Prirucnik Za Proizvodnju Industrijskog Krastavca

PRIRUČNIK ZA PROIZVODNJU INDUSTRIJSKOG KRASTAVCA KORNIŠONA Nihad Grcić dipl.ing.agr.

SADRŽAJ

1. Uvod 2. Porijeklo krastavca i proizvodnja u svijetu i u BiH 3. Nutritivne i biološke osobine krastavca 4. Uslovi uspijevanja kornišona 5. Sortiment krastavaca kornišona 6. Načini uzgoja krastavaca kornišona 7. Proizvodnja rasada krastavca 8. Borba protiv korova u krastavcima 9. Bolesti krastavca i njegova zaštita 10. Štetnici u tlu 11. Berba krastavca 12. Klasiranje krastavaca 14. Literatura

1. UVOD Proizvodnja krastavaca kornišona predstavlja trenutno najprofitabilniju povrtlarsku proizvodnju u Bosni i Hercegovini. Sa relativno malih zemljišnih površina postižu se primjerni prinosi i finansijski rezultati. Posebno je značajno da proizvodnja krastavaca kornišona ima siguran otkup, po utvrđenim pravilima i normativima tehnologije i otkupa. U prilog tome govori podatak da je potražnja za ovom kulturom na svjetskom tržištu u sve većem porastu. Prvi početci u proizvodnji krastavca kornišona datiraju još iz ranih osamdesetih, da bi svoj zamah doživjeli u prijeratnom periodu. Nažalost za vrijeme rata ova proizvodnja gotovo da nestaje, ali nakon rata ponovo se pokreće uzgoj na većim zemljišnim površinama. Poseban značaj u promovisanju i realizaciji projekta proizvodnje krastavaca kornišona ima Luteranski Svjetski Savez sa sjedištem u Tuzli. Odmah nakon završetka rata u sklopu svojih projekata iz poljoprivrede, proizvodnja kornišona je neizostavna i daje jako dobre rezultate.

2. PORIJEKLO KRASTAVACA I PROIZVODNJA U SVIJETU I BIH Krastavac je povrtlarska kultura iz porodice tikava (Cucumis sativus, L-Cucurbitaceae). To je jednogodišnja kultura kod koje se koriste mladi plodovi uglavnom kao svježi, te u raznim salatama i kao ukiseljeni. Postoje tri glavna tipa kultivara, koji se danaz uzgajaju, a to su: ▪ krastavci za preradu - tzv kornišon za kišeljenje, ▪ krastavci za svježu upotrebu i ▪ krastavac, koji se uzgaja u plastenicima i staklenicima. Porijeklo krastavaca je iz Indije izmedju Bengalsko zaljeva i Himalaja. Ova kultura je uzgajana još prije 3000 godina i to je jedna od najstarijih uzgajanih kultura. Kroz istoriju uzgajao se u Sjevernoj Africi, Italiji, Grčkoj, Maloj Aziji. Uzgaja se gotovo u svim područijima svijeta tako da je zuzetno rasprostranjeno povrće. U svijetu se krastavac uzgaja na površini od 2.200.000 ha, sa godišnjom proizvodnjom oko 35.000.000kg plodova. Preko pola površina krastavaca nalazi se u Kini sa stalnim porastom proizvodnje i prinosom po jedinici površine. Preko 20 % svjetske proizvodnje krastavaca je u zemljama kao što su Sjedinjene Američke Države, Rusija, Iran i Turska. Poljska je najveći proizvođač krastavaca u Europi. U zadnje vrijeme značajan proizvodač je Indija gdje vodeće sjemenarske kuće zasnivaju proizvodnju na velikim zemljišnim površinama pod ovom kulturom. Prosječni prinosi u svijetu su oko 16 tona po hektaru dok u nekim evropskim zemljama uz intenzivne uslove uzgoja oni prelaze i preko 120 tona po hektaru. Proizvodnja krastavaca kornišona u Bosni i Hercegovini je mala i nije dovoljna da podmiri potrebe prerađivačkih kapaciteta. Zbog nedostatka sistematiziranih podataka o proizvodnji krastavca kornišona u BiH, procjena je da se on proizvodi na površini oko 500ha sa prosječnom proizvodnjom od 8500 tona. Prosječan prinos je samo 17 tona po hektaru. Rezultati Luteranskog Svjetskog Saveza i „Bosper“-a Tuzla pokazali su da je moguća proizvodnja na 3

pojedinim većim zemljišnim površinama i preko 40 tona po hektaru ( Topličko Polje i Modriča, 2006.)

3. NUTRITIVNE I BIOLOŠKE OSOBINE KRASTAVCA 3.1 Nutritivne osobine Krastavac je dijetetski proizvod i ima široku upotrebu u ishrani. Krastavac ima veliki sadržaj vode i to preko 96 %. Sadržaj bjelančevina je od 0,6 do 1 %, ugljenih hidrata od 1,5 do 2,5 % i minerala i vitamina oko 0,5 %. Najzastupljeniji su kalijum, zatim kalcijum, fosfor, natrijum, gvožde, jod, mangan, što mu daje ljekovita svojstva. Najviše se koristi u svježem stanju i to posebno tokom ljetnjih mjeseci, zbog visokog sadržaja vode i male hranljive vrijednosti. Krastavac u velikoj mjeri reguliše krvni pritisak. Ima veliki značaj u kozmetičkoj industriji. Koristi se kao sredstvo za masažu. Potpomaže u održavanju zdravlja i ljepote kože, kose, snaženju mišića i ligamenata. Često se koristi kao efikasno sredstvo protiv opeklina, alergičnih stanja kože i drugih bolesti kože. Poseban miris krastavcu daju eterična ulja u plodovima, a prijatan osvježavajući ukus potiče od sadržaja slobodnih organskih kiselina. 3.2 Biološke osobine krastavca 3.2.1. Korijen - krastavca je dobro razvijen i može se razviti u širinu i do jednog metra. Međutim zbog velikog broja kratkih, bočnih žila na centralnom korjenu, ne razvija se duboko u tlu, tako da su one obično do dubine od 20-40 cm. Zbog plitkog korjenovog sistema važno je obezbijediti dobro i pravilno zalijevanje i dovoljno pristupačnih hraniva u njegovom području. 3.2.2.Stablo - krastavca je vriježa, prekrivena maljama. Postoji glavno stablo koje može narasti od 50 cm pa sve do 700 cm. Sa glavnog stabla razvijaju se iz pazuha listova bočne grane-vriježe, a iz njih vriježe trećeg reda tako da postoje stabljike nezavršenog tipa rasta kada imamo vriježe četvrtog, petog i viših redova. Ovakva biljka raste tokom cijele vegetacije i izuzetno je značajna u ostvarenju visokih prinosa. Postoje stabljike završenog tipa rasta gdje se na vrhovima vriježa formiraju cvjetovi i time biljka završava svoj rast. Stabljike koje imaju zbijen rast imaju jako kratke bočne grane-vriježe. U pazuhu listova se formiraju dopunski korjenčići-spiralno savijene vitice, pomoću kojih se biljka prihvata za podlogu. Krastavac nakon nicanja formira dva krupna zadebljala klicina-kotiledona listića tamno zelene boje. 3.2.3. List - je prost na dužim lisnim drškama, obrastao maljama sa naličja i sa jako izraženom nervaturom. Plojka lista je tro i petodjelna, svijetle do tamnozelene boje. Veličina plojke, odnosno lista zavisi od sorte i uslova uzgoja. 3.2.4.Cvijet - se formira u pazuhu lista i sastavljen je od pet čašičnih i pet kruničnih listića žute boje. 4

Krastavac ima na jednoj biljci odvojene ženske i muške cvjetove. Takve biljke nazivamo jednodome biljke. Muški cvjetovi su najcešce u grupama (3-5 cvjetova) i na kratkim su peteljkama. Kod starijih sorti i hibrida nastaje više muških cvjetova i oni su obično raspoređeni na glavnom stablu, dok se ženski cvjetovi formiraju na bočnim granama-vriježama, a mnogo manje na glavnom stablu. Ženski cvjetovi su krupniji i obično su pojedinačni, mada postoje sorte i hibridi koje formiraju dva, tri i više cvjetova iz jednog pazuha lista. Nalaze se na bočnim granama pa se pojavljuju nešto kasnije, mada se ponekad javljaju i na centralnom stablu. Ženske cvjetove je lako razlikovati od muških jer imaju tučak sa podcvjetnom izduženom, trodjelnom plodnicom iz koje se razvija plod. Visina prinosa krastavca je direktno uslovljena brojem ženskih cvjetova. 3.2.5. Plod - krastavca je izdužena sočna boba različitog oblika veličine i boje. Oplodnjom ženskih cvjetova nastaju plodovi. Postoji niz različitih oblika krastavaca a najčešće je cilindrično izdužen, cilindrično kratak i jajolik. Plodovi su zaobljeni ili zaoštreni na krajevima. Površina ploda je najčešće bradavičasta ili bodljasta, mada postoje sorte i hibridi koji su potpuno glatki. Na bradavicama se nalaze bodlje i one su bijele ili crne boje.

Slika br.2. List krastavca (snimio N.Grcić, 2006.)

Slika br. 3. Ženski i muški cvjetovi na krastavcu (snimio N.Grcić, 2006.) Ženski cvijet

Muški cvjetovi Slika br.4. Ženski cvijet krastavca (snimioE.Smajlović, 2006.)

Slika br. 5. Plodovi krastavca Levina x F1 (snimio N Grcić, 2006.)

Postoje sorte: ▪ sa kratkim plodovima dužine do 10 cm, ▪ sorte sa srednje dugim plodovima od 10-20 cm, i ▪ sorte sa dugim plodovima preko 20 cm. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je od svijetlo zelene do tamno zelene ali postoje i sorte sa bijelim prugama. U fiziološkoj zrelosti boja ploda se mijenja u bijelu, žutu do tamno smeđu boju. 3.2.6. Sjeme - krastavca je blijedo žute do bijele boje. Težina 1000 sjemenki je 25 do 35 grama.

Slika br.6.Tretirano sjeme krastavca (Snimio E.Smajlović, 2007.)

4. USLOVI USPIJEVANJA KORNIŠONA 4.1. Zahtijevi za toplotom Krastavci su tipično toploljubiva biljka. Zbog klimatskih promjena sve je teže planirati odgovarajuće vrijeme sjetve ili sadnje i njegov uzgoj tokom godine na otvorenom polju. Uzgojem rasadnica krastavca dosta je olakšan pravovremen početak uzgoja i biljke počinjemo ranije brati. Na području Sjeveroistočne Bosne i na području Bosanske Krajine obično se sije od 25. aprila pa do 15 maja, (ovisno o prijemu krastavca u većim prerađivačkim kapacitetima). Na temperaturi tla od 23°C niče za samo 4 dana, dok na temperaturama od 25°C u klijalištima niče za samo 3 dana. Minimalna temperatura tla za nicanje je 14°C, dok na temperaturama tla manjim od 10°C u velikoj mjeri dolazi do propadanja sjemena. Na temperaturama ispod 15°C dolazi do infekcije sjemena uticajem raznih gljiva, uzročnika bolesti. U našim uslovima za vrijeme sjetve krastavca temperature tla su obično oko 15°C tako da je od sjetve do nicanja potrebno od 8-15 dana. Temperatura tla °C Krastavac niče za dana

Ispod 10

12-13

14

18

22

23

25

Dolazi do uništenja sjemena

Ne niče

15 dana

7 dana

5 dana

4 dana

3 dana

Najduže nicanje krastavca na otvorenom polju zabilježeno je 2001. godine kada je nicao čak nakon 19 dana ( LWF-Tuzla, 2001.) Svako prisustvo mraza u potpunosti uništava biljke u nicanju. U toku razvoja biljke nakon nicanja optimalne temperature zraka su 25 °C, a noćne od 18 °C do 20 °C. Ukoliko noćne temperature padaju ispod 15 °C dolazi do smanjenog plodonošenja krastavca čak i do 50% od uobičajenog prilikom optimalnih temperatura (LWF-Tuzla, Toplice;2003., 2004., 2005., 2006.). Krastavac ima optimalan razvoj na temperaturama od 20°C do 25°C, dok se razvoj usporava na temperaturama manjim od 16°C i iznad 30°C . Ako su temperature vazduha veće od 35°C dolazi do opadanja plodova, povećanja broja muških cvjetova i povećanja gorčine plodova, dok temperature iznad 40°C utiču negativno na cijelu biljku i dolazi do oštećenja biljke i zastoja u razvoju biljke. U uslovima visokih temperatura i niske relativne vlage zraka, krastavac često ima gorak ukus, koji potiče od glukozida kukurbitacina. 4.2. Zahtijevi za svjetlosti Krastavac se uzgaja na svijetlim, osunčanim parcelama ali je tolerantan na sjenu. To ne znači da se može uzgajati ispod krošanja drveća, voća i drugih objekata, koji prave zasjenu. U cilju obezbjeđenja dovoljno svjetlosti potrebno je krastavce uzgajati na redovima, koji su formirani u pravcu sjever jug. Odgovarajuća gustina sjetve u različitim sistemima uzgoja omogućuju biljci nesmetan i pravilan razvoj i plodonošenje. Zakidanje bočnih grana krastavca i 6

