Povijest Japoda

93 OLUJI BORISOLUJIĆ(1965.).| na Katedri za staru povijt P

o

skog fakulteta u Zagretu i međunarodnih znanstvi kih istraživanja na prostoru Like i nsko plasninskft udoline. U svojoj knjizi daje cjelovit progled UtUĆgodlt nje povijesti Japoda. Sintetlzirao je brojnn .poznaje l l 11 su ih o tom starom narodu, koji je žlvio na danaAnjem teritoriju Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenlje, dala dosadašnja povijesna, arheoloftka, filoloSka i druga istraživanja. Po mnogočemu ovo je djelo pionirsko. I interdisciplinarni pristup pravoje osvježenje u hrvatskoj historiografiji. Knjiga će zasigurno ostaviti dubok trng u istraživanju stare povijesti.

o

o

POVIJES

" T J

o < .r m

•

H

> TJ o www.sr8dnja-eurof)fi hr

>

ISBN 97fi 953 6979 37 0

C.Mmnm 1 ' n b •-

t

srednja

Borls Olujlć Povijest Japoda. Prhtup

Za izdavafa © Autorska prava: Autor i Srednja Europa, 2006. Urcdnik

Boris Olujić

Magdakna Najbar-ApUč Rcccnzenti prof. dr. Bruna KuntU-Makvii prof. dr. Nives Majnarić-Pand&ić Grafički urednik Gordan Vargovic Izrada naslovnice Tessie Jiinker Na naslovnici je prikazan "Pisani kamen* (CIL III 15 053) ukiesan u stij enu na predjelu Legenac (sjeverni Velebit, Kosinjski Bakovac;foto:B. Otujić)

POVIJEST JAPODA PRISTUP

Grafiika priprema i tisak Ibis-grafika do.o., IV. Ravnice 25 Zagreb [email protected] t

5

ISBN 978-953-6979-37-0 CIP zapis dostupan u racunalnom katalogu Nacionalne i sveučiliSne knjiŽnice u Zagrebu pod brojem 625675

Objavljivanjt knjigefinancijskisu pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH i Ministarstvo kulture RH

<3> aradnja ouropa

Zagreb 2007.

Invent. broj

Sign.

fot.

m

33 f

Tamari i Emi

SadriaJ Zahvale

7

Teorijske postavke istraživanja etničkih zajednica starog Ilirika

9

Japodi u povijesnim znanostima

27

Pitanje etnogeneze Japoda

41

Japodska kulturna grupa željeznog doba

51

Prvi spomen Japoda u antičkim literarnim vreiima

63

Sukobi s Rimljanima zabilježeni u literarnim vrelima Oktavijanov pohod protiv Japoda PadMctuta

71 i

85 92

Japodski prostor 103 O japodskom ttritoriju u vremtnu prijt rimskog osvajanja 107 Japodski prostor u antickim iitcramim vrttima 118 Geomorfoioske, vegetacijske i klimatskc osobint japodskog prostora Tragovi u prostoru: nasetja i 44 Japodski pogrebni obUaji 160 Japodi; Iliri, Kelti ili... >

177

Dolazi li đvilizacija s mora? O utjecajima iz jadranskog (sredozemnog) svijeta

187

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

195

Zaključna razmatranja

213

PRILOG 1 Pokretni natazi i važnija nataziŠta japodskt kutture žeijeznog doba PRILOG 2 Izbor iz antičkih titerarnih vreta (prevela Bruna KuntU-Makvič)

223 231

JCrtdce

237

Bibliografija

241

Kazalo geograrsltih pojmova

281

Kazalo imena

293

135

ZAHVALE

Ova je knjiga nastajala dugo. Istraživanja sam započeo prilikom izrade doktorskih disertacija Japodi od5* do 1. stoljeća prije Krista. Kultura u prostoru između latenske kontinentalne i jadranske (sredozemne) civilizacije Zagreb 1999. i Les lapodes, un peuple de larricre-pays adriatique du V au f siecle av. J.-G, Paris 2000, Rad je nastavljen brojnim terenskim istraŽivanjirna i obilascima terena na prostoru Ogulinsko-plaščanske udoline i Like, a traje jos i danas. Ovim pristupnim radom pokušavam postaviti mctodološke okvire za buduća istraživanja. Zahvalnosr dugujem mnogima. Obitelji na podršci i razumijevanju. Recenzenticama, prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić i prof. dr. sc. Bruni Kuntić-Makvić na primjedbama i trudu tijekom Čitanja i ispravljanja rukopisa. Prof. dr. sc. Petru Selemu, prof. dr, sc. Venceslasu Kruti i prof. dr. sc. Pierreu Cabanesu na podrsci. Dr. sc. Đranki Raunig na savjetima i pomoći. Mr. sc. Tatjani Kolak na prijateljskoj pomoći, terenskim raspravama i ustupljenim fotografijama. Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološkom muzeju u Zagrebu na ustupljenim fotografijama. Školskoj knjizi na ustupljenoj kartt. Ministarstvu unutrasnjih poslova R H , posebice ministru g. Ivici Kirinu te pilotu Davoru Bošnjaku na mogućnosti fotografiranja iz zraka. Asistentici Jeleni Marohnić na pomoći pri prevođenju antičkih tekstova te korekcijama grčkih navoda. Asistentici Jasmini Osterman na svesrdnoj pomoći u izradi kazala i pregledu teksta. Brojnim stanovnicima Ogulinsko-plašČanske udoline i Like na ljubaznoj pomoći i susretljivosti tijekom istraživanja. Na kraju, knjige ne bi niti bilo bez izdavačke kuće Srednja Europa kojoj dugujem zahvalnost na suradnji i pomoći. r

r

F

7

Teorijske postavke istraživanja etničkih zajednica starog llirika

N

a važnost istraživanja etničkih zajednica koje su tijekom prapovijesti i antike obitavale na ovim prosrorima u nas je prvi ukazao Mate Suić, u nekoliko vrlo važnih radova. Onjeveć 1916. godine u nastupnom predavanju na Filozofskom fakultetu u Zadru pod naslovom "Važnost izučavanja etničke stratigrafije nažih krajeva u pređslavensko doba", upozorio na prioritet koji u istraživanjima povijesti antičkog razdoblja ima domaći prostor i stanovniŠtvo koje je na njemu obitavalo. U programatskim radovima "Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa" i pristupnim razmatranjima uz probiem etnogeneze Hrvata, Mate Sutć postavio je problem kontinuiteta i uloge paleobafkanskog supstrata u etnogenezi Hrvata (Suić 1979: 361-374; 1995: 13-27). O problemu razumijevanja etničkog, kulturnog i religijskog kontinuiteta, u prijelaznom razdoblju kasne antike i ranog srednjeg vijeka, pisala je i Bruna Kuntić-Makvić ( K U N T I Ć - M A K V I Ć 1999: 83-94). Ove radove spominjem zbog toga što je njima započeta rasprava o temeljima hrvatskog kulturnog i etničkog identiteta u koji su ugrađene i zajednice koje su na ovom prostoru živjele u prapovijesti i antici. Nažalost, u hrvatskoj povijesnoj znanosti, za teorijsko, terminološko i praktiČno rješavanje ovih problema, kao uostalom niti za mnoga druga temeijna pitanja struke, nije postojalo gotovo nikakvo zanimanje. Zbog toga su spomenute rasprave M . Suića u historiografiji naišie na vrio slab odaziv. Točnije> u konkretnim povijesnim istraživanjima njegove ideje niti su bile šire primjenjtvane niti u (toliko potrebnoj) raspravt eventuatno osporavane znanstvenim argumentima. U povtjesnim se znanostima danas osjeća velika potreba za otvorenom raspravom o najvažnijim metodološkim problemima stare povijestt. Jedan od njih svakako je i problem promišljanja društvenih entiteta, o kojima govore antička vrela, a oni sami u prostoru ostavljaju brojne tragove postojanja. Raspolažemo dakle lmenima tih zajednica, određenim obavijesttma o njihovim obtčajima, prostoru, razltčitim događajima te brojnim materijalnim ostacima (naselja, grobovi, putevi i dr.). U tstraživanje bi trebalo krenuti pitanjem kakav sadržaj datt 1

1

Pitanje antičke percepcije drustvene organizacije "barbarskog™ svijeta jos" je uvijek otvoreno (WELLS 2001). Ovdje još* uvijek ima dosta prostora za nova istraživanja. Istraživaći ilirskog svijeta već su ranije upozorili da se u antičkim vrelima pojavljuju pojmovt narod (poputus) \[{ igem), a ne pieme {tribus) (PAPAZOGLU 1%7: 11-13; GARASANIN 1991: II). n

Teorijske postavke istraživanja etničkih zajednica starog Ilirika

l*ovijest japoda. Pristup ovim entitetima: radi li se doista o etniČkoj zajednici (narodu) ili možda o nekom drugom obliku organiziranja ljudskog društva? Jedno od pitanja koje možemo postaviti i na pocetku i na kraju ove knjige jest: jesu li Japodi doista bili narod. Ozbiljne povijesti Japoda i njihovih susjeda Uburna, Histra, Delmata, a zapravo i bilo koje etničke zajednice u povijesti, ne može biti bez ozbiljnog i temeIjitog promiŠljanja njihova etniciteta. Pod pojmom "etnicitet" podrazumijevam osnovno svojstvo iii sadržaj određene etničke grupe, ne upustajući se dublje u socioloŠke ili antropološke analize ovog složenog pojma (RIGGS 1991: 281-305; 1991a: 443-463; POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 95-136; J O N E S 1998). I danas je prisutno terminološko kolebanje, nerazumijevanje složenog procesa stvaranja određenih identiteta te njihove transformacije ili nescajanja. Spomenuti Japodi, Delmati, Histri \ Liburni dugo su vremena nazivani i smatrani ilirskim plemenima. Tek se osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća to mišljenje postupno transformira u stav da se radi o narodu. Prateći terminologiju, pred nama se otkriva i svojevrstan razvojni put povijesnih i arheoloških istraživanja. Primjerice, u natuknici posvećenoj Japodima u Enciklopediji Jugoslavije Suić je 1960. godine, Japode nazvao ilirskim plemenom (Suić 1960: 464-465). Tri desetljeća kasnije, za istog su autora Japodi poseban narod, koji, istina, pripada široj ilirskoj zajednici (Suić 1990:l-2.), Ovaj je razvojni put rezultat istraživačkih napora stručnjaka da razjasne probleme nastajanja i trajanja etničkih zajednica koje se uobiČajeno obuhvaćalo skupnim ilirskim imenom. Na prostorima bivše SFRJ od najveće je važnosti sustavno djelovanje Centra za balkanološka ispitivanja A N U B i H u Sarajevu. Centar je okupljao stručnjake s prostora čitave tadašnje države, ali i inozemstva, organizirao simpozije, objavljivao monografije i serijske publikacije te pokretao istraživačke projekte. U postavljanju novih metodoloških temelja na kojima se trebao gradiri nastavak istraživanja posebno su važnu ulogu imali sarajevski znanstveni skupovi 1964. i 1967. godine (Razgraničenje 1964; Iltri u antičko doba 1967). Na simpoziju 1964. godine panilirske tese i teze prema kojima su Iiiri igrali posebnu ulogu u jugoistočnoj Europi i Podunavlju, doživjele su argumentiranu kritiku. Tada je donesen opći zaključak: "Opći je rezultat ovog slmpozija da su Iliri - može se reći - konačno vraćeni na Balkan. To je njihova osnovna teritorija, tu se oni razvili iz jednog raznorodnog supstrata i tu su ušli u istorijsko razdoblje ovog dijela Europe" (Razgraničenj-j 1964: 286-287; B E N A C 1987: 756). Alojz 2

Benac je u petom svesku Praistorije jugoslavenskih zemalja kratko sintetizirao dotadašnja istraživanja etničkih zajednica starijeg ieljeznog doba u Jugoslaviji te postavio metodoloske i teorijske osnove za dalja istraživanja ( B E N A C 1987: 737-802). Teorijskim i praktičnim problemima etnogeneze i etničnosti Ilira i Tračana bio je posvećen i L iliro-trački simpozijum, održan 1989. godine u Nišu i Blagoevgradu (Iliro-traČki simpozijum 1991). Nažalost, istraživački napori učinjeni u razjasnjavanju ovog termina nisu u potpunosti urodili plodom. U praktiČnoj primjeni i razradi spomenutih problema (u znanstvenoj 1 popularno-znanstvenoj literaturi) u označavanju ovih etničkih skupina nerijetko je i dalje u upotrebi termin "pleme" (STIPČEVIĆ 1989; VASIĆ 1991: 73-90). Pitanje u kojoj se mjeri neka prapovijesna zajednica doista može poistovjetiti s pojmom narod, Benac ostavlja otvorenim ( B E N A C 1987: 737-738). Ovaj autor predlaže, posebice za Histre, Ltburne, Japode, Daorse, Dokleate i Dardance, termin "plemenska zajednica" ( B E N A C 1987: 740-744). "Ptemenskazajednica" jepremaovommišljenjuzajednicavise srodnih plernena, relativno čvrsto povezanih porijeklom, jezikom i teritorijem. Kao "formirane i posebne politiČke cjeline", ove su zajednice dočekale rimsko osvajanje i nastavile živjeti na ovom podruČju i pod rimskom vlašću: "Samo u ovakvim slučajevima ima mjesta pretpostavci da bi se te zajednice mogle nazvati i posebnim narodima. Mnogi razlozi upućuju na takvo opredjeljenje, iako se ovdje "narod" mora shvatiti u okviru praistorijskog vremena i u okviru tadašnjih društvenih kretanja" ( B E N A C 1987: 743-744). 4

5

Slobodan Čače je prije dvadeset godina svoju disertaciju Liburnija u razdobIju od 4. do 1, stoljeia prije nove ere započeo upravo pitanjem treba li Liburne nazivati narodom ili plemenom, ispravno se opredjeljujući za naziv narod ( Č A Č E 1985: 60-64), Ne radi se o pukom terminoloskom problemu, već o ozbiljnom problemu konceptualizacije i rekonstrukcije sadržaja određenih povijesnih pojmova. Nažaiost, Čačina promisljanja i postavljanje problema nisu potakli širu raspravu u hrvatskim povijesnim znanostima, 6

3

4

5 2 3

12

Mace Suić je pojam "narod". u označavanju japodskog, liburnskog, delmatskog i drugih identiteta, poćeo koristiti već i ranije, od sedamdcsetih godina. Spomenuti je primjer izabran jer slikovito pokazujc cvoluciju ne samo u tcrmmologijj. Kratki pregied ovih panilirskih tcorija s citiranom literaturom vidjeti u: BENAC 1987: 754758.

6

Ovaj je problem bio temom mojeg izlaganja na medunarodnom znanstvenom skupu Thimcs iUfriennes dans la pubiication $cicnsijique croate (Itirske temc u hrvatskom znanstv vastvu), održanom na Filozofskom fakuitctu u Zagrcbu, 19. studenog 2002, godine. Naslov je izlaganja bto "La notion du "peuple" dans Ea littćrature illyrologique" ("Pojam narod u iltroloskoj literaturi"). Benac za predantiĆka dručtva o kojima govori pretpostavlja gentilno uredenje. Gens (rod) kao manja zajednica koja potice "od istog praoca, odnosno pramajke", osnovna je jedinica ovog sustava, Vise rodova moie ćiniti bratstvo, a bratstva se udruiuju u plemena. Plcmc jc tako "...najvisa forma genulnog druitvenog uredenja, " tc vodi racuna o teritoriju i zajedničkim interesima svih pripadnika (BENAC 1987: 740). Ta disertacija predsravlja va£an doprinos etnohUtotijskim istraiivanjima.

13

i'ovijesr JapoeLt. fristup

Teorijske postavke istralivanja emičkih zajednica starog Ilirika

Možda bi ovom poimanju naroda mogla odgovaraii i definicija etničke skupinc ili grupe, prijevodom engleskog termina "ethnic group". U nekim tekstovima, posebno stranih autora> pojavljuje se i naziv etnija. Pojmovi pleme i etnija često su se koristili u istraživanjima predindustrijskih i "primitivnih društava". Njima su označavane zajednice koje se razlikuju od organiziranih društava. Ovo stanovište možemo ilustrirati nizom parova suprotstavljenih pojmova: etnija (i pleme) / nađja; zajednica / društvo; društvo bez povijesti / društvo s poviješću; predindustrijsko / industrijsko društvo (POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 59-70; K O R U N I Ć 2002: 66, bilj. 6; O L U J I Ć 1999a: 57-60). Ne ulazeći ovdje u dublju raspravu o pomalo nejasnom pojmu ernije, čini mi se da je ovaj, ali i neki drugi pojmovi (npr. nacija u srednjovjekovnom kontekstu), mogao biti i korišten da bi se izbjegao, možda za neke, speđfične kulturno-povijesne kontekste, "nezgodan" naziv narod CVolk" ili "peuple"). Prije svega se to odnosi na njemačku, ali i francusku historiografiju ( B U D A K 1999: 13). Mislim da znanstveno promišljanje ovih vaŽnih problema ne bi smjelo biti opterećeno takvim "povijesnim" utezima. Umnažanje pojmova ipak nije korak naprijed prema rjesavanju ionako zamršenog problema etničkog identiteta. U kulturnoj se antropologiji prelazak s pojma "plemena" na pojam "etničke" grupe, kao znaćajan napredak u konceptualizaciji etničkih grupa, događa već od šezdesetih godina 20. stoljeća (POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 70). Plemenska zajeđnica, promatrana izolirano, kao jedinica svojstvena ne-zapadnjačkom svijetu (istraživana objektivistički i sistemski), sada je zamijenjena idejom o etničkoj grupi, kao potenđjalnoj univerzainoj jedinici, definiranoj vlastitim granicama i kontekstom. Ovim sepomakom etničke grupe počinju promatrati kao nešto što je trajno vezano uz povijest čovječanstva, od prapovijesti do danas ( K O R U N I Ć 2002: 66). Povijest Japoda, kao svojevrsna "case study", koja je pred čitateljem, upravo je pokušaj da se određena društvena zajednica promatra istovremeno: u transformaciji svojih društvenih i teritorijalnih granica, ali također i u svom prostornom i vremenskom kontekstu. U ovom se radu, kada govorim o Japodima (ali i Histrima, Liburnima, Delmatima), opredjeljujem za naziv narod> svjestan određenih ograničenja i problema u dcfiniciji i primjeni ovog pojma. Zajednice koje spominjem u ovoj knjizi pripadaju prapovijesti i antici. Njihovu povijest pokužavamo rekonstruirati na temelju materijalnih ostataka koje ostavljaju (predmetno-slikovnih vrela) te svjedočanstava antičkih 7

7

14

Jednu je definiciju pojma "etniČka skupina" ponudio hrvatski povjesničar P. Korunić: "etnička grupa (engl, ethnic group, hrv. etnicka grupa): etnička skupina: česti pojam u društvenim znanostima (engJ, i američkim), a označuje skuplnu Ijudi koji dijele zajednički identitet na temelju iste kulture, tradicije, religije, povijesti, "sudbine" istog jczika, porijekla i dfugih osobina" (KORUNIĆ 2002: 66").

pisanih vrela (pisanih iz perspckrive "drugih", s kojima su u neposrednom ili posrednom kontaktu). Definicijaovih zajednicaovisitće upravo o ograničenom broju podataka koje pokusavamo iščitavati iz spomenutih vrela te o kontekstu u kojem su nastajale i trajale. Naravno, cilj ovog rada nije postavljanje gotovih definicija. To metodološki jednostavno ne bi bilo ispravno. Svjestan da će svaki pokušaj definiđje ovog pojma s pravom biti izložen argumentiranoj kritici, promišljanju i promjeni, ponudio bih ipak jednu "radnu" verziju: narod je zajednica Ijudi na određenom prostoru koje povezuje identitet i svijest o zajedničkoj proslosti, isti jezik, materijalna kultura, teritorij (znakovi u prostoru), običaji, jezik simbola (verbalna i neverbalna komunikađja) koji svjedoče o razlikovanju jednog identiteta od drugih. U kontekstu prapovijesnih društava neke će od navedenih kriterija biti tesko ili čak nemoguće potpuno istraziti i razumjeti. Određeni narod ne promatram kao izoliranu i statičnu strukturu, usidrenu u određeni kontekst, već kao strukturu izloženu stalnoj transformađji i različitim društvenim procesima. Društveni proces, kretanje i promjena, u ovom sluČaju biva značajnijim od same strukture. Modalitete ovih promjena nismo uvijek u stanju pratiti zbog nedostatka izvora (pisanih i predmetno-slikovnih), ali i nedostatka temeljnih istraživanja Predmet se našeg istraživanja, dakle, stalno kreće kroz vrijeme i prostor. U tom se kretanju (brzom, sporom, razdobljima stagnacije), on stalno mijenja. Mijenja se i u doticaju s drugima (identitetima, zajednicama> kulturama itd.). Osnovama etničkog idenđteta, posebno u teorijskom smislu, do sada je u hrvatskoj historiografiji posvećivano vrlo malo pažnje. Posljednjih se godina stanje polako mijenja. Zbog toga je izuzetno važan zbornik radova znanstvenog skupa "Etnogeneza Hrvata", održanog u siječnju 1989. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (ur. N . Budak, Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995). Treba spomenuti i radove sa znanstvenih skupova o etniČkom razvitku europskih naclja, Hrvatskoj i Europi, koje je organizirao Institut za migracije i narodnosti u Zagrcbu (11. lipnja 1997. i 20, ožujka 1999- godine).Izlaganjasu objavljenautri zbornika radova: EtniČnost, nacija, identitet: Hrvatska i Europa, Zagreb 1998; Kuttura, etničnost identitet, Zagreb 1999. te Etničnost i povijest, Zagreb 1999Knjiga Lekstkon migracijskog i etničkog naztvlja* (1998. godine) pokušaj je da se uspostavi zajedniČka terminoloska osnova ( H E R Š A K 1998). t

Za definiranje određenog identiteta potrebno je i sagledavanje onih s kojima su oni bili u stalnoj interakciji i prepletanju. Koncept "mi" i "oni" bitan je za razumijcvanje nastanka i funkcioniranja jedne zajednice. Možemo li Japodske susjede Liburne, Ddmate, Hisrre, Kelte, kasnije i Rimljane, zatim i mnogc nama ncpoznate zajcdnicc, obuhvatiti zamjenicom "oni" kad govorimo

15

fovijest Japoda. frisrup o formiranjLi i trajanju japodskog naroda? Zato je razumijevanje konteksta u kojem jedan narod traje od velike važnosti. Prema Barthu, etntčke skupine te njihove teritorijalne i društvene granice svoje opravdanje i važnost ostvaruju upravo zahvaljujući intenzivnom međuetničkom kontaktu (POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 211-259; V E I T 1989: 47). Ovi su kontakti (trgovina, razmjena, ratovanje, pojedinačni osobni kontakti) mogli biti održavani ne samo na razini dodira vladajućih elita već i u kontekstu zajedničkog života svih slojeva stanovnistva na određenim podruČjima (višegraničja i zone intenzivnog kontakta, komunikacijski pravđ, zajednički ratnički i pljačkaški pohodi, trgovišta i slično). Upravo se zato istraživanju granica japodskog etniciteta mora pridati veća pažnja. Ovdje naravno ne mislim samo na ceritorijalne granice, premda niti njih nikako ne možemo iskljuČiti iz razmatranja, već i na društvene granice jedne etnićke zajednice. Treba uzeti u obzir i mogućnost da je isti prostor (terkorij) moglo dijeliu više naroda. 8

Oznake identiteta i razlikovne znakove ne možemo prepoznati uvijek i s potpunom sigurnošću. U određivanju druŠtvenih granica odredenih etničkih entiteta susrest ćemo se i s najviše teškoća. Pogotovo stoga jer je naše znanje o japodskom đruštvu, ali i drugim željeznodobnim i predantičkim društvima, vrlo ograničeno (ČAČE 1979: 43-125). " M i " obuhvaća određeni identitet zajednice, ono što nas određuje ili mi smatramo da nas razlikuje od drugih. Bez "nas" nema niti "drugih" niti "drugih" ima bez "nas" i to bez obzira opredijelimo se za subjektivistiČki ili objektivistički pristup problemu identiteta. Ukoliko isključivost stavimo na stranu tijekom istraživanja, mislim da su oba pristupa legitimna i opravdana. Subjektivistički jer je izuzetno bitno kako zajednica doživljava samu sebe i onc od kojih se želi razlikovati, Objektivistički jer i tako stvorena (možda i zamišljena) zajednica jest objektivna činjenica koju moramo uzeri u razmatranje. To što je "zamišljena" i eventualno plod konstrukcije njezinih pripadnika, ne znači da je manje stvarna, Istraživačima prapovijesnih naroda, u nedostatku pisanih tragova, ostaje upravo pogled izvana bez mogućnosti uvida u način na koji su sebe i druge doživljali pripadnici naroda koji istražuju. Možda je uvid i moguć uzmemo li u obzir bogati vizualni jezik simbola iskazan u ukrasima nakita, posuda, urezan u kamene spomenike ili upisan u prostor na različite načine (oznake razgraniČenja, nadgrobni spomenici i mnogi drugi). Ovaj neverbalni svijet poruka i simbola joi uvijek nije dovoljno iskorišten u etnohistorijskim istraživanjima. 8

"Programatski" tekst, na koji se oslanjaju mnogi kasniji autori u cijelosti, kao dodatak, donose Poutignat i Streiff-Fenart, Radi se o Barthovom uvodu u zbornik radova kojemu je bio i utednik Erhnic Groups and BoundarUs. IheSociat Organisation ofCuiturc Diffircnce, Bergen, Oslo 1969, Univcrsitetsforlagcr (POUTIGNAT, STREIPF-FENART 1997: 211-259), T

16

Teorijske postavke ismiivanja ttntfkih zajednica starog Hirika Tradicionalna podjela na određena razdoblja postavlja pred istraživača velike teškoće. Susret žcljeznodobnih druŽtava i antičkc civilizacije (grčkih kolonija i kasnije rimske države u ekspanziji) na prostorullirika, izuzetno je teško istraživati inzistirajući isključivo na strogom medusobnom razgraničenju između prapovijesne i antičke arheologije tc povijcsti starogvijeka, Tijekom više od stoljeća i pol razvojnog puta moderne arheološke i povijesne znanosti, uspostavljena je kruta granica između žcljeznog i rimskog doba. Ta podjela uspostavlja čvrst metodološki okvir koji je znatno utjecao na interpretaciju različitih kulturnih identiteta (JONES 1998: 29)- Stoga su istraživači nerijetko zatvoreni u strogim granicama svojih "struka" i usmjerenja. Nepostojanje međusobne komunikacije otežava razumijevanje procesa kojt se "prelijevaju" preko granica koje nerijetko i sami konstruiramo. Primjerice, baviti se poviješću Japoda, posebice tijekom druge polovice 1. tisućljeća prije Krista, znači baviti se istovremeno i problemima prapovijesne arheologije kao i problemima antičke povijesti. Antički je kontekst, u vremenu susreta grčke i rimske civilizacije s pojedinim "barbarskim" društvima, neodvojiv dio čitave slike. Znanstveni skup održan 1999. godine, u Musee des antiquitćs nationales u Sarn-Germain-en-Laye i Parizu, na kojem su sudjelovali istraživači keltskih društava, stepskih nomadskih zajednica i istraživači ranog srednjeg vijeka upozorio je na mnogobrojne međusobno vrlo slične metodološke obrasce ovih različitih znanstvenih područja (OLUJIĆ 2000: 19-20). Istraživanje procesa etnogeneze ranije spomenutih protohistorijskih etničkih skupina našeg prostora u mnogim se točkama dodiruje s istraživanjima ranosrednjevjekovnih procesa etnogeneze, prije svega zbog sličnosri u odnosu arheoloških i pisanih izvora. Zbog sličnih problema i metodoloških poteškoća u istraživanju različitih etniČkih zajednica u nastajanju i promjeni, trebalo bi teŽiti više prema zajedničkom radu i međusobnoj suradnji istraživača koji se bave spomenutim međusobno bliskim znanstvenim područjima. Naime, ti se istraživači susreću sa sličnim problemom: oskudnim literarnim izvorima, nesređenom terminologijom, te gotovo potpunim nedostatkom teorijskog promišljanja i rasprave o problemu etniciteta i etničkog identiteta. S druge strane, radi se o istraživanju susreta društava koja ne poznaju pismo i onih koja ostavljaju pisane tragove. Konfrontacija i interpretacija pisanih (posebno literarnih) izvora s analizom materijalne kulture jedan je od najvećih i najvažnijih istraživačkih problema i Izazova. Zbog toga su i pokušaji njihova integriranja u jednu jedinstvenu cjelinu vrlo rijetki. Pisanjc povijestl protohistorijskih društava, o kojima su obavijesti titerarnib izvora vrlo oskudne, često i nepouzdane, a gotovo uvijek rezultat poglcda izvana u pcrspcktivi "mi-oni", mora uključivati i konkrctno istraživanje njihovih matcrijalnih tragova. Japodi nam o svojoj povijesti i tradiciji govore 17

Teorijite postavke istraitvanja ttmtkih zajednica starog Ilirika

Pow)ttt jtpod*. priitup vlastttim simbolima i vizualnim izrazom, materijalnom kulturom, ali je takove kodovc najčcŠće vrlo teiko potpuno točno razumjcti, pročitati i dešifrirari. Usmena jc prcdaja potpuno izgubljena, a njcni su tragovi samo ponekad čitljivi u ukrasima i nakitu, u scenama na nckim japodskim spomenicima (japodske urne, dijelovi noŠnje). U tome i leži najveće znaČenje ptepletanja i nadopunjavanja meroda povijesnog i arheoloskog istraživanja. U hrvatskoj se arheološkoj literaturi pisani izvori često površno i netočno interpretiraju. Istovremeno, mnogi tekstovi hrvatskih povjesničara pokazuju nemogućnost razumijevanja diskursa arheološke struke, što rezultira pogresnim interprctiranjem rezultata arheološkog istraživanja. Ono što ove različitosti može pomiriti upravo je cjelovit (totalni) antropološki pristup povijesti. Upravo je stoga potrebna bolja komunikacija i suradnja svih spomenutih struka. Interdisciplinarnost sedanasspominjevrlo često, ali se nažalost vrlo rijetko doista i ostvaruje u istraživačkom radu. Danas je u arheološkoj struci vise-manje prihvaćeno mišljenje da se na prostoru dodira jadransko-sredozemnog, panonskog, balkanskog i alpskog prostora od početka željeznog doba (ili krajem bronČanog doba) poČinju jasno ocrtavati određene regionalne pojave. Radi se o histarskoj, japodskoj, liburnskoj i delmatskoj skupini željeznog doba. Tim pojavama, iskazanima prije svega materijalnom kulturom, pripisujemo i odredene etničke sadržaje, naravno uz određene ograde i ograničenja. U interpretaciji arheološke građe kriju se mnoge poteškoće. Stari Kossinin koncept jednakosti "arheološke kulture" i etničke skupine ili naroda, u hrvatskoj je arheološkoj literaturi imao dosta odjeka. On je ponekad primijenjtvan gotovo mehaniČki, bez ikakvog teorijskog promisljanja. U domaćoj arheološkoj ltteraturi i historiografiji u ovom trenutku nema mnogo teorijskih rasprava o problemu izjednačavanja određene arheološke "kulture" s određenim etničkim imenom. Sve ostaje na važnom doprinosu starijih autora (Čović 1967: 103-122; B E N A C 1973: 93-108; 1987: 737-744 i drugiJJ Sociološka literatura, većinom s engleskog govornog područja, dovodi u pitanje istovjetnost suštine jednog drustvenog enriteta i jednc kulture, ono Čime je zapravo jedna etnička grupa obiČno i definirana (POUTIGNAT, S T R E I F F - F E N A R T 1997: 15). U arheoloskoj titcraturi istog govornog područja slično se dogada i s konceptom "arheološke kulture" Budući da se i u nas, poscbno kod mladih istraživača, poČinju pojavljivati sliČni koncepti, smatram potrebnim malo "zakomplicirati" raspravu. 1

10

9

U inozemnoj je literaturi tim problemima posvećen vrlo velik broj radova od kojih donosim samo neke (VEIT 1989: 35-56; HODSON 1980: 1-9). S.Jones je ove rasprave i razlićite poglede objedinila u vrlo preglednoj lintezi The Archaeologf ofEthnkity (JONBS 1998). 10 U toj su sintezi objedinjeni razlititi pogledl 1 ikole milljenja, a na istom je mjestu navedena i vainija literatura pojvećcna tom problemu. 18

Pojam arheoloika kultura rezultat je naše konstrukctje koja se naravno mijenja s napretkom istraživanja. Ona služi isključivo kao spoznajno pomagalo u razumijevanju prošle srvarnosti. Naravno, i pojam narod rezultat je konstrukcije, bez obzira je li ona nastala u prošlosti ili jc stvara istraživač, druŠtvo, ideologija ili bilo tko drugi, Do sada se ovom problemu pristupalo vrlo površno, bezrezervno prihvaćajući identifikaciju određene kulture s odgovarajućim plemenskim ili etničkim sadržajem. Jednostavno i jednostrano izjednačavati arheološku kulturu s narodom ili plemenom jest potpuno pogrešno. Međutim, jednako je pogrešno a priori odbijati mogućnost da spomenuta kultura doista i ima određeni etnički sadržaj. Naravno, pod uvjetom da su zadovoljeni svi kriteriji prema kojima određujemo radi li se o etničkoj zajednici ili ne. Materijalna kultura, iako nije isključivi odraz odredenog etničkog identiteta, čini njegov izuzetno važan dio. Veit zaključuje: "praktičan zaključak ove rasprave sigurno bio morao biti taj da ćemo nastavtti koristiti stari koncept kulture koji je zamislio Kossina, a razvijali su ga ostali, čak i ako smo svjesnt da kada je riječ o jednoj "arheološkoj kulturi" nije nužno riječ o materijalnom izrazu "naroda", već prije svega s jednim arheoioškim spoznajnim pomagalom" prev. B. Olujić (VEIT 1989: 46). Pojam materijalne kulture danas se vrlo Često brka s pojmom arheološke kulture. Radi se o međusobno povezanim i bliskim, a opet potpuno različitim pojmovima. U konstruiranju određene arheološke kulture arheolog se najvećim dijelom oslanja upravo na predmetno-slikovna vrela. Dakle, na predmete koji prlpadaju matertjalnoj kulturi odredene prostorne cjeline. Pri tomu se može, ukoiiko postoje, koristiti i eventualnim pisanim (literarnim i epigrafskim) vrelima, ali i drugim oblicima nematerijalne baštine. Smatram da materijalna kultura, kao zbroj materijalnih ostataka u kontekstu određene društvene, prostome i povijesne jedinice, doista predstavlja materijalni izraz određene etničke zajednice. Ona je ujedno isprepletena i s nematerijalnom baštinom jednog etniciteta (naroda), koju je arheološktm i povijesnim istraživanjima puno teže obuhvatiti (usmena tradicijska baština, ritualna praksa, odredena znanja koja se prenose s koljena na koljeno, percepcija prostora, percepcija "nas" i "drugih" itd.). Svaka se etnička zajednica ostvaruje i konkretnom materijalnom kulturom. Materijalna kultura jedan je od bitnih kriterija u definiranju i promišljanju odredenog naroda. Materijalni su ostaci vrlo često i jedino čime raspolažemo, posebno u slučaju tstraživanja prapovijesnih druitava. Materijaina baština nije daklc samo "jezik" kojim su ljudi koji su jc stvarali komunicirali sa svijetom oko sebe, već i mogući naČin komunikacije današnjeg istraživača s prošlom zbiljom. Ona nastaju kao rezultat određenog društvenog djelovanja, ali ne kao puki mehaničkl odraz drultvcnc zbiljc, izdvojcn iz povijcsnog konteksta

19

Povijtst Japoda. Pristup 1997: 185). Pored prcdmeta koji su služili kao osobne oznake spola, dobi, bogatstva i položaja u društvu, materijalnoj kulturi pripadaju i oni koji su imali funkciju oznake (svima vidljive i jasne) pripadnosti obitelji, rodu ili narodu. "Japodska kultura željeznog doba" konstrukcija je koju su istraživači srvorili u najvećoj mjeri na temelju rezultata dosadašnjih arheoloskih istraživanja na prostoru Like, Ogulinsko-plaščanske udoline, Pounja, Bele krajine i Hrvatskog primorja, od 19- stoljeća do danas. Dakle, na temelju istraživanja bogate materijalne baštine pripisane zajednici čije je ime zabilježeno u svjedočanstvima antičkih literarnih vrela. Pred nama se tako Japodi, ali i Histri, Liburni, Delmati i drugi narodi, pojavljuju kao zasebne (ali i međusobno povezane) pojave u konstantnoj mijeni. Uvažavajući sve teorijske zamke i opasnosti u mehaničkom identificiranju "arheološke kulture" s odredenim erničkim grupama, mislim da u željeznodobnim skupinama - istarskoj, liburnskoj, i delmatskoj — možemo prepoznati zaokruŽene regionalne pojave s određenim etničkim sadržajem. Svaku od ovih grupa sasvim opravdano možemo nazvati narodom jer pri tome zadovoljavaju barem osnovne kriterije etniciteta, a radi se prije svega o zajedničkom prostoru, jeziku, kultu, pogrebnim običajima, nošnji, običajima te đrugim odrednicama jednog etničkog identiteta. Tome možemo pridodati i sasvim konkretne obavijesti antičkih izvora koje, zajedno s drugim elementima, čine razumljivu i jasnu cjelinu. Međutim, sasvim je drugo pitanje vremena, od kada zapravo o ovim entitetima možemo govoriti kao etniČkim zajednicama. Dosadašnja arheološka literatura više je manje suglasna o tom problemu. PoČetak etnogenetskih procesa Japoda, Histra, Liburna, Delmata, obično se postavlja u vrijeme kasnog brončanog doba (12.-9. stoljeće prije Krista). Ipak, imajući u vidu sve elemente koji tvore ono što nazivamo određenim etničkim entitetom, ne možemo do kraja i bez ikakve ograde postaviti tu dataciju. Mislim da je potpuno pogrešno izdvajati etnogenezu iz ukupnosti povijesnog razvoja jednog naroda, kao što se to do sada često činilo u hrvatskoj historiografiji. Problem možemo postaviti i tako da proces etnogeneze jednog naroda promatramo kao cjelinu njegova povijesnog trajanja, u skladu s već izrečenim metodološkim usmjerenjem da etničke sadržaje ne promatram kao statičke već dinamičke fenomene, u cjelini njihova prostornog i vremenskog konteksta. Ovaj problem ostaje i dalje kao jedno od temeljnih otvorenih istraživačkih pkanja kojima će u narednim godinama istraživači morati posvetiti dosta vremena. I ro ne zato jer bi te teme, eto, bile u modi, već zato Što ćemo se zbog njihova zanemarivanja, vječno vrtjeti u krugu deskriptivnog pristupa i tipološke usporedbe predmcta, bez njihova pravog razumijcvanja ili uklapanja u povijesni, društveni i kulturni kontekst< (HOLTEN

20

Ttorijskt postavke istraiivanja etničkih zajednica starog Ilirika Još je Čović 1967. godine u jednom od svojih metodološki vrlo inspirativnih članaka ("O izvorima za povijest Autarijata") ukazao na velike mogućnosti rada na povijesnoj rekonstrukciji i na zajedniČkom korištenju arheoloških i povijesnih izvora upravo u istraživanju Japoda kao zasebne etničke zajednice (Čović 1967: 110-111). Nažalost, ove su mogućnosti do danas ostale uvelike neiskoriŠtene. U novije se vrijeme u teorijskom promišljanju interpretacije pisanih izvora u odnosu na "barbarska" društva željeznog doba pojavljuju ponešto drugačiji pogledi ( C H A M P I O N 1985: 9-22; BABIĆ 1994: 125-128; W E L L S 2001; M O R E L A N D 2001). Antički literarni izvori, koji nam donose velik broj važnih povijesnih, etnoloških i geografskih podataka o različitim etničkim skupinama zapravo predstavljaju rezultat pogleda iz antičke đvilizacije prema barbarskom svijetu ( W E L L S 2001: 25-28). Ova je "slika o drugome" mogla biti dvojaka: ili kao pogled prema primitivnom, neciviliziranom svijetu oslikan na naturalistički i nimalo laskav naČin ili kao slika idealiziranog barbarskog društva kao paradigme svih poželjnih društvenih i osobnih vrlina i kvaliceta. Bez obzira na povremene žive opise "iz prve ruke", u opisima barbarskih naroda i njihovih običaja vrlo su česta bila i "opća mjesta", gotovo okamenjene i zamrznute predodžbe koje su autori tijekom stoljeća preuzimali jedni od drugih. Edward Said je svojim Orijentaltzmom vrlo uspješno pokazao koliko se novovjekovna europska predožba Bliskog istoka razlikovala od naČina na koji su bliskoistočni narodi doživljali sami sebe (SAID 1999; W E L L S 2001: 27-28). Sličan je koncept ponudila i Marija Todorova, istražujući odnos zapadnoeuropskih putnika prema balkanskom prostoru ( T O D O R O V A 1999:113 i dalje). Ta bi nam promišljanja danas mogla biti od izuzetne važnosti u istraživanju načina na koji su ljudi iz grčkog i rimskog svijeta doživljavali željeznodobne narode Europe ( W E L L S 2001: 28), Mnoge su obavijesti anričkih pisaca o narodima sjeverozapadnog Ilirika, do sada bespogovorno prihvaćane i ugrađivane u datekosežne interpretacije strukture protohistorijskih druŠtava. Te su informacije mogle neprestano biti prebacivane i pripisivane sad jednom sad drugom barbarskom narodu. Tako su već izgrađeni modeli percepcije "drugoga" prenoŠeni od autora do autora. O Japodima, kao uostalom i o svim drugim barbarima" antički pisci pišu onda kad za to postoje njima posebno važni razlozi, radilo se o intenzivnim trgovačkim vezama, dakle gospodarskim interesima, zatim zemljopisnoj znatiželji, otkrivanju novih putova ili o ratovima koji su posebno budili zanimanje za pojedine narodc. To nlpoitO nc znači da nam obavijesti pisanih vrela nisu izuzetno korisnc i dragocjcnc, vcć samo da im moramo pristupati imajući u vidu sve navedcno. 4<

21

Vovijeir JaptuU fVistvp

Teorijske postavke istralivanja etničkih zajednica starog Ilirika

Slika koju antićki ptsci donose o Japodima, kao i o svim drugim narodima "barbarskog" svijcta, jcdan je od (važnih) fragmenata mozaika prošle stvarnosti, koji više ili manjc uspješno, razliČitim metodama pokušavamo rekonstruirati. Ili točnije, to je ona stvarnost koju jedan Grk iii Rimljanin gleda iz perspektive njemu poznatog "civiliziranog" svijeta. Ono što u historiografiji i antropologiji nazivamo "slika o drugomc", nama je vrlo često jedini izvor obavijesti o Ijudima koji nisu imali vlastito pismo i vlastito zapisano kolektivno sjećanje. To nipošto ne znaČi da takva pisana svjedočanstva treba zanemariti. Bez njih bi pokušaj povijesne rekonstrukcije, baziran isključivo na arheoloskoj građi, vrlo često bio osuđen na propast. Unatoč potrebnom oprezu i kritičnosti u njihovu korišrenju, literarni nam izvori pružaju dragocjene podatke o pojedinim etničkim skupinama sjeverozapadnog Ilirika. T i su podaci, iako vrlo fragmentarni i rclativno oskudni, izuzetno značajni, jer govore o zanimanju koje su one budile u antičkom svijetu. Oni svjedoče o susretima "barbarskog" i razvijenog mediteranskog svijeta te promjenama koje su ta prožimanja uzrokovala i na jednoj i na drugoj strani, Bez cjelovitog, "totalnog" pristupa i korištenja svih raspoloživih obavijesti rekonstruiranje povijesne zbilje nije moguće. Svjedočanstva antičkih pisaca će nam zajedno s predmetno-slikovnim vrelima, u konfrontaciji i međusobnom dopunjavanju, dakle s podacima koje nam pružaju materijalna i nematerijalna baština, pogrebni obtčaji, naselja i drugo, biti od vehke kortsti u istraživanju povijesti naroda poputjapoda.

u rekonstrukciji jezika "ilirskih" naroda prijc rimskog osvajanja ( R E N D I Ć M I O Č E V I Ć 1975: 97-108), prije svega stoga što jedan dio tog naslijeda doista i prtpada starijim razdobljima. Naravno, osnovni problem leži u njihovu razlikovanju. Primjerice, primjetan je broj keltskih imena na spomenicima antičkog razdoblja (od 1. do 4. stoljeća poslije Krista) na japodskom etničkom prostoru Likc, Pounja i Ogulinsko-modruške udoline. Međurim, s velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti da se radi o pojedincima koji na taj prostor dolaze tek u vrijeme rimske vlasti, dakle u vrijeme intenzivne mobilnosti i akulturađje

Prapovijesna drustva nije niti moguće istraživati bez uvida u širi kontekst u kojem ona postoje. Antička civilizacija dobrim dijelom upravo i jest dio spomenutog šireg konteksta. Bez dobrog poznavanja mehanizama društvene, gospodarske i političke ekspanzije Rima, primjerice tijekom 2. stoljeća prije Krista, nije moguće razumjeti niti posljedice koje ta ekspanzija istovremeno ima i za samu rimsku državu i za ona društva s kojima dolazi u dodir. Jedan od izuzetno važnih kriterija u istraživanju etniciteta jest i jezik (jezični identitet). Jezični su ostaci vrlo oskudnt kao i kod drugih prapovijesnih naroda {BENAC 1973: 100; KATIČIĆ 1976: 154-215). Dosadašnja su lingvistiČka istraživanja samo doticala osnovne probleme jezika Japoda, Liburna, Histra, Delmara i druglh etniČkih skupina. U tim su istraživanjima vrlo često jednostavno projicirani dijelovi imenskog korpusa koji potječe iz vremena rimske vlasti u bližu ili dalju prošlost (sličan se problem javlja i u istraživanju različitih autohtonih kultova). To naravno ne umanjuje vrijednost toponima, osobnih imena, imena božanstava i ostalo jezično blago, sačuvano zahvaljujući anttČkim natpisima ili navodima literarnih izvora. Oni, dakako, prije svega pripadaju kontekstu antičkog razdoblja, ali uz veliki oprez mogu poslužiti i kao pomagala

Japode u ovom radu promatram kao zasebnu etničku cjelinu, ne isključujući njihovu srodnost ili sličnost s ostalim susjednim narodima. Pitanje njihove pripadnosti ilirskoj skupini naroda ostaje otvorenim." Svako vrijeme ima svoj poseban pogled na prošlost pa se tako mijenjalo i poimanje Ilira (naravno> i Japoda te bilo kojeg drugog naroda). Benac je Ilire i Tračane smatrao "etničkom ili etno-kulturnom grupom" misleći pri tome na grupu međusobno srodnih naroda i plemena ( B E N A C 1973: 100-103). Benca u ovom mišljenju slijedi i Garašanin ( G A R A S A N I N 1991: 13). To je mišljenje izraženo i u Enciklopediji Jugosiavije, u natuknici "Iliri", gdje su Iliri "jedna od starih populacijskih grupa na Balkanu, koju je od predantičkih vremena činilo više srodnih etničkih skupina.^ ( B E N A C , R E N D I Ć - M I O Č E V I Ć 1988: 503-504). Prema ovom mišljenju, pojam lliri u predantičko i antičko doba "nije označivao defintranu etničku skupinu - poput Dclmata, Liburna, Japoda, Ardijejaca i drugih - već je poput

(KATIČIĆ 1964: 9-58; 1965: 53-76; 1966: 145-168).

O japodskom jeziku, dakle, ne znamo mnogo, Zato je na budućim istraživačima da rasvijetle i to tzuzetno važno pitanje. O prostoru kao jcdnom od važntjih kriterija odredivanja etniciteta postoji više obavijesri u vreiima. Kada definiramo japodski teritorij, uvažavajući sva ograničenja (o kojima će kasnije biti više riječi), postavljamo određeni okvir. Postavljamo i odredeni vremenski kontekst. Dakle, svi materijalni ostaci na određenom prostoru, koji pripadaju određenom vremenu (1. tisućljeće prije Krista), moraju ući u razmatranje i raspravu o tome je Ii imenu Japodi moguće dari određeni etnički sadržaj! Čitanju prostora u ovom je radu dano središnje mjesto. Primjenjujući rotalni pristup svim razdobljima prošlosti, naravno, u spomenuto istraživanje uključujem sve raspoložive elemente, uključujući i klimatske, geomorfološke i vegetacijske osobine prostora koji istražujem, Razumijevanje prostora u koji su upisani tragovi postojanja Japoda preduvjet je i razumijevanju njihove povijestL

11 Pitanjc jc naravno i lio iu \\\t\. U /nanitvenoj je literaturi viie-manje prihvaćeno mišljenje da ILiri nisu po^cban n. I. vcc Krupa međusobno srodnih naroda. Tom pitanju posvećen je velik broj radova od hojJh ndvodim mmo m-kr (KATIČK: 1964a: H7-97; Suić 1976: 179-196; BENAC 1973: 9310«; IH7i 737 H02; GABASANIN 1991: H ) 4

22

23

Ptnnjest Japoda. fristup etničkih pojmova Grci (Heleni) Germani, Slaveni i sl. obuhvaćao više etničkih skupina; te su skupine bile povezane nekim zajednickim povijesnim, druŠtveno-ekonomskim i kulturnim oznakama, posebno u jeziku te materijalnoj i duhovnoj kulturi (religija, kultovi, pogrebni ritusi i sl.), ali su njegovale također određene tradicionalne specifičnosti, po kojima ih je, kao i po njihovim individualnim imenima, zabilježila i predstavila povijesna znanost." (BENAC, R E N D I Ć - M I O Č E V I Ć 1988: 504). Još je uvijek otvoreno pitanje tko su bili ti Iliri koji su dali ime provinciji. Navodima Plinija Starijeg i Pomponija Mele u kojima se spominju "Iliri u užem smislu" Illyrii proprie dkti {PUn. N. H. III, 144; Pomp. Mela II, 559) posvećeno je u dosadašnjoj literaturi dosta prostora (KATIČIĆ 1964a: 87-97; Suić 1976a: 179-996; 1996: 49-66; B E N A C 1987: 737802; G A R A S A N I N 1991: 9-32). U svakom slučaju pojam Iliri i Ilirik postepeno se širi od jugoistoka prema sjeverozapadu, najviše zahvaljujući rimskoj ekspanziji (od 3. stoljeća prije Krista). Prošireni etnonim Iliri treba svakako razlikovati od političko-administrativnog etnonima Illyrius koji označava pripadnika provincije Ilirik ( B E N A C , R E N D I Ć - M I O Č E V I Ć 1988: 504). Rimski Ilirik prije svega je geografski i administrativni pojam (Smć 1976a: 179-196; 1996: 49-66; G A R A Š A N I N 1991: 1243). T

Krajem 80-tih godina 20. stoljeća sve se češće pojavljuju mišljenja sklona izdvajanju Japoda i Liburna iz ilirskog kompleksa ( B E N A C 1987: 773, 776-779; G A R A Š A N I N 1988: 65)- Liburne, Histre i Japode doista povezuje određena sličnost i srodnost, gotovo kao da se radi o posebnoj skupini naroda. Ipak, na današnjem se stupnju istraživanja ne bih upuštao u tako dalekosežne konstrukcije. Japode doživljavam prije svega kao zaseban etnički entitet. I s£m pojam Ilira zaslužuje daljnja istraživanja i pogled iz novije perspektive. Pitanje japodske pripadnosti ilirskom etničkom kompleksu (što god mislili pod tim imenom) možda i nije medu najvažnijim nerijeŠenim problemima njihove povijesti.

24

2S

Japodi u povijesnim znanostima

P

osebno mjesto medu pokretačima povijesnih znanosti u Hrvata svakako pripada Ivanu Lučiću {Joannes Lucius', 1604-1679). U svojem je djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae {O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske) savjesno skupio sve do tada poznate podatke i obavijesti anričkih pisaca o prostoru Ilirika (Lučić 1986). Doduše, Lučić slijedi navode nekih antičkih pisaca te Japode ne smatra ilirskim, već keltskim narodom. O tome će biti više riječi na drugom mjestu u ovoj knjizi {Strab. 4, 6, 10; 7, 5, 2; Strab. 7, 5, 4; Dio. Hat. apud Steph. Byz. s. v. Iapodes) (Lučić 1986: 217-225)- Japođi su kao poseban problem i predmet zanimanja istraživača, uz ostale ilirske narode, ugrađeni u same početke hrvatske kritičke historiografije. Oni na taj način čine važan dio potrage za uporištima idenriteta, od 17. do 19. stoljeća, a time i važnu sastavnicu hrvatske historiografije. 12

PolitiČka je stvarnost, kako tijekom 16. i 17. stoljeća, u vremenu ispunjenom golom borbom za opstanak, tako i tijekom 19. stoljeća, u doba integracijskih procesa i oblikovanja modernog nacionalnog identketa, bitno utjecala na odabiranje istraživačkih prioriteta. Budući da svako vrijeme ima svoj poseban pogled na prošlost, prošlost se konceptualizira i oblikuje, vrlo često upravo prema potrebama i prioritetima ljudi tog istog vremena. Odgovori na pitanja koja se mogu postavljati prošlosti, imaju funkcionalnu ulogu u životima Ijudi određenog vremena. U uvjetima borbe protiv osmanlijske najezde, junačka je prošlost utočište i temelj identiteta u nastajanju. Herojska prošlostzato nije samo izraz romantičarske nostalgije za boljim vremenima, već postaje primjerom i poticajem. Identifikacija s istim primjerima, naravno, ovisit će o perspektivi i specifičnom položaju onog koji to> svjesno ili nesvjesno, čini. Zato je globalni rimski imperij možda mogao biri uzorom habsburškom imperiju, a borba pojedinih naroda protiv Rimljana uzor malim narodima koji su bili dijelom tog istog imperija. Junačka obrana Metula i sudbina njegovih japodskih branitelja vrlo rano počinju zanimati prve istraživače. Posebnu je pažnju ranih istraživača ilirske povijesri, prije svega Lučićevu, izazivala Apijanova pripovijest o Oktavijanovom sukobu s Japodima. Zbog velikog broja podataka o Ilirima, Apijan je većzarana počeo privlačiti pažnju hrvatske hisroriograflje. Bruna Kuntić-Makvić pravilno 12 Ovdje donosim citat hrvaukog prijevoda Brune Kuntić-Makvif, s komenurima Makvić, Ncvcna Rmiika, Kc (Utlihiclni I Miroslava Kureica.

Kuntić-

2'J

apoa*i u povijesnim znanostima

Povijest Japoda. Pristup je ukazala na jasnu poveznicu od vremena Ivana Lučića sve do sredine 19. stoljeća ( K U N T I Ć - M A K V I Ć 1988: 67-77). U tom se razdoblju intenzivnije prevode i analiziraju djela antičkih pisaca o povijesti Ilirika. Zato i nije pretjerano ustvrditi da su prvi prijevodi ugrađeni u temelje stvaranja hrvatske povijesne znanosti. Čak ako i imaju nekih grešaka ili nedoscataka, oni predstavljaju dragocjene spomenike. Oni su ujedno i izuzetno bitne sastavnice potrage za identitetom (STARČEVIĆ 1863: 163-177; noviji hrvatski prijevod Brune Kuntić-Makvić u: M A T I J E V I Ć - S O K O L 1994: 29-34). Naravno, potraga za Metulom te borba Japoda i ostalih ilirskih naroda s Rimljanima, nisu bile dijelom samo hrvatske potrage za identitetom. Ona je važan dio povijesti i slovenskih humanističkih znanosti, posebice povijesti i arheologije. Junačkom otporu Oktavijanovoj vojsci veliku pažnju, izmedu ostalih, posvećuje i Valvasor, vizualizirajući Metul kao srednjevjekovni grad (VALVASOR 1689: 76, fig. 41). Metul je važno mjesto i za slovenskog književnika Franceta Prešerena ( P R E Š E R E N 1958: 107; Božlč 1999: 181). U svojim Sonetima Ijubavi {Soneti Ijubezni) pjesnik spominje znamenka djela "naših očetov": "Očetov naših imenitna dela, kar jih nekdanjih časov zgodba hrani: kako Metulum se Avgustu brani, kaj je do zdaj Ljubljana đoživela« ". {Soneti IjubeznU sonet h P R E Š E R E N 1958: 107). Georg Veirh u iscrpnom je topografskom pregledu, posvećenom Oktavijanovu pohodu na Ilirik 35-33. godine prije Krista, Metul nazvao "Hirskom Alezijom". Povezao je tako japodsko središte s gotovo mitskim središtem galskog otpora Cezaru {VEITH 1914: 30). Tema herojske obrane i dobrovoljnog odlaska junaka i njihovih obitelji u smrt nije bila zanimljiva samo antičkim Čitateljima. Ona je izazivala Živi interes i mnogo kasnije. Svi su istraživači, u potrazi za identitetom i uporistima u povijesnom trajanju, rado zastajali upravo na ovakvim mjestima, prikladnima i za literarnu obradu. Počeci muzealne djelatnosti i znanstvenog rada na zaštiti i prezentiranju arheološke građe u Hrvatskoj istovremeni su s počecima istraživanja japodske povijesti i kulture. Ne samo da su istovremeni, već i neraskidivo povezani. Japodi su i na taj način ugradeni u noviju hrvatsku povijest. Tako će japodski predmeti, dijelovi bogate materijalne bastine te etničke skupine, ubrzo postari jezgrom prapovijesne zbirke zagrebačkog muzeja, ali i značajnim dijelom muzejskih cjelina u Sarajevu i Beču. Jedan od prvih pokretača organiziranog rada na evidenciji i zaštiti bogatog hrvatskog povijesnog naslijeda svakako je Mijat Sabljar (1790-1865; M I R N I K 1991: 14-17; V U J N O V I Ć 1991: 26-33). Prostor Like u njegovu djelovanju ima izuzetno mjesto. Najbolji primjer njegova odnosa prema baštini jest slučaj Široke Kule, rijedak za njegovo vrijeme (možda i današnje). Čim je čuo za uništavanje antjčkih mozaika u Širokoj Kuli, došao je na

30

f

lokalitet, iskopavao (samo) ugrožene dijelove, uz pisane i nacrtne zabilješke i dnevnik. Zatim je pažljivo zatrpao nalazište> kako bi ga zaštitio ( V U J N O V I Ć 1991: 28). Sabljar je u Lici službovao kao građevinski kapetan Licke pukovnije, ali se i ovim prostorom bavio i nakon umirovljenja, kao djelatnik Narodnog muzeja u Zagrebu ( M I R N I K 1991: 15; V U J N O V I Ć 1991: 28). Japodski su tokaliteti izazvali i zanimanje velikog hrvatskog povjesničara Ivana Kukuljevića ( K U K U L J E V I Ć 1873: 132). Bez obzira na određene greške u ubikaciji pojedinih lokaliteta, Kukuljević je pokazao dobro poznavanje samog prostora. O Japodima on govori i u svojim Putnim uspomenama iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije, Krfa i Italtje ( K U K U L J E V I Ć 1873a: 6-27). I za njega su "hrabri Japodci" borci "proti Rimljanom za svoju slobodu i otačbinu" ( K U K U L J E V I Ć 1873a: 15). Velikbroj topografskihpodatakaojapodskom prostoru u prapovijesti i antici nalazimo i u djelu F. J . Frasa, krajiškog školskog ravnatelja (FRAS 1835; 1988), Sabljarove, Kukuljevićeve i Frasove topografske podatke i prijepise antičkih natpisa obilato su koristili istraživači poput Mommsena, Domaszev/skog i Patscha. Potonji je Japodima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posverio više izuzetno vrijednih radova (PATSCH 1896: 113-139; 1898: 335-364; 1899: 154273; 1900a). Njegova zapažanja i rezultati terenskog rada i danas su neizmjerno važni svakom istraživaču povijesti Japoda u prapovijesno i antičko doba. Nažalost, danas je vrlo malo istraživača koji tako sustavno i savjesno istražuju određeni prostor. Autor se ovih redaka, negdje u japodskim brdima, često uhvati u zamišljenoj polemici upravo s Patschem i njegovim suvremenicima. 13

Tijekom 19. stoljeća počinju i prva veća arheotoška istraŽivanja. Japodske nekropole, pristupačne i bogate arheološkim materijalom, prve su privukle posebnu pozornost istraživača. Isrina, znanstvenim metodama tog vremena i željom da se što prije skupi bogata građa koja će krasiti vitrine muzeja izgubljen je velik broj dragocjenih podataka koje su nam mogle pružiti istražene nekropole. Tako je izgubljen i velik broj grobnih cjelina gotovo svih japodskih nekropola istraživanth tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Unatoč nedostacima, ova su pionirska istraživanja značila i početak sustavnog bavljenja japodskom poviješću. Godine 1867. Šime Ljubić imenovan je čuvarom (kustosom) Arheološkog odjelaNarodnogmuzejauZagrebu,asljedećegodineravnareIjemmuzeja(MiRNiK 14

13 Pciredujući svoj Corpus Inscriptionum Latinarum Mommsen je za podruĆje Like i Ogulinsko-piaičanske udoline obitato koristio Sabljarove i Kukuljevićeve podatke (CIL III 15053; BBUNSMTD 1907: 93-94; FRANKFURTER 1884: 104-179, 166.

14 Jedino je Zdravko Marić na temelju objavljenih arheoloških iskopavanja Radimskoga i Cur^ cića, aii i uvidom u bogatu fikopanu atheotoiku gradu, gotovo uspio rekonstruirati grobne cjdine nekropola u Jezerinami f Rfbiću (MARIĆ 1968: 5-79}. 31

Japodi u povijesnim znanostima

Povijta Jđpšdđ, Prittup

1996: 25; B A L E N - L E T U N I Ć , R E N D I Ć - M I O Č E V I Ć 1999: 251-256). Taj vrsni hrvatski povjesničar i arheolog, jedan od začetnika hrvatske prapovijesne arheologije, organizirao je mrežu muzejskih povjerenika koji su pod njegovim nadzorom i prema njegovim uputama započeli rad na skupljanju arheološke građe (PAVIŠIĆ 1990: 84). Ljubić je 1879- godine pokrenuo i glasilo Hrvatskog arheološkog drustva, osnovanog 1878. godine ( B A L E N - L E T U N I Ć , R E N D I Ć - M I O Č E V I Ć 1999: 251-256). U Viestniku Hrvatskoga arkeologičkog druztva objavljivana su izvješča muzejskih povjerenika o nalazima ili poduzetim istraživanjima i vrijedni prilozi brojnih suradnika. Ljubićevi tekstovi "Putopisne ark. bilježke od Ogulina do Prozora" i "Japudija i predhistoričko otkriće u Prozoru kod Otočca" "Crtice iz moga putovanja po južnoj strani gornje Krajine ili gospičko-otočke pukovnije" pokušaj su objedinjavanja arheološke građe i onih obavijesti koje je o Japodima nalazio u pisanim vrelima (LJUBIĆ 1882: 12-23; 1885: M l ; 1889b: 104-109), Njegov Popis predmeta iz predhistoričke dobje u Narodnom zemaljskom muzeju u Zagrebu \z 1876. godine te dopunjeni Popis arkeologičkoga odjela narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu iz 1889. godine, pokušaj su katalogiziranja i sređivanja građe te dobar primjer i današnjim muzejskim djelatnicima (LJUBIĆ 1889). Naime, neobjavljena, neobrađena, često i nedostupna arheološka građa koja se i danas krije u depoima različitih muzeja, znatno otežava i usporava napredak znanstvenih istraživanja. Popis iz 1889- posebno je značajan jer, između ostalog, objedinjuje i nalaze s više bronČanodobnih i željeznodobnih lokaliteta o kojima je riječ i u ovoj knjizi. U okviru rada na povećanju prapovijesne zbirke muzeja Ljubić tako započinje i pionirski rad na iskopavanju prapovijesnih nekropola u selu Prozor, nedaleko Otočca u Lici. Marko Marković, muzejski povjerenik i pučki učitelj u selu Prozor, šalje 1880. godine Arheološkom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu obavijest o različitim predmetima koje su prigodom oranja mještani nalazili na području Velikog i Malog Vitla u selu Prozoru kod Otočca. Učitelj Marković sam započinje s iskopavanjem i dopisom obavještava o tome zagrebaČki muzej (LJUBIĆ 1881:

1M4)-

I sljedećih je godina Marković nastavio s iskopavanjem i redovko obavještavao djelatnike Narodnog muzeja u Zagrebu. * Nakon Markovićeve smrri iskopavanja obavljaju prozorski učireljiMatijaKolak i Mate Žagrović (PAVIŠIĆ 1990: 86). Ramberger je nastavio iskopavanja 1888, godine također s vrlo bogatim natazima. Kako doznajemo iz izvještaja Mate Žagrovića, kasnijeg prozorskog učitelja i muzejskog povjerenika, na istraživanjima nekropole koja se nalazila

sjeverno od Velikog Vitla radio je i stanoviti major Dietz ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1973: 5). Sva su ova istraživanja vrlo slabo dokumentirana, čak i u odnosu na metodologiju vremena u kojem su izvođena, bez zapisnika i nacrtne dokumentacije, tako da nije bilo podataka niti o pojedinim grobnim cjelinama. Radovima je povremeno osobno rukovodio Šime Ljubić, a u njegovoj su odsutnosti iskopavanja nastavljali muzejski povjerenici (LJUBIĆ 1883: 93-94). Ljubić je ubrzo nekropolu pripisao Japodima te je povodom otkrića u Prozoru objavio čitav niz članaka posvećenih povijesnim izvorima koji govore o Japodima, topografiji japodskog područja i japodskoj kulturi (LJUBIĆ 1885: 1-11, 39-47; 1886: 38-50; 1889a: 1-2). Iskopavanjima u Prozoru Šime Ljubić i muzejski povjerenici istražili su nekropolu koja se nalazila sjeverno, te dvije nekropole južno od Velikog i Malog Vitla ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1973: 5-8). Kotarski predsjednik Vukelić je osamdesetih godina 19. stoljeća istraživao naselje smješteno na gradini Veiiki Vital, navodno bez većeg uspjeha.* Arheološka istraživanja okolice Prozora nastavIjena su i kasnijih godina. U Poptsu iz 1889. godine Ljubić je objavio arheološki materijal koji je potjecao iz nekropole u Prozoru (LJUBIĆ 1889: 105-151; D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1973: 5, bilj. 12; Lo SCHIAVO 1970: 409-422). Tragom iscraživača iz 19- stoljeća posla je i Ružica Drechsler-Bižić. Pod njenim je vodstvom ekipa Arheološkog muzeja u Zagrebu 1971. i 1972. godine iskopavala grobove na neistraženom dijelu druge južne nekropole. Tada je istraženo sedamdeset i šest većinom skeletnih grobova ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1973: 154). Godine 1974. započinje i sustavno istraživanje naselja i pojedinih japodskih stambenih objekata na gradini Veliki Vital (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975C: 167-168). U neposrednoj blizini gradine Veliki i Mali Vital u Prozoru, zapravo u njezinom podnožju, ekipa zagrebačkog ArheotoŠkog muzeja i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu istraživala je i dijelove antičkog Arupija. Tijekom kampanja 1974. i 1975. godine istraženi su manji antički 16

7

18

19

16

Juz.no od gradine nalazile su sedvtje nekropole. Naprvoj je iskopavao Maie Žagrović. Za nju Ljubić kratko navođi da je bila "grobiSte starije dobje" na kojem se nalaze samo paljevinski grobovi 5 bronćanim i bakrenim predmetima. Druga se nalazila na zemljistu Marka Markovića i Jure Kovaćevića, "na visočini po srijedi diage, a grobovi su sadrlavali tjelesa na zakop iz ncico mlade dobje* (LJUBIĆ 1889: 150-151).

17

Mate Žagrović je već 1880. godine pokuiao s pokusnim iskopavanjima, ali bez ikakovog uspjeha. Vukelić je 1889. godine istražio dio utvrde koja se nalazila prj vrhu gradine. (Podađ iz arhiva Arheoloskog muzeja u Zagrebu kod: DRECHSLER-BIŽIĆ 1973; 3-4; 1987: 394) Vidjeti izvjcšće muzejskog povjcrcnika, inače inženjerskog prjstava, Cvjerka Vurstera iz Otočca; VHAD 1898: 236-238. Arheoloska grada iz Prozora vcćimim tc daius ćuva u ArheoloSkom muzcju u Zagrcbu. Dio sc naJaza nalazi i u Naimhiiimiuhci Muicumu u Beću.

1

15

32

O tome je Marković obavijestio Arheološki muzej u Zagrebu i dopisom od 2. listopada 188t. godine(V7£4D IV 1882: 26-28); redopisomod30. travnja 1884. (VHADVl 1884: 87-88),

18 19

33

Japodi u povijesrsim znanostima

Povijnt fapoda. Pristup kamenolom na padini gradine te niz drugih objekata na lokalitetu Buljma ( R E N D I Ć - M I O Ć E V I Ć 1974: 74-79; 1975: 169-171; 1975a: 99-100; 1980: 101106; 1980a: 105-106)- *j«fw:** s**bmtu i « tt^w:vwAsA*»»i\ Osim nalazišta u Prozoru, okolica grada Otočca u Lici obiluje i drugim bogatim nalazištima. Pocerkom 20. stoljeća Arheološki muzej u Zagrebu organizirao je iskopavanje dviju velikih nekropola otkrivenih 1887. godine u selu Kompolju, u podnožju gradine Crkvina. Nekropolu spominje Ljubić u Popisu (LJUBIĆ 1889: 156). Nakon Šime Ljubića, ravnateljem muzeja i prvim profesorom arheologije na zagrebačkom Sveučilištu 1896. godine postaje Josip Brunšmid. On je iskopavao veću nekropolu (nekropola I) od 1900. do 1903. godine, a manju je nekropolu, koja se nalazila južno od gradine, iskopavao muzejski povjerenik, učitelj Vukelić. Veća je nekropola sadržavala neŠto više od pet stotina većinom skeletnih grobova. Iskopavanje je bilo vrlo slabo dokumentirano. Grobne cjeline, stoga, kao i u slučaju prozorskih nekropola, danas više nisu sačuvancn Veći dio iskopane arheološke građe danas se nalazi u ArheoloŠkom muzeju u Zagrebu. 20

Izuzetno bogata arheološka grada tada iskopana u nekropoli svjedočila je o kontinuitetu sahranjivanja od kraja brončanog doba do kraja mlađeg željeznog doba ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 394). Ružica Drechsler-BiŽić je 1955. i 1956- godine vodila revizijska iskopavanja veće nekropole (nekropola I). Tijekom ovih istraživanja otkriveno je i istraženo devedeset grobnih cjelina. Skeletnih je grobova bilo najviše (osamdeset i šest), dok su pronađena samo četiri paljevinska groba s urnama ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1961: 69)- I ova su istraživanja pokazala kontinuitet nekropole od starijeg bronČanog do kraja mlađeg željeznog doba. Josip Brunšmid je 1897 godine istraživao japodsko naselje na gradini Stražbenici u selu Vrepcu> smješrenom uz rub Ličkog polja "...gdje su koljebe od pletera stojale u osam oplitkih terasa, što se jedna niže do druge". Kraće izvješće s tog iskopavanja objavljeno je u Vtestniku Hrvatskoga arheološkog druŠtva ( B R U N Š M I D 1897a: 163). Istodobno, takoder u neposređnoj blizini Vrepca, Brunšmid je istraŽivao grobove pod tumulima na Lečištu i kod Orlova kamena. R. Drechsler-Bižić je 1958. godine dala pregled materijala iz tumula u Lećtštu i na Orlovom kamenu, koje je iskopao Josip Brunšmid ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1958: 38-39, table I-VII). Na obronku Brda Brunsmid je zabilježio uništene grobove koji su pripadali većoj, vjerojatno ravnoj nekropoli. Tumul kod Orlova kamena je pri dnu bio okružen prstenom od velikog nepravilnog kamenja, a sadržavao 20

34

Brunsmid, prvi struČno obrazovani arheolog, postao je 1893- godine kustosom, a dvije godine kasnije i ravnateljem muzeja. Godine 1896. izabran je za prvog izvaniednog profesora arheoJogije na SveučiliStu u Zagrebu (MIRNIK 1996: 26).

je i skeletne i paljevinske grobove s urnama. Kako latenskih nalaza u naselju na Stražbenici nije bilo, Brunšmid je ustvrdio da je ono postojalo samo tijekom starijeg željeznog doba ( B R U N Š M I D 1897a: 163-164). Arheološka grada pronađena tijekom ovih istraživanja danas se nalazi u Arheoloskom muzeju u Zagrebu. Brunšmidova istraživanja japodskog naselja na gradini Stražbenici nastavila je 1957. R. Drechsler-Bižić. Osim stambenih objekata, ona je na platou gradine pronašla velik broj ulomaka keramike i brončanih nalaza, što je sve datirala u kasno brončano i starije željezno doba ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1958: 39-42, table VIMX). Drechsler-Bižić je kronološki smjestila trajanje naselja na Stražbenici u vrijeme od kasnog brončanog doba (Ha A-B) sve do mlađeg željeznog doba (Lt II; D R E C H S L E R - B I Ž T Ć 1958: 57).

Nedaleko Stražbenice na lokalitetu Velika njiva otkriven je lokalitet, ravna nekropola s devet paljevinskih grobova, gdje je pepeo umrlih direktno položen na zemlju, tri skeletna i dva groba s urnama ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1958: 42-55, table X-XIV). Osim manjeg dijela nalaza iz starijeg željeznog doba, većina nalaza potječe iz mlađeg željeznog doba. U Arheološki muzej u Zagrebu, krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolaze arheološki predmeti iz niza drugih manjih lokaliteta u Liđ, Ogulinsko-plaščanskoj udolini, ali i iz Hrvacskog primorja, primjerice iz Grobnika, Kastva, Grižana, Jurjeva i drugih mjesta. Brunšmid je istraživao grobove koji su se nalazili podno gradine Klačenka iznad Jablanca, a svoje je nalaze objavio u Vtestniku Hrvatskoga arheološkogdruštva (BRUNŠMID 1901b: 53-62). Nakon Ljubića i Brunšmida, još se jedan ugledni hrvatski arheolog, djelatnik Arheološkog odjela Narodnog muzeja i profesor Sveučilišta u Zagrebu, poduhvatio istraživanja japodskih lokaliteta. Bio je to Vinkovčanin Viktor Hoffiller ( M I R N I K 1996: 27). On je iskopavao tumul u Smiljanu pored Gospića koji je sadržavao dvadeset i dva skeletna i samo nekoliko paljevinskih grobova s urnama ( H O F F I L L E R 1905: 193-203)- Lokalitet se nalazi nedaleko gradine Miljača, a nalazi potječu iz kasnog brončanog i starijeg željeznog doba. Godine 1958. ekipa zagrebačkog Arheoloskog muzeja tijekom manjih revizijskih iskopavanja istraživala je dio nekropole koji Hoffiller nije iskopavao. Tada su otkrivena samo dva skeletna groba bez priloga ( B A K A R I Ć 1986: 130). U Smiljanu, u neposrednoj blizini gradine Miljače i nekropole koju je iskopavao Hoffiller, otkrivena je 1980. godine i druga skupina grobova. Ekipa ArheoloŠkog muzeja u Zagrebu, R, Drechsler-Bižić, D . Balen i L . Bakarić, sustavno je 1981. godine iitražila petnaest skeletnih i dva paljevinska groba. Tijekom prvog probnog iikop*vanja 1980. godine iskopana su tri skeletna groba s prilozima, ograderu kamcnfm konitrukcijama ( B A K A R I Ć 1986: 130-138,

35

Povijtst Japoda. foittup table 1-4). Radilo seo jednoj siromašnijoj japodskoj nekropoli, svakako istovremenoj onoj koju je iskopavao Hoffiller. I druga japodska podruČja vrlo rano ulaze u sferu zanimanja arheologa, povjesničara i drugih istraživača japodske povijesti i kulture. Na podrucju Bihaća, nešto kasnije od početka istraživanja nekropola u Lici, otkriveni su takođervrlo bogati arheološki lokaliteti. I na ovom su području japodski lokaliteti svjedoci ranih početaka organizirane djelatnosri na istraživanju i čuvanju bogate arheološke građe. U Bosni i Hercegovini, u vrijeme austro-ugarske okupacije, središnje je mjesto u ovom poslu pripalo Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Konstanttn Kovačević, pravoslavni svećenik u selu Pritoka kod Bihaća, i Petar Mirković, školski upravirelj iz Bihaća, istraživali su 1890. godine osam paljevinskih i jedan skeletni grob na nekropoli u Jezerinama pokraj Bihaća (RADIMSKY 1892: 301; K O V A Č E V I Ć , M I R K O V I Ć 1893: 189-194). Njihovjerad nastavio rudarski satnik Radimskv koji je nakon završenog istraživanja objavio iscrpan i bogato ilustrirani izvještaj (RADIMSKV 1895: 39-218; 1892: 301-310; 1893: 195-202; 1893a: 37-92, 237-308, 369-466, 575-636; M A R I Ć 1968: 5-79). Tijekom iskopavanja 1890., 1891. i 1892. godine otkriveno je pet stotina pedeset ijedan grob. Od toga su 223 bila skeletna, 298 paljevinska s urnama, 28 paljevinska bez urne i 2 paljevinska s urnom u kojoj je ležala pokojnikova glava (MARIĆ 1968: 9). Nedugo iza toga otkrivena je i u Ribiću velika ravna nekropola. Istraživanje te nekropole započeo je V. Čurčić 1896. godine. Rezultate je svojih iskopavanja nešto kasnije i objavio (ČURČIĆ 1898: 627-656; 1900:3-32). Ova je objava nesto slabija od objave nekropole u Jezerinama, no taj je nedostatak ispravio Marić iscrpnom studijom o trima najvećim unskim nekropolama ( M A R I Ć 1968: 5-79). Treća velika nekropola ravnih grobova unskog područja nalazi se na lokalitetu Crkvina u Golubiću nedaleko Bihaća. Manji dio materijala iz uništenih grobova ove nekropole dospio je već 1895. godine u Zemaljski muzej u Sarajevu. Nadgeometar Grauner iz Bihaća tada šalje Zemaljskom muzeju u Sarajevu nekoliko slučajnih nalaza izdvorišra kuće Ibrahim-age Muhamedagića u Golubiću ( R A U N I G 1968: 81). Sistematska istraŽivanja ove nekropole započet će tek Zavičajni muzej u Bihaću (Muzej Pounja) 1954. godine, Nekropolu je ekipa muzeja iskopavala u nekoliko kampanja tijekom 1954., 1956., 1960. i 1962. godine ( R A U N I G 1968: 81-98). Marić je u svome, ovdje već spomenutom, radu o tri unske nekropole objedinio dotadašnje rezultate arheoloških istraživanja s novima. Rezultat je uspjela sinteza arheološke grade iz nekropola u Jezerinama, Ribiću i Golubiću koja je značila nesumnjivi znanstveni pomak ( M A R I Ć 1968: 5-79). Osim bogatih ravnih nekropola, i prapovijesna su naselja bihaćkog područja od kraja 19. stoljeća izazivala pažnju istraživaČa. Radimsky je istraživao

36

japodi u povijtsnim znanostima sojeničko nascljc na obali rijeke Une u Ripču ( R A D I M S K Y : 1893b 129-138; 1895a: 219-226; Č U R Č I Ć 1912: 3-11). U okolici Cazina istražena je i gradina Čungar ( R A D I M S K Y 1896: 73-93). Radimskv je prapovijesnim naseljima bihaćkog kraja posvetio i poseban rad ( R A D I M S K Y 1894a: 697). Na lokalitetu Stražni dol, nedaleko utvrđene gradine na brijegu Šlemine iznad sela Vinicau Beloj krajini u Sloveniji, vojvotkinjaMecklenburg je 1906. i 1907. godine iskopavala ravnu nekropolu iz mlađeg željeznog doba, s tri stotine dvadeset i tri paljevinska i skelerna groba ( V O G T 1934:47-56; L O Ž A R 1934: 5-91; G A B R O V E C 1966: 185-187, table 14-20, zarim i t. 29: 5; 30: 7-12, 14-15; 31: 7-12). Bogata arheološka građa s ove nekropole danas se nalazi u različkim muzejima. Predmeti iz viničke nekropole danas se mogu naći u Peabodv Museum of Archaeologv and Ethnologv (Cambridge, SAD) i u Narodnom muzeju u Ljubljani. Vinički materijal koji se čuva u Ljubljani Gabrovec je objavio 1966. godine u radu "Srednjelatensko obdobje v Sloveniji" ( G A B R O V E C 1966: table 14-20). Dio je građe bio predstavljen američkoj javnosti 1934. godine izložbom "The Treasures of Carniola". O Vinici je u katalogu pisao Emil Vogt ( V O G T 1934: 47-56). U ovoj nekropoli medusobni brojčani odnos paljevinskih i skeletnih grobova nije potpuno jasan ( G A B R O V E C 1966: 186). Grobni običaji su identični onima na drugim japodskim područjima, grobovi su primjerice bili ograđeni kamenjem kao i u Lici. Sva su spomenuta istraživanja tijekom 19. i početkom 20. stoljeća vođena više ili manje u skladu s europskim znanstvenim protokolima i s metodološkim dostignućima onog vremena. U početku, u Ljubićevo vrijeme, naglasak je bio na skupljanju što više predmeta za muzejske zbirke. Muzejski su povjerenici skupili velik broj i danas dragocjenih podataka. Ipak, mnogo je podataka onodobnim istraživanjima zauvijek izgubljeno, Ljubić je marljivo objavljivao svoja istraživanja te izvještaje povjerenika o pojedinim nalazima na terenu. Njegovi su Popisi iz 1876. i 1889. godine izuzetno vrijedan početak sustavnog objavljivanja arheološke građe pohranjene u Narodnom muzeju u Zagrebu. Tu praksu nastavili su i njegovi nasljedniđ, Josip Brunsmid i Viktor Hoffiller. Tijekom vremena postupno su se podigli i znanstveni standardi istraživanja, posebice nakon pojave Josipa Brunšmida. Zato možemo usrvrditi da su spomenutim istraživanjima, uz sve navedene manjkavosti, postavljeni solidni temelji za daljnji rad. Iza Drugog svjetskog rata započinje novi zamah. Na središnjem je japodskom području, u Lici i Ogulinsko-plaščanskoj udolini, nekropole, naselja i pećine najviše istraživala R. Drechsler-Bižić, kustos Arheološkog muzeja u Zagrebu. Od pedesetih godina, tragom prcthodnika, Drechsler-Bižić poduzela je niz revizijskih iskopavanja na nckropolama u Prozoru, Kompolju i na brojnim drugim lokalitctima. Tako jc 1978, godine na Masnikosinoj gradini u

37

Japodi u povijesnim znanostima

Povijtst japoda. Pristup Pećanima vodila probno istraživanje rijekom kojeg su pronađeni temelji kuće s ognjistem. Nalaze, keramićke posude i jedno željezno koplje R. Drechsler-Bižić datiralajeustariježeljeznodoba ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 396; 1986: t. 10:9). Brojnim arheoloŠkim istraŽivanjima (najviše na području Like) te objavama u arheoloŠkoj periodici moramo pridodati i vrijedne sinteze "Japodska kulturna grupa" (kasno brončano doba) i "Japodska grupa" {željezno doba) u četvrtom i petom svesku Praistorije jugoslavenskih zemalja ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983a: 374389; 1987: 391-441). , HtA^^^M^^^kutaj MUaMh i ^ M « J i * i Fulvia Lo Schiavo je radom II gruppo iiburnico-japodico pokušala sintetski pristupiti razvoju japodske kulture. Liburnsku i japodsku kulturu željeznog doba promatra kao jedinstveni fenomen. Unatoč odličnom katalogu objavljenog i nešto dotada neobjavljenog materijala, te unatoč zanimljivom pristupu ujedinjavanja liburnskog i japodskog marerijala, ovaj rad ipak nije donio ništa posebno novo (Lo SCHIAVO 1970: 363-523). Iz razrade problema nije potpuno jasno koji bi to zajednički, inregracijski elementi, potvrđivali da se uistinu radi o jedinstvenoj liburnsko-japodskoj kulturi. Bez sumnje, zajedničkih elemenata ima mnogo. Međutim, mnogo je i razlika. Na sličnom je tragu Gundula Hiller u svojoj doktorskoj disertaciji Zur japodischen und liburnischen Fruheisenzeit Nordwestjugoslawiens pokušala na jednom mjestu sistematizirati golemu arheološku građu liburnske i japodske kulture starijeg željeznog doba (HiLLER 1991). U ovom kratkom pregledu povijesti istraživanja svakako treba spomenuti i znanstveni skup "Arheološka problematika Like" u organizaciji Hrvatskog arheološkog društva, održan u Otočcu 22. do 24. rujna 1974. godine. Izlaganja predstavljena na skupu i objavljena u posebnom zborniku, obuhvaćaju različite probleme istraživanja čovjekove prisutnosi na prostoru Like od najstarijih vremena do srednjeg vijeka (Lika 1975). Više je tekstova posvećeno i japodima u prapovijesnom i antičkom razdoblju. Posljednjih je godina, zahvaljujući arheološkim istraživanjima i znanstvenim radovima o različitim aspektima materijalne kulture Japoda, vrlo značajan doprinos Dubravke Letunić-Balen i Lidije Bakarić iz Arheološkog muzeja u Zagrebu {BAKARIĆ 1986: 129-140; 1988: 158-159; 1989: 5-18; 1990: 9091; B A L E N - L E T U N I Ć 1986: 45-58; 1988: 161-162; 1990: 41-54; 1996: 23-38). Dubravka Balen-Letunić postavila je 2004. godine i izložbu Ratnici na razmeđu tstoka i zapada. Starije zeljezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, u kojoj su predmeti japodske kulture dobili izuzetno vrlo važno mjesto ( B A L E N - L E T U N I Ć 2004). Dubravka Balen-Letunić je i urednik kataloga izložbe te autor teksta o Japodima, vrlo dobre i obuhvatne sinteze dosadašnjih istraživanja ( B A L E N L E T U N I Ć 2004:212-257).

38

O japodskoj kulturi na području Slovenije vrlo značajne radovc ostavili su istraživači R. Ložar, S. Gabrovec, J, Dular i M . Guštin ( L O Ž A R 1934: 5-91; G A B R O V E C 1966: 169-211; G U Š T I N 1975: 461-492; 1979; D U L A R 1985). Za bihaćko su područje, u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata, od izuzetnog značenja brojna arheološka istraživanja i znanstvene studije B. Čovića i B. Raunig, Branka Raunig objavila je 2004. godine knjigu Umjetnost i religija prahistorijskih Japoda, gdje je izuzetno kvalitetno sintetizirala čaroban duhovni i religijski svijet Japoda ( R A U N I G 2004). T. Kolak iz Muzeja Like u Gospiću obranila je 2001. godine magistarski rad "Arheološka topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijeka" Ovdje ga spominjem jer ga smatram vrlo važnim doprinosom poznavanju japodskih lokaliteta na prostoru Like, posebno zbog toga što predstavlja spoj rezultata dosadašnjih istraživanja s konkretnim terenskim radom. Autorica je u rujnu 2004. godine vodila zaštitno istraživanje na Lipovoj Glaviđ, velikom i važnom japodskom gradinskom naselju na rubu Perušićkog polja. Spomenuta istraživanja i znanstveni radovi bitno su doprinijeli našem poznavanju japodske povijesti. Medutim, velik broj otvorenih pitanja i dalje čeka odgovore. Broj je japodskih lokaliteta toltko velik da je dosadašnjim istraživanjima zapravo samo dotaknut vrh ledenog brijega. 21

22

23

21 22 23

Njihove čc brojne radovc čitatclj pronaći u referencama u tekstu te u popisu literature. To je zapravo dopunjena i pondto prcradcna doktorska disenadja Figuraine predstave u kulturi praistorijshih fapoda, nbrjn|cna 1992* godine u Beogradu. Materijal s iakopjvjnja ufaiijr »brudr \ m\azt K U Muieju Like u Gospiću. U Lstraživanjima je osim voditcljkc mr. K. T KoLk uiii|rli>v>iJj 1 rkipa u lastavu D. Suinjić, J. Osterman i L. čataj.

39

Pitanje etnogeneze Japoda

KrsjiŽnica B. Ađžj'js

E

rnogeneza, nastanak jednog naroda, u tradicionalnom je pristupu etnohistorijskim istraživanjima središnje i najvažnije piranje. Razvitkom historiografije i novim pogledima na istraživačke prioritete, taj se stav, potpuno opravdano, sve više relativizira (ĆIRKOVIĆ 1995: 28-39)- Ipak, to pitanje ne moiemo samo tako zaobići. Svijest o zajedničkoj prošlosti jedan je od izuzetno važnih elemenata u definiranju određenog etničkog identiteta. Otijentacijom prema prošlosti etnički se idencitet upravo i razlikuje od ostalih oblika kolektivnih identiteta. Vjerovanje u zajedničko porijeklo upravo jest jedna od osnovnih karakteristika etniciteta (PouTIGNAT, STREIFF-FENART 1997: 183-184)Jedno od najkritičnijih i najvažnijih mjesta u procesu osvješćivanja ili konstruiranja zajedničke prošlosti (mitom iti znansrvenim istraživanjima) pripada upravo nastanku jednog naroda. Zato će svaki narod u svojoj predaji imati priču o svome poČetku. Takva predaja, bez obzira na njezinu utemeljenost u izvorima ili faktografiji, na to je li fantastična ili ne, stvarna ili izmišljena, za nas je dragocjen povijesni podatak. Posebno jerje prihvaćaju svi članovi te zajednice, kao zajedničku baštinu. Nažalost, u kontekstu prapovijesnih zajednica, pa i Japoda, ne raspolažemo tim nasljeđem i predajom, o čijem postojanju možemo samo nagađati. U nedosratku pisma ostaje nam bogata vizualna japodska baština. Do sada se» međutim, u analizi predmeta materijalne kulture zadržavalo jedino na deskripcivnom pristupu i tipološkoj analizi, najčešće predmeta, "iščupanih" iz konteksta u kojem su se nalazilL Ovdje još uvijek imamo dosta prostora za napredovanje u istraživanju. Ukoliko problemu pristupimo iz "objektivističke" perspektive, takoder ćemo se susresti s golemim poteškoćama (JONES 1998: 57)- Osnovno je pitanje od kada možemo govoriti o narodu Japoda. Tada btsmo morali uzeti "brodelijanske naočale" i sagledavati prostor, na kojem ćemo kasnije pratiti Japode, iz dijakronijske perspektive procesa dugog trajanja. Običnim jezikom rečeno, trebali bismo promatrati taj prostor "od Adama do traktoraV'* Kontinuitet je naseljenosti na područjima gdje će u povijesno vrijeme obitavati narod Japoda nedvojben, premda potvrđen rijetkim tragovima, Čiji će se broj povećavati kako se približavamo željeznom dobu. Problem predstavlja neistraženost ovog prostora. O povremenim 24

Taj je i/r;i/ na predavanjlma čcito rabila prof dr. Nada KlaiĆ, moja profcsorica hrvatske povijcsii srcdnfcg • m L, n» Odijcku » povijcit Filozofskog fakulitia SveučiliJta u Zagrebu.

43

Pavijeit Jaftoda, Pristup prckidima kontinuiteta možemo samo nagađati. Premda je njih moglo i moralo biti, izgleda da je konstantno ostajaia kritična masa autohtonog elementa, dostatna da se prastare tradicije očuvaju i prenose (Čović 1986: 55-74). Najstarija razdoblja čovjekove prisutnosti na ovim prostorima sasvim su nedovoljno istražena ( M A L E Z 1975: 9-18). Posebno se to odnosi na vrijeme do kasnog brončanog i početka starijeg željeznog doba. Lokaliteti kasnog brončanog i željeznog doba, prije svega nekropo!e> bijahu brojniji i pristupaČniji te zanimljiviji istraživačima i tragačima za blagom, od 19- stoljeća sve do danas ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1975: 19-23). Veći broj istraženih lokaliteta koji pripadaju tom dobu nije uvjetovan samo stupnjem istraženosti, već je vrlo vjerojatno odraz očitog porasta broja naselja i ukupnog povećanja broja stanovništva, o čemu će više govora biti na drugom mjestu. Ostatke neolitičkog naselja na Đurđevoj gredi kod Vrepca> spominje već Brunšmid, a njegovo su postojanje potvrdila i kasnija istraživanja ( D R E C H S L E R BIŽIĆ 1958: 36). Slučajni nalazi na prostoru Čakovca Oštarijskog (u podnožju Viničice> nedaleko Josipdola) također potvrđuju tezu o naseljenosti ovog prostora u vrijeme neolitika i eneolitika. Tragove života u mezolitiku i neoliđku nalazimo i u Vaganačkoj pećini na primorskoj padini Velebita. Lokalitet je bio intenzivno korišten i u kasnijim razdobljima čovjekovog trajanja u ovom prostoru { F O R E N B A H E R 1985: 1-21). Rano i srednje brončano doba, na područjima koja ćemo kasnije pripisati Japodima, takoder ne poznajemo tako dobro kao kasnija razdoblja ( D R E C H S L E R BIŽIĆ 1975: 19-37; Čović 1983: 132-135). Jedini djelomicno istraženi lokaliteti koji nam svojim nalazima svjedoče o ranom brončanom dobu ovog područja jesu Špilje Golubinjača kod Kosinja i Vlaška peć kod Senja ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1970: 111-117; F O R E N B A H E R 1987: 83-97). U špilji Golubinjači pratimo kulturni kontinuitet od mlađeg kamenog doba do srednjeg vijeka, Što je na ličkim lokalitetima vrlo rijetko. Drechsler-Bižić je u objavi nalaza iz Golubinjače isprva ustvrdila da ovdje nema nalaza iz ranog bronćanog doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1970: 112). Tek je kasnije keramiku s metličastim ukrasom pripisala ranom brončanom dobu (Čović 1983: 133). O špilji Vlaška peć kod Senja pisali su V. Mirosavljević i S. Forenbaher (MIROSAVLJEVIĆ 1974: 261-2Ć2, 266, sl 1 i 2; F O R E N B A H E R 1987: 83-97). Prvi lokalitet koji svjedoči o prijelazu iz ranog u srednje brončano doba na području Like, nekropola je od osam tumula u Ličkom Osiku, u zaselku Novoselije, otkrivena 1974. godine. U svakom je tumulu bio po jedan grob. Kameni tumuli bili su prekriveni slojem zemlje te imali 8-12 metara promjera. Zemlja je obradom razvučena, pa je njihov opseg bio smanjen. U tumulu broj 6 na prsima pokojnika nađena je sjekira tipa Krtenov ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1975a: 1-22; 1975: 19-21). D. Perkić je 2002. godine, u sklopu zaštitnih istraživanja

44

Pitanje etnogeneze Japoda na trasi autoceste A 1 (Zagreb-Splk), vodio revizijsko istraživanje tumula na području Novoselija. Lokaliteti srednjeg brončanog doba nešto su brojniji od onih ranog brončanog doba. Osim nekropole s tumulima kod Ličkog Osika, u ovo se razdoblje datira i manju nekropolu pod tumulima u Pavlovcu Vrebačkom, te također jedan tumul nedaleko Gospića ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983: 243). Osim špilja, Čovjek počinje nastanjivati i blaže uzvisine na kojima podiže nastambe. Za gradine Zubar u zaseoku Novoselije kod Ličkog Osika, Vatinovac i Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama postojc indiđje da su bile naseljene tijekom brončanog doba ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1975b: 72). Najbrojniji su ipak špiljski lokaliteti: Pećina u Ličkom Lešću i Jozgina pećina u Trnovcu kod Gospića. Srednjem brončanom dobu možemo pripisati \ površinske nalaze keramike iz spilje Oštra u Podoštri i na lokalitetu Markaševac u Širokoj Kuli te sluČajne nalaze oružja i nakita u Lovincu> Plitvicama i Širokoj Kuli ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983: 243). Jedno od najvažnijih nalazišta srednjeg brončanog doba je nekropola u nepristupačnoj špilji Bezdanjača kod Vrhovina u Lici ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1971: 90-92; 1980: 27-78; M A L E Z 1980: 1-26). U pećini je nadeno ukupno pedeset i sedam grobova u kojima je bilo sahranjeno dvije stotine osoba ( D R E C H S L E R 23

BIŽIĆ 1980:

69).

