Hertz, jest pokušaj »da se pitanje ponavljanja odijeli od pitanja samog figurativnog jezika« (str. 320). Freudove rasprave koje se bave seksualnošću, onim što se ponavlja, kastracijskom 'anksioznošću i samim njegovim tehničkim nazivima kao što je bojenje, navode na nemogućnost raspletanja tih dvaju pitanja: »pokušavajući sporazumjeti se s prisilom ponavljanja, otkrivamo da je neumanjiva figurativnost našeg jezika nerazlučiva od neutemeljenog i očito n'eobjašnjivog pojma same prisile. U takvim bi se trenucima želja da se pitanje figurativnog jezika ostavi p'ostrani mogla učvrstiti kao protusnaga našoj najsilnijoj strepnji da će se prisila ponoviti, a mogla bi poprimiti oblik kakav ima u Freudovu čita­ nju pripovijesti »Der Sandmann«, oblik želje da se tamo ne pronađe 'nikakva književnost'« (str. 321), Herzt ove:> zanemarivanje književnih i na koncu međutekstovnih aspekata ponavljanja (ponavljanje se objelodanjuje upisivanjem Freudovih osobnih odnosa i njegovih vlastitih činova pisanja u taj neobičan tekstovni niz) čita kao obranu od obrisima tek naznačenog nacrta takvih odnosa ili kao kompenzaciju za taj nacrt što ga daje Freudova teorija ponavljanja. Hertzov je ogled fin primjer načina na koji dekonstrukcijska kritika može .istraživati interese· međutekstovnog ponavljanja. Posljednja os oko koje se zameću varijante dekonstrukcijske kritike jest poraba prijašnjih čitanja. De Man govori o svojim sljedbenicima koji čitaju prijašnja pomna čitanja [close readings] kako bi pokazali da ona nisu bila ni približno dovoljno pomna, a već smo vidjeli kako dekonstrukcijske raščlambe razaraju gledišta ili zaključ­ ke što ih djelo bjelodano izriče i što se prikladno očituju u prijašnjim čitanjima. tog djela. Štoviše, najveći dio kritike čini nešto slič­ no, dovodeći djelo u .opreku s prijašnjim čitanjima kako bi se pokazalo gdje su ta čitanja griješila i težeći ispravku ili dopuni. Po čemu se razlikuje dekonstrukcija, ako se uopće razlikuje?, Neki od primjera o kojima smo raspravljali sugeriraju da je pokušaj ispravljanja prijašnjih čitanja jedna verzija opće težnje da se razlika »unutar« pretvori·u razliku »izmedu«: problem unutar teksta preoblikuje se u razliku između teksta i njegove kritičke interpre231

tacije. Premda se dekonstrukcijske raščlambe obilno služe pf1Jas-. njim čitanjima i mogu od tih čitanja izričito odstupati, one ih ne drže toliko izvanjskim nesretnim slučajnostima ili otklonima koje valja odbaciti, koliko objavama ili pomacima važnih snaga unutar djela. Ogledi kakav je »The Frame of Reference« Barbare Johnson sugeriraju beskonačno vraćanje ispravka i čine kritičare sklonijima određivanju mjesta čitanja negoli njihovu ispraVljanju. Derrida i De Man uvelike rabe prijašnja čitanja Rousseaua kako bi prepoznali neizbježive niti ili probleme unutar Rousseauovih radova. Unatoč tomu, način na koji dekonstrukcijski ogledi smještaju prijašnja čitanja znatno varira. J. Hillis Miller naprimjer često govori o odnosu između dekonstrukcijskog čitanja i čitanja koje on ponekad naziva »metafizičkim« ili, slijedeći M. H. Abramsa, »očitim ili jednoznačnim čitanjem«, kao o odnosu zategnuto g supostojanja. Shelleyeva pjesma The Triumph of Life~ piše on, »u sebi sadrži i 10gocentričnu metafiziku i nihilizam, koji se nepomirljivo sudaraju jedno s drugim. Nije slučajno što se kritičari o toj pjesmi nisu složili. Njezino se značenje nikada ne može svesti ni na kakvo 'jednoznačno' čitanje, bilo ono 'očito' ili jednodušno dekonstrukdonistič­ ko, kad bi takvo što moglo postojati, a ne može« (» The Critic as Host« [Kritičar kao mnoštvo], str. 226). »Velika književna djela«, piše Miller u drugom ogledu, »po svojoj prilici nadvisuju svoje kriti,čare, Ona već postoje. Ona su izrijekom anticipirala svaku dekonstrukciju koju kritičar može obaviti. Kritičar se smije nadati da će se uz velik trud i prijeko potrebnu pomoć samih pisaca uzdići do razine jezične profinjenosti gdje se već nalaze Chaucer, Spenser, Shakespeare, Milton, Wordsworth, George Eliot, Stevens ili čak Willia'ms. Oni se, međutim, tamo već nalaze nužno na takav način da su njihova djela otvorena smućenim čitanjima« (» Deconstructing the Deconstructors« [Dekonstruiranje dekonstruktora], str. 31). Kritiča~ rev a je zadaća, dakle, »prepoznati čin dekonstrukcije što ga je već oduvijek, u svakom slučaju na različit način, na sebi izvodio sam tekst«. I prijašnja čitanja i dekonstrukcijska čitanja usredotočuju se na značenja i operacije »tematizirane u samom tekstu,u obliku metajezičnih iskaza« koji tamo čekaju, u zategnutom sup'ostojanju, na činove prepoznavanja koji će ih iznijeti na vidjelo. ' U svom čitanju romana Die Wahlverwandtschaften [Srodne duše] Miller primjerice naznačuje obrise tradicionalne »religijsko-estetsko-metafi~ičke interpreta'cije ,romana« koju je, čini se, autorizi.:. rao sam Goethe, no potom dokazuje da stanovita »obilježja tog teksta nav6<;ie na njegovo posve drugačije čitanje« i stvaraju neumanjivu heterogenost, budući da ta čitanja, koja su oba tematizirana u djelu, artikuliraju »dvije posve nezdružive predO.d~be' u našoj tradi232

ciji« o osobnostima i osobnim odnosima (»A 'BuchsUibliches' Reading of The Elective Affinities« [»Doslovno« čitanje Srodnih duša], str. ll). Oba su čitanja, što ih Miller naziva »ontološkim« i »semiotičkim«, »utkana u tekst~ u njemu artikulirana, crna nit isprepletena crvenom. Tekst je heterogen. Linije samointerpretacije u romanu proturječe jedna drugoj. Značenje romana nalazi se li nužnosti tog proturječja, u načinu na koji svako od tih čitanja proizvodi svoju razornu protu stranu i nije se kadro pojaviti samo« (str. 13). Ovaj odnos zategnutog supostojanja čini »Srodne duše još jednim zornim primjerom samorazorne heterogenosti svakog velikog djela zapad-' njačke književnosti. Ta heterogenost naših velikih književnih tekstova važna je manifestacija dvoličnosti zapadne tradicije uopće« (str. ll). Ovdje se značenje djela motri kao sintezi nepodvrgljiva kombinacija prijašnjih čitanja i novog čitanja koje nudi Miller - kombinacija koja prikazuje heterogen e kombinacije naše tradicije. Druge dekonstrukcijske raščlambe prijašnja čitanja smještaju ponešto drugačije. Rasprava Shoshane Felman oJamesovoj pripovi, jesti The Turn of the Screw [Okretaj zavrtnja] laća se zadaće da pokaže kako su kritičari, kada tvrde da interpretiraju ovu priču stojeći izvan nje i priopćavajući nam njezino istinsko značenje, zapravo u nju uhvaćeni, igrajući interpretativnu ulogu koja je u priči već dramatizirana. Prijepori među kritičarima oko ove priče' zapravo su onorazumsko transferno ponavljanje drame te priče, iako da najsnažnije strukture djela ne izranjaju na površinu u onome što kritičari o djelu govore, već u njihovu ponavljanju priče ili u njihovoj upletenosti u priču. Čitatelj pripovijesti The Turn of the Screw~ piše Shoshana Felman, »može odabrati ili da vjeruje kućnoj odgojitelji ci i da se stoga ponaša kao gospođa Grose, ili da ne vjeruje kućnoj odgojiteljici te da se stoga ponaša točno poput kućne odgojiteljice. Budući da je unutat:; teksta kućna odgojiteljica ta koja igra ulogu sumnjičavog čitatelja i zaposjeda mjesto interpretatora, sumnjati u to mjesto i u taj položaj samim tim znači zauzeti ga. Demistificirati kućnu odgojiteljicu moguće je samo pod jednim uvjetom: uvjetom ponavljanja upravo same njezine geste« (»Turning the Screw of Interpretation« [Okretanje zavrtnja interpretacije], str. 190). Tako primjerice »upravo time što kućnu. odgojiteljicu proglašuje ludom, IEdmundi Wilson nehotice oponaša ono isto ludilo koje obznanjuje, nesvjesno imajući u nj~mu udjela« (str. 196): Prema psihoanalitičkom tumačenju transfera i protutransfera, strukture nesvjesnog ne otkrivaju se interpretativnim iskazima analitičareva metajezičnog diskurza, već učinima koji se opažaju u ulogama za koje analitičari otkrivaju da ih sami igraju u svojim susretima s bolesnikovim diskurzom. »Le transfert«, kaže Lacan, »est la mise 233

en acte de la n~alite de l'inconscient« /Transfer je odigravanje zbilje nesvjesnog/ (Les Quatre Concepts fondamentaux de la psychanalyse [Četiri fundamentalna pojma psihoanalize], str. 133, l37r Istina nesvjesnog izranja na vidjelo u transferu i protutransferu, kako analitičar biva uhvaćen u ponavljanje ključnih struktura bolesnikova nesvjesnog. Ako je transfer struktura ponavljanja koja povezuje analitičara i analizirani diskurz - bolesnikov ili tekstovni - u situaciji koju opisuje Shoshana Felman imamo nešto usporedivo: interpretator iznova odigrava uzorak iz teksta; čitanje je pomaknuto ponavljanje strukture koju hoće analizirati. U tom slučaju prijašnja čitanja s kojima se sučeljuje interpretator nisu pogreške koje valja odbaciti ni djelomične istine koje valja dopuniti oprečnim istinama, već su objave ponaVljanja tekstovnih struktura. Vrijednost tih čita­ nja dolazi na vidjelo kada kasniji kritičar - ovdje Shoshana Felman'- transferno anticipirajući transferni odnos između kritičara i teksta 'čita pripovijest The Turn of the Screw kao tekst koji anticipira i dramatizira prijepore i interpretativne poteze ranijih kritičara. Analiza onoga što Barbara Johnson naziva »transfernom strukturom svekolikog čitanja« postala je važnim aspek~om dekonstrukcijske kritike. U članku »Melville's Fist« Barbara Johnson otkriva da je opreka između BiUya i Claggarta ujedno i opozicija između dvaju modela interpretacije, te da je tradicija interpretacija glede ove priče pomaknuto ponovno odigravanje te priče. Proturječne interpretacije, počivajući na proturječnim pretpostavkama koje stvaraju sukob između Bil1ya i Claggarta, razmjenjuju udarce nad udarcem koji ne samo da ubija Claggarta i osuđuje Billya, već isto tako 'pogađa i dva kritička stajališta budući da, kao što smo vidjeli, način na koji on znači za svaku od tih interpretacija proturječi onome što on znači za svaku od njih. Daljnji interpretativni potezi ponavljaju dakle pozicije zapisane u priči, kao kad kritičari pokušavaju - poput kapetana Verea - presuditi o pitanju nevinosti ili krivnje, ili kad se trse ostvariti nepristrano, ironijsko viđenje, ponovo igrajući Dančevu ulogu. Čitanje ovog teksta u kontekstu njegovih interpretacija dopuŠta analitičaru da otkrije stanovite' pravilne učine one yrste koju Barbara Johnson opisuje u spektakularnoj raspravi o nizu čitanja koja se uklapaju jedno u drugo: Derrida čita Lacana koji čita Poea. Potanko opisujući Derridino 'pona~ljanje poteza što ih on raščlanja i kritizira u Lacana, Barbara Johnson iznosi na vidjelo ono što naziva »transferom prisile ponavljanja s izvornog teksta na pozqrnicu njegova čitanja« (»The Frame of Reference«, str. '154). Transferna struktura čitanja, kako je sada analizira dekonstrukcijska kritika, u sebi sadrži prisilu ponaVljanja neovisnu o psihologiji pojedinih kritičara, a, utemeljenu u neobičnom suučesništvu čitanja i pisanja. 234

Najsloženiji odnos prema prijašnjim čitanjima javlja se međutim u radovima Paula de Mana. Na čitatelje je snažan dojam ostavio način kojim se njegovi ogledi okreću protiv čitanja što su ih istom uvjerljivo razložili, služeći se pritom frazama poput: »Prije no što se prepustimo ovoj vrlo uvjerljivoj shemi, moramo ... « (Allegoiies of Reading, str. 147). Ova formulacija sugerira da' ćemo se toj shemi nužno ili neizbježno prepustiti, ali da je to prepuštanje ipak pogrešno. Činilo bi se da ovdje nemamo posla sa zategnutim supostojanjem djelomičnih istina, već s teško opisivim spojem pogreške i nužnosti. U De Manovim ranijim radovima držalo se da pogreške prijašnjih čitanja omogućuju uvid i da su produktivne. »Les Exegeses de Holderlin par Martin Heidegger« [Heideggerova tumačenja Holderlina] hvali uvid Heideggerova čitanja unatoč činjenici da je Heidegger upravo preokrenuo smisao Holderlinovih riječi, nalazeći u njegovim pjesmama naznačivanje Bitka umjesto ponovljenog neuspijevanja da se Bitak osvoji. »Holderlin govori točno oprečno onome što Heidegger kaže da govori.« No »na toj razini razmišljanja«, napominje De Man, »teško je razlučiti prijedlog i ono što tvori njegovu opreku. Izreći opreku znači još uvijek govoriti o istoj stvari, premda na oprečan način, i u dijalogu ovog reda već je itekako postignuto nešto ako su dva govornika uspjela govoriti o istoj stvari.« Velika je zasluga Heideggerovih čitanja Holderlina »što su precizno. identificirala središnju zaokupljenost njegova djela [oeuvre]« (str. 809). Taj uvid omogućuje »slijepa i silovita strast kojom Heidegger raspravlja o teksto'Vima« (str. 817), a premda De Manov ogled možda sugerira da se Heideggerova pogreška može dijalektički preokrenuti u istinu, jasno je pokazana složnost sljepila i uvida. De Manova pohvala Heideggerova »pogrešnog« čitanja objašnjiva je samo onda ako je pogreška na neki način nužna za uvid. O ovisnosti uvida o pogrešci našire se raspravlja u\knjizi Blindness and Insight~ gdje De Man analizira čitanja nekoliko kritičara - Lukacsa, Blanchota, Poul eta, stanovitih novih kritičara [New Critics] - i zaključuje da u svakom od tih slučaja »uvid izgleda... da je stečen iz jednog negativnog kretanja koje nadahnjuje kritičarevu misao, jednog rieiskazanog načela koje odvodi njegov jezik od njegova utvrđenog stajališta, iskrivljujući i rastvarajući njegovo iskazano opredjeljenje do točke gdje nestaje bit, kao da je u pitanje došla sama mogućnost izricanja tvrdnje. Pa ipak, baš je taj negativan, očito destruktivan rad doveo do nečega što bi se pravovaljano moglo nazvati uvidom« (str. 1(3). Iskazano opredjeljenje, utvrđeno stajalište ili metodološko načelo igJ;'a ključnu ulogu u proizv04nji negativnog kretanja uvida što ga podriva. Zbog toga što su novi kritičari [New - Critics] bili 'opredijeljeni z
njegovim veličanjem pjesničkog djela kao autonomnog usklađiva­ nja suprotnosti, bili su kadri doći do opisa jezika književnosti kao neizbježno ironijskog i dvosmisleno g - uvid koji »je poništio premise što su do njega i dovele« (str. 104). »Svim tim kritičarima«, zaključuje De Man, izgleda da je začudno suđeno govoriti nešto posve različito od onoga što su namjeravali reći. Njihov kritički stav - Lukacsevo proroštvo, Pouletova vjera u moć što je posjeduje izvorni cogito, Blanchotova tvrdnja o meta-mallarmeovskoj bezosobnosti - poražen je njihovim vlastitim kritičkim rezultatima. Slijedi prodoran no tegoban .uvid u narav jezika književnosti. Čini se, među­ tim, da se taj uvid mogao steći samo zato što su kritičari bili u vlasti tog osobitog sljepila: njihov je jezik mogao polako tapkati prema stanovitom stupnju uvida samo stoga što je njihova metoda. zaboravila percipirati taj uvid. Uvid postoji samo za čitatelja čiji je položaj .povlašten tako što je kadar opaziti sljepilo kao fenomen po sebi - budući da je pitanje njegova osobnog sljepila pitanje što ga je on po definiciji nenadležan postaviti ---'- te je tako kadar razlučiti iskaz i značenje. On mora poništiti izričite rezultate vizije koja se može kretati prema svjetlu samo zato što se, već slijepa, ne-mora bojati snage tog svjetla. Ali ta vizija nije kadra točno izvijestiti što je opazila tijekom svog putovanja. Pisati kritički o kritičarima postaje tako načinom razmišljanja o paradoksalnoj učinkovitosti zaslijepljene vizije koju valja ispraviti pomoću uvida što ih ona nesvjesno omogućuje. Istr. 105 - 61 .' Možda se čini da upućivanje na »ispravljanje« zaslijepljene vizije pomoću uvida što ih ona omogućuje sugerira kako bolji kritičar - ovdje De Man - može polučiti uvide bez sljepila, ispravljajući pogrešku u istinu, ali kada ovaj uzorak proteže na Derridino čitanje Rousseaua, De Man razjašnjava da bi uzorak sljepila i uvida valjalo pojmiti kao uzorak koji se primjenjuje na najpažljivija i najoštroumnija čitanja, pa čak i na ona koja odlučno ispravljaju sljepilo prijašnjih čitanja. »Rousseauov najbolji suvremeni interpretator«, piše De Man, »monio je skrenuti s njegova puta kako ga ne bi razumio« (str. 135). Blistave uvide Derridina čitanja Rousseaua omogućilo je njegovo pogrešno poistovjećivanje Rousseaua s jednim razdobljem u povijesti' zapadnjačke misli i odatle s metafizikom tog razdoblja. »On unutar Rousseaua postulira metafiziku prisutnosti koja se potom može pokazati nedjelatnom ili ovisnom o implicitnoj sna~i jezika koja je razlama i otkida od njezina temelja« (str. 119). Na koncu, Derridino čitanje Rousseaua usporedivo je s Heideggerovim čita­ njem Holderlina: »Derridina·verzija ovog 'pogrešnog razumijevanja približava se više od bilo koje prethodne verzije Rousseauovu zbiljskom iskazu stoga što kao točku najvećeg sljepila izlučuje područje 236

