Sigmund-freud-buducnost-jedne-iluzije

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

Budućnost jedne iluzije (1927)

http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

1/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

I

Ako je čovjek dugo vremena živio unutar određene kulture i često nije žalio truda da istraži njene izvore i put njenog razvoja, dospjet će bar jednom u iskušenje da okrene pogled u drugom smjeru i postavi pitanje o daljnjoj sudbini te kulture i promjenama kroz koje ona mora Međutim, uskoro ćetakvo primijetiti da višeNa momenata proći. od početka obezvređuju istraživanje. prvom mjestu tu je činjenica da postoji tek mali broj osoba ko je su u stanju pogledom obuhvatiti ustrojstvo ljudskog života u svoj njegovoj širini. Većini je postalo nužnim ograničenje na jedno jedino područje ili samo na neka; što manje međutim netko o prošlom i sadašnjem zna, tim nepouzdaniji mora biti njegov sud o budućem. Odmah zatim problem stvara i činjenica da subjektivna očekivanja pojedinca u donošenju ovog suda igraju ulogu koju je teško procjeniti; ta se očekivanja međutim  pokazuju ovisnima o čisto osobnim momentima čovjekova vlastitog iskustva, o njegovom, s manje ili više nade potkrijepljenom stavu prema životu, onako kako mu  je taj stav predodređen temperamentom, uspjehom ili neuspjehom. Napokon, ovdje je na djelu i čudna činjenica da ljudi svoju sadašnjost općenito doživljavaju naivno i da nisu u stanju vrednovati njene sadržaje; oni prema njoj najprije moraju doći na distancu, tj. sadašnjost mora postati prošlost hoće li se u njoj zadobiti uporište za prosudbu o budućem. 315

http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

2/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

Tko dakle popusti iskušenju da kaže nešto o vjerojatnoj budućnosti naše kulture dobro će učiniti ako ne is pusti iz vida navedena upozorenja i prisjeti se nesigurnosti koja sasvim općenito prati svako prorokovanje. Što se mene tiče, iz ovoga slijediuputiti da ću senau ono žurnom bijegu kood  prevelikog zadatka smjesta područje  jem sam i do sada posvećivao svoju pažnju, naravno, nakon što odredim njegov položaj u velikoj cjelini. Ljudska kultura — mislim na sve ono u čemu se ljudski život podigao iznad svojih animalnih uvjeta i u čemu se razlikuje od života životinja — a ja izbjegavam razdvajati kulturu i civilizaciju — promatraču, kao što  je poznato, pokazuje dvije strane. Ona s jedne strane obuhvaća sva znanja i sposobnosti koja su ljudi stekli kako bi ovladali silama prirode i došli do njenih do bara u svrhu zadovoljenja svojih ljudskih potreba, a s druge sve ustanove nužne da bi se uredili međusobni odnosi ljudi, a naročito raspodjela dostupnih dobara. Oba  pravca kulture nisu neovisna jedan o drugome zato što, kao prvo, na međuljudske odnose dubokosežno utječe mjera nagonskog zadovoljenja koju omogućuju posto jeća dobra, kao drugo, jer pojedini čovjek stupajući u odnos s drugim čovjekom i sam može postati neko do bro, ako ovaj na primjer koristi njegovu radnu snagu ili ga uzima za seksualni objekt, i napokon treće, jer je svaki pojedinac virtuelni neprijatelj kulture koja bi ipak trebala predstavljati općeljudski interes. Začuđuje da ljudi, ma kako malo mogli egzistirati kao pojedinci, ipak kao težak pritisak osjećaju žrtvu koju od njih zahtijeva kultura kako bi im omogućila zajednički život. Kultura se dakle mora braniti od pojedinca i njene se uredbe, institucije i zapovijedi stavljaju u službu toga zadatka; njihova svrha nije samo u tome da stvore određenu ras podjelu dobara već da ovu također očuvaju i čak moraju sve ono što služi svladavanju prirode i stvaranju dobara zaštititi od neprijateljskih pobuda ljudi. Ljudske tvorevine lako se mogu razoriti a znanost i tehnika koji su ih podigli mogu se upotrijebiti i za njihovo uništenje. 316 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

3/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

Tako se stječe dojam da je kultura nešto što je većini protiv njihove volje nametnuto od strane manjine ko ja se znala dočepati sredstava moći i prisile. Nameće se naravno pretpostavka da te poteškoće ne pripadaju biti kulture da sada ih uzrokuju nihsame oblika koji već su do razvijeni.nesavršenosti U stvari, te kulturnedostatke nije teško pokazati. Premda je čovječanstvo stalno napredovalo u ovladavanju prirodom te se u tom pogledu može nadati još većim uspjesima, nemoguće je sa sigurnošću utvrditi sličan napredak u sređivanju ljudskih odnosa i vjerojatno su vi svakom vremenu, kao što  je danas iznova slučaj, mnogi ljudi postavljali pitanje da li je onda taj dio kulturne tekovine uopće vrijedno braniti. Čovjek bi mislio da je ljudske odnose moguće urediti na nov način koji bi uklonio izvore nezadovoljstva s kulturom. Potrebno je samo da se ona odrekne prisile i suzbijanja nagona kako bi se ljudi, neometani unutrašnjim razdorom, mogli prepustiti stjecanju dobara i uživanju u njima. Bilo bi to zlatno doba no pitanje je da li se takvo stanje može ozbiljiti. Izgleda nam vjerojatnije da se svaka kultura mora izgrađivati na prisili i na odricanju od nagona; ne čini se baš sigurnim da će prestankom prisile većina ljudskih individua biti spremna da na sebe preuzme vršenje rada koji je potreban za zado bivanje novih životnih dobara. Mislim da čovjek mora računati sa činjenicom da u svim ljudima postoje destruktivne, dakle antisocijalne i antikulturne tendencije i da su one u velikog broja osoba dovoljno jake da odrede njihovo ponašanje u ljudskom društvu. Ovoj psihološkoj činjenici pripada odlučujuće značenje za prosudbu o ljudskoj kulturi. Ako smo ispočetka mogli pomisliti da se njena bit sastoji u ovladavanju prirodom u svrhu zadobivanja životnih dobara a da se opasnosti koje joj prijete dadu odstraniti svrhovitom ras podjelom tih dobara među ljudima onda je sada, kako izgleda, težište pomjereno s materijalnog na duševno. Ono odlučujuće bit će da li, i u kojoj mjeri ljudima uspi jeva smanjiti nametnut teret žrtvovanja nagona, pomi317 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

4/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

riti ih s nužnom količinom žrtvovanja i za to im ponuditi obeštećenje. Kao što je kulturni rad nemoguć bez  prisile, tako se ne može izbjeći ni vladanje manjine nad masom jer mase su trome i slijepe, one se ne vole odricati i nea dadu se argumentima u nužnost toga nagona odricanja, individue od kojih suuvjeriti sastavljene međusobno se potiču u puštanju na volju svojoj neobuzdanosti. Samo utjecajem uzoritih individua koje priznaju kao vođe mogu se mase pokrenuti na rad i odricanja o kojima ovisi opstanak kulture. I sve je dobro dok su te vođe osobe premoćnoga uvida u nužnost života koje su se uzdigle do ovladavanja svojim vlastitim nagonskim željama. Za njih je međutim opasno ako masi, kako ne bi izgubili svoj utjecaj, popuštaju više nego ona njima i stoga se čini nužnim da svoju neovisnost o masi osiguraju raspolaganjem nad sredstvima moći. Ukratko rečeno,  postoje dva nadaleko proširena svojstva ljudi koja su kriva za činjenicu da se kulturni poredak može održati samo izvjesnom mjerom prisile; radi se naime o tome da se ljudi spontano ne oduševljavaju za rad i da argumenti ne mogu ništa protiv njihovih strasti. Znam što se može prigovoriti ovim izvodima. Reći će se da je ovdje ocrtani karakter ljudskih masa koji bi tre bao dokazati neophodnost prisiljavanja na kulturni rad sam tek posljedica pogrešnog kulturnog poretka u kojem su ljudi postali ogorčeni, osvetoljubivi i nepristupačni.  Nove bi generacije, s mnogo ljubavi odgojene da visoko štuju mišljenje, generacije koje su još zarana iskusile sva dobročinstva kulture, imale i drugi odnos prema njoj, osjećale bi je kao svoj najvlastitiji posjed i bile bi spremne da podnesu žrtvu odricanja u radu i zadovoljenju nagona, potrebnu za njeno održanje. Prisila im neće biti  potrebna i malo će se razlikovati od svojih vođa. Činjenica da ljudskih masa takve kvalitete do sada nije bilo ni u jednoj kulturi dolazi otuda što još ni jedna kultura nije pogodila ono pravo uređenje kojim bi na takav način mogla utjecati na ljude i to još od njihova djetinjstva. 318 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

5/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

Twože se naravno dvojiti o mogućnosti da se uopće ili već sada, na današnjem stupnju ovladavanja prirodom, stvori takav kulturni poredak; može se postaviti pitanje otkuda bi se trebali pojaviti svi ti nadmoćni, nepogrešivi igajatelji nekoristoljubivi vođe koji bi morali djelovati kao odbudućih generacija; čovjek se može uplašiti ogromnog utroška prisile koja bi bila neizbježna u provođenju tih namjera. Ali veličanstvenost toga plana, njegova važnost za budućnost ljudske kulture neće se moći osporiti. On zasigurno počiva na psihološkom uvidu prema kojem čovjek u sebi nosi naj raznoliki ja nagonska svojstva kojima rani doživljaji djetinjstva određuju konačan smjer. kojeujedno stoje pred mogućnošću da se čovjek odgoji Ograde postavljaju i granice djelotvornosti  jedne takve promjene kulture. Moglo bi se dvojiti o tome da li, i u kojoj mjeri, neka druga kulturna sredina može izbrisati oba svojstva ljudskih masa koja toliko otežavaju vođenje ljudskih poslova. Eksperiment još nije učinjen. Vjerojatno će izvjesni postotak čovječanstva — uslijed prirođenih bolesnih svojstava ili prevelike snage nagona — uvijek ostati asocijalan, no ako se dogodi samo to da današnja većina, neprijateljska kulturi, spadne na jednu manjinu, postiglo se veoma mnogo, vjerojatno sve što se uopće dade postići.  Ne bih htio probuditi utisak da sam daleko odlutao s  prije naznačenog puta moga istraživanja. Stoga želim izričito potvrditi da sam daleko od toga da prosuđujem veliki kulturni eksperiment koji se danas poduzima u velikoj zemlji između Evrope i Azije. Niti se razumijem u stvar, niti sam sposoban suditi o izvodljivosti toga eks perimenta, ispitati svrsishodnost primijenjenih metoda ili izmjeriti širinu jaza između namjere i provedbe. Ono što se tamo pripravlja, zbog svoje nedovršenosti ne može postati predmetom našeg razmatranja kojemu građu nudi naša odavno konsolidirana kultura.

319 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

6/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

II

 Neočekivano smo skliznuli s ekonomskog u psihološko. Na početku smo pokušali kulturni posjed tražiti u  postojećim dobrima i daustanovama kojepočiva služe na njihovoj raspodjeli. Spoznavši svaka kultura prisili rada i odricanju od nagona, zbog čega neizbježno izaziva  protivljenje onih koji su tim zahtjevima pogođeni, postalo nam je jasno da sama dobra, sredstva za njihovo stjecanje i uredbe o njihovoj raspodjeli ne mogu biti ono  bitno a niti ono jedino kulture. Jer oni su ugroženi otporom i razaralačkom strašću sudionika te kulture. Pored dobara sada se javljaju i sredstva koja mogu služiti obrani kulture, sredstva prisile, kao i ona druga kojima  je zadatak da ljude izmire s njom i obeštete ih za njihove žrtve. Ta se pak sredstva mogu opisati kao duševni posjed kulture. Za volju jednoobraznog načina izražavanja nazvat ćemo činjenicu da jedan nagon ne može biti zadovoljen uskratom, mjeru koja utvrđuje tu uskratu zabranom a stanje koje ta zabrana uzrokuje oskudicom. Zatim ćemo u našem sljedećem koraku među oskudicama razlikovati one koje pogađaju sve i takve koje ne pogađaju sve već samo grupe, klase ili same pojedince. One prve su najstarije: sa zabranama koje ih prate kultura je započela prije tko zna koliko tisuća godina smjenjivati iskonsko animalno stanje. Na naše iznenađenje otkrili smo da su te zabrane još uvijek djelatne i da još uvijek tvore srž neprijateljstva prema kulturi. Nagonske želje koje  pod njima stradavaju iznova se rađaju sa svakim djetetom; postoji klasa ljudi, neurotičari, koji već na te uskrate reagiraju asocijalnim ponašanjem. Takve su nagonske želje, incest, kanibalizam i ubilački poriv. Doima se neobično kada čovjek te želje, u odbacivanju kojih izgleda da su svi ljudi jedinstveni, dovede u vezu s onim drugima oko čijeg se ispunjenja ili uskrate vodi tako živa  borba u našoj kulturi, no psihološki je to posve opravdano. Ni kultura se prema tim najstarijim nagonskim 320 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

