Katerina Diamond - Učitelj

1 Book as passion & BalkanDownload

Katerina Diamond Učitelj

2 Book as passion & BalkanDownload

1. POGLAVLJE

Ravnatelj škole Teffrey Stone pogledom je prešao preko mora malodušnih mladih lica, dok je držao govor prije početka školske godine, povremeno pogledavajući prema gore, u čelični okvir predvorja. U tom trenutku nije mu bilo ni na kraj pameti da će sutra ujutro biti pronađen kako visi s njega obješen za vrat. Okupljeni u bijelim košuljama čistih ovratnika i nova lica zurili su pred sebe, mimo Jeffreyja, u neki neodređen prostor iza njega, čekajući zvono. Ideja okupljanja prije početka školske godine sviđala se svima, dok se zaista ne bi ondje našli, bolno se prisjećajući dosade. Ta je svečanost bila čudan limb između rada i odmora; zatišje pred buru. Jeffreyju se činilo da je i sat glasniji od njegova glasa. Sa svakim otkucajem sata i sa svakom stankom očekivao je da se zvono oglasi i spasi ga od bezvoljnih pogleda učenika, ali i učitelja. Svi su hinili zainteresiranost, ali im to baš nije polazilo za rukom, no barem su se suzdržavali od čačkanja nosova koji su ih svrbjeli. Jeffreyju bi, kao i njima, uvijek laknulo kada bi sve završilo. Više ne bi bio prisiljen ponavljati prežvakane anegdote koje nitko nije htio čuti, a najmanje on sam. Prvi nagovještaj njegove skorašnje smrti bio je paket koji je po povratku u ured našao na svojemu radnom stolu. Oprezno je odmatao smeđ papir. Dar mu je zbog nečega po veličini i težini djelovao poznato; podsjetio ga je na doba koje je nastojao

3 Book as passion & BalkanDownload

zaboraviti. Problijedio je u licu dok je promatrao sadržaj pošiljke. Bila je to stara njemačka knjiga. Naravno da je znao što ona znači. I premda mu nije došla kao grom iz vedra neba, ipak je prošlo dvadeset godina otkako je vidio tu knjigu, dvadeset godina otkako ju je darovao nekome. Bila je poput sablasti. Sama je knjiga bila iznenađenje, ali ne i neizgovorena poruka koju je njezin dolazak predstavljao. Ona je značila kraj. Odložio je knjigu u ladicu stola i odlučio da će se njome kasnije pozabaviti. Podignuo je omot pošiljke u potrazi za informacijama i ugledao rukopis. Nakostriješile su mu se dlake na vratu kad je shvatio da je pošiljka osobno predana. Zašto sada? Što je bilo drukčije u vezi s današnjim danom? Daleko od toga da danas nije bio dobar dan za umrijeti, kao i bilo koji drugi, ali Jeffrey je tijekom godina bio pretpostavio da se na njega zaboravilo. Da se možda uspio izvući. Ali sada je znao da nije bilo tako. Prolazio je hodnicima od fino izrezbarene drvene oplate, pretpostavivši da mu je to bio posljednji put. Prstima je prelazio preko hrastove teksture gotovo potpuno istrošenih stiliziranih rezbarija. Škola za dječake Churchill već mu je dug niz godina bila dom. Pitao se tko će preuzeti njegovo mjesto. Ova je višestoljetna zgrada, koja je zauzimala važno mjesto u povijesti Exetera, bila jedna od šačice dragulja koji su preživjeli takozvane zračne napade Baedeker 1942. godine, Hitlerovu odmazdu zbog britanskog bombardiranja Liibecka i Rostocka u Njemačkoj. Radilo se o proračunatom napadu nacističkoga ratnog zrakoplovstva na pet najljepših gradova iz poznatoga turističkoga vodiča. Tijekom napada dio se stanovništva skrivao u podzemnim tunelima prvotno izgrađenima za dovod pitke vode u srednjovjekovni grad. Danas je gradsko središte bilo

4 Book as passion & BalkanDownload

neskladna mješavina lijepih starih zgrada, koje su se s obje strane ceste protezale od istoka prema zapadu, i velikih, ružnih, zamjenskih građevina od cigle stiješnjenih između njih kako bi se prikrile velike praznine koje su zjapile nakon udara granata. Exeter je i dalje obilovao poviješću, ali je predstavljao i nezaboravno svjedočanstvo o strahotama koje su zadesile zemlju. No ne i ovu zgradu. Škola je stajala ponosna i sama, udobno smještena među drvećem, podsjetnik na neko drugo vrijeme. Bujan smaragdnozelen bršljan, uvijek vrlo gust i čvrst tijekom ljeta, priljubio se uz građevinu tamnocrvene boje terakote, kao da ju je pokušavao povući natrag u zemlju, ponovno ju prisvojiti. To je bio jedan od razloga zašto je toliko volio ovo mjesto. Tradicionalno i iznimno među ružnim; istina je bila ogoljena da ju svatko može vidjeti. Ovo je bila njegova škola. Od trenutka kada je kao đak kročio kroz njezina vrata preplavio ga je osjećaj pripadnosti. Da, Jeffrey se nije mogao zamisliti nigdje drugdje. – Gospodine Stone? Jeffrey se okrenuo i ugledao Averyja Phillipsa kako mu prilazi. Avery je bio stariji đak i predstavnik ostalih učenika. Njegovo je držanje odavalo samopouzdanje koje se rijetko viđalo čak i među mladim profesorima ove škole. Avery je Jeffreyju uručio omotnicu. – Što je to? – Novac od utrke održane tijekom vikenda, gospodine. Prikupih smo više od pet stotina funta. – Sjajno, no možeš li ga ipak odnijeti školskoj tajnici? – Da, gospodine. – Avery se okrenuo od njega i krenuo niz hodnik.

5 Book as passion & BalkanDownload

– Zapravo, Avery, bi li imao što protiv da nakratko navratiš do mojeg ureda? Imam zadatak za tebe. – Jeffrey je stajao sa strane kad se Avery okrenuo, spretno ga zaobišao i stao pred njega. Žustro su hodali prema uredu. Jeffrey se nastojao usredotočiti na stražnji dio Averyjeve glave, a ne na predivna, široka ramena ili još niže. Mnoga je vlažna popodneva petkom provodio gledajući Averyja i njegove suigrače kako se naguravaju u igri, gazeći kroz gusto blato u svojim crnim hlačicama, hvatajući jedan drugoga u putenom bijesu koji je Jeffreyja opsjedao u snovima. Razmišljao je o tim starijim đacima i sve bi ga u prsima, ali i u drugim dijelovima tijela, stezalo od žudnje. Avery je tako stao ispred uredskih vrata da se Jeffrey morao nagnuti sasvim blizu njega da ih otvori i zakorači unutra, s kiselim smiješkom na licu. Jeffreyju se često činilo da se Avery poigravao njime. Opušteno je sjedio na stolici nasuprot Jeffreyjevu radnom stolu u, činilo se, najprovokativnijem položaju, zavaljen raširenih koljena, pri čemu mu se školska uniforma napinjala na šavovima bedara. Nagnuo je glavu i prodorno se zagledao u Jeffreyja, kao da mu pokušava proniknuti u dušu. – Napisat ću ti ispričnicu, Avery. Važno mi je da odeš izvan škole i dostaviš ovu poruku umjesto mene. – Da, gospodine. – Averyjeve su oči zaigrale, a u obliku njegovih usta nešto je djelovalo urotnički, kao da je znao da će ovo biti njihova tajna. – Od krajnje je važnosti da nitko ne sazna za ovo, Avery, bez obzira na to što se dogodi.

6 Book as passion & BalkanDownload

– Naravno, gospodine. – Nagnuo se prema naprijed, nijednom ga ne prestavši gledati u oči. Jeffrey je na komadiću papira načrčkao VRATIO SE i gurnuo ga u omotnicu, s prednje strane napisavši ime STEPHEN. Na zasebnom komadiću papira naškrabao je adresu te oboje uručio Averyju. – Odnesi to onamo i nemoj nikome reći. – Jeffrey je zastao, čekajući da Avery ode, no ovaj ga je i dalje gledao. – Oh! – uskliknuo je Jeffrey, posegnuo u džep i izvadio svežanj novčanica. Sve ih je predao dječaku koji se nasmiješio. – Mogu li računati na tvoju diskreciju? – Apsolutno, gospodine. Jeffrey je znao da može vjerovati Averyju, kojemu ništa nije bilo draže od čuvanja tajni. Čuo je priče o ucjenama u učeničkom domu, koje su uključivale kompromitirajuće fotografije, prepisivanje na ispitima, pa čak i to da je Avery imao neke neugodne informacije o profesorima – primjerice, tko je s kime spavao – koje je mogao upotrijebiti za dobivanje boljih ocjena. Da, Avery je bio odlikaš. Da kraj nije bio na pomolu, Jeffrey nikada ne bi dječaku dao poruku, ali bio je i, bez obzira na posljedice, on je svoj dio obavio. Jeffrey je virio van i s uredskog prozora promatrao Averyja kako odlazi iz škole, kako napušta prostor njegova utočišta. Nakon što je Avery zatvorio školska vrata, Jeffreyje promotrio prostor ispred škole, gledajući preko praznog dvorišta prema skromnijoj građevini u kojoj su živjeli učenici. Na trenutak se pitao koliko mu je vremena ostalo. Vjerojatno bi trebao nazvati suprugu, ali što bi joj rekao? Podignuo je slušalicu i nekoliko sekundi zurio u tipke prije no što je birao nulu.

7 Book as passion & BalkanDownload

– Elaine, molim te, nemoj mi prespajati pozive do kraja dana. Moram obaviti važnu papirologiju. – Jeffreyje sjedio na svojoj stolici i kroz prozor gledao dječake kako trče terenom. Nije se mnogo toga promijenilo otkako se zaposlio u ovoj školi. Vanjski je svijet sada bio drukčiji, ali ovdje unutar zidova ove škole, koja je stajala kao pohvala odavno zaboravljenoj prošlosti, još je uvijek postojao ugodan osjećaj tradicije i rituala koji su odolijevali zubu vremena. Školski je dan odmicao uz uobičajenu jednoličnost – bavio se papirologijom, riješio je što je više mogao otvorenih pitanja – no misli bi mu s vremena na vrijeme odlutale do neobične knjige u ladici stola. Jeffrey je oduvijek bio iznimno pažljiv, tako da nitko nije znao za njegove sklonosti. Bio je svjestan da bi mu karijera bila okončana kada bi ljudi znali kakav su osjećaj ti dječaci u njemu budili. A zaista je volio svoj posao. Gotovo je trideset godina ondje radio, trideset godina bez ijednog problema. Želja da se što prije pobjegne iz škole postala je očita otprilike sat vremena prije no što se oglasilo posljednje zvono. U učionicama je postalo bučnije, a tijekom posljednjeg odmora hodnicima je odzvanjao žamor djece, koja su se inače pridržavala strogih pravila o razini buke u blizini nastavničkog osoblja. Kad je naposljetku kucnuo čas, tišina je preplavila glavnu zgradu, nakon što su se đaci u internatu vratili u svoje prostorije, a ostali otišli na autobuse i uputili se kućama. Izvukao je knjigu i opipao korice; od samog su mu dodira navrla sjećanja, kao da je bila riječ o bliskom starom prijatelju. Srce mu je lupalo dok je prstima prelazio preko naslova knjige: Das Geschenk, Dar. Otvorio je knjigu i počeo čitati. Njegov

8 Book as passion & BalkanDownload

njemački više nije bio na nekadašnjoj razini, no ovu je knjigu ionako dobro poznavao. Kao netko tko je držao do tradicionalnih vrijednosti, Jeffreyje knjigu bio pribavio zbog njezine povijesne važnosti, zbog uvida u svoje »stanje« i kako ga promijeniti. Sama je knjiga bila rasprodana, postavši raritetom koji je bilo teško nabaviti. Netko se svojski pomučio da dođe do nje, a on je znao i tko. Knjiga mu je bila vjerna suputnica u vrijeme kad je pokušavao pronaći odgovore o sebi, o tome zašto je bio takav, zašto je imao potrebu okružiti se dječacima u pubertetu, zašto ga je čak i miris žene ostavljao ravnodušnim. Kad se ljetni dan zavio u sumrak, Jeffreyje otvorio laptop, siguran da je sada ostao sam u zgradi; čak su i čistači bili otišli. Ne želeći koristiti školsku mrežu, uključio je svoj laptop i logirao se na sigurnu internetsku stranicu s bazom fotografija, potajice osluškujući bilo kakav zvuk u školi prije upisivanja svoje korisničke lozinke. Pojavilo se mnoštvo mapa sa slikama, svaka naslovljena drugim godištem, a unutar njih druge mape s različitim imenima poredanima abecednim redoslijedom: Jason, Marcus, Robert, i tako dalje. Jeffreyjevi miljenici. On nije bio jedan od onih glupana koji su dokaze čuvali na tvrdom disku. Bio je pametniji i dobro je plaćao za svoju sigurnost na darknetu. Odabrao je prvu mapu naslovljenu »Daniel«, ali nije se htjela otvoriti. Računalo ga je zatražilo da upiše pomoćnu lozinku. To se nije trebalo dogoditi. U panici, Jeffreyje pokušavao otvoriti druge dokumente, ali bezuspješno. Želio ih se riješiti, obrisati ih, ali nije im mogao pristupiti. Nitko nije znao za te fotografije, čak ni sami dječaci. Tko je mogao saznati, i kako? Uhvatio se kako pjevuši staru melodiju. Prestao je, no glazba je nastavila dopirati odnekud iz zgrade, jedva čujna i poznata. Srce mu se stegnulo, kucnuo je njegov čas. Mahler,

9 Book as passion & BalkanDownload

mračan čak i u svojim najsvjetlijim trenucima, odjekivao je poput zvona na sprovodu. Ta dobro mu poznata melodija označavala je kraj zapisan u zvijezdama prije više desetljeća. Jeffrey je otvorio vrata ureda i pogledao niz hodnik, osluškujući. Glazba je dopirala iz glavne dvorane u kojoj je bio održao govor. Počeo je hodati, a sa svakim se korakom glazba pojačavala i sve više izobličavala. Dobro se sjećao simfonije. Današnji je dan bio ispunjen nostalgijom za vremenom za kojim možda nije trebao čeznuti, za vremenom kada je on bio uzrokom velike patnje. Baš je ovaj stavak, ispunjen ushićenjem i strepnjom, bio prikladan za ondašnje Jeffreyjeve potrebe. Bilo je namjerno ironično da upravo on bude posljednje što će čuti. Otvorio je dvostruka staklena vrata i stisnuo oči od glasnoće glazbe, dok mu je izobličeni zvuk gotovo probadao tijelo. Na uzdignutom podiju s prednje strane velike prostorije nalazila se stolica, a iznad nje je visjela omča. Lijevo je bio stol prekriven tkaninom od crvenog baršuna; bilo je nečega gotovo obrednog u njegovu izgledu. Na stolu se nalazila predivna crna drvena kutija. Glazba je prestala, iako je u njegovim ušima, kako su se privikavale na tišinu, i dalje zvonilo. – Zdravo, stari druže – začuo se muški glas. Nije ga prepoznao, jer prošlo je već mnogo vremena. – Što želiš? – Ne radi se o tome što ja želim. Radi se o tome što treba učiniti. – Zašto danas, nakon toliko vremena? – Jeffrey se nije usudio okrenuti i suočiti se sa svojom propašću.

10 Book as passion & BalkanDownload

– Zar ne znaš što je danas? Danas je osamnaest godina, osamnaest godina otkako sam vidio točno kakvo si čudovište – glas je bio vrlo usporen, potpuno nepokolebljiv. Nije ga takvim zamišljao. – Ako misliš da ću se objesiti, varaš se. – Jeffrey je podignuo pogled prema omči. – Ne mislim, već znam – muškarac je prošaptao s takvom odlučnošću da je Jeffrey shvatio da se s njim nije mogao pogađati. – Morat ćeš me prisiliti, a onda će ostati i dokazi. Znat će se da nije riječ o samoubojstvu. – Jeffreyjev je glas zvučao uspaničeno dok se pokušavao izvući. Sa svakom riječju koju je izustio osjećao se sve jadnije. – Bilo kako bilo, danas umireš. Za mene bi bilo bolje da izgleda kao samoubojstvo, ali sa zadovoljstvom ću to izvesti na zabavan način. – Ne bi se usudio! – Bih! Možeš biti siguran. Bio sam tamo, sjećaš se? Vidio sam što se krije u tebi. Vidio sam koliko si bolestan. – Ne bi ti nikome rekao. Tko bi tebi povjerovao prije nego meni? – Fotografije koje si uslikao govore same za sebe. Fotografije mene u ono doba, a da i ne spominjem sve ostale dječake nakon mene. Vidim da si se riješio skrivenih kamera u svlačionicama. Bojiš se da bi netko mogao dokučiti koliko voliš mlade dečke? – Kako si znao za njih? – Promatrao sam te. Stavio sam ti nadzorni program na računalo. To znači da sam mogao vidjeti svaki tvoj dodir tipke na tipkovnici, svaku stranicu, svaku lozinku, svaku poruku koju si

11 Book as passion & BalkanDownload

ikad ikome poslao. Također sam stavio VPN, privatnu mrežu, tako da imam pristup tvojem računalu već nekoliko tjedana. I ne samo pristup već i kontrolu nad njim. Jeffrey se polagano primicao stolu, svjestan da bi se u kutiji moglo nalaziti gotovo bilo što, ali ništa tako milosrdno poput pištolja. U to je bio gotovo uvjeren. Imao je osjećaj da muškarac iza njega stoji blizu, gotovo toliko blizu da bi ga mogao dodirnuti. Pomislio je da ispruži ruku kako bi dohvatio kutiju i snažno ju zavitlao ne bi li gadu razbio lice. No što ako je bio u krivu? Što ako mu nije bio tako blizu? Što bi li tek tada on njemu učinio? Jeffrey nije mogao riskirati. – Nikada nisam taknuo nijednog od njih! – Jeffrey je prošaptao, svjestan kako je odvratno jadno zazvučao. – To je ionako samo pitanje vremena kada je riječ o ljudima poput tebe, Jeffrey. Učinit ćeš to opet, nećeš se moći zaustaviti. No čak i ako to ne učiniš, mogao bi doživjeti srčani udar upravo ovdje, za svojim radnim stolom, a kada bi pregledavali tvoje ladice, našli bi podatke pohranjene na tvojoj USB memoriji. Vidio sam fotografije u tim datotekama. Vidio sam kako gledaš dječake. Koliko vremena treba proći prije nego što prestaneš samo gledati? Ljudi će pronaći te datoteke i sami donijeti zaključke. – Glas je bio iznimno hladnokrvan, bez trunke osjećaja. Čak mu se nije ni rugao, u njemu jednostavno nije bilo ničega. – Ne zaboravi da iz prve ruke znam koliko voliš gledati. Jeffrey je zadržao dah kad je osjetio ruku na križima koja se polagano podizala, nježno klizeći među izbočenim ramenim kostima. Zamišljao je ruku na svojoj goloj koži kad mu je dosegnula stražnju stranu vrata, nježno ga milujući, prolazeći mu kroz znojne kovrče razbarušene kose. Tijelo mu se uzbudilo od dobrodošlog dodira muževnih prstiju.

12 Book as passion & BalkanDownload

– Prestani! – Kladim se da si stoput ovo zamišljao kada sam bio mlađi, onda dok sam još bio tvoj tip. Tada mi ne bi rekao da stanem – muškarac mu je prošaptao na uho. – Takve ih voliš, zar ne, gospodine Stone? Žao mi je što više nisam taj dječak. Sada sam muškarac. – Što je u kutiji? – Jeffrey je izdahnuo i napokon upitao. – Idi i vidi. Znam koliko voliš birati pa ti nudim izbor. Jeffreyjeva je ruka oklijevala iznad poklopca kutije. Bila je ručno izrezbarena i dragocjena, izrađena od crne ebanovine s neodgonetljivom slikom urezanom na površini. Usta su mu se osušila kad ju je otvorio i otkrio što je unutra. Sa svakim se mišićem u tijelu trudio održati na nogama dok je zurio u sadržaj kutije, osjećajući kako mu lice blijedi, a prostorija se počinje okretati. – Znaš li što je to? – Da – izustio je Jeffrey, iako više nije mogao čuti vlastiti glas od zvuka lupanja srca u ušima. Pogledao je dolje prema metalnom predmetu kruškolika oblika. – Divna je, zar ne? Pogledaj profinjenost reljefnih motiva, koliko detalja na listovima. – čuo se glas, sada tako blizu njegova uha da je mogao osjetiti toplinu njegova daha na svojoj koži. – Zašto ju ne uzmeš u ruku? – Ne. Osjetio je stisak muškarčeve ruke na šiji; bio je snažan. Svojim ga je tijelom pritisnuo tako da je Jeffreyja to u isto vrijeme i uzbuđivalo i užasavalo. Prvi ga je put krajičkom oka ugledao kada je rukom posegnuo za instrumentom u kutiji. Bio je velik i

13 Book as passion & BalkanDownload

čvrst, nepoznat, no ipak mu je osjećaj da ga je već prije bio vidio proletio sjećanjem. – Zaista se može naći ponešto za svakoga. Mislio sam da je ovo posebno prikladno za tebe. Kruška za mučenje. Znaš, tada kada su izumljene, ljudi su vjerovali da kazna mora odgovarati zločinu, a kažnjavanje se trebalo izvesti na dijelu tijela koje je zgriješilo. – Još se više približio Jeffreyju, stisak mu se stegnuo, a glas promijenio u dubok šapat. – Ti si lažljivac i sodomist... Što misliš, gdje bih ovo trebao umetnuti? – Molim te... – Jeffrey je beznadno prozborio. – Sjećaš li se kako funkcionira? – Pustio je Jeffreyja i odmaknuo se korak, uzeo krušku sa sobom i počeo koračati. – Ako okrenem ovaj vijak na dnu, tada se strane počnu širiti, naposljetku čineći opseg triput većim. Recimo, primjerice, da ti ju stavim u usta. Naravno, prvo bih ju trebao umetnuti unatoč zubima; to bi zasigurno izbilo nekoliko prednjih. Kako bi se širila, svakako bi silom izbila i većinu ostalih iz njihovih šupljina. Siguran sam da možeš zamisliti kako će to biti bolno bez anestetika. – Prestani... – Potom će ti se čeljust iščašiti, što će najvjerojatnije prouzročiti oticanje u dnu grla. Da ne spominjem koliko je ovo staro, vjerojatno je prepuno bakterija. Do trenutka kada ti se dišni putovi zatvore, trpjet ćeš takvu bol da sumnjam da ćeš uopće primijetiti manjak kisika. Bit će to spora smrt, najvjerojatnije uslijed hipoksije, pri čemu će tvoji vitalni organi otkazivati jedan za drugim. Protok kisika bit će slabašan, ali još uvijek dovoljan da te drži na životu i u agoniji dobrih nekoliko minuta. Što se tiče boli, činit će ti se da minuta traje vječno.

14 Book as passion & BalkanDownload

– Dosta! – viknuo je Jeffrey, a glas mu je odjeknuo. Zurio je dolje u svoje stisnute šake, koje su pobijeljele od straha. – Naravno, to vrijedi samo ako ti ju stavim u usta... U drugim situacijama vjerojatno ne bi umro, premda vjerujem da bi želio da jesi. – Riješit ćeš se fotografija ako to učinim? – Jeffreyju je srce bilo u grlu kad je podignuo pogled prema omči, shvaćajući da nije imao izbora, da je za njega ovo oduvijek bio jedini mogući kraj. – Tako je lakše, Jeffrey, vjeruj mi. Obećavam da ću uništiti bilo kakve dokaze ako učiniš jednu stvar za mene. Radije ne bih previše privlačio pozornost na tvoju smrt. Toliko mi duguješ. Jeffrey se penjao na stolicu, a stopala su mu klizila na dobro ulaštenom drvenom podu. Kad mu se vrat našao unutar omče, sve što je trebao bile su dvije sekunde lude smionosti i odluka više ne bi bila u njegovim rukama. – Ne mogu – Jeffreyju je napuknuo glas, a oči su ga pekle od suza. Topla tekućina potekla mu je niz nogu, razlijevajući se po stolici i podu. – Sve će biti gotovo za nekoliko sekundi, možeš ti to, vjerujem u tebe. – Je li to bio tračak topline u inače hladnokrvnom glasu? – Nisi li mi ti to običavao govoriti? Jeffreyje u pluća udahnuo zraka koliko je god mogao, kao da bi mu to na neki način moglo pomoći. Stolica se malo klimala i on se uhvatio za uže, jer jednostavno nije mogao održati ravnotežu. Muškarac iza njega naposljetku je prišao. Stajali su licem uz lice. Skinuo je crnu kapuljaču s glave i ponosno pogledao Jeffreyja u oči – to će biti posljednje što će Jeffrey vidjeti. Jeffreyje odgurnuo stolicu i noge su mu propale. Na trenutak je

15 Book as passion & BalkanDownload

pomislio da bi možda mogao dodirnuti tlo, ali noge su mu očajnički plesale uokolo tražeći kakav oslonac, no pod njima nije bilo ničega. Uže ga je peklo sa svakim trzajem, no činilo mu se kao da nema izbora doli boriti se. Njegovo se tijelo i dalje čvrsto hvatalo za život, htio on to ili ne. Potom je uslijedila tama, a kako su mu se oči sklapale, na licu mu se pojavio smiješak.