U Bezdanjači su zastupljena dva vremenska horizonta> stariji s nalazima srednjeg brončanog doba i mlađi s nalazima kasnog brončanog doba. Radi se o vrlo teŠko dostupnoj špilji s jamskim ulazom, u kojoj se nalaze skeletni grobovi s prilozima, čitave keramičke posude, posebna kultna mjesta - vatrišta s ostacima spaljenih životinja. Pokojnici su bili samo položeni na pod špilje ili u vrlo plirke jame. Apsolutni datumi, dobiveni metodom radioaktivnog ugljika> variraju od 1401 (+/-80 godina) prije Krista do 917 (+/- 75 godina) prije Krista ( S L I E P Č E V I Ć - S R D O Č 1980: 79-83). Benac je smarrao da je BezdanjaČa vrlo vjerojatno bila središnjim kultnim mjestom jednog većeg područja. Dakle, nije se radilo samo o nekropoli koja bi bila u funkciji nekog obližnjeg naselja. Naime, kako je u nekropoli svim pokojnicima posvećena jednaka pažnja, gotovo jednak obred, Benac je ukazao na mogućnost da se radi o određenom društvenom sloju šireg područja. Na osnovu pogrebnog obreda> ali i samog izgleda pećine kao metafore podzemnog svijeta, Benac je pretpostavio da su pokopane osobc na tom području vodilc brigu o kultu i religijskim obredima ove brončanodobne populacije koju on naziva Protojapodima (BENAC 1994: 23)26

25

Isrraživanjc nije ohjavljcno.

26

Jedna od Lokađjj mc)|tulcf{ ninciji moglo bi biti brdo Vatinovac. Vdika )e vjerojatno^t da je ovdjc

lek kamijc hito j4|Hidtk<) n«vl|c


\\i?n\

1980;

4% bilj.

69).

45

Pitanje etnogentze Japoda

Povijest Japoati, !*rlstup Ostaje činjenicom da dosadašnja istraživanja ovu nekropolu nisu uspjela dovesti u vezu s nekim značajnijim susjednim naseljem. Dok se to ne dogodi, pretpostavka Alojza Benca ostaje mogućim rješenjem zagonetke koju je tajnovito nalazište postavilo pred nas. Imenom "Protojapodi" u jednom od svojih posljednjih radova, a koji je bio posvećen Bezdanjači, Benac nam je ponudio vrio zanimljivo i metodološki ispravno rješenje. Taj naziv odlično odgovara začetku procesa stvaranja ovog narođa, vjerojatno iz više komponenti te naglašava važnu ulogu autohtonih zajednica u istome procesu. Budući da se u Bezdanjači radi o mjestu konđnuiranog ukopa tijekom srednjeg i kasnog brončanog doba, ovaj lokalitet ima ključnu ulogu u razjasnjavanju procesa etnogeneze Japoda. Stari japodski bronČanodobni običaj ukapanja pokojnika na leđima s rukama pruženima uz tijelo ostaje i ovdje glavnom karakteristikom. Manji broj zgrčenih skeleta, prema navodima istraživača, nalazio se samo u dijetovima špilje u kojima nije bilo moguće poleći ispruženog pokojnika ( D R E C H S L B R - B I Ž I Ć 1980: 29). 27

Tijekom kasnog brončanog doba (Ha A stupanj) u Lici se uz skeletne ukope pojavljuje i novi pogrebni običaj, spaljivanje mrtvih i pohranjivanje spaljenih ostataka u žare. Lokaliteti na kojima primjećujemo te promjene jesu tumuli u Smiljanu i Vrepcu, Keramiku iz tih tumula Drechsler-Bižić je datirala u Ha A stupanj ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1979: 283). Pojavu žarnih grobova većina je autora dovela u vezu sa širenjem kulture polja sa Žarama iz panonskog prostora (Čović 1976: 136; D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983: 388). Vrlo se vjerojatno ne radi samo o kulturnom utjecaju već i o prodoru novog etničkog elementa. Čović je mišljenja da tijekom kasnog brončanog doba dolazi do susreta, vrenja i prožimanja jednog starog> autohtonog elementa, brojnim nitima povezanog s Dalmaeijom, središnjom i južnom Bosnom, Hercegovinom i Crnom Gorom te novog panonskog stanovništva (Čović 1976: 136). Balkanski supstrat prema ovom bi mišljenju ipak prevladao. Ne negirajući važnost starog balkanskog elementa u etnogenezi Japoda, Benac naglasava veliku važnost utjecaja iz Podunavlja te prema tome obje komponente doprinose, kako on kaže "kulturnoj individualizaciji japodskih plemenskih zajednica" ( B E N A C 1977: 12). Preplitanje sjevernih podunavsldh utjecaja s autohtonim tradicijama ujedno je i proces stvaranja novog naroda koji će svoju posebnost i individualnost dugovati ovom specifičnom spoju. Zadržavanje tradicionalnih pogrebnih običaja u najstarijim nekropolama za koje već možemo upotrijebiti pridjev "japodski",

zorno pokazuje da je ovaj element vrlo snažan. Nažalost, posjedujemo premalo podataka o ranom> srednjem, pa i o početku kasnog bronČanog doba, da bismo donosili potpuno sigurne zaključke. Kontinuitet pogrebnih običaja je neporeciv. Sahranjivanje pokojnika ispruženih na ledima i dalje ostaje osnovnom karakteristikom spleta različitih pogrebnih običaja. Ipak, kulturni i možda etnički kontekst u procesima vrlo dugog trajanja, od ranog do kasnog brončanog doba, izrazito se mijenja. Sretna je okolnost postojanje lokaliteta Bezdanjača, u kojem sahranjivanje kontinuirano traje od srednjeg do u kasno brončano doba ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1980: 27-78). Po završetku ovog vrlo vjerojatno burnog i dugotrajnog procesa, na ličkim nekropolama s ravnim grobovima, čije početke datiramo upravo u vrijeme kasnog brončanog đoba, vidimo zajedno skeletne i žarne grobove. Ta biritualnost bit će karakteristikom japodskih nekropola do kraja Željeznog doba. Dakako, brojčani omjeri skeletnih i paljevinskih grobova mijenjat će se u različito doba i na određeni način iskazivati i regionalne posebnosti. Osim Bezdanjače, procesima nastajanja japodskog naroda, prepletanju starih tradicija i novih utjecaja> obuhvaćena su mnoga nalazišta kasnog brončanog doba na ovom prostoru. Među njima su nekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje, Medak> Velika Popina i Prozor; naselja u špiljama: Ličko Lešće, Gračac> Trnavac, Mlakva i Lovinac; gradinska naselja: Crkvina u Kompolju, Velika Punta, Vehki i Mali Vital u Prozoru> Stražbenica u Vrepcu, Velika i Mala Karaula u Širokoj Kuli, Miljača u Smiljanu, Vijenac i Mesića Glavica u Toliću i Ljeskova glavica u Metku ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983: 375). Tom popisu možemo pridružiti i gradinu Viničicu kod Josipdola. Kompoljska ravna nekropola započinje tijekom kasnog brončanog doba ' (stupnjeviHaA-B) ikontinuiranotrajesvedo krajaželjeznogdoba(DRECHSLERBižić 1961: 88 i daije; 1966: y 79-81). Također i najstariji nalazi u nekropolama u Smiljanu, Vrepcu, Metku, Prozoru i Velikoj Popini, pripadaju kasnom brončanom dobu ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983: 375). Prema R. Drechsler-Bižić, tijekom stupnja Ha B kasnog brončanog doba, običaj pokopavanja pod tumulima potpuno nestaje ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1979: 281). Kasnije je Drechsler-Bižić djelomično revidirala svoje mišljenje. Ovdje ona razlikuje tumule s vijencem od neobradenog kamena unutar kojeg se nalazilo desetakgrobova te veće kamene humke nastale ukopavanjem pokojnika u kame28

25

28 29 27

46

Do tada se najčešće upotrebljavao pridjev "prediitrski", a proizlazio je iz mišljenja da su Japodi bili dijelom Sire ilirske zajedmce već u vrijeme Itasnog brončanog doba-

Skeletni ukopi pokojnlku poloicnih na lcda na najstarijim ličkim nekropolama brojniji su od žarnih ukopa. Ovakav ćc ic omjtr Hdritll ive do rimskog doba. Važno je spomenuil I pohfiu)lvmj* ufu£|a kao priloga u tumulima Ličkog Osika, Inače, problem tumula i njrjpiv it%M t lunki i|a unutir nekropole i naselja na japodskom području, ostajc na daljnjim lnrahvan|tnu

47

Povijest Japoda. Pristup

Pitanje etnogeneze Japoda

ne konstrukcije (Vranića gromila kod Široke Kule, Vršak gromila u Salamuniću, Gromila u Konjskom Brdu; D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 424-426). Brunšmid pak izričito spominje tumule na Orlovom kamenu i na Lečištu u Vrepcu, ograđene vijencem od naslaganog kamenja. Materijal iz ovih tumula sasvim sigurno pripada kasnom brončanom i starijem željeznom dobu ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1958: 37-39, t. I-VI). Iz istog razdoblja potječu i tumuli na Vranića gromiii u Sirokoj Kuh i Vršak gromili u Šalamuniću ( B R U N Š M I D 1901a: 63-72; D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 426). Budući da se radi o starijim istraživanjima s nepotpunom dokumentacijom nije potpuno sigurno radi li se možda nekropolama ravnih grobova s naslaganim kamenjem koji su ostavljali dojam humka ili doista o pravim tumulima u klasičnom smislu. Ipak, ne možemo potpuno odbaciti mogućnost da su se tumuli koristili u isto vrijeme kad i ravni grobovi. Na sva će ova pitanja odgovore dati jedino buduća istraživanja. Tijekom kasnog brončanog i čitavog starijeg željeznog doba ipak prevladavaju nekropole ravnih grobova podignute na manjim uzvišenjima u blizini naselja na gradinama. Za grobna mjesta birane su blaže ovalne uzvisine koje su dugotrajnim ukopavanjem na jednom mjestu jače poprimale oblik uzvišenja (humka, gomile). Na plavnim je ličkim poljima sahranjivanje na rubovima uzvisina, najčešće na padinama nedaleko naselja, bilo nužnost. Tako se izbjegavao razorni utjecaj vode koja je, posebno nakon otapanja snijega tijekom proljeća, naplavljivala niže dijelove krških udolina. Dolina rijeke Une daje nam ponešto drugačiju sliku kulturnog razvoja. Osrave metalnih predmeta, najstariji slojevi nekih naselja i grobovi pokazuju da su utjecaji kulture polja sa žarama bili mnogo jači nego u Lici (Čović 1976: 137). Jedan od primjera jakog utjecaja kulrure polja sa žarama je i ženski skeletni grob iz Ostrožca kod Cazina koji je B. Raunig datirala u konac 9. i početak 8, stoljeća prije Krista (Ha B2 stupanj). Čović je mišljenja da se ovaj prostor, zbog jačih utjecaja kulture polja sa žarama, nešto sporije integrirao, te da je tek sredinom tisućljeća, tijekom 5- stoljeća prije Krista, postao definitivno japodskim (Čović 1976: 137; R A U N I G 1982: 1-14). Istog je mišljenja i Vasić koji je u pregledu željeznodobnih kultura na prostoru druge Jugosiavije japodsku kulturu starijeg željeznog doba nazvao ličkom ili japodskom grupom (VASIĆ 1973: 30

t

31

62-70, t. VIII). On jc materijalnu kulturu starijeg željeznog doba na području Like oštro odvojio od one na području rijeke Une. Prema nekim mišljenjima, prostor oko srednjeg toka rijeke Une najkasnije je u 8. stoljeću prije Krista pripao Japodima (RAUNIG 1992: 36). Izloženost Pounja nešto snažnijim utjecajima iz područja kulture polja sa žarama, raziogom je odredenim manjim razlikama u arheoioškoj građi u odnosu na ličke tokalitete. Radilo bi se ipak o jednom jedinstvenom kulturnom prostoru. To je mišljenje prihvatljivo, jer su i na drugim dijelovima velikog japodskog prostora vidljive raznolikosti ovisne i o različkom zemljopisnom položaju. Prostor OgulinskoplašČanske udoline rako će biti otvoreniji utjecajima iz Dolenjske i iz panonskog prostora, dok će primorski i lički lokaliteti pokazivati više jadranskih utjecaja. Na japodskom prostoru tijekom kasnog brončanog i početkom starijeg željeznog doba povećava se broj naselja i nekropola, Ova činjenica svjedoČi u prilog tezi o povećanju broja Ijudi upravo u tom razdoblju. Ovdje se moglo raditi istovremeno o dolasku novih utjecaja (kulturnih t tehnoloških inovacija) te dolasku novopridošlica (mirnim putem?) koji se stapaju sa starosjedilačkim stanovništvom. Sve ove promjene mogle su rezultirati poboljšanjem životnih uvjeta i smanjenjem smrtnosti. Na budućim je istraživanjima da deBniraju i utjecaj eventualnih klimatskih promjena na prijelomu 2. i 1. tisućljeća prije Krista. Kako se povećavao broj Ijudi povećavale su se i mogućnosti u humaniziranju okoliša (krčenje šuma, utvrđivanje naselja itd.). Lika, Ogulinsko-plaščanska udolina i Pounje nudili su velik izbor za život pogodnih mjesta, prije svega mnoštvo lako branjivih uzvisina s pristupom izvorima vode, pašnjacima i obradivoj zemlji, dovoljno prostora koji je mogao hraniti veće skupine ljudi. je prostor nudio istodobno i mogućnost pristupa trgovačkim putevima i dodire s udaijenim krajevima, ViŠestoljetni se proces prepletanja starog i novog odvijao u razdoblju od 12, do 8. stoljeća prije Krista. Upravo se tada postavljaju osnove za ono što ćemo kasnije moći nazivati japodskim narodom i japodskom kulturom. Kasnije se ove osnove samo nadograđuju. U čitavom dugom vremenskom razdoblju od tada pa sve do rimskog osvajanja 35. godine prije Krista, neporeciv je kontinuitet naselja, materijalne kulture, organizacije prostora i pogrebnih običaja.

VHAD n- s. 2, 1896/7. 163

30

U kraćem izvjesĆu u:

31

U grobu ML . nađena 42 ukcasna predmeta od bronce, neki s tragovima tekstila: sptralna naočarasca fibula, sljepoočničarke, cjevčice od spiraino smotane iice, karike, narukvice, različtti privjesci, grivne za noge, pet tordiranih torkvesa i ukrasna igla s pločastom giavom (RAUNIG 1982: 1-14, t. 13-14)

48

49

Japodska kulturna grupa željeznog doba

U

razdoblju od 12, stoljeća sve do samog kraja 1. stoljeća prije Krista na prostoru Like i Ogulinsko-plaščanske udoline razvija se jedinstven i cjelovit korpus materijalne kulture. Počinje tijekom kasnog brončanog, traje tijekom čitavog željeznog doba i završava uklapanjem japoda u rimski provincijalni ustroj. UoČivši istovrsnost arheološke građe u spomenutim prostornim cjelinama gorske Hrvatske, arheolozi su ispravno ovaj korpus materijalne kulture promatrali kao posebnu kulturnu pojavu ("japodsku kulturu željeznog doba"). Pojam "japodska kultura željeznog doba" rezultat je arbeoloskih istraŽivanja i promišljanja u vremenu od 19. stoljeća do danas. Za cjelovitoformuliranjepojma najzaslužnija je R. Drechsler-Bižić. Na temelju arheoloske građe i brojnih istraživanja, Drechsler-BiŽić je razvoj cjelokupne japodske kulture podijelila u sedam razvojnih faza, od kraja brončanogdobasvedo vremena rimske ekspanzije (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983a: 382386; 1987: 399-416), R Lo Schiavo i G. Hiller pokušale su također dati pregled ntzvoja materijalne kulture Japoda tijekom kasnog bronČanog i željeznog doba, no one su pokušale stopiti liburnski i japodski korpus materijalne kulture u jednu cjelinu (Lo SCHIAVO 1970: 363-523; H I L L E R 1991). Izlaganje koje slijedi uglavnom temeljim na radovima R. Drechsler-Bižić i Z. Marića. Smatram da oni još uvijek predstavljaju osnovu kronoloskog sustava " japodske kulture željeznog doba". U kasno brončano doba između 1200. i 800. godine prije Krista{Ha A l - H a B2) odvija se prva razvojna faza japodske kulture. Karakterističnu arheološku građu čine sjekire sa zaliscima, keltovi, brončana koplja, srpovi, rijetki noževi, lučne fibule s dva diska na luku, velike lučne jednopetljaste fibule, dvodijelne fibule s ravnom nogom, sptralne naočalaste fibute manjih dimenzija, tordirane brončane ogrlice, ogrlice od spiralnih cjevČica, ogrlice od jantarnih zrna, spiralno naočalasti privjesci sa cjevastim srednjim dijelom, spiralni privjesci u obliku kotača i igle s okruglom glavom ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983: 382-386). Nije potpuno sigurno može li se ovoj fazi razvitka Japoda pripisati i ostava srpova i keltova iz Šumatca te drugi pojedinaČni nalazi keltova iz Pounja ( T R U H E L K A 1893: 35-38; R A U N I G 1992: 33). Keramiku prve faze razvoja japodske kulture karakterizirakaneliranje i facetiranje, potkovičaste, koljenaste i horizontalne drške, a u grobovima se nalaze i keramički oblici karakteristični za kulturu polja sa žarama ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1983: 386-388).

53

Povijtst japoda. Pristup

Japodska kuiturna grupa ieljtznog doba

Drugu razvojnu fazu japodske kulture Ružica Drecshler-Bižić datirala je u razdoblje od okvirno 800. do 700. godine prije Krisra (Ha B3 i Ha C l stupanj srarijeg željeznog doba; D R E C H S L E R - B T Ž I Ć 1987: 399-401, sl. 22). U Prozoru, na dijelu najveće nekropole južno od gradine Veliki i Mali Vital, koji je istraživala Drechsler-Bižić 1971. i 1972. godine, sahranjivanje je započelo 800.-750. godine prije Krista ( D R E C H S L E R - B I Z I Ć 1973: 21). Počeci ove nekropole vjerojatno su i stariji jer su u ranijim Ljubićevim istraživanjima pronađeni grobovi s nalazima koje možemo datirati u 10. stoljeće prije Krista. Marić najstarije horizonre nekropola Jezerine i Golubić datira u vrijeme od 800, do 650. godine prije Krisra ( M A R I Ć 1968: 1). Na ostalim se lokalitetima samo nastavlja kontinuitet sahranjivanja na istom mjestu. 32

Spiralne naočalastefibule>fibuletipa Golinjevo treće generacije, fibule raskucanog luka s urezanim ukrasirna, pijavičaste (sanguisuga) fibule, igle s pločastom glavom i zadebljanjem na vratu, igle s roščićem na zadebljanju vrata, tordirane ogrlice (torkvesi), privjesci u obliku praporca, jednostavni cjevasti privjesci s kružnom glavom najkarakterističnija su arheološka grada ovog razdoblja ( M A R I Ć 1968: 399-402), U srednjem toku rijeke Une primjećujemo lučne jednopetljaste fibule, u Lici datirane u prvu fazu, zatim spiralne narukvice trokutastog presjeka, tordirane narukvice> masivne narukvice s urezanim ukrasima, masivne nanogvice i nanogvice lučnog presjeka. Keramički oblici obuhvaćaju bikonične posude visokog vrata, izvijenog facetiranog ili kaneliranog oboda te zdjele oštro profiliranog ramena facetiranog ili kaneliranog oboda, najčešće s dvije vertikalne ili horizontalne drške. Ovi su oblici nastali pod jakim utjecajem kulture polja sa žarama ( M A R I Ć 1968: 10-12; R A U N I G 1992: 34). Na Kordunu, na rubnom dijelu japodskog prostora> nađene su fibula iz ostave u Drežniku te fragmentirana fibula iz Koranskog Luga. One pripadaju Čovićevoj trećoj generaciji fibula tipa Golinjevo. Ovom vremenskom horizontu pnpadaju ifibules raskucanim lukom ukrašenim snopovima tankih urezanih linija ili točkica (srodni primjerci nalaze se u nekropolama Ljubljanske kulture - Ljubljana Ilb: Ljubljani, Ostrožniku i Slepšeku kod Mokronoga, Šmihelu (Notranjska Ilb), koje Guštin datira u Ha B3 stupanj ( G U Š T I N 1975: 471, t. 4: 9). Na području rasprostiranja kulture Este ove se fibule pojavljuju tijekom druge faze razvoja kulture ( C H I E C H O B I A N C H I , 33

32 Jednopetljaste lučne fibule, siroka brončana narukvica s iskucanim ptičjim protomama, fibule s lukom od tankog brončanog lima složenog ti nh petlji (LJUBJĆ 1889; 105-151, t. XV-XXXII}. 33 Fibule koje po Čoviću pripadaju trećoj generacijifibulatipa Golinjevo možemo s velikom sigurnošću datirati u 8- stoljeće. To se odnosi i nafibuletoga cipa iz groba u tumulu III na lokalitetu Gradac-Sokolac ostave Osredak kod Bosanske Krupe i ostavc Dreinik I (Cović 1971: 321).

54

1976: 8-9, t, 2,fig-1-5). Navedeni autori ovdje donose naziv fibule "ad arco foliato" i smještaju ove fibule u "periodo II antico e alle fase intermedia tra il II antico e il II medio". Pojavljuju se i igle sa stoŽastom glavom. Ima ih i u Jezerinama i Kompolju ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 400). U isto doba, ili možda nesto ranije, pojavljuju se u Sloveniji i na liburnskom području. Igle su primjer utjecaja sa zapadne obale Jadrana, iz Picena odakle posredovanjem Liburna dolaze na japodsko područje. D . LolHni datira ih u 9- stoljeće prije Krista (grob 52 iz Numane; L O L L I N I 1976: 122). Na ličkom području datiraju se nešto kasnije, a njihov dolazak preko područja Liburnije, gdje su također rijetke, Drechsler-Bižić datira u 8. stoljeće prije Krista ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 400). Sada se u L k i pojavljuju i pijavičaste — sanguisuga fibule. Fibula iz groba 8 u Vrepcu, masivno je lijevana i ima malu polukružnu nogu. Fibule iz Prozora i Smiljana ukrasene su udubljenim linijama složenima u metope (LJUBIĆ 1889, t. X I X : 73, 74; B A K A R I Ć 1986: t. 1: 9)- FrancStare spomenute primjerke smatra najstarijim iialskim importom u jadranskom zaleđu i datira ih u 8, stoljeće prije Krista (STARE 1954: 30-31, t. V I : 1-3). Prema Drechsler-Bižić> fibule s japodskog teritorija i ornamentikom i svojim obiicima potpuno odgovaraju fibulama s područja kulture Este { C H I E C H O B I A N C H I , C A L Z A V A R A , D E M I N , T O M B O L A N I 1976:12, T . 4,fig,3-9; F O G O L A R I , F R E Y 1965:fig.1, n. 8). Nesto su rjede ove fibule zastupljene u Picenumu. Treća razvojna faza japodske kulture obuhvaća vrijeme od 700. do 600. godine prije Krista (Ha C l i C2 srednjoeuropske kronologije starijeg željeznog dobai D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 402). Najvise podataka o ovom razdoblju pružaju bogate nekropole Kompolja, Prozora, Smiljana i Vrepca, Najčesći su nalazi brončani nakit i dijelovi nošnje, dok je oružje vrlo rijetko. NajčeŠći tipovi fibula su jednopetljaste lučne fibule sa zrnom jantara, fibule s rebrastim lukom (poznate kao i gusjeničaste fibule), spiralne naočalaste fibule i pijavičaste fibule od brončanog lima s čunasto savijenim lukom, fibule s dva dugmeta na luku i dugom nogom s kuglicom na kraju, brončani pravokutni okovi pojasa, dvokrake igle s nizom osmica na glavi, oglavlja od brončanog lima s iskucanim geometrijskim ornamentima, pravokutne pločice s ptičjim protomama i različito profiliranim privjescima obješenim na donjem rubu. Fibule s rebrastim lukom, lukom koji podsjeća na gusjenicu, nadene su samo na lokalitetima uz rijeku Unu, na Jezerinama, Golubiću iRipču ( M A R I Ć 1968: 16). CALZAVARA, D E M I N , TOMBOLANI

U kulturi Este ove sufibuledadrane u početak 7. stoljeća- "Fibule con arco a grandicosteestaffacorta^upublikacijisu klasificiranekaotipVI. I ukulturiEste rijetke su i sporadične ( C H I E C H O B I A N C H I , C A L Z A V A R A , D E M l N , T O M Đ O L A N I 55

Povijest Japoda. I*ristup

Japaiislea kuhurna grupa ieljeznog doba

1976: 9, t, 3->fig.1-5).Ovoj fazi pripada i grob 44 nekropole u Prozoru, datiran analizom C-14 u vrijeme oko 650. prije Krista (+/- 60 godina; D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 403). Taj je grob bio pokriven drvenom daskom, a od nalaza zanimljiva je jednopetljasta lučna fibula od brončane žice sa zrnom jantara. Zajedno s ovim fibulama u grobovima su se vrlo često nalazlla i oglavlja od brončanog lima ukrašena u tehnici iskucavanja. Takvi su na primjer grobovi 384 kompoljske i 45 prozorske nekropole ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1968: 34 i dalje; 1973:35). Dreschsler-Bižić smatra lučne jednopetljaste fibule s lukom omotanim trakom od brončanog lima i ukrašene s više staklenih ili jantarnih zrna sasvim karakterističnim proizvodima japodskih radiortica. One ponekad na igli imaju i privjeske od nekoliko lančića ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 403). U ovoj fazi vrlo su česte i fibule u obliku naočala s "osmicom" u sređini re jednopetljastom iglom na poleđini. One su na ovom prostoru prisutne od kraja brončanog doba, a Japodi ih upotrebljavaju tijekom čitavog željeznog doba. Pojavljuju se i lijevane brončane kopČe i okviri pravokutnog oblika, zakovicama priČvršćeni na pojaseve od kože ili tkanine. Ovakvi pojasevi ukrašeni urezanim geometrijskim motivima vrlo su česti u jugozapadnom alpskom prostoru. U grobovima se nalaze i igle s okruglom glavom i ispod nje više okruglih zadebljanja re dvostruke igle, s glavom u obliku niza osmica. Krajem ove faze pojavljuju se i fibule s dva dugmeta na luku, a due bottoni. Imaju dugu nogu i jednu kuglicu na njezinom završetku. Ostaje pitanje s kojeg se prostora ove fibule šire (LOLLINI 1976: t. IX). Trebalo bi spomenuti i nalaz više keramičkih posuda (keramička posuda s uvučenim obodom, šalica s drškom, trbušasti lonac s uskim obodom> sličan onome koji je naden u grobu 18 u Golubiću) te jedno željezno koplje, koji su nadeni na ognjištu kuće na Masnikosinoj gradtni u Pećanima ( D R E C H S L E R 34

BIŽIĆ 1987:

404).

Ovom razdoblju pripada i ostava oružja s brončanim i željezntm kopljima te željeznim mačem iz Kostela na Uni, u blizini Bihaća, koju je Raunig datirala u počerak 6. stoljeća prije Krista ( R A U N I G 1962: 57, t. M H 1992: 35)Četvrta faza japodske kulture željeznog doba prema podjeli Ružice Drechsler-Bižić obuhvaća vrijeme od 600. do 500. godine prije Krista (stupanj Ha Dl-2). I u ovoj je fazi zamjetan kontinuirani razvltak, no postupno se povećava broj novih elemenata materijalne kulture. Lučna fibula s dugom nogom 34

56

Ove su fibule već od Ha B3 stupnja vdo populacne i kod Liburna L kod Japoda. Njihova je rasprofiranjenosc vetika i u srednjoj Italiji, Apuliji i u bolonjskom kulturnom krugu (BATOVIĆ 1976: 43. 47, sl. 1 2 i k a r t a ć ) .

s okruglim ispupčenjcm na kraju noge, fibula s dva dugmeta na luku. nesto su rjede zmijaste fibule s diskom na luku, ukrasne igle s više kuglica na vratu, igle s lučno savijenom glavom i dvije male petlje, dvokrake igle s glavom u obliku niza osmica, ogrlice od jantarnih zrna, razni privjesci u obliku stiliziranih Ijudskih likova (dominiraju žene i ratnici), privjesci s ukrasima koji prikazuju različite životinje (ptice, ribe, konji)> okovi za pojas, ponekad ukrašeni nizom stiliziranih ratnika ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 404-409). Zbog velikog broja i tipološke raznovrsnosri Drechsler-Bižić je s pravom pretpostavila da su ovi predmeti bili proizvod japodskih radionica. S japodskog prostora ovi se predmeri šire i na susjedna područja. Na liburnskom području ovakvi su privjesđ nađeni u Ninu, Zatonu kod Nina i Kolanu na otoku Pagu ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 408). Srodne ovim privjescima su i figure ratnika urezane na pravokutnim pojasnim okovima. Ratnici su stilizirani u obliku trokuta, a krijeste šljemova spuštaju se niz vrat. Drechsler-Bižić smatra da se radi o ilirsko-grčkim Šljemovima. Prema analizi zatvorenih grobnih cjclina Ružica Drechsler-Bižić ustvrdila je da većina ovth privjesaka i figuralnih prikaza pripadaju razdoblju Ha D l stupnja, dakle 6. stoljeću prije Krista ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 408). U dolini rijeke Une ovom razdoblju pripadaju neki grobovi nekropole na Gradini u Ripču s željeznim pravokutnim okovima za pojas, željeznim iglama, bikoničnim velikim i manjim posudama kao karakterističnim nalazima ( R A U N I G 1981: 35-36). Najviše arheoloških podataka za poznavanje ovog razdoblja pružile su nekropole u Prozoru, Kompolju, Smiljanu i Širokoj Kuli. U grobu 6 u Prozoru nađenesu tri različite vrste fibula, zmijolika s diskom na luku, lučne fibule s dugom nogom, te jedna lučna s raskucanim krajem duge noge koja se savija prema luku ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 406). U južnoalpskom prostoru zmijolike fibule mladeg tipa, slične našoj fibuli iz a 6 nekropole u Prozoru, pojavljuju se u grobovima stupnja Ha D l . Fibule s dugom nogom posebno su važno obiiježje ovog razdoblja. Guštin ovakve fnSuIe iz Nina, Zatona i Kompolja, dakle s područja Liburna i Japoda, smješra u Ha C2 stupanj, prema analogijama iz Slovenije. To mišljenje prihvaća i R. Drechsler-Bižić smještajući ove fibule kod Japoda i Liburna u Ha C l - Ha D l stupanj starijeg željeznog doba ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 406). Fibule s tri kuglice na iuku, s krupnijim okruglim kuglicama i dugom nogom koja završava kuglicom japodska su posebnost, a pojavljuju se i u Dolenjskoj. 35

35

Obično se ove Rbule u literaturi nazivaju protocertosa ili pracerrosa, £to Guitin smatra pogrešnim (GUSTIN. KNIFIC 1975: 835, karta 1. A).

57

lhwijt$t Japoda. PHstup GuŠtin ih u Notranjskoj smješta u Ha D l i Ha D2 stupanj, dakle u svoj četvrti stupanj razvoja Notranjske grupe ( G U Š T I N 1975: 476, s l 3:37-38). One se tijekom 6. stoljeća pojavljuju u Picenu, a manjih su dimenzija kao i fibule koje potječu sa slovenskog podruČja. Neki od ovih tipova možda su i preuzeti s podrućja Picena. Za primjerak ovakve fibule, ukrašen pticom na luku, a nađen u grobu 36 nekropole u Kompolju, Drechsler-Bižić tvrdi da je izrađen prema utjecajima iz picenskog kulturnog kruga, a datira je u 6. i početak 5. stoljeća prije Krista ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: t. XLIV, 8; R A U N I G 1992: 145). Fibule u obliku naočala podsjećaju na ovakve fibule prethodnih razdobljih, osim što su sada diskovi i središnja četverokraka pločica lijevani iz jednog komada. Ove se fibule nalaze isključivo na lokalitetima središnjeg japodskog područja. Razdoblje od 5- do L stoljeća prije Krista vrijeme je dubokih i korjenitih promjena na širem prostoru koji je okruživao Japode. Iz arheološkog je materijala vidljivo da se na japodskom prostoru nastavlja razvitak jedne formirane i jasno artikulirane etničke cjeline koja je imala svoj identitet, izraz i ukus. Kada Japodi i prihvaćaju ukrase, dijelove nošnje, koji su u određenom trenutku na širem prostcru u "modi" ili čak običaje iz različitih kulturnih sfera, uvijek ih prilagođuju sebi svojstvenom ukusu. U kronološkoj podjcli japodske kulturne grupe željeznog doba, Ružica Drechsler-Bižić je razdoblje od 5. do 1. stoljeća prije Krista podijelila u tri faze (faza 5-7), kao nastavak kontinuiranog kulturnog razvitka prethodnih razdoblja ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 409-416, sl. 25). Petu fazu razvoja japodske kulture karakteriziraju certosa fibule, fibule s tri kuglice na luku, pločaste naočalaste fibule, fibule s glavom ili lukom u obliku životinje, tropetljaste fibule s jantarnim zrnima na luku, privjesđ radeni na proboj, brončani i željezni pojasni okovi, ornamenrirana jantarna i staklena zrna. Na srednjem toku rijeke Une i dalje se upotrebljavaju gusjeničaste fibule, a pojavljuju se i certosa fibule, lučne željezne fibule srodne gusjeničastima, fibule s omotanim lukom, pincete malo proširenih krajeva, okrugli profilirani privjesci od lirna, brončane igle, brončani lančići, pravokutni pojasni okovi, spiralne narukvice plosnatog presjeka, dugmad u obliku križa, staklena i jantarna zrna s geometrijskim ornamentom. Od keramike karakteristične su posudice s jednom ili dvije drške i šalice s drškom koja ide iznad oboda. Primjećuje se pojednostavljivanje profila posuda, javljaju se i bojani geometrijski ornamenti. U Vinici karakterističnu gradu čine certosa fibule, lučne fibule s tri kuglice na luku, pločaste naočalaste fibule, okrugli i na rubu profihrani privjesci ( M A R I Ć 1968: 13-17; D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 409; R A U N I G 1992: 37). Ova feza obuhvaća vrijeme od otprilike 500. do 300. godine prije Krista (Ha D2-3 stupanj). Za područje srednjeg toka rijeke Une Marić je ovo razdoblje nazvao drugom

58

Japodska kulturna grupa zeljtznog doba fazom (Jczerine II, Golublć II, Ribić I). Kako u prethodnom razdoblju od 650. do 500. godine nije bilo grobova, on je pretpostavio da su možda u tom razdoblju mjesta sahranjivanja bila na nekom drugom mjestu ( M A R I Ć 1968: 13). Na temelju nalaza iz nekropole na Gradini u Ripču, Branka Raunig predlaže da 2. faza unskih nekropola obuhvaća vrijeme od 650. do 360. godine prije Krista. Ova bi faza imala dva dijela, 2a (650.-500. prije Krista) i 2b (500-360. prije Krista; R A U N I G 1981: 153; 1992: 33). To je doba burnih gospodarskih, političkih i etničkih promjena na širem području Europe i Sredozemlja. Dolazi do sloma bogatih halštatskih društava istočnoalpskog prostora. Odjeci tih promjena, doduše nešto kasnije, dodirnut će i japodski prostor. Sve te promjene neće ipak izazvati korjenit prekid japodskog etničkog i kulturnog kontinuiteta. Tom razdoblju pripadaju najmlađi slojevi velikih ličkih nekropola u Kompolju i Prozoru ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1973:18-21). Neki grobovi u nekropoli na Velikoj njivi u Vrepcu i iz Vranića gromile u Širokoj Kuli također pripadaju ovom vremenskom horizontu ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 409; 1958: 43-57, t. X-XIV; B R U N Š M I D 1901a: 63-72). Na području rijeke Une u ovom vremenu, nastavlja se sahranjivanje na Jezerinama i Golubiću i na nekropoli na Gradini u Ripču, a započinje sahranjivanje na nekropoli u Ribiću ( M A R I Ć 1968: 13; R A U N I G 1975:49-51; 1981: 141-162). U ovom se razdoblju na japodskom prostoru poČinju učestalo javljati certoške fibule. U ranijim se razdobtjima one javljaju samo sporadično i pojedinačno, a tek od 5. stoljeća kontinuirano traju na japodskim lokalitettma sve do kasnog latena ( T E Ž A K - G R E G L 1981: 33-35). U noŠnji u ovom razdoblju ne vidimo neke veće promjene. Na unskom području karakteristični su okrugli profilirani privjcsci od brončanog lima, pincete blago proširenih krajeva, plosnata zrna jantara s urezanim geometrijskim ornamentom, pravokutni okovi za pojas često rađeni na proboj i bikonične posude s dvije drške. Na viničkoj nekropoli te u Lici i Ogulinsko-plaščanskoj udolini takoder se često u grobovima pojavljuju fibule certosa, lučne fibule s tri kuglice na luku, ploČaste naočalaste fibule, re različltj privjesci. Pojavljuju se ifibules glavom u obliku životinje, brončani pojasni okovi, različita zrna od jantara i stakla. Gotovo se svi oblici nakita u ovom razdoblju i dalje transformiraju shodno promjenama utjecaja ili mode, ali svc su to ipak manjc promjene. Ostaje primjetljiv jak kontinuitet i baština prethodnih razdoblja bitno utječc na trenutni ukus. Razdobljc od 300. do 1807170. godine prije Krista, prema periodizaciji Drechsler-Bižić, predstavlja šestu fazu razvoja japodske kulturc željeznog doba ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 411-415). Svoju jc pcriodizaciju R. Drechsier-BiŽić radila višc prema nalazima s ličkih lokatiteta. U dolini rijcke Une ovoj ta/.i

59

Povijest japoda. Pristup odgovara druga polovica faze III (360.-250. prije Krista) i prva polovica faze IV (250.-110. prije Krista; M A R I Ć 1968: 17-27). Lokaliteti u kojima možemo pronaći predmete iz ove faze jesu nekropole u Vinici> jezerinama, Ribiću, Golubiću, Prozoru, Širokoj Kuti, Trošmariji, Kompolju, Vrepcu (Velika njiva). Metalni predmeti pokazuju razvoj oblika iz prethodnih razdoblja. Ipak, pojavljuju se i određeni latenski utjecaji: fibule s lukom okruglog presjeka i s profiliranom nožicom prebaĆenom unatrag i vezanom za luk, staklena zrna s tri Uca, ulomak narebrene staklene narukvice koja visi na luku fibule, pločaste fibule liburnskog tipa, okovi za pojas s reljefnim predstavama živocinja, dugmad u obliku križa. Na području rijeke Une ro su i fibule s unatrag prebačenom nožicom i kuglicom na nozi, grupa delmatsko-japodskih fibula s unatrag povijenim produžetkom noge srodnih ranoiatenskim fibulama, fibule s okruglim proširenjima i umetkom od jantara ili stakla na nozi prebačenoj unatrag i spojenoj s lukom, ulomak staklene narukvice (koja visi na luku fibule), čunaste certosa fibule, dvospiralne fibule sa zrnima jantara na Iuku, dugmad u obliku križa, pločice izradene na proboj. Keramika pokazuje i dalje pojednostavljenje oblika. Prevladavaju posude ravno odsječenog oboda, bez profilacije. U upotrebi su još uvijek velike bikonične posude i male posudice s dvije drške. Od ukrasa na keramici najčešći su urezivanje trokutiča i geometrijski ornament nanesen crnom ili tamno smeđom bojom na crvenkastim ili žućkastim posudama. U Vinici su česte fibule s čunastim lukom i unatrag prebačenom nogom, stakiena narebrena narukvica, brončane "pastirske palice", fibule s tri kuglice na luku, pincete Širokih krajeva> a od keramičkih proizvoda javlja se keramika rađena prema starijoj tradiciji, crno ili crveno bojene posude na visokoj nozi i samo jedna latenska posuda izradena na kolu. Prema podjeli Drechsler-Bižić, posljednje je razdoblje razvoja materijalne kulture Japoda tzv. sedma faza. Ovo je doba kada su Japodi već potpuno u sferi interesa antičkog svijeta. U Lici ova faza obuhvaća vrijeme od 180, do 35. godine prije Krista ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 415). Prema Marićevoj podjeli ovo razdoblje odgovara drugoj polovici faze IV (250.-110. prije Krista) te fazi Va (110.-35. prije Krista; M A R I Ć 1968: 23-32). Ovo je vrijemc kad se Japodi već pojavljuju u antičkim literarnim vrelima. Doba je to stalnth i intenzivnih kontakata s rimskim svijetom. Ovi će kontakti rezultirati i konačnim porazom japoda i njihovim priključivanjem rimskom provincijalnom sustavu. Predmeti materijalne kulture ovog razdoblja pokazuju nastavak upotrebe svih oblika iz prethodne fazc. Osim toga, pojavljuju se i predmeti kao što su pločaste fibule mlade varijante, pojedina staklena zrna, geme, nakit od srebra> profilirana jantarna zrna, a rijetko sc pojavljuje i oruije> željezni bojni noževi ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 415-416). Na unskim nekropolama koriste se fibule s

60

Japodska kultuma grupa ittjtznog doba dvije dvostrane spirale i jantarnim ili staklenim zrnima na žičanom luku, fibulc ranolatenske i srednjolatcnske sheme s jednom, a kasnije i dvije kuglice na produžetku noge, jednostavne žiČane fibule s kratkom spiralom i nogom spojenom s lukom, okrugla jantarna zrna s obostranim udubljenjima, pektorali s antitetski postavljenim konjskim protomama, igle s usicom, dva puta probušena jantarna ztna, plosnati probušeni brončani obruČi s laricama ili bez njih, privjesci u obliku košarice. Keramika pokazuje srodnost najstarijim japodskim grobovima: zaobljeno-bikonične posude (žare) ravnog oboda s trakom ukrašenom otiscima prstiju> nalijepljenom na zidu posude, amforice i drugi oblici ( M A R I Ć 1968: 23-32). Osma faza razvoja japodske kulture razvidna je samo na materijalu nekropola na srednjem toku rijeke Une. Ova faza obuhvaća vrijeme početaka rimske vlasti u Iliriku, dakle faze Vb (35. prije Krista-10720. poslije Krista) i V I (10./20.-110. poslije Krista; M A R I Ć 1968: 32-38), Početkom 2. stoljeća prije Krista prestaje sahranjivanje na unskim nekropolama. Karakteristični materijal predstavljaju i dalje dvopetljaste fibule, najmladi oblici dvospiralnihfibulasa zrnima na luku, čunaste fibule ranolatenske sheme, fibule srednjolatenske sheme sa petljom na luku, kasnolatenske fibule, pektorali s prikazima konjskih glava> prstenje od navoja brončane trake, prstenje s krajevima koji se mimoilaze, kopče sa smotanim krajevima, plosnati obruči, narukvice s ispupčenjima, pločice s dva polukružna završetka, veliki broj igala, male pincete, krivr željezni noževi, uzdužno i poprečno probušena jantarna zrna> jantarna zrna u obliku životinja. I u ovom se razdoblju dalje nastavljaju starije tradicije korištenja isključivo ručno radenih posuda ( R A U N I G 1992: 39-41). Od proizvoda rimske provenijencije pojavljuju sefibuleod žice visokog luka i izduiene noge, bojske fibule, fibule rebrastog luka i izdužene noge, fibule u obliku diska>fibules dva dugmeta na luku, fibule s krilcima, aucissa fibule, prstenje s kamenom, narukvice od žice s omotanim krajevima, šuplje narukvice. Nesto kasnije, u prvoj četvrtini I. stoljeća poslije Krista> pojavljuju se jako profilirane fibule s jednim dugmetom, male profilirane fibule sa segmentarnim presjekom luka, veće fibule istog ttpa ovalnog presjeka, jako profilirane fibule rombičnog presjeka luka iznad vertikalno proširene noge. Krajem ovog razdoblja pojavljuju se i fibule ukrašene snopovima paralelnih linija na luku i "tremolir" ornamentom na luku. Tijekom 1. stoljeća poslije Krista traju i mlade aucissa fibule s uzdužnim kanalima ilt pravokutnim trokutima na luku. Javlja se i prstenje s gemama, srebrni pleteni lanČići, srebrnc naušnicc> željezni noževi brončana spatula (RAUNIG 1992: 40-41). Zanlmljlvo jc da postepcno nestaju jantarna zrna> tako omiljena u japodskom narodu. I'ojavljuju se kamene cilindrične urne, sljemenasti poklopci, kvadratnr kurnnir untc % Upustima ( M A R I Ć 1968: 32-38). T

61

Povijest Japoda. Pristtip Ovo je vrlo kratak pregled najvažnijih nalaza i nalaziŠta materijalne kulture Japoda od kasnog broncanog doba do vremena njihovog dolaska pod rimsku vlast. Kontinuirani razvitak i cjelovitost prostora najvažnije su njezine odlike. One su i vodile istraživače u stvaranju pojma arheološke kulture "japodska kultura željeznog doba" Nabrojane faze rezultat su dosadasnjih istraživanja i predstavljaju tek pomagalo u razumijevanju bogate japodske materijalne baštine. One su naravno podložne promjenama u skladu s razvitkom povijesnih znanosti.

r

•

62

Prvi spomen Japoda u antičkim literarnim vrelima

P

rvi, dakle i najscariji sačuvani vjerojatni spomen Japoda prenosi Stjepan Bizantinac, grčki geograf i gramatičar iz 6. stoljeća poslije Krista, autor velikog geografskog ieksikona E9VIKCX (Narodnc znamenitosti; od 55 knjiga sačuvana je samo epitoma), a našao ga je kod Hekateja iz Mileta, čuvenog logografa iz 6. stoljeća prije Krista (oko 560. — oko 480. g. prije Krista; JACOBV 1968: 20 fragm. 86, 97). Hekatej je iza sebe ostavio djela: Genealogije, revEnXoyiai i Zemljopisna karta svijeta, Ffjcjrceptoooc,i Vodič po svijetu: Europa i Azija: nepirVfticiu; Ei>pa>nr] 'ACJITV Od ovih djela nije ostalo mnogo, ali znamo da su ih obilato koristili drugi pisci, posebno Herodot ( B U C H W A L D , H O H L W E G , P R I N Z 1991: 386; K R I Ž M A N 1979:25). 1

t

Hekatej prvi medu grčkim piscima donosi neke relativno konkretne geografske, odnosno etnografske podatke o jadranskim obalama. Iz različitih fragmenata doznajemo za različite narode kao što su Histri (fragment 91), Enhelejci (fragment 103), Hitmiti (fragment 96), Siopi (fragmenti 95 i 96), Mentori {fragment 94), Piceni (fragment 89) i Liburni (fragment 93; F. GR HIST. I A , fr. 89, 91, 9396, 104; J A C O B Y 1968: 20-21). Hckatej je koristio ukupno dotadašnje geografsko znanje gradeno i na putovanjima grčkih pomoraca, dakle na viđenju iz prve ruke, Kasnijim prenošenjem ovi su pođaci bili izloženi promjenama i ispravkama. Stjepan Bizantinac prenosi Hekatejevuvijest odvijejapigije, jednoj u Iliriku i drugoj u Italiji:... Iajci)vta P Ttoheic,, uta ev Tfi 'lTc&to; Kal žtepa ev Tfi 'Ikkupl 5i. (Stepk Byz. F. Gr. Hist. IA, fr. 86, 97; JACOBV 1968: 20, fragm. 86, 97). U starijoj literaturi ova je ilirska Japigija shvaćena kao najstartji spomcn Japoda, a i italski Japigi smatrani su ilirskim doseljenicima ( M A Y E R 1940: 192193). Degrassi u svome radu o japodskirn granicama nije siguran radi Ii sc o originalnom podatku ili o kasnijoj redakciji (DEGRASSI 1930: 263). Prema Eforovom podatku iz 4. stoljeća prije Krista, koji prenosi Strabon (Strab. V I , 1, 12), Japigi su nastavali Kroton u Kalabriji ( P H I L L I P 1914: 728729; JACOBV 1968; L O M B A R D O 1998: 862-864). Ovu tezu donosi i Čače, koji također ne odbacuje niti postojanje Japigije na južnoilirskom području ( Č A Ć E 1988: 79). Ova bi hipoteza mogla biti i moguća ukoliko prihvatimo argumente da je ime Japiga uistinu ilirskog porijekla. t

>

36

36

Maver čak govori o japodskim kolonijama u Picenumu. Na tome je cragu i A. Stipčević uvjeren da su Japigi u Mvarl balkanikJ Japodi, a iiirskog su porijekla i Mesapi, Salentini i dr» (STIPČEVIĆ 1989: 24-25).

65

Povijest Japoda. Pristup Kozličić smarra da se ovaj Hekatejev podatak podjednako odnosi na Japigiju u Italiji i na Japode i Japodiju, teda je Stjepan Bizanrinac narodna imena Iapydes i Iapyges na temelju homofonije shvatio kao identičan ili vrlo sličan narod. Japodsko je ime, prema Kozličićevu mišljenju, doslo do Stjepana u iskvarenome obliku (KOZLIČIĆ 1990: 44). Kozličić je mišljenja da se i u Stjepanovom citatu Hekateja takoder radi o Japodima, ali je njihovo ime do kasne antike došlo u iskvarenome obliku (KOZLIČIĆ 1990: 44, bilj. 51). Na drugome mjestu, u jednoj natuknici o Japodima, Stjepan Bizantinac citira Dionizija iz Halikarnasa: 'IĆCTCOOEC, eOvoc, KEVCIKOV npoc, Tfj 'IXXupta. Aiovuatoc, EKKatSeKOITCO ili u prijevodu: "Japodi, keltski narod u Iliriji. Dionizije u 16. knjizi" (Steph. Byz., s. v. lapodes; KIESSLING 1867: 226 Excerpta ex libro XVI). Prema Suiću, IEQA.£I<; (gradovi), iz Hekatejeva navoda treba prevesti kao civitates, a ne urbes kako je to učinio Muller (Suić 1976: 83). Civitates bi prema ovome doista trebalo prevesti hrvatskom riječju "općina" ili "zajednica" što je moglo odgovarati unutrasnjoj strukruri japodske organizacije. O ovome fenomenu bit će govora nešto kasnije, u dijelu knjige posvećenom prostornoj organizaciji i društvenom razvitku Japoda. Hekatejeva Ilirida u 6. stoljeću prije Krista nije obuhvaćala područje nastanjeno Japodima, niti je Italija dopirala do područja nastanjenog Japigima. Prema Suićevom je miŠljenju Stjepan Bizantinac locirao dvije Japigije, oblikujući Hekatejeve podatke prema "svojoj erudiciji" i gledajući iz perspektive svoga vremena. Stare nepostojeće povijesno-geografske pojmove prenio je u povijesno vrijeme te je napisao da je jedna Japigija u Iraliji, a druga u Iliriku. Suić zaključuje: "No ipak, odbacivsi taj Stjepanov dodatak, ostaje osnovna činjenica da su postojale dvije Japigije, jedna na jugu Apeninskog poluotoka i druga (Japudija) na sjeverozapadu balkanskoga, pa i tu konkordanciju valja promatrati u kompleksu svih drugih toponomastičkih i onomastičkih podudaranja na dvjema obalama" (Suić 1975: 110). Tako bi ovaj fragment bio plodom kasnije redakcije, Benac odlučno odbacuje vezu i biio kakovu podudarnost između Japigije i Japodije obrazlažući to između ostalog i tvrdnjom da Japoda nije niti bilo na jadranskoj obali (BENAC 1988:53). Ostaje ipak Činjenica da se radi o srodnim i sličnim nazivima koji mogu ukazivati na mnogobrojne međusobne veze Italije i njoj suprotne jadranske obale. Ostaje otvorenim pitanjem radi li se o kasnijoj redakciji Hekatejeve vijesti i gledanju na primarni izvor iz kasnoantiČke perspektive, kada je Japodija uistinu 37

37 O problemu veza istočne i zapadne jadranske obale pisano je uistinu mnogo, Nabrajam samo dio autora s važntjim prilozima - PHILUP 1914: 727-745; Suić 1953; 71-101; KATIČJĆ 1976: 177-183; LOLLINI 1976: 117-153; 1976a: 109-195: BATOVJĆ 1976: 11-93; BlBTtl-Sfr STIERI&LOSCHIAVO 1976: 163-189; PERONI 1976; 95-115; D E IULIIS 1988; BENAC 1988: 43-67; NAVA 1990; 559-578.

66

Prvi spomen Japoda u antiikim literarnim vrelima bila dijelom Ilirika. Možda se radilo, pa makar i o kasnoantičkoj ili ranosrednjovjekovnoj aluziji na nedvojbene intenzivne kontakte i kulturno i etničko prepletanje istočne i zapadne obale Jadrana, u dugim razdobljima povijesnog trajanja. Unatoč ovim kasnijim redakcijama i promjenama, Hekateja kao jednog od najstarijih povijesnih pisanih izvora nikako ne bi trebalo odbaciti, posebno stoga što nam makar i u fragmentirna, daje neprocjenjivo važne podatke o drugim narodima istočne jadranske obale. Stoga je vrlo vjerojatno da je Hekatej uistinu pisao o Japodima, ali su njegove obavijesti kasnije prerađivali i obogaćivali novim podacima mnogi redaktori. Nakon Hekateja, pisani izvori šute o Japodima sve do drugog stoljeća prije Krista. Čuvene brončane Iguvijske tablice, nađene u talijanskome mjestu Gubbio (antički Iguvium) spominju iapuzkum numen (iapuzkum nomen; I b 17; VI b 54; 58, 59, VII a 12, 47,48; P O U L T N E V 1959: 164; D E V O T O 1954: 64, 96, 275). Tablke su sadržavale uputstva za obredne svečanosti vjerskog kolegija Fratres Atiedii, izuzetno jakog u vrijeme Rimske Republike. Ime iapuzkum spomenuto je u dijeiu u kojem se proklinju neprijatelji. Poultnev u svome izdanju Iguvijskih tablica iapuzkum numen prevodi kao "the lapudic name" (POULTNEY 1959: 164). On dovodi u vezu sličnost imena lapuzkum s imenom Iapyges u Italiji i kaže da su oba naroda {Japodi i Japigi) ilirskog porijekla. 2,a.japuzkum numen on tvrdi su oni jedan "otTshoot farther south" (vjerojatno između Ravenne i Ancone) matičnog naroda s druge strane Jadrana (POULTNEY 1959). Prema Katičiću, ovom umbrijskom imenu odgovaralo bi latinsko iapudiscum nomen. On dokazuje da je ovo ime samo italska varijanta japodskog imena (KATIČIC: 1976: 179)- Iz ovih hipoteza pro~ izlazi da je japodsko ime na Iguvijskim tablicama prežitak nekih starih vremena kada se jedna manja ili veča grupa Japoda naselila i na Apeninski poluotok. Tako bi ovo ime u kasnijim vremenima bilo samo ime, bez nekog realnog sadržaja. lapuzkum numen s Iguvijskih tablica poslužilo je mnogim povjesničarima i arheolozima kao argument o japodskoj prisutnosti na Apeninskom poluotoku. Pretpostavljalo se, naime, da su iguvijski Umbri ovim imenom označili neprijatelje koji su u starije vrijeme došli s istočne obale Jadrana, a samo je imesačuvano zahvaljujući stalnoj obrednoj, nepromijenjenoj formuli. Mayer je uvjeren da su Japodi gospodarili Jadranom. Oni su prema tome stigli u Apuliju oko 1000. godine prije Krista, a u Picenu držali i svoje kolonije. U ovim se tezama Mayer uglavnom oslanjao i na podatak iz Iguvijskih tablica ( M A Y E R 1940: 192-193). O mogućoj prisutnosti balkanskih naroda u Italiji svjedoči i Plinijev navod: Dolates cognominc Sallentini (Plin. N. H. III, 113) medu narodima Umbrije, te oronim Aipupvov opoc; kod Polibija (Polyb. III, 100, 2), u podruČju izmedu Lucerije i Geronija. Liburnsku planinu Polibije spominje kad opisuje Hanibalovc akcijc u lialiji ( F O U C A U L T 1971: 160). Foucault misli da je ovaj

67

Pavtftu japtuia. ih-istup

Prvi spomen japodtt u antiikitn literarnim vrelima

dio teksta pokvaren zato jer je ovaj toponim bio nepoznat. Nissen predlaže Tip^pvov (mons Tifernus), qct. Matese i Schzvveighauser Taburnus, kod Kandija {Candium; FoucAULT 1971: 160, bilj. 1), Unatoč misljenjima da se radi o korupteli, ovaj toponim ipak ostaje vrlo važan> pogotovo stoga što liburnsku prisurnost u Italiji potvrđuje i Plinije Stariji. Ovaj rimski pisac, čiji je izvor vjerojatno bio Katon, govori: Truentum cum amne, efuodsolum Liburnorum tn Italia relictum est (Plin. N. H. III, 110) i dalje u istome djelu: Ab Ancona Gallica ora incipit Togatae Galliae cognomine. Siculi et Ltburni plurima eius tractus tenuere, in primis Palmensem* Praetutianum Hadrianumque agrum, Umbri eos expulsere hosEtruria, hanc Galli (Plin. N H III, 112). Katičić je vrlo skeptičan prema povezivanju osnivanja liburnskih kolonija u Iraliji s Japodima. Japodi, kao "continentaux et primitifs" (sic!) nisu mogii sudjelovati u formiranju pomorskih i trgovačkih baza liburnske talasokracije (KATIČIĆ 1976: 179-180). Možda i nisu mogli sudjelovati u liburnskoj talasokraciji, ali sigurno ne zbog toga sto su bili "continentaux et primitifs" (kontinentalni i primitivni). * Nažalost> ovako postavljena i utemeljena teza nije usamljen primjer. Uostalom, japodsku prisutnost na obali, o kojoj izričito svjedoče literarna vrela, moramo tek promišljati i istraživati. Prosdocimi donosi tezu da je numen lapuzkum ubačen naknadno, negdje oko 167. godine prije Krista, kada je u Iguviju bio interniran ilirski kralj Gencije i njegova obitelj. Prokletstvo iz Iguvijskih tablica, prema ovom miŠljenju, odnosilo bi se na Gencija, naravno pod uvjetom da su Umbri pod Japodima podrazumijevali sve stanovnike Ilirije. Prosdocimi to objašnjava činjenkom da su ploče prepisivane tijekom 2. i početkom 1. stoljeća prije Krisra i da su, prema Liviju, Iguvijci sasvim nerado primili Gencija kao taoca (Ttt. Liv. 45, 43, 9; t

3

39

P R O S D O C I M I 1978:

594).

naroda. Ono ostaje različitim u odnosu na ime povijesnih Japoda, iako je oblikom u direktnoj svezi s njima. Objašnjavanje svake povijesne mijene migracijama i pokretima naroda ili plemena, kojemu je vrlo rado pribjegavala starija literatura, kao ni inzistiranje isključivo na autohtonom razvoju, nisu dosada donijeli nekih većih rezultata, osim više ili manje uspjelih hipoteza. Ni jednu dosada postavljenu hipotezu ne možemo sa sigurnošću niti prihvatiti niti odbiti, Iapuzkum numen u svakom slučaju možemo shvatki kao stari spomen Japoda, ako ne kao trag migracija i invazija, onda kao rezultat vrlo starih i dugotrajnih kontakata, ali i srodnosti naroda koji su nastavali obje jadranske obale. Ipak, pomisao na migracijske pokrete u nemirnim vremenima kasnog brončanog doba danas nikako ne bi rrebalo odbaciti, posebice u kontekstu intenzivnih promjena i velike krize krajem 2. i početkom 1. tisućljeća prije Krista, na čitavom prostoru Europe, Anadolije, Mezopotamije, Sirije, Levanta, Egipta i sjeverne Afrike. Za ranije grČke putopisce i geografe nemamo sačuvan podatak jesu li pisali i o Japodima. Pseudo Skilak, izvor iz najvjerojatnije 4. stoljeća ptije Krista, ne spominje Japode. Opisujući jadransku obalu, on u nizu govori o Histrima, Liburnima i drugim jadranskim narodima, ali Japode imenom uopće ne spominje ( M U L L E R 1855: 19-56; Suić 1955a: 12M85; P E R E T T I 1961: 5-43; 1963: 16-92; 1979) To je sasvim razumljivo kad se imaju u vidu liburnski posjedi Plomin i Labin na istarskom poluotoku i njihovo direktno naslanjanje na Cres i ostale kvarnerske otoke. Iz te perspektive potpuno je jasno što Pseudo-Skilak opisuje Histre i Liburne u direktnom kontaktu, a ne spominje Japode, smještene na divljem, Grcima nezanimljivom i nepoznatom dijelu obale. Vanjski su plovidbeni pravci, naravno, potpuno pripadali Histrima i Liburnima. O tome će u ovoj knjizi nešto više riječi biti u poglavlju o japodskom prostoru. 4 0

Čače donosi hipotezu da obzirom na fluidnost i nejasnoću sirih etničkih oznaka u razdoblju prije no što su se stvorile čvršće etničke formacije, ne treba isključiti mogućnost da je na obali i u zaleđu postojalo staro, etnički slabo definirano ime koje kasnije postaje imenom određenog ecnosa. Ovu tezu potkrepljuje i primjerom etnonima 'OuPpiKot (Umbri), pod kojim su najstariji grčki pisci podrazumijevali sve zajednice od Gargana do ušća rijeke Po, a koji se razlikuje od povijesnih Umbra, naseljenih između Picenuma i Etrurije ( Č A Č E 1988: 79-80). Tako je i ime iapuzkum moglo označavati čitav spektar različitih 38

39

68

Bi li to značflo da su kulture koje ne žive direktno iu obali a priori primitivne? Možemo raspravljati o pojedinačnim slučajevima, ali ne bez opreznog i vrlo detaljnog obrazioženja. Arheoloski su izvori u prilog ili proiiv ove teze, nedostatni, Niet jedan od obalnih lokaliteta, na potezu od Rijeke do Karlobaga, nije istražen u lolikoj mjeri da možemo raspravljati o ovom probJemu. Za sada imamo literarna vrela i mali broj sporadičnih nalaza.

40

O ovomc nciio oplirnlje o |io|(lav[ju o japodskom prostoru.

69

Sukobi s Rimljanima zabilježeni u literarnim vrelima

I

zuzetnageostrateškavažnost prostora kojisu nastavali te mogućnost kontrole važnih komunikacija između Italije, subalpskog prostora i Balkana te između panonskog prostora i Jadrana, čimbenki su koji su bitno odredili sudbinu naroda Japoda. Naime, japodski je etnički ptostor (Lika, Oguhnsko-plaščanska udolina, Pounje, Gorski kotar, Primorje od Rijeke do Jablanca), od ključnog značenja za sve kopnene puteve prema Panonskoj nizini, južnom Jadranu i unutrasnjosti Đalkana. Stoga su ratoborni i neovisni Japodl smetali širenju rimskog političkog i gospodarskog utjecaja, a svojim su čestim vojnim upadima izravno ugrožavali i rimske posjede u cisalpinskoj Galiji (sjeverna Italija). Japodi se tako počinju stalno pojavljivati u antičkim pisanim izvorima od početka 2. stoljeća prije Krisra. To se naravno poklapa s posrepenom rimskom ekspanzijom prema alpskom, jadranskom i batkanskom prostoru. Osvajanjem sjeverne Italije, osnutkom rimske kolonije u Akvileji 18L godine prije Krista, te konačno zauzećem Nezakcija 177. godine prije Krisra, čime je otklonjena opasnost koju su za rimske interese na prostoru sjevernog Jadrana predstavljali Histri, Rim je došao u neposredno susjedstvo Japoda. Od tog će se vremena ovaj narod relarivno često spominjati u tekstovima antičkih pisaca, prije svega u kontekstu burnih događanja tijekom 2. i L stoljeća prije Krista. Upravo dugotrajnim sukobima i ratovima s Rimom, ali i njegovu sve intenzivnijem gospodarskom angažiranju na ovom području i dugujemo spomen Japoda u antičkim literarnim vrelima/* 1

Tit Livije je jedan od pisaca koji donosi posebno važne obavijesti o ranim kontaktima rimskog svijeta s Japodima. LMje piše da je godine 171. prijeKrista novoosnovana kolonija Akvileja uputila izaslanike Senatu s molbom da utvrdi koloniju koja se osjećala ugroženom od neprijateljskib Histra i Ilira (Liv. 43, 1). U spomenutim Ilirima Patsch prepoznaje Japode (PATSCH 1896: 124). Livije na dva mjesta u 43. knjizi Ab Urbe condita pripovijeda i o konzulu Gaju Kasiju Longinu, kojega je ždrijebom zapala dužnost u Galiji (Liv. 43, 1 i 43, 5). Gaj Kasije Longin je 171. godine prije Krista namjeravao proći 42

41

O rimskoj ekspanziji prema prostoru sjeverne Italije vidjeti katalog izložbe CELTI 1991, održaneuVeneciji.Takoder i: DEMARINIS 1977: 23-50; KRUTA 1980: 7-32; 1981:7-38; 1984: 323-330; 1993; 47-54; VRDALDI IASBEZ 1992: 153-159; 1994; Rossi 1992: 161-167; GRASSI 1995.

42

Patsch polazi od prctpoMavkc d i IU u l.lvljevo vrijeme Japodi već sastavni dio Ilirika, pa je misleći na Japodc. civaj aniickl phac tipouijcbio tada vrJo često rabljeni skupni naziv.

73

Povijtst Japoda, Pristup

Sukobi s Rimijanima zabiijtzeni u literarnim vrclima

japodskom zemljom i dalje prema unutrašnjosti Balkana sve do Makedonije da bi tamo iznenada napao makedonskog kralja Perzeja. Tijekom pohoda konzul je prošao područja Karna, Histra i Japoda i svugdje bio gostoljubivo dočekan. Poshje neuspjelog pokušaja prodora dalje u unutrašnjost> konzul je pri povratku poharao zemlje kroz koje je prolazio. Slijedeće godine (170. godine prije Krista) Kasije Longin više nije bio konzul, već jekao vojni tribun s konzulom Auiom Hostilijem Mancinom boravio u Makedoniji. Istodobno su Karni, Histri i Japodi uputili u Rim poslanstvo koje je Senatu predalo žalbu zbog Kasijevih postupaka godinu dana ranije (Liv. 43> 5). Kako Livije svjedoči u istom odlomku, u Rimu se s identičnim zadatkom zateklo i poslanstvo Gaia, s područja koje se nalazilo trans Alpes (preko Alpa)> i njihova kralja Cincibila koji su se također Žalili na postupke Kasija Longina i njegova pustošenja galskih sela. Kasije je Longin otišao ratovađ u Makedoniju> odmah po zavrsetku konzulskog mandata. Prema Križmanovom mišljenju, možda je to učinio i zato da izbjegne istragu zbog neuspjelog prebacivanja vojske iz Akvileje u Makedoniju 43

( K R I Ž M A N 1979:

198).

Članovi Senata navodno nisu znali za Kasijevu namjeru da prodre s vojskom do Makedonije, a nisu niti znali za njegove postupke prema susjednim narodima, te su odlučili poslati povjerenstva koja će istražiti njegove prekršaje. S Galima su preko Alpa poslani legati Gaj Lelije (C. Laelius) i Marko Emilije Lepid (M. Aemtlius Lepidus), a Senat je imenovao i posebno povjerenstvo s članovima Gnejem Sicinijem (Cn. Sicinius), Publijem Kornelijem Blazijem (P. Cornelius Blasio) i Titom Memijem (T. Memmtus), koji su trebali istražiti incidente i utvrditi utemeljenost žalbi na područjima Karna, Histra i Japoda (Liv. 43, 5). Ova bi zanimljiva epizoda mogla ukazivati na činjenicu da Rimljani nisu najbolje poznavali područja nastanjena Japodima. Livije piše: senatus indignari tantum consulem ausum ut suam prouinciam relinqueret tn alienam transiret, exercitum nouo periculoso itinere inter exteras gentes duceret viam tot nationibus in Italtam aperiret (Liv. 43> 1; B R I S C O E 1986: 158), Iz Livijeg je navoda vidljiva ogromna strateška važnost Akvileje. To je područje bilo polazišnom točkom za gospodarski i vojni prodor u Rimljanima vrlo zanimljiva bogata pođručja Alpa, Panonske nizine i unutrašnjosti Balkana. Ono bi ujedno bilo i zaštitna zona protiv barbarskih provala u unutrašnjost Italije. Rimljani su se dakle željeli što aktivnije uključiti u postojeću razgranatu f

43

Na Kasijevu su namjeru vjerojatno utjecaji svojedobni planovi Perzejeva oca Filipa V, da pre~ ma IiaJiji pokrene sva barbarska plemena zapadnog Balkana. Kasije bi tako krenuo obrnutim putem od pravcaoveplaniraneakđje {Liv. 40, 57, 2; 39, 35, 4; 42,1U 4; Plutarch. PaulL

4; Trog. Praef.32-, 74

MORGAN 1974:

188).

9,

mrežu trgovačkih veza, u kojima je ovaj prostor igrao bitnu, poveznu ulogu, a istovremeno i zaštiriti posjede koje već drže na sjeveru Apeninskog poluotoka. Osim toga, vjerojatno je i Gaj Kasije Longin, zbog nepoznavanja ovih područja, potpuno krivo procijenio udaljenost od Akvileje do Makedonije, procijenivši, kako su izvijestili akvilejski izaslanici> da će mu za vojsku biti dostatno žita za trideset dana (Liv. 43, 1). Po tome bi bio uvjeren dakle da će doći do Makedonije za tridesetak dana s kompietnom vojskom, kroz neprijateljska i slabo poznata područja, uz pomoć vodiča koji su poznavali teren. Histri i Karni su u to vrijeme već bili pod rimskom vlašću> dok su Japodi i Cinđbilovi Kelti, koji se također žale na postupke Kasija Longina, bili izvan dosega rimske moći. Osvajanje histarskog područja Rimljanima je olakšalo da bolje upoznaju područja nastanjena Japodima. Japodsko izaslanstvo u Rim dakako svjedoči i o postojanju određenih diplomatskih odnosa između Japođa i Rimljana. Arheološki nalazi s brojnih lokaliteta čitave regije svjedoče o intenzivnim međusobnim trgovačkim, kulturnim, društvenim kontaktima, posebice tijekom 2. stoijeća prije Krista. U tu su mrežu postepeno uključuju i Rimljani te su njihovi direktni kontakti s narodima alpskog, panonskog, jadranskog i balkanskog prostora sve češći i intenzivniji. Za razdoblje od sljedećih pedesetak godina u antičkim pisanim vrelima ne nalazimo gotovo nikakvih podataka niti vijesti o Japodima. Kako je gotovo svaki spomen Japoda u pisanim vrelima vezan uz ratne sukobe, možemo pretpostaviti da je razdoblje od 170. do 129. godine bilo relativno mirno. U vrijeme sukoba Rimljana s Delmatima, 156. godine prije Krista, konzul Gaj Marcije Figui pošao je iz Narone na Delmate, ali je vojni pohod neslavno završio konzulovim povratkom u Naronu (App. Illyr. 11). Cerva pretpostavlja da je konzul Kornelije Lentul Lupo, koji se iste godine zatekao u Sisciji, možda upravo iz tog mjesta, dolinom Une i Krke krenuo u pomoć Gaju Marđju Figulu (App. Illyr. 14; C E R V A 1996: 8). Brojne ostave republikanskog i sjevernoafričkog novca, raspoređene upravo na ovom unskom pravcu prema jugu, mogu jednako poslužiti kao argument i za dokazivanje rimskog prodora iz pravca sjeverozapada, kao i za dokazivanje prioriteta južnog pravca, s područja liburnskih zajednica. Ostave je pregledno obradio Ivan Mirnik ( M I R N I K 1987: 369-392). Cerva je mišljenja da su i Kasije Longin te rimski vojskovođe nakon rijega polazili kopnenim putem preko Okre prema unutrašnjosti> zbog nesigurnosti na moru i posebno zbog liburnskog gusarenja (CERVA 1996: 8). Slobodan Čače donosi suprotno mišljenje kojim argumentirano dokazuje uspostavljanje određenih savezničkih odnosa izmedu Rima i liburnskih zajednica krajem 2. stoljeća prije Krista, a time i postojanjc južnog pravca rimskog prodiranja prema unutrašnjosti ( Č A Č E 1991: 55-76).

7S

Povijett Japoda. Pristup Mišljcnja sam da su oba puia bila vrlo nesigurna, a njihovo je korištenje vjerojatno ovisilo o trenutnoj konstelađji snaga na terenu i možda o povremenim sporazumima. Ipak, tesko se oteti sumnji da je put kroz planinske, teško prohodne krajeve, nastanjene neprijateljskim narodima, mogao biti konstantnom i pouzdanom alternativom u strateškom promisljanju vojnih operacija. U istom su razdoblju, 155. godine prije Krista, Rimljani pod R Kornelijem Scipionom Nazikom osvojili i razorili dotada neosvojivi Delminij, delmarsku prijestolnicu* odvevši velik dio stanovništva u ropstvo ( Z A N I N O V I Ć 1966: 29; W I L K E S 1969: 31). Za ovaj su pohod giavna vrela Polibije, Apijan, Tit Livije, Strabon, Flor i Frontin (Polyb. 32, 9; App. Illyr. H ; Liv. Ptr. 47; Strab. 7, 5, 5; Flor. 2 25; Frontin, Strat. 111, 6, 2). SEijedeći spomen Japoda tijekom 2. stoljeća prije Krista dugujemo takoder ratnom sukobu s Rimljanima, o kojemu pišu Livije, Apijan te Plinije kratkom bilješkom. Konzul Gaj Sempronije Tuditan pošao je 129. godine prije Krista na pohod protiv Japoda." Wilkes je mišljenja da je Tuditanu pohod poslužio kao izgovor da napusti Rim i tamošnju zategnutu političku situaciju (WILKES 1969: 32). Tuditanov je pohod kao bellum Histrkum možda opjevao i pjesnik Hostije, no samo nekoliko sačuvanih stihova ne donosi nam nikakvih pouzdanih podataka ( G E N T I L E 1902: 79-90). B. Kuntić-Makvić donosi uvjerljive argumente u prilog tezi da je Hostije zapravo pisao o trećem Histarskom ratu, onom iz 178. i 177, godine prije Krista ( K U N T I Ć - M A K V I Ć 1997: 171-172). Opseg i točan tijek vojnih operacija rimske vojske nisu poznati. Ne znamo niri je li Tudkan vodio vojsku sam ili je nekim iegatima dao dio snaga za borbu protiv Histra, Karna i Tauriska ( W I L K E S 1969: 33; M O R G A N 1971: 298-300; Č A Č E 1985: 272; 1991: 59, bilj. 15)Otvorenim također ostaje pitanje gdje je Tuditan ratovao s Japodima. Spomen Hisrra, Tauriska i Karna stavlja ovaj sukob u kontekst sjevernog Kvarnera i njegova zaleđa (ČAČE 1991: 65). Odavde je» najkraćim kopnenim putem prema Italiji, iz pravca Gorskog kotara* Vinodola i Like, preko istarskog zaleđa, prijetila najveća opasnost Akvileji, Zaninović je zaključio da jeTuditan tijekom pohoda dospio sve do Segestike, pozivajućise na Apijanov navod da su Rimljani prije Oktavijanovog pohoda dva puta došli do segestičke zemlje, prvi puta za Tuditana, a drugi puta u vrijeme Metelovog pohoda (App. Iltyr. 22; Z A N I N O V I Ć 1986: 60). t

44

Literatura je o ovom pohodu brojna. Ovdjc ruvodim samo neke radove koje smatram vairii-

Sukobi t Rimijanima zabiijeitni u iiterarnim vrelima Prema Livijevim obavijestima, u poćetku pohoda SempronijeTuditan nije imao uspjeha, te mu je u pomoć morao doći njegov legat Decim Junije Brut, zahvaljujući čijoj su hrabrosti Rimljani uspjeli poraz pretvoriri u pobjedu (Ltv. Per. 59). Apijan nešto drugačije opisuje zbivanja. On tvrdi da je Semproniju u pomoć pritekao Tiberije Panduza koji je tada, kao pretor namjesnik Cisalpine, vjerojatno boravio u sjevernoj Italiji (App. Illyr. 10; App. Beli civ. 1, 19). Zippel je mišljenja da je Panduza bio niži Sempronijev zapovjednik, dok Patsch tvrdi da je bio potpuno samostalan vojskovoda, koji se na pohod otputio nesto kasnije. Svoje mišljenje Zippel temelji na paraleli koju Apijan očito povlaČi u istom odjeljku, navodeći prvo Sempronija i Panduzu te nakon njih Kotu i Metela 45

(PATSCH 1896: 125; Z I P P E L 1877: 136; M O R G A N 1971: 298-300).

Vratimo se ipak Tuditanovom pohodu. Govoreći o zemtji Hisrra, Plinije piše: Tuditanus, qui domuit Htstros, in statua sua ibi inscripsit: AB AQVILEIA AD TITIUVM FLVMEN STADIA MM (Tuditan, koji je pokorio Histre na svojem je kipu ondje napisao: od Akvileje do rijeke Titija dvije tisuće stadija; Plin. N.H. III, 19, 129; M A V H O F F 1906: 284). Patsch je bio mišljenja da je u ovom Plinijevom navodu: Tuditanus qui domuitHistros in statua sua ibi inscripsit... (Ptin. N.H. IIIJ9J29) umjesto Histros trebalo stajati lapudes (Japode) (PATSCH 1896: 125, bilj. 3; K E U N E 1918: 1191-1192; Z A N I N O V I Ć 1986: 6), Plinijeve su navode potvrdili ulomci natpisa nadeni u Akvileji i u Devinu koji, prema Sticottiju, pripadaju elogiju uklesanom na podnožju Tuditanovog kipa. Neki su autori mišljenja da ovaj natpis nije elogij (elogium), već tabula triumphalis, kao spomenik koji slavi djela rimskih magistrata dok su još živi. Elogia komemoriraju djela pokojnih magistrata (SASEL-KOS 2005: 325). Kip se nalazio u svetištu na Timavu ili u Akvileji (Inscr. It. X , 4, 317J. Natpis je nađen na lokalitetima Cervignano i Monastero kod Akvileje, te nedaleko Devina (Duino; DEGRASSI 1937: 90, 73-75). Za razliku od Stkottija koji svetište i kip smješta u Devin, po Degrassijevom mišljenju kip se naiazio u AkvilejL Sticottijev restituirani tekst elogija spominje da je Tuditan natjerao Tauriske i Karne da napuste brda. Degrassi u svojoj restituciji dodaje i Liburne (DEGRASSI 1937: 74). Sticotti, međutim, spominje samo Tauriske i Karne (STICOTTI 1951: 101; Č A Č E 1991: 65-67). Na natpisu se, zapravo, sa sigurnosću mogu pročitati jedino riječi Tauriski, Tuditan, trijumf i posveta diviniziranoj rijeci Timavu (Tauriscos, Tuditanus, triumpv, dedit Timavo\ Š A Š E L - K O S 2005: 325). Sve su ostalo domišljanja na temelju fragmenata. Zaninović je, poput Wilkesa, prihvatio Degrassijevu restituciju teksta natpisa, u kojem on spominje i Liburne zajedno s Karnima i Tauriskima (ZANINOVIĆ 1986:60; W I L K E S 1969: 33).

jima: PATSCH 1896: 125; KEUNE 1918: 1191-1192; ZIPPEL 1887; 135-137; DEGRASSI 1930: 285;

1962: 952-953; WILKES 1969: 32-33; MORGAN 1971: 271-301; 1973: 29-48; ČAČE

1985: 271-280; ZANINOVIĆ 1986: 60; ČAČE 1988; 65-92; 1991: 55-76; CERVA 1996; 7-18; KUNTIĆ-MAKVIĆ 1997: 169-175; SAŠEL-KOS 2005: 321-329.

76

45

Prijevod B, Kuntić-Makvić: "Konzul Gaj Scmpronije najprije je loSe zapovijedao protiv Japoda; doskora je pobjedom ispravio prcrrpljcni poraz, zahvaljujud hrabrosii Dcdma Junija Bruta - onoga koji jc bio pokorio Luzfianjju * (KUNTIČ-MAKVIĆ' 1997: 173, bilj. 8).

77

Povijest japoda. Pristup Pretpostavka da se na natpisu nalazilo ime Liburna vrlo je bitna. Naime, pozivajući se na Degrassijevo čitanje, dio je autora mislio da je Sempronije Tuditan ratovao protiv Liburna ( W I L K E S 1969: 33; Z A N I N O V I Ć 1986: 60). Suić je prihvatio Degrassijevu restituciju, ali je posumnjao u vjerodostojnost samog elogija(Suić 1981: 137). Argumenti doista govore u prilog toga da sukoba s Liburnima nije bilo. Prema Suićevom mišljenju, Liburni su pod rimsku vlast potpali kao dediticii, t). kao oni koji su se dragovoljno> vjerajatno u republikansko (Tuditanovo) doba, predali pod njihovu vlast (Suić 1981: 137). Čače predlaže dasu Liburni ovom prigodom postali rimski saveznici te da se privilegiji liburnskih općina> o kojima govori Plinije> odnose upravo na ovo razdoblje {Plin. N. H. III, 139; Č A Č E 1985: 274-280; 1991: 55-76). On polazi od pretpostavke da su u odredenom trenutku (možda tijekom 3- stoljeća prije Krista), dio podvelebitskih i kvarnerskih liburnskih općina osvojili Japodi> a da su te općine iskoristile Tuditanov pohod kako bi se izvukle ispod japodske vlasti, prihvaćajući dobrovoljno rimsku vlast (DEGRASSI 1930: 294-295; K O Z L I Č I Ć 1982: 15-31; 1983: 109-118; 1990; Č A Č E 1988, 82-86).

Sukobi s Rimljanima zabiijezeni u iiterarnim vreiima u trijumfu. Senat je Gaju Semproniju dopustio jedino trijumf nad Japodima, stoga sto su borbe s Japodima bile najteze, dok je s Karnima, Tauriskima i na kraju s Histrima, vjerojatno vrlo lako izišao na kraj ( Č A Č E 1985: 272). Koje su bile stvarne posljedice Tuditanova pohoda ostaje otvorenim pitanjem. Tuditanov spomen rijeke Krke u Plinijevom navodu o Tuditanovu kipu, Cerva smatra više simboličkim ili demonstrativnim činom (CERVA 1996: 17-18). Iz svega proizlazi da su upravo Japodi bili glavni i najsnažniji protivnik Rimljana u ovom ratu (ŠAŠEL-KOS 2005: 322-323). Okršaji s ostalim narodima, o kojima je bilo riječi u prethodnom tekstu, bili su manjeg intenziteta. Pitanje je što je ovaj pohod promijenio u konkretnom odnosu snaga. Prema Apijanu, Japodi su se ubrzo nakon Tuditanova pohoda pobunili protiv Rima, te je moguće pretpostaviti da posljedice ovog pohoda nisu bile trajne (App. Illyr. 10). Možda je Tuditanovim pohodom i pokoren nepoznat broj zajednica na jugu i zapadu japodskog područja. Ipak> mislim da niti na ovim podruČjima nije moglo biti govora o čvrstoj rimskoj kontrolL Deset godina nakon Tuditanova pohoda, 119- godine prije nove ere, antički izvore bilježe još jedan rimski prodor kroz japodsku zemlju. Apijan spominje udruženi pohod konzula Lucija Kote i legata Metela protiv Segestana, 119. g. prije Krista (App. Illyr. 10; M O R G A N 1971: 271-301; W I L K E S 1969: 33-34; Š A Š E L - K O S 2005: 61, 329-334). U sljedećem poglavlju Apijan pripovijeda kako je konzul Cecilije Metel vodio pohod protiv Delmata, premda mu oni za to nisu dali nikakvog povoda. Prema Apijanovoj pomalo ironičnoj opasci, pohod je pokrenut jer je konzut htio proslaviti trijumf. Delmati su ga prijateljski primili te je zimovao kod njih u Saloni. Nakon pohoda se vratio u Rim i proslavio trijumf (App. Illyr. 11; Š A Š E L - K O S 2005: 63, 306-31l). Wilkes se kritički odnosi prema ovom navodu tvrdeći kako je očito da se Apijan koristio nekim izvorima koji su bili vrlo neprijateljski nastrojeni prema obitelji Metela, te kako nije moguće da je slavio trijumf ne učinivši ništa (WILKES 1969: 34). Tom misljenju ide u prilog i kratka bilješka u Sažecima Livijeva djela za godinu 118. prije Krista: L. Caecilius Metelius Dalmatas subegit (Liv. Per. 62)-

Izvjesno je, ipak, da su se razlićite libumske zajednice prema rimskoj ekspanziji i različito odnosile. Gledano uopćeno> liburnski je prostor bio nešto izloženiji romanizaciji i akukuracijskim procesima od prostora susjednih zajednica. Ovi procesi počinju doista vrlo rano. Međutim, metodološki bi bilo ispravnije promatrati ponašanje pojedinih liburnskih zajednica kroz prizmu konfiguracije njihova prostora, kako kopnenog dijela tako i otoka, koja doista sugerira da nije bilo jačih međusobnih funkcionalnih veza među pojedinim zajednicama. To naravno ne isključuje mogućnost njihova povezivanja, posebice na kopnenom području. Tako je i logično očektvati različit odnos pojedinih liburnskih zajednica prema Rimljanima. Neke su zajednice mogle uživati posebne privilegije koje im daju Rimljani> a neke i nisu, posebno jer nije postojala jedinstvena politička kootdinacija i određeni čvrsći oblik drustvene i političke organizacije na čitavom liburnskom teritoriju. Time ne želim ni u kojem slučaju sugerirati da spomenuta fragmentiranost automatski predstavlja odraz stupnja gospodarskog i društvenog razvitka. Radi se doista o vrlo bogatim i ponekad vrlo velikim zajednicarna> kao što nam to sugerira i arheološka građa, Pretpostavku da su tada liburnske općine dobile rimske privilegije, kao savezniđ protiv neprijateljskih Japoda> u ovom trenutku ne možemo sa sigurnošću niti prihvatiti niti odbiti. Da su Liburni odigrali presudnu ili barem samo važnu ulogu u svladavanju Japoda, sigurno bi takva vijest bila spomenuta i u izvorima.

M . G . Morgan dokazuje da su Lucije Cecilije Metel Dijademat (L. Caecilius Metelius Diadematus) i Lucije Cecilije Metel Dalmatik (L. Caecilius Metetlus Delmaticus) rođaci> od kojih je prvi zajedno s Lucijem Aurelijem Kotom (L. Auretius Cotta), ratovao protiv Scgestana> dok je drugi slijedeće godine ratovao protivDelmata ( M O R G A N 1971:271-301). M . Šašel-Kosostavljaotvorenom mogućnost da uz Kotu na pohodu možda nijc bio Lucije Cecilije Metel Dijademat

Nakon teških i nesigurnih uspjeha protiv Japoda, Gaj Sempronije Tuditan ipakjeslaviotrijumf^/^Wri«^očemusvjedočeTrijumfalnifastiuRimu{/wtr. It. XIII, 1, 82). Ostali narodi spomenuti u elogiju i kod Plinija nisu imenovani

46 47

78

4fi

47

U tekitu je oblik imena koji donoil ApJjm U lekstu je ukooer oblik jmeru kiko gi ilonoji Apijan.

79

Sukobi s Rimljanima ztd/iljc&cni n literamim vreiima

PovijtSt japoda. Pristup već jedan od dvojice njegove braće Marko ili Gaj (M. Caecilius Metellus ili C . Caecilius Metellus Caprarius). Zapravo sve tri opcije smatra mogućima (SAŠELKos 2005: 333-334). U svakom slučaju, možemo zaključiti da Metel koji je ratovao s Kotom protiv Segestana 119. godine prije Krista te Cecilije Metel koji je slijedeće godine ratovao protiv Delmata, nisu ista osoba, Ostaje pitanje kojim su krajevima proŠli Kota i Metel na putu do Segestike. U izvorima o tome nema nikakvih podataka, te su različiti istraživači samo pretpostavljali moguće puteve. Zaninović je predložio put identićan vjerojatnom Oktavijanovom kretanju tijekom njegova pohoda na Ilirik 35* godine prije Krista, iz pravca Senja (Senia), zatim ili dolinom Kupe na Sisak ili istočno od Josipdola, krškom zaravni na Vrginmost, pa preko Topuskog do Siska ( Z A N I N O V I Ć 1986: 60). Morgan je mišljenja da se već Gaj Kasije Longin 171. godine prije Krista uputio ovim putem i nakon prekoalpskih Japoda došao i do teritorija koji su nastavali Segestani ( M O R G A N 1974: 188). Argumenre za ovaj "unutrašnji" put donosi i Cerva (CERVA 1996: 1-18). Zaninović pretpostavlja da se Metel iz Siska vratio istim putem i do Salone došao morem. Nasuprot tome, Zippel smatra da je Metel iz Segestike samo produžio prema jugu i tako se kopnenim putem probio sve do Salone. Njegovo je mišljenje da su ovim pohodom pokoreni i Japodi koji su nastavali područja sjeverno od masiva Velike i Male Kapele do Siska ( Z I P P E L 1877: 137; M O R G A N 1974: 188-189)48

Već je Patsch ukazao na to da ne možemo prihvatiti takvo Zippelovo mišljenje, posebno ako se oslonimo na Apijana, koji kaže da je Oktavijan bio prvi koji je pokorio sjeverne Japode (App. Illyr. 21; PATSCH 1896: 125, biij. 3). Kojim god putem prodirali Kota i Metel 119- godine prije Krista, sigurno je da Japodi ovim pohodima nisu bili potpuno pokoreni i stavljeni pod punu rimsku vlast. Sam Apijan kaže, pišući o Tuditanovom i Panduzinom pohodu na Japode te o Kotinom i Metelovom na Segestane, da su se rredugo iza toga oba naroda opet pobunila (App. Illyr. 10). U razdoblju od Kotinog i Metelovog pohoda 119. godine prije Krista sve do sedamdesetih godina 1. stoljeća prije Krista vjerojatno nije bito većih ratnih sukoba između Rimljana i Japoda. Ostaje otvorenim pitanjem jesu li u međuvremenu neke japodske zajednice bile toliko umirene da su mogle sklapati barem povremene saveze s Rimom. O mogućim, ali ne i sigurno datiranim savezima, svjedoči i jedan Ciceronov navod. U govoru Pro Balbo (Cic. Balb. 32) iz 56. godine prije Krista Ciceron je kazao: 48

80

Zaninović, Zippel j velik broj drugih aurora, polaze od pretposravke da se radilo o jcdnom Metelu koji se zajedno s Kotom borio protiv Segestana ce zatim sam otiSao na pohod protiv Delmata.

