Prikaz Knjige Uspjesna Inteligencija

U izdanju „Barka“ - Zagreb 1999. objavljena je knjiga Uspješna inteligencija, autora Roberta J. Sternberga ( Successful intelligence ), opsega 323 stranice. Autor knjige Robert J. Sternberg važi za jednog od najvećih američkih i svjetskih psihologa, profesor je psihologije i pedagogije na Odsjeku za psihologiju američkog univerziteta Yale i direktor PACE centra za istraživanje ljudskih sposobnosti, kompetencija i ekspertnosti pri istom odsjekuKnjiga Uspješna inteligencija namjenjena je svim osoba koje žele maksimalno razviti svoje akademske i „neakademske “ potencijale, odnosno usavršiti se na područjima koja im idu od ruke i zaobići područja na kojima su manje uspješni. Što je zapravo važno? IQ, inteligencija ili uspješna inteligencija? pojašnjavaju se osnovne karakteristike uspješne i inertne inteligencije. Autor iz vlastitog iskustva slikovito dočarava etiketiranje s kojim je suočen veliki broj osnovnoškolaca pripisano od strane stručnjaka koji provode testiranja inteligencije. Navodno u toj borbi sa samim sobom i konačnim rezultatom nema ni „pobjednika” ni „poraženih”, ali previsoka je cijena koja se plaća kada ti vršnjaci prišiju etiketu razrednog glupana koja te prati kroz cijeli život. Sternberg je to jako lijepo uobličio: „ Etikete nisu tek opisi stvarnosti, one pomažu oblikovati tu stvarnost.” Prema prirodi samoispunjavajućeg proročanstva posljedice kreiraju domino efekt koji se i prenosi na sve edukacijske figure s kojima se susrećemo u budućnosti Što nam pokazuje IQ obrađuje temu kroz banalizirano evolucijsko stajalište prema kojem su se mjerenja Francisa Galtona i njegova sljedbenika Catella temeljila na dvjema općim odlikama koje razlikuju inteligentne osobe od manje inteligentnih, a to su radna sposobnost i osjetljivost. Prema Galtonovoj teoriji što smo osjetljiviji na podražaje iz okoline to smo pametniji. Tog tipa konstruirani testovi su mjerili sve osim inteligencije koja se može korisno upotrijebiti. Nešto više od desetljeća kasnije Alfred Binet i njegov kolega Theodore Simon su osmislili testove inteligencije pri čemu je za samo jezgro inteligencije smatrana inicijativa, sposobnost prilagođavanja okolnostima, smisao za praktično,razboritost itd. Što nam ne pokazuje IQ je tematski pretežno usmjereno na jedinstveno definiranje pojma inteligencije pri čemu je zaključeno da u moru definicija inteligencije svaka od njih sadrži dvije osnovne teme koje se odnose na to da je inteligencija sposobnost učenja na temelju iskustva i sposobnost prilagođavanja okolini pri čemu je dokazano da se te teme uklapaju u okvir uspješne, a ne inertne inteligencije