7/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

željama nipošto ne odnosi na jednak način; izgleda da  je samo kanibalizam u potpunosti zabranjen i da je, osim u analitičkom razmatranju, posve prevladan; snagu incestne želje još možemo osjetiti u zabrani a ubojstvo naša kultura pod određenim uvjetima joštakav uvijek vrši,kulpa čak i zapovijeda. Možda nam predstoji razvoj ture u kojemu će se i druge želje čije zadovoljenje je danas još sasvim moguće pokazati jednako neprihvatljivima kao što je sada kanibalizam. Već u tim najstarijim odricanjima od nagona javlja se  jedan psihološki činilac koji svoje značenje zadržava i u svim kasnijim odricanjima. Nije točno da ljudska duša od najdavnijih nije udoživjela razvoj i dajoš je za razliku odvremena napredaka znanostinikakav i tehnici danas ista kao na početku povijesti. Jedan vid tog napretka duše možemo ovdje dokazati. On leži u onom pravcu našeg razvoja u kojem se izvanjska prisila postepeno pounutru je tako što posebna duševna instancija, čovjekov Nad-Ja, tu prisilu preuzima među svoje unutrašnje zapovijedi. U svakog djeteta možemo vidjeti kako se odvija proces jedne takve preobrazbe posredstvom koje ono tek postaje moralno i socijalizira se. To učvršćenje Nad-Ja predstavlja visoko vrijedan psihološki posjed kulture. Osobe u kojih je taj proces izvršen od neprijatelja kulture posta ju njeni promicatelji. Što je veći njihov broj u nekom kulturnom krugu tim je sigurnija ta kultura, tim prije se ona može odreći izvanjskih sredstava prisile. Mjera tog  pounutrenja veoma je različita kada se radi o zabranama  pojedinih nagona. Za spomenute najstarije zahtjeve kulture izgleda da je pounutrenje, ukoliko ostavimo po strani neželjeni izuzetak neurotičara, u mogućoj mjeri postignuto. No taj se odnos mijenja okrenemo li se drugim nagonskim zahtjevima. Čovjek tada s iznenađenjem i zabrinutošću otkriva da se najveći broj ljudi pokorava dotičnim kulturnim zabranama samo pod pritiskom izvanjske  prisile, dakle samo tamo gdje se ta prisila može ostvariti i tek tako dugo dok u njima izaziva strah. To vrijedi i za takozvane moralne zahtjeve kulture koji su za sve od321 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

8/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

ređeni na jednak način. Ovamo pripada i najveći dio onoga što smo saznali o moralnoj nepouzdanosti ljudi. Beskonačno mnogo kulturnih ljudi koji bi se užasavali ubojstva i incesta ne uskraćuju si zadovoljenje svoje gramzljivosti, svojih agresivnih svoje i seksualne  pohote ne propuštajući da lažju, strasti, prijevarom klevetom naškode drugim ljudima ako pritom mogu ostati nekažnjeni i to je zacijelo od davnina, tokom mnogih kulturnih vijekova, uvijek bilo isto. U ograničenjima koja se odnose samo na određene društvene klase nailazimo na grube i nikada osporene odnose. Može se očekivati da te zapostavljene klase zavide  povlaštenima na oslobodile njihovim povlasticama i da nametnutog će sve učiniti kako bi se tog, samo njima viška u oskudijevanju. Tamo gdje to nije moguće učvrstit će se trajna mjera nezadovoljstva unutar te kulture koja bi mogla voditi opasnim pobunama. Ako se međutim  jedna kultura nije uzdigla iznad toga da zadovoljenje  jednog broja njenih pripadnika ima za pretpostavku tlačenje drugih, možda većine, što je slučaj u svim suvremenim kulturama, onda je shvatljivo da ti potlačeni razvija ju intenzivno neprijateljstvo prema kulturi koju svojim radom omogućuju ali u čijim dobrima imaju isuviše mali udio. U tom slučaju ne može se od potlačenih očekivati neko pounutrenje kulturnih zabrana, oni, štoviše, nisu spremni priznati te zabrane i čak teže razaranju same te kulture i po mogućnosti ukidanju njenih pretpostavki.  Neprijateljstvo prema kulturi u ovih je klasa toliko očigledno da se kraj njega previdjelo ono, prije latentno nego stvarno, neprijateljstvo povlaštenih društvenih slojeva. Nije potrebno reći da jedna kultura koja tako velik  broj svojih pripadnika ostavlja nezadovoljenima i prisiljava ih na pobunu niti ima izgleda da se trajno održi, niti to zaslužuje. Mjera pounutrenja kulturnih propisa — popularno i ne psihološki rečeno: moralni nivo pripadnika — nije jedino duševno dobro koje uzimamo u obzir pri ocjenjivanju jedne kulture. Pored toga tu je i njen posjed u idealima i 322 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

9/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

umjetničkim djelima, tj. zadovoljenjima zadobivenim na njima.

Čovjek će tek odveć lako biti sklon da u psihički posjed jedne kulture ubroji njene ideale, tj. ocjene o tome koja su teži. postignuća njihono se ponajviše Isprva najvrednija izgleda kao i dakojima su ti od ideali što određuje djela kulturnog kruga; no stvarni je tok događaja bio drukčiji; ideali su se izgrađivali na prvim djelima, omogućenim zajedničkim djelovanjem unutrašnje nadarenosti i vanjskih odnosa jedne kulture i ta prva djela ideal je zatim zadržao kako bi osigurao njihovo nastavljanje. Zadovoljenje koje ideal poklanja sudionicima kulture narcističke je dakle prirode i počiva na ponosu zbog već uspjelog postignuća. Da bi se to zadovoljenje upotpunilo, potrebna mu je usporedba s drugim kulturama koje su se posvetile drugim djelima i razvile druge ideale. Zahvaljujući tim razlikama svaka kultura prisvaja si pravo da omalovažava druge. Na taj način kulturni ideali postaju povod razdvajanjima i neprijateljstvima između različitih kultura, što se najjasnije očituje među nacijama.  Narcističko zadovoljenje na kulturnom idealu također  pripada onim moćima koje se uspješno suprotstavljaju neprijateljstvu prema kulturi koje se javlja unutar jednog kulturnog kruga. Ne uživaju samo povlaštene klase u dobrobitima te kulture. Potlačeni također mogu imati udjela u njima jer im pravo da preziru one koji ne  pripadaju toj kulturi pruža obeštećenje za poniženje u njihovom vlastitom krugu. Čovjek je doduše bijedan, dugovima i ratnom službom izmučen plebejac, ali zato je on Rimljanin i može sudjelovati u zadaći da se ovlada drugim nacijama i da im se propišu zakoni. Ali to poistovjećenje potlačenih s klasom koja njima vlada i koja ih iskorištava samo je dio jednog većeg sklopa. S druge strane, oni mogu s nj ima biti afektivno povezani i usprkos neprijateljstvu u svojim gospodarima mogu vidjeti svoje ideale. Da nisu postojali takvi u osnovi zadovoljavajući odnosi ostalo bi neshvatljivo kako su se tolike 323 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

10/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

kulture uspjele tako dugo održati usprkos opravdanom neprijateljstvu velikih masa ljudi. Druge je vrste zadovoljenje koje sudionicima jednog kulturnog kruga pruža umjetnost, premda ona u pravilu ostaje nepristupačna masama koje su zauzete iscrpljujućim radom i nisu uživale nikakav osobni odgoj. Umjetnost nudi, kao što smo odavno naučili, zamjenska zadovoljenja za najstarija kulturna odricanja koja još vijek najdublje osjećamo i stoga bolje od ičeg drugog djeluje na pomirenje sa žrtvama prinijetim za nju. S druge strane, njene tvorevine uzdižu osjećaje poistovjećenja toliko  potrebne svakom kulturnom krugu dajući povoda zajedničkom doživljavanju visoko vrednovnih osjeta; ali one služe i narcističkom zadovoljenju jer predstavljajući dostignuća posebne kulture, na upečatljiv način opominju na njene ideale. Ali možda najvažniji dio psihičkog inventara jedne kulture još nismo spomenuli. To se njene, u najširem smislu religijske predodžbe koje ćemo kasnije opravdati, drugim riječima njene iluzije. III U čemu leži posebna vrijednost religijskih predodžbi? Govorili smo o neprijateljstvu prema kulturi stvorenom  pritiskom koji ona vrši i odricanjima od nagona koje zahtijeva. Zamislimo da su njene zabrane ukinute: čovjek sada može izabrati kao seksualni objekt svaku ženu koja mu se sviđa; svoga rivala prema ženi ili bilo koga tko mu inače stoji na putu može bez dvoumljenja ubiti; drugom čovjeku također može oduzeti bilo koje od njegovih dobara ne pitajući ga za dozvolu; kako bi to bilo krasno, kakav bi neprekidan niz zadovoljstva život tada bio! Doduše, uskoro nailazimo na prvu poteškoću. Svaki drugi čovjek ima upravo istu želju kao i  ja i neće sa mnom postupati ljepše nego ja s njim. U osnovi takvo ukidanje kulturnih ograničenja može dakle 324 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

11/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

učiniti sretnim samo jednog jedinog čovjeka, tiranina, diktatora, koji se dočepao svih sredstava moći ali koji isto tako ima sve razloge željeti da se drugi ljudi drže  barem jedne od kulturnih naredbi i to one: »Ne ubij!« Ali kako je nezahvalno uopćepreostalo kratkovidno ukidanju kulture! Ono što bii tada bilo težiti bi prirodno stanje a njega je daleko teže podnijeti. Istina, priroda nije zahtijevala od nas nikakva ograničenja nagona, puštala nam je na volju ali je imala i ima jedan naročito djelotvoran način da nas ograniči — ona nas usmrćuje, hladno, okrutno, bezobzirno i, kako nam izgleda,  po mogućnosti upravo u trenutku našeg zadovoljenja. Baš zbog tih opasnosti kojima nas priroda ugrožava mi smo se ipak sjedinili i stvorili kulturu koja između ostalog treba da omogući i naš zajednički život. A to je čak glavni zadatak kulture, pravi razlog njenog postojanja  — da nas brani od prirode. Poznato je da ona to već sada u mnogim elementima  prilično dobro čini a očigledno je da će jednom kasnije to činiti još mnogo bolje. Ipak, nema čovjeka koji bi se dao zavarati vjerovanjem da je priroda već sada svladana; malo njih se usuđuje nadati da će ona jednom u pot punosti biti potčinjena ljudima. Tu se elementi koji izgleda da se podruguju ljudskoj sili, tu je zemlja koja drhti, rastvara se i pokapa sve ljudsko i svako ljudsko djelo, tu je voda koja se podiže i sve preplavljuje i pota pa, oluja koja odnosi bez traga, tu su bolesti koje smo tek odnedavno spoznali kao napade drugih živih bića i napokon, tu je bolna zagonetka smrti protiv koje još nismo pronašli nikakvo ljekovito sredstvo i vjerojatno nikakvo nećemo niti naći. Svojim silama priroda se podiže protiv nas, veličanstvena, okrutna, neumoljiva, gura nam pred oči naše slabosti i našu bespomoćnost koje smo kulturnim radom mislili otkloniti. Jedan od malo utješnih i uzvišenih dojmova koji se o čovječanstvu mogu steći je onaj kada ljudi suočeni s elementarnom katastrofom zaboravljaju svoju kulturnu rastrojenost, svoje unutrašnje poteškoće i svoja neprijateljstva i prisjećaju 325 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

12/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

se svog zajedničkog zadatka, svog održanja naspram premoći prirode. Život je, kako za čovječanstvo u cjelini tako i za pojedinca, teško podnošljiv. Dio odricanja nameće mu kultura joj pripada, izvjesnu mj erupropisima pat nje pririli eđuju mu drugi ko ljudi, ili usprkos kulturnim uslijed nesavršenosti te kulture. Tome pridolazi ona šteta koju mu nanosi još nesvladana priroda — on to naziva sudbinom. Stalno tjeskobno stanje iščekivanja i teško narušen prirodni narcizam trebali bi biti posljedica toga stanja. Način na koji pojedinac reagira na štete koje mu nanose kultura i drugi ljudi već nam je poznat; on razvija odgovarajuću mjeru otpora protiv danog kulturnog poretka, mjeru neprijateljstva prema kulturi. Ali kako se on brani od nadmoćnosti prirode, od sudbine koja mu, kao i svima drugima, prijeti? Tu djelatnost kultura preuzima na sebe i vrši je za sve na jednak način, a vrijedno je također spomenuti da gotovo sve kulture čine u tome isto. Ona se ne zaustavlja samo na tome da ljude brani od prirode već izvršenje svoje zadaće nastavlja drugim sredstvima. Zadaća je ovdje višestruka; Teško ugrožen čovjekov osjećaj sebstva  priželjkuje utjehu; iz svijeta i života treba da nestanu svi njihovi užasi a pored toga bi i ljudska znatiželja, ponukana dakako najsnažnijim praktičnim interesima, htjela imati svoj odgovor. Već je prvim korakom dobiveno veoma mnogo. A taj  je — prirodu očovječiti. Do nadosobnih sila i sudbine čovjek ne može, oni vječno ostaju tuđi. Ali ako u elementima bjesne strasti kao u vlastitoj duši, ako sama smrt nije ništa spontano već nasilni čin jedne zlokobne volje, ako je čovjek posvuda u prirodi okružen bićima koja su mu znana iz vlastitog društva, onda on može odahnuti, u njemu stranom svijetu osjeća se kao kod svoje kuće i svoj je besmislen strah u stanju psihički  preraditi. Čovjek se možda još ne može obraniti ali sada on više nije bespomoćno uzet, bar može reagirati, možda čak i nije goloruk, i protiv tih nasilničkih nadljudi u pri326 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

13/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

rodi može primijeniti ista sredstva kojima se služi u svome društvu, može pokušati da ih zaklinje, umiruje,  potkupljuje, otimajući im takvim utjecajima jedan dio njihove moći. Jedna takva zamjena prirodne znanosti  psihologijom samo trenutno olakšanje već također ukazujenenadonosi put daljnjeg ovladavanja situacijom. Jer ta situacija nije ništa novo, ona ima jedan infantilni uzor i zapravo je samo nastavak ranije bespomoćnosti u kojoj se čovjek već jednom nalazio, kao malo dijete naspram roditeljskog para kojeg se s razlogom bojao,  pogotovo oca, ali čijoj je zaštiti zahvaljujući također bio siguran od opasnosti koje je tada poznavao. Nije dakle  bilo teško obje situacije usporediti. Pri tome, kao i u životu snova, želja je došla na svoj račun. Slutnja smrti spopada usnulog i hoće ga premjestiti u grob ali rad sna umije izabrati uvjet pod kojim će i taj zastrašujući doživljaj postati ispunjenje želje; sanjač vidi sebe u jednom starom etrurskom grobu kamo je spokojno sišao da bi zadovoljio svoje arheološke interese. Slično ovome, čovjek ni prirodne sile ne pretvara jednostavno u ljude prema kojima se može odnositi kao prema sebi ravnima jer to također ne bi odgovaralo nadmoćnom dojmu koji on ima o tim silama već im daje karakter oca, čini ih bogovima i pritom ne slijedi samo jedan infantilni nego također, kao što sam pokušao pokazati, jedan filogenetski uzor. S vremenom prva promatranja uočavaju pravilnost i zakonomjernost u prirodnim pojavama i tako prirodne sile gube svoja ljudska svojstva. Ali ljudi i dalje ostaju bes pomoćni a time ostaje i njihova čežnja za ocem. Ostaju naravno i bogovi koji zadržavaju svoj trostruki zadatak: da odagnaju strahove prirode, da pomire čovjeka s okrutnošću sudbine, osobito onom koja se pokazuje u smrti, i da pruže naknadu za patnje i odricanja koja su ljudima nametnuta zajedničkim kulturnim životom. Ali postepeno se u izvršenju tih zadataka pomiče naglasak. Čovjek zamjećuje da se prirodne pojave odvijaju same od sebe, u skladu sa svojim unutrašnjim nužnosti327 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

