Prokleta Avlija

PROKLETA AVLIJA Ivo Andrić

 Izdana 1954. u Novom sadu  Kratki roman ili duga pripovijetka  Povijesna građa ->autoru je za osnovu priče poslužio

boravak bosanskog franjevca u carigradskom zatvoru koji je poznat pod imenom Prokleta avlija

Kompozicija romana Roman započinje prikazom zbivanja neposredno nakon

smrti fra Petra: dva fratra ,Mijo i Rastislav sastavljaju inventar pokojnikovih stvari Središnji dio romana započinje kada se mladić u susjednoj sobi počne prisjećati fra Petrovih priča,osobito onih vezanih za vrijeme provedeno u Istambulskom zatvoru ,tzv. Prokletoj avliji Roman završava povratkom na početnu sekvencu -> prstenasta struktura

Jezik i stil Roman pisan ekavicom Mnoštvo turcizama Stil franjevačkih kronika ->istodobno

objektivan,precizan,slikovit i simboličan Pripovjedač često prelazi s razine opisa zbivanja u romanu na razinu općih sudova o egzistenciji,psihologiji,filozofiji i čovjekovoj prirodi Naglasak u djelu nije na fabuli već na psihološkim stanjima likova ->obilježje modernog romana

Likovi : fra Petar Bosanski franjevac Spletom nesretnih okolnosti završava u Avliji Vješt zanatlija(„čuven suhačija,puškar i mekanik”) Vještina u zanatima je simbolički povezana s karakterom:

fra Petar je racionalan i odmjeren čovjek Njegova samostanska soba je puna satova koji otkucavaju (simbolika prolaznosti života) Cijeni razgovor s ljudima

Ćamil Sin Turčina i Grkinje,iz Smirne Načitan mladić Nakon nesretne ljubavi (zaljubio se u Grkinju,što nisu

odobravali njeni roditelji),Ćamil se zadubljuje u knjige te se sve više poistovjećuje s Džem-sultanom,povijesnom ličnošću koja je cijeli život provela u izbjeglištvu iz Carstva jer ga je brat ,sultan Bajazid II. smatrao opasnim za prestolje Vlasti su načule da se Ćamil poistovjećuje s Džemom što ih je navelo na sumnju da se želi domoći prestolja pa je stoga i priveden u Avliju

Legenda o zavađenoj braći je iznesena potpuno

faktografski(golo nizanje činjenica)-> težište nije na legendi,nego na Ćamilu koji je iznosi Naoko Ćamil ne dijeli sličnosti s Džemom (nema političkih ni vladarskih ambicija),obojica su u borbi koju ne mogu pobijediti( Džem s bratom ,a Ćamil sa svijetom): „Postoje dva sveta između kojih nema i ne može biti pravog dodira ni mogućnosti sporazuma ,dva strašna sveta osuđena na večiti rat u hiljadu oblika” Ćamil ne pripada ni Turcima ni Grcima: „..od Grka ga je delilo sve a sa Turcima vezivalo malo šta.” Završava nesretno jer se potpuno poistovjećuje s Džemsultanom

Karađoz Pravim imenom Latifaga Nadimak preuzet iz turskog kazališta sjena(preneseno

lakrdijaš) U mladosti ga privlačio kriminal Otac ga zapošljava u policiji da bi ga zaštitio Mladi kriminalac odjednom postaje entuzijastični progonotelj kriminala Paradoksalno, sam postaje zatvorenik Avlije:prodaje veliku i lijepu obiteljsku kuću u gradu da bi se doselio u sam zatvor

Karađoza najzornije ocrtava njegov stav prema problemu

krivice : „Jer ovde nema nevinih. Nitko ovde nije slučajno. Je li prešao prag ove Avlije,nije on nevin. Skrivio je nešto,pa makar to bilo i u snu. Ako ništa drugo ,majka mu je , kad ga je nosila pomislila na nešto rđavo.”

Promjenjivi pripovjedač i simbolika zatvora Mladić sa početka djela djeluje kao objektivni prenositelj

priče dok je fra Petar glavni fokalizator jer je većina zbivanja predočena s njegovog gledišta U pripovijednom smislu je značajan i lik Ćamila koji pripovijeda o svojoj prošlosti i tako rasvjetljuje razloge svoje melankolije Važan je i lik Haima ,ne u slimboličkom smislu već kao agens priče o Ćamilu jer upravo preko njega saznajemo o nesretnoj Ćamilovoj sudbini

Mladićeva naracija zaokružuje pripovjednu cjelinu romana

i omogućuje autoru da ostvari vrlo važnu poruku: smrt čini ljudski život neznatnim i trivijalnim,a ono što uzdiže čovjeka od puke trivijalnosti i jedne točke u vremenu su njegova djela i emocije,koji bivaju zarobljeni u čovjekovim pričama iz života Priča je smještena u zatvor kako bi se naglasio osjećaj anksioznosti u ljudima i kako bi se društveni život ljudi maksimalno ogolio pa je razgovor jedino što preostaje čovjeku u zatvoru-> važnost pripovijedanja i razgovora Smatra se da je „Prokleta avlija” i „metafora za celo ljudsko društvo preevropskog i premodernog tipa”