Važna je uspješna inteligencija se bazira na potrazi za ključnim elementima uspješne inteligencije, odnosno radi se o tri aspekta uspješne inteligencije: analitički, kreativni i praktični aspekt inteligencije. U banaliziranoj verziji analitička inteligencija predstavlja osobu s odličnim rezultatima u testovima koja je vrijedna i uspješna u nastavi i radi sve ono što se očekuje o nje. Na vrhuncu akademskog postignuća ostvaruju skromne rezultate, manjka im kreativnosti,tehnički su besprijekorni, ali dosadni. Prema riječima autora: „ Jedno je dobivati petice iz pedagoških predmeta, a nešto posve drugo ostvariti uspjeh kada je potrebno biti inovativan u učionici.” Kreativna inteligencija za predstavnika ima osobu s dobrim ocjenama, no ne spektakularnim. Iako u testovima ostvaruje pretežno loše ili osrednje rezultate na djelu takve osobu su inventivne, sposobne, snalažljive i domišljate. I u velikom broju slučajeva šikanirane od strane društva. Praktična inteligencija, također poznata i kao zlatna sredina u prevodu na prosto narodni jezik se odnosi na obilje zdravog razuma ciljno usmjerenog. Prvi element: otkrivanje valjanih rješenja s pomoću analitičke inteligencije koja svjesno usmjerava naše mentalne procese da bi se pronašla promišljena rješenja problema. Kako bi se to postiglo poželjno je slijediti sljedeće korake: prepoznati i definisati problem, formulisati strategiju za rješavanje problema, prikazati informacije i rasporediti snage, te pratiti i ocjenjivati. Mnogi problemi su teško rješivi zato što ljudi u načine njihova rješavanja često unose određeni mentalni sklop, koji se katkad zove ''ukalupljenošću''. Inkubacija (odgađanje problema) može biti korisna tehnika kada zapnemo pri rješavanju nekog problema. Drugi element: otkrivanje valjanih problema s pomoću kreativne inteligencije kreativnost je pitanje stava prema životu jednako kao i pitanje nečije sposobnosti. Njeguje se i razvija poticanjem ljudi da kupuju jeftino, a prodaju skupo – da se suprostavljaju masi. Uspješno inteligentne osobe: aktivno traže uzore, a poslije i same postaju uzorima; sumnjaju u gotove pretpostavke, a na to potiču i druge; i sebi i drugima dopuštaju pogreške; voljni prihvaćati razuman rizik; traže zadaće koje dopuštaju kreativnost; aktivno definiraju i redefiniraju probleme; traže i nagrađuju kreativnost; osiguravaju potrebno vrijeme za kreativno razmišljanje; toleriraju neizvjesnost i nejasnoće; svjesni prepreka sa kojima se moraju suočiti; uvijek su voljne razvijati se; uviđaju važnost usklađenošću osobe s okolinom. Ako naše društvo nešto i obožava, onda je to svakako uspjeh. Pouka je, pronađite okolinu koja cijeni i nagrađuje ono što joj možete ponuditi, a potom u toj okolini iz svoje kreativnosti i sebe izvuciti što je više moguće.

2

Treći element: uspješna primjena rješenja s pomoću praktične inteligencije osvrće se na odnos između rezultata postignutih u testovima inteligencije i uspjeha u stvarnom svijetu i dovodi do zaključka da veliki dio onoga zbog čega su ljudi manje ili više uspješni u djelovanju u stvarnom svijetu nije predmet mjerenja testovima inteligencije, što god oni mjerili. Zaštitni znak praktične inteligencije je prešutno znanje – znanja koje se odnosi na znanje usmjereno određenom cilju, a obično se stječe bez izravne pomoći drugih i pojedincu omogućuje da postigne ciljeve koje osobno cijeni. Samopoticanje u odnosu na samosputavanje ukazuje na činjenicu da uspješno inteligentne osobe imaju puno toga zajedničkog bez obzira na stepen ili prirodu ostvarenog uspjeha. Njihovo nepostojanje u našim aktivnostima i osobnome životu može dovesti do samosputavanja i neuspijeha, a njihova nazočnost može poslužiti kao sredstvo samopoticanja i rezultirati uspjehom. Uspješno inteligentne osobe: same sebe motiviraju; uče nadzirati porive i impulse; znaju kada tebaju biti ustrajne i na najbolji način iskoristiti svoje sposobnosti; misli provode u djela; orjentirane su prema krajnjem rezultatu; posve provode naume i dovršavaju zadaće; pokretači; ne boje se opasnosti od neuspjeha; ne odgađaju zadaće; prihvaćaju pravedno dodjeljenu krivnju; ne prihvaćaju samosažaljenje; samostalni; nastoje nadići osobne poteškoće; usmjeravaju se i koncentriraju kako bi postigle zadane ciljeve; ne idu pretjerano u širinu ni u dubinu; imaju sposobnost odgađanja nagrada; sposobne su vidjeti i šumu i drveće; imaju razumnu razinu samopouzdanja; ravnomjerno primjenjuju analitičko, kreativno i praktično razmišljanje.

3