14/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

ma; zacijelo su bogovi gospodari prirode, oni su je takvom uredili i sada se mogu prepustiti sebi. Samo povremeno upleću se oni takozvanim čudima u njen tok, tek da bi potvrdili da nisu napustili ništa od svoje izvorne sfere moći. Što se tičedaudjeljivanja sudbine, i dalje osta je nelagodna slutnja se zbunjenosti i bespomoćnosti ljudskoga roda ne može doskočiti. Ovdje bogovi najprije zakazuju; ako oni sami stvaraju sudbinu, njihova će odluka ostati neshvatljiva; najdarovitiji narod staroga vi jeka došao je do spoznaje da  Moira   stoji iznad bogova i da sami bogovi imaju svoju sudbinu. I što se više priroda osamostaljivala a bogovi povlačili iz nje, tim su ozbiljnije sva očekivanja silila na izvršenje trećeg zadatka koji im je dodijeljen, tim je više ono moralno postajalo njihovom pravom domenom. Božji je zadatak sada bio da izravna nedostatke i štete kulture, da obrati pažnju na  patnje koje ljudi jedan drugome nanose u zajedničkom životu i nadgleda provođenje kulturnih propisa koje ljudi tako loše slijede. Samim kulturnim propisima dodijeljeno je božansko podrijetlo, izdignuti su iznad ljudskog društva i prošireni na prirodu i zbivanja u svijetu. Stvoreno je tako obilje predodžbi rođenih iz potrebe da se ljudska bespomoćnost učini podnošljivom, predodžbi sastavljenih iz građe sjećanja na bespomoćnost vlastitog djetinjstva i djetinjstva ljudskog roda. Jasno se može spoznati da taj posjed ljude zaštićuje u dva pravca:  protiv opasnosti prirode i sudbine, i protiv šteta koje trpe u samom ljudskom društvu. U cjelini to izgleda ovako: život na ovom svijetu služi jednoj višoj svrsi koju doduše nije lako odgonetnuti ali koja zacijelo znači neko usavršenje ljudskog bića. Vjerojatno ono duhovno čovjeka, duša, koja se tokom vremena tako sporo i nevoljko odvajala od tijela, treba da bude objekt tog uzdizanja i uzvisivanja. Sve što se u ovom svijetu događa predstavlja izvođenje namjere jedne nama nadmoćne inteligencije koja, iako putovima i obilaznicama koje je teško slijediti, konačno sve okreće na dobro, tj. povoljno po nas.  Nad svakim od nas bdije jedna dobrostiva, tek prividno 328 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

15/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

stroga providnost koja ne dopušta da postanemo igračka u rukama nadmoćnih i bezobzirnih prirodnih sila; sama smrt nije nikakvo uništenje, ona nije nikakav povratak anorganskoj beživotnosti, nego početak jedne nove vrste egzistencije koja leži na putu višeg razvoja. I s postadruge strane, isti zakoni ćudoređa koje su naše kulture vile vladaju i svim zbivanjima u svijetu ali za njih se  brine jedna viša sudačka instancija neusporedivo veće moći i dosljednosti. Svako dobro nalazi na koncu svoju nagradu a svako zlo svoju kaznu, ako već ne u ovom obliku života, onda u kasnijoj egzistenciji koja počinje nakon smrti. Time je svim užasima, patnjama, i gorčinama života suđeno da nestanu; život nakon smrti kojim se nastavlja naš zemaljski život, kao što se nevidljivi dio spektra nadovezuje na vidljivi, donosi sve savršenstvo ko je smo ovdje možda izgubili. A nadmoćna mudrost koja upravlja ovim tokom, sveopće dobro koje se u njemu is poljava, pravednost koja ga prožima, to su svojstva božanskih bića koja su stvorila i nas i svijet u cjelini. Ili  bolje, jednog božanskog bića u kojem su se u našoj kulturi sabrali svi bogovi prapovijesti. Narod kojemu je  prvom uspjela takva koncentracija božanskih svojstava  bio je i te kako ponosan na taj napredak. Bijaše oslobođena očinska srž koja je odvajkada bila skrivena iza svakog božjeg lika; u osnovi bio je to povratak historijskim  počecima ideje boga. Sada kada je bog bio jedan jedini veze s njim mogle su iznova zadobiti prisnost i intenzivnost dječjeg odnosa prema ocu. Kad smo tako mnogo učinili za oca htjeli bismo biti i nagrađeni, ako ničim drugim onda bar time da budemo jedino dijete, izabrani narod. Mnogo, mnogo kasnije istakla je pobožna Amerika zahtjev da bude  »god's own country«   i za jedan od oblika u kojima ljudi slave boga to se i obistinilo.  Nakon što su jednom pribrane, religijske su predodžbe  prošle naravno dug razvojni put i različite su ih kulture zadržale u različitim fazama njihova razvoja. Ja sam naveo jednu jedinu takvu razvojnu fazu koja otprilike odgovara našoj današnjoj kršćanskoj kulturi bjelaca. Lako 329 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

16/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

 je primijetiti da se svi dijelovi te cjeline ne slažu među sobom jednako dobro, da nije odgovoreno na sva važna  pitanja, da se proturječje sa svakodnevnim iskustvom samo s trudom može odbiti. Ali takve kakve jesu, te se  predodžbe — u najširem religijske — ocjenjuju kao najskupocjeniji posjedsmislu kulture, kao najvrednije što ona svojim pripadnicima može ponuditi i daleko više ih se poštuje od svih umijeća pomoću kojih se iskorištava ju zemaljska blaga, čovječanstvo opskrbljuje hranom ili sprečavaju ljudske bolesti, itd. Ljudi misle da neće moći  podnijeti život ako tim predodžbama ne priznaju vrijednost na koju one polažu pravo. I sada se postavlja pitanje što teihpredodžbe znače štuje u svjetlu na temelju čega se tako visoko i, dapsihologije, stidljivo nastavimo: u čemu je njihova zbiljska vrijednost? IV Istraživanje koje neometano napreduje, poput nekog monologa, nije posve bezopasno. Čovjek odveć lako po pušta iskušenju da na stranu odgurne misli koje bi ga htjele prekinuti dobijajući zauzvrat osjećaj nesigurnosti koji bi na kraju htio nadjačati prevelikom odlučnošću. Zamislit ću dakle jednog protivnika koji s nepovjerenjem slijedi moje izlaganje i pružit ću mu mogućnost da s vremena na vrijeme dođe do riječi. Slušam ga kako govori: »Više puta ste upotrijebili izraze: 'kultura stvara te religijske predodžbe', 'kultura ih svojim pripadnicima stavlja na raspolaganje', ima nečeg čudnog u tome, premda sam nisam u stanju reći što je to, ali mi ne izgleda baš tako samorazumljivo kada kažete da je kultura stvorila odredbe o raspodjeli prihoda rada ili o pravima na ženu i dijete.« Ali ja ipak mislim da je opravdano tako se izraziti. Pokušao sam pokazati da su religijske predodžbe proizašle iz iste potrebe kao i sve druge tekovine kulture, naime iz nužnosti da se čovjek obrani od premoći prirode. To330 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

17/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

me je pridošao i drugi motiv, težnja da se isprave nesavršenosti kulture koje čovjek tako bolno osjeća. Također  bi osobito zgodno bilo reći da kultura pojedincu poklanja te predodžbe jer on ih zatječe, one su iznijete pred njega kao ne bi ih nasljeđe mogao sam pronaći. generacija, Jer to u štokao on stupagotove i što ipreuzima je mnogih  jedanputjedan, geometrija i dr. U tome dakako postoji razlika, ali ona leži drugdje i sada se još ne može raz jasniti. Što se tiče osjećaja začudnosti koji spominjete, na njega može utjecati činjenica da nam se te predodžbe obično prikazuju u vidu božje objave. No to je i samo već jedan dio religijskog sistema i u potpunosti zanemaruje nama poznat historijski razvoj tih ideja i njihove razlike u različitim vremenima i kulturama. »Jedna druga stvar izgleda mi važnija. Za Vas očovječenje prirode proizlazi iz potrebe da se okonča ljudska zbunjenost i bespomoćnost pred njenim zastrašujućim silama, da čovjek stupi u odnos s njima i da na koncu utječe na njih. No čini se da je jedan takav motiv suvišan. Primitivni čovjek nema baš nikakvog izbora, nikakav drugi način mišljenja. Njemu je prirodno, urođeno, mogli  bismo reći, da svoju bit projicira u svijet, da u svim procesima koje opaža vidi manifestacije bić& u osnovi sličnih njemu samome. To je jedina metoda njegovog poimanja. Uspije li zatim tom čovjeku da prepuštajući se svojim prirodnim sklonostima zadovolji jednu od svojih velikih potreba, onda to nipošto nije samorazumljivo već  predstavlja jedan čudnovat stjecaj okolnosti.«  Nisam siguran da je to tako čudno. Mislite li onda da mišljenje ljudi ne poznaje praktičke motive, da je puki izraz jedne nekoristoljubive znatiželje? Ipak je to malo vjerojatno. Prije mislim da čovjek i kada personificira  prirodne sile slijedi jedan infantilni uzor. On je na oso bama iz svoje prve okoline naučio da je najbolji način da na njih utječe taj da stvori neku relaciju prema njima i stoga on kasnije u istoj namjeri, sa svim drugim na što nailazi, postupa onako kao što je postupao s onim  prvim osobama. Ja dakle ne proturječim Vašoj deskrip331 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

18/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

tivnoj primjedbi i slažem se da je čovjeku odista prirodno da personificira sve što želi pojmiti kako bi time kasnije ovladao — psihičko ovladavanje kao priprema za fizičko — ali ja tome dodajem motiv i genezu te osobitosti »A ljudskog sada još imišljenja. treća stvar: Vi ste podrijetlo religije ipak već jednom ranije razmatrali, u Vašoj knjizi   Totem i tabu. Tamo to međutim izgleda drukčije. Sve je sin-otac-odnos,  bog je uzvišeni otac, čežnja za ocem je korijen religijske  potrebe. Otada ste, kako izgleda, otkrili moment ljudske slabosti i bespomoćnosti kojem je čak općenito pripisana najveća uloga u tvorbi religije i sada sve što je ranije  bio kompleks oca prenosite na bespomoćnost. Smijem li Vas zamoliti za objašnjenje o toj promjeni?« Rado, jedva sam dočekao taj poziv. No pitanje je da li se tu radi o nekoj promjeni. Cilj   Totema i tabua  nije  bio da se razjasni nastanak religije nego samo totemizma. Možete li s bilo kojeg Vama poznatog gledišta objasniti činjenicu da je prvi oblik u kojem se zaštitničko božanstvo objavilo čovjeku bio životinjski, da je postojala za brana da se ta životinja ubije i pojede, ali istodobno i slavljenički običaj da se ona jednom u godini zajednički ubije i pojede? Upravo se to događa u totemizmu. I jedva da ima svrhe sporiti se oko toga da li bi totemizam tre balo nazvati religijom. On je u prisnom odnosu s kasni jim deističkim religijama a totemske životinje postale su svete životinje bogova. I prva, ali najdubokosežnija običajna ograničenja — zabrana ubojstva i incesta — nasta ju na tlu totemizma. Bez obzira da li sada prihvaćate zaključke iz  Totema i tabua   ili ne, nadam se da ćete priznati kako je u toj knjizi mnoštvo vrlo neobičnih, rasutih činjenica sažeto u jednu konzistentnu cjelinu. Zašto se životinjski bog tokom vremena pokazao nedostatnim i bio zamijenjen ljudskim, to jedva da je u  Totemu i tabuu   dodirnuto dok drugi problemi nastanka religije tamo uopće nisu spomenuti. Smatrate li da su takva ograničenja isto što i poricanje? Moj rad je dobar  primjer stroge izolacije onog doprinosa koji psihoana332 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

19/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

litičko razmatranje može pružiti u cilju rješenja problema religije. Pokušam li sada dodati ono što nije tako duboko skriveno, ne biste me trebali okriviti za proturječje kao ranije za jednostranost. Naravno, moj je zadatak da pokažem veze između onog što je rečeno ranije i onoga što je iznijeto sada, između dublje i manifestne motivacije, između kompleksa oca i ljudske bespomoćnosti kao i potrebe za zaštitom. Te veze nije teško pronaći. To su odnosi između bes pomoćnosti djeteta i bespomoćnosti odraslih kojom se ona nastavlja tako da se, kao što se moglo očekivati, motivacija za stvaranje religije u psihoanalizi razmatra s obzirom na ulogu koju infantilni život čovjeka ima u njenoj manifestnoj motivaciji. Okrenimo se duševnom životu malog djeteta. Sjećate li se izbora objekta prema tipu naslanjanja o kojem govori analiza? Libido slijedi put narcističkih potreba i prianja uz objekte koji osiguravaju njegovo zadovoljenje. Tako majka koja zadovoljava glad  postaje prvi ljubavni objekt a zacijelo i prva zaštita od svih neodređenih opasnosti koje prijete u vanjskome svi jetu, prva zaštita od straha, mogli bismo reći. U toj funkciji maj ku uskoro sm jenjuje snažniji otac i ostaje u njoj tokom cijelog djetinjstva. Ali odnos prema ocu obilježen je osobitom ambivalentnošću. On je sam  predstavljao jednu opasnost, možda još u ranijem odnosu djeteta prema majci. Stoga se oca ne bojimo manje nego što za njim čeznemo i divimo mu se. Znaci te ambivalentnosti u odnosu prema ocu duboko su utisnuti u sve religije, kao što je pokazano u  Totemu i tabuu.   Opaža li sada odrastao čovjek da mu je suđeno da uvijek ostane dijete, da ne može bez zaštite od njemu stranih, nadmoćnih sila, on im daje crte očevog lika, stvara si bogove ko jih se boji, koje pokušava pridobiti a od kojih ipak očekuje zaštitu. Tako je motiv čežnje za ocem istovjetan potrebi zaštite od posljedica ljudske slabosti; obrana dječje  bespomoćnosti daje svoje karakteristične crte onoj reakciji na bespomoćnost koju odrastao čovjek mora priznati, dakle upravo tvorbi religije. Ali nije nam namjera da da333 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

