This document was uploaded by user and they confirmed that they have the permission to share
it. If you are author or own the copyright of this book, please report to us by using this DMCA
report form. Report DMCA
Overview
Download & View Rudolf Steiner-ivanovo Evandjelje as PDF for free.
~A:Z lj OJ C.D\.JJ~cA 'N n UA \ ~ fl D-i tJ. f\ '! P\l'\'Yi:.. ~IST Fl " \1{t\K.o\J"O LV'(\ H i)~ t'~ U \.<. vl!. S ~ <: oII rc" FI k\ \J l:> fl·1 F.: ll_\ )
(I 'C
~
E VANĐ E L J E ===============J==== === ==========
JOVANOVO
Niz predavanja održanih u Hamburgu od 18. do 31. maja 1908.
Prevod sa četvrtog izdanja (1928. godine) sa
predgovorom Marije Steiner.
+
OVIJ l.LNJl tu, f~..... "'ATI 1o'c·e ~J'l)I'E
e."
( .. ~
L~
•Uti.ČJlIII1I1'O
Uli" t
+
zagreb, 1980.
II
UMNOŽENO KAO RUKOPIS
--------------------
Nije dozvoljeno bilo kakvo umnožavanje ili preštampava nje, ni u izvodima. Nije za prodaju ili neki drugi način stav ljanja u promet.
Sud o sadržaju ovog spisa može se priznati samo onom, tko je proučavanjem ove vrste duhovne nauke stekao potrebna predznanja - u prvom redu znanja o svetu i čovjeku, kako je ono izloženo u antroposofski orijentisanoj duhovnoj nauci.
Umnožio:
Ivan Mudrovčić-Baran, zagreb, Klenovac l
SADRŽAJ
-------------
Strana
~\,
PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU
I
I
NAUKA O LOGOS U
l
II
HRIŠČANSKA
III
MISIJA ZEMLJE
27
rv
USKRSNUĆE LAZARA
4.3
V
SEDAM STEPENI POSVEĆENJA,
VI
JA JESAM
77
VII
GQ.LGOTSKI MISTERIJ
90
VIII
RAZVITAK ČOVEKA U VEZI SA HRISTOVIM PRINCIPOM..
102
IX
PROROČKA
116
X
DELOVANJE HRISTOVOG IMPULSA U
XI
HRIŠĆANSKO POSVEĆENJE •.....•..•.........•.•..•
141
XII
SUŠTINA (BIĆE) DEVICE SOFIJE I SVETOG DUHA ..•.
151
EZOTERlKA .•.•......................
PRVI ZNACI..........
VEST I POSTANAK HRIŠČANSTVA ČOVEČANSTVU
------ ----- ,
14
61
129
IV
PREDGOVOR ČETVRTOM IZDANJU (1928. godine)
Ovom knjigom"prodiremo u središte delatnosti Rudolfa Štaj nera. Ova delatnost je imala jedan cilj, a to je krčenje puteva prema Hristu. Od vremena racionalizma i materijalizma, izgubili smo Hrista. U crkvama je nastala neutešna praznina. Onaj, ko se u crkvi nije nalazio kao naivno dete, mogao je u glavi i u srcu o Hristu imati samo prazninu i protivrečnost. Delatnost onih ko ji su predstavljali hrišćansku nauku nije delovala ni kao istina ni kao njihovo čvrsto uverenje. Često je ta delatnost bila bez sadržaja, naduvana ili mehanizovana, a u najboljem sluča~u samo opojna. Crkva je postala stvar formalnosti i običaja. Ona je zaš la u kompromise sa naukom, bez mogućnosti da joj se stvarno, de latno odupre. Njeni zahtevi da ljudi veruju, morali su da se po vuku - pošto ona nije bila u stanju da se stvarno suprt~stavi onima koji sumnjaju i da veru pretvori u sigurno uverenje i zna nje. Već i oni koji ~u konfirmovani,morali su da povlače svoja pitanja pred očiglednom nesigurnošću i skretanju od onoga što je u Hrišćanstvu bitno, njihovih poštovanih dušebrižnika. To nije čudo, jer već školska deca osećaju kao da stoje pred duhovnim ništavilom, na nesigurnom duševnom 'tlu. Već je protestante odbi la katolička crkva zbog porobljavanja svojih vernika i zbog praz nih reči onih koji su ,vršili crkvene obrede, čije je opšte pona šanje ponekad bilo ruglo onoga što Su oni trebali zastupati. Pa
ipak su ti obredi u sebi imali nešto
A gde
značajno,
što je izgubljeno.