najveće prozirnosti: teoriju retorike i njezine neizbježive posljedice« (str. 136). Postoji nekoliko važnih obilježja De Manova tumačenja prijašnjih čitanja. Prvo, ono je izričito u svojem naglašavanju istine i pogreške; nema ni govora o pokušaju da se stane iznad ili izvan igre istinitosti i lažnosti i da se pluralistički dopuste svi suparnički nazori kojekakvih valjanosti, kao u Mi11erovom prikazu suparničkih pozicija što ih u sebi opsežno sadrži zapadnjačka tradicija. Takvi pokušaji izbjegavanja istinitosti i lažnosti kreću pogrešnim putem, »jer nije moguće zamisliti čitanje u koje nije primarno umiješano pitanje njegove istinitosti ili lažnosti« (Predgovor, str. xi). Tamo gdje je Derrida oprezan i neizravan, De Man piše u tradicionalnijoj kritič­ koj ulozi, didaktički ustvrđujući da je ono što on tvrdi istinito, povjerljivo nas upozoravajući što tekstovi uistinu kažu, a istodobno zna, kao što su kritičari u svojoj nadi da bi moglo biti i drugačije oduvijek znali, da vremenitost čitanja i razumijevanja čini svaki iskaz podložnim ponovnom čitanju i raskrinkava ga kao pogrešku. Kritičari koji De Manovu oholu sigurnost drže razdražujućom i dokazuju kako bi njegovo spoznavanje sljepila trebalo donijeti skromnost njegovim vlastitim tvrdnjama nisu shvatili da će kritičke tvrdnje ipak sebi prisvajati pravo da govore istinu, koliko god da se ograde ograničenjima i skromnim odricanjima. Drugo, dok implicitno tvrdi kako prikazuje uvide do kojih su preko pogreške došli drugi, De Man prepoznaje struktur~ u koje se uklapa njegov osobni diskurz. Kao što Derridino čitanje Rousseaua omogućuje De Manu da se posluži Rousseauom kako b:(r, prepoznao Derridina pogrešna čitanja, tako će De Manov prikaz kasnijim kritičarima omogućiti da Derridu i Rousseaua upotrijebe protiv De Ma~ na. To je složena situacija koja se ne shvaća dobro. Često smo skloni nijekati da bilo koje čitanje ima osobit status koji ga opunomoću­ je da sudi drugom čitanju : čitanje koje tvrdi da ispraVlja neku prijašnju interpretaciju samo je još jedno čitanje. No u drugim prigodama želimo tvrditi kako neko naročito čitanje uistinu ima povlašten status i može identificirati uspjehe i neuspjehe drugih čitanja. Oba ta gledišta pretpostavljaju nevremenski okvir - čitanje ili jest ili nije u položaju logičke nadmoći glede drugih čitanja. No činjeni­ ca je, kao što pokazujemo kada se time sami bavimo, da se interpretacija zbiva u povijesnim situacijama što su ih dijelom stvorila prijašnja čitanja i da uokviruje ili smješta ta čitanja o sljepilu i uvidima kojih može stoga izreći svoj sud. Domišljata čitanja često potvrđuju da su kadra poslužiti se tekstom kako bi pokazala gdje su to prijašnje interpretacije krenule krivim putem i tako izreći tvrdnje o ograničenostima njihovih metoda ili o odnosu između njihove teorije i njihove prakse. Kao što bilježi De Man u uvodu kritici Hansa Ro-

237

berta Jaussa, »obzor Jaussove metodologije, poput svih metodologija, ima granice koje ne može dosegnuti svojim vlastitim analitičkim oruđima.« Valjalo bi općenito napomenll;ti da distinkcije između istinitosti i lažnosti, sljepila i uvida, ili čitanja i pogrešnog čitanja ostaju i dalje ključnim distinkcijama, ali da one nisu utemeljene tako da bi ikome mogle dopustiti da definitivno ustanovi istinitost ili uvid svog čitanja. Treće, De Manovo tumačenje odnosa između čitanja i prijašnjih čitanja daje mu pravo na nastavak sudjelovanja u jednoj od tradicionalnih djelatnosti književne kritike: veličanju uvida i dostignuća velikih djela prošlosti. »Što je izvorni izrijek ambivalentniji«, piše De Man, »to je uniformniji i univerzalniji uzorak dosljedne pogreške u sljedbenika i tumača« (Blindness and Insight~ str. 111). U čita­ nju najvećih djela postoji transfer sljepila s autora na čitatelje. »POstojanje osobito bogate tradicije zastranjivanja, u slučaju pisaca koje opravdano možemo nazvati najrasvjetljenijima stoga nije slučajno, već je sastavnim dijelom svekolike književnosti, zapravo t,emeljem povijesti književnosti« (str. 141). Što je tekst izvrsniji, to je uporabljiviji za Uklanjanje neizbježnih zastranjivanja prijašnjih čitanja, a baveći se takvim djelima, kritičar se nalazi u »najpovoljnijem od sviju kritičkih položaja: ... ima posla s autorom čije su misli prozirne koliko god mu to jezik dopušta i koji upravo s tog razloga biva sustavno pogrešno čitanim ~ sama autorova djela, interpretirana na nov način mogu s'e usprotiviti najdarovitijima među njegovim zavaranim tumačima ili sljedbenicima« (str. 139). Nietzsche, Rousseau, Shelley, Wordsworth, Baudelaire i Holderlin veličaju se zbog istina - premda negativnih - što ih kazuju njihova djela. Četvrto, De Manovo tumačenje prikazuje neumanjivu ponovljivost kritičkog procesa. Baš kao što Julija ne može izbjeći ponavlja-· nje tropoloških poteza što ih je tako luCidno obznanila, tako će i kritičar okretan u otkrivanju sljepila prijašnjih. čitanja (uključujući kadšto i siVojih prijašnjih čitanja) zauzvrat proizvesti slične pogreške. Raspravljajući u knjizi Allegories of Reading o tradicionalnim čitanjima Rousseauovih političkih i autobiografskih spisa, De Man opaža da »retoričko čitanje i dalje za sobom ostavlja te zablude, objašnjavajući barem donekle njihovo pretkazivo pojavljivanje« (str. 258), ali takvu pretkazivost donekle proteže na analizu koja razotkriva prijašnje zablude. »Nije ni potrebno reći da će ova nova inter. . pretacija, sa svoje strane, zapasti u vlastiti oblik sljepila« - to j{{ zaključak djela Blindness and Insight (str. 139). , No knjiga A11egories of Reading ide dalje u opisivanju kako se samo dekonstrukcijsko čitanje, koje. prepoznaje pogreške tradicije i pokazuje da tekst razotkriva svoje temeljne pojmove kao tropološka 238

zastranjenja, dovodi u pitanje daljnjim momentima u kojima tekst naznačuje obrise alegorije o nečitljivosti. Nazivi »sljepilo« i »uvid«, sa svojim upućivanjima na činove i neuspjehe opažanja, u ovom se prikazu višt< ne pojaVljuju jer se ovdje obuhvaćaju aspekti jezika i osobine diskurza koje osiguravaju da će kritički spisi, poput drugih tekstova, završiti čineći ono za što tvrde da se ne može učiniti, prekoračujući ili ne ispunjujući ono što tvrde samim činom izricanja te tvrdnje. Raspravljajući o Rousseauu, De Man ističe mehaničke i neumoljive procese gramatike i diskurzivne organizacije u napomenama koje isto tako pristaju kritičkim pokušajima ovladavanja Rousseauovim djelima. Društveni ugovor primjerice obezvređuje obeća­ nja, pa ipak uvelike obećava. Ponovno uvođenje obećanja, unatoč činjenici što je ustanOVljena njegova nemogućnost,. ne zbiva se voljom pisca .... Zastrašujuću djelotvornost tekst duguje retoričkom modelu kojega je verzijom. Taj je model činjenica jezika nad kojom sam Rousseau nema nadzora. Baš kao i svaki drugi čitatelj, on je obvezan svoj tekst pogrešno čitati kao obećanje političke promjene. Pogreška nije u čitatelju: sam jezik odjeljuje spoznaju od čina. Die Sprache verspricht (sich) ljezik obećaval ; u mjeri u kojoj je nužno varav, jezik upravo kao nužno sadrži obećanje svoje vlastite istine.« Istr. 276 -771 . Pogrešno je čitanje ovdje ponovljeni rezultat problematičnog odnosa između performativnog i konstativnog funkcioniranja jezika. Neugodna situacija koju smo opisivali, gdje je pogrešno čitl1nje i greška koju valja raskrinkati i neizbježan usud čitanja, pojavljuje se najdramatičnije u zaključku članka »Shelley Disfigured« [Izobličeni Shelley], gdje De Man istodobno rabi tekst kako bi druga čitanja okarakterizirao kao pogreške i naznačuje način na koji se njegov vlastiti tekst neizbježno mora pojaviti među tako obznanjenim predmeti~a" Ne postoji bolji način da okončamo našu raspravu o đe­ konstrukcijskoj kritici od ovog odlo~ka koji sebe uvijek ponovo uključuje u neizbježna zastranjenja što ih obznanjuje. De Man je razmatrao način na koji naša čitanja književnosti romantizma estetiziraju odlomke i prikazbe smrti, preoblikujući smrtno u povijesne i estetske spomenike. »Takva monumentalizacija nipošto nije nužno naivna gesta ili izgovor, a zacijelo se nitko ne može graditi da tu gestu ne čini.« :Bez obzira na to da li uspijeva ili ne, ta gesta postaje izazov razumijevanju koje uvijek iznova zahtijeva da bude čita­ no. A čitati znači razumjeti, pitati, znati, zaboravljati, izb'risati, izobličiti, ponaVljati - drugim riječima beskonačnu prozopopeju kojom se mrtvima daje lice i glas koji priča alegoriju o njihovu nestanku i dopušta nam da ih apostrofiramo. Nijedan stupanj 239

znanja nikada ne može zaustaviti ovu ludost, jer je to ludost riječi. Ono što bi bilo naivno jest vjerovati da ta strategija, koja nije naša strategija, nas kao subjekata, budući da smo prije njezini proizvodi negoli njezini agensi, može biti izvorom vrijednosti i da u skladu s tim ima biti hvaljenom ili optuženom. Kad god se to vjerovanje javi - a javlja se svo vrijeme - ono dovodi do pogrešnog č.itanja koje može i koje bi trebalo biti odbačeno, za razliku od prisilnog »zaboravljanja« da Shelleyeva pjesma analitički tematizira dobro i zlo i da stoji onkraj njih. Ne bi bilo osobito korisno nabrajati i kategorizirati raznolike oblike i imena što ih to vjerovanje uzima na našoj današnjoj kritičkoj i književnoj pozornici. Ono funkcionira duž dosadno pretkazivih linija, historizacijom i estetifikacijom tekstova, baš kao i· njihovom porabom, kao u ovom ogledu, za izricanje metodoloških zahtjeva koje pobožnijima čini njihovo poricanje poboznosti. Svi pokušaji da se romantizam definira, razumije ili opiše u odnosu prema nama i u odnosu prema drugim književnim pokretima dio su ovog naivnog vjerovanja. The Triumph of Life opominje nas da se ništa, bilo to čin, riječ, misa9 ili tekst, nikad ne događa u odnosu, potvrdnom ili niječnom prema ičemu što prethodi, slijedi ili postoji negdje drugdje, već samo kao nesvrhovit 'događaj koji svoju snagu, poput snage smrti, duguje nesvrhovitosti svog zbivanja. Ta nas pjesma isto tako upozorava zašto se i kako ti događaji potom moraju reintegrirati u historijski i estetski sustav osnaženja koji se ponaVlja bez obzira na to što je njegova lažnost raskrinkana. I»Shelley Disfigured«, str. 68 - 69/ Ako ništa drugo,. odlomci poput ovoga upućivali bi na to da su oni kritičari koji pišu o »k užitku usmjerenom formalizmu yaleskih kritičara« uhvaćeni u uzorak sustavnog pogrešnog čitanja. 7 Teško je zamislitikritičaraopsesivi1ije zaokupljenog istinom i znanjem u nazočnosti struktura koje bi poricanje istine i'znanja mogle učiniti primamljivom alternativom. No taj odlomak također oslikava i jedan od najproblematičnijih aspekata dekonstrukcijske kritike: poistovjećivanje onoga što' tekstovi govore o jeziku, tekstovima, spajanju dijelova, poretku i moći s istinama o jeziku, tekstovima, sP!ljanju dijelova, poretku i moći. Ako nas pjesma The Triumph of Life uistinu. upozorava da se ništa nikada ne zbiva ni u kakvu odnosu prema bilo čemu drugom, kakvog razloga imamo da to držimo istinitim? Dekonstrukcijski je kritičar često optužen da tekst što ga raščlanja drži posve samoreferencijalnom igrom oblika bez ikakve spoznajne, etič­ ke ili referencijaine vrijednosti, no to bi moglo biti još jednom ilustracijom načina kojim će, kako ~aže De Man, jedan uistinu mode7 Frank Lentricchia, After the New Criticism, str. 176. Lentricchia isto tako govori i o »novom hedonizmu« koji se »prodorno« sugerira u radu Hartmana, Millera i De Mana, za koje on vjeruje da tvore školu (str . .169).