16 Book as passion & BalkanDownload

2. POGLAVLJE Otac Adrianu Milesu obrazi su se zarumenjeli od sunčeve topline. Plahta mu se slijepila za tijelo dok je ležao u krevetu, leđima okrenut od razmaknutih roleta. Sjetio se zašto ih nije zatvorio kad je pokraj sebe ugledao djevojku koja se vrpoljila. Djevojka je otvorila oči. – Dobro jutro – rekla je i nasmiješila se. Bilo mu je drago što joj je sunce sjalo ravno u oči pa ga nije mogla vidjeti dok joj se pokušavao sjetiti imena. – Sinoć sam se sjajno provela. – I ja – lagao je. Nije se radilo o tome da se nije dobro proveo, sasvim je moguće da jest, ali pojedinosti su mu bile maglovite. Zazvonio je telefon i Adrianu je laknulo što ih je omeo. – Idem se odjenuti – kazala je žena. – Halo? – rekao je u slušalicu, očiju uprtih u Hannu? Annu? Ustala je iz kreveta i gola hodala po sobi, skupljajući odjeću s poda kako je prolazila. Nije se baš mogao sjetiti u kojem ju je točno trenutku tijekom protekle noći uspio odvesti u krevet. Cijela mu je situacija bila više nego dobro poznata. Odsustvo sjećanja, bezimena poluodjevena žena i spoznaja da bi sljedeći put jednostavno trebao otići k njima u stan, kako se idućeg jutra ne bi morao pretvarati. Naprosto bi se mogao iskrasti. Nije to bio

17 Book as passion & BalkanDownload

prvi put da su mu te misli pale na pamet, ali u danom trenutku uvijek je bio previše pijan da bi poslušao glas razuma. – Adriane, trebao bi danas doći po Toma – rekla je Andrea s druge strane linije, glasom koji je, kao i obično, zvučao hladno i odlučno. Nikada nije zvala, osim kad je to bilo apsolutno neophodno. – Nema li danas nastavu? – Škola je zatvorena, nešto se ondje dogodilo. Oprosti što je ispalo ovako navrat nanos, ali željela bih da dođeš danas po njega. – Ne može li ostati sam kod kuće? – Adrian je nakratko ušutio, ne želeći svojoj bivšoj otkriti ikakve konkretne informacije o svojem privatnom životu. Mrzio je što je morao skakati na svaku njezinu zapovijed, ali na koncu znao je da nema izbora. Nije ga imao ako je želio provoditi vrijeme sa svojim sinom. – Moram kasnije na posao. – Ne, ne može. Trinaest mu je godina, Adriane, i ne može cijeli dan ostati sam. Jednostavno ga povedi sa sobom na posao i ostavi ga da sjedi negdje. Dovraga, zar ti je tako teško preuzeti odgovornost? – Hej, ti si ta koja je smislila pravila, a ja ih se samo pridržavam. Mislio sam da znaš koliko mi je današnji dan važan... – Pokušao je ne zvučati ogorčeno, znajući kako ne treba mnogo da se Andrea toliko razljuti da mu potpuno zabrani pristup djetetu. – Nemoj to učiniti zbog mene, učini to zbog njega. – Mogu li se poslužiti tvojom četkicom za zube? – javila se djevojka s vrata kupaonice. Adrian se trznuo od neugodnosti prije no što je kimnuo glavom i rukom joj dao znak da ode, no

18 Book as passion & BalkanDownload

svejedno je kroz slušalicu osjetio Andrein prijezir. Iako joj već dulje vrijeme više nije bilo stalo do Adriana, još joj je uvijek uspijevalo natjerati ga da se osjeća kao da ju je na neki način izdao. – Je li netko tamo s tobom? – Doći ću za deset minuta – Adrian je spustio slušalicu i uzdahnuo. Otišao je do kupaonice, u kojoj je djevojka stajala u donjem rublju perući zube njegovom četkicom. Osmjehnula mu se u ogledalu ustima punim pjene. Ignorirao je iznenadan osjećaj požude dok mu je pogled klizio njezinim tijelom. Ispljunula je u umivaonik, a on je uzdahnuo prije no što je rekao: – Moram ići, zatvori vrata kad budeš izlazila! Adrian je na podu tražio najčišći par hlača koji je mogao pronaći. Ugledao je vlastiti odraz u velikom ogledalu. Na prsima je imao ogrebotine od noktiju, a dok je prstima prelazio preko izmučene brade, primijetio je da mu se kratke oštre dlačice opasno počinju pretvarati u bradu. Vjerojatno bi se prije povratka na posao trebao dovesti u red, ali znao je da se to neće dogoditi. Zahvaljujući tim malim znacima prkosa, malo se manje osjećao poput poslušna slabića. Preko glave je navukao jučerašnju majicu i uzeo ključeve s noćnog ormarića. Ne gaseći motor automobila, Adrian je potrubio. Vidio je kako su se zavjese u susjednim kućama pomaknule te je odlučio potrubiti još jednom, dajući susjedima do znanja da Andrea nije uvijek živjela ovakvim životom princeze i da je barem nekoć živjela u skromnijim uvjetima. Naselje u kojem je stanovala bilo je samo deset minuta vožnje udaljeno od njegova, a ipak je sve bilo kao u nekom drugom svijetu. Samo su se tri znamenke razlikovale na poštanskom broju, a činilo mu se kao da ulazi u

19 Book as passion & BalkanDownload

drugu zemlju, u neku čišću i sretniju zemlju. To ne znači da je donji dio grada, u kojem je on živio, nalikovao kakvom getu. No, ovo se naselje iz doba regentstva uzdizalo visoko iznad gradskog središta Exetera, bilo je blizu sveučilišta, a do njega se dolazilo nakon što bi se prošlo pokraj zatvora i četvrti s prostitutkama. Sva su dvorišta pred kućama bila blistava i puna cvijeća u cvatu, sva ulazna vrata svježe obojana i svi travnjaci pokošeni. Iz svake se kuće pružao jasan pogled na male ljude dolje na ulici. Čak se činilo da je ovdje sunčanije. Andreina veličanstvena bijela kuća blistala je na svjetlu. Sunce se ovdje nije slabo vidjelo kao kod njega, gdje je bilo zastrto beskrajnim sivim terasama koje su okruživale malu parcelu na kojoj se nalazio njegov skroman dom na krivoj strani grada. Tom je hodao prema automobilu spuštenih ramena, još uvijek se osjećajući neugodno u svojem tijelu koje je i dalje raslo. Bio je još dijete, no ipak je bio samo tri godine mlađi od Adriana kad je Andrea ostala u drugom stanju. Sad kad je Tom postao adolescent, Adrian si nije mogao pomoći, a da se ne uspoređuje s njime. Podsjećao ga je na njega samog, osim što Tom nije imao iste komplekse. Adrian se barem nadao da ih nije imao. Kažu da prvorođeno dijete uvijek najviše nalikuje ocu kako bi se olakšao proces zbližavanja, ali u Adrianovu slučaju to nije mnogo pomoglo, čak štoviše, samo ga je pomalo rastuživalo. Odjevena u ozbiljan kostim za posao, Andrea je stajala na vratima mrko gledajući Adriana. Svatko bi pomislio da je odvjetnica ili nešto slično, no radila je kao prodajna savjetnica u luksuznoj robnoj kući. Teško da bi bio kraj svijeta ako bi uzela slobodan dan. Adrian se dugo i uporno borio da može provoditi vrijeme s Tomom i nije mogao odbiti doći po njega, znajući da bi ona to iskoristila protiv njega, jer je jednostavno bila takva. Unatoč tome, izgledala je dobro. Uvijek je izgledala dobro i

20 Book as passion & BalkanDownload

vjerojatno će uvijek tako izgledati. Nevoljko je opazio obline njezina lijepo oblikovanog tijela. Odjeća joj je stajala kao salivena. Nije bilo nijednog nabora ni končića koji bi stršao na njezinu savršeno skrojenom kostimu. Gusta crna kosa bila joj je počešljana unatrag u svilenkastu punđu, a svjetlucanje dijamantnih naušnica na ušima bilo je u kontrastu s njezinom svjetlosmeđom kožom. Ljudi su često mislili da je Andrea Indijka ili Latinoamerikanka zbog njezina egzotičnog tena, ali zapravo je bila napola Engleskinja, a napola Irkinja. Adrian joj se zagledao u pune crvene usne, a zatim skrenuo pogled prije nego sto bi ga mogla vidjeti. – Poslije ću doći po njega – rekla je prije no sto je promijenila boju glasa. – Volim te, dušo. – Bok, mama. Tom je sjeo u automobil i Adrian je krenuo. Poznata neugodna tišina ispunila je vozilo. Adrian bi taj fenomen rado pripisao činjenici što je Tom bio tinejdžer, ali istina je bila ta da je između njih oduvijek bilo tako, svakoga drugog vikenda u proteklih sedam godina. Andrea ga je pokušala potpuno isključiti, podcjenjujući to koliko će Adrian željeti sudjelovati u Tomovu životu. Zavolio ga je od trenutka kada ga je prvi put vidio, dajući sve od sebe da pruži Andrei život kakav zaslužuje. Međutim, nikada ništa što je učinio nije bilo dovoljno. Prije nego što je Tom uopće navršio dvije godine, Andrea se bila preudala i zajedno sa svojim novim suprugom pokušala Adrianu onemogućiti svaki pristup sinu. Kad je Tom napunio šest godina, Adrian je napokon uspio dogovoriti da se redovito viđaju, ali šteta je dotad već bila učinjena. Odnos između Toma i Adriana bio je napet sve odonda. – Kako to da škola danas ne radi? Znaš li?

21 Book as passion & BalkanDownload

– Znam, moj prijatelj Alex mi je poslao poruku na mobitel – rekao je Tom uzbuđeno. – Tata mu je učitelj u školi. Pronašli su gospodina Stonea kako visi u predvorju. Ubio se. Ono, nasred samog predvorja. – Je li to bilo neočekivano? – Adrian nije znao mnogo o školi koju je Tom pohađao. Andrea je uvijek tvrdila da je to najbolja škola u okolici te da je zato Tom morao ići upravo u nju, i tu je bio kraj priče. Potrudila se Adrianu dati do znanja da je njegovo mišljenje po tom pitanju nevažno pa joj je tako prepustio sve što je bilo vezano uz školu. – Još pitaš! – Tomje pogledao oca kao da je lud. – Navodno će provesti nekakvu istragu. – Ma ne, nisam tako mislio. Je li se činilo kao da je u depresiji, sklon samoubojstvu ili takvo što? – Bio je prilično nesretan, no većina je učitelja tamo takva, znaš, svi su napeti. – Još ti se ne sviđa tamo? – U redu je, samo je sve malo pretenciozno. – U svakom slučaju, mnoga djeca ne bi imala ništa protiv da idu u tu pretencioznu školu, Tome – Adrian je to kazao iako je i sam dijelio njegovo mišljenje o toj školi, i Tom ju ni u kojem slučaju ne bi pohađao da nije bilo novca njegova očuha. – Znam – promrmljao je Tom prije no što se opet naslonio. Tišina se vratila i Adrian je prekorio samoga sebe što je nastupio tako roditeljski, jer ni sam zapravo nije znao kako razgovarati s Tomom. Jedino za što se mogao uhvatiti bilo mu je vlastito djetinjstvo, a znao je da ono nije bilo tipično, pa je pribjegavao variranju replika koje je čuo u otrcanim humorističnim serijama. Upalio je radio kako bi odagnao tišinu.

22 Book as passion & BalkanDownload

Osjetio je Tomovo negodovanje kad se iz radija začula neka američka folk pjesma pa je potražio drugu postaju. Nakon što je nekoliko minuta petljao po tipkama, najzad je odustao i isključio radio baš u trenutku kad su se dovezli ispred njegove kuće. Ako se Adrian čime mogao ponositi, onda je to bio njegov dnevni boravak. Tom bi se pravio nezainteresiranim, ali se, ako ništa drugo, ipak veselio što će provesti vrijeme igrajući se na očevim skupim uređajima za igranje videoigara. Adrian je većinu novaca trošio na ono što su odrasli nazivali igračkama. Andrea ga nikada nije tražila alimentaciju jer je, gotovo odmah nakon što su se rastali, počela živjeti s mnogo starijim i mnogo imućnijim poduzetnikom. Otkad se Tom rodio, Adrian bi svakog mjeseca potrošio dio svoje plaće kako bi mu kupio igračku, ali ne bilo kakvu, već kolekcionarsku. Ratoiri zvijezda, Zvjezdane staze, DC ili Marvel, bilo što za čim je vladala velika potražnja, sve će to pripasti Tomu jednoga dana kad bude dovoljno star da im zna cijeniti vrijednost. Svake bi godine morao osigurati čitavu kolekciju s detaljnim fotografijama i popisom svega što je posjedovao za slučaj da dođe do požara. Većina toga bila je potpuno nenadomjestiva i nevjerojatno vrijedna. Sve police u dnevnom boravku, koje su se protezale od poda do stropa, bile su natrpane kutijicama u besprijekornom stanju. Pokušaj objasniti šestogodišnjaku da se ne smije igrati ni s jednom od svih tih sjajnih igračaka. Tom je sjeo ispred velikog televizora s LED ekranom i upalio ga. Odmah su se oglasili zvučnici sustava za ozvučenje i cijela je soba oživjela. Adrian je znao da je TV prevelik za sobu, ali je također znao da će naići na dječakovo odobravanje pa ga je ipak odlučio kupiti. – Imaš li igru Zombi – lovci na meso 2?

23 Book as passion & BalkanDownload

– Ta nije za mlađe od osamnaest. – Svi ju moji prijatelji igraju i svi će vjerojatno danas biti na internetu. Neću reći mami, obećavam. – Ionako imaš samo dva sata prije nego što ću morati na posao – kazao je Adrian. – Sranje! – Tome! – viknuo je Adrian tako glasno da mu je vlastiti glas odjeknuo u ušima. Zatim je duboko udahnuo dok je sin samo zurio u njega raskolačenih očiju. Adrianu se učinilo kao da iza njega stoji duh njegova oca. Otjerao je od sebe tu misao. – Pazi kako se izražavaš, kompa. – Nisam ti ja kompa – Tom je prosiktao. Adrian je otvorio ormar i dobacio Tomu neku igru, opazivši u njegovu pritajenom osmijehu tračak pobjede, a zatim je izašao iz sobe. Mrzio je kad bi povisivao glas, ali još je više od toga mrzio kad bi bio nasamaren. Iz spavaće sobe nestali su svi tragovi Adrianove gošće, a jedini dokaz da je ondje bila bio je pospremljen krevet i to što je Adrianova odjeća bila u košari, a ne na podu. Čak se i zbog toga malog čina pažnje osjetio sputanim. Nazvati to strahom od vezivanja bilo bi preblago. U Adrianovu slučaju bila je riječ o fobiji. Kada ga je Andrea ostavila i sa sobom uzela sina, sam je sebi obećao da se više nikada neće dovesti u takvu situaciju. Bilo je to kao da mu je netko iščupao srce. Onaj koji je rekao da je bolje voljeti i izgubiti očito nije imao pojma o čemu govori. U kupaonici je opet pogledao u ogledalo. Provjerio je jesu li mu oči još uvijek krvave. Budući da je prošlo već šest mjeseci otkako mu je bilo zabranjeno stupiti u postaju, vjerojatno ne bi bilo dobro da dođe izgledajući poput pijanca, naročito ne nakon načina na koji

24 Book as passion & BalkanDownload

je otišao – ili bio zamoljen da ode. Svejedno je sinoć opet potražio hrabrost u čaši pa se tako napio i upoznao onu ženu. Uvijek ista priča, samo druga noć. Stao je pod tuš. Dok je spirao sa sebe mamurluk i sjećanje na sinoćnju epizodu, čuo je kako kroz pod dopiru krici od kojih se ledila krv u žilama i zaglušujući pucnji iz sačmarice. Adrian je stajao ispred policijske postaje žaleći što je ikada prestao pušiti. Duboko udahnuvši, otvorio je staklena vrata i ušao vodeći sa sobom Toma. – Hej, Tommy – Denise Ferguson osmjehnula mu se sjedeći za svojim stolom, očigledno pokušavajući izbjeći pogledati Adriana u oči. Slutio je da to neće biti zadnji neugodan susret koji je danas mogao očekivati. Dok je Adrian otvarao i druga vrata, primijetio je kako su razgovori postali tiši, a hod sporiji. Svi su usporili. Osjetio je da ga gledaju pa je pogleda uprta u pod prišao svome stolu. – Detektive Miles? – Adrian je podigao pogled. Glavni inspektor Morris stajao je na vratima svojega ureda. – Dođi ovamo, molim te. Prije no što je ušao u ured glavnog inspektora, Adrian je rukom dao znak Tomu da ga pričeka. Tom je izvadio mobitel i počeo petljati po njemu, a na uši je stavio slušalice kako bi izbjegao pokroviteljske komentare očevih kolega. Morris je zatvorio vrata za Adrianom, kojemu je bilo drago što se na trenutak našao daleko od tuđih pogleda. Morris se srdačno osmjehivao, pri čemu se Adrian osjećao nelagodno. – Inspektore Morris – rekao je Adrian. – Adriane, molim te, sjedni.

25 Book as passion & BalkanDownload

Adrian je sjeo, osjećajući se kao da sjeda na stolicu za neposlušnu djecu; ovamo nisi bio pozivan bez razloga i mogao si računati na to da te čekao ozbiljan razgovor. Glavni inspektor Morris nije izgledao ni dana starije otkad ga je Adrian prvi put vidio prije gotovo dvadeset godina. Naravno, kada ga je Adrian upoznao, djelovao je kao da je imao oko šezdeset godina. Bilo je to zato što je bio ćelav. Teško je procijeniti dob čovjeka koji nema nijedne vlasi na glavi. Adrian je to shvatio nakon što je u početnim danima svojega rada u policiji uzeo nekoliko izjava svjedoka. Ako se radilo o ćelavom muškarcu, mogao si praktički zaboraviti da ćeš dobiti pouzdan opis. Iskazi svjedoka uključivali su tinejdžere, umirovljenike i sve dobne skupine između njih, ovisno o vizualnim sposobnostima svjedoka. – Dobar dan, gospodine. – Drago mi je što si se vratio, nedostajao si nam. – Znate, gospodine, u svezi onoga što se dogodilo... – Što se mene tiče, Adriane, s tim je sada gotovo. U životu se štošta događa; ne bi trebalo, ali se događa. Istraga je završila i mislim da ti je šest mjeseci bilo sasvim dovoljno da se središ. Nalog da nikakve daljnje mjere nisu potrebne bolje je nego ništa. Barem ćeš sljedeći put malo više paziti prilikom prikupljanja dokaza. – To se više neće ponoviti – kazao je Adrian ponizno. – I hvala vam što ste se zauzeli za mene pred povjerenstvom. – Ti si svoju kaznu otrpio. Svi mi griješimo, i ja sam imao nekoliko propusta tijekom godina. – Morris je podigao pogled u trenutku kad je netko lagano pokucao na staklena vrata. – Ah, govoreći o pogreškama. – Duboko je udahnuo i dao znak ženi koja je stajala ispred ureda. – Uđite!

26 Book as passion & BalkanDownload

– Inspektore Morris? Ja sam Imogen Grey. – Da, znam tko ste. Došli ste u pravom trenutku. Uđite i sjednite, molim vas, detektivko Grey. Brineta zapuštena izgleda sjela je pokraj Adriana i odmah počela nervozno kopkati nokte na palcima i gristi usnice. Nosila je bezličnu majicu i vrećaste vojničke hlače. Prekrižila je noge okrenuvši ih podalje od Adriana i nijednom ga ne pogledavši. – Oprostite što kasnim. – Detektivko Grey, želio bih da upoznate detektiva Milesa. Neko ćete vrijeme raditi zajedno. – Ali, šefe? – prekinuo ga je Adrian. Je li ona bila tu kako bi se pobrinula da on opet ne zabrlja? – Znam da nije idealno, ali Grey je upravo premještena iz Plymoutha i trebam nekoga od povjerenja da joj pokaže kako stvari ovdje funkcioniraju. – Drugim riječima, da pazi na mene? – upitala je Grey smrknuto. Adrian je shvatio da nije on bio taj na koga treba paziti. Detektivka se iz nekog razloga ponašala defenzivno i bila neprijateljski nastrojena. I ona je bila u nemilosti. – Krasno, par mrzovoljnih tinejdžera. Vas dvoje slagat ćete se kao prst i nokat. – Morris je krenuo prema vratima. – Ostavit ću vas nasamo da se bolje upoznate. Nije se ni okrenula da pogleda Adriana. Umjesto toga, pretvarala se da ju zanimaju uobičajeni policijski plakati na zidu. Znao je da je čekala da on prvi progovori. Bila je to igra, manipulacija. I još k tome djetinjasta. Poštivao je to. – No, mora da si nešto stvarno sjebala kad si zaglavila sa mnom – rekao je Adrian osmjehnuvši se dok je ustajao. – Hajde, idemo ti srediti pristupne lozinke.

27 Book as passion & BalkanDownload

– Zašto? Što si ti učinio? – Po prvi put otkako je ušla u sobu, pogledala ga je tako da joj je jasno mogao vidjeti lice. Pjegava joj se koža gulila na nosu i obrazima, što je bio očit znak da je provela mnogo vremena vani na otvorenom. Svjetlosmeđe oči bile su joj obrubljene najdužim i najcrnjim trepavicama koje je ikada vidio. Ni traga šminke na njezinu licu. Nije imao blagog pojma koliko je bila stara, a po odjeći bi se moglo reći da je dječak od petnaest godina. – Izgubio sam neke dokaze i propustio jednoga krupnog lokalnog dilera strpati iza rešetaka. Znaš, jedan od onih prijelomnih trenutaka koji ti odrede karijeru. – Jesi li uvijek ovako iskren? – Greyino se lice smekšalo otkrivši drzak osmijeh. Adrian je pretpostavio da joj je laknulo što je i on bio u nemilosti. – Zasigurno ne. Ali ako nas je zapalo da budemo zajedno, Grey, radije bih da to čuješ od mene. – Mislim da to ima smisla. – Nevoljko se nasmiješila. – I? Što si ti skrivila? – Adrian joj je pridržao vrata, shvativši svoju pogrešku istog časa kad je Grey primila vrata i pokazala mu da izađe prvi. – Ne tiče te se. – Namignula mu je, a on je skoro pomislio da će ga opaliti po stražnjici i, osim ako se nije prevario, ta je pomisao i njoj prošla glavom.