vođenje biljke u vertikalnom uzgoju je također mjera koja pospješuje fotosintezu i obezbjeduje joj više svjetla. 4.3. Zahtijevi za vodom Krastavac formira korjen u zemljišnom sloju, obično oko 25 cm, koji se jako brzo isuši, pa su potrebe za vodom velike. Posebno su velike potrebe u fazi plodonošenja pa su tada i navodnjavanja najčešća i koriste se veće zalivne norme. U toku uzgoja krastavca potrebno je potrošiti od 250 do 500 litara vode po m², dok samo u plodonošenju potroši se i do 350 litara vode po m². U toku jedne sedmice potrebno je zalijevati krastavce u plodonošenju sa 25-50 litara vode po m², a što zavisi od temperature, sunčeve svjetlosti, vlažnosti tla i zraka i tipa tla. Kada se koriste kapajuće trake (drip sistem, kap po kap), zalivne norme su mnogo manje. Ako je vrijeme oblačno, biljke se zalijevaju sa manjim količinama vode. Kada je temperatura vazduha 10°C, dobro razvijena biljka troši u prosjeku 0,7 litara vode dnevno, dok na temperaturama iznad 30°C, potrošnja se kreće na 4 litra vode po biljci dnevno. Mlade biljke se zalijevaju bliže korijenu a starije po čitavoj površini da bi se ujedno smanjila temperatura tla i biljke. Krastavac ima intenzivan porast u uslovima povišene relativne vlage zraka. Optimalna relativna vlaga zraka je od 70 do 80%. U slučajevima kada je relativna vlaga zraka manja od 50%, biljka počinje da vene i formira deformisane plodove. 4.4. Plodored Smjena kultura na istoj zemljišnoj površini se zove plodosmjena ili plodored. Krastavci se ne smiju sijati na istoj površini na kojoj su već uzgajani krastavci, tikve, lubenice, dinje i to 3 do 4 godine. Loši predusjevi su krompir, paradajz i kukuruz. Krompir je naročito loš predusjev. Krastavac kornišon uzgajan iza krompira ima manji prinos i lošeg je zdravstvenog stanja. Krastavac je dobro sijati iza strnih žitarica, mahunarki (grah, grašak, soja), lukova, paprike i višegodišnjih trava. Plodored se mora ispoštovati zbog prisustva uzročnika mnogih bolesti (plamenjača, fuzarioze, antraknoza, bakterijalna oboljenja) i štetnika (lisne uši, žičnjaci, grinje itd.) i zbog identičnog načina iskorištenja hraniva iz tla od strane biljaka. Krastavac je dobra predkultura za većinu povrtnih kultura. Zbog nedostatka adekvatnog zemljišta u praksi se često ne poštuje plodored što direktno utiče na prinos krastavaca i na njihov kvalitet. Krastavci su veoma osjetljivi na rezidue pesticida, pa je potrebno obratiti pažnju na ostatke pesticida, korištenih za kukuruz i strna žita na parcelama, na kojima se namjerava uzgajati ova kultura. 4.5. Zemljište Uspjeh dobre proizvodnje krastavca kornišona u velikoj mjeri ovisi od pravilnog izbora tla. Zemljišne parcele moraju biti osunčane i ocjedite, što podrazumijeva blagi nagib od oko 2-3 posto. Parcele sa depresijama se ne smiju 7

Slika br.7. Izgled poplavljenih parcela krastavca (snimio E. Smajlović, LWF-Tuzla, 2005.)

sijati. Zbog većih padavina i nastanka površinske vode na njima dolazi obavezno do ugušenja krastavca. Također nisu dobre parcele sa visokim nivoom podzemnih voda, na kojima krastavac često oboli od bolesti korjenovog sistema ili dođe do gušenja usjeva. Prilikom izbora parcele, treba voditi pažnju da je parcela zaklonjena od vjetra, ali da nije zasjenjena. Krastavci su osjetljivi na veće udare vjetra i dolazi do mehaničkih oštećenja i manjeg plodonošenja. Parcele na kojima se javljaju kasni proljetnji ili rani jesenji mrazevi nisu pogodne za uzgoj krastavca. Najbolja su lakša aluvijalna tla, tla pored rijeka, bogata organskom materijom, dobrih fizičkih i hemijskih osobina. Ovakva tla moraju imati dobar vodnovazdušni režim, odnosno moraju korjenu biljke obezbijediti dovoljno kiseonika, u protivnom dolazi do zaustavljanja razvoja korjenovog sistema krastavca i čitave biljke. Dobro tlo podrazumijeva da ima mrvičastu strukturu. Tla, koja imaju dovoljno organske materije, odnosno humusa, dovoljno kiseonika, vode i dostupnih hraniva su idealna tla za uzgoj krastavaca. Razorane livade, šumske krčevine imaju dosta organske mase, dobro čuvaju vlagu, mogu biti dobra mjesta za uzgoj krastavca-kornišona. Krastavac se u praksi uzgaja na različitim tipovima tala, ali ipak treba izbjegavati teška i hladna tla. Primjenom dobrih agrotehničkih mjera treba poboljšati njihovu strukturu. Prije zasnivanja određene poljoprivredne proizvodnje uvijek je potrebno izvršiti analizu zemljišta. Optimalna rekcija tla je od 6,5 do 7. Kada je tlo jako kiselo unosi se kalcijum i vrši kalcifikacija tla. Za kalcifikaciju zemljišta se koriste: gašeni ili negašeni kreč, krečnjak, dolomit, lapor, saturacioni mulj. 8 9

Najčešći materijal za kalcifikaciju tla je mljeveni krečnjak, kojeg treba unijeti zajedno sa stajnjakom, krajem ljeta i u jesenjem periodu. Količina samljevenog krečnog materijala zavisi od pH zemljišta i kreće se od 7 do 20 t/ha. (0,7 do 2 t/dunum). Kalcifikacija ima višestruk značaj za tlo i biljku. Kalcijum je visoko značajan element u ishrani biljaka i njegov nedostatak se manifestuje smanjenjenjem prinosa i kvaliteta proizvoda. Njegovim unošenjem u tlo pored smanjenja njegove kiselosti, ubrzava se razlaganje stajnjaka, poboljšavaju fizičke i mehaničke osobine tla, poboljšava ishrana biljaka fosforom i smanjuje štetno djelovanje nekih elemenata. Samljeveni krečni materijal se najčešće rastura ručno, dok je korištenje rasipača mineralnih đubriva mnogo kvalitetnije i učinkovitije. Trebalo bi kalcifikaciju na lakšim tlima obavljati svake pete, a na težim tlima svake osme godine. Tlo mora da obezbijedi optimalne uslove za uzgoj krastavaca. Ukoliko u njemu nema dovoljno organske materije, onda je obavezna upotreba, dobro zgorelog stajnjaka. Isti je slučaj i sa težim tlima, jer stajnjak poboljšava strukturu takvih zemljišta i manje je prisustvo pokorice i stvrdnjavanja tla, što povoljno utiče na pravilno nicanje i dalji razvoj krastavaca. Sa upotrebom organskih gnojiva povećavamo sadržaj humusa. Mikroorganizmi u zemljištu razgrađuju humus u lako pristupačne oblike hranjiva za biljku. Idealna priprema tla podrazumijeva da se već u ljeto po skidanju stranih usjeva izvrši plitko oranje ili tanjiranje zemljišta do dubine 10 cm. Nakon toga u septembru ili oktobru se razbaci 40-60 tona zrelog stajnjaka i odmah zaore. Ukoliko se analizom tla utvrdi visoka kiselost, potrebno je sprovesti kalcifikaciju, kako je navedeno. Ponekad se u jesenjem periodu u tlo unese određena količina mineralnih đubriva, u prvom redu fosforna i kalijumova đubriva. U proljeće je potrebno potanjirati i izfrezati navedeno tlo, dati preostala mineralna gnojiva i pristupiti izradi gredica. Ako mineralna gnojiva nisu data u jesenjem periodu, potrebno ih je dati u predsjetvenoj pripremi tla. Neposredno prije sjetve odnosno sadnje prave se gredice. Prerano pripremljene gredice se obično oštete djelovanjem kiše. U praksi se često primjenjuje proljetno duboko oranje, ali je ono znatno nepovoljnije u smislu obezbjeđenja vazdušno-vodnog režima tla. 4.6. Đubrenje krastavca Biljke su živi organizmi, koji troše određenu količinu hraniva, odnosno makro i mikro elemente. Biljka krastavca se hrani tako što uzima iz zemljišta makroelemente: azot (N), fosfor (P), kalijum (K), magnezijum (Mg), kalcijum (Ca) i sumpor (S). Makroelementi su biljci potrebni u većim količinama. Mikroelementi su bakar (Cu), gvožđe (Fe), mangan (Mn), cink (Zn), bor (B) i drugi i biljka ih treba u manjim količinama. Ako hraniva nisu dostupna ili ih biljka ne može koristiti onda ona počinje da boluje. Kada hraniva ima previše u tlu, tada mogu biti fitotoksična, odnosno otrovna za biljku. Usvajanje pojedinih hraniva od strane biljke nije nezavisan i izolovan proces. 9

Uvijek jedan element utiče na usvajanje drugog ili drugih elemenata i obrnuto. Na primjer azot utiče na usvajanje bakra, kalijuma i bora. Fosfor djeluje na usvajanje gvožđa itd. Svaka biljka u različitim uslovima uzgoja iziskuje različite odnose, količine i vrstu hraniva. Dosta često se u praksi griješi u određivanju količina i vrsta potrebnih đubriva za krastavac za preradu. Osnovne potrebe u hranivima je neophodno utvrditi na osnovu analiza tla i planiranih prinosa. U izradi analize u prilogu se obično daju i osnovne preporuke za đubrenje i poboljšanje navedenog tla. U slučaju da se ne uradi analiza, dešavaju se greške i bezrazložno se troše veće količine đubriva i biljka truje. Brz razvoj krastavca i relativno slab korjenov sistem zahtijeva velike količine hraniva u tlu. Krastavac u kratkom periodu uzgoja troši velike količine pristupačnih hraniva. Jako dobro reaguje na organska i mineralna gnojiva. Na tlima slabije plodnosti, kod kojih je analizom utvrđeno da sadrže manje od 2,5 % humusa, te manje od 10 mg/100 g tla fosfora i kalijuma, trebalo bi primijeniti gnojiva, kojima će se u tlo unijeti po hektaru oko 150 kg N, 120 kg P2O5 i 170 kg K2O; ( Matotan; 2000.) Znači u tlo je potrebno unijeti na primjer 800 kg/ha NPK 7:14:21 i 350 kg/ha KAN-a 27 %. (80 kg /dunum NPK 7:14:21 i 35 kg/dunum KAN-a 27 %). Đubrenje će se primijeniti ovisno od zahtjeva usjeva i faze uzgoja. Od organskih đubriva se obično koristi poluzgoreo ili zreo stajnjak koji se obavezno mora unijeti u jesenjoj dubokoj obradi. Čest je slučaj da se stajnjak unosi i u proljećnjem periodu. Posebno je štetan nezreo stajnjak, koji se unosi u proljetnjem periodu zbog njegovog reagovanja u tlu, prisustva većeg broja uzročnika bolesti i zemljišnih insekata u prvom redu rovaca, te isušivanja tla. Za lakša zemljišta koriste se veće količine stajnjaka u odnosu na teža. Za teža tla upotrebljava se 40 tona zgorelog stajnjaka po hektaru, a za lakša i do 60 tona po hektaru. U slučajevima kada koristimo stajnjak, koji ima veću količinu slame i piljevine, u zemljište unosimo 150 kg/ha amonijum nitrata (15 kg/dunum). U našim uslovima obično se primjenjuju količine od 750 kg NPK 10-20-30 i od 250-300 kg KAN-a 27 % po hektaru (75 kg NPK 10-20-30 i od 25-30 kg KAN-a po dunumu). U intenzivnom uzgoju krastavaca kornišona koriste se pored klasičnih, konvencionalnih, mineralnih đubriva i kristalonska đubriva. To su đubriva, koja se u potpunosti rastvaraju u vodi i podesna su za ishranu biljaka navodnjavanjem (putem korjenovog sistema) i preko lista (folijarna prihrana). Biljka ih u cjelosti usvaja u kratkom periodu, tako da su podesna za intenzivni uzgoj krastavca. Na tržištu ima više proizvođača ovih đubriva, ali je najvažnije izabrati odgovarajuće formulacije za odgovarajuće faze razvoja krastavca. Na našem tržištu su raspoloživa đubriva kompanija Kemira, Poly-feed, Green plant i drugi. Sadrže sve neophodne makro i mikroelemente potrebne biljci. Navodnjavanje se vrši direktno sa nekog izvora vode ili iz odgovarajućih posuda(tankova). Sistem za navodnjavanje se sastoji od depozitora za vodu (to su obično 10

plastične posude, zapremine od 500, 750, 1000 i više litara), alkatenskih cijevi promjera __mm lateralnih, kapajućih traka (Aquatrax, Quingill i drugi). Hraniva se dodaju u vodu posebnim uređajima dozatorima, venturi injektorima ili se hraniva rastvaraju u navednim posudama i direktno doziraju biljkama na parceli. Ubacivanje (injektovanje) hranljivog rastvora u sistem za navodnjavanje je najsigurniji način navodnjavanja, gdje se određuje i mjeri EC i pH rastvora. Najčešći slučaj navodnjavanja je iz posuda. Radi lakšeg shvatanja načina i procesa prihranjivanja biljaka, uzet je primjer sistema za navodnjavanje, koji se sastoji od posude, zapremine od 1000 litara. Najbolji prijem ovih đubriva je na temperaturama tla od 20 C. Navodnjavanje-fertirigacija se obavlja u jutarnjim satima, kada biljka najviše usvaja hraniva. Navodnjavanje kroz sistem kapajućih traka popodne nije dobro zbog remećenja osnovnih fizioloških procesa biljaka i prisustva većeg broja uzročnika bolesti. Kapajuće trake moraju biti postavljene u zoni korjenovih dlačica a nipošto uz stablo biljke. Na lakšim tlima potrebno je postavljati kapajuće trake jačeg kapaciteta (preko 5 litara na sat po dužnom metru). Trake sa kapacitetom od 4 litra po dužnom metru se postavljaju na srednje teškim zemljištima. Hranjenje biljke mora biti kontinuirano. Vrsta đubriva, način i intenzitet hranjenja zavisi od faze razvoja biljke. Postoji nekoliko značajnijih faza u ishrani biljaka. Prva početna faza u razvoju biljke je faza ukorjenjivanja, kada se razvija korjenov sistem i biljka počinje da intenzivnije raste. U ovoj fazi je neophodno unositi đubriva sa povišenim sadržajem fosfora (P). Ovo je posebno značajno ako se krastavac

Slika br.8. Konektori na kapajućim trakama se mogu zatvoriti (snimio E. Smajlović, 2007.)