240

ran pisac biti »prisilno pogrešno interpretiranim i odveć pojednos. tavnjenim, te će mu se pripisivati da govori oprečno od onoga što je zbilja rekao« (Blindness and Insight, str. 186). Jer dekonstrukcij"ska čitanja zapravo izvlače dalekosežne pouke iz tekstova što ih prouča­ vaju. U knjizi Allegories of Reading De Man Rousseauove tekstove čita kao da nam oni govore istinu o opsežnom nizu predmeta. Ono što nam govori Rasprava o nejednakosti, a što su klasične interpretacije Rousseaua tvrdoglavo odbijale čuti, jest da je politička sudbina čovjekova strukturirana poput i izvedena iz jezič­ nog modela koji opstoji neovisno o prirodi i neovisno o subjektu: on se poklapa ,sa slijepom metaforizacijom nazvanom »strast«, a ta metaforizacija nije intencijski čin .... Ako društvo i vlast potječu od napetosti između čovjeka i njegova jezika, onda oni nisu ni prirodni (ovisni o odnosu između čovjeka i stvari), ni etički (ovisni o odnosu među ljudima), ni teološki, budući ela se jezik ne poima kao transcendentalno načelo već kao mogućnost slučajne pogreške. Za čovjeka političko stoga postaje prije teretom negoli povoljnom prilikom .... Istr. 156 - 571 Zaključci

o znanju, govornim 'činovima, krivnji i jastvu prikazani su u drugim ogledima na gotovo jednak način: kao istine što ih iskazuju, sugeriraju ili ozakonjuju Rousseauovi spisi'. A dekonstrukcijska su čitanja sklona pronalaziti iskaze ne o onome što se može zbiti ili što se često zbiva, već o onome što se mora zbiti. Billy Budd nam ne pokazuje kako bi .autoritet mogao djelovati; »Melvil1e u romanu Billy Budd pokazuje da se autoritet sastoji upravo u nemoguĆnosti zaustaVljanja učina svoje vlastite primjene« (Johnson, The Critical Difference, str. 108). I zbilja, za Barbaru Johnson autoritet romana Billy Budd proteže se tako daleko da su njegovi uvidi iskazani kao nužnosti: »zakonit poredak, koji 'grubu silu' pokušava podvrgnuti 'formama, odmjerenim formama', može samo ukloniti nasilje tako što će ga preoblikovati u konačni autoritet. A spoznaja, koja možda počinje kao moćna igra protiv igre moći, može samo povećati, putem vlastite razrade, niz onoga čime pokušava ovladati« (str. 108 - 9, moj kurziv). . U brojnim slučajima kritičar i djelo daju valjane dokaze u prilog istinama izvedenima 'iz djela; oni kadšto' objašnjavaju narav nužnosti koja istinu čini valjanom za svekoliki jezik, za sve govorne .činove, sve strasti, sve spoznaje. U drugim. slučajima,kao u De Manovu prikazu opomene što je izriče pjesma The Triumph of Life, čovjek uopće ne može zamisliti kako je kritičar mogao dokazivati prijepornu istinu kakva je tvrdnja da se ništa nikada ne zbiva ni u kakvu odnosu prema bilo čemu' što prethodi, slijedi ili postoji .negdje drugdje; i dovedeni smo u sumnju daje stanovita vjera u tekst i u istinitost njegovih najtemeljnijih i ponajviše iznenađujućih impli-

;;'

I; j';

!:j :j:

I;

I!i

l,ili

Pi!

II!!

1:1'

i:;:

1;1' 11;'

Ii~ ; 'if i

I:Ii il!

li'i

jii!

::ii llq ):1

li';

llij

Iiii III, '1'1 il'!1 !I,!

iii dl IIiiil' 11;1

lIIli il II

III ld

I'i

16 o DEKONSTRUKCIJI

241

!il!II

,I

kacija sljepilo koje omogućuje uvide dekonstrukcijske kritike ili pak metodološka nužnost koja se ne može opravdati ali se podnosi zbog snage svojih rezultata. Strategijska uloga tog pristajanja na istinu teksta pri is.crpnu čitanju nedvojbeno nam pomaže da objasnimo zašto se američka dekonstrukcijska kritika usredotočila na važnije kanonske autore: zahtijeva li takva analiza pretpostavku da će istina izaći na vidjelo iz domišljatog, nasrtljivog čitanja, čovjek će osjećati manju potrebu da tu pretpostavku brani kad čita Wordswortha, Rousseaua, Melvillea ili Mallarmea, negoli kada čita nekanonske autore. Glasine da dekonstrukcijska kritika ocrnjuje književnost, veliča slobodne asocijacije čitatelja i uklanja značenje i referencijalnost, čine se smiješnim zastranjenjem kada ispitamo neke od mnogih primjera dekonstrukcijske kritike. Možda je te glasine najbolje shvatiti kao obrane od tvrdnji o jeziku i svijetu što ih ti kritičari otkrivaju u djelima koja tumače.

--------.........

-.~~-~~

n'1!r _

1t:~~_"

J ....

t(r

,'-.,

242

.

~~·~.. i.~

-:

t:

"'":

. )f,:I(

'6

•. _~. ~_~.......-.~ . - ... _. _-J.

BIBLIOGRAFIJA

Abraham, Nicolas, i Maria Torok. Cryptonymie: Le Verbier de l'homme aux 10 ups. Pariz: Aubier-Flammarion, 1976. O višejezičnim značenjskim lancima Čovjeka - Vuka, s Derridinim proslovom. Abraham, Nicolas. L'Ecorce et le noyau. Pariz: Aubier-Flammarion, 1978. Engleski prijevod stranica 203-26: »The Shell and the Kerne1.« Diacritics, 9:1 (1979),16-28. Psiho'analitički ogledi. Abrams, M. H. »The Deconstructive Angel.« Critical Inquiry, 3 (1977), 425 - 38. Kritika dekonstrukcije'u raspravi s J.Hil1isom Millerom. . Abrams, M. H. »How to Do Things with Texts.« Partisan Review, 46 (1979), 566 - 88. O Derridinim, Fishovim i Bloomovim novim modelima čitanja . Abrams, M. H. The Mirror and the Lamp: Romantic Theory and the Critical Tradition. New York: Oxford University Press, 1953. Adams, Mauriann.e. »Jane Eyre: Woman's Estate.« U: The Authority of Experience, izd. Lee Edwards i Arlyn Diamond. Amherst: University of Massachusetts Press, 1977, str. 137 - 59. Agacinski, Sylviane. Aparte: Conceptions et morts de S0ren Kierkegaard. Pariz: Aubier-Flammarion, 1977. Derridinska analiza. Alti eri, Charles. Act and Quality: A Theory of Literary Meaning , and Humanistic Understanding. Amherst: University of Massachusetts Press, 1981. Utemeljeno na radu u području filozofije jezika. . Altieri, Charles. »Wittgenstein on Consciousness and Language: A Challenge to Derridean Literary Theory.« Modern Language Notes, 91 (1976), 1397 - 1423. Arac, Jonathan, i dr. The Yale Critics: Deconstruction in America. Mihneapolis: University of Minnesota Press, pred izlaskom. Ogledi ističu rane radove De Mana, Hartmana, Millera i Blooma. Argyros, Alexander. »Daughters of the Desert.« Dia critics, 10:3 (1980), 27 - 35. O Derridinoj knjizi Eperons. Austin, J. L. How to Do Things with Words. Cambridge: Harvard University Press, 1975. Austin, J. L. Philosophical Papers. London: Oxford University Press, 1970. . 243

!Ii ,ll IIdl'

ii

II il l,

II

il

l'ii

Bahti, Timothy. »Figures of Interpretation; The Interpretation of Figures: A Reading of Wordsworth's 'Dream of the Arab.'« Studies in Romanticsm, 18 (1979), 601 ~28. Barthes, Roland. »Analyse textuelle d'un conte d'Edger Poe.« U: Semiotique narrative et textuel1e, izd. Claude ChabroL Pariz: Larousse, 1973, str. 29 - 54. Engleski prijevod: »Textual Analysis of Poe's 'Valdemar'.« U: Untying the Text, izd. Robert Young. London: Routledge & Kegan Paul, 1981, str. 133-61. Nastavlja raščlambu kodova započetu u knjizi S/Z. . ./ Barthes, Roland. Critique et verite. * Pariz: Seuil, 1966. Dio II. definira strukturalističkq poetiku. Barthes, Roland. Essais critiques. * Pariz: Seuil, 1964. Engleski prijevod: Critical Essays. Evanston: Northwestern University Press, 1972. Barthes, Roland. Image, Music, Text. New York: Hill & Wang, 1977. Sadrži i neke klasične oglede kojih nema u francuskom izdanju. Barthes, Roland. »Introduction a l'analyse structural e des recits.« Communications,8 (1966), 1-27. Engleski prijevod: »Introduction to the Structural Analysis of Narratives.« U: Image, Music, Text, str. 74- 124" Program za naratolqgjj,u. Barthes, Roland. Le PlaiSir du texte. ** Pariz: Seuil, 1973. Engleski prijevod: The Pleasure of the Text.-New York: Hill & Wang, 1974. Ulomci o čitanju, užitku i tekstu. . Barthes, Roland. S/z. Pariz: Seuil, 1970. Engleski prijevod: New York: Hill and Wang, 1974. Sustavna analiza Balzacove »Sarrasine«. Barthes, Roland. Systeme de la mode. Pariz: Seuil, 1967. O semiotičkom sustavu mode. Barthes, Roland. »Texte, theorfe du. »Encyc1opaedia Universalis. Pariz: 1968-75. Svezak 15, str. 1013-17. Beauvoir, Simone de. The Second Sex. *** New York: Knopf, 1953. Kalsika ženskog oslobođenja i feminističke kritike. B1eich, David. Readings and Feeling. Urbana, IlL: National Council of Teachers of English, 1975.

* Ova su dva naslova u nas prevedena u knjizi:

Rolan Bart. Književnost. Mitologija. Semiologija. (Le degf(~ zero de l'ecriture. Mythologies. Sur Radne. Essais critiques. Elements de semiologie. Critique et verite.). Izabrao Miloš Stambolić. Preveo Jvan Čolović. Predgovor Nikola Milošević, Beograd: Nolit, 1971. (1979 2), (Biblioteka Sazvežđa

27)

** U nas: Zadovoljstvo u tekstu. Preveo Jovica

Aćin. Niš: Gradina, 1975. (Biblioteka Misao) *** U nas: Simon de Bovoar. Drugi poJ. Prijevod: Zorica Milosavljević (I. dio) i Mirjana Vukmirović (II. dio). Beograd: Beogradski izdavačko-gra­ fički zavod, 1982. (Misao i dileme: velika biblioteka)

244

Bleich, David. Subjective Criticism. Baltimore: Iohns Hopkins University Press, 1978. Kritička teorija koja ističe vrijednost čitatelj­ skih osobnih odgovora. Bloom, Harold. The Anxiety of Influence: A Theory of Poetry*. New York: Oxford University Press, 1973. Bloom, Harold. Kabbalah and Criticism. New York: Seabury, 1975. Na svoju teoriju pjesničke proizvodnje primjenjuje kabalističke kategorije. . Bloom, Harold. A Map of Misreading. New York: Oxford University Press, 1975. Razrada interpretativnih implikacija straha od utjecaja. Bloom, Harold. Wallace Stevens: The Poems of Our Climate. Ithaca: Cornell University Press, 1977. Bloom u cijelosti razvija svoju teoriju pjesništva. Bloom, Harold. i dr. Deconstruction and Criticsm. New York: Seabury, 1979. Ogledi, ponajviše o Shelleyu, petorice članova »yaleske škole«: Blooma, Hartmana, De Mana, Millera i Derride. Booth, Stephen. An Essay on Shakespeare's Sonnets. N ew Haven: Yale University Press, 1969. Interpretacije utemeljene na čitatelj- . skom iskustvu »red po red«. Booth, Stephen. »On the Value of Hamlet.« U: Literary Criticism: Idea and Act, izd: W. K. Wimsatt. Berkeley: University of California Press, 1974, str. 284-310. Dramu motri kao niz djelovanja na razumijevanje publike. Booth, Wayne. Critical Understanding: The Powers and Limits of Pluralism. Chicago: University of Cl;1icago Press, 1979. Bove, Paul. Destructive Poetics: Heidegger and Modern American Poetry. New York: Columbia University Press, 1980. Heideggerovska optužba suvremene kritike i čitanje Whitmana, Stevensa i Olsona. Brenkman, John. Culture and Domination. Ithaca: Cornell University Press, u tisku. Ogledi o književnosti koji pružaju marksistič­ ku kritiku psihoanalitičke interpretacije i .psihoanalitičku kritiku marksističke interpretacije. Brenkman, John. »·Narcissus in the Text.« Georgia Review, 30 (1976), 293 - 327. Klasično dekonstrukcijsko čitanje. Brooks, Cleanth. A Shaping Joy: Studies in the Writer's Craft. London: Methuen, 1971. Brooks, Cleanth. The Well Wrought Um. N ew York. Harcourt Bra-: ce, 1947. . Brooks, Peter. »Fictions of the Wolfman: Freud and Narrative Understanding.« Diacritics, 9: l (1979), 72 - 83. Brutting, Richard. »Ecriture« und» Texte«: Die franzosische Literaturtheorie »nach dem Strukturalismus.« Bonn: Bouvier Verlag Herbert Grundmann, 1976. .

ii

ii iiiii:

-~

! '"

ii'II.

;I:

il: ):

~

illi· 'il

li I"

rll

l:'

ll: 'I,

il:

Iii

lli111 iii

II,

!'IIIi III::

* U nas: Harold Blum. Antitetička kritika: teorijapesništva. Prijevod: Maja Herman

Sekulić.

Beograd: Slovo ljubave, 1980. (Biblioteka Eidos)

, j

"I::

!

245

Burt, Ellen. »Rousseau the Syribe.« Studies in Romanticism, 18 (1979), 629 - 67. Potanka raščlamba .problema autobiografije. Cain, William E. »Deconstruction in America: The Recent Literary Criticism of J. Hi11is Mi1ler.« College English, 41 (1979), 367 - 82. Carroll, David. »Freud and the Myth of Origins.« New Literary . I-[jstor}~6 (197 S), 511 - 28. Cave, Terence. The Cornucopian Text: Problems of Writing in the French Renaissanee. Oxford: Clarendon Press, 1979. Charles, Michel. Rhetorique de la lecture. Paris: Seuil, 1977. Analizira moguće i nemoguće uloge čitatelja u raznovrsnim francuskim djelima. Chase, Cynthia. »The Accidents of Disfiguration : Limits to Literal and Rhetorical Reading in Book V of The Pre1ude.« Studies in Romanticism, 18 (1979), 547 - 66. Problemi retorike i refleksivnosti. Chase, Cynthia. »The Decomposition of the Elephants: Double-Reading Daniel Deronda.« PMLA, 93 (1978), 215 -27. Dekonstrukcijsk?- analiza pripovijesti. Chase, Cynthia. »Oedipal Textuality: Reading Freud's Reading of Oedipus« Diacritics, 9: l (1979), 54 - 68. Chase, Cynthia. »Paragon, Parergon: Baudelaire Translates R()Usse~u.« Diacritics, 11:2 (1981), 42 - 51. Raspravlja o međutekstov­ . nom združivanju. Cixous, Hel€me. »Le Fiction et ses fant6mes.« Poetique, 10 (1972), 199-216. Engleski prijevod u New Literary History, 7 (1976), 525 - 48. O Freudovu članku »Das Unheimliche.« . Cixous, Hejene. »Le' Rire de la Meduse.« L 'Arc, 61 (1975), 3 - 54. Engleski prijevod: »The Laugh of the Medusa.« Signs, 1 (1976), 875 - 93. Manifest žensk6gpisma. . Cixous, Helene, »Sorties.« U: Cixous i Catherine Clement. La Jeune Nee. Paris: Union generale d'editions, 1979, str.' 114-275. Kritika opreke muškarac/žena. Coste, Didier. »Trois Conceptions du lecteur.« Poetique, 43 (1980), 354-71. Coward, Rosalind i John Ellis. Language and Materialism: Developments in Semio1ogy and the Theory of the Subject. * London: Routledge & Kegan Paul, 1977. Marksistička kritika i razvitak semiotike' i psihoanalize. . Crews, Frederick. »Reductionism and Its Discontents.« Critical Inquiry, l (1975), 543 - 58. Problem redukcionizma u psihoanalitič­ koj kritici. Culler, Jonathan. Barthes. London: Fontana i New York: Oxford University Press, 1983.