28 Book as passion & BalkanDownload

3. POGLAVLJE Stručnjakinja za prepariranje životinja Zurila je u staklaste oči mrtve mačke, čije je blistavo krzno još bilo meko na dodir. Dok joj je prstom prelazila preko otvrdnula trbuha, vidjela je da prašina izbija u oblačičima. Stavila je žutu naljepnicu na životinju. Žuto je značilo »obnoviti«, a ovoj je životinji trebalo vratiti nekadašnji sjaj ili mu se barem približiti, koliko je to bilo moguće kad je u pitanju nešto mrtvo. Abbey Lucas radila je pet godina u Memorijalnom muzeju kuće Eden. Nikada se nije usudila pojaviti ni u jednoj od četiriju glavnih izložbenih prostorija, jedva je pričala s ostalim osobljem i nikada nije imala posla s posjetiteljima; samo je boravila tu u prostorijama arhiva. U posljednjih je pet godina kroz njezine ruke prošlo na tisuće prepariranih životinja, od klokana do čudnovatih kljunaša, od obične koze do ovoga zadivljujućeg primjera evolucije, geparda. Pitala se kako to da nikada nikome nije palo na pamet preparirati krave ili ovce. Možda su suviše dosadne da bi se na njih trošio novac. No Abbey je krave, i njihove velike smeđe oči, oduvijek smatrala vrlo lijepima. Hodala je prema predvorju gdje je sve vrvjelo od užurbanih nosača. Upravo su ponovno opremali predvorje nakon što je muzej tjedan dana bio zatvoren zbog preuređenja. Cijela je

29 Book as passion & BalkanDownload

zgrada bila zahvaćena radovima na obnovi nakon što je bivši ravnatelj, koji je umro prije nekoliko mjeseci, muzeju oporučno ostavio veliku svotu novaca. Posljednjih su petnaest godina vlasnici pokušavali doći do sredstava kako bi muzej doveli u red. Samo je četrnaest izložbenih prostorija, od njih ukupno trideset dvije, već duže vrijeme bilo otvoreno za javnost, dok je većina manjih na drugom katu bila zatvorena. Muzej je prije dvadesetak godina poharao požar. Loše električne instalacije i neispravan osigurač uzrokovali su štetu na najmanje četvrtini zgrade. Budući da ju vlasnici nisu bili u mogućnosti odmah obnoviti, neke su prostorije bile ograđene vrpcom ili korištene kao skladište, dok se ne bi prikupilo dovoljno novaca za njihovo preuređenje. U tom neogotičkom muzeju, izgrađenom u osamnaestom stoljeću, nalazili su se raznovrsni keltski i rimski artefakti pronađeni na lokalnom području. Muzej je također bio dom čitavoj zbirci različitih životinja, nošnji i fosila. Srećom, šteta je većinom bila površinska. Nova boja zidova bila je cinober, gotovo svjetlonarančasta. Abbey se činilo da takva boja nije odgovarala ovakvu prostoru; bila je napadna i neukusna. Ta je crvena bila daleko od neupadljive tradicionalne sive boje, kakva se mogla vidjeti u svakoj izložbenoj prostoriji otkako je počela ovdje raditi. Sada je svaka prostorija imala izraženu boju, sve u skladu s uputama dizajnera interijera. Ulaz je svakako bio najupadljiviji. Ne samo da je boja bila istaknuta već je predstavljala pravi napad na osjetila. – Abbey! – s pobjedničkim je smiješkom uzviknuo gospodin Lowestoft, ravnatelj, blag star gospodin. Bio je poput djeda, sa svojim okruglim naočalama, rumenim obrazima i novom leptir mašnom. Uz njega se uvijek osjećala ugodno. Tako je bilo od samog početka. Ne samo daju je srdačno primio nego se i

30 Book as passion & BalkanDownload

potrudio da se ovdje osjeća kao kod kuće. Svaki put kad bi ju pozdravio, činilo se kao da pozdravlja voljenog člana obitelji. Gospodin Lowestoft bio je jedan od rijetkih ljudi uz koje se osjećala neusiljeno. – Zdravo, gospodine Lowestoft. – Nasmiješila se. Bio je to pravi osmijeh pun istinske topline. Iskreno joj je bilo drago što ga vidi jer je sve manje boravio u muzeju otkako mu je bio dijagnosticiran rak. Dovršen muzej, u potpunosti otvoren za javnost, trebao bi biti njegova ostavština. – Ah, Abbey, nadao sam se da ćeš biti tu. Što misliš? Sviđa li ti se? – Osmijeh mu je zračio ponosom. – Izgleda divno. – Nije imala srca reći mu išta drugo. – Sa sveučilišta su me zamolili da na neko vrijeme primimo jednog od njihovih doktoranada dok radi na svojoj disertaciji o povijesnoj konzervaciji ili nečemu sličnom. Pomislio sam da bi ti mogla biti najbolja osoba da ga uputi u posao. – Ja? – Nije znala što bi drugo na to rekla. Naviknula se raditi sama, a to je i voljela. – O, imam još jedno iznenađenje za tebe! Dođi vidjeti! – Prišao je nečemu velikom prekrivenom navlakom, a ona ga je nevoljko slijedila. Mrzila je iznenađenja. Povukao je navlaku i pred njom se pojavila krevelječa maska samuraja kako gleda dolje prema njoj iz raskošne vitrine. Njegov krut kožni oklop bio je ulašten do te mjere da je u njemu mogla vidjeti svoj odraz. – Nikada mi nije bilo jasno zašto ovo držimo gore skriveno. To mi je jedan od najdražih izložaka. Zlokoban osmijeh kočio se na površini maske, a na mjestu gdje bi trebale biti oči zjapila je crna rupa. Demonski crveni rogovi, koji su izbijali iz kacige i izdizali se nad licem, bili su oštri

31 Book as passion & BalkanDownload

poput britve i izgledali prijeteće. Zaboravila je koliko je grozno bilo ratnikovo lice. Prošle su godine otkako ga je zadnji put vidjela, uvijek prolazeći duljim putem ne bi li ga izbjegla. Lice joj se oduvijek činilo izuzetno neljudskim i imala je osjećaj da je crno ništavilo zurilo u nju. Nehotice se počela odmicati. Nije htjela doživjeti napadaj panike; morala se maknuti od njega. – Izgleda savršeno ovdje. – Zakoračila je još više unatrag, smetena, izvan sebe. – Jesi li dobro, Abbey? – Da, u redu sam. Samo moram na zahod. Abbey je jurnula u zahod namijenjen posjetiteljima i umila lice hladnom vodom, pokušavajući normalizirati temperaturu kože. Osjetila je kako gori. Zaista nije voljela iznenađenja. Izašla je iz zahoda u prazan hodnik. Tišina muzeja povećavala je njezinu samoću. Jedva je čula slabašan šapat ugođajne glazbe u udaljenom kutu muzeja. Skrenula je iza ugla i nabasala ravno na zaštitara. – Užurban dan? – Shane Corden stajao joj je na putu. Njegova izbijeljena plava kosa lijepila mu se za sjajno čelo. – Da. – Pokušala ga je zaobići, no zakoračio je u stranu i opet joj se našao na putu. Služio se tim igricama samo zato što je znao da ju smetaju. – Oprosti, moram pomoći da sve bude spremno za ponovno otvorenje. Preostalo nam je svega par mjeseci. Zar ne trebaš biti negdje? – Ne smeta te diranje mrtvih stvari po cijele dane? – Polako je cuclao donju usnu i zurio joj u usta. – Baš i ne. – Iznova je pokušala proći pokraj njega, ali ovoga joj se puta samo još više približio. Osjetila je miris cigareta i alkohola u njegovu dahu jer joj je stajao gotovo licem uz lice. To je

32 Book as passion & BalkanDownload

samo igra, ništa on ne zna, neprestano si je ponavljala. Morala je odlučiti hoće li ga gledati u oči ili preusmjeriti pogled i gledati u pod. Htjela je ovo potonje, ali upravo je i on to želio. Odlučila je zuriti u njega dok ne skrene pogled, moleći Boga da ne vidi tamu u njezinim očima. Znala je da mu je jedini cilj bio taj da se ona osjeća nelagodno. Da testira ono malo moći što je imao na ovom svijetu nad nekime kod koga je znao da će izazvati reakciju. Volio je igrati ovu igricu s nekime koga se lako dalo zbuniti. Spustio je pogled na njezine grudi skrivene iza maslinastozelene bluze. Trudila se ne disati teško jer mu nije htjela poticati maštu. Osjetila je kako joj se pluća stežu, a usta očajnički traže još zraka. Radije će se onesvijestiti nego mu pružiti zadovoljstvo. Umjesto toga, on se povukao, pogleda i dalje uprta u njezino tijelo. – Onda uživaj. – Nasmiješio se, čvrsto držeći palicu i prstom kružeći po njezinu vršku. Polagano je izdahnula, što je moguće neprimjetnije. Bio je pravi ljigavac, ali barem je u tome bio iskren. Nestao je prije no što je uspjela do kraja napuniti pluća. Brzim je korakom odjurila do svog zamračenog kutka muzeja. Dosta je bilo druženja za jedno jutro. Abbey je, kao i uvijek, u podne odlazila u muzejsku kantinu po svoj ručak, koji je svakoga dana jela za istim stolom. Rutina joj je bila vrlo važna, a dio nje bila je i smeđa plišana suknja koju je nosila krajem svakog tjedna. Nije trebalo mnogo da ju obuzme tjeskoba. Srećom, ovo nije bio popularan muzej s mnogo posjetitelja. U današnje vrijeme ljudi potraže na internetu što god ih zanima, i Abbey je to sasvim odgovaralo. Danas je jela sendvič od tune. Petkom se u muzeju posluživala riba. Gospodin

33 Book as passion & BalkanDownload

Lowestoft inzistirao je na tom povratku u religioznije doba kada su ljudi još držali do nekih vrijednosti. Abbey je iskreno voljela svoj posao i nije mogla zamisliti da radi išta drugo. Voljela je ugodno okruženje koje je uključivalo svakodnevni rad s istim ljudima, s dobrim ljudima. A osim Shanea, većinom su svi bili razumni. Također je voljela to što je imala priliku glavninu dana provesti sama, gdje su joj samo mrtvi pravili društvo. – Je li ovo mjesto zauzeto? Abbey je podignula pogled prema neznancu, usta punih hrane. Brzo je žvakala kako bi mogla odgovoriti. Kantina je bila prazna, no nije mogla reći daje zauzeto. Je li samo htio uzeti stolicu? Namjerava li sjesti kraj nje? – Ne – naposljetku je uspjela prozboriti. Spustio je pladanj nasuprot njoj i sjeo, smiješeći se. Skinuo je kaput i objesio ga preko stolice, udobno se smjestivši. Bio je mlad, vitak muškarac crne kose koja mu je padala preko očiju. Iako je nesumnjivo bio stariji od nje, nije mogla procijeniti koliko mu je bilo godina. Izgledao je ekscentrično, drukčije. Najupečatljivije kod njega bile su oči, hladne i sive poput brušena stakla. Abbey se morala suzdržavati da ne zuri u njih. – Ja sam Parker, Parker West. – Preko stola je ispružio ruku prema njoj. Obrisala je dlan o suknju ne bi li odstranila moguće tragove majoneze i rukovala se. – Zdravo. – Vi ste Abigail Lucas? – Ponovno se nasmiješio. Nije mogla prikriti iznenađenje – kako joj je znao ime? – Tko...?

34 Book as passion & BalkanDownload

– O, zar vam nisu rekli? Pomagat ću vam s arhivom. Magistrirao sam zooarheologiju i radim na doktoratu – rekao je gotovo posramljeno. – A da, spomenuo mi je gospodin Lowestoft. Nisam znala da će to biti danas. Već je sama bila prošla Australaziju i Južnu Ameriku, popisavši svaku pojedinu životinju, zabilježivši njezino stanište i mjesto u hranidbenom lancu. Sve je dosad imala moć samostalno odlučivati o sudbini tih stvorenja. Mogla je životinju označiti kao prikladnu za restauraciju ili uništenje. Kada je bilo moguće, spasila bi životinje, premda joj se to činilo uzaludnim – dosad je više od dvije stotine životinja osudila na peć za spaljivanje, njihovo posljednje počivalište. Najgori su slučajevi bili u sjeveroistočnom dijelu zgrade gdje je krov prokišnjavao, a previše je vremena prošlo prije no što je to primijećeno. Nije uspjela spasiti nijednu od tamošnjih životinja jer su ih plijesan i trulež do te mjere zahvatili da su potpuno propale. Nije bila sigurna može li neznancu povjeriti tako odgovoran posao. – Rekao mi je samo da bi vam vjerojatno dobro došla pomoć. Ovaj muzej ima naročito velik broj vrsta i podvrsta; jednoj je osobi puno da ih sve obradi za... dva mjeseca, nije li? – Snaći ću se – odgovorila je kao da se opravdava, istodobno samu sebe ukorivši zbog opravdavanja. – O, nitko nije rekao da nećete. Da vam budem iskren, dobrovoljno sam se prijavio, nitko mi ne plača. Znate, radim na doktorskoj disertaciji. Ne bih vas zamarao pojedinostima, ali napravili biste mi veliku uslugu kad biste mi dopustili da označavam životinje zajedno s vama. Možda bih vam kao stručnjak mogao, u najmanju ruku, pomoči s identificiranjem, a vi biste, dakako, morali provoditi same restauracije.

35 Book as passion & BalkanDownload

– Ako mislite... – Konačna je odluka na vama. Moja je sudbina u vašim rukama. Imao je nježan, molećiv, ali vragolast pogled u očima. Htjela mu se nasmiješiti, ali jednostavno nije bila takva. Znala je da su ljudi rijetko kada onakvi kakvima se predstavljaju. Uvijek postoji laž, maska. – Drago mi je, Parkeru, možete me zvati Abbey – rekla je nakon stanke. Jednostavno će se morati s tim pomiriti. – Drago mi je što smo se upoznali, Abbey. – Ovlaš se nasmiješio. Njegovo je iščekivanje bilo očito dok se žurio dovršiti ručak, nestrpljiv da krene i upozna njezine male mrtve prijatelje. Sjetila se svih životinja koje je već obradila sama i zaključila da ovo možda i nije kraj svijeta. To nije značilo da gospodin Lowestoft nije imao povjerenja u nju, već samo da će imati više vremena posvetiti se poslu i manje se brinuti zbog rokova koje si je sama nametnula. Najteža odluka koju je dosad sama morala donijeti ticala se malog stvorenja čiji su identifikacijski brojevi bili uništeni od vode i vlage. Nije prepoznala životinju niti ju je uspjela naći ni u jednoj enciklopediji. Možda je bila pohranjena na pogrešnoj strani svijeta u muzeju, no nije joj bilo spasa. Znala je da se radi o ženki jer su joj bradavice još uvijek bile povećane nakon nedavnog okota. Abbey se pitala što se bilo dogodilo životinjici. Obraze su joj uništili termiti, ali crne su joj oči bile vrlo mirne. Kad joj je na prsima prstom napipala rupicu od metka, pauk je ispuzao van i ona je od šoka ispustila životinju, razbivši ono što joj je ostalo od lica. Nije mogla suspregnuti suze dok je stavljala crvenu naljepnicu na životinjicu, pitajući se je li njezine mlade snašla ista sudbina ili su se, makar nakratko, spasili. Pitala

36 Book as passion & BalkanDownload

se jesu li bili u prilici imati vlastite potomke. Voljela je vjerovati da jesu. Kad je povela Parkera do kata gdje su se držale sve azijske lešine, primijetila je njegovo veselje. Zurio je širom otvorenih očiju, poput djeteta koje prvi put ide u trgovinu s igračkama, ne znajući otkud krenuti, nesigurno što prvo polomiti. – Dođite za mnom. – Vodila ga je do samog kraja prostorije, a glas joj je odjekivao, baš kao i koraci dok je u cipelama lupkala po ulaštenom drvenom podu. Samu je prostoriju osvjetljavao dvostruki red zelenih staklenih cigli umetnutih iznad mjesta gdje su se nalazili prvotni prozori, odavno maknuti kako bi se, nakon požara, smjestile velike metalne police. Metal nije gorio poput drveta. Sve je u prostoriji poprimilo bljedozelenu nijansu, kao da je uronjeno u liker tople zelene boje meda. Čuli su glazbu koja je iz susjedne prostorije dopirala kroz rešetke ventilacije smještene iznad hrastove stolarije. Ista je glazba svirala svaki dan otkada je počela raditi. Nije znala kako se zove, ali radilo se o klasičnoj glazbi. Katkad bi joj melodija prošla mislima dok bi pokušavala noću zaspati. Pogledala je prema Parkeru, primijetivši da pokušava sve upiti, gleda gore i dolje, povremeno usklikne ugledavši nešto. – Nevjerojatno – promrmljao je. Imala je dojam da to nije namjeravao naglas reći. Kada bi saznali čime se Abbey bavila, ljudi bi obično napravili grimasu i rekli joj nešto poput »O, bas lijepo«, trudeći se zvučati iskreno. Sama ideja prepariranja mrtvih životinja bila im je apsolutno odbojna, premda su sasvim promašivali njezin smisao. Parkerova je reakcija, za promjenu, bila ugodna. Ponosila se svojim poslom. Samo je njega i imala.

37 Book as passion & BalkanDownload

– U principu radimo prema nečemu sličnom Deweyjevoj decimalnoj klasifikaciji. Dakle, prva dva broja odgovaraju kontinentu, zatim iduća tri vrsti, njih slijedi... – Da, znam kako to funkcionira. – U redu, oprostite. – Ne, nisam htio biti nepristojan, molim vas, samo ignorirajte moju... osobnost, ponekad znam biti malo... Ispričavam se. Hvala što ste našli vremena da mi to objasnite. Nastavite. – Mučio se tražeći riječi, a ona si ovaj put nije mogla pomoći te se kratko osmjehnula. – Morate označiti životinje prema brojevima s ovog popisa i potom označiti treba li ih zadržati ili ne. Sve što bi se moglo obnoviti treba žutu naljepnicu, a crvenu stavite na one kojima nema pomoći. – Predala mu je naljepnice. – Nema onih kojima se ne bi moglo pomoći – obzirno je rekao dok je zurio u šarene papire u svojoj ruci. Pogled kao da mu je prošao kroz papir i zagledao se negdje u daljinu. Na trenutak mu je proučavala lice, ne mogavši skrenuti pogled. Koža mu je bila vrlo blijeda, a kosa u potpunom kontrastu, izrazito crna. Zahvaljujući nježnim uvojcima, njegovo četvrtasto koščato lice djelovalo je mekše. Brzo je podigao pogled i uzdahnuo, kao da je načas zaboravio da nije sam. Abbey je promatrala Parkera na djelu. Otkada je započeo raditi, nije joj uputio nijednu riječ. Povremeno ga je čula kako mrmlja sam sebi u bradu, ali sve u svemu, nije bilo drukčije nego kad je radila sama. Tišina nije bila napeta ili čudna, jednostavno je bilo tiho, što im je očito oboma odgovaralo. S vremena na vrijeme on bi izvukao prilično istrošen kožni notes i nešto unutra

38 Book as passion & BalkanDownload

načrčkao, te ga potom vratio u unutrašnji džep. Pitala se što je zapisivao, o čemu se radilo u njegovoj disertaciji. Dan se bližio kraju, a prirodna svjetlost, koja je dopirala s visoko postavljenih prozora, poprimala je narančast sjaj kako se sunce sve više spuštalo. – Parkeru! – Abbey ga je zazvala četvrti put, pokušavajući mu privući pozornost dok je neobuzdano črčkao u svoj notes, posve zadubljen. Trgnuvši se, podignuo je pogled, doimajući se gotovo uplašeno. Potom mu se na licu pojavio smiješak, kao da se upravo probudio iz noćne more i vratio u stvarnost. – Koliko je sati? – Pogledao je prema prozorima, pomalo iznenađeno ugledavši toplu svjetlost sumraka koji im se prišuljao. – Sad je sedam. Obično ne radim ovako kasno, ali mnogo smo toga napravili. Bili ste od velike pomoći. – Ups! Sedam! Morao bih krenuti kući. – Žao mi je, trebala sam misliti, supruga vam je sigurno u brizi. – Da, Sally će se zabrinuti... i vjerojatno će htjeti jesti i malo vježbati. – Zasmijuljio se kad je vidio Abbeyno zbunjeno lice na kojemu se nazirala neugoda. – To je moj pas. Abbey je pocrvenjela u licu, moleći Boga da nije pomislio kako pokušava saznati što više o njemu, jer nije, ne bi to mogla. Nekako je znala da mu to nije ni palo na pamet. Nakon što je Parker otišao, muzej je bio pust. Abbey je baš bila na odlasku, kada je prošla pokraj recepcije. Samuraj je stajao u svojoj staklenoj vitrini pored ulaza, ponosno kao i uvijek. Nakostriješile su joj se dlake na vratu kada ga je odlučila dobro pogledati na ovom svjetlu. Bio je nepomičan. Nije mogao nauditi

39 Book as passion & BalkanDownload

njoj ni ikome drugome, ali je ipak imala osjećaj da zuri u nju, s rukom na katani. – Još si tu? Naglo se okrenula i ugledala Shanea tik iza sebe. Na sebi je imao samo bijelu potkošulju; vrhunci njegova života bili su izloženi u obliku tetovaža. Tintom je bio oblikovan niz plemenskih obilježja i bodljikavih ruža, klišejiziran izbor motiva. Napinjao je mišiće dok je navlačio košulju. Nije bila sigurna što je pokušavao postići. Možda ju je htio zastrašiti? Premda je bila sama, nije ga se bojala. – Upravo odlazim – kazala je i krenula prema vratima. – Vidio sam te s onim čudakom, novim tipom. – Shane se nasmiješio i približio nakon što je zakopčao sve gumbe na košulji. – Predobar je za tebe. Znaš to, zar ne? Abbey je stavila ruku na torbu; ne treba joj mnogo da zavuče prste u nju. Alat joj je bio unutra, zajedno s vjernim skalpelom. On ne bi čak ni osjetio da mu se oštrica zabija u kožu. Čelik je bio toliko oštar da bi shvatio što se događa tek kad bi ugledao krv. Uhvatio bi se za grlo, u očajničkom pokušaju da spriječi život da mu ne isklizne iz ruku. Znala je gdje bi ga trebalo zasjeći da se sve brzo svrši. Znala se služiti svojim skalpelom. Pitala se bi li se prskanje arterijske krvi uopće vidjelo na ovim užasnim crvenim zidovima. Pomaknula je ruku s torbe i uhvatila kvaku izlaznih vrata. – Ne zaboravi zaključati – rekla je i šmugnula van, a srce joj je lupalo. Pogledala je niz muzejske stube i vidjela Parkera kako stoji i čeka. – Mislila sam da ste otišli kući. – Sinulo mi je da ste sami u muzeju sa Shaneom, a vidim da vam baš i nije drag.

40 Book as passion & BalkanDownload

– Kako biste to mogli znati? – upitala je silazeći niz stube njemu ususret. Nije joj se svidjela pomisao da netko zna što bi ona mogla misliti ili osjećati. Osjećala se ranjivo zbog činjenice da bi tako nešto moglo biti očigledno. – Jednostavno primjećujem takve stvari – tiho je rekao prije no što je duboko udahnuo. – Mislio sam da bih vas možda mogao otpratiti do kuće, gotovo je pao mrak. – Uzvrpoljio se od nelagode. – A što je s vašim psom? – Abbey se okrenula prema muzeju i ugledala Shanea kako užurbano izlazi. Vidjela je kako ju pogledom traži sve dok im se pogledi nisu susreli. Oči su mu malko zasjale, a potom je skrenuo pogled i ugledao Parkera kako stoji pokraj nje. Shaneovo je razočaranje bilo očito. Njegov nakrivljen podrugljiv osmijeh pretvorio se u mrštenje. – Preživjet će, mi se razumijemo. – Nasmiješio se i pošao za Abbey. Ona se okrenula i vidjela Shanea kako odlazi u suprotnome smjeru, no Parker nije bio svjestan njegove nazočnosti. Sljedećih su nekoliko tjedana Abbey i Parker radili u tišini. Njegov entuzijazam prema dobivenom zadatku nije popuštao. Svaki bi dan spremno dolazio rano i ne bi mogao dočekati da otpočne s radom. Radio bi za vrijeme ručka, a potkraj dana čekao bi ju vani i otpratio kući. Nikada ju nije zamarao blesavim pitanjima ili beskorisnim čavrljanjem jer je većinu vremena bio u svom svijetu. Na poslu bi često izvukao svoj mali crni notes. Katkad bi ga ona promatrala i smiješila se dok bi se on, od uzbuđenja, mučio staviti riječi na papir dovoljno brzo.

41 Book as passion & BalkanDownload

– I, zašto baš ovdje? Mnogo je drugih muzeja s velikim arhivima poput ovog, čak i većim – naposljetku je jednog dana, tijekom onoga što im je trebala biti stanka za ručak, prekinula tišinu. Počela je donositi svoje sendviče u prašnjavo staro spremište, osjećajući krivnju da će on tamo sjediti sam ode li ona u kantinu. – Kad sam bio mali, roditelji su me vodili u ovaj muzej. Mnogo sam vremena ovdje proveo. Svidjele su mi se sve rekonstrukcije rimskih osvajanja, kao i artefakti i ostaci nađeni u okolici, ali oni čovjeka ne tjeraju na razmišljanje kao životinje. Znao sam sjediti i piljiti u diorame, i potpuno bih se zadubio u njih. Nekada je postojala klupa nasuprot prikaza afričke pustinje gdje je lav zario zube u bizona. Zamišljao bih tada da sam lovac ili plijen, kakav bi osjećaj bio biti jedno ili drugo, ako je uopće bilo moguće razumjeti život i jednoga i drugoga. – Progutao je i zatvorio oči; te se misli nije mogao otresti. Duboko je udahnuo prije no što je nastavio, a na licu mu se pojavio usiljen osmijeh. – Za mene je tu sve počelo. Tu sam odlučio čime se želim baviti u životu. Bio je to na neki način ključan trenutak, tako da je ovo mjesto oduvijek zauzimalo posebno mjesto u mome srcu. – Govorio je s čeznutljivim prizvukom u glasu. Gotovo je mogla vidjeti njegove uspomene i užitak njihova prizivanja, potom nešto drugo, prolaznu tugu, moždane tako ugodnu uspomenu. – Ja sam oduvijek željela biti veterinarka, ali prekinula sam studij i eto me tu. – Odgrizla je komad sendviča, ne želeći nastaviti pričati da ne kaže nešto što bi mogla požaliti. Njegova ju je jednostavnost magnetski privlačila. Godinama ju nitko nije tako očaravao. Bio je gotovo poput djeteta dok se uživljeno kretao i govorio, a ipak bi, kao onoga trenutka, povremeno u njemu vidjela melankoliju, nešto što nije mogla

42 Book as passion & BalkanDownload

odrediti, ali je bilo vrlo dragocjeno, nešto zbog čega mu je samo htjela reći da će sve biti u redu. Laž, nesumnjivo, no znala je da mu je trebala utjeha u nečemu, jedino što nije znala u čemu. Iako ga nije dugo poznavala, uz njega se osjećala ugodno i vjerovala mu. Nikada prije nije nekoga sličnog upoznala. Doduše, već dugo nije nikoga novog upoznala. – Što je? – upitao je. Shvatila je da je zurila u njega. Zarumenjela se u licu i skrenula pogled. – Oprosti, nisam navikla raditi s ljudima. Uglavnom sam tu gore sama. Nisam imala namjeru zuriti. Ništa nije rekao, samo se utješno osmjehnuo. Nije više navaljivao, ali već je bilo prekasno; osjetila je kako joj obrazi gore. Ostatak je dana prošao bez razgovora, bez incidenata, a Parker je izašao točno u pet sati. Pitala se nije li ga svojim pitanjem uvrijedila. Možda se nije želio prisjećati svoje prošlosti. Zaista nije bila navikla komunicirati s ljudima ili, točnije, s muškarcima. Kada je naposljetku odlučila otići, Parker je bio ondje, naslonjen na uličnu svjetiljku, namrštenih obrva usredotočen na knjižicu u rukama. Kada je podignuo pogled i ugledao ju, s lica mu je nestala napetost, a na njezinu se mjestu pojavio najiskreniji smiješak. Na trenutak se osjetila posebnom. Prošlo je mnogo vremena otkako se ovako osjećala. Kada bi morala biti preciznija, rekla bi da je prošlo pet godina. Pet godina otkako je napustila studij. Pet godina otkako je morala iznova započeti sa životom.