Slika br.9. Gnojiva se rastvaraju direktno u posudi (snimio E. Smajlović, 2007.)

Slika br.10. Kapajuće trake spojene na alkatensku cijev (snimio E. Smajlović, 2007.)

kornišon proizvodi iz rasada. Rasad je potrebno zaliti hranljivim rastvorom i to po 2 dcl po jednoj biljci. Koncentracija hranljivog rastvora se kreće od 0,05 do 0,15%. To znači da je potrebno rastvoriti od 500 do 1500 grama kristalonskog gnojiva u 1000 litara vode. U fazi intenzivnog vegetativnog razvoja koriste se đubriva sa povećanim sadržajem azota. Obično se koriste u koncentracijama rastvora od 0,06 do 0,15% (rastvara se od 600 do 1500 grama u 1000 litara vode). U fazi plodonošenja daju se đubriva sa povećanim sadržajem kalijuma. On utiče na formiranje plodova kornišona, na njihov kvalitet i ukupan prinos. Koncentracija hranljivog rastvora je od 0,06 do 0,15% (rastvara se od 600 do 1500 grama u 1000 litara vode). Ukoliko se đubrivo daje tokom sunčanog dana sa visokim temperaturama zraka i tla potrebno je dati nižu koncentraciju kristalnih gnojiva i to od 0,05 do 0,07% (500 do 700 grama u 1000 litara vode). Ako je topao i oblačan dan onda se koriste rastvori koncentracije od 0,08 do 0,12%. Za vrijeme hladnih i oblačnih dana (u proljeće ili jesen) koriste se koncentracije od 0,12 do 0,15% (od 1200 do 1500 grama đubriva u 1000 litara vode). U uzgoju kornišona se koriste i dopunska gnojiva od kojih su najznačajniji kalcijum nitrat (Ca(NO3)2) i kalijum nitrat (KNO3). Kalcijum nitrat se primjenjuje od faze ukorjenjavanja krastavaca kornišona i tokom njegove vegetacije. Značajan je zbog rješavanja problema koji nastaju uslijed nedostatka pristupačnog kalcijuma u tlu (truljenje i deformisanost plodova, povećana osjetljivost biljaka prema bolestima). Kalcijum nitrat je potrebno davati svakih 10 dana u koncentraciji od: Faza razvoja

Formulacije gnojiva, koje treba korisiti

Kg/ha

Kg/dunumu (1000 m2)

Broj navodnjavanja

Sadnja i ukorjenjivanje

15-30-15, 13-40-13, 11-44-11

50 do 60

5-6

2

Ukupna količina hranljivog rastvora na 1000 m2 7000 -10000

40

4

1

4000

30

3

1

4000

80-120

8-12

2

8000 -12000

40

4

1

5000

30

3

1

4000

240 -260

24-26

6

24000 -26000

80

8

2

8000

60

6

2

6000

Od ukorjenjivanja do formiranja vriježa i početak cvjetanja Od ukorjenjivanja do formiranja vriježa i početak cvjetanja Faza intenzivnog rasta krastavca kornišona Faza intenzivnog rasta krastavca kornišona Faza intenzivnog rasta krastavca kornišona Berba krastavaca kornišona Berba krastavaca kornišona Berba krastavaca kornišona

14-11-25 Kalcijum nitrat Ca(NO3)2 (15-0-0) 22-11-22, 24-8-16 Kalijum nitrat (KNO3) 13-0-46 Kalcijum nitrat Ca(NO3)2 (15-0-0) 10-5-26, 14-10-34 Kalijum nitrat (KNO3) 13-0-46 Kalcijum nitrat Ca(NO3)2 (15-0-0)

12

4.7 Navodnjavanja i ishrana krastavaca Optimalan razvoj biljaka podrazumijeva opskrbljivanje biljke dovoljnim količinama vode i hrane u različitim razvojnim fazama. Vodotopiva gnojiva se mogu davati biljkama tokom čitavog dana, ali je njegova upotreba i efikasnost najbolja u jutarnjim satima. Krastavac ne usvaja vodu tokom noći, pa je potrebno izbjegavati takva navodnjavanja sa prihranjivanjem. Obično se hraniva u ovakvim slučajevima ispiraju u dublje slojeve, tako da ih biljka ne iskoristi. Navodnjavanje po hladnom vremenu treba izbjegavati jer tada biljka jako slabo usvaja hraniva. Temperature zraka ispod 15°C su limitirajuće za usvajanje hraniva, tako da ga ne treba davati kroz sistem za navodnjavanje. Prilikom navodnjavanja potrebno je provjeriti zaslanjenost rastvora kojim se navodnjava krastavac, odnosno potrebno je striktno poštovati pojedine recepture hranljivih rastvora. Zaslanjenost vode za zaljevanje (EC-elektrokonduktivnost) ne bi trebala biti iznad 1,5 jer u protivnom dolazi do problema u proizvodnji krastavaca i smanjenja prinosa i kvaliteta krastavca. To znači da je krastavac osjetljiv na soli pa je potrebno koristiti đubriva sa niskim vrijednostima EC. Za provjeru EC, odnosno zaslanjenosti vode koriste se EC-metri, koji se mogu nabaviti na tržištu po prihvatljivim cijenama. Svako navodnjavanje sa prihranjivanjem treba sprovesti u skladu sa analizama tla i na taj način omogućiti biljci potrebna hraniva i optimizirati troškove proizvodnje. Kada se koriste vodorastvorljiva gnojiva, potrebno je tražiti odgovarajuće recepture od proizvođača gnojiva, odnosno od ovlašćenih prodavača. U slučajevima kada nema receptura, potrebno je kontaktirati stručnjake koji će definisati sistem navodnjavanja i prihranjivanja usjeva. Sistem za navodnjavanje se mora kontinuirano kontrolisati u smislu njegove ispravnosti i funkcionalnosti. Često dolazi do ispadanja kapajućih traka iz alkatenskih cijevi ili do neispravnosti samih traka, koji puštaju vodu. Takvi se moraju odmah zamijeniti jer dolazi do veće i neravnomjerne potrošnje vode i hraniva. Veće parcele bi trebale imati filtere na sistemu za navodnjavanje. FOLIJARNA PRIHRANA (prihrana preko lista): ▪ u vrijeme intenzivnog rasta: FERTICAREI 0,5 % 2-3 X ▪ u vrijeme zrenja plodova FERTICAREII 0,5 % ovo ponovo prepiši

5. SORTIMENT KRASTAVACA KORNIŠONA Postoje ginecijski i monoecijski kultivari krastavca kornišona. Većina sadašnjih kultivara su ginoecijski (ginecijski) gdje je većina ženskih cvjetova i vrlo malo muških cvjetova (oko 5 %). Ginecijski ili sve ženski kultivari proizvode samo ženske cvjetove rezultirajući do 13 puta više ženskih cvjetova nego u monoecijskim kultivarima. Oni se također nazivaju PF hibridi koji proizvode uglavnom ženske cvjetove ali 13

također proizvode i manji broj muških cvjetova. Na ovakvim biljkama broj muških cvjetova se povećava sa dugim danom i visokim temperaturama. Muški cvjetovi također nastaju kada je biljka u stresu ili je opterećena visokim plodonošenjem. Odnos muških i ženskih cvjetova zavisi i od uslova gajenja. Smanjenje broja ženskih cvjetova kod ginoecijskih kultivara može biti prouzrokovano i gustinom populacije, napadom insekata, oštećenjima od vjetra, kombinacijom niskog intenziteta svjetlosti i visoke ambijentalne temperature. U pakovanjima sjemena hibrida koji imaju uglavnom ženske cvjetove, nalazi se i sjeme hibrida sa muškim cvjetovima (oko 10%), kako bi moglo doći do oplodnje. Krastavacu su potrebni insekti za oplodnju cvjetova. Pčele su glavni oprašivači (polinatori) u polju. Mnogi farmeri transportuju košnice sa njive na njivu da bi izvršili oplodnju krastavaca. Polen krastavca je ljepljiv i težak i cvjetovi su otvoreni samo jedan dan. Prilikom korištenja pčela u oprašivanju bitno je ispravno koristiti pesticide, zbog toga što ih pčele uzimaju pomiješane sa polenom i time ih akumuliraju u hranu za njihove mlade. Pesticide treba davati rano ujutro ili kasno navečer kada je aktivnost pčela najmanja. Biljke krastavca proizvode uniformne i normalne plodove ako je oprašivanje bilo uspješno.Također je jako dobro imati izvor vode do 300 metara od polja. Farmeri na zapadu, ponekad, stimulišu nastajanje ženskih cvjetova korištenjem raznih hormona kao što su auksini, giberelini. Hibridni kultivari krastavca mogu biti monoecijski, ginoecijski ili partenokarpni. Partenokarpni kultivari će proizvesti besjemene plodove bez uticaja pčela za vrijeme uzgojnog ciklusa. Ako su pčele prisutne u polinaciji, partenokarpne biljke će proizvesti normalne sjemene plodove ali neki plodovi neće imati normalan oblik. Mnogi kultivari koji se uzgajaju u zaštićenom prostoru kao što su europski krastavci su partenokarpni. Partenokarpni varijeteti ne zahtijevaju oprašivanje (polinaciju) za proizvodnju plodova. PARTENOKARPIJA je kada krastavac nastaje bez oprašivanja (polinacije) i plodovi su bez sjemena. Partenokarpnim hibridimani su potrebni insekti da bi se zametnuo plod, tako da je proizvodnja sa njima mnogo sigurnija. Ako na istoj parceli proizvodimo partenokarpne hibride i hibride koje imaju pretežno ženske cvjetove, onda može doći do manje deformacije plodova na partenokarpnim hibiridima (oko 3-5% od ukupne količine plodova partenokarpnih hibrida). U slučaju ekstremnih spoljnih uslova može doći do smanjenog razvitka partenokarpnih hibrida, opadanja plodova i lošeg formiranja plodova. Kod hibrida sa pretežno ženskim cvjetovima u ovakvim uslovima se obično formira veći broj muških cvjetova. U novije vrijeme na našem tržištu je sve veći broj partenokarpnih hibrida zbog niza prednosti. 14

Prednosti partenokarpnih hibrida (hibridi sa 100% ženskih cvjetova) su : ▪ Ukupan prinos je veći zbog vecćg broja plodova, ▪ Nisu potrebni oprašivači (pčele, insekti), ▪ Sigurnija proizvodnja zbog formiranja samo ženskih cvjetova, ▪ Veći je postotak plodova naročito prve i druge klase, ▪ Plodovi su ujednačeni i manje se troši vremena na klasiranje, ▪ Ranija je berba u odnosu na ostale hibride u prosjeku do deset dana, ▪ Plodovi na vriježama su mnogo pregledniji i lakše se beru, ▪ Potreba za čestim branjem je manja u odnosu na klasične hibride, ▪ Kvalitet je bolji, boja i čvrstoća plodova je naglašenija i bolja, ▪ Podobni su za postrnu sjetvu zbog svog ranog pristizanja za berbu. Nedostaci partenokarpnih hibrida su: ▪ Mnogo je skuplja proizvodnja, zbog pojačanih zahtjeva za đubrenjem, navodnjavanjem i zaštitom, ▪ Zahtijevaju striktno poštovanje agrotehničkih zahvata, ▪ Ukoliko se gaje zajedno sa ostalim hibridima i sortama postoji mogućnost strano oplodnje i formiranja deformisanih plodova. Danas postoji veliki broj različitih hibrida kornišona. Postoji više sjemenskih kuća, koje se bave selekcijom i proizvodnjom sjemena hibrida. Prilikom kupovine neophodno je provjeriti ispravnost i porijeklo sjemena, njegovu starost i čistoću. 5.1 Najčešći hibridi krastavca kornišona su: Pregled hibrida, koje proizvodi firma Royal Sluis: Krastavac kornišon bradavičastih plodova: LEVINA X F1 Srednje rani hibrid sa pretežno ženskim cvjetovima. Ima veliku biljnu masu, ali je preglednost plodova dobra. Kvalitet plodova u svježem i konzervisanom stanju dobar. Daje stabilne prinose i to je standardni hibrid kornišona u Bosni i

Slika br.11. Levina F1

Slika br.15. Regal F1

Hercegovini sa najdužom tradicijom uzgoja. Daje visoke prinose u vertikalnom uzgoji i na foliji. Pregled hibrida, koje proizvodi firma Nunhems

Slika br.16.Octopus F1

AJAX F1 Visokog kvaliteta i podoban za prerađivačku industriju. Rodan, visok i stabilan prinos. Plodovi su pravilnog oblika. U toku uzgoja dobro podnosi tople i vlažne vremenske uslove. Ima bujnu masu i sa jednog mjesta formira dva i više plodova. Odnos dužina/širina je 3:1. Plodovi su tamnozelene boje, cilindrični. U BiH je pokazao relativno dobre rezultate i zauzima sve snažnije mjesto između ostalih hibrida krastavaca. PARKER F1 Dobro podnosi stresne uslove i ima snažan i otvoren tip biljke. Plodovi su mu ujednačeni sa odnosom dužina/širina 3:1. Zameće dosta plodova po biljci, tako da daje dobar odnos prve klase u odnosu na ostale klase. Tolerantan je prema plamenjači. Pregled hibrida, koje proizvodi firma Clause Semences

Slika br.17. Passamonte F1

REGAL F1 To je vrlo rani hibrid, koji uglavnom ima ženske cvjetove. Daje visoke prinose, a plodovi su ujednačeni i kvalitetni. Veliko je učešće prve klase u ukupnom prinosu. Tolerantan je na veliki broj bolesti, te ima veliko učešće u proizvodnji. Odličan je za kiseljenje. Čest je hibrid krastavca za industriju u Bosni i Hercegovini. Pregled hibrida koje proizvodi firma R&S OCTOPUS F1 je hibrid sa pretežno ženskim cvjetovima. Ima bradavičaste, ovalne plodove sa tupim krajevima. Plodovi su visokog kvaliteta. To je

Slika br.19.

srednje rani hibrid sa visokim procentom prve klase. Može se gajiti sa ili bez potpore i dosta je otporan na plamenjaču. PASSAMONTE F1 je rani, partenokarpni hibrid. Podoban je za proizvodnju u zaštićenom prostoru i otvorenom polju. Uzgaja se sa i bez potpore. Plodovi su mu tanki, cilindrični, srednje-zeleni i cvrsti. Otporan je na krastavost, a tolerantan na pepelnicu i virus mozaika krastavca. Pregled hibrida koje proizvodi firma RIJK ZWAAN

Slika br.20.Harminie RZ F1

Partenokarpni-bradavičasti hibridi HARMONIE RZ F1 Ovo je partenokarpni hibrid, sitno bradavičast. Srednje bujnog je rasta i formira plodove tamno zelene boje. Svi plodovi su vrlo ujednačeni, cilindričnog oblika. Omjer dužine i širine je 3,2 : 1. Poslije berbe se brzo regeneriše. U vertikalnom uzgoju se nešto manje orezuje. U našim uslovima (u Bosni i Hercegovini) daje bogatu lisnu masu, ali i visoke prinose. MOTIVA RZ Motiva je bradavičasti, partenokarpni hibrid. Plodovi su čvrsti, i svjetliji su od ostalih hibrida. Podesan je za berbu prve i druge klase. Nakon berbe se odlično regenerira i daje u pazusima listova od 2 do 4 plodova.