ono može da se nađe? To nije moguće naći na putevima moder
ne nauke. Ova je dekretirala granice saznanja. No pri tom, ona deluje kao lubanja nekog skeleta, sa praznim očnim dupljama, ot kinuta od ostalog tela. Celokupnom današnjem životu nedostaje stil
i potpunost. Iako se savršenstvu jednog dela
čovek
može diviti,
ipak celini nedostaju noge i rUke, sve je samo deo. Velika kornJa , ča vasione, bramanske religije, koja na leđima nosi ploču zemalj skog sveta, po svojoj imaginativnoj snazi deluje prijatnije. tom se čovek oseća opijen eterskim talasanjem vasione.
Pri
v Znalo se nekada da je to nešto drugo nego ono što izražava sama slika. To je kazivalo mnogo više nego naša materijalistička, au tomatski delujuća mehanika, koja samu sebe stavl:a u pokret iz nepoznatih sila svetova. Tome ljudi, opet automatski pridaju ne ki smisao, da bi po tom opet potonuli u besmislu. Iz starih religija veje nešto, što ima neku sadržinu. Kada S8 prate putevi tih religija, vidi se u njima jedno uzdizanje. U početkU prekriljena i zasenjena svest se postepeno uzdizala pre ma sve sjajnijim sferama. misli. Iz tih religija su nastale veli ke kUlture. Silne imaginacije su delovale iz njih, sve do našeg vremena. Iz njih su se razvile umetnost i nauka, ostaVljajući uz višene spomenika. U njima je postojala nit do njihovog izvorišta. Slediti tu nit, bila je duhovna nužnost. Trebalo je ići njenim tragom. - Međutim taj se trag uvek nanovo gUbio u tajanstvenoj tami; utapao se u svetilištima pred kojima su stajali budni ču vari, koji su branili ulaz. vni su postavljali pitanja, a nedos tatak odgovora se plaćao ponekad Životom. Zagonp.tke su na krajU kulminirale u rečima: "Upoznaj sebe". Tu nit je trebalo opet ot kriti i osvetliti put. Ali kako ga naći? Iz skrivenih svetilišta, čija su vrata bila zaključana, vo dili su tragovi izlazu. Smisao tih tragova pokazivao se sve jas nije u raZVijenim ciVilizacijama, koje su obuhvatale sve veće mno žine ljudi, dok nakrajU iz tih civilizacija rUje izašao čovek kao ličnost. Nestao je bogom inspirisani voda starih religija i učitelj i vladalac, iznad bunovnog naroda. Iskrsa.o je čovek po
jedinac, ličnost, koja je usled svojih posebnih sposobnosti pos tala indiVidualnost, gdje se u umetnosti nadčulno stopilo sa čul nim, gde su se
međusobno
približili bog i
čovek.
Pojedinačna ličnost je postala zrela. Misterije su odstupi
le; prikrile su se joe dublje. Sakrio se njihov smisao, koji je već i ranije bio tajanstven, ali sigurno ne i sumnjiv. Ljudska
C\
misao je pošla.vlastitim putem. Nastale su filosofske škole; sum nje skeptika su postale glasne. Time je postepeno iščezla veliČi na jednog naroda, koji je iz sebe istisnuo
ličnost
postaVljenu na
sebe Samu. Taj narod je izgubio svoju vlastitu vrednost, svoju čvrstu kotvu, i čekao "nepoznatog boga".