43 Book as passion & BalkanDownload

4. POGLAVLJE Brucošica Prije Radio je tiho svirao, jedva čujno, no ipak dovoljno glasno da rasprši bilo kakav strah koji je Abbey mogla osjećati jer je bila sama. Kroz prozor je dopirala ulična svjetlost i rasvjetljavala sobu, zbog čega se nikako nije mogla opustiti. No, Abbey ionako nije baš mnogo spavala, što je bilo šteta jer nije imala nikakav društveni život. Bacila je pogled na krevet svoje cimerice Dani, na drugom kraju sobe, koji je bio prazan i pospremljen. Prokletstvo lijepe djevojke. Danin je krevet bio zagasito ljubičaste i zlatne boje te natkriljen sarijima koji su visjeli sa stropa. Čak su i Danielleini živopisni posteri bili uokvireni i uredno poredani na zidu, za razliku od izlizanih postera s koncerata na Abbeynoj strani sobe. Dani je naglo otvorila vrata, ušla u sobu i bacila se na krevet, ne skidajući osmijeh s lica dok je izuvala cipele s potpeticama. – Upoznala sam čovjeka za kojega ču se udati.

44 Book as passion & BalkanDownload

Abbey se uspravila u sjedeći položaj. Kad je prvi put ugledala Danielle, nesvjesno je povlačila krajeve svog pulovera, ne bi li tako sakrila tijelo koliko god je mogla. Upravo je tada Abbey shvatila koju će ulogu imati preostali dio akademske godine: čudakinje koja dijeli sobu s ljepoticom. Ono što je situaciju dodatno otežavalo bila je činjenica da je Dani bila jedna od najugodnijih osoba koje je Abbey ikad upoznala, vjerojatno stoga što nije imala nikakvih nesigurnosti, niti ikakvog razloga osjećati se ugroženo i od koga. U tren oka postale su dobre prijateljice. – Zove se Christian. Tako je zgodan. Upravo sam ga upoznala u Baru 42. – Christian Taylor? – Abbey je znala za njega, naravno da je znala. Svaka djevojka na sveučilištu znala je za njega. – Aha, dao mi je svoj broj. Izaći ćemo jedan dan ovaj tjedan – Danielle je zacičala. Christian je bio glavni dečko na sveučilištu, onaj kojega su sve željele, trofej, nagrada. Zbog njega su djevojke nosile kratke suknje i lijepe frizure. Imao je besplatan upad u sve glavne barove. Konobarice bi mu donosile besplatna pića, a vlasnici barova zažmirili na jedno oko, znajući da bi ga tamo kamo bi on odlazio ostali samo slijedili. Abbey je bila gotovo sigurna da se Danielle tako smjestila u baru da ju je Christian jednostavno morao vidjeti. Pobrinula se da slučajno nabasaju jedno na drugo. Dani se upravo uspela malo više na društvenoj ljestvici. Idućeg jutra kad se Abbey probudila, Danielle je bila pod tušem. Jedan pogled na sat bio je dovoljan da shvati kako je već kasnila. Skočila je iz kreveta i odjenula jučerašnju odjeću, koja joj je još uvijek stajala na hrpi pokraj kreveta. Jurcala je po sobi koju je dijelila s Danielle izbezumljeno tražeći lijevu vojničku čizmu.

45 Book as passion & BalkanDownload

– Zdravo. – Abbey se okrenula i na vratima vidjela Christiana. Sledila se, a srce joj je lupalo. Nikad prije nije vidjela tako zgodna muškarca. Imao je dvadeset godina, a tamnoplavi su mu uvojci padali na ramena te su se činili kao da mu uokviruju savršeno lice. Budio je u Abbey osjećaj seksualnosti kakav nikad prije nije osjetila – osjećala je čistu požudu. Usta su joj se ovlažila pri samom pogledu na njega. Njegov prijatelj Jamie nervozno se vrzmao iza njega, savršeno svjestan da mu nije bio ni do koljena, očito rastrgan između ljubomore i obožavanja. – Bok – Abbey je najzad uspjela izustiti. – Dani se tušira. – A ti si sigurno Abbey. – Nagnuo se naprijed i rukovao s njom, osmjehnuvši joj se tako da su joj koljena zaklecala. Čak je i osobama koje je smatrala svojim najbliskijim prijateljima bilo teško zapamtiti joj ime. U tom se trenutku pojavila Dani sa svojim savršeno preplanulim tenom, još uvijek blistajući od tuširanja vrelom vodom, i mokre kose. – Hej, bok, nisam očekivala da ću te tako brzo vidjeti – rekla je hihoćući se. Abbey nije poznavala tu Danielleinu stranu. Obično je ona bila ta koja je voljela vladati situacijom, no ovaj je put njemu dopustila da bude glavni, dok je ona igrala ulogu priglupe plavuše. Jamie se nije ni udostojio primijetiti Abbeynu nazočnost. Samo je buljio u Danielle kao da je kakva nedodirljiva božica. Abbey je i predobro poznavala tip momaka poput Jamieja. Izgledao je obično, ne ružno, ah tako da ga nitko nikada ne bi ni dvaput pogledao. Doimao se kao da je bio sputan nesigurnošću i bijesom. Žudio je za djevojkama koje su izgledale kao Danielle, a ne kao Abbey, te je prezirao i samu pomisao da je bio osuđen provesti ostatak života zadovoljavajući se, zapravo, samim

46 Book as passion & BalkanDownload

sobom. Smatrao je da djevojka s kojom si u vezi govori o tome kakav si kao osoba. Pritom nije bilo važno što je ona mislila ili činila, nego samo kako je izgledala. Želio je da drugi momci budu ljubomorni kao što je i on bio ljubomoran na Christiana. Život je težak kad ti je Adonis najbolji prijatelj. Abbeyje sve to savršeno dobro znala, jer je u odnosu na Dani i sama bila poput Jamieja, i nije htjela imati s njime nikakva posla. Nije željela da joj netko kaže kako ne može imati prijateljice kao što je Dani i dečke kao što je Christian ako bi to htjela. Ljetni su se rokovi približavali i sve je obuzela nervoza zbog ispita. Posvuda su se priređivali kućni tulumi, što je za one koji su učenju pristupali ozbiljno bio jedini način da se riješe stresa, dok je zabušantima to bio savršen izgovor da se napiju. Svi su bili na dobitku. Ljeto na sveučilištu bilo je vrijeme zajedništva. »Svi smo u tome zajedno« bio im je moto. Svatko je imao razumijevanja prema pritiscima kojima je onaj drugi bio izložen i njegovim vlastitim očekivanjima. Semestar je kratko trajao i zgrade sveučilišta tijekom tog razdoblja često su bile puste. Abbey je bila odjevena smiješno neprikladno za tako topao dan u godini. Nosila je isprane uske traperice i bijel kukičan džemper, ne baš osobito bijel, jer bijela se boja u pranju polako pretvorila u sivu. Odjeća joj ničim nije isticala ružičaste obraze i svjetlosmeđu kosu. Ispod sve te odjeće imala je tijelo bolje od prosječnog, ali to ne biste znali kad biste ju vidjeli, jer odjeća joj je bila prikladnija za sastanke aktivistica. – Abbey, čekaj! – Christian je pojurio prema njoj dok je izlazila iz sobe. Bila je svjesna koliko je smiješno zacijelo izgledala. Poželjela je da se u blizini nalazi kakva telefonska govornica u koju bi mogla ući i izaći poput superjunaka, tako da

47 Book as passion & BalkanDownload

bi, kad bi ju dostigao, stajala odjevena u nešto lijepo, moderno i privlačno. Ali to se neće dogoditi. – Bok – promrmljala je, ne znajući što bi drugo rekla, a izjaviti mu ljubav činilo se malo pretjeranim s obzirom na okolnosti. – Večeras imam tulum. Dani dolazi, a i ti bi trebala doći. – Bio je to osobni poziv i nije mogla reći ne. Htjela je odbiti, ali je znala da si to neće dopustiti, pa je onda bilo najbolje da odmah pristane. – Sjajno – prozborila je. Trudila se reći nešto suvislo, no rečenice od jedne riječi bile su sve što je mogla smisliti. Abbey je zurila u svoj odraz u ogledalu. Čak i kad ne bi odjenula ništa osim bikinija, još uvijek bi bila zasjenjena glamuroznom Danielleinom pojavom. Mrzila je samu sebe zbog ljubomore, ali barem jednom u životu htjela je znati kako je to osjećati se poželjno i posebno. – Odjeni ovo – Dani je dobacila Abbey ljubičastu haljinu. – Vjeruj mi, to je moja sretna haljina. – Abbey je osjetila finu svilu među prstima i pitala se kako bi joj stajala na njezinim krupnim bedrima. Nosila je odjeću iste veličine kao i Danielle, ali sve bolje pristaje kad se nosi sa samopouzdanjem. Ljubičasta haljina bila je otvorena na leđima i kraća od bilo čega što se Abbey obično usudila nositi. – Ne misliš li da ću u njoj izgledati kao... – Kao što? – Dani ju je pogledala. Abbey je sinulo da bi trebala pažljivo razmisliti što će sljedeće reći. – Ne znam, kao da pokušavam biti ti? Slobodna cura i sve što uz to ide.

48 Book as passion & BalkanDownload

– Zar te je doista briga što bilo tko od tih ljudi misli? – Abbey se sviđalo što je Dani govorila o svojim prijateljima kao o »tim ljudima«. Djelomično je zahvaljujući tome i bila sa svima u prijateljskim odnosima. Znala je kako da se osjećaš kao da si važan, čak i ako to nisi bio. Abbey je prvi put vidjela Dani kao jednu od onih naizgled jednostavnih osoba koje su bile potpuno iste iznutra i izvana, ali što su više vremena provodile zajedno, uočavala je da je Dani oštroumna osoba koja je voljela imati sve opcije otvorene, nikome se ne zamjerajući, nikada ne zauzimajući ničiju stranu. Bila je to osobina koju bi Abbey vjerojatno trebala i sama njegovati, s obzirom na to daje uvijek bila i previše otvorena, otkrivajući odmah sve svoje karte, zbog čega je i bila tako ranjiva. Abbey je navukla haljinu preko glave svjesna činjenice da uz takav tip haljine nije moguće nositi grudnjak. Osjetila je kako su joj se bradavice priljubile uz tkaninu, svjesna da će se pri svakom pokretu i trenju osjećati ne samo prpošno i utegnuto nego da će ujedno ostavljati vrlo malo povoda mašti. – Jamie će se potpuno raspametiti kad te vidi – osmjehnula se Dani. Jamie. Sjajno. Abbey je u jedno bila sigurna, a to je da Jamie u njoj ne bi vidio ništa više od utješne nagrade. Pokušavala je zanemariti licemjerje u činjenici da Jamie ni nju nije nimalo zanimao, zato što joj nije bio dovoljno dobar, zato što nije bio Christian. Abbey je opet osjetila grižnju savjesti kad joj se njegovo ime pojavilo u mislima. Pitala se bi li joj Dani i dalje kanila posuditi haljinu kad bi znala o čemu razmišlja, i zaključila je da bi. Dani se nije brinula da bi joj netko mogao preoteti muškarca, a ponajmanje Abbey.

49 Book as passion & BalkanDownload

5. POGLAVLJE Poslovni čovjek Ian je nervozno promatrao skupinu revizora okupljenih u ostakljenoj sobi za sastanke. S čuđenjem na licima jedni su drugima pokazivali brojke dok su očito s velikom mukom nastojali raspetljati zbrku u računovodstvenim knjigama. Već su drugi tjedan bili u tvrtki i neće im još dugo trebati dok ne dospiju do srži problema, te shvate koliko je Ian zapravo bio nepošten. Ian je bio vješt u računanju, zaista vješt, možda malo i previše jer je vjerovao u formule, u matematičke izlaze iz svake situacije, zbog čega se i bio našao usred cijele ove zbrke. Zapravo je bio iznenađen koliko je dugo uspio ostati nezamijećen. Toliko je često kršio pravila, da bi ih onda, nakon što nitko ništa ne bi primijetio, prekršio opet, sve dok se nije potpuno oteo kontroli. Pokušao im je čitati s usana, da vidi koliko su bili blizu pronalaženju upravo onih računa koji su bili lažirani. Jedan je čovjek podignuo glavu i pogledao ga, kimnuo mu, a zatim se vratio svojoj hrpi papira, zaštitnički se nadvivši nad nju. Ianov posao s nekretninama bio je na rubu propasti već nekoliko godina. Vidio je priliku i zgrabio ju. Iako je bio vlasnik tvrtke, svejedno je morao polagati račune dioničarima, a njima nije bilo osobito drago da se novac tvrtke koristi za preuzimanje rizika, bilo malih ili velikih. Podigao je kredite zadužujući tvrtku i

50 Book as passion & BalkanDownload

prokockao novac na koješta. Vjerovao je da je razradio sustav kojim će utrostručiti svoja ulaganja i vratiti novac prije nego što itko primijeti da je nestao. Imao je nekoliko uspješnih poteza, ali nebrojeno mnogo neuspješnih, pa je naposljetku posuđivao novac od prijatelja i suradnika kako bi mogao otplaćivati kredit. Da je na tome stalo, možda bi se nekako i mogao izvući iz te nepovoljne situacije, ali naravno da nije, jer Ian je bio previše pametan za svoje dobro. – Gospodine Markham? – Njegova šest mjeseci trudna tajnica stajala je pored njega, držeći kutiju s dokumentima na svojem trudničkom trbuhu. Spustio je pogled na kutiju, osjećajući kako je problijedio u licu. – Što je, Emma? – Ovo sam pronašla u stražnjem dijelu Donova starog ureda, mora daju je tamo slučajno ostavio. Želite li da im ju odnesem? –Ian joj je uzeo kutiju iz ruku, srdačno se osmjehnuvši. – Ne, idi sad na pauzu. Dovoljno si se nanosila teških stvari za danas. Ja ću to uzeti. – Izvrsno, hvala. – Gledao radnog mjesta da popije hranjivi grlo steže od napadaja panike sastanke. No umjesto da uđe u pojurio prema parkiralištu.

ju je dok se gegala do svojega napitak. Osjećao je kako mu se dok je hodao prema sobi za prostoriju, ušao je u stubište i

Čvrsto stišćući kutiju s inkriminirajućim dokazima, sjurio se niz stube što je brže mogao, a da pritom ne padne. Prije godinu dana na Malti je počeo graditi nekretnine za odmor s pristupom plaži, luksuzne apartmane s vezom za jahte u marini koja je imala biti izgrađena kao dodatak. Bila je to odlična prilika za kupnju apartmana u pola cijene, prava bagatela, što je bio smiješan izraz

51 Book as passion & BalkanDownload

koji nikad nije u potpunosti shvaćao, no činilo se da je djelovao kad god bi ga spomenuo drugim ljudima, pokazujući im nacrte, dokumente i službene umjetničke prikaze cijeloga tog veličanstvenog kompleksa. Apartmane je prodavao prije no što su bili izgrađeni, a prihodi su zatim trebali ići na plaćanje dovršetka projekta, ili je to barem bila osnovna zamisao. Problem je bio u tome što Ian nije samo prodavao apartmane već je s njima prodavao i zemljište zajedno s građevinskom dozvolom, tako da je zapravo prodavao nešto što više nije posjedovao. Čak i uza sva moguća pitanja na koja je trebalo odgovoriti, do trenutka kada bi riješili sve birokratske zavrzlame u inozemstvu, prošli bi mjeseci prije nego što bi itko saznao što se dogodilo. Ian je usmjerio taj novac kroz fiktivnu tvrtku, a potom ga upotrijebio za kupnju dionica. Nakon nekoliko loših odluka, bio je u daleko nepovoljnijem položaju nego na početku, dugujući mnogim ljudima prokleto mnogo novaca. Pogledao je plakat na prljavom parkiralištu. »Reci ne drogi«, pisalo je. Bio je postavljen nakon što su ovisnici o cracku počinili nekoliko razbojstava na tom području. Ianu bi bilo kudikamo lakše da je bio ovisan o drogama, no njegov je problem bio takav daje izgubio mnogo više novaca u mnogo manje vremena. Stotka na utrke pasa, zatim tisuću na konjske utrke, nakon čega je uslijedila kupnja beskorisnih visokorizičnih dionica u vrijednosti od deset tisuća funta. Sve se brzo otelo kontroli i preraslo u nešto što nije mogao ni zamisliti. Upravo u tome i jest problem, kad ne možeš priznati da imaš problema, kad izgubiš kontrolu nad njime i on počne kontrolirati tebe. – Sranje – promrmljao je dok se mučio s kutijom, pokušavajući iz unutrašnjeg džepa jakne izvući ključ svojega Astona. Bacio je kutiju na pod, iz koje je dio sadržaja poispadao u

52 Book as passion & BalkanDownload

lokvu. Pokupio ga je i ponovno vratio u kutiju te otključao vrata automobila. Uglavivši kutiju na suvozačkom mjestu za noge i prekrivši ju jaknom kako bi ju zaklonio, upalio je automobil i krenuo, neprestano provjeravajući u retrovizoru je li ga tko vidio. Budući da je bilo vrijeme ručka, još neko vrijeme neće saznati da je otišao, a kad saznaju, bit će prekasno. Odvezao se izvan grada u smjeru svog preuređenog spremišta za sijeno, smještenog usred devonskih brežuljaka. Tamo se osjećao sigurno. Osjetio je žaljenje dok je vozio prema toj kući, ali ne zbog novca. Njega je uzeo i potrošio. Nije za njim žalio. Štoviše, jednim mu je dijelom laknulo što se sve bližilo kraju. No, žalio je zbog svoje supruge Debbie. S puno su ljubavi obnovili to nekadašnje spremište za sijeno, prije sveg tog novca, čak i prije samog posla, prije svega. Debbie je jednoga dana bila u gradu u kupnji kad joj je kartica njihova zajedničkog računa bila odbijena. Nazvala je banku da provjeri što je tome bio razlog, otkrivši da račun ne samo što je bio prazan nego su dospjela i dugovanja. Spomenula je to Ianu i on joj je lagao u lice, rekavši da je zacijelo posrijedi bila neka pogreška. Sutradan je položio novac na račun, ali ne svoj novac, već tuđi. Debbie je to bilo dovoljno da ne nastavi dalje propitivati, sve dok, nakon nekoliko mjeseci, nije slučajno otvorila Ianovu poštu. U njoj se spominjao ugovor o podizanju nove hipoteke i kašnjenje s otplatom, te kako će mu zaplijeniti kuću ako ne položi gotovinu. Nazvala je banku i saznala da je podigao maksimalan iznos novaca založivši kuću. Njihovu kuću, njihov dom. Daljnjim istraživanjem otkrila je da je i njihova vikendica na jugu Francuske također otišla na bubanj, prodana. Kad se automobilom dovezao do kuće, na travnjaku je vidio pokućstvo iz blagovaonice naslagano na hrpu i zapaljeno. Uzela je sve osim stola, velikog stola od reciklirane hrastovine koji je bio

53 Book as passion & BalkanDownload

s njima u dobru i zlu. Bio je izrađen prema njihovim uputama, a sada je stajao na njihovu travnjaku raskomadan sjekirom i gorio. Osvrnuo se, osjećajući da ga netko promatra, iako je znao da ga nitko nije pratio. Činilo mu se da postaje sve više paranoičan. Već se dugo tako osvrtao, svaki put osjetivši navalu adrenalina. Pitao se što će mu se dogoditi kada ga naposljetku uhvate. Sada kad je Debbie otišla, bio je prilično siguran da nikoga više nije bilo briga što će mu se dogoditi, ili će se možda svi postrojiti da mu zabiju nož u leđa kad saznaju da je sve izgubio. Podigao je glavu i pogledao veličanstvenu kuću koju je još uvijek obožavao, pitajući se kako je uspio tako majstorski sve upropastiti. On koji je bio tako pametan. Pogledavajući zemljište oko kuće koje je posjedovao, pomislio je kako će mu i to uskoro oduzeti. Otići će i nasadi, baš kao i mala umjetna šuma koja se nastavljala na polje iza njihova imanja, a koju su Debbie i on kupili za svoje pse, pse koje je također uzela. Da nije sve bio izgubio, njoj bi pripala polovina kuće i zemljišta. Što se njega ticalo, moglo joj je pripasti sve, jer bez nje ništa nije imalo smisla. Mrska mu je bila čak i sama pomisao da sad uđe u kuću, makar da bi u njoj samo prespavao. Doimala se tako hladno i pusto, ne samo prazno nego i šuplje. Osim toga, Debbie je uzela sve krevete. Izvukao je kutiju iz automobila i prišao velikoj hrpi ručno izrađenoga drvenog pokućstva, koje mu je djelovalo kao simbol onoga što je postao. On, nekoć ugledan, sada je bio potpuno bezvrijedan. Pogledao je potpuno uništen vrt i opet pomislio na Debbie dok je izlijevao tekući parafin na sav taj krš i lom. Oštetit će travnjak, travnjak koji je bio samo sjena onoga što je nekada bio, jer otkako je otišla, više se nije imao tko o njemu brinuti. A s njom je otišla i sva ljubav. Bacio je šibicu i gledao kako vatra guta

54 Book as passion & BalkanDownload

godine uspomena koje je stol čuvao. Sjetio se kako su sjedili za tim stolom kad još nisu imali nikakav drugi namještaj, razgovarajući o tome kako će urediti kuću, kako će od nje učiniti dom, kao i o zajedničkom životu kojemu su se radovali. Plamen se sve više uzdizao na pozadini bljedoplavoga neba, čija se nijansa plave činila tamnom u usporedbi s jarkonarančastom bojom buktinje, dok je zrak oko nje od topline titrao. Ian je otvorio kutiju koju je donio sa sobom i letimično prelistao uredsku dokumentaciju, provjeravajući jesu li svi važni dokumenti na broju. Kad je bio siguran, bacio je cijelu kutiju na vrh plamena, gledajući kako ju vatra guta zajedno s njezinim sadržajem, istog trenutka osjetivši kako nestaje tjeskoba koja ga je morila. Čak i isjeckani dokumenti danas se mogu rekonstruirati, a uzevši u obzir koliko je novaca dugovao, bio je siguran da bi se potrudili učiniti upravo to. Da, bili bi temeljiti u svojoj istrazi. Posegnuo je u džep i izvukao mali prijenosni disk koji je služio za pohranjivanje sigurnosnih kopija. Osobni financijski savjetnik preporučio mu je da nikada ne čuva ništa »vruće« na tvrdom disku na poslu, već da to drži negdje drugdje. Nikada mu nije objasnio što je mislio pod pojmom »vruće«, ali s obzirom na vrstu posla kojim se bavio, Ian je pomislio da se slobodno može pretpostaviti da je govorio o financijskim nepravilnostima, a ne o tvrdoj pornografiji, iako se taj savjet mogao primijeniti u oba slučaja. – Zdravo. Ian se okrenuo i ugledao visokog muškarca naslonjenog na dvorišna vrata. Sav je bio u crnom, a preko glave je imao kapuljaču koja mu je djelomično zaklanjala lice. Nije bio revizor, to je bilo sigurno. – Što želite?