Etenim auaedamfoederaextant ut Cenomanorum, Insubrium, Helvetioru Iapydum non nullorum item ex GaUia barbarorum, quomm infoederibus exce est, ne quis eorum a nobis civis recipiatur. Quodsi exceptio facit ne ticeat, ub exceptum, ibi necesse est licere (MULLER 1886: 146; C o u s i N 1962: 259-26G), * t

t

4

Obrazlažući obranu gradanskih prava Lucija Kornelija Balba Ciceron je upotrijebio i primjer ugovora o savezništvu koje je Rim sklopio s pojedinim narodima cisalpinske Galije i njene periferije (Japodi i Helveti). Jedna od važnih odredaba tih savezničkih ugovora bila je da se niti jedan pripadnik navedenih naroda ne može prihvatiti za rimskoga građanina (PATSCH 1896:126). Vedaldi-Iasbez je ispravno postavila pitanje jesu li Japodi 56- godine prije Krista, kad je Ciceron održao govor Pro Batbo, doistabili usavezu s Rimljanima. Oko godine 52. prije Krista izvori svjedoče o japodskim provalama do Tergesta [ Akvileje, dakle o ratnim akcijama protiv Rima ( V E D A L D I - I A S B E Z 1994: 269)Ista je autorica mišljenjadase ovaj Ciceronov navod ne odnosi na Japode u IHriku već na jednu grupu Japoda naseijenu u Cisalpinskoj Galiji, preciznije Transpadaniji (VEDALDI-IASBEZ 1994: 267). Ona se poziva i na Rossija re tumači Plinijeve navode (Plin. N. H. 11% 18, 127), kao dokaz da je postojala jedna regio lapudum u Italiji, koja je mogla biri odraz daleke prošlosti, povijesno ime bez realnog sadržaja u kasnijim razdobljima. Prema spomenutirn mišljenjima, taj bi dio (apodske etničke cjeline bio vrlo rano romaniziran i od njega bi ostao trag jedino u djelima starijih pisaca na koje se oslanjao Plinije (Plin. N. H. III, 18, 127; Rossi 1992: 165-166). Japode u Cisalpinskoj Galiji spominje i rimski pjesnik Vergilije. Naime, on pjeva o japodskom Timavu:

49

Tum sciat, aerias Aipes et Norica si quis Castelta in tumuiis et Iapydis arva Ttmavi Nunc quoque post tanto videat, desertaque regna Pastontm, et fonge saitus lategue vacantes (Verg. Geor. III, 4 7 4 - 4 7 7 , prema izđanju: LECHATELLIER

1928:

Onaj će znati to, ko i sad još iza toliko Vremena visoke Alpe i Noričke stane na humcih Vidi i Japidskog rdvni Timava i države puste Pastirske i daieka, širdko i dohve prazne (Verg. Geor. 111,474-477, hrv. prijevod MARETIĆ 1994:

93)

144)

"Postoje naime ncki savc/nifkl URovori. poput onih s Cenomamma, Insubrima, Helvetima, Japidima i nekim barlurlm* \t (lalijc. u kojima je izuzeto da nikoga od njih ne moiemo primiii u ^tiidanilvo. I * «ko l/nlmkj to um nedopuitenim, ondje gdje nije iiuzeto treba dozvoliii" (prcv. ]. rVUohnlf I H <>ln » ) 1

(

(

81

Suhobi s Rimtjanima tabižjeieni u iiterarnim vrelima

Povijest japoda. Pristup Nije potpuno sigurno odnosi li se Ciceronov navod na Japode s prostora Cisalpinske Galije ili na matični japodski prostor. Ipak, važno je što je Ciceron Japode spomenuo u širem kontekstu Cisalpinske Galije, u kojem se oni svojim čestim provalama vrlo često i pojavljuju. Insubri i Cenomani pripadaju Cisalpinskoj Galiji, dok Helveti i Japodi njenoj široj periferiji. U određenom trenutku Japodi su na području Cisalpinske Galije jednostavno bili realnost. Ciceronov podatak ponešto pomaže u rasvjetljavanju odnosa Japoda i Rima, ali datiranje njihovog mogućeg saveza postavlja 1 dalje poteškoće. Moguće je pretpostaviti da je> imajući u vidu burne i dinamične odnose Rima i Japoda u 2. i 1. stoljeću prije Krista, sklopljeno i kršeno više sporazuma. Moguće je da je dio japodske etničke cjeline, samo neke prethodno pokorene i umirene zajednice, sklopio spomenuti savez. Ipak, problem točnijeg datiranja ovog Ciceronova navoda dalju ili bližu prošlost ostaje i dalje otvorenim. Savez s Japodima S. Čace, stavlja u vrijeme kada je stjecanje civiteta, prema njegovu mišljenju, postalo realnom mogućnošću, tj. u 1. stoljeće prije Krista, možda u Koskonijevo doba (ČAČE 1985: 290, bilj. 80). Prema ovom je mišljenju navod exceptum u Ciceronovom tekstu indirektna potvrda pojave civiteta u ovim područjima (ČAČE 1985: 290). Pitanju civiteta u japodsko-rimskim odnosima na ovome mjestu ne mogu posvetiti više pažnje. Trenutno nam stanje istraženosti ne dozvoljava sigurnije zaključke. Sigurno je jedino da su Japodi od 2. stoljeća prije Krista, od kada se i spominju u rimskim izvorima, u određenim odnosima s Rimljanima. Naravno da su ti odnosi bili vrlo dinamični i da se njihov modalitet često mijenjao, od ratnih, podaničkih, savezničkih do dobrosusjedsklh odnosa. Da se radilo o dinamičnim i nemirnim odnosima izmedu Rima i japodskih zajednica, potvrđuje Frontinova vijest u djelu Strategemata da su Japodi počinili izdaju: Iapydes P. Lkinio proconsult pag(an)os quoque sub specie deditionis obtulerunt, qui recepti et in postrema acie coUocati terga Romanorum cectderunt {Frontin. Strat, 2, 5, 28; I R E L A N D 1990: 51). Niti Frontinov podatak ne možemo datirati s potpunom sigurnošću. Zippel ga povezuje s jednom bilješkom iz izgubljene Salustijeve Povijesti: Primam modo lapudiam ingressus... I smješta ga u sedamdesete godine prije Krista (ZIPPEL 1877: 179). Ovu Salustijevu vijest prenosi Vergilijev sbolijast Servije u komentaru spjeva Georgika: Et Iapyđis Arva Timaviidest Venetiam: nam Iapydia parsest Venetiae, dicta ab Iapydto oppido: Sallusttus "primam modo Iapydiam ingressus". 50

Huius fluvius est Timavus. Unde male quidam "lapygis" iegunt, cum Iapygia sit Apulia (Serv. Geor. III> 475; T H I L O 1887: 313, n 475). Eutropije, rimski povjesničar iz 4. stoljeća poslije Krista, u djelu Breviarium ab Urbe condita napisao je: AdlUyricum missus est C. Cosconiuspro consulc, multam partem Daimatiae subegit, Salonas cepit et conposito bello Romam post biennium redtit (Eutrop. VI, 1,4; D R O V S E N 1878: 37; D I E T S C H 1875: 37-, usp. i Orozije Hist. 5). Koskonijev pohod spominje i Ciceron (Cicero, Pro Cluent. 35, 97). Wilkes je prihvatio Zippelovo misljenje da se Salustijeva rečenica ne odnosi na Koskonija i njegov pohod na Delmate, već upravo na nepoznati Licinijev pohod. Kako se Koskonijev pohod odvija u zemlji Delmata, posebno oko Salone, on smatra kopneni put prodiranja preko japodske zemlje potpuno nemogućim ( W I L K E S 1969: 35, bilj. 6). Zaninović je pretpostavio mogućnost da se izdaja o kojoj govori Frontin, dogodila u vrijeme dvogodišnjeg ratovanja Gaja Koskonija ( Z A N I N O V I Ć 1986: 61). Čače je ustvrdio da je Koskonije na putu prema Delmatima prošao kroz Japodiju. Naime, prema njegovom mišljenju, iz Salustijeva je navoda jasno da se radi o jednom većem pohodu, a Japodija bi, u ovom sluČaju, bila mjestom samo sporednih događaja (ČAČE 1985: 286, bilj. 72; 1988: 85; 1991: 70-71). Iako je Koskonijevo dvogodišnje ratovanje vrlo vjerojatno polučilo trajne posljedice i rezultate, prije svega u smjeru pađficiranja jednog dijela Ilirika, japodski prostor nije bio trajno umiren. To potvrđuju i vrela o razdoblju neposredno nakon ovog pohoda. Apijan nas tako obavjestava da su "prekoalpski" Japodi, u dvadesetak godina prije Oktavijanovog prodora, dva puta protjerali rimsku vojsku izsvojih krajeva, te napali i opljačkali Akvileju i Tergeste (App. Iliyr. 18). Taj navod potvrđuje i Cezar: T. Labienum ad se evocat; iegionem autem XV, quae cum eo fiterat in hibernis, in Galliam togatam m'tttitad cožonias civium Romanorum tucndas, ne quod stmtle in~ commodum accideret decurstone barbarorum, ac superiore aestate Tergestinis accid rat, qui repentino latrocin'toatque impetu Illyriorum erant oppressi (Hirt. Caes. GaU. 8, 24). Nije sigurno je li ova legija, koju je 51. godine prije Krista poslao Cezar, uistinu vodila borbe protiv Japoda. Apijan jasno govori da su u tom razdoblju M

t

5Z

53

je Japtdija dio Venetije, nazvan po japidskom gradu; Salustije; "ušavši u prvu Japidiju". Njezina rijeka je Timav. Odakle neki pogreino čitaju "lapiSkog', kad je Japigija Apulija?" (prev. J. Marohnić i B, Olujić).

52

"U IUrik je poslan Gaj Koskonije u rangu konzula. Pokorio je velik dio Dalmacije, osvojio Salonu i dovršivši rat nakon dvije godine vratio se u Rim". "Tita Labijena pozvao je k sebi, a petnaestu legiju, koja je s njim zimovala, poslao u Galiju Togatu da ititi kolonije rimskih gradana, da se uslijed upada barbara ne dogodi neprilika sličnaonoj koja se prethodne godine dogodilaTergestinima, koji bijahu zacečcm iznenadnim razbojstvom i navalom Ilira (prev. J. Marohnić i B, Olujić).

53 50

82

"Japidi su prokonzulu Publiju Liđniju pod izlikom predaje ponudili seljake, Primio ih je i postavio u posljcdnji bojni red, a oni su posjekii leđa Rimljana" (prev, J. Marohnić i B. Olujić).

"ilapidskog rđvni i Timđva to jest Venetiju, jer

51

-

H3

Povijest Japoda. Pristup Japodi dva puta otjerali rimske vojske. Patsch, prema torne, pretpostavljadajeova timska postrojba na svom pohodu doživjeia poraz (PATSCH 1896: 126). Tijekom Čitavog 2. i prve polovice 1. stoljeća prije Krista japodske su se zajednice odupirale pokušajima Rima da uspostavi trajnu i čvrstu kontrolu nad njihovim područjima. Sve zajednice u ovom otporu nisu uspijevale na jednak način. Tako je japodski prostor zapadno i južno od masiva Velike i Male Kapele vjerojatno bio jače izložen rimskom vojnom i političkom utjecaju. Unatoč činjenici jaČe rimske prisutnosti na jugu japodskog prostora it su zajednice, kao uostalom i čitav japodski narod, konačno pokoreni tek Oktavijanovim pohodom 35. godine prije Krista. Tek su tom konačnom pobjedom Rimljani uklopili jedinstveni japodski etničld kompleks u vlastiti provincijalni sustav. Dion Kasije donosi vijest da su Japodi zajedno sa Salasima, Tauriskima i Liburnima plaćali danak Rimljanima (Cass. Dio 49, 34, 2). Rimske su operađje ipak urodile prisiljavanjem Japoda na plaćanje danka. Patsch je toČno zaključio da taj Dionov podatak moramo uzeti s velikim oprezom, a i samo postojanje japodskog danka Rimljanima, ukoliko prihvatimo ovu Dionovu vijest, vjerojatno je biio vezano samo za jeđan dio japodskog etničkog kompleksa (PATSCH 1896: 126), Vrijeme na koje se ta vijest odnost također nije određeno. Sigurno je jedino da je to prije Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista ( Z A N I N O V I Ć 1986: 61). Ipak, svi su spomenuti narodi, posebno Salasi i Japodi, pružili otpor Oktavijanu i tridesetih godina prije Krista zadavali Rimljanima dosta poteškoća. Obveza plaćanja danka mogla se odnositi i samo na jedno kraće razdoblje, ovisno o trenutnom odnosu snaga. 54

54

84

Premda je i taj dio japodskog ccničkog kompleksa koji je možda bio prisiljen plaćati danak, ubrzo je tu obvezu prema Rimljanima prestao izvrsavati. Okfavijan je 35. godine prije Krisia krenuo u pohod na svejapode.

Sukobi s Rimtjanitna tabiijeieni u iitemrnim vreiima

Oktavijanov pohod protiv Japoda O Oktavijanovim pohodima na Ilirik pripovljeda određeni broj pisaca, kao na primjer Apijan, Dion Kasije, Strabon, Veiej Paterkul, Svetonije, Fior i Orozije (App. IUyr. 16-21; Cass. Dio 49, 34-38; 49, 43; 50, 28, 4; 51, 21, 5; Strab. IV, 6, 10; VII, 5> 2-5; Tit. Liv. epit. C X X X I - C X X X I I ; Vell. Pat. 2, 78, 2; Suet. Aug. 20, 2; Flor. 2, 23; Oroz. Hist. 6, 19, 3). O ratovanju proriv Japoda tijekom istog pohoda, od starih pisaca najviše nam obavijesti daju Apijan i Dion Kasije, obojica u svojim povijestima na grčkom jeziku. O tome koji su zapravo bili Oktavijanovi ciljevi, motivi i krajnja ostvarenja u ovom pohodu, postoje u historiografiji različitih mišljenja. U vrijeme pohoda u rimskoj je državi, kao uostalom i tijekom čitave prve polovice 1. stoIjeća prije Krista, vladalo stanje građanskog rata i gotovo stalnih borbi međusobno suprostavljenih političkih grupacija. Jedno od mnogih poprišta sukoba bio je i Ilirik. Za drugog trijumvirata u jesen 40. godine prije Krista, trijumviri su se u Brundiziju, prilikom podjele Čkave rimske države, dogovorili da Oktavijanu pripadne zapad, Antoniju istok, a Lepidu Afrika. Oktavijan (C. lulius Octavianus; 63. prije Krista — 14. poslije Krista), Cezarov posinak i unuk njegove sestre, prema nekim se mišljenjima kanio osigurati od mogućih upada Marka Antonija u Ilirik i utvrđiti tako sebi dodijeljeno područje do makedonske granice ( M I R K O V I Ć 1968: 113). Nema doista sumnje da Oktavijanov pohod treba promatrati u kontekstu tadašnjih zbivanja u Čitavoj rimskoj državi, Antički pisci Dion Kasije i Velej Paterkul govore da je spomenutim pohodom želio uvježbavati i pripremati svoje legije i uzdržavati ih na tuđi račun, a ne da borave u Italiji (Veli. Pat. II, 78, 2; Cass. Dio 49, 35-38). Naime, boravak Oktavijanovih legija u Italiji mogao je izazvati neprijateljsko raspoloženje prema njemu na samom kalskom tlu te tako ugrozki njegove izglede u nadmetanju s Antonijem. S druge pak strane uobičajena rimska priča o uvježbavanju trupa i prezimljavanju na neprijateljskom teritoriju možda ne otkriva prave motive pohoda. Vojni su pohodi remelj ekspanzije rimskog imperija (ali i jedan od "osigurača" mehanizama socijalne ravnoteže) i donose svima korist. Onaj koji ih pokreće zapravo i ne treba izmišijati posebna opravdanja (osim možda pravnih ili iđeoloških motiva - "pravedni rat", kažnjavanje izdajnika ili slično). Održavanje bojne spremnosti također je potpuno opravdano i logično za gotovo sva razdoblja, a posebno kada se uzme u obzir predstojeći sukob s Antonijem.

85

Povijest Japoda. Pristup

Sukobi s Rimtjanima zabiljeteni u literarnim vretima

Treći pak pisac, Apijan, kao uzrok pohoda spominje motiv osiguranja od dačke opasnosti, vjerojatno Oktavijanov izgovor (App. Illyr. 22). Nakon Burebistine smrti i raspada dačke države, pohod na Dačane planiran još u vrijeme Cezara, nije bio više bio aktualan ( Š A Š E L - K O S 1986: 135). Istovremeno, slično kao Cezaru pohod na Galiju, Oktavijanu je pohod na IHrik trebao poslužiti i da se dokaže kao dobar vojskovođa te tako ojaČa svoju poziciju u borbi za vlast u Rimu. U tom je pokušaju računao i na faktor iznenađenja kod zajednica koje je imao namjeru pokoriti. Svakako najvažnije epizode Oktavijanova ratovanja u Iliriku jesu pokoravanje Japoda, opsada Segestike (Sisak) te ratovanje protiv Delmata, uspješno okončano 33. godine prije Krista. Pohodom su Rimljani definitivno uklonili japodsku opasnost te Segestiku pretvorih u polaznu bazu za daljnja osvajanja u Panoniji. Ipak, do konačnog će pokoravanja Iiirika trebati još tridesetak godina stalnog ratovanja, sve do završetka Batonovog rata, 9. godine poslije Krista. Značenje Oktavijanovog pohođa krije se i u činjenici Što upravo njemu dugujemo najviše podataka o Japodima u antičkim literarnim vrelima. Apijanovo djelo o rimskoj povijesti jedan je od najvažnijih i najiscrpnijih povijesnih izvoraza poznavanje Oktavijanovih vojnih akcija u Iliriku, od 35. do 33. godine prije Krista, u sklopu kojih su poraženi i pokoreni Japodi. Iako se uobičajeno naziva rimskom poviješću, naslov je djela zapravo ToM.atKo: (flpćtvuaTa) ili "Rtmska djehf, gestae. Ilirima je posvećena IX. knjiga ovog veiikog djela: I>Aupuca (jrpavuaia) ili "Ilirskadjeta"\Y\ 'lttupiicri (|Jt|iXo£), "Ilirskaknjiga". OvdjeApijan daje iscrpan i vrlo detaijan opis tijeka ratnih operađja, posebno proiiv Japoda. Grčki se povjesničar, rođen krajem 1. stoljeća poslije Krista u Aleksandriji, oslanjao gotovo iskljuČivo na izgubljene Oktavijanove memoare te Oktavijanov izvještaj Senatu (VIERECK 1905; V I E R E C K , Roos 1962; W H I T E 1982-1990 (I-IV); C O M B E S - D O U N O U S , T O R R E N S

Dion je koristio viŠe izvora, među njima i one koji nisu naroČito povoljno pisali o Oktavijanu i njegovu pohodu.* Jedan od takvih izvora mogao je primjerice biti i Kremucije Kord (Cremuttus Cordus) za kojeg sam Dion tvrdi da je bio progonjen u Tiberijevo vrijeme zbog svog prorepublikanskog povijesnog djela (Cass. Dio 57, 24, 2-4; C I C H O R I U S 1901: 1703-1704; Š A Š E L - K O S 1986: 120, 144). Dion piše da su se Salasi, Tauriski, Liburni i Japodi odrekli skupnog plaćanja danka Rimljanima i iskorlscili Oktavijanovu odsutnost te napadali susjedna područja (Cass. Dio 49,34,2). Oktavijan je pokoravanje drugih naroda povjerio svojim legatima, dok je sam krenuo protiv Japoda. Dion razlikuje tri skupine Japoda, one koji stanuju s ove strane planina, nedaleko od mora, zatim one koji su stanovali navrhovima i one koji stanovali s druge strane planina. U literaturi se često zanemaruje ova druga skupina Japoda (onih koji stanuju na vrhuncima planina). Apijan počinje svoju pripovijest o Oktavijanovom pohodu na Japode nakon što je nabrojao narode koje je Oktavijan prethodno pokorio (App. Illyr. 16). Nakon što je likvidirao gusare s Korčule i Mljeta te Liburnima, koji su također gusarili, oduzeo brodove, krenuo je prvo na Japode koji su, kako to Apijan navodi, stanovali unutar Alpa. Apijanove Atpe možemo poistovjetiti s planinskim lancima Velike i Male Kapele, kojesu i antički pisci promatralt kaoprodužetakAlpa. Obje podjele, Apijanova na Japode "unutar Alpa" i one prekoalpske, te Dionova, na one koji nastavaju prostor s "ove" strane (gledano s mora, iz rimske perspektive), one na vrhovima i naposljetku one s druge strane gora, odnose se izričito na vrijeme Oktavijanovog pohoda te na razdoblje koje mu neposređno prethodi. Otvorenim ostaje pitanje je li ovakva podjela postojala i ranije. Budući da je ova podjela rezulrat pogleda izvana, iz rimske perspektive, pitanje je također i u kojoj ona mjeri odražava stvarne razlike među japođskim područjima.

1994; U S H E R 1997: 244-246; ŠAŠEL-KOS 2005: 393).

Osim Diona i Apijana, niti jedan drugi izvor ne govori ni o kakvoj unutrašnjoj podjeii naroda Japoda. Štoviše, kasniji epigrafski i drugi Uterarni izvori ukazuju na kompaktnost japodskog etničkog teritorija. Stoga sam mišljenja da ovu podjelu na Japode unutar pianina i one koji su živjeli s druge strane "Alpa" treba promatrati jedino u kontekstu uktiČkih \ strateških okolnosti Oktavijanova pohoda, u kojem se ona jedino i spominje, To naravno ne isključuje postojanje regionalnih i plemenskih razlika i podjela. Što se Oktavijanova puta u unutrašnjost tiče, u dosadašnjoj je literaturi prevladavalo mišljenje da način na koji Apijan izlaže i spominje pokorene narode,

55

s

O Oktavijanovom pokoravanju Japoda, osim Apijana, detaljno je pisao i Dion Kasije, rodom iz Bitinije (Cass. Dio 21, 49, 35-38; BOISSEVAIN 1955;

2

D I N D O R F 1863; C A R Y 1969; F R E Y B U R G E R , R O D D A Z 1994; Š A Š E L - K O S

1986).

Između ostalih visokih dužnosti, Dion Kasije je od 222. do 226. godine obnašao dužnost vladareva legata u Dalmaciji, odakle je otišao u Gornju Panoniju gdje je kao namjesnik ostao đvije godine. Car Aleksandar Sever ga je 229. godine odlikovao konzulatom, koji je dijelio sa samim carem. Kao visoki rimski dužnosnik vrlo dobro je poznavad prilike u liiriku. 55

DoduSe nekih je vojnih akcija na tom prostoru ipak biEo. Upravitelj Makedonije Marko Licinije Kras poduzeo je 29.-28. godine prije Krista vojni pohod koji je rezultirao uklapanjem grčkih gradova na crnomorskoj obaJi (Dobrogia, Dobrudža) u zonu rimske vlasti (Cass. Dio II, 23-26; SUCEVEANU 1997: 56).

86

6

r

56 Dion i Velej Paterkul, ne baš laskavo za Oktavijana, govore da je želio uvjeibavaii i pripremati svoje legije i uzdriavati ih na tudi raiun, umjesto da borave u Italiji (Cass, Dio 49, 35-38; Veii Pđt II, 78, 2).

87

Sukobi s Rimljanima zabiijeieni u titerarnim vreiima

Povijest japtoia* Pristup ukazuje cla je Oktavijan najvjerojatnije iskrcavao svoje trtipe u Seniji (Senju). Preko prijevoja Vratnik, starim prapovijesnim putem, koji siijedi i moderna cesta, on je prodro u unutrasnjost Japodije ( V E I T H 1914: 17-26). Kromaver misli da su se u Seniji susrele giavne kopnene snage koje su marširale iz Tergeste (Trst) i mornarica kojom je doplovio ostatak snaga: ( K R O M A Y E R 1898: 4; PATSCH 1932: 57; W I L K E S 1969: 50; Z A N I N O V I Ć 1986: 62).

Marjeta Šašel-Kos zagovara mišljenja Jaroslava Šašela i drugačiji itinerer, onaj kopneni, prema kojem su Rimijani krenuli iz Akvileje i zatim današnjim slovenskim teritorijem prema unutraŠnjosti japodskog teritorija (ŠAŠEL-KOS 1986: 139; SASEL 1992: 397-398, bilj. 8). Jedan od argumenata ovom mišljenju je i činjenica Što je Senj opasno i nesigurno pristanište, a put preko Velebita vratolomna avantura. Osim toga> Akvileja je bila uobiČajena polazisna baza za rimske vojne pohode u ove krajeve, a \z nje su poiazili i kopneni putevi prema unutrašnjosti Ilirika. Mislim da u situaciji kada postoji alternativa i mogućnost putovanja kopnom, a istovremeno se ne radi o velikoj žurnosti, nije toliko vjerojatno da se glavnina trupa riskanrno prevozi rnorem. Naravno, dio trupa, logistika i dio ratnih strojeva, mogao je biti transportiran morem i iskrcan u Senju. 57

Senjska luka doista nije posebno pogodna i sigurna, ali je na potezu japodske obale ipak najprikladnije mjesto za iskrcavanje. Mogući kopneni itinerer od Senja preko Vratnika na tome je mjestu doista najpogodniji i najbrži put prema unutrašnjosti. Jedna od logičnih pretpostavki ovog itinerera bila bi da je taj dio obale morao biti umiren prije vojne akcije, kako bi iskrcavanje znaČajnih vojnih snaga proteklo bez gubitaka. O tome nam pak izvori ne govore ništa. Jesu li primorski i podgorski Japodi prethodno prihvađli rimsku vlast i mirno dočekali rimsku vojsku, ili su se povukli iz svojih naselja na obali i sklonili na Velebit? Od Apijana doznajemo tek da je akciji prethodila i akcija protiv liburnskih i ostalih jadranskih gusara, dakie i određena pomorska priprema pohoda. Ipak, argumenti za oba puta prodiranja su vrlo jaki. Možda se doista radi i o više pravaca kretanja, najmanje dva, jednom s mora, preko Senja, i drugom iz Akvileje, prema unutraŠnjosti Gorskog kotara i Like ili obalom do Senja {ŠAŠEL-KOS 2005: 394, 423). Postojanje alternativnog puta, kojim su dolaziie druge snage i tako na neki način zatvarale Japode i sa zapada, čini se sasvim logičnim i taktički opravdanim rješenjem, posebice zbog ranijih loših vojnih iskustava koja su Rimljani imali s Japodima. 57

8H

Da je tome uistmu cako, dovoljno je čteati putne zabilješke arheofoga i drugih istraživača s kraja 19, stoljeća, o pucovanju vrletima Velebita kočijom, pješice ili na konju. Još i tada zbog velike nesigurnosti, razbojnika, vremenskm (ne)prilika i ostah'h opasnosti, put preko Velebita nije bio nimalo jednostavan. Naravno, prije svega za one koji ne poinaju dobro ćudi i puteve te vetičanstvene planine.

(Moentinci) i AfaevSeatcu (Avendeati) predali su se među prvima {App. Ilfyr. 16). Arupini (AupouTtivoi), za koje Apijan govori da su najugledniji, najbrojniji i najratobomiji o d svih južnih Japoda, iz svojih raspršenih naselja pohitali prema svom glavnom plemenskom središtu, Arupiju. Nakon dojava o dolasku vrio jake vojske, izbjegli su u šume. Oktavijan pripovijeda, a Apijan prenosi, kako namjerno nije spalio i srušio Arupij nadajući se dobrovoljnoj predaji. No, iako sam Arupij nije razoren, pod njim je vrlo vjerojatno došlo do nekih okršaja. O tome nam svjedoči panegirik Oktavijanovom vojskovođi Marku Valeriju Mesali (hđ. Valerius Messala Corvinus), pripisan rimskom pjesniku Tibulu (54.-19. ili 17. prije Krista; III, I, 106-117). U tim je okršajima sudjelovao i sam Mesala (OLUJIĆ 2000: 62-63). Francuski filolog Ponchont donosi u kritičkoj obradi i prijevodu ovog panegirika ime Domator. To ime neki isrraživači smatraju autohtonim histarskim imenom. Ponchont i Havet polaze od pretpostavke istovjetnosti histarskog i japodskog imenskog kompleksa. Unatoč razlikama, određena su imena mogla biti rasprostranjena i na širem području ( H A V E T 1913: 267). Prema njegovu mišljenju, radilo bi se o imenu nekog malog japodskog vladara koji se suprotstavio Rimljanima ( P O N C H O N T 1955: bilj. 2). Ime/^rađ/orkaoantroponim nalazimoi uDeVitovom Onomasticonu ( D E V I T 1859-1867: 646). Najednoj brončanoj pločici nađenoj u Piquentum-u u Istri stoji između ostalog: OVIA LAEVICA DOMATORIS F... (CIL V 449). Prihvatimo li ovo Havetovo čitanje i tumačenje, raspolagali bismo jedinim osobnim japodskim imenom iz vremena borbi s Rimljanima. Sva ostala sačuvana japodska imena pripadaju razdobljima pune rimske vlasti. MoevTtvot

58

39

60

Panegirik Mesali, ne ulazeči u njegovu književnu vrijednost i bez obzira pripada li nekome od autora iz Tibulova pjesničkog kruga okupljenog oko Marka Vaferija Mesale ili možda Čak i samom Tibulu, pokazuje da su Japodi prodrli i u rimsko pjesništvo i postali jednim od općih mjesta antičke literature (BUDIMIR, FLAŠAR 1986: 380-382; C O P P O L A 1999: 210). Čače smatra da su Arupinin panegiriku Mesali spomenuti samo kao Rimljanima dobro poznata činjenka, dakle da se ne radi o konkretnorn dokazu borbi pod Arupijem tijekom Oktavijanove vojne 35. godine prije Krista (ČAČE 1979: 59). Istina je da Oktavijan govori da borbi pod Arupijem nije bilo, a panegirik Mesali govori o bijegu i predaji japodskog vojskovođe. Živt opis starog arupinskog ratnika na konju ipak nije literarno "opće mjesto" već dragocjen izvorni podatak, Zato možda i nije od presudne važnosti radi li se o osobnom imenu Domator 111 "samo" o japodskom krotitelju konja. 58 59 60

O ubikaciji ovih zajednica vidjeti više u poglavlju o japodskom prostoru, I ovdje prepoznajemo imitatio ili možđa lemulatio Caesaris, dakle imitiranje Cezarovih postupaka, a ponekad i nadmetanje s velikim prethodnikom. U Mullerovom izdanju primjerice stoji domante (MULLER 1901: 48).

89

Povijest Jttpoda. Pristup

Sukobi s Rimtjanima zabiljeieni u iiterarnim vrelima

Na temelju vrlo ograničenog opsega dosadasnjih arheološkihistraživanja, ne možemo niti potvrditi niri osporiti tezu o eventualnim borbama pod Arupijem tijekom Oktavijanovog pohoda ( B A K A R I Ć 1999:7-19; R E N D I Ć - M I O Č E V I Ć 1974: 74-79; 1975: 169471; 1975a: 99-100; SARIĆ 1980: 115-123; D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1973; L J U B I Ć 1889: 150-151). Za sada, na temelju dostupnih literarnih i arheoioških vrela, moramo pretpostaviti da ako je borbi i bilo, one vjerojatno nisu bile jačeg intenziteta. Nakon što je rclacivno lako pokorio "Japode unutar Alpa" Oktavijan se okrenuo prema Japodima koji su živjeli "preko Alpa" Apijan ove Japode navodi među narodima koji su Oktavijanu zadavali najviše problema. Dakle, među Salasima, Segešćanima, Delmatima, Dezitijatima i Panonima (App. lllyr. 17). Za razliku od južnih Japoda koji su tijekom kraćih razdoblja možda i bili pod rimskom vlašću, Japode koji su nastavali prostor sjeverno od Velike i Male Kapele, Rimljani nisu nikada uspjeli pokoriti. U ovom su poglavlju Apijanova djela Salasi, koji su obitavali u alpskim prostorima današnje sjeverne Italije (oko Aoste) i ugroiavali puteve prema Galiji, spomenuti u kontekstu pokoravanja iiirskih naroda (App. Illyr. 17). Površniji će čitatelj pomisliti da su Salasi neposredni susjedi Japoda. Prema mišljenju M . Šašel-Kos, Apijan je pripovijest o pohodu protiv Salasa integrirao u svoje djelo jer su Oktavijanovi vojskovođe pohode vodili istovremeno s njegovim pohodima na Ilirik te ih (vjerojatno) opisuju i Augustovi Commentarii ( Š A Š E L - K O S 2005: 421-422). Tako bi Oktavijan i njihove akcije mogao prikazati kao primjer vlastitog širokog strateškog promišljanja ratnih operacija. U geostrateškom se značaju japodskog prostora i onog koji je pripadao Salasima, za koje Apijan kaže da su držali planinske prolaze i prijevoje, naplaćivali prohodarinu i uporno (

se suprotstavljali Rimljanima, kriju mnoge sličnosti, Za Rimljane je čitav vijenac planina koji se kao kruna nadvija nad Apeninskim poluotokom izgledao kao jedinstven prostor, strateški izuzetno važan, a nastanjen narodima koji su stalna opasnost i prijetnja rimskim interesima. Japodi su do Oktavijanovog pohoda bili suvereni gospodari prijevoja i prolaza u pianinskim područjima Okre, Male i Velike Kapele te Velebita, a time i velika smetnja rimskom uspostavljanju čvršće kontrole u čitavom Iliriku. Oktavijan je doskora počeo prelaziti opasan planinski put preko Velike i Male Kapele. Japodi su Rimljanima orežavali ionako teško napredovanje po kamenitom i strmom putu, obarajući stabla. Iz Šuma gdje su se nalazili japodski zbjegovi Rimljanima je stalno prijetila opasnost. Jedan se dio rimske vojske kretao vrhovima, bočno od glavnine, sprečavajući tako zasjede u klancima. Glavnina je vojske išla dolinama, krčeći ispred sebe Šumu koja je gusto pokrivala japodsko područje. Apijan dalje u istom odlomku pripovijeda kako je Oktavijan osvojio Terpon (TEpntovoi;), koji kao i ostala veća japodska središta, naziva gradom (poiis; App. lllyr. 18), Njegovi su stanovnici izbjegli, a napušteno naselje Oktavijan je poŠtedio. &3

61

62

61

62

90

Prema nekim mtsljenjima, zapravo niti nije jasno koliko je Apijan bio svjestan pravog smještanja Salasa (COPPOLA 1999: 199-200, bilj. 26)- Ipak, Apijan piše da su žtvjeli daleko od Panonaca pokazujući da je ipak (barem okvirno) svjestan njihovog smjestaja (App. IUyr. 17). Strabon pak izričito Salase stavlja u kontekst zapadnih Alpa {Strab. IV, 6, 7: IV, 6, 11). Protiv Salasa je, prema Apijanu, isprva racovao rimski vojskovoda Veter (C. Antistius Vetus). Salasi su se predali zbog nedostatka soli. Ubrzo nakon njegova odlaska Salasi su se ponovo pobunili. Tada je protiv njih poslan Oktavijanov legat Mesala Korvin {M. Valerius Messalla Corvt'nus), opjevan u već spomenutom panegiriku {u kojem se pak ne spominje pobjeda nad Salasima).Taj ih je vojskovođa uspio pokorki gladu {App. ltlyr. 17). To se dogodilo vjerojatno 34, ili 33. godine prije Krista. Konaćno ih je 25. g. prije Krista pokorio Augustov legat Aulo Terencije Varon Murena {A. Terentius VarroMurena), konzul 23. godine prije Krista (GRASSL 2001: 1245-1246; SAŠEL-KOS 2005: 421). Ovu pobjedu Apijan nije spomenuo u svojoj Žlirskoj knjizi. Coppola pretpostavlja da Oktavijanovi memoari (znači i njegovo izvjesće Senaru) ne spominju pobjednika nad Salasima jer je bio blizak rođak jednog od urotntka protiv Augusta, 23. godine prijc Krista, Varona Murene (COPPOLA 1999: 197-199).

63

Lijep izraz "prohodarina" posudio sam iz Starćevićeva prijevoda Apijanovog djela (STARČEVIČ 1863: 171). Apijan govori da su se Salasi predali zbog nedostatka solL koju su obilato koristili, aMesala Korvin ih je iznuriogladu (App- Utyr. 17). Sol je neophodna svim stočarima, pa tako i u ovom slučaju Japodima i Salasima, Prijevoji i putevi koje kontroliraju Japodi mogli su voditi upravo prcma mjestima gdje su najlakie mogli doći do soli (obala).

91

Povijest Japoda.

Sukobi s Rimijanima zabiijezeni u literarnim vreiima Oktavijanu, ali isto tako ranije i Cezaru, Aleksandar Veliki je služio kao mode! i uzor. Mnogi su Oktavijanovi pothvati i potezi bili upravo motivirani podvizima makedonskog kralja. Ranjavanje pod Metuiom se moglo doista i dogoditi, a Oktavijan ga je u svom izvještaju dotjerao da podsjeti na Aleksandra. Ova podudarnost, takoder> ukazuje na tanku iiniju koja dijeli povijesnu stvarnost od političke propagande, već stvorenih narativnih modela i Iiterarne fikcije. Oktavijan je s namjerom istakao i ukrasio vlastiti primjer junaštva, a Apijan to preuzima i kao lijepo literarno mjesto. Svojim je poticajnim člankom o sličnosti Apijanova opisa Oktavijanove opsade Peruzije (Perus&2-Perugia) i Cezarova opisa opsade Alezije, Marta Sordi otvoriia problem odnosa iiterarne fikđje, poliriČke propagande i historijske stvarnosti u djelima antičkih pisaca (SORDI 1986: 173-183). Ovom radu možemo priključiti i jedno metodološki vrlo zanimljivo promišljanje Apijanove percepđje barbarskog svijeta ( G Ć M E Z E S P E L O S I N 1993: 105-124). Pohod na Ilirik Oktavijanu je trebao da izgradi imidž velikog i hrabrog vojskovođe, sličnog Cezaru ili Aleksandru ( C O P P O L A 1999: 195-209). U njegovim se vojnim i političkim potezima, jasno provlače i naziru sjenovite prikaze Aleksandra i Cezara. S navedenim se lijepo slaže i kratak Florov opis krvavog Oktavijana: "Kad je potom vojska krenula za njim, a most se, raskliman mnoštvom, srušio, izranjen po rukama i nogama, zbog krvi još pristaliji, a zbog same opasnosti još uzvišeniji" (Ftor. Epit. 2.23; F L O R 2005: 235). Flor ne spominje izričito da se radt o osvojenju Metula, ali on odgovara upravo ovoj epizodi pohoda. A B I C H T 1875: 121-123).

Pad Metula Pripovijest o opsadi Metula važan je dio iscrpnog Apijanova izlaganja o Oktavijanovim pohodima na Ilirik 35- do 33- godine prije Krista {WILKES 1969:46-77; ZANINOVIĆJ 1986: 59-67; Š A Š E L - K O S 1999: 255-264; 2005: 430-437; OLTJJIĆ

Budući da je Apijan koristio gotovo isključivo Oktavijanovo izvješće i memoare, znači da je i Oktavijan dosta painje poklonio uptavo ovim događanjima, Ime ovog japodskog naselja nalazimo jedino kod antičkih pisaca Apijana, Diona Kasija i Strabona [App. Illyr. 19-21; Cass. Dio 21, 49, 35; Strab. IV, 6, 30; VII, 5, 4). Dion za Metul upotrebljava samo formulaciju največe naselje (Cass. Dio 21, 49, 35). Strabon spominje Metul kada nabraja japodska naselja, u istom obliku kao Apijan i Dion Kasije (Strab. IV, 6, 10; VII, 5, l). Japodska zajednica (pleme?), kojoj je Metul bio središte, u izvorima je nazvana METOU^OI Metuloi (App. Illyr. 19-21). Posebno treba naglasiti da se, u kasnijim se itinerarijima i geografskim djelima Metul uopće ne spominje. 2000: 59-64; 2003: 27-47)-

64

Apijanov je opis dramatičan vrhunac pripovijesti o Oktavijanovom ratu s Japodima. On nam u nastavku pripovijedanja donosi vrlo detaljan opis opsade Metula, koristeći iscrpne Oktavijanove izvještaje. Branitelji su uspješno odolijevali rimskim napadima. Da bi spriječio rasulo u svojim redovima, Oktavijan je uzeo štit i pojurio opsađnim mostom prema bedemu. U prvi su ga mah slijedili samo zapovjednici Agripa i Hijeron> tjelohraniteSji Lut (Lutus) i Vola J tek nekolicina štitonoša. Oktavijan je bio ranjen u desnu nogu i obje ruke, kada se srušio opsadni most pod težinom vojnika koji su za vojskovođom pojurili prema bedemu (App. Illyr. 20). Spriječio je paniku pojavivši se odmah nakon toga i pokazavši vojnicima da je živ (App. Illyr. 20; Flor. 2. 23; Suet. Aug. 20, 2). Prema nekim bi mišljenjima ime Hijeron (u grčkorn izvorniku 'lćpcav) zapravo bilo iskvareno latinsko ime Tiberius Ctaudius Nero a radilo bi se o Tiberijevom ocu. Imena Lutus i Volas za sada ne možemo identificirati. 65

t

66

Wilkes je ukazao na podudarnost ovog Oktavijanovog opisa, sačuvanog kod Apijana i herojske epizode iz ratnih pustolovina Aleksandra Velikog tijekom opsade tvrđave Malijaca u dolini Inda, kada je i Aleksandar, samo s nekolicinom prijatelja poveo napad (Arr. Anab. V I , 9; W I L K E S 1969: 51-52; 64

Jedina je razlika u naglasku, Strabon i Dton Kasije donose oblik METOIAOV, a Apijan METO0XOV.

65 66

92

Svetonije piiSe da je bio ranjen u bcdro i obje ruke (Suet. Aug. 20, 2), Vidjeti s ostalom literaturom u: SAŠEL-KOS 2005: 435, bilj, 213

Suočeni s upornim rimskim napadima, Japodi su poslali glasnike i pedeset talaca, te su se obvezali Oktavijanu da će primiti na viši đio Metula rimske vojnike, a oni sami zadržati niži. Kada su rirnski vojnici ušli i zatražili predaju oružja, japodski su ratnici zatvorili žene i djecu u vijećnicu (pou^EUTfipLOv), te napali Rimljane, koji su se sada nalazili na višem dijeiu naselja. Nakon neuspješnih napada zapalili su vijećnicu, a mnoge su žene ubijale prvo djecu pa sebe> da ne bi pali Rimljanimaživi u ruke, dokje čitava "rnladost" Metula (ratnici) izginula u boju, a plamen je progutao one koji su bjli nesposobni za borbu. Apijan govori da je čitav grad, ftohic,, bio srušen, tako da nije ostalo nikakvog traga te da je prije rušenja bio najvećim gradom u okolici. Uplašen sudbinom Metula, ostatak Japoda se takoder predao (App. lllyr. 21). Dion sažeto pripovijeda o opsadi i padu Metula, također spominjući da je Oktavijan ranjen. Dalje priča da su Japodi> pod izgovorom da žele pregovarati, namamili jednu rimsku četu u tvrđavu i pobili sve vojnike. Zatim su spalili svoje kuće pobili svoje žene i đjecu te naposlijetku i sami sebi oduzeli život. Oktavijanu u ruke nije došao nitko živ (Cass. Dio 49, 35-38).

93

Sttkobi s Rimtjanima zabitjezeni u titeramim vrctima

Povijest Japoda. Pristup Apijan spominje da su se u obrani grada Japodi koristili ratnim spravama koje su zaplijenili Decimu Juniju Brutu kad je ratovao protiv Marka Antonija i Oktavijana (App. Iltyr. 19). Dion Kasije spominje (Cass. Dio 46, 53, 2), kako je Decim Junije Brut (D. Iunius Brutus Atbinus), prokonzul u Cisalpinskoj Galiji, nakon poraza repubiikanaca kod Mutine 43. godine prije Krista, odlučio pobječi preko Ilirika u Makedoniju bratiću Marku Brutu, kamo je već poslao dio svoje vojske (App. Bell. civ. 3, 97). Ovom viješću M . Šašel-Kos objašnjava Apijanov podatak o Brutovim ratnim spravama kod Japoda (ŠAŠEL-KOS 1986: 117). Dion jasno govori da je Decim Junije Brut poslao neke vojnike naprijed, te su oni preko Akvileje mogli vući ratne sprave sve do japodske zemlje. Ostaje pitanjem jesu li oni alpskim prijevojima i neprohodnim predjelima mogli nositi te sprave ili su ih transportirali brodovljem. 67

Druga je mogućnost da su Japodi uzeli te sprave na jednom od pohoda u Cisalpinsku Galiju, koristeći nemire u Rimu. Patsch je ustvrdio da se radi o Apijanovoj grešci, premda jesmatrao logičnim da bi Japodi imali rimske opsadne sprave koje su mogle biti zaplijenjene prigodom jednog od brojnih rimskih upada (PATSCH 1896: 128, bilj. 2). Sama činjenica da su se Japodi znali služiti zarobLjenim rimskim bojnim spravama, nije u skladu s mišljenjem većine modernih autora o japodskom drustvu, vojnoj vještini i koordinaciji. Vojni sukobi s Rimljanima i napadi na udaljenija područja, o kojima nam svjedoče literarna vrela od 2. stoijeća prije Krista, ukazuju da ovom pitanju ne smijemo pristupiti jednostrano. Bojne sprave nisu zahtijevale samo vjestinu u korištenju i borbi, već i tijekom redovitog održavanja (RADMAN-LIVAJA 2001: 134-135)- U budućim bi istraživanjima trebalo obratiti pažnju i na ulogu stranih plaćenika u "barbarskim" društvima. Gospodarska konjunktura i intenzivne trgovačke veze na Čitavom prostoru Jadrana i njegova zaleđa, tijekom 2. i 1. stoljeća prije Krista, daju uporište da se povede računa i o mogućim stranim plaćenicima ili zarobljenicima (Grcima, Rimljanima i "drugima"), kako majstorima, obrtnicima, tako i stručnjacima za ratne sprave. Naravno, radi se više o prijedlogu za razmišljanje, jer pravim argumentima za tu tezu zasada ne raspolažem.

značenja. Fanula Papazoglu svojedobno je pretpostavila da je postojao privremeni savez različitih japodskih plemena uspostavljen zbog rimske vojne opasnosti (PAPAZOGLU 1967: 21). Ona ostavlja otvorenim pitanje je li na čelu japodske zajednice prije dolaska Rimljana bio rex (kralj) ili samo izborni poglavica, princeps ( P A P A Z O G L U 1967: 21). Alfoldv smatra da su Japodi bili organizirani u labavi savez, u sklopu kojega su se prvaci pojedinih zajednica povremeno sastajali ( A L F 6 L D Y 1965: 169)- Apijan spominje metulski poukeuripiov, vijećnicu koju su zapalili japodski branitelji, te izginuli u plamenu. Je li funkcija vijećnice bila samo administrativno-politička ili možda uz to i rehgijska (održavanje nekog središnjeg kulta)? Ona je mogla biti mjestom povremenog okupljanja vođa svih japodskih zajednica ( A L F 6 L D Y 1965: 169). Umjesno je pretpostaviti da su sredista svih većih teritorijalnih zajednica imala slična mjesta za vijećanja, kao svojevrsna središta političkog i administrativnog života. To naravno ne isključuje mogućnost zajedničkog djelovanja japodskih zajednica i njihovog okupljanja u "prijestolnici" Metulu. Dakle, vijećnica je istovremeno mogla biti i upravnim srediŠtem teritorijalne zajednice Meculjana, aii i mjestom vijećanja i sastajanja svih Japoda (glavni grad). FIA

Na početku izvještaja o opsadi Merula Apijan kaže da je to naselje "glava", glavno mjesto ili prijestolnica Japoda: METOiftov, TGJV 'lotJtoScuv ecm KEtpa^ (App. Illyr. 19). Horace Whire donosi prijevod glavni grad ( W H I T E 1988: 85). Izraz "glava" (prijestolnica, glavni grad) potiče na promišljanje njegova izvornog

U radu posvećenom političkom uređenju naroda sjeverozapadnog Ilirika, Čače je ustvrdio da veze među pojedinim japodskim zajednicama nisu bile osobko jake. On je pretpostavio da je osnovni okvir društvenog života Japoda bila općinska zajednica, a da je jedini način okupljanja Japoda bilo okupljanje pojedinih zajednica. Prema ovom mišljenju Japodi, za razliku od Delmata Ui Histra, nisu poznavali instituciju saveza kao posebnu instancu odlučivanja radi ostvarenja zajedničkih odluka (ČAČE 1979: 74). Mislim, ipak, da Apijanovi i Dionovi podaci o ponašanju japodskih zajednica tijekom Oktavijanova prodiranja kroz njihovu zemlju, glavni argument ovom mišljenju, ne dostaju za donošenje takvih zaključaka. Naime, "Japodi unutar Alpa", nastanjeni na podruČjima bližim moru, našli su se prvi na udaru i nisu pružili gotovo nikakav otpor. Ozbiljniji otpor pružaju tek Japodi s druge strane istih Alpa. Kako Oktavijanovi podaci što ih prenosi Apijan ne bilježe međusobnu koordinaciju među pojedinim zajednicama, mnogi su istraživači donosili dalekosežne zaključke o vrlo slabim vezama medu njima. Gotovo nijedan isrraživač nije uzeo u obzir da su Japodi koji su obitavali prostor južno od Male i Velike Kapele, bili doista i prvi na udaru. Imajući u vidu kontekst i razloge Oktavijanova pohoda, možemo pretpostaviti da je on za napadnute

67

68

Decimjunije Brutjebježao iz CisaJpinske Galije i zatekaose u Galiji, kod Sekvanaca, te je po Antonijevom naredenju ubijcn. Izvori govore da su Decima Bruta vojnici masovno napuicali

iApp- BctL civ. 3. 97; U* Per. 120; VelL Pat. II, 64, 1),

94

69

69

Ovu drugu mogućnost potkrepljuje posrojanje poglavicc japodskc civitas u rimsko doba, koji se naiivao praepositus et princeps. Pancgirik Mesali pokazuje da jc molda i bilo borbi oko Arupija.

95

Povijest Japoda. Priststp barbarske narode bio veliko iznenađenje. Tijek Apijanovog i Dionovog pripovijedanja kao da ima postepenu uzlaznu putanju, s vrhuncem u osvojenju Metula i Siscije, te kasnije u pokorenju Delmata. Kako je pohod odmicao, tako se povećavao i otpor. Naravno, pojedinačni otpor pojedinih zajednica te nedostatak koordinacije može se tumačiti i eventualnim razmiricama, neslogom ili preveiikom vjerom u svoje snage. Međutim, bijeg i odustajanje od borbe Arupina i Avenđana medu ovostranim, te Terponjana među onostranim Japodima, može se tumaČiti i potpunim iznenađenjem i nepripremljenošću za borbu. Apijanova je pripovijest o podvrgavanju Arupina za to najbolja potvrda. Vijesti o tijeku jednog pohoda, makar bile i iscrpne, premda naravno nisu uvijek i potpuno pouzdane, ne mogu biti izvorom za izvlačenje zaključaka o političkim odnosima među pojedinim japodskim zajednicama. Sudbina Metula i stacioniranje rimskih trupa u Sisciji svakako je bila jasna poruka iznak Delmatima za zajedničko organiziranje otpora Rimijanima. Apijanova je priča o opsadi Metula jedno od najzanimljivijih i najljepsih mjesta u njegovom pripovijedanju. Slika o barbarima, pa tako i o Japodima, kod Apijana odgovara predodžbama koje su i inače prisutne u grčkoj i rimskoj etnografskoj tradiciji ( K R I Z M A N 1979: 191). U antičkim pisanim izvorima percepcija barbarskog svijeta oscilira od potcjenjivačkog odnosa do ponekad sasvim nekritičnog idealiziranja. Ovu je dvojnu sliku barbarskog svijeta u antičkoj percepciji B, Kuntić-Makvić lijepo oslikala primjerom histarskog kralja Epulona (KUNTIĆM A K V I Ć 1997: 169-175). Problem percepcije barbarskog svijeta vidimo, primjerice, u odnosu Tita Livija prema Histrima i njihovu kolektivnom samoubojstvu 177. godine prije Krista kad je pao Nezakcij. Govoreći o njihovu kralju i njegovom samoubojstvu u suočenju s porazom, Tit Livije napušta potcjenjivački i posprdan izraz regulus i Epulona naziva kraljem (Tit. Liv. 41, 11), Poziiivna vizija barbarskog svijeta ponekad nalikuje idealu koji civiliziranom svijetu njegovih suvremenika može služiti samo kao pozitivan primjer. Tako su japodski branitelji, koji dobrovoljno odlaze u smrt radije nego da se pokore Rirnljanima, mogii vrlo dobro poslužiti kao općeniti primjer junašcva, Samoubojstvo branitelja Metula nije jedini primjer zabilježen u antičkim literarnim vrelima. Opise slične ovom nalaztmo i kod drugih antičkih pisaca, gotovo uvijek u kontekstu sukoba urbane civilizacije i "barbara" ( Š A Š E L - K O S 2005: 436), Među njima su i primjeri histarskog Nezakcija (177. godina prije Krista) i delmatske Ardube (9. godine poslije Krista, tijekom Batonovog rata; Cass. Dw XLI, 56> 15> 2-3). U oba slučaja odabrana je smrt umjesto sužanjstva. Zajedno s ostalim barbarima, Japodi se pojavljuju kao žrtve koje zaslužuju divIjenje. Na više se mjesta u Apijanovu pripovijedanju, a vrlo često i u djelima drugih antičkih pisaca, mit o dobrom i plemenitom divljaku pojavljuje kao

96

Sukobi s Rimijanima zabiljeicni u iiterarnim vrclima bitan elemenat percepcije barbarskog svijeta ( G 6 M E Z ESPELOS(N 1993: 115). U takav se koncept dobro uklapa i spomenuti panegirik Oktavijanovom vojskovođi Marku Valeriju Mesali pripisan pjesniku Tibulu (III, 1, 106-117). Pjesnik s divljenjem uspoređuje starog arupinskog konjanika s Nestorom. On (Domator ili "konjokrota", svejedno) koji nikada neprijatelju nije okretao leđa morao je prihvatiti rimski lanac oko svojeg (slobodnog) vrata, suočen s porazom protiv rimske vojske pod Mesalinim vodstvom. Tako su po prvi puta i sjeverni Japodi privedeni rimskoj vlasti (App. Iiiyr. 21). Jedino su se 34. godine prije Krista, nakon što je Oktavijan otišao, pobunili japodski Pozeni (App. Iilyr. 21), Nažalost, osim Apijanovog spomena ovog japodskog imena, ne raspolažemo niti jednim drugim podatkom. Zato će problem Pozena za sada ostati nerijesen. Marko Helvije> poslan upravo sa zadatkom gušenja ove pobune, nakon uspješnog je pohoda vođe dao pogubiti> a ostatak pretvorio u robove. Ne znamo točan identitet spomenutog Marka Helvija, moguća je i povezanost ovog imena s pjesnikom Markom Helvijem Cinnom. Mayer je pomišljao da se ime Pozena možda odnosilo na Japode u dolini Une ( M A V E R 1957: 278). M . Šašel-Kos je pretpostavila da su Pozeni vjerojatno bili susjedi Metuljana (ŠAŠEL-KOS 2005: 437). U oba slučaja radi se samo o prerpostavkama, Nakon Japoda Oktavijan je osvojio i Segestiku. Nakon žestokog otpora osvojio je i taj grad u kojem je ostavio Fufija Gemina. Segešćani su se nakratko pobunili, te je Fufije Gemin bio nakratko protjeran iz grada. Fufije Gemin se nakon nekoliko vojnih uspjeha ponovo vratio u grad (Cass. Dio 49> 35-38). Neposredna posljedica Oktavijanovog pohoda potpuno je pokorenje Japoda> ali i dijela Panona. Pohod je bitno smanjio borbenu spremnost Delmata i nagovijestio njihov konačni pad. Ipak, Oktavijanovi pohodi na Ilirik od 35do 33. godine prije Krista nisu potpuno ugušili otpore pojedinih naroda, niti su rezultirali trenutnim formiranjem rimske provincije. Rimljanima će trebati tridesetak godina ratnih operacija i ugušenje Batonovog ustanka da bi konačno uredili stanje na ovim prostorima te zapoČeli s mirnim i sustavnim izgrađivanjem vlastitog provincijalnog sustava. Oktavijan je trijumf slavio 29. godine prije Krista, zajedno s egipatskim trijumfom i trijumfom nakon bitke kod Akcija. Dion govori da je prvi dan Oktavijan slavio trijumf nad Panonima, Delmatima, Japodijom i susjednim narodima> Keltima (=Germanima) i nekim Galima (Cass. Dio 51, 21> 5). Među etnonimima posebno se ističe spomen zemlje: Japodije {'Iaitu5ict). Mislim da se ovdje ne radi o pukoj nepreciznosti, previdu ili grešci. Japodija je ovdje oznacena kao cjelina, veliki prostor koji je upravo Oktavijan uspio podvrgnuti rimskoj vlasti. U Čast ovog trijumfa podignut je slavoluk na Forumu ( C O A R E L L I 1992:

97

Sukobi s Rimljanima zabilježeni u Uterarnim vrelima

Povijest japoda. Pristup 258-270). Na slavoluku su sc nalazile i figuralne predstave pokorenih naroda. Za lik koji se nalazio na lijevoj strani (ratnik s koničnom kacigom i lukom u desnoj ruđ) F. Coarelii pretpostavlja da se radilo o Delmatu ( C O A R E L L I 1992: 264-265). Prihvaćajuči njegovo mišljenje, smatram da se u svakom slučaju radi o simboličnoj predstavi poraženog Panonca, Delmata ili Japoda (narodi nad kojima je stavio trijumf)- Međutim, stav da se radi baš o delmatskom ratniku ostavljam daljim istraživanjima i promišljanjima. Možda se radi o stilizaciji koja ujedinjuje različite osobine spomenutih naroda. 70

Novac s prikazom Augustovog slavoluka (prcma: COARELU 1992:263, sL 60)

Rekonstrukcija Augustovog slavoluka u Rimu (prema:

70

98

COARELLI 1992:265,

Ova je predstava poraženih barbara dio onog doživljaja barbarskog svijeta o kojem je ranije bilo riječi, Dakle, u njoj su sadržani i pojedinačni, individualizirani elementi pomijesani sa zajedničkim, univerzalnijim osobinama. Kada se radi o spomeniku koji podsjeća na pobjedu nad svim ovim narodima, u jednom se Jiku možda ujedinjuje rimski doživijaj medusobno sliČnih (Rimijanima, naravno) naroda.

sl.

62)

U mjestu Geyre, u jugozapadnoj Turskoj, na prostoruantičkoggrada^>^rtJ^/>^w, arheolozi su 1979- godine pronašli Afroditin hram ( E R I M 2000). Pretpostavlja se da je ovaj hramski kompleks bio prvotno posvećen božici Afroditi, a kasnije i kultu deificiranog Oktavijana, sada Augusta (grč. lefktaToc, ili lat. Augustus; lefktaTEtov, Sebasteion). Hram je, izmedu ostalog bio ukrašen skulpturama u visokom reljefu koje su prikazivale neke od naroda koje je pokorio Oktavijan. Ukupno je bilo šesnaest skulpturalnih prikaza naroda, a na postoljima su bila urezana njihova imena. Među Egipćanima, Andizetima, Arapima(?)> Besima, Bosporanima, Dačanima, Dardancima, Judejcima, Kalajcima, Pirustima, Retima, Trunpelinima, Krećanima, Cipranima i Sicilijcima, na jednoj od baza uklesano je ime naroda Japoda (SMITH 1988: pL VIII, 4). SaČuvani ostaci pokazuju da se radilo o simboličnim personifikacijama poraženih naroda. Figuralni prikaz naroda Japoda (u visokom reljefu) nije sačuvan (SMITH 1988: 51-77; B A L E N - L E T U N I Ć 2004: 214-215). Zato kao ilustraciju ovdje donosim rekonstrukciju čitavog prikaza naroda Pirusta (sjeverna Albanija).

99

Povijett /apfltia. fristup

Rckonstrukcija čitavogprikaza ctnije Pirusta. Postolje i visoki reljef (prcma: SMITH 1988: 54, si 3)

100

Sukobi s Rimljamma zabiijezeni u literarnim vreiima

Povijest Japoda. Pristup U ovom hramu Augustova jc vcličina prikazana njegovom borbom za širenje imperija, Nabrajanje pojedinih pokorenih naroda oslikava granice imperija, zapravo svijeta, Alegorijski, reljefi spomenutih naroda zatvaraju siiku svijeta od izlaska do zalaska sunca, definirajući tako prostor univerzalnog imperija (SMITH 1988: 77). Nabrojene narode ne treba shvatiri isključivo kao ilustrađju krajnjih granica imperija već prije kao simboličan prikaz temelja na kojima je imperij sagrađen* Japodi se ovdje nalaze zbog svojeg broja, veliČine teritorija, bogatstva i stalnih borbi s Rimljanima od 2. stoljeća prije Krista. U ovom (potpuno istraženom) kompleksu nema Delmata, po kojima je kasnija provinđja dobila tme i protiv kojih su Rimljani također krvavo ratovaii. Za Augustovu aristeju izabrani su upravo Japodk Zato nam je taj spomenik od izuzetne važnosti, a ilustrira zapravo gotovo sve o čemu i govorim u ovoj knjizi.

Postolje rut kojemje stajao kip Japodije (utjeldvljenjeporaženog naroda). Reljefnije sačuvan (prema: SMITH 1988: t. VIII, sL 4)

102

Japodski prostor

L

judi svjesno i nesvjesno u prostor upisuju tragove svojeg postojanja. U manjoj ili većoj mjeri, svojom prisutnošću i trajanjem, oni mijenjaju okoliš u kojem žive. Jedan od najvažnijih elemenata u emohistorijskom istraživanju jest istraživanje prostora. Pritom ne mislim jedino na prostor kao etnički teritorij Japoda, Mislim i na krajolik, okoliš u kojem se ljudi rađaju, žive> umiru. Okoliš koji utječe na njihove živote, kao što i oni utječu na prostor u kojem žive, Prostor je artefakt, on je objekt djelovanja i podložan je stalnoj promjeni. On je i subjekt stalne interakcije s čovjekom. Karakteristike prosrora, bilo da se radi o reljefu, vegetaciji, klimi, geopolitičkom ili geostrateškom položaju, bitno utjeČu na čovjekove svakodnevne navike, način organiziranja života, ali i na način organiziranja društva. Naravno, ne pristajem ovdje uz geografski determinizam i ne mislim da je čovjekov razvoj iskljuČivo uvjetovan geografskim okolišem. Radi se doista o suodnosu, interakciji čovjeka s prostorom koji ga okružuje. Totalni ekohistorijski pristup u etnohistorijskim istraživanjima doista nema alternative. On podrazumijeva i cjelovit pristup krajoliku i njegovoj povijesti. U dosadašnjoj se literaturi izjednačavanjem "arheološke kulture" s određenom etničkom skupinom teritorij uglavnom shvaćao kao nepromjenjiva kategorija, kruti okvir u kojem se razvijala određena etnička zajednica. Eventualne teritorijalne promjene tumačene su vojnim osvajanjem ili ekspanzijom, što se tijekom povijesti povremeno dogadato. Naravno, vrlo je teško, ponekad i nemoguće, pratiti sve promjene etničkih i teritorijalnih granica. Često se zanemaruje i mogudnost da je odredeni prostor moglo dijeliti i više različitih zajednica. Zanemarene su vrlo često i zone interkulturalnog susreta, miješanja, kontakta, ali i promjene u simbolici izražavanja identiteta, s obzirom na prostor u kojem se živi. Jednostran i površan odnos povjesničara i arheologa prema fenomenu prostora utjecao je na dojam o teritorijima Japoda, Liburna, Histra i ostalih, kao zatvorenim, nepromjenjivim činjenicama. Bio je to dojam utemeljen na doslovnom tumačenju literarnih izvora. Tako se bespogovorno i bez promišljanja, usvaja antička percepcija odredenog prostora. Prema Wellsu> antički su pisci rijetko posjedovali osjećaj za društvenc, gospodarske, kulturne i političke 71

71

Pontkad Će upravo u zonama mijrianjj 1 kontakta. naglasak n.. •imboličnom izraiavanju vlastitog idcntitcta biti jači, \uyy u ndrrdrnom ircdllnjcm ctijelu istog cntitcta.

105

Povijrst Japoda. Pristup promjene unutar naroda o kojima su pisali. Doživljavali su ih većinom kao sratične, nepromjenjive i pasivne cjeline (WELLS 2001: 107). Ipak, antičku percepciju japodskog prostora nikako ne smijemo zanemariti. Moramo je jedino istraživati s velikom dozom opreza. Ona je izuzetno važna, ali ne može biti isključivi okvir naseg promatranja krajolika. Istraživanjem pokušavamo rekonstruirati i kako je prapovijesni čovjek mogao percipirati prostor u kojem živk Suočeni smo naravno s brojnim teškoćama u ovom istraživanju. U prostoru se dakle kriju ključevi razumijevanja japodske povijesti. U ovom će poglavlju biti govora o teritoriju Japoda, obavijestima antičkih pisaca o japodskom prostoru te o osnovnim geomorfološkim, vegetacijskim i klimatskim osobinama japodskog prostora.

Čatrnja (iterna) na sjevernom VeUbitu. Svaka prikladnapukotina u stijeni mogla je biti iskorihena za skupljanje vode (fbto: B. Otujić)

106

Japodski prostor

O japodskom teritoriju u vremenu prije rimskog osvajanja Danas ne možemo potpuno sigurno utvrditi točne granice teritorija koji su tijekom različitih razdoblja svog povijesnog trajanja, nastavali Japodi. One su se, naravno, često mijenjale tijekom povijesđ. Materijalna kultura ne odražava uvijek potpuno sigurno određenu etničku situaciju, te zbog toga granice pojedinih etničkih grupacija u prapovijesti i antici nisu sigurne. Na pograničnim je područjima vrlo često moglo dolaziti do preuzimanja materijalnih tekovina od bližih ili daljih susjeda. Intenzivni akulturacijski procesi nisu se, naravno, dogadali jedino u graničmm prostorima. Treba naglasiti da se granice, posebno granice protohistorijskih naroda, gotovo neprestano mijenjaju te predstavljaju vrlo dinamičnu realnost. Ipak, osnovne obrise japodskog teritorija možemo rekonstruirati na temelju svjedoČanstava grčkih i rimskih pisaca te zahvaljujući rasprostranjenosti materijalne kulture karakteristične za Japode. Granice japodskog prostora grubo se mogu rekonstruirati i na temelju onih tragova u prostoru koje su Japodi ostavili kao svojevrsne identifikacijske oznake. S jedne strane, radi se o svjesnom označavanju prostora, grobovima, vidljivim oznakama- S druge pak strane, radi se o onim tragovima koje su ostavljali sasvim nesvjesno i nenamjerno, a bili su rezultat njihova specifičnog gospodarenja prostorom: položaj naselja u odnosu na paŠnjake, biranje mjesta za naseije, položaj nekropola itd, Na ovaj je način svakako teško odrediti granice njihovog prostora, ali ne i potpuno nemogućc* Naravno, puno je teže doprijeti do načina kako su Japodi sami doživljavali svoj prostor, posebno jer se radi o narodu koji nije poznavao pismo i nije ostavio pisanih tragova. Međutim, promatrajući raspored gradinskih naselja, komunikacije medu njima, pašnjake i polja, grobne humke i ravne nekropole, stražarnice i rorove za stoku, možemo zaključiti da su stanovnici ovog prostora tijekom željeznog doba suvereni gospodari prostora. Središnje japodsko podruČje svakako su Lika i Ogulinsko-plaščanska udolina. Razvitak japodske materijalne kulture tu možemo pratiti od kasnog brončanog doba do rimske okupađje. U središnje područje mogao bih, barem hipotetski, svrstati i Gorski kotar, kao ključnu prometnu poveznicu prema Beloj krajini, Notranjskoj, Hrvatskom primorju, Istri i konačno Italiji. Medutim, Gorski kotar arheološki je gotovo potpuno neistražen, pa tek u budućnosti možemo očekivati potvrdu ili negaciju ovog mišljenja. Zbog prometne važnosti i

107

Jttpodslti prostor

Povtftu l.tpoiiit. Pristup pristupačnih ležišra željczne rude, ovaj jc prostor morao imati vrlo važnu ulogu u povijesti Japoda i drugih susjednih naroda. Sjevernu granicu japodskog teritorija Degrassi vidi na liniji od Okre do Une. Ta bi granica prema tome sjekla gornji tok rijeke Kupe, te srednje tokove Dobre, Mrežnice, Korane i Gline, obuhvaćajući tako i čitav Kordun (DEGRASSI 1930: 263-299). Dubravka Balen-Letunić pokazala je na temelju arheološkog materijala iz nekoliko tumula u Dugoj Gori na Kordunu da je taj lokalitet pripadao graničnom dijelu japodskog prostora. Prema njezinom mišljenju, arheološki materijal pokazuje japodski karakter, ali se osjećaju i određeni utjecaji dolenjske skupine (tumuli). Sjeverna granica japodskog prostora prostirala se dakle sve do srednjeg toka Kupe, gdje arheološki materijai jasno pokazuje razlike u odnosu na materijalnu kulturu Japoda ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 393). Sjeverno od Japoda spominju Kolapijane (Colapiani) Plinije Stariji (Piin. N. H. III. 25, 147) i Ptolemej (Ptol. II, 14, 2; PATSCH 1901: 361-362). Prema nekim mišljenjima, oni su bili narod južnopanonskog porijekla, srodan Segešćanima i Japodima, a nastavali su prostor Pokuplja od Bele krajine do Karlovca. Gospodarstvo im je počivalo na rijeČnom prometu, trgovini i metalurgiji (ŠAŠEL 1983: 112; Č U Č K O V I Ć 2004: 174-209)* Postoji i teza da su Kolapijani zapravo "marginal Iapodian tribe" (marginalno japodsko pleme), s nekim regionalnim posebnostima u materijalnoj kulturi (ŠAŠEL-KOS 2002: 149). Naime, Strabon govori da Kupa teče kroz zemlju Japoda (Strab. VII, 5, 2). 72

Zapadni granični japodski prostor je vjerojatno uključivao Belu krajinu u danaŠnjoj Republici Sloveniji, s najvažnijim nalazištima Vinica, Črnomelj, Podzemelj. Vrlo se vjerojatno radi o širenju iz matičnog japodskog prostora, Like i Gorskog kotara, prema zapadu. Dular je mišljenja da japodsku ekspanziju prema zapadu, dakte iz pravca Like prema Gorskom Kotaru i slovenskoj Beloj krajini, možemo datirati na kraj 5- stoljeća prije Krista. Ovom mišljenju u prilog ide i datiranje materijala iz grobova u Vinici. Bela krajina je prije 5stoljeća čvršće vezana uz kulturni razvitak na području Dolenjske. Tek dolazak Japoda, a vrlo je vjerojatno da se moglo radiđ i o pravom naseljavanju većih grupa stanovništva, relativno naglo prekida sve kulturne veze s Dolenjskom 73

( D U L A R 1985: 72 73

108

29).

Na središnjem su ja.podskom području tumuli, iako i tamo postoje sve do 6. i 5. stoljeća prije Krista (Vrebac), nešto manje prisutni nego ovdje (BALEN-LETUNIĆ 1986: 55). Zanimjivo je da sujapodi naselili gradinu Slemine nad Golekom, kod Vinice, koja jt već postojala prije njihovog dolaska, ali u skladu sa svojim vjcrovanjima i kultovima izabiru drugo mjesto za sahranjtvanje mrtvih, na obližnjem Suažnem dolu (DULAR 1985= 29).

Ovu etničku situaciju nije poremetila niti keltska ckspanzija. Jače promjene doživjela je nekropola na Podzemelju. Tamo se promijenio naČin sahranjivanja (ravno groblje sa spaljenim pokojnicima), a i sama nekropola je premještena drugdje. Na japodskim se lokalitetima Bele krajine, u Vinici na primjer, na materijalu naravno opažaju kelrski utjecaji, ali kako Gabrovec kaže, očita je povezanost s halštatskom tradicijom japodskog kova ( G A B R O V E C 1966: 186). Gabrovec je ukazao i na srodnost viničkog arheološkog materijata sa srednjelatenskim nalazima u Šmarjeti. U posljednje vrijeme aktualna je i teza da ovaj prostor nije pripadao Japodima već Kolapijanima. Time bi i nekropola u Vinici bila kolapijanska, a ne japodska (Božič 1999: 201-202; 1999b: 174-176; Č U Č K O V I Ć 2004: 174-209). Ovu tczu autor temelji na argumentima u tipološkim specifičnostima nalaza tzv. Viničke grupe. Osnovno je pitanje izjednačava ii se time koncepr arheološke kulture (kulturne grupe) s odredenim etničkim entitetom, narodom. Time bismo se trebali vratiti na prvo poglavlje, zato i ne bjh ulazio u podrobniju raspravu o tome pripada li spomenuti arheološki materijal Japodima ili Kolapijanima. Prije takve rasprave trebali bismo utvrditi merodološko polazište i teorijske okvire, unutar kojih bi se ona mogla kretati. Bez toga ne bismo došli ni do kakvog rezuitata. Razvitkom istraŽivanja i povećanjem broja arheoloških informacija sve više će istraživači biti u iskušenju da đotadašnju veću cjclinu dijele na niz manjih. To je razumljiva i očekivana posijedica napretka istraživanja, ali na razini "arheološke kulture" kao našeg bitnog spoznajnog pomagala. Na koncept etničkc skupine utječu jedino teorijska i praktična promišljanja i istraživanja ukupnosti povijesnog razvoja jednog prostora. Na temelju dosadašnjih istraživanja, sagledavajući cjelinu arheoloŠkih i literarnih vrela, mislim da još uvijek o ovom prostoru možemo govoriti kao o japodskom. Nova će istraživanja uskoro pokazati treba li ovaj koncept promijeniti ( M A S O N 1996: 273-282; 1999: 143-155). Ipak, Božićeva je tcza vrlo zanimljiva i svakako poticaj ne samo raspravi već i novim istraživanjima. 74

Degrassi je, oslanjajući se na Strabonove navode krajnju sjeverozapadnu granicu japodskog teritorija protegnuo sve do Okre. Planinu Okru Degrassi je vidio u HruŠici (njem. Birnbaumertvalđ) i na obroncima južno od Nanosa (tal. Monte Re\ DEGRASSI 1930: 267). On je, takoder, ukazao na mogućnost da je Japodima pripadala i gradina Šmihel (San Mkhele\ D E G R A S S I 1930: 277). Ovaj je lokalitet osamdesetih godina 19. stoljeća, istraživao Hoernes ( H O E R N E S 1888: 217-249, taf. III-VI; H O R V A T 2002: 117-192). Neki su ga autori smatrali Metulom, prijestolnicom Japoda. T

74

Gabrovec je ovu arheološku gradu svrstao u "šmarješki ili smarjesko-magdalenski horizont' srednjelatenskog razdoblja Slovenije (GABBOVEC \966: 188-190)

109

thvijtst Japoda. PrUtup

Japodski prastor

Činjenica jc da je prostor Notranjske, barem kratko vrijeme, mogao biti u posjedu Japoda. Prcma Gabrovcu, Japodi su tijekom mlađeg žcljeznog doba bitno utjecali na nekadašnji halštatski prostor, najviše na Dolenjsku, a nešto slabije na svetolucijski ptostot. Možda su tada, tijekom prodora i naseljavanja Kelta, Japodi i izgubili svoja naselja u Notranjskoj, prije svega Smihel ispod Nanosa ( G A B R O V E C 1966: 196)- Ipak, japodski prodori tijekom 2. i 1. stoljeća prije Krista, o kojima govore antički izvori, ne bi govorili u prilog ovom mišljenju. Strateška vrijednost planinskog prijevoja preko Okre bila je golema. Zbog toga su se za kontrolu ovim prolazima u prapovijesti borili i Histri, Karni, Subokrini i drugi narodi čija su nam imena zabilježili antički izvori. Zato je vjerojatno da ovdje nije bilo stabilne kontrole u razdobljima dužeg trajanja, već su to područje držali pojedini narodi, ovisno o njihovoj trenutnoj snazi. Trgovačkim putevima preko prijevoja na Okri stizali su različiti predmeti iz Italije i drugih udaljenijih krajeva. Tragovima tih puteva isli su i japodski pljačkaški pohodi prema sjevernoj Italiji, o kojirna govore povijesni izvori. Unatoč stanovitim razlikama, srodnost materijalne kutture notranjske skupine željeznog doba s japodskom kulturom više je nego očita. Istočna granica japodskog teritorija izazvala je u literaturi dosta prijepora. Patsch je granicu japodskog teritorija zamišljao dalje od rijeke Une na istok, na području rijeke Sane. Glavno političko i vjersko središte Japoda on je vidio u okolici Bihaća, zbog velike koncentracije prapovijesnih i antičkih lokaliteta. Pretpostavljajući da se središte ovako velikog i važnog naroda nije moglo nalaziti blizu granice, zaključio je da se japodski teritorij protezao dalje na istok, prema rijeci Sani Donoseći primjere drugih prijestolnica koje su se nalazile u blizini granice, između ostalih i primjer Skardone, Degrassi je ovo Patschevo mišljenje podvrgao kritici, potpuno ispravno sumnjajući da se japodski terkorij protezao sve do rijeke Sane (DEGRASSI 1930: 296-297)- Kasnija će arheološka istraživanja njegove pretpostavke i potvrditi. Potvrđujući Patschevu pretpostavku, Fiala je na remelju arheološke građe iz Sanskog Mosta tvrdio da "analogije u rukotvorinama upućuju na sjever (Kranjska, Primorje, Hrvatska)", a da se odnosi s, kako ga on naziva "čisto ilirskim elementom srednje i južne Bosne", slabo vide (FIALA 1899: 128; 1896: 219-270), U stanovnicima Sanskog Mosta Fiala je dakle vidio Japode, a njegovo i Patschevo mišljenje preuzeo je kasnije i Mirosavljević. On je u radu o prostoru 75

76

75 76

O notranjskoj kulturnoj skupiniželjeznogdobavidi; GUŠTTN 1975- 461-492; 1979; GABROVEC 1987b: 151-177Pozivao se i na Fialine prapovijesne nalaze u Sanskom Mostu: PATSCH 1896: 124; 1899: 164l65;Ovomse mišljenju priključuju i Arfoldyi Wilkes: ALPOLDV 1965: 40; WlLKES 1969: 158.

110

koji su nastavali Japodi> vidio istočnu japodsku granicu uz rijeku Sanu, te dalje prema jugu, prema izvorištima Krke, Zrmanje i Cetine (MIROSAVLJEVIĆ 1959: 49, t. X X V I ) . Ključ rješenja problema istočne japodske granice nalazi se, naravno, u samim lokalitetima istočno od Une. Za nekropole u dolini rijeke Sane, Čarakovo i Sanski Most, Čović je zahvaljujući usporedbi sa arheološkim materijalom ličkih i unskih lokaliteta, ustvrdio da one nikako nisu mogle pripadati kulturnom krugu japodskih lokaliteta. Kasnije je Čović definirao i novu grupu željeznog doba Donja Dolina — Sanski Most, približavajući na taj način sanske lokalitete Donjoj Dolini (Čović 1987: 232-286), U skladu s Čovićevim mišljenjem, Marić je japodsku granicu ispravno vratio na područje rijeke Une. Prema njegovim zapažanjima, nekropole Čarakovo i Sanski Most načinom se sahranjivanja bitno razlikuju od japodskih nekropola u dolini Une ( M A R I Ć 1975: 41). Dio arheoloske građe doisra pokazuje analogije s lokalitetima uz Unu, a neke tipove karakteristiČne za Ribic:, Jezerine i Golubić, uopće ne nalazimo na područjima istočno od Une ( M A R I Ć 1975: 40). Razlike u načinu sahranjivanja morale bi ipak biti jači argument u pokušajima određivanja kulturnog i etničkog identiteta stanovnika pokapanih u ovim nekropolama. Naime, unutar veće etničke cjeline poput Japoda moguće su neke regionalne razlike, vidljive u arheološkom materijalu, posebno na graničnim područjima. Iako je nošnja važan izraz identiteta, mislim da su etničke razlike ipak vidljivije u temeljnim kultovima koji nose idenritet naroda, a to su između ostalih i pogrebni običaji i čitav religijski sklop vezan uz njih. Za razliku od unskih nekropola, na nekropolama istočno od Une oružje se polaže u grob, a nakit i đijelovi odjeće kao grobni prilozi nalaze se ondje gdje ih je pokojnik nosio za života. U najstarijim fazama nekropola istočno od Une prevladava spaIjivanje mrtvih, a na unskim nekropolama skeietni ukop. Kasnije je na unskom podtučju spaljivanje u porastu, a na zapadno-panonskom području ono opada 77

( M A R I Ć 1975: 40).

Međurječje Une i Sane prema tome bi bilo granično područje izmedu Japoda i Panona, a sama je dotina rijeke Sane vjerojatno pripadala panonskim Mezejima ( M A R I Ć 1975: 42; 1964a 177-190; BOJANOVSKI 1988: 266303). Ptolemej Mezeje smjcšta u blizinu Japoda (Ptol II, 16, 8), a Strabon ih ubraja među panonska plemena (Strak VII, 5, 3; PATSCH 1896: 124, bilj, 3; BOJANOVSKI 1988:

77

266).

Čarakovo i Sanski Most su nekropolc ravnih grobova poput nekropola u Donjoj Dolini, Jezerinama, Ribiću, Naselje, koje je hranilo nekropolu u Čarakovu, nalaziio se vjerojatno na obliinjoj gradini Zecovi (Cović 1956: 200, 202-20; BENAC 1956: 147-166).

111 •

Povijest Japoda. Prissup Bojanovski otvara problem pripadnosti područja od Bosanske Krupe s naseljem na Kekiča Glavici do Gazina s gradinom Čungar (BOJANOVSKI 1988: 305). Na temelju materijalne kulture i pogrebnih običaja, Branka Raunig ovo područje pripisuje Japodima, aneMezejima ( R A U N I G 1992: 22, bilj. 52; M A R I Ć 1968: 32-38; Čović 1962: 50-51). Zahvaljujući arheološkim podacima kojima Patsch nije mogao raspolagati, argumenti u korist istočne japodske granice na Uni ipak su mnogo jači nego u korist granke na Sani. Na temelju danas poznatih podataka, istočna bi granica japodskog prostora bila na rijeđ Uni, te dalje tekla prema jugu, prema rijeci Zrmanji (Suić 1955: 277). Arheološka grada, a posebno pogrebni rituali odvajaju sanske lokalitete od onih uz obalu Une. Područje rijeke Une s najvažnijim lokalitetima Jezerine> Ribić i Golubić> prema Čoviću, definitivno posve japodskim postaje tek u 5. stoljeću prije Krisra. Jedna od pretpostavki jest da su u to vrijeme Japodi iz središnjeg područja, privučeni plodnom zemljom i prirodnim resursima bogatim prostorom, mirnim ili agresivnim putem jednostavno nasetili ovo područje (Čović 1976: 137)Japodi su u obradi metala i posebno izradi nakita imaii vrlo važno mjesto na širem prostoru. Zbog toga su i leŽiŠta ruda i centri metalurske proizvodnje za njih bili od naročitog značenja. Ipak, ne znamo je li i prostor izmedu Krupe i Bosanskog Novog, izuzetno bogat željeznom rudom te u prapovijesno i rimsko doba jako metalurškosredište šire regije, pripadao japodskom području (Čović 1976: 138). Jugoistočni susjedi Japoda bili su Dicioni, Dttiones. Strabon ih zajedno s Breuđma, Andizetima, Pirustima, Dezitijatima i Mezejima, ubraja u panonske narode (Strab. VII, 5, 3), a Ptolemej ih vidi u Liburniji (Ptoi II, 16, 5; P A T S C H 1896: 124; 1905: 1230-1231; BOJANOVSKI 1988: 262-265). Oni su vjerojatno nastavali područja Grahovskog polja te gornjih tokova Krke, Une, a možda i Zrmanje. Njihovih 239 dekurija {Plin. N. H. III, 22, 142) svjedoči o brojnom i jakom narodu (BOJANOVSKI 1988: 263). Granični prostor prema podruČju Liburna, također je u literaturi izazivao prijepore. Prema Pliniju krajnja istočna granica japodske obale, a istovremeno i granica između Liburna i Japoda, bila je rijeka Telavij: flumen Tetavium* quo finitur lapudia (Plin. N. H. III, 140, 141). Ovo ime možemo spojiti s imenom Tedanij, koji se pojavljuje kod grčkog geografa Ptolemeja (Ptol. II, 16> 2). Ptolemejev Tedanij i Plinijev Telavij u dosadašnjoj literaturi su najčešće identificirani sa Zrmanjom, ali i sa vodenim rokom Žrnovnice kod Jurjeva, nedaleko Senja. Točno lociranje ušća Tedanija i Telavija značajno je posebno u rješavanju problema japodskog izlaza na more, ali i u određivanju točnih granica između japodskog i liburnskog prostora. Stoga su pitanju identifikacije ušća Tedanija

112

Japodski prostor i rijeke Telavija kao granice između Liburnije i Japodije, brojni stručnjaci posvetili puno pažnje i različitim, ponekad izrazito suprotstavljenim mišljenjima, obogatili naše poznavanje ovog značajnog dijela stare povijesti naroda Japoda i Liburna Q*LIĆ 1898: 227-246, 531-560; FLUSS 1934a: 105-106; 1934b: 196; K R I Ž M A N 1979: 81, 97, 227, 245; K O Z L I Č I Ć 1980: 111; Č A Č E 1988: 65-92). Prema Kozličićevu mišljenju, Ptolemej je pod Tedanijem podrazumijevao današnju rijeku Zrmanju, ali je pogrešno kartirao njezino ušće u blizinu današnjeg Jablanca u Velebitskom kanalu ( K O Z L I Č I Ć 1980: 126), Kozličić smatra neiogičnim da je Ptolemej kartografirao mali potok koji se ovdje nalazi, a ne veliku i plovnu rijeku kao što je Zrmanja (KOZLIČIĆ 1982: 30). Luka Jeiić je isprva ušće Tedanija vidio u tjesnacu između Paga i Velebita, polazeći od pretpostavke da je Ptolemej Velebitski kanal smatrao produžetkom Zrmanje, On je smatrao da je u Ptolemejevo doba Podgorski zaljev doista bio koritom Zrmanje, a da se kasnije, uslijed neke prirodne kataklizme pretvorio u morski rukav (JELIĆ 1898: 533). Na temelju hidrogeoloskih i ostalih znanstvenih istraživanja u posljednjih nekoliko desetljeća, pokazalo se da nikakve velike katastrofe niti velikih promjena u konfigurađji jadranske obale nije bilo ( K O Z L I Č I Ć 1982: 18-20). Naglih promjena nije bilo, osim što obala polagano i postepeno tone> a morska se razina tijekom holocena izdiže. Taj je proces dio univerzalnog procesa holocenskih promjena svjetskih mora. Na temeiju dvadeset i sedam podataka, s različitih dijelova istočne jadranske obale, Šegota i Filipčić su jasno dokazali proces holocenskog izdizanja morske razine. Prema njihovim podacima, tijekom žeijeznog doba, od 900. do 100. godine prije Krista (2850.-2050. B. R), morska je razina bila 3,1 do 1,96 m niža nego danas ( Š E G O T A , FILIPČIĆ 1991: 167). Prema nekim, relativno nedavnim mjerenjima i istraživanjima, morska se razina u antičko doba (1.-4. stoljeće poslije Krista), nalazila oko 1,50 m ispod današnje razine ( F O U A C H E 2002: 9-34). Na strmom i krŠevitom podvelebitskom primorju ovo izdizanje možda i nije izazvalo duboke promjene u izgledu pejzaža. Jelić je poistovjetio Lopsiku s Jablancem i Ortoplu sa Starigradom kod Paklenice, ali je ovo mišljenje promijenio prihvativši idenrifikaciju Ortople sa Starigradom ili Stinicom, Lopsike s Jurjevom> a ušće Tedanija sa Žrnovnicom (JELIĆ 1898: 539; 1900: 192, bilj. 1). Degrassi je Tedanij gledao u potoku Žrnovnici kojim se ponornica Gacka izlijevala u more kod Svetog Jurja (DEGRASSI 1930: 294-295). Smatrao je da se japodska obala, uključujući i područje od Raše u Istri, pružala do okolice Senja. Dalje je linija razgraničenja Japoda i Liburna išla Velebitom, tako da je obalni dio pripadao Liburniji.

113

Japodski prostor

Povijest japoda. Prismp Čače je u radu posvećenom Telaviju također iscrpno i argumentirano pokušao identincirati Telavij ili Tedanij s kratkim tokom Žrnovnice, koji se nalazi tri kilometra od Jurjeva, te se tako pribiižio Degrassijevu mišljenju. On je pri~ hvatio Ptolemejevo kartiranje ušćaTedanija između Lopsike (Jurjevo) i Ortople (Stinica ili Starigrad) pomičući tako japodsko-Iiburnsku granicu znatno sjeveraije (CAĆE 1988: 65-92). Na ovome mjestu ne bih ulazio u opsežniju raspravu o smještanju Tedanija i Telavija blizu Jurjeva kod Senja ili na rijeku Zrmanju. Argumenti za obje teorije su podjednako jaki, ali istovremeno i podjednako nesigurni. Ipak, glede samog kopnenog razgraničenja između liburnskog i japodskog teritorija, rijeka je Zrmanja doista mogla biti granicom, barem u najvećem dijelu liburnske i japodske povijesti. Ta planinska rijeka razgraničava dvije prostorne i zemljopisne cjeline, Liku i sjevernu Dalmađju. Tako možemo prihvatiti identifikaciju Plinijevog Telavija ..quo finitur lapudia s rijekom Zrmanjom. Smještanjem Tedanija na podruČje Jurjeva, granica Japoda i Liburna pomiče se previše na sjever, pogotovo ako prihvatimo mogućnost postojanja japodske obale pd Tarsatike sve do Jablanca ili možda čak do Karlobaga. Velebitski su planinski prolazi iz unutrašnjosti prema moru Japodima bili životno i strateŠki važni, dok su nesigurni planinski prijevoji i vjetrovita krševita obala od vrlo upitnog značenja za Liburne. Ovi su prolazi prema unutrašnjosti osiguravani čitavim nizom gradina duž obale Vinođolskog i dijela Podvelebitskog kanala. Nažalost, na podvelebitskom prostoru nije bilo iscrpnijih istraživanja prapovijesnih naselja. Ante Glavičić je godinama rekognoscirao velebitski prostor, uključujući i primorske padine. U novije se vrijeme ovim problemom bavio M . Glavičić (GLAVIĆIĆ 1993: 119; 1994: 215-222). Moguće je primijetiti i veliku gustoću gradina na prostoru južnog Velebha i duž toka rijeke Zrmanje, što bi doista moglo sugerirati pređodžbu o graničnom području (GLAVIČIĆ 1993: 115, karta 1; 1994: 220-221, prilog 1). Strabonov spomen japodske obale izazvao je čitavu polemiku o tome je li postojao japodski izlaz na more. Naime, Strabon piše da je plovidba duž japodske obale duga 1000 stadija (Strab. VII, 5, 4). Kozličić je Strabonov podatak o dužini japodske obale usuglasio s geografskim podacima koje nam donosi Ptolemej ( K O Z L I Č I Ć 1980: 125-126). Plinije Stariji također spominje japodsko primorje: Nonnulli in Flanaticum sinum lapudiam promovere a tergo Histriac CXXX dcin Liburniam CL fecere. {Plin. N. H. III, 19; D E T L E F S E N 1866: 156). Liburnima, koji su na ovom području sigurno bili u nepresranom kontaktu i mijeŠanju s Japodima, Vinodolski kanal plovidbeno i komunikađjski ipak nije bio posebno zanimljiv. Njima su otvorene i dobre plovidbene komunikacije upravo bile prioritetL Srednji kanal, između Krka i Cresa, a zatim i obala Lošinja plovidbeni

su pravci koji su zbog vremenskih uvjeta pogodniji, te su zbog toga i puno prometniji od prapovijesti do modernih vremena (VRSALOVIĆ 1979: 501-522). Artemidor iz Efeza u svome djelu Geographumcna spominje ime OAOCVOV (Flanon i'imskdi Flartona, danas PlomirJ — liburnski grad i luku, zajedno s otocima Apsirtidima, dakle kao jednu cjelinu (Epit, Artem. 4, 10; Č A Č E 1985: 74). Uopće ne čudi što su Flanona i Albona (danas Labin) biie liburnski posjedi. Njihova je strateška funkcija očita. Ovi gradovi giedaju prema Cresu, Krku i Lošinju i kontroliraju one prolaze koji su Liburnima bili ključni u njihovoj plovidbi. Nautičari i danas uglavnom izbjegavaju ovaj kanal zbog vremenskih (ne)prilika. Kod Degrassija nalazimo za Vinodolski i Podvelebitski kanal zgodan talijanski naziv "Canale del maltempo" (Kanal' nevremena), koji jasno odražava klimarske osobine ovog prostora (DEGRASSI 1930: 275). Podvelebitski kraj inače nikada nije imao onu pomorsku tradiciju koju su imali drugi dijelovi Jadrana. I danas je gospodarstvo ovog kraja tradicijski više orijentirano prema "kopnenim" granama, te odaje više primorski nego pomorski karakter ( M A R K O V I Ć 1980: 5-141}. Čović je Japode okarakterizirao isključivo kao ratare i stočare, koji nisu imali nikakvih aspiracija niti potreba da se spuštaju na more (Čović 1976: 134). Tom se mišljenju pridružuju i neki drugi autori ( D R E C H S L E R - B I Ž I Ć 1987: 393). Benac također uopće ne vidi Japode na obali ( B E N A C 1988:53). On je Velebit smatrao "prirodnom barijerom" te tvrdio kako "s obzirom na to da se Velebitom pružao širok nenastanjen prostor, postaje jasno da između ove dvije plemenske zajednice (Liburna i Japoda, op. a.) nije dolazilo do bližeg kontakta" ( B E N A C 1987: 779). Povijesna, arheološka i etnološka istraživanja pokazuju sasvim drugačiju sliku. Resursi planinskog sustava Velebita (pašnjaci, ležišta rtida, šuma, komunikacijski pravci, mogućnost zbjegova i dr.) bili su dragocjeni. Vršni pojas Velebita koristili su za ljetne ispaše stanovnici podvelebitskog primorja i njegovog kontinentskog zaleda. U podnožjima primorske i ličke padine nalazio se niz stalnih prapovijesnih naseija (kasnije i antičkih): Jablanac (Klačenica), Stinica, Jurjevo, Senija, Vidovac (Karlobag), Prozor (Arupij), Kompolje (Avendo), Lovinac (Piplica, Cvituša), Sveti Rok, Gračac i mnoga druga. Prapovijesni i antički prijevoji i putevi, presijecali su ovu planinu i povezivali obalu sa zaleđem. Nastanak i opstanak prapovijesnih i antičkih naselja u podgorju u vehkoj je mjeri bio uvjetovan funkcionalnim vezama sa zaleđem (PEJNOVIĆ, V U J A S I N O V I Ć 1998: 29-33). r

7a

t

114

78

U ovom radu, naialost, ne možcmo ulaziti u detalje bogate povijesti planinskog masiva, Vidi izmeđuostalogi: ROGIĆ 1956: 15-32; 1957: 705-714; 1957a: 61-102; 1958: 53-115; 1972: 41-47: MARKOVIČ 1971: 523-549; 1975: 253-296; 1980: 5-141; Noviju literaturu vidjeti i u zborniku radova: Paklenički zbornik. 1. simpozij povodom 45. godilnjice NP Paklenica. Stangrad-Pakknica, 19.-22. 10. 1994.