Slika br.21.

KYBRIA RZ Ima dobro razvijenu lisnu masu, otvorenog habitusa, prozračan, nije osetljiv na bolesti, vrlo dobro podnosi nepovoljne vremenske uslove, posle berbe se brzo regeneriše . Ima veliki prinos. Plodovi su ujednačeni, tamnozelene boje. Omjer dužine i širine je 3,1:1. Pogodan je za špalirsku proizvodnju. Slika br.22.

6.NAČINI UZGOJ KRASTAVACA KORNIŠONA Ekstenzivni način uzgoja krastavaca je uzgoj na golom tlu bez sistema za navodnjavanje. Intenzivni-savremeni uzgoj kornišona je uzgoj na foliji sa sistemom za navodnjavanje i uzgoj krastavaca na špaliru sa sistemom za navodnjavanje. 6.1.Uzgoj kornišona na golom tlu ▪ Osnovna obrada izvodi se u jesen, tako što se u tlo ubaci od 40-60 tona zgorelog stajnjaka po hektaru (3- 6 tona po dunumu). ▪ U mjesecu aprilu se izvrši tanjiranje dva puta. ▪ Prije frezanja ubaci se 500 kg NPK đubriva formulacije 10-20-30. ▪ Izvrši se frezanje i potom se prave gredice mehanizovano ili ručno. Ukoliko je tlo dovoljno rastresito i postoji mogućnost pravljenja gredica mehanizovano uz pomoć gredičara, tada nije potrebno frezati tlo.

Slike br.25.Izrada gredica za krastavac uz pomoć gredičara (snimio E. Smajlović, 2005, 2006.)

Gredice su širine od 80 do 100 cm i visine oko 15 cm. Razmak između gredica je od 40 do 50 cm, tako da je rastojanje od centra jedne gredice do centra druge gredice od 120 do 150 cm.

Slike br.26.Predsjetvena priprema krastavca (snimio E. Smajlović, 2006.)

▪ Prilikom sjetve koja se obično obavlja od 8. maja do 15. maja, u gredice se ubacuje dodatnih 150-200 kg NPK 10-20-30 po hektaru (15-20 kg po dunumu). ▪ Sjetva u Sjeveroistočnoj Bosni i Bosanskoj Krajini je od 5. maja do 20. maja, sjetva u Centralnoj Bosni je od 15. maja zbog nešto veće nadmorske visine i nižih prosječnih godišnjih temperatura. ▪ Rokovi sjetve su često određeni zahtjevima prerađivačke industrije. ▪ Zajedno sa navedenom gnojidbom potrebno je u tlo unijeti i neki zemljišni insekticid kao što je na primjer Dursban G-7,5 u količini od 20 do 25 kg po hektaru (2-2,5 kg po dunumu). Praktično se pokazalo jako efikasnim, stavljanje zemljišnih insekticida u blizini zone sjetve, odnosno sadnje i na taj način u velikoj mjeri je smanjeno korištenje pesticida sa dužim karencama. Za sjetvu je izuzetno bitna dobra priprema gredica, posebno površinski sloj debljine od oko 10 cm zbog pravilnog i efikasnog nicanja sjemena. Poželjno je da se formiraju gredice u pravcu sjever jug i da su blago nagnute ka jugu radi ocjeditosti ukupne parcele. Sjetva se obično obavlja ručno i potrebno je od 1,8 do 2,2 kg sjemena po hektaru (180-220 grama sjemena po dunumu).

Slike br.27.Sjetva i sadnja se može obaviti samo u dobro pripremljeno tlo (snimio E. Smajlović, 2006.)

Sjetva se obavlja na rastojanju od 25 do 30 cm u redu i zavisi od osobina sijanog hibrida. Sije se po dvije sjemenke u kućicu. LWF-Tuzla je obično sijao krastavce kornišone na rastojanje od 12 do 15 cm u redu, razmak između redova je oko 120 cm i to samo po jednu sjemenku.

Slika br.28.Sjetva u jedan red (snimio E. Smajlović, LWF-Tuzla, 2000.)

Slika br.29. Nicanje krastavca (snimio E. Smajlović, 2007.)

Slika br.30. Nicanje krastavca (snimio E. Smajlović, 2006.)

Nakon nicanja se odstranjuju suvišne biljke, tako da smo imali biljke na rastojanju od 20 do 30cm. Na ovaj način se utroši od 56000 do 69000 sjemenki po hekataru (5600 do 6900 sjemenki po dunumu) 1,7 do 2,2kg sjemena po hektaru (170 do 220 grama sjemena po dunumu). Krastavac posijan direktno iz sjemena klija u prosjeku od 70 do 85%. Najveće štete sjemenu pričinjavaju zemljišni insekti. U uslovima velike vlažnosti tla i hladnog vremena dosta sjemena ugiba ili biva napadnuto bolestima. Ptice ponekad mogu jesti sjeme krastavca. Problemi, koji nastaju na parcelama na kojima je djelimično niklo sjeme su: otežana obrada biljaka različitih razvojnih stadija, neujednačen razvoj biljaka na parceli, omogućeno veće prisutvo štetočina i uzročnika bolesti, nemogućnost pružanja pravilne agrotehnike, posebno prihranjivanja i zaštite. Nakon nicanja krastavca potrebno je dopuniti prazna mjesta na parcelama. Popunjava se rasadom ili ponovnim sijanjem sjemena na prazna mjesta u redovima ili trakama. Najsigurniji način u proizvodnji krastavaca je korištenje kvalitetnog rasada. Rasad mora imati prva dva prava lista velicine oko 2cm i dobro formiran korjenov sistem. Korjenčići moraju biti bijele boje. Potrebno je 33500 rasadnica po hektaru ako je razmak izmedu redova 120cm, a u redu 25cm (3350 rasadnica za jedan dunum). Sadnja rasada se obavlja sadilicom promjera 3-4cm, uz obavezno zaljevanje rasada. Zasađeni rasad se prvo zalije vodom, ako je zemljište suho, a potom se svaka zasađena biljka zalije sa najmanje 1dcl 0,2%-tnog rastvora Previcura 607SL* (priprema rastvora: 20ml Previcur-a 607SL se rastvori u 10 litara vode). Ako se koristi sistem za navodnjavanje, trake za zaljevanje se postavljaju po sredini gredice, a rasad se sadi na rastojanju izmedu dva reda od 30cm i na razmak u redu od 30cm. Obavezan razmak između traka za zaljevanje je 150cm. Prednost primjene sistema za zaljevanje „kap po kap“ u odnosu na klasično zaljevanje vještačkom kišom je: ▪ Ušteda vode je do 40%, ▪ Mala potrošnja energije zbog sistema niskog pritiska, ▪ Navodnjavanje je u zoni korjenovog sistema, ▪ Voda se ravnomjerno nanosi na željenu zemljišnu površinu, ▪ Lišće ostaje suho, ▪ Manja je potrošnja đubriva, jer nema ispiranja, ▪ Lakše je i praktičnije doziranje đubriva, ▪ Manje je prisustvo korova, uzročnika bolesti i štetnika, ▪ Lakša njega i berba kornišona (nema blata, korova) 20

Slika br.31. Jednoreda sadnja krastavca kornišona (snimio N.Grcić)

Za ovakav način uzgoja potrebno je do 4500 struka rasada krastavca po dunumu. Sadnja krastavca Pojavom hibrida, novije generacije, kao što su Motiva X F1 i Kybria X F1, preporuka proizvođaca sjemena je da se krastavac–kornišon proizvodi iz presadnice i to sadnjom u jedan red tz.jednoreda sadnja. Sadnica se sadi na razmak od 22-25cm, tako da je za 1000m² potrebno 3000 sadnica. Nakon nicanja krastavca i formiranja trećeg pravog lista pristupa se prvoj međurednoj obradi tla-okopavanju. Na taj način se uništavaju korovi i zemljište kultivira. Posebno je važno razbijanje pokorice i omogućavanje biljci da ima nesmetan početni razvoj. Parcela sa krastavcima se uvijek navodnjava, a potom prihranjuje azotnim đubrivima i okopava (najcešce KAN 27 %). Druga obrada tla-kultiviranje je u fazi intenzivnog formiranja vriježa. Tada se krastavac ujedno prihranjuje sa nekim od azotnih đubriva, priprema za period ubrzanog porasta i početka plodonošenja. Krastavac je osjetljiv na mehanička oštećenja pa je potrebno paziti prilikom obrade tla i ogrtanja biljaka. U toku uzgoja krastavaca za preradu, kontinuirano se prati stanje biljaka i vrši hranidba i zaštita. U slučajevima kada se uzgaja krastavac bez sistema za navodnjavanje potrebno je u pojedinim fazama obezbijediti vodu, u protivnom dolazi do uništenja usjeva. Prihranjivanje biljaka folijarnim gnojivima pokazalo se u praksi veoma uspješno. Biljka je dobila manju količinu hraniva preko lista i bila je osvježena. Zaperci se ne zakidaju kod ovog načina uzgoja krastavca-kornišona. Prinosi krastavca za preradu, uzgajanog bez potpore i bez navodnjavanju su u prosjeku oko 17 tona/ha (1700 kg/dunumu). Prinosi krastavca za preradu, uzgajani bez potpore, a sa navodnjavanjem su u prosjeku 26 tona po hektaru ( 2600 kg/dunumu) 6.2. Gajenje krastavca uz potporu–špalirni uzgoj Postoje dva tipa špalirnog načina uzgoja krastavca. Kod američkog načina uzgoja stubovi su raspoređeni na rastojanju od 4 metra. Gornja žica se stavlja na visinu od 1.5 do 2 metra a donja na 15 do 25cm od tla. Između dvije horizontalne žice na svakih 25cm se postavljaju vertikalne žice i na taj način se formira žičana mreža. Vriježe se vode do vrha špalira i vezuju se, te vode na dole po žičanoj mreži. Prednost ovog načina je što se žice lakše skidaju od sintetskih mreža i mogu se upotrijebiti za narednu sezonu. 21

Holandska tehnologija podrazumijeva formiranje špalira gdje se gornja horizontalna žica postavlja do visine od 220cm. Donja žica se ne postavlja nego se samo na gornju žicu vežu kanapi (pp vezivo). Za svaki kanap vodi se po jedna biljka sve do gornje žice. Kada biljka formira vriježe do gornje žice, onda se one vezuju i vode vodoravno do 40cm a potom puštaju da slobodno padaju po špaliru. Naša iskustva su pokazala da je najbolje formirati špalir sa stubovima, koji su postavljeni na razmak od 4 metra. Na njima se postavljaju dvije žice i to tako da se prva postavi na visinu od 15cm od tla a druga na visini 180 do 200cm. Razmak između dva reda stubova je od 150 do 170cm. Stubovi su dužine 220-240cm i promjera oko 10cm. Najbolji su bagremovi stubovi. Postavljaju se na dobro pripremljene gredice. Ukopavaju se u zemlju oko 40cm tako da imamo visinu stuba iznad tla od 1,8 do 2 metra. Prilikom ukopavanja je bitno da se stubovi pomjere lijevo ili desno na gredici kako bi trake za navodnjavanje došle tačno po sredini gredice. Čest je slucaj da se formiranje špalira obavlja nakon nicanja ili sadnje biljaka. Tada je važno voditi pažnju o mladim biljčicama da ne bi došlo do oštećenja uslijed manipulacije sa stubovima, žicama i mrežama. Kod nas se obično koriste pocinčane žice promjera 3 mm. Također se koriste UV-stabilizirane mreže (visine odnosno širine 140, 160, 180cm). Mreža se fiksira između dvije žice uz pomoć kanape (pp-vezivo). U praksi su česti slučajevi da se ne postavlja donja žica. Moguće je postavljati samo gornju žicu na nešto manju visinu (160-180 cm), a na visini od 15cm od tla postavlja se kroz mrežu provučeno pp vezivo (kanapa) i na taj način povezuje donja zona mreže da ne bi došlo do pomjeranja mreže. Na taj način se pojeftinjuje investicija zasnivanja kornišona. Krajnji stubovi na parceli se moraju dodatno ojačati sa fiksiranjem sa koso postavljenim i ukopanim stubovima. Uslijed udara jakih vjetrova i kiše, potrebno je za periferne redove na parceli, koristiti najbolje i najdeblje stubove, te izvršiti kvalitetno zatezanje žice i mreže. Krastavac kornišon se uzgajaja i u jednom redu gdje se biljke sade na rastojanju od 25 cm. Prvo se zakidaju prvi cvjetovi i zaperci. Sve bočne izdanke zakidaju se do visine od 30 do 40cm. Neophodno je stalno uplitanje vriježa u mrežu. Kada biljka dospije do gornje žice onda se vodi 40cm vodoravno i pušta da raste na dole, slobodnim padom. Sadnja se obavlja krajem mjeseca maja i

Slika br.32.