55 Book as passion & BalkanDownload

– Imaš dvije minute. – Čovjek se uspravio i pogledao na sat. –Sto osamnaest sekunda. – Dvije minute do čega? Tko ste vi, dovraga? – Sto dvanaest, sto jedanaest. – Ian je bio zbunjen, a onda je pogledao prema čovjekovoj desnoj ruci i opazio samostrijel. – Kvragu, jeste li vi ludi? – Sto sedam. – Čovjek je podigao samostrijel i uperio ga ravno Ianu u glavu. Ian se prenerazio od straha kad je malo bolje promotrio oružje. Vršci na strelicama imali su po pet zubaca. Tako nešto vidio je već i prije. Tada je po prvi put pogledao čovjeka u lice. –Ti? – Sto jedan. Ianu nije trebalo dvaput reći i on je potrčao. Nije bio baš vitak, ali je redovito išao u teretanu i bio u boljoj kondiciji od većine svojih vršnjaka, pa je stoga bio uvjeren da može trčati dovoljno brzo, barem dovoljno brzo da se dokopa šume, gdje bi mu drveće moglo pružiti neku vrstu zaštite. Nije se želio osvrtati, nije želio vidjeti koliko mu je blizu bio njegov progonitelj. Popeo se preko trupaca i ušao u gusto pošumljeno područje. Znao je da će unutar nasada šanse biti na njegovoj strani. Znao je ondje sve jame i jazbine, sve skrivene zakutke. Usudivši se pogledati iza sebe, vidio je crnu priliku kako hoda poljem, bez imalo žurbe, samo odlučno koračajući. Ian se u sebi osmjehnuo dok je potrčao prema naprijed. Imao je dovoljno vremena da neko vrijeme trči stazom prije nego što će skrenuti na neravniji teren. Prevalio je oko stotinu metara kad je začuo kako je nešto škljocnulo, da bi mu zatim tijelom prostrujala bol kakvu nikada dosad nije osjetio. Svom težinom pao je na zemlju i

56 Book as passion & BalkanDownload

kriknuo u agoniji. Pogledao je prema nogama i vidio veliku željeznu lovačku klopku stisnutu oko potkoljenice. Krv mu je šikljala iz rane, a kost i tetiva stršali iz nje. Sjeo je i s naporom pokušao rasklopiti napravu, krajičkom oka opazivši siluetu čovjeka kako se penje preko trupaca da bi prešao preko zaključanih vrata. Otvorio je klopku taman dovoljno da izvuče nogu, vrišteći od bola dok su mu zupci derali meso. Ponovno se osovio na noge, a suze su mu se slijevale niz lice dok je pokušavao potrčati, nastojeći iz petnih žila krenuti naprijed, znajući duboko u sebi da je gotov, iako se još nije predavao. Čuo je nepogrešiv zvuk strelice u trenutku odapinjanja samostrijela. Dobro je poznavao taj zvuk i, u djeliću sekunde prije nego što će ga pogoditi, duboko je udahnuo i zatvorio oči. Sve se počelo kretati kao na usporenom filmu dok je čekao da mu se život okonča. No, umjesto toga samo je osjetio kako mu se tijelo trznulo prema naprijed nakon što mu se strelica zabila u rame. Iza njega je zašuštalo lišće i posljednje što je vidio prije no što se onesvijestio bio je par crnih čizama koje su se polako približavale. Naglo se prenuo iz sna kad mu je hladna voda zapljusnula lice. Prvo što je osjetio bila je bol u zapešćima. Dovoljno je bio priseban da vidi kako je razapet između dvaju stabala, daleko od utabanog puta koji je vodio kroz šumu, i to poprilično daleko. – Sto hoćeš od mene? – Stvarno me to pitaš? Moram li ti to objašnjavati? – Nisam više ona osoba, promijenio sam se – Ian se opravdavao, a riječi su mu zastajkivale u grlu. Bio je iznimno žedan.

57 Book as passion & BalkanDownload

– Ali ja još uvijek jesam ona osoba. Ti si me takvim učinio, Iane... oprosti... gospodine Markham – zvučao je zajedljivo dok mu je izgovarao prezime. – Nemoj me tako zvati. – Zašto ne? Toliko si me toga naučio, red je da ti iskažem poštovanje kakvo zaslužuješ. – Što je s ostalima? – Ian je spustio glavu i vidio da mu je košulja bila rastvorena. Još je više spustio pogled i vidio krv koja mu je brzo kapala iz ozlijeđene noge. – Zašto ne osjećam noge? – Vrijeme je da ušutiš. – Čovjek se brzo primaknuo Ianu i zabio mu nož u donji dio trbuha. Ian je vrisnuo dok je čovjek pomicao nož, ali ne od bola. Mogao je osjetiti sve, no ništa ga nije boljelo. Gledao je kako mu krv lipti iz rane, a onda je osjetio da mu čovjek zariva ruku u utrobu, prste kako se miču, tražeći nešto. Sve je to mogao osjetiti, ali još uvijek ne i bol. – Što si mi to, dovraga, učinio?! – Dao sam ti anestetik da te ne boli, injekciju u kralježnicu. Ne želim da se onesvijestiš. Moraš vidjeti cijelu predstavu. Izvukao je tanku krvavu cjevčicu iz Ianova trbuha. Iz donjeg dijela njegovih crijeva. – Čestitam, dobio si sina. Tada je Ian ugledao ručicu. Gledao je dok je muškarac pričvršćivao donji dio njegovih crijeva za kuku, a zatim otišao do duge metalne šipke koja se protezala okomito usporedo s njim. Okrenuo je kolo spojeno na šipku, koje se potom počelo polako okretati na nekoj vrsti mehanizma i vući žicu pričvršćenu za kuku, namatajući ju oko šipke, zajedno s Ianovom utrobom, kao šećernu vatu. Zatim je zaustavio mehanizam, podigao svoj samostrijel i spremio se otići. – Ne možeš me ostaviti ovdje, lisice će me rastrgati.

58 Book as passion & BalkanDownload

– Bolje se moli da te dokrajče u manje od osam sati, jer toliko ti je vremena ostalo dok anestetik ne prestane djelovati! – Ti si bolestan! – povikao je Ian, ali onda su ga svladale emocije te je počeo ridati, svjestan da su mu sati gotovo odbrojani. Odjednom se zatvor za financijske prevarante nije činio tako strašnim. Znao je da će, dođu li ga tražiti u kuću, otkriti da je rezervirao avionsku kartu za Južnu Ameriku i logično pretpostaviti daje digao sidro, što je zapravo bilo upravo ono što je i planirao učiniti. Nitko ga neće tražiti, a kako su ljudi rijetko zalazili u šumu, gotovo da nije bilo izgleda da bi netko slučajno ovuda prošao u sljedećih sat vremena. Gledao je kako njegova jedina nada da preživi nestaje u šumi. Bio je sam, bez trunke nade.

59 Book as passion & BalkanDownload

6. POGLAVLJE Udovica – Hajde, moramo ići. – Grey je tresnula šalicom mlake kave o stol ispred Adriana. Progunđala je i ispila sadržaj svoje šalice s grimasom na licu. – Neka žena stalno zove u svezi svog supruga. Kaže da je nestao i ispraznio joj sve račune. – I to je razlog zašto se nikada neću ženiti. – Naravno da jest. – Grey je povukla Adrianovu stolicu unatrag i noge su mu sa stola skliznule na pod. – Hajde, putem ću ti kupiti pravu kavu. – Dobro, dobro, kvragu. – Adrian je ustao sa stolice, a u glavi mu je još uvijek bubnjalo od količine žestice koju je noć prije iskapio. – Vjerojatno bi ti trebala voziti. – Definitivno bih ja trebala voziti. – Zgrabila mu je ključeve iz ruke. Unatoč Adrianovu prvom dojmu, detektivka Grey bila je iznenađujuće motivirana ili, bolje rečeno, iritantno motivirana. Svakom bi slučaju, neovisno o tome je li se radilo o nezakonitom odlaganju otpada ili o ozbiljnom nasilnom napadu, pristupila podjednako profesionalno i pozorno. U tri tjedna, koliko su radili zajedno, svatko je preuzeo svoju ulogu u tom odnosu. Adrian je njoj dopuštao da šefuje, a ona njemu da bude predmetom svih njezinih šala, i svi su bili sretni. Bila mu je prva partnerica na

60 Book as passion & BalkanDownload

poslu. Dosad je bio radio s detektivima Mikeom Danielsom i Jonathanom Fraserom, no nikada baš nije bio timski igrač. Bio je pod povećalom i nije si mogao dopustiti da stekne još neprijatelja. Uostalom, s Grey je bilo lako raditi. Nekako su si odgovarali. Sjedeći u neoznačenom policijskom vozilu, Adrian je stavio sunčane naočale i naslonio glavu na prozor, zbog čega će uskoro požaliti. Grey je do daske nagazila na papučicu gasa i vozila kao da progoni pljačkaša banke. S takvom bi se vožnjom čovjek mogao provući u gradu, ali u ovom seoskom dijelu Devona tako se može samo sletjeti u jarak. – Kriste, zar u Plymouthu nema seoskih cesta? – Adrian je osjetio kako mu je nešto u vratu krcnulo. – Zbog tebe ću dobiti trzajnu ozljedu vrata. – Ne budi takvo dijete, Miley, dobro si. – Čemu takva žurba? Jedini drugi slučaj koji trenutačno imamo tiče se krađe kosilice. – Htjela bih danas ranije završiti. Imam spoj. – Ozbiljno? Mislio sam da si ti... kako se zove žena bez spolovila, nije eunuh nego? – Molim te, Miley, prestani razmišljati o mojim genitalijama. – Naglo je skrenula na kolni prilaz i pred njima je osvanula ogromna kuća u stilu art decoa. – Kakva rupa! – promrmljao je Adrian. – Eto kako bogati žive. Na luksuznoj baršunastoj sofi bež boje dama je šmrcala u rupčić, a oči su joj bile natečene i crvene. – Svaki me dan zove, odnosno zvao me.

61 Book as passion & BalkanDownload

– I samo je odjednom prestao? – Adrian je upitao dok se Grey vrzmala po prostoriji, prstima prelazeći preko svake površine. Bilo je vrlo čisto i blistavo, kao dom za pokazivanje potencijalnim kupcima. Svaki je predmet bio pomno smješten, a jedini osobni detalji bili su zabrinjavajuće mnoštvo ukrasa s motivom mačke. – Da, prestao je. Nismo se čuli više od tjedan dana. – Ali vi ste rastavljeni? – Tako je. – Znate li ikoga tko bi želio nauditi vašem suprugu? – Osim mene, mislite? – Imali ste ružan prekid? – Da, i dugačak je popis ljudi koji žele nauditi Ianu. Ukrao je novac, mnogo novca od mnogih ljudi. Revizori su još uvijek do grla u zbrci koju je ostavio za sobom. – O kojoj je svoti riječ? – Tisućama? Milijunima? Tko zna? Grey je naposljetku sjela kraj Adriana i naslonila se te je gotovo vodoravno utonula u veliku sofu. On je čak pomalo očekivao da će podići noge na stolić za kavu, no ipak je samo prekrižila ruke i zurila u Deborah Markham. – Morate biti svjesni kako ovo izgleda – izjavila je Grey. – Znam kako izgleda, nisam imbecil, policajko. – I što točno želite da učinimo? – Grey je ostala u opuštenom položaju, više djelujući kao mrzovoljni pubertetlija nego kao policijski službenik. Činilo se da je gospođa zbog nje počela gubiti živce i Adrian je primijetio kako joj iza suza navire bijes.

62 Book as passion & BalkanDownload

– Želim da nađete gada! Zbrisao je u vražji Rio ili kamo već, a mene ostavio da rješavam cijelo ovo sranje! – Znači, ne mislite da mu je netko naudio? Radi li se isključivo o novcu? – upitao je Adrian, a krajičkom oka vidio Grey kako se smiješi. – Uopće se ne radi o novcu, jer novca nema! Izgubila sam sve! Zašto on može otići i praviti se kao da je sve u redu? Primila sam prijeteće telefonske pozive i poštu! – Suza više nije bilo, na lice Deborah Markham spustio se bijes. – Tako je mnogo tuđeg novca potrošio. Kada mene vide ovdje u ovoj kući, valjda misle da ja imam njihov novac! Grey se nagnula prema naprijed i nalaktila na koljena. Dohvatila je kristalnu mačku, dio kolekcije pomno smještene na stolić za kavu od maslinova drva. – Imate li njihov novac? – Grey se nasmiješila dok je prstom prelazila preko mačjih ušiju koje su bile nalik na prizmu. – Ova kuća pripada mojoj teti, koja mi je dopustila da u njoj živim dok ne stanem na noge i vratim dostojanstvo. Jedino mi je to i ostavio. – Ponovno se počela gušiti u suzama. – U redu, gospođo Markham, istražit ćemo. – Adrian se umiješao prije no što je Grey uspjela ponovno otvoriti usta. Ustao je, ali ona je ostala sjediti, očiju prikovanih za gospođu Markham. – Gdje je živio? – upitala ju je. Deborah Markham izvadila je komplet ključeva iz torbice pokraj sebe. – Na cesti koja vodi prema ušću rijeke nalazi se preuređeno spremište za sijeno. Adresa je na privjesku. Adrian je uzeo privjesak, a Grey je spustila mačku. Činilo mu se kao da je upravo prisustvovao pregovorima u talačkoj

63 Book as passion & BalkanDownload

krizi. U zraku se osjećala napetost dok su odlazili prema automobilu. – Što je, dovraga, to bilo? – Laže k o pas. – Grey se nasmiješila. – Zabrinuta je. – Vraga je zabrinuta. I dalje ima novaca, i to mnogo. Jesi li vidio kako je dotjerana? To je odjeća od ove sezone, nove cipele, zaista skupe cipele, a onu torbicu ne možeš dobiti za manje od soma. Ne bih se začudila daje ovaj nestanak nekakva prijevara. – Adrianju je iznenađeno pogledao. – Kako znaš sve to o odjeći i ostalome? – Misliš da nemam pojma o modi? Što želiš time reći, Miley? – skeptično je upitala, s lažnom ljutnjom na licu. – Ništa, samo mi ne djeluješ kao takav tip žene. – A kao kakav tip žene ti djelujem? – Ne znam, odijevaš se kao Tony Hawks – odgovorio je prije no što je dodao – mislim na multimilijunaša koji vozi skejtbord, ne na komičara. – Što ti to, dovraga, znači? – Ma zaboravi, nije važno. – U redu, daj da te nešto pitam. – Sjela je naprijed. – Hajde, pucaj – kazao je Adrian i uzdahnuo. Što li je sad skrivio? – Koji automobil voziš? – Znaš koji vozim, Granadu. – Granadu? Kriste, Miley, prestali su ih proizvoditi prije valjda petnaest godina. – Za mene ima sentimentalnu vrijednost!

64 Book as passion & BalkanDownload

– Kako god, ali kladim se da znaš što je Mustang, ili Ferrari. Kladim se da gledaš bezvezne automoto programe na televiziji. Kladim se da misliš kako znaš mnogo o automobilima. – To je drukčije. – Ja znam mnogo o odjeći, a naročito o vrlo skupim odjevnim predmetima. Mnogo se može reći o osobi na temelju toga kako se odijeva. Adrian se nije mogao suzdržati te ju je odmjerio pogledom, smjesta požalivši zbog te odluke čim joj je opet ugledao onaj smiješak na licu. Počeo je shvaćati da se tako smiješila samo kada bi dobila neku imaginarnu bitku u svojoj glavi. Svaki put kad bi ugledao taj smiješak podsjetio bi se da nije zapuštena zabušantica kakvom se predstavljala. – Moj je način odijevanja moj izbor, Miley, proračunat. Znam što radim. – Želiš da svi misle da si lezbijka? – Možda jesam lezbijka. – Ma molim te... Znam da nisi, vidio sam kako me odmjeravaš. – Malo sutra! – Nasmiješila se i lupnula ga šakom po ruci, pocrvenjevši malo u licu. – Uglavnom, ne želim da ljudi misle da sam osobito sposobna. Ne želim da u mene imaju povjerenja. Želim da misle da sam promašen slučaj i želim im pokazati da su u krivu. – Vrlo je komplicirano u tvojoj glavi, zar ne, Grey? – Volim kada ljudi misle da su nadmoćniji. Manje su na oprezu kada ne osjećaju prijetnju, lakše ih je zbuniti. – To objašnjava tvoju zadivljujuću pasivno-agresivnu predstavu maloprije.

65 Book as passion & BalkanDownload

– Glavno da se posao obavi! – Jesu li te zato prebacili iz Plymoutha? – upitao je Adrian. Bilo je to iskreno pitanje, no izraz na njezinu licu označio je kraj svakoj pomisli koju je Adrian možda imao u svezi njihove međusobne bliskosti. Položila je ruke na volan i usredotočila se na cestu pred sobom. Povezanost se izgubila. Razgovor je završio. Preuređeno spremište za sijeno bilo je ogromno i dojmljivo. Prošli su šljunčanim kolnim prilazom i pokucali na vrata, opazivši nevjerojatno ružičasto nebo oko kuće. Ovdje se čovjek osjećao potpuno izoliranim. – Gospodine Markham? – Adrian je doviknuo. Grey je odšetala iza kuče i nestala s vidika. Adrian je isprobao svaki ključ iz svežnja koji mu je Deborah Markham bila dala sve dok nije naišao na onaj koji je odgovarao bravi. Potpuna tišina odavala je da su bili sami ovdje. – Gospodine Markham? Iane Markham? – za svaki je slučaj ponovno viknuo. Kuća je bila ogoljena, bez pokućstva. Nekoliko je nakošenih slika visjelo sa zidova, a na podu je bio tek pokoji sag. – Čini se da je straga nešto palio. – Grey je stajala na ulazu držeći u ruci kutiju s dokumentima. – I otišao u žurbi, po svemu sudeći. Adrian je uzeo kutiju od Grey. Na dnu je ostalo pregršt papira. Nekoliko karata od različitih kladionica, nekoliko isjeckanih papira koje im u laboratoriju mogu sastaviti, nekoliko pozivnica za lokalno prikupljanje sredstava, ali ništa uistinu inkriminirajuće.

66 Book as passion & BalkanDownload

– Spremi sve i ponijet ćemo to sa sobom u postaju. – Pazi ovo. – Grey je izvukla račun od Vise, na kojemu je jedan od primatelja bio naveden kao LHRBOOKINGS. – LHR je skraćenica za Heathrow, što znači da je kupio kartu za neko daleko odredište bilo gdje u svijetu, odakle ne može biti izručen. Dao je petama vjetra. – Svejedno ćemo to ponijeti sa sobom. Kvragu, imaš li pametnijeg posla? Izašli su iz seoske kuće i još se jednom osvrnuli na divnu okolicu. Netko će se nesumnjivo dokopati kuće i preprodati ju. Sunce se spuštalo na popodnevnom nebu, a od svježeg povjetarca koji je strujao zrakom okolno je drveće treperilo, kao da ima vlastite otkucaje srca. Šuma u blizini naglašavala je divno narančasto sunce. Adrian je sve to upio u sebe prije no što je krenuo prema policijskoj postaji u gradu, gdje se morao nositi s pijancima nakon njihova subotnjeg noćnog opijanja. Ta mu je noćna smjena bila dio pokore koju je morao odrađivati jer je kolegama zagorčao život prije nego što je bio suspendiran. Nije se ponosio činjenicom da su ljudi za njega morali lagati, o tome gdje se nalazio, je li bio trijezan ili ne, u svezi mnogo čega. Za mnogo se toga morao iskupiti i mnogim se ljudima ispričati. Obećao je Denise da će joj subotama uvečer pomagati s pijancima koje dovedu u postaju. Dugovao joj je mnogo više od toga, ali i to je bio početak. Grey je nestrpljivo zatrubila i on je ušao u automobil.

67 Book as passion & BalkanDownload

7. POGLAVLJE Autsajder Sallyje čekala na vratima i mahala repom, znajući da joj se gazda približava. Poznavala ga je po hodu, po načinu na koji je disao, po mirisu. Čim je Parker ušao u kuću, dočekala ga je njegova silno sretna labradorica. Sally mu je bila životna suputnica i najbolja prijateljica, ona koja ga nikada neće napustiti. Parker i Sally upoznali su se prije gotovo sedam godina i zavoljeli na prvi pogled. Trebali su jedno drugo i bili su toga svjesni. Njegova je kuća bila vjeran odraz njegova karaktera, s knjigama na svakoj površini, gomilom naslaganih i gusto ispisanih crnih kožnih notesa, te malim smeđim kaučom koji je, sudeći po sloju zlaćane dlake na njemu, očito bio Sallyno omiljeno mjesto za sjedenje. Odmah joj je dao jesti i, čim je završila, odveo ju u šetnju. Prošli su pokraj muzeja zbog kojeg se i vratio u grad. Vidio je Abbey kako odlazi s posla i prišao joj. – Abbey, ovo je moja Sally. – Abbey se okrenula i nasmiješila kad je ugledala njegova psa. Tako ju srdačno nasmiješenu Parker još nije vidio. Samim time što ju je vidio kako se smiješi osjećao je kao da joj narušava privatnost, jer taj osmijeh nije bio namijenjen njemu. Abbey je kleknula i s ljubavlju pogladila psa po ušima.

68 Book as passion & BalkanDownload

– Krasna je... Parkeru, nadam se da te danas nisam uvrijedila. Zabrinula sam se kad si odjurio. – Ozbiljno ga je pogledala dok se on pokušavao sjetiti na što je mogla misliti. – Ma ne, nisi, morao sam otići. Oprosti, ali Sally mi je jedva oprostila što sam se sinoć kasno vratio kući pa nisam htio uprskati i drugu noć zaredom. Pomislio sam da se mogu vratiti kući i ponovno doći ovamo prije nego što odeš. – Nije lagao. Već joj je prije bio spomenuo kako se Sally nije baš osobito dojmilo što se sinoć kasno vratio, pa mu je ostavila dar na podu dnevne sobe. –Htio sam... htio sam da upoznaš Sally. – Shvaćam. U tom slučaju, potpuno razumijem. – Osmjehnula mu se istim onim osmijehom koji je vidio samo trenutak ranije, ponadavši se da na ovome svjetlu ne može primijetiti da su mu se obrazi zacrvenjeli. – Možemo li te otpratiti kući? – upitao je Parker. Abbey je od njega uzela Sallyn povodac, ovlaš mu dodirnuvši ruku svojim toplim prstima. Uzvratio joj je osmijehom i zabio ruke u džepove, hodajući iza njih. Parker nije znao s ljudima i bio je toga svjestan, a toga su bili svjesni i oni. Ako niste imali dvjesto godina i bili obrasli krznom, bilo je malo vjerojatno da bi se mogao povezati s vama na bilo kojoj razini. Parker se namjerno držao na distanci. Nije volio da mu se ljudi previše približe, niti mu je bila draga pomisao da itko zaviri ispod površine, ispod tankoga sloja njegove osobnosti koji je stajao između njegova uma i ostatka svijeta. Tako je bilo gotovo sa svima koje je ikad upoznao, no ova djevojka, Abbey, bila je drukčija. Parker ih je promatrao dok je Abbey održavala razmak između njih, glave odlučno okrenute u suprotnome smjeru. Znao je da mu ne želi biti bliže i da je, baš kao i on, bila zadovoljna s

69 Book as passion & BalkanDownload

duljim razdobljima tišine, onima koja ljudi obično imaju potrebu ispuniti ispraznim naklapanjem o koječemu. Parker je na neki način bio pomalo uvrijeđen time što nije pokazivala nimalo zanimanja za njega. Bio je navikao na to da su ga ljudi htjeli shvatiti, što je zapravo bilo smiješno jer nikada to ne bi bili u stanju, za što se, uostalom, i sam pobrinuo. Možda je to što su se bavili mrtvima bilo ono što je povezivalo ljude poput njih, nešto kao izraz poštovanja jednog zanesenjaka drugom. Ali ne, nije posrijedi bilo to, jer ona je naprosto bila drukčija. Odmah je prepoznao znakove slomljenog duha, a način na koji se držala govorio mu je više no što bi riječi ikada mogle. Nije ju želio odbiti od sebe jer bilo je u njoj neke ljupkosti. Nije bila poput većine djevojaka koje je upoznao; bila je tiha, povučena i oprezna. Znao je da ne bi mnogo trebalo daju odgurne od sebe, ali mu se sviđala njezina stidljivost i instinktivan oprez u odnosu s ljudima; itekako je dobro razumio taj osjećaj. Parkeru je bilo čudno hodati s Abbey. Kao i uvijek, nisu razgovarali, samo su hodali. Abbey je držala Sally na povodcu, koja je radosno prihvaćala svoju privremenu gazdaricu dok je uobičajeno revno skakutala prema rijeci. Prešli su Željezni most i krenuli prema gradu, prošavši pokraj malobrojnih starih pivnica i studija za tetoviranje, koji su već dugo vapili za kozmetičkim preuređenjem. Ovaj je put Parker bio taj koji je osjetio potrebu narušiti tišinu dok je razmišljao o čemu početi pričati. – Radiš li već dugo u muzeju? – Pomislio je da je najbolje držati se razgovora o poslu. – Pet godina – kazala je i time kao da je okončala daljnji razgovor. Prešla je prometnu cestu i krenula prema Južnoj ulici. Ubrzao je hod kako bi ju sustigao.