*U

nas: Rosalind Coward, John Ellis. Jezik i materijalizam: razvoji u semiologiji i teoriji subjekta. Prijevod: Ranka Gregurić. Zagreb: Školska knjiga, 1985. (Biblioteka Suvremena misao)

246

Culler, Jonathan, Ferdinand de Saussure. * London: Fontana, 1976; New York: Penguin, 1977. Culler, Jonathan. Flaubert: The Uses of Uncertainty. Ithaca: Cornell University Press i London: Elek, 1974. Culler, Jonathan. The Pursuit of Signs: Semiotics, Literature, Deconstruction. Ithaca: Cornell University Press i London: Routledge & Kegan Paul, 1981. Culler, Jonathan. Structuralist Poetics: Structuralism, Linguistics, and the Study of Literature. Ithaca: Cornell University Press i London: Routledge ~ Kegan Paul, 1975. Davis, Walter. The Act of Interpretation: A Critique of Literary Reason. Chicago: University of Chicago Press, 1978. Metakritičko istraživanje triju načina unificiranja Faulknerova Medvjeda. De Man, Paul. Allegories of Reading: Figural Language in Rousseau, Nietzsche, Rilke, and Proust. New Haven: Yale "University Press, 1979. De Man, Paul. »Autobiography as De-facement.« MLN, 94 (1979), 919 - 30. O Wordsworthu, epitafima i prozopopeji. De Man, Paul. Blindness and Insight: Essays in the Rhetoric of Contemporary Criticism. ** New York: Oxford University Press, 1971. O Derridi, Blanchotu, novim kritičarima [New Critics] i drugima. De Man, Paul. »The Epistemology of Metaphor.« Critical Inquiry, 5 (1978), 13 - 30. De Man, Paul. »Les Exegeses·de HOlderlin par Martin Heidegger.« Critique, 11 (1955),800-819. De Man, Paul. »Foreword«. Predgovor knjizi The Dissimu1ating Harmony Carol Jacobs. Baltimore: John Hopkins Universtiy Press, 1978, str. VII - XIII. Iskaz' o kritičkom čitanju. De Man, Paul. »Hypogram and Inscription:· Michael Riffaterre's Poetics of Reading.« Diacritics, 11:4 (1981), 17 - 35. . De Man, Pau~. »Introduction.« Studies in Romanticism, 18 (1979), 495 - 99. Tumačenja o prilozima ovom problemu u »The Rhetoric of Romanticism.« De Man, Paul. »Introduction.« Uvod u knjizi Towards and Aestheties of Reception Hansa Roberta Jaussa. Minnapolis: University of Minnesota Press, 1982. Ukazuje na ograničenost Jaussove metode. De Man, Paul. »Literature and Language: A Commentary.« New Literary History, 4 (1972), 181·- 92. De Man, PauL »Pascal's Allegory of Persuasion.« U: Allegory and Representation, izd. Stephen Greenblatt. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1981, str. 1-25. * U nas: Kaler Džonatan. Sosir: osnivač moderne lingvistike. Prijevod: Bo>

ris Hlebec. Beograd: BIGZ, 1.980. (Biblioteka XX. vek, 43)

** U 'nas:.Pol De Man. Problemi moderne kritike. Prijevod: Gordan B. Todorović i Branka Jelić. Predgovor: Sreten (Biblioteka Sazvežđa, 45)

Marić,

Beograd: Nolit, 1975.

247

i

l-

J:

De Man, Paul. »The Resistance to Literary Theory.« Yale French Studies, 63 (1982), 3 - 20. Opsežan iskaz o teoriji i njezinim izgledima. De Man, Paul. »The Rhetoric of Temporality.« U: Interpretation: Theory and Practice, izd. Charles Singleton. Baltimore : Johns Hopkins University Press, 1969, str. 173 -209. Utjecajan ogled o simbolu i alegoriji u romantizmu. De Man, Paul. »Shel1ey Disfigured.« U: Bloom i dr, Deconstruction and Criticism. New York: Seabury, 1979, str. 39-74. De Man, Paul. »Sign and Symbol in Hegel's Aesthetics.« Critical Inquiry, 8 (1982). Derrida, Jacques. »L'Age de Hegel.« U: GREPH, Qui a peur de la philosophie?, Pariz: F1ammarion, 1977, str. 73 -107. Rasprava o Hegelovoj raspravi o poučavanju filozofije. Derrida, Jacques. »L'Archeologie du frivole.« Uvod u knjizi: Condillac, Essai sur l'origine de la connaissance humaine. Pariz: Ga1i1ee; 1973. Zasebno objavljuje Gonthier, 1976. Engleski prijevod: The Archeo1ogy of the Frivolous: Reading Con.dillac. Pittsburhg: Duquesne University Press, 1981. Derrida, Jacques. »Avoir l'ordlle de la philosophie.« U: Lucette Finas, i dr, Ecars: Quatre essais fi propos de Jacques Derrida. Pariz: Fayard, 1973, str. 301 - 12. Blistav općenit intervju. Derrida, Jacques: La Carte postale: De Socrate fi Freud et au-deJa. Pariz: Flammarion, 1980. Engleski prijevodi: »The Purveyor of Truth«, Yale French Studies, 52 (1975), 31- 114; »Speculating - On Freud« (izvaci sa str. 277 - 311), o.xford Literary Review, 3 (1978), 78-97; »Coming. into One's Own« (izvaci sa str. 315 - 57), Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Geoffrey Hartman, Baltimore: "Johns Hopkins University Press, 1978, str. 114-48. Cjelovit engleski prijevod: The Post Card. Chicago: University of Chicago Press, u tisku. Izmišljena ljubavna pisma u kojima se raspravlja o nizu tema te dva stvarana ogleda o psihoanalizi. Derrida, Jacques. »The Conflict of Faculties.« U: Languages of Knowledge and of Inquiry, izd. Michael Riffaterre. New York: Columbia University Press, 1982. O Kantovu ogledu o raspodjeli autoriteta među fakultetima na sveučilištu. Derrida, Jacques. De la grammatologie. * Pariz: Minuit, 1967. Engleski prijevod: Of Grammatology. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1976. Govor i pismo u Saussurea, Levi-Straussa i Rousseaua. . Derrida, Jacques. 'La Dissemination. Pariz: Seuil. 1972. Engleski prijevod: Dissemination. ,Chicago: University of Chicago Press, 1982. Ogledi o Platonu, Mallarmeu iSollersu.

*U

nas: Derrida, Jacques. O gramatoiogiji. Prijevod: Ljerka Šifler-Premec. Pogovor: Nikola Milošević, Sarajevo: »Veselin Masleša«, 1976. (Biblioteka Logos)

248

Detrida, Jacques. »D'un ton apocalyptique adopte neguere en philosophie.« U knjizi Les Fins de l'homme: A partir du travail de Jacques Derrida, izd. Philippe Lacoue-Labarthe i Jean-Luc Nancy. Pariz: Galilee, 1981, str. 445 -79. O ~antu, tonu i problemima mističnog. Ovaj svezak također sadrži brojne Derridine napomene za vrijeme rasprava ovog kolokvija. Derrida, Jacques. »Economimesls.« U: S. Agecinski i dr., Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1975, str. 55 -93. Engleski prijevod u: Diacritics, 11:2 (1981), 3-25. Ekonomija Kantove estetičke teorije i ekonomija U Kantovoj estetičkoj teoriji. Derrida, Jacques. L'Ecriture et la difference. Pariz: Seuil, 1967. Engleski prijevod: Writing and Difference. Chicago: University of Chicago Press, 1978. Ogledi o Levi-Straussu, Artaudu, Batai1leu, Freudu, Foucaultu i drugima. ,. Derrida, Jacques. »Entre crochets«. Digraphe, 8 (1976), 97 -114. Intervju. ' Derrida, Jacques. Eperons: Les sty1es de Nietzsche. Venecija: Corbo & Fiore, 1976. Pariz: Flammarion, 1978. Engleski prijevod: Sp urs. Chicago: ,University of Chicago Press, .1979. O »ženi« i »stHu« u Nietzschea. Derrida, Jacques. »Fors: Les mots angles de N. Abraham et M. Torok.« Predgovor knjizi Abraham i Torok, Cryptonymie: ,Le Ver-, bier de l'homme aux 1oups. Pariz: Flammarion, 1976, str; 7 -73. Engleski prijevod: »Fors«. The Georgia Review, 31 (1977), 64-116. " Derrida, Jacques. Glas. Pariz: Galilee, 1974. O Hegelu i Genetu. Derrida, Jacques. »Ja, ou le faux bond.« Digraphe, 11 (1977), 84 - 121. Intervju. Derrida, Jacques. Limited Inc. Dodatak časopisu Glyph 2. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1977. Engleski prijevod u ča­ sopisu G1yph, 2 (1977), 1~2~254. Odgovor na Sear1eovukritiku u G1yph 1. Derrida, Jacques. »Living On: Border Lines.« U: Bloom i dr., De,construction and Criticism. New York: Seabury, 1979, str. 75 - 175. Francuska verzija, »Survivre«, neobjavljena. O Blanchotu i Shelleyu. Derrida, Jacques. »La Loi du genre.« G1yph, 7 (1980), 176-201. Engleski prijevod: »The Law of Genre.« Ibid, str. 202-29. O Blanchotu, recit i žanru. Derrida, J,~cques. Marges de la philosophie. Pariz: Minuit, 1972. Engleski prijevod: »Differance« i »From and Meaning: A Note on the Phenomeno1ogy of Language«, u: Derrida, Speech and Phenomena, Evanston: Northwestem University Press, 1973, str. 107 - 60. »Ousida and Gramme«, u: Phenomenology in Perspective, izd. F. J. Smith. Hag: Nijhoff, 1970, str. 54-93. »The Ends of Man«, Phiiosophica1 and Ph en om en ologica1 Research, 30 (1969),31- 57.»The Supplement of Copula«, The Georgia ,Review, 30 (1976), 527 -64. »White Mythology«, New Literary His249

tory, 6 (1974), 5 -74. »Signature· Event Context«, Glyph, l (1977), 172-97., Cjelovit engleski prijevod, Margins of Philosophy, Chicago: University of Chicago Press, ,u pripremi. Derrida, Jacques. »Les Morts de Roland Barthes.« Poetique, 47 (1981), 269 - 292. Počast Barthesu, usredotočena na djelo La Chambre claire. Derrida, Jacques. »Me-Psychoanalysis.« Diacritics, 9:1 (1979), 4 - 12. Francuski izvornik, »Moi, la psychanalyse ... «, izlazi u ča­ sopisu Confrontations, (1982). Uvod u djelo N. Abrahama i M. Torok. Derrida, Jacques. L'Origine de la geometrie Edmunda Husserla. Prevedeno s uvodom. Pariz: Presses Universitaire de France, 1962. Engleski prijevod: The' Origin of Geometry. New York: Nicolas Hays, 1977. Brighton: Harvester, 1978. Oduži uvod o pismu u Husserlovoj teoriji idealnih objekata. , Derrida, Jacques. »OU commence et comment finit un corps enseignal1t.« U Politiques de la philosophie, jzd. Dominique Grisoni. Pariz: Grasset, 1976, str. 55-97. O dekonstrukciji kao borbi za preobliku teorije i prakse poučavanja filozfije. Derrida, Jacques. »Pas.« Gramma, 3/4 (1976), 111- 215. O Blanchotu. Derrida, Jacques. »La Philosophie et ses c1asses.« U: GRE PH, Qui a peur de la philosophie? Pariz: Flammarion, 1977,·str. 445 -50. O problemima u vezi s obranom filozofije u sustavu školstva. Derrida; Jacques. Positions. Pariz: Minuit, 1972. Engleski prijevod: Chicago: University of Chicago Press, 1981. Tri lucidna inter, vjua, od kojih za<;lnji o marks izmu, psihoanalizi i dekonstrukciji. Derrida, Jacques. »Le Retrait de la metaphore.« P083sie, 6 (1979), 103 - 26. Engleski prijevod: »The Retrait of Metaphor.« Enclitic, 2:2 (1978), 5 - 34. Nastavak »La Mythologie blanche« iz knjige Marges. , , Derrida, Jacques. »Scribb1e (pouvoir/ecrire).« Uvod knjizi L'Essai sur les hieroglyphes W. Warburtona. Pariz: Flammarion, 1978. Engleski prijevod: »Scribble (writing-power).« Yale French Studies, 58 (1979), 116-47. Uvod se bavi odnosima između pisanja i moći. , Derrida, Jacques. »Signeponge.« Prvi dio u knjizi Francis Ponge: Colloque de Cerisy. Pariz: Union generale d'editions, 1977, str. 115-51. Drugi dio u: Digraphe, 8 (1976), 17-39. O Pongeu, ~ stvarima i potpisima. Derrida, Jacques. »Titre (a preciser).« Nuova Correl1te, 28 (1981), 7 - 32. Engleski prijevod slijedi u časopisu Sub-stan ce. . ' Derrida, Jacques. La Verite en peinture. Pariz: Flammarion, 1978. »Le Parergon«, II. dio, preveden je na engleski: »The Parergon.« October, 9 (1979), 3 - 40. Ogledi o umjetnosti: Kantova estetika, Adami, Titus-Carmel, te Van Gogh (kako o njemu raspravljaju Heidegger i. Shapiro). 250

I

Derrida, Jacques. La Voix et le ph en omen e. Pariz: Presses Universitaires de France, 1967. Engleski prijevod: Speech and Phenomena. Evanston: Nortwestern University Press, 1973. Kritika Husserlove teorije znakova. Descombe, Vincent. L'Inconscient malgre lui. Pariz: Minuit, 1977. Gradi lacanovsku psihoanalitičku teoriju pomoću analitičke filozofIje. Descombes, Vincent. Le Meme et I'autre: Quarante-cinq ans de philosdphie fran9aise. Pariz: Minuit, 1979. Engleski prijevod: Modern French Philosophy. London: Cambridge'University Press, 1980. Blistav prikaz temeljnih pitanja u suvremenoj francuskoj fIlozofiji. . Dinnerstein, Dorothy. The Mermaid and the Minotaur: Sexual Arrangements and Human Malaise. New York: Harper, 1976: Psihološki' učinci načina hranjenja. , Donato, Eugenio. »'Here, Now'/'Always, Already': Incidental Remarks on Some Recent Characterizations of the Text.« Diacritics, 6:3 (1976),24-29.6 Derridi i Edwardu Saidu. Donato, Eugenio. »The Idioms of the Text: Notes on the Language of Philosophy and the Fictions of Literature.« Glyph, 2 (1977),

1-13. Donoghue, Denis. »Deconstructing Deconstruction.« New York Review of Books, 12. lipnja 1980, str. 37 - 41. Recenzija knjiga Deconstruction and criticism i Allegories of Reading. Donoghue, Denis. Ferocious A1phabets. Boston: Little, Brown, 1981. O kritičarima koji tragaju za »glasom «' i :kritičarima koji traže »pismo«. Douglas, Ann. The Feminization of American. Culture. New York: Knopf, 1977. Eagleton, Terry. Marxism and Literary Criticism. London: Methuen, 1976. ' Eco, 'lJ:n:i6erto. L 'Opera aperta. * Milan: Bompiani, 1962. Začetnič­ ka studija o »otvorenom« djelu. Eco, Umberto. The Role of the Reader: E.xplorations in the Semiotics of Texts. Bloomington: Indiana University Press, 1979. Eco, Umberto. A Theory of Semiotics. Bloomington: Indiana University Press, 1976 Edwards, Lee i Arlyn Diamond. The Authority of Experience: Essays in Feminist Criticism. Amherst: University of Massachusetts Press, 1977. Eisenstein, Hester i Alice Jardine, izd. The Future of Difference. Boston: G. K.'Hall, 1980. Vrsna antologija o književnim, jezič­ nim i teorijskim aspe~tima spohie ra~like. Ellmann, Mary. Thinking about Women. New York: Harcourt Brace, 1968. Rano razotkrivanje faličke kritike.