22

Slika br.33.Uzgoj krastavaca na špaliru (snimio E. Smajlović, LWF-Tuzla, 2003.)

Slika br:34.Proizvodnja krastavca na foliji uz potporu (snimio E. Smajlović, 2006.)

Slika br.35.Vođenje krastavca u mreži (snimioE.Smajlović, LWF-Tuzla, 2002.)

intenzivno potom navodnjava, u nekim slučajevima svakodnevno i to u više navrata. Uzgoj krastavaca uz potporu se u praksi pokazao kao najbolji način uzgoja krastavca-kornišona. Prednosti uzgoja krastavca uz potporu su: ▪ Ranije berbe i postizanja većih prinosa, ▪ Krastavci su boljeg kvaliteta, plodovi su uniformni sa manje deformacija i propisane su boje, ▪ Manje je prisustvo uzročnika bolesti, posebno uzročnika plamenjače i nekih insekata, ▪ Povećava se produktivnost zbog značajno lakše i preciznije berbe, ▪ Plodovi su čisti, ▪ Obrada tla je lakša, ▪ Primjena osnovnih agrotehničkih mjera je znatno olakšana (kultivacija tla, zaštita biljaka, navodnjavanje, prihrana usjeva), ▪ Olakšana je borba protiv korova, ▪ Bolja je mikroklima, koja pogoduje krastavcu (smanjenje temperatura, bolja prozračnost), ▪ Sve biljke imaju dovoljno životnog prostora, dobro su osunčane, ▪ Posebno je značajna zaštita biljaka, zbog toga što se biljka može u cjelosti tretirati željenim pesticidom, ▪ Krastavac, gajen uz potporu formira više ženskih cvjetova od krastavca, koji je gajen na zemlji. Nedostaci ovog načina uzgoja su: ▪ Veća su ulaganja po jedinici površine, ▪ Ucešće ljudskog rada je znatno povećano, ▪ Postoji mogućnost rušenja posebno krajnjih redova špalira pod uticajem jakih vjetrova, ▪ Veće je iscrpljivanje tla uslijed visoke tehnologije uzgoja ▪ Veća je destrukcija tla 23

Osnovna obrada tla i startno đubrenje organskim i mineralnim đubrivima je slična prethodnom načinu uzgoja. U proljetnom periodu se prije sjetve ili sadnje prave gredice širine od 70 do 80cm i visine do 15cm. U gredice se unosi potrebno NPK đubrivo i zemljišni insekticidi. Klijanje krastavca i početni razvoj rasadnica je direktno ovisan o kvalitetu pripremljenih gredica i zemljišta uopšte. Ukoliko je tlo grudvasto, sa pokoricom, biće usporeno klijanje i razvoj krastavca. Sjetva kornišona je u jednom ili dva reda u gredici. U Bosni i Hercegovini se obično koriste dva reda u jednoj gredici zbog smanjenja troškova zasnivanja ove proizvodnje. Biljke moraju biti na razmaku od 30-tak cm jedna od druge u redu. Razmak između dva reda u traci je 30cm. Sjetva se također obavlja gušće, da bi se nakon nicanja uklonile suvišne biljke. Između redova se obavezno postavljaju trake za navodnjavanje (obično jedna ali ponekad i dvije sa spoljašnih strana gredice). Za sjetvu u dvorede trake je potrebno od 2,4 do 2,7kg sjemena ili od 3800 do 4300 rasadnica krastavca. Ukoliko se sjetva obavlja u jedan red, razmak između biljaka treba da je od 20 do 25cm i potrebno je 1,7 do 2kg sjemena po hektaru (170 do 200 grama sjemena po dunumu) ili 27000 do 33000 sadnica po hektaru (2700 do 3300 sadnica po dunumu). Nakon nicanja krastavca, potrebno je odstraniti suvišne biljke i krenuti sa prvim zaštitama. Kada su biljke visoke oko 10-tak cm, potrebno ih je plitko prekopati (od 7 do 9 cm ) i prihraniti azotnim đubrivima. U godinama sa dugim kišnim periodima moguća su dva pa i više kultiviranja tla, zbog formiranja pokorice na gredici. U fazi formiranja vriježa, krastavac se ogrće, vodeći pažnju da se ne smanji pretjerano širina gredica. Uvođenje kornišona u mrežu se obavlja kontinuirano sve dok vriježe ne dostignu visinu gornje žice. Posebno za partenokarpne hibride postoji pravilo vođenja krastavca na špaliru i potrebno ga je ispoštovati. Osnovni cilj zakidanja zaperaka je formiranje jake biljke, pravilnog rasporeda Shema rezidbe krastavca

24

na mreži, koja će dati najveći prinos i kvalitetan krastavac. Biljka ima ujednačen rast i zdravija je od biljaka uzgajanih klasičnim načinom. Zakidanje zaperaka zavisi od više faktora, a najvažniji su: sortiment, količina gnojidbe, zaljevanje, zdravstveno stanje biljke i vrijeme izvođenja. Rezidba krastavca ima za cilj formiranje što većeg broja generativnih organa, cvjetova i plodova. Do šestog lista odstranjuju se svi formirani cvijetovi i početak formiranja vriježa. Poslije 6 lista do visine 50cm ostavljaju se samo plodovi, veličine 3-6 cm, a i dalje se odstranjuju vriježe. Na visini od 50 do 100cm, ostavljaju se plodovi, do veličine 3-6 cm, ostavlja se vriježa, ali samo do trećeg nivoa, tj. do pojave treće cvijetne grane i poslije toga se piniciraju vrhovi. Poslije 100 cm visine biljke, ostavljaju se svi cvijetovi i sve formirane vriježe. 6.3. Uzgoj krastavca na foliji Prinosi na foliji sa korištenjem sistema za navodnjavanje povećavaju prinos od 40 do 80% od tipičnog načina uzgoja. U zadnje vrijeme se primjenjuje proizvodnja krastavaca na tamnim folijama. Kada se tlo prekriva tamnim folijama, prinos može biti veći i do 30%, jer se postiže veća temperatura zemljišta. Povećanje prinosa može biti 80 do 100% ako se ista parcela zaljeva sistemom kap po kap. Prekrivanje tla folijom je najbolje postaviti mehanizovano ali se može obaviti i ručno. Ove folije su obično perforirane (fabricki napravljene rupe na foliji) i imaju dva reda rupa u koje se sije sjeme ili sadi rasad. Ukoliko nema rupa onda se one prave ručno. Sadnja, odnosno sjetva u ove folije je obično ranija jer biljka ima više topline i svjetlosti, također mnogo sporije dolazi do odavanja topline iz folije. Prednosti uzgoja krastavca na foliji su: ▪ Omogućuje raniju sjetvu, sadnju, zahvaljujući toplijem tlu, ▪ Bolje nicanje i razvoj biljke u početnim fazama, ▪ Ranije prispijevanje krastavaca na foliji od krastavca, gajenog na golom tlu, ▪ Berba je olakšana, ▪ Plodovi su čišći, ▪ Nije potrebna nikakva potreba za okopavanjem, ogrtanjem krastavca u zoni folije, ▪ Zemljište bolje čuva prikupljenu vlagu ispod folije, ▪ Folija se brže zagrijava, posebno crne folije, tako da biljka ima dovoljno toplote za početni razvoj, koji je ujedno i najvažniji za ostvarenje visokih prinosa, ▪ Čuvanje toplote ispod folije je bolje, a to je posebno značajno za vrijeme noći, kada dolazi do variranja temperatura zraka i tla, znači bolja je mikroklima i u zoni korjena, ▪ Totalno je isključena upotreba herbicida, jer pod folijom je onemogućen rast korova, što direktno utiče na kvalitet proizvoda u smislu ekoloških principa uzgoja bilja, ▪ Smanjeno je prisustvo uzročnika bolesti i nekih štetočina, ▪ Manje je ispiranje mineralnih gnojiva pri jačim padavinama, ▪ Folija čuva tlo od destrukcije uslijed raznih atmosferilija, ▪ Manje se oštećuju plastične trake sistema za navodnjavanje „kap po kap“, 25

Slike br.36. Proizvodnja krastavca na foliji (snimio N. Grcić, LWF-Tuzla, 2004.)

Nedostaci ovog uzgoja: ▪ Veći su troškovi zasnivanja nego u klasičnoj proizvodnji na golom tlu, ▪ Ne postoji mogućnost prihranjivanja mineralnim granuliranim đubrivima (KAN, UREA, NPK) ▪ Tlo pod folijom se ne može dodatno obrađivati (kultiviranje-okopavanje, ogrtanje itd.), ▪ Ukoliko biljke nisu dovoljno razvijene, postoji mogućnost njihovog oštecenja uslijed visokih temperatura za vrijeme ljetnjeg perioda (juli, avgust), (Kalesija 2003. godina), ▪ Otežana je kontrola ispravnosti i rada traka sistema za navodnjavanje, te njegova zamjena, ako su trake oštećene, ▪ Otežano je čišcenje parcele nakon završetka berbe krastavaca, posebno u slučajevima ako folije nisu biorazgradive, ▪ Nekada je povećano prisustvo zemljišnih insekata ispod folije (rovci, grčice, žičnjaci). Priprema tla za ovaj način uzgoja je identičan klasičnom načinu uzgoja krastavaca. Na manjim parcelama obično se folija polaže ručno. Folija se mora postavljati za vrijeme sunčanog dana i kada su temperature najviše u toku dana. Na taj način imaćemo zategnutu foliju i pravilan uzgoj krastavaca. Tlo se mora idealno pripremiti, ne smije biti grudvi većih od veličine oraha, jer dolazi do oštećenja folije. Gredice, na kojima se postavlja folija, moraju biti ravne. Idealno vrijeme za postavljanje folija je neposredno pred sjetvu ili sadnju, vodeći pažnju da tlo ima dovoljno vlage. Širina gredica je obicno 75-80cm, vodeći pažnju da budu dovoljno visoke (ne smiju biti niže od 15cm pošto ovaj način uzgoja podrazumijeva obavezno navodnjavanje pomoću sistema kapanja). Uzgoj krastavaca na foliji bez sistema za navodnjavanje se u praksi često pokazao pogrešan. Biljke se tada suše i propadaju u periodu juli–avgust uslijed visokih temperatura zraka i tla. Na pripremljene gredice se postavljaju trake za navodnjavanje. Trake se moraju propisno postaviti. Kada se koristi jedna traka, ona mora biti postavljena tačno kroz sredinu gredice. Na dobro dreniranim, suhim tlima, na kojima su urađene visoke gredice, nekada se stavljaju i dvije trake za kapanje. Ukoliko se folija postavlja ručno, onda se ona sa strana zagrće po 15cm, tako da nam ostane širina folije oko 80cm. 26

Na većim zemljišnim površinama, izrada gredica se obavlja uz pomoć priključnog uređaja-gredičara, koji u tlo ubacuje mineralna đubriva i zemljišne insekticide a potom uz pomoć polagačice folije se postavljaju trake za navodnjavanje i gredice se prekrivaju tamnim folijama. U Bosni i Hercegovini se obično krastavac sije ili sadi u dvorede trake (dupli redovi) na foliji na rastojanju u prosjeku od 30-35cm i 30-35cm u redu, radi maksimalnog iskorištenja sistema za navodnjavanje. Folije mogu biti perforirane i bez perforacije. Ukoliko na foliji nema rupa onda je potrebno foliju po postavljanju na gredice izbušiti na navedeno rastojanje. Folija se buši zaoštrenim vrhom metalne cijevi ili unakrsnim rezom makaza ili noža. Promjer rupa je od 5-7 cm, ovisno da li sijemo ili sadimo rasad. Sjetva se obavlja obicno ručno i siju se 2 do 3 sjemenke u jednu rupu. Za jedan hektar je potrebno 2,5 do 3,5 kg sjemena (250 do 350 grama sjemena po dunumu). Dubina sjetve na težim tlima je 2cm, dok je na lakšim 3cm. Ukoliko je zemljište suho, potrebno ga je zaliti na mjestima sjetve i potom sijati, pazeći da nivo tla u rupama bude u nivou folije. Nakon nicanja biljaka, potrebno je prorijediti biljke, tako da se ostavlja po jedna biljka u svakoj rupi. Najbolje je kod ovog sistema uzgoja koristiti rasad krastavca, tako da u svaku rupu uz pomoć sadaca promjera 5-6 cm, sadimo po jednu biljku. Za jedan hektar je potrebno obezbijediti 33000 do 40000 kvalitetnih sadnica krastavca (3300 do 4000 sadnica za jedan dunum). Ukoliko uzgajamo hibride sa snažnom biljnom masom obavezno se razmak u redu povećava i koristi manji broj sadnica po dunumu (3300 sadnica) a dok kod hibrida sa manjom biljnom masom i listom prvenstveno sadimo na manji razmak i koristimo veći broj sadnica po jedinici površine. Razmak između dva reda u gredici ne smije se povećavati niti smanjivati (30 cm) zbog osobina kapilarnih, kapajućih traka. Obavezna mjera prilikom sadnje rasada je zalijevanje uz korištenje sredstava za zaštitu biljaka (kako je već objašnjeno u poglavlju proizvodnje na golom tlu). Sve rasadnice moraju viriti van folije zbog visokih temperatura ispod folije za vrijeme sunčanog vremena. Sadnica se u sadnji ne smije pritiskati jer je jako nježna i osjetljiva na mehanička oštećenja. Ovaj način uzgoja kornišona je podesan za korištenje agrotekstila-sintetičkih

Slika br.37.Sadnja rasada krastavca u foliju (snimio E. Smajlović)

materijala, koji služe za zaštitu usjeva od niskih temperatura. Posebno je značajna njegova uloga u toku hladnih noći.