j
VI r ,~
"Međutim,
nepoznati bog je bio onaj koji je svojom žrtvom pustio da u njemu preraste ljudska ličnost, da bi ponovno našao svoje poreklo, posle saznajnog prelaza kroz čulni svet pojava, sa skroz izgrađenom budnom svešću, tako osvojenom iz najdublje zgusnute materije i kroz izdignuti elemenat prasnaga. Taj put je pripremljen u dubokoj narodnoj odvojenosti koja se razvijala uporedo sa grčkom. Taj put je imao zadatak da čovječanstvu da jednog boga - Ja-boga - u mesu i istini. Posle Aleksa~drovih pohoda usledilo je porobljavanje i degeneracija grčkog naroda; a rimska vučica je slavila svoje orgije u cesarizmu. Ovog je zahvatilo ludilo veličine, koje je prinuđavalo podanike da obožavaju ~~zare. - U to vreme u udalje noj narodnoj usamljenosti dogodio se događaj koji je svojim uda rom spasao čovečanstvo od pretećeg poživinčenja. To što je spas lo čovečanstvo, to je bilo delo golgotske žrtve. Ono je slomilo moć rimske VUČice, simbola nagonskog i nasilnog život~. U tome je potonuo Rim. U Carstvo pretvoreno u močvaru jurišahu novi na rodi. Nova narodna supstancija je preuzela ono, što je docnije vodilo u pravcu nove konfiguracije duše. Ali, duhovno novo bilo je prožeto taloženjem onoga što se urimljanstvu izživelo kao sfera moći. Ova je prožela novo než no duhovno biće. Ono je kao biće sile i strasti, najzad, zahva tilo nove vladajuće oblike. - Ti su oblici, većim delom, preuze ti sa dekadentnim duhom, koji ih je prožeo, da bi rastvorio nji hovo jezgro. Taj dekadentni duh je trebalo prevladati, ali se to nije dogodilo. Faze borbe
između
.
novog i preuzetih ostataka stare duhov
nosti, sačinjavaju istoriju srednjeg i novog veka. NJu možemo pratiti u izgradnji crkve, u tajnim'bratstvima, monaškim i riter skim redovima, u takozvanim jere tičkim zajednicama, u ,
"
humanistič
kim strujama, II reformaciji itd, A onda je nastupilo novo saznanje prirode- prirodna naUka, mehaničko
shvatanje sveta, granice saznanja i ignorabimus. U filo
zofiji je nastala pusta sUbjektivnost, biće odvojenosti od celi ne sveta, subjektivno predstavljanje pojedinosti, otrgnutih od
VII celine bogatstva sveta pojava; nauka o duši bez poznavanja duše i duha - šta više odricanje duha. Materija je proglašena polaz nom točkom na putu istraŽivanja duše i duha. Materija je trijumfovala na svim linijama. Nastao je du hovni haos, koji u našim danima dostiže svoj vrhunac i u sVOJ vrtlog vuče čovečanstvo, sve do svetskih katastrofa, u čijim se rosledicarna stalno nalazimo. Na toj tačci istorije čovečanstva naši prosvetljeni duhoVi proriču propast zapad~e civilizacije.
•
U taj svet, potonuo u mrak, sinuo je nov izvor SVetlOSel. Otvorio ga je jedan čovek, koji je u do sada nečuvenoj meri nad visilo ljude svoga doba. On je izlio svetlost na događaj, koji je u istoriji čovečanstva, na spas toga čovečanstva, unet onda, kada je rimsko pijanstvo bacilo svet u okove ••• Taj čovek nam je prUŽio ono, što je potrebno, da bi mogla ponovno biti shvaćena centralna tačka čovečanskih i svetskih zbivanja, da bi mogla ve ra biti pretvorena u znanje, a neverovanje u saznanje. on je de lovao medu nama već od početka ovog (dvadesetog) veka, onim sna gama, koje našu tamu mogu da pretvore u dUho~nu svetlost. On je otkrio nama, koji je traŽismo, stazu do nestalih mis terija. On nam se pojavio kao znalac, koji je mogao da nam bude vođa, u prvo vreme SUZdržano, a posle nezadrživo prodirući, mud ro i uViđavno, vodeći nas napred, onako kako je naređivao zov vremena. •. Onom što smo od njega primali, mi nismo' biU dorasli. Slušali srno, skUpljali i beležili, znajući da će nastati vreme, kada će biti potrebno da se, to što nam je preobilno dato, obja vi 1 izrazi naša zahvalnost. To je ono što je potrebno čovečan stvu, koje je sazrelo za stradanja i iskušenja, za njegov spas 1 uspon. - Došs.o je trenutak, kada treba ispun1ti taj zadatale i Više ne smerno okleva ti.