20/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

Ije istražujemo ideju boga; ovdje smo imali posla s gotovim blagom religijskih predodžbi, u onom obliku u kojem ga kultura pruža pojedincu. V  No vratimo se glavnom toku našeg istraživanja: Koje je dakle psihološko značenje religijskih predodžbi, kako ih možemo klasificirati? Na pitanje isprva nipošto nije lako odgovoriti. Nakon odbacivanja različitih formulacija, ostat ćemo kod jedne: To su poučci, iskazi o činjenicama i odnosima vanjske (ili unutrašnje) stvarnosti koji saopćuju nešto što čovjek nije sam otkrio i koje zahtijevaju da se u njih vjeruje. Kako one pružaju obavještenje o onome što je za nas najvažnije i najzanimljivije, naročito ih cijenimo. Tko o njima ništa ne zna, velika je neznalica; tko ih je u svoje znanje preuzeo, može sebe smatrati veoma obogaćenim. Postoje naravno mnogi takvi poučci o najraznolikijim stvarima ovoga svijeta. Pun ih je svaki školski sat. Oda berimo na primjer zemljopisne. Ovdje čujemo: Konstanca leži na Bodenskom jezeru. Jedna studentska pjesmica dodaje: Tko ne vjeruje nek' pođe i pogleda. Slučajno sam  bio tamo i mogu potvrditi da lijepi grad odista leži na obali jednog velikog jezera koje svi okolni stanovnici nazivaju Bodenskim. Sada sam ja savršeno uvjeren u ispravnost ove zemljopisne tvrdnje. No prisjećam se pritom  jednog drugog, veoma čudnovatog doživljaja. Već sam  bio zreo čovjek kada sam prvi puta stupio na brežuljak atenske Akropole, među ruševine hrama, s pogledom na  plavo more. U moju sreću umiješao se tada osjećaj za prepaštenja izazvan mišlju: »Dakle to je odista tako kako smo učili u školi!« Kakvu plitku i nemoćnu vjeru u stvarnu istinu onoga što sam čuo mora da sam tada stekao kad sam se danas mogao toliko zaprepastiti! Ipak, značenje tog doživljaja neću odveć naglasiti; moguće je još i drugo objašnjenje mog čuđenja koje mi tad nije palo na 334 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

21/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

 pamet, koje je posve subjektivne prirode i u vezi je s osobitošću mjesta na kojem sam se nalazio. Svi takvi poučci traže dakle da se vjeruje u njihov sadržaj ali taj zahtjev ne ostavljaju bez obrazloženja. Oni se pokazuju kao skraćeni jednoga duljeg procesa mišljenja utemeljenog na rezultat promatranju, zacijelo i na zaključivanju; onome tko ima namjeru da sam prođe kroz taj proces, umjesto da prihvati njegov rezultat, ukazuju na put. Tamo gdje takav poučak nije samorazumljiv, kao u zemljopisnim tvrdnjama, uvijek se još napominje otkuda se došlo do znanja koje on prenosi. Uzmimo na primjer poučak da Zemlja ima oblik lopte; kao dokazi za tu tvrdnju navode se Foucaultov pokus s njihalom, izgled horizonta, mogućnost da se zemlja oplovi. Kako je, kao što svi zainteresirani uviđaju, neizvedivo svu školsku djecu poslati da oplove svijet, zadovoljavamo se time da školske pouke uzimamo »zdravo za gotovo«, ali čovjek zna da put osobnom osvjedočenju ostaje otvoren. Pokušajmo isto mjerilo primijeniti na religijske poučke. Postavimo li pitanje na čemu se temelji njihov zahtjev da se u njih vjeruje, dobit ćemo tri odgovora koji se začuđujuće loše slažu. Prvo, oni zaslužuju da se u njih vjeruje zato što su već naši pradjedovi vjerovali u njih; drugo, posjedujemo dokaze koji nam predajom dolaze upravo iz tih davnina i treće, općenito je zabranjeno pokretati pitanje o postojanju takvih dokaza. Taj pothvat ranije se kažnjavao najoštrijim kaznama i još danas društvo nerado gleda na pokušaje da se oni obnove. Ta treća točka mora pobuditi u nama najsnažniju sumnju. Jedna takva zabrana ipak može imati samo jednu motivaciju, naime tu da društvo veoma dobro zna za nesigurnost zahtjeva koji podiže za svoje religijske poučke. Da je drukčije, ono bi zacijelo svakome tko se sam hoće osvjedočiti u njihovu istinitost spremno stavilo na raspolaganje građu potrebnu za to. Stoga ćemo se, praćeni ne povjerenjem koje se teško dade umiriti, prihvatiti provjere ostalih dvaju argumenata. Trebali bismo dakle vjero335 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

22/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

vati zato što su i naši pradjedovi vjerovali. Ali ti naši  preci bili su daleko veće neznalice nego mi i vjerovali su u stvari koje mi danas nikako ne možemo prihvatiti. Postoji mogućnost da su i religijska učenja bila takve vrste. Dokazi kojisvasuobilježja nam ostavljeni nalaze Puni se u su spisima koji sami nose nepouzdanosti. protuslovlja, prerađivani, patvoreni; tamo gdje govore o činjeničnim dokazima sami ostaju bez potvrde. Ne pomaže mnogo ni tvrdnja da njihov tekst ili čak sam njihov sadržaj  potječu od božje objave jer je već sama ta tvrdnja dio onih učenja čiju bi vjerodostojnost trebalo na njima istražiti, a ipak nema takvog stava koji sam sebe može dokazati. Dolazimo tako do neobičnog rezultata da upravo one objave našeg kulturnog posjeda koje bi mogle imati najveće značenje za nas, kojima je dodijeljen zadatak da nam razjasne zagonetke svijeta i izmire nas s patnjama života, da su dakle upravo one najslabije potvrđene. Jednu za nas tako ravnodušnu činjenicu da kitovi primjerice rađaju svoje mlade umjesto da polažu jaja teško da bismo mogli prihvatiti kada se ona ne bi bolje dala dokazati. To stanje stvari po sebi je jedan veoma čudan psihološki problem. Nitko također ne bi mogao vjerovati da napomenute primjedbe o nedokazivosti religijskih učenja sadrže nešto novo. Taj nedostatak dokaza osjeća se u svakom vremenu, a zacijelo i u naših prapredaka koji su nam ostavili takvo nasljeđe. Vjerojatno su mnogi od njih pothranjivali istu dvojbu no ležao je na njima pretežak pritisak da bi se odvažili izraziti je. Otada su ne brojeno mnogo ljudi mučile iste sumnje koje su oni svojevoljno potiskivali jer su vjeru osjećali kao svoju dužnost, mnogi blistavi umovi doživjeli su u tom sukobu neuspjeh a mnogi su karakteri pretrpjeli štetu kompromisima u kojima su tražili izlaza. Ako svi dokazi koji se navode za vjerodostojnost religijskih poučaka potječu iz prošlosti, onda je razumljivo da se okrenemo sadašnjosti koja se bolje dade prosuditi i pogledamo ne pruža li nam ona takve dokaze. Ako bi 336 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

23/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

uspjelo da se samo s jednog jedinog dijela religijskog sistema takve vrste skine sumnja, cjelina bi time izvanredno zadobila na vjerojatnosti. Ovdje nastupa djelatnost spiritista koji su uvjereni u besmrtnost individualne duše istrirati. žele nam stav ne religijskog nedvojbeno demon-i Na taj žalost, uspijeva učenja im poreći da su pojave očitovanja njihovih duhova samo proizvodi njihove vlastite duševne djelatnosti. Oni su razgovarali s duhovima najvećih ljudi, najistaknutijih mislilaca ali sve izjave i  poruke koje su od njih dobili bile su tako budalaste, tako neutješno ništavne da se tu ništa drugo vjerodostojno ne može naći osim sposobnosti duhova da se prilagode krugu ljudi koji ih zazivlje. Moramo se sada prisjetiti dvaju pokušaja koji ostavlja ju dojam grčevitog truda da se izbjegne problem. Jedan, nasilne prirode, star je, dok je drugi suptilan i moderan. Prvi je  »Credo quia absurdum«   crkvenoga oca. Ta tvrdnja  bi nam htjela kazati da su religijska učenja izmakla zahtjevima uma, da ona stoje iznad uma. Njihova istina mora se osjetiti iznutra i nije potrebno da se pOjmi. Ali taj  Credo  zanimljiv je samo kao vlastito uvjerenje dok kao zapovijed ne obavezuje. Moram li vjerovati u svaku apsurdnost? Ako ne, zašto baš u tu? Nema nikakve instancije iznad uma. Ako istina religijskog učenja ovisi o  jednom unutrašnjem doživljaju koji posvjedočuje tu istinu, što ćemo s tolikim ljudima koji jedan takav rijedak doživljaj nemaju? Od svih se ljudi može zahtijevati da primijene dar uma koji posjeduju, ali se obaveza koja za sve treba da važi ne može podizati na motivu koji postoji u malo njih. Ako je netko iz jednog ekstatičnog stanja, pa bio i najdublje obuzet njime, zadobio nepokolebljivo uvjerenje u stvarnu istinu religijskih učenja, što to ima da znači nekom drugom? Drugi pokušaj je onaj filozofije »kao da«. On tumači da u našoj misaonoj djelatnosti postoji obilje pretpostavki čiju neosnovanost, pa čak i apsurdnost u potpunosti uviđamo. One su nazvane fikcijama, ali na temelju raznovrsnih praktičkih motiva morali bismo se ponašati tako 337 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

24/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

»kao da« u te fikcije vjerujemo. To bi važilo i za religijska učenja zbog njihove neusporedive važnosti za održanje ljudskog društva. 1  Ova argumentacija nije daleko od one »Credo quia absurdum«.   Jedan takav zahtjev kao što je »kao međutim,nisu postaviti jedanfilozofije filozof. Čovjekda«na može, čije mišljenje utjecalasamo umijeća nikada ga neće moći prihvatiti, za njega je s priznanjem apsurdnosti, onoga što se protivi umu, sve riješeno. Njega se ne može privoljeti na to da se u pitanju svojih najvažnijih interesa odrekne onih sigurnosti koje inače zahtijeva u svim svojim običnim djelatnostima. Prisjećam se jednog svog djeteta koje se još zarana isticalo naročitim smislom stvarnost. Jednom se djeci pričala  bajka koju suzapobožno slušala, on jekada prišao i upitao: Da li je to istinita priča? Nakon odrečnog odgovora povukao se s potcjenjivačkim izrazom na licu. Može se očekivati da će se ljudi prema religijskim bajkama početi uskoro  ponašati slično, usprkos zagovaranju filozofije »kao da«. Ali oni se za sada ponašaju posve drukčije i u prošlim vremenima religijske su predodžbe, usprkos neporecivom nedostatku dokaza, vršile najsnažniji utjecaj na čovječanstvo. To je jedan novi psihološki problem. Moramo se zapitati u čemu se sastoji unutrašnja snaga tih učenja, kojoj okolnosti zahvaljuju svoju djelotvornost, neovisnu o umskom priznanju. VI Mislim da smo odgovor na oba pitanja dostatno pri premili. On nam se pruža bacimo li pogled na psihičku genezu religijskih predodžbi. Te predodžbe koje se izdaju 1

  Nadam se da neću počiniti nepravdu ako filozofu »kao da« pripišem nazor koji nije stran ni drugim misliocima. Usp. H. Vaihinger (1922, str. 68): »U krug fikcija ne ubrajamo samo nepristrane teorijske operacije već i pojmovne tvorbe koje su otkrili najplemenitiji ljudi, kojih se drži srce plemenitijeg dijela čovječanstva i kojih se ono ne želi odreći. Ni mi im to nipošto nećemo oteti — kao  praktičke fikcije   nek' postoje i dalje, ali gdje je   u pitanju  teorijska istina,   nema im života.