Slike br.38.Sjetva i nicanje krastavca (snimio E. Smajlović)

Njegova upotreba je jednostavna. Odmah nakon sjetve ili sadnje, biljke prekrivamo agrotekstilom i držimo ga do cvjetanja krastavaca. Biljke ranije dospijevaju za berbu, manji je napad raznih bolesti i štetnika, mikroklima pod tekstilom je znatno uravnoteženija, nema ožegotina od sunca i što je najvažnije u pravilu se postiže veći prinos po jedinici površine. 7. PROIZVODNJA RASADA KRASTAVCA Najbolje je krastavac proizvoditi iz rasada. Postoji niz razloga za to, a najvažniji su: ▪ Sigurnija proizvodnja u smislu agrotehnike i ostvarenja prinosa, ▪ Ekonomičnije trošenje sjemena, ▪ Postiže se željeni sklop biljaka po jedinici površine (3800 biljaka na dunum), ▪ Nema presijavanja i dodatne obrade, ▪ Sadnja se može izvesti 14 dana kasnije od sjetve i na taj način izbjeći periode sa mrazom ili niskim temperaturama,

Slike br.39. Rasad krastavca kornišona (snimio E. Smajlović)

▪ Berba biljaka iz rasada je u prosjeku ranija za najmanje deset dana od posijanog krastavca, ▪ Sadnjom rasada ostvaruje se duža berba od 10 do 15 dana i time veći prinos, ▪ Biljka iz rasada ima brz početni razvoj i otpornija je na bolesti i štetnike, ▪ Na parcelama zasađenim rasadom prisutna je manja zakorovljenost nago na parcelama sijanim direktno iz sjemena. Proizvodnja rasada se obavlja u periodu od dvije do četiri sedmice. Pri hladnijem vremenu prskati sa bakarnim oksihloridom 0,1 % da bismo spriječili izduživanje i etioliranje rasada.

Slika br.38.Proizvodnja rasada krastavaca (snimio E.Smajlović, 2007.)

28

Slika br. 39. Korovi u parceli krastavaca (snimio E. Smajlović, 2006.)

8. BORBA PROTIV KOROVA U KRASTAVCIMA Površine na kojima se uzgaja kornišon su relativno male i to obično 0,1-0,2 ha (1 do 2 dunuma). Zbog toga smo zastupali veće korištenje preventivnih i mehaničkih mjera borbe protiv korova, a manje upotrebu hemijskih sredstava-herbicida. Pravilno sprovođenje plodoreda, upotreba zgorelog staljnjaka, pravilna obrada tla, način sjetve i sadnje te navodnjavanje usjeva direktno utiču na prisustvo i intenzitet korova. Krastavac se sije i sadi u redove tako da ostaje velika zemljišna površina podobna za razvoj raznih vrsta korova. Najčešći su toploljubivi širokolisni korovi kao što su štir, loboda, dvornici, čičak. Od uskolisnih korova prisutni su koštan, muhari, svračica i drugi. Na području Sjeveroistočne Bosne, značajan korov predstavlja ambrozija, koja pored šteta, koje pričinjava uzgajanim kulturama, pričinjava štete i čovjeku. Zato je posebno važno uništiti korove u blizini sistema za navodnjavanje, pored puteva i drugih površina i spriječiti njihovo širenje. Parcela na kojoj namjeravamo uzgajati krastavac mora biti čista od korova, dobro pripremljena. U svakoj narednog fazi razvoja krastavca, treba uništavati korove mehaničkim putem. Prilikom prvog okopavanja kada je krastavac visine 10-15cm, značajno je čitavu parcelu očistiti od korova i spriječiti ga da bude konkurencija uzgajanim biljkama. Druga značajnija obrada tla je ogrtanje krastavca u fazi intenzivnog formiranja vriježa, kada se krastavac, koji se uzgaja bez potpore, na golom tlu, što bolje ogrne i na taj način biljka dobije dovoljno životnog prostora u zoni korjenovog sistema. U ovom periodu, borba protiv korova je nešto teža, zbog razvijene biljne mase krastavca. Prilikom uništavanja korova u ovoj fazi, bitno je paziti da se ne oštete vriježe krastavaca, jer ne podnosi mehanička oštećenja. U narednim fazama razvoja potrebno je jednostavno uklanjati korove sa parcele, čupanjem ili ako je to potrebno, uraditi još jedan tretman ogrtanja sa prihranjivanjem krastavaca. Ukoliko se moraju sprovesti hemijske mjere onda se najcešce koriste herbicidi kao što je Treflan EC, tako što se sredstvo unese u tlo izmedu redova na dubinu 5-10 cm. Krastavci su jako osjetljivi na herbicide, tako da je primjena istih veoma riskantna. To su Flubalex i Alanap. 29

Sredstvo se ne smije prskati po listovima krastavaca. U nekim zemljama koriste Goltix WP-70, Alanap, Prefar i dr. Goltix je preparat koji uništava korove preko korjena i preko lista. Primjenjuje se 5-7kg ovog preparata po hektaru. Može se primijeniti prije ili poslije nicanja krastavaca. U daljim fazama razvoja krastavca moguće je primjenjivati neke herbicide, ali treba voditi pažnju da se ne pršće po uzgajanim biljkama, nego samo unutar redova gdje se nalaze korovi.

9. BOLESTI KRASTAVCA I NJEGOVA ZAŠTITA Krastavac napada veliki broj bolesti. Poznavanje tih bolesti, preventivna zaštita i pravilna borba protiv uzročnika bolesti u pravilu donosi visoke proizvodne rezultate u uzgoju ove biljke. Često se na njivama, na kojima se uzgajaju krastavci, sreću dvije i više bolesti, pa je jako značajno da poljoprivredni proizvođači znaju bar osnovne uzročnike bolesti ove kulture. Najopasnija bolest je plamenjača, koju uzrokuje gljivica Pseudoperonospora cubensis. Hladna i vlažna ljeta joj naročito pogoduju. Prvi znakovi se pojavljuju prije formiranja plodova na biljci. Okruglaste pjege se prvo primijete na naličju lista. To su zelene pjege koje u toku 2-4 dana poprimaju žućkastu do žućkastosmeđu boju. U početku su pjege promjera do 15mm. Daljim razvojem gljive postaju krupnije i nalaze se između nervature listova. Lisno tkivo počinje da poprima smeđu boju i na kraju se suši i odumire. Vjetar sa kišom ima veliku ulogu za širenje ove bolesti. Optimalne temperature za razvoj bolesti su od 16-24°C. Ukoliko su prisutne prohladne noći sa temperaturama od 14 do 16°C, cjelokupan razvoj bolesti traje samo četiri dana. Simptomi ove gljive su primjetni na listovima, dok na plodovima i vriježama ih nema. Na području Tuzlanskog Kantona primjetne su česte jutarnje magle pored rijeka i jezera (posebno značajno područje Topličkog polja u Živinicama; period od 2003. do 2006.). U pravilu sa dolaskom magle, bolest se pojavljivala i intenzivirala. Prisustvo rose i povećana relativna vlaga zraka potpomažu bržem širenju plamenjače. Na našim područjima, gotovo uvijek najveće štete pričinjava u mjesecu julu i avgustu, ali se pojavljuje već u mjesecu junu. U slučajavima kada se krastavac ne štiti ili ne provodi pravilna borba protiv ove opasne bolesti dolazi do masovnog uništenja biljke. Gljiva se tokom zime zadržava na biljnim ostacima krastavaca ili nekih drugih biljaka iz porodice tikava. Preparati kao što su Quadris (Quo Vadis) SC (0,075-0,1 %) imaju karencu samo tri dana. Preparati na bazi (osnovi) Al-fosetila (Topic, Alliete, Avi WP =0,3 %) imaju karencu četiri dana. Ovi preparati daju dobre rezultate ako se primjenjuju preventivno, odnosno u periodu kada još nije došlo do primarne zaraze. Kada se pojave prvi simptomi plamenjače dobru zaštitu je pružao Acrobat MZ (0,2 %). Dopuštena mu je primjena u salatnim krastavcima uz karencu od 14 dana. U Hrvatskoj nisu dopušteni Equation PRO WG (0,05 %), Antracol Combi WP (0,25 %), Melody Duo WP (0,25 %) i dr. ali su jako efikasni. 30

U borbi protiv ove bolesti koriste se otporni varijeteti krastavca. Lisne uši ubijaju biljku i također prenose viruse. Lisne uši napadaju krastavac od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni. Brzo se prenose i šire. Uglasta pjegavost (Pseudomonas syringae pv. lachrymans) je bakterija koja se razvija na listovima, vriježama i plodovima. Uzročnik ove bolesti prisutan je u sjemenu i već nakon nicanja se može primijetiti na kotiledonim listićima. Na njima se primjećuju vodenaste pjege, nepravilnog oblika. Pored sjemena, bakterija preživljava i u biljnim ostacima i to do 2,5 godine. Nepoštivanje plodoreda je najcešći uzrok prisustva ove bakterije. Bakterija se prenosi insektima, kišom i posredstvom čovjeka (posebno u toku berbe). Prisustvo bolesti pojačavaju visoke temperature i visoka vlaga zraka i preobilno đubrenje azotnim đubrivima. Kod nas se javlja najčešće kad su temperature više od 27°C. U početku na listovima nastaju vodenaste pjege, koje se jasno mogu vidjeti na naličju listova. Imaju nepravilan oblik i nalaze se između nervature listova. Kasnije pjege postaju svijetlosmeđe. Oboljeli dijelovi biljke odumiru i počinju ispadati iz lista. Najčešće obolijevaju listovi gdje nema dovoljno prozračenosti i gdje je vlaga povećana. Poslije lista obolijevaju lisne drške i vriježe i to tako što se primijećuju duguljaste smeđe pjege. Zbog oštećene biljne mase, plodovi su mali, smežurani, u početku se pojavljuju male vodenaste pjege, na kojima dolazi do pucanja kore. Na tim mjestima izlazi bakterijski iscjedak prljavo bijele boje. Prilikom sjetve koristi se zdravo i kontrolisano sjeme. Obavezno je poštovanje plodoreda i krastavci se ne smiju uzgajati pored kultura iz porodice Cucurbitaceae (krastavci, lubenice, dinje i tikve). Preparati na bazi bakra su pokazali djelimičnu efikasnost, ali je izuzetno važno ispoštovati njihovu karencu. Kada se patogen pojavi u kasnijoj fazi razvoja biljaka, ovi preparati se ne koriste. Na parcelama sa špalirom, uklanjanjem oboljelih listova, posebno donjih listova evidentiran je smanjen intenzitet ove bolesti. Plodovi luče vodu iz lezija. Listovi postaju nejednaki (neuniformni) Cucumber mosaic virus , prenosi se ušima i kratavčevoj bubi. Antraknoza (Colletotrichumlagenarium) je gljiva, koja napada lišće, stablo i plodove. U početku se javljaju okrugle pjege više na obodima lišća i šire se

Redovno zaštita REDOVNA ZAŠTITA

Neredovna i loša zaštita NEREDOVNA I LOŠA ZAŠTITA

Slika br.41.Uglasta pjegavost lista krastavca (snimio E. Smajlović, 2006.)

Slika br.42. Krastavac napadnut pepelnicom

Slika br.40.Izgled tretiranih i netretiranih parcela (snimio E. Smajlović, 2006.)

prema centru lista. Pjege su blijedozelene boje, a središta pjega su ružičaste boje. Vriježe također mogu biti napadnute tako da se suši vrh biljaka. Plodovi dobijaju ljubičastu boju u unutrašnjosti i stvaraju se lezije-ozljede na spoljašnjem dijelu ploda. U borbi protiv ove bolesti je najznačajnije koristiti zdravo sjeme i ispravan plodored. Uzročnik pepelnice - Erysiphe chicoracearum je gljiva nastala iz zraka i jako je prisutna u toplim područjima i plastenicima. Simptomi ove bolesti su bijela, pepeljasta prevlaka na licu listova, ali se može pojaviti i na vriježama i kotiledonima. U našim uslovima obično se pojavljuje krajem jula i početkom avgusta. U slučajevima jačeg napada, list počinje da žuti, jer je onemogućena fotosinteza i na kraju biljka ugiba. Borba fungicidima je relativno uspješna i koriste se :

Naziv fungicida Anvil 5 SC Rubigan EC Bayleton specijal WP Karathane EC

Aktivna supstanca heksakonazol fenarimol triadimefon

Koncentracija % 0,3-0,5 0,03-0,04 0,6 kg/ha

Karenca dana 7 7 7

dinokap

0,06-0,09

Do cvatnje

Cladosporium cucumerinum je gljiva gdje se pojavljuju lezije na plodovima. Bolest se pojavljuje u hladnim noćima sa puno vlage. Fuzarijsko venuće - Fusarium, Oxysporum, venuće - Verticillium dahlie i Verticillium albo-atrumsu uzročnici su bolesti sprovodnih sudova krastavca. Nakon zaraze ovih gljiva dolazi do postepenog sušenja i odumiranja čitave biljke. Simptomi bolesti se naročito dobro vide za sunčana vremena. Na poprečnom presjeku stabljike vide se tamne zone, u kojima je došlo do začepljenja sprovodnih sudova. Jedine mjere borbe su pravilna plodosmjena-plodored, sadnja otpornih hibrida i sorti i dezinfekcija tla.

Slika br.44. Štete od fusariuma

Slika br.43. Štete na krastavcu od Verticilliuma

32

Ako se vrši sjetva sjemenom postoji mogućnost da mladu biljku napadne više bolesti i to paraziti iz tla: Phytium spp, Sclerotinia sclerotiorum, Rhizoctonia solani, Phytophtora sp. Najopasnije su Phytium vrste koje za vrijeme hladnog vremena u vlažnom tlu izazivaju palež, odnosno topljenje biljke. Biljka jednostavno u kratkom periodu padne i ugine. Neke od Phytium vrsta uzrokuju trulež korjenovog sistema. Najbolje je koristiti gotov rasad kornišona i na taj način izbjeći ove bolesti. U slučaju da je usjev obolio, najbolje je ga tretirati sa 0,15% rastvorom Previcura 607 (15 ml preparata rastvoriti u 10 l vode). Svaku biljku je potrebno zaliti sa 1dl rastvora, pazeći da korjen biljke nije suh.