115

Japodski prostor

Povijcst japada. rrtttup

Aniički pisci Strabon i Plinije Stariji izričito spominju japodsku obalu. Neobično je zašto su brojni istraživačt uložili roliko truda da poreknu ili ograniče njihove navode. Dok sustavna arheološka istraživanja ne potvrde ili ponište ono što su zapisali PHnije ili Strabon, moramo smatrati da su Japodi gospodarili barem dijelom obalnog poteza između Rijeke i Karlobaga. Sustavnijih arheoloških istraživanja, kojima bi snažnije potvrdili ovu pretpostavku, nažalost na ovom području nije bilo. Monografski je arheološku gradu s prostora Hrvatskog primorja i Kvarnerskih otoka obradiia Dunja Glogović ( G L O G O V I Ć 1989). Obrađen je i lokalitet Mišinac pored Kastva (MATEJČIĆ 1974: 53-80). Istraživanjem nekrapole u Grobniku otkriveni su kamenjem ograđeni grobovi s pokojniđma ispruženima na leđima (CETINIĆ 1989: 80; BLEČIĆ 2005: 47117). Arheološki materijat na gradini Klačenicaujablancu te nalazi izjurjevaukazuju na veliku mogućnost identifikacije s japodskim materijalom ( B R U N Š M I D 1901; 1901b; T E Ž A K - G R E G L 1984: 1-6). Cjelina arheološke građe (materijalna kukura, pogrebni običaji, organizacija prosrora itd.) ukazuje na neprekinute i intenzivne veze s Likom i Ogulinsko-piaščanskom udolinom rijekom Čitavog željeznog doba. 5. Batović smatra Hrvatsko primorje sastavnim dijelom liburnskog etničkog prostora. ObiČaj sahranjivanja pokojnika položenih na leđa on tumači japodskim kulturnim utjecajem (BATOVIĆ 1987: 385). Ovo mišljenje u interprerađji novijih grobniČklh nalaza slijedi i Ž. Cetinić (CETINIĆ 1996: 197). Grob i grobni običaji dio su identiteta svake zajednice, ali i svojevrstan znak u prostoru. Teško je prihvatiti pretpostavku da se preplitanje različitih kulturnih utjecaja iskazuje i u prihvaćanju tuđih pogrebnih običaja, posebno kad se radi o narodima koji svoje običaje dugo i Ijubomorno čuvaju. Možemo stoga pretpostaviti da su grabovi u Grobniku i Kastvu pripadalijapodima. Mogući utjecaj liburnske materijalne kulture na ovom je prostoru i više nego prihvatljiv i razumljiv. Radi se svakako o kontaktnom prostoru, te su liburnski predmeti sa susjednog Krka i drugih područja vrlo lako mogli biti dostupni. Japodima je izlaz na more nudio prije svega neposredan kontakt s Liburnima i drugirn trgovcima i pomorcima koji su prenosili robu iz Italije i udaljenijih zemaija. Susreti i prožimanja iiburnske i japodske kulture bili su brojni, Osim toga, sralna opskrba solju, koje na kontinentalnom dijelu japodskog područja nedostaje, bila je jedno od glavnih strateških pitanja za ovaj stočarski narod. Ne smijemo zanemariđ i posredničku uiogu Hburnskih pomoraca u vezama s Italijom, premda su Japodi s njome bili povezani i kopnenim putevima. 79

protomama, naočalastim privjescima ili certoškim fibulama. Naravno> identifikacija arheološke grade nije argument etničke pripadnosti. Ipak, ona je u suglasju s antičkim vrelima. Kastavšttna, Grobničko polje i susjedna područja upravo su onaj prostor iz kojega su Japodi najbliže i najlakŠe mogli prodirari Notranjskom prema ItaHji. Autori kojt su prihvaćali japodsku prisutnost na dijelu jadranske obale darirali su je u sasvim različita razdoblja. Zippel je postavio tezu dasu se Japodi spusrili prema moru pritisnuti keltskom ekspanzijom ( Z I P P E L 1877: 35)- Degrassi je prisutnost Japoda na moru datirao u vrijeme prvih rimskih prodora, dakle od 2. i 1. stoljeća prije Krista ( D E G R A S S I 1930: 289-291). Mayer je suglasan s prisutnošću Japoda na podvelebitskom primorju u ranijtm razdobljima ( M A Y E R 1940: 195). Suić u svome radu o granicama Libumije slijedi ovo mišljenje (Suić 1955: 275-276). Pozivajući se na Phnija, Strabona i posebno Hekateja, oni su ovu prisutnost vidjeli u najstarijim razdobljima, od kraja 2. t početka L tisućljeća sve do negdje 4. stoljeća prije Krista. Liburni su, prema ovom mišljenju, iskoristili navodnu provaiu Kelta na prostor Like te su se na Štetu Japoda proširili na područje Kvarnera i podveiebkskog primorja. Vasić je mišljenja da Japodi izbijaju na jadransku obalu početkom petog stoijeća prije Krista, koristeći razdoblje slabljenja liburnske grupe (VASIĆ 1973: 67). S Maverovim i Suićevim mišljenjem slaže se i KozliČić {KOZLIČIĆ 1983: 109-118). Suić ukazuje da je, prema Piinijevim navodima, u rano carsko doba čitav primorski pojas pod Velebitom pod liburnskom vlašću (Plin. K H. IIL 21, 140). Ipak, on priznaje da su se Japodi i tada nalazili u samoj neposrednoj blizini (CIl III 15053; Suić 1981: 226, bilj. 11). Čače je mtŠIjenja da su Japodi zaposjeli liburnsku obaiu od Raše do Teiavija, a možda i otok Krk, u vrijeme kad je opala Hburnska snaga na moru, a istovremeno su pomorski jačali Histri i povezivali se s Demetrtjem Faraninom, oko 222. godine prije Krista ili najkasmje tijekom drugog punskog rata. Japodi bi se prema ovom mišljenju na obali zadržali jedva stotinjak godtna ( Č A Č E 1988: 83). Međutim, literarni izvori neosporno govore o japodskoj prisurnosti na oba-* li, bez obzira u koje vremensko razdolje datiramo ovu prisutnost. Iz dostupne se građe ipak nazire kontinuitet japodskog života na Hrvatskom primorju. Gorski kotar i Lika prirodnim su zaleđem japodske obale s kojom su povezani nizom komunikacijskih pravaca i zajedno čine cjelinu, raznoliku i heterogenu, ali doista organsku.

Arheološka grada s ovog podruČja, premda zasad oskudno poznata, pokazuje sve osnovne karakteristike japodske nošnje, radilo se o privjescima s konjskim 79

Za posredničku ulogu Libuma na )adranu vidjetk BATOVIČ 1976: DEJULIIS 1977;

116

11-U5; 1987: 339-390;

19S8.

117

Japodski prostor

Popijcst Japoda. Pristup

Japodski prostor u antičkim literarnim vrelima Geograf Strabon svakako je među najvažnijim, ati i najstarijim izvorima koji govore baš o prostoru nastanjenom Japodima. Njemu dugujemo veiik broj uistinu zanimljivih i relativno pouzdanih geografskih podataka koji nam pomažu odrediti granice japodskog teritorija. Geograf i povjesničar Strabon (Amasija, 63. prije Krista - Rim, 19. ili 23. poslije Krista), napisao je djelo Geografija u 17 knjiga. O d njegova povijesnog djela Historijskc skice nije do danas ništa sačuvano. Strabon je obuhvatio prostor od Grčke do Španjolske, Egipat, Etiopiju, Libiju, Arabiju, kavkasko područje, Iran, Mezopotamiju, Siriju, Palestinu. To jc zapravo summa tadašnjega zemljopisnog i povijesnog znanja. Naime, Strabon se sluiio mnogobrojnim izvorima poput Eratostena, Artemidora Efežanina, Polibija i drugih pisaca. Njegovo je djelo enciklopedija koja sadrži obavijesti o raznim narodima, uistinu jedna cjelovita historijska geografija svoga vremena (JONES 1969: X X X ) . U četvrtoj knjizi Gcografije, gdje piše o Galiji, Britaniji i Alpama, dotiče se i rubova alpskog prostora te tako definira prostor nastanjen Japodima {Strab. IV, 6, 10). U ovom poglavlju Strabon o Japodima govori kao o narodu koji je mješavina Ilira i Kelta te živi oko planine Okre. Dalje pripovijeda da su nekoć bili moćni i brojni te da su nastavali obje strane planine. Planina Okra, kao najniži dio Alpa, granica je Japoda i Karna. Strabon dakle Japode smješta u blizinu (susjedstvo) planine Okre (Strab. IV, 6, 1; IV, 6, 10)< Svoju su snagu temeljili na pljačkaškim upadima. Potpuno su oslabljeni nakon što ih je porazio Oktavijan. Strabon dalje spominje četiri njihova grada: MĆTQUXOV (Metul), Aupujttvoi (Arupini, Arupij), Movrjitov (Monetij) i Ouevotov (Vendon). Odjeljak posvećen Japodima zavrŠava gradom Segcstika "gradom u ravnict", pored kojeg prolazi rijeka Sava - Saos. 80

t

U literaturi je planina Okra (mons Ocra) razltčito identificirana, najčešće s planinom Nanos (tal. Monte Re, slov. Pleša), zatim s prijevojem Razdrto (Predwald, tal. Prevallo), prijevojem Trnovski Gozd {Selva di Tarnova, Ternovaner Vald) i planinom Hrušicom (Birnbaumer Vald, Selva del Pero). Radi se, u svakom slučaju, o najnižem, najpogodnijem i najvažnijem planinskom prijelazu, preko kojeg su vodili kopneni putevi iz pravca Italije, srednje 81

80 81

118

Izvocno izdanje MEINEKE 1909: vol. 1. PHILUPP 1937: 1774-1775: SAWA 1937: 1775--1777; SAŠEL 1974: 9-17; 1977:158; DEGRASSI L93G; 267; Rossi 1992: 162, bilj. 16; VEDALDI IASBEZ 1994: 96-lGO

i zapadne Europe, prema podruČju današnje Slovenije i Hrvatske i dalje prema unutrašnjosti Balkana. Sam Strabon za Okru kaže da je najniži dio Alpa na području gdje Alpe dopiru do zemlje Karna (Strab. IV, 6, 10). Karni bi prema ovom navodu bili susjedi Japoda. PHnije takoder piŠe: Carnorum haec regio iunctaquc lapudum (Plin. N. H. III, 18, 127). Na drugom pak mjestu Plinije Stariji izričito navodi da je Okra pripadala Karnima (Plin. N. H. III, 19, 131). U Strabonovom je poglavlju vrlo bitan i spomen važnih trgovačkih komunikacija, mreže kopnenih i riječnih puteva koji su vodili od Akvileje, preko prijelaza na Okri, prema Nauportu i dalje sve do Dunava (Strab. IV, 6, 10; ŠAŠEL 1977: 157-160). Nakon osnutka Akvileje tim putem rimski trgovci prodiru prema panonskom i balkanskom prostoru. Iz tog Strabonovog poglavlja proizlazi da su Japodi, vjerojatno od kraja 2. stoljeća prije Krista, kontrolirali prolaz robe preko Okre (ŠAŠEL-KOS 1990: 19). Možda se i u toj činjenici krije jedan od mogućih razloga kasnijeg Oktavijanovog pohoda. Naime, većina spomenutih pisaca, a posebno Strabon, govore o intenzivnoj trgovini koja je cvjetala u ovom prostoru od alpskih prijevoja prema Panoniji i unutrašnjosti Balkana, lako Strabon ne imenuje rijeku koja prolazi kroz Nauport i ulijeva se u Savu, vjerojatno se radi o rijeci Krki - KopKopctc,, koju kasnije imenom spominje u sedmoj knjizi (Strab. VII, 5, 2). Rijeka K6XctJtiq, (Kolapis, Kupa) za koju kaže da se ulijeva u Savu nedaleko Siska, sljedeća je rijeka koju spominje u ovom odlomku. VaŽna je njegova napomena da su obje rijeke plovneO istom području Strabon piše i u sedmoj knjizi (Strab. VII, 5, 2; MEINEKE 1907: vol. 2). Govoreći o prostoru koji nastavaju Panonci dolazi do Segestike. Za ovaj "grad" koji je pripadao Panoncima piše da se ovdje slijeva više plovnih rijeka kojima putuje roba iz ltalije te da se radi o pogodnom ishodistu za vojni pohod na Dačane. Za Segestiku Strabon dalje pišedaleži podAlpama, koje se pružaju sve do Japoda. Za njih i ovdje kaže da su i keltskog i ilirskog porijekla {Strab. VII, 5, 2). Kod Japoda se ponovno uzdižu planine koje naziva xa opn "AXPux. Strabon dalje spominje i Tergcste kao selo Karna, odakle također vodi put preko Okre, prema Nauportu. Dalje govori o rijeci KopKopac, (Korkoras, Krka) koja reče nedaleko Nauporta (!), plovna je i utječe u Savu i kasnije u Dravu (0EccOoc, (Savos, Sava) utječe u Nćapoc, (Noar, -), kod Segestike. Kćkouuc, (Kolapis, Kupa) utječe u Noar, a izvire ispod Albija i teče zemljom Japoda. Ovdje je Albij u jednini (ČK TOU 'AXpUn> opoucj. Noar utječe u Acevoutov (Danuvion, Dunav), na teritoriju Skordiska (Strab. VII, 5,2). 82

82

M . Sasel-Kos smatra da je Strabonov Albij zapravo planina Snežnik, Monte Nevoso (SAŠELKos 2005: 424-426)

119

Povjktt Japoda.

Japodski prostor

l'ristitp

Japode Strabon spominjc i u scdmoj knjizi, u izlaganju o istočnoj obali Jadrana. Nakon poglavlja posvećenog Histrima (Strab. VII, 5, 3) zapoČinje svoje pripovijedanje o Japodima (Strab. VII, 5, 4). On ovdje spominje japodsku obalu, u dužini od 1000 stadija (cca 185 km). Japodi su smješteni oko gorja Albij (eiti tu) 'AA.pie) opei), koji je posljednji dio Alpa, a vrlo je visoko. Japodi su odavde dosizali na jednu stranu do Panonaca i Istra (Dunava), a na drugu stranu do Jadrana, Strabon opet napominje da je August uspio svladati ovaj ratoborni narod. Kao glavna mjesta i ovdje spominje Metul, Arupij, Vendon i Monetij. Njihova je zemlja siromašna, a sianovništvo najčeŠće živi od lošeg prosa i ječma. Vojna im je oprema keltska, a tetovirani su poput ostalih Ilira i t r a č a n a (Strab. VII, 5,4),

\fi

'.

u v<»- . ;-v •

1

= ^ l

M . Šašel-Kos se vrlo argumenrirano oslanja na navode u Strabonovoj četvrtoj i sedmoj knjizi i japodski Albij poistovjećuje sa planinom Snežnik (Strab. IV, 6, 1; VII, 5, 2; VII, 5, 4), posebno zato jer Strabon izričito kaže da Kolapis izvire pod Albijem (ŠAŠEL-KOS 2005: 424-425). Mišljenja sam da je Albij za ovog geografa samo početni dio niza planina, koji od Okre ide prema jugoistoku, a počinje Snežnikom. Doista bi bilo neobično kad bi antički pisci prešutjeli Velebit kao velik i vaŽan planinski masiv, Za antiČke je geografe niz planinskih masiva, koji se počinje uzdizaci baš negdje kod Okre i rasprostire se u pravcu od sjeverozapada prema jugoistoku, mogao doista izgledati kao produžetak Alpa, ali i kao jedinstvena cjelina. Antički su pisci tako skupnim imenom Albij vjerojatno označavalt masive Velike i Male Kapele i Velebita zajedno (MAYER 1957: 37). Iz te činjenice poizlazi Strabonov spomen Albija i u jednini i u množini. On, kako je već spomenuto, spominje "Akpiov opoc, i na drugom mjestu u množini "AA^IOL dpn (Strab. IV, 6, 1; VII, 5,2; VII, 5, 4), a Ptolemej "AXpavov opoc, (Ptol. II, 14, 1). Ptolemej spominje i ,./ccuv Bepifov opecov (Ptol. II, 14, 1). Prema Patschu, Ptolemej je u navodu Bćpicc opr| možda pobrkao planinu s cestovnom postajom Bibium (Ptol. II, 14, I: Itin. Ant. 274, 3; PATSCH 1900: 30-31). Možda i spomen kod Pseudo-Aristotela može odgovarati također Albiju: Aektpiov Spoc, = "Ataptov = "AXpl0V (Pseud. ArisL mirab. ausc. 111; TOMASCHEK 1894: 1316). Ovi se masivi pružaju se u pravcu sjeverozapad-jugoistok i dalje nastavljaju na dinarske planinske sustave. Gledano iz pravca sjeverozapada, ovaj nam prostor ne izgleda kao nepremostiva prepreka, već više kao koridor krških doiina i zavala, uokvirenih s obje strane visim planinama. Indoeuropski korijen *alb u značenju btjeli (lat. albus; MAYER 1959: 4) ne mora biti isključivim argumencom za tezu da je jedino Snežnik moramo smarrati Albijem- Strabon to potvrđuje u četvrrom poglavlju kad za Alpe pise da su se nekoć zvale Albiji (Strab. IV, 6, 1), M , Sašel-Kos tvrdnju da Velebit i Kapela nisu Albij argumentira činjenicom da se ne radi o visokim i "bijelinT planinama (SAŠEL-KOS 2005: 425). One možda

120

nisu tako visoke kao neke druge, ali se unatoč tome na njima snijeg dugo zadržava (na vršnim dijelovima Velebita i do ranog Ijeta), Apijan (Oktavijan) razlikuje Japode koji su živjeli unutar Alpa i one koje su živjeli s druge strane Alpa {App. Illyr. 16; 17, 18-21), dok Dion Kasije razlikuje one koji su živjeli unutar planina, nedaleko mora, one koji su živjeli na planinskim vrhovima i one koji su nastavali područja s druge strane planina (Cass. Dio X X I , 49, 35-38). Ipak, Apijanove Alpe i Dionove planine možemo s relativno velikom sigurnoŠću poistovjetiti s planinskim lancima Velike t Male Kapele, koji su doista mogli izgledati kao produŽetak Alpa. Podjela na Japode koji žive unutar Alpa i one s druge strane Alpa ili "ovostrane" i "onostrane" pripada vremenu Oktavijanova pohoda 35- godine prije Krista (CAČE 1988: 87-88; 1991: 64). Prema Čačinom mišljenju, ova je podjela bila rezultat postepenih rimskih uspjeha na prostoru zapadno, istočno, a možda i južno od planinskog masiva Velike i Male Kapele, krajem 2. i u prvoj polovici 1. stoljeća prije Krista (ČAČE 1988: 87-88). Činjenica je, međucim, da su u trenucku Oktavijanova pohoda, ovi uspjesi poništeni. Zapravo ne možemo govoriti ni o kakvim trajnim rezultatima rimskih vojnih akcija do tada. Oktavijan je krenuo protiv cjeline Japoda, tako da ne možemo govoriti o nikakvoj rimskoj kontroli ovog područja u vremenu neposredno prije pohoda. Šašel-Kos je mišljenja da Apijan razlikuje ove dvije grupe Japoda jer je svaka od njih bila posebna \ važna zajednica (ŠASEL-KOS 2005: 423). Prema ovom mišljenju, Apijan se inače niti ne bi posebno bavio svakom od tih zajednica, da one po nečemu nrsu bile razltČite. Ostaje, međutim, otvorenim pitanjem, kolike su u stvarnosti bile razlike izmedu ovostranih i onostranih Japoda. Kod Strabona, primjerice, ove podjele jednosravno nema. Strabon u svojim poglavljima o Japodima jasno i koncizno prenosi činjenicu da Oktavijan osvaja japodski prostor kao cjelinu, ukazujući samo na važnija japodska naselja. 83

5

Čačino mišljenje o postojanju dva japodska saveza i dvije Japodije, sjeverne i južne, nije prihvatljivo (ČAČE 1979: 65). Podjela na dvije japodske cjeline prije svega je bila rezultatom rimske perspektive tijekom konkretnog pohoda, a manje odraz stvarnog stanja ili točnije dobrog poznavanja sioženog etničkog mozaika ovog prostora, mozaika u sralnom previranju i mijeni. Dosadašnje poznavanje materijalne kulture Japoda ne dopušta nam zakljuciti o postojanju većih razlika 83

Ovdje se pozivam na noviji hrvatski prijevod Apijanova i Dionova ceksia koji se odnose na Oktavijanovo ratovanje 35- godine prije Krista, koji je napravjla Bruna Kuntić-Ivlakvić u: MATITEVIOSOKOL 1994: 29-34 i 35-36. Izvorna izdanja Apijanove povijesri: VIERECK 1905; VIERECK, ROOS 1962: prijevode s komentarima: WHITE 1982-1990; COMBES-DOUNOUS, TORENS 1994; SAŠELKos 2005j Izdanja izvornog Dionovog teksta u: DlNDORP 1863; BOISSEVAIN 1955 ; prijevodi s komentarima: CARY 1969: FREVRURCKH. RODDAZ 1994;5ASEL-KOS 1986. j

121

Japodski prostor

Povijtst Japoda. Pristup između, primjerice, Ogulinsko-plašČanske udoline, kao prostora Japoda koji su živjeli "preko Alpa" i ličkih lokaliteta, na kojima su obitavali Japodi "unutar Alpa". Organizacija prostora, naselja i pogrebni običaji sjeverno i južno od Kapele pokazuju jedinstvenu sliku. lako se na velikom japodskom prostoru neke manje regionalne razlike djelomično i naziru, one ne mogu poslužiti kao oslonac pretposravkama o dva istodobna saveza. Uvjetovane su različitim geopolitičkim i stratežkim položajem japodskih zajednica. Tako je Ogulinsko-plaščanska udolina otvorenija kulrurnim utjecajima iz Dolenjske, panonskog i balkanskog prostora, dok su na ličkim lokaliretima prisutniji jadranski utjecaji. Masivom Kapele u prapovijesti intenzivno su se koristili stanovnici i južnih i stanovnici sjevernih padina. Bio je prosijecan brojnim putevima i stazama, preko vise prijevoja. Intenzivna me terenska istraživanja ovog prostora usmjeravaju me prcma konceptualiziranju tog planinskog ekosustava više kao poveznog nego kao graničnog, razdjelnog prostora (PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 29-33; PEJNOVIĆ 1993: 159-162). Osim toga, metodološki bi bilo pogrešno svakoj regionalnoj pojavi pripisivati određeni etnički ili plemenski sadržaj. Ovdje je svaka generalizacija izuzetno opasna i potpuno neumjesna. Zajednički elementi koji su i ponukati istraiivače da na ovom području gledaju jednu jedinstvenu kulturnoj skupinu ostaju dominantni. Jednim je pohodom (Oktavijanovim) odjednom pokorena čitava Japodija, i kao takva ulazi u rimski provinđjalni ustroj. Strabon dalje nastavlja izlagari zemljopisnim slijedom, pa u istom odlomku spominje i Liburne {Strab. VII, 5, 4). U slijedečem odlomku nabraja otoke od Apsirrida, Kuriktike, Liburnida, preko Ise sve do Fara. Ovdje pripovijeda i o Delmatima i na kraju o rijeđ Neretvi i narodima Daorsima, Ardijejcima i Plerejima te otocima Korkiri i Faru (Strab. VII, 5» 5). Naredni je odjeljak posvetio nekoč močnim Ardijejcima (Strak VII, 7, 5, 6)- Pripovijedanje o istoČnoj obali Jadrana završava poglavljima o Rizonskom zaljevu i Dardancima u zaleđu (Strab. VII, 5, 7) te bogatim i iscrpnim obavijestima o današnjem albanskom primorju sve do Keraunijskog rta (Strab. VII, 5, 8). Osim toga on na kraju daje i neke opče obavijesti o običajima, gospodarstvu, životnim uvjetima, konfiguraciji same obale (Strab. 7, 5> 10). Vratimo se na Strabonov spomen japodskih naselja, Osim Strabona (u četvrtoj i sedmoj knjizi), Metul spominju još Apijan i Dion Kasije u opisu Oktavijanova pohoda (App. Illyr. 19-21; Cass. Dio 21, 49, 35; Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 4). U poglavlju o povijesti istraživanja več je spomenuto zanimanje za problem ubikacije Metula, japodske prijestolnice. Veith u svojoj topografiji Oktavijanovog pohoda donosi pregled svih mišljenja o mogućim mjestima gdje sc nalazio japodski Metul (VEITH 1914: 29). Lazius (1600) i Megiser (1612) Metul su vidjeli u Metniku (prijcvoj Trojane, na putu od Celja prema Ljubljani,

122

u Slovcniji), Za jcdan dio istraživaČa Mctul sc nalazio kod slovenskog mjesra Metulje na Blokah. Neki su japodsko središte smještali u Metliku, također u Sloveniji. Treći su Metul vidjeli na dvojnoj prapovijesnoj gradini Šmihel pod gorom Nanos. Ovaj je problem izazvao i vrlo živu raspravu Schmida i Veitha u Jahreshefte des dsterreichischen archđologischen Jnstitutes ( X X I - X X I I , 1922-1924: 479-510). Tragovi gorenja na gradini u šmihelu i velik broj pronađenog oružja bili su glavnim argumentom smještanju Metula na ovaj lokalitet (SCHMID 1924: 495-508; HORVAT 2002: 117-192). Argumente protiv tog mišljenja iznijeli su Veith i Ložar (VEITH 1924: 479-494; LOŽAR 1934: 82-85). Josip Brunsmid je početkom 20. stoljeća upozorio na zanemareno mišljenje M . Sladovića, iz njegove Povisti biskupijah senjske i modruske Ui krbavske (BRUNŠMID 1907: 91; SLADOVIĆ 1856: 6). Sladović je tada predložio lokalitet Viničicu kod Josipdola, pročitavši natpis (CIL III 10060), koji je stajao u Munjavi kod Josipdola: 84

85

86

I.O.M.EGEN IOLOCI.M.ME AR MAXIMVS.. LEG. IIATIURICIVO TVMPOSVITLIB ENS NVMIN IESTATIQ. EIIVS IMDN DIOCI ETIano. U Stadovićevo je doba, vjerojatno, natpis bio u boljem stanju nego kasnije. Kod Mommsena (CIL III 10060) i Ljubića mjesto nalaza je Munjava. Ljubić donosi čitanje: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) etgenio loci. M(arcus) Maet(ius) Aur(elms) Maximuscenturio leg(ionis) II'atjutrici(s) votumposuitlibens numini maiestatiq(uc) eiius imp(eratoris) d(omini) n(ostri) Diocletiant (LJUBIĆ 1882: 15-16). 97

84 85 86 87

Schocnleben (1681). Valvasor (1689), FiorijancLc-Kaltschmidt (1744), Pohlin (1770), Marmerr(1788), Dimitz (1874), Globočnik (1899): vidi u VEITH 1914; 29. Cliiver (1624), Drumman (1838), Reichard (1839), Forbigei (1848), Cons (1882). Smj&klas (1882), Smičiklas 1890), Gardthauscn (1891). Također u: VEITH 1914: 29-30 Prinizu Windischgratz (1893), Pečnik (1904), u; VEITH 1914: 3 0 Natpis je dugo leiao pred pragom kuće Rade Popovjća u Munjavi, a potječe navodno iz blizine Gračaninove kuće u obliinjem Cakovcu Ojtarijskom kod Josipdola. Vidi - FRANKFUEITER 1884; 166.

123

Japodski prostor

Povijest Japodđ* Pristup

Čini se ipak da je Dornaszewski slično čicanje natpisa donio nešto ranije: genio loci m(unicipti) Met(uli), te japodsku prijestolnicu Metul time također smjestio na područje Josipdola (Viničica; DOMASZEWSKI 1902: 161, bilj. 26). Čitanje spomenutog natpisa koje su ponudili Domaszewski i Brunšmid osnažio je svojim preciznim topografskim razmatranjima Georg Veith (VEITH 1914: 29). On je prošao čitavim putem za koji je mislio da je njime prošla Oktavijanova vojska, obišao moguća mjesta sukoba spomenuta u literarnim izvorima i zaključio da lokalitet Velika i Mala Viničica odgovara Apijanovom (Oktavijanovom) opisu Metula. 88

Velika ViniBca. Pogled sjuga. (Jbto: B. Olujić) Tezu da je Metul u rimsko doba imao municipalni status potvrdio je i natpis iz udaljenih Komina kod Pljevlja, koji donosi Sergejevski: Natpis (CILIII10060) nađen u podnožju ViniHce nedaleko Josipdola (Fototeka AMZ) Brunšmid jc cjelovito obradio i objavio natpis te ga pročitao ovako: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) et Genlio loci m(unicipii) Met(ulensium) fAur(elius) Maximus (centurio) I leg(ioni$) (secundae) adiutricis vo / tum posuit lib I ens numinji maj I iestatiq[ue] eiufs] I im(peratore) d(omino) n(ostro) Diocl[e]tt[ano] (BRUNŠMID 1907: 90-92). Kod Frankfurtera u zadnjem redu stoji DIOCETIANI (FRANKFURTER 1884; 166). Brunšmid iz svog čitanja izvlači zaključak da se podno Viničice nalazio rimski municipij Metul. Ovo je antičko naselje tijekom 3- stoljeća služio kao beneficijarska postaja pripadnicima različitih legija iz Panonije i Donje Mezije (BRUNŠMID 1907:

124

91).

SERAPIDI ETISIDI.M VLP.GELLIA NVS.Q.R. CVR.ARBEN SIMETLENSI SPLONISTA MALVESATI

88

Ne uiazeći u razmatranje točnosti Veithovog izlaganja o nastavku Oktavijanovog pohotta i borbi pod Segestikom (danas Sisak) te borbama protiv Dclmata* mislim da je prikaz pohođa kroz japodski prostor vrio utemeljen i argumentiran.

125

Povijest Japoda. PrittUp

•apodski prostor

Sergejevski ga je pročitao kao: Serapidi t'et Istdi. M(arcus) I Utp(ius). Gelltal nus . e . q(ues) . r(ornanus) - cur(ator) . Arben I si(um) Metlensi(um) I Sptonista(rum) I Maluesati(um) SERGEJEVSKI 1940: 20-22; SELEM 1997: 121). Marko Ulpije Gelijan, curator reipublkae obavljao je ovu dužnost u više gradova> kako se ro iz natpisa i vidi (SERGEJEVSKI 1940: 22). Natpis omogućuje pretpostavku da je na mjestu Metula nakon razorenja obnovljeno naselje> koje je možda steklo i status municipija, ali nam> naravno, ne pomaže u sigurnijem lociranju ovog mjesta. U promišljanju problema ubikacije Metula osvrnuo bih se i na usmeni prijedlog akademika Mate Suića, izrečen prije nekoliko godina. Donosim ga> naravno> kao prijedlog za raspravu i razmatranje. On je, naime, upozorio na vezu imena Metul i grčkog izraza UETO: vXi\ meta hyle (usred šume). Tako bi i Apijanov opis Metula koji je ležao na dva šumovita brijega> mogao dobiti novu potvrdu. Prema Maveru prijedloški dio složenice *metu znači između. Imeničkt bi dio *suia značio šuma (MAVER 1959: 79, 110-111). EtruŠčanska riječ meOlum vjerojatno znači "ime" možda i u smislu naroda i njegova područja, kao lat, nomen (PALLOTTINO 2002: 511). Kukuljević donosi podatak da su stanovnici sela podno Viničice (Munjava - Josipdol, Šušnjevo Selo> Skradnik, Ćakovac OŠtarijski, Carevo Polje), "stari grad" čije su tragove mogli svakodnevno vidjeti, nazivali "sunčenim gradom". Uzvisinu Viničicu (gdje se nalazilo veliko prapovijesno naselje) nazivali su pak "sunčenim brdom" (KUKULJEVIĆ 1873: 132). Iako Kukuljević griješi u atribuđji antiČkog imena ovog naselja, smatrajući ga Arupijem, njegove topografske bilješke su pozornosti vrijedan pokazatelj, posebice jer je dobro poznavao prostor o kojem je pisao. Kukuljević je pučke toponime povezao s natpisom na sunčanom satu CILIII 3020 (10057)> posvećenom "nepobjedivom suncu > također pronađenom u podnožju Viničice (BRUNŠMID 1907: 93-94; FRANKFURTER 1884: 166), Nadimak "sunčano brdo" nije slučajan. Zbog svoje središnje pozicije u Ogulinskoj udolini, Viničica jedoistaosunčana tijekom čitavog dana. Natpisi> ostaci arhitekture i ostali nalazi iz anričkog doba potvrđuju da se pod Viničicom doista nalazilo i anričko naselje (vjerojatno naseljeno veteranima; BRUNŠMID 1907: 90-94; OLUJIĆ 2002: 30-34). Također, nalazi na prostoru naseobinskog t

89

t

H

90

89 Ova se dufnosr pojavljuje od kraja 1. stoljeća poslije Krista, a curator ju je mogao obavljati istovremeno u viie gradova* Marko Ulpije svoju je dužnost obavljao na Rabu, u Metulu, Splonumu re u munidpiju u Skelantma na Drini {muniđpium Mažvesiatium). 90 To je svakako jedan od razloga zašto se upravo na ovom mjestu razvilo veliko naselje. Osim blizine tzvora pitke vode, mikroklimatski uvjeti su izuzetno povoljni. Tijekom čeriri sezone arheoloških istraživanja te brojnih boravaka u svim godisnjim đobima, mogli smo se uvjeriti u točnost ovih mdnji. Samo ime Viničtca, možda vezano uz postojanje vmograda {sltčni toponimi su Vmogradište, nedaleko Viničice, ali i Vinica), može sugerirati i postojanje osunčanih padina. Lokalna tradicija govoti o nekadašnjim vinogradima na Viničiđ.

126

kompleksa Viničice, zajedno s pripadajućim nekropolama, svjedoče o središnjoj ulozi ovog naselja na prostoru Čitave Ogulinske udoline i u ranijim razdobljima, od kasnog brončanog doba sve do 1. stoljeća prije Krista (BALEN-LETUNIĆ 2000: 23-61; 2002: 25-29). Nalazi rimskih projekrila, datiranih u republikansko doba, u podnožju naselja svjedoče da su se ovdje tijekom 1. stoljeća prije Krista vodile borbe s Rimljanima. Strabon, Oktavijanov suvremenik, smješta Japode u prostor između Panonaca> s jedne strane, i Jadranskog mora, s druge strane (Strab. VII, 5> 3). Na drugom mjestu navodi da sc ZeyEci:tKf| (Segestika) nalazi u nizini> odmah iza teritorija koji su nastavali Japodi (Strab. IV, 6> 9). Prema navedenim podacima položaj Viničice može odgovarati eventualnom položaju Metula. Iz Viničice> preko manjeg planinskog prijevoja i riječnim dolinama relativno sc lako stiže do Siska. Ovaj je prostor i u geomorfološkom i geopolitičkom pogledu razdjelnica, a istovremeno i stjecište puteva iz različitih smjerova. Radi se istovremeno o jakom regionalnom centru, srediŠtu jedne moćne i bogate japodske zajednice. Trjekom 1. stoljeća prije Krista možemo već govoriti o jakoj teritorijalnoj zajednici (tada je proces teritorijalizacije ovakve zajednice mogao već biri u završnoj fazi). Ova zajednica suvereno gospodari određenim teritorijem, koristeći resurse prostora kojim vlada, ali i prometnu uključenost u razmjenu između udaljenih područja. Dvojna je gradina biia utvrdena bedemima, a pred Oktavijanovim ju je napadom branilo oko 3000 ratnika> za koje Apijan kaže da su bili ratoborni i vrlo dobro naoružani. Bez obzira na moguće i razumljivo Oktavijanovo pretjerivanje u izvještaju Senatu i memoarima> vidi se da se radi o dobro organiziranoj i značajnoj vojsđ, koja je uostalom Rimljanima zagorčavala Život tijekom dužeg razdoblja. Strabonov Movrjiiov (Monetij) odgovara Apijanovom etnonimu MoevTivot (Moentini)> a OuevScov (Vendon) etnonimu AUEVSEĆGTCCI (Avendeati) (App. Illyr. 16; Strab. IV, 6> 10; VII, 5, 4). Konfrontacijom dostupnog arheološkog materijala s povijesnim izvorima, već su starija istraživanja pokazala moguće idenrifikacije nekih spomenutih mjesta i etnonima koji su vezani uz njih. Glavno mjesto Moentinaca je Monerij, a spominju ga jedino Strabon i Apijan (Strab. I V 6, 10; VII> 5, 4; App. Illyr. 16). Na temelju dosadašnjih istraživanja mislimo da se ovo mjesto nalazilo nedaleko Brinja, najvjerojatnije na gradini Humac (Umac; VEITH 1914: 21-23; FLUSS 1933: 119-120). Za razliku od Monetija, Vendon spominju i kasniji itinerariji i geografska vrela: Auendone (Tab. Peut. IV, 2), Avendone (Itin. Ant. 274, \), Abendone 91

91

RADMAN-LIVAJA 2001: 123-152; ŠASEL-KOS 2005: 437

metni izvori mogu tako točno datirati.

izrazila jc sumnju da se takvi pred-

127

Japodski prostor

Povijest Japoda. Pristup (Anon. Rav. IV, 22). Vendon najvjerojatnije povezujemo s lokalitetom Crkvina u Kompolju (VEITH 1914: 23-24; TOMASCHEK 1896: 2281). Patsch smjesta ovo naselje u plodno Srpsko polje, u općini Brlog, u podnožju gradine Crkvina i na njoj samoj (PATSCH 1900a: 90-93; 1990: 84-8Ć). Danas je ono dijelom naselja Kompolje. U suvremenim kartama ime Srpsko polje promijenjeno je u Hrvatsko polje. U starijoj arheološkoj literaturi nalazimo i naziv Vlaško polje. Vendon je trebao biti središnjim naseljem važne i bogate zajednice koja je nastavala prostor Kompolja i Hrvatskog polja (a možda i Brloga te Drenovog Klanca). O bogatstvu ove zajednice svjedoči i japodska nekropola u podnožju utvrđene gradine Crkvina u Kompolju, gdje se nalazilo i kasnije antičko naselje. Mala stambena površina Crkvine ukazuje na činjenicu da bi Avendo trebalo vjerojatnije tražiti na nekom drugom mjestu, na rubu Hrvatskog polja. Činjenica je da su Aveđani imali najrnanje tri dobro utvrđena naselja na svom području (gradine Larica, Velika Punta i Crkvina), što također govori o snazi i brojnosti ove zajednice. Etnonim 'Apouftivoi (Arupini) koji donosi Strabon, odnosi se na ime središta zajednice Arupina, Arupij. Spominje ih i Apijan u obliku AvpODittvoi (App. Itlyr. 16). Ostala tri japodska naselja Strabon je spomenuo toponimom. Arupini, za koje Apijan govori da su najugledniji, najbrojniji i najratoborniji od Japoda koji su živjeli "unutar Aipa", povukli su se iz svojih sela u grad, Arupij. Apijanov naziv "grad", ctOTA) se u stvarnosti odnosi na naselje, smješteno na prirodnom uzvišenju, opasano bedemima (Veliki i Mali Vital u Prozoru; VEITH 1914: 24-26; PATSCH 1900a: 29-30; TOMASCHEK 1896: 1491). U slučaju Terpona i Metula Apijan koristi imenicu Koku; (App. Illyr. 17-21). Potpuno su otvorena pitanja je li ovim raziičitim riječima Apijan pridavao i različit smisao te kako su ova imena izgledala u Oktavijanovim tekstovima. Ova je dvojna gradina ujedno bila i središte veće japodske teritorijalne zajednice koja je nastavala prostor Gackog polja (App. Itlyx. 16; Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 4). Arupij spominju u različitim oblicima i druga vrela: Arupinis (Tibul. 111,1, 110), municip Pazina(tium) Sptonistarum, Ar(upinorum) (CIL III 8783), Aurupio, Arupio (Itin. Ant. 274, 5), Arypio (Tab. Peut. IV), Parupion (Anon. Rav. IV, 22), 'ApouKtaa (Arukija; Ptol. II, 16, 6). Unatoč tomu što je očito pokušavao, Strabon nije uspijevao uvijek usaglasiti podatke koje je donosio. Tako je prema četvrtoj knjizi Akvileja udaljena od Nauporta četiri stotine stadija. U sedmoj knjizi Strabon donosi za isti pravac udaljenost od tri stotine pedeset stadija, ali i podatak od pet stotina stadija, ("kako se čini drugima"; Strab. VII, 5, 2). U četvrtoj knjizi imenom spominje samo dvije rijeke Ko^arcu; (Kolapis) i Eaoc, (Savos), dok je u sedmoj knjizi spomenuto pet rijeka: Kopjcćpac, (Korkoras), KOACCTUC,, ECC6C,, Apapoc, (Dravos)

i Nćctpoc, (Noar). Prema četvrroj knjizi Japodi nastavaju područje u blizini planine Okra, a ista je planina prema navodu sedme knjige najniži dio Alpa koji se proteže od zemlje Reta do zemlje Japoda, na čijem području se uzdiže planina Albij ("AAPIOV opocj/ Kopx6pa^, koju locira nedaleko Nauporta, Strabon je ovdje vjerojatno zamijenio s rtjekom Nauport (Ljubljanica), koja postaje vainom tek nakon osnutka Akvileje, 181. godine prije Krista (ŠAŠEL-KOS 2005: 425). Ipak, glavna je razlika između odjeljaka u četvrtoj i sedmoj knjizi to što Strabon sada dodaje nekoliko etnoloških podataka o Japodima {Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 4), Vidljivo je da je Strabon u izradi svojeg djela koristio razliČite izvore, a vjerojatno nije niti poznavao osobno svako pojedino područje o kojemu je pisao. Filološka analiza pokazuje da su mu za podatke u četvrroj knjizi poslužili Posidonije (135-50. prije Krista) i Diodor (sredina 1. stoljeća prije Krista), a u sedmoj knjizi Polibije i Artemidor Efežanin (druga polovica 2. stoljeća prije Krista). Prema nekim mišljenjima, moguće je da su izvori koje je Strabon korisrio za sedmu knjigu stariji od onih koje je korisrio za četvrtu. Jedan je od argumenata za ovu tvrdnju i taj što Strabon u četvrtoj knjizi ne spominje Nauport kao naselje Tauriska, kao što to čini u sedmoj (Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 2). Šašel-Kos je mišljenja da se Strabon u sedmoj knjizi, kada ptše o spomenutih pet rijeka te trgovini u ovom prostoru, služi izvorom koji nije mlađi od osnurka Akvileje, 181. godine prije Krista (ŠAŠEL-KOS 1990: 19; 2005: 424-425). Tako su njegova geografska razmarranja odraz postojanja Čitave mreže starijih željeznodobnih komunikacija (ŠAŠEL 1977: 158; ŠAŠEL-KOS 2005: 425). Strabon spominje i važnu antičku komunikaciju koja ide od Akvileje i Tergeste, preko Nauporta, prema Segestiki i dalje dolinom Save (ŠAŠEL-KOS 1990: 18 i dalje; 2005: 424). 92

13

94

Uvažavajući ove vrlo uvjerljive argumente, mislim da je Strabon i u svojoj sedmoj knjizi, u izlaganju o Japodima (Strab. VII, 5,4), mogao koristiti i neposredne i vrlo "svježe" obavijesti, dobivene nakon Oktavijanovog osvajanja, 35. godine prije Krista. On i ovdje pripovijeda o Segesriki kao bazi za napad na Dačane

t

128

92

Krka, Kupa, Sava, Drava. Noaros nije identificiran. Prema Sašelovom mišljenju, moglo bi se raditi o Korani, SASEL 1977: 158, bi!j. 4. Kozličić smatra da Noar nije niti postojao: KOZLICIĆ 1990: 229- SaieK-Kos smatra da je Noaros možda starije ime za Savu, drugo ime za istu rijeku, preuzeco iz nekog drugog jeiika ili starije ime za donji njezin tok (SASEL-KOS 2002: 145-153; 2005: 426).

93 94

SAŠEL 1977: 158

O Posidoniju i Artemidoru kao Strabonovim izvorima vidjeri: BERGER 1896: 1329-1330; HONIGMANN, ALV 1931: 109, 124-125; ČAČE 1995: 103 i daJje; Općenito o Posidoniju: REINHARDT 1954: 558-826; SKILJAN 1996: 82 (Artemidor) i 496-497 (Posidonije iz Apameje). O Artemidoru i njegovu djclu Geograjitmena^ posebno u odnosu na Tcrgeste, Plomin i Apsiriove otoke: KRJŽMAN 1979: 66-69.

129

Japodski prostor

Povijest Japoda. Pristup {Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 2). Ovaj podatak, vjerojatno preuzet iz Oktavijanova izvješća Senatu te njegovih memoara, donosi i Apijan (App. IUyr. 22). Kod Diona, pisca koji je osobno vrlo dobro poznavao ovo područje, kao vladarski namjesnik u Gornjoj Panoniji i koji također pise o Oktavijanovom pohodu i koristi različite izvore, ovog podatka nema. Strabon u svom djeiu vjerojatno miješa starije i novije podatke, ne oslanjajući se isključivo na stariji ili mlađi izvor. Ova su Strabonova izlaganja neizmjerno važna jer nam otkrivaju pravce prapovijesnih i antičkih komunikacija između Italije i njoj susjednih zemalja, ali nam znatno pomažu i u određivanju prostora koji su nastavali Japodi. Posebno je važan prikaz geostrateškog položaja japodskog teritorija, Strabon zapravo donosi čitavu mrežu najvažnijih puteva, vojnih i trgovačkih, koji su povezivali Italiju i vodili prema Podunavlju i unutrašnjosti Balkana. Ovi su putevi i dodiri, bitno utjecali na društveni, gospodarski i kulturni razvoj japodskog naroda tijekom čitavog željeznog doba. U vrijeme kada Strabon piše, Rimljani su već itekako gospodarski, vojno i politički prisutni na ovom prostoru. Oni se postepeno uključuju u trgovinu želeći postepeno preuzeti i direktnu kontrolu nad ovom mrežom željeznodobnih komunikacija. Naravno, jedan od naroda koji im je u ovoj nakani smetao, bili su i Japodi. Strabon u ovim poglavljima jasno oslikava jedan od vjerojatno najvažnijih moriva rimskog zaposjedanja ovog prostora — kontrola nad trgovačkom mrežom u prostoru izmedu Alpa, Panonije, Balkanaijadrana. Zbog svježine i iscrpnosti Strabonove obavijesti vrlo je vjerojatno da su odjeljđ Četvrte i sedme Strabonove knjige, posvećeni Japodima i Delmatima, bili napisani iz prve ruke ili možda u direktnom kontaktu s rimskim vojnicima i trgovcima koji su područje dobro poznavali (JONES 1969; MARKOVIĆ 1985: 153-161; ČAČE 1995: 101-129; BALADIE 1989). U ostalim odjeljcima o Iliriku Strabon obilno ponavlja već poznate geografske podatke dok o Japodima i Delmatima iscrpno izvještava čitatelje i daje podatke kojih u starijim djelima nema. Posebnu Strabonovu pažnju prema Japodima i Delmatima S. Čače tumači njihovim stalnim borbama s Rimfjanima tijekom 2. i 1. stoljeća prije Krista te prema tome i njihovom ključnom ulogom u rimskom osvajanju Ilirika (ČAČE 1995: 103-104). Stoga i ne čudi poseban interes rirnskih pisaca i njihovih Čitateija upravo za svježe obavijesti o Japodima i Delmatima. Međusobna strukturna sličnost, ako ne i podudarnost, odjeljaka o Japodima i Delmarima, ukazuje da je Strabon kao osnovni izvor koristio izvješća o Oktavijanovom pohodu protivjapoda i nakon njih protiv Delmata, između 35. i 33. godine prije Krista te da je ova poglavlja pisao istovremeno. Složio bih se s Čačinom pretpostavkom da je moguće da se japodska i delmatska sređišta, što ih spominje Strabon> u stvari prvi puta i pojavljuju u antičkoj geografiji, iako on f

130

ne isključuje niti mogućnost da se Strabon, govoreći o Japodima i Delmatima, oslanjao na neke starije izvore {ČAČE 1995: 106-107). Strabonova je vrijednost u tome Što vjerojatno piše neposredno nakon što se rimska vlast počinje utvrđivati u ovim područjima, dakle nakon ugušenja Baronovog ustanka 9. godine nakon Krista, te nam unatoČ tornu što se koristi i starijim izvorima, a rime prikazuje i starija stanja, ipak vjerno prikazuje etničku i zemljopisnu situaciju liirika početkom naše ere. Stoga nam je djelo ovog antičkog geografa neizmjerno važno u rekonstruiranju japodskog teritorija, ali i općenito kulturnog krajolika u vremenu 1. stoljeća prije i L stoljeća poslije Krista. Strabonov je tekst i odličan izvor u istraživanju naĆina na koji je antički čovjek mogao doživljavati prostor krških dolina, gustih šuma i visokih planina. Govoreči o načinu prehrane i poljoprivrednim kulturama, on govori i o siromaštvu ovog prostora. Ova je procjena, po mojem mišijenju, izrazito subjektivna i govori ponovno o antičkom doživljaju obilja i bogatstva. Percepđja će ovisiti o samom promatraču. Dakle, ova će slika ovisiti uvelike o njegovom doživljaju bogatstva ili siromaštva. Istraživanja japodskih lokaliteta daju pomalo drugačiju sliku. U naoko skromnim nastambama nalazimo srebrni novac te razliČite skupe luksuzne predmete (stakio, jantar, nakit, fina keramika i dr.). Nalazi iz grobova još više naglašavaju potrebu revizije dosadašnjih uvriježenih pređstava o japođskom, ali i drugim "barbarskim" društvima. 95

Međurirn, Strabonov podatak o japodskom siromaštvu možda možemo i prihvatiti, naravno, ako ga povežemo s razdobljem neposredno nakon Oktavijanovog rata. Tada to može biti samo potvrda da se Strabon korisrio izvorom, vremenski vrlo bliskom razdoblju u kojem nastaje njegovo djelo, U tom bi slučaju Strabon opisivao stanje u kojem se nalazila japodska zemlja nakon Oktavijanovog pohoda. Plinije Stariji u djelu Naturalis Historia također donosi nekoiiko važnih geografskih podataka o Japodima i to u okviru poglavlja o Liburnima; 96

Arsiae gens Liburnorum iungitur usaue ad fiumen Titsum. pars eius fuere Mentores, Himani Encheleae, Bu(l)inf etquos Cat/imacbus Peucetios appella nunc totum uno nomine Iltyricum vocatur generatirn. popuiorum pauca effatu digna aut faciUa nomina. conventum Scardonstanum petunt lapude ?

95

96 97

Problem određivanja vremeru u kojem Strabon piše jos je uvijek otvoren. Moguće je da je geograf boraviou Iliriku tijekom Tiberijevih operacija u Ifiriku 12.-9. prijeKrista i 6.-9. poslije Krista. Neosporno je da je raspolagao vrlo svježjm obavijescima dobivenima u vremenu nakon Oktavijanovog pohoda. Vidi prijevod u prilogu. Buni, vjerojatnije Bulini: KBIŽMAN 1979: 227- Križman donosi izdanje izvornog latinskog rekstaprcma: C. Plini Secundi Naturalis Historiae (MAYHOFF 1906).

131

Japodski prostor

Povijcst Japoda. Pristup et Liburnorum Civitates XIIII, ex quibus Lacinienses, Stulpinos, Burnistas, Olbonenses nominare non pigeat. ius Italicum habent ex eo conventu Alutae, Flanates, a quibus sinus nominatur, Lopsi Varvarini inmunesquc Asseriates, et ex insutis Fertinates, Curictae. cetero ptr oram oppida a Nesactio Aivona, Ftanona, Tarsatica, Senia, Lopska, Ortoptinia, Vegium, Argyruntum, Corinium, Aenona, civitas Pasini,fiumenTelavium, quo finitur lapudia. insutae eius sinus cum oppidispraeter supra significatas Absortium, Arba, Crexi, Gissa, Portunata. rursus in continente cotonia lader, quae a Poia CLX abcst, inde XXX Colentum insuia XLIII ostium Titiifiuminis.(Plin. N. H. III, 21, 139-4h MAVHOFF 1906: 288-289J t

Osim što navodi važan podatak da se Japodi nalaze u istom, skardonskom konventu zajedno s Liburnima, Plinije Stariji je jasno ustvrdio da rijekom Telavius završava zemlja Japoda, lapudia. Na drugome mjestu Plinije Stariji piše: nonnuili in Fianaticum sinum lapudiam promovere a tergo Histriae CXXX, dein Liburniam CLfecere. (Plin. N. H. III, 19, 129; MAYHOFF 1906: 284).** Svjedoči dakle da su stariji pisci znali za Japode na istome dijelu obale gdje ih smješta i Strabon. Plinije je jasno lučio Japode od Liburna, odvajajući ih Telavijem, ali ih je svrstavao u zajedniČko sudsko područje, conventus. Moguće je da je on razlikovao etnički pojam Liburna i pojam Liburnije koji je bio nešto širi i obuhvaćao čitav skardonski konvent, u kojem su dakle bili zajedno Liburni i Japodi- Ovu je Liburniju Plinije razlikovao i od Dalmacije, granicom koju su označavali rijeka Krka, Titius i grad Skardona. Oba područja, Liburnija i Dalmađja, nalazila su se u okviru isprva provincije Ilirik, a kasnije provincije Dalmacije (Suić 1955: 112). Pisci nakon Plinija, između ostalih i grČki geograf Klaudije Ptolemej (Ptol. II, 16, 5), ne slijede više u izlaganju etnografski prinđp, već se njihova razmatranja kreću u geografskim i političko-administrativnim pojmovima i kategorijama kasnijih razdoblja (Suić 1975: 112). Kod Plinija su se novi i stari pogled prožimali i miješali. Uklopivši Mentore, Himane, Enheleje i Buline u ovo poglavlje, Plinije je pokazao da se jednako koristi i starim literarnim vrelima, kao i novom administrativnom i kartografskom podlogom (Plin. N. H III. 21> 139), Ptolemej je također Japodiju smatrao dijelom Liburnije, Što je vrlo vjerojatno proizašlo upravo iz činjenice Što su Japodi i liburnske općine bile u spomenutom zajedničkom skardonskom konventu koji je postojao sigurno već tijekom 1. stoljeća nakon Krista, dakle nedugo iza vojnog uspjeha prođv Japoda (ČAČE 1985: 65). Japodska je mjesta TeSiaaiov (Tedijast) , ^ApoDKiđa 59

(Arukija) , 'ApSdmov (Ardotij) , zVtoiATtl (Stulpi) , Koupico\>u\ (Kurkum) \ AuoctVKCCAet (Ausankali) , Prolemej svrstao u kopnene gradove Liburnije (Ptol. II, 16, 6), a kasnije je naveo i sve gradove primorske Liburnije od Albone do Skardone, dijeleći tako Ilirik na Liburniju i Dalmaciju (Ptol. l\, 16, 2; Suić 1975: 113; MOLLER 1883: 313; JELIĆ 1898: 540; 1900: 190-192). Ptolemej je tako praktično doživljavao Japodiju kao kontinentalnu oblast Liburnije (Suić 1992:63; 2003:422-425)=i Isti princip primjećujemo i na Peutingerovoj karti (Tabuia Peutingeriana) gdje su mjesta Tarsatica, Ad Turres (Crikvenica), Senia, Auendone, Arypio, Epidotio, Ancus, Ausancalione, Romula \ Quadrata navedena u okviru Liburnije, dok japodskog teritorijalnog imena jednostavno nema (Tab, Peut. IV, A I , Bl). Anonimni Ravenjanin u Kozmografiji (Ravennatis Anonymt Cosmographia) antička mjesta starog japodskog etničkog prostora također uklapa u Tarsatičku Liburniju (Liburnia Tarsaticensis; P A R T H E V , PINDER 1860: 224-225), On nabraja mjesta Argerunto, Bigi, Ospela, Puptisca, Senia, Turres Raparia, Tharsaticum, Lauriana, Atbona te mjesta Olisa, Tarneum, Abendone, Parupion (Anon. Rav. IV, 22; PARTHEV, PINDER 1860: 224-225). 100

101

102

l0

104

y

r

105

Na temelju svega što je izneseno, mislim da se Plinijev tekst ne može upotrijebiti kao dokaz da je obala od Tarsarike od Vegija pripadala Liburnima, čak niti u ranocarskom vremenu (Surć 1981: 226). Plinije jednostavno nabraja gradove (oppida) uz obalu, nastavljajući opis Liburnrje, u kojoj se nalaze i Japodi (Pžin. N. H. III. 21, 139-140). To pokazuje i početak slijedećeg poglavlja, u kojem govori o Delmatiji Libumiaefintset initium Delmatiae Scardona (Piin. N. H. III. 22, 141; Suić 1975: 112). Prema tome, Strabonov spomen japodske obale i Plinijev tekst nisu nimaio proturječni (Strab. VII. 5> 4), posebno ako uzmemo u obzir da Plinije kao i pisci nakon njega cijeli japodski prostor kartiraju kao dio Liburnije. 100 Arukija je zapravo Arypium u Tabuli \Arupio u hinerariju = Artipij (Tab. PeutTV, B l ; Itin. Ant- 274, 2) 101 Ardotij se obiČtio izjednačuje s Epidotijem (Tab. Peut. IV, Bl) i Erijom (Ethetia) kod Anonimnog Ravenjanina (Anon. Rav. IV, 22; MOLLER 1883: 313). Medutim, nitj ovo ime nije još konačno razriješeno (PATSCH 1990; 38). 102 Sculpi je takoder nepoznat lokalitet. Miiller ga povezuje s Plinijevim navodom {Ptin. N. H. III, 139) Stulpinos , kada nabraja liburnske zajednice u skardonskom konventu (MULLER 1883: 313). Patsch ro smatra mogućom Ptolemejevom zabunom, dakle da se radi doista o nekoj libuinskoj obalnoj zajedmđ (PATSCH 1990: 38, bilj. 87). 103 }ol jedan lokalitei koji je tesko identifiđrati. Patsch je i ovdje mišljenja da se možda radi o zabuni ce da Ptolemej zapravo spominje mjesto na otoku Krku (PATSCH 1990: 38, bilj, 87). 104 Ausankali je Ausanealio (Tab. Peut. IV Bl). 105 Argerunt, Bigi, Ospela, Publiska, Senija, Kule, Raparija, Tarstatik. Lauriana, Albona te Oliza, Tarnej, Abendon (=Avendon u Itinereru i Tabuli), Parupij {=Arupij u Itinereru i Tabuli). Prema Suić 2003: 449 - prijevod B. Kuntić-Makvić. P

98

v

99

132

Neki su na Flanatički zaljev Japudiju protegnuli s leda Histriji 130 milja, a zatim su Libuiniju načinili od 150 milja " (Suić 2003: 419, prijevod B. Kuntić-Makvić). Tedijast ne možemo sigurno identilidrati.

133

Japodski prostor

Povijest Japoda. Pristup Osim navedenih zemljopisnih vrela općenite, ali ipak bitne zemljopisne podatke o Japodima, daju nam i Apijan i Dion Kasije. Oni pišu prije svega iz perspektive vojne povijestl Težište je njihova ptipovijedanja na borbama s Rimljanima te se vrlo malo bave zemljopisnim podacima (App. Illyr. 16-21; Cass. Dio X X , 49, 34, 2; X X I , 49, 35-38; X X V , 51, 21, 5). Apijan se u ovom dijelu svoje povijesti bavi prije svega Oktavijanom i njegovim akđjama, Japodi i drugi narodi ovdje imaju sporednu ulogu, zapravo su samo dio jedne raskosne i osebujne povijesne pozornice. Japodski je prostor opisan kao vrlo šumovit, Oktavijan napreduje vrlo strmim i neravnim putem, a japodska se prijestolnica Metul nalazi na šumovitom brijegu. Toponime, imena zajednica i važnijih naselja, koja nam prenosi, Apijan preuzima upravo od Oktavijana. Radi se o zajednicama i mjestima koja su imala manju ili veću ulogu tijekom pohoda, Moentincima, Avenđanima i Arupinima unutar Alpa, tj. južno od masiva Velike i Male Kapele {App. Hlyr. 16) te o stanovnicima naselja "preko Alpa", tj* sjeverno od Male i Velike Kapele: Tipfitovoc, (Terpon) i glavni japodski grad Metui (App. Ilyr. 18, 19)- Apijan spominje i zajednicu Pozena (noCTnvoi), koja se kasnije pobunila protiv netom uspostavIjene rimske vlasti, te bila potpuno uništena (App. Illyr. 21). O ubikaciji svih spomenutih imena, izuzev Terpona, već je bilo govora. Terpon (TEpTtcovocJ, kao i ostala veća japodska središta, Apijan naziva gradom (pdlis; App. lllyr. 18). Do danas, Terpon nije identificiran s potpunom sigurnošću (VEITH 1914: 27-29, Karte I; FLUSS 1934b: 789; ZANINOVIĆ 1986: 62). Zaninović je predložio identifikaciju s gradinom Samačka glavica kod Gornjeg Modruša, a i Veith ga smješta u okolicu Modruša. Mislim da bi Terpon i Terponjane trebalo ipak tražiti na mjestu japodskog prapovijesnog naselja u Trojvrhu (Veliki Vrh, Srednji Vrh, Medvedova Glavica te Velika i Mala Metaljka) u podnožju kojeg su pronađeni i ostaci kasnijeg rimskog naselja. IM

106 Arheološka istraiivanja koja je na prostoru Trojvrha izvodila ekjpa ArheoIoŠkog muzeja u Zagiebu na čelu s Ruiieom Drechslcr-Biiić, ati naialost nisu objavljena. Zahvaljujem muzejskim savjetnicama gospodama Ružici Drechsler-Bižić j Dubravki Balen-Letunić 5to su me upoznale s ovtm istraiivanjima i upozorile na vrlo jakc argumente u prilog pretpostavke da se na vrhovima Trojvrha doista nalazilo japodsko naselje Terpon.

134

Geomorfološke, vegetacijske i klimatske osobine japodskog prostora U preihodnom je poglavlju s više ili manje preciznosti zaokružen teritorij koji su tijekom 1. tisućljeća prije Krista nastavali japodi- U svakom se slučaju radi o vrlo dinamiČnom i raznolikom prostoru. Čine ga neprohodne šume, doline rijeka, krške udoline i zavale> veliki planinski lanci i morska obala. Prirodni uvjeti bitno i presudno utjeČu na politički, kulturni, gospodarski i društveni razvoj. To će se na japodskom podrućju naročito dobro vidjeti. Izgled naselja, prostorna organizacija i uopće osjećaj za prostor, položaj nekropola, društveni razvoj i konačno povijesna sudbina Japoda, bitno su uvjetovani utjecajem prirodnih uvjeta. Metodološki, prostor sagledavam kao dio aktivnog međuodnosa čovjeka i okoliša* Naravno, ne u duhu geografskog determinizma i jednosmjernog djelovanja. Prostor je dakle samo jedan od onih aktivnih čimbenika promjene. Čimbenika koji mijenjaju ili utječu na promjene, ali su i sami izloženi promjenama u vremenu. Kao i čovjek, prostor također ima svoju povijest. Japodsko se područje nalazi unutar dinarskog planinskog lanca koji se proteže od notranjskog visokog krša na sjeverozapadu, preko Gorske Hrvatske prema bosansko-hercegovačkom visokom krŠu na jugoistoku (PEJNOVIĆ 1994: 21). Petrografski sastav, hidrografija i makroreljefna struktura pokazuju krške osobine (PEJNOVIĆ 1994: 23). Središnje japodsko područje, gdje su se odvijali najstariji procesi stvaranja japodskog naroda, obuhvaća cijelu Gorsku Hrvatsku. Nju tvore Lika, Ogulinsko-plaščanska udolina i Gorski kotar. Osim ovog središnjeg područja, Japodi su nastavaH i obalno područje od Rijeke do Jablanca ili Karlobaga, koje je s prostorom Gorske Hrvatske od najstarijih vremena činilo širu cjelinu, s međusobnim gravitiranjem i prometnom povezanošću. Kako smo to pokazali na drugom mjestu, Japodi su nastavali područja na obroncima Plješevice i u dolini rijeke Une, najkasnije od vremena 8. sroljeća prije Krista. Ovaj se prostor direktno nadovezuje na istoČna i jugoistočna područja Like i Korduna. O geografskim osobinama prostora, o kojem govorimo pisao je francuski geograf Andre Blanc u djelu tiskanom 1957. godine: La Croatie Occidentale. Etude de geographie humaine {Zapadna Hrvatska. Studija iz humane geografije). To je djelo nedavno izašlo i u hrvatskom prijevodu (BLANC 2003). Zapadna Hrvatska je za hrvatsku geografsku tradiciju pomalo neuobičajen pojam. Prema Blancu, ona uključuje dio Hrvatske između Slovenije i Bosne, Posavinu od

135

Pourjtst J/tpoda. Pristup

Japodski prostor

Zagreba do Siska te Primorje od Rijeke do Senja (BLANC 2003: 23-24). Za Blanca je Zapadna Hrvatska prozor Panonije u mediteranski svijet. Ona je istovremeno i mjesto najbližeg europskog susreta islamskog i germanskog svijeta (BLANC 2003: 24), Blanc dovodi u pitanje "nerijetko uvriježena uvjerenja" o postojanju predosmanskog "zlatnog doba" na prostoru "Zapadne Hrvatske". Naime, Blanc pregled povijesti naseljavanja ovog prostora, započinje vrlo izričito: "Današnja naseljenost ne duguje ništa ili gotovo ništa, prethistorijskom i rimskom zaposjedanju. Posebno su rrjetki paleolitički i neolitički tragovi" (BLANC 2003: 85). Malobrojni tragovi o prapovijesnim i antičkim naseljima u "Zapadnoj Hrvatskoj" Blanca su naveli na zaključak da je naseljenost u tim razdobljima bila vrlo slaba. On čak zaključuje da je čitava Zapadna Hrvatska u antićko doba bila potpuno pusta, uz izuzetak rijeckih urbanih aglomeracija. Doista je neporecivo da je istraženost ovog prostora vrlo slaba. Blanc je na raspolaganju imao vrlo malo elemenata na kojima je mogao graditi drugačiju sliku prostora o kojem je pisao. Stoga mu i ne treba zarnjeriti na prelako izrečenim konstatacijama. U svakom slučaju radi se o vrijednom geografskom djelu, koje je od velike pomoći svakom povjesničaru koji se bavi ovim prostorom, Nisam geograf, pa ću detaljna geografska razmatranja prepustiti geografima. Njihova su promišljanja nezamjenjiva u povijesnom istraživanju. O prirodno-geografskoj osnovi i općenito geografskom položaju Ogulinsko-plasčanske udoline i Gorskog korara u svojoj je disertaciji detaljno pisao Radovan Pavić (PAVIĆ 1978). Geografske osobine regije Like svojom je diserracijom i brojnim drugim radovima izuzetno decaljno obradio Dane Pejnović (PEJNOVIĆ 1985; 1987; 1994; PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 29-49).

Ipak, neke osnovne osobine prostora ovdje moramo izložiti. Čitavo ovo područje geomorfološki vrlo je raznoliko. Reljef Hrvatskog primorja odaje primorske krške osobine. 107

E S 3 zoravni na vapnencima ^ 3 dolinski r e l j e f naplavne ravni

Qi

ReljefHrvatskog primorja (prema: GEOGRAFIJA SRHRVATSKE SJEVERNO HRVATSKO PRIMORJE1975:14)

107 Zemijište Hrvatskog primorja uglavnom se sastoji od vapnenca, medu kojima na obalama Riječkog zaljeva, Kastavstirie i Grobničkog poJja ima i dolomita (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, SjEVERNO HRVATSKO PRIMORJE 1975: 9-17).

136

137

Povijrtt Japoda. Pristup

Japodski prostor

Gorski kotar se po raznolikoj geološko-petrografskoj osnovi i građi prilično odvaja od ostalih dijelova Gorske Hrvatske i susjedne Slovenije. Ovdje prevladava tzv. zeleni krŠ> s bogatim i gustim šumama* čime se Gorski kotar razlikuje od ostaiih, danas ogoljelih, kontinentskih i primorskih Dinarida. Ova područja karakteriziraju niža krška sredogorja razdvojena s dva dinarski usmjerena niza manjih zavala, sa zaravnima, poljima i udolinskim proširenjima (PEJNOVIĆ 1994: 35)- Zaravni ili polja, okružena većim ili manjim uzvisinama dominantna su crta pejzsaža, posebno Like i Ogulinsko-plaŠčanske udoline. Od većih planinskih sustava na japodskom teritoriju ističu se prije svega planinski nizovi Velebita, Velike i Male Kapele te Plješevice. Najveći vodeni tokovi su rijeka Una, čija je dolina bila prirodnim putem od Panonske nizine do Jadranskog mora, te rijeka Kupa. Izlaskom na more preko Gorskog kotara i morske padine Velebita, Japodima je pripadao i dio jadranskog prostora. Zaleđe japodske obale specifično je po tome što se zbog visokih prijevoja preko planinskih lanaca i planinskih barijera poprečno položenih uz morsku obalu, klimatski utjecaji s mora ondje slabije osjećaju. Zaleđe, planinski sustavi i obala, uz sve svoje klimatske, geomorfološke, kulcurne raznolikosti, čine jednu dinamičnu zemljopisnu cjelinu koja se nalazi u stalnoj interakciji. Planinama Sredozemlja odličnu je studiju posvetio Macneill, primijenivši cjelovit antropološki pristup na istraživanje povijesti z\vota u planinskim sustavima Sredozemlja (MACNEILL 1992). Ovaj prostor odaje karakteristike brdovitog, planinskog prostora. Samo je, primjerice u Lici, 72,3 % iznad 600 m, a čak 38 % iznad 800 m nadmorske visine (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 23). Oskudne vijesti antičkih pisaca poklapaju se s predodžbom o planinskom i šumovitom području, slabo nastanjenom, s vrlo teškim životnim uvjetima. 108

109

Reljef Gorske Hrvatske (prema: GEOGRAFIJA SRHRVATSKE GORSKA HRVATSKA 1975:10) 108 Zastupljenost karbona i perma, ali i karbonata (vapnenđ, đolomiti, dolomitizirani vapnenci) a u pravcu Kvarnera sve je češći i kredni vapnenački sastav (GEOGBAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 81. 109 Razlozi tomu leže u kasnijim počecima Sireg gospodarskog iskorištavanja šumskog fonda i drugih resursa, ali i u tome što nije bilo intenzivnih transhumantnih stočarskih kretanja (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 84). (

138

139

Povijest Japoda. Pristup

Japodski prostor Zavjetrina reljefne barijere Veiebita, unutar zone zapadnih strujanja, utječe na činjenicu da na ovom području postoji bogata šumska vegetacija kontinentskog pojasa. Čitavo je japodsko područje tijekom prvog tisućljeća prije Krista bilo vrlo bogato šumom. Danas šume zauzimaju samo manji dio ukupne površine ovog prostora. Intenzivnija deforestacija krajolika na prostoru Like i OgulinskoplašČanske zavale vjerojatno započinje tijekom kasnog brončanog doba i rraje tijekom čitavog željeznog doba. Ove promjene, naravno, nisu na svim područjima biie jednakog intenziteta. Gdje je gustoća naseljenosti veća, a time veća i potreba za novim pašnjačkim i obradivim povrsinama, tamo će i deforestacija biti intenzivnija. Ipak, još uvijek ostaju prostrana područja pokrivena šumom. To nam sugeriraju i opisi anričkih pisaca. U antičko se doba pojačava eksploatacija šuma. Rimljani su odvozili drvo iz unurraŠnjosti provincije Dalmacije, koje je japodski teritorij bio sastavni dio, te ga odvozili u obalne gradove i dalje u Italiju i druge dijelove Carstva. Dalmacija je biia prakcičan i blizak izvor kvalitetnog drveta ( M A C N E I L L 1992: 79).

GeoloŠkc skice Gorske Hrvatske (prema: GEOGRAFIJA SR HRVATSKE GORSKA HRVATSKA 1975:9)

140

Ćesto se ogoljelost velebitske primorske padine te nekih drugih krških područja pripisivala eksploataciji tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka (venecijanskoj prije svega). Ipak, velik broj autora već đugo upozorava kako proces deforestacije određenih krških mikroregionalnih cjelina ne treba promarrari jednostrano (HORVAT 1965: 69-79; RUKAVINA 1990: 281-290; SLUKAN ALTIĆ 2002: 53-64), Već od 16. stoljeća povijesna vrela donose podatke o ogoljelosti primorske padineVelebira(RuKAviNAl990: 281; SLUKAN ALTIĆ 2002: 55). Mogućejeda procesi deforestacije poČinju i ranije. S obzirom na inrenzitet života u predturskim razdobljima, od prapovijesti, preko rimskog razdoblja sve do razvijenog srednjeg vijeka, prije svega u Lici, ova je teza vrlo utemeljena. Moguće je da su neka područja bila bez visoke Šume u svim razdobljima čovjekove prisutnosti (HORVAT 1965: 75-79). Druga su pak podruČja bila pod Sumom, koju spominju i antički izvori. Ipak, u blizini velikih japodskih središta Metula (Viničice kod Josipdola), Arupija (Veliki i Mali Vkal kod Prozora), Lipove Glavice kod Perušića, Monetija (Humac kod Brinja) te drugih velikih naselja, vjerojatno se dio prostora počinje krčiti vrlo rano za pašnjačke i obradive površine, a drveće se obaralo za građu i grijanje. Unatoč tomu, i u vrijeme Oktavijanovog pohoda, prema Apijanovom opisu Metula, naselje je bilo okruženo šumom (App. IIfyr. 19). Bez sustavnih ekohistorijskih istraživanja, kakvih, nažalost, do sada nije bilo bilo bi pogrešno generaliziraii ove procese. Projektom Ekohistorijski aspekti naseljavanja krsa odprapovijesti do kasne antike Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa R H (voditelj dr. sc. Boris OIujić)> prijavljenim u ožujku 2006. godine, pokušat ćemo pokrenuti sustavna multidisciplinarna istraživanja čovjekovog utjecaja na okoliš u prapovijcsnom i antičkom razdoblju. Bez T

141

Pavijnt japmia. Pristup sustavnih i dugoročnih istraživanja ovog izuzeeno važnog problema mnoga bi pitanja japodske povijesri ostala potpuno nerazjaŠnjena. Jedno od najvažnijih pitanja, kojemu do sada u povijesnim znanostima nije bilo posvećeno previše pažnje, jest pitanje klimatskih i vegetacijskih promjena u prošlosti. Dakle, u kojoj se mjeri klimatološke i vegetacijske prilike mijenjaju tijekom prapovijesti i antičkog razdoblja sve do danas, dakle u posljednjih petnaestak tisuća godina (MAGNY 1995; RENAULT-MISKOVSKY 2004: 53-102; LEBRETON> RENAULTMISKOVSKY> SEMAH 2004: 30-52). Na klimatske karakteristike ovog prostora bitno utječe poprečni položaj Velebita i njemu paralelnog planinskog niza Velike i Male Kapele, poput barijere, posebno prema dominatnim zračnim strujanjima. Ove planinske barijere ograničavaju toplinski utjecaj mora na Širi prostor, ali ne mogu spriječiti prodor vlage duboko u unutrašnjost. Stoga na prostoru Gorske Hrvatske zračna strujanja s Jadrana najlakše prelaze u kontinentsku unutrašnjost, ali i iz kontinentske unutrašnjosti Europe prema Jadranskom moru (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE> GORSKA HRVATSKA 1975: 11). Sve te osobine čine klimu ovog prostora vrlo raznolikom. Na većem dijelu japodskog prostora dominantna je izrazita planinska kontinentalna klima> s izuzetno oštrim zimama i relativno toplim ljeiima. Obalno područje pokazuje sve sredozernne, jadranske osobine s određenim-klimatskim osobitostima. Količina padalina nešto je veća nego na drugim jadranskim podruČjima, a i srednje su temperature nešto niže. Vjetar je također vrlo važan klimatski element koji bitno utječe na čovjekov Život> plovidbu, orijentaciju kuća> poljoprivrednu proizvodnju. Zimi je Jadran često u depresivnom polju te je bura dominantan vjetar. Ovaj jaki sjeveroistočni vjetar osobito snažno puše na Podvelebitskom primorju, a posebnu snagu dostiže u Senju i Rijeci. Nastaje kao rezultat susreta planinskih i jadranskih klimatskih utjecaja (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE> SJEVERNO PRIMORJE 1975: 34). U Gorskoj Hrvatskoj dva su glavna vjetra, bura i jugo. Svi ostali vjetrovi nisu od gotovo nikakvog posebno značenja (GEOGRAFIJA SR HRVATSKE, GORSKA HRVATSKA 1975: 16). Planinski lanci, koji otežavaju prolaz, ne predstavljaju potpune barijere, zbog postojanja niza planinskih prijevoja i prolaza. Jedna od glavnih karakteristika japodskog prostora> posebno Ogutinsko-plaščanske udoline i Like, njegova je spojna uloga na mjestu kontakta većih regionalno-prostornih cjelina (PEJNOVIĆ 1993: 179). Zato se ovdje sijeku putevi u svim smjerovima. omen Okre u antičkim izvorima> ovdje je od posebne važnosti. Japodi su očito držali pod kontrolom komunikacije prema zapadu koje su im otvarale puteve za mirnu, trgovačku, ali i ratničku i pljačkašku komunikaciju sa sjevernim dijelom današnje Italije.

142

japoiiski prostor Japodski prostor, koji je izdvojen u ovom izlaganju, cjelina je s mnogobrojnim strateŠkim prednostima. To je ključni komunikacijski i posrednički prostor koji se nalazio na prastarim kopnenim putevima između Italije i unuttašnjosti Balkana. Od posebne su važnosti i komunikacije izmedu unutrašnjosti i Jadranskog mora. U središtu je svakako podrucje Like, koje je i danas od golemog značenja u prometnom povezivanju hrvatskog juga i sjevera> naravno kao dio važnih međunarodnih prometnih pravaca (PEJNOVIĆ 1993: 157-181). Bez obzira na to što danas i ne postoje funkcionalne veze između današnjih hrvarskih regija Gorskog kotara, Ogulinsko-piaščanske udoline i Like> te Bele krajine u Sloveniji i Pounja u Bosni i Hercegovini> ove su regije u prapovijesti i antici morale funkcionirati kao jedan jedinstveni i cjeloviti prostor, unutar kojega su vrlo vjerojatno postojale određene mikroregionalne razlike, koje još uvijek ne možemo potpuno jasno sagledati. Jasno je primjerice da su lički lokaliteti na obroncima Velebita bili izloženi jačim sredozemnim utjecajima> a lokaliteti Ogulinsko-plaščanske udoline i Bele krajine kontinentalnim utjecajima iz Dolenjske i panonske nizine. Pojedina veća ili manja krŠka polja, zavale i udoline možemo promatrati kao odvojene, a opet i međusobno povezane cjeline. Ovdje se za naselja biraju pogodni položaji, najčešće uzvišenja u blizini izvora vode. Naselja su orijenrirana prema površini polja (polja i pašnjaci) kao jednom od najvažnijih resursa teritorijalne zajednice. O d rastrkanih kuća i naselja postupno se stvaraju veće teritorijalne zajednice čiji teritoriji često odgovaraju upravo prostoru ovih mikro-geomorfoloških cjelina. Naravno, o tome će biri više riječi u poglavlju o japodskim naseljima. Ovladavanje odredenim prostorom, karakteristiČni pogrebni običaji, nakit i nošnja kao znak identiteta i prepoznavanja (ali i razlikovanja), kategorije su koje jasno odvajaju Japode od njihovih susjeda. Povezivanje jedne jedinstvene i kontinuirane materijalne kulture određenog prostora s etničkim imenom koje su nam pribilježili antički pisci nije uvijek najsretniji poduhvat. U slučaju Japoda, sretna je okolnost šco danas posjedujemo relativno dobro poznatu materijalnu kulturu starijeg i mladeg željeznog doba, uz ime i stanovk broj geografskih i etnografskih podaraka, sačuvanih u djelima grčkih i rimskih pisaca. To olakšava L smještanje japodskog naroda koji je sasvim suvereno gospodario prostorom na kojem je živio. Ovaj je narod suvereno gospodario i resursima koja mu je prostor pružao.

143

Povijtst Japoda, Pristup

japodski prostor

Tragovi u prostoru: naselja Prostor koji su nastavali Japodi vrlo je raznolik. Ipak, unatoč svim raznolikostima jedan je tip naselja zajednički svim japodskim područjima. Od brončanog sve do kraja željeznog doba najčešći oblik naselja predstavljaju naselja na lako branjenim uzvisinima, već ovisno o konfiguraciji terena, gradine (DRECHSLERBIŽIĆ 1956: 36-51; 1975b: 72; 1983; 1987)."° Tijekom brončanog i željeznog doba gradina je dommantan oblik naselja na ovom prostoru. Konfiguracija rerena, opasnost koja je prijetila prije svega iz susjednih konkurentskih zajednica, a zatim i izvana> opasnost od divljih životinja (medvjeda i vukova), gospodarski razlozi, organizacija prostora, sve su to samo neki od faktora koji su utjecali na izgled i poziciju naselja. Gradine su svakako jedna od prepoznatljivih i Eako uočljivih sastavnica kulturnog krajolika japodskog prostora. Naravno, one su samo dio cjeline. U obično vr!o velikom broju gradina koje su zabilježene tijekom rekognosciranja i arheoloških istraživanja, treba razlikovati različite ripove. Nazivom gradina obuhvaćamo vrlo široku lepezu potpuno različitih utvrđenih i neutvrđenih naselja, kultnih mjesta za posebne obrede, povremenih skloništa, stražarnica i utvrđenja, zbjegova 1 utoČišta u trenudma vanjske opasnosti, zaštićenih mjesta za čuvanje stoke, utvrđenih mjesta namijenjenih trgovanju (BENAC 1985: 199; Suić 1975a: 17-19). Gocovo sva Japodima susjedna područja poznaju ovakav oblik naselja na uzvisinama, koji donekle varirauslijed etničkih, etnografskih, geografskih i drugih povijesnih okolnosti koje utječu na oblikovanje izgleda naselja. Gradinama je u dosadaŠnjoj literaturi bila posvećena doista veiika pažnja. f

111

Broj kartiranih gradina na području Republike Hrvatske i susjednih joj država je doista velik. Ipak> broj je sustavno istraženih gradina vrlo malen." 2

110 Naselja na lako branjivim uzvisinama na ovom su prostoru poznata i ranije tijekom brončanog doba, no dosadašnja su istraživanja iasvim nedovoljna za bilo kakve zakljucke. [ )RKCHSLER-BIŽIĆ 1956: 36-51; 1975b: 72; 1983; 1987. 111 Gradinama je osim velikog broja radova od kojih ću citiraCi samo neke, posvećen i poseban znanscveni skup. Neka izlaganja s ovog skupa koristim i u daljem teksru: Utvrđena iiirska nastlja (Aggiomerations fortifiets iifyriennes), Mostar 24.-26. okcobra 1974, Sarajevo 1975Vidjeci i BATOVIĆ 1977: 201-225; MJROSAVLJEVIĆ 1974: 259-297; BENAC 1985 i dr. 1L2 Vidjeii vrlo znaćajan rad Alojza Benca, rezulcat dugocrajnih iscraživanja delmatskih gradina; Benac 1985^ Zanimljiva su isrraživanja Borivoja čovića na japodskom i na susjednim podruČjima: Cović 1956: 187-204; 1962:41-61; 1975; 121-129; 1975a: 93-100. Vidiiakoder istraživanja Sime Đatovića u Radovinu, ali i drugim liburnskim lokalitetima; BATOVIĆ 1968: 53-74; 1980: 55-81.

144

Razlog tome krije se u činjenici Što njihovo istraživanjc postavlja brojne probleme. Radi se o skupom, mukotrpnom i neizvjesnom poslu, koji ne donosi tako atraktivne i sigurne rezuitate kao primjerice istraživanje grobnih mjesta. U hrvatskoj arheologiji, upravo iz ovog razloga> broj arheologa koji su se upustili u takve poduhvate i nije prevelik. To naravno ne znači da treba isključivo istraživati naselja i zanemarivati druge aspekte života u prošlosti. Nekropole i naselja dijelovi su iste cjeline. Zato treba jednakom pažnjom i totalnim pristupom obuhvatiti sve dijelove cjeline Čovjekovog trajanja u prostoru. Autor ovih redaka od 2002. godine vodi sustavno arheološko istraŽivanje gradinskog naselja ViniČica kod Josipdola. Radi se o vrlo velikom naseobinskom kompleksu gdje se obitavalo tijekom dužih razdoblja prapovijesti. U tijeku su izrada geodetskog snimka naselja (preko 30 ha)> geofizičko i zraČno snimanje, arheolosko sondiranje dijelova naselja, obrada i konzervacija naiaza. Vegetacija i konfiguracija terena poseban su problem te znatno otežavaju i usporavaju istraživački posao. Bogata građa s ovog i njemu susjednih lokaliteta još uvijek je u obradi. Stoga se u razmatranjima o japodskim naseljima više pozivam na već objavljene rezultate arheoioških istraiivanja drugih naseobinskih lokaliteta. Geomorfološke, hidrografske, klimatske karakteristike određene mikroregije, presudno utječu na izgied i organizaciju nasetja u prostoru. Čovjek organizira život, prilagođujući se klimarskim, vegeracijskim, hidrografskim, reljefnim prilikama mjesta gdje živi. Gradinska se naselja nalaze na istovremeno pristupačnim, ali i lako branjivim uzvisinama (često humovima), položenima, najčešće (ali ne uvijek) uz rubove polja u kršu (npr. Ličkog, Gackog, Krbavskog), zavala i fluvio-krških udolina. U odabiru uzvišenja prednost je postoji li na njemu prirodna zaravan. Nastambe su se nalazile i na terasasto niveliranim padinama naseljenih uzvisina. Na odabir naselja utjecat će velikbroj čimbenika. Pristup resursima jedan je od najvažnijih. Gotovo se sva veća japodska naselja nalaze blizu izvora vode ili nekog manjeg ili većeg toka vode. U uvjetima krša, čuvanje i korištenje izvora jedan je od temelja opstanka svake zajednice. Vrlo je važno je li neko naseIje u zavjerrini ili nije. Padine s jugozapadnom ili južnom ekspozicijom imaju prednost zbog zaštite od sjevernih vjetrova. Međutim> nastambe će se nalaziti i na nepovoljnijim položajima. Vjerojatno se i povećanjem broja stanovnika smanjuju mogućnosti izbora. Na gradint Viničici sjeverna i sjevero-istočna padina bile su naseljene u kontinuitetu, od kasnog brončanog doba do 1. stoljeća prije Krista. Nastambe su bile ukopane pod stijenu i tako zaštićene od sjevernog vjetra. Ako je naselje izraziro izloženo vjetru, treba tražiti posebne razloge zbog kojih je upravo ta pozicija mogla biti izabrana. Zbog središnjeg položaja u

145

odski prostor

Povijtst Japoda. Pristtip

udolini Viničica je osunčana tijekom čitavog dana. Pristup pitkoj vodi i izuzerno plodnoj zemlji (Carevo polje), povoljan geoprometni položaj i mnogi drugi čimbenici, uvjetovali su kontinuitet života na ovom mjestu od mladeg kamenog doba do danas. Velik je broj gradina bio utvrđen raznolikim fortifikacijama> prilagođenim konfiguraciji terena i geomorfološkim karakteristikama područja. Najčešće se radi o konstrukciji bedema od dva reda veiikog, grubog i neobradenog kamenja, čiji je međuprostor ispunjen sitnijim kamenjem. Takav je sistem fortificiranja ustanovljen primjerice u Gornjem Kosinju, na Žagarovoj glavici> prigodom sondažnih istraživanja 1988. godine (BAKARIĆ 1988: 159). Isti način gradnje fortifikacija nalazimo i na visokoj nepristupačnoj gradini Velika Punta u Hrvatskom Polju (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 421). Ponekad su se u nadgradnji ovih kamenih konstrukcija koristile i drvene grede. Zaštitni su bedemi mogli biti jednostruki, dvostruki tli visestruki. Bili su građeni od zemlje i kamena, ovisno o konfiguraciji terena. Ponekad se mogu i kombinirati zemljani nasipi s kamenim konstrukcijama. Kameni su bedemi bili izgrađeni tehnikom suhozida. Ponekad su najblaže padine bile osigurane samo kamenim ili zemljanim nasipom. Na japodskim su gradinama nastambe često nalazile izvan bedemom utvrđenog prostora, koji je obiČno ležao pri samom vrhu gradine. Na temelju dosadašnjih istraživanja vrlo se teško upustiri u bilo kakve procjene broja stanovnika, Na intenzitet naseljenosti na određenoj lokaciji tijekom različitih povijesnih razdob!ja> utjecali su različiti čimbenici poput veličine raspoložive stambene povrŠine, statusa određene zajednice unutar šire teritorijalne cjeline (plemena?), pristupa resursima, geoprometnog položaja i mnogih drugih. Gradinska su naselja vrlo često smještena i uz važne komunikacijske pravce te strateški zatvaraju određene prostorne cjeline. Na sredisnjem je području Japoda, dakle u Lici i Ogulinsko-plaščanskoj udolini, Drechsler-Bižić evidentirala oko stotinu i pedeset gradina (DRECHSLERBižlć 1987: 417; 1975: plan 2). Broj je zapravo mnogo veći> a ukljuČuje lokalitete koji su bili naseljeni ili korišteni povremeno i tijekom kraćih razdoblja. Radimsky je locirao određeni broj gradina i u Pounju (RADIMSKY 1894: 495-511; 1894a: 697-710). Prema novijim procjenama, na širem prostoru oko srednjeg toka rijeke Une do danas je registrirano pedesetak gradina. Detaljnija istraživanja tih gradina nisu obavljena. 113

113 U svojoj diskusi . na skupu Utvrđma iiirska nasdja, Sarajevo 1975, 315-316, Branka Raunig spominje petnaestak utvrđenih naselja gradinskog tipa; Taj broj od pedesetak gradina nije poipuno siguran jer se njihov odredeni broj nalazi i na graničnom području, te nije sigurno je li pripadao Japodima (RAUNK; 1992: 24, bilj. 46).