70 Book as passion & BalkanDownload

– I nemaš nikakve stručne kvalifikacije? – Pogledala ga je podignuvši obrvu i nastavila hodati. – Oprosti, nisam želio zvučati nepristojno. Zaista si obavila velik posao, što, naravno, ne znači da ti je potrebna moja potvrda ili nešto slično. – Pomislio je da bi sada vjerojatno trebao zašutjeti. – Pa, muzej ne raspolaže velikim novčanim sredstvima. Prijatelj mog prijatelja dogovorio mi je razgovor za posao s ravnateljem, gospodinom Lowestoftom, a ja sam ga samo uvjerila da znam što treba raditi. Njima se isplati jer me plaćaju mnogo manje nego što je uobičajeno za taj posao, a meni se isplati jer imam priliku raditi ono što volim. Znam da prepariranje životinja nije više baš u modi, ali... – U tom se trenutku okrenula prema njemu i nasmiješila. Vidio joj je na licu da je uistinu voljela svoj posao. Uostalom, vidio je što je sve dosad napravila u muzeju i bio je impresioniran. Abbey se zaustavila ispred prašnjavih dotrajalih crnih vrata i vratila Parkeru povodac. – Zahvali se, Sally – rekao je svojoj kujici, koja je još uvijek energično dahtala pogledavajući Abbey. – Pozvala bih te unutra, ali ne smijem u zgradu puštati životinje. – Ne bih se nazvao životinjom! – rekao je Parker, osmjehnuvši se svojim najnestašnijim osmijehom, u pokušaju da kod nje izazove istu reakciju. No ona to nije učinila, već je samo s nelagodom spustila pogled na svoje noge. Izvadila je ključeve i ušla u zgradu, a on je ostao stajati i gledati. – Vidimo se sutra – čuo je kroz vrata i s olakšanjem odahnuo. Pogledao je dolje prema Sally, koja je dahtala suviše brzo s obzirom na to da su jedva prešli pet kilometara.

71 Book as passion & BalkanDownload

– Da, i meni se sviđa – rekao je Sally i povukao povodac, davši joj znak da nastavi hodati. Sljedećeg je jutra na putu do posla prošao pokraj Abbeynih vrata. Nije mu bilo usput, ali nešto ga je tjeralo da pokraj njih prođe. Na posao je stigao prije nje pa ju je morao čekati da dođe kako bi mogao ući u prostorije u kojima su tog dana trebali raditi. Gemma, djevojka na recepciji, upravo se smještala na stolici gdje će provesti svoj radni dan. – Hej! – uzviknula je malo glasnije no što je bilo potrebno. Prišao joj je. – Ja sam Parker, radim u arhivu – rekao je i pružio joj ruku. Gemma je bila jedna od onih osoba koje su prema svima bile prijateljski nastrojene. Prekomjerna količina živahne dobrohotnosti kao da joj je izbijala iz svake pore. Pretpostavio je da je vjerojatno zato i radila na recepciji. – Pitala sam se kad ćeš mi se konačno predstaviti. Kako ti ide? Ja se užasavam tih prostorija, sa svim tim mrtvim životinjama, uf. – Barem ne odgovaraju drsko – nespretno se nasmiješio, na što se ona nasmijala glasnije i jače no što je to njegova dosjetka zaslužila. Opazio je kako ga Shane motri s drugog kraja prostorije. Kad su mislili da ih nitko ne vidi, znao je da su se Gemma i Shane običavali iskrasti u stražnju prostoriju kako bi imali malo privatnosti. Osjećao je kako Shaneove ljubomorne oči plamte od bijesa. – Slažeš li se dobro s Abbey? – rekla je naposljetku kad se pribrala, no on je dobro znao da ga je to pitala iako je već znala odgovor. Način na koji je izgovorila Abbeyno ime zvučao je

72 Book as passion & BalkanDownload

pomalo posprdno. Shvatio je da prvi put on nije bio najčudnija osoba u zgradi. Kada biste se zatekli u dijelu zgrade gdje je bila kantina, mogli ste čuti žene koje su ondje radile kako gotovo neprestance ogovaraju. Parker bi katkad čuo pojedine riječi, ali uglavnom su to bili isprazni razgovori, komentiranje sinoćnjih sapunica, tko je napustio »džunglu« u reality showu, bilo što samo da vrijeme brže prođe. Shane i Gemma držali bi se zajedno ma što radili, bilo da su se svađali ili očijukali, i uvijek šapćući. Gospodina Lowestofta povremeno bi se vidjelo kako tumara dvoranama, gledajući kako napreduju radovi i razgovarajući s dekoraterima koji su nekako postali nevidljivi. Od gospođe zadužene za organizirane obilaske u dane kad su imali školske posjete, do nosača koji su tiho razmještali artefakte kad nitko nije gledao, Parker je shvatio da nikada zapravo nije vidio nikoga drugog da razgovara s Abbey. Razlog zašto se s njom tako dobro slagao, ako se to uopće moglo tako okarakterizirati, bio je u tome što su oboje bili izopćenici. Zapravo, pomislio je kako je prvi put u životu bilo moguće da je on bio taj koji je bio normalan. – Da, mi o vuku... – Oboje su podignuli pogled u trenutku kad je Abbey polako otvorila velika dvostruka vrata i ušla unutra. Parker se nasmiješio, osjećajući se ugodnije uz Abbeyno neugodno zurenje nego uz Gemminu pretjeranu prisnost. Osjetio je kako se Gemma podrugljivo smješka dok je prilazio Abbey da bi ponio njezinu tešku torbu prije nego što će u tišini krenuti za njom kroz neosvijetljen prolaz, prema dijelu zgrade u kojemu su danas trebali raditi. Dok je hodao pokraj nje, promatrao joj je lice. Izgledala je usredotočeno.

73 Book as passion & BalkanDownload

– Ako počneš s onim uglom, onda ja mogu danas nastaviti s ovima ovdje – kazala je. Osjetio je kao da mu ne želi dati da dođe do riječi. – Mogu li te zamoliti za malu uslugu? – Možeš. – Okrenula se prema njemu i zauzela ozbiljnu pozu. Abbey je, uostalom, i bila ozbiljna djevojka, i on se pitao što je ona smatrala zabavom. – Zahtjev je čudan, s obzirom na to da se ne poznajemo osobito dugo, ali htio sam te pitati bi li idućeg vikenda mogla pričuvati Sally. Moram riješiti neko obiteljsko pitanje, a ne sviđa mi se pomisao da ju ostavim u skloništu za pse. Adresa je na privjesku za ključ. Bilo bi najbolje da ga odmah uzmeš dok nisam zaboravio. – Pružio joj je ključ od svoje kuće. Abbey je samo zurila u njegovu ruku, no on ju je i dalje držao ispruženom, nepokolebljivo joj ga nudeći. – Samo joj u zdjelicu stavi malo hrane i odvedi ju u šetnju, ako ti nije teško. – Oh... – Ne bih te to tražio, ali ovdje više nikoga ne poznajem, a Sally se zaista sviđaš... meni se sviđaš... hoću reći, mislim da ti ju mogu povjeriti na čuvanje. – Osjetio se glupim što je to rekao, također znajući da sada nije bio pravi trenutak za jedan od njegovih neiskrenih osmijeha. Znao je da bi ga mogla prozreti. Abbey se ponovno zacrvenjela i uzela od njega ključ, rukom okrznuvši njegovu. Iznenadio se koliko joj je koža bila topla. Zgrabila je ključ pomalo smeteno dok ju je on netremice gledao. Parker nije osjećao onu potrebu da se u njezinu društvu ponaša normalno, kao što je to bio slučaj sa svima ostalima. Nije osjećao potrebu za lažnim osmijesima, niti je osjećao potrebu da govori kad je ona šutjela. Otkako su se prvi put upoznali, sve je više primjećivao kako se, kad bi bio s njom, njegova potreba za

74 Book as passion & BalkanDownload

neiskrenošću smanjuje. Zapravo je sve drugo osim iskrenosti postalo teško. Nijedan od svih mogućih scenarija koje je zamišljao kada se vratio u taj grad nije predviđao mogućnost istinske veze. To jednostavno nije planirao. – Trebali bismo nastaviti s poslom. Žele da za dva tjedna ova prostorija bude raščišćena kako bi bila spremna za preuređenje povodom proslave stogodišnjice – rekla je, prekinuvši mu tijek misli. Sitnim je koracima odjurila u svoj ugao prostorije, gurnuvši njegov ključ u stražnji džep. Shvatio je to kao njezin pristanak. Parker je umio navesti žene da se u njega zaljube. Umio je to jer je bio pametan, što žene vole, ali je također na neki neobičan način bio i zgodan. Međutim, veze ga nisu zanimale. Često mu je bilo ugodnije družiti se sa ženama, jer nije bio poput prosječnih muškaraca. Ugodno je možda bila pogrešna riječ, malo prejaka za ono što je prema njima osjećao. Parker jedino nije umio navesti djevojku da se u njega zaljubi kada mu se dotična zaista sviđala, što nije bio čest slučaj. Imao je sposobnost manipulacije, sposobnost koju je vidio kod drugih dok je odrastao. No zarekao se da će ju upotrijebiti samo ako to bude krajnje neophodno, jer nije htio postati poput ljudi koji su na njega najviše utjecali. Vidio ih je kako su uvijek iznova lagali samo kako bi dobili ono što su željeli, bez obzira na to koga bi pritom povrijedili. Ne, on se neće prepustiti dijelu sebe koji je želio obmanjivati druge, manipulirati njima i štetno na njih djelovati. Htio je biti bolji od toga, htio je biti dobar. Činilo se da je odbijao žene koje su ga očaravale, možda zato što je pokušavao s njima očijukati, u čemu nije bio odveć dobar. Znao je da njegovi nespretni pokušaji da se prikaže duhovitim nikada nisu nailazili na reakciju kakvu je očekivao. Sve djevojke koje je dotad bio

75 Book as passion & BalkanDownload

upoznao željele su ga popraviti i stoga ih je od sebe odgurnuo, dobro znajući da ga se ne može popraviti. Također je primijetio da su sve djevojke koje su mu se sviđale imale nešto zajedničko: bile su dobre, predobre za njega. Uvijek je o njima imao previsoko mišljenje da bi im se imao hrabrosti nametnuti. To je bio njegov »tip« djevojke, ona s kojom si nikada ne bi dopustio biti u vezi. Pripisivao je to svojem prirođenom očaju, to sabotiranje bilo kakvih izgleda za sreću kojoj bi se u budućnosti mogao radovati. Prošlost mu je bila tako mračna, tako nezamislivo crna, daje ponekad mislio kako se osjeća ugodnije u situacijama koje ne ostavljaju baš nimalo mjesta nadi.

76 Book as passion & BalkanDownload

8. POGLAVLJE Domaćin Prije Rad ih je taksi dovezao do kuće, vrata su već bila otvorena. Djevojka, koju je Abbey prepoznala, povraćala je u grmlju susjedne kuće, a vidjela je i jedan par s kolegija, koji je i sama slušala, kako se pipka u obližnjoj uličici. Krajnje nedostojanstveno. Abbey je zamislila sebe i Ghristiana spojene u takvu zagrljaju i odjednom joj je pomisao na to postala privlačnija. Dok su ulazile, od uzbuđenja je osjetila grčeve u želucu. Vibracije od glazbe strujale su joj donjim dijelom tijela, pojačavajući osjećaj iščekivanja. U prolazu je promotrila svaki kutak svake prostorije. Svi su putem pozdravljali Dani, koja se potom zapričala s nekim djevojkama, dok je Abbey dalje nastavila sama. Prvi je put osjetila poglede na sebi, ne posprdne ili podrugljive, već čeznutljive i požudne. Takav je to, dakle, osjećaj. Ubrzo joj se u ruci našlo piće. Ispila ga je sa samopouzdanjem nekoga tko može podnijeti alkohol daleko bolje od nje. Večeras nije bila noć da se bude Abbey. Što je u tome bilo zabavno? Večeras će biti bolja. Prestati se sputavati i uživaj!

77 Book as passion & BalkanDownload

Oduvijek je bila itekako svjesna da si je probleme sa samopoštovanjem sama stvorila. Budući da ju je odgajao samohrani otac. nikada nije bila posve sigurna, kojih se ponašanja kao djevojka treba držati. Dovde je došla većinom samo nagađajući i oponašajući druge. Izašla je u vrt uz zvukove pjesme »Firework« od Katy Perry. Bajkovite lampe visjele su s drveća i vrbovih ograda i svjetlucale. Bilo je čarobno. Leptiriće u trbuhu osjećala je jače no ikad, a kad se grupica ljudi razišla, ugledala je Christiana. Činilo joj se kao da je u filmu. Duboko je udahnula i krenula prema njemu, nadajući se da će nju vidjeti prije nego Danielle. Zapravo ju je Jamie prvi ugledao i nešto prišapnuo Christianu, koji se okrenuo. Dok se pretvarala da ih još nije vidjela, osjetila je kako ju odmjerava pogledom. – Drago mi je da si uspjela doći. – Nasmiješio se dok mu je prilazila. Primijetila je nešto što nikada prije nije: uzbuđenje, žudnju. Napokon ju je doživio kao ženu. Osjetila je kako mu se pogled zadržava na njezinim grudima, dok se smiješila Jamieju koji joj je, čini se, uzvratio smiješak. Sinulo joj je da nikada prije nije vidjela Jamieja nasmiješenog, zbog čega joj je bilo drago, no smiješak mu nije bio ležeran, već nespretan i usiljen. Ignorirala je jeziv osjećaj koji je u njoj izazivao i pozornost usmjerila natrag na Christiana, koji se i dalje trudio ne odavati dojam kao da ju odmjerava. Čekao je da mu se okrene leđima, osjećala je to. Jamačno je već vidio Dani u toj haljini i znao je što može očekivati. Tko bi rekao da izrez na leđima može izazvati iste reakcije kao i dekolte? Zločesto se ugrizla za usnicu dok je prilazila zdjeli s punčem, cijelo vrijeme osjećajući njegov pogled na sebi. Koža joj se naježila i ispunila trncima pri pomisli što bi on sada mogao misliti o njoj. Razmišljala je o njegovim usnama na

78 Book as passion & BalkanDownload

donjem dijelu svojih leđa i zacrvenjela se u sebi te brzo iskapila još jedno piće. Nakon četiri čaše punča opušteno se smijala. Zašto se svih ovih godina bila skrivala u pozadini? Osjećala je da zaslužuje pozornost koju je dobivala. Večeras je bila lijepa. Gotovo je mogla namirisati čeznutljivost momaka koji su čavrljali s njom, razmetali se laskanjem. Večeras su svi htjeli ono što je ona imala. Ubrzo je sjedila na kauču stiješnjena između triju momaka koji su igrali kriket i ispijala jednu tekilu za drugom. Nije joj se naročito svidjela, no previše je uživala u društvu da bi najednom ponovno postala razumna. Dani je sjedila nasuprot nje, zamjetno sretna zbog pažnje koju je njezina štićenica dobivala. – Dođi, Abs, napravimo to drukčije – doviknula je Dani vidjevši izraz gađenja na Abbeynu licu kad joj je ponuđena još jedna tekila. Momci su nestrpljivo gledali kako Dani prebacuje kosu na jednu stranu i otkriva vrat. Polizala je dlan i njime prošla vratom. Zablistao je od vlažnosti, a onda je na njega istresla sol. Nepomično je stajala kao da čeka da vampir dođe po nju. Abbey se nagnula preko stolića, malčice zabrinuta da joj je haljina prekratka za taj položaj, ali i sretna što nije poslušala Danin savjet i obukla tange. S jednim koljenom na stoliću za kavu, Abbey je jezikom polagano polizala sol s Danina vrata. Dani je izlila tekilu ravno Abbey u usta i nacerila se, pokazavši limun među zubima. Abbey je osjetila kamere mobitela usmjerene prema sebi kad je usnama obujmila limun u Daninim ustima. Usisala je sok i njih su se dvije nastavile ljubiti preko stolića, raspaljujući maštu momaka kojima su radili hormoni. Kad se Abbey povukla, vidjela je da ih Christian gleda i najednom ju je obuzeo snažan osjećaj izdaje, kao da mu je na neki način bila nevjerna, premda je on bio taj koji je bio u vezi s Dani. Možda je krivo procijenila njegov pogled,

79 Book as passion & BalkanDownload

možda je on bio namijenjen Dani, ali ne, bio je namijenjen njoj. Uzvikivanje i bodrenje samo su joj pogoršavali pomutnju u glavi, dok joj se u želucu tekila miješala s punčem. Morala je izaći iz prostorije, maknuti se od sve te buke. Abbeyje teturala uza stube, hvatajući se za rukohvat i vukući do kupaonice svoje sve teže noge; nije bila sasvim sigurna da će uspjeti do nje doći. Spotaknula se na vratima i pala pred zahodsku školjku, čvrsto se uhvativši za nju kad joj je sadržaj želuca provalio iz usta. Tekila je bila jednako neugodna okusa pri izlasku, kao i pri ulasku, samo što je bez citrusnog dodatka izazivala peckanje u grlu. Osjetila je nečiju ruku na stražnjem dijelu vrata kako joj odmiče kosu s vatrene linije. – U redu je, tu sam. – Bilo joj je suviše mučno da bi bila iznenađena Christianovim glasom, ali mu je bila zahvalna što joj je došao pomoći. Itekako svjesna da je ovo vjerojatno bio kraj bilo kakve zajedničke budućnosti za njih, pretpostavljala je da je on više bio zabrinut zbog svoje kupaonice negoli zbog nje. Pomogao joj je da ustane i dodao joj ručnik. – Hvala – jedva je promucala od srama. – Događa se! Evo, možeš uzeti moju četkicu za zube ako hoćeš, ionako imam još jednu. Ima nečega neobično intimnog u dopuštanju nekome da te gleda kako pereš zube. Osjetila se ranjivom i izloženom, kao da je to imalo neko značenje. Abbey nikada nije znala čitati signale, ali ovo se činilo tako nedvosmislenim. Način na koji ju je gledao... Nije se tu radilo o zabrinutom prijateljskom pogledu, već o nečemu drugom, nečemu daleko značajnijem. Abbeyje legla na Christianov krevet. On ju je bio usmjerio prema svojoj spavaćoj sobi dok je išao po vodu i paracetamol da

80 Book as passion & BalkanDownload

joj olakša sijevanje u glavi. U sobi nije bilo postera i bila je minimalistički uređena. Sve je upućivalo na to da ovdje živi metodična i organizirana osoba. Abbey je iznenadio manjak osobnosti koji je prostorija odražavala. Nije znala kakvu je sobu bila zamišljala, ali svakako ne tako neosoban i hladan prostor. Mora da je zadrijemala. Kad se probudila, ugledala je Christiana kako sjedi na rubu kreveta držeći čašu vode i tablete. Pridigla se i žedno ju popila, zajedno s tabletama. – Osjećaš li se bolje? – Christian joj je maknuo kosu s očiju i toplo se nasmiješio, naslonivši joj ruku na rame. – Oprosti, inače ne pijem tekilu. – Lijepo te je vidjeti opuštenu i... večeras izgledaš divno. – Rukom joj je pratio liniju leđa, prstima jedva dodirujući kožu. – Zapravo si vrlo lijepa. – Nagnuo se prema naprijed i poljubio ju lagano otvorenih usta, taman dovoljno da na usnama osjeti njegov vruć, vlažan dah. Što je s Dani? pomislila je u trenutku kad mu je uzvratila poljubac. Spava li još uvijek? Je li ovo san? Je li ju on to zaista ljubio? Oči je držala čvrsto zatvorenima iz straha da će, ako ih otvori, on shvatiti svoju pogrešku i ustuknuti s gađenjem. Ruka mu je sada bila na njezinu koljenu. Instinkt joj je govorio da skupi noge, kako sve ne bi otišlo predaleko. No, nešto je u njoj spriječilo tu instinktivnu reakciju i ona je jednostavno dopustila njegovoj ruci da joj prođe uz bedra, premda je cijelim bićem znala da bi ga morala zaustaviti. Dani će to preboljeti, zar ne? Hoće li ju mrziti? Kriviti? Hoće li uopće doznati?

81 Book as passion & BalkanDownload

9. POGLAVLJE Trik Kevin Hart zurio je u svoj vjenčani prsten dok ga je pokušavao skinuti. Bio je bez sjaja i izgreban. Izblijedjeli mali zlatni obruč utonuo je između natečenih nabora njegovih prstiju. Kevin je sada bio mnogo deblji nego što je bio kada se oženio. Godine pića i pića ostavile su traga na njegovu tijelu. Tu je činjenicu mogao ignorirati sve dok nije pokušao skinuti prsten. Zahvatio je dlake na zglobovima prstiju dok ga je preko njih povlačio. Nakon što ga je uspio skinuti, gurnuo ga je u džep. Posegnuo je za viskijem dok su mu ružičasta svjetla plesala po mozgu. Zajedno s viskijem popio je i nekoliko tableta protiv migrene. Kevin je bio poznato staro lice među mladim mesom u ponudi. Sjedio bi u privatnom separeu na kraju šanka i pomno proučavao pijane mladiće kako zajedno plešu pred njim na podiju, pogledom pretražujući gomilu u potrazi za osamljenicima, onima koji bi se izdvojili i kojima se nije posrećilo. Barmenu Donu bila je poznata njegova taktika i znao je njegov tip muškaraca. Povremeno, kada bi se neki mlad očajnik nalaktio na šank, Don bi pogledom potražio Kevina i čekao zeleno svjetlo. Kevin nije imao ono što su ovi mladići imali. Nije bio ni mlad ni

82 Book as passion & BalkanDownload

lijep, ali je zato imao novac i moć; oboje daleko vrednije u ovoj igri. Kevin je gledao nekog razmetljivog narcisa kako dominira plesnim podijem, šepureći se tako da su se svi za njim okretali. Svaka mu je kretnja bila osmišljena tako da privuče najveću moguću pozornost, što je i djelovalo jer su neki muškarci skrenuli pogled s manje zanimljivih pojedinaca, pokušavajući uloviti njegov pogled. Jedan se znojan mlad mužjak proguravao kroz masu, poražen nakon što je izgubio partnera u toj predstavi. Probio se do šanka i naručio si piće. Don je pogledao prema Kevinu, koji je s nestrpljenjem zurio u nov plijen. Podigao je mali prst s čaše dok je otpijao gutljaj, i Don je znao što mu je bilo činiti. – Platio je gospodin iz VIP dijela – rekao je Don dok je stavljao piće na šank, pokazujući prema Kevinu. Mladić se istoga trena ispravio i izbacio prsa, vrlo dobro znajući da u separeima isključivo sjede lovaši. Kevin je pokazao na prazno mjesto pokraj sebe i njegov se novi prijatelj doklatio. – Martin. – Muškarac je ispružio ruku. Kevin je to ignorirao; nije volio da se osjećaju ugodno. Iako su mu krila bila malo potkresana i smiješak izbrisan s lica, Martin je ipak bio dovoljno znatiželjan da sjedne. Kevin je želio da Martin zna da ovdje nije bio u prednosti. Njegova mladost i ljepota nisu bili dovoljni da zainteresiraju Kevina. Htio je da Martin napeto sluša svaku njegovu riječ i znao je da za to treba biti škrt na riječima. – Želiš li zaraditi nešto novca? – u jednom je trenutku Kevin upitao. – Oh, ja nisam profesionalac... Mislim, nisam... Ja ne... – Martin je zbunjeno izustio. – Opusti se.