,
RUdolf štajner je ponovno prokrčio put dD Hrista. On jB staVio svoju rUku na točak razvoja čovečanstvu koji je sa hukom pojurio u bezdan. On se, jedan jedini, suprotstaVio snagama si laska i uputio
točak
istorije ka usponu. - Polagano. Jer
bila mala, koja ga je okrUŽila, a
veličina
četa
je
onoga što je on imao
da da bila je preobilna. Da je čovečanstvo naših dana,imalo organe,
YII! .
u dovoljnoj meri sposobne, da prime ono što je on davao, nastalo bi novo doba neizmernog poleta u sunčane visine. Međutim, pod postojećim uslovima, mučan trud mora da pričeka da se postepeno probude uspavani organi čovečanstva. Neprekidnim trudom, stav ljajući kamen na kamen, gradio je Rudolf štajner osnove za razu mevanje sve suptilnijih činjenica sveta i čovečanstva, sve tana nije konstrukcije pojmova. Nikada nije oklevao da u javnim preda vanjima nanovo te osnove, 'i onda postepeno kada je govorio pred stalnom pUblikom, pođe dalje na putu koji vodi zdravom saznanju duha. Nikada nije dozvolio sebi da ga zanese sezacionalizam, ni ti njegova nadmoć nad nekom dušom. Svako predavanje je pred slu šaocima izrastalo organski. Njegove korene je polagao duboko u zemlju, njima je privlačio snage zemlje, umočenti u živu duhovnost, svatlucavim bojama. bujnih eterskih svetova svodeći sve u blistavu ,krunu, sastavljenu iz novih rezultata predstava izvedenih jedino iz unutrašnjih zakonitosti čvrsto sastavljenog organi Zina pojmova. Iz njegovih predstava je strujala stvaralačkadelotvorna snaga. Svako njegovo obrazovanje misli sačinjavalo je živo umetničko de lo ••• Slušalac je bio uzbuđen pred savršenstvom te misaone građe vine; pri tom se osećao slobodnim; zadiVljen pred onim što je nas talo pred njegovim unutrašnjim okom, osećajući to stvaralačko de lo kao nužnost. Međutim
na početku 20. veka zadimilo se ti raznim granama ljudskog Života. Iz okolnih područja duhovnog sveta zakucale su na vrata toga Života razne kaotične struje u našoj materijalistič koj kulturi. Unošenje reda u tu kulturu značilo je primati na se •
be odijum. - Ovde treba uzeti u obzir i zahvatanje u zapadnu kul
'tf\sm.... ~l.ll\
turu i onih kaotičnih novoorijentalističkih, sasvim anahronih stru ja iz kojih je tekla bUjica zbrke. ':' Za sve to je bila potrebna odvažnost, šta više,neizmerna hrabrost i razumevanje sudbinske nužnosti.
koja je naš svet okovala Čvrsto i zapretil, da se Zdrobi ti svom o"
,
zagrljaju. - Uskoro je zatutnjao svetski rat (prvi), praćen gra đanskim ratom ~ ti svirepi svedoci tog zagrljaja.
IX Rudolf štajner, nosilac duha, u svojoj dobroti, '.IVek spre ~an da pruži pomoć, sa duboko zabrinutim pogledom, izg:edao Je kao da je u sebe usisao sve zagonetke zemljine teže i ;oru muku zemlje, održavao je svetlost duhovnog sveta u blagom m~,ru. On je znao taj mrak na zemlji da osvetli i prožari zlatom mudrosti, da bi kod ~ove~anstva probudio višu svest. Zadatak je izvršen: zlato mudrosti je tu, delatno kod mnQ gih ljudi, uzeto sa Hristovog duhovnog sunca i nama dato. Ono je prozra~ilo našu zemlju i njen teški, kompaktni svet m"šljenja. Pudolf Štajner je skidao nadčulna saznanja i "paž,an,j'" '" ela,,9 ;;\Tot pojmovai predstava i pretvarao ih u misaone oblike keji mogu da d~u snagu i našoj delatnosti. Tom finom alhemijom 3~vor8na je jedna nova supstancija duše, koja može da delUje ož~vljavajuće na naše zamrle duhovne organe. Snaga tog novog oživljavanja stru ji iz Golgotske misterije. Ljudska delatnost 110ra toj snazi da doraste i otvori svoje razumevanje. Da bi se to postiglo, za to Je delovao Rudolf Štajner medu nama. Sve što ~e on stvarao, pi sao i mislio, služilo je tom zadatku, da opet oživi naš svet poj mova i osećanja, tako, da bi oni postali opet sposobni d& prime nanovo, i u punoj snazi, impuls Hrista; da aktivira naš svet vo lje, da ga osposobi da se on sa tim impulsom bitno spoji., Fred nama je jedno blistavo, nepregledno, životno delo, posvećeno jednom ciljU, koji obuhvata sintezu drugih uiljeva, a to je: ponovno ujedinjenje i uzajamno prOŽimanje an',h, nekada harmonično
spojenih delova duhovnog života, a sada odvojenj.h pod
ručja: naUke, umetnosti i religije; dohvatanj~ dU!lCVr.;Jg 3mis J.