146

Ostaci stambenih objekata nađeni su na gradinama Veliki Obljaj u Vrhovinama, Gradini na Pećini u Ličkom Lešću, Piplici u Lovincu, Svilarevoj gradiniu Pećanima, Stražbenici u Vrepcu, Velikoj PuntiuHrvatskom (Srpskom) polju, Viničici kod Josipdola, Lipovoj Glavici kod Perušića i drugima. Temelji kamenih kuća nadeni su na Velikom Vitlu u Prozoru> Masnikosinoj gradini u Pećanima, Maloj Karauli u Širokoj Kuli, Crkvini u Kompolju. Na brdu Marina Glavica (kota 547) u selu Mlakva kod Gornjeg Kosinja, na gradini zaštićenoj s jedne strane prirodnom liticom, a s drugih strana suhozidnim bedemom> nađeni su tragovi kuće naslonjene na bedem. Središnji dio nastambe leži na živcu, a ostatak je terena niveliran sitnijim kamenjem. Bakarić je prema nalazima keramike datirala ovu nastambu u 8. stoljeće prije Krista. Na Žagarovoj glavici u Gornjem Kosinju> nedaleko od bedema, pronađeni su također tragovi jedne prapovijesne kuće, datirane u 8. ili 7. stoljeće prije Krista. (BAKARIĆ 1988: 158-159). Danas raspolažemo s desetak objekara u kojima su nađena ognjišta, ostaci keramike i drugi nalazi prema kojima ih se može datirati (DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: 107, table 1-14). Nažalost, ovi rezultati ne omogućuju da se rekonstruira organizacija prostora i položaj ovih nastambi u prostornoj cjelini naselja. Istraživanja toga tipa bit će neophodna da bi se razumjele društvene strukture i gospodarski život naselja tijekom njihove, u većini vrlo duge povijesti. Ipak, sretna je okolnost što arheološki nalazi nadeni u kućama omogućuju relativno sigurnu dataciju objekata> a time i naselja. U kasno brončano doba (Ha B stupanj) možemo datirati ostatke kućnog lijepa i temelja kuće na gradini Piplica nedaleko Lovinca te kamene temelje dviju kuća na gradini Velika i Mala Karaula kod Široke Kule. Za podnicu kuće 2 na Velikoj i Maloj Karauli iskorištena je glatka ravna stijena, a pukotine su zapunjene crveno pečenim lijepom. Takav način gradnje nije poznat u drugim japodskim naseljima (DRECHSLERBIŽIĆ 1986: 108-110, t. 1, 2, 7-9). Na Masnikosinoj gradini u Pećanima nalazilo se utvrdeno naselje gdje je 1977. godine iskopan stambeni objekt s dvije prosrorije u kojemu je osim ostataka keramičkih posuda nađen željezni jednorezni nožić, žefjezno koplje i fragment žeijeznog koplja. Sve je nadeno u neposrednoj biizini ognjišta i kao zatvorenacjeIina(DRECHSLER-Bižlć 1986: 112> t. 3, 10). Koplja vrlo sličnaonima s Masnikosine gradine nalazimo na području Sanskog Mosta i Čarakova, gdje su bila velika ležišta željezne rude, zatim u Donjoj Dolini i na Glasincu (MARIĆ 1964: t. VII: 1-4; C o v i ć 1956: t. 1: 8> 12, 13; t. 2). Koplja iz sanskog područja i Donje Doline datiraju se u 8. stoljeće (Ha C l - Ha C2 stupanj starijeg željeznog doba), pa tako možemo datirati i nalaze iz kuće na Masnikosinoj gradini (DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: 112). Ukazao bih ovdje i na slične nalaze željeznih kopalja i drugih željeznih predmeta iz Šmihela i ostalih lokaliteta u Notranjskoj

147

Povijest Japoda. Pristup

Japodski prostor

1979: t, 51, 53, 55, 56, 58,73-74, 78-80 - Šmihei; t. 34-35 - Tržjšče). Dva željezna koplja pronađena su i na prostoru gradine na Lipovoj Glavici kod Perušića, Na japođskim gradinama često i tumuli, veliki zemljani humci, imaju fortifikacijsku funkciju. Obično osiguravaju ulaz u naselje. Najvjerojarnije se ne radi o grobnim humcima, ali budući da niti jedan nije istražen, morat ćemo pričekati s konačnim zaključđma. Njihovu ulogu, ali i općenito ulogu humaka u organizaciji prostora tek moramo istražiti. Grobni humci i kamene gomile, najčešće u podnožju gradinskih naselja, mogu oznaČavati i prostor zajednice. Ne uvijek kao oznaka granice (premda niti to nije isključeno), već i kao mjesta okupljanja zajednice, mjesta zajedničkog kulta (markeri identiteta). To je također jedan od argumenata u tezi da ne možemo istraživati odvojeno svijet mrtvih i svijet Živih. Grobna mjesta imaju funkciju oznake granice teritorija, kao orijentiri ili kao simboEični čuvari prostora zajednice. Osim naselja na utvrđenim uzvisinama i na njihovim padinama, Japođi su poznavali i neke druge tipove naselja. U dolini rijeke Une utvrđeno je pet sojeničkih naselja (RADIMSKV 1893b: 129-138; 1895a: 219-226; ČURČIĆ 1908: 149-179; 1912: 3-11; RAUNIG 1975: 47-49; 1976: 31-33; 1992: 26). Već je krajem 19. stoljeća istraživano sojeniČko naselje na otokama u Ripču kod Bihaća (RADIMSKV 1893b: 129-138; 1895a: 219-226; ČURČIĆ 1908: 149-179; 1912: 3-11). Osim ovih istraživanja, Branka Raunig je 1975. godine započela revizijsko istraživanje naselja u Ripču, Nađeni su ostaci podnice, greda nosača i sohe te ostaci keramike (RAUNIG 1975: 47-49). Na slapu Bukva kod Lohova nedavno je također otkriveno jedno sojeničko naselje." Sondažno istraživanje obavila je Branka Raunig (RAUNIG 1992: 26, bilj. 53). (GUŠTIN

114

115

6

Naselje u Ripču vjerojatno je zapremalo površinu od 4000 do 6000 m , od kojih je istraženo samo 850 m . Procjene su izvršene na temelju brojnih ostataka hrastovih stupova, nosača platformi na kojima su se dizali stambeni objekti. Stupovi su tvorili kvadrate 6x12 m, koliko je mjerila i površina platforme (RAUNIG 1992: 26). Takvo je naselje gledano iz zraka moglo izgledati kao nepravilna mreža. Između platformi, koje su mogle biti povezane mostićima, nalazili su se kanali kojima se odvijala komunikacija čamđma. Na platformama od oblica i dasaka je ponekad bila podnica od nabijene zemlje ili samo pijesak kao izolacija. Pronađene su pođnice i od složenog 3

2

114 Usmena informacija mr. sc, Tatjana Kolak. U rujnu 2004- mr. sc. Tatjana Kokk vodila je zaštkno iskopavanje na Lipovoj Glavici {materijal je u fazi obrade), 115 Lijep su primjer gradina u Trošmariji te Megdan u Kvartama. 116 Najsrdačnije se zahvaljujem umirovljenoj muzejskoj savjetnici, gospodi Branki Raunig na susretljivosti i ijubaznosti prigodom posjeta ovom. ali i drugim lokalitetima u okolici Bihaca.

148

lomljenog kamena i oblutaka, ispod kojih se nalazila drvena podloga. Kuće su bile od drvenih oblica spajanih usijecanjem i uklapanjem, a zidovi su bili izolirani kućnim lijepom. Krovovi su vjerojatno bili pokriveni slamom. Tijekom čitavog željeznog doba, osim gradina i sojenica, kao povremena naselja i mogući zbjegovi, služile su i špiije. Od do sada istraženih treba spomenuti Pećinu u Ličkom Lešću, Cerovačku donju pećinu kod GraČaca i GolubinjaČu kod Kosinja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1970: 111417; 1970b: 93-110). U brojnim speleološkim objektima (špiljama i jamama) nalazimo ostatke keramike, kao tragove kraćeg ili dužeg Čovjekovog boravka. Niti izdaleka nisu istražene sve funkcije speleoloških objekata u organizaciji prostora na japodskom prostora. Oni su mogli služiti i kao mjesto pogrebnog kuka, sahranjivanja određenih drustvenih skupina (BezdanjaČa, Špilja u kanjonu Jadove — Gornja Ploča)." Možemo pretpostaviti da se na prostoru Like i Ogulinsko-plaščanske udoiine nalazi još takvih objekata. Špilje su i tijekom brončanog i željeznog doba služile i kao stalna ili povremena staništa. One su nedvojbeno korištene i kao stočarski stanovi (IMAMOVIĆ 1987: 24). 117

8

Organizaciju prostora na središnjem japodskom prostoru možemo odlično ilustrirati primjerom relattvno dobro istražene dvojne gradine Veliki i Mali Vital u Prozoru kod Otočca (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 2-5; 1975b: 76-78). Ova gradina dominira većim dijelom plodnog Gackog polja, a nalazi se u sarnoj blizini rijeke Gacke." Na višem dijelu dvojne gradine, Velikom Vitlu, nalazio se utvrđeni dio, akropola. Na ovom krškom uzvišenju (hum) nalazi se više speleoloŠkih objekata, špilja i jama. Nastambe su se nalazile na terasama Veltkog i Malog Vitla. Na gradint Veliki Vital 1971. godine prigodom zastitnih iskopavanja otkriven je rimski kamenolom (RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1974: 74-79; 1975: 169-171; 1975a: 99-100; ŠARIĆ 1980: 115-123). Na dvije okomite stijene kamenoloma oslanja se jedna kuća, dok su ostala dva zida sagrađena suhozidno od neobrađenog kamena. 9

120

121

117 Otvoreno je pitanje jesu li takve podnke pripadale sojeničkom objektu iznad vode ili možda objektu koji je stajao na tlu otoka (RAUNIG 1976- 32-33). 118 Rad FC Raguža L J. Osterman, "Istraiivanje arheospeleološkah objekata u kanjonu Jadove" u Zborniku projekta Naseija i komunikacije u kontekstu veza jadramkog priobalja i unutrašnjosti uprapovijest't i antici (u cisku). 119 Reiativna visina Veukog Vitla jest 107 m (apsolutna 557 m), a Malog Vida 66 m {apsolutna 516m). 120 Vjerojatno je samo vrh bio utvrđen ztdom koji je kako pokazuju rezultari Vukdićevog istraživanja u 19. stoljeću, bio dograđivan \ popravijan L u rimsko doba. R. Drechsler-Bižić vrsni dio gradine naziva rejugium {DRECHSLEH-BIŽIĆ 1973: 3-4; 1975b: 76). Radi se zapravo o akropoli, a lo nam direkcno potvrđuje i Oktavijan u opisu osvojenja. 121 Ova je kuća, prema interpretaciji Drechsler-Bižić, služilaza privremeno sklonište, a datiramo je u 3. stoljeće poslije Krista kad je rimsko naselje smjcšteno u podnožju gradine, na lokalitetu Buljma (DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: i 12). (

149

Povijtst Japada. Pristup

Japodski prostor

Osim ove kuće koju Drechsler-Bižić datira u 3- stoljeće poslije Krista, na prostoru dvojne gradine Veliki i Mali Vitai nađeni su ostaci još četiri stambena objekta. Kuća nedaleko kamenoioma iskopavana je 1972. godine, a dala je posebno vrijedne nalaze. Nedaleko od nje stajala je kuća s temeljem od velikih blokova vapnenca između kojih je bilo suhozidno složeno sitnije kamenje. U kutu sjevernog i istočnog zida pronadeni su karbonizirani ostaci okruglog drvenog stupa i željezni kovani čavli. Keramika iz ovog objekta pripada uobičajenom japodskom asortimanu posuda za svakodnevnu uporabu koje se pojavljuju u kontinuitetu od početka starijeg željeznog doba sve do rimskog doba. Od metalnih nalaza svakako su najvažnije dvije fibule tipa Aucissa, kojima analogije najlakše nalazimo u antičkom Sisku (KOŠČEVIĆ 1980: 15-17). Datiramo ih u 1. stoljeće poslije Krista, dakle u vrijeme punog organiziranja rimske uprave na ovom području. ^điuGU ftdžjja Na jednoj manjoj terasi (20 x 40 m) na istočnoj padini gradine Veliki Vital, skoro na samome vrhu brijega, istražene su 1975. godine tri kuće jedna blizu druge. Nalazi, keramika i različiti metalni predmeti potječu iz čitavog razdoblja trajanja naselja, od kasnog brončanog doba do kasnog latenskog doba. Arheološki nalazi jasno svjedoče o kontinuitetu stanovanja na ovoj gradini od kasnog brončanog doba sve do vremena rimske vlasti. Nažalost, sustavnih arheoloških istraživanja samog naselja, osim spomenutih istraživanja pojedinih objekata, nije bilo, te ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li možda bilo kakvih prekida ovog kontinuiteta. Ipak, vidimo da su kuće, koje su imale kamene temelje, a drvenu nadgradnju i krovove, bile gusto raspoređene na padinama i platou. U samom podnožju gradine, na njezinim sjevernim i južnim padinama, nalazile su se bogate nekropole. U grobovima s bogatim prilozima, istraživanima u 19. i u 20. stoljeću, jasno je vidljiv kontinuitet ukopavanja od kasnog brončanog doba do kraja 1. stoljeća prije Krista. Arheološki izvori vidljivo ukazuju da je na ovom mjestu stanovala jaka i bogata japodska zajednica. Vrlo rano ovaj je lokalitet potpuno ispravno identificiran s antičkim Arupijem, o čemu je već bilo riječi. Antički pisci spominju Arupine kao najveću i najratoborniju zajednicu među ovostranim 122

123

122 Kuću 3 Drechsler-Bu'žić je prcma analizi keramike datiraJa u kasno-bronćano i starije ieljezno doba. U kući 4 nađen jefragmentirankrivi željezni bojni nož, kakav nalazimo u gro~ bovima u jezerinama 1 Prozoru, brončani okov za pojas koji odgovara proizvodlma lokalnih radionica kakvi SLL nadeni uTrošmariji, Mazinu i Riblću, posuda u obliku kantarosa, radena prema uzoru na keitsku keramiku. Keramika iz kuće 5 tipološki odgovara keramici s gradine Turska Kosa kod Topuskog, a pripada većinom starijem željeznom dobu (DRECHSLER-BIŽSĆ 1986: 113-116).

123 VećjeiMommsen prihvatioovnidentifikaciju {CILIII/l, Berlin 1873): C/Z. III 3007-3014; (VEITH 1914: 24-26).

150

Japodima. Oni su nastavali šire područje Gackog polja. U ovom se slučaju arheološka grada u potpunosti slaže s obavijestima antičkih pisaca. Istraživanja Gackog polja otkrila su niz gradina, povremenih naselja, utvrđenja, zbjegova ili samo stražarnica koje su vrlo vjerojacno tvorile jedinstveni planirani i dobro organiziran sustav. I. Šarić je u radu o gradinama na Gackom polju pokazao da je ovaj sustav gradina, smještenih uz rub Gackog polja bio uvjetovan reljefno-topografskom strukturom, ali i strateškim razlozima (ŠARJĆ 1983: 103108, karta 1). Gradine tvore jedinstveni zatvoreni sustav orijentiran prema unutrasnjem prostoru polja. Sustav, zapravo mreža gradina, omogućuje kontrolu nad ravnicom i međusobnu otvorenost. Međusobni vizualni kontakt i povezanost tako postoji na cijelom prostoru, od gradine do gradine. Sredisnju ulogu u ovom sustavu očito je imala dvojna gradina Veliki i Mali Vital, antički Arupij. Naselje se uz to nalazilo kraj važne prometnice koja ga je povezivala s drugim sustavima i drugim središtima. Rimske prometnice na ovom prostoru kasnije uglavnom preuzimaju trase glavnih prapovijesnih puteva. Nedostatak je Šarićeve studije prostorne organizacije Gackog polja što ne daje dijakronijsku perspektivu. Nairne, nije potpuno jasno smatra li autor ovaj sustav nepromjenjivim tijekom čitavog željeznog doba ili se radi o situaciji neposredno prije Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista (ŠARIĆ 1983: 103408; 2005: 43-46). Gradnja bedema u kojima se nalaze goleme količine građevnog materijala i njihovo održavanje, iziskivali su dobru organizaciju i koordinaciju. Gradnja fortifikacija, moguća eksploatacija kamena u kamenolomu koji je vrlo vjerojatno bio u funkciji i prije doiaska Rimljana, gradnja tumula, održavanje kultnih mjesra i grobova, iziskivali su zajedničku društvenu energiju koju je trebalo kontroIirati> vodiri i pianirati. Glavna je uloga u upravljanju i koordiniranju pripala naravno središnjem i najvećem naselju. No, i manja su naselja na obodu plodnog Gackog polja morala imati određenu funkciju i značenje u raspolaganju zajedničkim obrađenim površinama i u ukupnoj proizvodnji. Upravljanje osnovnim resursima, prije svega stočarskom i ratarskom proizvođnjom (pašnjacima i poljima), moralo je imati središnju ulogu u procesu stvaranja pojedinih zajeđnica, velikih teritorijalnih općina. Vizualna komunikacija i zauzimanje najvažnijih strateških položaja, naravno, svjedoče da ne treba zanemariti niti potrebu za sigurnošću i obranom. Neki autori ovakve društvene zajednice nazivaju i piemenima, kao osnovnim sastavnim dijelovima naroda (PAPAZOGLU 1967: 21). Mislim da ovakva mišljenja ne bi trebalo tako brzopleto odbaciti. Sama činjenica spomena Arupina i sličnih imena u izvorima, zajedno uz zajedničko etničko ime, svjedoči o njihovoj važnosti. Naravno, ne treba ispuštati iz vida činjenicu da su ove zajednice iskljuČivo spomenute u

151

Povijest Jappdđ. PrUtup

Japodski p rosto r

kontekstu konkretnih događaja (Oktavijanovog pohoda), a ne zbog svoje veličine i važnosti. Zajedničko upravljanje zemljom i njezina ponovna raspodjela nakon osam godina, o kojoj Strabon piše za Delmate [Strab. VII, 5, 5), morali bi imati nekih analogija i kod Japoda. Radilo se o cikliČkom ritualu koji je osiguravao obnavljanje i funkcioniranje društva (ALP6LDY 1965: 166; Suić 1967: 103 i dalje; CAČE 1979: 118-121; 1995: 122-124). Mogućnost da se prepozna ovakav princip egalitarne solidarnosti u raspolaganju proizvodnim resursima, vrlo je bitna za ionako vrlo skromno poznavanje društvenih odnosa i kod Japoda. Ostaje pitanjem koje su osnovne proizvodne jedinice međusobno dijelile plodne površine. Neki su autori mišljenja da se ova podjela odvijala unutar rodova, a ne obitetji (STIPČEVIĆ 1989: 129; ČAČE 1979: 118-121). Jesu li to bile šire obitclji ili rodovi? Možda su to bile one zajednice koje se na prozorskim nekropolama ukopavaju u određenim, odvojenim prostorima, u više slojeva (DRECHSLERBIŽIĆ 1973: 24)? Mislim đa su proces transformacije ovih rodovskih zajednica i uopće preobrazba japodskog drustva, najboljeuočljivi od2, stoljeća prije Krista. To je vrijeme intenzivnih promjena, ne samo na japodskom prostoru. Ratovi s Rimljanima te gospodarska konjunktura šireg prostora u kojoj su Japodi imali zapaženu ulogu, bitno su utjecali na sve vidove života. Baš konzervativizam i inzistiranje na iskazivanju kontinulteta u identitetu, vidljivi u arheoloskoj gradi, mogu upućivati da su se odvijali takvi procesi. Japodske zajednice svoje su bogatstvo i moć dugovale odličnom strareškom položaju, blizini mora i smještaju na važnim prometnicama koje su vodile izmedu mora i sjevera, zapada i istoka, povezujući tako jadranski, alpski, balkanski i podunavski prostor. Predmeti pronađeni u grobovima japodskih obitelji svjedoče upravo o tim trgovačkim vezama, ali i o bogatoj domaćoj proizvodnji i obradi kamena metalnih predmeta i nakita. Osim dvojne gradine Veliki i Mali Vital, u istraživanjima prostorne organizacije, gospodarstva, druŠtvenih odnosa, odlično može poslužiti i primjer bogate zajednice koja je nastavala sjeverozapadni dio Gackog polja i susjedno Hrvatsko polje. Problem središnjeg naselja ove zajednice ostaje otvorenim. U literaturi je obiČno prihvaćena identifikacija gradine Crkvine s antičkim Vendonom, središtem japodskih Avendeata (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975b: 75; Suić 1990: 2). Ovo naselje, o čijoj važnosti svjedoči i spomen u svim važnijim itinererima, bilo je središte bogate i velike zajednice. Životni prostor ove zajednice su Kompolje i t

124

124 Osim trgovačtuh veza treba naravno imati u vidu i pljačkaske pohode prema haliji koje spominju antički pisci

152

Hrvacsko poljc. Ružica Drechsler-Bižić je promijenila svoje prvotno mišljenje i ustvrdila da je gradina Velika Punia bila središnjim naseljem u sustavu koji su sačinjavale još i gradine Crkvina i Stražište u Bjeljevinama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 421). Gradina na Velikoj Punti (relativna visina 169 m, kota 591) bila je utvrđena snažnim bedemom s ulazom utvrđenim kamenim humcima. Prema mišljenju R. DrechsIer-BiŽić, stanovnici su se Velike Punte sahranjivali na vetikoj nekropoli u podnožju Crkvine (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 421-422). Gradina Crkvina je na vrhu imala utvrđeni prostor uništen gradnjom crkvice u srednjem vijeku. Pedesetak metara južno od "Crkvine" je manja uzvišica na kojoj se nalazi velika, vrlo bogata nekropola, iskopavana u više navrata u 19. i 20. stoljeću, a stotinjak metara sjeverno od gradine je druga nekropola (DRECHSLER-BIŽIĆ 1959: 245-280; 1961: 67-114; 1966). Na gradini Crkvina u Kompolju tijekom istraživanja 1979. godine, na relativnoj dubini od 0,90 cm, u dvije su sonde nađeni ostaci uništenih kamenih kuća, podnice, dijelovi ognjišta, prapovijesna keramika, ati i ulomci rimskih amfora, morika i dvije kuke od kovanog željeza, te veći broj željeznih čavala. U trećoj sondi, također na zapadnoj strani gradine, otkrivena je kuća koja se za sjeverni i istočni zid koristila prirodnom stijenom, dok su južni i zapadni zid bili izgrađeni od neobrađenog kamena, složenog u tehnici suhozida (DRECHSLERBIŽIĆ 1986: 117-118, t. 6). Osim tradicionalne japodske gradinske keramike, u ovoj je kući nadena i brončana fibula tipa Aucissa, novac s Augustovim tikom, fragment rimske provincijalne keramike s metličastim ukrasom i drugo (DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: t. 14: 11, 13, 15, 16, 17). Kućase po nalazima najvjerojatnije datira u 1. stoijeće poslije Krista. Objekt nije imao unutrašnje ognjište kako je ro bilo uobičajeno u drugim istraženim objektima na japodskim gradinama. Možda je, iz nama nepoznatih razloga, ognjište u ovom slučaju bilo isključivo vani. Naime, ispred kuće pronađeni su tragovi gara, pepela, nagorjelog drveta i veći broj morskih školjaka (Cardium fascinatum, Vcnus verrucosa, Ostrea edulis, Pecten opercularts, Murex truncuius; DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: 117). Na temelju arheoloske građe iz grobova Drechsler-Bižić je zaključila da dvije nekropole podno gradine Crkvina presraju biti u funkciji tijekom 2. stoljeća prije Krista(DRECHSLER-Bižić 1986: 117). Predmeti svakodnevne uporabe, pronađeni na gradini, jasno pokazuju kontinuitet života i tijekom posljednja dva stoljeća prije Krista, ali vjerojatno i tijekom 1. stoljeća poslije Krista. Ipak, stupanj istraženosti ovog i drugih naselja jednostavno ne dopusta opsežnije zaključke. Nalazi u grobovima svjedoče o uistinu velikom bogatstvu i snazi ove zajednice. Posebno zorno o rome svjedoči grob 47, u kojem jc pronađen veći broj izuzetno vrijednih predmeta od jantara (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 102-103, t. XXVIII-XXXII). Dio ovih predmeta, posebno privjesak u obliku žcnske glave,

153

Japodski prostor

Pooijtst Japoda. Pristup proizvod su grčkih radionica, vjerojarno na du Italije (GRECO PONTRADOLFO 1977: 66, Fig. 1-3; BOTTINI 1987: I-lć, t, I). Pristup moru Japodima je omogućavao direktan kontakt s trgovcima koji su dolazili i dopremali različke vrijedne predmete. Osim toga, kontrola kopnenih puteva u pravcu Italije omogućavala je i direktan pristup kopnom. Blizina mora i kontrola puteva koji su vodili sa sjevera prema obali mora bile su vrlo važne komponente geostrateškog i gospodarskog položaja ove zajednice. O tome svjedoče i oštaci školjaka blizu ognjišta pored stambenog objekta na gradini, a uz to i brojni predmeti italske i helenističke provenijencije. Potpuno je neprihvatIjivo mišljenje Drechsler-Bižić da su ovo "novi elementi" u prehrani stanovništva, posljedica promjena uslijed rimskog osvajanja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1986: 118). Naime, Japodi su se i mnogo ranije koristili svim onim prednostima koje im je mogao pružati direktan pristup moru. Za uzgoj stoke, što je bio vrlo važan segment japodskog gospodarstva, neophodna je biia stalna opskrba solju. Najbliži mogući izvor predstavlja svakako nedaleka podvelebitska obala (Senj, Sv. Juraj). U japodskoj umjetnosti vrlo česti motivi delfina, brodova i riba uopće ne začuđuju. SvjedoČe o japodskom prisrupu moru i prisutnosti na jadranskoj obaH. Oni nisu importirani elementi, već su sastavni dio osnovnog simboltčkog rječnika japodske duhovne kulture. Jednostavno ne odgovaraju u literaturi vrlo prisutnom stereotipu o Japodima kao izrazito planinskom, stočarskom narodu. japodi doista jesu planinski narod vrlo zatvorene konzervativne strukture, ali su u tkivo njihova društva utkani raznovrsni elementi (od balkanskih i panonskih do jadranskih), koji se tijekom čitave japodske povijesti neprestano isprepliću. O gospodarstvu Japoda nemamo previše podataka. Uzgoj stoke dokumentiran je brojnim ostacima kostiju ovaca, koza, svinja, goveda. U stambenim su objektima pronađeni brojni fragmenti keramičkih cjedila za preradu mlijeka. U Cerovačkim pećinama, možda sezonskom obitavalištu japodskih pastira, pronađene su velike bikonične posude s horizontalnim drškama. Vrlo su vjerojar.no služile i za preradu mlijeka (DRECHSLER-BIŽIĆ 1975: 25). Na gradini Kekića Glavica pronadena je prijenosna keramička peć s kalotastim ložištem i polusferiČnim donjim dijelom, s posebnim otvorima na pregradi, koji su služili za grijanje hrane u posudama. Uz ovakve peći pronađene su i peke za peČenje na otvorenoj vatri koje su se u istom obliku na ovim prostorima sačuvale do danas (Čović 1962: 51-52, sl. 8). Uzgoj stoke bio je dopunjen i lovom, što dokumentiraju nalazi kostiju srne, jelena, divlje svinje i medvjeda (WOLDRICH 1896: 343). Odjeća od kože i krzna u vrlo hladnim planinskim japodskim područjima bila je odlična zaštita. Tome treba pridodati i odjevne predmete od vune. O nošenju deblje odjeće svjedoČi i masivan japodski nakit, posebno fibule.

154

Na prostor o kojem govorim u ovoj knjizi gledam kao na raznoliku cjetinu koju čine planinski ekosustavi, krške udoline, zavale i polja, šumovita prostranstva i nedaleki obalni proscor. Prostor gotovo idealan za uzgoj stoke, ali i za opstanak brojnijih zajednica. Do sada su se u istraživanju japodskog društva primjenjivali oni modeli koji su i inače bili uobiČajeni za mobilne stočarske zajednice. Vrlo su se često takva društva promatrala kao siromašna, konzervativna i zaostala. Ovakav je stav duboko ukorijenjen i u humanističkoj tradiciji. Ipak, je li sve baš tako jednostavno i jasno. Ptoblem stočarskih kretanja na ovom prostoru tijekom prapovijesnog i antičkog razdoblja izuzetno je važan. Mislim da bismo na japodsko stočarenje tijekom 1. tisućljeća prije Krista morali gledatikao nasastavni dio identične ili barem sliČne prakse, u istom vremenu, na čitavom prosroru Sredozemlja. Transhumantno je stočarenje neizbježan odgovor na okoliš Sredozemlja, posebno ako se radi o vrlo velikom broju stoke i stanovništva (HALSTEAD 1987: 79). Ono je bilo nužno, posebno za uzgoj i održavanje velikih stada stoke. U prostoru Like, Ogulinsko-plaščanske udoline, Hrvatskog primorja, Pounja nalazimo brojne tragove ovakvog načina gospodarenja tijekom prapovijesnog i antiČkog razdoblja. U metodološkom smislu, međutim, ne možemo jednostavno i bez tezerve primijeniti na prapovijest, protohistoriju i antiku obrasce kasnosrednjevjekovnih i ranonovovjekovnih migracija na zapadnobalkanskom prostoru, Stoga i nisam sklon jednostranoj i jednostavnoj primjeni modela transhumantnog stočarenja i migracija kad se promišlja o japodskom prostoru tijekom prvog tisućljeća prije Krista. Naravno, to nikako ne isključuje postojanje transhumatnog stočarenja na japodskom i ostalim susjednim područjima. Prapovijesnu i antičku sročarsku praksu na japodskom prosroru rek treba detaljnije istraživati. Za sada možemo konstatirati da jestočarstvo bilo vrlo važan dio japodskog gospodarstva (naravno ne i jedini). Svoju su moć i snagu Japodi remeljili i na velikim stadima stoke. Ekološke aspekie stočarskog gospodarenja teško je potpuno shvatiti i rekonstruirati. Valja pretpostaviti da su se krčile šume kako bi se stvoriie pašnjačke površine. Djelomična deforestacija (podgorskih) velebitskih padina i pojedinih dijelova Like i Ogulinsko-plaščanske udoline zasigurno počinje tijekom prapovijesti, posebice tijekom 1. tisućljeća prije Krista. Ipak, bilo bi pogrešno ovaj koncept jednako primijeniti na sva područja. U razdobijima krize, manjeg broja stoke i Ijudi, šumske su se površine obnavljale. Također, sva područja velikog japodskog prostora nisu bila jednako razvijena, niti je u svim razdobljima ovaj proces bio jednako izražen. Postojanje šumskog pokrivača, takoder, ne 123

125 Tisani kamen" o kojem će kasnije bici riječi najbolji je primjer za to. O brojnim "rujinama" (iokvama), suhozidnim ogradama i prastarim sioČarskim srazama, da i nc govorimo.

155

Povijest Japoda. Pristup

i prostor

mora iskljuČivati manji opseg stočarenja, a još manje postojanje poljoprivredne proizvodnje (HALSTEAD 1987: 80). Radi se o "miješanju kultura"> korijenje drveća i - primjerice - Žitarica, raste na različitim dubinama. Drveće povećava temperaturu tla, čuva njegovu vlažnost, stiti ga od smrzavanja, ali i direktnog sunca (BARKER 1975: 112). Mislim da o intenzivnijim procesima deforestacije možda ipak možemo govoriti tek od rimskog vremena i srednjeg vijeka. Sigurnije će zaključke u svakom slučaju biti moguće donijeti nakon obimnijih ekohistorijskih i ekoarheoloških istraživanja biotopa na ovom području. Istraživanja otkrivaju velik broj japodskih naselja> posebno od kraja brončanog doba do rimske okupađje. Krška polja i udoline načičkani su japodskim naseljima. Ne radi se uvijek o mnogoljudnim već najčešće manjim zajednicama od vise desetaka ljudi. lako su bilo kakve procjene broja stanovnika nezahvalne i za sada gotovo nemoguće, dojam je da je japodski prostor bio relativno gusto napučen. Velik broj lokaliteta govori u prilog ovoj činjeniđ.* U stambenim su objektima pronađeni ostaci žrvnjeva i drugih alarki za preradu žirarica. Strabon piše da su na svojoj siromašnoj zemlji Japodi najviše uzgajali i konzumirali pir i proso (Strab. VII, 5, 4). U sojeničkom naselju u Ripču pronađeni su karbonizirani ostaci različitih žitarica> pšenice (Triticum dicoccum), ječma (Hordeum sativum), proje (Panicum miliaceum) različitih mahunarkt, boba (Vicia faba) i leće (Lens esculenta). Od njih su se pripremale različite kaše i tijesta. Među ostacima voća (malina, rogač, Iješnjak, divlja jabuka, divlja kruška, drijen, treŠnja) trebalo bi istaknuti i nalaze zrna grožđa (Vitis vinifera). Vinova loza, naravno, ovdje ne uspijeva, ali njezina prisutnost ukazuje na postojanje stalnih veza s primorskim krajevima (BECK MANAGETTA 1896: 43-48). Japodske nekropole otkrivaju velik broj različitih ukrasnih predmeta od metaia, jantara, stakla. Velik dio ovih predmeta Japodi su nabavljali posredstvom razliČitih trgovačkih puteva o kojima je ranije bilo govora. Moramo pretpostavki, naravno u slučajevima kad se radi o razmjeni, a ne o pljački, da su zauzvrat morali davati poljoprivredne i stočarske proizvode. Obrađene površine i uzgojena stoka morali su omogućiti potrebne viškove. Naravno, proizvodnja koja daje viškove i omogućuje razmjenu iziskuje određenu razinu organizađje> o čijim modalitetima danas možemo samo nagađati. Brojni primjeri raznolikih predmeta pokazuju da su strani uzori imali i domaće imitacije. Tako su se prilagođavali domaćem ukusu. Japodi su imali osebujan i izrazit ukus, o kojem svjedoče brojni predmeti koji su kao prilog 26

s

126 Naravno, postojanje utvrđenih naselja i uložena energija u njihovu gradnju i održavanje, ne moraju automatski svjedočili o brojnosti populacije koja živi u tim naseljima {KOVAKOVIĆ 2001: 101-115). Ipak broj japodskih naselja i njihova povrsina ukazuju na točnost pretpostavke o vclikoj populaciji.

156

polagani u grobove. Ovaj je ukus diktirao i izbor uvezenih predmeta, U ovim bi procesima i trebalo tražiti puteve nastajanja i oblikovanja uistinu osebujne japodske materijalne kulrure, Stoga moramo svakako pretpostaviti da su postojale i domaće radionice> posebno za izradu manjih metalnih predmeta, za obradu jantara, stakla i drugih materijala. Na japodskom području nema većih ležišta bakra, željezne rude i drugih sirovina. Jedino na području Gorskog korara nalazimo površinska ležiŠra halkopirita. Pri obilasku većih naselja na samoj se površini mogu vidjeti komadi troske koja je nastala pri obradi merala. Sirovine su vjerojatno nabavljane u neposrednom susjedstvu, na području Mezeja, između Bosanske Krupe i Bosanskog Novog, gdje su u prapovijesno i posebno u rimsko vrijeme cvjetala značajna rudarska središta (PAŠALIĆ 1975: 247-282, 294-304, 305-306; BOJANOVSKI 1988: 266-303). Antički pisci pri spomenu japodskih mjesta koriste termin "grad" dakako ne u punom smislu samog antičkog grada. Radi se o važnijim naseljima koja su možda i imala neke protourbane ili urbane karakteristike. Ipak, antički su pisci u japodskim gradinama prepoznavali neke (antičke) kriterije urbaniteta koje su veća japodska naselja možda i mogla zadovoljavati. Postojanje fortifikacija> uloga sjedista vlasti nad okolnim teritorijem, odvajanje javnog prostora, postojanje naseobinskih dominanti (akropola, refugiji, gomile> zemljani humci i nekropole ravnih grobova, kultna mjesta). Višestruki bedemi Metula, Arupija, gradine Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama, Lipove Glavice i drugih, doista i danas izgiedaju impresivno. Tako su se pred dolaskom Augustove vojske> Arupini iz svojih sela povukli u "grad" čtcrro, spremajući se za obranu (App. Iliyr. 16). Srrabon je Arupij naveo u nizu od četiri japodska grada (koristeći za sve termin požis] Strab. IV, 6> 10; VII, 5, 4). Dobro opremljenoj i obučenoj rimskoj vojsci mogli su se suprotstaviri jedino udruženi i sakupljeni u dobro utvrđenom središnjem mjestu. Kad su vidjeli da je ona previše brojna, pobjegli su u šumu. U ovim su središtima postojala odvojena mjesta za upravljanje teritorijem (vijećnica u Metulu), a možda i mjesta zajedničkog kulta. Glavni grad Metul svi brane kao zajedničko dobro i najvećuvrijednost. Možemo pretpostaviti da su sredista zajednica bila i središnjim mjestom kulta. Sve navedene elemente spominje Oktavijan kada piše o pokorenju Japoda kao očevidac. Nažalost, ne poznajemo dovoljno organizaciju prostora u japodskim naseljima da bismo mogli donositi detaljnije zaključke o stupnju njihova urbaniteta. Raster naselja, raspored nasrambi i njihove međusobne odnose mogu otkriti tek nova sustavna istraživanja. 127

127 Ovaj lermin moie značiti utvrdeno mjesto i glavni grad. Termin jc ovdje možda i u funkciji opisa vojnih operacija. Ipak, već je reČeno da zi Terpon i Metul Apijan koiisii liječ poiis.

157

Povijest Japoda. Pristup MetodoloŠki su i danas vrlo poticajna Suićeva istraživanja složenih procesa poleogeneze, posebno na području Ilirika. Pojmom refugium, prema ovoj koncepciji, označavamo sam početak procesa poleogeneze gradina, dakle naselja bez gotovo ikakve prostorne artikulacije. Castellum označava slijedeći razvojni stupanj, trajna naselja na gradinama, kao stanovite rodovske centre. Suić je srediste jedne teritorijalne zajednice označio pojmom opptdum, a širu teritorijalnu zajednicu kojom ovo sređište upravlja, pojmom czvitas. Vkus> selo ili jedno manje naselje, pagus zajednica više ovih sela, ali bez jednog središta i!i neke hijerarhije među njima, conciliabulum kao jedna seoska općina te na kraju civitas odgovaraju raziičitim stupnjevima društvenog razvitka pojedinih zajednica {Suić 1973: 5-16; 1975b: 24). Arheološki izvori i podaci antičkih pisaca dopuštaju nam da Arupij, Metul i neka druga japodska sredista označimo Suićevim pojmom opptdum kao središte bogate i velike ctvttas, kao složenog sustava koji se sastojao od manjih gradinskih naselja (casteŽla) međusobno povezanih čitavim nizom veza. Giavno utvrđeno naselje sa svojim podgrađima, bilo je utočištem u vrijeme ratfie ili kakve druge opasnosti, ali i središnje mjesto okupljanja čitave zajednice. Specifična je konfiguracija terena utjecala i na specifičan društvent razvoj. Tako su prostorne cjeline poput Ogulinske udoline, Gackog polja, Perušićkog polja i mnogih drugih, mogle biti ujedno i teritorijalne japodske zajednice okupljene oko jednog središta (Viničica, Vital, Lipova Glavica itd.). Naravno, japodsko se đruštvo tijekom čitavog jednog tisućljeća temeljito mijenjalo. Društvene i gospodarske promjene ovih zajednica možemo dokuČki jedino "totalnim" pristupom istraživanjima. Istraživanje pojedinačnih lokaliteta može đonijeti jedino sliku o zatvorenosti društvenih i teritorijalnih granica. Naravno, novi pristup problemu iziskuje velike napore istraživača. Ne možemo na isti način promatrati ovaj prostor u kasno brončano doba i , primjerice, u vrijeme neposredno prije Oktavijanovog pohoda. Tada već možemo govoriti o velikim teritorijalnim zajednicama i njihovim središtima. Veze središta i ostalih manjih naselja postaju drugačije, možda i čvrŠće. Dimenzija promjene često nedostaje u radovima starijih istraživača. Relativno zatvoreni gradinski sustavi pripadali su pojedinim japodskim zajednicama. Sretna je okolnost što su antički izvori zabilježili imena nekih od njih. Tako danas znademo za Arupine, Avendeate, Moentine, Metuljane. Nesumnjivo, sve su ove zajednice pripadale japodskom narodu. No, pitanje kakva je funkđonalna veza postojala među njima, unutar japodskog etničkog okvira, i dalje ostaje otvorenim. t

t

Određena koheziona sila koja se ogledaia u različitim znakovima identiteta povezivala je ove vjerojatno vrlo često konkurentske i ponekad zaraćene zajednice. Ova ih je koheziona sila odvajala, premda međusobno različite, isključivo 158

japodski prostor prema van. Tako je i u slučaju eventualne vojne opasnosti izvana ili mogućeg pljačkaškog pohoda nekamo drugamo, postojala određena razina zajedničke solidarnosti. Ne znamo je li se ova solidarnost ogiedala možda i u nekoj vrsti plemenskog saveza, izgrađenog na temeljima međusobne srodnosti. Apijan spominje Metul kao "giavu" ili prijestolnicu Japoda. Jedan od zajedničkih, integracijskih čimbenika, svakako je i religija. Sredlšnje svetišta japodskog kulta Neptuna-Binda u rimsko je doba bilo u Privilici kod Bihaća. Ovom božanstvu, praepositi \ principes svakako prvaci koji u rlmskom provincijalnom sustavu, predstavljaju i zastupaju japodsku etničku cjelinu, zavjetuju svoje darove. Možemo dakle pretpostaviti da je postojanje središnjeg kuitnog mjesta za sve Japode imalo korijene u prapovijesnim vremenima. Možda na ovom, a možda na nekom drugom mjestu (Metul). f

Geomorfoioške karakteristike piodnih krških polja koja su bila zasebni ekološki i gospodarski sustavi odlučno su utjecale na činjenicu da su teritorijalne općine ili zajednice koje su na njima živjele bile osnovom japodskog društva. Prapovijesni putevi i kasnije antiČke komunikacije koje preuzimaju stare pravce, jasno pokazuju da su različite veze medu pojedrnim zajednicama sasvim sigurno postojale. Međusobna blizina, istovjetna materijalna kukura, pogrebni običaji, svakovrsni gospodarski interesi, samo su dio čimbenika koji su poticali medusobne funkđonalne veze među pojedinim zajednicama. Je l i postojao određeni savez među ovim zajednicama s mogućim središtem u Metulu koji je onda bio "glava" svih Japoda ili su čak bili barem kratkotrajno mogući i čvršći oblici organiziranja, ne možemo sa sigurnosću odgovoriti. Ovakvi su savezi svakako bili mogući, posebno u okupijanju japodskih zajednica prema van, u slučaju opasnosti ili vojnih pohoda u susjedna područja. Prihvatimo li ovu mogućnosr, moramo pretpostaviti i mogućnost da su postojale međusobne duboke i isprepletene veze (unatoč rivalitetu i mogućim brojnim sukobima oko pašnjaka, izvora, plodne zemlje), određena zajednička kultna mjesta, vrlo sliČni običaji i naposlijetku jezik. 128

Nakon 2, stoljeća prije Krisra japodske su zajednice izložene akuituracijskim, gospodarskim i političkim promjenama. Stalno su u dodiru s rimskim svijetom, koji je morao utjecati prije svega na elitu japodskog društva. Siične procese pratimo i na drugim susjednim područjima.

128 Čače cvrdi da six Rimljani predočavajući Japode kao jedinstvenu civitas, njezine dijelove označili pojmom pagus (CAČE 1979: 71).

159

Povijcst Japotla, l*ristup

Japodski pogrebni običaji Najveći broj tragova i materijalnih ostataka pretpovijesna nam tfruštva ostavljaju upravo na mjestima gdje su ljudi sahranjivali svoje mrtve. Takav je siučaj i s japodskim nekropoiama koje od sredine 19. stolječa sve do danas svojim bogatsrvom privlače arheologe i druge istraživaČe. Raspolažemo bogatom arheološkom građom koja potječe iz ukopnih mjesta širom japodskog prostora uključujući Liku, Ogulinsko-pfaščansku udolinu, Pounje, Primorje i Gorski kotar. Nažalost, gotovo svl nalazi potječu iz arheoioških istraživanja s vrlo slabom dokumentacijom. Stoga smo bez novih, modernijih arheoloških istraživanja uskraćeni za velik broj antropoloških podataka o pokojnicima, njihovoj dobi, spolu, zdravstvenom stanju, o prilozima u jelu i piću, o različitim intervencijama na ukopnom mjestu i oko njega, o strukturi rodovskih ifi obiteljskih grobova. Unatoč ovom velikom nedostatku> o japodskim pogrebnim običajima i nekim aspektima duhovne kulture ovog naroda možemo nesto reći i na temelju do sada dostupnih podataka. Moguće je zaključiti da su Japodi vodili veliku brigu o svijetu mrtvih, Grobovi i ovdje imaju funkciju znaka i orijentira u prostoru. Oni označavaju teritorij, a ponekad i njegove granice. Cjelina pogrebnih običaja, arhitektura groba> njegov položaj u prostoru> pogrebna nošnja, način pokapanja, Čitav niz obrednih radnji prije, tijekom i nakon pogreba, sve je to vrlo važan dio japodskog identiteta> onoga što je, unatoč regionalnim razlikama, pripadnike ovog naroda međusobno povezivalo i spajalo. Antropološka literatura obiluje primjerima s najrazličitijih strana svijeta i iz najrazličitijih civilizacija o poimanju groba kao vječne pokojnikove kuće, a groblja kao naseobine smrti. Mjesto prebivanja> dom, kuća, jedna je od najvažnijih odrednica ijudskog identiteta, živjeti i stanovati znači gotovo isto. Zato je vrlo važno u povijesnom i antropološkom promišljanju čovjeka u vremenu obratiti pažnju na nekropole i svijet mrtvih. Osim što Često pružaju više podataka negoli naselja živih, naselja mrtvih su rezultat smišljenog i planskog čina čiji je cilj da ostavi znak (D'AGOSTINO, SCHNAPP 1982: 17). Potreba da se mrtvo tijelo posebno pripremi i pohrani na određeno mjesto služi i kao mogućnost živima da označe prostor u kojem žive. Grob istovremeno simboiizira odvojenost svijeta mrtvih i svijeta živih> ali i neraskidivu povezanost i isprepletenost ova dva svijeta. U mnogim kulturama grob i posebni profilaktički rituali onemogućuju mrtvima đa se vrate u svijet živih i time poremete ravnotežu i red. Dakle, svijet mrtvih i svijet živih odijeljeni su i svaki zauzima zaseban prostor. Međutim, mrtvi su konstantno prisutni u predaji i životu zajednice, ujedno su i temeij i jamstvo njezinog sigurnog i mirnog života. Na simboličan

160

•odski prostor način mrtvi i duhovi predaka osiguravaju i čuvaju prostor zajednice. Tako su svijet živih i svijet mrtvih u stalnom međusobnom dodiru i prožimanju. Zemlja u kojoj su pokopani neČiji preci smatra se zemljom njihovih nasljednika. Stoga prostor posvećen mrtvima posjeduje izrazito važnu simboličku funkciju u upravljanju prostorom u svijetu živih. On je dakle određen kao nositelj poruke osobnog> obiteljskog i šireg kolektivnog idenđteta. Iza vrlo složenog simboličkog sustava pogrebnih rituala nama je dostupno tek nekoliko osnovnih kategorija materijalnih ostataka: grobna konstrukđja i grob sam, tijelo svojim položajem, stanjem i osobnom opremom, predmeti priloženi u grob i naposlijetku nadgrobni spomenik ili neko drugo obilježje (vegetacija, kamen, zemlja, zemljani humak ili slično). Materijalni ostaci svjedoče i o ritualnoj praksi u kojoj prepoznajemo nekoliko razdoblja: gradnja i priprema grobnog mjesta, vrijeme obrade rijela, polaganje pokojnika te polaganje darava; pripremanje i polaganje te ostali prateći obredi, zatim orijentađja> raspored, oblik i smještaj grobova, položaj tijela u grobu> grobna arhicektura i intervencije na grabu; prilozi u grobu: hrana, piće, keramika, oružje; oruđe> različiti upotrebni predmeti; posmrtna nošnja u cjelini (posebice u japodskom sluČaju - naldt), kao odraz slike života koju oni koji ispraćaju pokojnika žele ostaviti; grob nakon rituala pokopa, održavanje, memoriranje pokojnika> različiti obredi. Svi su ovi elementi nabijeni simboličkim sadržajem i svaki za sebe kao i u cjelini> nose odredenu poruku. Ova je poruka namijenjena drugima> onima "koji nisu naši", kao oznaka teritorija i određene posebnosti (vanjska obilježja). Istovremeno, ova poruka jedna je od temeljnih Čimbenika unurrašnje homogenosti određene zajednice> temelj i vremenska vertikala njezinog identiteta i opstanka. Zbog svega toga je metodološki pristup istraživanju grobnih cjelina neizmjerno važan> upravo zbog opasnosti da velik broj podataka bude tijekom istraživanja uništen ili da ostane "nepročitan". Grobnoj cjelini bi stoga trebalo pristupati kao izvornoj građi najviše vrijednosti. Svaki je grob cjelina za sebe, ali je istovremeno i dio cjeline nekropole ili groblja. Zbog ograničenosti prostora, u ovom pristupnom poglavlju naznačeni su samo neki problemt istraživanja grobnih cjelina. Nažalost, o mnogim drugim etičkim, psihološkim, povijesnim, prostornim i ostalim aspektima iscraživanja naselja mrtvih, neće biti moguće govoriti na ovom mjestu. 129

130

129 Sahranjivanje ispod podova nastambi, u odredenim razdobljima čovjekove povijesfi, samo je jedan od primjera ovakvog proiimanja i ujedno simbol veriikaie postojanja. No i ovdje pod može predstavljati odredenu simboličku razdjelnicu iznedu dva svijcta. 130 U metodoloskom smislu za autota ovih redaka poscbno su bili inspirativni zbornici La mort, Us morts dans Us sociitis anciennes (Cambridge 1982), Archiohgie funimirt (Paris 2000) te Simboli idtntittta (Zagreb 1991), svi cicirani u pojpisu literaturc \\\ kraju knjigc.

161

Jđpodski prostor

Povijcst Japoda. Pristup Grobni kompleksi, nekropole i grobovi, nude vrlo mnogo raznolikih podataka o religijskom svijetu, simboliđ, svakodnevnom životu> zapravo o povijesti Japoda. Nasuprot tome, kontinuitet Života i niz različitih destruktivnih čimbenika, posebno u slučaju japodskih gradinskih naselja, bitno otežavaju istraživanje naseobinske cjeline određenog vremena. Kako je večina je japodsklh nekropola iskopavana krajem 19- i početkom 20. stoljeća, Često nisu eviđentirani stratigrafski odnosi među pojedinim grobovima i grupama grobova. Ne raspolažemo nlti antropološkim analizama skeleta, spaljenih ostataka niti analizama priloga u hrani i piću. Najatraktivnija arheološka građa, nažalost, potječe s lokaliteta na kojima gotovo uopće nisu sačuvane grobne cjeline. I neka istraživanja nakon Drugog svjetskog rata imaju vrlo fragmentarnu dokumentaciju. Ove poteškoće bitno otežavaju rad na istraživanju japodskih pogrebnih običaja. Mjesta posvečena svijetu mrtvih, tragovi obreda, izgled i oznake grobova, različiti pogrebni običaji, najapodskom su području vrlo brižljivo čuvani dugi niz stoijeća. Japodi se na istim mjestima u kontinuitetu sahranjuju od kasnog brončanog doba, sve do dolaska Rimljana, negdje i nakon rimske okupacije. Prema tome, možemo zaključiti da se u njihovim pogrebnim običajima uistinu ogledao jedan od temelja njihova identiteta> nešto što ih je odvajalo od susjeda> nešto što je osim osobnog, obiteljskog, rodovskog i općinskog (plemenskog?) identiteta, ujedno predstavljalo i određenu kohezionu silu, jedan od faktora u povezivanju različitih teritorijalnih zajednica (općina) u jednu cjelinu (SBEJOVIĆ 1979: 79-83). Naime, jedan od odlučujućih čimbenika i kriterija u određivanju japodskog prostorajestcjelina kojučineupravo grob i prilozi u njemu. Grob,tako možemo shvatiti kao oznaku identiteta, ali i kao oznaku teritorija i etniciteta. Najstariji, a na središnjem japodskom području rijekom čjtavog željeznog doba i najprisutniji pogrebni ritual je sahranjivanje. japodi su svoje mrtve sahranjivali na posebnim mjestima> najčešče u neposrednoj blizini naselja. Ova su mjesta pogrebnog kulta gotovo uvijek u potpunom skladu s konfiguracijom terena. Japodi su tijelo pokojnika ukopavali u plitku raku> a ponekad polagali i na samu zemlju te nakon toga dodavali elemente grobne konstrukcije. Tijelo je uvijek položeno na leđa, ruku spuštenih niz tijelo. Orijentacija pokojnika 131

152

najvjerojatnije nije imala posebno važnu ulogu u samom posmrtnom obredu. Naime, skeieti su bili ukapani u svim smjerovima. Ova je pojava osobito karakteristična za ličke nekropolcn U unskim je nekropo!ama> prema Z, Mariću, dominantna orijentađja sjever-jug (MARIĆ 1968: 40, 52). Oko pokojnika se slagalo krupnije neobrađeno kamenje te se čitava konstrukcija zatrpavala zemljom i sitnijim kamenjem. Ponekad se grobna konstrukcija pokrivala jednom ili dvjema pločama od neobrađenog kamena. Neki su grobovi bili ogradeni samo simbolično, s nekoliko kamenova oko glave i nogu. Očito je da je grobna arhitektura odraz i arhitekture živih. Naime> kameni temeiji japodskih kuća na nekim gradinama, upravo svjedoče o ovoj povezanosti (DREcHsLER-BIžić 1986: 107-127; BALEN-LETUNIĆ 2000: 26). Izgled kasnijih japodskih urni također može potkrijepiti ovu tezu. Način pokapanja u Pounju nešto je drugačiji. Skeletni grobovi bili su ograđeni nekom vrstom sanduka od kamenih ptoča. Ponekad je pored glave bila položena kamena ploča ili samo jedan kamen (RAUNIG 1981: 143, 147; 1992, 31). Pokojnici su vjerojatno ukopavani i u drvenim sanduđma, primjerice u Kompolju gdje su sanduci često "koritastog" oblika (DRECHLER-BIŽIĆ 1961: 70). Ponekad su pokojniđ bili samo položeni na drvenu dasku, a ponekad njome i pokriveni, te bi se tek nakon toga grobovi zasipali zemljom (DRECHSLERBIŽIĆ 1987:

427).

Ružica Drechsler-Bižić je japodske ravne nekropole prema položaju podijelila u tri osnovna tipa: ^obične" ravne nekropole na ravnom terenu, ravne nekropole na manjim uzvišenjima i nekropole na padinama gradinskih naselja {DRECHSLERBIŽIĆ 1987: 424). U prvi tip ona svrstava nekropole u Jezerinama, Golubiću, Ribiću i Vinici. Drugom tipu ravnih nekropola pripadale bi nekropole u Kompolju, Prozoru, Merku, Vrepcu> Smiljanu (nekropola II), Drenovom Klancu. Trećem tipu ravna nekropola pod Viničicom, nekropola pod Čardakom i dr. Njihov smješraj možemo objasniti geomorfoloŠkim svojstvima nekih japodskih područja. Konfiguracija terena vrlo često bitno određuje i mjesto i naČin pokapanja. Naime, mnoga su polja na ličkom i ogulinsko-plaščanskom području u jednom dijelu godine poplavljena vodom iz brojnih izvora koji se nalaze na njihovim rubovima i koji ujesen i u proljeće nabujaju. Zbog toga je jednostavno nemoguće pokapati umrle u samome polju. Stoga su izabirane vise pozidje, prije svega padine samog naselja koje se uvijek nalaziio na uzvisini (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 425). Mnoga su japodska naselja imala više mjesta određenih za mrtve. Možemo odbaciti prvu pomisao da se radi o nekropolama različitih razdoblja, da se uslijed etničkih ili nekih drugih promjena stanovništvo poČelo ukapati na drugim 135

131 Na japodskom je prostoru slućaj razorenih i potom napuitenih naselja vrlorijedak,zapravo u dosadasnjim istrazivanjima nije niti labilježen- No erozija i različiti drugi ćimbenici znatno otežavaju istraživanje naselja. Zahvaljujući posebice istrazivanjima Ruže DrechslerBižić danas raspolažemo odredenim podađma o naseljima. Nažalost, to su bila pojedinaćna i većinom sondažna istraiivanja. 132 Jedan od uzroka slabe saćuvanosti Ijudskih kosriju leži t u pedološkim osobinama nekih podrućja.

162

133 Ove nekropole nisu gotovo uopćc Jstra£ivane.

163

Japodski prostor

Povijtsi Jnptttia. Priitup

mjestima. Naimc, kada oko jednog naselja nalazimo više nekropola, one su gotovo uvijek istovremene. I na lokalitetima gdje se možda i dogodila promjena s tumula na ravne grobove (Vrebac?) primjećujemo jasan kontinuitet marerijalne kulture, dokumentiran arheološkom građom iz grobova i naselja. Nije se, dakle, radilo ni o kakvim većim promjenama i prekidima kontinuitcta. Naselja na Crkvini u Kompolju, na Veiikom i Malom Vitlu u Prozoru te u Vrepcu, bila su okružena s više ravnih nekropola. Ovdje ravni grobovi rraju bez prekida od kraja bronćanog doba sve do kasnolatenskog doba. Mate Suić je mišijenja da, kada se uz jedno naselje nađu dvijc odvojene isrovremcne nekropole, istog ili gotovo istog inventara, istih prostornih karakteristika tada treba pretpostaviti kako se radi o naselju gdje su se udružile dvije zajednice od kojih svaka čuva svoje zasebne rodovske tradicije. U Smiljanu nedaleko Gospića također postoje dvije nekropolc koje tstodobno služe istom naselju (BAKARIĆ 1986: 134-135). Naselje se nalazilo na gradini Miljača, a do sada nije istraživano (BAKARIĆ 1986: 135). Ova pojava nije usamljen slučaj na japodskim lokalitetima. Ona doista može poslužiti i kao metodološki obrazac u istraživanju nastanka pojedinih japodskih zajednica. Ipak, japodske su nekropole iskopavane u velikim vremenskim razmacima i s vrlo oskudnom dokumenracijom, posebno onc nekropole koje su se isrraživale u 19. i na početku 20. stoljeća. Zbog nepotpune dokumcntacije tcško je uvijek s potpunom prcciznošću utvrditi kad se doista radi o dvije odvojene nekropole koje su služile istom naselju, a kad o većim, uništenim nekropolama. Možda bismo mogli pomišljati i da su ove veće nekropole, primjerice u Prozoru i Kompolju, služile kao središnja pogrebna mjesta za područje čitave teritorijalnc zajednice. Centralnost jednog naselja zrcaiila bi sc tako i u ovom, za funkcioniranje društva vrlo važnom, ako ne i presudnom segmentu. Takva bi nekropola bila vrlo važno mjesto za određenu zajednicu, te bi stuŽila kao konstanta i vertikala šireg područja. Primjerice, nekropole podno Velikog i Malog Vitla (Arupija) služile bi kao središnje kultno mjesto svim naseljima na teritoriju Arupina, dakle Čiravog prostranog Gackog polja. Prigovor ovoj hipotezi mogao bi se uputiti zbog velike udaljenosti pojedinih naselja upravo na području Arupina. Unatoč lome, ovakva je nekropola mogla biti i stalnim mjestom ukopa bez obzira na promjene naselja tijekom dužeg vremenskog trajanja. U kontekstu transhumanrnih migracija nekropola je mogla biti jedinim stalnim i nepromjcnjivim mjestom u prostorti jedne zajednice. T

134

135

134 Suić 1976: 74-75. O ovim problemima vidi i: Suić 1973: 105-116; 1975:9-34. 135 NekropoU I zapoćinje od stupnja Ha B3 kasnog bronćanog doba i traje SVL' do Ha D l , a nekropola II od Ha B3 traje do u Ha C stupanj starijeg željeznog doba.

164

U svakom slučaju japodske su nekropole imale vrlo važno, ako nc i srcdišnje mjesto u organizaciji pojedinih teritorijalnih zajednica. One su označavale, ali i na neki način simbolički branilc prostor same zajednice. Sahranjivanjc u kontinuitetu dugog trajanja, na nekim nekropolama od kasnog bronČanog doba do kraja željeznog doba, svjcdoči upravo o čuvanju sverosti mjesta gdje leie preci i njihovi potomci. Taj sc kontinuitct očituje i u nekim dijelovima pogrebne noŠnje, neznatno promijenjenima u rasponu od nekoliko stocina godina. Od takvih dijelova nosnje osobito se ističu jednopetljaste lučne fibule, naočalaste iibule, brončani pojasi ukrašeni iskucavanjem te raziičiti predmeti izrađeni od jantara. Ipak, tijekom iscraživanja prozorske nekropole 1971. i 1972. godinc Ružica Drechsler-Bižić otkrila je pet zasebnih grupa grobova ukopanih u tri sloja jedan iznad drugoga (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 24). Te grupe grobova dijclio je razmak u kojem nije bilo nikakvih osrataka niti grobova. Dakle, namjerno je podijeljen prostor koji jc bio namijenjen ukapanju određenih grupa, vjerojatno obkelji ili roda. Grobovi su vrlo vjerojatno imali i neke vanjskc oznake identiteta grupe, prema kojima su se pojedine zajednice mogle razlikovati (RAUNIG 1992: 275-280). Postojanjc obiteljskih ili možda rodovskih grobnica vrlo je važna činjcnica za, inače vrlo oskudno poznavanje srruktura japodskog prapovijesnog društva. Za proučavanje odnosa između žarnih i skeletnih ukopa, vrlo je važan blok 8 prozorskc nekropole^ gdje se nalaze dva skcletna groba (grobovi 61 i 65) te jedan žarni ukop (grob 71; DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 41, tabla X X X I V : 2-3)- Isd je slučaj i u bloku 9 gdje su žarni grobovi 73 i 74, dok su ostali grobovi skeletni (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 41, tabla X X X I V : 1). U istoj su se skupini vjerojatno rodovskih grobova nalazili i skelctni i žarni grobovL Nije potpuno jasno koji je pravi sadržaj razlike između žarnog i skeletnog ukopa unutar iste grupe grobova. Na novim jc antropološkim i arheološkim istraživanjima da u budućnosti riješc ovaj važan problem. 136

137

158

136 Blok 4 s grobovima 25, 28, 33, 35, 38 koji pripadaju slojevima I i II nekropole (lazmak od HaC2do Ha D2); blok 5 sgrabovima 39,40. 41, 44, slojevi II i III (HaDl-HaD2): bbk8 (grupa I) s grobovima 1 5. 18, 50, 51, 54, 56, 57, 58, 59, 60. 62 koji pripadaju slojevima od 1 do 111 (od Ha C2 do Ha D2); blok 8a (grupa II) s grobovima 61, 65, 71; blok 9 s grobovima 64, 69, 70, 73, 74. 137 U Golubiću kod Bihaća, na lokaliteru Crkvina, u ruševinama srednjovjekovne crkve, pronaden je fragment antropomorfne srele (vjerojamo prikaz žene) ukrašene urezanim nakiiom (naoćalasra fibula koju na japodskom podrućju dariramo u Ha C razdoblje; te takodcr nejasni prikaz, možda trapezoidni antropomormi privjesak). Stela odgovara nizu histarskih, daunskih, srednjoeuropskih stela, ali analogije nalazimo i u Pelagoniji. Je U ova srela scajala na vrhu uzvisenja Crkvina, pod kojim se nalazila japodska nekropola ili je ona označavala mjesro samo jednog groba ostaje nejasno. 133 Grob 71 je najmladi u ovoj skupini, a poseban jc i po tome SLO SU pored iarc priloieni nožić s bronćanim koricama i veliki žcljezni krivi noi

165

Japodski prostor

Povijest Japoda. Pristup Zamjctna jc ipak razlika u količini priloga između pojedinih grobnih cjelina. Neki su grobovi gotovo bez ikakvih priloga, s jednom fibulom ili jednim zrnom jantara, dok su drugi izuzetno bogati. Tijekom željeznog doba na japodskom prostoru nema izdvojenih kneževskih grobova. Mislim da bi trebalo postaviti pitanje je li uzrok tomu nedovoljna istraženost prosrora p su se uistinu viđeniji Ijudi japodskog društva pokapali zajedno s drugima, unutar već otprije zadanih običajnih okvira. Skeietno ukapanje pokojnika je i na susjednim područjima sve do kasnog brončanog doba i početka željeznog doba također dominantan način pogrebnog rituala. Sahranjivanje pokojnika položenih na leđa, s rukama ispruženim uz tijelo, na ličkom području potječe još iz ranog brončanog doba (DRECHSLERBIŽIĆ 1975: 10). Jedan od ključnih lokaliteta u razumijevanju kultnog kontinuiteta jest svakako pećina Bezdanjača kod Vrhovina u Lici u kojoj je tijekom srednjeg i kasnog brončanog doba pokopano dvije stotine pokojnika položenih na leđa na pod pećine ili u plitke jame {DRECHSLER-BIŽIĆ 1980: 27-78). Benac je u jednom od svojih posljednjih radova iznio hipotezu kako se nije radilo o nekropoli vezanoj uz određeno naselje, već prije o središnjem kultnom mjestu šireg prostora gdje su vjerojatno bile sahranjene osobe zadužene za brigu o kulru i religijskim obredima ovog brončanodobnog stanovništva (BENAC 1994: 23). 139

HO

MI

Benac je potpuno ispravno tu populaciju nazvao Protojapodima jer u tom vremenu nikako ne možemo govoriti o već formiranoj etničkoj skupini japoda. Tim se imenom istovremeno dobro naglašava važnost etničkog i kultnog kontinuiteta u oblikovanju istog naroda. Do bitnih promjena u ritualu dolazi početkom kasnog brončanog doba. Ta je pojava najvjerojatnije bila u kontekstu vrlo jakog zračenja utjecaja kulture polja sa žarama sa sjevera i istoka i velikim promjenama na širem panonskom, balkanskom i jadranskom prostoru. Upravo se tada, mijesanjem autohtonih elemenata s utjecajima kulture polja sa žarama i definiraju japodska i susjedne etničke skupine (OLUJIĆ 1999a: 57-60). Osim BezdanjaČe, procesima nastajanja japodskog naroda obuhvaćena su mnoga nalazišta kasnog brončanog doba na ovom prostoru. Među njima su nekropole: Vrebac, Smiljan, Kompolje, Medak, Velika Popina i Prozor 139 Tako je je i na histarskom i liburnskom području. 140 Grobovi pod tumulimauLičkomOsiku najboljisuprimjerzato. U istovrijemenasusjednimse područjima grade gotovo istovjemi tumuli, materijal u grobovima je sličan, ali su pokojnici ukapani u zgrčenom položaju na boku. Jedino se sličan način gradnje tumula i ukapanja pokojnika pokazujeu Glasincu, osim što je na Glasincu poređ ukapanja mjestimice prisutno i spaljivanje. 141 Apsolutni datumi dobiveni metodom radioakrivnog ugljika C14 variraju od 1401. (+/-80 godina) do 917. (+/-75 godina) prije Krista.

166

1983: 375). Tijekom kasnog brončanog doba i poČetkom starijeg željeznog doba na japodskom prostoru se povećava broj naselja i nekropola. Nakon previranja i migracijskih pokreta na širem području> vrlo se vjerojatno naglo povećao broj stanovništva. Uz nekropole s ravnim grobovima Japodi su poznavali i ukapanje ispod grobnih humaka, tumula. Brunšmid u jednom od svojih izvješća spominje tumule na Orlovom kamenu i Lečištu u Vrepcu, ograđene vijencem od naslaganog kamenja (BRUNŠMID 1896/97: 163). Materijal iz ovih tumula možemo datirati ne samo u kasno brončano doba već i u starije željezno doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1958: 37-39, table I-VI). Iz istog vremena potječu i grobni humci na Vranića gromili u Širokoj Kuli, Vršak gromila u Salamuniću i gromila u Konjskom brdu (BRUNŠMID 1901a: 63-72; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 426). Na japodskom sjeveru, na širem ogulinskom području i u dijelovima Korduna, pokojnici su tijekom starijeg željeznog doba također ukapani pod grobne humke (BALEN-LETUNIĆ 2000: 23-61). Ipak, danas još nisu potpuno jasni svi aspekti i kontekst ukapanja pod grobnim humcima na japodskom podruČju. I u radovima Ruže Drechsier-Bižić, svakako najvažnijeg istraživača japodskih nekropola u posljednjih četrdesetak godina, također je primjetno stanovito kolebanje u odnosu na problem grobnih humaka. Tijekom kasnog brončanog i starijeg željeznog doba ravnopravno, paralelno i istodobno traje ukapanje pod grobnim humcima i u ravnim grobovima. Čini se ipak da prevladavaju ravne nekropole, podignute na manjim uzvišenjima, u neposrednoj blizini gradinskih naselja. Dugotrajnim ukopavanjem u grobove s kamenim konstrukcijama i njihovim naslagivanjem, ove su nekropole često mogle izgledari kao veliki humci. Na pitanja koji je uistinu odnos između istovremenih rumula i ravnih grobova unutar organizađje određenog prostora, radi li se uistinu (DRECHSLER-BIŽIĆ

142

143

142 Dubravka Balen-Letunić je s pravom zaključila, istina na temelju malobrojnih istraživanja i fragmentarnih podataka, da je ukopavanje ispod tumula trajalo od Ha C l do početka Ha D2 stupnja. Tada dolazi do prijelaza na nekropole ravnih grobova u kojima pokapanje traje sve do Lt D stupnja. Medutim, nije isključeno niti paralelno postojanje tumula i ravnih grobova od kraja brončanog doba do poĆetka mladeg ieljeznog doba. S obzirom na vrlo slabu istrazenost ovog područja, tek će buduća istraživanja moći potpunije razjasniti ovaj probiem. 143 U objavi nafaza \z Vrepca Ruža Drechsler-Bižić (1958) ustvrdila je da do prelaska s ukapanja ispod grobnih humaka na ravne nekropole dolazi tijekom Ha D 1 - D 2 stupnja, rj, na prijelazu iz starijeg u mlade željezno doba. U radu iz 1979. godine iznosi mišljenje da se to dogodilo krajem kasnog brončanog đoba. U sintetskom radu o Japodima tijekom željeznog doba u Praistorijijugoslavenskib zemalja V, raziikuje tumule s vijencem od neobrađenog kamena unutar kojeg se nalazilo desetak grobova te veće kamene humke nastale ukapanjem pokojnika u kamene konstrukcije: Vranića gromila kod Široke Kule, Vriak gromila u Salamuniću, gromila u Konjskom Brdu (DRECHSLEU-BIŽIĆ 1958: 35-60; 1979: 277-283; 1987: 424-426)-

167

jttpodski prostor

Povijtit jitpoiia. Pristup

0 preslici suukture društva te ima li možda u svemu ovome i nekih razlika medu različitim japodskim područjima, odgovor će pružiri tek nova istraživanja. Tijckom arheoloskih istraživanja na trasi autoceste A 1, Zagreb-Splk, u ožujku 2002. godine, na području Konjskog Brda kod Perušića, na lokalitetu Vrščić (stanovništvo ovaj prostor naziva i Gromilc), istraživana jevelikakamena gomiia. Istraživanja je vodila mr. sc. Tatjana Kolak, arheolog u Muzeju Like u Gospiću. Ispod velike količine sitnijeg kamenja, nalazila se struktura većeg kamenja naslaganog na živac, s tragovima gorenja, velikom količinom sitnih fragmenata keramike i životinjskih kostiju, ali bez grobova i ljudskih osrataka. Ta je kamena gomila pokrivala veliku i vrlo duboku pukotinu u stijeni. Nije potpuno jasno radi !i se o strukturi odredene ritualne funkcije, koja označava odredeno, posebno, sveto mjesto. Gomila je udaljena više od 500 m od gradina Mali Čardak (Čakovac) i Jelaćin Vrščić i nekropole ispod Malog Čardaka. Na istom se podruČju nalazi i velik broj manjih gomila, rezultat čišćenja pašnjaka M4

1 obradivih površina, tijekom različitih povijesnih razdoblja. Radi se također i o tragovima razgraniČenja zemljiŠnih posjeda, posebno u razdoblju nakon oslobođenja od Turaka (od početka 18. stoljeća). Na japodskom prostoru do sada nije bilo primjera sličnih kamenih grobnih gomila, najčešće se radio kombinaciji kamena izemlje. Spomenutagomila na području Konjskog Brda bila je jedna od gomila u nizu, koje su oznaČavale granicu pašnjaka ili možda teritorij jedne zajednice. Nedaleko od ovog mjesta, gomile se nalaze uz trasu rimske ceste (sagradene na prapovijcsnom prometnom pravcu). U grubim se crtama, na temelju dosadašnjih istraživanja, japodske nekropole mogu teritorijalno podijeliti u grupu na središnjem japodskom području, koje obuhvaća Liku i Ogulinsko-plašku zavalu, zatim na nekropole s područja rijeke Une, te konačno na grupu lokaliteta zapadnog rubnog područja (Bela krajina s Vinicom i Podzemeljem). U Lici> kompoljska ravna nekropola započinje tijekom kasnog brončanog doba {stupnjevi Ha A-B) i kontinuirano traje sve do kraja žcljeznog doba (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 88 i daije; 1966: y 79-81). Takoder i najstariji nalazi u nekropolama u Smiljanu, Vrepcu, Metku, Prozoru i Velikoj Popini> pripadaju kasnom brončanom dobu (DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 375). Na nekropolama u Kompolju, smještenim podno gradine Crkvina, i dalje se nastavlja kontinuirano ukapanjc. Prema Ruži Drechsler-Bižić, nalazi mfađeg sloja ove nekropole (dubina od 0,90 do 0,40 m)> većinom pripadaju razdoblju punog razvoja željeznog doba te njegovom kraju (stupnjevi Ha C i Ha D), dok je latenskih nalaza vrlo

144 U istraživaČkoj ekipi bili su M . Martincc, K. Raguž i B. OEujić,

168

malo (DRECHSLER-BIŽIĆ 1959: 271-278; 1961: 89)."" U starijem sloju nckropole (od 1,90-0,90 m dubine) povrcmeno se pojavljuju i žarni ukopi, a u mlađem sloju potpuno prevladava skeletno ukopavanje (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 70). To šro nema nalaza iz mladeg željeznog doba ne dokazuje prestanak života naselja koje se koristilo ovom nekropolom. Nalazi na gradini Cdcvini svjedoče 0 kontinuitetu života sve do u rimsko doba. Grobovi ovog razdoblja možda su se nalazili na nekom do sada neistraŽenom mjestu ili su vjcrojatnijc uništeni obradom zemljišta i pljačkom. Druga je mogućnost vjerojatnija, a sliČno se dogodilo i na prozorskoj nekropoli, gdje je srećom, unatoč unišrenju, sačuvan odredeni broj najmlađih grobova. Nekropole u Prozoru, nedaleko dvojne gradine Veliki i Mali Vital, takoder kao i u Kompolju, traju od kasnog brončanog vremena ili poČetka starijeg željeznog doba, dakle od vremena kada doisca možemo govoriti o već potpuno formiranoj etničkoj skupini Japoda. Mlađi su dijelovi nekropole, prema DrechslerBižić, horizonti II (Ha C2 - Ha D2) i III. (Ha D2-Lt D ; DRECHSLER-BIŽJĆ 1973: 14-21). Najmlađi> rreći sloj ove nekropole bio je uništen obradom zemljišta pa su sačuvana samo dvadeset i dva groba, od kojih su samo dva bila žarna (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973:

10).

Prema mišljenju Drechslcr-Bižić, u Vrepcu su Japodi mrtve sahranjivali ispod tumula od kasnog brončanog doba i tijekom čitavog starijeg željeznog doba. Tek su se krajem starijeg željeznog doba, krajem stupnja Ha D starijeg žcljeznog doba promjenili obredni običaji i počelo je sahranjivanje u ravne grobove (DRECHSLER-BIŽIĆ 1958: 56). Dolina rijeke Une daje ponešto drugačiju sliku. Ostave metalnih predmera, najsrariji slojevi nekih nasclja i grobovi pokazuju da su utjecaji kulturc polja sa žarama bili mnogo jači nego u Lici (Čović 1976: 137). Jedan od primjcra jakog utjecaja kulture polja sa žarama je i žcnski skelerni grob iz Ostrožca kod Cazina koji je Branka Raunig datirala u konac 9- i početak 8. stoljeća prije Krista (Ha B2 stupanj; RAUNIG 1982: 1-14, table 13-14). Marić je na tcmelju tipološke analize arheološkog materijala i njegove usporedbe sa susjednim područjima podijelio trajanje veiikih ravnih nekropola na području Pounja u više faza, faza I (800.—650. godine prije Krista), Jezerine 1 i Golubić, faza II (500.-360. godine prije Krisra) kojoj pripadaju Jezerine II, Golubić II, Ribić I; faza III (360.-250. godine prije Krista) Jezerine III, Golubić 146

145 Ovom sloju pripadaju grobovi 1, 2, 3, 9, 15 (istcaženi prigodom iskopavanja 1955. godine) i grobovi 2, 4, 4a, 9, 33 i 47 (isrražcni tijekom iskopavanja 1956. godine). \46 U grobu su nadena 42 ukrasna prcdmera od bronce, neki s tragovima tekstila: spiralna naočarasta tibula, sljepoočničarke, cjovčice od spiralno smotani? žicc, karlke, narukvice, različiti privjesci, grivne za noge, pet EordJranUl torkvesa i ukrasna igla s pločastom glavom.

169

Povijcst Japoda. Pristup III i Ribić II; faza IV (250.-110. godine prije Krista): jezerine IV, Golubić IV, Ribić III; feza V (110.-10./20. godtne poslije Krista): Jezerine V , Golubić V i Ribić IV; te naposlijetku faza VI {10720.-110. godine prije Krista): jezerine VI, Golubić VI, Ribić V (MARIĆ 1968: 10, 13-38). Čović je mišljenja da se ovaj prostor, zbog jaČih utjecaja kulture polja sa žarama, nešto sporije integrira, te da tek sredinom tisućljeća, tijekom 5. stoljeća prije Krista, postaje definitivno japodskim. Istog je mišljenja i Vasić koji je u svom pregledu željeznodobnih kultura na prostoru bivše Jugoslavije japodsku kulturu starijeg željeznog doba nazvao Učkom ili japodskom grupom (VASIĆ 1973: 62-70, tabla VIII). On je materijalnu kulturu starijeg željeznog doba na području Like oštro odvojio od one na području rijeke Une. Prema drugim mišljenjima> prostor oko srednjeg toka rijeke Une najkasnije je u 8. stoljeću prije Krista pripao Japodima. Izloženost Pounja nešto snažnijim utjecajima iz područja kulture polja sa žarama, razlogom je određenim manjim razlikama u arheološkoj građi u odnosu na ličke lokalitete. Radilo bi se ipak o jedinstvenom kutturnom prostoru (RAUNIG 1992: 36). Ovo je mišljenje prihvatljivo jer su i na drugim dijelovima velikog japodskog prostora> vidljive raznolikosti ovisne i o različitom zemljopisnom položaju. Na svim se japodskim nekropolama, doduše u različitom omjeru, istovremeno uz sahranjivanje pojavljuje i spaljivanje pokojnikovih ostataka. Ponajviše se radi o pohranjivanju spaljenih ostataka u žare> a samo ponekad i o direkrnom polaganju spaljenih kostiju u zemljanu raku. Jama u kojoj je pohranjena žara obično je pokrivena kamenom pločom ili kasnije sljemenastim poklopcem. Spaljivanje se najvjerojatnije obavljalo na za to predvidenom mjestu. Ponekad se ono nalazilo u krugu nekropole kao u Kompolju i Jezerinama, a ponekad i izvan nje (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 427). Spaljeni se ostaci pohranjuju u žaru, a priloge, najčešće nakit, Japodi su dodavali naknadno. Urne su samo ponekad bile pokrivene drugom zdjelom ili kamenom pločom. Ponekad su i samu žaru ograđivali kamenjem, kao što je to primjerice slučaj u Smiljanu i Prozoru (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 427). Dvojnost pogrebnog rituala prisutna je od vremena formiranja japodskog naroda u kasnom brončanom dobu. Kako je već, s potpunim pravom, ustvrdila Drechsler-Bizić, japodski se narod stvara u postepenom stapanju autohtonog etničkog elementa koji poznaje samo obiČaj sahranjivanja pokojnika na leđima te etničkog elementa koji dolazi sa sjevera i istoka, iz panonskog prostora, a u direktnoj je vezi s kutturom polja sa žarama. U iičkim nekropolama u Prozoru, Kompolju, Srniljanu i drugima, broj skeletnih ukopa đominira nad paljevinskim grobovima. Tijekom iskopavanja 1971/1972. godine u nekropoli u Prozoru iskopan je sedamdeset i jedan skeletni 170

'apodski prostor grob i svega pet grobova s urnama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 8). U Kompolju je tijekom iskopavanja veće nekropole 1955. i 1956. godine otkriveno osamdeset i šesr skeletnih i samo četiri groba s urnama (DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 69). Omjer paljevinskih i skeletnih grobova u nekropolama doline rijeke Une u gotovo potpunom je nesrazmjeru sa stanjem na ličkim nekropolama. U Jezerinama su tijekom iskopavanja 1890, 1891. i 1892. godine pronađena dvije stotine dvadeset i tri skeletna groba te dvije stotine devedeset i osam paljevinskih grobova u kojima su spaljeni ostaci položeni u urne, zatim dvadeset i osam paljevinskih grobova bez urne i dvije urne u kojima je na spaljenim ostacima iežala i pokojnikova glava (MARIĆ 1968: 9). U Golubiću je na lokalitetu Crkvina među sedamdeset otkrivenih grobova bilo četrdeset i šest paijevinsklh s urnama i dvadeset i četiri skeletna groba (RAUMIG 1968: 82; MARIĆ 1968: 8-9). Na nekropoli u Ribiću gotovo potpuno prevladavaju žarni ukopi. Od ukupno tri stotine i dva iskopana groba tek je jedan paljevinski bez urne i samo šest skeletnih ukopa (MARIĆ 1968: 9). Međusobni brojčani odnos paljevinskih i skeletnih grobova nekropole u Vinici nije potpuno jasan (GABROVEC 1966: 186). Unatoč nekim manjim razlikama u materijalnoj kulturi, više regionalnim specifičnostima nego osjetnim razlikama, u bitnome se grobni obiČaji u Vinici ne razlikuju od onih u Lici iii Pounju (GABROVEC 1966: table 14-20). * 147

14

Bez obzira na varijacije u omjeru paljevinskih i sketetnih ukopa, na svim je japodskim nekropolama od kraja brončanog doba do dolaska Rimijana prisutna "đvostrukost" ili biritualnost obreda. Ova "dvostrukost" predstavlja i jednu od važnijih etniČkih karakteđstika Japoda. U dosadaŠnjoj se literaturi ova raznolikost u omjeru paljevinskih i skeletnih ukopa na vetikom japođskom prostoru različito tumačila. Marić je čak razmatrao mogućnost da su skeletni grobovi u pravilu bili ženski, a paljevinski muški, te bi tako, prema njegovom mišljenju, muškarci bili vezani za tradidje kulture polja sa žarama, a žene uz domaće> autohtone tradicije (MARIĆ 1968: 42). Ovu je pretpostavku, dakako, vrlo teško provjeriti. U Lici je premalen broj paljevinskih grobova da bi se govorilo o ovakvim uopćavanjima. Marić na istom mjestu donosi i tezu da su u paljevinskim grobovima bili sahranjeni potomci panonskih doseljenika> a u skeletnim domaće 147 Zdravko Marić donosi podatak o ukupno sedamdeset i tri prapovrjesna groba. Od toga je pedeset bilo paljevinskih grobova s tirnama, a osrala dvadeset i tri bili su skeletni grobovi. Na iokalitetu "Dolovi" iskopano je trideset grobova 'n rimskog vtemena, dvadeset i devet skeletnih i jedan paljevinski grob bez urne. 148 Premeti \% vinićke nekropole danasse nalaze \i?eabody Muscum ofArchacofogp and Ethnolegy, Cambridge, SAD i u Narodnom muzeju u Ljubljani. Vinički materijal koji se čuva u Ljubljani Gabrovec donosi u gore citiranom radu.

171

Japodski prostor

Povijest japoda. Pristup stanovništvo (MARIĆ 1968: 42). Prema tomu, i veći broj paljevinskih grobova bi bio rezultatom jačih utjecaja kulture žarnih polja. Ipak, još uvijek ne možemo s potpunom sigurnošću objasniti razlike u broju spaljenih i skeletnih pokojnika. Uniformnost pogrebnogobredau bližem susjedstvu, primjericekodLiburna i Histra, od velike je pomoći u etničkom određivanju i razgraničenju japodskog teritorija (BENAC 1979: 26). Liburni tijekom čitavog razdoblja od kraja brončanog doba sve do vremena rimske vlasti ustrajavaju na prastarom običaju ukopavanja pokojnika na boku, u zgrčenom položaju, ispod sanduka od kamenih ploča. Suić s potpunim pravom u ovom običaju vidi jednu od karakteristika koje Liburne veže uz predindoeuropski, stari sredozemni etnicki supstrat. Na histarskom području u kasnom bronćanom dobu dolazi do nagle promjene pogrebnog obreda i do prelaska na žarni ukop. Od tada, tijekom čitavog željeznog doba, na području koje su nastavali Histri nema drugog naČina sahranjivanja pokojnika. U odnosu na japodski obiČaj spaljivanja mrtvih, histarski je utoliko različit koliko su pritoge spaljivali zajedno s ostacima pokojnika (GABROVEC, MIHOVILIĆ 1987: 321). Vbdeći računa o vjerovanjima u zagrobni život, ova razlika možda i nije tako malena, kakosečini naprvi pogied. Vrlo je bitno jesu li predmeti svakodnevne uporabe, ali i oni predviđeni samo za pogrebni ritual, obredno oštećeni ili ne. Danas možemo samo nagađati koji je puni sadržaj razlike između spatjivanja mrtvaca s prilozima i spaljivanja samog tijela, uz naknadno darivanje prilozima. 149

150

m

152

Ono što histarski, liburnski i japodski prostor uistinu spaja jest kultno pravilo da se ne pojavljuje oruŽe kao grobni prilog ratnika. Sve susjedne kulture tijekom starijeg i mlađeg željeznog doba poznaju i prakticiraju običaj pohranjivanja oružja. Nepojavljivanje oružja kao grobnog priloga moglo bi biti dio tradicije zajedničke Histrima, Liburnima i Japodima, koji su je čuvali sve do samog kraja željeznog doba. Oružje se kao prilog u japodskim grobovima doduše ponekad i pojavljuje, ali vrlo rijetko i relativno kasno, tek od 3- stoljeća prije Krista. Na čitavom se japodskom prostoru oružje nalazi samo u paljevinskim grobovima. To i povećanje broja žarnih grobova pojave su koje Drechsler-Bižić dovodi u svezu s latenskim utjecajima na japodski prostor (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 428). 149 Posudice koje su pronadene u urnama i uz skelete za Marića oznaćavaju prisutnost ili vezu sa supiužnikom, u muškom paljevinskom grobu - ženom, a u ienskom skeletnom giobu — muSkarcenv 150 Biritualnost, kako to tvrdi Benac, inače i nije nikakva balkanska posebnost. Ona se pojavljuje i u jugozapadnoj Slovačkoj i na srednjem Dunavu početkom starijeg željeznog doba. 151 Histri su spaljene oscatke umrlog zajedno s ostacima nakita koji je obično bio namjeino deformiran i slomijen, polagalt u urne ili samo u grob. 152 Nijc svejedno predajemo li tijelo pokojnika svetoj vatri potpuno odjeveno i opremljeno svim prilozima ili ga spaljujemo bez ikakvih priloga, moida i bez odjeće.

172

Nešto je više problema u odredivanju razlika izmedu običaja sahranjivanja u dolinama rijeka Une i Sane koja možemo označici kao istočni rubni prostor. Zdravko Marić je prvi uočio razliku u pogrebnim običajima nekropola u dolini Sane prema načinu sahranjivanja na unskim, ali idrugim japodskim nekropolama (MARIĆ 1968: 53)- To je posebno važno jerse nataj način rješava i problem istočne etničke granice japodskog teritorija. Na oba su područja bile istovremeno prisutne inhumacija i inđneracija. Na unskim se nekropolama broj paljevinskih grobova postupno povećava, dok u Sanskom Mostu i drugim sanskim nekropolama možemo primijetiti đa broj paljevinskih grobova stalno opada (MARIĆ 1968: 53)Na zapadnom rubu japodskog prostora također nalazimo dvostruki grobni ritual, premda u mnogo manjoj mjeri. Naime, u Notranjskoj se uz paljevinske grobove sporadično pojavljuju i skeletni grobovi, s pokojnicima položenim na leđa i ruku opruženih uz tijelo- Ostaci spaljenih pokojnika bili su pohranjeni u urne, ali su se ponekad i direktno potagali u grobnu raku. Potpuno sigurni podaci o skeletnim ukopima postoje samo u nekropoh u Križnoj gori, gdje u ukupnom broju grobova skeletni ukopi sudjeluju s 40 % (GUŠTIN 1979: 15-17). Na zapadnom se rubu japodskog prostora, u Vinici, nalazila jedna od najvećih ravnih nekropola. U toj nekropoli sahranjivanje započinje u kasnom starijem željeznom dobu (stupanj Ha D2-3), tijekom 5. stoljeća prije Krista, i traje sve do kasnolatenskog razdoblja (GABROVEC 1966: 190-191). Grobne cjeline nije bilo moguće rekonstruirati. U novije su vrijeme sve prisutnija mišljenja kako tu nekropolu trebaetnički pripisati narodu Kotapijana, a nejapoda (Božič 1999: 189-213 ). Pretpostavka o stanovitoj egalitarnosti japodskog društva i o stupnju društvenog razvoja koji još nije dosegao znatno raslojavanje, može se iščitati iz cjelokupne dosadašnje znanstvene literature posvećene Japodima. Ona zahtijeva obuhvatnije istraživanje i promišljanje. To što ne postoje (barem za sada) izdvojeni grobovi pripadnika elite nikako ne znači da do raslojavanja nije dolazilo. Kontinuitet, uniformnost i konzervativnost japodske materijalne kulcure mogu zapravo biti pokazateljima društvenih tenzija i nestabilnosti (HOLTEN 1997: 187). Ustrajnost u označavanju posebnosti (osobne i grupne oznake idenriteta = nošnja, nakk i sL) tako nije moralo imati određenu ulogu samo u međuetničkim dodirima već i u odnosima među pojedinim slojevima istog naroda. 153

153 Na čitavom zapadnopanonskom prostoru u koji ubrajamo \ prostor sjeverne Bosne zajedno s lokalztetima Sanski Most i Donja Dolina, ističu se pojave kao primjerice polaganje oružja u giobove ratnika, brojni zemljani humđ ispod kojih se nalaze paljevinski giobovi, pojava izuzetno bogatih grobova i drugo. Sve su te pojave nepoznace na ravnim nekiopolama u dolini lijeke Une, Veći broj meialnih predmeta iz paljevinskih grobova u Sanskom Mostu bio jc oitećen goienjem, dok su u sve japodske žaine giobove metalni predmeti polagani naknadno, tako da na njima nisu nađeni tragovi gorenja, Posebno je znaČajna tazllka u nepostojanju oiuJja kao giobnog piiloga u japodskim giobovima.

173

Japodski prostor

Povijtst Japoda. I*ristup Konzervarivno društvo relativno zatvorene strukture gospodarilo je prostorom goleme strateške vrijednostL Takav je položaj omogućavao trgovačku i pljačkašku aktivnost koja je Japodima također morala biti važna grana gospodarstva. Njihov zemljopisni položaj ne pretpostavlja izolaciju, upravo suprotno. Možda se upravo u tome što su bili otvoreni vanjskim utjecajima te bili u mnogobrojnim kontaktima s "drugima", krije ključ razumijevanja japodskog tradicionalizma u materijalnoj kulturi. U japodskim grobljima nalazimo grobove bez priloga, grobove s više ili manje priloga. Svi su oni na jedinstvenom prostoru grupirani prema manjim cjelinama unutar same nekropole. O kojem se ključu grupiranja radilo, možemo samo nagađati. Ipak je najvjerojatnije objašnjenje da skupine odgovaraju pojedinim većim obiteljima ili rodovima. U sadržaju grobnih cjelina prevladavaju dijelovi nošnje, fibule, igle, pojasi, oglavlja te predmeti od jantara. Jantar je u cjelini pogrebnih običaja Japoda imao golemu važnost i posebno mjesto. Gotovo da i nije bilo groba bez barem jednog predmeta od jantara. Jantar predstavlja duševnu nit koja individualnu energiju povezuje s kozmičkom> indivtdualnu dušu s univerzalnom, simbolizira sunčevu, duhovnu i božansku privlačnu snagu (CHEVALIER, GHEERBRANT 1994: 215-216). Nerazjašnjenima i otvorenima ostaje čitav niz drugih pitanja o sadržaju, kontekstu i simbolici japodskih pogrebnih običaja. U dva su paljevinska groba u Jezerinama, od kojih je jedan datiran u fazu II/III unskih nekropola (500.250. prije Krista), a drugi nije moguće datirati, nađene nespaljene lubanje položene na spaljene ostatke pokojnika, grob 193 (RADIMSKY 1893: 267; 1895: 107) i grob 316 (RADIMSKV 1893: 385; 1895: 136). B. Raunig ove lubanje dovodi u svezu sa starim kultom lubanje koji je dokumentiran i na području Liburna (BATOVIĆ 1987: 375; RAUNIG 1992: 42).

Značajan dio naših spoznaja o japodskim pogrebnim običajima potječe i od vrlo poznatih japodskih urni koje su u znanstvenoj literaturi izazvale veliku pozornost. One nose velik broj figuralnih ptikaza, vrlo bogatog i najčešće doista funeralnog sadržaja. Datiranje, namjena i mnogi drugi probtemi vezani uz japodske urne ili osuarije predstavljaju posebno složen problem (Založje, Ribić, Jezerine, Golubić, Ripač). Na temelju dosada iznesenog, možemo se osvjedočiti kako su Japodi, od samih svojih početaka sve do svoje propasti, vjerno održavali tradicijsko nasljeđe, posebno u sferi pogrebnog kulta. Tijekom čitavog prvog tisućljeća prije Krista, svc do rimske okupacije, pogrebni se obiČaji bitnije ne mijenjaju. Čuvanjem 1H

154 Prcglcdno s litcraturom, vidjeti u: SERGEJEVSKI 1950: 45-93; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1982:1-10; RAUNIG20O4: 191-252).

174

ovih tradicija, moŽemo pretpostavki, čuvaju se i temelji identiteta. Religijske zasade, time donekle i pogrebni običaji, bile su dovoljno jake da prežive i u vrijeme rimske vlasti. Naše poznavanje pogrebnih običaja, naravno> još je daleko od donošenja potpuno sigurnih zaključaka. Dosadašnja su istraživanja, nažalost, samo djelomično doprinijela našem poznavanju japodskih pogrebnih običaja. Japodske nekropole tako čuvaju još uvijek velik broj dragocjenih podataka za naše poznavanje vjerovanja, svakodnevnog života i kulture japoda. Nova će istraživanja japodskih grobova morati multidisciplinarno obuhvatiti sve segmente pogrebnih običaja. Prije svega se to odnosi na analize osteoloških ostataka, priloga u hrani i piću, ali i na istraživanje svih Čovjekovih intervencija na grobnom mjestu. Nakon starih istraživanja japodskih nekropola, velik je broj poruka sakrivenih u grobovima ostao neproČitan. Upotrebom modernih tehnoloških dostignuća bit će moguće doznati mnogo više podataka o prostornoj organizaciji nekropofa, međusobnom odnosu grobova i grupa grobova> prostornim odnosima naselja i nekropola i mnogim drugim aspektima odnosa svijeta mrtvih i svijeta živih. Pogrebni su običaji vrlo važan dio identiteta, kako pojedinca tako i određene društvene zajednice. Njihovim čuvanjem i njegovanjem, čuva se i vertikata identiteta i posebnosti određene zajednice. Nažalost broj i količina predmeta koji potječu iz iskopanih japodsldh grobova u velikom je nesrazmjeru s naŠim spoznajama o pogrebnim ritualima, odnosu prema pokojniku, održavanju grobnog mjesta, funkciji groba u gospodarenju prostorom> mjestu pokojnice ili pokojnika u društvu i drugo. Zato će buduća istraživanja morati obuhvatiti totatket života u određenom prostoru, sustavnim istraživanjem naselja, nekropole, komunikacija, tragova gospodarenja prostorom. Jedino se ovakvim totalnim pristupom možemo približiti metodološki utemeljenim i uvjerljivim rekonstruktivnim modelirna prošle stvarnosti japodskog društva, u različitim razdobljima 1 tisućljeća prije Krista. Antikvarni će pristup, djelovanje u cilju ispunjavanja muzejskih vitrina ili jednostavnog lova na starine, nadam se, biti zauvijek napušten. Nažalost, velika je šteta već učinjena. Na nama je da sačuvamo ostatak svoje japodske baštine još uvijek zaštićene tamom kamenog ili zemtjanog pokrivača. 155

H

155 Gospodarski, politiČki i kulturni kontekst tijckom rimske vlasti potpuno se mijenja. Različitim utjecajima dolazi do stanovitih promjena tradicijske kulture. Nažalost, ćesto smo osuđeni da na tcmelju mnogo bolje sačuvanih tragova vjerske tradicije iz rtmskog vremena rekonstruiramo religijski svijet protopovijesnih drustava. Metodoloski, to naravno nc predstavlja i najbolje rjeienje.