*U

nas: Umberto Eko. Otvoreno djelo. Prijevod: Nika Miličević. Sarajevo: »Veselin Masleša«, 1965. (Književnost i druge umjetnosti)

251

Felman, Shoshana. La Folie et la chose litteraire. Pariz: Seuil, 1978. Engleski prijevod pripremila Cornell University Press. Opsežna i raznovrsna zbirka ogleda članova »ecole de Yale«. Felman, Shoshana. »Rereading Femininity.« Yale French Studies, 62 (1981), 19 - 44. O Balzacovu djelu La Fille aux yeux d'oro Felman, Shoshana. Le Scan dale du corps par1ant: Don Juan avec Austin ou La seductjon en deux langues. Pariz: Seuil, 1980. Engleski prijevod priprema Cornell University Press. Austinovsko čitanje Moliera i lacanovsko čitanje Austina. Felman, Shoshana. »Turning the Screw of Interpretation.« Yale French Studies, 55/56 (1977), 94-207. Izvrsna analiza teksta i čitanja pripovijesti The Turn of the Screw. . Felman, Shoshana. »Womenand Madness: The Critical Phallacy.« Diacritics, 5:4 (1975), 2 - 10. Feminističko čitanje Balzaca. Ferguson, Frances. »Reading Heidegger: Jacques Derrida and Paul de Man.« Boundary 2, 4 (1976),593-610. Ferguson, Frances. Wordsworth: Language as Counter-Spirit. New Haven: Yale University Press, 1977. Fetterly, Judith. The Resisting Reader: A Feminist Approach to American Fiction. Bloomington: Indiana University Press, 1978. Kritika važnijih romana i poziv na otpor. Fiedler, Leslie. Love and Death in the American Novel. New York: Criterion, 1960. Finas, Lucette. »Le Coup de D. e(s)t judas.« U: Finas i dr., Bcarts: Quatre essais apropos de Jacques Derrida. Pariz: Fayard, 1973, 9-105. Heterogene rasprave o Derridi. Fish, Stanley. Is There a Text in This Class? Cambridge: Harvard University Press, 1980. Važni ogledi koji razotkrivaju razvoj kritičareve svijesti. Fish, Stanley. Se1f-Consuming Artifacts: The Experience of Seventeenth-Century Literature. Berkeley: University of California Press, 1972. Fish, Stanley. Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost. Berkeley: University 'of California Press, 1967. Rano djelo kritike koja se bavi čitateljevim odgovorom [reader-response criticism]. Fish, Stanley. »Why No One's Afraid of Wolfgang Is.er.« Diacritics, 11: 1 (1981), 2 - 13. Kritika Iserove teorije čitanja. Fokkema, D. VI/., I Elrud Kunne-Ibsch. Theories of Literature in the Twentieth Century: Structuralism, Marxism, Aestheties of Reception, Semiotics. New York: St. Martin, 1977. Koristan pregled. , .Forrest-Thomson, Veronica. Poetic Arti/ice: A Theory of Twentieth-Century Poetry. Manchester: University of Manchester' Press, 1978. O radikalnom formalizmu pjesničkog jezika. Frank, Manfred. Das Sagbare und das UnsgbEJre: Studien zur neusten franzosisehen Hermeneutik und Texttheorie. Frankfurt: Suhrkamp, 1980. Uzima Schleiermachera kao polazište za rasprave o Sartreu, Lacanu i Derridi. 252

Freud, Sigmund*. Complete Psychological Works, izd. James Strachey. London: Hogarth, 1953 -74. 24 sveska. Fynsk, Christopher. »A Decelebration of Philosophy.« Diacritics, 8:2 (1978), 80 - 90. Vrsna recenzija djela Qui a peur de la philosophie? Gasche, Rodolphe. »Deconstruction as Criticism.« G1yph, 6 (1979), 177 - 216. Dekonstrukcijskim kritičarima pripisuje pogrešno razumijevanje Derride. Gasche, Rodolphe. »The Scene of Writing: A Deferred Outset.« G1yph, 1 (1977), 150-71. O romanu Moby Dick. . Gasche, Rodolphe. »'Setzung' and 'Ubersetzung': Notes on Paul de Man.« Diacritics, 11:4 (1981), 36 - 57. O knjizi Allegories of Reading. Gasche, Rodolphe. »La Sorciere metapsychologique.« Digraphe; 3 (1974), 83 -122. O Freudovu zbunjujućem odnosu spram metapsihološke spekUlacije. Gilbert, Sandra M., i Susan Gubar. The Madwoman in the Attic: The Woman Writer and the Nineteenth Century Literary Imagination. New Haven: Yale University Press, 1979. Girard, Rene. Intervju. Diacritics, 8: 1 (1978),31- 54. Girard, Rene. Mensonge romantique et verite romanesque. Pariz: Grasset, 1961. Engleski prijevod: Deceit, Desire, and the Novel: The Self and Other 'in Literary StruCture. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1965. Teorija romana utemeljena na mimetičkoj želji. Girard, Rene. »To Doubje Business Bound«: Essays in Literature" Mimesis, and Anthropology. Baltimore Johns Hopkins University Press, 1978. . . Girard, Rene. La Violence et le sacre. Pariz: Grasset, 1972. Engleski' prijevod: Violence and the Sacred. Baltimore : Johns Hopkins University Press, 1977. Rasprave o žrtvenom jarcu i izvorima kulture. , Gouldner, Alvin, W. The Dialectic of Ideology and Technology_ New Yor,k: Seabury, 1976. Graff, Gerald. Literature against Itself: Literary Ideas in Modern Society. Chicago: University of Chicago Press, 1977. Napada suvremenu kritiku kao nastavak nove kritike [New Criticism] prilagođen postindustrijskom kapitalizmu kojem se ona tobože suprotstavlja. . Hamon, Philippe .. »Texte litteraire et metalangage.« Po etiq u eft 31 (1977), 261- 84. O metajezičnim funkcijama unutar djela.

* U nas se dio Freudovih tekstova o kojima govori Culler može naći u: Odabrana dela Sigmunda Frojda, urednik Hugo Klajn. (6. izdanje) Novi Sad: Matica srpska, 1981. 8 svezaka. te u: Sigmund Frojd. Mojsije i monoteizam. Preveo: Božidar Zec. Beograd: Grafos, 1979. (Horizonti, 22) . 253

Harari, Josue, izd.. Textual Strategies: Perspectives in Post-Structuralist Criticism. Ithaca: Cornell Ul).iversity Press, 1979. Zbirka raznovrsnih kritičkih tekstova. Harari, Josue. Structuralists and Structuralisms. Ithaca: Diacritics, 1971. Bibliografija.. Hartman, Geoffrey. Criticism in the Wilderness. New Haven: Yale University Press, 1980. Ogledi o mogućnostima kritike. t Hartman, Geoffrey. The Fate of Reading and Other Essays. Chicago: University of Chicago Press, 1975. Hartman, Geoffrey. Saving the Text: Literature/Derrida/Philosophy. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1981. O knjizi Glas i mogućnostima tumačenja. . Heidegger, Martin. »The Question Concerning Technology.«* Basic Writings izd. D. F. KrelL New York: Harper, 1977, str. 283 ~ 318. O >>uokvirivanju«~ Heilbrup., C,arolyn. »Mi11e'tt"S' Sexual Politics: AY.~ar'Later. ~« Aphra7 2 (197'1), 38 - 4 7 . " . Hertz, Neil, »Freud and the Sandman.« U: Textual Strategies7 izd. J. Harari. Ithaca: Cornell University Press, 1979, str. 296-321. Hertz, Neil. »The Notion of Blockage in the Literature of the Sublime.« U:. Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Geoffrey Hartman. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978, . . str. 62 - 85. Funkcioniranje scenarija Uzvišenog u širokom rasponu situacija.' . . Hertz, Neil. »Recognizing Casaubon.« Glyph 6 (1979), 24 - 41. O . surogatima autora i romanu Middlemarch. . Hirseh, E. D. The Aims of Interpretation. Chicago: University of Chicago Press, 1976. Obrana njegove verzije hermeneutike. Hofstader, Douglas. Godel, Esche~ Bach: An Etemal Golden Braid. New York: Basic, 1979. Istraživanja samoreferencijalnosti. Hohendahl, Peter Uwe. The Institution of Criticism. Ithaca: Cornell University Press, 1982. Društvena povijest njemačke kritike i razmišljanje o kritici kao instituciji modernog doba. Holland, Norman. 5 Readers Reading. New Haven: Yale University Press, 1975. Rasprava o njihovim osobnostima i odgovorima. Holland, Norman. »Unity Identity Text Self.« PMLA, 90 (1975), 813 - 22. Sažetak njegove teorije čitanja. Horton, Susan. Interpreting Ivterpreting: InterpretingDickens' »Dombey«. Baltimore: Johns Hopkins. University Press, 1979. Metakritičko istraživanje. Hoy, David Couzins .. The Critical Circle: Literature and History in Contemporqry Hermeneutics. Berkeley: University of California Press, 1978. Hirsch, Gadamer i suvremena kritička teorija. 7

o,

•

*U

nas: »Pitanje o tel;mici« (»Die Frage nach der Technik«) u: Uvod u Heideggera. Preveli: Ivan Salečić, Marijan Cipra i d!:. Zagreb: Centar za društvene djelatnosti omladine RK SOB, 1972. (Biblioteka Centra, Edicija: Pogled u suvremenost. Kolo 1. Knj. 4)

254

Ingarden, Roman. The Cognition of the Literary Work of Art. * Evanston: Northwestern University Press, 1973. Fenomenološka studija. Ingarden, Roman. The Literary Work of Art. Evanston: Northwestern University Press, 1973. Prijevod klasičnog djela iz 1931. koje definira slojeve umjetničkog djela. Irigaray, Luce. Ce Sexe qui n'en est pas lin-. Pariz: Minuit, 1977. Feministički ogledi o psihoanalizi i pismu. Irigaray, Luce. Speculum, de l'autre femme. Pariz: Minuit, 1974. Primarno kritika Freudove teorije seksualnosti. Engleski prijevod tiskat će Cornell University Press. Iser, Wolfgaf!g~The_A. ct..of..fl.e(lding: A Theory of Aesthetic Response. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978. Iser, Wolfgang. The Implied Reader: Patterns of Communication. in Prose Fiction-flom Bunyan to Beckett. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1974. Iser, Wolfgang. Intenr.Ju. Diacritics, 10:2 (1980), 57 -74. Iser, Wolfgang. »Talk like Whales.« Diacritics, 11:3 (1981), 82-7. . Odgovor Fishu. Jacobs, Carol. The Dissimulating Harmony: The Image of Interpretation in Nietzsche, Rilke, Artaud, and Benjamin. Baltimore: lohns Hopkins University Press, 1978. Jacobs~ Carol. »The (too) Good Soldier: 'a real story'.« Glyph 3 (1978),32-51. O Fordu Madoxu Fordu. . . Jacobus, Mary. »Sue the Obscure.« Essays in Criticism, 25 (1975), 304 - 28. Odgovor Kate Millett. Jacobus, Mary, izd. Women Writing and Writing about Women. London: Croom HeIm, 1979. Ogledi o književnicama i feminističkoj kritici. . James, Henry. Selected Literary Criticism, izd. Morris Shapira. New York: Horizon, 1964. Jameson, "Fredric. »Ideology of the Text.« Salmagundi, 31 (1975 - 6), 204 - 46. Kritika recentne teorije. J ameson, Fredric. The Political Un cons cio us : Narrative as a Socially Symbolic Act. Ithaca: Cornell University Press, 1980. Gl;:lVno djelo marksističke kritike. Jardine, Alice. »Pre-Texts for the Transatlantic Feminist.« Yale French Studies, 62 (1981), 220-36. Predstavlja francusku feminističku teoriju. Jauss, Hans Robert. Aesthetische Erfahrung und literarische Hermeneutik. I. Versuche im Feld der aesthetischen Erfahrung. Miinchen: Fink, 1977. Rad o teoriji estetskog uzbuđenja ili iskustva. .

*U

nas: Ingarden, Roman. O saznavanju književnog umetničkog dela. ( Vom Erkennen des literarischen Kunstwerkes) Prijevod: Branimir Živojinović. Predgovor: Zoran Konstantinović. Beograd: Srpska književna zadruga, 1971.

255

Jauss, Hans Robert. Literaturgeschichte als Provokation.* Frankfurt: Suhrkamp, 1970. Djelomičan ~ngleski prijevod: »Literary History as a Challeng~ to Literary Theory.« U: New Directions in Literary History, izd. Ralph Cohen. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1974, str. II ~ 41. O estetici recepcije. Johnson, Barbara. The Critical Difference: Essaysjn the Contempo: nay R1Jeton'c of Reading. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1980. Dekonstrukcijska čitanja Baudelaia-ea, Barthesa, Mallarmea, Melvillea, te Lacana/Derride/Poea. Johnson, Barbara. Defigurations du langage poetique. Parii: F1ammarion, 1979. O Baudelaireovim i Mallarmeovim pjesmama u prozi. Johnson, Barbara. »The Frame of Reference: Poe, Lacan, Derrida.« U: Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Geoffrey Hartman. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978, str. 149 --: 71. Skraćena verzija ogleda iz knjige The Critical Difference, tlo s nekim novim i vrijednim formulacijama. Johnson, Barbara. »Nothing Fails like Success.« SCE Reports, 8 (1980), 7 - 16. O dekonstrukcijskim kritikama i budućim strategijama dekonstrukcije. Kamuf, Peggy. »Writing like a Woman.« U: Women and Language in Literature and Society, izd. S. McConnell-Ginet i dr. New York: Praeger, 1'980, str. 284 - 99. Feministički ogled usredotočen na Les Lettres portugaises. )" . Kant, Immanuel. Critique of Judgmen t. ** Oxford: Oxford University Press, 1952. Klein, Richard. »The Blindness of Hyperboles; the Ellipses of Insight.« Diacritics, 3:2 (1973), 33 - 44. O De Manu. Klein, Richard. »Kant's Sunshine.« Diacritics, 11:2 (1981), 26 - 41.» Heliopoetika« Kantove estetike. Kofman, Sarah. A berra tions : Le devenir-femme d'Auguste Comte. Pariz: Flammarion, 1978. Oštroumno čitanje Comteova života i njegovih djela. . Kofman, Sarah. L 'Enfance de l'art: Une interpret;:ttion de 1'esthetique freudienne. Pariz: Payot, 1972. Kofman, Sarah. L'Enigme de la femme: La femme dans les textes de Freud. Pariz: Galilee, 1980. Engleski prijevod (od 60. do 80. stranice): »The Narcissistic Woman: Freud and Girard.« Diacri-

* U nas: Hans Robert Jaus. Estetika recepcije. Izbor studija. Prijevod: Drinka Gojković. Predgovor: Zoran Konstantinović. Beograd: Nolit, 1978. (Književnost i civilizacija) . ** U nas: Kant, Immanuel. Kritika rasudne snage. (Kritik der Urteilskraft) Prijevod: Viktor D. Sonnenfeld. Pogovor: Marijan Tkalčić. Zagreb: Kultura, 1957. ili: Kant, Immanuel. Kritika moći suđenja. Prijevod: Viktor D. Sonnenfeld. Predgovor: Danko Grlić. 2. izd. Zagreb: Naprijed, 1976. (Filozofska biblioteka)

256

'

tics, 10:3 (1980), 36 - 45; (str. 83 - 97): »Freud's Suspension of the Mother.« EncJitic, 4:2 (1980), 17 - 28. Cjelovit engleski prijevod priprema Cornell University Press. Dekonstrukcijsko čita­ nje. Kofman, Sarah. Nerval: Le Charme de la repetition. Lausanne: L'Age d'homme, 1979. Kofman, Sarah. Nietzsche ella metaplwre. Pariz: Payot, 1972. Rana studija koja ističe retoriku. Kofman, Sarah. Nietzsche et la scene philosophique. Pariz: Union generale d'editions, 1979. Lucidna čitanja brojnih tekstova. Kofman, Sarah. »Un philosophe 'unheimlich'.« U: L. Finas i dr, Ecarts: Quartre essais a propos de Jacques Derrida. Pariz: Fayard, 1973, str. 107-204. O Derridi. Kofman, Sarah. Quatre Romans analytiques. Pariz: Galilee, 1974. Studije o četirima freudovskim analizama. Kofman, Sarah. Le ResjJect des femmes. Pariz: Ga1ilee, 1982. O ženama li Kanta i Rousseaua. Kofman, Sarah. »Vautour rouge: Le double dans Les Elixirs du diable d'Hoffmann.« U: S. Agacinski i dr, Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1976, str. 95 - 164. ~olodny, Annette, »Reply to Commentaries : Women Writers, Literary Historians, and Martian Readers.« 'New Literary History, II (1980), 587 - 92. Obrana feminističkih nazora o povijesti književnosti i književnoj vrijednosti. Kolodny, Annette. »Some Notes on Defining a 'Feminist Literary Criticism'.« Critical Inquiry, 2 (1975), 75 - 92. Krieger, Murray, i L.arry Dembo, izd. Directions for Criticism: Structura1ism and Its Alternatives. Madison: University of Wisconsin Press, 1977. Kriti&i ogledi o pravcima kojima je krenula recentna teorija. Kriger, Murray. Theory of Criticism: A Tradition and Its System.* Baltimore: Johns Hopkins University Press~ 1976. Kristeva, Julia. Desire in Language. New York: Columbia University Press, 1980. Ogledi iz knjiga Semiotike i Polylogue.· . Kristeva, Julia. »La Femme, ce n'est jamais 9a.« Tel Quel, 59 (1974), 19 - 24. "Djelomičan engleski prijevod: »Woman Cannot Be Defined.« U: New French Feminisms, izd. Elaine Marks i Isabelle de Courtivron. Amherst: University of Massachusetts Press, 1980, str. 137- 41. Intervju. Kristeva, Julia, izd. Folle Verite. Pariz: Seuil, 1979. Spisi o istini li. psihotičkom diskurzu. Kristeva, Julia. Polylogue. Pariz: Seuil, 1977. Sadrži teorijske oglede o umjetnosti, romanu i subjektu.