338 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

25/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

za poučke nisu taloži iskustva ili konačni rezultati mišljenja, one su iluzije, ispunjenja najstarijih, najsnažnijih, najprečih želja čovječanstva; tajna njihove snage je snaga te želje. Već znamo da je zastrašujući dojam dječje bes pomoćnosti probudio za zaštitom — zaštitom kroz ljubav — koju je potrebu zadovoljio otac, a spoznaja da ta  bespomoćnost ostaje tokom cijelog života prouzročila je da se čovjek čvrsto uhvatio egzistencije jednog — ali sada moćnijeg oca. Dobrostivim ravnanjem božje providnosti umiren je strah od opasnosti života, uspostavljanje ćudorednog svjetskog poretka osigurava ispunjenje zahtjeva za pravednošću koji je unutar ljudske kulture tako često ostao neispunjen a produženje zemaljske i egzistencije jednim budućim životom stvara prostorni vremenski okvir u kojem se te želje mogu ispuniti. Odgovori na zagonetna pitanja ljudske znatiželje, o nastanku svijeta, 0 odnosu između tjelesnog i duševnog, izgrađeni su na  pretpostavkama tog sistema; ogromno je olakšanje za psihu pojedinca kada se s nje skine teret nikada posve prevladanih sukoba djetinjstva proizašlih iz kompleksa oca 1 kada se za njih nađe prihvatljivo rješenje. znaAko kažem da su svesvima to iluzije, moram razgraničiti čenje riječi. Jedna iluzija nije isto što i zabluda; ona i nije nužno zabluda. Aristotelovo mišljenje da se gamad razvija iz nečisti, čega se prost narod još danas drži, bila je za bluda jednako kao i zabluda ranije generacije liječnika da je  Tabes dorsalis   posljedica seksualnog razvrata. Bilo  bi pogrešno ako bismo te zablude zvali iluzijama. Naprotiv, uvjerenje Kolumba je otkrio novi morski putveoza Indiju bilo je iluzija. Udiodanjegove želje u toj zabludi ma je jasan. Kao iluziju možemo označiti tvrdnju izvjesnih nacionalista da su Indogermani jedina ljudska rasa sposobna za kulturu ili vjerovanje, koje je srušila tek  psihoanaliza, da je dijete biće bez seksualnosti. Za iluziju ostaje karakteristično da je izvedena iz ljudske želje i ona  je u tom pogledu bliska psihijatrijskoj sumanutoj ideji ali se — po strani od komplicirane strukture sumanute 339 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

26/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

ideje — od nje također razlikuje. Kao ono bitno u sumanutoj ideji ističemo njeno proturječje spram zbiljnosti; iluzija ne. mora nužno biti lažna, tj. neostvariva ili u proturječju sa stvarnošću. Neka građanska djevojka može sebijestvoriti iluziju će doći princsui povesti je sa Daleko sobom. To moguće, neki da takvi slučajevi se dogodili.  je manje vjerojatno da će doći mesija i zasnovati zlatno doba; već prema osobnom stavu onoga koji sudi, on će to vjerovanje klasificirati ili kao iluziju, ili kao analogiju sumanutoj ideji. Primjere iluzija koje su se obistinile inače nije lako pronaći. Ali iluzija alkemičara, da će sve metale moći pretvoriti u zlato, mogla bi biti jedna od tih. Želja da se ima veoma mnogo zlata, onoliko zlata koliko je god moguće, podosta je prigušena našim današnjim uvidom u uvjete koji omogućuju bogatstvo no kemija ipak ne drži više nemogućom preobrazbu metala u zlato. Jedno vjerovanje zovemo dakle iluzijom ako u njenoj motivaciji u prvi plan izbija ispunjenje želje i ne obaziremo se pritom na njen odnos prema zbiljnosti, jednako kao što se sama iluzija odriče svoje potvrde. Okrenemo li se iznova, u skladu s tom orijentacijom, religijskim učenjima, moći ćemo još jednom reći: sva ta učenja su iluzije, nedokazive, i nikoga se ne smije prisiljavati da ih drži istinama, da u njih vjeruje. Neke od njih su tako nevjerojatne, toliko u proturječju sa svime što smo na tako tegoban način saznali o stvarnosti svi jeta da ih se — s odgovarajućim obzirom na psihološke razlike — može usporediti sa sumanutim idejama. O stvarnosnoj vrijednosti većine njih ne može se suditi. Onoliko koliko su nedokazive toliko su i neporecive. Još uvijek  premalo znamo da bismo im se kritički približili. Zagonetka svijeta razotkriva se našem istraživanju samo polagano i znanost još danas ne može odgovoriti na mnoga  pitanja. Ali znanstveni je rad za nas jedini put koji može voditi znanju o izvanjskoj stvarnosti. Isto je tako samo iluzija ako se nešto očekuje od intuicije i poniranja u sebe; to nam ne može pružiti ništa osim — teško objašnjivih — spoznaja o našem vlastitom duševnom životu, ali 340 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

27/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

nikada ne daje odgovore na pitanja koja je religijsko učenje tako lako riješilo. Bilo bi drsko pustiti vlastitu samovolju da stupi u tu prazninu i da prema osobnom sudu ovaj ili onaj dio religijskog sistema proglašava za više ili manje prihvatljiv. Za tako nešto ova su pitanja odveć važna, moglo bi se reći: presveta.  Na ovom mjestu može se očekivati prigovor: »Dakle, ako zagriženi skeptici sami priznaju da se tvrdnje religije ne mogu osporiti razumom, zašto da onda ja u njih ne vjerujem jer tako je mnogo na njihovoj strani, tradicija, suglasnost ljudi i sva utješnost njihovog sadržaja?« Da, zašto ne? Kao što se nikoga ne može prisiliti da vjeruje, tako se nitko može biti prisiljendanitakvim da ne vjeruje. Ali čovjek ne ne bi trebao zavaravati obrazloženjima ide putovima ispravnog mišljenja. Ako je osuda »isprazni izgovor« ikada bila na mjestu, onda je to ovdje. Neznanje  je neznanje; nikakvo pravo da se vjeruje ne izvodi se iz njega. Nijedan umni čovjek neće se u drugim stvarima tako lakomisleno ponašati i zadovoljiti se tako jadnim obrazloženjima svojih sudova i svoga opredjeljenja ali si, eto, u najvišim i najsvetijim stvarima to ipak dopušta. U stvari, to su samo pokušaji zavaravanja sebe ili drugih da se čovjek još čvrsto drži religije dok se nje zapravo već odavno oslobodio. Kada se radi o pitanjima religije ljudi svaljuju na sebe krivicu za sve moguće neiskrenosti i svu intelektualnu nedoličnost. Filozofi proširuju značenje riječi kojima jedva da ostaje nešto od njihovog izvornog smisla, oni bilo koju mutnu apstrakciju koju su sebi stvorili nazivaju »bogom« i sada su i oni deisti, vjeruju u boga više od cijelog svijeta i mogu se hvastati da su spoznali jedan viši, čistiji pojam boga, premda je njihov bog tek prije jedna nepostojeća sjena nego moćna ličnost religijskog učenja. Kritičari ustrajavaju na tome da čovjeka koji ne taji osjećaj ljudske malenkosti i sla bosti pred cjelinom svijeta proglašavaju za »duboko religioznog«, iako taj osjećaj ne sačinjava bit religioznosti već tu bit otkriva tek sljedeći korak, reakcija na to, odnosno pokušaj da čovjek sebi pred tim osjećajem po341 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

28/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

mogne. Tko ne ide dalje, tko se ponizno miri sa sitnom ulogom čovjeka u velikom svijetu, taj je daleko prije ireligiozan u najpravijem smislu riječi.  Nije u planu našeg istraživanja da zauzmemo stav o istinosnoj vrijednosti religijskih učenja. Dostaje nam što smo ih u njihovoj psihičkoj prirodi spoznali kao iluzije. Ali nije nam potrebno tajiti da to otkriće silno utječe na naš stav u pitanju koje mnogima mora izgledati najvažnije. Znamo otprilike u kojim su vremenima stvorena religijska učenja i kakvi ljudi su ih stvorili. Saznamo li  još iz kojih se motiva to dogodilo, naše će stajalište prema religijskom problemu pretrpjeti zamjetni pomak. Kažimo i to da bi bilo čak veoma lijepo kada bi postojao  bog kao stvoritelj svijeta i dobrohotna providnost, ćudoredni svjetski poredak i onostrani život, ali je ipak vrlo neobično da je sve upravo kako si moramo željeti. I bilo  bi još čudnije da je našim bijednim praočevima, neslo bodnim i bez ikakvog znanja, uspjelo riješiti sve ove teške zagonetke svijeta.

VII Ako smo u religijskim učenjima spoznali iluzije onda se odmah postavlja daljnje pitanje, nije li slične prirode i drugi kulturni posjed koji visoko štujemo i koji puštamo da vlada našim životom. Ne moramo li i pretpostavke koje upravljaju našim državnim uređenjima također nazvati iluzijama, nisu li i odnosi među spolovima uiluzija? našoj Ako kulturi jednom ili čak nizom erotskih je pomućeni naše nepovjerenje jednom oživjelo, onda se nećemo uplašiti ni pitanja postoji li neko bolje obrazloženje za naše uvjerenje da ćemo primjenom promatranja i mišljenja saznati nešto o vanjskoj stvarnosti. Ništa nas ne smije zadržati da odobrimo okretanje promatranja našem vlastitom biću i služenje mišljenja njegovom vlastitom kritikom. Ovdje se otvara mogućnost nizu istraživanja čiji bi uspjeh morao biti odlučujući za izgrad342 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

29/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

nju jednog »svjetonazora«. Slutimo također da takav trud neće biti uludo utrošen i da će našu sumnju bar djelomice opravdati. No moći autora nisu dostatne za  jedan obuhvatan zadatak i on, tjeran nuždom, ograničava svoj rad na ispitivanje jedne jedine od tih iluzija, one religijske. Strogi glas našeg protivnika zapovijeda nam da ovdje stanemo pozivajući nas pritom na odgovornost zbog našeg neumjesnog vladanja. On nam kaže: »Arheološki interesi svakako su hvale vrijedni no ne započinje se otkapanjima ako će se njima obitavališta živih toliko  potkopati da će se ona srušiti i svojim razvalinama zasuti ljude. Religijska nisu drugom. predmet Na o kojem može mudrovati kao o učenja bilo kojem njima se je sagrađena naša kultura i pretpostavka je održanja ljudskog društva da većina ljudi vjeruje u istinu tih učenja. Ako ih se pouči da ne postoji nikakav svemoćni i sve pravedni bog, nikakav božji poredak u svijetu i nikakav  budući život, osjećat će se oni slobodni od obaveze da  poštuju kulturne propise. Svatko će nesputan i bez straha slijediti svoje asocijalne, egoistične nagone, htjeti  potvrditi svoju moć i iznova će započeti kaos koji smo odagnali našim kulturnim radom kroz više tisuća godina. Čak kad bi čovjek znao i mogao dokazati da religija nije u posjedu istine, morao bi to prešutjeti i ponašati se tako kako zahtijeva filozofija »kao da«. U interesu održanja svih! Ako i zanemarimo poteškoće samog pothvata ipak se tu radi o okrutnosti bez svake svrhe. Nebrojeni ljudi nalaze u učenjima religije svoju jedinu utjehu i samo njihovom pomoći mogu podnijeti život. Sada im se hoće oduzeti taj njihov oslonac a da im se u zamjenu ne može dati ništa bolje. Već je priznato da znanost za sada ne pruža mnogo pa čak i kada bi još mnogo više napredovala ipak ne bi ljudima bila dostatna. Čovjek ima i drugih imperativnih potreba koje proračunata znanost nikada neće moći zadovoljiti i veoma je čudno, upravo je vrhunac nedosljednosti, kada se jedan psiholog koji je uvijek naglašavao koliko mnogo se inteligencija 343 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

30/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

u životu čovjeka povlači pred nagonskim životom sada trudi da ljudima otme jedno skupocjeno zadovoljenje želje hoteći ih za to obeštetiti intelektualnom hranom.« Odveć je tu optužbi najednom! No ja sam spreman da im svima proturječim' i zastupat ću osim toga tvrdnju da  je opasnost za kulturu daleko veća ako se njen današnji odnos prema religiji zadrži nego ako ga se ona oslobodi. Ali jedva da znam čime bih moj odgovor trebao započeti. Možda uvjerenjem da moj pothvat sam držim potpuno  bezazlenim i neopasnim. Procjenjivanje intelekta ovaj  puta ne pada meni na teret. Ako su ljudi takvi kakvima ih protivnici opisuju — a ja tomu ne želim proturječiti  — onda prisiljen ne postojimojim nikakva opasnostnapustiti da će jedan vjernik, izvodima, svojuponizni vjeru. Osim toga, nisam rekao ništa što prije mene ne bi daleko  potpunije, izražajnije i upečatljivije rekli bolji ljudi. Imena tih ljudi su poznata; neću ih navoditi jer ne bih htio ostaviti dojam da želim njima stati uz bok. Ja sam samo  — to je jedino novo u mom prikazu — kritici mojih velikih prethodnika dodao nešto psihološkog obrazloženja. Teško se očekivati da upravo taj dodatak izaziva učinak kojimože ranijim pokušajima nije uspio. Dakako, moglo bi me se upitati čemu pišem takve stvari ako sam siguran u njihovu nedjelotvornost. Ali tome ćemo se kasnije vratiti. Jedini kome objavljivanje ovoga može nanijeti štetu sam ja sam. Morat ću slušati najneprijatnije prigovore zbog plitkosti, ograničenosti, nedostatka idealizma i razumijevanja za više interese Ali s jedne strane ta predbacivanja nisu za čovječanstva. mene ništa novo, i s druge, ako je netko još u svojoj mladosti morao prijeći preko negodovanja svojih suvremenika, što da mu to u staračkoj dobi naudi kada je siguran da će uskoro uteći svakoj milosti i nemilosti. U pređašnjim vremenima to je bilo drukčije i takvim bi izjavama čovjek zaslužio sigurno skraćenje svoje zemaljske egzistencije te tako pospješio mogućnost da dođe do vlastitih iskustava o onostranom životu. Ali ponavljam, ona vremena su prošla i danas je 344 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