175

Japodi: lliri, Kelti •••

!

T

ragom navoda Strabona i Dionizija iz Halikarnasa mnogi su stariji pisci prihvaćali mišljenje o kulturnom i etničkom miješanju Kelta i Japoda. Strabon govori o Japodima kao mješavini Kelta i Ilira, narodu koji je istovremeno ilirski i keltski (Strab. IV, 6, 10; VII, 5, 2). Ovaj znameniti geograf, na drugom mjestu, zajedno s obavijestima o siromaŠnoj japodskoj zemlji, prehrani, tetoviranju (poput ostalih Ilira i Tračana), donosi i podatak da je japodsko naoružanje keltsko (Strab. VII, 5, 4). U tom odjeljku on ne spominje ihrsko-keltsku etničku mjeŠavinu. Stjepan Bizantinac prenosi navod Dionizija iz Halikarnasa: 'Ićuraoec, čavoc, KehtiKov itpoc, zr\ lXXvptqc Aiovucrioc; £KKat5EKaTu> (Japodi, keltski narod, blizu Ilirije, Dionizije u 61. knjizi; Steph. Byz. s. v. Iapodes\ KIESSLING 1867: 226, Excerpta ex libro XVI). (

f

Već su vrlo rano ove vijesti prihvaćene i protumačene kao da se doista radi o narodu koji je u sebi sadržavao keltske i ilirske elemente. O "ilirstvu* Japoda već je bilo riječi u pogavlju o teorijskim postavkama. Zato će ovdje više riječi biti o njihovom "keltstvu". Patsch je smatrao da su Japode Kelti podjarmili i da je na taj naČin doŠlo do njihova miješanja (PATSCH 1899:165-166). Š. Ljubić procjenjivao je da Japodi nisu bili "keltičkoga plemena", već da je među njima živjelo nešto Kelta. Prema njegovu Iucidnom mišljenju, Strabon je upravo navodom o kelrskom oružju koje su Japodi posjedovali pokazao da ih razlikuje od Kelta (LJUBIĆ 1886: 42). Tezi o etničkom miješanju Japoda s Keltima među prvima se suprotstavio A. Mayer» koji je na osnovu epigrafske i onomastičke grade utvrdio pretežiti ilirski karakter ovog naroda (MAYER 1940: 196 i daije). Mogla bi biti zanimljiva i promišljanja da je Strabon, pišući o Japodima kao o miješanom keltskoilirskom narodu, zapravo mislio na na Kolapljane koje inače spominje Plinije Stariji (Plin. K H. III, 25, 147-148; ŠAŠEL-KOS 2002: 148). Argument u prilog ovom mišljenju jest da Strabon u nastavku govori o rijeci K6^ctTti^ (Kupa). U relativno novije vrijeme tezu o stapanju ilirskog i keltskog etničkog elementa i dalje je zastupao K . Kurz (KURZ 1967: 259-269). Arheološka grada, prema Marićevom mišljenju, ni najmanje ne potvrđuje obavijesti antičkih pisaca o etničkom miješanju Japoda i Kelta. Danas je u arheološkoj literaturi potpuno prihvaćeno mišljenje da etničkog miješanja Kelta i Japoda, nije bilo (MARIĆ 1963: 80). To jasno i potpuno potvrduju i istraživanja arheoloških lokaliteta u Lici (DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 439-441).

179

Japodi: Itiri, Kelti ili... ?

t Japoda. Pris Kontinuitet kulturnog razvoja Japoda od kasnog brončanog doba sve do poraza od Rimljana 35- godine prije Krista jasno se očkuje u arheološkim nalazima iz japodskih nekropola i naselja. Arheološka grada pokazuje promjene, razvoj, primanje stranih utjecaja, ali i čuvanje starijih tradicija. U gospodarenju prostorom, gradnji naselja i fortiftkacija i tijekom mlađeg željeznog doba nastavljaju se tradicije starijih razdobija. Novi se utjecaji na japodskim lokalitetima počinju osjećati tek od kraja 4. stoljeća, a u punoj mjeri tek od 3. stoljeća prije Krista. Posebno jak keltski utjecaj osjeća se na arheološkoj građi iz japodskih grobova u dolini rijeke Une (MARIĆ 1963: 63 i dalje; 1968: 5 i dalje). Ovaj je prostor zbog blizine Donje Doline i panonskog prostora bio otvoren jakoj latenizaciji koja je tako Japodirna prodirala t s istoka. Kelti su se postupno, nakon pohoda u Grčku i Makedoniju i poraza kod Delfa 279. godine prije Krista, naseljavali na podrucjima koja su direktno grantČila i s japodskim. Posebno se to odnosi na njegove sjeveroistočne, sjeverne i zapadne granice. Na čitavom japodskom području nalazimo relativno velik broj fibula ranolatenske sheme. Materijalna kultura panonskih i balkanskih "plemena" pokazuje postojanjejakog keltskog importa, ali su lokalne tradicije ipak i dalje igrale dominantnu ulogu (JOVANOVIĆ 1979: 180). U poglavlju o japodskom prostoru već je bilo govora kako antički pisci (Strabon) stavijaju Japode u blizinu Segestike te u kontekst trgovačkih puteva koji su tekli dolinama Save, Kupe i drugih rijeka. Tako su opisana i mjesta susreta različitih kultura i utjecaja (Nauport, Segestika i druga). Preko ovih kontaktnih mjesta dolaze najrazličittji utjecaji iz pravca istoka, sjevera i zapada. Osim na području oko rijeke Une i na samom zapadnom rubu japodskog prostora, utjecaj latenizacije osjeća se i na tokafttetima Like i Ogulinsko-plaščanske udoline. I ovdje se pojavljuje niz različitth oblika latenskog nakita. U direktnom kontaktu s latenskom civtlizacijom bila su i japodska naselja u Beloj krajini, što se najbolje očituje na nekropoli u Vinici. Ipak, i ovđje primjećujemo nastavak prijašnjeg kontinutteta i nastavljanje na "halštatsku tradiciju japodskoga kova" (GABROVEC 1966: 186), 156

156 Otvorenost panonskom prostoru {ali i balkanskim utjecajima) ključ je razlika između područja Like i Ogulinsko-plaščanske udoline te Pounja. Možda ite bi bila presmiona teza da se, osim ovog jakog urjecaja sa sjevera u vrijeme promjena tijekom mladeg ieljeznog doba, otvorenost panonskom prostoru refiektirala i na samom počeiku procesa stvaranje japodskog naroda u kasnom brončanom dobu i tijekom starijeg željeznog doba. Panonski je utjecaj vidijiv i objašnjiv, između ostalog, i većim udjefom paljevinskih grobova nego što je to slučaj u Lici i Oguititsko-plašcanskoj udoEinL To još uvijek ne znači da moramo sumnjati u cjelovitost japocbkog etničkog kompieksa.

180

Prostor Notranjske i direktne veze s Italijom omogućavali su Japodtma kontakte sa zapadnim Keltima nastanjenima u ItaUji, ali t u njihovim đirektnim kontaktima s cisaipinskim Galima, o čemu nam svjedoče i antički pisci (GABROVEC 1983: 22). O tome bi nam mogli svjedoČiti 1 nalazi tz Grobnika i Kastva (CETINIĆ 1996: sl. 7). Ovaj prtmorski prostor ima ključnu kontaknu ulogu u povezivanju japodske unutrašnjosti kopnenim putevima prema Italiji i jugoistočnom alpskom prostoru. > Latenski su utjecaji na japodski prostor dolazili dakle iz neposrednog susjedstva. Posredovanjem trgovačkih veza i Čestih direktnih kontakata na japodski su prostor tako prodirati novi poticaji i nove ideje. O razgranatim starim trgovačkim putevima, ali i o uspostavljanju novih, među ostalim predmetima svjedoče i polikromne perle s tri Uca, nadene u Kompolju i Prozoru. U Kompoiju su pronađena četiri, a u Prozoru dva primjerka. Samo jedna perla pripada zatvorenoj grobnoj cjelini (grob 127 nekropole I u Kompoiju), dok ostali primjerci potječu iz razorenih grobova (BALEN-LETUNIĆ 1990: 41-42, t. 1, 2). Ove vrlo vrijedne predmete, izrađene izvan japodskog područja, D . Balen-Letunić je datirala u srednjelatensko razdoblje, dakle u 3-2. stoljeće prije Krista. Perle s tri fica feničkog su porijekla, a nalazimo ih na nizu sredozemnih lokaliteta (ukljuČujući i Crnomorsko prtmorje), te na brojnim lokalttetima srednje i istočne Europe. Kako na jadranskim obalama nije pronađen niti jedan primjerak, Balen-Letunić pretpostavlja da su lički primjerci izradeni u pontskim radionicama i da su prometnicama uz tokove Dunava i Save dopremljeni do japoda. U prenošenju ovih predmeta do japodskog područja možda su kljuČnu posredničku ulogu odigrali Kelti (BALEN-LETUNTĆ 1990: 43-47). Mogući pravac širenja ovih perli ukazuje na veliku važnost trgovačkih pravaca koji su Podunavljem povezivali Crno more s balkanskim, jadranskim i subalpskim prostorom (BALEN-LETUNIĆ 1990: 45; MAJNARIĆ-PANDŽIĆ 1998: 342, 345, sl. 165). Jedno je ovakvo zrno pronađeno i u Donjoj Dolini. Moguće je da su se upravo na ovom susjednom i kontaktnom prostoru Japodi susretali s novim kulturnim utjecajima i strujanjima (MARIĆ 1964: t. XXIII, 45). Ipak, domaća je tradicija bila i dalje vrlo jaka, Spomenuti uvezeni predmeti morali su odgovarati domaćem ukusu. Tijekom čitavog željeznog doba uz predmete od jantara vrlo su česti i različiti predmeti od staklene paste. Osim izdaleka donešenih vrijednih predmeta od staklene paste, jantara i metala, mnogi su predmeđ izrađivani u domaćim radionicama. Tako su u grobovima i u ovom razdoblju prisutna raznobojna staklena zrna koja su vrio vjerojatno imala apotropejsku moć. Lijep primjer je ogrlica od zrna izrađenih od staklene paste iz Prozora (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: t. X L ; MAJNARIĆ-PANĐŽIĆ 1998: 343, sl. 166).

181

Japodi: Itiri, Kćlti iti... ?

Povijest Japoaa. Pristup U razorenom, vjerojatno ženskom grobu u Trošmariji pokraj Ogulina, pronađene su dvije srednjolatenske broncane fibule i dva brončana pojasna okova. Brončane pločice svojim motivima i načinom izrade objedinjuju latenske utjecaje i domaću tradiciju. U japodskoj umjetnosti vrlo omiljen i čest motiv konja, ovdje je izrađen s očitim ugledanjem na keltske uzore, posebice na prikaze s keltskog novca, čestih u panonskom prostoru (MAJNARIĆ-PANDŽIĆ 1998: 343, sl. 166). Brončane fibule srednjelatenske sheme, koje su se u grobu nalazile zajedno s pojasnim ploČicama, svojim se tipološkim karakteristikama ubrajaju u proizvode domaćih radionica. Čitav grob možemo datirati u 2. stoljeće prije Krista. Osobitost je i polukružni zadebljani luk fibule (DRECHSLER-BIŽIĆ 1970: 246). I na ovom je primjeru vidljivo očko prilagođavanje stranih uzora domaćem ukusu i tradiciji. Još jedan vrlo bogati, razoreni grob, otkriven 1975. godine, svjedoči o preoblikovanju stranih utjecaja na osebujan japodski način. Radi se o skeletnom grobu u kojem je očito prepliranje raznolikih utjecaja sa sjevera i juga. Osim brončane pojasne pločice i importirane Gnathia posude koje svjedoče o japodskim vezama s jadtanskim prostorom, u grobu je pronađena i srednjelatenska brončana fibula koja pripada nizu sličnih, japodskih fibula (BALEN-LETUNIĆ 1996: 23-38, t. 2). Vrlo slične su fibule pronađene u Sisku i u grobu u Drenovom Klancu. U ovom je grobu nađen i željezni noŽ, sličan primjerku iz groba s brončanom pločicom iz Prozora (BALEN-LETUNIĆ 1996: 27; MAJNARIĆ-PANDŽIĆ 1970: 65, t. LV: 2, 6). Negdje od 3. stoljeća prije Krista u japodskim se muškim grobovima počinje, doduše sporadično, pojavljivati i oružje, lako se to dovodi u direktnu vezu s novim previranjima tijekom mlađeg željeznog doba, samo oružje nema veze sa suvremenim keltskim naoružanjem (GABROVEC 1983: 22-24). Radi se o vrsti velikih krivih bojnih noŽeva i kratkih mačeva (Prozor: DRECHSLER-BIŽIĆ 1956: 47,t.1,49, t. II; DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 20, t. X X X I V , X X X V ; Jezerine: RADIMSKY 1895: 86-87, fig- 151, 117, fig. 274, 156, fig. 468; Ribić: MARIĆ 1968, t. X , X X I ; u Vinici: GABROVEC 1966: t. 209; STIPČEVIĆ 1960: 88-93). Neki su autori japodske kratke mačeve svrstavali među mačeve tipa mahaira (CERMANOVIĆ 1957: 74-82). Parović-Pešikan mač iz Prozora svrstala je u grupu IV krivih mačeva. Starije analogije ovom oružju, posebno u odnosu na dršku, ona nalazi u Italiji na prostoru Picena. Od japodskog materijala uzela je u obzir krivi brončani mač iz Prozora (DRECHSLER-BIŽIĆ 1956: 49, t. II: 2; PAROVIĆPEŠIKAN 1982: 42-43,46).

Ne ulazeći ovdje u podrobniju tipološku analizu, mogao bih samo istaknuti da japodski bojni krivi noževi i kratki mačevi pokazuju raznolikost i bogatstvo različitih tipova koji imaju analogije u bližem i daljem susjedstvu, posebno u istoČnoalpskom prostoru i u Picenu (GUŠTIN 1974: 77-94), Na oblikovanje tog

182

oruŽja na japodskom području bitno su utjecale i halštatske tradicije i grčki utjecaji s juga. Ono je bilo posebno korisno i ubojito kao konjaničko naoružanje. Ksenofont ga takoder preporučuje kao vrlo pogodno za konjanike {Xen. Eq, XII, 11). Na nekim su japodskim kamenim spomenicima prikazani konjanici naoružani mačevima. Duge mačeve koje nose ratnici u povorci na urni iz Ribića i na odlomku ploče iz ZaloŽja, neki su autori smatrali keltskim naoružanjem (SERGEJEVSKI 1950: 86; ČREMOŠNIK 1959: 106). Ovom se mišljenju suprotstavila B. Raunig, datirajući te urne u 6. i 5. stoljeće prije Krista. Ona je mišijenja da se radi o tradicionalnom jednoreznom tipu mača te je stoga pokušala smjestiti mačeve prikazane na urnama, upravo u ovaj vremenski okvir. (RAUNIG 1992: 297-300). Često pojavljivanje konja na japodskim predmetima svjedoci o njegovoj stvarnoj ulozi u svakodnevnom Životu. Panegirik Mesali i živa slika starog arupinskog konjanika kako unatoč starosti suvereno vlada brzim konjem, potvrđuje ovu tezu. Stoga ne smijemo odbaciti moguću pretpostavku o japodskim konjanicima, naoružanima upravo tim, vrlo ubojitim i u konjaničkoj borbi, vrlo učinkovitim oružjem. 157

Prihvatimo li dataciju grobova s oružjem u 2. ili 1. stoljeće prije Krista, možda možemo govoriti i određenim društvenim promjenama, čiji je odraz vidljiv i u duhovnom svijetu, u sferi koja se obično najteže i najsporije mijenja (DRECHSLER-BIŽIĆ 1973: 20, bilj. 62). Na nekropolama se kontinuirano obavIja karakterističan japodski pogrebni ritual, bez većih promjena. Ipak, biritualnost i dalje ostaje glavnom karakteristikom japodskih pogrebnih običaja, unatoč raznolikim omjerima u broju paljevinskih i skeletnih ukopa. U kontekstu sporadične pojave oružja kao priloga u japodskim grobovima, možda možemo govoriti i o posljedici određenih društvenih promjena, primjerice o uznapredovalim, ubrzanim procesima transformacije i militarizacije japodskog društva tijekom 2. i 1. stoljeća prije Krista, čiji je odraz vidljiv i u duhovnom svijetu, u sferi koja se obično najteže i najsporije mijenja. Posebno kada uzmemo u obzir da se oružje javlja isključivo u žarnim grobovima. Tijekom mlađeg željeznog doba (latenskog razdoblja) na ličkim nekropoiama primjećujemo, siično kao i tijekom kasnog brončanog doba, stanovito povećanje broja žarnih grobova. Njihov broj i dalje ostaje nevelik. Sasvim je drugačija situacija na području rijeke Une. Tamo je i u prvim fazama samih nekropola broj paljevinskih grobova bio vrlo velik» U određenoj se fazi primjećuje rakođer povećanje broja žarnih ukopa. Prilozi u grobovima ne pokazuju znakove većih promjena. Ipak, sigurniji će zaključci biti mogući tek nakon modernih istraživanja japodskih nekropola, u cjelini, zajedno sa sustavnim istraživanjem njihovih naselja. 157 Ona je mišljenja da se radi o cradicionalnom jednoreznom tipu mača.

183

Povijest Ja

U ovom slučaju nije potpuno važno jesu li na tim kamenim spomenicima doista prikazani kekski mačevi. Sasvim je logično pretpostaviri da su Japodi kupovali i korisđli keltsko oružje, na glasu kao najkvalitetnije i najbolje. Stoga na taj način i treba tumačiti Strabonovu vijest o keltskom oružju kod Japoda. Samo korištenje nečijeg naoružanja naravno nije nikakav argument za etničko opredjeljivanje. Lako je moguće da su Japodi, koji su se znali sluŽiti zarobljenim rimskim ratnim spravama, kako doznajemo iz Apijanova opisa opsade Metula, takoder poznavali i koristili kvalitetno naoružanje svojih susjeda. Prema ostalim vrijednim nalazima u japodskim grobovima, njihova je kupovna moć bila dostatna da im omogući snabdijevanje vrlo kvalitetnim naoružanjem. Latenizacija bitno utjeČe na razvoj japodske kulture. Novi kulturni utjecaji donose bitno osvježenje i neke promjene u nošnji i običajima. Latenski utjecaji, nova tehnološka dostignuća i novi proizvodi, dopiru i do japodske zemlje. Stalni i intenzivni kontakti s keltskim susjedima, bitno obogaćuju japodsku kulturu. O tome da su njihovi medusobni odnosi bili uglavnom dobri, svjedoče nam i antički pisci. U neprijateljstvu prema Rimljanima i povremenim upadima u Italiju, možemo nazrijeti i određene savezničke odnose. Ipak, kako sam ranije istaknuo, u mladem željeznom dobu ne dolazi do potpunog zaokreta kulturnog razvoja. I dalje su upotrebi tradicionalni predmeti, možda sada nešto drugaČije izrađeni. O etmČkim promjenama i migracijskim kretanjima, dakako, ne možemo govoriti. Japodi i dalje ostaju vjerni starim tradicijama. Izvori spomenuti na početku ovog poglavlja daju plošnu sliku koja uglavnom nije vremenski nijansirana. Strabon piše o Japodima kao o mješavini Ilira i Kelta, a na drugom mjestu kao o ilirskom narodu koji ima keltsko naoružanje. Ovdje su mogli progovarati i različiti izvori koje je koristio, iz različitih razdoblja. U spomenu tetoviranja vidi se koliko je i antički (i barbarski) svijet polagao pažnje na vizualni jezik u izražavanju identiteta. To je ono s Čime se najprije i susretnu u dodiru s "drugim". U odgonetavanju vizualnog i ncverbalnog, a izraženog i u materijainoj kultun, u istraživanjima tmamo još uvijek dosta prostora. Nematerijalna će nam baština, koja uvijek ima neku "priču" o predmetima materijalne kulture, dakako, uvijek biti vrlo daleka i izuzetno teško čitljiva. U Strabonovu geografskom opisu šireg regtonalnog konteksta u kojem su živjeli i Japodi razaznajemo živahan svijet trgovačkth, kulturnih, etniČkih kontakata. Svijet vtšegraničja, dodira različitih povijesno-prostornih cjelina. Zato i njegov opis Japoda i njihovih susjeda možemo shvatiti kao odraz doživljaja tog multikulturnog mozaika. On govori i o kulturnom utjecaju Kelta s kojima Japodi praktično žive u susjedstvu. To potvrđuje i arheološka građa. Mtslim da se ovo pitanje ne moŽe riješiti konceptom etničke migractje većih keltskih

184

japodi: Itsri, Kelti ili... >

skupina. Naravno, moramo pretpostaviti mogućnost miješanja, doseljavanja manjih skupina, eventualno otimanje, kupovanje ili poklon žena, dolazak zarobljenika i čitav niz pojedinačnih sudbina. To nažalost, za sada možemo sada samo domišljati, na temelju analogija iz drugih sredina. Mogućeje pomistiti i da su ove vijesti o Japodima kao mješavini Kelta i Ilira argument tezi da se doista radi o zasebnom kulturnom i etničkom kompleksu. Iz perspektive znanja antičkog svijeta nije ih bilo moguće potpuno svrstati niti u jedne niti u druge pa ih se proglasilo mješavinom.

185

Dolazi li civilizacija s mora! O utjecajima iz jadranskog (sredozemnog) svijeta

U

japodskoj je kulturnoj skupini željeznog doba, tijekom čitavog njezina postojanja, prisutno više važnih sastavnica. Na njezin razvoj bitno utječu raziicita kulturna i duhovna stremljenja koja su dolazila sa sjevera, iz panonskog prostora, sa zapada, iz alpskog prostora, s istoka, iz balkanske unutrašnjosti, ali i s juga, s područja Jadrana i Sredozemlja. Različite kulturne komponente na japodskom su se prostoru miješale i zajednički sa zatečenim predajama stvarale specifičnu japodsku kulturu i ukus. Autohtona je komponenta tijekom čitavog prvog tisućljeća prije Krista uvijek bila dovoljno dominantna i snažna da akumuiira i preoblikuje raznorodne elemente koji su dolazili sa svih strana. Različiti su vanjski utjecaji obogaćivali, ali nisu potpuno mijenjali ukus Japoda. Prije će biti da su ove vanjske poticaje Japodi prilagođavali svojem ukusu. Na razvitak japodske kulture tijekom mladeg željeznog doba utjecala su nova helenistička stremljenja koja su većinom dolazila s juga, iz jadranskog prostora. Ipak, ovaj je utjecaj u razvoju japodske kulture imao nešto manje značajnu ulogu od ostalih sastavnica njezina razvoja. Gabrovec je ovoj komponenti kod Japoda dao najmanju ulogu, pridajući najviše važnosti naravno autohtonoj komponenti, a zatim i jakim latenskim, keltskim utjecajima (GABROVEC 1983: 25). Slažući se s tim mišljenjem, posvetio bih ipak određenu pažnju sredozemnim utjecajima, zbog njihova upliva na neke strukturne promjene unutar japodskog društva. Helenističkt sredozemni utjecaji najviše se očituju u razvitku liburnskih zajednica, bitno određujući njihovo ponašanje u novim političkim okolnostima. Od 4. stoljeća prije Krtsta na istočnoj obali Jadrana osjeća se snažna grčka ekspanzija. Blizina grčkog svijeta, ali i stalni kontakti s Italijom, bitno utjeČu na procese transformactje epihorskih zajednica. Brz gospodarski razvitak pod utjecajem gospodarski vrlo živog susjedstva omogućuje i brzu urbanizadju na Eiburnskom području ubrzo nakon uspostavljanja rimske vlasti. Snažan su gospodarski razvitak Liburni i doživjeli ranije nego ostali narodi na ovom prostoru. Stupanj njthove političke organizacije Fanula Papazoglu nije ocijenila kao politicku zajednicu, već tsključivo kao etničku kategoriju (PAPAZOGLU 1967: 20-21), Liburnske su zajednice dočekale postepenu rimsku ekspanziju svaka na svoj naćin. Njihovo ponašanje variralo od zajednice đo zajednice, bez ikakve međusobne koordinacije. Većinom se radilo o mirnom podvrgavanju rimskoj

189

Povijcst Japoda. Pristup vlasti. Ipak, još u vrijeme Oktavijanova pohoda u llirik, izvori spominju liburnske gusare. Znači da su neke fiburnske zajednice ostale vjerne tradicionalnim načinima privredivanja, ne prihvaćajući novu konstelaciju snaga na Jadranu. Dodir s mediteranskim svijetom, trgovina, ratovi, razmjena s rimskim, grčkim i ostalim sredozemnim trgovcima, utjecala je na brzu društvenu i gospodarsku transformaciju liburnskih zajednica. Sve su ove pojave mnogo manje zamjetne na japodskom području. Ipak, s Jadrana pristižu vrlo jaki poticaji kulturnom i gospodarskom razvitku. O korištenju i opticaju novca svjedoče ostave sjevernoafričkog, rimskog republikanskog i u mnogo manjoj mjeri grčkog novca iz Obrovca, Zvonigrada, Mazina, Štikade, Gračaca, Široke Kule, Donjeg Unca, Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe, Vrankamena i Izačića (TRUHELKA 1889: 38-43; BRUNŠMID 1897: 42-82; 1900: 81-86; 1902: 167-170; BAHRFELDT 1901; PEGAN 1959: 154-155; KURZ 1974: 155-161; MIRNIK 1982:149-167; 1987: 369-392). Datacije ovih ostava u radovima različitih autora variraju od 2. do prve polovice 1. stoIjeća prije Krista (MIRNIK 1987: 369-392). Truhelka je smatrao da jeovaj novac na japodski prostor dospio preko luke Dirahija, kao izuzetno važnog rrgovačkog središta (TRUHELKA 1889: 41). Brunšmid je pojavu sjevernoafričkog i kalskog novca na ovom prostoru povezao s trgovinom jantarom, u kojoj su vrlo vjerojatno važnu posredničku ulogu igrali i Japodi (BRUNŠMID 1897: 46). Kako je to vidljivo i iz samo letimičnog uvoda u bogatu japodsku arheolosku gradu, Japodi su tijekom čitavog željeznog doba bili vrio veliki konzumenti različitih predmeta od jantara. O tomu svjedoče brojni različiti predmeti od jantara, nadeni u japodskim grobovima. Često je i samo jedno zrno jantara moglo biti jedinim prilogom u japodskom grobu (PALAVESTRA 1993)Brunšmidova teza stoga nije za odbaciti. Moguće jeda je trgovina jantarom bila vrlo važan dio japodske razmjene sa sredozemnim svijetom. Japodi se u vijestima antičkih pisaca pojavljuju tek od 2. stoljeća prije Krista. Očito, tek tada oni ulaze u interesnu sferu prije svega rimskog, ali i općenito antičkog svijeta. Njihova pojava u antičkim izvorima koincidira i s prvom pojavom novca u ostavama na japodskom području. Ova je pojava naravno samo dio spleta zbivanja na širem području. Ona je očito i odraz gospodarskog rasta i povećane poljoprivredne proizvodnje na velikim imanjima u Italiji (FULFORD 1985: 91-107). Noricko željezo i baltički jantar mogli su tako bki značajan artikl na čitavoj mreži trgovačkih veza na jadranskom i alpskom prostoru (Plin. N. H. X X X V I , 46). Naravno da je i osnutak Akvileje u uskoj vezi upravo s ovim čimbenicima tadašnje međunarodne razmjene.

190

Dolazi li civilizacija s mora? Pojava novca na ovom području ne svjedoči samo o vanjskim utjecajima i trgovini određenim proizvodima, već i o uznapredovalim procesima unutrašnjih promjena unutar japodskog društva. U Daciji, u relativno kratkom vremenskom intervalu, od 80. godine prije Krista do Burebistine smrti 44. godine prije Krista, nalazimo takođervelik broj novčanih ostava. Fulford pohranjivanje velikih količina novca u Daciji dovodi u vezu s kupovinom roblja. To se tržište, prema njegovom mišljenju, posebno aktivira kad je istočnosredozemno tržište robova presahlo nakon Pompejevog uspjeha protiv gusara, 67. godine prije Krista. Ovo naravno može objasniti pojavu novca, ali ne i zašto bi ga se pohranjivanja i skrivalo (FULFORD 1985: 96-97). Japodski je prostor morao biti zanimljiv sredozemnoj trgovini zbog svojeg geostrateškog položaja, kao poveznica sjeverne i srednje Europe s Jadranskim morem i Balkanom. Patsch je s punim pravom pretpostavio da su trgovci u rimsko doba preko luka u Vegiju (Karlobagu) i Seniji (Senju) izvozili drvo, stoku, kožu i sir (PATSCH 1990: 20). Vrio vjerojatno su ove razgranate trgovačke veze bile razvijene već u predrimsko doba. Rimljant su na ovom prostoru uglavnom preuztmali već dobro uhodane trgovačke komunikacijske pravce. Ulogu istočnojadranskih grČkih gradova u ovoj trgovini, na današnjem stupnju istraživanja ne možemo potpuno jasno sagledati (KATIĆ 1999: 49-55). Nalazi Gnathia posuda i doduše rijetkih grčkih istočnojadranskih novaca na japodskom području, ukazuju na to da su vrlo vjerojatni njihovi kontakti. O ovim kontaktima svjedoči i fragment fibule sa zrnom jantara i vitrejom eliptičnog oblika s prikazom lava u intaglio tehnici, nađen u Kompolju 1956. godine, izvan grobnih cjeiina (dubina 0,50 cm; DRECHSLER-BIŽIĆ 1961: 95, t. X X X I V ; 3). Dreschsler-Bižić je ustvrdila kako fibula s ukrasima, načinom izrade te vrstom i bojom stakla, odgovara onima u Vičjoj Luci na Braču, te da je iz tamošnjih radionica trgovinom dospjela na japodsko područje (DRECHSLERBIŽIĆ 1961: 91; BULIĆ 1900: 23-30). Osraje otvorenim pitanjem zašto su skrivene ostave brončanog novca i različitog blaga. Raspored njihovih nalazišta, kako je to ustvrdio Mirnik, ukazuje na mogući smjer rimskog vojnog upada, koji je Japode primorao na skrivanje blaga: iz pravca Zadra preko Obrovačkog prijelaza prema unutrašnjosti Like i zapadne Bosne i odatle možda do Siska (MIRNIK 1987: 372-373). Sigurno je da je pohranjivanje ovih ostava u uskoj svezi s čestim sukobima s Rimljanima na prijelazu iz 2. u 1. stoljeće prije Krista. Zaninović je ove ostave povezao s pohodima Tuditana i Metela (ZANINOVIĆ 1986: 61).

191

Povijest Japoda. Pristup

Doiazi li civižizacija s mora?

Patsch je ustvrdio kako je blago u ostavama bilo namijenjeno topljenju i pretvaranju u oružje, oruđe i nakit (PATSCH 1900: 52-53). Veliki broj šipki i poluga aes rude, takoder i aes stgnatum, potvrđuje utemeljenost ovog mišljenja. O dobro uhodanim kontaktima i vezama svjedoči i blago otkriveno u Ličkom Ribniku pokraj Gospića. Ostava je pronadena 1930. godine kad se minirao teren u svrhu vađenja kamena. Predmeti su se nalazili u velikoj brončanoj posudi pokrivenoj zemljom, u prirodnoj krškoj pukotini {KLEMENC 1935: 83125; MAJNARIĆ-PANDŽJĆ 1998: 348, sl. 170-171). Izuzetno bogata ribničkaostava novca, srebrnog nakita i jantarnih predmeta, skrivena je u vrijeme nesigurnih dogadanja tijekom panonsko-ilirskog ustanka 6.-9. godine poslije Krista. Ostavu je Klemenc datirao prema nalazima Augustova novca (KLEMENC 1935: 86). U njoj je skriven rimski i sjevernoafrički novac od 3. stoljeća prije Krista sve do Augustovog novca datiranog u 1. stoljeće poslije Krista. Klemenc navodi ukupno 357 komada novca: 315 republikanskih, Augustovih 41 i jedan srebrni denar numidskog kralja Jube (60.-46. prije Krista; KLEMENC 1935: 86-105). Veći dio ovog blaga sastojao se od srednjelatenskih i kasnolatenskih fibula, raznoiikih zrna i privjesaka od jantara, srebrnih privjesaka, lanČića, tiještenog lima. Liburnske pločaste fibule nađene u ovoj ostavi, ali i u prozorskoj nekropoli, svjedoče o razgranatim kontaktima s liburnskim zajednicama (DRECHSLERBIŽIĆ 1987: 412, s l 25, 25a).

Izgleda da se trgovački kontakti, razmjena ideja, ali i ratni pohodi, na čitavom jadranskom, balkanskom, panonskom i subalpskom prostoru posebno intenziviraju od 2. stoljeća prije Krista sve do Oktavijanovih osvajanja. Upravo od tog vremena raspolažemo i s najvećim brojem obavijesti kod antičkih pisaca. U 2. stoljeće prije Krista datiramo i željezne pojasne kopče (ili ploče), obložene brončanim limom, nađene u iskopavanju nekropole u Prozoru (LJUBIĆ 1889: 136-137, t. X X V ; DRECHSLER-BIŽIĆ 1983: 59, sl. 15). Na njima su prikazani parovi konjanika koji jašu zajedno, zatim borci oboružani štitom i kopljem, na malim lađama, u trenutku borbe. Sređišnji je lik na pločicama svakako krilato božanstvo okruženo nizom motiva prožetih simbolikom. Iz glave božanstva spuštaju se ravne i valovite zrake. Okružuju ga različite ptice, rozete i privjesci. Sve zajedno stvara zastrašujuću, simboličkim sadržajem vrlo nabijenu scenu. Vrlo je znakovita i prisutnost ratnika zajedno sa sunčanim božanstvom. Slične kopče pronađene su i na području Labeara, u Gostilju kod Skadarskog jezera te na području Daorsa, u Ošanićima kod Stoca. U Gostilju, u grobu broj 158

158 O simbolima prikazanima na ovim pločicama i njihovu znaccnju vidi joi L: BASLER 1969: 9; MARIĆ 1976: 35-^0; STIPČEVIĆ 1981: 111; JOVANOVIĆ 1985: 48-54; 1989: 115-133; DRECHSLER-BIŽIĆ 1987: 434-435; RAUNIG 1992; 215-221, t. X X I X ; BALEN-LETUNIĆ 1996: 23-38; MAJNARJĆ-PANDŽIĆ 1998: 3-45-346).

192

30, pronadena je pločica koja motivima direktno odgovara prozorskim pločicama (BASLER 1969: 5-107, t. VII, X X V , X X X , XXXIII; za Ošaniće vidjeti: MARIĆ 1973: 257-260, t. HJj 1976: 35-40, t. I-II). Pločice su se vrlo vjerojatno izrađivale izvan užeg "ilirskog" područja u radionicama koje su proizvodima pokrivale šire područje. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da su pločice iz Prozora nešto rustičnije izrade nego one nadene u Gostilju i Ošanićima. U kovaČko-zlatarskoj ostavi u Ošanićima pronađeni su kalupi matrice, s plitko udubljenim negativima figura. Služili su za iskucavanje figuralnih prikaza u tankom limu (MARIĆ 1979: 38-50; RAUNIG 1992: 215-216). Otisnuti retjefni motivi odgovaraju onima na trapezoidnim piočicama. MoŽda su putujući iii domaći majstori pomoću takvih matrica izrađivali pojasne kopče. Godine 1975, prilikom obrade zemljišta, u Prozoru je razoren jedan bogati grob, u kojem je osim zrna jantara, brončanih karika i aplika, đva željezna noža, brončane fibule i jedne Gnathia posude, pronadena i brončana trapezoidna pojasna kopča. Grob je datiran u 2. stoljeće prije Krista. Radi se o skeietnom ukopu (od kostiju su sačuvani samo tragovi), na dubini od 0,45-0,50 m, svega dvadesetak metara od mjesta Ljubićevih iskopavanja {BALEN-LETUNIĆ 1996: 23-38). Pločica je prema D . Balen-Letunić vjerojatno bila rad domaćeg majstora. Reduciranjem simboličkih scena na one, domaćem čovjeku najvažnije te ponešto nespretnijom obrtničkom izvedbom, ploČica se razlikuje od ostalih sada poznatih (BALEN-LETUNIĆ 1996: 25). Ona je dokazom da su japodski obrtnici pokušavali oblikovati ukrasne predmete prema stranim, uvezenim uzorima. U odabiru motiva i simbola, uvijek je naravno dominantan domaći ukus. I strani su se majstori koji su radili za ovakve naručioce morali prilagođavati ukusu koji je vrlo vjerojatno određivala i religiozna simbolika. Svi ovi nalazi potvrđuju da su se japodske zajednice trgovinom i razmjenom uklapale u gospodarske sustave bližeg i daljeg susjedstva. Helenistički utjecaji, iako nešto manje prisutni nego u nekih drugih etničkih zajednica, ipak nalaze mjesto ukulturijapoda. Kaošto je to bio sluČaj isdrugim kulturnim utjecajima na razvoj japodskog naroda, heienističke su se kulturne tekovine također mijenjale i prilagođivale ukusu domaćeg čovjeka. Postojanje ovih predmeta, bilo da su izrađeni u radionicama grčkih gradova na Jadranu, bilo da su potjecali iz bilo kojeg drugog dijela Sredozemlja, pretpostavlja i postojanje određenog ukusa i kupovne moći. Teško je pretpostaviti da su baš svi vrijedni predmeti strane provenijencije bili plijenom pljačkaških pohoda. Japodski se prostor nalazi na kraku jantarnog puta i posrednička je uloga u ovoj trgovini bila za Japode od posebne važnosti. Putevi kojima su helenistički utjecaji prodirali na japodski prostor pokazuju stalnu orijentaciju i otvorenost Japoda prema Jadranu.

193

Povijest japoda. Pristup Rimska osvajanju daju novi impuis vezama Sredozemlja s unutrašnjošću Ilirika. Krajem h scoljeća prije Krista, svakako poslije Oktavijanovih pohoda, dolazi od naglog procvata trgovine sjeverozapadne Bosne s gradovima na istočnoj obali Jadrana (MARJĆ 1963: 78). Tako se pojavljuju fino bojene posude, koralji, emajl od staklene paste. Rimska vlast tako produbljuje i ponovno aktivira stare veze zaleđa s istočnom jadranskom obalom. Organiziranjem rimskog provincijalnog sustava ponovo se aktiviraju i oni putevi koji su bili vrlo aktivni tijekom 2. i L prvog stoljeća prije Krista, primjerice iz pravca Zadra preko Obrovačkog prijevoja prema unutrašnjosti Like i zapadne Bosne. Tako je Oktavijanov pohod mogao zateći japodske zajednice zahvaćene bitno ubrzanim procesima unutrašnje transformacije, kakve galska oppida doživljavaju u trenutku Cezarovih pohoda (KRUTA 1993: 47-54; BUCHSENCHUTZ 1996: 210-213).

194

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

ktavijanovim pohodom Dionova se Japodija — 'larcuSict, nad kojom Oktavijan 29. godine prije Krista slavi svoj trijumf (Cass. Dio 51, 21, 5), uklapa u rimski provincijalni ustroj. Stvaranjem skardonskog konventa u Augustovo doba, japodi se postepeno uključuju u teritorijalni i administrativni okvir Liburnije i Dalmacije. Japodi su u sastav sudskog konventa sa sjedištem u Skardoni (Scardona, Skradin) ušli cjelovito kao etnička skupina, Sto bilježi PUnije Stariji (Ptin. N H III. 21, 139-140; Plin. N. H. III, 22, 141). Liburnske općine u sastav istog konventa ulaze pojedinaČno. One, kao posebne društvene i teritorijalne jedinice, od Augustova vremena, prolaze proces pretvaranja u rimske municipalitete (Suić 1975: 111). 5to se s velikim japodskim nicama događalo u to vrijeme? One su neposredno prije rimskog osvajanja prolazile slične procese promjena kao što se to dogada i na susjednim liburnskim ručjima. Međutim, otvoreno je pitanje što se događa u vrijeme neposredno nakon uspostave rimske vlasti. Činjenica je da čitava etnička skupina ulazi u konvent u kojem sudjeluju samo neke od zajednica susjednog naroda- Većina je istraživača do sada to neopravdano pripisivala zaostaiom i konzervađvnom japodskom društvu. Činjenicu što Japodi nisu bili popisani u dekurije, kako je to bio slučaj s Delmatima, Mezejima, Sardeatima i drugim narodima, već su bili u zajedničkom konventu s Liburnima, Suić je objasnio posebnim fiskatnim statusom i Japoda i Liburna, kao naroda koji se spominju u katalogu naroda Itatije - Veneti, Carni Histri lapudes, Histri, Liburni (Ptin. N. H. III. 5, 38, 39). 159

t

t

160

Liburni su, prema Suićevom mišljenju, stekli privilegije nakon Tuditanove ekspedicije 127. godine prije Krista, nakon čega su stekli imunitet, a preko njega i italski privilegi], zahvaljujući kojemu su i svrstani u cenzorske liste Italije te su dobili privilegij alimenata. Povtasrice su tako proširene na sve liburnske zajednice, a nešto kasnije i na Japode (Sinć 1992: 63). Je li uzrok cjelovitom ulasku Japoda u sudski konvent potpuno uništenje jezgre japodske zemlje (središnjeg japodskog prostora) i kao posljedica njezina depopulacija? Ili je možda postepeno integriranje u šire cjeline rimskog 159 Je li taj buduei okvir u neito kaanijem vremenu doisra bila i provincia Liburnia*. (MEDJNI 1980:363-441) 160 Plinije Stariji spominje kod Delmata 342, a kod Mezeja 269 dekurija. {Pžin. N. H. III. 22, 1 4 M 4 3 ; S u i ć 1975: 111-112).

197

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

Povijest Japoda. Pristup političkog, gospodarskog i prometnog sustava i podvrgavanje isključivo rimskim prometnim i gospodarskim interesima, odlučivalo i o teritorijalnom \ političkom uređenju područja, ne uvažavajući uvijek povijesne, kulturne i etničke kriterije. Činjenica je da su u vremenu neposredno prije Oktavijanovog osvajanja japodske zajednice bile moćni gospodari prostora, opjevani i u rimskih pjesnika. Nakon poraza odjednom ih nema ijapodi u konvent ulaze kao narod. Složene, dugotrajne procese transformacije starih protohistorijskih društava i njihovog uklapanja (i postepenog nestajanja) u rimski provincijalni ustroj, na ovom području, tek treba istražiti. Izuzimam unsko područje gdje je zamjetan intenzivan život i u antičko doba, ali i neprekinut kontinuitet sahranjivanja u unskim nekropolama. Istraženost antičkog razdoblja u Lici, Ogulinsko-plaščanskoj udolini i Gorskom kotaru, ne dopuŠta Šire zaključke. Problem je tek pred nama. Ipak, određeni broj nalaza na središnjem japodskom podrucju, iz vremena od I. stoljeća poslije Krista i dalje, a koji svjedoči o konrinuitetu života, nije ipak dostatan za pouzdano utvrdivanje intenziteta političkog i gospodarskog života. Dojam je ipak da se radi o svojevrsnoj stagnaciji. Moguće je također da pojedini dijelovi japodskog teritorija idu zasebnim putevima razvitka. Povijesni razvitak, prometni položaj, kontinuitet života od najstarijih razdoblja stavljaju gradinsko naselje na Viničici (Metul) u direktnu usporedbu s takoder velikim japodskim naseljem, Arupijem (naseobinski kompleks gradine Vital kod Prozora). Istraživanje prapovijesnih nekropola pod Arupijem, prapovijesnih i antičkih ostataka naselja na uzvišenju, antičkog naselja u podnožju, brojni sluČajni nalazi, raspršeni ostaci nekoć velikog i značajnog municipalnog središta, svjedoče o kontinuitetu naseljenosti od prapovijesti (BAKARIĆ 1999: 7-19; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1974: 74-79; 1975: 169-171; 1975a: 99-100; ŠARIĆ 1980: 115-123; DRECHSLER-BIŽIĆ: 1973; LJUBIĆ 1889: 150-151). Konrinuitet potvrđuju i istraživanja ostataka prapovijesnog i antičkog naselja na gradini Viničici te u njezinom podnožju (OLUJIĆ 2005: 133-135). Tijekom prapovijesnog razdoblja, brojne su sličnosti u razvitku ova dva velika japodska protourbana središta. 161

Spomenimo i Kukuljevićevu grešku u ubikaciji Arupija na mjesto Carevog Polja kod Josipdola (KUKULJEVIĆ 1873; 132). On Arupij, dakle, pogrešno smješta na prostor podno Viničice. Ljubić je u svojim Putopisnim arkeologiiktm bilježkama od Ogulina do Prozora antički Arupij također smjestio podno Viničice (LJUBIĆ 1882: 22). Tako su, premda zabunom, ova dva naselja ponovno dovedena u neposrednu vezu. Međutim, nakon Oktavijanovog pohoda, čini se s

161 Sustavna istraživanja Vinićice iraju od 2002. godme, a upripremi je i objava prve faze istraiivanja.

198

da ova dva naselja idu razliČitim putevima razvitka. Za razliku od antičkog naselja u podnožju ViniČice, Arupium tijekom rimskog razdoblja nastavlja igrati vrlo važnu ulogu, ne samo kao regionalno adminisrrativno središte, već i kao važna prometna postaja. Za razliku od Arupija, antički geografski izvori nakon Strabona, posebice rimskl itinerariji, više ne spominju Metulum. Mislim da se ovdje ne radi o pukoj slučajnostL Ukoliko prihvatimo da se japodski Metul nalazio upravo na Viničici, ne čudi da je antiČko naselje koje je postojalo u njezinom podnožju, bilo od ograničene važnosti. Glavni "grad" Japoda, uporište otpora, uništen požarom, morao je biti nekako kažnjen za svoj otpor. Stanovniđ rimskodobnog naselja pod Viničicom bili su većinom isluženi vojnici različitih legija, zaposleni u održavanju reda i sigurnosti na tamošnjim prometnicama. Zato Metui bilježe samo vrela koja prikazuju Oktavijanovo ratovanje u Iliriku od 35. do 33. godine prije Krista. O Japodima nakon završetka Oktavijanovih ratnih operacija u Iliriku ne postoje više nikakve vijesti kod antičkih pisaca. Oni se ne spominju u opisima ratnih operacija koje su Augustovi vojskovođe vodili u cilju smirivanja niti se spominju u izvorima koji opisuju tijek Batonovog rata (6.-9. poslije Krista). I Patsch misli da su Japodi, iako se u izvorima ne spominju izrijekom, vjerojatno sudjelovali u ustanku, a poziva se i na Veleja Paterkula koji piše o sudjelovanju čitave Panonije i Dalmacije (Vell. Pat. II, 110; PATSCH 1896: 129). Ratom opustošena zemlja Japoda vrlo vjerojatno nije bila pacificirana do kraja. Uostalom, Oktavijan je svojim pohodom obuhvatio samo jedan njezin dio. Moguće je tako da su neke japodske zajednice ipak potpomagale ustanak od ć. do 9. godine poslije Krista. Prihvatimo li ubikaciju antičkog Retinija (Raetinium) u okolicu Bihaća, možemo govoriti t o izravnom sudjelovanju Japoda u velikom ustanku protiv rimske vlasti. Naime, pripovijedajući o Germanikovim vojnim akcijama protiv ustanika 9. godine poslije Krista, Dion Kasije spominje i kako je neuspjeŠno podsjedao Retinij fPamvov; Cass. Dio 56, 11-12). 162

Pašalić se ne slaže s ubikacijom Retinija u Golubić, ali misli da bi ovo mjesto doista trebalo tražiti negdje u okolici Bihaća (PAŠALIĆ 1975: 414-415). Antički pisci, osim Dtona, ne spominju Retinij, a nije se niti nalazio na putu Oktavijanove vojske, Bojanovski pretpostavija da uzrok tome leži u činjenici da se Retinij u znaČajnije naselje razvijao tek nakon Oktavijanovih pohoda {BOJANOVSKI 1988: 315).

162 RAUNIG 1992: 21; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1975: 99: ALF6LDY 1965: 159; BOJANOVSKI 198S: 314-323

199

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

Povijest Japoda. Pristup Koncentracija vainih lokaliteta s vrio bogatim nalazima, od 8. stoljeća prije Ktista sve do rimskog doba, ipak ne bi isla u prilog ovom argumentu. Što se tiče Oktavijanovog pohoda iz 35. godine prije Krista, udar rimske vojske bio je koncentriran na područje odakle je prijetila neposredna opasnost Akvileji i drugim bližim rimskim posjedima. Tako se, tom prigodom, japodski lokaliteti srednjeg toka Une jednostavno nisu nalazili na putu rimskoj vojsci. Premda je ovaj prostor bio izuzetno značajan za Japode, posebno kao svojevrsno kultno srediŠte, ipak je iz rimske perspektive, u tom trenutku bio periferan. Tijekom Batonovog rata na području je Liburna i Japoda, točnije Liburnije i Japodije, postavljen rimski prefekt (praefictus), možda kao vojni poglavar. O tome svjedoči natpis nađen u Veroni (CIL V 3346; PATSCH 1896: 133-134): bello I BATONIANO.PRAEFVIT/ IAPVDIALET.LIBVRN/SIBI.ETLIBERTIS / T.F.I. M . Suić, u iscrpnom komentaru ovog natpisa, ukazuje na mogućnost da je natpis stajao negdje u Liburniji, odakle je nepoznato vrijeme donijet u Veronu (Suić 1992: 57, bilj. 10). On donosi slijedeće čitanje: bellloj Batonianopraefuil.. .j lapudiai et Liburn (iaij/sibt et libertist(estamento) f(ieri) i(usst) (Suić 1992: 61). Je li ova funkcija bila uvedena samo privremeno ili se ona zadržala u kontinuitetu, nije danas potpuno jasno. U Privilici kod Bihaća pronađen je ulomak kamenog žrtvenika na kojem se spominjepraepositus (PATSCH 1896: 134-136). Bojanovski postavlja picanje jesu l i prepoziti upravljali pojedinim zajednicama pod nadzorom prefekata ili je ta dužnost možda zamijenila prefektovu (BOJANOVSKI 1988: 313). ^i'^t^c^ htttop Prefekturalna je uprava postojala u vrijeme vojne okupacije zemlje i trajala je sve do odlaska legija iz Dalmađje (iza 50. godine poslije Krista) i osnivanja municipija u Vespazijanovo doba (BOJANOVSKI 1988: 313). Prefekcura o kojoj svjedoči Veronski natpis, po Suićevom mišljenju, morala je u nesigurno vrijeme ustanka štititi Italiju od neposredne ratne opasnosti. Ratom opustoŠena zemlja Japoda vrlo vjerojatno nije bila pacificirana do kraja. Moguće je da su neke zajednice potpomagale ustanak 6. do 9. godine poslije Krista. Naročito se to moglo odnositi na unski kraj oko Retinija, koji nije bio direktno pogođen Augustovim pohodom 35. godine prije Krista. Prefekr je stoga predstavljao okupacijsku vlast na području koje je imalo ne samo obrambenu funkciju u odnosu na Italiju, već i veliku tranzitnu važnost, kao prostor preko kojega je bilo moguće vrio brzo dopremanje trupa i logistike, bilo kopnenim, bilo morskim putevima. Tako je i susjedno područje, primjerice važno prometno raskrižje Siscia, do koje su najbrži kopneni putevi, ali i najkraća veza s morem, iŠli preko japodskog lć3

163 Posebno ako sc uzme u obzii strah u Icaliji od mogućeg prodora ustanika, o čemu svjedoči i AugustovgovoruSenatu (VelL Pat. II, 110, 6; 111, 1; Suić 1992: 62).

200

teritorija, pretvorena u veliki dobro utvrđeni vojni logor (Vell. Pat. II, 113). Japodski narod je bio organiziran u jedinice teritorijalne samouprave, civitates peregrinae, koje su vjerojatno odgovarale prijašnjim teritorijalnim japodskim zajednicama (PATSCH 1896: 129). Njima su na čelu kao predstavnici rimske vlasti stajali praepositi. Neki su od njih bili i prmcipes prvaci, za koje Alfoldv i Bojanovski pretpostavljaju da su sačinjavali i određeno vijeće koje je upravljalo zajedno s prepozitima (ALF6LDY 1965: 40-41; BOJANOVSKI 1988: 313-314). Natpisi gdje se spominju japodski praepositi i principes nadeni su isključivo na svetištu Binda-Neptuna na izvoru Privilice kod Bihaća. Neki od ovih natpisa izričito svjedoče o njihovu japodskom karakteru (praepositus lapodum). Osim toga imena poput Proculus Parmank(us) Loantius Rufus, Licinius Teuda, takoder govore o domaćem, japodskom porijeklu ovih rimskih dužnosnika. Rimska je uprava u onim segmentima koji se nisu kosili s njezinim vitalnim interesima tolerirala domaće (stare) tradicije. Neka imena s natpisa nadenih na japodskom prostoru, poput Ammida, Andes, Iaritus, Matera, Maxa Mellito, Muntanus Nantia, Nonntio, Parmanicus Poia, Sarius Seneca Stcu, Silus, Sinus Alfoldv smatra keltskima. Prema njegovu mišljenju, na osnovu istraŽivanja jezičnih ostataka, Japodi su tijekom kasnog republikanskog i ranocarskog doba bili mješavina ilirskih, keltskih i venetskih elemenata (ALF6LDY 1965:41). Imena Ditius, Dituico, Ditus Pantadienus, Plator, Platurius, Sestenius Sestus, Tatonia, Teuda, Tritus Vendes on smatra ilirskima (ALF6LDY 1965: 55-63) . 164

t

t

lfi5

t

t

t

t

t

t

t

t

] 6 6

t

Katičić je ovu listu smanjio na tri sigurna keltska imena Ammida Matera \ Seneca. Za imena poput Nantia Nonntio, Poia i Sicu, mogućnost pripadnosti keltskom imenskom krugu ostavlja otvorenom, dok je za imena Andes, Iaritus, Maxa Muntanus, Parmanicus, Sarius, Silus i Sinus ustvrdio da ne raspolažemo nikakvim dokazima zbog kojih bismo ih ubrojili u kcltska (KATIČIĆ 1965: 55-63). Rendić-Miočević je ukazao na domaće onomastičke tradicije koje povezuju Japode s ostalim ilirskim narodima. Ime Andes prema njegovom je mišljenju etnonimskog postanka, te je moglo označavati doseljenika iz neke keltske zajednice {RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1975: 100). Katičić je na temelju onomastičke građe ustvrdio da su japodska imena pripadala širem srednjodalmatskom imenskom području, kao dijelu dalmatsko-panonskog imenskog područja, te su unutar njega činila posebnu grupu (KATIČIĆ t

t

f

164 Tiberije je u Sisku skupio deset legija, sedamdeset kohorti desei ata, pieko deset tisuća veterana, dobrovoljcc i tiačku konjicu. Tiberiju je pomoć doveo i senator Velej PaterkuJ, član njegova stoiera, a kasnije i Germanik (ZANINOVIĆ i986: 63; HOTJ 1992: 138-143). 165 O japodskim imenima do danas se pisalo relativno mnogo: MAYEH 1957; KATIČIĆ 1964: 958;ALFOLDY 1965: 40-41, 158-160; 1969: 140 i dalje; RENDIĆ MlOĆBVić 1975a: 97-108. 166 Imena Turranius, Turrinius 't Turus, bila bi prema njegovom miiljenju, Liburnskog porijekla. (

201

Povijest Japoda, Pristup

Japodi nakon Oktavijanovog pohoda

1964: 21). Neporecivu prisutnost imena keltskog porijekla Karičić je datirao u doba rimske vlasti. Nositelji ovih imena vjerojatno su stigli ovamo tek u vrijeme organiziranja rimske vlasti na ovom prostoru (KATIČIĆ 1965: 53-76). Domaća se etniČka komponenta uporno održavala unatoč jakoj romanizaciji. Još i u 3. stoljeću nakon Krista se uz carski gentilicij kao kognomen, pojavljuju i domaća epihorska imena kao Maxa Pantadienus, Turranius, Ursus{?) t

(BOJANOVSKI 1988:

311)-

Jedan od važnih spomenika za razumijevanje japodske povijesci u razdoblju timske vlasti jest svakako "Pisani kamen" (CIL III 15053). Radi se o natpisu uklesanom u stijenu, u predjclu Legenac (x=55 280 55> y= 49 508 07, A 864; Lomska duliba, Kosinjski Bakovac, općina Perušić), na sjevernom Velebitu (BRUNŠMID 1898; 1901: 99-102, 174-177; PATSCH 1990: 29-31; RENDIĆrvlioČEvić 1968: 63-73; POLJAK 1996: 349-350; OLUJIĆ 2004: 216-219). Među prvima je natpis spomenuo Fras: U šumi Begovača nalaze se tragovi nekadašnjega sela, a dalje, u stijeni kod izvora, nalazi se natpis koji se vjše ne može odgonetnuti. Iako taj izvor leži na visokom području, zanimljivo je da ima vode u svako doba godine, pa i za velike suše, i Često se izlije, tako da poplavi kosinjska poija koja se nalaze u dolini* (FRAS 1988: 167). Brunšmid prvi donosi natpis u dvije verzije prijepisa (BRUNŠMID 1898: 174-175): Ex convfenjtione [f]inis I inter Orftjopf/jinos et Pare I ntinos. Adiftjus ad aquam> l quam Ortofpjlinis, pas(s)us I D(=500), latus I (=primum?) (BRUNŠMID 1898: 175). U nemogućnosti da sam dode do mjesta gdje se nalazio natpis, a na temelju više različitih prijepisa, i Patsch donosi svoju verziju čitanja (PATSCH 1990: 30): Ex Conventione Ifinis inter Orto Iplinos etPare I ntinos aditus adl aquam vivam Ortop I linis passus ID latus L ft

367

168

lfis

167 Drunšmid zbog vremenskih neprilika nije mogao doći do natpisa, već je objavio verzije prijepisa koje su napravili jedan lugar I Vujnović, bilježnik u Sv. Jurju, 163 Ptijepis prenosim kako ga donosi Brunsmtd. Prema ovom BrunŠmidovom čitanju radi se o dogovoru (ugovoru) Parcntina t Ortoplina, kojim st Ortoplinima dopuita pristup izvoru do ima 500 koraka (oko 740 m, I pa$sus=\,48 m). Natpis, se prema ovom Ćitanju, nalazi "na prvoj strani (ili potezu) ustanovljene mede* (BRUNSMID 1898: 175). 169 U prijevodu biprema ovom čitanju tekst glasio: Ugovorena /granica. izmedu Oflo/plina i Pare/ ntina prilaz /živoj vodi Ortop/linima koraka/500 strana l, Prema ovom čitanju Parentini dopuitaju Ortoplinima pristup izvoru, u duzini od 500 koraka i u Sirini od jcdnog (*148 m). (

202

"Pisani kamen" natpis CILIII15053 uklesan u stijenu. Nalazi se u predjelu Legenac (sjevemi Velebit, Kosinjski Bakovac). (Fototeka Odsjeka za arheoiogiju Filozofskogfakulteta SveuUlilta u Zagrebu, prcsnimio F+ Beusan) t

Svi autori koji su pisali o natpisu, spomen žive vode, dakle izvora, povezuju s izvorom Vbda Begovača, oko 1 km dalje od samog graničnog natpisa (BRUNSMID 1898: 174-177; PATSCH 1990: 29-31; BRUNŠMID 1901; 99-102; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 63-73). Natpis neosporno svjedoči da se izvor nalazio na parentinskom teritoriju. Danasnjim šumskim putem, od samog kamena do izvora ima više od 500 koraka. Naravno, to još uvijek nije odlučan argument za moguću tezu da se natpis možda niti nije odnosio na živu vodu Begovaču. Dio je autora, bez ikakvog prigovora ili rasprave prihvatio tumačenje o širini pristupa od jednog koraka, koji je dozvoljen Ortoplinima (PATSCH 1900a: 22; 1990: 29-31; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 63-73). Znači li to da su čitava stada ovaca, koza, goveda ili konja, morala pristupati izvoru, isključivo u širini jednog 170

170 Rendić'Mioćević je s pravom stavio upitnik uz /na kraju natpisa, aii nažalost bez ikakvog komentara.

203

Povijest Japoda. Pristup

J

koraka (dakle 1,48 m)? Zvuči pomalo smiješno, posebno kada se uzme u obzir kontekst prosrora gdje se natpis nalazi. Naime, ne radi se o nekom uskom karavanskom putu, "za teglenu marvu", kako bi to rekli u Lici, već o putu kojim idu stada stoke. Prenoseći različite prijepise, Patsch i Brunšmid donose horizontalni potez, odnosno ligaturu unutar slova D, u posljednjem retku natpisa. Brunšmid je u kolovozu 1900. godine ipak došao do natpisa na Legencu i ustanovio da postoje dva natpisa, jedan djelomice uništen iz 18. stoljeća, te anđčki natpis na površini Širokoj 0,90 m i visokoj 0,30 m. Sada Brunšmid donosi slijedeće čitanje (BRUNŠMID 1901: 100-101): Ex Conventione Finis I inter Ortoplinos et Pare I ntinos aditu(s) adaqvam I vivam Ortoplinis pas(s)us I' delatus. Brunšmid je, izostavio / na kraju natpisa, ispravno smatrajući da se radi o kasnijoj intervenciji. Pažljivim promatranjem cjeline natpisa dolazim do istog zaključka. Brunšmidovo je čitanje vrlo logično i mislim da bi moglo odgovarati pravom smislu samog natpisa. Veliki hrvatski epigrafičar i arheolog D. Rendić-Miočević, ne spominjući ove dileme, u bilješci kratko donosi slijedeće čitanje natpisa citirajući CIL III 15053: Ex convfejntionefinisI inter Ortoplinos et Parentinos aditus adaquam I fvjivam Ortoplinfifs pas(s)us I (quingentos) latus 10) (RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 65, bilj. 13). U CILIII 15053 natpis se pojavljuje u obliku: Ex conventionefinis I inter Ortoplinos etPare I ntinos aditu(s) adaquam I vivam Ortoplinis pas(s)us (sic) / D (quingentos) latus. Ovim bi čitanjem, dogovorom Ortoplina i Parentina, širina pristupa, određena Ortoplinima, iznosila 500 koraka. PriređivaČi korpusa priklonili su se Patschevom čitanju, ali su ga i revidirali, izostavljajući /na kraju natpisa (CIL III 15053; PATSCH 1900a: 22). U svakom shičaju, bez obzira za koje se Čitanje odlučimo, smisao je zapravo isti: pvorom je utvrdena granica, a Ortoplinima dopušten pristup Parentinskom izvoru vode. 171

J72

t

m

D. Rendić-Miočević se primarno i nije bavio tim natpisom, već ga donosi uzgred, govoreći o "pravom terminacijskom natpisu" nađenom nedaleko Jablanca, u suhozidnoj konsrtukciji koja se okomito spušta s Velebita prema moru (NOVAK 1965: 108; RENDIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 63-73). Njegovo je čitanje 171 Brunšmidov slobođan prijevod ovog čitanja bio je: "Po dogovoru ovo je meda između Ortoplina i Parentina. Pristup do žive vode (koji se nalazi na parentinskom zemljištu) Ottoplinima je dozvoljen" (BRUNSMID 1901: 100-101). 172 Riječ pas(s)us u natpisu moiemo tumaČiti dakle i kao particip glagola patior ipation passus sum 3=trpjeri, dopuštati). Passus možemo čitati kao korak, ali i kao particip glagola panđo {pando 3, pandi, passum=pmi&ti, pruiiti). 173 Slobodan bi prijevod ovog čitanja bio: Dogovorom o granicama izmedu Ortoplina i Parentina, pristup živoj vodi Ortoplinima je dopusten u lirini od pet ^totina koraka.

204

apodi nakon Oktavijanovogpohoda

ovog graniČnog natpisa Ex dec[r(eto)J/P(ubti) Cornel[i]/Do(l)label(l)ae/leg(ati) pr(o) pra[et(ore)]-ili: leg. pr. pr. A[ug(usti)(?)J [termini positi (?)/int(er) Beg(i?)os et Ortopli[n(os).J. Natpis svjedoči o razgraničenju Ortopiina i Bega, uz spomen upravitelja provincije Dalmacije, Publija Kornelija Dolabele (Publius Cornelius Dolabella). Natpis datiramo u početak 1. stoljeća poslije Krista (između 14. i 20. godine poslije Krista). Prema ovom mišljenju, u slučaju "Pisanog kamena" radilo bi se samo o "privatnom" dogovoru Parentina i Ortoplina (RENDIĆMIOČEVIĆ 1968:65). •• . ^ ^ ^ ^ ^ i ^ • U pravnom smislu ova su dva natpisa doista različita. U jednom se pojavljuje namjesnik provincije kao posrednik, a u drugome ne. Pravne su formule također bitno različite i govore o potpuno različitim razinama pravnog uredivanja odnosa. "Pisani kamen" ipak nema službeni karakter kao prije spomenuti natpis iz Jablanca. Međutim, veliko je pitanje radi li se u slučaju "Pisanog kamena o sporazumu samih zajednica, bez ikakvog posredovanja ili znanja samih institucija službene vlasti (upravitelja provincije ili nekih drugih pravnoadministrativnth tnstitucija). Ovi se natpisi se u svojoj biti ipak ne razlikuju. Radi se prije svega o vječnom problemu korišrenja ograničenih resursa u krškom ekosustavu te o potrebi da se reguliraju odnost različitih drušivenih zajednica i pojedinaca, koji dijele upravo isti ekosustav ili prostor. U slučaju "Pisanog kamena" rimska je vlast intervenirala i u sluČaju pristupa vodi, koja je na ovom krŠkom prostoru bila dragocjena. Zbog toga su te zajednice bile u stainom nadmetanju i međusobnoj borbi. Zajednice su vrlo često, zbog sebe samih i svojih vlastitih ograničenja, bile prisiljene i na kompromise i sporazume. Nakon rimske okupacije, rimska vlast je arbitrirala u većini ovih slučajeva. Možda su ponekad stanovnici ovih teritorijalnih zajednica dolaziii do sporazuma sami, često i bez posrednika, onako kako su to stoljećima činili i prije rimskog osvajanja. Rimska je vlast dopuštala određenu razinu samouprave, naravno pod uvjetom da to ne ugrožava temeljne interese imperija. Ipak, službent je nadzor morao postojati. To govori o stanovitoj toleranrnosti rimske uprave, ali i o njezinoj namjeri da epihorske zajednice ipak drži pod stalnom kontrolom. Mogući sukobi mogli su vrlo lako destabilizirati funkcioniranje osjetljivog sustava rimske provincijalne uprave. m

1

Prostor oko Pisanog kamena" na Legencu i sam natpis ostavljaju još mnogo prostora za buduća promišljanja i istraživanja. Bilo kako bilo, radi se o razgraničenju dviju zajednica, Ortoplina i Parentina, u nekom neodređenom vremenu rimske vlasti. Ipak, natpis bi možda mogli datirati u 1. stoljeće poslije u

174 Ovdje također donosim autorovo čitanje u obliku u kojem se pojavljuje u objavi natpisa (RENDIĆ'MIOČEVIĆ 1968: 70).

205

Povijest Ja^

J

Krista. U tome pomaže i spomenuđ granični natpis iz Jablanca, koji je Duje Rendić-Mioćević precizno smjestio u konkretan vremenski kontekst, početak L stoljeća poslije Krista. Dakle vrijeme kada japodske zajednice definiraju svoj teritorijalni i društveni ustroj u potpuno novim okvirima. Ortopline većina autora smješta u okolicu današnje Stinice kod Jablanca, a Patentine u prostor Gornjeg Kosinja, gdje je zabilježen veći broj japodskih lokaliteta {PATSCH 1900a: 21-23; BRUNŠMID 1898: 174-176; 1901: 101; BAKARIĆ 1988: 158-159; 1990: 90-91). Ortoplini su živjeli u mjestu koje Plinije naziva Ortoplinia (Ptin. N H. III, 21, 139-41; MAVHOFF 1906: 289), a Ptolemej "OpTorcka (Ortopža; Ptoi II, 16)> Anonimni Ravenjanin Ospela (Anon. Rav. IV. 23)- Neka mišljenja Ortoplu povezuju i s imenima koja je u svojoj Oplovbi zabilježio Pseudo-Skilak (Pseud. $cyi 21): 'Gtoiol i IU5f|rai. Muller je u svom komentaru jednostavno spojio ova dva imena, promijenivši ih u Ortopeletai, te temeljeći svoje mišljenje na Plinijevom, Ptolomejevom i Ravenjaninovom navodu, ukazao da se radi o navodu imena Ortople (MULLER 1855: 27). Kasniji autori su prihvatili ovu intervenciju u izvorni tekst i tumačili je također kao spomen Ortopie (PATSCH 1900a: 21; 1990: 29; MAVER 1957: 250). Suić je u svojoj detaljnoj analizi Pseudo-Skilakovog teksta dokazao da intervencija nije na mjestu, te da spomenuti navod nema nikakve veze s Ortoplom (Suić 1955: 153-154). Begi 'ili Begii \z terminacijskog natpisa nađenog između Jablanca i Stinice vjerojatno pripadaju prostoru antičkog Vegija (Vegium), koji ubiciramo u današnji Karlobag (Bag; Plin. N. H. UI 21, 140; Ptoi II, 16 Oueyra). Anonimni Ravenjanin ovo mjesro naziva Bigi (Anon. Rav. IV, 22; MAYER 1957: 355; RENĐIĆ-MIOČEVIĆ 1968: 69-70). y

U trenutku kad je natpis uklesan, Ortoplini su vjerojatno gospodarili ne samo primorskom (podgorskom) padinom već i vršnim dijelom Velebita, možda i dublje prema zagorskoj (ličkoj) strani. Natpis se nalazi na osjeđjivom strateškom mjestu, jednom od prolaza prema Kosinjskoj dolini (možda prema sredistu zajednice Parentina?). Ipak, bilo bi pogrešno ovusituaciju automatski primjenjivati na sva razdoblja tisućljernog trajanja ovih zajednica. Oni su dijelili prostor planine, koristeći njezine resurse. Možda je jedna zajednica u jednom razdoblju bila jača, a druga je možda dominirala u nekom drugom vremenu. Bez dvojbe, natpis svjedoči o tome da je Velebit spajao i povezivao, a ne razdvajao. Smatra se da su Rimljani, neposredno nakon ugušenja Batonovog ustanka, radi lakšeg upravljanja Ilirik podijelili u provincije Dalmaciju i Panoniju. Japodski je prostor, gotovo u čitavom svom opsegu, obuhvaćen provincijom Dalmacijom. Dalmaciju je odmah nakon ustanka August oduzeo Senatu i svrstao među carske provincije. Prvi njezin namjesnik, legatus Augusti pro praetore, postao je Publije Kornelije Dolabela. Uklapanjem u rimski provincijalni ustroj proces se

206

apodi nakon Oktavijanovog pohoda

romanizacije japodskog prostora intenzivira, Taj proces podrazumijeva prije svega vojnu kontrolu svih područja, izgradnju mreže puteva, regrutiranje lokalnog stanovnižcva za potrebe rimske vojske (što naravno izaziva i revolt), širenje rimskog gradanskog prava, razvoj lokalnog života preko mreže municipija, ekonomske kontakte i imigraciju romaniziranih stanovnika (ALF6LDY 1990: 211-219). O mrežiantiČkih puteva, koji inte^ ustroja irnperija, najviše obavijesti donose vrela Tabula Peutingeriana i Ittnerarium Antonini. Tabula Peutingeriana dobila je ime po njemaČkom humanistu Konradu Peutingeru, koji ju je prvi puta objavio u 16. stoljeću. Duga je 6 metara i 30 centimetara široka, a reproducira cestovnu mrežu rimskog imperija (MILLER 1888). Na japodskom prostoru Tabula prikazuje slijedeće postaje: Tarsatica (Tarsatika, na prostoru današnje Rijeke) XXSenia (danas Senj) XXAuendone (Avendona, antičko naselje u Hrvatskom polju, u podnožju gradine Crkvina u Kompolju) X Arypio (Aripij? = Arupij, Veliki i Mali Vital u Prozoru kod Otočca; Tab. Peut. IV, 2) XEpidotio (Epidocij, Kvarte kod Perušića?) XVI Ancus (Anko, Siroka Kula?) XV Ausancalione (Auzankaliona, Lovinac ili Medak) XVI Clambetis (Klambete; Tab. Peut. IV, 3) i dalje prema Dalmaciji (Suić 2003: 431-433). 175

Peutingerova nam karta, dakle, prikazuje važnu rimsku komunikaciju, koja je pratila obalu od Tarsatike preko postaje Ad Turres \ kod Senja skretala u unutrasnjost. Zapravo, u Tabuli su od Tarstatike do Senja ucrtana dva pravca, Jedan slijedi obalu, prolazi preko postaje Ad Turres (najvjerojatnije u okolici Crikvenice ili Selca) i dolazi u Senj (ŠKRIVANIĆ 1974: 47; Suić 2003:431-433). Drugi prolazi zaleđem i najvjerojatnije ne ulazi u sam grad, već dolazi iznad Senja, zaobilazeći strm i zavojit put koji se spušta do grada. Nova moderna brza cesta od Rijeke do Žute Lokve, danas u fazi izgradnje, u grubim crtama slijedi logiku ove trase. Put najvjerojatnije izbija u Žutoj Lokvi, gdje je i danas veliko križanje Knežićeve Jozefine (Karlovac - Senj), cesre prema OtoČcu i nove autoceste A 1, Zagreb-Split (SZAVITS NOSSAN 1970: 127-165). U Žutoj Lokvi vjerojatno se nalazila manja putna postaja (VEKIĆ 1996: 35-40). Sustavno je istraživanje antiČkog lokaliteta u 2utoj Lokvi od 2000. do 2003. godine, vodila mr. sc. Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiću. Rezultati istraživanje još nisu objavljeni, a iskopani je materijal u fazi obrade. 176

175 Za citate ovog vrela koristio sam izdanje Peutingerova karta 1976. Konrad Miller u svom iidanjudonosizaistamjestarazličirebrojevesegmenata {Tak Peut.V 2,3). Zapravo umjesto segmenta IV. za ista mjesta stoji segment V. (MILLER I88S). Vidjetn MJLLER 1916:463-466. Hrvatski prijevod u izdanju SulčevcknjlgeAntičkigrad na istoĆnomladranu, B. Kuncić-Mak* t

viĆ(Suić 2003: 431-433).

176 Vekić sugerira i njerin status, statio (VEKIĆ 1996: 38). Bei daljih istraiivanja, posebke valoriziranja iireg prostora, uključujući i proscor nedalekog Vratntka (s izuzetno značajnim naiazima), za sada ne moiemo donosln konačne zaldjuČke.

207

Povijest japoda.

Japodinabon Oktavijanovogpohoda

Pristup

Ne smijemo zaboraviti spomenuti niti natpis naden na Vratniku (LJUBIĆ 1892: 1~3;PATSCH 1900a: 93-95; 1990: 86-88},kojispominjespelej bogaMitre što ga svojim troškom podiže Hermo (Hcrmes), rob Gaja Antonija Rufa, ravnateija pošte izakupnika državne carine C. Antonius Rufus praefectus vehiculorum et conductorpubliciportorii (CIL III 13283; LJUBIĆ 1892: 1-3; PATSCH 1900a: 93-95; BBUNŠMID 1898: 189-190). U Senju se nalazio jedan od ureda (stattones) iliričkog portorija> carine: publicum portorit IUyrki (Suić 2003: 156; GLAVIČIĆ 1994: 54). U blizini Žute Lokve i Vratnika autori spominju i ostatke rimske ceste (LJUBIĆ 1892: 1-2; BRUNŠMID 1898: 188-189; PATSCH 1900a: 93, 94; 1990: 86-88). Carinski ured, ostaci ceste, prisutnost stranaca, porijeklom iz udaljenih dijelova rimskog imperija, samo su neki od pokazatelja izuzetne važnosti ovog prostora u gospodarskom, kulturnom i društvenom integriranju čitavog Ilirika u rimski provincijalni sustav. Procesi integracije jasno su vidljivi već početkom 1. stolječa poslije Krista, gotovo odmah nakon umirenja ovog prostora. Oni su zapravo bili nastavak onih akulturacijskih, gospodarskih i političkih prožimanja, koja u kontinuitetu traju od ranijih vremena. t

(Antoninov itinerarij) iz 3. stoljeća poslije Krista, opisuje komunikaciju koja preko japodskog prostora ide prema Panoniji:

Hrvatski bi prijevod ovog vrela glasio: 272 273

274

8 Od Akvileje kroz Liburniju 9 u Sisciju 1 do Izvora na Timavu 2 do Avezike 3 do Kod jabuke 4 do Kod Natpisa 5 do Tarsatika 6 do Kod Kula 7 do Senije 1 do Avendone 2 do Arupija 3 do Bibija 4 do Romule 5 do Kvadrate 6 do Na Granici 7 do Siscije

213 tisuća koraka 12 tisuća koraka 12 tisuća koraka 18 tisuća koraka 17 tisuća koraka 17 tisuća koraka 20 tisuća koraka 20 tisuća koraka 18 tisuća koraka 10 tisuća koraka 10 tisuća koraka 10 tisuća koraka 14 tisuća koraka 14 tisuća koraka 21 tisuću koraka.

177

Itinerarium Antonini

272 273

274

8 Ab Atjuilcia per Libumiam 9 Sisciam mpm CCXIII sic I Fonte Timavi mpm XII lAvesica mpm XII 3 Ad Malum 4 Ad Tttulos 5 Tharsatico 6Ad Turres 7Senia

mpm XVIII mpm XVII mpm XVII mpm XX mpmXX

1 Avendone 2Arupio

mpm XVIII mpmX

3 Bibium

mpm X

4 Romula 5 Quadrata 6AdFines 7Siscia (PARTHBV, PINDER

mpm X mpm XIII! mpmXIIII mpmXXI

1848: 129-130)

uglavnom se poklapaju u imenima glavnih postaja sve do Arupija. Uglavnom se poklapaju i po milijaciji, osim sto 7i£w£zzaudaIjenostizmeđu Senja i Avendone donosi 20, a Itinerarium 18 milja (Tab. Peut. V, 2; Itin. Ant. 273, 7; 274, 1). Radi se, dakako, o neznatnom razilaženju. Cesta je, prema oba izvora, od Vratnika i Žute Lokve, preko Rapajinog Klanca, išla prema Avendoni (Kompolje), a dalje preko Švice do Arupija (Prozor). Miletić je u svom radu o rimskim cestama u Dalmaciji, gdje se opširnije osvrće i na rimske ceste na prostoru Like, pogrešno pročitao podatke koje navodi Itinerartum o udaljenosti između Avendone i Arupija (MILETIĆ 1993: 125). Umjesto 10 milja, on je pročitao 18 milja. Novu dionice ceste kartirao je po svom čitanju Itinerarija i produžio za osam milja (MILETIĆ 1993: 124, sL 1). Prema njegovom mišljenju, trasa ovog odvojka išla bi preko Klanca i Škara (MILETIĆ 1993: 125). Time automatski postaju pogrešne i sve vrijednosđ u nizu nakon Arupija. Itinerarium \ Tabula pokazuju identičnu udaljenost između Avendone i Arupija, dakle nema potrebe za domišljanjem nekog novog pravca. Itinerarium \ Tabula

Dva se itinerarija nakon Arupija razdvajaju. Itinerarium Antonini opisuje put prema Sisciji, spominjući posraje Bibium (Bibij, zapravo Btvium}, * Romula 17

\77 Zbog ujednačenosri i točnosci preuzimam hrvatski prijevod B. Kunn'ć-MakvLć, tiskan u drugom iidanju Suićcva Anrićkoggrada na istočnom jadranu (Suić 2003: 429). 178 Patsch smjeita Bibium ujanjče na izvoru Gacke (PATSCH 1900: 30-31).

208

209

Japodi nakon Oktavijanovogpohoda

Povijest Japada. Pristup (Romula) Quadrata (Kvadrata), AdPines (Na Granici)' i Siscia (Siscija, današnji Sisak; Itin. Ant. 274, 2-7). Sve postaje osim Bivija navodi i plosna Tabula Peutingeriana (Tab. Peut. IV, 3-5), postavljajući ih na trasu ceste ođ Emone prema Sisciji (Patsch 1990: 37). Razdaljine su takoder iste, izuzev udaljenosti između mjesta Ad Fines \ Siscije, koja prema Tabuli iznosi 20 milja, a prema Antoninovom itinerariju milju više. Tabula pak prati rimski magistralni put od Akvileje prema Dalmaciji, koji je išao rubovima vrlo često plavnih krških polja, zavala i udolina. Od Arupija preko Janjča teČe gornjim rubom Perušićkog i ka~ snije Ličkog polja. Gotovo identičnu prostornu logiku slijedili su i projektanti nove autoceste A l od Zagreba do Splita. Prema nekim mišljenjima, rimska magistralna cesta od Akvileje prema Maloj Aziji, kičma antiČke Dalmacije, od Lovinca ide prema malohalanskom prijevoju (Mali Halan, 1044 m n. v,) i KraljiČinim Vratima te Obrovcu (SZAVITZ-NOSSAN 1970: 128). Prema drugoj varijanti, ona ide prema Gračacu i prije Malovanskog prijevoja (893 m n. v.), skreće prema Dubokom Dolu, podno južne padine Tremzine, prema Burnu (Ivoševci kod Kistanja; PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 32; MILETIĆ 2004: 17-18). Tada bi malohalanski put bio "samo" vicinalni pravac. Pretpostavka da se glavna cesta, opisana u Tabuli, kod Perušića račvala na jstočni (preko Široke Kule, Vrepca i dalje) i zapadni krak (preko Mctka), još uvijek nema jačeg oslonca u samom prostoru (MILETIĆ 1993: 126-127). Moja je radna hipoteza da su nalazi iz Metka trag ceste koja se iz Vegija preko Oštarijskih vrata penjala na Velebit, pa se preko BruŠana, Rizvanuše, Ličkog Čitluka i Počitelja spuštala u unutrašnjost. Glavnoj se cesti priključivala vjerojatno negdje na području Lovinca. 179

53

]S1

Time se, naravno, otvara pitanje čitave mreie vicinalnih puteva koji su spajali različita antička središta na nekadašnjem japodskom teritoriju, u svim smjerovima. Brunšmid je bio mišljenja da cesta od Karlobaga preko Metka sjevernim obroncimaVelebita ide prema Zrmanji i tamo prelazi Velebit (BRUNSMID 1898: 150,178-179). U istom tekstu Brunšmid donosi čitanje miljokaza iz Metka (CIL III2993; BRUNŠMID 1898: 178-179) na čijem kraju čita i oštećenu milijaciju od najmanje tri stotine milja (CCC...) te dopušta mogućnost da sporedna cesta iz Karlobaga utjeČe u glavnu nešto zapadnije od Metka (BRUNŠMID 1898: 179). 179 PatschRomulusmješuupodnoijeKapele(PATSCH 1900; 31). 180 SuičAd Finessmjchi u Veliku Kladuiu (Suić 1990: 2). Ostali su autori predlagali razlicite ubikacije Busevac, Topusko i druge. Zaninović je ustvidio da je ovaj toponim predstavljao refleks stare granice izmeđujapoda i Kolapijana, kojaje isla obroncima Zrinske i Perrovegore (ZANTNOVIĆ 1986: 64). 181 OtomemoždasvjedočeinalazinatpisauPocitelju(PATSCH 1990: 58-59; KOLAK 2001: (38139). Pregied terena bio je oteian zbog ostataka minsko-eksplozivnih stedstava.

210

Patsch je donio neznatno drugačije čitanje, osim sto je na kraju vidio milijaciju CC, dvije, a ne tri stotine milja kao kod Brunšmida (PATSCH 1990: 59-60). Brunšmid nije niti približno ubicirao ni primorsku ni Hčku velebitsku trasu spomenuiog puta, premda spominje podzide blizu Vidovca i pretpostavlja da su oni mogli pripadati cesti koja se serpentinama penjala uz Velebit (BRUNSMID 1898: 150-171, 177-179; 1901: 92-99). Ivan DominikVukasović, senjskikanonikiotoČkižupnik,usvom2^^«wom / povijesnom novom opisu Karbvačkoggeneralata u Kraljevini Hrvatskoj iz 1777. godine spominje tragove rimske ceste u Lovincu, nedaleko prijelaza preko Ričice, u podnožju prapovijesne gradine Cvituše (VUKASOVIĆ 2005: 160). Vukasović izričito tvrdi da se radi o rimskoj cesti koja je "išla kroz čitavu Liku pored brda Cvituše preko cijele planine Velebit na more" (VUKASOVIĆ 2005: 160). Szavitz-Nossan za iste tragove ceste govori da se radi o putu koji vodi prema Udbini {SZAVITZNOSSAN 1970: 128, bilj. 1). Ovdje se stječu put iz Karlobaga, magistralni put iz pravca Vrepca i Gornje Ploče, put prema Velebitu i put prema Udbini. Moderno Čvorište Gornja Ploča, križanje autoceste A l Zagreb-Split, državne ceste GospićGračac te nedaleko skretanje za staru cestu preko Malog Halana, samo je dokaz kontinuiteta promerne važnosti upravo ovog spojnog prostora. 1S1

U dosadašnjoj su se Uteraturi često spominjali ostaci rimskih puteva vidljivi u prostoru. Ponekad su autori samo prenosili usmenu tradiciju da su postojali tragovi cesta (PATSCH 1900a: 51, 93; LJUBIĆ 1892: 1; BRUNŠMID 1898: 189). Kasniji autori pak prenose njihove navode. Provjeravajući ih terenskim pregledom, nisam gotovo nigdje mogao ustanoviđ tragove koje su spomenuli brojni istraživači. Ipak, u jesen 2005. godine uspio sam snimiti tragove puta o kojemu govori Vukasović, a koju je 60-tih godina 20. stoljeća dokumentirao SzavttzNossan (VUKASOVIĆ 2005: 160; SZAVITZ-NOSSAN 1970: 128, bilj. I). Tijekom nedavnih istraživanja, u okviru znanstvenog projekta Naselja i komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti i antici Ministarstva znanosđ, obrazovanja i športa R H (voditelj dr. sc. Boris Olujić), ustanovljena je i gotovo čitava trasa rimske ceste koja je od Vegija išla prema OŠtarijskim vratima (955 m n. v.). * Time je potvrđeno da je postojala 183

1

4

182 Ovo je vnjedno djelo za tisak priredio i komentarima opremio povjesnićar Željko Holjevac, 183 Srdačno zahvaljujem načelniku općine Lovinac, g, Hrvoju Ra£iću na pozivu i mogućnosti da obavim mjerenje i dokumentiranje spomenutog puta. 184 Istraiivanje jezapoćelou veljači 2005. godine. Najsrdačnijezahvaljujem gospodinu Vladi Prpiću iz BaSkih Ostarija, planinaru t za[jubljeniku u Vclebit, na dragocjenoj pomoći i vodstvu po vrletima piimorske padine Velebita, Dijelovi su ove rimske cesie izmjereni i fotografski snimljeni, a trasa je gotovo u djelosti rekonstruirana, U tijcku su radovi na njezinoj zaštiti, daijem istraiivanju i objavi rezultata u posebnom radu^ (

211

Povijest Japoda, Pthtup

rimska prometnica koja je povezivala Vegij s njegovim prirodnim zaleđem, što smo dosada samo pretpostavljali, a!i bez materijalnih dokaza (siike 18 i 19). Njena trasa uglavnom se poklapa s trasom tzv. "Karoline", izgrađene sredinom 18. stoljeća. O gradnji ranonovovjekovnih puteva detaljno je pisao SzavitzNossan (SZAVITZ NOSSAN 1974; 134-140), Graditelji kasnijih cesta, Filip Vukasović (1755-1809; "Terezijana , 1784.-1786.) i Josip Kajetan Knežić (17861848) te njegov suradnik Simo Kekić ("Knežićeva cesta", 1844.-1851.)> izabrali su bitno različk smjer trase (SZAVITZ NOSSAN 1974: 140-152). Spomenute su ceste, naravno, samo neki ođ brojnih prometnih pravaca koji su sjekli masiv Velebita, spajajući jadransko pročelje i kontinentsku unutrašnjost (PEJNOVIĆ, VUJASINOVIĆ 1998: 29-49). Spajajući ih, generirale su izuzetno raznoliku, a opet jedinstvenu cjelinu. Ove su antičke komunikacije samo nastavak prastarih prapovijesnih puteva i staza, koji su integrirali ne samo japodski etnički prostor, već i udaljenije prostorno-povijesne cjeline. Velebit je u predantičko i antičko vrijeme bio ispresijecan cestovnim vezama obale i unutrašnjosti. Najvažniju integrativnu funkciju svakako imaju najpogodnija mjesraza prijelaz planine, prije svega prijevoji Vratnik (698 m n, v.), Oltari (1018 m n. v.), Veliki Alan (1406 m n. v.), OŠtarijska vrata (955 m n. v.), Mali Halan (1044 m n. v.). Masivi Male i Velike Kapele također nisu predstavljaH nepremostive barijere za gospodarsko i prometno povezivanje {prijevoj Mala Kapela 884 m n. v.). O dolinama Une i Zrmanje i njihovoj prometnoj važnosti, da i ne govorimo. K

Sve to najbolje oslikava geostrateŠku vrijednost japodskog teritorija. Ispod ovih prijevoja, zahvaljujući najkraćoj vezi s prirodnim zaledem, na obali se razvijaju prapovijesna i antička naselja Senia (Senj), Lopsica (Jurjevo), OrtopUnia (Stinica kod Jablanca), Vegtum (Karlobag). Senj je svakako najvažnije i najveće naselje, koje prosperitet duguje najviše upravo svom geoprometnom položaju (GLAVIČIĆ 1994a: 41-58). Oba itinerarija, o kojima je ovdje bilo riječi, Seniji daju posebno značenje. U TabuU je označena s dva tornjića, vinjetom za posebno važna mjesta. Mnogi su problemi života japodskog prostora u rimsko doba još potpuno netaknuti i ostaju budućim istraživanjima. Poseban naglasak bit će na promišljanju đruštvenih promjena koje donosi rimska uprava. Na ovom poiju još nisu napravljeni gotovo nikakvi pomaci.