*U

nas: Mari Krigyf. Teorija kritike. Prijevod: Svetozar M. Ignjačević .. Predgovor: Nikola Koljević. Beograd: Nolit, 1982. (Književnost i civilizacija)

17 o

DEKONSTRUKCIJI

257

Lacan, Jacques. Ecrits. * Pariz: Seuil, 1966. Djelomičan engleski prijevod: Ecrits: A Selection. London: Tavistock, 1977. Lacan, Jacques. Les Quatre Concepts fondamentaux de la psychanalyse. ** (Le Seminaire, livre xi). Pariz: Seuil, 1973. Engleski prijevod: The Four Fundamental Concepts of Psycho-analysis. London: Tavistock, 1977. Lacoue-Labarthe, Philippe. »Note sur Freud et la representation.« Digraphe~ 3 (1974), 70-81. Engleski prijevod: »Theatrum Analyticum.« G1yph, 2 (1977), str. 122-43. O Freudovu tekstu »Psychopatic Characters on the Stage.« Lacoue-Labarthe, Philippe. »Thypographie«. U: S. Agacinski i dr, Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1976, str. 165 270. Djelomičan engleski prijevod: >~Mimesis- and Truth.« Diacritics~ 8:1 (1978), 10-23. O Pla.tonu, Nietzscheu, Heideggeru i Girardu. ' Lacoue-Labarthe, Philippe, i Jean-Luc Nancy. L 'Absolu litteraire. Parii: Seuil, 1978. Tekstovi i rasprava o književnoj teoriji njemačkog romantizma. Lacoue - Labarthe, Philippe, izd. Les Fins de 1'homme : A partir du travail de Jacques Derrida. Pariz: Galilee, 1981. Sedamsto stranica zapisa s Colloque de Ceris,Y usredotočenog na Derridu. Vrlo '" bogat zbornik spisa i sinopsisa rasprava. _ Lacoue - Labarthe, Philippe. Le Titre de la lettre. Pariz: Galilee, 1973. O Lacanu. Lander, Dawn. »Eve among the Indians.« U: The Authority of Experience; izd'. Lee Edwards i Arlyn Diamond. Amherst: University of Massachusetts Press, 1977, str. 194 - 211. O zamišljenoj slici i zbilji žena s granice. Laplanche, Jean. Vie et mort en psychanalyse. Pariz: Flammarion, 1970. Engleski prijevod: Life and Death in Psychoanalysis. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1976. Lucidno lacanovsko čitanje Freuda. ' Laplanche, Jean, i Serge Lec1aire. »The Unconscious: A Psycho analytic Study.« Yale French Studies~ 48 (1972), 118-75. Laporte, Roger. »Une Double Strategie.« U: L. Finas i dr, Ecarts: Quatre essais a propos de Jacques Derrida~ Pariz: Payard, 1973, ' str. 205 - 63. Leitch, Vincent B. »The Lateral Dance: The Deconstructive Criticism of. J. Hillis Miller.« CriticalInquiry, 6 (1980), 593 - 607. Lentricchia, Frank. After the New Criticism. Chicago: University of Chicago Press, 1~8(). Rasprava o recentnoj kritičkoj teoriji i o če­ tirma »uzornima« teoretičarima;

* U nas: Žak Lakan. spisi: (izbor). Prijevod: Radoman Kordić, Danica Mijović,

f.ilip Filipović. Beograd: Prosveta, 1983. (Biblioteka Današnji svet)

** U nas: Lacan, Jacques. »Cetiri temeljna pojma psihoanalize: XI seminar.« Prijevod: Mirjana (Biblioteka Psiha).

258

Vujanić

-

Lednicki. Zagreb: Naprijed, 1986. '

I

Lenz, Carolyn, i dr, izd. The Woman's Part: Feminist Criticism of Shakespeare. Urbana: University of Illinois Press, 1980. Levesque, Claude. L'Etrangete du texte: Essai sur Nietzsche~ Freud, Blanchot, et Derrida. Pariz: Union generale d'editions, 1978. . Lewis, Philip E. »The Post-Structuralist Condition.« Dia critics, 12:1 (1982), 1-24. Kritičko vrednovanje ovog problematičnog pojma. Lynos, John. Semantics. Cambridge: Cambridge University Press, 1977. U 2 sveska. Lyotard, Jean-Franyois. La Condition post-modeme. Pariz: Minuit, 1979. O distribuciji komunikacijskih uloga i tehnika ozakonjivanja. MacCannell, Dean. The Tourist. New York: Schocken, 1976. Teorija »modernosti«, koja njezine strukture značenja i njezinu autentičnost proučava preko turizma. MacCannell, Julite FIower. »Nature and Self-Love: A Reinterpretation of Rousseau's 'passion primitive'.« PMLA, 92 (1978), 890-902. MacCannell, Juliet Flower. »Phallacious Theories of the Subject.« Semiotica~ 30 (1980), 359 -74. Macksey, Richard, i Eugenio Donato, izd. The Structuralist Controversy: The Languages of Criticism and the Sciences of Man. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1970. Zapisnici važnog kolokvija. Mailer, Norman. The Prisoner of Sex. Boston: Little, Brown, 1971. Obrana seksizma. Mailloux, Steven. Interpretive Conventions: The Reader in the Study of American Fiction. Ithaca: Cornell University Press, 1982. Prikaz kritike koja se bavi čitateljevim odgovorom [reader-response criticism] i važnost proučavanja odgovora za različite kritičke nacrte. Maii1oux, Steven. »Learning to Read: Interpretation and Reader. -Response Criticism.« Studies in the Literary Imagination, 12 (1979), 93 -107. O porabi odgovora u interpretaciji. Marin, Louis. La Critique du discours: Etudes sur la »Logique de Port-Roy'al« et les »Pensees« de Pascal. Pariz: Minuit, 1975. Pascalovo pisanje kao dekonstrukcija kartezijske logike. Marin, Louis. Le Redt est un piege. Pariz: Minuit, f978. O snazi narativnosti. Markiewicz, Henryk. »Places of Indeterminacy in a Literary Work.« U: Roman Ingarden and Contemporary Polish Aestehetics, izd. Piotr Graff i Slaw Kr;zemien-Ojak. Varšava: Polish Scientific Publishers, 1975, str. 159 - 72. Marks, Elaine. »Women and Literature in France.« Signs,3 (1978), 832-42. Marks, Elaine, i Isabelle de Courtivron, izd. New French Feminisms. Amherst: University of Massachusetts Press, 1980. 259

Martin, Walace. »Literary Critics and Their Discontents : A Response to Geoffrey Hartman.« Critical Inquiry, 4 (1977), 397 - 406. Blaga kritika Hartmanova stajališta. McDonald; Christie V. »Jacques Derrida's Reading of Rousseau.« The Eighteenth Century. 20 (1970), 82 - 95 .. Mehiman, Jeffrey. Cataract: A Study of Diderot. Middletown: Wesle:yan Un!'versity Press, 1979. Usposta~/lja iznenađujuće v"ezc preko svakovrsnih katarakata. Mehiman, Jeffrey. »How to Read Freud on Jokes: The Critic as Schadchen.« New Literary History~ 4 (1975), 439-6l. Mehiman, Jeffrey. »On Tear-Work: L'ar de Valery.« Yale French Studies, 52 (1975), 152 -73. Otkriva važan značenjski kompleks u Valeryevu pjesništvu. . Mehiman, Jeffrey. Revolution and Repetition: Marx/Hugo/Balzac. Berkley: University of California Press, 1977. Međutekstovno čitanje. , Mehiman, Jeffrey. »Trimethylamin: Notes on Freu~'s Specimen Dream.« Diacritics. 6:1 (1976),42-45. Michaels, Walter Benn, »The Interpreter's Self: Pe irce on the Cartesian 'Subject'.« Georgia Revie~ 31 (1977),383 -402. Dokazuje da je »subjektivnost« u.interpretaciji lažan problem. . Michaels, Walter Benn. »'Saving the Text': ,Reference and Belief.« MLN, 93 (1978), 771-:-93.0 ulozi vjerovanja u interpretaciji. Michaels, Walter Benn. »Walden's False Bottoms.« G1yph, 1 (1977), 132 - 49. Analiza proturj~čja ovoga djela. Miller, J. Hillis. »Ariachne's Broken Woof.« Georgia Re vie H!, 31 (1977), 44 - 60. Proturječje u djelu Troi1us and Cressida .. Miller, J. Hillis. »Ariadne's Thread: Repetition and the Narrative Line.« Critical Inquir~ 3 (1976), 57 - 7 8 . . . Miller, J. Hillis. »A 'Buchstabliches' Reading of The Elective Affini1ies.« Qlyph 6 (1979) 1-23. Miller, J. HiHis. »The Critics as Host.« Critical Inquir~ 3 (1977), 439-47. Okritici i nametništvu. Proširena verzija u: Bloom i di, Deconstruction and Criticism. New York: Seab'ury, 1979, str.217-253. Miller, J. Rillis. »Decoristructing the Deconstructors.« Diacritics~ 5 :2 (1975\ 24 - 31. Osvrt na Riddelovu knjigu The In verted Bell. Miller, J. Hil1is. Fiction and Repetition: Seven English Novels. Carp.bridge: Harvard" University Press, 1982. Analizira njihovo opiranje vlastitim snagama koje teže njihovu z'aokruživanju. Miller, J. Hillis. »Narrative and History.« EL~ 41 (1974), 455 -73. Kako pripovijetke poništavaju svoje povijesne zahtjeve. Miller, J. Hillis. »Stevens' Rock and Criticism as Cure.« Georgia Review, 30 (1976), 5-33 (I. dio) i 330-48 (II. dio).-Čitanje Stevensa, popraće;no raspravom o »ovorazumskoj« i »onorazumskoj~< ,kritici. . , Millett, Kate. Sexual Politics. New York.: Doubleday, 1970. Kritički rijek o dominaciji u seksualnim odnosima i u njihovim književnim prikazbama. 260 '

Mitchell, Juliet. Psychoanalysis and Feminism. New York: Random House, 1975. Jedna od prvih studija te vrste. Nancy, Jean-Luc. Le Discours de la syncope, I: Logodaedalus. Pa-, riz: Flammarion, 1976. O Kantu. Nancy, Jean-Luc. Ego Sum. Pariz: Flammarion, 1979. Djelomičan engleski prijevod: »Larvatus Pro deo.« G1yph,2 (1977), 14-36. Dekonstrukcijsko ispitivfl.nje kartezijskih problema. Nancy, Jean-Luc. La Remarque specu1ative. Pariz: Galilee, 1973. O Hegelu. Nancy, Jean-Luc. »Le Ventriloque.« U: S. Agacinski i dr, Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1975, str. 271 - 38. O Platonu. _ Nelson, Cary. »The Psychology of Criticism, or What Can Be Said.« U: Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. G. Hartman. Baltimore: Johns Hopkins Univeristy Press, 1978, str. 86 - 114. O konvencijama koje upraVljaju kritičarevim samorazotkrivanjem. NietzsGhe, Friedrich. Werke. * Izd. Karl Schlechta, Miinchen: Hanser, 1966. U 3 sveska. Parker, Andrew. »Of Politics and Limits: Derrida Re'-Marx.« SCE Reports, 8- (1980), 83 -104. Vrijedna rasprava o dekonstrukciji i marksizmu. Parker, Andrew. »Taking Sides (On History): Derrida Re-Marx.« Diacritics~ 11:3 (1981), 57 -73. Osvrt na knjigu Franka Lentricchie After the New Criticism. . Pautrat, Bernard. »Politique en scene: Brecht.« U: Agacinski -i dr, Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1976, str. 339 - 52. Pautrat, Bernar,d. Versions du soleil: Figures et systeme de Nietzsche. Pariz: Seuil, 1971. Peirce, Charles Sanders. Collected Papers. ** Izd. Charles Hartshorne i Paul Weiss. Cambridge: Harvard University Press, 1931 58. U 8 svezaka. Phillips, William. »The St~lte of Criticism: New Criticism to Structuralism.« Partisan Review, 47 (1980), 372 - 85. Prince, Gerald. »Introduction a l'Hude du narrataire.« Poetique~ 14 (1973), 178 - 96. Engleski prijevod: »lntroduction to the Study of the Narratee.« U: Reader-Response Criticism, izd. Jane Tomp*Od Nietzscheovih djela što ih u OVQj knjizi spominje Culler u nasje prevedeno: Fridrih Niče. Vesela nauka. (Das froehliche Wissenschaft) Prijevod: Milan Tabaković. Beograd: Grafos, 1984. (Biblioteka Horizonti) Nietzsche, Friedrich Wilhelm. Rođenje tragedije: (Die Geburt der Tragoedie) Prijevod: Vera Čičin-Šain. Zagreb: Grafički zavod tIrvatske, 1983. (Biblioteka ZGra, knjiga 22) Nietzsche, Friedrich. Volja za moć. (Der Wi1le'zllr Macht) Prijevod: Ante Stamać. Pogovor: Branko Despot. Zagreb: Mladost, 1988. ** U nas: Čar1s SandersPers. Pragmatizam. Izbor i prijevod: Duša!). Veličko­ vić. Beograd: Grafos, 1979. (Biblioteka Horizonti, 21)

261

kins. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1980, str. 7 - 25. Uvodi strukturnu protustranu pripovjedaču. Rabinowitz, Peter. »Truth in-Fiction: A Reexaminatiori of Audiences.« Critical Inquiry; 4 (1977), 121-42. Razlučuje različite publike što ih predmnijevaju književna djela. Rand, Nicolas. »'Vous joyeuse melodie - nourrie de crasse': A propos d'une transposition des Flleurs du Maj par Stephan George.« Poetique (1982). Međutekstovno prevođenje kao inkorporiranje. Rand, Richard. »Geraldine.« Glyph,3 (1978), 74-97. Dekonstrukcijsko čitanje Coleridgea. . Reichert, John. Making Sense of Literature. Chicago: University of Chicago Press, 1977. Brani »zdravorazumski« pristup koji sadrži nekoliko osobitih postupaka ili konvencija. Rey, Jean-Michel. L'Enjeu des signes: LectiJre de Nietzsche. Pariz: Seui~ 1965. . Rey, Jean-Michel. »Note en marge sur un texte en cours.« U: Lucette Finas i dr, Bcarts: Quatre Essais li propos de Jacques Derrida. Pariz: Fayard, 1973, str. 265 -95. Rey, Jean-Michel. Parcours de Freud: Economie et discours. Pariz~ Galilee, 1974. Riddel, Joseph. »Decentering the Image: The 'Project' of 'American' Poetics?«. U: Textual Strategies, izd. J. Harari. Ithaca: Cornell University Press, 1979, str. 322 - 58: Riddel, Joseph. The Inverted Bell: Modernism and the Counter POetics of William Carlos Williams. Baton Rouge: Louisiana State University Press, 1974. Znatno se služi Heideggerom IDerridom. Riddel, Joseph. »'Keep Your ,Pecker Up' - Paterson Five and the Question of Metapoetry.« Glyph 8 (1981), 203 -31. Riddel, Joseph. »A Miller's Tale.« Dia critics, 5:3 (1975), 56 - 65. Odgovor na Millerovu kritiku .. Riffaterre, Michael. La Proauction du texte. Pariz: Seuil, 1979-. Ogledi o nizu pjesničkih sredstava i njihovim međutekstovnim odnosima. Riffaterre,' Michael. Semiotics of Poetry. BloomingtoIJ.: Indiana University Press, 1978. Teorija čitanja i interpretacije francuskih pjesama devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Rif(aterre, Michael. »Syllepsis.« Critical Inquiry, 6 (1980), 625 - 38. , Citanje zaključka knjige Glas. Rorty, Richard. »Freud, Morality, Hermeneutics.« New Literary History, 12 (1980), 177 - 86. O teškoćama usvajanja Freudovih radikalnih redeskripcija. ' Rorty, Richard. Philosophy and the Mirror of Nature. Princeton: Princeton University Press, 1980. Kritika filozofije kao fundamentalne discipline. Rorty, Richard. »Philosophy as a Kind of Writing: An Essay on Derrida.« New Literary History; 10 (1978), 141-60. 262