koji se skriva stvo;
li
idealima iza parole: sloboda, jednakost l Jl'at
probuđenje Ja
u
čoveku,
do pune svesti S'3.mog sebe i svoje
pripadnosti duhovnom svetu. - Svi su ovi ciljevi kod čoveka
dc~t~ini
samo
prožetog snagom Hristovog impulsa.
Trebalo je
privući
svu mudrost sveta da bi
~e
shvatila ta
najveća. od svih misterija.. Priprema za ovu, bile su ct ',ge miste
rije. Rudolf ~ta.jner' nas je stalno i postepeno uvodio
l
njihovo
biće i njihovo značenje, upućujući stalno nancv) na ono š~o se
desilo na Golgoti. Kora.k po korak približavao nam je to razumeva nje, pružajući nam ,građevni materijal svojom kosmagonijom, teogo nijom i naukom o zemlji i
čoveku.
,<,
x •
bilo je kritičara, raznih pravaca, koji'su pro tiv te nauke iznosili ono što se uklapalo u njihove partijske programe. Među njima je bilo i poznatih imena, koji su smelo tvrdili: ima.u tome nešto, što bi trebalo priznati genijalnosti Rudolfa ~tajnera, međutim sve je to neprihvatljivo, pošto on ne priznaje Hrista! Međutim,
tu nauku primaju oni, koji su se potrudili da ozbiljno prostudiraju životno delo Rudolfa ~tajnera, pre nego što su se usudili da govore o njemu. Cni su ubrzo uvideli koliko im ono može da pomogne. Drugačije
Rudolfu ~tajneru je pristupio izvestan broj teologa sa rečima: naše crkve su prazne, naši serrinari nam ne daju ono što mi u njima stičemo kao hleb života, našim gladnim dušama. Jedi no Vi možete da nam pomognete. Osposobite nas da u svojoj službi pomognemo drugima. U protivnom, mi ćemo morati napustiti službu duhovnika... - Rudolf ~tajner im je dao ono što su tražili: kljUč za razumevanje evanđelja, živog Hrista i reč koja je pos tala služba BOŽija. On im je rekao: Molili ste me de. Vam dam ono što može da Vam posluži za davanje onima koji još nisu dovoljno jaki da se bave duhovnom naukom i koji nisu zreli za duhovnu pričest. Hteli ste tim putem da ih privedete onom zne.nju koje čoveka čini bud nim, slobodnim i potpuno svesnim, onako kako odgovara vremenu. Vi smete na taj način pomoći na poslu, ako Vaš posao Vama ne pos tane sam sebi cilj, ako Vas put brige o duši postepeno vodi osna ženju
čovekovog
Ja, preko kojega
će
se
čovek
spojiti, u slobodi,
U oudućnost1, sa božansk:Lm svetom i srcem Hristovim koje zrači
iz Sunca i kuca za Zemlju. Vi ste to hteli i obećali. Radite ta
ko i ostanite verni svojoj še Zajednicu za
hrišć~nsku
reči.
počeo
pođoše
tim putem i OBnova
obnovu, na spas mnogih duša. Tu se
revnosno izučava 'evanđelje, prem
Sa ,tim je on
-'onl kljui:u
još u prvo
Rudolfa ~tajnera.