212

Zaključna razmatranja

P

romišljanje povijesti jednog naroda promišljanje je njegovog nastajanja, promjene, preobrazbe, kontakata, mijeŠanja, trajanja u vremenu i prostoru. U znanstvenoj je literaturi većinom prihvaćeno mišljenje da se Japodi kao narod počinju stvarati u uzburkanom vremenu kasnog brončanog doba (12.-8. stoljeće prije Krista), Na japodskom prostoru tijekom kasnog brončanog i početkom starijeg željeznog doba povećava se broj naselja i nekropola. Ova Činjenica svjedoči u prilog tezi o povećanju broja ljudi upravo u tom razdoblju. Ovdje se moglo raditi istovremeno o dolasku novih utjecaja (kulturnih i tehnoloških Inovacija) te dolasku novopridošlica (mirnim putem?) koji se stapaju sa starosjedilačkim stanovništvom. Sve ove promjene mogle su rezultirati poboljšanjem životnih uvjeta i smanjenjem smrtnosti. Na budućim je istraživanjima da deBniraju i utjecaj eventualnih klimatslđh promjena na prijelomu 2.11. tisućljeća prije Krista. Možda je zahlađenje u jednom dijelu Europe oko 1200, godine prije Krista izazvalo migracijsko kretanje prema jugoistoku. Kako se povećavao broj ljudi, povećavale su se i mogućnosti u humaniziranju okoliša (krčenje šuma, utvrdivanje naselja itd.). Lika, Ogulinsko-plasčanska udolina i Pounje nudili su velik izbor za život pogodnih mjesta, prije svega mnoštvo lako branjivih uzvisina s pristupom izvorima vode, pašnjacima i obradivoj zemlji, dovoljno prostora koji je mogao hraniti veće skupine Ijudi. Ovaj je prostor nudio istodobno i mogućnost pristupa trgovačkim putevima i dodire s udaljenim krajevima. Višestoijetni se proces prepletanja starog i novog vrlo intenzivno odvijao u razdoblju od 12. do 8. stoljeća prije Krista. Upravo se tada postavljaju osnove za ono što ćemo kasnije moći nazivati japodskim narodom i japodskom kulturom. Kasnije se ove osnove samo nadograđuju. U čitavom dugom vremenskom razdoblju od tada pa sve do rimskog osvajanja 35. godine prije Krista, neosporan je kontinuitet naselja, materijalne kulture, organizacije prostora i pogrebnih običaja. Japodsko je društvo nakon 3. stoljeća prije Krista prolazilo kroz razdoblje intenzivnih promjena. Sigurnoje da važno mjesto u transformaciji društva imaju kontakti sa susjedima, prije svega s Rimljanima. Od 2. stoljeća prije Krista Japodi se relativno često pojavljuju u vijestima antičkih pisaca, prije svega u kontekstu ratnih sukoba s Rimljanima. Predmeti u japodskim grobovima i naseljima svjedoče o intenzivnoj razmjeni predmeta i ideja (novac, luksuzni

215

Povijest japoda. Pristup predmeti, uvezena keramika i dr.). Sigurno je također da u odredenom trenutku dolazi i do društvenog raslojavanja t izdvajanja odredenih pojedinaca koji su imali vodeću ulogu u upravljanju resursima i koordiniranju energije pojedinih zajednica. MoŽemo pretpostaviti da do ovog raslojavanja dolazi i tijekom ranijih razdoblja, ali se ono posebno intenzivira u vrijeme direktnih kontakata i sukoba s Rimljanima (nakon 2. stoljeća prije Krista). Proces teritorijalizacije pojedinih zajednica kontinuirano traje tijekom čitavog 1. tisućljeća prije Krista. Ipak, on se posebno pojačava u vrijeme neposredno prije rimskog osvajanja. Krška polja uokvirena brdima i planinama zasebne su, ali i medusobno povezane prostorne cjeline. Ova su polja ujedno bila i povezni prostori kojima su tekle komunikacije koje su spajale jadranski, balkanski, panonski 't alpski prostor. Središnja naselja pojedinih zajednica sve više preuzimaju ulogu upravljanja prostorom. Sredinom I. stoljeća prije Krista ona doista imaju osobine protourbanih naselja. Smještena na lako branjivim uzvisinima, opasana bedcmima, bila su središta čitavih teritorija zajednica. U ovim su središtima postojala odvojena mjesta za upravljanje teritorijem (vijećmca u Metulu), a možda i mjesta zajedničkog kulta. Glavni grad Metul svi brane kao zajedničko dobro i najveću vrijednost. Zato je dragocjen spomen vijećnice na Metulu. Oktavijan u svojim memoarima i izvješću Senatu (osnovni izvor za Apijanovu pripovijesc o pokorenju Japoda) govori da je Metul "glava" (glavno mjesto, prijestolnica) Japoda. Antički pisci pri spomenu japodskih mjesta koriste termin "grad" dakako ne u punom smislu samog antičkog grada. Radi se o važnijim naseljima koja su možda i imala neke protourbane ili urbane karakteristike. Ipak. antički su pisci u japodskim gradinama prepoznavali neke (antičke) kriterije urbaniteta koje su veća japodska naselja možda i mogla zadovoljavati: postojanje fortifikacija, uloga sjedišta vlasti nad okoinim teritorijem, odvajanje javnog prostora, postojanje naseobinskih dominanti (akropola, refugiji, gomile, zernljani humci i nekropole ravnih grobova, kultna mjesta). Višestruki bedemi Viničice (Metui), Vitla (Arupij), gradine Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama, Lipove Glavice i drugih, doista i danas izgledaju impresivno. Naravno, nisu samo središnja naselja bila utvrđena. Velik broj japodskih gradina bio je opasan fortifikacijama. Njihov izgied i način gradnje ovise o osobinama prostora u kojem su se nalazila naselja. Najčešće se radi o kamenim fortifikacijama, ponekad ukombinaciji sazemljanim nasipima, rovovima i drvenim palisadama. Neki su znanstvenici mišljenja da postojanje bedema ne mora nužno značiti da je u njihovoj gradnji morao sudjelovati velik broj Ijudi te da utvrđena naselja i nisu nužno moraia imati mnogo stanovnika. Ipak, velika energija uložena u njihovu gradnju zahtijeva koordinaciju svih segmenata društva. Energetske potencijale društva netko je trebao usmjeravati i voditi, čak i u većoj mjeri ako se radi o manjem broju Ijudi.

216

Zakljuina razmatranja Sve navedene elemente spominje Oktavijan kada piše o pokorenju Japoda kao očevidac. Teritorijalnost je jedna od bitnih karakteristika Japoda. Promišljanje organizacije prostora pokazuje da su t manja naselja najčešće bila u odredenoj funkciji zajednice bez obzira radi li se o strateškoj kontroli prostora, ulozi u korištenju resursa (kontrola izvora, pašnjaka, plodnije zemlje i slično), Ona su se nalazila i u vizualnom kontaktu sa središnjim naseljem. Sigurno je da se drustvena organizacija tijekom čitavog tisućljeća mijenjala, ali nam stanje istraženosti ne dopušta sigumije zalđjučke. Tek za razdoblje neposredno prije Oktavijanovog osvajanja možemo reći da se radi o teritorijima plemenskih zajednica s jasnom prostornom i društvenom hijerarhijom. Istraživanja pokazuju da možemo odbaciti starije teorije o egalitarnosti japodskog društva u ovom razdoblju. Japodski taoci koje je Oktavijan u određenoj fazi opsade Metula osobno birao, pripadaju eliti Metuljana. Stariji su istraživači tragove društvenog raslojavanja tražili isključivo u pogrebnim običajima i postojanju izdvojenih velikih grobnica sa skupocjenim prilozima. Budući da takvi grobovi nisu prepoznati u dosadašnjim istraživanjima, japodsko se društvo vrlo često smatralo egalitarnim. Zato se jedino možemo nadati modernim multidisciplinarnim istraživanjima japodskih nekropola koja bi mogia rezultirati sasvim drugačijom slikom od one koje nam sugeriraju dosadašnje objave japodskih nekropola. Osim toga, pogrebni običaji samo su jedan od niza elemenata koje moramo uzeti u obzir u promisljanju odredenog druŠtva. Neupitna konzervativnost u japodskoj materijalnoj kulturi te čuvanje odredenih tradicija u oblikovanju identketa u procesima dugog trajanja (predmeti osobnog i kolektivnog identiteta?) promatrana je iskljuČivo u kontekstu siromašnog i zaostalog društva. Misiim da upravo ova konzervativnost može biti jednim od znakova dubokih društvenih razlika u japodskom društvu* Intenzivni kontakti s rimskim svijetom sigurno su imali velik utjecaj na japodsku elitu. Moguće je i da se vrlo rano uspostavljaju međusobne veze i interesi (klijentela?). Preko tih kontakata i veza Rimljani se polako uključuju u gospodarski i politički život jadranskog, balkanskog, panonskog i alpskog prostora. Oni se postepeno nameću kao najvažniji posrednici u trgovini i kontaktima helenističkog mediteranskog svijeta i "barbarskih" druŠtava u ovom dijelu Europc. U tome je posebnu važnost imao japodski teritorij, smješten upravo na čvorištu spomenutih prostornih cjelina. Pretpostavke o siromaštvu Japoda u vclikoj su mjeri i rezultat projekcije ranonovovjekovnog i modernog stanja (od turskih ratova do danas) na sva ostala vremenska razdoblja na prostoru Likc i Ogulinsko-plaščanske udoline. Teze o siromaštvu Japoda bile su temeljene i na izričitim Strabonovim tvrdnjama o siromašnoj japodskoj zemlji. U ovoj sam knjizi pokušao pokazati da su Srrabonovi opisi nastali u vrijeme neposredno nakon Oktavijanovog osvajanja

217

Povijtst Japoda. Pristup (ratna razaranja, odvođenje ljudi u ropstvo, prilagodba novom kontekstu i drugo). Osim toga, treba uzeti u obzir i percepciju siromaštva i bogatstva mediteranskog antičkog Čovjeka. To što nema maslina, vinove ioze i vina već se moglo smatrati siromaštvom (Strabonov spomen ječma i prosa u japodskoj prehrani> Dionove opaske o Panoncima). Obilje vode, pašnjađ, obradiva zemlja, stoka (brojni osteološki životinjski ostaci goveda, ovce, konja, koze i drugih žtvotinja) nipošto ne upućuju na mehaničku tezu o siromaštvu Japoda. Skupocjeni predmeti u japodskim grobovima, ostavama i naseljima (jantar, novac, uvozna keramika, metaini predmeti i sliČno) samo potvrđuju ovu rezu. Jedan od temelja japodskog bogatstva svakako je stocarstvo. Njihova zemlja pruža sve preduvjete za raznoliko bavljenje stočarstvom. Planinski pašnjaci Kapele, Velebita i drugih planina nude sočnu Ijetnu ispašu. Naselja na primorskim padinama Velebita ovisila su o korištenju resursa vršnih dijelova planine, ali i o postojanju stalnih veza sa stanovništvom s druge strane (koje takoder intenzivno koristi resurse planinskih prostora). Veličina prosrora namijenjenih stoci (torovi i ograde), korištenje ljetnih pašnjaka te brojni drugi pokazatelji svjedoče o važnosti stočarenja u svakodnevnom životu. Ovakav je način gospodarenja nemoguć bez kontrole prostora: izvora vode, pašnjačkih površina te puteva koji su omogućivali integraciju raznolikog i dinamičnog japodskog teritorija (jadranska obala, planinska područja, krška polja i udoline). Natpis ("Pisani kamen") o razgraničenju i dozvoli prtstupa vodi Ortoplinima živo svjedoči o tisućljetnoj praksi korištenja svih raspoloživih resursa planine u mjesedma bez snijega te nužnosti međusobne suradnje stanovnika cjelokupnog prostora. Mislim da se ova tisućljetna praksa ne mijenja u većoj mjeri niti u antičko, srednjovjekovno niti moderno doba. Zato i ne mislim da se radi o stalnoj seobi u potrazi za ispasom, već o periodičnoj seobi u planinu od travnja do studenog te povrataka u dolinu (ili primorsku padinu) ttjekom ztme (estivage <> hivernage). Tijekom proljeća i Ijeta korišteni su stalni Ijetni stanovi na podima (visoravnima od oko 800 m nadmorske visine) te u vršnim dijelovima planina, sa sjenokošama, vrtovima, malim obrađenim poljima i vrtačama, a tijekom jeseni i zime stoka je silazila u dolinu. Radilo se o ustaljenim putevima i unaprijed dogovorenoj i uređenoj praksi. Nakon rimskog osvajanja u regulaciji ovth kretanja sudjeluje (ili barem brižno nadgleda) i rimska drŽava Stazama japodskih stočara do nedavno su prolaziti brojni stanovnici podgorskth i ličkih sela. Masive Velebita i Kapele promatram kao povezni, a ne razdjeini prostor. Njihovu integrativnu funkciju pojačava ovisnost primorskih stanovnika o vezama sa zaleđem te potreba Ijudi iz japodske unutrašnjosti za nabavljanjem soli za stoku. Stoga su potpuno neprihvatljive teze da je Velebit u prapovijesti bio nenastanjen te da je predstavljao razdjelnicu izmedu razliČttih

218

Zaključna razmatranja kulturno-povijesnih i prostornih cjelina. Resursi ove planine bili su previše vrijedni stanovnicima i ličke i podgorske padine, u svim razdobljima čovjekovog trajanja u ovom prostoru. Niža područja Like i Ogulinsko-plaščanske udoline raspolažu dovoljnim količinama vode i pašnjaka. Pašnjake Kapele, Velebita i drugih planina njihovi su stanovnici koristili zbog kvalitetne ispaše, ali i zbog velike konkurencije u korištenju resursa. Transhumantno je stočarenje neizbježan odgovor na okoliš, posebno ako se radt o vrlo velikom broju stoke i stanovništva. Tijekom ljetnih seoba dio je stanovništva ostajao u nižim dijelovima i "čuvao vatru", nastambe i imovinu. Slika bi ipak bila nepotpuna ukoliko ne bismo spomenuli i obradu zemlje (Strabon izričito spominje jeČam i proso kod Japoda). Položaj nekih japodskih naselja određen je i blizinom većih površina obradive zemlje (prtmjerice, Viničica i Carevo polje). Promatrati Japode isključivo kroz stočarstvo btlo bi potpuno promašeno. Radi se o nadopunjavanju obiju djelatnosti, ovisno i o mikroregionalnim prirodnim i klimatskim uvjetimai Na gradinskim naseljima nalazimo i ostatke metalurške djelatnosti. Eksploataciju kamenoloma, rudnika i rudnih ležišta tek treba pomnije istražiti (ležišta željezne rude u Rudopolju, Donjim Pazarištima itd.). Predmeti svakodnevne upotrebe (nakit, odjeća, obuća, posuđe, oruđe, oružje) nisu samo nabavIjani iz drugih sredina već su ih proizvodilt u radionicama koje su postojale na japodskim gradinama. Ne treba naravno zanemariti niti putujuće obrtnike i trgovce. Trgovina, razmjena, ratovi i pljačka uklapali su Japode u čkavu mrežu interkulturalnog prožimanja bližeg i daljeg susjedstva. Sirovine za izradu bronČanih i željeznih predmeta mogli su nabavljati u neposrednom susjedstvu (sjeverozapadna Bosna, alpski prostor), a gotove predmete nabavljati zahvaljujući čitavoj mreži trgovačkih puteva (o kojima izriČtto piše i Strabon). Podjelu na Japode "unutar planina (Alpa)" te na one "s druge strane pianina (Alpa)" moramo promatrati isključivo u kontekstu Oktavijanovog pohoda 35. godine prije Krista. Ona je rezultat njegovog viđenja japodskog prostora tijekom ratnog pohoda. Ostala vrela ovu podjelu jednostavno ne spominju. Način organizacije prostora, korištenja prirodnih resursa, komunikacije, materijalna kultura i mnogi drugi elementi pokazuju jedinstvo japodskog prostora. Japodija je pokorena jednim pohodorn, unatoč činjenici što su neki južni dijelovi kratkotrajno bili pod rimskom vlašću. Oktavijan je slavio trijumf nad čitavom Japodijom 29. godine prije Krista. Time se japodskt prostor uklapa u rtmski provincijalni ustroj. U antičkom se razdoblju japodski prostor bitno mijenja. Gradi se mreža prometnica koje ga integriraju u raznoltku multikulturalnu cjeItnu. Naseljavaju se doseljenici iz drugih sredina i nastaju nova naselja (Često u podnožju starih japodskih gradina).

219

Povijesi

japoda.

Prisiup

Na velik broj pitanja još uvijek nemamo odgovore. Oni se kriju u još uvijek nedovoljno isrraženim lokalitetima Like, Ogulinsko-plaščanske udoline, Gorskog korara i Hrvatskog primorja. Na ovim prostorima ranonovovjekovna i moderna usmena predaja govori o "Grcima" koji su živjeli "prije nas". Oni su otiŠli na "saonicama, kada je na dan sv. Ilije ili sv. Petra pao snijeg, da se više nikada ne vrate". Kasniji su doseljenici i stanovnici istih prostora kojima su nekoć gospodarili Japodi, pričom o "Grcirna" objasnjavali brojne tragove postojanja "drugih" u istom prostoru, u nekom prošlom vremenu. Ova se priča veže uz velik broj lokaliteta koje danas gotovo sigurno možemo pripisari Japodima (Viničica, Trojvrh> Humac, Prozor, Veliki Obljaj, Lipova Glavica itd.). Pridjev "grčki" nalazi se i u brojnim toponimima: Grčko groblje, Grčka kosa Ui slično. Dakle, tragom toponima "grčki" gotovo nepogrešivo možemo doći do prapovijesnog, vrlo često upravo japodskog, željeznodobnog naselja ili groblja. Rjeđe, ali još uvijek Često, taj se toponim može odnositi i na antički ili srednjovjekovni lokalitet. No> uvijek je u odnosu s onim što vremenski prethodi onima koji nam prenose spomenute toponime. 185

Istina, moguće je zaključiti da se doista radi o načinu objašnjavanja prošlosti prostora u kojem se živi. KljuČevi razumijevanja samog modela još uvijek su negdje skriveni. Moguće objašnjenje da Grk znači nešto staro, nešto Što je prije nas, u kontekstu mobilnih i nestabilnih društava ranog novog vijeka ovog prostora, također nije posehno uvjerljivo. Prije svega, ako uzmemo u obzir da govorimo o relativno zatvorenim društvima, tradicionalne usmene kulture, rijetko otvorenima eventualnom formalnom humanističkom obrazovanju svojeg doba. Princip je drugotnosti možda bliži mogućem rješenju. Ovaj nas model možda više približava srednjovjekovnom porijeklu samog arhetipa. Grk niti ovdje vjerojatno nije značio pravoslavni niti možda čak onaj druge vjere. On je možda jednostavno mogao označavati drugoga. Njemu se pripisuje nešto što ne pripada naraa. Ovi su "Grci" onime što je ostalo iza njih: gradinama, suhozidinama, gomilama, šternama, lokvama i putovima, kasnije stanovnike poučavali o preživljavanju u surovom okolišu planina, kamena i šuma. Predaja se prenosila, a rime i znanje o prostoru. Na nama ostaje briga da njihove poruke i dalje odjekuju prostranstvima našeg krša.

185

220

Za VtmČicu ovu mi je predaju kazivao Mijo Juričić iz Ćakovca Osrarijskog (29. 11. 2002.): "usred Pecrove pao je sm'jeg preko metra ce su Grei koji su m iivjeli na vlačicama i volovima otiilt da se nikada ne vrate".

Pokretni nalazi i važnija nalazišta japodske kulture željeznog doba

1200. - 800. pt Kr. (Ha A1-B2) Karakteristicna arheoloŠka građa

Važnija naJaziŠta

lučne fibule s dva diska na luku, velike lučne jednopetljaste Gbule, dvodijelne fibule s ravnom nogom, spiralne naočalaste fibuie manjih dimenzija, ogrlice od jantarnih zrna, spiralno naočalasti privjesci sa cijevastim srednjim dijeiom, keramičke posude s potkoviČastim i koljenastim drskama, posude s facetiranim i kaneliranim obodom

Bezdanjača, Vrebac, Smiijan, Kompolje, Prozor, Medak, Velika Popina, Ličko Lesće, Gračac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, Sfroka Kula, Tolić, Viničica kod Josipdoia, Špilja u kanjonu Jadove - Gornja Ploča, Cerovačka donja pećina

Lučna jednoperljasta fibula iz Vrepca (PJZ 1983: T, LIV, 5)

223

I*rilozi

Povijcst japotht. IVtstup

E. fiuu

800. • 700, pr. Kr. (Ha B3 C1)

kalotaste kape nasivene sknim bronćanim dugmetima, spiralne naočalaste fibule, fibule tipa Golinjevo treće generacije, fibule tipa Prozor, pijavičaste (sanguisuga) fibule, privjesci u obliku praporca, masivne nanogvice, brončane dvodijelne sljepoočničarke, ogriice od zrna jantara, konične posudes jeziČastim drškama. bikonične žare razgrnutog oboda

ferza Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor, Medak, Cerovačka donja pećina, Ličko Lesce, Gračac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, Siroka Kula, Tolić Vmičica kod Josipdola, Jezerine, Golubić, Jurjevo

600. - SfJ 0. pr. Kr. t

HB

fibule s tri kuglice na 1 uku (a tre bottoni), lučnafibulas dugom nogom s okruglim ispupčenjem na kraju noge, pločaste naočalaste fibule, jantarna plastika, ogrlice od jantarnih zrna, razni privjesci s ukrasima koji predstavljaju raziičite životinje (pticc, ribe, konji), okovi za pojas, ponekad ukrašeni nizom stiiiziranih ratnika, željezne igle, bikonične velikc i manje posude

Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor, Medak, Gračac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, Široka Kula„ Vinićica kod Josipdola, Jezerine, Golubić, Ripač, Kekića Glavica, Lipova Glavica

Spiralno naočalasta fibula iz Prozora (Ratnici 2004: 362, 12) 00. - 600. ht Kr, (Ha (:i i C2) oglavlja od brončanog lima s iskucanim geometrijsklm ornamentima, kalotaste kape naživene sitnim brončanim dugmetima, jednopetljaste lučne fibule sa zrnom jantara,fibules rebrastim lukom (poznate kao i gusjeničaste fibule), spiraltie naočalastefibule,fibules dva dugmeta na luku i dugom nogom s kuglicom na kraju, pravokutne plocice s ptičjlm protomama, prrvjesci u obliku stiliziranih Ijudskihfigura(dominirajufiguricežena i ratnika)

500- - 300. pr. Kr. Vrebac, Smiljan, Kompolje, Prozor, Medak, Ličko Lešće, Gračac Trnavac, Mlakva, Lovinac, Široka Kula, Tolić, Viničica kod Josipdola, Jezerine, Golubić, Ripač

certosa fibule, fibule s tri kuglice na luku, lijevane pločaste naoČalaste fibule, fibule s glavom ili lukom u obliku životinje, ornamentirana jantarna i staklena zrna, bikonične urne s blago razgrnutim obodom, amforice s dvlje drške, šalice s dvije drške koje nadvisuju obod

Vrebac,Kompolje, Prozor, Medak, Gračac, Trnavac, Mlakva, Lovinac, Široka Kula, Vmičica kod Josipdola, Jezerine, Golubić, Ripač, Kekiča Glavica, Lipova Glavica, Vinica, Črnomelj, Grobnik, Kastav

•iifi Oglavlje od brončanog lima sa štapičastim privjescima iz Kompolja (dokumenracija AMZ)

224

Pektoral-prsni ukras iz Kompolja (Ratnici 2004: 382, 46.3)

225

I*rilozi

Povijest japoda. I*ristup 10, poslijc Krisfci ranolatenska fibula, staklena zma s trl lica, okovi za pojas s reJjefnim predstavama živorinja,fibules okruglim proširenjima i umetkom od jantara jli stakJa na nozi prebačenoj unatrag I spojenoj s lukom i s jednom spiralom, čunaste certosa fibule, dvospirainefibuiesa zrnima jantara na luku, brončane "pasđrske palice", fibuie s tri kuglice na luku, bikonične posude i male posudice s dvije drške, pektorali s antitetski postavIjenim konjskim protomama

Vrebac, Kompoije, Prozor, Medak, Gračac Lovinac, Široka Kula, Viničica kod Josipdola, Jezerine, Golubić, Ripač, Lipova Glavica, Vinica, Podžemelj, Črnomelj, Trošmarija, Grobnik, Kastav

dvopetljastefibule,najmlađi oblici dvospiralnih fibula Jezerine, Golubić, Ripač sa zrnima na luku, čunaste fibule ranolatenske sheme, fibule srcdnjolatcnske sheme sa peiijom na luku, kasnolatenskefibule,veliki broj igala, male pincete, krivi žcljezni noževi, jantacna zrna u obliku živocinja.

LatenskafibulaizGrobnika {Keltoi 1984: 126, sl. 67) 7.

fitta

1807180.-35. pt Kr. (Lt D)

pločastefibulemlade varijante, geme, nakit od srebra, profilirana jantarna zrna, željezni bojni noževi, fibule ranolatenske i srednelatenske sheme

Prozor, Viničica kod Josipdola, jezerine, Golubić, Ripač, Lipova Glavica, Vinica, Podzemelj, Grobnik, Kastav

226

227

Izbor iz antičkih literarnih vrela

STRABON, Geografifa Strak IV,

6,1

Alpe su se prije zvale Albiji kao i Albioniji, pa je i sada kod Japoda visoko brdo koje dotiče Okru i Alpe i zove se Albij, budući da se Alpe pružaju do onamo. Strak IV, 6, 10

I Japodi (narod pomijesan od Ilira i Kelta) stanuju oko tih mjesta, i Okra im je blizu. Japodi su prije bili snažni Ijudstvom i obiravaii su s obje strane planina, te su njima gospodovafi razbojništvima. Naposljetku je August Cezar zaratio na njih i potpuno ih skršio. Njihovi su gradovi Metul, Arupini, Monetij i Vendon. Nakon njih je u ravnici grad Segestika uz koji teče rijeka Sava koja se ulijeva u Istar. Grad leži vrlo pogodno za rat protiv Dačana. Okra je pak najniži dio Alpa gdje one dodiruju Karne i preko kojega se tovari iz Akvileje kolima prevoze u takozvani Nauport, ne rrmogo više od čeriri storine stadija puta. Odande se pak razvozi rijekama do Istra i tamosnjih područja. Uz Nauport naime teče plovna rijeka koja dolazi iz Iliride, ulijeva se u Savu tako da se lako dovozi do Segestike, Panonaca i Tauriska. Uz grad se u Savu ulijeva i Kolapij. Obje su plovne i otječu s Alpa. U Alpama pak ima i đivijih konja i goveda. Polibije kaže da se u njima koti životinja posebna oblika> jelenonlika osim šije i dlake po kojima je slična vepru: da pod bradom ima kvrgu izraslinu od pedlja, s čuperkom debljine ždrebIjeg repa na vrhu. Strak V I I , 5, 2

Segesrika je panonski grad na sutoku više rijeka koje su sve plovne i izvrsno je polazišce za rat protiv Dačana. Leži, haime pod Alpama koje se pružaju do Japoda, ujcdno keltskog i ilirskog naroda. Onamo teku i rijeke koje u grad dovoze tovare iz Italije i odrugud. Jer onome koji prelazi Okru od Akvileje u Nauport, naselje Tauriska, do kojega se dovoze kola, tristo je pedeset stadija.

231

Prilozi

Povijest Japoda. Pristup Neki kažu i pet stotina. Okra je pak najniži dio Alpa koje se pružaju od retijske zemlje do Japoda. Blizu Nauporta je rijeka Korkoras koja prima terere. Ona se ulijeva u Savu, ona u Dravu, a ona u Noar kod Segestike. Odande Noar buja, jer prima Kolapij koji planine Albija teče kroz japodsku zemlju, i ulijeva se u Dunav kod Skordiska. Rijekama se većim dijelom plovi na sjever. Put od Tergesta do Dunava je oko tisuću dvjesta stadija. Nedaleko Segestike je i utvrda Siskija i Sirmij, a leže na putu u Italiju. Strak VII,

5,4

Zatim slijedi plovidba uz Japode od tisuću stadija. Japodi naime žive na planini AJbiju koja je posljednja u Alpama i vrlo visoka, na jednu stranu dosežu do Panonaca i Istra, a na drugu do Jadrana. Bojovni su, ali ih je potpuno skršio August. Njihovi su gradovi Metul, Arupini, Monetij, Vendon. Zemlja im je siromašna, ponajviše se hrane ječmom i prosom. Oružana im je oprema keltska. Tetoviraju se poput drugih Ilira j Tračana. Nakon Japoda je plovidba uz Liburne, duža od prethodne za pedeset stadija. Unutar nje je rijeka uz koju tereti mogu ploviti do Delmaia i liburnski grad Skardon. Strab. VII, 5, 5 Duž čitave obale koju sam opisao su otoci Apsirtidi (pripovijeda se da je kod njih Medeja ubila brata Apsirta koji ju je progonio), zatim Kiriktika uz Japode, onda četrdesetak Liburnskih otoka, a zatim i drugi... PLINIJE STARIJI, Prirodosfov/je

pripadaju Japudi i četrnaest liburnskih zajednica, od kojih neka spomenemo Lacinijenze, Stulpine, Burniste i Olbonenze. U tome sudbenom okrugu imaju italsko pravo Aluti, Flanati po kojima se zove zaljev, Lopsi, Varvarini i Aserijati koji su i oslobodeni poreza, a s otoka Fertinati i Kurikti.

III, 140 Inače su duž obale od Nezakcija gradovi Alvona, Flanona, Tarsatika, Senija, Lopsika, Ortoplinija, Vegij, Argirunt, Korinij, Enona, zajednica Pasin, pa je a Telavij kojom završava Japudija. Otoci su toga zaljeva s gradovima, osim gore naznačenih, Asorcij, Arva, Kreks i Gisa Portunata. Opet je na kopnu, 160 milja od Pole, kolonija Jader. Tridesec je milja odande otok Kolent, a 43 milje ušce rijeke Ticija.

III, 151 Obalu Ilirika napučuje više od tisuću otoka, jer je more po prirodi plitko i struje se isprepliću po uskim tjesnacima. Otoci pred ušćem Timava slavni su po toplim izvorima koji jačaju kad je plima. Uz zemljište Histra su Cisa Pularija i otoci što ih Grci nazivaju Apsirtidima po Medejinome braru Apsinu koji je ondje ubijen.

IIL 152 Uz njih su nazvali Elektridima neke otoke s kojih da bi dolazila smola što je oni zovu electrum: nadasve pouzdan pokazatelj grčke ispraznosti, tako da nikada neće biti jasno koje to od njih oni tako oznacavaju. Nasuprot je Jaderu Lisa i nekoliko onih koji se nasuprot Liburnima zovu Krateji, jednako brojni Liburnski otoci, Keladusa, Bavo nasuprot Traguriju i Bratija hvaljena zbog koza ...

III, 129 Histrija srrši, kao poluotok. Neki su iskazali njenu Širinu od 40, opseg od 125 milja, a zatim su za Liburniju koja se na nju nastavlja i za Flanatički zaljev jedni odredili 225 milja, drugi za Liburniju 180. Neki su na Flanatički zaljev Japudtju protegnuli s leda Histriji 130 milja, a zađm su Liburniju načinili od 150 milja. Tuditan koji je pokorio Histre ondje je na svojemu kipu dao napisati: O D AKVILEJE D O RIJEKE TICIJA 2000 STADIJA

III, 139 Na Arsiju se sve do rijeke Ticija nadovezuje narod Liburna. Njegov su dio bili Mentori, Himani, Enheleji, Bulini i oni što ih Kalimah naziva Peucetima, a sada se sve jedim imenom zove Ilirik općenito. Malo je narodnih imena koja su dostojna spomena, ili ih je lako izgovoriti. U skardonski sudbeni okrug

232

APIJAN, llirskf ratovi 16,48 Od Japoda pak unutar Alpa Moentinci i Avenđani pristupiše mu kako je napredovao, dok se Arupijci, najhrabriji i najbojovniji Japodi, povukoše iz sela u utvrdu i izbjegoše u šume uoči njegova dotaska. Cezar zauze grad, no ne spali ga, ponadavši se da će se oni predati. Kad su se predali, odluči neka ondje obitavaju. 17, 49 No, najviše su ga namučilt Salasj, prekoalpski Japodi, Segešćani, Delmati, Desijci i Peonci, koji su daleko od Salasa. Oni nastavaju vrhunce Alpa, neprohodnih gora kroz koje je prelazak težak. Zbog toga su bili samostalni i utjerivali su daće od prolaznika.

233

Prilozi

PovijestJapoda. Pristup 17, 50 Verer ih iznenadno napadne, na prepad preotme klance i opsjedaše ih dvije godine. Nedostajalo im je soli kojom ponajviše oskudijevaju, te su prihvatiii posade. Čim se Veter udaljio, odmah izbaciše posade i ovladaše klancima, te ismijavahu Cezarove poslanike da nisu sposobni učlniti ništa velikoga. 17, 51 Budući da se naslućivao sukob s Antontjem, Cezar ih odluči ostaviti samosralnima i nekažnjenima za nedjela prema Veteru. Ne vjerujući u to, oni su skupljali mnogo soli i napadali rimsko područje dok nije na njih poslan Mesala Korvin koji ih je pokorio glađu. 18, 52 Salasi su, dakle, podvrgnuti na taj način. Prekoalpski pak Japodi, snažan i divlji narod, odbili su Rimljane dva puta u manje od dvadeset godina, Napadali su Akvileju i opljačkali rimsku koloniju Tergest. Dok je Cezar nastupao protiv njih strmim i neravnim putem, oni su mu ga otežavali obarajući stabla. 18, 53 Kad se uspeo, izbjegli su u drugu šumu i vrebali na nj dok je nastupao. Budući da je stalno predviđao nešto takvo, odaslao je nekoltcinu na brdske vrhunce neka napreduju uz oba njegova boka dok on stupa naprijed nizinom i obara šumu. Japodi provaljivahu iz zasjeda i mnoge ubijahu, no većinu ih pobiju oni koji su usporedno stupali vrhuncima. Preostali su se opet skupljali u gušticima, napustivši grad kojemu je ime Terpon. Kad ga je zauzeo, Cezar ni njega nije spalio — nadajući se da ćcsc 'i oni predati. I predali su se. 19> 54 Zatim je napredovao na slijedeći grad, Metul, glavni grad Japoda. O n leži na vrlo šumovitu brijegu, na dva vrhunca koje dijeli uski klanac. Za oružje sposobnih ljudi u punoj snazi bilo je ondje oko tri tisuće, bojovnih i vrlo dobro naoružanih, koji su lako odbijali Rimljane dok su stajali oko njihovih bedema. Rimljani su podizali nasip, a Metuijani su noću i danju provaljjvali kroza nj i izazivali. S bedema su Ijudstvo gađali bojnim spravama kojih su se bili domogli za borbe što ju je Decim Brut ondje vodto protiv Antonija i Augusta. 19, 55 Kad im je bedem već popuštao, podigli su unutra drugi, napustili porušeni i prešli na novosagrađeni. Rimljani su zaposjeli i spafili napušteni bedem, a uz drugi nasuli su dva nasipa i s njih su položiii četiri mosta na bedem. Kad je to učinjeno, Cezar pošalje nekolicinu naokolo na stražnju stranu grada da bi opkolili Metuijane, a ostalima zapovijedi neka mostovima prijeđu na bedeme. Sam se uspne na visoki toranj, te promatraše. 20, 56 Barbari su se po bedemu sučelice suprotstavili onima koji su kušali prijeći, a drugi su odozdo dugim kopIjima probadali mostove i veoma su se ohrabđli kad je pao prvi, a zatim i drugi most. Kad je pao i treći, Rimljane je već obuzeo posvemašnji strah, te nitko nije stupao na četvrti most dok ih nije izgrdio Cezar koji je strČao s tornja. Kad ih niti tako nije pokrenuo, uzme štit i sam ustrča na most. 20, 57 S njime pohrle

234

od časnika Agripa i Hijeron, te tjelesni stražari Lut i Vola, samo četvorica, s nekolicinom posve odanih. Kad je već prelazio most, postidje se vojska i uspne se hrpimice. I opet pada most, opterećen, i Ijudi budu pod njime zatrpani, jedni poginu, druge iznesu satrte. 20, 58 I Cezar bi udaren u desnu nogu i obje ruke, no ipak se odmah uspne na toranj do zastave i pokaza se u punoj snazi, kako ne bi nastala nikakva pomutnja zbog pomisli da je poginuo. Da pak niti neprijatelji nebi pomislili da će se on predari \ povući, smjesta dade izraditt druge mostove. To je ponajviše ishrvalo Metuljane, te u se neočekivano bezvoljno borili. 21, 59 Slijedećega dana upute mu izaslanike, predaju pedeset talaca koje je odabrao, te prihvate posadu. Vojnicima iz posade prepuste držati viši vrhunac, a sami prijeđu na drugi. Kad posada uđe i odredi tm neka predaju oružje, oni se razgnjeve, zatvore žene i đjecu u vijećnicu i postave stražare, te im reknu neka spale vijećnicu dogodi li im se što strašno, a sami pomamno navale na Rimljane. 21,60 Kako su napadali odozdo Rimljane na vižem položaju, bili su hrpimice strovaljeni. Stražari su potpalili vijećnicu, mnoge su žene ubijale sebe i djecu, druge su se sa živom na rukama bacale u plamen, te su u toj bici od vatre propali svi za boj sposobni muškarci i većina nejakih Metuljana. 21, 61 S njima je spaljen i grad, i ne bijaše nikakva traga od njega, nekoć najvećega u onim krajevima. Kad je zauzet Metul, ostali se Japodi u strahu predaju Cezaru. Prekoalpski su se Japodi dakle tada prvi puta podvrgnuli Rtmljanima. Kad je Cezar odstupio, odmetnuli su se jedni od njih, Poseni. Na njih je poslan Marko Helvije, osvojio je njihovo područje, krivce pobio, a osrale prodao. 22, 62 U segestičku su zemlju Rimljani prije provalili dva puta, no ntsu uzimaii taoce niti što drugo. Zbog toga su Segešćani bili umišljeni. Cezar je na njih nastupao kroz panonsku zemlju dok niti ona još nije bila podvrgnuta Rimljanima. DION KASIJE, Rimska povijest 49, 34, 2 Opravdanje Oktavijanova pohoda na Japode 35. pr. K r . ... Salasi naime, Taurisct, Liburni i Japodi niti ranije nisu prema Rimljanima ništa činili kako je primjereno, već su propustili isplatiti podavanja, a katkada su i prodirait na područja koja su s njima graničilai harali; tadasu pakzbog njegove (Oktavijanove, op. prev.) odsutnosti otvoreno ustali. Zbog toga se okanio svega drugoga i sprernto se na njih... Coss. Dio

235

Povijest Japoda. Prtstup Cass. Dio 49, 35 - 36 Oktavijanov pohod na Japode 35- pr. Kr. No to se dogodtlo poslije, a tada je nekima drugima naredio da podvrgnu ostale, dok je sam zavojštio na Japode. One unutar gorja koji ne obitavaju jako daleko od mora podvlastio je lakše, a one na visovtma i s druge strane svladao je uz znatan napor. Utvrdiii su naime Metui, svoj najveći grad, odbili su mnoge rimske napade, spalili mnoge bojne sprave, pa su i njega samoga srušili s nekog drvenog tornja dok se kušao uspeti na zid. Kad ne samo da nt od čega nijc odustajao, već dovodio još četa, naposljetku su se pričinjaii kao da se žele sporazumjeti, primili su u utvrdu posadu, po noći su je zatukli, zapalili su kuče, jedni pobili sami sebe, a drugi i žene i djecu - tako da se Cezar ntje domogao nikoga od njih. Nisu se naime dragovoljno pobili samo ti, već malo kasnije i oni koji su bili živi zarobljeni. Kad su oni tako izginuli, a ostali su podvrgnuti ne učinivši ništa dostojno spomena, zavojštio je na Panonce... prevela Bruna Kuntič-Makvič

236

Kratice

KRATICE AArchHung

Acta Archaeologka Academiae Scientiarum Hungarkae, Budapest

AcM

Archaologisch-epigraphische Mittheitungen aus OsterrekhUngarn^ Wien

AI

ArchaeoŽogia lugoslavka, Beograd

AMZ

Arheološki muzej u Zagrebu

ANUBiH

Akademija nauka i umjetnosđ Bosne i Hercegovine, Sarajevo

AP

Arheoloski pregled* Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, Ljubtjana

ARR

Arheološki radovi i rasprave H A Z U (JAZU), Zagreb

AV

Arheololki vestnik, Ljubljana

BASD

BuMetino di archeologia e storia dalmata ArheoloŠki muzej Spiit

CIL

Corpus inscriptionum Latinarum consilio et auctoritate Academtae litterarum regiae borusicae, Th. Mommsen et al., Berlin

Inscr. It.

Incsriptiones Italiae, A . Degrassi, Roma

CBI

Centar za balkanološka ispitivanja A N U B i H

GGM

Geographi Graeci mtnores

GZM

Glasntk Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo

HAD

Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb

HAZU

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, prijeJAZU

JAZU

Jugoslavcnska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, danas H A Z U

f

t

239

Povijest Japoe/a. Prhttip JHS

Journal of Hellenic Studies^ London

JRS

Journal of Roman Studies, London

NSK

Nacionaina i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

OA

Opuscula archaeologica Zagreb

Obavtjesti

Obavtjestt, Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb

PJZ

Praistorija jugoslavenshih zemalja, C B I A N U B I H , Sarajevo, I-V

PRILOZI

Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu (Prije: Institut za povijesne znanosti Sveučiiišta u Zagrebu), Zagreb

PUF

Presses Universitaires de France, Paris

RE

Real~Encyclopadie der classischen A Itertu mstuissenschaft,

f

Stuttgart REA

Revue des etudes ancienncs, Bordeaux

RFFZd

Radovt Filozofskogfakulteta uZadru

RIJAZU

Radovi Instituta Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti u Zadru

SANU

Srpska akademija nauka i umetnosti

SAZU

Slovenska akademija znanosti in umetnosti

VAMZ

VjesnikAMZ, Zagreb

VAHD

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Arheološki muzej, Split

VDI

BecmnuK Bpeeueu ucmopuu {Vestnik drevnej istorii), Moskva

Vesnik Vm

Vesnik Vojnogmuzeja Jugoslavenske Narodne Armije, Beograd

VHAD

Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga druŠtva (od 1879. godine: Viestnik hrvatskoga arkeologičkoga dru£tva\ od 1895. godine: Viestnik hrvatskoga arheološkoga drustva), Zagreb

WMBH

Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien un der Herzegotvina, Wien

ŽA

Živa antika Skoplje

240

y

Bibliografija

Izdanja izvora

Anonimni Ravenjanin {Anonymus Ravennas), 1860, Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica, PINDER (M.) - PARTHEY (G.), Berlin, R Nicolaus Antoninov Itinerarij {ItinerariumAntoniniAugustt), l84B ItincrariumAntoniniAugusti ctHierosolymitanvm PARTHEV (G.) PINDER (M.)> Berlin, F. Nicolai Antoninov Itinerarij {Itinerarium Antonini Augusti), 1916, Itineraria romana. Rbmische Reisewege an der Hand der Tabula Peutingeriana dargestellt von.. L1V-LXV1I, MILLER (Konrad), Stuttgart, Strecker und Schrdder, 413-492 Apijan ('Anfttavćc,),\905,Appianihistoriaromana.ExrcccnsioncLudoviciMendelssohni VIERECK (Paul), (editio altera corrector P. Viereck)> Leipzig, Teubner Apijan CAicjctav6cJ> 1962, Appiani Historta Romana I, VIERECK (Paul), ROOS (A. G.}, Leipzig, Teubner Apijan ('ATCJCtavćcJ, \9S2-l990 AppiansRomanHistory, / - / K ^ H I T E (Horace),The Loeb Classical Librarv, London, W. Heinemann - Cambridge (Massachusetts), Harvard University Press f

f

f

f

f

ApijanfAicflaa^

(Bogdan), PAPAZOGLU (Fanula), Beograd, Dereta Apijan ('AicmavocJ, 1994, Les guerres civižcs a Rome, II, COMBES-DOUNOUS (jean-Isaac), TORRENS (Phillipe), Paris, Les Belies Lettres Apijan ('A7t7Ciav6^), 2005, Appian and Ittyricum, ŠAŠEL-KOS (Marjeta), Ljubljana, Narodni muzej Slovenije (Situla: razprave Narodnega muzeja Slovenije = disertationes Musei nationatis Sloveniae, 52-81 Arijan {FtaviusArrianus), 1875, ArriansAnabasis, If, ABICHT (K.), Leipzig, Teubner Cezar {Catus lutius Caesar), 1855, Commentarii de Betto Gallico, KRANER (Friedrich), Berlin, Weidmannsche Buchhandlung Cezar {Caius Iulius Caesar), 1961, C. lutii Cacsaris Commentarii Rerum Gestarum. Vo I Beltum Gallicum, SEEL (Otto), Lipsiae, Teubner Ciceron {Marcus Tultius Cicero), 1886, "M. Tulli Ciceronis Pro L. Cornetio Baibo oratio^f Mt)LLER (C. F. W.), M. Tutti Ciceronis scripta quae manserunt omnia, pars II, vol. III, Leipzig, Teubner, 134-159

243

Bibtiografija

Povijest japoda. Pristup Ciceron (Marcus Tultius Ckcro), 1962, Ciciron. Discours, tomcXV(Pour Caeiius, Surles provinces consulatrcs, Pour Baibus), COUSIN (Jean), Parts> Les Belies Lettres Dion Kasije (Aitov Kaocnoc, KoKKn'iavćcJ, 1863, Dionis Casii Cocceiani Historia Romana, vol. l.-2„ DINDORF (Ludwig), Leipzig, Teubner Dion Kasije (Altov Kaooioc; KoKKniavćcJ, 1955 , CassiiDionis Cocceiani. Historiarum romanarurn quae supersunt, II, BOISSEVAIN (Ursulus Philippus) Berlin> Weidmann Dion Kasije (Altov Kocooioc; KoKKrftavoc,), 1969, Dio'sRoman Historj, IV (booksXLJXLV)-V (books XLVUL), (an engtssh transtation by Emest CARY, on the basis of the version ofHerbert Baldmin FOSTER), CARY (Ernest), The Loeb Classical Librarv, London, W. Hcincmann - Cambridge (Massachusetts), Harvard Untversitv Press Dion Kastje (Attov Kaooioc, KOKKTVLOLVĆCJ, 1986, Zgodovinska podoba prostora med Akvilejo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju Dionu in Herodijanu, SASEL-KOS (Marjeta), Ljubljana, SAZU, Znanstveno raziskovalni center> Inštitut za arheologtjo, 50-273 Dion Kastje (Ai Berlin, Weidmann Ftor (Lucius Annaeus Florus), 1967, Ftorus. Oeuvres Tome 1, JAL (Paul), Les Belles Lettres, Paris Flor (Lucius Annaeus Ftorus), 2005, Fior, dvije knjige izvadaka iz Tita Livija o svim ratovima u scdam stotina godina, MIKLIĆ Qosip), Zagreb, Latina et Gracca Frontin (Sextus lulius Frontinus), 1990, luli Frontini Stratagemata, (recensuit), IRELAND (Robert I.), Leipzig, Teubner Iguvinske tablice (Tabulae Iguvinae), 1931, Die iguvinischen Tafeln, BLUMENTHAL (Albrecht von), Scuttgart, Kohlhammer Iguvinske tablice (Tabutae Iguvinae), 1954, Tabutae Iguvinae, DEVOTO (Giacomo), Roma JACOBY (Felix), 1968, Die Fragmente dergriechicben Historiker, IA, Lđden, E. J. Brill MOLLER (Karl), 1855, Geographi Graeci Minores I, Paris, A. Firmin Didot 2

244

Peutingerova karta (Tabuia Peutingeriana), 1888, Wettkarte des Castorius gennant die Peutinger'sche Tafet. In den Farben des Originais herausgegeben und eingeie von.., MILLER (Konrad), Ravensburg, Verlag von Otto Maier Peutingerova karta (Tabula Pcutingertana), 1916, Itinerarta romana. Romische Reisewege an der Hand der Tabuža Peutingeriana dargcstcllt von.., MILLER (Konrad), Stuttgart, Strecker und Schroder, XIII-LIII, 4 1 3 - 4 9 2 Peutingerova karta (Tabula Peutingcriana), 1976, TABULA PEUTINGERIANA (CODEX VINDOBONENSIS 324), Kommentar: WEBER (Ekkehar), Graz, Akademische Druck u. Verlagsanstalt, NSK S-Sv-0/XVI-8 Plinije Stariji (Gaius Piinius Secundus Maior), 1866, Piinii Secundi Naturaiis Historia DETLEFSEN (D), C, vol. 1 (iibri LVI), Berlin, Weidtnann Plinije Stariji (Gaius Piinius Secundus Maior), 1906, C. Plini SecundiNaturaiis Historiae LibrtXXXVII, (vol. 1, iibriI-VI) MAYHOFF (Caroius), Leipzig, Teubner Plinije Stariji (Gaius Plinius Secundus Maior), 1977, Naturatis Historiae, libri I-V, SEMI (Francisco), Pisa, Gradini Plinije Stariji (Gaius Piinius Secundus Maior), 1998, Ptinc ŽAndcn. Histoire Naturelle, iivre III, ZEHNACKER (Hubert), Paris, Les Belles Lettres Polibije, 1971, Histoires. Pofybe, FOUCAULT (Jules de), Paris, Les Belles Lettres Ptolemej (KkatiSloc, nxoX.e^aioq), 1883, Claudii Ptolemaci Geographsa vol.I, MOLLER (Carl), Paris, Didot Ptolemej {KXai>^oc, nTotaumocJ, 1887-1898, Claudii Ptoiemaci Geographia, (tom I-III), NOBBE (Carl Friedrich August), Leipzig, HoUzc Servije (Servius Vergiiii Shotiastes), 1887, Servii grammatici qui feruntur in Vergilu Bucoiica et Georgica commentarii, THILO (Georg), Leipzig, Teubner Strabon (ETpaPtov), 1853> Strabonis Geografica graece cum versione reficta accedit inde variantis iectionis et tabula rerum nominumque iocuptetissima, MOLLER (Carl)> DOBNER (F)> Paris, A. Firmin Dtdot Strabon (Stpoptov), 1858, Strabonis Geograpbicorum Tabulae XV, MOLLER (Cari), Paris, Didot Strabon (z/rpoPtov), 1866* Strabonis Geographica, (volumen secundum), MEiNEKE (August), Leipzig, Teubner Strabon (Ztpapcov), I (1909) , II (1907), Strabonis Geographica, MEINEKE (August), Leipzig, Teubner Strabon (Ztp&ptov), 1969, The Geography ofStrabo, JONES (Horacc Lconard), Hie Loeb Classical Librarv, London, W. Heinemann - Cambridge (Massachusetts), Harvard Universicv Press t

3

Strabon (Eipfipcov), 1967, Giographie, tome III, iivres Vet VI, LASSERE, (Francois), Paris, Les Belles Lectres

245

Hibiiografija

Povijtst japoda, Pristup Strabon (ItpApoiv), 1989, Giographit, tomt IV, livrt VII BALADIE (Raoul), Paris, Les Bclles Lettres Svetonije Trankvii (Gaius Suttonius Tranquitius) 1927, C. Svetoni Tranquitii opera (vol. I). De vita caesarum libri VIII IHM (Maximilan), s. I., Teubner Svetontje Trankvil (Gaius Suetonius Tranquitius), 1978, Gaj Svetonije Trankvib Dvanaest rimskih careva HOSU (Stjepan), Zagreb, Naprijed Tibul (Albius Tibuitus), 1901, Atbii Tibulli tibri qvattvor, MOLLER (Lucianus), Leipzig, Teubner Tibul (Aibius Tibutius), 1927, Albii Tibutži Aliorumque Carminum tibri tres, LEVY (Fridericus Waltharius), Leipzig, Teubncr Tibul {Albius Tibutius), 1931, Catulle et Tibužie. Oeuvres (traduction nouvelže), RAT (Maurice), Paris, Librairie Garnier Freres Tibul (AŽbius Tibužlus): 1955, Tibulie et ies auteurs du Corpus Tibuiiianum, PONCHONT (Max), Paris, Les Beiles Lettres Tit Livije (Titus Livius), 1899, Titi Livi Ab urbe condita iibri, pars V, Liber XXXIXCXL, WEISSENBORN (Wtlhelm), Lipsiae, Teubner Tit Livije (Titus Livius), 1976, Tite Live. Histoire romaine, Tome XXXII, Livres XLIIIXLIV,]AL (Paul), Paris, Les Belles Lettres Tit Livije (Titus Livius), 1986, Titi Livi Ab urbe condita. Ltbri XLI-XLV, BRISCOE (John), Stuttgart, Teubner Tit Livije (Titus Livius), 1987, Livy, XIV, Summaries, Fragmcnts and Obsequem, (John), SCHLESINGER (Alfred), GEER (Russel M.), The Loeb Classical Library, London, W. Hđnemann - Cambridge (Massachusetts), Harvard University Press Tit Livije (Titus Uvius), 1989, Livy, XIII Books XLIII-XLV, SCHLESINGER (Alfred), Thc Loeb Classical Library, London, W. Heinemann — Cambridge (Massachusetts), Harvard University Prcss Velej Paterkul (Gaius Veileius Patercutus), 1982, Velieius Paterculus Histoire Romaine, tome II, livrc II, HELLEGOUARC'H (Joseph), Paris, Les Belles Lertres Velej Patcrkul (Gaius Velteius Patercutus), 1988, Vellei Paterculi Historiarum. Ad M. Vinicium Consutem libriduo, WATT (W. S.), Lcipzig, Teubner Vergtlije {Publius Vergiiius Maro), 1928, Virgile Bucotiques, Giorgiques et Eneides, LECHATELLIER (J.-B.), Paris, J. De Gigord Vergilije (Pubtius Vergilius Maro) 1956, Vtrgile Giorgiques, SAINT-DENIS (E. de), Paris, Lcs Bcllcs Lctrres Vergilije (Publius Vergitius Maro), 1969, P. Vergiti Maronis. Opera, MYNORS (R. A. B.), Oxford, Clarendon Press Vergilije [Publius Vergilius Maro), 1994, Djeta P. Vergila Marona. Ektoge, Georgikt, Eneida, MARETIĆ (Tomo), Zagreb, Papir - Velika Gorica

Literatura

t

t

t

t

246

ABICHT (K.), 1875, Arrians Anabasis, II, Leipzig, Tcubner ADAM (Anne Marie), 1983, "La piccola mctallurgia in bronzo nella regione trentina alia fine dell'eta dcl ferro; l'esempio delle fibule di tipo celtico", Beni cužturaži nei Trentino. Contributi ali'arcbeologia 4, Trento, 49-63 ALFOLDY (Geza), 1965, Bevotkerungund Gestiischaftdtrrbmischtn ProvinzDaimatien, Budapest, Akadćmiai Kiado ALFĆLDY (Geza), 1969, Die Personennamtn in der romischen Provinz Dalmatia, Beitrage zur Namenfbrschung n. f., Bciheft 4, Heidclberg ALFOLDY (Geza), 1990, La romanizzazione dellarea interna della Dalmazia", La Venetia ntiiarta padano-danubiana. Lt vit di comunicazione, Convegno intcrnazionalc, Vcnezia, 6-10 aprile 1988, Venetia, Giunta regionale del Veneco CEDAM, 211-219 Archiologiefuniraire, 2000, Areheožogitfunhaire, (ur.A. Ferdiere), Paris, Errance BABIĆ (Stasa), 1994, "Written sources in the Study of the Balkan Iron Agc. Mcthodological Aspects", 5^/^rXLHI-XLlV/1992-94, Beograd, 125-128 BAHRFELDT (Martin), 1901, Der Munzjundvon Mazin (Croatien). Afrikanische und Itaiische Kupfer-munzcn, Aes rudt und signatum, Berlin, Adolf Weyl BAKARIĆ (Lidtja), 1986, "Rezultati novih istraživanja u Smtljanu", VAMZ scr. 3, XIX, Zagrcb, 129-140 BAKARIĆ (Lidija), 1988, "Probna istraživanja u Gornjem Kosinju", VAMZ, ser. 3-, XXI. Zagreb, 158-159 . BAKARIĆ (Ltdija), 1989, "Grob 154 iz Kompolja", VAMZscr. 3, XXII, Zagrcb, 5-18 BAKARIĆ (Lidija), 1990, "Gornji Kosinj / PlcSina Glavica". Japodska nckropola", AP 1938, Ljubljana, 90-91 BAKARIĆ (Lidija), 1999, "Prozor jučcr i danas", Grad Otoćac 5> Otočac, 7-19 BAKARIĆ (Lidija), 2005, "Pojas u japodskoj kulturi", Grad Otočac 8, Otocac, 9-28 BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1986, "Revizijska iskopavanja tumula starijcg željeznog doba u Dugoj Gori", ArheoloSka istrazivanja na karžovaćkom i sisaćkom podrućju, HAD znanstveni skup Karlovac 12.-14. X. 1983., Karlovac, 45-58 BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1988, "Istraživanja gradine Trsište u Trošmariji kraj Ogulina u 1985/1986 godini", VAMZsct. 3-, XXI, Zagreb, 161-162 BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1990, "Perle s tri lica pronađcnc na podrućju Like", VAMZscr. 3., XXIII, Zagrcb, 41-54 BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 1996, "Figuralno ukrasene trapezojdne pojasne kopčc tipa Prozor", VAMZsei, 3., Zagreb, XXVIII (1995-96), 23-38 u

247

Povijest Japoda. Pristup

Bibtiografija

BALEN-LETUNIĆ (Dubravka); RENDIĆ-MIOĆEVIĆ (Ante), 1999, "Djelovanje don Šime LjubićauArheotolkomodjeluNarodnogmuzeja uZagrcbu", Osnivači zprvikustosi muzcja u Hrvatskoj (Zbornik radova), Stručni skup u Osijeku 1L~ 12, prosinca 1997, Osijek 1999. 251-256 BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 2000, "Japodske nekropole s ogulinskog područja", VAMZszt. 3-, XXXU-XXXIII, Zagreb, 23-61 B ALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 2002, "Ogulinski kraj u pretpovijesti i antici: pretpovijest", Ogulin: povijesna i kulturna bahina Ogu/in 2002 , 25-29 BALEN-LETUNIĆ (Dubravka), 2004, "Japodi", Ratnici na razmcdu istoka i zapada. Starije zeljezno doba u kontinentainoj Hrvatskoj, (ur. D. Balen-Letunić), Arheološki muzej, Zagreb, 212-257 BARKER (Graeme), 1975, "Prehistoric terrirories and economies in central Italy", Pateoceconomy, (ur. E. S. Higgs, M . R. Jarman), Cambridge University Press, Cambridge, 111-175 BARKER (Graeme), 1985, Prehistork farming in Europc, Cambridge, Cambridge University Press BASLER (Đuro), 1969, "Nekropola na Velim ledinama u Gostilju", GZM XXIV, Sarajevo, 5-107 BATOVIĆ (Šime), 1955, "Nekoltko ilirskih antropomorfnih figura iz sjeverne Dalmacije", AVVV2, Ljubljana, 233-246 BATOVIĆ (Šime), 1962, "Pokapanje mrtvaca kod Liburna", Zadarska revija XI/1, Zadar,50-53 BATOVIĆ (Štme), 1968, "Istraživanje ilirskog naselja u Radovinu*, Diadora 4, Zadar, 53-74 BATOVIĆ (Štme), 1976, Le relazioni culturali tra le sponde adriatiche nell'eta del fevro",Jadranska kultura u protohistoriji, simpozij, (ur. M , Suić), Dubrovnik 1923.X. ^^Zagreb, 11-93 BATOVIĆ (Šime), 1977, "Caractensti^ues des agglomerations fortifiees dans la rćgion des Liburniens", Godilnjak ANUBiH XV, CBI 13, Sarajevo, 201-225 BATOVIĆ (Šime), 1980, "Istraživanje prapovijesti u Bribiru", Diadora 9, Zadar, 55-81 BATOVIĆ (Šime), 1982, "Kultura starih Liburna", Dometi 12, Rijeka 1982, 7-39 BATOVIĆ (Šime), 1983, "Kasno brončano doba na istočnom Jadranskom primorju", P/ZIV,Sarajevo, 271-373 BATOViĆ (Šime), 1987, "Liburnska grupa", PJZV, Sarajevo, 339-390 BECK MANAGETTA (Giimher), 1896, "Plodovi i sjemenje iz sojenica u RipČu", GZMVlll Sarajevo, 43-48 BENAC (Alojz), 1956, "Prehistorijska gradina Zecovi kod Prijedora", GZM XI, Sarajevo, 147-166 2

a

24S

BENAC (Alojz), 1973, "O identifikaciji ilirskog ernosa*. Godiinjak ANUBIH XI, CBI 9, Sarajevo, 93-108 BENAC (Alojz), 1977, "Prediliri, protoiliri, prailiri. Neki novi aspekti", Baicanica, VIII, Beograd, 1-16 BENAC (Alojz), 1979, "Neki aspekti istraživanja tumula u nasoj zemlji", Sahranjivanje kod Itira. Zbornik radova prikazanih na naućnom skupu SANU i Baikanoloskog instituta SANU, Zlatibor 10-12. maj 1976., Beograd, SANU-Balkanološki institut, 15-29 BENAC (Alojz), 1985, Utvrđena iiirska naselja (1), Detmatskc gradinc na Duvanjskom polju, Buskom blatu, Livanjskom i Glamočkom polju, Djeta ANUBiH LX, CBI 4, Sarajevo BENAC (Alojz), 1987, "O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji", PJZV, Sarajevo, 737-802 BENAC (Alojz), 1988, "Iliri u Apuliji", Godišnjak ANUBiH, CBl 24, Sarajevo, 43-67 BENAC (Alojz), 1994, "Napomene uz problematiku prahistorijske nekropole u Bezdanjači", V54MZXXVI-XXVII (1993-1994), Zagreb, 21-24 BENAC (Alojz), RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Duje), 1988, "Iliri", Encikžopedija Jugostavije 5 (Hrv-Janj), Jugoslavenski ieksikografskt zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 503-504 BERGER (H), 1896, "Artemidoros", RE2, (Apollon-Barbaroi), Stuttgart, 1329-1330 BERTI (Fede), BONOMI (Simonerta), LANDOLFI (Maurizio), 1996, Ctassico e Anticlassico. Vasi aito-adriatici tra Piceno Spina e Adria, esposizione Comacchi - Paiazzo Beiiini, 25 Giugno 1996 - 6 Gennaio 1997,, S. Giovanni tn Persiceto (BO)> Edizioni Aspasia BERTOVIĆ (Stjepan), 1975, Kiimatogena vegetacijska područja Hrvatske, gcografska karta 1:1500000, sastavio tng. S. Bertović, NSKX-H-E-11 BIETTI-SESTIERI (Anna Maria) et LO SCHIAVO (Fulvta), 1976, "Alcuni problemi relativt ai rapporti fra Fltalia e la pemnsoia Balcanica nella tarda eta del bronzo e inizi deileta del ferro", liiria IV, Tirana, 163-189 BLANC (Andre), 2003, Zapadna Hrvatska, Studije iz humane geografije, Zagreb, Prosvjeta BLEČIĆ (Manina), 2001, "Prilog pozrtavanju antiČke Tarsatike", VAMZ ser. 3, XXXIV, Zagreb, 65-122 BLEČIĆ (Martina), 2005, "Grobnik u Željezno doba", VAMZ XXXVII (2004), Zagreb, 47-117 BLUMENTHAL (Albrecht von), 1931, Die iguvinischen Tafein, Stuttgart, Kohlhammer BOJANOVSKI (Ivo), 1974, Doiabelin sistem cesta u rimskojprovincijiDatmaciji, Djeta ANUBiH XLVII. CBI 2, Sarajevo

249

Bibtiografija

Povijest Japoda. Pristup BOJANOVSKI (Ivo), 1988, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Đjela ANUBiH LXVI, CBI 6, Sarajevo BOTTINI (Angelo), 1987, "Ambre e protome umana dal Melfese", Bollettino d'arte 41, Roma, 1-16 BOŽIČ (Dragan), 1987, "Zapadna grupa. Izvori za istoriju Tauriska", PJZV, Sarajevo, 855-897 BOŽIČ (Dragan), 1999, "Die Erfbrschung der Latenezeit in Slowenien sek Jahr 1964", ^4V50, Ljubljana, 189-213 BOŽIČ (Dragan), 1999a, "Kako Metulum se Avgustu branl", ZakiaditisoČletij. Zgodovina Slovenijc od neandertalcev do Slovanov, Ljubljana, Mondrijan, 181-183 BOŽIČ (Dragan), 1999b, "Imenovali so se po Kolpi", Zakladi tisočtetij. Zgodovina Slovenije od neandertalcev do Siovanov, Ljubljana, Mondrijan, 174-176 BRUNŠMID (Josip), 1897, "Nekoliko našašća novacanaskupu u Hrvarskoj iSlavoniji. Našašće italskih i afrikanskih novaca u Maztnu", VHAD ri. s- 2, 1896-97, Zagreb, 42-81 BRUNŠMID (Josip), 1897a, "Grobovi halŠtatskog doba u Vrepcu kod Gospića", V H A D n. s. 2, 1896-1897, Zagreb, 163-164 BRUNŠMID (Josip), 1898, "Arheološke biljeske izDalmacije i Panonije II.,Dalmatža", VHAD n. s. 3, Zagreb, 149-190 BRUNŠMID (Josip), 1900, "Nekoliko našašća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji. Našašće italskih i afrikanskih novaca u Mazinu", VHAD n. s. 4, 1899-1900, Zagreb, 81-86 Knjižmca B. Adžtje BRUNŠMID (Josip), 1901, "Arheološkebilješke iz Dalmacijei Panonije IV. Dalmatia", VHAD n. s. 5, Zagreb, 87-120 BRUNŠMID (Josip), 1901a, "Predmeti haištatskoga doba iz grobovau Vranića gromili u Širokoj Kuir, VHAD n. s. 5, Zagreb, 63-72 BRUNŠMID (Josip), 1901b, "Groblje bronzanoga doba na Klaćenici kod Jablanca (kotar Senj). Povjest mjesta Jablanca", VHAD n. s. 5, Zagreb, 53-62 BRUNŠMID (Josip), 1902, "Nekoliko našašća novaca na skupu u Hrvatskoj i Slavoniji. Našašće italskih i afrikanskih novaca u Mazinu", VHAD n. s. 6, Zagreb, 167-170 BRUNŠMID (Jostp), 1905, "Nekoliko našašćanovacanaskupuuHrvatskoj iSfavoniji. Našašće itaiskih i afrikanskih novaca u Mazinu (kotar Gračac)", VHAD n. s. 8> Zagreb, 176-182 BRUNŠMID (Josip), 1907, "Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu (Nastavak)", VHAD n. s. 9, Zagreb, 81-184 BUCHSENCHUTZ (Olivier), 1996, "Lćconomie prorohistorique k la veille de la conquete romaine", La vie prfhistorique, Paris, Faron, 210-213

250

BUCHWALD (Wolfgang), HOHLWEG (Armin), PRINZ (Otto), 1991, Dictionnaire des auteurs Grecs et Latins de ž'Antiquite et du Moyen age, (prev. J.-L. Berger, J . Billen), Brepols, s. 1. BUDAK (Neven), 1999, "Etnićnost i povtjest", Etničnost i povijest, (ur. E. Heršak), Zagreb, Institut za migracije i narodnosti, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko druŠtvo, 11-24, 181-182 BUDIMIR (Milan), FLAŠAR (Mjron), 1986, Pregled rimske knjiŽevnosti, Beograd, Naućna knjiga BULIĆ (Frane), 1900, "Ritrovamenti antichi a Bobovišče dell'Isola Brazza", BASĐ 23, Split, 23-30 CARCOPINO (Jerome), 1990 ,/«^ Cčsar, PUF, Paris CELTI 1991, / Celti, Katalog izložbe održane u Pallazo Grassi u Veneciji 1991. godine, Milano, Bomptani CERMANOVIĆ (Aleksandra), 1957, "Grčki tip krivog mača u našoj zemljt", Vesnik Vm 4, Beograd, 74-82 CERVA (Massimiliano), 1996, "Roma e "La sottomissione della Liburnia*Mtti e mcmorie dežža Societtt šstriana dt archeožogia e storia patria XCVI (XLIV n. s.), Trieste, 7-18 CETINIĆ (Željka), 1989, "GrobišČe / Grobnik. Željeznodobna i anttcka nekropola", ^/^Ljubljana^SO CETINIĆ (Željka), 1996, "Rezultati novijih arheoloških istraživanja Grobišća", GrobniČki zbornik 4, Rijeka, 188-204 CHAMPION (Timothy C ) , 1985, "Written sources and the study of European Iron Age", Settlement andSociety, Aspccts ofWest European prehistory in thefirst miiž nium B. C, (eds. T. C. Champion, J. V. S. Megaw), Leicester University Press, 9-22 CHEVALIER Qean), GHEERBRANT (Alain), 1994,, RjeČnik simboža. Mitovi, sni, običaji, geste, obtici, likovi, boje, brojevi , Zagreb, Mladost CHIECO BIANCHI (Anna Maria), CALZAVARA (Loredana), DE MIN (Maurizia), TOMBOLANI (Michele), 1976, Propostaper una tipologia dellefibuiedi Este, Firenze, Leo S. Olschkt CICHORIUS (Conrad), 1901, "Cremutius Cordus", RE4 (Claudius mons-Demodorus), Stuttgart, 1703-1704 COARELLI (Filippo), 1992 , // Foro Romano, Roma, Quasar CONS (Henri), 1882, Laprovince romaine de Daimatie, Paris, Ernest Thorin COPPOLA (Alessandra), 1999, "Ottaviano e la Dalmazia: imitatio Aiexandrž, aemulatio Caesaris", La Daimazia e l'aitra sponda. Probiemi di archaiologhia adriatic (Civitta Veneziana studi 50, ur. L. Braccesi, S. Graciotti), Firenze 1999, 195-211 fi

4

2

251

Povijess japoda. ftistup ČAČE (Slobodan), 1979, "Prilozi prouĆavanju političkog uredenja naroda sjeverozapadnog Hfelka^ RFFZd 18 (8), Zadar, 43-125 ČAČE (Slobodan), 1982, "Liburnske zajednice i njihovi terttoriji", Dometi 15 (4), Rijeka, 41-52 ČAČE (Slobodan), 1985, Liburnija od 4. do 1. stoljeca p. n. e., doktorska dtsertacija, Zadar ČAČE (Slobodan), 1988, "Položaj rijekeTelavija i pitanje Japodskog primorja", RFFZd 27 (14) 1987/88, Zadar. 65-92 ČAČE (Slobodan), 1991, "Rim, Liburnija i istočni Jadran u 2. st. pr. n. e", Diadora - 13, Zadar, 55-76 ČAČE (Slobodan), 1993. 'Prilozi povijesti Liburnije u L stoljeću prije Krisra", Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 35, Zadar, 1-35 ČAČE (Slobodan), 1995, "Dalmattca Strabontarta (Strabon, Geogr. 7, 5, 5)", Diadora 16-17 1994.-1995., Zadar, 101-129 ČAČE (Slobodan), 1995a, Civitates Dalmatiaeu "Kozmografiji"Anonima Ravenjanina, Zadar, Arheološki Muzej Zadar, Katalozi i monografije 3 ČOVIĆ (Borivoj), 1956, "Ilirska gradina u Čarakovu", GZMX\ n. s., Sarajevo, 187-204 ČOVIĆ (Borivoj), 1962, "Gradinsko naselje na Kekića glavici", GZM XVII n. s., Sarajevo, 4l-6l ČOVJĆ (Borivoj), 1967, "O izvorima za povijest Autarijata", GodiSnjak ANUBiH V, ČOVIĆ (Borivoj), 1971, "Dva specifična tipa zapadnobalkanske Lučne fibulc", GZM 26, Sarajevo, 313-326 ČOVIĆ (Borivoj), 1975, "Pod bei Bugojno, etne befestigte Siedlung der Bronze-und Eisenzeit in Zentralbosnien", Medunarodni kolokvij. Utvrdena ilirska naseIja, Mostar, 24-26. oktobra 1974, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, Sarajevo, 121-129 ČOVIĆ (Borivoj), 1975a, "Die Befestigungen und befestige Siedlungen der Glasinacer Gebettes", Medunarodni kolokvij. Utvrdena itirska naselja, Mostar, 24-26. oktobra 1974, CBl, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, Sarajevo, 93-100 ČOVIĆ (Borivoj), 1976, OdButmira do Ilira, Sarajevo, Veselin Masleia ĆOVIĆ (Borivoj), 1983, "Regionalne grupe ranog bronzanog doba", PJZIV, Sarajevo, 114-190 ČOVIĆ (Borivoj), 1986, "Die Ethnogenese der Illvrier aus der Sicht der Vor- und Friihgeschichce", Ethnogenese europdischer Volker, Gustav Ficher Verlag, Stuttgarc, New York, 55-74 ČOVIĆ (Borivoj), 1987, "Grupa Donja Dolina - Sanski Most", PJZV, 232-286

252

Bibtiograjija

ČOVIĆ (Borivoj), 1991, "Die Bronzezeit im "illvrischen" Raum und das Problem der etnischen Zuschreibung archaologischer Funde", lliro-trački simpozijum, 57-71 ČREMOŠNIK (Irma), 1957, "Rimski spomenici iz okoline Bihaća", GZM XII, Sarajevo, 127-141 ČREMOŠNIK (Irma), 1959, "Spomenik sa japodskim konjanicima iz Založja kod Bihaća", GZMXIV, Sarajevo, 103-111 ČUČKOVIĆ (Lazo), 2004, "Kolapijani", Ratnici na razmeđu istoka i zapada. Starije žeijezno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, (ur. Dubravka Balen-Letunić), Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 174-209 ĆIRKOVIĆ (Sima, M.), 1995, "Srednjevjekovno razdobljeu tzv, etnogenezi balkanskih naroda", Etnogeneza Hrvata (ur. N . budak), Nakladni Zavod Mattce Hrvatske, Zavod za hrvarsku povijesc Filozofskog fakulteta Sveučtlišta u Zagrebu, Zagreb, 28-39 ĆURČIĆ (Vejsil), 1898, "Ravna grobtsta lapoda u Ribiću kod Bihaća", GZM X, Sarajevo, 627-656 ĆURČIĆ (Vejsil), 1900, "Ein Flachgraberfeld der Iapoden in Ribić bei Bihać", WMBH 7,Wien,3-32 ĆURČIĆ (Vejsil), 1908, "Prehistorička sojenica iz broncanog doba u Ripču, kraj Bihaća u Bosni", GZMXX, Sarajevo, 149-179 ĆURČIĆ (Vesjil), 1912, "Der prahistorische Pfahlbau der Bronzezeit in Ripač bei Bihać in Bosnien", WMBH12, Wien, 3-11 DAGOSTINO (Bruno), SCHNAPP (Alain), 1982, "Les moru entre lobjet et Fimage", La mort, les morts dans ies societes anciennes, Cambridge Universitv Press & Editions de la Maison des Sciences de l'Homme, 17-25 DEGRASSI (Attilio), 1930, "Ricerche sui limiti della Giapidia", Archeografo tricstino, ser. III, XV (1929-1930), Trieste, 263-299 DEGRASSI (Atltlio), 1937, Inscriptioncs ItatiaeX\\\, 3, Roma DEGRASSl (Anilio), 1954, // Confine nord-orientate deiVItatia romana. Ricerche storico-topografiche, Bern, A Francke DEGRASSI (Attilio), 1962, Scritti van di antichita. Raccotti da amici e aiiievi nei 75 compieanno deitautore, Roma DE JULIIS (Etcore M.), 1988, Gii Iapigi. Storia e civilta dežta Puglia preromana, Milano, Longanesi, Biblioteca di archeologia 8 DE MARINIS (Raffaele), 1977, "The La Tene Cultureof the Cisalpine Gauls", Keitske Itudije, Brežice, Posavski muzej Brežice, knjiga 4, 23-50 DE VIT (Vincenzo), 1859-1867, Totius latinitatis onomasticon 1-2 , Totius iatinitatis lexicon 7-8, Prati, Aldiniani DEVOTO (Giacomo), 1954, TabulaeIgttvinae, Roma

253

Bibiiografija

Povijest Japoda. Pristup DOBIAS (Josef), 1921, "K Octavianovym vypravam il]yrskym v letech 35-33 pr. Kr", Listyfilologickc4S, Prag, 65-75 i 213-223 DOMASZEWSKI (Alfred), 1902, "Dic Beneficiarierposten und die romischen Strassennetze", Westdeutsche Zeitschriftfur Geschichte und Kunst XXI, 158-211 DOMIĆ KUNIĆ (Alka), 2005, "Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) u Naturažis Historia Plinija Starijeg", VAMZ XXXVII, ser. 3,Zagreb, 119471 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1951, "Pregled preistoriskih fibula Bosne i Hercegovine", GZMV\, Sarajevo, 283-300 DRECHSLER-BlZlĆ (Ruiica), 1952, "Grobovi u Donjoj Dolini", GZMVU, Sarajevo, 201-229 DRECHSLER-ĐIŽIĆ (Ružica), 1956, "Gradine u Lici. Vojna utvrđenja i njihov znaČaj", Vesnik Vm, 3, Beograd, 36-51 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1958, "Naselje i grobovi preistorijskih Japoda u Vrepcu", VAMZscz. 3-, I, Zagreb, 35-60 DRECHSLER-BIŽIĆ (RuŽica), 1959, "IstraŽtvanja nekropole praistoriskih Japoda u Kompolju, ARR \, Zagreb 1959, 245-280 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1961, "Rezulcati istraiivanja japodske nekropole u Kompolju 1955-1956. godine", VAMZsct. 3., II, Zagreb, 67-114 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1962, "Japodskc dvodelne fibule ttpa Prozor", ARR II, Zagreb, 295-312 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1966, "Les tombes des lapodes . prehistoriques a Kompolje", Inventaria archaeologica. Corpus des ensembies archčologiques , Jugosiavija, 9 (y 79 - y 88) 10 feuilles, Beograd DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1968, "Japodske kape i oglavlja", VAMZsct. 3 . B l Zagreb, 29-51 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1970, "Zaštitna iskopavanja pećine Golubinjača kod Kosinja", VAMZsct, 3-, IV, Zagreb, 111-117 DRECHSLER-BlZlĆ (Ruiica), 1970a, "Lacenski grob iz TroŠmarije', Adriaticapraehistorica et antiqua. Zbornik radova posvečen Grgi Novaku, Zagreb, 243-250 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1970b, "Cerovačka donja spilja. Iskopavanja 1967. godine", VAMZstt. 3., IV, Zagreb, 93-110 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1971, "Bezdanjača pres dc Vrhovina necropole de I Age du Bronze", Actes du VHIe Congres Internationai des Sciences Prehistoriques et Protohistoriques, Epoaue prihistorique et protohistorique en Vougoslavie Recherches et rčsultats, Beograd, 90-92 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1973, "Nekropola prahistorijskih Japoda u Prozoru kod Otočca", VAMZstt. 3., VI-VIl (1972-1973), Zagrcb, 1-54 n

254

DRESCHSLER-BlZlĆ (Ružica), 1975, "PodruČje Like od ranog brončanog doba do dolaska Rimljana", Arheoložkaproblematika Like, Znanstveniskup, Otočac, 22.24. IX. 1974., Split, Izdanja HAD-a 1,19-37 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1975a, "Istraiivanje tumula ranog brončanog doba u Lickom Osiku", VAMZsct. 3, IX, Zagreb, 1-22 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1975b, "Caracteristiques des agglomćrations fortifićes dans la rćgion centrale des lapodes", Medunarodni kožokvij. Utvrđena ilirsia naselja Mostar, 24-26. oktobra 1974, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, Sarajevo, 71-79 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1975c, "Istraživanja japodskih naselja u Prozoru kod Otočca", VAMZsct. 3-, IX, Zagreb, 167-168 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1979, "Sahranjivanje na centralnoj japodskoj teritorijt", Sahranjivanje kod Ilira. Zbornik radova prikazanih na naučnom skupu Srpske Akademije Nauka i Umjetnosti i Baikanoiožkog instituta SANU, Ziatibor 10-12, rnaj 1976., (ur. M . GaraSanin), Beograd, SANU-Balkanoloski tnstitut, 277-283 DRECHSLER-BIŽIĆ(Ružica), l980,"NekropolabrončanogdobaupećiniBezdanjači kod Vrhovina", VAMZscr. 3, XII-XIII (1979-80), Zagreb, 27-78 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1983, "Srednje brončano doba u Lici i Bosni", PJZ\V, ed. A. Benac, Sarajevo, 242-270 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1983a, "Japodska kukurna grupa", PJZ IV, ed, A. Benac, Sarajevo, 374-389 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1983b, "Japodi", Keitoi. Kelti in njihovi sodobniki na ozemlju Jugoslavije, 57-59 DRECSHLER-BIŽIĆ (Ružica), 1986, "Naseobinski objekti na nekim gradinama u Lici", VAMZscc. 3, XIX, Zagreb, 107-127 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ružica), 1987, "Japodska grupa", PJZV, Sarajevo, 391-441 DRECHSLER-BIŽIĆ (Ruiica), 1988, "Dvazanimljivanalaza izjapodske nekropole u Prozoru", VAMZsct. 3-, XXI, Zagreb, 17-33 DULAR (Janez), 1985, Arheoioska topografija Siovenije. Topografiko podroČje XI (Beia Krajina), Ljubljana, Slovenska Akademija Znanosti in Umetnosti ĐAKOVIĆ (Branko), 1991, "Prilozi u grob kao simboli ideniteta", Simboli identiteta (studije, eseji, građa), ur. Dunja Rihtman Augušctn, Zagreb 1991, 205-212 ERIM (KenanT), 2000, Aphrodisias. A Guide to the Site and its Museum, NETTuristik Yayinlar A. Istanbul, Izmir, Antalva, Nevsehir FAMERIE (Ettenne), 1998, Le latin et ie grec d'Appien; Contribution a Včtude du lexique d'un historien grec de Rome, Geneve, Ecole pratique dcs Hautes Etudes IVe Section, Sciences hiscoriques ec philologiques III, Hautes etudes du monde grćco-romain 24, Librairie Droz t

255

Bibliografija

Povijest Japoda. Ihistup FIALA (Franjo), 1896, "Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta", GZMV\\\, Sarajevo, 219-270 FIALA (Franjo), 1899> "Das Flachgraberfeld und die prahistortscfie Ansiedlung in Sanski Most", WMBH6, Sarajevo, 62-128 FLUSS (Max)> 1932, "Metulum", RE15/30, (Met-Molaris lapis), Stuttgart, 1503-1506 FLUSS (Max), 1933, "Moneđum", RE16/31, (Molatzes-Myssi), Stuttgart, 119-120 FLUSS (Max), 1934> "Tedanius", RE5/\0, (Taurisđ-Triapsis), Stuccgarr, 105-106 FLUSS (Max), 1934a, 'Telavius"> fl£5/10, (Taurisđ-Hiapsis), Stuctgart, 196 FLUSS (Max), 1934b, "Terponos", RE5I10 (Taurisci-Tfiapsis), Stuttgart, 789 FOGOLARi (Giulia), FREY (Otto Herman), 1965, "Considerazioni tipologiche e chronologiche sul II e il III periodo attestino", Studi etruschi, XXXIII (serie II), Ftrenze, 237-293 FORENBAHER (StaSo), 1985, "Vaganačka pećina", OA 10, Zagreb, 1-21 FORENBAHER (StaŠo), 1987, "Vlaška peć kod Senja", OA 11-12, Zagreb, 83-97 FORENBAHER (Scašo), 1991, "Arhcološko rekognosdranje pećina u 1990. godini", Obavijcstil (XXIII), Zagreb, 35-38 FOUACHE (Eric), 2002, "Dynamiques et ćvolutions des littoraux croates et albanais depuis la.fin de 1 antiquite", Posnts dc vue sur iesBaikans de VAntiquitea nosjours (ed. J.-L. Lambolev), Les Cahicrs du CHRIPA 5, Universitć Pierre Mendes France, Grenoble, 9-34 FRANKFURTER (S), 1884, "Epigraphischer Bericht aus Oesterreich", AcMVlll, Wien 1884, 104-179), FRAS (Franz de Paula Iulius Fras), 1835> Vožistandige Topographie dcr Karlstadter Miiitargrenze. Mit hesonderer Rucksicht aufdie Beschreibung der Schžosser, Ruinen Inscriptionen und andern dergležehen UeberbŽeibseln von Antiquitaten. Ein Versuch von FranzJulius Fras., Agram, Gedruckt bei FranzSuppan FRAS (Franz de Paula lulius Fras), 1988, Cjeiovita topografija karlovačke vojne krajine, (DEROSSl, Zlata), Gosptć, Ličke župe FULFORD (Michael), 1985. "Roman Material in Barbarian Sociery", Settlement and Societj. Aspects ofWest European Prehistory in thc First Miiicnium B. C , (eds.T. C CHAMPION, J. V. S.MEGAW, 91-107 GABROVEC (Stane), 1966 "Srednjelatensko obdobje v Sloveniji", AV 17, Ljubljana, 169-211 GABROVEC (Stane)> 1983, "Stanje arheoloških raziskovanj mlajše železne dobje v Jugoslaviji", Keltoi. Keiti in njihovi sodobniki na ozemiju Jugosiavije, Ljubljana, Narodni muzej, 18-25 GABROVEC (Stane), 1987, "Dolenjska grupa™, PJZV, Sarajevo, 29-119 GABROVEC (Stane), 1987a, "Svetolucijska grupa", PJZV, Sarajevo, 120-150 •t

256

GABROVEC (Stane), 1987b, "Notranjska grupa", PJZV, 151-177 GABROVEC (Stane), MIHOVILIĆ (Kristina), 1987, "Istarska grupa", PJZ V, Sarajevo, 293-338 GARAŠANIN (Milutin), 1966, "Ka konfrontaciji pisanih i arheoloških izvora o Keltima u našoj zemljt", Materijali IIL Simpozijum praistortjske i srednjevekovne sekcije Arheoiolkogdrultva Jugoslavije. Novi Sad 1965, Beograd, 17-26 GARAŠANIN (Milucin), 1988, "Nastanak i poreklo liira", Iliri iAlbanci. Serijaprcdavanja održanih od21. majado4.juna 1986. godtne, (ur. M . GaraŠanin), SANU Naučni skupovi XXXIX, Odelenje istorijskih nauka 10, Beograd, 9-144 GARAŠANIN (Milutin), 1991, "Problemes de Tethnogenese des peuples palćobalkaniques. Regions centrales et occidentales de la Pćninsule": Hiro-trački simpozijum, 9-32 GARDTHAUSEN (V.), \m,Augustus undseine zeit, I-II, Leipzig, Teubner GEBHARD (Rupert), 1991, Dte Fibein aus dem Oppidum von Manching, Stuttgart, Ftanz Steiner Verlag GELZER (Matthias), 1928, "Die Lex Vatinia de imperio Caesaris", Hermes 63, Berlin, 113-137 GENTILLE (Attilio), 1902, "Del poema di Oscio sujla guerra istriana", Archeografo Tricstino 24 (Supplemenco), Trieste, 79-90 GEOGRAFIJA SR HRVATSKE. GORSKA HRVATSKA, (Knjiga 4), 1975, Zagreb, Skolska knjiga GEOGRAFIJA SR HRVATSKE. SJEVERNO HRVATSKO PRIMORJE, (Knjiga 5), 1975, Zagreb, Školska knjiga GLAVIČIĆ (Miroslav), 1993, "Žeijeznodobna i antička naselja podno Velebita", RFFZd3\ (18). 1991-1992, Zadar, 97-119 GLAVIČIĆ (Miroslav), 1994, "Pregledprapovijesnih nalazišca na primorskom obronku Velebica", Pakleničkt zbornik 1. Simpozijpovodom 45- godilnjice NP 'Paklemca Starigrad-Paklenica 19.-22. 10. 1994., 215-222 GLAVIĆIĆ (Mtroslav), 1994a, "Značenje Senije tijekom antike", Senjski zbomik 21, Senj, 41-58. GLOGOVIĆ (Dunja), 1989, Priiozi poznavanju zeijeznog doba na sjevernom Jadranu. Hrvatsko prtmorje i Kvarnerski otoci, JAZU, Razrcd za društvene znanosti, Zavod za arheologiju, Monografije 1 (ur. Duje Rendić-Miočević), Zagreb, 126 GĆMEZ ESPELOSlN (F. Javier), 1993, "La imagen del barbaro en Apiano. La adaptilitidad de un modelo retorico", HABIS (Fiiologta Ciasica, Historia Antiqua, Arqueoiogia Ciassica), 24, Sevilla, 105-124 GRABL (Herbert), 2001, "Salassi", Der Neue Pauly. Enzjklopadk der Antike 10 (PolSal), Stuttgart-Weimar, J. B. Mctzler, 1245-1246 0

257

Bibliografija

Povijest Japoda. I*rtstup GRASSI (Maria Teresa), 1995, La romanizzazione degli Insubri. Ceki e Romani in Transpadana attraverso la documentazione storica e archeologica, Milano, Edizioni ET GRECO PONTRANDOLFO (Angeia), 1977, "Su akune tombe pestane: proposta di iB^Jgj^^ 89/1, Roma> 31-98 GUŠTIN (Mitja), 1974, "Mahaire. Doprinos k povezavam Picena> Slovenije in Srednjega Podonavja v 7. stol. pr. n. h", Situla losepho Kastelic sexagenario dicata 14/15, Ljubljana> 77-94 GUŠTIN (Mitja), 1975, "Kronologija notranjske skupine", AV24 (1973), Ljubljana, 461-492 GUŠTIN (Mitja), KNIFIC (Timotej), 1975, "Halštatske in antične najdbe iz Javora", AV24 (1973)> Ljubljana, 831-842 GUŠTIN (Mitja), 1979, Notranjska. Kzačetkom zelezne dobje na severnem Jadranu, Ljubljana, Narodni Muzej, Kataiogi in monografije 17 HALSTEAD (Paul), 1987, "Traditional and Ancient Rural Economy in Mediterranean Europe: Plus ca change?" JHS CVII, London, 77-87 HARKE (Heinrich), 1991, "All Quiet on the Western Front? Paradigms, Methods and Approachesin West GermanArchaeolog/^^rcAiifo/tJ^V^/ Theory in Europe: the Last Three Decades, London, Rouđedge, 187-222 HAVET (Louis), 1913, "Pseudo-Tibulle (Paneg.) 3,7,116", REA 15 > Bordeaux, 267 HERŠAK (Emil), 1998, Leksikon migracijskog i etnsčkog nazivlja, Zagreb, Institut za migracije i narodnosti-Skolska knjiga HERŠAK (Emii), Lazanin (Sonja), 1998, "Etničnost u povijesti", Migracijske teme 3, 14/1998, Zagreb, 145-154 HILLER (Gundula), 1991, Zur Japodischen und Liburnischen Eruheisenzeit Nordwestjugoslawiens. Teil 1, doktorska disertacija, Heidelberg, HOBSBAWM (Eric), 1992 , Nations and Nationalism Since 1780. Programme, Myth Reality, Cambridge, Cambridge University Press HODSON (Frank Roy), 1980, "Cultures as Types? Some Elements of Classificarion Theory", Bulletsn Institute of Archaeology 17, London, 1-10 HOERNES (Moriz), 1888, "Die Graberfelder an der Wallburg von St. Michael bei Adelsberg in Krain", Mittheilungen der Anthropologischen Gesselschaft in Wien 2

18, Wien, 217-249

HOFFILLER (Viktor), 1905, "Prethistorijsko grobije u Smiljanii ktaj Gospića", VHAD n. s. VIII, Zagreb, 193-203 HOLTEN (Lars), 1997, "Interpretation of Materiai Culture", Acta Archacologica 68, Copenhagen, 183-188

258

f

HONIGMANN (E) i ALY <W), 1931, "Strabon", RE7, (Stoa-Symposion), Stuttgart, 76-155 HORVAT (August), 1965, Melioracije degradiranih Sumskih tcrena I (KrS), Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za njegovanje šuma 1899/1, Zagreb HORVAT (Jana), 2002, "The Hoard of Roman Republican Weapons from Grad near Šmihcl", AV53, Ljubljana, 117-192

HOTI (Marina), 1992, "Sisak u antičkim izvorima", OA 16, Zagreb, 133-163 Iliri u antičko doba, 1967, Simpoztjum o Ilirima u antičko doba odrian 10. do 12. maja 1966. godine, Posebna izdanja ANUBiH V, CBl 2, (ur. A BENAC), Sarajevo 1967 Iliro-traČki simpozijum, 1991,1Iliro-trački simpozijum. Paleobalkanskaplcmena između Jadranskog i Crnog mora od eneolitika do helenistiČkog doba, Posebna tzdanja ANUBiH XCIV, CBI14, Balkanoloski institut SANU, posebna izdanja 44, (ur. A. BENAC), Sarajevo-Beograd IMAMOVIĆ (Enver)> 1987, "Osvrt na stočarstvo predanričkog i ancičkog doba na području rimske provincije Dalmacije", Acta historica-occonomica iugoslavica 14 (I), 21-44 JELIĆ(Luka), 1898, "Najstarijikartografskispomenikorimskoj provinciji Dalmaciji", GZMX, Sarajevo, 227-246 i 531-560 JELIĆ (Luka), 1900, "Das altesce kartographische Denkmal iiber đie romische Provinz Dalmatien", WMBH7,m^n, 167-214 JONES (Siam), 1998, The Archaeology of Ethnicity. Constructing identities in the past andpresent, London, Routledge JOSIFOVIĆ (Stevan), 1956, "Oktavijanovo ratovanje u Iliriku", Živa antika VI/1, 138-165 JOVANOVIĆ (Aleksandar), 1985, "Mogućnost korišćenja principa elemencarne simetrije pri interpretaciji Apolonovog kulta iz predrimskog perioda na našoj ceritoriji", Glasnik Srpskogarheološkogdrustva 2, Beograd, 48-54 JOVANOVIĆ (Aleksandar), 1989, "Prilog proučavanju pojasnlh pločica sa ilirskog prostora", Godisnjak ANUBiH XXVII, CBI25, Sarajevo, 115-133 JOVANOVIĆ (Borislav), 1979, "The formation pf the Scordisci on the basis of archaeologica! and hiscorical sources", Les mouvements celtiaues du Ve au ler stecle avant notre ire, Actes du XXVIIIe Colloque organise a l'occasion du IXe Congre International des Sciences Prčhistoriques ct Protohistoriques. Nice, ie 19 scptcmbre 1976, (ur. P.-M. Duval, V. Kruta), 179-187 JOVANOVIĆ (Borhlav), 1987, "Istočna grupa. Izvori za istoriju Skordiska", PJZV, Sarajevo, 815-854 KATIČIĆ (Radoslav), 1964, "Suvremena istraživanja o jeziku scarosjedilaca ilirskih provincija", Razgraničenje, 9-58 KATIČIĆ (Radoslav), 1964a, "Myrii proprie dicti'\ ŽA XIII-XIV, Skoplje, 87-97