Rorty, Richard. »Professionalized Philosophy and Transcendentalist Culture.« Georgia Review, 30 (1976), 757 -71. O odustajanju filozofije od njezine kulturne uloge. Ryan, Michael. Marxism and Deconstruction. Baltimore: lohns Hopkins University Press, 1982. Predlaže političke porabe dekonstrukcije. Ryan, Michael. »The Question of Autobiography in Cardinal N ewman's Apologia pro vita sua.« Georgia Review, 31 (1977), 672 - 99. Dekonstrukcijsko čitanje. Ryan, Michael. »Self-Evidence.« Diacritics, l 0:2 (1980), 2 - 16. Kritika refleksivnosti u teorijama o autobiografiji. Said, Edward. Beginnings: Intention and Method. New York: Basic, 1975. Utjecajne rasprave o fikcijskim i nefikcijskim djelima. -s
* U nas: Žan-Pol Sartr. »Šta je književnost.« Prijevod: Frida Filipović, Ni**

kola Berto1ino. Beograd: Nolit, 1981. (Izabrana dela /Žan-Pol Sartr, knji-ga 6) U nas: Ferdinand de Sosir. Opšta lingvistika. Prijevod: Sreten Marić. Beograd: Nolit, 1977. 2 (Bibli?teka Sazvežđa, 24)

263

izd. Dale Kramer. London: Macmillan, 1979, str. 99 -115. Femiromana. Showalter, Elaine. »Women and the Literary Curriculum.« College English 32 (1971), 855-62. Slatoff, Walter. With Respect to Readers: Dimensions of Literary Response. Ithaca: Cornell University.Press, 1970. Jedno od prvih djela koja ističu čitatelje. Smith, Barbara Herrnstein. »Narrative Versions, Narrative Theories.« Critical Inquiry, 7 (1980), 213 - 36. Oštroumna kritika teorija pripovijedanja. Smith, Barbara Herrnstein: On The Margins of Discourse: The Relation of Literature to Language. Chicago: University of Chicago Press, 1979. Sosnoski, James. »Reading Acts and Reading Warrants: Some Implications of Reader's Responding to Joyce's Portrait of Steph~n.« James Joyce Quarterly, 16 (1978/79), 42 - 63. Pokušaji.da se obja:sne različite interpretacije. . .Spivak, Gayatri Chakravorty, »Draupadi« Mahasvete Devi. Prevela i predgovor napisala Gayatri Spivak. Critical Inquiry, 8 (1981), 381 - 402. Kritički komentar o priči bengalske feminističke spisateljice. Spivak, Gayatri Chakravorty. »Finding Feminist Readings: Dante-Yeats.« Social Text~ 3 (1980),73-87. Spivak, Gayatri ·Chakravorty. »French Feminism in an International Frame.« Yale French Studies~ 62 (1981), 154- 84. Kako se francuski feminizam može odnositi prema feminizmu Trećeg Svijeta? . Spivak, Gayatri Chakravorty. »Revolutions That as Yet Have No Model: Derrida's Limited Inc.« Diacritics~ "10:4 (1980), 29-"49. Sprinker, Michael.»Criticism as Reaction.« Diacritics~ 10:3 (1980), 2 -14. O Graffovoj knjizi Literature against Itself. Sprinker, ·Michael. »Textual Politics: Foucault and Derrida.« Boundary 2, 8 (1980), 75 - 98. Foucaultovska kritika. Stewart, Susan. Nonsense: Aspects of Intertextuality in Folklore and Literature. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1979. q tehnikama besmisla, uključujući samo referenciju i p6navlj3;nje. Stewart, Susan. »The Pickpocket: A Study in Tradition and Allusion.« ML~ 95 (1980),.1127 - 54. Strickland, Geoffrey. Structuralism or Criticism: Some Thoughts on. How We Read. Cambridge: Cambridge University Press, 1981. Brani autorsko značenje od loše definiranog .strukturalizma. Suleiman, Susan, iInge.Crosman, izd. The Reader in the Text: Essays on Audience and Interpretation. Princeton: Princeton UQi,versity Press, 1980. . Sussman, Henry. Franz Kafka: Geometrician of Metaphor. Madison: Coda Press, 1979. Dekonstrukcijsko čitanje. Sussman, Henry. »The Deco.nstructor as Politician: Melvi1le's Confiđence-Man.« Glyph~ 4 (1978), 32 - 56. nističko čitanje

264

Thompson, Michael. Rubbish Theory: The Creation and Destruction of Value.. Oxford: Oxford University Press, 1979. Teorija vrijednosti utemeljena na rubnom. Tompkins, Jane. »Sentimental Power: Uncle Tom's Cabin and the Politics of Literary History.« Glyph~ 8 (1981),79 -102.. Feministička kritika ideologije povijesti književnosti i nov' pogled na )~sentimentalnu« pripovjednu prozu. Tompkins, Jane. »The Reader in History: The Changing Shape of Literary Response.« U: Reader-Response Criticism~ izd Tompkins. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1980, str. 201-32. O mijenjanju predodžaba o odgovoru u kritici od klasičnih do modernih. vremena. Uključeno u odličnu antologiju suvremene teorije odgovora. Trilling, Lionel. The Opposing Self. New York: Viking, 1955. Turkle, Sherry. Psychoanalitic Politics: Freud's French Revolution. New York: Basic Books, 1978. Informativna povijest lacanovskih pokreta. Ulmer, Gregory. »The Post-Age.« Diacritics~ 11:3 (1981),39-56. Autoritativan osvrt na Derridinu knjigu La Carte postale. Vance, Eugene. »Mervelous Signals: Poet.ics, Sign Theory, and Politics in Chaucer's Troilus.« New Literary History, 10 (1979), 293 -337. . Warminski, Andrzej. »Pre-positional By-play.« Glyph 3 (1978), 98 -117. Beispiel u Hegela. Warminski, Andrzej. »Reading for Example: Sense-Certainty in Hegel' s Phenomenology of Spirit.« Diacritics~ 11:2 (1981), 83 - 94. Warning, Rainer. »Rezeptionsasthetik als literaturwissenschaftliche . Pragmatik.«* U: Rezeptionsiisthetik~ izd. R. Warning. Miinchen: Fink, 1975, str. 9 - 41. Dobro teorijsko tumačenje u odličnoj antologiji, prvenstveno građe iz škole u Konstanzu. Weber, Samuel. »Closure and Exc1usion.« Diacritics~ 10:2 (1980), 35 - 46. O Peirceu. Weber, Samuel, »The Divaricator: Remarks on Freud's Witz.« Glyph~ 1 (1977), 1-27. . Weber, Samuel. Freud-Legende: Drei Studien zum psychoanalitischen Denken. Olten i Freiburg: Walter Verlag, 1979. Weber, Samuel. »It.« Glyph~ 4 (1978), 1-29. O ponovljivosti u Derride i ponaVljanju u Freuda. . Weber, SamueL »Saussure and the Apparition of Language.« ML~ 91 (1976), 913 -38. 'Weber, . Samuel. »The Sideshow, or: Remarks on a Canny Moment.« ML~ 88 (1973.), 1102-33. . . Weber, Samuel. »The Struggle for Control: Wolfgang' Iser's Third Dimension.« University of Strasbourg. Neobjavljeno (u rukopisu). Os~anjanje na Iserovu teoriju o konačnom autoritetu autora.

* U nas: Rajner Varning. ograd:

Naučno

Herm~neutika,

semiotika i recepciona estetika. Be-

delo, 1977.

265

Wellek, Rene, i Austin Warren. Theory of Literature. * New York: Harcourt Brace, 1956. White, Hayden. Tropics of Discourse: Essays in Cultural Criticism. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978. O retorici, povijesti i kritičkoj teoriji. Wilden, Anthony. System and Structure: Essays on Communication and Exchange. London: Tavistock, 1972. Strukturalističke i psihoanalitičke studije o opsežrlom nizu tekstova i problema. Wittgenstein, Ludwig. Lectures and Conversations on Aesthetics, Psychology and Religious Belief. Oxford: Blackwell, 1966. Wittgenstein, Ludwig. On Certainty. Oxford: Blackwell, 1969. Woolf, Virginia. CoJ1ected Essays. ** London: Hogarth, 1966. U 4 sveska. °

* U nas: Rene Velek, Ostin Voren. Teorija književnosti. Prijevod: Aleksan-

**

dar I. Spasić, Slobodan Đorđević. Predgovor: Nikola Koljević. Beograd: Nolit, 1974. 2 U nas: Virdžinija Vulf. Eseji. Izbor. Prijevod: Milica Mihajlović. Beograd: Nolit, 1956. (Mala knjiga, 36)

66

Pogovor Nakon opadanja ugleda i utjecaja tzv. Nove kritike (New Criticism) pedesetih godina, na anglo američkom kulturnom području nestalo Je- dominantnog književno-teorijskog pravca i niz su se godina doduše javljala P9jedinačna vrijedna djela (navedimo samo Anatomiju o'kritike Northropa Fryeja, 1957), ~li je nedostajala utjecajnija škola ili orijentacija. Tekose sedamdesetih godina našla na Sveučilištu Yale skupina teoretičara/kritičara srodnih pogleda koja je ubrzo postaJa poznata kao Yaleska škola a kojoj je glavni uzor bio suvremeni francuski mislilac Jacques Derrida. Sam Jonathan Culler - o kome je ovdje riječ - d.9duše ne pripada Ya:leskofškoli no on je zajedno s njom najviše doprinio prodoru novih teorijskih ideja na američki . kontinent.oi3iie su to prije svega ideje francuskih strukturalista i Jiji.. ohovIh kasnIjih kritičara, tzv.. post-strukturalista. Cul1erova knjiga 'Str(Jctu.fa1is{poeiics(1975) odigrala je ključnu ulogu
267

šaja da se otkrije značenje na napor čitaoca da utvrdi okvir u kojem (ili protiv kojega) je djelo napisano. Drugim riječima, Culler se opredijelio za ono, što u suvremenim književnim teorijama nazivamo . teorijom recepcije, a koja je srodna strukturalizmu. Zadatak je kriticara '=- gledajući iz te perspektive - da djelo učini prirodnim, tj. da dovede u svoj vidokrug ono što se u djelu moglo činiti stranim i ne,,"dokučivim. Sam Culler tvrdi da, »ukoliko je studij književnosti disdplina, on mora postati poetika, tj. proučavanje uvjeta značenja i na taj način proučavanje čitanja«. To je ono što Culler (prema terminologiji poznatog lingvista Noama Chomskog) naziva »književnom kompetencijom 1 « pri čemu bi »competence« otprilike značilo sposobnost, znanje, mogućnost, a »performance« izvedbu koja naravno ne može nadvisiti, ili prijeći okvire, kompetencije. Kako bi to bolje objasnio, Culler se služi usporedbom: Kao što u dobro poznatom jeziku možemo zamisliti bezbroj novih (po prvi put izvedenih) rečenica, tako i čitalac književnog djela shvaća neko štivo tek ako je usvojio - »internalizirao« - sistem pravila i konvencija bez čega tekst ne bi mogao shvatiti. Neki će tekst dobiti svoj značaj tek u, od-, nosu prema sistemu konvencija koji je čitalac usvojio;Proce's koji se 1.). čitaocu odvija mogli bismo nazvati naturalizacijom (sposobnost" čitaoca da s djelom pronađe neki zajednički nazivnik) 'i, drugo,~da tekst! djelo učini vjerojatnim (Culler upotrebljava francuski termin "'vraisemblable), tj. da ono što je U tekstu čudno učini prihvatljivim. Tu se radi o kodovima u okviru kojih autor stvara a koje mi (svojim znanjem,'poznavanjem, dakle kompetencijom) možemo uočiti. Isprva bi Culler takvu sposol:?llost ·nazivao idealnom, da bi se kasnije 'korigirao, istaknuvši kako je potrebno osloboditi se takvih apstrakcija, budući da je time isključena povijest u kojoj je čitalac uvijek , suočen s određenim ograničenjima. Ispočetka je Culler vjerovao da su pitanja kojima se književna teorija treba baviti poezija kao proces kojim vladaju pravila, slaganje -odnosno neslaganje oko pojedinih tekstova, :raznolikost značenja u , nekom tekstu i slično. S vremenom je postao skeptičan prema tak-vom izboru problema te 'je sve više sumnjao- u rhogućnost intelektualnog obuhvaćanja ili sažimanja (bez ostatka)_l}ekog teksta. Ta poja.... čana skepsa išla je u smjeru pjegova kasnijeg zalaganja za kritički "postupak poznat pod naziv:omdekons.t:rukCija, a' o čemu raspravlja 'ti svojoj knjizi On Deconstruction (1983). . ~, Cupe.r se tu kritički odnosi.prema tzv. re.cepcionističkoj kritici jer . sumnja da postoji nešto poput neposredne i~i prirodne reakcije na, 1 Prijevod poglavlja» Literary competence« iz Cullerove knjige Structuralist Poetics objavljen je u Republici 1986, br. 3 - 4. .

268

djelo. Ono što nam recepcionistička teorija otkriva upravo je obrat-no, a to'je posteLlovarta reakCija, puna kontr:adi,kcija. Jer svačija je -reakcija vec unaprijed »pripravljena« bezbrojnim primjerima iz ži\Tota, bilo da je to rezultat odgoja, školovanja ili nekog drugog životnog iskustva. Zbog toga je naivno govoriti o neposrednosti bilo kakvog iskustv·a, a-teorija čitanja može tek odrediti granice između onoga što u tekstu vidimo i onoga što u tekst želimo _(svjesno ili nesvjes-' -no) učitati. Culleru S,~ čini da Sl! glavni predstavnici teorije recepcije biIr poput dramskih junaka koji sami ravnaju, upraVljaju čitanjem, dok/pojava dekon~trukcije upućuje na zamke koje tekst u sebi skria iz kojih proizlaze poteškoće u pouzdanom čitanju, pri č6mu postaje jasno da ranije teorije čitanja nisu održive. , Kao što Culler u predgovoru knjige On Deconstruction isti~e, radi se o nastavku njegove rasprave iz Structuralist Poetics no, k~LO što nastavlja, u međuvremenu se izmijenila književno-teorijska klima u 'Sjedinjenim Državama. Vi~e naime nije potrebno pisati uvodne studije o problematici strukturalizma - jer je to već učinjeno - nego je potrebno sudjelovati, odnosno intervenirati, u debati o tom području, To je naročito potrebno u pogledu postupka dekonstrukcije i njegova najistaknutijeg zagovornika, Jacquesa. Derride, čije su ideje /" često krivo shvaćene./Zato o svojoj namjeri u toj knjizi Culler kaže da se radi o prikazu »onoga za što sam otkrio da je najvitalnije i najznačajnije u nedavnoj teorijskoj literaturi te sam se prihvatio iznošenja problema koji su često loše shvaćeni«. Kao što smo već rekli, ti najvitalniji problemi 'vezani su uz Derridin pojam dekonstrukcije. Culler ističe kako je/termin »logocentrizam« u mnogočemu osJlovi'n za Derridin način mišljenja.' Logocentrizam bi otprilik~ značio shvaćanje pojmova izvan konteKsta i povijesti, kao da vječno za_državaju svoju bit: .Tako se, po Derridi, u zapadnoj filozofiji zadrža. lo vjerovanje u stahie inepromjenljive pojniove i ideale (npr. o: bogu~ slobodi, bitku itd.tkao da su apsolutni, prkoseći promjenama Jconteksta i vremena. Derrida to naziva 10goce:o.trizmoriJ. evropske metafizike koja je postala žrtvom zablude o stalnoj supstanciji. Sam Derricl.a se nasuprot tome zalaže za shvaćanje da tek u okviru siste,ma razlika razaznajerno neki pojam pa je Derrida zbog. toga proizveo nov termiu'"](oji označuje taj neprekidni pro<::es razlikovanja. Taj -:-t;1j~gov termin je diffefance što nije tek prijevod naše riječi razlika. na francuski budući da se ta riječ piše difference, dok u Derride stoji a umjesto drugog e. Derrida naime želipotcrtati vremensku i prQstOf1").U razliku koja našiiij6lcod promjena li novim okolnostima, dis. lokaciJom (dćplacement) starog pojma što mora prou,zročiti prostorni premještaj i vremensku odgodu. Specifičnost tog pojuia naveia je Derridu ·da ·»iskuje« novu riječ (tj. differance) koja bi li isto vrijeme