31/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

takvo piskaranje i za autora bezopasno. Najgore što se može dogoditi je da se njegova knjiga u ovoj ili onoj zemlji neće smjeti prevesti ili pustiti u promet. Naravno, upravo u onoj zemlji koja se osjeća sigurnom u visok stupanj kulture. No ako čovjek općenito zagovara odricanjesvoje od želje i predavanje sudbini, morat će biti u stanju da i tu štetu podnese. Pojavilo se zatim kod mene pitanje ne bi li objavljivanje ovog spisa ipak moglo nekome nanijeti zla. Ne doduše osobi, ali zato stvari, stvari psihoanalize. Ne može se dakako poreći da je ona moja tvorevina a prema njoj se iskazalo podosta nepovjerenja i pakosti; kako sada istu pam s tako nemilim izjavama, ljudi će biti odveć spremni da stvar prebace s moje osobe na psihoanalizu. »Sada se vidi«, tako će reći, »kuda ta psihoanaliza vodi. Krinka  je spala; poricanju boga i ćudorednog ideala kao što smo oduvijek nagađali. Kako bi nas se spriječilo da otkrijemo tu istinu, obmanjivalo nas se izjavama da psihoanaliza nema nikakav svjetonazor i da nikakav ne može stvoriti.« Ta će mi buka odista biti neprijatna, prije svega zbog mnogih mojih suradnika od kojih mnogi ne dijele moj stav o religijskim problemima. Ali psihoanaliza se već othrvala mnogim olujama i valja je i toj novoj izložiti. U stvari, psihoanaliza je metoda istraživanja, jedan ne pristrani instrument, otprilike kao infinitezimalni račun. Ako bi jedan fizičar pomoću njega otkrio da će Zemlja nakon određenog vremena propasti, onda će čovjek ipak oklijevati da samom računu pripiše destruktivne tendencije i da ga zbog toga proskribira. Sve što sam ovdje rekao protiv istinosne vrijednosti religija nije trebalo psihoanalizi i davno prije nje su rekli drugi. Ako se primjenom  psihoanalitičke metode moglo doći do nekog novog argumenta protiv istinosnog sadržaja religije  tant pis  za religiju, ali branioci religije moći se se s istim pravom poslužiti psihoanalizom kako bi u potpunosti ocijenili afektivno značenje religijskog učenja. Recimo sada nešto u obranu: religija je ljudskoj kulturi očigledno dobro poslužila i mnogo je doprinijela obuzda345 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

32/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

vanju asocijalnih nagona, ali u tome nije učinila dovoljno. Mnogim je tisućljećima ona vladala ljudskim društvom; imala je vremena pokazati što može pružiti. Da  joj je uspjelo većinu ljudi usrećiti, utješiti, izmiriti ih sa životom, učiniti od nanjih promicatelje kulture, postojećih onda nikome ne bi padalo pamet da teži promjeni odnosa. Što vidimo umjesto toga? Da je jedan zastrašu juće velik broj ljudi nezadovoljan kulturom i nesretan u njoj, da je osjeća kao jaram koji se mora zbaciti, da ti ljudi ili sve snage ulažu u promjenu te kulture ili u svom neprijateljstvu prema kulturi idu tako daleko da o kulturi i ograničenju nagona uopće ništa ne žele znati. Ovdje će nam se prigovoriti da to stanje dolazi baš od činjenice što je religija jedan dio svog utjecaja na ljudske mase izgubila upravo uslijed žaljenja vrijednog djelovanja na pretka u znanosti. To ćemo priznanje i njegovo obrazloženje zabilježiti i kasnije upotrijebiti u skladu s našim namjerama, no sam prigovor je nemoćan. Pitanje je da li su ljudi u vrijeme neograničene vladavine religijskih učenja u cjelini bili sretniji nego danas; ćudoredniji zacijelo nisu bili. Oni su uvijek znali religijske propise učiniti površnima i time osujetiti njihove namjere. Izašli su im ususret svećenici čija je dužnost bila da bdiju nad pokornošću religiji. Božja dobrota morala je spriječiti ostvarenje njegove pravičnosti: Čovjek je gri ješio a zatim je prinio žrtvu ili se pokajao i bio je slobodan za nove grijehe. Ruska duševnost uzdigla se do zaključka da je grijeh neophodan kako bi se okusilo blaženstvo božje milosti, dakle u osnovi boguugodno djelo. Očigledno je da su svećenici poniznost masa prema religiji mogli održati samo priznanjem tako velikih ustu paka nagonskoj prirodi čovjeka. Pri tome je ostalo: bog  je jedini jak i dobar a čovjek je slab i grešan. Nećudorednost u svim vremenima u religiji nije našla manji oslonac nego ćudorednost. Ako postignuća religije u vezi s usrećenjem ljudi, njihovom sposobnošću za kulturu, njihovim ćudorednim ograničavanjem nisu bolja, tad se ipak postavlja pitanje ne precjenjujemo li njenu nužnost 346 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

33/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

za čovječanstvo i činimo li odista mudro kada na njoj temeljimo naše kulturne zahtjeve. Razmislimo o danas očiglednoj situaciji. Čuli srno priznanje da religija nema više isti utjecaj na ljude kao ranije.toga (Ovdje se se radinjena o evropsko-kršćanskoj kulturi.) Ne zbog što su obećanja umanjila već zato što ona ljudima izgledaju manje uvjerljiva. Dodajmo da je razlog te promjene učvršćenje znanstvenog duha u gornjim slojevima ljudskog društva. (To možda nije jedini razlog.) Kritika je izglodala dokaznu snagu religijskih dokumenata, prirodna je znanost pokazala zablude sadržane u njima, komparativno istraživanje uočilo je fatalnu sličnost religijskih predodžbi kojenaroda toliko i štujemo hovnim proizvodima primitivnih vremena.s duZnanstveni duh stvara jedan određeni način na koji se čovjek postavlja prema stvarima ovoga svijeta; pred stvarima religije on se na neko vrijeme zaustavlja dok napokon i tu ne prekorači prag. U tom procesu nema zaustavljanja; što je ljudima pristupačnije blago našeg znanja, tim se više širi odmetništvo od religijskog vjerovanja, is prva samo od njegovih njegovih fundamentalnih zastarjelih, dvosmislenih izdanja a zatim i od pretpostavki. Jedini su Amerikanci, procesom u Daytonu,* dokazali svo ju dosljednost. Neizbježni prijelaz inače se vrši polovično i neiskreno. Kultura se malo mora bojati obrazovanih ljudi i duhovnih radnika. Zamjena religijskih motiva za kulturno  ponašanje drugim, svjetovnim motivima u njih bi se odvijala nečujno a oni su osim togastoji velikim dijelom mi promicatelji kulture. Stvar drukčije kadai sase radi o velikoj masi neobrazovanih i potlačenih koji ima ju sve razloge da budu neprijatelji kulture. Sve dok ne saznaju da se više ne vjeruje u boga, dobro je. Ali oni će to zasigurno saznati čak i ako ovaj moj spis ne bude * U gradiću Daytonu, Tennesee, godine 1925. jedan je učitelj biologije optužen zbog toga što je podučavao svoje učenike da čov je k potječe od životinje, (prim, prev.)

347 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

34/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

objavljen. Međutim, oni su spremni prihvatiti razultate znanstvenog mišljenja a da u njima ne dođe do promjena koje znanstveno mišljenje u čovjeku izaziva. Ne postoji li tu opasnost da će se neprijateljstvo prema kulturi tihtiranskoj masa svaliti na slabu osjetili na svojoj vladarici? Ako točku čovjek koju svogasubližnjega ne smije ubiti samo zato što je to zabranio dragi bog i zato što će mu se to u ovom ili onom životu teško osvetiti, a zatim saznaje da nema nikakvog dragog boga, da se ne treba bojati njegove kazne, onda će svog bližnjeg zacijelo bez razmišljanja ubiti, i u tome ga može spri ječiti samo zemaljska sila. Dakle, ili najstrože tlačenje tih opasnih masa, brižna izolacija od svih mogućnosti za duhovno buđenje, ili temeljita revizija odnosa između kulture i religije. VIII Moglo bi se pomisliti da ostvarenju ovo posljednjeg  prijedloga ne stoje na putu nikakve posebne poteškoće. Istina, čovjek se u tom slučaju nečega odriče ali time možda dobija više i izbjegava jednu veliku opasnost, On se međutim toga užasava kao da bi time kulturu izložio  još većoj opasnosti. Kada je Sveti Bonifacije posjekao drvo koje su Sasi štovali kao sveto, svi prisutni su očekivali da će se kao posljedica svetogrđa nešto strašno dogoditi. Ništa se nije dogodilo i Sasi se pokrstiše. Ako je kultura postavila zabranu da se ne ubije susjed kojega se mrzi, koji stoji na putu ili za čijom se imovinom žudi, onda je to očigledno bilo u interesu zajedničkoga života ljudi koji se u suprotnome ne bi mogao ostvariti. Jer ubojica bi navukao na sebe osvetu rodbine ubijenoga i potmulu zavist drugih koji osjećaju istu unutrašnju sklonost takvom nasilju. On se ne bi dugo veselio svojoj osveti ili plijenu već bi imao sve izglede da uskoro i sam bude ubijen. Čak i kada bi se izuzetnom silom i opreznošću zaštitio od svakog pojedinog protivnika, 348 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

35/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

morao bi podleći mnoštvu slabijih koji su se ujedinili. Da nije došlo do takvog ujedinjenja, ubojstva bi se nastavila bez kraja i ljudi bi se na koncu međusobno istri jebili. Tada bi među pojedincima nastalo ono isto stanje koje na Korzici još uvijek postoji među porodicama, a koje inače vlada samo među nacijama. Opasnost životne nesigurnosti, jednaka za sve, sjedinjuje sada ljude u društvo koje pojedincu zabranjuje ubojstvo i zadržava sebi  pravo zajedničkog ubojstva onog koji krši tu zabranu. To je onda pravda i kazna. Ali ovo racionalno obrazloženje zabrane ubojstva ne obznanjujemo već tvrdimo da je tu kaznu odredio bog. Usuđujemo se dakle odgonetati njegove namjere i otkrivamo da on također nc želi da se ljudi međusobno istri jebe. Postupajući tako, zaogrćemo kulturu jednom posve naročitom dostojanstvenošću ali pritom riskiramo da ćemo poštovanje te zabrane učiniti ovisnim o vjeri u boga. Ako opozovemo taj korak i našu volju više ne svaljujemo na boga te se zadovoljimo socijalnim obrazloženjem, odrekli smo se doduše onog uzdizanja kulturne zabrane, ali smo također izbjegli njeno ugrožavanje. Posredstvom neke vrste difuzije ili infekcije obilježje svetosti, nepovredivosti, onostranosti moglo bi se reći, proširilo se s malo velikih zabrana na sve daljnje kulturne odredbe, zakone i propise. Njima, međutim, aureola često loše sto ji; ne samo da se oni sami međusobno obezvređuju donoseći već prema mjestu i vremenu oprečne presude, već iznose na vidjelo i sva obilježja ljudske nesavršenosti. Lako je među njima prepoznati ono što može biti samo  proizvod kratkovidne bojažljivosti, manifestacija uskogrudnih interesa ili pak zaključak na temelju nedostatnih pretpostavki. Kritika kojoj se moraju podvrći u neželjenoj mjeri umanjuje respekt pred drugim zahtjevima kulture koji su bolje opravdani. Budući da je razlikovati ono što je bog sam zahtijevao od onoga što potječe od autoriteta jedne svemoćne skupštine ili jednog visokog poglavarstva neugodan zadatak, bila bi nedvojbena  prednost da se bog općenito ispusti iz igre i da se pošte349 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

36/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

no prizna čisto ljudsko podrijetlo svih kulturnih uredbi i propisa. Zajedno s pretencioznom svetošću pala bi i krutost i nepromjenljivost tih zabrana i zakona. Ljudi bi mogli shvatiti da sve te uredbe nisu stvorene toliko da njima vladaju već, naprotiv, da služe njihovim interesima, i stekli bi blagonaklon odnos prema njima te umjesto da za cilj postave njihovo rušenje, težili bi njihovom usavršavaju. Bio bi to važan napredak na putu koji vodi pomirenju s pritiskom kulture.  Naš pledoaje za čisto racionalno obrazloženje kulturnih propisa, dakle za njihovo svođenje na socijalnu nužnost, ovdje će međutim biti nenadano prekinut jednom sumnjom. Kao primjer smo uzeli nastanak zabrane ubojstva. Odgovara li naš prikaz tog nastavka historijskoj istini? Bojimo se da ne, on nam izgleda kao jedna racionalistička konstrukcija. Mi smo međutim upravo taj dio ljudske kulture povijesti proučavali uz pomoć psihoanalize i oslonjeni na taj trud moramo reći da se to zapravo dogodilo drukčije. Čisto umski motivi još u današnjeg čovjeka ne postižu mnogo protiv strastvenih poriva; koliko slabiji mora da su bili u one čovjekolike životinje  prapovijesti! Možda bi njegovi potomci još i danas jedan drugoga bez svake zapreke ubili da među onim ubojstvima nije bilo jednog — umorstva primitivnog oca — ko je je izazvalo neodoljivu, kobnu osjećajnu reakciju. Od nje potječe zabrana: ne ubij, koja je u totemizmu bila ograničena na očevu zamjenu, kasnije je proširena na druge zamjene i još danas se, premda ne bez iznimke,  provodi. Ali ponavljati onaj je praotac prema izvodima koje prema ovdje ne tre bam bio praslika boga, model kojem su kasnije generacije stvorile lik boga. Utoliko religijski prikaz ima pravo, bog je odista imao udjela u nastanku one zabrane, nju je stvorio njegov utjecaj a ne socijalna nužnost. I pomicanje ljudske volje na boga u potpunosti je opravdano; ljudi su svakako znali da su nasilno odstranili oca i u reakciji na svoje zlodjelo odlučili su da njegovu volju otada respektiraju. Religijsko nam uče350 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

37/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

nje dakle govori historijsku istinu, dakako, na izvjestan način preoblikovanu i u drugom ruhu, dok je naš racionalni prikaz poriče. Sada zamjećujemo da blago religijskih predodžbi ne sadrži samo ispunjenja želja već iobilje važnemoći historijske reminiscencije. Kakvo neusporedivo mora pružiti religiji to zajedničko djelovanje prošlosti i budućnosti! Ipak, možda već uz pomoć jedne analogije dođemo i do druge spoznaje. Nije dobro pojmove odvlačiti predaleko od tla na kojem su izrasli ali ovom podudaranju moramo naći izraz. O ljudskom djetetu znamo da se ono ne može u potpunosti razviti do kulturnog čovjeka ukoliko ne prođe kroz jednu, više ili manj e jasnu fazu neuroze. Ova činjenica dolazi otuda što dijete tako mnoge, kasnije neupotrebljive nagonske zahtjeve nije u stanju suz biti racionalnim duhovnim radom već ih mora obuzdati aktima potiskivanja iza kojih u pravilu stoji motiv straha. Većina tih dječjih neuroza biva za vrijeme odrastanja spontano prevladana, što je naročito slučaj s prisilnim neurozama djetinjstva. Ono što preostane kasnije se mora ukloniti psihoanalitičkim postupkom. Na posve sličan način moglo bi se pretpostaviti da je čovječanstvo kao cjelina u svom sekularnom razvoju dospjelo u stanja koja su analogna neurozama, i to iz istih razloga, jer  je u vremenima svog neznanja i intelektualne slabosti svoja odricanja od nagona, neophodna za zajednički život ljudi, ostvarilo isključivo čistim afektivnim silama. Taloži tih procesa, sličnih potiskivanju, koji su se dogodili u prapovijesti, još su se dugo zadržali u kulturi. Religija bi dakle bila jedna općeljudska prisilna neuroza i kao ona u djece potjecala bi iz Edipovog kompleksa, tj. odnosa prema ocu. U skladu s tim shvaćanjem moguće je  predvidjeti da se odvraćanje od religije mora izvršiti sa sudbinskom neumoljivošću jednog procesa rasta i da se mi upravo sada nalazimo usred te razvojne faze.  Naše bi se ponašanje u tom slučaju trebalo ravnati  prema uzoru jednog razboritog odgajatelja koji se ne opire nadolazećoj, novoj fazi razvoja već je pokušava po351 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