259

Bibliografija

Povijest Japoda. Pristup KATiČrĆ (Radoslav), 1965, "Zur Frage dcrkeltischen und pannonischen Namengebieten im romischen Dalmatien", Godisnjak ANUBiH III, CBI 1, Sarajevo, 53-76 KATIĆIĆ (Radoslav), 1966, "Keltska osobna imena u antičkoj Sloveniji", AV 17, Ljubljana, 145-168 KATIČIĆ (Radoslav), 1976, "Illvco -apenninica", Jadranska obala u protohistoriji, Kultumi i etničkiprobtcmi, Simpozij odrian u Dubrovniku od 19. do 23. 1972., (ur, M . Suić), Zagreb, 177-183 KATIČIĆ (Radoslav), 1976a, Ancient Languages of the Baikans, The Haguc, Paris, Mouton KATIČIĆ (Radoslav), 1995. lllyricum Mythologicum, Zagreb, Antibarbarus (Biblioteka Historia) KATIĆ (Miroslav), 1999, "Uvod u proučavanje keramičkih radionica Farosa", OA 2324 (1999-2000), 49-55 KELTOL Ketti in njihovi sodobniki na ozemiju Jugosiavije, 1983, Ljubijana, Narodni muzej KEUNE 0, 1918, "lapodes", RE suppicmentband 3, Sruttgart, 1191-1192 KIEPERT, (Heinrich), s. a. Formae orbis antiaui. 36Karten mit kritischen text undquclicnangabc, KarteXVII, liiyricum et Thracia, Berlin, Dietrich Reimer (Ernst Vohsen) KLEMENC (Josip), 1935, "Ostava u Ličkom Ribniku", VHAD 16, Zagreb, 83-125 KLEMENC (Josip), 1937, "Nalazi novaca u Jugoslaviji 1910-1936", Numismatika IIIV (1934-1936), Zagreb, 124-133 KOLAK (Tatjana), 2001, Arheoioška topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijcka, magistarski rad, Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet Sveučililta u Zagrebu KORUNIĆ (Pctar), 2002, "Nacija i nacionalni idenritet: uz porijeklo i integraciju hrvatskc nacije", Historijski zbornik LV, Zagreb, 65-112 KOSSACK (Georg), 1957, "Zur Chronologie der alteren Hallstattzeit (Ha C)", Germania 35, Berlin, 207-223 KOŠČEVIĆ (Remza), 1980, Antičkefibule s područja Siska, Zagreb, Odjel za arhcologtju Centra za povijesne znanosti u Zagrebu KOVAČEVIĆ (Konstantin), MIRKOVIĆ (Petar), 1893, "Die Ausgrabungen auf dem Jezerinafelde unterhalb Pritoka bet Bihać", WMBH 1, Sarajevo, 188-194 KOZLIČIĆ (Midhat), 1980, "Ptolemejevo videnje tstočne obale Jadrana", VAHD UOOV.Splrt, 103-188 \J^V KRP A< *JJQI KOZLIČIĆ (Midhat), 1982, "UšćerijekeTedanija PtoL II 16,2", Senjski zbomik 9, (1981-1982), Senj, 15-31 KOZLIČIĆ (Midhat), 1983, "O problcmu jap odske prisutnosti u primorju istoĆnog ]zdrana',Arbcoios"kaprobtematikazapadneBosnc. Zbornikknjiga 1, (1982/1983), Sarajevo, Arheološko drultvo Bosne i Hercegovine, 109-118

260

KOZLIĆIĆ (Midhat), 1990, Historijska geografija istočnog Jadrana u starom vijeku, Split, Književni krug KRAHE (Hans), 1955, Die sprache der Iiiyrier I, Wiesbaden, Otto Harrasovvttz KREKOVIČ (Eduard), 2000, "Etnicka interpretacia v archeolćgii", u cd. E. Krekovič, Etnos a materiđina kuitura, Bratislava, Stimul (FiFUK), 12-19 K R l Z M A N (Mate), 1979, Antička svjedočanstva o Istri (Izbor iz djeia), Pula-Rijeka, Čakavski sabor, Otokar Keršovani, Istarska naklada, Edit KROMAYER (joscf), 1898, "Kleine Forschungen ziir Gcschichte des zweiten Triumvirats. Die Illvrischen Feldziige Octavians 35 und 34/33 v. Chr.", Hermes 33,Berlin, 1-13 KRUTA (Vcnceslas), 1980, "Les Boi'ens de Cispadane. Essat de palćoethnographie ccltique", Etudes celtiques XVII, Paris, 7-32 KRUTA (Venceslas), 1981, "Les Senons de IAdriatique d'aprčs l'archeologie (prolćgomenes)", Etudes cettiquesXVUl, Paris, 7-38 KRUTA (Venceslas), 1983, "LTtalie er l'Europe intćrieure du Ve siecle au debut du Ile siecle av. n. e ", Savaria 16 (1982), Szombathelv, 203-221 KRUTA (Venceslas), 1984, "Quali Celti", 2° Convegno archcologtco regionaie, Atti, 1315 aprile 1984, Como, 323-330

l

:

^pb

KRUTA (Venceslas), 1993, "Citta e territorio presso i Ceki: il caso tnsubre, Notiziedal Chiostro det Monastero Maggiore. Rassegna di Studi dei Civico musco archeoio e del Civico gabinetto numismatico diMiiano (RASMI), Milano, 47-54 KRUTA (Venceslas), 1993*a, Lcs Celtes, Que sais-je? Presses universitaires de France KRUTA (Venceslas), 2000, "Les Celtes et rAdriatique", Estratto da Anemos / 2, Atti delž'Incontro di Studio LAdriatico, i Greci e VEuropa, Venezia-Adria, 22-23 fibbraio 2000 (a cura di L. Braccesi, L. Malnati, F. Raviota), 45-52 KRUTA (Venceslas), 2001, Aux racincs de VEurope. Le monde des Cettes, Paris, Kronos B. V. Editions KRUTA - POPPI (Luana), 1995, "II torques in Cisalpina: tradizioni tndigene e apporto celtico", L'Europe ceitique du Ve au Ille siecte avant J.-C Contacts, echan ges et mouvements de popuiations., Actes du deuxieme svmposium international d'HautviHicrs, 8-10 octobre 1992, Memoire No 9 de la socićte archeoiogique champcnoise, ed. CHARPY (J«n-Jacques), Paris 1995, Kronos, 293-308 KUKOČ (Sineva), 1996, "Solarni aspekri Meduze Gorgo ne u helenizmu", RFFZd 35 (1995/96), Zadar, 1-20 KUKOĆ (Sineva), 1998, "Konttnuitet solarne simbolike kod Japoda", RFFZd, 36 (1977), Zadar, 9-21 KUKOČ (Sineva), 1998a, "Grčki simboli u ilirskom svijetu", OA 22, Zagreb, 7-26

261

Povijest Japoda. Pristup KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (Ivan), 1873, "Panonija rimska", Rad JAZU XXIII, Zagreb, 86-157 KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (Ivan), 1873a, Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Arbanije Krfa iltalije", Zagreb KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1984, Anttčka povijest Daimacije u djelu "De Regno Dalmatiae ct Croatiae" Ivana Lučića Trogiranina. Anticki izvori, magistarski rad, Zagreb KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1988, Antička p ovtjest u djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana LuČiča Trogiranina. Prikaz o najstarijim vlastima nadJadranom, doktorska disertacija, Zagreb KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1988a, "O prvim prijevodima Apijanovih ilirskih ratova kod nas", Znanstveni skup 'Antičkt temelji naŠe suvremenosti" Pula 12-17. X. 1986 (Referati Članova Hrvatskog drustva klasićnihfilologa),Zagreb, Latina etGraeca, 67-77 KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1996, "O povijesti uporabe ilirskog nazivlja", Spomenica Ljube Bobana, Zagreb, 133-143 KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1997, "De belio Histrico", Arheoioška istrazivanja u Istri, Znanstveni skup, Poreč 26,-28. listopada 1994., Izdanja HAD-a 18, 169-175 KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1997, "Grčka i rimska starina", Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost. Svezak L Srednji vijek (VII-XII. stotjeće). Rano doba hrvatske kuiture, (ur. I. Supičić), Zagreb, AGM, 73-90 KUNTIĆ-MAKVIĆ (Bruna), 1999, "Populacija i kontinuitet pri smjeni đvilizacija. Prirrijeri s izmaka antike", Etničnost i povijest (ur. E. Heršak), Zagreb, 83-94 KURZ (Karel), 1967, "Zur Ethnizitat der Japoden", ListyJiioŽogickĆ 3, 90/1967, Praha, 259-269 KURZ (Karel), 1974, "Zur neuen Datierungdes Mazin-Fundes", Situla 14/15 Opuscula losepho Kastelic sexagenario dicata, Ljubljana, 155-161 LEBRETON (Vincent), RENAULT-MISKOVSKY (Josette), SEMAH (Anne-Marie), 2004, "La chronologie polIinique de la fin du pliocene, du plćistocene et de l'holocene en Europe. Stations ćponymes et historiques ; nouvelles donnćes ", L'evolution de la vegetations depuis deux millions dannecs (ur. A.-M. Sćmah, J. Renault-Miskovsky), Editions Artcom / Errance, Paris, 30-52 Ltka, 1975, Arheološka problematika Like, znanstveni skup OtoĆac 22-24. IX. 1974-, Split, HAD (ur. Ž.RAPANIĆ) LOLLINl (Dellia G.)> 1976, "Sintesi della civilta ptcenzjadranska obala u protohistoriji, simpozij Dubrovnik, 19.-23. X. 1972, (ur. M . Suić), Zagrcb, 117-153 LOLLINl (Dellia G.), 1976a, "La civilta picena", Popolte civižta dcti'Itatia antica 5, Roma, Bibiioteca di storia patria, 109-195 t

262

Bibtiografija

LOMBARDO (Mario), 1998, "Iapyges, Iap^gia", Der Neue Pauly. Enzykžopadie der Antike 5 (Gru-Iug), Stuttgart-Weimar, J. B. Metzler, 862-864 LO SCHIAVO (Fulvia), 1970, "II gruppo liburnico-iapodico. Per una definizione neirambito della protostoria balcanica ", Atti deila Accademia Nazionaie dei Lincei, Memorie classe di Scienze morali storiche efilologtchc,ser. 8, vol. 14, Roma, 363-523 LOŽAR (Rajko), 1934, "Prezgodovina Slovenije, posebej Kranjske, v Luči zbirke Mecklenburg", Giasnik Muzejskega društva za Siovenijo XV, Ljubljana 5-91 LUČIĆ (Ivan), 1986, O kraijevstvu Datmacije i Hrvatske, (priredila i prevela B. KuntićMakvić), Zagreb, Latina et Graeca LJUBIĆ (Šime), 1881, "Predhistoricke starine u Prozoru i u Brlogu", VHAD III, Zagreb, 11-14 LJUBIĆ (Šime), 1882, "Putopisne arkeologičke biljezke od Ogulina d6 Prozora", VHAD IV, Zagreb, 12-23 LJUBIĆ (Šime), 1883, "Izkapanje predhistoričkih starina u Prozoru", VHAD V, Zagreb, 93-94 LJUBIĆ (Šime), 1885, "Japudija i predhisroričko odkriće u Prozoru kod Otočca", VHAD VII, Zagreb, 1-11; 39-47 LJUBIĆ (Šime), 1886, "Japudija i predhistoričko odkriće u Prozoru", VHAD VIII, Zagreb, 39-50 LJUBIĆ (Šime), 1889, Popis Arkeologičkoga odjeia Narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu. Uredio prof. Šime Ljubič. Odsjek I. Svezak I. Egipatska sbirka - predhi storička sbirka sa 36tabla, Zagreb, Tiskarski i litografski zavod C. Albrechta LJUBIĆ (Šime), 1889a, "Odlomak predhistoriČkog groblja u Prozoru*, VHAD XI, Zagreb, 1-2 LJUBIĆ (Šime), 1889b, "Crtice iz moga putovanja po južnoj strani gornje Krajine ili gospićko-otoČke pukovnije", VHAD XI, Zagreb, 104-109 LJUBIĆ (Šime), 1892, "Rimski natpisi odkriti teČajem god. 1891. u Hrvatskoj", VHAD XIV, Zagreb, 1-4 MACNEILL (John Robjert), 1992, The Mountains of the Mediterranean World, cd. Cambridge University Press, New York, Cambridge MAGNY (Michel), 1995, Une histoire du ctimat, des derniers mammouths au siecle dc t'automobiie, Paris, Edtrions Errance MAJNARIĆ-PANDŽIĆ (Nives), 1970, Keltsko-iatenska kuttura u Slavoniji i Srijemu, Vinkovci, Gradski muzej - Aaa Musei Cibalensis 2 MAJNARIĆ-PANDŽIĆ (Nives), 1996, "Nekoiiko napomena o uvođenju ranolatenskog stila u sjevernu Hrvatsku i Bosnu", ARR 12, Zagreb, 31-53 5

263

Povijest Japoda. I^ristup

Bibiiograjija

MAJNARIĆ-PANDŽIĆ (Nives), 1998, "Brončano i željezno doba", Prapovijest, DIMITRIJEVIĆ(Siojan),TEŽAK-GREGL(Tihomila), MAJNARIĆ-PANDŽIĆ, Povijest umjetnostt u Hrvarskoj, knjiga prva, Zagreb, Naprijed, 161-369 MALEVANIJ (A. M.), 1977, "Iiliriskijskie pohody", VDI2, Moskva, 129-142 MALEZ (Mirko), 1975, "Tragovi paleolitika u Lici i susjednim oblastima", Arheoioska problematiia Like, Znanstveni skup Otočac, 22.-24* IX- 1974. (ur. 2. Rapanić), Split, 9-18 MALEZ (Mirko), 1980, "Pećina Beidanjača kod Vrhovina i njezina kvartarna fauna", I£4AfZXII-XIII (1979-80), ser. 3, Zagreb, i-26 MALINOVSKI (T), 1983, "Lambre jaune baltique er le probleme de son exportation pendant les premieres periodesde 1'ageduFer", Savaria 16, Szombatelv, 113-123 MARGETIĆ (Lujo), 1979, "PlinioelecomunitadellaLiburnia", Atti Centro di Ricerche storiche-Rovigno IX (1978-1979), 301-358 MARIĆ (Zdravko), 1963, "Keltski elementi u mladjem željeznom dobu Bosne i Hercegovine", GZVXVIII, Sarajevo, 63-83 MARIĆ (Zdravko), 1964, "Donja Dolina', GZMX1X, Sarajevo, 5-82 MARIĆ (Zdravko), 1964a, "Problemsjevernoggraničnogpodručja Ilira", RazgraniČenje, 177-213 MARIĆ (Zdravko), 1968, "Japodske nekropole u dolini Une", GZM XXIII, Sarajevo, 5-79 MARIĆ (Zdravko), 1973, "Ornamentirane pojasne ploče sa gradine u Olanićima kod Stoca", GZAf XXVII-XXVI1I (1972-73), Sarajevo 257-260 MARIĆ (Zdravko), 1975, "Istočna granica Japoda" Arheoiolka probiematika Like. Znanstveniskup, OtoČac22.-24. IX. 1974., (ur. Ž. Rapanić), HAD, Split, 39-43 MARIĆ (Zdravko), 1976, "Novootkrivena obioga pojasne ploče sa Gradtne u Osanićima kod Stoca", GZMXX\X (1974)> Sarajevo, 35-40 MARIĆ (Zdravko), 1979, "Depo pronađen u ilirskom gradu Daors..(2n st, pr. n. e.)", GZMXXXlll (1978), Sarajevo, 23-113 MARKOVIĆ (Mirko), 1971, "Stočarska kretanja na dinarskim planinama", Zbornik za narodni život i običaje Južnih Siavena 45> Zagreb, 523-549 MARKOVIĆ (Mirko), 1975, "Sezonska stočarska naselja na dinarskim planinama", Zbornik za narodni zivot i običaje Južnih Slavena 46, Zagreb, 253-296 MARKOVIĆ (Mirko), 1980, "Narodni život i običaji sezonskih stočara na Velebitu", Zbornik za narodni život i običaje juznih Siavena 48, Zagreb, 5-141 MARKOVIĆ (Mirko), 1985, "Opis Panonije i IHrika u Strabonovoj Geografiji (Prijevod lib. VII, cap, 5 uz komentar)", Geograjskiglasnik47, Zagreb, 153-161 MARKOVIĆ (Mirko), 2003, Stočarska kretanja na dinarskim planinama, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk 5

264

MASON (Philip), 1996, "Iron, Land and Power: The Social Landscape in the Southeastern Alps in the Late Bronze Age and the Early Iron Age", Die Osthaiistattkuitur. Akten des Internationales Symposiums, Sopron, 10.-14. M 1994, (ur. E, Jerem, A. Lippert), Budapest, 273-282 MASON (Philip), 1999, "The Road to the South: the role of Bela krajtna in thc long-distancc exchangc nctworks between the Adriatic and the Eastern Alps in the early lst millennium BC in the light of recent settlement excavation"> Archaeoiogy of the Bronze and Iron Age. Experimentai Archaeoiogy Environmental Archaeoiog Archaeologicaž Parks. Proceedings of the Internationai Archaeoiogicai Conferenc Szdzhalombatta, 3-7 Octobjer 1996, (ur. E. Jercm, 1. Poroszlai), Budapest, 143-155 MATEJČIĆ (Radmtla), 1974, "Prethistorijska nekropola Mišinac u Kastvu (Pokusno istraživanje), Liburnijske teme 1, Opatija, 53-80 MATIJEVIĆ-SOKOL (Mirjana), 1994, "Povijesna svjedočanstva o Senju i okolici. Antički izvori", Senjski zbornik 21, Senj, 25-40 MAYER (Antonius), 1940, "De lapodibus, populo Illyrico Celtis commixto", Hoffiiierov zbornik. Naučni radovi posvečeni Viktoru Hoffiiieru o 60 godilnjict njegova zivota 19. veljače 1937. godine, Zagreb, 189-199 MAYER (Anton), 1957, Die Sprache der alten IlŽyrier. Bandl; Einleitung Worterbuch der illyrischen Sprachreste, Schriften der Balkankomission, Linguistische Abteilung XV,Wien MAYER (Anton), 1959, Die Sprache der ažten Ižlyrier. Band I : Etymologisches Worterbuch des des Ilžyrischen Grammatik der ižiyrischen Sprache, Schriften der Balkankommission. Linguistische Abteilung XVI, Wien MEDINI (Julijan), 1980, "Provincia Liburnia", Diadora 9, Zadar, 363-441 MIKIĆ (Živko), 1979, "O antropoloikoj istraženosti ilirskog stanovništva", Sahranjivanje kod Ižira. Zbornik radova prikazanih na naučnom skupu Srpske Akademije Nauka i Vmjetnošti i Balkanološkog instituta SANU, Zlatibor 10-12. maj 1976., Beograd, SANU-Balkanološki institut, 187-204 MILETIĆ (Željko), 1993. "Rimske ceste između Jadera, Burnuma t Salone*, RFFZd 32 (1992/93), Zadar, 105-116 MILETIĆ (Željko), 2004, "O rimskim cestama na aserijatskom području", Asseria 2, Zadar, 7-21 MIRKOVIĆ (Miroslava), 1968, "Die sudillyrischen Stamme im Illvtischen Kriege", ZivaantikaXV\\\l\, Skoplje, 113-127 MIRNIK (Ivan), 1982, "Skupni nalazi novca iz Hrvatske III. Skupni nalaz afričkog brončanog novca i aes TU
r

mi

S71

265

Bibliografija

Povijest Japoda. Pristup MIRNIK (Ivan), 1991, "Mijat Sabljar", Muzeologtja 28 (1990), Zagreb, 14-17 MIRNIK (Ivan), 1996, "Arheološki muzej u Zagrebu* Muzeopis 1846-1996* ArheoloSki muzej u Zagrebu , 17-39 MIROSAVLJEVIĆ (Vladimir), 1959, "Centraf and Peripheral Finding-Sites of Material Culture on the Territorv of the lapodians", AIlll, Beograd, 47-53 MIROSAVLJEVIĆ (Vladimir), 1974, "Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i protohistorijsko doba (I dio)", ARR 7, Zagreb, 259-297 MOCSY (Andreas), 1962, "Pannonia", RE, Supplementband IX (Acilius-Utis), Stuttgart, 515-775 MOCSY (Andreas), 1971, "Zur fruhesten Besatzungsperiode in Pannonien", AArchHung23, Budapest, 41-46 MORELAND Uohn), 2001, Archaeotogy and Text, London, Duckv/orth MORGAN (M. Gwyn), 1971, "Lucius Cotta and Metellus: Roman Campaigns in Illvria during the late second centurv", Athenaeum 49, Pavia, 271-301 MORGAN (M. Gwyn), 1973, "Pliny, N . H . III. 129, The Roman Use of Stades and the Elogium of C Sempronius Tuditanus (COS. 129 B. C.)"» Philotogus 117, Bcrlin-Wiesbaden, 29-48 MORGAN (M. Gwyn), 1974, "Cornelius and the Pannonians. Appian, Iltyrica, 14, 41 and Roman Historv, 143-138 B. C", Historia XXIII, Wiesbaden, 183-216 NAUTIČKI VODIČ JADRANA, 1986, Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža" NAVA (Maria Luisa), 1990, "Greek and Adriatic Infiuences in Daunia in the Early Iron Age", Grcck Coionists and Native Populations. Proceedings of the First Austraiian Congress of Classical Archaeotogy Held in Honour ofEmcritus Professor A. D. Trendalž(Sydney 9-1471985), ur. J.-P. Descoeudres, Oxford, Humanities Research Centre Canberra, Clarendon Presse Oxford, 559-578 NOVAK (Grga), 1965, "Quaesttones Eptdauritanae", RadJAZU 33% Zagreb, 97-139 NOVAKOVIĆ (Predrag), 2001, "Detecting territoriaiity and social structure in the bronze and iron ages: GIS and the hiilfbrrs in the Kras region", On thegood use ofgeographic information systems in archaeožogicaž landscape studics: proceedings ofthe COSTG2 WG2 Round Tabže Ljubljana, 18 to 20 December 1998 (uredio B. Slapšak), Luxembourg, 101-115 NOVAKOVIĆ (Predrag), 2003, Osvajanjeprostora. Razvojprostorske in krajinske arheožogije, Ljubljana, Filozofška fakulteta NOVAKOVIĆ (Predrag), 2005, "Marchesetti's Castellieri... in the wider context of settiement studies at the beginning of the 20th century", Carlo Marchesetti e i casteiiieri 1903-2003* (ur. G. Bandelli, E. Montagnari Kokelj), Fonti e Studi per !a storia della Venezia Giulia. vol. IX (2005), Trieste, 97-113 y

266

NOVAKOVIĆ (Predrag), 2005a, "The cultural landscapes of hillforts", Carto Marchesetti e i castellieri 1903-2003, (ur. G.Bandelli, E. Montagnari Kokelj), Fonti e Studi per la storia detla Venezia Giulia.vol. IX (2005), Trieste, 301-324 OLUJIĆ (Boris), 1999, "Japodtod5. do 1. stoiječaprije Krista. Kuiturauprostoru između iatenske kontinentalne ijadranske (sredozemne) civilizactje", doktorska disertaci ja, Odsjek za povijest, Fitozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1999 OLUJIĆ (Boris), 1999a, "Ethnie, culture, identitć. Problemes de 1 origine des lapodes et des Liburniens", L'Iityrie meridionale et l'Eptre dans i'Antiquite III: Actes du Ille colioaue international de Chantilly (16-19 Octobre 1996). Reunis par Pierrc Cabanes, Paris, De Boccard, 57-60 OLUJIĆ (Boris), 1999b, "Japodi i Rim do sredine 1. stoljeća prije Krista", Historijski zbomik LII/1999, Zagreb, 1-16 OLUJIĆ (Boris), 2000, "Japodi, Apijanovi plemeniti barbari", OA 23-24/1999-2000, Zagreb, 59-64 OLUJIĆ (Boris), 2002, "Ogulinski kraj u anticT, Oguiin:povijesna ikulturna baština, (ur. Visnja LipovŠćak, Stjepan Sučić), Ogulin 2002 , 30-34 OLUJIĆ (Boris), 2002a, "Japodski svijet mrtvih", Znakovi i riječi (Stgna et titterae), Zbornik projekta "Protohistorija i antika hrvatskog povijesnog prostora, ed. M . Milićević Bradač, Zagreb, Hrvatska sveučilisna naklada 2002,, 63-83 OLUJIĆ (Boris), 2002b, "Grob kao znak i poruka", Histria anttaua 8, Pula-Medulin 2002,73-84 OLUJIĆ (Boris), 2003, "Oktavijanov pohod protiv Japoda", Grad Otočac 7/2003, OtoČac, 27-47 OLUJIĆ (Boris), 2004, "Nouvelles recherches sur le territoire des lapodes", Actes du IVeme Colloque intemational sur VIUyrie meridionaie et l'Epire dans Ž'Antiquite, Paris, de Boccard 2004, 215-221 OLUJIĆ (Boris), 2004a, "Ekologija i obrazovanje", Ekologžja u odgoju i obrazovanju, Gospić, Visoka učiteljska škola 2004,271-276 OLUJIĆ (Boris), 2004b, "Putevi i raskršća. Prioriteti i perspektive u istraživanju etničkih zajednica sjeverozapadnog llirika tijekom prapovijesti i antike", Spomenica Fiiipa Potrebice, ur. M . Matijević-Sokol, Zagreb, FF Press 2004, 83-92 OLUJIĆ (Boris), 2004c, " U potrazi za "Sunčenim gradom", prijestolnicom Japoda?" Historijski zborniklNl-V/l\ (2003-2004), Zagreb, 1-10 OLUJIĆ (Boris), 2005, "Lokalitet Viničica, broj 63", Hrvaiski arheološki godiinjak 1/2004, Zagreb, 133-135 2

267

Povijest Japoda. Pristup OLUJIĆ (Boris), 2005a, "Metoulon kephale tdn lapđdon" {App. Iltyr. 19), Itlyrica antiqua. Obhonorcm Duje Rendić Miočevič, Department of Archaeologv, Facultv of Humanicies and Social Sciences, University of Zagreb, Archaeological Museum of Zagreb, FF Press, International Conference on issues of Ancient Archaeologv, Zagreb, November 6-8, 2003, Zagreb, 393-400 OLUJIĆ (Boris), 2005b> "Upotrazi za prijestolnicom Japoda", GradOtočacS, Otočac, 29-39 PALAVESTRA (Aleksandar), 1993, Praistorijski ćiiibar na centralnom i zapadnom Baikanu, Beograd, SANU Balkanološki tnstitut (posebna izdanja knjiga 52) PALLOTTINO (Massimo), 2002, Etruscologia, Milano, Hoepli PAPAZOGLU (Fanula), 1967, "Politička organizacija Ilira u vreme njihove samostalnosti", Iliri u antiČko doba, 11-31 PAPAZOGLU (Fanula), 1969, Srednjobalkanska piemena u predrimsko doba (Tribati, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi), Djela ANUBiH XXX, CBI 1, Sarajevo PAROVIĆ-PEŠIKAN (Maja), 1982, "Grčka mahajra i problem krivih maČeva", Godisnjak ANUBiH XX, CBI 18, Sarajevo, 25-51 PAŠALIĆ (Esad), 1975, Sabrano djeto, Sarajevo, Svjetlost PAŠKVALIN (Veljko), 1994, "Osvrt na duhovnu tradiciju Ilira i o njihovom autohtonom spomeniku", VAHDS6, Split, 101-111 PATSCH (Karl), 1896, "Japodi", GZMVlll, Sarajevo, 113-139 PATSCH (Karl), 1898, "lapodi", GZMX, Sarajevo, 335-364 PATSCH (Karl), 1899, "Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der rdmischen Provinz Dalmatien III", WMBH6, Wien, 154-273 PATSCH (Karl), 1900, "Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geeschichte dcr romischen Provinz Dalmacien", WMBH7, Wien, 33-166 PATSCH (Karl), 1900a, Die Lika in romischen zeit, Wien, Alfred Holder PATSCH (Karl), 1901, "Colapianf, RE4, Stuttgart, 361-362 PATSCH (Karl), 1905, "Ditiones", RE5, Stuttgarc, 1230-1231 PATSCH (Karl), 1932, Beitrage zur Vblkerkunde von Sudosteuropa, Aus 500 Jahren vorromischer undromischerGeschichreSudosteuropas (1. teil: BiszurFestsetzung der Romer in Transdanuvien), Wien-Leipzig, Holder,Pichler, Temsky PATSCH (Karl), 1990, Lika u rimsko doba (prev. Z. Derossi), Gospić PAVIĆ (Radovan), 1978, Prilozi analizi socijalno-geografske strukture Gorskog Kotara i Oguiinsko-piaUanske submontane udoline, I. i II. dio, dokcorska disertacija, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

268

Bibtiografija PAVIŠIĆ (Ivančica), 1990, "Djelatnost muzejskih povjcrenika i istraiivača na području Likc", Priiozi 5/6, Zagreb, 83-91 PEGAN (Efrem), 1959, "Najdba numidijskih novcev iz okolice Obrovca v srednji Dalmaciji", VAHD 61, Split, 154-155 PEJNOVIĆ (Dane), 1985, Srednja Lika. Socijalnogeografika transfirmacija, Muzej Like, Gospić PEJNOVIĆ (Dane), 1987, "Reljef Like", Zbornik II. Znanstvenog skupa geomorfologa SFRJ. Gospič-jttžni Veiebit 18.-25. VI 1987, Zagreb, Gcografski odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, 91-112 PEJNOVIĆ (Dane), 1993, "Urjecaj prometnog sustava na socijalnogospodarski razvoj i organizaciju prostora ličke regije", Geografski zbornik 55, Zagrcb, 157-181 PEJNOVIĆ (Dane), 1994, Regionalna struktura Like, discrtacija, Sveučiliste u Zagrebu, Zagreb PEJNOVIĆ (Dane), VUJASINOVIĆ (Branko), 1998, "Prometna valorizacija Velebita —povijesno-geografski prikaz", Geografikihorizonti 1A99§ (god. XIV), Zagreb, 29-49 PERETTI (Aurelio), 1961, "Eforo e Ps.-Scilace", Studi classici e oriental£X, Pisa, 5-43 PERETTI (Aurelio), 1963, "Teopompo e Pseudo Scilace", Studi classici e orientaltX\\, Pisa, 16-92 PERETTI (Aurelio), 1979, // peripio di Scilace, studio sut primo portolano dei Mediterraneo, Pisa, Gradini PERONI (Renato), 1976, *La "Koinć" adriacica e \\ suo processo di Formazione \ Jadranska obaia u protohistoriji, simpozij Dubrovnik, 19.-23. X. 1972, (ur. m. Suić), Zagreb, 95-115 PFIFFIG (Ambros Josef), 1964, Reiigio Iguvina, phiioiogische und režigionsgescbicbtliche Studien zu den Tabulae Iguvinae, Wien, Herman Bohlaus Nachf./Graz, Wien, Koln PHILLIP (Hans), 1914, "lapvges", RE 17 (Hyaia-Imperator), Stuttgart, 727-745 PHILLIP (Hans), 1937, "Ocra", RE17 (34), (Numen-01ympia), Stuttgart, 1774-1775 POLJAK (Željko), 1996, Hrvatske ptanine: pianinarsko-tuistički vodič s atlasom od 30 stranica, Zagreb, Golden marketing POULTNEY (James WiIson), 1959, The bronze tabies oflguvium, Marvland, Oxford, cd. American Philological Association POUTIGNAT (Philippe), STREIFF-FENART (Jocelyne), 1997, Teorije o etnicitetu, (prev. A. Mimica), Beograd, Biblioteka X X vek PREŠEREN (France),1958, Poezije, Ljubljana

269

Bibiiografija

Povijest Japoda. Pristup PROSDOCIMI (Aldo), 1978, "UUmbro", Popoti e civilta detl'Italia antica, Roma, Biblioteca di storia patria, 585-787 PROSDOCIMI (Aldo), 1984, Le tavoie iguvine, Firenze, Leo S. Olschki RAD1MSKY (Vaclav), 1892, "Prelhodni izvjeitaj o prekopavanju u nekropoli pri Jezerinama kod Bišća", GZMIV, Sarajevo, 301-310 RADIMSKY (Vaclav), 1893, "Vorlaufiger Bericht uber die Ausgrabungen in der Nekropole von Jezerine bei Bihać", WMBH1, Wten, 195-202 RADIMSKY (Vaclav), 1893a, "Nekropola na Jezerinama u Pritođ kod Bišća", GZM V, Sarajevo, 37-92, 237-308, 369-466, 575-636 RADIMSKY (Vaclav), 1893b, "Prehistorička sojenica kod Ripča blizu BiSća", GZM V,Sarajevo, 129-138 RADIMSKY (Vaclav), 1894, "Gradina Čungar kod Cazina", GZMV\, Sarajevo, 495-51 i RADIMSKY (Vaclav), 1894a, "Prehisroričke gradine u kotaru bihaćkom", GZMVl, Sarajevo, 697-710 RADIMSKY (Vaclav), 1895, "Dte Nekropole von Jezerine in Pritoka bei Bihać",

lFAffitf 3, Wien, 39-218 RADIMSKY (Vaclav), 1895a, "Der prahistortsche Pfahlbau von Ripač bei Bihać",

WMBH 3, Wlen, 219-226

-v- ,[ UJ

•*••<>

U

RADIMSKY (Vaclav), 1896, "Die Gradina Čungar bei Cazin", WMBH4, Wien, 73-93 RADMAN-LIVAJA (Ivan), 2001, "Rimski projektili iz Arheološkog muzeja u Zagrebu", WAfZXXXlV, Zagreb, 123-152 Ratnici, 2004, Ratnici na razmeđu istoka i zapada. Starije žeijezno doba u kontinentainoj Hrvatskoj, (ur. Dubravka Balen-Letunić), Arheološki muzej, Zagreb RAUNIG (Branka), 1962, "Oružje iz Kostela kod Bihaća", Zbornik krajHkih muzeja. Banja Luka, Bihać, Drvar, Jajce, Prijedor, l, Banja Luka, 51-59 RAUNIG (Branka), 1968, "Japodska nekropola na Crkvini u GoIubićV, GZMXXIII, Sarajevo, 81-98 RAUNIG (Branka), 1968a, "Fragment japodske urne iz Golubića kod Bihaća", GZM

j£T

XXili, Smjevo, 99-105

RAUNIG (Branka), 1975, "Ripač, Otoka kod Bihaća - sojeničko naselje", AP 17, Beograd, 47-49 RAUNIG (Branka), 1975a, "Gradina Ripač kod Bihaća", AP 17, Beograd, 49-51 RAUNIG (Branka), 1976, "Ripač, Otoka, Bthać-sojeničko naselje",^ 18, Beograd. 31-33 RAUNIG (Branka), 1981, "Praistorijska nekropola u Gradini u selu Ripču', GZM XXXV-XXXVI (1980-1981), Sarajevo, 141-162 RAUNIG (Branka), 1982, "Grob ranog ieljeznog doba iz Oscrožca kod Cazina™, GZM XXXVII, Sarajevo, 1-14

270

RAUNIG (Branka), 1992, Figuralnepredstave u kulturipraistorijskih Japoda, doktorska disertacija, Beograd RAUNIG (Branka), 2004, Umjctnost i retigija prahistorijskib Japoda, Djela ANUBiH LXXXIl,CBI8,Sarajevo Razgraničenje, 1964, Simpozijum o teritorijalnom i bronoioSkom razgraničenju Itira u praistorijsko doba odrŽan 15. i 16. maja 1964., Posebna izdanja ANUBiH IV, CBI 1 (ur. A. Benac), Sarajevo 1964; REINHARDT (K), 1954, "Poseidonios von Apameia", #£22, Srutcgart, 558-826 RENAULT-MISKOVSKY (Josecte), 2004, "UeVolution des vćgćtations au plćistocene et a Tholocene en Europe", Uivolution de la vegetations depuis deux mittions dannčes (ur. A.-M. Sćmah, J- Renault-Miskovskv), Editions Arccom / Errance, Paris, 53-102 RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Anre), 1974, "Prozor, Otočac, Lika - ancičkt Arupium", AP, 16, Beograd, 74-79 RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ante), 1975, "Iscraživanja antičkog naselja kod Prozora u Lici" VAMZscr. 3-, IX, Zagreb, 169-171 RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ante), 1975a, "Prozor (ARUPIUM) u Lici - sondažni radovi na antičkom lokalitetu", AP, 17, Beograd, 99-100 RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ance), 1980, "Prozor, Otočac, Lika - anrički Arupium", ArheožoSkipregžed2\, Beograd 1980, 101-106 RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Ance), 1980a, "Prozor, Otočac, Lika - antički kamenolom", ArheoioSkipregled 17, Beograd 1980, 105-106 RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Duje), 1975, "Lika i japodska antroponimijska tradicija", ArheožoSkaprobžematika Like, znanstveni skup Otočac 22-24. IX. 1974., (ur. Ž. Rapanić), Split, HAD, 97-108 RENDIĆ-MIOČEVIĆ (Duje), 1982, "O nekim zanemarenim komponentama kod "japodskih urni", VAMZser. 3., XV, Zagreb, 1-10 RIGGS (Fred W.), 1991, "Ethnicitv, Nationalism, Race, Minorirv: a Semantic / Onomastic Exercise (part one)", Internationai Socioiogy 6 (3), 281-305 RIGGS (Fred W.), 1991a, "Echnicitv, Nationalism, Race, Mtnority: a Semantic / Onomastic Exercise (part two)", InternationaiSociožogy 6 (4), 443-463 ROGIĆ (Ivan), 1956, "Razlikc pejsaža velebitskih padina", Geografskigiasnik XVIII, Zagreb, 15-32 ROGIĆ (Ivan), 1957, "Geografski osnovi scočarskih veza Like i Dalmacije", Zbornik zagrebačke kiasičnegimnazije 1607.-1957., Zagreb, 705-714 ROGIĆ (Ivan), 1957a, "Velebitska primorska padina. Prilog poznavanju evolucije krškog pejsaia", GeografikigžasnikXlX, 61-102

271

Bibžiografija

Povijest Japoda. l*ristup ROGIĆ (Ivan), 1958, "Velebitska primorska padina, Prilog poznavanju evolucije krškog pejsaža (Nastavak)", Geografski gtasnikXX, Zagreb, 53-115 ROGIĆ (Veljko), 1972, "Primjer geografske analize strukture naseljenosti gorsko planinskih regija. Ličko-goranskt prostor", Zbornik na jugosiavenskiot simpozijum za probiemitt na sežskite naselji i zemjodclskoto proizvodstvo, 11-13 maj 1972 Ohrid, Skopje, 41-47 ROSSI (Ruggero Fauro), 1992, "Insediamcnti e popolazioni del territorio di Tergestc e delle arec limitrofe", Tipologia di insediamento e distribuzione antropica nelVarca veneto-istriana dalla protostoria all'alto medioevo. Atti del Seminario di studio Asolo, 3-5 novembre 1989 Mariano del Friuli, Edizioni della Laguna, 161-167 RUKAVINA (Ante), 1990, "još žive velebitske Sume", Senjski zbornik 17, Senj, 281-290 SAID (Edward W.), 1999> Orijentalizam, (prev. Biljana Romić), Zagreb, Konzor SARIA (B.), 1937, "Ocra", RE 17 (34), (Numen-Olvmpia), Stuttgart, 1775-1777 SCHMID (V/alter), 1924, "Metulum und Fluvius ¥t\pdtss ,JahresheftedesdsterreichischenArchaologischen Institutts in Wicn XXI-XXII (1922-1924), Wien, 495-507 SCHMID (Waher), 1937, "Ulaka. japodska naselbina nad Starim trgom pri Ložu", Gtasnik Muzejskega drultva za Sžovenijo XVIII/l-2, Ljubljana, 17-32 SELEM (Petar), 1997, Izidin trag. Egipatski kuttni spomenici u rimskom Iliriku, Split, Knjiievni krug SERGEJEVSKl (Dimitrije), 1940, "Rimski narpisi novi i revidirani", GZM LII, Sarajevo, 15-26 SERGEJEVSKI (Dimitrije), 1950, "Japodske urne", GZM\V-V (1949-1950), Sarajevo, 45-93 SLADOVIĆ (Manoillo), 1856, Povesti biskupijah senjske i modruske ili krbavske, trst (pretisak Gospić 2003) SLIEPČEVIĆ (Adela) - SRDOČ (DuSan), 1980, "Odrcđivanjestarosti uzoraka drvcta i sige iz spilje Bezdanjače", VAMZXU-Xl\l (1979-80), ser, 3, Zagrcb, 79-83 SLUKAN ALTIĆ (Mirela), 2002, "Vcgctacijske kartc i ostali kartografski izvori za prouČavanje transformacije vcgctacijskog pokrova s posebnim osvrtom na Vclebit", Historijskt zbornik LV, Zagreb, 53-64 SLUKAN ALTIĆ (Mirela), 2005, "Kartografski izvori za rekonstrukciju i praćenje razvoja prometnih komunikacija", Ekonomska i ckohistorija 1, Zagrcb-Samobor, 85-100

r

f

n

r

SMITH (Roland R. R.), 1988, "Simuiacra gcntium: The Ethnc from the Scbastcion at Aphrodisias",y/tf LXXVII1, London, 50-77 SORDI (Marta), 1986, "Lassedio di Perugia e I'assedto di Alesia: finzione letteraria o propaganda politica?", Istituto italiano per ža storia antica. Miscdžanca greca c romanaX Roma, 173-183 t

272

SREJOVIĆ (Dragostav), 1979, "Pokuiaj ctniČkog i teritorijalnog razgraničenja starobalkanskih plcmena na osnovu načina sahranjivanja", Sahranjivanje kod Ižira. Zbornik radova prikazanih na naučno skupu SANU i Bažkanololkog instituta SANU, Zlatibor 10-12. maj 1976., (ur. M . Garasanin), Beograd, SANUBalkanološki institut, 79-87 STARAC (Alka), 1999, Rimsko vladanjc u Histriji i Liburniji. Društveno i pravno uredenje prema žiteramoj, natpisnoj i arheožoškoj gradi. Histrija I, Monografije i katalozi 10/1, ArheoloŠki muzej Istre STARČEVIĆ (Antc), 1863, "Rimska Iliria od Apiana Alexandrinskoga", Arkiv za po~ vjestnicu jugosžavensku VII, Zagreb, 163-177 STARE (France), 1954, "K problemu najstarejsih čolničastih fibul iz Slovenije", AV V/l, Ljubljana, 22-42 STARE (France), 1970, "Upodobitev rojstva na pektoralu iz Ulake na Notranjskem", VAMZsa. 3., IV, Zagrcb, 13-30 STEFANOVICH (Mark R.), 1989, "Ethniđty and Migration in Prchistory. Methodological Considerattons", in: Migrations in Baikan History (ur. N . Tasić, D. Stoiić), Belgrade, Scrbian Acadcmy of Sciences and Arrs Institute for Balkan Studies - Belgrade, Department of Historv, University of California Sann Barbara, Prosveta Belgrade, 9-28 STICOTTI (Petrus), 1951, Inscriptiones ItažiaeX, 4, Roma STIPČEVIĆ (Aleksandar), 1960, "Latenski predmeti iz okolice Obrovca", Diadora 1 (1959), Zadar, 87-94 STIPĆEVIĆ (Aleksandar), 1981, KuŽtm simboŽt kodllira. Građa iprižozž sistematizaciji, Posebna izdanja ANUBiH LIV, CBI 10, Sarajevo STIPČEVIĆ (Aleksandar), 1989 , Iliri. Povijest, zivot, kužtura, Zagreb, Školska knjiga SUCEVEANU (Alexandru), 1997, "Le colonie greche della Dobrugia", IDaci, Milano, Electa. 53-57 SUIĆ (Mate), 1953, "Prilog poznavanju odnosa Liburnije i Picenuma u starije žcljezno doba", VAHDLV, Split, 71-101 SUIĆ (Mate), 1955, "Granice Liburnije kroz stoljeća", RIJAZU2, Zadar, 273-296 SUIĆ (Mate), 1955a, "istočna jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu", RAD JAZU306, Zagreb, 121-185 SUIĆ (Mate), 1960, "Japodi", Encikžopedija Jugosžavije 4 (Hil-Jugos), Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 464-465 SUIĆ (Mate), 1967, "Zapad ne granice Iltra u svjctlu historijskih izvora", Iliri u antiČko doba, 33-51 SUIĆ (Mate), 1973, "Problemes de palćogcnčse et d'urbanisation des centres illyriens", StudiaAlbanica, Xt2, Tirana, 105-116 2

273

Povijest Japoda. Pristup SUIĆ (Mate), 1975, "Nekoliko pitanja u vezi s antičkim Jzpodlma", Arheološka problematika Like, znanstveni skup Otočac 22-24. IX. 1974., (ur. Rapanić), Split, HAD, 109-117 SUIĆ (Ma^e), 1975a, "Approche sđcntifique et methodes de recherche des habitats aucochtones sur le territoire illvrien", Hirska utvrdtna naseija, Sarajevo, Posebna izdanja ANUBiH XXIV, CBI 6, 9-34 SUIĆ (Mate), 1976, Antički grad na istočnom Jadranu,2,3Lgrcb, SveuČilišna nakladaLiber SUIĆ(Mate), 1976a> "Illvrii proprie dicti^ Godišnjak ANURirlXm CBl I I , Sarajevo> 179-196 SUIĆ (Mate), 1979> "Neke historijske determinante u formiranju hrvatskog etnosa", Nase teme 23, 2, Zagreb, 361-374 SUIĆ (Mate), 1981, u starom vijeku, Zadar, Filozofski fakultet SUIĆ (Mare)> 1990, "Japodi", Encikiopedija Jugoslavije 6 (Jap-Kat), Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1-2 SUIĆ (Mate), 1992, "Liburnija i Liburni u vrijeme velikog ustanka u Iliriku od 6. do 9. god. poslije Krista (uz CIL V 3346)", VAMZstr. 3-, XXIV-XXV (1991-92), Zagreb, 55-66 SUIĆ (Mate), 1995> "Pristupna razmatranja uz problem ernogeneze Hrvaca", Etnogeneza Hrvata (ur. N . Budak), Nakladni Zavod Matice Hrvarske, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 13-27 SUIĆ (Mate), 1996> Odab rani radovi iz stare povijesti Hrvatske. Opera seiecta, ur. Š. BATOVIĆ, Zadar, Ogranak Matice Hrvatske u Zadru, Arheološki muzej Zadar SUIĆ (Mate), 2003 , Antičkigrad na istocnom Jadranu, Zagreb, Golden Marketing SZABO (Miklos), 1983, "Rapports entre le Picenum et TEurope extra-mediterranee a l'age du Fer", Savaria 16, 1982, Szombatelv, 223-241 SZABO (Miklos), 1992, Les Cežtes de l'Est. Le Second Age du Fer dans la cuvette des Karpates, Paris, Errancc SZABO (Miklos), 1993, "Le monde celtiquc au Ille siecle av. J . - C Rapport sur les recherches recentcs", Etudes Cehiqucs XV1II/1991, 11-31 SZAVITZ NOSSAN (Stjcpan), 1970, "Ceste Karlovac-Senj od najstarijih vremena do srcdine XIX stoljeća", Senjski zbornik IV (1969-70), Senj, 127-167 SZAVITZ NOSSAN (Scjepan), 1974, "Stare ceste Gospić-Brušane-Baške OstarijeKarlobag u XVIII. I XIX. Stoljeću", SenjskizbomikV (1971-1973), Senj, 133-152 ŠARIĆ (Ivan), 1975, "Japodske urne u Liđ", fJZAfser. 3-, IX, Zagreb, 23-36 ŠARIĆ (Ivan), 1975a, "Kamene urne u Lici", Arheološkaprobicmatika Like, znanscvcni skup Otočac 22-24. IX. 1974., (ur. 2. Rapanić), Split, HAD, 57-74 2

274

Bibliograjija ŠARIĆ (Ivan), 1980, "Antički kamenolom u Prozoru", Materijaii, tehnikc i strukturc predantičkogiantičkoggraditeijstvanaistočnomjadranskomprostoru, Znanstvent koiokvij održan u Zadru od 6-8. XII1976, Zagreb, 115-123 ŠARIĆ (Ivan), 1983, "TopoloŠka struktura japodskog egzistencijalnog prostora u Gackom polju", Arheožoška probiematika zapadne Bosne. Zbornik L Sarajevo, Arheološko društvo Bosne i Hercegovine, 103-108 ŠARIĆ (Ivan), 2005, "Arupijski proscorni koncept u arealu Gackog polja", VAMZ XXXVII (2004), Zagreb, 43-46 ŠAŠEL (Jaroslav), 1974, "Okra", Kronika, XXII, 1, Ljubljana, 9-17 ŠAŠEL (Jaroslav), 1977, "Lanthroponymie dans la province romaine de Dalmatie", L'onomastiquc latine, Paris 13-15 octobre 1975, Paris, editions du CNRS, 365-383 ŠAŠEL (Jaroslav), 1977a, "Srrabo, Ocra and Archaeology", Ancient Europe and the Mediterranean, Studies presented in honour ofHugh Hencken, ur, V Markođc, Warminscer, Aris and Phillips, 157-160 ŠAŠEL (Jaro), 1983, "Pregled pl emen", Kettoi. Kelti in njihovi sodobniki na ozemiju Jugosiavije, Narodni muzej Ljubijana, 111-116 ŠAŠEL (Jaroslav), 1992, Operaselecta, (Sieula 30), Ljubljana, Narodni muzej ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 1986, Zgodovinska podoba prostora med Akvilcjo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju Dionu in Herodijanu, Ljubljana, SAZU, Znanstveno raziskovalni center, Inštirur za arheologijo ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 1990, "Nauportus: antični in epigrafski viri", Nauportus (Vrhnika), (ur. J . Horvat), SAZU, razred za zgodovinske in družbene vede, Ciassis I: historia ct socioiogia, Dela - opera 33, Znanstvenoraziskovalni center SAZU, InŠtitut za arheologijo 16, 17-33 ŠAŠEL-KOS (Marjeca), 1997, "The End of the Norican Kingdom and rhe Formation of the Provinces of Noricum and Pannonia", Situta. Razprave Narodnega muzeja Siovenije 36, Ljubljana, 21-42 ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 1999, "Octavians Campaigns (35-33 BC) in Southern Illvricum", L'Iiiyrie meridionaie et t'Epire dans VAntiquitć III: Actes du Ille cožžoaue intemationaž de Chantižly (16-19 Octobre 1996). Reunis par Pierre Cabanes, Paris, De Boccard, 255-264 ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 2002, "The Noarus River in Strabos Geography", Tyche 17, 145-153 ŠAŠEL-KOS (Marjeta), 2005, Appian and Iltyricum, Ljubljana, Narodni muzej Siovenije (Situla: razprave Narodnega muzeja Slovenije - disertationes Musti nationaiis Sloveniac ŠEGOTA (Tomislav), FILIPČIĆ (Anita), 1991, "Arheološki i geološki pokazatelji hoiocenskog položaja razine mora na jstočnoj obali Jadranskog mora", RadHAZU 458, Razred za prirodnc znanosti 25, Zagreb 1991, 149-172

275

Bibliografija

Povijest Japoda. Priststp ŠKILJAN (Dubravko), 1996, Leksikon antičkih autora, (priredio Dubravko Škiljan), Zagreb, Latina et Graeca, Matica Hrvatska ŠKRIVANIĆ (Gavro), 1974, "Jugoslovenske zemlje na Pojtingerovoj karti*, Monumenta cartographtcajugostaviae. I(antičkekarte) (ur. G.Škrivanić), Beograd, Historijski institut, posebna izdanja l.> 33-55 TERŽAN (Biba), 1976, "Certoskafibula",AV27> Ljubljana, 317-443 TERŽAN (Biba), 1977, "O horizontu bojevniških grobov med Padom Sn Donavo v 5. in 4, stol. pr. n, h", Keitske študije, Brežice, Posavski muzej. Knjiga 4, 9-21 TESSMANN (Barbara), 2001, "Schmuck undTrachtzubehoraus Prozor, Kroatien. Ein Beitrag zur Tracht im japodischen Gebiet", Acta Praehistorica et Archaeotogica 33, Beriin, 28-151 TEŽAK-GREGL (Tihomila), 1981, "Certosa fibule na centralnom japodskom podruČju", VAMZX\V, ser. 3., Zagreb, 25-48 TEŽAK-GREGL (Tihomila), 1984, "Novi prethistorijski nalaz iz Jurjeva™, Senjski zbornik 10-11 (1983-1984), Senj, 1-6 TODOROVA (Marija), 1999> Imaginarni Balkan, Beograd, Biblioteka X X vek TOMASCHEK (Wilhelm), 1894, ""A^piov 6poc/, RE \, (Aal-Apollokrares), Sruttgart, 1316 TOMASCHEK (Wilhelm), 1896, "Avendon, RE2 (Apolon-Baibaroi), Stuttgart, 2281 TOMASCHEK (Wilhelm), 1896a, "Arupion, RE2 (Apolon-Barbaroi), Stuttgart, 1491 TRUHELKA (Ćiro), 1889, "Afrikanski novci od tuća (mjedi), nadeni na Vrankamenu kod Krupe", GZMI, Sarajevo, 38-43 TRUHELKA (Ćiro), 1893, "Ein Depotfund đer Bronzezeit aus Šumetac bei Podzvizd (Bezirk Cazin)", WMBH1, Wien, 35-38 USHER (Stephen), 1997, The Historians oj Greece andRome, London, Duckvvorth VALVASOR (Janez Vajkard), 1689, Die Ehre des Herzogtums Krain..., Laybach 1689, 4/12; NSK R IV-4-5 VASIĆ (Rastko), 1973, Kutturne grupe starijeg gvozdenog doba u Jugoslaviji, Beograd, Arheološki institut, posebna izdanja 12 VASIĆ (Rastko), 1991, "Cultural groups of the Early Iron Age in the West and Central Balkans and the Possibilities of their Ethnical Identification", Iliro-trački simpozijum, 73-82 VEDALDI IASBEZ (Vanna), 1992, "Introduzione allo studio delle fonti relative al territorio della Venetia orientale e dell'Istria", Tipotogia di insediamento e distri-r buzione antropica neitarea veneto-istriana datta protostoria allatto medioevo. Atti dei Seminario di studio, Asoio, 3-5 novembre 1989, Mariano del Friull, Edizioni della Laguna, 153-159

276

VEDALDI IASBEZ (Vanna), 1994, La Venetia orientaic e t'Histria. Lefonti tetterarre grcche e latinefinoaila caduta deil'Impero Romano d'Occidente, Roma, Quasar VEIT (Ulrich), 1989, "Ethnic Concepts in German Prehistory: a Case Study on the ReEationship Between Cultural Identity and Archaeoiogical Objcctivity", Archaeoiogicai Approaches to Culturat Identity, London, Unwin Hyman, 35-56 VEITH (Georg), 1914, Die Feldzuge des C. lutius Caesar Octavianus in Iliyricn m dcn jahren 35-33 v. Chr., Schriften der Balkankomission VII, Wien VEITH (Georg), 1924, "Metulum und Fluvius Frigidus", jahresheften des Osterreichischen archdologischen Institutcs, XX1-XXII, 479-494 VEKIĆ (Amelio), 1996, "ZaŠtitno arheološko istrazivanje u Žutoj Lokvi", Senjski zbornik 23, Senj, 35-40 VINSKI-GASPARINI (Ksenija), Kuitura poija sa zaratna u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zadar, Fitozofski fakultet Zadar, Monografije 1 VOGT (Emil), 1934, "The Cemetery of Vinica (Weinttz), Carniola", Treasures of Carnioia. The Unique Cotiection of Prebistoric Antiquities excavated by H. H. the Late Duchess Paul Friedrich of Meckienburg, New York, American Art Association, Anderson Galleries inc, 47-56 VRSALOVIĆ (Dasen), 1979, Arheotoska istraživanja u podmorju istočnog Jadrana. Prilog poznavanju trgpvačkih plovnih putova i privrednih pritika na jadranu u antici, doktorska dlsertacija, Svcučilište u Zagrebu, Zagreb VUJNOVIĆ (Andrej) 1991, "Mijat Sabljar i Lika", Muzeotogija 28 (1990), Zagreb, 26-33 VUKASOVIĆ (Ivan Dominik), 2005, Zemtjopisni i povijesni novs opis KarlovaČkog generaiata u Kraijevini Hrvatskoj (1777), (prtredio Željko Holjevac), Državni arhiv u Gospiću, Prilozi za povijest Like, sv. VII, Gospić VULIĆ (Ntkola), 1894, "lapodes", RE 1 (Aal-Apollokrates), Stuttgart, 724-727 VULIĆ (Nikola), 1932, "La guerre d'Octave en Illyrie", LAcropoie (Juiller-Decembre) 1932, (posebni otisak) 1-8 WELLS (Petcr S.), 1985, "Mediterranean Trade and Culrure Change in Early Iron Age Central Europe*, Settlement and Soricty. Aspects ofWest European Prehistor in thc First Mitlenium B. C. ur. T C. Champion, J. V. S. Megaw, Leicester University Prcss, 69-89 WELLS (Peter S.), 2001, BeyondCeits, Germans andScythians. Archaeology and Identit in Iron Agc Europe, London, Duckworth WILKES (John J ), 1969, Daimatia, London, Routledge & Kegan WOLDRlCH (Ivan Ncp.), 1896, "Fauna kičmcnjaka ripačke sojenice", GZM VIII, Sarajevo, 3-43 ZANINOVIĆ (Marin), 1966, "Ilirsko pleme DelmatL L dio", Godišnjak ANUBiH IV, CBI 2, Sarajevo, 27-92 5

277

Povijffl japoda. Pristup ZANINOVIĆ (Marin), 1967, "Ilirsko pleme Delmati II. dio", Godišnjak ANUBiH V, CBI 3, Sarajevo, 5-101 ZANINOVIĆ (Marin), 1986> "Pojava antike u srediŠnjoj Hrvatskoj", Arheološka rstraživanja na harlovačkom i srsačkom području, Hrvatsko arheoioško društvo svezak 10, Znanstveni skup Karlovac, 12.-14. X. 1983., Zagreb> 59-67 ZIPPEL (Georg}> 1877, Die Romische Herrschaft in lllyrien bis auf Augustus, Leipzig, Teubner

278

Kazalo geografskih pojmova

Abendon {Avendona, Abendo, Avendo, Vendon, Kompolje) 127, 133 Absortium (Asorcij) 132,233 AdFines {Na Graniđ) 208-210 AdMalum (Kodjabuice) 208 Ad Titulos (Kod Nacpisa) 208 Ad Turres (Kod Kula) 133, 207-209 Aenona (Enona, Nin) 132, 233 Afrika 85 Afrika, sjeverna 69 Akcij 97 Akvileja (Aquileia) 73-77, 81, 84, 88, 94, 119,128-129,190,200,208-210,231232, 234 Albanija 31,99 Albij (Snežnik, Monte Nevoso) 119 Albij 119-120, 129,231-232 ^/W(Labin) 115, 133 Aleksandrija 86 Alezija 93 A1pe74,81,87,90,95,118-122,129-130, 134,219,231-233 Atvpna (Albona, Labin) 132, 233 Anadolija 69 Ancus (Anko, Široka Kula?) 133, 207 Ankona (Ancona) 67-68 Aosta 90 Apeninski poluotok 66, 91 Aphrodisias {Geyre, Turska) 99 Apsirtidi, otoci 115, 122,232-233 Apuiija (Apulia) 56, 83

Arabija 118 Arba (Arvz, Rab) 132,233 Ardotij 133 Arduba 96 Argentum 133 Argerunto (Argerunt) 133 Argyruntum (Argirunt, Starigrad Paklenica) 132-133,233 Arukija 133 Arupij (Arupium, Veliki i Mali Vital, Prozor kod Otočca) 34, 89-90, 95, 120,126,128,141,151,157-158,164, 198-199.207,209-209,216 Arupini,Arupij 118, 120, 128,231-232 Arypium (Arupium, Arupij) 128, 133, 207 Aurupium (Arttpium, Arupij) 128 Ausancalio (Ausankali, Auzankaiiona, Lovinac ili Medak) 133, 207 Avendo (Avendona, Vendon, Kompolje) 127,128,133,207-209 Avesica (Avezika) 208, 209 Azija 65 Balkan 12, 23, 73-74,119,130, 143,191 BaŠke Ostarije211 Bavo, otok 233 Bec 30, 33 Begovača, sjeverni Velebit 202-203 Bela krajina 20, 37, 107-109, 143, 168, 180 Beograd 39

281

Kazato geografikib pojmova

Povijest japoda. Pristup Bezdanjača, Špilja (Vrhovine) 45-47, 149, 166-167, 223 Bibij (Bibium, Biviumj 120, 208-209 Bigj{Vfgium) 133

Bihać 36, 56, 110, 148, 159, 165, 199201 • Birnbaumerwald 109 Bitinija 86 Bjeljevine (Kompolje) 153 Blagoevgrad 13 Bliski istok21 Bosanska Krupa 54, 112, 157, 190 Bosanski Novi 112, 157 Bosanski Petrovac 190 Bosna i Hercegovina 31, 36, 46, 110, 135, 143, 173,191, 194,219 Brač 191 Bratija (Brač) 233 Brlnje 127, 141 Britanija 118 Brlog 128 Brundizij {Brundisium, Brindisi) 85

BruianeHtt.ttf (i*t*M iti »nivoJ

Cervignano (Akvileja) 77 Cetina 111 Cisa Pularija 233 Cisalpinska Galija, Cisalpina (Galiia Cisaipina) 73,77, 81-82, 94, 94 Ctambetae (Klambete) 207 Cotentum (Kolent) 132, 233 Corinium (Korinij) 132, 233 Cres69, 114-115 Crexa (Kreks, Cres) 132, 233 Crikvenica 133, 207 Crkvina (Golubić kod Bihaća) 36, 165, 171 Crkvina, gradina (Kompolje) 34, 47,128, 147,153,164, 169, 207 Crna Gora 46 Crno more 181 Crnomorsko primorje 181 Cvituša, gradrna (Lovinac) 115,211 Čakovac Oštarijski 44, 123, 126, 220 Čarakovo 111, 147 Čardak, gradina (Konjsko Brdo) 163 Crnomclj 108,225-226 Čungar, gradina 37, 112

Bukva (Lohovo) 148 Buljma (Prozor kod Otočca) 150 Burn (Burnum, Ivoševci kod Kistanja) 210 Dacija 191 BuŠevac 210 Dalmacija (Delmatia, Datmatia) 29, 31, 46, 83, 86, 114, 132-133, 141, 197, r Cambndge (SAD) 37 199-200, 205-207, 209-210 Carevo Polje (naselje) 126, 198 Danuvion (Dunav) 119 Carevo polje 146, 219 Delfi 180 Cazin37,48, 112, 169 Delminij 76 Celje 122 Devin 77 CerovaČka donja pećina 149, 223-224 Dinaridi 138 Cerovačke pećine 154 Dirahij (Drač) 190 282

Dobra 108 Dobrogia, Dobrudža 86 Dolcnjska49, 58, 108-110, 122, 143 Donja Dolina 111, 147, 173, 180-181 Donja Mezija 124 Donje Pazarište 219 Donji Unac 190 Drava (Dravos) 119, 128-129,232 DrenovKlanac 128, 163, 182 Drdtnik 54 UJoi iJquqi u u ^ *ru^nl, Duboki Do!210 DugaGora 108 Dunav 119-120, 172, 181,232 Efezll5 Egipat69, 118 Elektridi, otoci 233 Emona 210 Epidotium (Epidocij, Epidotij) 133, 207 Etiopija 118 Etrurija 68 Europa 15, 21, 59,65,69, 142, 215,217 Europa, istočna 181 Europa, jugoistočna 12 Europa, sjeverna 191 Europa, srcdnja 118, 181, 191 Europa, zapadna 119 Far,otok 122 FlanatiČki zaljev 232 Flanona (Plomin) 115, 132, 233 Gacka 113, 149, 209 Gacko polje 128, 145, 149, 151-152, 158, 164 Galija (Gatiia) 68, 81, 86, 90, 94, 118

Galija Togata (Ga/Ua Togata) 83 Gargano 68 Geronij 68 Geyre 99 Gissa Portunata (Gisa Portunata) 132, 233 Glasinac 147 Glina 108 Golubić 36-37, 54-56, 59-60, 111-112, 163.170-171,175,199, 224-227 Golubinjača, špilja 44, 149 Gornja Panonija 86, 130 Gornja Ploča 149, 211, 223 Gornje Vrhovinc 45, 157, 216 Gornji Kosinj 146-147.206 Gornji Modruš 134 Gorska Hrvatska 53, 135, 142, 138-140, 142 Gorski kotar 73,76,88,107-108,117,135136,138,143,157 160, 198, 220 Gospić 35,39,45, 164, 168, 192,208 Gostilj 192-193 Gračac47, 115, 149, 190, 210, 223-226 Gradac-Sokolac 54 Gradina na Pećini, Ličko Lešćc 147 Gradina u Ripču, Ripač 59 Grahovsko potje 112 Grčka 118, 180 Grižane 35 Grobničko polje 117, 136 Grobnik35, 116-117, 181,225-226 Gromila (Konjsko Brdo) 48 Gubbio {Iguvium, Iguvij) 67 Haiikarnas 66.179 Histria (nistrtp) 114, 132, 232

283

Povijfts Japoda. Pristup

Kazala gcografikih pojmova

Hrušica 109, 118 Hrvatska 15. 29, 31, 38, 110, 119, 135142, 144,211

Hrvatsko polje 128, 146-147, 152-153, 207 Hrvarsko primorje 20, 35, 107, 116-117, 136-137, 155, 160, 220 Humac (Brinje) 141,220 ladtr (Jader, Zadar) 132, 233 lapudia (Japudija) 112, 114, 132 Iapydia (Japidija) 82 Iguvij (Iguvium, Gubbio) 67-68 Ilirida66,231 Ilirija 68 Iiirik 22,24,30,61,65-67,73,80-81,8586, 88, 91-95, 97, 130-133. 190, 194, 199,206, 208,233 Illyricum (llirik) 83, 131 Ind 92 IranllS Issa(Vis) 122 Iscai 231-232

.

JC|

£),

Istra 89, 107 Iralija31, 56,65-68,73-77, 81,85,87,90, 107, 110, 116-119, 130, 141-143, 154, 181-182,189-190, 197,200, 231-232 izačić 190 Jablanac 35. 73, 113-116. 135, 205-206, 212 Jadran 55. 67, 73, 94, 115-116, 120, 122, 130,142,189, 190, 193-194,232 Jadransko morc 127, 138, 142-143, 191 Janjče 209-210 Japidija83

284

Japigija (\apygia) 65-66, 83 Japodija 66-67. 83, 88, 97, 102, 113, 121122,132-133,197,200,219 Japudija 66, 132 Jđačin Vrščić, gradina (Konjsko Brdo) 168 Jezerine31, 36 37, 54-55, 59-60, 111-112, 163, 170-171, 174-175, 224-227 Josipdol 44, 47, 80, 123-126, 141, 145, 147, 198, 223-226 Jozgina pećina, špiljski lokalitet 45 Jugoslavija (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija) 12-13, 23, 48, 170 Jurjevo35, 112-116,212.224 Kalabrija 65 Kandij (Candium) 68 Kapela 120, 122,210,218-219 Karlobag68, 114, 116,135,210-212 Karlovac 108 Kastav35, 116-117, 181,225-226 Kastavština 136 Kavkaz 118 Kekića Glavica, gradina 112, 154, 225 Keladusa, otok 233 Kiriktika (Krk) 232 Klačenica, gradina (Jablanac) 35. 116 Klanac 209 Kodjabuke209 Kolan57 Kolapis, Kolapij 119, 128, 231-232 Komine 125 Kompolje (Avcndo) 34, 38, 47, 55, 57-60. 115, 128,147, 153, 160, 163-164,169171, 181, 191,207,209, 223-226 Konjsko Brdo48, 167-168

Korana 108, 129 Koranski Lug 54 Korčula 87 Kordun 54, 108, 135, 167 Korkira 122 Korkoras 119, 128, 232 Kosinj44, 149 Kosinjska dolina 206 Kosinjski Bakovac 202-203 Kostel 56 Krajina, gornja (Gospićko-otočka pukovnija Vojne krajine) 32 KraljičinaVrata210 Kranjska 110 Krateji, otoci 233 Krbavsko polje 145 Krf31 Križna Gora 173 Krk 114-117, 133 Krka75, 79,111-112,119, 129,132 Kroton 65 Kula 133 Kupa 80, 108, 119, 129, 138, 179, 180 Kuriktika (Krk) 122 Kurkum 133 Kvarner76, 117, 138 Kvarnerski otoci 116 Kvarte (Perušić) 148 Labin69, 115 Latica, gradina (Kompoije) 128 Lauriana 133 Lečište 167 Legenac (Sjeverni Velebit, Kosinjskt Bakovac) 202-205 Levant 69

Libija 118 Liburnia (Liburnija) 114, 132-133, 197, 208 Liburnidi, otoci 122, 232-233 Liburnija 13, 55, 112-113, 117 132-134. 197,200,232 LičkiČitluk210 • LičkiOsik 44-45,47, 166 Lički Ribnikl92 Ličko Lešće, špiljski lokaiitet 45. 47, 147, 149.223-224

i ^Jfrtn^đ&ifitincK

Ličko polje 34, 145. 210 Lika 20, 23, 30-32,34-39,44-46,48-49, 53-55, 59-60, 73, 76, 88, 107-108, 114, 116-117, 135-136, 138, 141-143, 146,149,155,160,166, 168-169,171172,179-180,191,194,198,204,209, 211,215,217,219-220 LipovaGlavica39,141,147-148,157-158, 216,220, 225-226 Lisa, ocok 233 Lohovo 148 Lomska duliba 202 Lopsika (Lopsica, Jurjevo) 113-114, 132, 212, 233 Lošinj 114-115 Lovinac (Piplica, CvituŠa) 45. 47, 115, 147,207,210-211,223-226 Lucerija 67 Luzitanija 77 Ljeskova glavica (Medak) 47 Ljubljana 30, 37, 54, 122, 171 Makcdonija 74-75, 86.94, 180 Mala Azija 210

285

Povijest Japoda. Pristup Mata Kapcla 80, 84, 87. 90-91, 95, 120122,134, 138, 142, 212 Mala Karaula (Siroka Kula) 47, 147 Mala Metaljka (Trojvrh) 134 MalaVinicica 125 Mali Cardak (Konjsko Brdo) 168 Mali Halan 210-212 Mali Vital, 32-33, 47, 54, 141, 149-152, 164,169, 207 Malovanski prijevoj 210 Marina Gtavica 147 Markaševac (Široka Kula) 45 Masnikosina gradina 38, 56, 147 Mazin 150, 190 Medak47, 163. 167-168, 207, 210, 223-226 Medvedova Glavica (Trojvrh) 134 Megdan 148 Mesića Glavica 47 Metlika 123 Mf UU ttE ntviC \ » Metnik 122 dtt-KS JKS ^ i i Merul (Mctulum, Viničica kod jfosipdola) 29-30,92-96, 109, 118, 120,122-128, 134. 141, 157-159, 184, 199, 216-217, 231-232,234-236 Metutje na Blokah 123 Mezeji 157 Mezopotamija 69, 118 Milet65 Miljača, gradina (Smiljan) 35, 47, 164 Mišinac (Kastav) 116 Mlakva 47, 147, 223-225 Mljet 87 Mokronog 55 Monastero (Akvileja) 77 Monetij (Humac kod Brinja) 118, 120, 127, 141,231-232

286

-afskih pojmova Monte Re (Nanos) 109 Mrežnica 108 Munjava (Josipdol) 123, 126 Mutina 94 Nanos 109-110, 118 Narona 75 Nauport 119, 128-129, 180,231-232 Neretva 122 Nesactium (Nezakcij) 96, 132, 233 Nin 57 Nii 13 Noar 119, 129,232 Notranjska 55, 58. 110, 117, 147, 173, 181 Novoselije (Lički Osik) 44-45 Obrovac 190-191, 194,210 Ogulin 32, 182, 198 Ogulinska udolina 126-127, 158 Ogulinsko-modruška udolina 23 Ogulinsko-plašČanska udolina 20, 31. 35, 37, 49, 53, 59, 73. 107, 116. 122, 135-136, 138, 141-143, 146, 149, 153, 160,168,180,198,215,217, 219-220, 231-232 Okra (mons Ocra) 75, 91, 108-110, 118120, 129, 142,231-232 Olisa(OllzA) 133 Okari2I2 Orlov kamen (Vrebac) 167 Ortopla (Stinica kod Jablanca) 113, 114, 206 Ortoplinia (Stinica kod Jablanca) 132, 206, 212 Ospelam, 206 Osredak (kod Bosanskc Krupe) 54

Ostrožac 48, 169 Ostrožnik (Mokronog) 54 Ošanići (Stolac) 192-193 Oštarijska vrata 210-212 Oštra, špilja 45 Otočac 32-34, 38, 149, 207 Pag 57, 113 Paklcnica 113 Palescina 118 Panonija 86, 119, 124, 130, 136, 199, 206, 208 Panonska nizina 73-74, 138 Pariz 17 Parupij (Parupion, Arupij) 128. 133 Pavlovac Vrebački 45 Pećane 38, 56, 147 Pećina, špiljski lokalitet 45 Perušičko poljc 39. 158,210 PeruŠić 141, 147-148, 168, 202, 207, 210 Peruzija (Perusia, Perugia) 93 Petrovagora 210 Picenum 55, 58, 65, 67, 69, 182-183 Piplica, gradina (Lovinac) 147 Piauentum 89 Plitvice 45 PIomin69,115 Plješevical35, 138 Pljevljcl25 Po69 Počitclj 210 Podgorski zaljev 113 Podoštra 45 Podunavlje 12,46, 130, 181 Podvelebitski kanal 114-115 Podvelebitsko primorje 142

Podzemelj 108-109, 168, 226 Pokuplje 108 Pola (Pula) 132,233 Posavina 135 Pounje 20. 23, 49, 53, 73. 143, 146, 155. 160, 163, 170-171,180, 215 Primorje73, 110, 136 Pritoka 36 Privilica 159, 200-201 Prozor 32-34, 38, 47, 53-57, 59-60, 115, 141, 147, 149, 163-164, 167-171, 181182. 192-193. 198. 207. 209, 220, 223-226 Publiska 133 Puplisca (PupHska) 133 Quadrata (Kvadrara) 133, 208-209 Rab 126 Radovin 144 Raetinium (Retmij) 199-200 Rapajin Klanac 209 Raparia (Raparija) 133 Raia 113, 117 - litfM $mtt> Ravenna 67 Razdrto 118 Ribić, 31, 36-37, 59-60, 111-112, 150. 163,170-171,175,183 Ričica210 Riječki zaljev 136 Rijeka68.73, 116, 135-136,142, 207 Rim (Roma) 22, 75-76, 79, 81-84, 86,94, 98 Ripač 37, 55-56, 59, 148, 156, 175, 224227 Rizonski zaljev 122

287

K/tzalo geografskih pojmova

Povijest japoda. I*ristup Rizvanuša 210 Romula 133,208-209 Rudopoljc 219

Slovcnija 37-39, 55, 57, 108-109, 119, 123, 135 Smiljan 35. 46-47, 55, 57, 163,-164. 167168, 223-225 Saint-Germain-en-Lave 17 Snežnik 120 Salona 79-80, 83 Split 45 Salustije 83 Spolonum 126 Samačka glavica, gtadina (Modrul) 134 SrednjiVrh (Trojvrh) 134 San Michele (Smihel) 109 Sredozemlje 59, 138. 155, 189, 193-194 Sana 110-112,173 Srpsko polje (Viaško polje, Hrvatsko poSanski Most 110-111, 147, 173 Ije) 128, 147 Sarajevo 12, 30, 36 Starigrad 113 Sava 118-119, 129, 180-181,231-232 Stinicall3, 115, 206, 212 Savos (Sava) 119, 128 Stolac 192 Segestika (Sisak) 76. 80, 86, 97, 118-119, Straibcnica, gradina (Vrebac) 34-35, 47, 125, 127, 129, 180,232 147 Selce 207 Strazište (Bjeljevine, Kompolje) 153 Senija (Senia, Senj) 44, 80, 88, 112, 113- Stulpi 133 114,115,132-133,136,142,191.207Svetijuraj 113, 202 209,212,233 SvetiRok]15 ^]dq»foi$r^/> sinus Flanaticus (FlanatiČki zaljev) 114,Svtlareva gradina (Pećane) 147 132 Sirija69, 118 Salamunić48, 167 Sirmij 232 Siroka Kula 30,45, 47-48, 57, 59-60, 147, Sisak 80, 119, 125. 127, 136, 150, 182, 167, 190, 207,2*10, 223-226 191,201 Škare 209 Siscia (Siscija, Sisak) 75, 96, 208-210 Slemine (Vinica) 37 Siskija, utvrda (Sisak) 232 Smarjeta 109 Sjcverno Hrvatsko primorje 142 Smihcl 55. 109-110, 123. 147 Skadarsko jezero 192 Spanjolska 118 Skardona 110, 132-133, 197, 232 Spilja u kanjonu jadove (Gornja Ploča) Skelani na Drini 126 149, 223 Skordisci 119,232 Stikada 190 Skradnik 126 Šumatac 53 SlepSek (Mokronog) 55 Susnjevo Selo 126 Švica 209 Slovačka 172

288

Udbina2ll Taburnus 68 Tarneum (Tarnej) 133 Una 37, 43-49, 54-61, 75, 97. 108, 110Tarsatica (Tarsatika, Rijeka) 114, 132- 112,135,138,146,148, 168-171,173, 180,183,200,212 133,207-209,233.: j|j x\\ i$
Povijest Japoda. Pristup Vinica 37, 58. 60, 108-109, 126, 163. 168, 171, 173,180, 225-226 Viničica 44, 47, 123-124, 126-127, 141, 145-147, 158, 163, 198-199, 216, 219220, 223-226 Vinodol 76 Vinodolski kanal 114-115 Vinogradište 126 Vital (Arupij) 158, 198, 216 Viaška peć, Spilja (Senj) 44 Vlaškopolje 128 Vranića gromila 48, 59, 167 Vrankamen (Bosanska Krupa) 190 VratnikSS, 208-209, 212 Vrebac 34, 44, 46-48, 55, 59-60, 147, 163-164, 167-169, 210-211, 223-226 Vrginmost 80 Vrhovine 147, 166 Vršak gromila (Šalamunić) 48

290

Zadar 11, 191, 194 Zagreb 15,31-35, 37-38,43, 45, 124, 134, 136, 203 Zaloije 175, 183, 227 Zaton 57 Zecovt 111 Zrinska gora 210 Zrmanja 111-114, 212. 214 Zubar, gradina (LiČki Osik) 45 Zvonigrad 190 Zagarova glavica (Gornji Kosinj) 146 Žrnovnica 112-114 2uta Lokva 207-209

Kazalo imena

Afrodita 99 Brunšmid, Josip 34-35, 37, 44, 123-125, Agripa, Marko Vipsanije 92. 235 167,190, 202, 204,210-211 Aieksandar Vcliki 92-93 Brut, Decim Junije (D. lunius Brutus AlFoldv, Geza 95, 110,201 Albinus) 77,94,234 Ammida 201 Brut, Marko 94 Andcs 201 Budak, Neven 29 Anonimni Ravenjanin 133, 206 BurebistaSĆ, 191 Antonije, Marko 85, 94, 234 Cattimachus (Kzllmah) 131 Apijan 29. 76-80, 83-96, 121, 125. 126- Cerva, Massimiliano 75, 79-80 128,130, 134, 157, 159, 184,216 Cerinić, Zeljka 116 Apsirr 232-233 Cezar, Gaj Julije (C lulius Caesar) 30, Artemidor Efežanin 115, 118, 129 84-86. 89, 93, 194, 233-235 August (Augustus, vidi Oktavijan) 30, 90, Ciceron 81-83 98-99, 102, 120, 153, 157, 192, 197, Cina, Marko Helvije 97 199-200, 206.232,234 Cincibjl7475 ^ Cliiver 123 Bakarić, Ltdija 35, 38, 147 Coarelli. Filippo 98-99 Cons, Henri 123 Balbo, Lucije Kornelije 81 Balen-Letunić Dubravka 35. 108, 134, Coppola. Alessandra 90 167, 181, 193 Barth, Fredcric 16 Cače, Slobodan 13, 65. 68, 75, 82-83. 89, Barović, Sime 116, 144 95, 114, 117, 121, 130, 159 Benac, Alojz 12-13. 45-46, 66, 115, 144, Čataj, Lea 39 166, 172 Cović, Borivoj 21, 39, 46, 48, 54, 111Beusan, Filip. 203 112, 115, 170 Blanc, AndrĆ 135-136 Curčić, Vejsil 31,36 Blazije, Publije Kornelije [P. Cornelius Btasio) 74-75 De Vit, Vincenzo 89 Bojanovski, Ivo 112, 199-201 Degrassi, Attilio 65, 77-78, 105, 109-110, Božić, Dragan 109 113-115, 117

293

Povijcst Japoda. Prismp Demetrije Faranin 117 Fras, Franz de Paula lulius 3i, 202 Dietz, major 33 Frontin 82-83 Dimitz 123 Fulford, Michaell91 DiodorSicilski 129 Dion Kasije 84-87, 92, 94-97 12M22, Gabrovec, Stanc 37, 39, 109-110, 171, 189 Garašanin, Milutin 23 130,134,197,199,218 Gardthausen 123 Dionizije iz Halikarnasa 66, 179 Gelijan, Marko Uipije 126 Ditius 201 Dituieo 201 Gemin, Fufije 97 Ditus 201 Gencije 68 Dolabela, Publije Kornelije {P. CornetiusGermanik 199, 201 Dolabella) 205-206, 215 GIaviČić,Ante 114 Domaszewski, Alfred 31, 125 Glavičić, Miroslav 114 DomatorS9, 97 GIobocnikl23 Drechsler-Bižić, Ružka 33-35, 38, 44, Glogović, Dunja 116 46-48, 53-58, 60, 134, 146, 149-150, Goldstein, Ivo 29 153-154, 162-163, 165, 167, 169-170, Gračanin 123 173,191 Grauner, nadgeometar 36 Drumman 123 Guštin, Mkja 39, 55, 57-58 Dular, Janez 39, 108 Hanibal 68 ' Havet, Louis 89 Efor65 Hekatej 65-67, 117 Epulon 96 Helvije, Marko 97, 235 Eratosten 118 Hermo [Hermes) 208 Eutropije 83 Herodot 65 Heršak, Emil 15 Fiala, Franjo 110 Hijeron 92, 235 Figul, Gaj Marcije 75 Hiller,Gundula38, 53 Filip V 74 Hoernes, Moriz 109 Filipčić, Anira 113 Hoffiller, Viktor 35-37 Flor 76, 85,93 Holjcvac, Zeljko 211 Florijančič-Kaltschmidt 123 Hostije 76 Forbiger 123 Forenbaher, Stašo 44 Foucauk, J. 68 laritus 201 Frankfurter, S. 124

294

Kazalo imena Lcpid, Marko Emilije ( M Aemiiius Lepidus) 74, 85 Letunić-Balen, Dubravka 3S-39 Licinije, Publijc (P. Licintus) 82-83 Licinius Teuda 201 Livije,Tit 68,73-74,76-77,79, 96 Katičić, Radoslav 67-68, 201-202 Lo Schiavo, Fulvia 38, 53 Katon 68 Loantius Rufus 201 Kekić, Simo 212 Lollini, Dellia G 55 Klaić,Nada43 Longin, Gaj Kasije 73-75, 80 Klemenc, Josip 192 Ložar, Rajko 39, 123 Knežić, Josip Kajetan 212 Lučić, Ivan (Joannes Lucius) 29-30 Kolak, Macija32 Lupo, Kornelije Lentul 75 Kolak, Tatjana 39, 148, 168, 208 Kord, Kremucije (Cremutius Cordus) 87 Lut (Lutus) 92, 235 Korunić, Petar 14 Koskonije, Gaj (C, Cosconius) 82-83 Ljubić, Sime 31-35, 37, 123, 179, 193, Kossina, Gustaf 18-19 198 Kota, Lucije Aurelije (L. Aureiius Cotta) 77, 79-81 Macneill, John Robert 138 Kovačević, Jurc 33 Mancin, Aulo Hostilije 74 Kovačević, Konstantin 36 Mannert 123 KozliČić, Midhat 66, 113-114, 117, 129 MariĆ, Zdravko 31, 36, 53-54, 59-60, Kras, Marko Licinije 86 111,163,170-173,179 Križman, Mate 74 Marković, Marko 32-33 Kromaver, Josef 88 Martinec, Marijana 168 Matera 201 Ksenofont 184 Mam 201 Kukuljević, Ivan 31,126, 198 Kuntić-Makvić, Bruna 11, 29, 76-77, 96, Mayer, Anton 65, 67, 97, 117, 126, 179 121,209 Mecklenburg, vojvotkinja 37 Kurelac, Miroslav29 Medeja 232-233 Kurz, Karel 179 Megiser 122 MetUto 201 Labijen, Tit (7: Labienus) 83-84 Memije, Tit (T Memmius) 74 Lazius 122 Mesala Korvin, Marko Valcrijc (M. Lelije, Gaj (C Laelius) 74 Vaierius Messaia Corvinus) 89-91, 95, 97, 183, 234

Jelić, LukalI3 Jones, S. 18 Juba, numidski kralj 192 Juričić, Mijo 220

295

Kazaio imcna

Povijest jitpmiti. Pristup Metel 77, 79-80, 191 Panduza, Ttberije 77, 80 Metel Dalmatik, Lucije Cecilije (L. Pantadicnus 201-202 Caeciiius Meteiitts Deimaticus) 79-80 Papazoglu, Fanula 95, 189 Mete! Dijademat, Lucije Cecilije 80 Parmanicus 201 Metel Kaprarije, Gaj Ceđhje (C. Parović-Pešikan, Maja 182 Caeciiius Metellus Caprarius) 80 Pašalić, Esad 199 Metel, Lucije Cccilije (L. Caecilius Patsch, Karl 31, 73, 77, 80, 84, 110, 112, Metellus) 79 120,128,133,179,191-192,199,202, Mecel, Marko Cecilije (M. Caecilius 204,210-211 Mcteilus) 80 Pavić, Radovan 136 Miletić, Željko 209 PeČnik 123 Miller, Konrad 207. Pejnović, Dane 136 Mirković, Petar 36 Perkić, Domacoj 44 Mirnik, Ivan 75, 191 Perzej 74 Mirosavljević, Vladimir 44, 110 Peueinger, Konrad 133, 207 Mommsen,nieodor31. 123, 151 PŽator 201 Morgan, M, Gwyn 80 Piaturius 201 Muhamedagić, Ibrahim-aga 36 Plintje Scariji 24, 67-68, 76-79, 81, 108, Muller, Karl67, 89, 133. 206 112, 114, 116-117, 119, 131-134, 179, Muntanus 201 197 206 Pohlin 123 Nantia 201 Poia 201 Nestor 97 Polibije, 68, 76, 118, 129,231 Nissen 68 Pompej, Gnej 191 Nonntio 201 Pomponiie Mela 24 Ponchont, Max 89 Oktavijan (C lutius Octavianus, vidi Popović, Rade 123 August) 29-30, 76, 80, 83-95, 97, 99, Posidoniic 129 118-119, 121-122, 125, 127-131, 134, Pouknev, James V/ilson 67 141, 151-152, 157-158, 190, 192, 194, Poutignac, Philippe 16 197-200,216-217,219,235-236 Prcšern, France 30 Olujić, Bocis 141, 168,211 Procuius Parmank (usj 201 Orozije 85 Prosdocimi, Aldo 68 Ostcrman, Jasmina 39, 149 Prpić, Vlado 211 Pseudo-Aristocel 120 Pseudo-Skilak 69, 206

296

Ptolemej, Klaudije 108, 111-114, 120, 132-133, 206

Sordi, Marta 93 Starčević, Ante91 Stare, Franc 55 Račić, Hrvoje2Il Sticotti, Pierro 77 Radimsky, Vaclav 31,36-37,146 Stipčević, A. 65 RagulKrešimirl4? 168 Stjepan Bizantinac 65-66, 179 Ramberger 32 Strabon 65, 76, 85, 90, 92, 108-109, 111Raunig, Branka 39,48, 56, 59, 112, 146, 112,114,116-122,127-133, 152, 156148,169, 174,183 157,179,184,199,217-219 Rcichard 123 StreifF-Fenart, Jocelyne 16 Rendić-Miočević, Duje 201, 203-204, Suić, Mate 11-12, 66, 78, 117, 126, 158, 206 164, 197, 200, 209 Rossi, Ruggero Fauro 81 Svetonije Trankvil, Gaj 85, 92 Ruf, Gaj Antonije (C. Antonius Rufus) Szavitz-Nossan, Stjepan 211-212 208 Sarić ivan 151 Sašel,Jaroslav88, 129 Sabljar, Mijat 30-31 Said, Edward 21 Sašel-Kos, Marjcta 80, S8, 90, 94, 119Salustije (Saiiustius) 82-83 121, 129 Sarius 201 Šegota, Tomislav 113 Sušnjić, Dalibor 39 Schmid, Walterl23 Schoenleben 123 Tatonia 201 Scipion Nazika, Publijc Kornelijc 75 Tettda 201 Seneca 201 Tiberije 92, 201 Sergejevski, Dimitrije 125-126 Tiberius Ciaudius Nero 92 Servije 83 Tibul 89, 97 Sestenius 201 Tođorova, Marija 21 Sestus 201 Tritus 201 Sever, Aleksandar, car 86 Truhelka, Ćiro 191 Siclnije, Gnej {Cn. Sicinius) 74 Sicu 201 Tuditan, Gaj Sempronije (C. Scmpronius Silus 201 Tuditanus) 76-80, 191, 197, 211, 232 Sinus 201 Turranius 202 Sladović, Manojlo 123 Smičiklas, Tadija 123 Ulpije, Marko 126 Smith. Roland R. R„ 100-102 Ursus 202

297

Povijest Japoda. Pristup Valvasor, Janez Vajkard 30, 123 Varon Murena, Aulo Terencije 90 Vasić, Rastko48, 117 Vedaldi-lasbez, Vanna 81 Veit, Ulrich 19 Veith, Gcorg 30, 122-123. 125, 134 VekiĆ, Amelio 207 Velej Paterkul 85, 87, 199, 201 . Vendes 201: Vergilije81,83 Vespazijan 200 Veter90,234 Vogt, Emil 37 VoIa(VMw) 92, 235 Vujnović 202

1

298

Vukasović, Filip 212 Vukasović, Ivan Dominik211 Vukelić 33, 34, 149 Vurster, Cvjetko 33 Wells,PeterS 105 Whire, Horace 94 Wilkes, John J. 76, 78-79. 83, 92, 110 Windischgratz 123 Zaninović, Marin 76, 78, 80, 83. 134, 191, 210 Zippel,Georg77,80,83, 117 Zagrović, Mate 32-33

r

Bilješka o autoru Boris Olujić rođen je 23- lipnja 1965. u Zagrebu. U rodnom je mjestu završio osnovnu školu i Klasićnu gimnaziju, te diplomirao povijest i arheologiju na FUozofskom fakultetu (1990.). Magistrirao je 1993. godine radom iz moderne hrvatske povijesti. Usavršavao se na Ecole Pratique des Hautes Etudcs Scicnces historujues etphilologiques (Sorbonne) u Parizu, gdje je magistrirao 1996- godine, a doktorirao 2000. godine disertađjom Les Tapodes* unpeuple de Varrtcre-pays adriatique du V au L" siecle av. J.-C. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirao je 1999. godine disertacijom Japodi od 5. do 1. stoljeća prije Krista. Kultura u prostoru između latenskc kontinentalne ijadranske (sredozemne) civilizacije. Na Katedri za staru povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu predaje Povijest starog Istoka i Staru povijcst hrvatskih zemalja. Bio je voditelj nekohko domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata, a vodio je i više arheoloških istraživanja na prostoru Like i Ogulinsko-plaščanske udoline. Ozenjen je i otac jedne djevojčice.

2W

Prikaz opsade Metuta u Vatvasorovu djelu: Metul je prikazan kao srednjovjekovni gr a Oktavijan promatra bitku iz zidane kule (Vatvasor 1689: 76;foto NSKj

Segment Peutingerove karte (Peutingerova karta 1976: segment IV;fotoNSKj

Miljokaz iz Metka (CIL III2993), danas u Muzeju Like u Gospiču* (foto: % Olujić; crtezprema: Brunsmid 1893.: 178-179)

Kolotrag rimske ceste nedaleko Lovinca (foto: B* Olujić)

Zid koji se iz Jablanca penje prema Velikom Alanu (fbto.B. Olujić) *;»^ii^*Šs rel="nofollow">

Kolotrag u kršu između Balkih OŠtarija i Karbbaga (frto:B. Olujič) /fctfra' kamen

na predjclu Legenac (sjevcrni Velcbit) (foto: T. I/ić Olujić)

Kolotrazi rimske ceste i Karlobag u pozadini (foto: B. Olujić)

-w?>>riP

Živa voda Begovača nedaleko „Pisanog kamena" (foto: B. Olujić)

Tisućlječa kontinuitcta: lokva na Borovoj Vodici (sjcvcrni Velebit) (foto: B. Olujič)

TisuĆiječa kontinuiteta: humanizirani krajolik sjevernog Velebita (Mirovo). Ostaci ograda i stanova (foto: B. Olujič)

Tisui'lječtt ktmtinuitcta: Konji mt Vclcbittt (Baruva Vodica, tjcvcrni Vclcbit) (joto: It, O

Slike koje ncstaju. Goveda na predjelu Maia Mila (juzni Velebit) (foto: B. Oiujić) Zračni snimak japodskc gradine Viničice (Metuij kod Josipdola (foto: B. Olujić)

Tisučljeća kontinuiteta; stado ovaca nedaleko Janjča (foto: B. Oiujić)

Vciika i Mala Viničica kodJosipdoia, I'ogled h. pravca juga (Joto; ii, Oiujič)

Zračni mimak japodske gradine Veliki Vital kod Prozora (Arupij) (foto: B. Olujič)

Gradina Veliki i MaliVital kod Prozora (Arupij), Tragovi nedavnog pozara jasno otkrivaju dio bedema. Pogled iz pravca sjevera (foto: B. Olujić)

Veliki Obljaj u Gornjim Vrhovinama. Pogled iz pravca jugoistoka (foto: T. Kohik

'/.rnčni snimak mseohimkog komphksa Trojvrh nrdalcko Plalkog (joto: It. Olujič)

Zračni snimakgradinc Lipova Glavica kodPeruštća (foto: B. Olujić) Dommanta LiĆkogpolja: Zir, Snimljeno sa gradine Cvituše (Jbto: B. Olujič)

Jesenski smiraj dana u Lici. Gradina Piplica u prvom planu, a u daljini se nazire hum Zir. Snimljeno iz pravca sjeveroistoka (foto: B. Olujić)

Vječne vizurc: poglcd s rimske ceste ncdateko i.ovinca prcma predjeiima julnog Vcl (Jbto; B. OlujiĆ)

Japodska središta spomenuta kod Strabona i Apijana I; 100 000 (izradili; T Kaniški, B. Olujič)

Karta rasprostranjenosti važnijih japodskih nalazišta 1: 500 000 (izrađili: B. Bui, B. Olujić) (prema: Regijska karta Sjeverno hrvatsko primorje i Gorska Hrvatska, Školska knjiga - Hrvatska školska kartografija, Zagreb 2004.)