10.ŠTETNICI U TLU Najvažniji štetnici u zemljištu su rovci, žičnjaci i grčice. U pojedinim godinama nanose velike štete na parcelama, na kojima se uzgaja krastavac, zbog toga je borba protiv ovih štetnika obavezna. Zemljišni insekti izgrizaju sjeme ili klice i podzemne dijelove biljke. Odrasli rovac ili larva (Gryllotalpagryllotalpa) je žutosmeđe boje, dužine oko 5cm i ima izražene noge kopačice. Izazivaju štete na biljkama tako što grizu podzemne dijelove biljke. Posebno velike štete pravi noću, kada izlazi na površinu zemljišta. Voli toplinu tako da se često nalazi u stajnjaku što može predstavljati problem, naročito u slučajevima kada se gredice prekrivaju folijom. Tlo sa stajnjakom i tlo ispod folije je mnogo toplije od okolnog tla, tako da insekti naseljavaju ove zone i pričinjavaju veće štete. Na lijepo pripremljenim gredicama, na kojima se uzgaja krastavac, primijetan je tako što pravi hodnike odmah ispod zemlje. Majski gundelj (Melolonthamelolontha) je insekt, koji je često prisutan u brdsko planinskim područjima. Odrasli insekt je dužine od 2-3cm, crne boje. Prednja krila su jako očvrsla i smeđe su boje. Larva (grčica-larva u zgrčenom položaju) je obično dužine 5cm, žutozelene boje i ima svjetlosmeđu glavu. Razvoj grčice obično traje od 2 do 3 godine. Najopasnija je u svojoj trećoj godini razvoja, kada se intenzivno hrani i ujedno je najkrupnija. Larve pričinjavaju štete tako što grizu korjenov sistem. Biljke se suše i ugibaju, posebno za vrijeme sušnog perioda. Grčice su osjetljive na povećanu vlažnost tla. Za vrijeme intenzivnog navodnjavanja njihov broj se smanjuje i to naročito u području korjena biljke. Slika br.45. Žičnjaci (snimio E. Smajlović, 2005.)

Žičnjaci, klisnjaci (Elateridae) su insekti koji su jako rašireni na našem području i mogu predstavljati veliki problem u proizvodnji krastavca (Primjer; Živinice 1999. godine uništeno preko 40% posijanog sjemena). Ovo je insekt smeđe ili crne boje, dužine 7-11mm. Larve ovog insekta su duge 20-25mm, jako izdužene, tvrde i žutosmeđe su boje. Larve podsjećaju na komad bakarne žice.

Larve cijelo vrijeme žive u tlu i hrane se sjemenkama, i to posebno su štetne kada sjeme počne klijati. Osim sjemenja napadaju korjenov sistem i podzemne dijelove biljki. Najveće štete nanose u sušnim periodima, obično u mjesecu julu i avgustu. Žičnjaci su česti na zemljištima pored rijeka i na zaledinjenim tlima. Larve žičnjaka se razvijaju od dvije do cetiri godine. Mogu se kretati horizontalno, kada traže hranu i vertikalno kada se sklanjaju u dublje zemljišne slojeve uslijed zime ili nedostatka vlage u tlu. Prilikom izbora parcele za uzgoj krastavaca, potrebno je pregledati zemljište i utvrditi broj ovih štetočina u tlu. Pregled se obavlja obično u proljeće i ponekad u jesen kopanjem odgovarajućih jama ili tokom oranja. Svi zemljišni insekti se uništavaju zemljišnim insekticidima. Ukoliko se preparat unosi po čitavoj površini onda je potrebno davati veću količinu insekticida. Insekticidi se unose na dubini od 4 do 8cm. Manje trošenje pesticida je neposredno pred sjetvu ili sadnju, kada se preparat unosi u blizini sjemena ili sadnice. Prilikom rada sa ovim insekticidima, obavezna je upotreba zaštitinih rukavica. Ukoliko uzgajamo krastavce na lakšim tlima onda su doze ovih instekticida manje nego na teškim tlima. Većina granuliranih insekticida je opasna za perad i ptice! Pregled granuliranih insekticida, koji se kod nas najčešće koriste: Naziv preparata Volaton G-10, Foksim G-5 Dursban G-7,5

Aktivna tvar

Foksim

Količina preparata, tretiranog na cijelu površinu zemljišta ( kg/ha) 40 do 80

Količina preparata, tretiranog u redove neposredno pred sjetvu ili sadnju ( kg/ha) 20 do 30

50 do 60

15 do 25

Klorpirifos-etil

Tabela br.4. Pregled količina zemljišnih insekticida zavisno od načina primjene.

Ukoliko se unosi u blizini sjemena ili sadnice treba paziti da ne do]e u direktan kontakt sa njom. Svi zemljišni insekticidi imaju jako dugu karencu (vrijeme, koje je potrebno da prođe od zadnjeg tretiranja navedenog preparata do početka berbe ili konzumiranja proizvoda koji se tretira) te je potrebno voditi pažnju o vremenu primjene pesticida. Lisne uši (vrste porodice Aphididae) su opasni štetnici na krastavcu. Široko su rasprostranjene ali su mnogo manje prisutne u područjima iznad 800 metara nadmorske visine. Postoji veliki broj vrsta, ali je najznačajnija zelena uš breskve (Myzus persicae Sulz). Ova uš prenosi veliki broj virusa što dodatno uvećava značaj ove štetočine. Postoje uši bez krila koje su žutozelene do maslinastozelene boje i duge su oko 2mm. Uši sa krilima su veličine od 2-3mm i blijedozelene su boje. Sve uši sišu biljne sokove i luče mednu rosu na kojoj se naseljavaju gljive čađavice. U našim uslovima se na krastavcu može primijetiti već u mjesecu maju, a svoj najveći intenzitet ima obično u mjesecu julu. Mlade biljke imaju skupljene listove, koji su deformisani. 34

Slike br.46.Lisne uši (snimio E. Smajlović, 2007.)

Slika br.47. Jak napad lisnih ušiju (snimio E. Smajlović, LWF-Tuzla, 2003.)

Napadaju ga već od prvih faza razvoja na taj način što uvrću mlade listove i zaustavljaju porast biljke, tako da u slučaju ako se biljka ne štiti potpuno se zaustavlja njen razvoj (Karaula, Višća, maj 1999. godine) Najveća opasnost od lisnih ušiju prijeti zbog prenošenja virusa kao što su Cucumber mosaic virus, Zucchini yellow mosaic virus i drugi. Lisne uši se brzo razvijaju. Razvoj jedne generacije traje od 10-15 dana. Pogoduje joj visoka vlaga zraka.Ukoliko je toplo proljeće, uš se ranije javlja i počinje da se razmnožava Tokom tretiranja biljaka sa istim preparatom, uši postaju otporne na njega, te je potrebno mijenjati preparat. Napadaju ga već od prvih faza razvoja na taj način što uvrću mlade listove i zaustavljaju porast biljke (Karaula, Višća, maj 1999. godine). U toku plodonošenja krastavaca, smiju se koristiti preparati kao što su: Naziv preparata

Aktivna supstanca

Primjenjuje se u koncentraciji

Chess 25 WP

pimetrozin

0,04 %

Hostaquick EC 50

heptenofos

Od 0,05 do 0,1 %

Karate EC

cihalotrin

0,02 %

Actellic EC

Pirimifos metil

0,05-0,07 %

Način priprave 4 ml preparata u 10 l vode Od 5-10 ml preparata u 10 l vode 2 ml preparata u 10 l vode 5 do 7 ml preparata u 10 l vode

Karenca 3 dana 7 dana 7 dana 7 dana

Tabela br.5. Pregled hemijskih insekticida za suzbijanje lisnih ušiju na krastavcu

(Actara 25 WG koristi se 60 grama po hektaru, karenca je 15 dana) U svijetu se dosta koristi preparat, visoke efikasnosti, čija je aktivna materija imidakloprid (Confidor SL i Boxer 200 SL, u koncentraciji 3-5ml na 10 litara vode, karenca 15 dana) Na području PEC Tolice bio je primjetan predator i to zlatooka. 35

Grinje ili pregljevi su paukolike, parazitske životinje. Ima ih preko 750000 različitih vrsta i svake godine su primjetne nove vrste. Njihovo širenje je u najvećoj mjeri izazvano neprijateljskim odnosom čovjeka prema prirodi. Primjetno je da i u Bosni i Hercegovini, grinje prave velike ekonomske štete i to posebno na krastavcima. Najznačajniji predstavnik grinja je obični paučinar (Tetranychus urticae Koch). Još se zove baštenska grinja ili koprivnin crveni pauk. Ova grinja napada više stotina biljaka, a štete se primjećuju u vidu blijedožućkastih sitnih pjega uglavnom na lišću i nadzemnim organima krastavca. Ove štete nastaju uslijed sisanja biljnih sokova od strane grinje. Jačina napada ovog štetnika direktno zavisi od temperature, vlage zraka i drugih ekoloških uslova. Grinje je teško primijetiti golim okom jer su jako sitne. Odrasli oblik, odnosno ženka je u prosjeku veličine od 0,4-0,6 mm. Njegova boja je žućkasto zelenkasta do crvenkasta ovisno o načinu ishrane. Obično je žutozelene boje u toku vegetacije (larve i nimfe), a crvenkaste kada se vrše pripreme ženke na prezimljavanje (jesen). Ženka sa leđne strane ima dvije tamne mrlje. Mužjak je manji od ženke i u prosjeku je veličine od 0,35 do 0,45 mm. Najintenzivnije i najbrže razviće ove grinje je na temperaturama od 28 do 32ºC i niskoj relativnoj vlagi zraka od 45 do 55% i traje samo 8 do 12 dana. Broj generacija ove grinje u toku jedne godine je direktno zavisan od vremenskih uslova i moze biti od 5 do 10 generacija godišnje. Grinje sišu ćelijske sokove iz ćelija mezofila što negativno utiče na procese fotosinteze, asimilaciju CO2 i transpiraciju. U početku se pojavljuju na naličju lista bjeličaste tačke. Lišće postaje hlorotično i na kraju poprima bronzanu boju što dovodi do njegovog ranog opadanja. Paučina predstavlja dodatni problem koji također utiče na osnovne fiziološke procese biljaka. Ove štetočine imaju različite razvojne stadije, tako da različito reaguju na pesticide-akaricide. U toku uzgoja krastavca potrebno je između redova uklanjati korove i biljne ostatke, redovno zaljevati i redovno kontrolisati biljke. Grinja se obično pojavljuje na perifernim dijelovima parcela sa krastavcem i Slika br.48. Izgled baštenske grinje Tetranychus urticae Koch. (snimio E. Smajlović, isječak iz video materijala, 2006.)

Slika br.49. Odrasla grinja ima četiri para nogu (snimio E.Smajlović, 2006.)

Slika br.50. Izgled lista krastavca, napadnut baštenskom grinjom-Tetranychus urticae Koch. (snimio E. Smajlović, 2005.)

pojavljuju se u vidu oaza, tako da je potrebno njihovo blagovremeno otkrivanje. U hemijskoj borbi protiv grinje koriste se akaricidi uz utrošak veće količine tekućine zbog toga što je štetočina relativno mala, nalazi se na naličju listova, skrivena između nervature lista. Od insektoakaricida se koristi Talstar 10 - EC. Od akaricida se koristi Apollo 50 SC. Vertimec se do sada pokazao kao najbolji preparat - akaricid. Značajno je mijenjati aktivne tvari preparata, a ne nazive preparata. Tretiranje kornišona se u pravilu ne obavlja na temperaturama od 25ºC po sunčanom vremenu. Potrebno je koristiti velike količine vode u cilju ostvarenja što većeg kontakta pojedinog preparata sa biljnom masom. Obavezno se tretiraju naličja listova. Ukoliko je padala kiša, sačekati da se list prosuši, a nakon toga tretirati biljke. Karenca se mora poštovati! INTEGRALNA ZAŠTITA BILJAKA: ▪ Upotrijebi čista i zdrava sjemena, ▪ Rezistentni otporni varijeteti, ▪ Rotacija usjeva bez cucurbitaceae, ▪ Rano otkrivanje insekata i otklanjanje problema vezanih za bolesti, ▪ Rano skidanje ostataka od ranijih usjeva ▪ Upotreba odgovarajuće irigacije i količina fertilizacije, ▪ Propisno uništavanje korova, ▪ Održavanje čistoće mašina i alata u cilju smanjenja širenja patogena i insekata, ▪ Upotreba područja strategija menadžmenta, ▪ Propisno prepoznavanje pesticidnih organizama, ▪ Upotreba pesticida samo kada je to potrebno, ▪ Upotreba registriranih pesticida sa maksimmalnom iskorišćenošću na štetnike i uzročnike bolesti, ▪ Minimalni efekti na nepesticidne organizme

Slika br.51. Razni tipovi leđnih prskalica

Slika br.52. Propisno opremljen radnik za zaštitu biljaka (snimio E. Smajlović, 2007.)

Slika br.53. Berba krastavaca kornišona (snimio S. Selimović, LWF-Tuzla, 2002.)

Slika br.54. Berba krastavca bez potpore je jako naporna (snimio E. Smajlović,LWF-Tuzla, 1999.)