38/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

spješiti i ublažiti silovitost njenog proboja. Bit religije tom analogijom svakako nije iscrpljena. Ako ona s jedne strane donosi prisilna ograničenja baš kao i jedna individualna prisilna neuroza, onda ona s druge strane sadrži i jedan zbiljnosti upravo onakosistem kako iluzija smo topraćenih pronašliporicanjem izolirano samo kod amencije, blažene halucinatorne smušenosti. Ipak, to su samo usporedbe kojima pokušavamo razumjeti socijalne fenomene dok nam individualna patologija u tu svrhu ne pruža nikakav punovrijedan pandan. Više je puta upozoreno na to (s moje strane i naročito od strane Th. Reika) do kojih sve pojedinosti može ići analogija religije s prisilnom neurozom i kako se mnogo osobitosti i sudbina koje doživljava tvorba religije dade razumjeti na taj način. Ovome također dobro odgovara činjenica da je ponizni vjernik u visokom stupnju zaštićen od opasnosti određenih neurotičkih oboljenja; prihvaćanje opće neuroze oslobađa ga zadaće obrazovanja osobne neuroze. Spoznaja historijske vrijednosti izvjesnih religijskih učenja podiže naš respekt pred njima ali ipak ne obezvređuje naš prijedlog da se odreknemo njihove uloge u motivaciji kulturnih propisa. Naprotiv! Uz pomoć tih historijskih ostataka uspjeli smo religijske poučke shvatiti kao u neku ruku neurotičke relikte i sada smijemo reći da je vjerojatno vrijeme da se, kao u analitičkom  postupku s neurotičarima, posljedice potiskivanja zami jene rezultatima racionalnog duhovnog rada. Da se u toj preradi neće stati već na odricanju od svečanog uzvisivanja kulturnih propisa, da će kao posljedica jedne opće revizije tih propisa mnogi od njih biti ukinuti, može se predvidjeti, ali jedva da je za žaljenje. Zadatak koji nam je postavljen, zadatak izmirenja ljudi s kulturom bit će na taj način u velikoj mjeri riješen. Ne smije nam biti nažao ni to što se moramo odreći historijske istine u racionalnoj motivaciji kulturnih propisa. Istine koje religijska učenja sadrže ipak su tako iskrivljene i toliko sistematski zakrinkane da ih masa ljudi ne može spo352 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

39/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

znati kao istine. Sličan je slučaj kada djetetu ispričamo da novorođenčad donosi roda. Time također govorimo istinu iako simbolički prikrivenu jer mi znamo što znači velika ptica. Ali dijete to ne zna, ono je čulo samo onaj iskrivljeni dio, nepovjerenje osjeća se prevarenim i poznatoi njegova je kako često njegovo prema odraslima nepokornost nalaze poticaj upravo u tom utisku. Došli smo do uvjerenja da je bolje ne govoriti djetetu takve simbolički prikrivene istine i ne uskratiti mu znanje o stvarnim odnosima, naravno u skladu s njegovim intelektualnim stupnjem. IX »Dopuštate sebi proturječja koja se teško mogu međusobno pomiriti. Isprva tvrdite da je spis kao što je Vaš  posve bezopasan. Nikoga takve rasprave neće prisiliti da se odrekne svojih religijskih vjerovanja. Ali kako je ipak Vaša namjera da tu vjeru osporite, kao što se kasnije ispostavlja, možemo se zapitati: Zašto ga zapravo objavljujete? Na jednom drugom mjestu Vi međutim ipak  priznajete da može biti opasno, pa čak i veoma opasno kada netko sazna da se u boga više ne vjeruje. Sve do tada bio je taj čovjek poslušan, a sada odbacuje pokornost spram kulturnih propisa. Cijeli Vaš argument, da religiozna motivacija kulturnih zabrana znači opasnost za kulturu, počiva dakako na pretpostavci da se od vjernika može napraviti nevjernika, a to je ipak posve proturječno.« »Drugo je proturječje kada Vi s jedne strane priznajete da čovjekom ne može upravljati inteligencija već da njime vladaju strasti i zahtjevi nagona, dok s druge strane predlažete da se afektivni temelji njegove poslušnosti prema kulturi zamijene racionalnima. Nek razumije tko može. Meni se čini da je u pitanju ili jedno ili drugo.« »Uostalom, zar ništa niste naučili iz povijesti? Takav  pokušaj da se religija zamijeni umom čak je jednom već 353 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

40/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

učinjen, oficijelno i u velikom stilu. Sjećate li se ipak francuske revolucije i Robespierrea? Ali i kratkotrajnosti i tužne neuspješnosti eksperimenta. Sada se to u Rusiji  ponavlja, i ne trebamo biti odveć znatiželjni u pogledu ishoda tog novog pokušaja. da Ne čovjek misliteneli može da bismo mogli prihvatiti kao činjenicu bez religije?«

»Sami ste rekli da je religija više od prisilne neuroze. Ali tom njenom drugom stranom niste se bavili. Veoma  je dovoljno da izvedete analogiju s neurozom. Ljudi se u svakom slučaju moraju osloboditi jedne neuroze, ali što se pritom gubi, Vas ne brine.« Privid vjerojatno je nastao zbog togaipak što sam odvećproturječja žurio s kompliciranim stvarima. Nešto možemo naknadno dodati. Još uvijek tvrdim da je moj spis u jednom pogledu posve bezopasan. Nema tog vjernika koji će se tim ili sličnim argumentima dati zbuniti u svojoj vjeri. Jedan vjernik je na određeni način nježno vezan uz sadržaje religije. Postoji zacijelo nebrojeno mnogo drugih koji nisu vjernici u istom smislu. Oni se pokoravaju kulturnim propisima jer su se dali zastrašiti prijetnjama religije i nje se boje sve dok je moraju držati jednim dijelom stvarnosti koja ih ograničava. Upravo su oni ti koji će planuti čim osjete da smiju napustiti vjeru u stvarnu vrijednost religije, ali ni u njihovom slučaju argumenti nemaju nikakvog utjecaja. Oni gube strah pred religijom ako primijete da se nje ni drugi ne boje i o njima sam tvrdio da bi saznali za propadanje religijskog utjecaja i onda kada moj spis ne bih  publicirao. Vjerujem međutim da sami držite važnijim drugo proturječje koje mi predbacujete. Na ljude tako malo utječu umski razlozi i njima gotovo u potpunosti vladaju njihove nagonske želje. Zašto da im se dakle oduzme zadovoljenje nagona i da se ono zamijeni umskim razlozima? Dakako, ljudi su takvi, ali jeste li se zapitali da li oni takvima moraju biti, da li ih na to sili njihova unutrašnja priroda? Može li antropolog navesti točne mjere 354 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

41/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

lubanje jednog naroda koji gaji običaj da glavice svoje djece odmalena deformira zavojima? Pomislite na žalostan kontrast između blistave inteligencije jednog zdranog djeteta i misaone ograničenosti prosječnog odraslog čovjeka. Je li dijelom baš posve nemoguće daovo upravo religiozni odgoj velikim snosi krivnju za kržljanje? Mislim da bi veoma dugo trajalo prije nego bi dijete oslo bođeno religijskog utjecaja započelo razmišljati o bogu i stvarima s onu stranu ovoga svijeta. Možda bi te njegove misli zatim krenule istim putem kojim su išle i u njegovih predaka, ali se ne čeka na taj razvoj već mu se religijska učenja pružaju u vrijeme kada ono nema ni interesa za njih, ni sposobnosti da shvati njihov domašaj. Zavlačenje seksualnog razvoja i uranjeno otpočinjanje religijskog utjecaja, to su ipak dvije glavne točke u programu današnje pedagogije, nije li tako? Kada se zatim djetetovo mišljenje probudi, religijska su učenja već postala neoboriva. Mislite li međutim da je u svrhu ojačanj a funkcije mišljenja vrlo probitačno ako se tom mišljenju pod prijetnjom pakla zabrani pristup jednom tako važnom području? Ako se netko jednom doveo do toga da sve apsurdnosti koje mu donose religijska učenja preuzima bez kritike i da čak previđa proturječnosti među njima, onda nas njegova misaona ograničenost ne treba odveć začuditi. Ali mi osim naše inteligencije za sada nemamo nikakvog drugog sredstva kojim bi svladali našu vezanost za nagon. Kako se od osoba koje su  pod vladavinom zabrane mišljenja može očekivati da postignu psihološki ideal, primat inteligencije? Poznato Vam  je također da se žene općenito ogovara zbog takozvane »psihološke slaboumnosti«, tj. tvrdi se da je u njih inteligencija manja nego u muškarca. Sama je činjenica sporna, njeno tumačenje je dvojbeno, ali jedan argument u prilog sekundarne prirode te intelektualne zakržljalosti glasi: žene su bile izložene strogosti rane zabrane da svoje mišljenje primijene na ono što ih je najviše zanimalo, naime, na probleme spolnog života. Sve dok pored seksualne zapreke mišljenja na čovjeka u njegovim 355 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

42/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

ranim godinama djeluje i ona religijska te iz nje izvedena zapreka lojalnosti, ne možemo odista reći kakav je zapravo taj čovjek.  No želim obuzdati svoju revnost i dopustiti mogućnost da ja također jurimmišljenja za jednom Moždakako učinak religijske zabrane nijeiluzijom. tako strašan ja  pretpostavljam, možda će se ispostaviti da ljudska priroda ostaje ista čak i ako se odgoj ne zloupotrebi za potčinjavanje religiji. Ja to ne znam, a Vi to također ne možete znati. Ne samo da veliki problemi ovog života izgledaju zasad nerješivi nego je i na mnoga manja pitanja teško odgovoriti. Ali priznajte mi da ovdje postoji osnova za jednu nadu u budućnost, da pred nama možda leži jedno blago koje bi valjalo iskopati i kojim bi se mogla obogatiti kultura, a da se trud oko pokušaja jednog nereligioznog odgoja isplati. Pokaže li se taj pokušaj nezadovoljavajućim, bit ću spreman napustiti reformu i vratiti se ranijem čisto deskriptivnom sudu: Čovjek je biće slabe inteligencije kojim vladaju njegove nagonske želje. U jednoj drugoj točki s Vama se bez rezerve slažem. Očito je besmislen pothvat htjeti religiju na silu i jednim udarcem ukinuti. Prije svega zato jer je to bezizgledno. Vjernik se ne da otrgnuti od svoje vjere, ni argumentima, ni zabranama. I kada bi to u nekih uspjelo, pokazalo bi se kao odveć okrutno. Tko je decenij ama uzimao sredstva za spavanje naravno da neće moći spavati oduzmu li mu se ta sredstva. Da se učinak religijske utjehe smije usporediti s učinkom narkotika na zgodan je način pokazao jedan postupak u Americi. Tamo se ljudima sada hoće — očigledno pod utjecajem žena — oduzeti sva podražajna i opojna sredstva i sva sredstva uživanja te ih se u svrhu obeštećenja prezasićuje strahom od  boga. U pogledu ishoda tog eksperimenta također ne tre ba biti znatiželjan. Proturječit ću Vam dakle ako budete ustrajali na zaključku da čovjek uopće ne može bez utjehe religijske iluzije, da bez nje ne bi podnio težinu života i okrutnu 356 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

43/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

zbilju. Naravno, taj čovjek svakako ne, taj koga ste od djetinjstva napajali slatkim — ili gorko slatkim — otrovom. Ali onaj drugi, koji bi bio trezveno odgojen? Možda onome koji ne pati od neuroze i nije potrebna intoksikacija da bi je prigušio. Čovjek u tom slučaju zacijelo naći u teškoj situaciji, moratćećesepriznati svu svoju bespomoćnost, svoju beznačajnost u vrtlogu svijeta, činjenicu da više nije središte stvaranja niti objekt nježne skrbi jedne dobrostive providnosti. Bit će u istom položa ju kao i dijete koje je napustilo očinski dom u kojem se osjećalo tako toplo i prijatno. No nije li infantilizmu suđeno da bude prevladan? Čovjek ne može vječno ostati dijete, on napokon mora van u »neprijateljski život«. Mogli bismo to nazvati »odgojem za stvarnost« a što se Vas tiče, ne znam trebam li Vam još otkriti da je jedina namjera moga spisa da upozori na nužnost tog napretka? Vjerojatno se bojite da čovjek ovu tešku kušnju neće izdržati. Ipak, pustite nas da se bar nadamo. Već je to nešto kada čovjek zna da je upućen na svoju vlastitu snagu. Tad on uči da je ispravno upotrebljava. Čovjek ipak nije posve bez pomoćnih sredstava, njegova ga je znanost od vremena diluvijala mnogo naučila i njegovu će moć  još i dalje uvećavati. A što se tiče velike nužnosti sudbine, tu pomoći nema, nju će naučiti podnijeti samo predavanjem. Što mu treba varka jednog veleposjeda na mjesecu od čijeg prinosa ipak još nikada nitko ništa nije vidio? Kao časni sitnoposjednik na svojoj Zemlji znat će on svoju grudu obraditi toliko da ga ona hrani. Odvraćanjem svojih očekivanja od onostranog, i usmjeravanjem svih oslobođenih snaga na zemaljski život, vjerojatno će moći postići to da život svima postane podnošljiv i da kultura više nikoga ne tlači. Tad će on bez razmišljanja moći, s jednim našim drugom u nevjeri, reći: Den Himmel iiberlassen wir Den Engeln und den Spatzen. (Nebo prepuštamo Anđelima i vrapcima.) 357 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