83 Book as passion & BalkanDownload

Kevin je znao da svatko ima cijenu, za sve. Godine poslovnog pregovaranja naučile su ga da je čovjeka moguće nagovoriti da proda svoje prvorođeno dijete ako znate što doista želi. Martin je bio dobro odjeven, ali odavali su ga istrošeni šavovi na dizajnerskim trapericama i ofucani dijelovi na skupocjenoj majici. Martin je žudio za bogatim taticom. Zato je, uostalom, i sjeo, a Kevin je, barem privremeno, mogao biti ta osoba. Martinu će biti lako udovoljiti. – Platit ću ti dvije tisuće funta da provedeš vikend sa mnom. – Kevin je posegnuo za bocom škotskog viskija i ulio si još jedno piće. Osjetio je Martinovu dilemu kad mu je ponudio bocu. Gledali su se kao da pokušavaju pročitati jedan drugoga. Kevinu je to bio dio zabave, dio igre; tajnovitost, iščekivanje i strah od nepoznatog. Kad je Martin naposljetku uzeo bocu od Kevina, obojica su znali da je pristao na mnogo više od viskija. Ključ je škljocnuo u bravi i Kevin je otvorio vrata, puštajući Martina da prvi uđe u stan. Bilo je mračno, no Kevin je vidio kako se Martin nasmiješio dok su mu se oči privikavale na svjetlost. Prostoriju su osvjetljavala svjetla koja su se odbijala od veličanstveno urešene gotičke katedrale smještene točno nasuprot stana. Muškarci koje je ovamo dovodio uvijek su se divili elegantnim linijama muževnog namještaja, erkeru s kojega se pružao pogled na trg ispred katedrale te mirisu egipatskog pamuka i nehrđajućeg čelika. Kevin je znao da će Martin biti zadivljen. Ovo je bila vrlo tražena lokacija i samo je pojačavala dojam koji je želio ostaviti – da ima novaca, da ima moć. Ovo je bilo Kevinovo utočište, njegov drugi dom, mjesto na kojemu može biti svoj, raditi ono što je morao da bi se osjećao prisebnim. Kevinova supruga, Mary, bila je naviknuta na njegova izbivanja

84 Book as passion & BalkanDownload

vikendom. Voljela je lijepe stvari i Kevin je znao da ona neće njuškati dokle god bude imao novca. Nitko im neće smetati. – Sada ću ti platiti. – Kevin je bacio smotuljak pedesetica na stol ispred Martina, koji je nervozno podignuo pogled prije no što je zgrabio novčanice i ugurao ih u stražnji džep. – Lijep stan, zaista lijep – rekao je Martin grubim seoskim naglaskom dok je promatrao obiteljski portret obješen na Kevinovu zidu. Veselo lice čovjeka s portreta nije odgovaralo čovjeku koji je stajao pred Martinom; bio je mlađi i vitkiji. Na slici je bilo dvoje tinejdžera, mršav visok dječak usiljena osmijeha i nešto mlađa djevojčica u djevičanski bijeloj haljini. Kevin je tu sliku ovdje držao kako bi se, kada bi mu supruga došla, činilo kao da im je to drugi dom. Tako su se oboje mogli nastaviti pretvarati da se ništa neugodno nije događalo. Kevin je otvorenim dlanom pljusnuo Martina po licu. Martin je zašutio i podigao ruku da uzvrati udarac. Kevin ju je zgrabio i pogledao ga u oči. U slučajevima kada bi tako reagirali, pitao se jesu li bili uistinu iznenađeni ili su samo glumili zbog njega, no nije ga zapravo bilo briga. Jednim dijelom svoga bića morali su pretpostavljati za što im plaća. Ili su zaista bili toliko naivni? Volio je taj pogled, šok, iznenađenje, ogorčenost. Dok je Kevin netremice zurio u Martina, njemu su na oči počele navirati suze. – Uvijek mogu uzeti novac natrag, a ti možeš jednostavno otići – prošaptao je. – Ili možeš učiniti što ti se kaže i zadržati novac. Odbiti mnogo novca jedno je; nešto je sasvim drugo vratiti ga nakon što si ga imao u rukama. Taj je dio jako uzbuđivao Kevina, trenutak u kojemu bi pristali, trenutak u kojemu su znali

85 Book as passion & BalkanDownload

što im se spremalo i svejedno bi pristali. Živio je upravo za taj trenutak, za trenutak njihova pokoravanja. – Što želite da radim? – Martin je suspregnuo suze i spustio ruku. – Skini odjeću. – Kevin je zakoračio unatrag i promatrao Martina koji se ogorčen svlačio sve do donjeg rublja. Zaključio je da je to rublje koje je Martinu donosilo sreću. Svijetlo i napadno, markirano, vjerojatno skupocjeno. I dobro mu je stajalo. – Do kraja. Dok je Martin ondje stajao, Kevin je uživao u njegovoj nelagodi. Njegovu čvrstu zlatnu siluetu odostraga su uokvirivala svjetla katedrale. Martin je prekrižio ruke ispred intimnog dijela, pokušavajući zadržati barem malo čednosti. Kevin se nasmijao u sebi. Do trenutka kada će završiti s Martinom, čednost će mu biti najmanja od svih briga. Spavaća je soba bila mračnija od dnevne, a u središtu prostorije svečano se kočio samo krevet. Martin se spotaknuo i Kevin ga je gurnuo licem prema madracu. Pod se Kevinu učinio čudnim, nešto tu nije bilo kako treba, ali zaključio je da je taj osjećaj samo nuspojava njegova uzbuđenja. Jednom je rukom otkopčao remen i s lakoćom ga izvukao iz hlača, potom ga je oblikovao u omču i stavio Martinu oko vrata, kao da je neposlušan pas. Bez čavrljanja, bez predigre. Pljunuo si je u ruku i prstima silom ušao u Martina, koji se prestao grčiti shvativši da što se više opirao, to ga je remen više stezao. Prošli su mjeseci otkako je Kevin bio u prilici igrati ovu igru. Uvijek je bio previše zaokupljen poslom ili obitelji, zatupljujućim dosadnim konferencijskim pozivima ili kćerinim kazališnim izvedbama. Kevin je uživao u pogledu na Martinovo tijelo, u njegovim sitnim grčenjima dok je gurao jače, dublje.

86 Book as passion & BalkanDownload

Martin je bolno jauknuo kad je Kevin naglo trznuo remenom i podigao ga u uspravan položaj, posežući rukom ne bi li napipao Martinovu erekciju. Čak i bez njihove suradnje, Kevin je znao iskoristiti njihova tijela. Znao je sve trikove. – Prestani! Previše me steže! – Martin je izustio promuklim glasom, na što ga je Kevin povukao još više. – Bez brige, neće biti nikakve trajne štete – odgovorio je, pitajući se zna li Martin da mu je na licu bio smiješak. Da je Kevin bio pozorniji, možda bi primijetio da čudan osjećaj pod stopalima koji je maloprije odlučio ignorirati ne dolazi od luksuznoga debelog saga, već od izdržljive navlake za pokućstvo. Zapravo, da je Kevin bio manje očaran vlastitom velebnošću, a više svjestan svoje okoline, također bi primijetio sjenovitu figuru u kutu sobe, no nije. Dok je rukama nesmiljeno trljao Martinovu batinu, i njegova se počela ukrućivati. Gotovo je bilo vrijeme da Martinu pokaže što ga čeka. Naravno, ovo je bilo samo predjelo, zagrijavanje. Martin je bio njegov sljedećih četrdeset osam sati, ako će uopće izdržati toliko. Uglavnom bi izdržali, uvijek imajući na umu novac. Kevinu sadizam nije bio stran; godinama je mlađe muškarce dovodio ovamo. Kao svaki dobar grabežljivac, Kevin bi se pobrinuo da pristanu i da nikada nikome ništa ne kažu, da znaju da mogu otići kada god to požele, samo mu moraju vratiti novac. Povremeno, ako bi zaista pretjerao, morao bi platiti i više. Stoga je birao upravo ovakav tip muškarca. Znao je tko je dovoljno očajan da pristane. Svaka je dva mjeseca odvajao vrijeme za ovo. Ono bi se podudaralo s vremenom kada bi morao ići u podružnicu tvrtke u Exeteru, a ženi bi rekao da ide na redovnu reviziju računa. Činilo se da mu je to bilo dovoljno da utaži svoj apetit za neugodnim.

87 Book as passion & BalkanDownload

Kevin je iznenada osjetio oštru bol na šiji, prejaku da bi bila od migrene. Nastojao je držati remen, no ruka mu je kliznula u stranu, i ma koliko se trudio, nije ju više mogao podiči. Martin je zahroptao i zateturao prema naprijed. Kevin je pao na koljena obuzet vrtoglavicom. Pokušavao je sabrati misli, govoriti, ali jedini zvuk koji je mogao čuti bilo je zapjenjeno grgoljenje. Drugom je rukom posegnuo prema vratu i osjetio krv, vlažnu i toplu. Pokušao se zakašljati, no čulo se samo slabo, neprepoznatljivo soptanje. Pogledao je Martina u potrazi za odgovorima, ali on je bio na sasvim drugom kraju kreveta. Zurio je u Kevina, očiju razrogačenih od krajnjeg užasa i koljena skupljenih do brade. – Idi odavde. – Kevin je iza sebe čuo glas drugog muškarca, ne Martinov. Uzalud je pokušao okrenuti glavu. Martin se iskoprcao iz kreveta što je brže mogao, skidajući remen s vrata. Lice mu se izobličilo od bijesa, premda s tračkom smiješka, kad je zavitlao remen prema Kevinu. Kopča mu je zaderala obraz i Kevin je osjetio kako su mu se zubi rasklimali u ustima. Spustio je pogled i vidio svoju majicu natopljenu krvlju. – Prokleti bolesniče! – Martin je povikao dok je bježao iz sobe, trljajući vrat. Kevin se oduvijek pitao kada će ga prošlost sustići, i ovo je bio taj trenutak. Kroz izmaglicu je podigao pogled i ugledao muškarca kako ga gleda. Je li to bio jedan od mnogih mladića koje je tijekom godina doveo ovamo, i koji se sad vratio tražeći osvetu? Kevin je uvijek bio na rubu da prijeđe granicu unaprijed dogovorenog. Otpor mu je pružao veće zadovoljstvo od popuštanja, te je na neki način i očekivao da će jednom naletjeti na jednoga od njih. Ali ne, ovaj muškarac nije bio njegov tip, iako mu je nešto u njemu djelovalo poznato. Ugledao je zakrivljen

88 Book as passion & BalkanDownload

obredni nož u muškarčevoj ruci i tijelo mu se nehotice ukočilo. Bila je to automatska reakcija na strah kad su se od navale adrenalina mišići toliko napeli da mu se svaka dlaka nakostriješila, izazivajući trnce. Gledao je kako mu čelična oštrica probija kožu na trbuhu. Osjetio je nov val adrenalina dok je muškarac polagano povlačio nož uvis, držeći ga za ručno izrezbarenu dršku, te se nagnuo prema njemu. Kevin je osjetio njegov vruć dah na uhu. – Vraćam ti nož.

89 Book as passion & BalkanDownload

10. POGLAVLJE Ubojstvo Adriana je probudilo lupanje na vratima. – Stižem! – progunđao je i ponovno utonuo u san. – Probudi se, Miley – Grey ga je zvala kroz otvor za poštu. Adrian se otkotrljao s kreveta na pod, uz potmuli udarac. Ispravio je leđa i rastegnuo se prije no što je ustao. – Stižem! – viknuo je trčeći niz stube u donjem rublju kako bi otvorio vrata prije nego što ih Grey razvali. Otvorio je vrata, a Grey mu je zamahnula kavom pred licem. – Odjeni se, princezo. Moramo krenuti. – Koliko je sati? – Adrian je primijetio upaljene ulične svjetiljke, premda je očito bilo jutro. Zasigurno je rano čim još gore. – Šest i trideset ujutro, ali vjeruj mi, htjet ćeš odmah poći. – S uzbuđenim izrazom lica progurala se pokraj njega u dnevni boravak, strusivši do kraja svoju kavu. Adrian je na njoj primijetio istu odjeću koju je nosila dan ranije. Sinulo mu je da je sada, iako su zajedno radili nešto više od mjesec dana, prvi put bila u njegovoj kući. Osjetio se izloženim, i to ne samo zato što je bio napola gol. – Jesi li sinoć uopće legla?

90 Book as passion & BalkanDownload

– Spavat ću kad umrem. Ne znam za tebe, Miley, ali meni je već stvarno dosta toga što sam u nemilosti. – Jednostavno to moramo prebroditi dok ne pronađu druge žrtve. – Da, možda ti možeš toliko čekati, ali ja sam sita toga što nam uvaljuju sama sranja. – I što da napravimo po tom pitanju? Ne znam kako su stvari funkcionirale tamo gdje si ti prije bila, ali zbilja ne smijemo privlačiti pozornost na sebe. – Zajebi to. Čula sam preko policijskog radioprijamnika da se nešto važno zbiva. – Koliko važno? – Ne znam. Trenutačno je sve vrlo strogo povjerljivo, ali pozvali su velik tim forenzičara i... Ne znam... Jednostavno znam da je stvar važna. Adrian je zgrabio svoje crne vojničke hlače s hrpe čistog rublja na kauču. Vidio je da Grey po običaju prstima istražuje prostoriju. Okrenula se od njega dok se odijevao i gurnula ruke u džepove. – Već si me vidjela u hlačama. – Lijepa kuća. – Sarkastična si? – Ovo su tvoje ili djetetove igračke? – Još uvijek moje. – Adrian je vezao čizme jednim okom motreći Grey, u nadi da nije ništa uzela u ruke ni slomila. – Spreman? Idemo. Adrian je ušao u Greyin crni Mini. Čim je upalila vozilo, uključio se radio. Glasan, progresivni rock zatreštao je iz

91 Book as passion & BalkanDownload

zvučnika; bas je probijao žućkastosmeđa kožna sjedala. Zalupila je vratima i ubacila u prvu brzinu te krenula tako brzo da se Adrianu glava čvrsto priljubila uz naslon. Mogao je samo zamisliti što su mu susjedi pomislili. Parkirali su se pokraj katedrale najbliže što su mogli, te izašli na popločenu cestu u blizini. Adrianu je odmah bilo jasno da je Grey bila u pravu. Zaista se nešto važno događalo. U ovome gradu nije bilo mnogo problema koji bi iziskivali više od dva policijska vozila istodobno, osim možda subotom uvečer kada je u pogonu bila marica. Ovdje je, međutim, bilo uključeno pet vozila, od kojih su čak tri bila neoznačena, a jedno je pripadalo glavnom inspektoru. Adrianovo je zanimanje poraslo. – Što ti radiš ovdje? – Morris je doviknuo Adrianu iznad glava drugih policajaca. Stajao je na ulazu pokraj poklon-galerije sa starinama, kakvih je grad bio prepun. Svjetlost ulične svjetiljke padala je ravno Morrisu na lice. Adrian je vidio da nije bio zadovoljan. Zapravo, bio je bijesan. Adrian je pogledao povrh Morrisa i ugledao siluete ljudi koji su se užurbano kretali u stanu iznad. Policajci, kriminalistički tehničari i još neki ljudi koje Adrian nikada prije nije vidio. – što se dogodilo? – Moraš se vratiti u postaju. – Morris mu je prilazio upirući prstom, samo kako bi dodatno naglasio ozbiljnost svoje izjave. – Hej, ovo je moje slobodno vrijeme, šefe. Smjena mi počinje tek za četiri sata. – Ovo te se ne tiče, Miles. Grey je znatiželjno sa strane pogledala Adriana; nesumnjivo je mislila isto što i on. Bilo je jasno da se radilo o ubojstvu, to nije ni trebalo isticati. Glavni je inspektor bio ljutit, a

92 Book as passion & BalkanDownload

ne zabrinut, tako da je Adrian znao da, tko god da je bio mrtav u tom stanu, za Adriana to nije imalo nikakvog osobnog značenja. Pa o kome se, dovraga, radilo? – Oboje odmah odlazite odavde! – naredio je Morris, a sijede su mu se obrve još više ispreplele, čak agresivnije no obično. – Dobro, idem – rekao je Adrian uzmičući. Morris se okrenuo i brzim korakom krenuo prema stanu. Osvrnuo se da provjeri odlazi li Adrian zaista, a potom je ušao unutra. Adrian je dotumarao natrag do Grey. – Nešto se događa. – Nešto što ima veze s tobom, po svemu sudeći. – Sumnjičavo je gledala uokolo, nabranih obrva, usredotočeno. – Sa mnom? Ne znam zašto. – Pogledaj im oči, Miley. Svima su oči uperene u tebe, kao da čekaju da podivljaš ili nešto slično. Ozbiljno, promotri im govor tijela. Adrian se okrenuo prema drugim policajcima na terenu i uvidio da je u pravu. Kolege bi ga pri izlazu iz stambene zgrade ugledali i oprezno skrenuli pogled. – Nije mi jasno. – Dođi. – Grey je izvukla cigaretu i pripalila te prišla jednom od policajaca u uniformi, koji je dežurao prislonjen na svoje vozilo. –Hej, Jake. – Imogen. – Nasmiješio se, prebacivši težinu na drugu nogu i prekriživši ruke; klasičan obrambeni stav. – Tko je ubijen?

93 Book as passion & BalkanDownload

– Ne znam, neki poslovnjak. – Trudio se djelovati ležerno, no bilo je očigledno da je nastojao izbjeći pogled. – Kakve on ima veze s detektivom Milesom? – Bolje pustite, ne miješajte se. – Ovo je smiješno, ionako ćemo saznati za otprilike pola sata kada se zavede u sustav! – Adrian je bio vidljivo frustriran. – Niste ovo čuli od mene. – Jake se osvrnuo da provjeri gleda li ih tko i potom pogledao ravno u Adriana. – Riječ je o Kevinu Hartu i prilično je užasno. Rasječen je skroz na skroz. – Kevin Hart, otac Ryana Harta? – Upravo on. – Ti to ozbiljno? – Adrian je čvrsto stisnuo zube i uzeo Grey cigaretu iz ruke te kimnuo Jakeu. – Hvala, stari. Adrian je krenuo prema automobilu, a Grey ga je slijedila. Ušao je i čekao da krenu. Povukao je dim. Morat će se zadovoljiti nikotinom dok ne nađe nešto jače. Uskočila je pokraj njega. – Planiraš li mi uskoro reći tko je mrtvac? Pretpostavljam da ti njegovo ime nešto znači. – Ti vozi, ja ću pričati. – Kamo idemo? – Ryan Hart je diler. Sjećaš li se da sam ti pričao o tipu kojega sam pustio? On nabavlja većinu metamfetamina za ovo područje i manje-više drži pod kontrolom cijelu trgovinu marihuanom u gradu. – Zvuči kao tip kojega je korisno poznavati. – Nasmiješila se dok je kretala.

94 Book as passion & BalkanDownload

– Imao sam ga u šaci. Našli smo laboratorij metamfetamina nadomak grada i dokaza je bilo napretek. Imali smo nekoliko svjedoka koji su trebali svjedočiti protiv njega. – Znači, zbog tog si slučaja bio suspendiran? – Postojali su dokumenti, zapisi telefonskih poziva, ugovori o najmu prostora, no sve je nestalo. Svjedoci su odustali ili nestali. Puno sam pio. Ne znam što se dogodilo, ali slučaj se raspao. – Adrian je izvukao drugu cigaretu iz kutije smještene u Greyinoj pepeljari. – Bio je i pištolj... – Sranje. – I dalje ne znam kako je sve to nestalo, ali ja sam bio zadužen za istragu pa sam nagrabusio. Neko sam vrijeme bio neuračunljiv. Potom je Kevin Hart zaprijetio da će protiv mene uložiti žalbu zbog uznemiravanja sina. Skoro sam dobio otkaz zbog lošeg vladanja. Šef se zauzeo za mene, stvarno je riskirao. Da nije bilo njega, bili bi me otpustili. Nije imao izbora, nego suspendirati me. Rekao mi je da se zbrojim. – Koma. Misliš li da ovo ima neke veze s Ryanom? – Bio je povezan s nekim prilično mutnim likovima, tako da me ne bi začudilo. Morat ću razgovarati s... – Stani malo, Miley. Vjerojatno se ne bi trebao miješati! – Vidjet ćemo. Zaustavili su se ispred malih kuća u nizu nedaleko od glavne ceste, ni tri kilometra od mjesta gdje je nađeno tijelo Kevina Harta. – Zbog tebe ćemo oboje biti suspendirani. – Zakolutala je očima prema Adrianu. – Mislio sam da ti je dosta obavljanja sporednih poslova? – Da, ali ovo je drukčije. Zašto te taj tip toliko muči?

95 Book as passion & BalkanDownload

Adrian je zastao, premišljajući se treba li išta reći. Nekome mora moći vjerovati u jednom trenutku, a ako ta osoba nije Grey, tko je onda? Nije si mogao dopustiti da se ponovno povuče. – Jesi li ikada vidjela što metamfetamin čini čovjeku? To je kao da promatraš nekoga kako se raspada dok je još živ. – Adrian je duboko udahnuo i okrenuo glavu prije no što je Grey mogla vidjeti kako su mu se zacaklile oči. – Jesi li dobro? – Položila je svoju ruku na njegovu. – Moj je tata cijeli svoj život bio svojevrsni ovisnik. O ženama, kockanju, alkoholu, svemu što možeš zamisliti. Ali kad se navukao na metamfetamin, stvari su se milijun puta pogoršale. Ryana nije briga što ljudi kojima prodaje drogu imaju obitelji. Nije ga briga što ju prodaje djeci. Maknuti s ceste tipove poput Ryana Harta jedan je od razloga zbog kojih sam se priključio policiji. – Žao mi je, sigurno ti je bilo teško. – Imogen je pogledala prema kući pa opet prema Adrianu, a potom je kimnula u znak pristanka. – Obećavam da ću pripaziti – rekao je Adrian na izlasku iz automobila. Nagnuo se kroz prozor. – Samo ću baciti pogled da vidim ima li što sumnjivo. – U redu. – Grey je popustila – Samo nemoj da zbog tebe dobijem otkaz. – Kunem ti se, bit ću diskretan. Neću razgovarati s njim, obećavam. – Dodao joj je napola popušenu cigaretu i oprezno prišao kući, pokušavajući vidjeti unutra. Svjetla su bila ugašena. Nitko se nije kretao. Pošao je stazom da bolje pogleda. Zavjese u prednjoj prostoriji bile su malo razmaknute; pod njim se čulo pucketanje šljunka. Kad se približio prozoru, pas je u kući počeo

96 Book as passion & BalkanDownload

lajati i zavijati. Njegova golema silueta vidjela se kroz pleksiglas na ulaznim vratima. Pas se toliko uznemirio da je Adrian vidio kako se okvir vrata trese. – Sranje! – Adrian si je promrmljao u bradu, pokušavajući uzmaknuti što je tiše mogao. Greyin se automobil činio tako dalekim. Bilo je prekasno, vrata su se otvorila. Na njima je stajao Ryan Hart, potpuno gol. Bio je građen poput trkaćeg psa, a mršavo mišićavo tijelo bilo mu je puno tetovaža. Njemački je ovčar sjedio kraj njega i dahtao, čekajući naredbu. – A ja sam mislio da me više ne voliš, detektive. – Ryan se nacerio, pokazavši zube. Gledajući taj osmijeh, psa i golog čovjeka s ubojitim namjerama, Adrian je shvatio da je ovo bila najneugodnija situacija u kojoj se ikada našao. – Zdravo, Ryane. Nov pas? – Da, ovo je Spike. Mislim da se niste upoznali. Je li ovo službeni posjet, policajče? Pitam jer sam prilično siguran da mi se ne smiješ približiti na manje od sto pedeset metara. – Gdje si bio sinoć, Ryane? – S tvojom mamom. – Adrian je gledao kako Ryan otvara ladicu na stoliću u hodniku i poseže za nečim unutra. Život mu je preletio pred očima dok je zamišljao sačmaricu s dvostrukom cijevi uperenu u svoje lice. Ryan je izvukao posjetnicu i uručio mu ju. – Čuj, kakav god jeftini dilerski posao misliš da sam možda obavljao, bio sam cijelu večer kod ovog tipa. – I on če to potvrditi? – Adrian je na samom kraju ulice vidio policijsko vozilo kako skreće. Znao je da mora otići. – Da, on i otprilike još petero ljudi. Imali smo turnir u pokeru.

97 Book as passion & BalkanDownload

– U redu, hvala na strpljenju. – Adrian se trudio vratiti do Greyina automobila što je moguće ležernije, prije nego što ga uoče iz policijskog vozila. Samo mu je trebalo da ga vide s Ryanom. No iz ovoga je kratkog razgovora došao do važnog zaključka. Znao je kakav je Ryan. Mjesecima ga je slijedio, pratio svaki njegov pokret, ispitivao ga – uopće, sve što uhođenje uključuje – i jedno je bilo sigurno, Adrian je znao kada je Ryan lagao. Dobro ga je poznavao. Jedino što je ovaj put bio prilično siguran da je Ryan govorio istinu. Čak štoviše, Ryan nije imao pojma da mu je otac mrtav. Kad su Miles i Grey ušli u operativnu prostoriju, zapljusnula ih je crvena boja. Na zidu su bile fotografije tijela Kevina Harta. Točnije, dijelova njegova tijela. – Svi ovamo – doviknuo je Morris. Zamor se sveo na mrmljanje, a sve su oči bile u njega uprte. – Kevin Hart je ubijen i potom očito raskomadan, ne posve tim redoslijedom. Patolog ima malih problema s utvrđivanjem vremena smrti. – Zašto? – Zato što nedostaju svi vitalni organi. – Morris je zastao i duboko udahnuo te nastavio. – Čini se da je umro negdje između šest sati popodne i jutros, no sudeći prema zgrušanosti krvi, smrt je najvjerojatnije nastupila prije nekoliko sati. Kevin Hart je posljednji put viđen u šest popodne, kada je verbalno napao prometnog policajca jer mu je ovaj pokušao napisati kaznu. – Znamo li tko je to mogao napraviti? – upitao je Adrian. – Miles, samo se malo približi slučaju i poslat ću te u neko zabačeno ribarsko selo u Cornwallu, gdje ćeš do kraja radnog vijeka hvatati krivolovce rakova.