11. BERBA KRASTAVACA Berba je najvažnija operacija u proizvodnji kornišona i iziskujje najviše radnog vremena. Berba krastavaca kod nas je obično ručna, mada postoje i mehanizovani načini berbe krastavaca uz pomoć specijalizovanih kombajna, gdje se krastavci za industriju beru u jednom prohodu. Drugi način je berba sa specijaliziranih platformi,gdje se krastavci beru u ležećem položaju i na taj način se ne oštećuje biljka. U Bosni i Hercegovini, berba se u toku intenzivnog plodonošenja obavlja gotovo svaki dan; (u periodu kraj juna pa sve do druge polovine augusta). Kada je vrijeme hladnije onda se berba obavlja do tri puta sedmično. Pauze u berbi se obavljaju nakon tretmana određenim pesticidima ili u periodu kada su evidentne niže temperature tla i zraka. Ako je temperatura zraka u toku noći manja od 14 C stepeni, naredna berba se može obaviti tek treći dan. Najbolje je berbu obavljati rano ujutro i takav krastavac odmah predavati na otkupljivačkim punktovima. Poslijepodnevna berba, uglavnom nije dobra, naročito poslije toplog i suhog vremena jer dolazi do kaliranja krastavca i smanjenja prinosa. U našim uslovima obično se bere slijedeća količina krastavca kornišona: Mjesec

Procenat u odnosu na ukupnu berbu

juni

Do 5 %

juli

Do 35 %

avgust

Do 45 %

septembar

Do 15 %

Tabela br.6. Pregled berbi tokom uzgoja kornišona

Broj deformisanih plodova se povećava u kasnijim berbama i direktno je uslovljen vremenskim uslovima, načinom uzgoja, sortimentom i zdravstvenim stanjem krastavca. Broj deformisanih i oboljelih plodova je mnogo veći kada se uzgajaju na golom tlu nego na špaliru. Vrijeme potrebno za berbu krastavaca 38

Slika br.55. Nerijetko se dešava da se berba krastavca obavlja i u mjesecu oktobru (snimio E. Smajlović, 2006.)

uzgajanih na špaliru je mnogo kraće, berba je mnogo ugodnija i efikasnija. Proizvođači krastavaca za industriju treba da u periodu berbe, koriste što manje hemijskih sredstava za zaštitu. U slučajevima kada ih treba koristiti, onda se koriste hemijska sredstva sa što manjom karencom. Neophodna je saradnja sa stručnim licima i strogo pridržavanje uputstava korištenih preparata. Veliku ulogu u kontroli kvaliteta imaju prerađivački kapaciteti, koji upoznaju proizvođače kornišona o načinu uzgoja i kvalitetu krastavaca. Prilikom berbe potrebno je krastavce ispravno brati. Plodovi i vriježe se ne smiju vući jer je krastavac jako osjetljiv na mehanička oštećenja. Na biljkama se ne ostavljaju prerasli, deformisani i oboljeli plodovi, jer oni smanjuju prinos i kvalitet proizvoda. Plodovi, koji nisu duži od 3 cm se ne beru, jer su male težine. Berba se obavlja u plastične gajbe težine 4 do 6 kg. Na otkupnim prijemnim mjestima krastavac se pregleda, dodatno klasira i pretresa u velike plastične kutije-boksove, težine do 500 kg. Ubrani krastavac treba biti svjež i mora se odmah prevoziti do mjesta dalje prerade. U pojedinim slučajveima, ako postoje adekvatne hladnjače, onda se krastavac može privremeno pothladiti na temperaturama od 2-3°C i čuvati nekoliko dana do konačne otpreme u prerađivačke kapacitete. 39

Slike br.56. Različita ambalaža za prijem i berbu krastavaca (snimio E. Smajlović, 2006.)

Slika br.57. Klasiranje krastavaca (snimio N. Grcić, LWF-Tuzla,2003.)

Slika br.58.Prva klasa krastavca vozi se na otkupno mjesto (snimio E. Smajlović, LWF-Tuzla, 2003.)

12. KLASIRANJE KRASTAVACA Krastavci za industriju (kornišoni) se uglavnom kod nas klasiraju u tri klase, mada neki prerađivački kapaciteti u lošim proizvodnim godinama uvode i četvrtu klasu. KLASA I KLASA II KLASA III KLASA

Dužina u cm Od 3 do 6 Od 6 do 9 Od 9 do 12

Promjer u cm 2 3 4

Broj plodova u 1 kg 100 25 12

Svaki proizvođač krastavca treba da bere što više krastavca prve klase jer se na taj način postiže i najbolji prihod. Svako puštanje biljke krastavca, odnosno plodova da prerasta u drugu, treću ili čak četvrtu klasu dodatno iscrpljuje biljku i smanjuje njenu sposobnost za daljom reprodukcijom plodova. Neki proizvođači krastavca su sposobni da u toku berbe klasiraju plodove. U praksi je najčešći slučaj da se krastavci nakon berbe klasiraju uz pomoć priručnih i improviziranih kalibratora. Veliki proizvođački kapaciteti imaju kalibratore, koji u kratkom vremenu izvrše kvalitetno klasiranje kornišona. Krastavce je bitno odmah prevesti do prerađivačkih kapaciteta. 14. LITERATURA: Glasilo biljne zaštite, Broj 5, 2002. Hrvatsko društvo biljne zaštite, Zagreb. Glasilo biljne zaštite, Broj 1-dodatak, 2005. Hrvatsko društvo biljne zaštite, Zagreb. Glasilo biljne zaštite, Broj 2-3, 2005. Hrvatsko društvo biljne zaštite, Zagreb. Injac, M., Radosavljević, S. i Radanović, Z., Govor biljaka. Chemical Agrosava, Novi Beograd. Maceljski, M. i sur., 2004. Štetočinje povrća, Zrinski, Čakovec. Matotan, Z. I Međumurec, T., 1998.Proizvodnja krastavaca za preradu. Hrvatski zadružni savez, Zagreb. Matotan, Z., 2004. Suvremena proizvodnja povrća. Nakladni Zavod Globus, Zagreb. Numić, R., 2000. Fitofarmacija. Univerzitetska knjiga, Sarajevo. Šarić, T., 2006. Suzbijanje korova herbicidima. 40

II sedmica

I sedmica

Odmah nakon sadnje

Nakon dobijanja sadnog materijala

Prije sadnje

VRIJEME PRIMJENE

-15:30:15 ili 13: 40:13 -Čista voda -15:30:15 ili 13:40:13 Ridomil gold i

-Prihranjivanje

-Navodnjavanje

-Prihranjivanje -Preventivna zaštita protiv bolesti -Navodnjavanje

Rival 607 SLili Previcur SL ili Proplant

Sadnja

Preventivna zaštita protiv bolesti

Sadnica

Unošenje gnojiva i zemljišnog insekticida

SREDSTVO -NPK 15:9:15 -Organic Terrranova -Radar il Force ili Barsun

AKTIVNOST

-0,20-0,25%

-3-5 kg/dun

3-5 kg/dun

0,15-0,20%

Razmak sadnje 22-25 cm

-3 kg/dun

-25kg/dun -50 kg/dun

KONCENTRACI JA

Zalijevanje svake sadnice,sa 1/2 lit.vode. Ukoliko ima dovoljno zaštitnog sredstva u vodu dodati sredstvo.U protivnom odmah nakon sadnje tretirati biljku sa zaštitnim sredstvom. -U bure od 1000 lit staviti 1 -1,7 kg gnojiva i prihraniti površinu od 330 m2, ili 220 m dužnih.istu radnju ponoviti 3 puta, kako bi smo dobili zalivnu normu od 3 litra m2 i 3-5 kg gnojiva/dun. -Prihranjivanje i navodnjavanje obavljati u jutarnjim satima ( po izlasku sunca) Zaštitu obavljati u kasnim poslijepodnevnim satima (po zalasku

Preporučena je jednoreda sadnja na razmak 22-25 cm, tako da dobijemo sklop 4-5 biljaka po metru dužnom

Prije pravljenja gredice u aktivni dio ( gredicu) unijeti predviđeno gnojivodređeni zemljišni insekticidom

NAPOMENA

ORIJENTACIONI PROGRAM AKTIVNOSTI NA KRASTAVCU KORNIŠONU

IV sedmica

III sedmica

-Prihranjivanje -Navodnjavanje 2-3 puta

-Okopavanje i ogrtanje

-Odstranjivanje prvih cvijetova i uklanjanje početaka vriježa

-Navodnjavanje

Preventivna zaštita od biljhnih bolesti

-Prihranjivanje -Prihranjivanje

-Folijarni tretman

-Okopavanje

-Motika -20:20:20 -Čista voda

-Ručno makazama

-Čista voda

-Elektis WP

-Aminokiseline (Veramin Power, Treiner, Bassic Power i sl) -20:20:20 -Kalcijum nitrat

-Čista voda

-3-5 kg/dun -3-5 litara/m 2

0,2%

-3-5 kg/dun -3-5 kg/dun -

-25-30 ml/100 lit

-3 litra/m2

-Obavezno odstranjivanje prvih cvijetova i uklanjanje početka formiranja vriježe.Do šestog lista odstraniti sve cvijetove i vriježe, stabljika mora biti samo sa listovima.

--Navodnjavati u jutarnjim satima sa 3000 lit vode na 1 dun

sunca) -U ovoj fenofazi, dovoljno je obaviti tretman sa 100 lit, u koji prethodno dodamo 25-30 ml sredstva Upotrebu Veramin Power-a, koristiti uvijek kad biljka doživi neki stres (visoka temperatura, niska temperatura, eventualna pojava mrazeva, oštećenje od grada, i sl) - U bure od 1000 lit staviti 1 -1,7 kg gnojiva i prihraniti površinu od 330 m2, ili 220 m dužnih.istu radnju ponoviti 3 puta, kako bi smo dobili zalivnu normu od 3 litra m2 i 3-5 kg gnojiva/dun.

VI sedmica

V sedmica

-Aliettes + Actara

-30 :10:10

-KAN 27%

-Prihranjivanje

-Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina

-Aliete ili Avi

-ćista voda

-Navodnjavanje

-Zaštita od bolesti i štetočina

-30:10:10

-Actara ili Mospilan ili Calypso

-Dithan ili Cadillac ili Daconil

-Prihranjivanje

-Prva berba

-Zaštita od insekata

-Preventivna zaštita od bolesti

-0,3% +0,04%

-3-5 kg/dun

-3-5 gr/meter dužni

-0,25%

3 lit/m

-3-5 kg /dun

- 0,25%-0,04%

-0,2-0,25%

-U pumpu od 10 lit vode dodati 20-30 gr. Alietta i 4 gr Actare

-Berbu obavljati svaki dan

-Prilikom đubrenja KAN-om, đubrivo rasuti u trake ili prstenasto,oko biljke na udaljenost od biljke 10 c, s tim da se đubrivo mora prekriti zemljom.

-Voditi strogo računa na klase krastavca (I klasa 3-6 cm,II klasa 6-9 cm, III klasa 9-12 cm) -Berbu obavljati svaki dan, po potrebi u jutarnjim satima i u poslijepodnevim, ako je to potrebno. -Tokom sedmice obaviti najmanje 2-3 prihranjivanja -U periodu kada krene berba potrebno je , čak i obavezno, navodnjavati svaki dan.

-U slučaju pojave insekata (Redovno pregledati biljke i u slučaju pojave obavljati tertiranje, insekticidima, akaricidima i fungicidima)

9

XI sedmica

X sedmica

XI sedmica

VIII sedmica

VII sedmica

-Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina -Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti

-Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina

-Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina -Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina

-Quadris ili Azbany

-Alliet +Vertimecili Gratvertis -20:20:20

-0,1%-0,08%

-3-5 kg/dun

-0,30%+0,08 %

-3-5 kg/dun

+ 0,075-0,10%

-0,1 %+ 0,08 %

-3-5 kg/dun

-0,30% -0,05 % -0,04

-3-5 kg/dun

-Kalijum nitrat ---Aliette ili -Revus -Actara -10:5:28 ili 14:10:26 -Quadris i li Azbany + Vertimecili Gratvertis -Kalijum nitrat

-0,30% -0,05 % -0,04%

-3-5 kg/dun

-10:5:28 ili 14:10:26 --Aliette ili -Revus -Actara

-20 :20:20

-3-5 kg/dun

-3-5 kg/dun

-3-5 kg/dun

-20 :20:20

-20 :20:20

-3-5 kg/dun

-20 :20:20

Napomena: Radi se o orijentacionom Programu aktivnosti, baziranom na kampanji berbe od 70 - 75 dana. Za sve nejasnoće i nepredviđene pojave kontaktirati Stručnu službu na tel: ___________

XV sedmica

XIV sedmica

XIII sedmica

XII sedmica

-Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina -Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina -Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina -Berba -Prihranjivajne -Navodnjavanje -Zaštita od bolesti i štetočina

REZIDBA KRASTAVCA ▪ Cilj rezidbe - usmjeriti hranu ka cvjetovima i plodovima ▪ Zamislite biljku krastavca kao strujnu mrežu, gdje je korijen izvor struje a bočni izdanci i plodovi potrošači ▪ Do 6 lista krastavac treba da raste samo u visinu, bez cvijeta, ploda i bočnih izdanaka ▪ Rezidbu raditi kada je visina biljke 20 cm, tada otklanjamo prve plodove, cvijetove i bočne izdanke ▪ Na visini od 20-50 cm ostavljati samo cvijetove bez bočnih izdanaka ▪ Preko 50 cm do 100 cm ostavljati cvijetove i bočne izdanke, ali na bočnim izdancima poslije 3 cvijeta pinicirati vrhove ▪ Rezidbu početi oko 10 h, tada se smanjuje lomljenje glavnog stabla ▪ Rezidbu raditi rukama

Datum radnje

Radnja

Adresa: Ul. 25 Novembar 30/1,Živinice 75270, BiH tel/fax:+387 (0)35 774 909 e-mail: info agrona.ba www.agrona.ba www.kornison.ba

Agrona d.o.o. Živinice

Radnja 2

Broj ugovora: Ime i prezime: Mjesto: Broj duluma: Broj redova:

Radnja 3

Agrona d.o.o. Živinice Adresa:

Ul. 25 Novembar 30/1, Živinice 75270, Bosna i Hercegovina tel/fax:

+387 (0)35 774 909 e-mail:

info agrona.ba www.agrona.ba www.kornison.ba