\r(i

269

označavala kako sam čin razlikovanja, tako i njen rezultat:, Po Derridi svaki pojam nosi u sebi trag drugog pojma, on je njime, mogli bismo reći, kontaminiran a to je ono što Derrida naziva tragom (trace) u pojedinoj riječi, dok u drugu-ruku sadrIa:j tielcog-poJma nije iskljuČivo ograničen na taj termin nego se širi, »razlijeva izvan sebe« (te time ostavlja svoj trag na drugim pojmovima)~sto jekod Derride djelovanje viška (supplement). / /[z tog novog pristupa' jeziku proizlazi specifičan postupak dekonstrukcije koji je karakterističan, kao_ što -Culleristice, za, 1. provođenje rigoroznog načina dokazivanja u filozofiji i 2. dislokaciju filozofskih'kategorija i osporavanje pokušaja za prevlašću pojedinih ~p'ojmov~. Za ovu drugu vrst postupka dekonstrukcije karakterist~č­ na je dehijerarhizacija nekog pojma koji je u dvočlanoj dihotomiji konvencionalno zauzimao bitno mjesto/Culler kao primjer za takav -postupak dehijerarhizacije navodi odnos između strukture i elemenata (koji tu strukturu sačinjavaju). Obično se smatra da elementi imaju primat jer oni zapravo sačinjavaju strukturu, cjelinu. N o ipak takva opozicija je neodrživa, odnosno proizvoljna, jer elementi već moraju biti dio strukture. Za ilustraciju bismo mogli uzeti jezik za koji kažemo da se sastoji od riječi kao elemenata. A ipak jedva da možemo zamisliti da su riječi ikada postojale izvan strukture, tj. u nekoj vrsti kaosa ili bezoblične mase. Jednu riječ možemo shvatiti tek ukoliko se 'onajavlja u kontekstu, u6kviru (frugih riječi, dakle u hekoj strukturi. Prema tome,- kao što Culler zaključuje tumačeći 'Derri-du;-opozicija struktura/element ~ čemu nam se činilo da -element-ima primat - dekonstn,lirana je. I na drugim Derridinim _:primjerima Culler pokazuje kako"se iu zapravo radi o rigoroznom i dosljedno provedenom načinu ,filozofskog razmišljanja i razlikovanja a ne o pukoj skepsi koja završava u nihilizmu - kao što se za Derridu često tvrdilo. Culler također podsjeća na Derridino upozoravanje o »prelijevanju« i »preklapanju« pojmova što vodi do poteškoća u čitanju gdje je smisao često drugačiji od onoga -što bismo na prvi pogled mogli zaključiti. Krajnji su rezultati takvih preklapanja tzv. aporije u čitanju, što bi značilo. da se ne možemo zaustaviti na jednom značenju a osim toga nema mogućnosti da dilema bude razriješena nekom konačnom, završnom sintezom. -'. ~uller pokazuje primjenu-.d~k.;9_1}§.trlJkcionistitke-::.p~kse na djelu p()zn(ltog kritičara igl-avnogpredstavnik.aYaleske škoje, Paula. De 'Mana -(umro 1984). De Man na tekstovima-Prousta;' Rilkea i ROllSseaua pokazuje teškoće; dapače'n~inogućnosti da se"znaČenJe svede ~na jedno rješenje. Redovito se radIo preklapanju značenjCl;" 9 suprotnosti izmedu npr. gramatičkog i'reioriČkog značenja,-- ili između 1?-amjere i ostvarenja. KaO' što'_ Culler navodi, De Man ide tako dale-

=

270

pn

ko da tvrdi kako bi zapravo svako pažljivo čitanje otkrilo nedosljednosti i protuslovlja u tekstu. Nema razloga, po De Manu, zašto i pored velikih individualnih razlika, ne bismo nailazili na takve pojave kod svih autora. Culler se zadržao i na drugom važnom elementu poststrukturalizm"a, na tzv. intertekstualnosti. Po tom shvaćanju originalnost i individualnost teks~a više su izraz određene ideologije nego što bi to ~bilo pravo stanje stvari. Zaprav-o je 'svaki tekst p-rošaran svjesnim i nesvjesnim tragovima prošlosti i sadašnjosti, to su ponavljanja i preuzimanja elemenata drugih djela i autora, a što ranija kritika nije . voljela-priznati.' '- ,Qdposebnog je interesa i poglavlje »Čitati kao žena« koje je vezano uz oživlJivanje feminističkog pokreta i gdje Culler na brojnim vprimjerima pokazuje kako specifično žensko čitanje dovodi do -no"Y:U\ 'i često. iznenađujućih ocjena poznatih književnih djela. U zaključku možemo samo ponoviti da Cullerova knjiga o dekonstrukciji pruža vrijedan uvid u stanje književnih teorija našeg vremena te ujedno zauzima vlastiti stav u tom intelektualnom okviru. Miroslav Beker

271

il

Kazalo imena

Abraham, Nicolas 164, 180 Abrams, M. H. l12 b, 152-153, 171, 191,232 Adams, Maurianne 38 Altieri, Charles 112b Aristotel 30, 116, 126 Artaud, Antonin 159 Ashbery, Hohn 32 Austin, J. L. 76, 94-110, 114, 125, 131, 183-184, 186, 190, 225 Balzac, Honore de 54-55, 149, 191, 193, 208 Barth, John 29 Barthes, Roland 11, 14, 16, 18, 20-21, 22 b , 26-30, 32-33, 58, 61, 191-192, 208, 267 Baudelaire, Charles 225, 238 Beauvoir, Simone de 40 Bercovitch, Sacvan 49 Blanchot, Maurice 117, 176, 235-236 Bleich, David 56-57 Bloom, Harold 14, 16, 23-24, 53 b, 69-70, 151, 154 Bohr, Niels 68 Booth, Stephen 30, 60 , Booth, Wayne 7, 26, 113\ 152-153

I

Boulez, Pierre 31 Brenkman, John 14, 217-221 Breton, Andre 40 Bronte, Charlotte 38 Brooks, Cleanth 31, 172-173, 175-176, 187,202 Brooks, Peter 137 b Burke, Kenneth 152-153 Burt, Ellen 214 Carroll, David 137 b C6risy, Kolokvij o Derridi 196b

Chase, Cynthia 137 b, 164b, 196 b, 214b Chaucer, Geoffrey 232 Cixous, Helene 137 b, 142, 148 Claudel, Paul 40 Coste, Didier 69 b Courtivron, Isabelle de 53 b Crane, R. S. 152 Culler, Jonathan 267-271 Čovjek-Vuk

140, 164

Dante, Alighieri 177 Davis, Walter 26 Deleuze, Gilles 10, 16, 20 De Man, Paul 11, 19-20, 23-24, 70-71, 75\ 114, 127, 153, 158-159, '171, 184,187, 193, 195-197, 207-216, 221-223, 231-232, 235-241, 270, 271 Derrida, Jacques 8, 10-12, 17, 19, 22 b , 23-24, 54 b, 73, 76-79, 81-89, 91-92, 94, 96, 99-104, 106-121, 123-128, 130-131, 134-136, 137\ 139, 141-143, 145, 147-148, 150, 153-161, 163-172,176-190, 192, 195-196,207, 209, 21'3, 221, 224, 232, 234, 236-237, 267, 269, 270 Descartes, Rene 80, 120, 130, 139 Descombes, Vincent '14, 109 ' Deutsch, Helene 226-227 Dewey, John 130 Diacritics 195 Dickens, Charles 177 Dinnerstein, Dorothy 46-47, 51-52, 196 b Donato, Eugenio 20 Donne, John 172, 175-176 Donoghue, Denis 196 Douglas, Arin 49

273

Eagleton, Terry 178 Eco, Umberto 31-32, 61, 98 Eliot, George 23, 2~2 .Eliot, T. S. 31 Ellmann, Mary 47 Emerson, R. W. 8, 9, 197 Epimenid 173 Euripid 42

Felman, Shoshana 14, 16, 43, 54-55, 100b, 101 b , 102b, 147, 149, 225, 233-234 Ferguson, Frances 214 Fetterly, Judith 45-46, 48 Fiedler, Leslie 45 Finas, Lucette 147 Fish, Stanley 14,30, 31 b, 34-35, 57-66, 69, 154 Flaubert, Gustave 69 b, 191 Forrest-Thomson, Veronica 33 Foucault, Michel 10, 20, 120, 190-192 Freud, Sigmund 8, 19, 51-52, 63, 76, 83, 118-120, 128, 137-142, 144-147, 149, 154, 161, 164b, 172, 180, 183,-184, 226-231 Friedrich Veliki 225 Fynsk, ~hristopher 13 5

Gadamer, Hans Georg 8, 131 b Gasche, Rodolphe 73 b, 137 b, 176, 196 Genet, Jean 40, 76, 117 Genette, Gerard 16, 18, 20, 180-181 " Gilbert, Sandnl 44\ 53 b, 143 b Gilman, Charlotte 39 Girard, Rene 16, 20, 23-24 Glyph 195 Godel, Kurt 114 Goethe, J. W. von 8, 9, 232 Goffman, Erving 8 Gouldner, Alvin 10 GREPH 135 Gubar, Susan 44\ 53 b, 143 b

Harari, Josue 20 . Hardy, Thomas 37, 42

274

Hartman, Geoffrey ll, 14, 23, 37, 38 b , 113\ 117 b, 154, 164b 240 b Hawth~rne, Nathaniel 50 Hegel, G. W. F. 8-9, 73 b , 76, 116-117, 125, 166, 190 Heidegger, Martin 10, 73 b , 76-77, 83, 120, 122, 127-128, 166, 170, 221, 235-236 . Heilbrun, Carolyn 42 Hemingway, Ernest 103 Hertz, Neil 14b, 137 b, 225-231 Hirseh, E. D. 26, 32, 67 Hoffmann, E. T. A. 226, 228 Hofstader, Douglas 9, 173 b Holderlin, Friedrich 235-236, 238 Holland, Norman 56, 60-61 Howe, Irving 37 Hugo, Victor 224-225 Hume, David 75, 190 Husserl, Edmund 73 b, 76, 80, 83, 87, 166, 221 Ingarden, Roman 31 Irigaray, Luce 51, 144-145, 149 Irving, Washington 45 b Iser, Wolfgang 14, 28-31, 60, 65-66, 68 Jabes, Edmond 178 Jacobs, Carol 196\ 209 Jacobus, Mary 42b Jakobson> Roman 18, 21, 267 James, Henry 31, 48, 233 Jauss, Hans Robert 237-238 Johnson, Barbara 22 b, 119-120, 153, 183, 202-203, 205-209, 225, 232, 234, 241 Kamuf, Peggy 50-51, 55 Kant, Immanuel 13, 76, 116, 126-127, 134-135, 120, 166-172, 183, 184, 221, 225, 230 Katz, J errold 100b Klein, Richard 225 Kofman, Sarah 75\ 137 b, 145-147, 149, 196 b

I

Kolodny, Annette 39, 44 Kristeva, Julia 14, 149-150,267 Kuhn, Thomas,67

Moliere 225 Montherlant, Henry MilIon de 40

Lacan, Jacques 8, 21-22, 119-120, 137 b, 148, 225, . 233-234 Lacoue-Labarthe, Philippe 24\ 137\ 157, 196 Lander, Dawn 38-39 Laplanche, Jean 137 b , 139 b , 140-141 Lawrence, D. H. 40-42 Lec1aire, Serge 139b Leibniz, Wilhelm Gottfried 190 Leiris, Michel 116 Lentricchia, Frank 11, 17, 36 b , 197, 240 b . Levi-Strauss, Claude 20, 76, 87, 190 Lewis, Philip 20 Lukaos, Georg 235-236 Lukrecije 68 Lyoils, John 97

N abokov, Vladimir 29 Nancy, J.-L. 157, 160, 196 Narcis 217-221 Newsweek 195 N ewton, Isaac 68 , New York Review of Books 195, 196 b Nietzsche, Friedrich 8, 18, 23, 54 b , 73 b, 74, 75 b , 83, 112, 128, 143 b, 207, 238

MacCannell, Dean 9 Mailer, Norman 40-41, 47 Mail1oux, Steven 69 b Mallarme, Stephane 76, 124, 178, 181, 191,242 Marin, Louis 20 Markiewicz, Henryk 31 b Marks, Elaine 53 b Marx, Karl 8-9, 165, 224-225 Mehlma:n, Jeffrey 137 b , 224, 225 Melville, Herman 50, 202-203, 241-242 Michaels, Walter 197-202, 205-206 Miller, Henry 40-41 --.-MiU~..-=,,,L._.Billi13__11, 18-20, -- 22-23, 36\ 189, 215, 217, 232-233, 240 Mi11ett, Kate 40-42 Milton, John 34-35, 232 Mitchell, Juliet 146

Ovidije 217-221 Parker, Andrew 36 b , 165 Pater, Walter 62, 64 Peirce, C. S. 162 Petrarca, Francesco 216 b Phillips, William 14 Platon 51, 76, 79, 80, 86-87, 116, 123, 125-126, 160-161, 166, 183, 186, 188 Poe, E. A. 39, 199, 234' Ponge, Francis 165 Poulet, Georges 36 b , 235-236 Prince, Gerald 28-29 Proust, Marcel 23, 90, 209-211, 221-222 Rabelai.s, Franyois 191 Rabinowitz, Peter 29 Racine, Jean 191 Rand, Nicolas 164b Reichert, John 26-27, 32, 59 b Rey, Jean-Michel 137b . Richard, Jean-Pierre 179-180 Riffaterre, Michael 20, 28, 30, 60~61, 68, 117 b , 197 Rilke, Rainer· Maria 23 Robbe-Gri1let, Alajn 33 Rorty, Richard 8-10, 67, 77, 124, 130-131, 154 Rousseau, Jean Jacques 23, 70, 76, 80, 87-91, 94, 116, 120, 126, 158,. 161, 182-183, 275

186-188, 213-216, 222, 232, 236, 239, 241-242 Russell, Bertrand 173 Ryan, Michael 136

v

Sade, markiz de 191 . Salome, Lou-Andreas 226-227 Sartre, Jean-PaulI O, 66 Saussure, Ferdinand de 8, 21, 23, 76, 83-87, 94-95, 99, 104, 116, 117 b , 161, 163, 183, 190, 192 Searle, John 94, 96, 100-102, 103 b , 106, 131 Serres, Michel 10, 14, 16, 20 . Shakespeare, William 23, 40, 232 . Shelley, Percy Bysshe 117, 232, 238, 24.0 Showalter, Elaine 37, 43-44 Slatoff, Walter 35 Sokrat 122, 123, 125, 161 Spenser, Edmund 232 Spivak, Gayatri 43, 73 b , 193. Staljin, J. V. 42 Stendhal40 Stevens, Wall ace 23, 232 Stowe, Harrie't Beecher 49-50 Strickland, Geoffrey 27 Suleiman, Susan 27

276

Swift, Jonathan 29 Tausk, Victor 226-230 Thompson, Michael 9 Thoreau, Henry 197-201 Todorov, Tzvetan 16, 20 Tompkins, Jane 30b, 33, 49 Torok, Maria 164 Trilling, Lionel 39 Valery, Paul 156-158 Warner, William 128 b Warren, Austin 15, 170 Weber, Samuel 63, 65, 137 b Weinberg, Bernard.30 Wellek, Rene 15, 170 Wilde, Oscar 42 Williams, William Carlos 177, 232 Wimsatt, W. K. 34 Wittgenstein, Ludwig 107, 111-112 Woolf, Virginia,39;43 Wordsworth, William 13-14, 31, 214, 232, 238, 242 »Yaleska škola« 23 Yeats, W. B. 2l2-2l3 Zenon 81

/.