44/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

»To već zvuči veličanstveno, čovječanstvo koje se odreklo svih iluzija i time postalo sposobno da svoj život na Zemlji učini podnošljivim. Ja međutim ne dijelim Vaša očekivanja. Ne stoga što bih bio tvrdoglavi reakcionar kakvim me možda držite. Ne, iz opreza. Mislim, naime, da smo sada zamijenili uloge; Vi se pokazujete kao zanesenjak koji dopušta da ga zavedu iluzije a ja zastu pam zahtjev uma i pravo skepse. To što ste ovdje prikazali izgleda mi da je izgrađeno na zabludama koje u skladu s Vašim postupkom mogu nazvati iluzijama zato što dovoljno jasno odaju utjecaj Vaših želja. Vašu nadu zasnivate na tome da će generacije koje nisu u ranom djetinjstvu iskusile utjecaj religijskih učenja lako postići željeni primat inteligencije nad nagonskim životom. Upravo je to jedna iluzija; u toj odlučujućoj točki teško da će se ljudska priroda promijeniti. Ako se ne varam — čovjek tako malo zna o drugim kulturama — i danas postoje narodi koji ne odrastaju pod pritiskom nekog religijskog sistema a ipak nisu bliži Vašem idealu od ostalih. Ako iz naše evropske kulture želite odstraniti religiju, onda do toga može doći samo posredstvom nekog drugog sistema učenja, a taj bi od početka preuzeo sve psihološke značajke religije, istu svetost, tvrdokornost i nesnošljivost, istu zabranu mišljenja u svrhu svoje obrane. Bilo što od toga morate imati kako biste opravdali zahtjeve odgoja. Ali odgoja se ne možete odreći. Put od dojenčeta do kulturnog čovjeka je dalek, previše bi jadnih ljudskihsvojih bića životnih zalutalo ciljeva na njemu ne biihpravodobno do ako ibismo bez vodstvadošlo pre pustili vlastitom razvoju. Učenja koja bi se u njihovom odgoju primijenila misliocima bi, u njihovim zrelim godinama, uvijek postavljala prepreke jednako kao što Vi danas predbacujete religiji. Ne primjećujete da se neizlječiva urođena mana naše i svake kulture sastoji u tome da ona nagonskom, misaono slabašnom djetetu nameće odluke kojima je dorasla samo zrela inteligencija odras358 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

45/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

lih. Ona međutim ne može ništa drugo zbog činjenice da  je sekularni razvoj čovječanstva sabijen u nekoliko godina djetinjstva i da se dijete može navesti na svladavanje  postavljenih mu zadataka samo posredstvom afektivnih moči. To nesu treba dakledaizgledi za Vaš intelekta'.« »Sada se čudite ako 'primat se zauzmem za očuvanje sistema religijskog učenja kao temelja odgoja i ljudskog zajedničkog života. To je praktički problem, a na  pitanje stvarne vrijednosti. Kako mi u interesu održanja naše kulture ne možemo čekati s utjecajem na pojedinca sve dok on ne postane zreo za kulturu — mnogi to nikada ne bi postali — kako smo prisiljeni odraslom čovjeku nametnuti bilokritici kakav nepristupačna sistem učenja koji u njemu treba djelovati kao pretpostavka, religijski mi sistem izgleda za to daleko najpogodniji. Naravno, upravo zbog njegove snage da željama pruži ispunjenje i da utješi, snage u kojoj ste Vi htjeli prepoznati 'iluziju'. U pogledu poteškoća da se dođe do neke spoznaje stvarnosti, pa čak i dvojbe da li nam je to uopće moguće ipak ne bismo htjeli previdjeti činjenicu da su i ljudske potrebe dio stvarnosti i to važan dio, takav koji nas se oso bito tiče.« »Drugu prednost religijskog učenja nalazimo u jednoj od njenih osobitosti koja izgleda da Vas posebno vrije jeđa. Ona dopušta pojmovno pročišćenje i sublimaciju u kojima se može odstraniti većina onoga što na sebi nosi trag primitivnog i infantilnog mišljenja. Ono što zatim preostaje sadrži ideje kojima znanost više ne proturječi ta znanost također ne osudili može osporiti. Te pretvorbei koje religijskog učenja koje ste kao polovičnosti i kompromise omogućuju da se izbjegne pukotina između neobrazovanih masa i filozofskog mislioca i da se održi ono zajedničko među njima što je tako važno za sigurnost kulture. Tada se ne treba bojati da će čovjek iz naroda saznati da gornji slojevi društva 'više ne vjeruju u boga'. Vjerujem da sam sada pokazao kako se Vaš trud svodi na pokušaj da se jedna iskušana i afekti359 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

46/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

vno dragocjena iluzija zamijeni drugom, neiskušanom i indiferentnom.«

 Ne treba da me držite neosjetljivim na vašu kritiku. Znam kako je teško izbjeći iluzije; možda su i nade koje  ja podržavam iluzorne Ali od razlike ne odustajem. Moje iluzije prirode. — po strani od jedne činjenice da nema kazne za onoga tko ih ne dijeli — nisu neispravljive kao religijske i nemaju sumanuti karakter. Ako bi iskustvo — ne meni, već drugima nakon mene koji jednako misle — pokazalo da smo se prevarili, onda ćemo se odreći naših očekivanja. Uzmite moj pokušaj ipak onime što on jest. Psiholog koji se ne vara u tome kako je teško snaći se u ovom svijetu trudi se da razvoj čovječanstva prosudi u skladu s ono malo uvida koji je stekao  proučavanjem duševnih procesa koji se zbivaju u pojedincu za vrijeme njegovog razvoja od djeteta do odraslog čovjeka. Pritom mu se nameće shvaćanje da se religija može usporediti s neurozom djetinjstva i on je dovoljno optimističan da pretpostavi kako će čovječanstvo prevladati tu neurotsku fazu, kao što mnoga djeca prerastu svoju sličnu neurozu. Te spoznaje iz individualne psihologije mogu biti nedostatne, usporedba s ljudskim rodom neopravdana, optimizam neutemeljen; Priznat ću Vam sve te nesigurnosti. Ali čovjek se često ne može uzdržati a da ne kaže što misli i kao ispriku ističe da se to što  je rekao ne izdaie za više nego što vrijedi. Moram se međutim još zadržati na dvije stvari. Prvo, slabost moje poziciie ne znači ujedno jačanje Vaše. Ja mislim da Vi branite izgubljenu stvar. Možemo još tako često naglašavati da je ljudski intelekt nemoćan u usporedbi s ljudskim nagonskim životom i u tome imati  pravo. Međutim, u toj slabosti ipak ima nešto posebno; glas intelekta je tih ali on ne prestaje sve dok ga se jednom ne sasluša. Na kraju, nakon što je nebrojeno puta odbiien, ipak postiže svoj cili. To je jedna od rijetkih točaka u kojima čovjek smije biti optimističan u pogledu  budućnosti čovječanstva, ali ona po sebi ne znači malo. Na nju se mogu nadovezati još i druge nade. Primat 360 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

47/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

intelekta leži zacijelo na dalekoj, dalekoj, ali vjerojatno ipak ne i beskrajnoj udaljenosti. A kako će on po svemu sudeći sebi postaviti isti cilj čije ozbiljenje Vi očekujete od Vašeg boga — u mjeri čovjeka naravno, onoliko koliko to čovjeku dopuštai ograničenje vanjska stvarnost 'Avayxr) —: ljubav  prema patnje, onda možemo reći da je naše neprijateljstvo samo privremeno i nipošto ne pomirljivo. Mi se nadamo istome ali Vi ste nestrpljivi, zjahtjevniji i — zašto da to ne kažem — sebičniji od mene i mojih istomišljenika. Za Vas bi blaženstvo trebalo započeti odmah nakon smrti i Vi od njega zahtijevate nemoguće, ne želeći napustiti pravo pojedinačne osobe.  Naš bog Aoyog2  od tih će želja ozbiljiti ono što dopušta  priroda izvan nas ali veoma postepeno, tek u nedoglednoj budućnosti i za novu djecu čovječanstva. Nama koji teško podnosimo život on ne obećava obeštećenje. Na putu tom dalekom cilju Vaša religijska učenja moraju biti napuštena bez obzira da li će prvi pokušaj pretrpjeti neuspjeh i bez obzira da li će se prve zamjenske tvorbe pokazati neosnovanima. Vi znate zašto: s vremenom se umu i iskustvu ništa ne može oduprijeti a proturječje u koje  prema njima dolazi religija posve je očigledno. Ni profinjene religijske ideje ne mogu izbjeći tu sudbinu sve dok žele spasiti još nešto od utješnog sadržaja religije. Dakako, ukoliko se ograničuju na tvrdnju postojanja višeg duhovnog bića čija su svojstva neodrediva i čije su namjere nespoznatljive ostaju one imune na prigovore znanosti, ali će ih ljudski interes tada napustiti. I drugo: Imajte u vidu razliku Vašeg i mog odnosa prema iluziji. Vi morate religijsku iluziju braniti svim Vašim snagama; ukoliko bude obezvrijeđena — a ona je odista dovoljno ugrožena — tada se ruši Vaš svijet i ne preostaje Vam ništa drugo nego da u sve sumnjate, u kulturu i u budućnost čovječanstva. Toga kmetstva ja sam, tj. mi smo oslobođen (i). Upravo zato što smo spremni odreći se dobrog dijela naših infantilnih želja moći ćemo 1 Božanski

par A6yos-'Av&YKi) Nizozemca Multatulia. 361

http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

48/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

 podnijeti ukoliko se neka od naših očekivanja ispostave kao iluzije. Odgoj oslobođen pritiska religijskog učenja možda neće promijeniti mnogo u psihološkoj biti čovjeka, naš bog Aoyog nije što toliko svemoćan i može obećali. ispuniti tek malimožda dio onoga su njegovi prethodnici Moramo li to uvidjeti, hrabro ćemo se prepustiti toj činjenici. No interes za svijet i život ipak nećemo zbog toga izgubiti jer na jednom mjestu imamo sigurno uporište koje Vama nedostaje. Vjerujemo u to da je znanstveni rad u stanju saznati nešto o stvarnosti svijeta čime možemo uvećati našu moć i u skladu s čime možemo ureditisituaciji naš život. je ta vjera nam iluzija u istoj kao iAko Vi, ali znanost je onda svojimsmo mnogobrojnim i važnim uspjesima dokazala da nije nikakva iluzija. Ona ima mnogo otvorenih i još više zakrabuljenih neprijatelja među onima koji joj ne mogu oprostiti što je obesnažila religijsku vjeru i što prijeti da će je oboriti. Predbacuje joj se da nas je odveć malo naučila i neusporedivo više toga ostavila u tami. Ali pritom se zaboravlja koliko je ona mlada, kako su tegobni bili njeni počeci i kako je neznatno razdoblje otkako je ljudski intelekt ojačao za njene zadatke. Ne varamo li se svi u tome što naše sudove zasnivamo na prekratkim vremenskim razdobljima? Trebali bismo kao primjer uzeti geologe. Čovjek se žali na nepouzdanost znanosti govoreći da ona danas proglašava za zakon nešto u čemu slijedeća generacija spoznaje zabludu i što zamjenjuje novim zakonom jednako kratkoga vijeka. To je međutim nepravedno i dijelom neistinito. Obrati u znanstvenom mišljenju predstavljaju razvoj i napredak, a ne prevrat. Zakon koji smo isprva držali bezuvjetno važećim pokazuje se kao poseban slučaj jedne obuhvatniie zakonomjernosti ili biva ograničen drugim zakonom koji smo tek kasnije upoznali; jednostavno približavanje istini biva zamijenjeno brižljivo prilagođenom spoznajom koja sa svoje strane iznova očekuje daljnje usavršavanje. Na različitim područjima još nije prevladana faza istraživanja u kojoj 362 http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

49/50

 

5/28/2018

Sigmund Fre ud - Buduc nost Je dne Iluz ije - slide pdf.c om

se pokušava s pretpostavkama koje se uskoro moraju odbaciti kao nedostatne; na drugim pak postoji već jedna sigurna i gotovo nepromjenljiva jezgra spoznaje. Znanstveni se trud napokon pokušalo radikalno obezvri jediti shvaćanjem da on, u vezi s uvjetima naše vlastite konstitucije, ne može pružiti ništa drugo osim subjektivnih rezultata, dok mu zbiljska priroda stvari izvan nas ostaje nepristupačna. Pritom se prelazi preko nekih odlučujućih momenata za shvaćanje znanstvenog rada; za boravlja se da je naša konstitucija, tj. naš duševni aparat razvijen upravo u nastojanju da spozna vanjski svi jet, dakle da jedan dio svrhovitosti mora biti ostvaren u njegovoj strukturi; da je on sam sastavni dio onog svi jeta koji treba istražiti i da on takva istraživanja veoma dobro dopušta; da je zadatak znanosti do kraja definiran, ukoliko je ograničimo na to da pokaže kako nam se, uslijed osobitosti naše konstitucije, svijet mora ukazati; da konačni rezultati znanosti nisu, upravo zbog načina njihovog postizanja, uvjetovani samo našom konstitucijom već i onime što je na tu konstituciju djelovalo; napokon, da je problem kakvoće svijeta, ukoliko se ne uzme u obzir naš opažajući duševni aparat, prazna apstrakcija bez praktičnog interesa.  Ne, naša znanost nije nikakva iluzija. Ali bi iluzija bila vjerovati da možemo negdje drugdje dobiti to što nam ona ne može pružiti.

http://slide pdf.c om/re a de r/full/sigmund-fre ud-buduc nost-je dne -iluz ije -5623f3bc a 2c 3b

50/50