VI' eme
svog
dUhovno-naučnog
delovanja, upličući, uvek ponovno, ono što je vodilo krstu i nje govom
značenju,
kao drvetu života. Tada su njegovi slušaoci pri
stupili k njemu i zamolili ga da im održi niz predavanja o
•
x bilo je kriti~ara, raznih pravaca, koji su pro tiv te nauke iznosili ono što se uklapalo u njihove partijske programe. Medu njima je bilo i poznatih imena, koji su smelo tvrdili: ima u tome nešto, što bi trebalo priznati genijalnosti Rudolfa Št~jnera, med~tim sve je to neprihvatljivo, pošto on ne priznaje Hrista! Međutim,
tu nauku primaju oni, koji su se potrUdili da ozbiljno prostudiraju životno delo Rudolfa Štajnera, pre nego što su se usudili da govore o njemu. ahi su ubrzo uVideli koliko im ono može da pomogne. Drugačije
Rudolfu Štajneru je pristupio izvestan broj teologa sa rečima: naše crkve su prazne, naši seminari nam ne daju ono što mi u njima stičerno kao hleb života, našim gladnim dušama. Jedi no Vi možete da nam pomognete. Osposabite nas da u svojoj službi pomognemo drugima. U protivnom, mi ćemo morati napustiti službu duhovnika... - Rudolf Štajner im je dao ono što su tražili: ključ za razumevanje evanđelja, živog Hrista i reč koja je pos tala služba Božija. On im je rekao: Molili ste me da Vam dam ono što može da Vam poslUŽi za davanje onima koji još nisu dovoljno jaki da se bave duhovnom naukom i koji nisu zreli 'za duhovnu pričest. Hteli ste tim putem da ih privedete onom znanju koje čoveka čini bud nim, slobodnim i potpuno svesnim, onako kako odgovara vremenu. V1 smete na taj
način pomoći
na poslu, ako Vaš posao Vama ne pos
tane sam sebi cilj, ako Vas put brige o duši postepeno vodi osna ženju čovekovog Ja, preko kojega će se ~ovek spojiti, u slobodi, u budućnosti, sa božanSkim svetom i srcem Hristovim koje zra~1 1z Sunca i kuca za Zemlju. Vi ste to hteli i
obećali.
ko i ostanite verni svojoj
reči.
~e
obnovu, na spas mnogih dUBa. Tu se
zajednicu za
hri~ćansku
- Oni
podo~e
Radite ta
tim putem 1 osnova
revnosno izučava evanđelJe, prem kljuČU Rudolfa štajnera. Sa tim je on
počeo
JOB U prvo vreme svog
dUhovno-naučnog
delovanja, upličUĆi, uvek ponovno, ono' što je vodilo krstu i nje govom značenju, kao drvetu života.' Tada su njegovi slušaoci pri stupili k njemu i zamolili ga da im održi niz predavanja o
XI
Jovanovom evanđelju. Pred nama su ta predavanja, na žalost sa izvesnim nedostacima. Posle su ona mnogo tražena i na mnogo mes ta umnožavana, pa se stoga nije više moglo zadržati njihovo ob javljivanje. Njihov sadržaj će ipak pobedi ti nad nedostacima po novno objavljenog teksta, jer dah sveta, iz koga ona potiču, leb di nad njima. Čovečanstvu su ona potrebna, potreban mu je njihov sadržaj. Izdavanju Jovanovog evanđelja davanja o ostalim evanđeljima.
slediće
uskoro izdavanje pre
Ovom nizu predavanja prethodio niz predavanja pod istim
naslovom, održan u Bazelu (docnije štampan pod naslovom RazvoJ
čovečanstva i saznanje Hrista). U ovom nizu predavanja dat je
uvod u ezoterno značenje evanđelja. Kada je o Duhovima 1908. godine održan niz predavanja o Jovanovom evanđelju, krQZ naše duše je provejalo nešto, kao pros lava Duhova, kao dah galilejskog proleća. Duhovi se približava ju opet pred izdavanje ove knjige. To može da nam bude dobar znak. - Duhovi su praznik Svetog Duha, koji deluje na duše Ljudi. Duh koji vlada u ovoj knjizi, neka nađe put u duše ljudi koje su žedne istine i koji su dobre volje.