98 Book as passion & BalkanDownload

– Gdje su mu organi, gospodine? – Nemam pojma, znam koliko i ti. Neki su policajci pokupili Kevinova sina Ryana i u pritvoru je. – U tom je trenutku Morris pogledao ravno u Adriana. To mu je bilo upozorenje. – Daniels, trebaš uzeti izjavu od supruge. Ona je u Sjevernom Devonu. Kladim se na sina, taj je prava mustra. Fraser, ti ga možeš ispitati. Mnogo je nasilnih zločina koji su na neki način s njim povezani. Drugi je put pogledao ravno u Adriana. – Ljudi, učinimo to kako treba! Ne dajmo da se taj govnar ponovno izvuče! Operativnom prostorijom prolomio se žamor jer su se svi vraćali na svoja mjesta. Grey je sjela na rub Adrianova radnog stola. Osjetio je kako zuri u njegovo namršteno lice. – Što sad? – upitala je kad se Adrian zavalio natrag u stolicu, osjećajući se poraženo i ne znajući što sljedeće učiniti. O Ryanu Hartu znao je više i od koga, ali je isto tako znao koliko je zadnji put zaribao. Zbog njega je Ryan još uvijek bio na slobodi. Želio se uključiti, želio ga je uhvatiti i strpati u zatvor, ali upravo je tako započelo i ranije. I tada je bio posve uvjeren da zna kako se riješiti Ryana. Tjerala ga je nepopustljiva odlučnost koja ga je gotovo dovela do ludila. Nije se mogao ponovno dovesti u tu situaciju, kao ni bilo koga drugog do koga mu je bilo stalo. Koliko god to nije želio priznati, njegova bi pomoć na ovom slučaju bila samo smetnja. Morat će se pokoriti tuđim instinktima kad je riječ o Ryanu Hartu jer on sam nije mogao dovoljno objektivno sagledati situaciju.

99 Book as passion & BalkanDownload

11. POGLAVLJE Majka Azijska je soba bila gotova. Trebalo im je za nju gotovo šest tjedana, ali uspjeli su, čak i prije vremena. Radilo se o staroj nekorištenoj plesnoj dvorani koja će ponovno biti stavljena u upotrebu povodom proslave stogodišnjice muzeja. U iduća će dva tjedna životinje predviđene za restauraciju trebati preseliti u jednu od manjih skladišnih prostorija, kako bi ova soba ponovno zablistala u punom sjaju i bila spremna za svečanu večeru kojoj će nazočiti gradonačelnik, bivši ravnatelji i nekoliko domaćih uglednika, slavnih u područjima kojima se bave, uključujući nekolicinu upravitelja Škole za dječake Churchill. Abbey je bila zahvalna na Parkerovu znanju, zahvaljujući kojemu se sve odvijalo znatno brže. Sada je voljela s njim raditi. Bio je drukčiji. S vremenom se sve manje bavio zapisivanjem bilježaka u svoj notes, a sve je više s Abbey vodio rasprave o onome što bi otkrili. Bio je manje suzdržan i njoj se činilo da su postali prijatelji. Dok bi slagali diorame, on bi dohvatio bizamskog štakora ili dugorepu lasicu i ispričao joj do najsitnijih pojedinosti što je znao o njima. Pričao bi joj o stvarima koje nije znala, poput navika i ponašanja tih malih stvorenja. Znao je mnogo o ritualima lova, a opisujući životinje u njihovu prirodnom staništu, toliko bi se zadubio u priču da je jedva

100 Book as passion & BalkanDownload

susprezala smiješak. Hipnotiziran zamišljenim lovom ili izgubljen u kakvom udaljenom raju, njezin osmijeh ne bi ni primijetio. Abbey i Parker stajali su jedno do drugoga i gledali kako se životinje označene crvenom bojom nemarno bacaju u velike kartonske kutije. Abbey je držala dah promatrajući kako njezini mali prijatelji završavaju nimalo svečano. Pokušavala je suspregnuti suze. Ljudi iz tima za likvidiranje nisu bili pažljivi, nisu poštivali povijest koja im se našla u rukama. Samo su nesmiljeno bacali stvorenja u kutije, spremne za spaljivanje. Bespomoćno držeći ruku uz tijelo, osjetila je Parkerove prste na svojem dlanu. Nježno ju je primio. Bila mu je zahvalna, iako to nije ničime odavala, no znala je da je u tom trenutku on to razumio. Lagano joj je stisnuo ruku kad joj je jedna suza skliznula niz lice. Prsti su mu bili meki i glatki. Iznenada se sjetila svoje male južnoameričke prijateljice, majke. One koju nije mogla identificirati. I dalje držeći Parkera za ruku, brzo je pojurila muzejom i došla do prostorije u kojoj ju je bila ostavila. Za sobom je vukla iznenađenog Parkera. Ljudi iz tima za likvidiranje uputit će se ovamo, no ona je morala saznati kojoj je vrsti pripadala. Parker će sigurno znati. Stali su kako bi došli do daha. Vidjela je zbunjen izraz lica na Parkeru, no nijemu imala vremena objašnjavati. Upravo se sjetila da se zbog prozora od obojana stakla teško mogao vidjeti identifikacijski broj, za koji se na kraju ispostavilo da je ionako bio previše zamrljan da bi se mogao pročitati. Ponovno je potrčala i našla odjeljak s prozorom na kraju. Zaustavili su se, a ona ga je pustila čim ju je ugledala, brižljivo smještenu gdje ju je i ostavila. – Koja je to vrsta životinje? – Abbey je, hvatajući dah, naposljetku uspjela izustiti.

101 Book as passion & BalkanDownload

Parker je oprezno uzeo stvorenje iz njezinih ruku i pogledao ga s jednakom ljubavlju kao što je ona to činila. – Vrsta risa, rekao bih. Teško je reći jer nema krzna, a upravo je ono njihova najbitnija odlika. I vrlo je mlada. Inače narastu mnogo veće. Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, iz Minnesote, čini mi se, ili negdje otamo. Jesi li znala da naziv Minnesota dolazi iz jezika Sioux Indijanaca, a znači voda u kojoj se ogleda nebo... Abbeyje ronila suze dok joj je opisivao predivno prirodno okruženje. Bila je iscrpljena, ali ne samo od posla već od same sebe, od tereta vlastita života posljednjih pet godina. Činilo joj se kao da se zidovi koje je podigla oko sebe ruše protiv njezine volje. Željela je biti s Parkerom, slušati ga dok govori, gledati ga, ne osjećati se izmanipuliranom ili iskorištenom, otvoriti sebe drugome. Prije no što je shvatila što radi, zgrabila je Parkera za ovratnik i povukla k sebi, te ga poljubila u usta. Ustuknuo je iznenađen, no potom ju je pogledao blago, nježno i sasvim iskreno. Skrenuo je pogled s njezinih očiju na usta. Dok joj se polagano primicao, činilo joj se kao da cijelu vječnost drži dah. Višebojno svjetlo koje je dopiralo s prozora odbijalo se o njegove savršene jagodice na licu. Poljubio je suzu koja joj se zadržala na usnama, a potom je uslijedio ozbiljan poljubac. Nije bio nalik nijednom poljupcu otprije, pun sputanosti i iščekivanja. Uz Parkera Abbey više nije osjećala težinu svojih sjećanja. On ju nije pokušavao očarati, niti se trudio da se osjeća opušteno. Voljela je njegovu rječitost, a ipak bi se ponekad, kada bi joj pričao o sebi, spoticao o vlastite riječi, ispričavajući se zbog svog najprivlačnijeg obilježja. Čak i kad bi ih s teškoćom izgovarao, znala je da je svaka njegova riječ bila proračunata i promišljena.

102 Book as passion & BalkanDownload

Znala je i da nije bio baš posve iskren s njom, ali nije marila za to. Shvatila je da su te laži zapravo male milosti koje su ju trebale štititi, ali od čega? Osjećaja nelagode? Od istine s kojom se, po njegovu mišljenju, nije mogla nositi? On nije bio slatkorječiv ni šarmantan. Bio je čudan, suzdržan i pomalo naivan. Kada bi mogla, Abbey bi zauvijek zaustavila vrijeme i postojala izvan stvarnosti, izvan straha, izvan razočaranja. Zamrznula bi upravo taj trenutak i nikada ne bi krenula dalje. Zamišljala je sebe i Parkera kako se ljube ispred vitraja, zarobljeni u snježnoj kugli u kojoj se zauvijek moguće diviti čistoj ljepoti. Ali uvijek je slijedilo razočaranje. Možda ne odmah, ali s vremenom bi se nešto dogodilo. Uvijek je bilo tako. Otkad je napustila koledž, pokušavala se približiti ljudima, muškarcima, ali veze nikada nisu potrajale. Muškarci su uvijek željeli nešto što im ona nije bila spremna pružiti. Uvijek će postojati dio Abbey koji i dalje sjedi na Christianovu krevetu. Ona otamo nikada nije zaista otišla. Parker je konačno uzmaknuo. Abbey je ostala bez daha, dok joj se u glavi vrtjelo. Prvi se put usudila pogledati te oči, tako hladne i bistre. Podsjetile su ju na izraz koji je prije bio upotrijebio, a savršeno ih je opisivao. Voda u kojoj se ogleda nebo. Isprepleo je prste s njezinima. Kroz vrške prstiju osjetila je njegove otkucaje srca. Lupalo je snažno i brzo. – Krenut ćemo sada s ovim dijelom. – Glas je razbio čaroliju i ona se sjetila gdje se nalazi. Nevidljiv magnet između njih prestao je djelovati. Pustila mu je ruke i iznova zauzela položaj osobe koja nadgleda posao. Kad se okrenula, Parkera nije bilo.

103 Book as passion & BalkanDownload

12. POGLAVLJE Prijatelj Prije Christianovi su poljupci postajali sve intenzivniji i strastveniji. Abbey je otvorila oči kako bi se uvjerila da u svojoj pijanoj omamljenosti nije zabunom počela ljubiti koga drugog. Rukom joj je ovlaš dotaknuo gaćice. Ona se pritom sjetila da je navukla obične gaćice bež boje i istoga trena požalila što ipak nije stavila tange. Čula je kako je kvaka na vratima škljocnula i uplašeno je ustuknula. Osjetila je olakšanje kad je ugledala Jamieja, a ne Dani. Zatim je pocrvenjela opazivši da joj je Christianova ruka još između nogu. Primila ga je za zapešće i pokušala mu odmaknuti ruku, ali se odupro i nastavio ju ondje držati, nježno joj milujući gornji dio bedra. Podigla je pogled prema Jamieju, očekujući da napusti sobu nakon što je shvatio da ih je omeo, no on je, naprotiv, ušao unutra i za sobom zatvorio vrata. – Christiane? – ponovno mu je pokušala povući ruku, ali ona se i dalje nije htjela maknuti.

104 Book as passion & BalkanDownload

– Ne brini se za njega. – Christian se nagnuo i poljubio ju strastvenije nego prije, ali ovaj su joj se put leptirići u želucu pretvorili u one velike crne i noćne, uhvaćene u klopku i uznemirene. – Trebala bih poći – rekla je i krenula da će ustati, ali ju je Christian čvrsto primio za rame. Jamie im se primaknuo, otkopčavajući košulju. U tom je trenutku shvatila da iz ove sobe nema izlaza, barem ne zasad. Na Christianovu je licu tražila neki znak koji bi joj govorio da se varala, ali nije ga bilo. Nije prepoznavala lice koje je gledala. – Dani će se pitati gdje sam. – Već je otišla. Rekla je da bi bilo najbolje da odspavaš dok se ne otrijezniš. – Christian joj je s lakoćom otkopčao kopču na haljini. Abbey je tijekom večeri mnogo puta zamišljala da to čini, ali u svojim maštarijama nikada nije zamišljala ovaj konkretan scenarij. Prekrižila je ruke kako bi se zakrila, a ono što se prije samo nekoliko sati činilo kao najsmioniji izbor odjeće sada je izgledalo kao najgora odluka koju je ikad bila donijela. Usmjerila je pozornost na buku izvan sobe, na smijeh i glazbu, na pjesmu koju je voljela. Posljednji je put u njoj uživala, znajući da će ta pjesma odsad zauvijek biti povezana s ovim trenutkom i onima koji će uslijediti. Trenutkom kada je izgubila vjeru u čovječanstvo, trenutkom kada je otkrila krhkost fantazije, trenutkom kada je spoznala da što više nekoga dižeš u nebesa, to je veća visina s koje će pasti. Razočaranje joj je dolazilo u valovima, uglavnom razočaranje u samu sebe, u to kako je naivna bila. Pogledala je prema vratima, koja su se činila tako daleko. Drhtala je cijelim tijelom od užasa dok joj se Jamie primicao. Usta su joj bila tako suha, a disanje teško, dok je nastojala ne prepustiti se panici. Ni

105 Book as passion & BalkanDownload

sama nije znala zašto, ali nije htjela da pomisle kako je ranjiva. Morala je ostati pribrana. Htjela je otići, ali nije mogla. Htjela je pobjeći. Morala je pobjeći. Zažmirila je i pokušala ne misliti o onome što joj se događalo. Jamie je sjeo s njezine druge strane i počeo ju ljubiti po vratu. Usta su mu bila hladna i vlažna. U pozadini se čula njezina omiljena pjesma, a romantične su riječi zvučale groteskno, poput zlokobne prijetnje. Sa svakim poljupcem i svakim dodirom Abbey je sve više i više nestajala. Što bi se dogodilo da je pokušala otići? Tako je željela otići. – Trebala bih poći. Moram sutra učiti za ispit – glas joj je zvučao tako majušno i izgubljeno u toj tihoj sobi. Jedini drugi zvuci bili su teško disanje i prigušena glazba koja je dopirala kroz vrata. – Molim vas... stanite... Nitko ju nije slušao. Jamie je prislonio svoja usta na njezina i gurnuo ju natrag na krevet. Pokušala se pridići, ali s obje su joj strane pritisnuli ramena. Jamie se odmaknuo, a Christian ju je ponovno poljubio u usta. Jedva se mogla sjetiti kako se osjećala kad ju je samo maloprije prvi put poljubio. Otada se sve promijenilo i svijet je u tom kratkom razdoblju postao potpuno drukčiji. Jedino o čemu je mogla misliti, dok je ljubljenje prelazilo u milovanje, a milovanje u nešto sasvim drugo, bilo je da je ispala glupača. Pitala se bi li itko došao ako bi vrisnula. Uostalom, vrištanje joj se činilo poput kakve pretjerane reakcije, kao da bi time dizala uzbunu bez ikakva razloga. Glupača. Sklopila je oči i pokušala ne misliti o onome što joj se događalo. Osjetila je kako joj je nečije koljeno silovito pokušavalo raširiti noge, koje su ju boljele jer ih je držala čvrsto stisnutima. Znala je da je to bilo Christianovo koljeno; ta ne bi dopustio da Jamie bude prvi, a on drugi. Osjetila je čudan metalni okus u ustima i shvatila da se ugrizla za usne, koje je cijelo vrijeme

106 Book as passion & BalkanDownload

držala stisnutima. Još se više usredotočila na glazbu izvan sobe dok je on petljao s hlačama i grubo joj svlačio gaćice, pritom ih strgnuvši. Zadržala je dah dok je na silu ulazio u nju. Je li mogao znati da joj je to bio prvi put? Skupila je svu svoju snagu dok se utiskivao u nju, sve dok nije ispustio zvuk koji je nalikovao nečemu između stenjanja i jauka, nakon čega se svom svojom težinom svalio na nju. Čula ga je kako joj dašće na uho i opet joj se smučilo. Sada je opet mogla nastaviti disati. Kad je napokon ustao, otvorila je oči i vidjela kako Jamie otkopčava rasporak na hlačama, a Christian ga tapše po leđima. Ovaj put nije boljelo, ali nije bila sigurna je li to možda bilo stoga što je prestala više išta osjećati. Jamie je to činio brže, mahnitije, i žalila je što nema petlje da mu za to vrijeme zuri u lice. Opet je samo čvrsto zažmirila i čekala da završi. Čula ih je kako razgovaraju, ali nije mogla razabrati riječi. One su joj samo projurile glavom dok nisu izgubile svako značenje. Mislima su joj prolazili svi mogući razlozi zbog čega je sve ovo bila njezina krivnja, to što su obojica iskoristila njezino tijelo, tijelo s kojim više nije osjećala povezanost. Kao da joj se tijelo odvojilo od uma, a ona bila u stanju suditi o jednom neovisno o onom drugom. Kada su završili i otišli, neko je vrijeme sama ležala na krevetu, nemoćna učiniti išta više od toga da pričvrsti kopču na haljini iza vrata i obriše se majicom iz Christianove košare s prljavim rubljem. Njegova soba, hladna kao što se činila kada je prvi put ušla, sada je djelovala klinički, sterilno, šuplje. Razlog zašto nije imala karaktera ili osobnosti bio je taj što Christian nije imao dušu. Pokazao joj je svoje pravo lice i izgledalo je groteskno. Ležala je u sobi ispunjena boli, prazna i slomljena srca. Glupača. Još je tog popodneva sanjarila o Christianovu golom

107 Book as passion & BalkanDownload

tijelu na svojemu, ali sada kada se to dogodilo, mrzila je samu sebe što joj se uopće ikada svidio. Još ju je više mučilo to što će se sada morati sama vratiti kući, i to u istoj toj haljini, koja je još jedva nalikovala haljini. Uzela je sa stolice jednu od Christianovih vesta i pokušala se njome ogrnuti, barem dovoljno da se neprimjetno izvuče iz ovog zatvora i dokopa svoje sobe, svog utočišta. Dok je posve trijezna hodala među otpacima ostalima nakon tuluma, pokraj studenata koji su ležali unaokolo, te izašla kroz vrata terase, ugledala je Christiana i Jamieja kako se smiju u društvu jedne od Danielleinih prijateljica. – Tu si! – Naglo se okrenula i vidjela Dani kako stoji s Christianovom prevelikom jaknom prebačenom preko ramena, poručujući time ostalim momcima na tulumu: »Prste k sebi.« Ona je sada pripadala njemu. Abbey je pomislila na vestu koju je nosila i poželjela ju strgnuti sa sebe. Nije se htjela osjećati kao njegovo vlasništvo, niti je željela da itko tako misli o njoj. – Mislila sam da si otišla – Abbey je uspjela procijediti, načas oklijevajući. Pitala se u tom trenutku bi li se slomila ili naprosto što prije pobjegla odande. – Nisam. Baš sam te htjela potražiti. Bila si prilično pijana pa sam mislila da je najbolje da se malo odmoriš. – Abbey je sinulo da bi trebala otići u bolnicu i uzeti pilulu za jutro poslije. Svakako bi trebala nešto učiniti. – Dobro sam sad, hajdemo samo doma. – Doma. Dom nije bio ona soba koju je dijelila s Dani, dom je bio tamo gdje je bio otac. O, Bože, otac će biti tako razočaran u nju. Samo se htjela sklupčati u svojoj ružičastoj sobi i zamoliti ga da joj donese njezin topli mliječni napitak, i da cijeli dan zajedno gledaju crnobijele filmove. Sutra je bila nedjelja i znala je da će doći po nju ako ga

108 Book as passion & BalkanDownload

nazove. Tako ga je očajnički htjela nazvati. Bili su udaljeni svega sat vremena vožnje. Bi li znao da nešto nije u redu ako bi ga nazvala bez ikakva razloga? Možda bi mogla slagati da se treba vratiti kući kako bi oprala stvari. Da, to je to. Ujutro će ga nazvati.

109 Book as passion & BalkanDownload

13. POGLAVLJE Vikar Bila je neuobičajeno vruća kolovoska večer u Parizu, a ljepljiva se vrućina velečasnom Stephenu Collinsu činila još nepodnošljivijom jer je, kamo god krenuo, bio okružen vrućim i znojnim strancima. Probijao se kroz četvrt Pigalle da bi stigao do hotela Shangri–La, bivšeg doma obitelji Bonaparte, s pogledom na rijeku Seine i Eiffelov toranj. Ne može se ni usporediti s ovim oronulim, istrošenim dijelom grada. Najčešće se nije ni usudio ići ovim putem, dobro znajući da je ono pariško središte razvrata, no danas je bio u posjetu bazilici Sacre–Coeur na Montmartreu. Zrak je bio tako težak da je znao da je oluja neizbježna, baš kao i šetači koji su pohitali u zaklon čim je grom proparao nebo. Nagurali su se jedni kraj drugih pod nadstrešnicama raznoraznih sumnjivih klubova, a kišne su kapi počele padati. Stephenu ovo nije bilo prvo putovanje u Pariz, a ne bi trebalo biti ni posljednje. Kad je napokon prestao biti školski kapelan i odrekao se vjere u Boga, bio je u potrazi za nečim što bi ponovno probudilo njegovu privrženost Crkvi. No otkrio je samo još više razloga za sumnju u Njegovo postojanje, a samo gaje sebe smatrao jednim od glavnih razloga. Posjećivao bi crkve diljem Europe, no ubrzo bi se našao u pogrešnom dijelu grada, kao da je neki instinkt duboko u njemu pronalazio ta mjesta bez njegova

110 Book as passion & BalkanDownload

znanja. Začas ga je uhvatio pljusak, otežavajući mu kretanje. U tren oka bio je do kože mokar. Na neravnom su se terenu stvorile blatne lokve, kao da ih je napunila voda iz slavine. Izbjegavao ih je i preskakivao sve dok nije došao do kakvog takvog pločnika. Stephenova supruga Ellen prije nekoliko je godina umrla od raka, a on se nije znao nositi sa samoćom. Teško da bi opet mogao naći nekoga poput nje, nekoga tko bi znao izaći na kraj s njim i trpjeti njegov autodestruktivni karakter. Čuo je za mjesta nalik ovima u muškom klubu u koji je doma običavao zalaziti. Muškarci su pričali o mladim ljepoticama koje su u zamjenu za dobro jelo i pokoju kintu sa zadovoljstvom pružale ljubav i nježnost starijim muškarcima. Pri prvom je posjetu Parizu bio stidljiv, ali te su žene znale kako opustiti čovjeka, što učiniti da se osjeti voljenim. Znao bi uči u bar i začas bi kraj njega sjela djevojka četiri puta mlađa od njega i nasmiješila mu se kao da ga cijeli život poznaje. Večeras će isprobati neko novo mjesto jer je bilo premokro da bi išao do svog uobičajenog odredišta, a i promjena nije bila naodmet. Sklonio se od kiše oteturavši u zamračeni klub s neonskim znakom iznad vrata i strelicom koja je upućivala unutra. – Zdravo, gospodine. – Starija Tajlanđanka nasmiješila mu se, pokazavši savršeno bijele zube. Zaključio je da je ona šefica. – Zdravo. – Želite piče? – Da, molim. – Želite djevojka? – Gledala ga je u oči, a lice joj je poprimilo vragolasti, sveznajući izraz. Iako su na takvim mjestima svi dobro

111 Book as passion & BalkanDownload

znali tuđe razloge dolaska, Stephen nije mogao ne spustiti glavu i odvratiti pogled dok je odgovarao. – Da. – Sjednite, djevojka doći. – Odvela ga je do separea u dnu prostorije. Mjesto je bilo mirno, jer je kiša otjerala potencijalne mušterije. Stephen nije dobro ni sjeo, a djevojka je već osvanula pokraj njega. Bila je prekrasna, lica koje je odisalo dobrotom, bez šminke, samo prirodna ljepota. Zaljubio se treći put ovaj tjedan. – Zdravo, gospodine... – progovorila je nježnim glasom, jedva čujnim od glazbe koja je svirala. – Ja sam Stephen – predstavio se i nasmiješio. – Zdravo, gospodine Stephen, moje ime Lilly. – Stephen je sumnjao da se zove Lilly. Znao je da se ženama preporučuje da zbog mušterija uzimaju zapadnjačka imena. – Drago mi je, Lilly. – Stisnula se uz njega i položila svoju nježnu ruku na njegovu. Neko je vrijeme nervozno sjedila. – Želiš doći privatna soba? – Ne – Stephen je odgovorio gotovo uvrijeđeno. Nije sve bilo u seksu, jednostavno je čeznuo za druženjem. Za druženjem koje je za starog muškarca poput njega bilo teško ostvarivo, za druženjem kod kojeg ne treba odgovarati na pitanja o tome tko si i odakle dolaziš, za onim druženjem za koje je potrebno platiti. Doma je pokušao s britanskim eskort-damama, no one sa svojim umjetnim trepavicama i lažnim tenom nisu mnogo što nudile po pitanju prijateljstva. Sviđale su mu se tajlandske djevojke jer su se ponašale onako kako bi se žene trebale ponašati, s poštovanjem i dostojanstveno, a jezična barijera uklanjala je opasnost od

112 Book as passion & BalkanDownload

vođenja ozbiljnih razgovora. Britanke su naprosto bile previše drske. – Ti dođi privatna soba, dam ti seks. – Lilly se nasmiješila. Htio je da zašuti. Kada bi sklopio oči, mogao bi se isključiti iz ovog užasnog mjesta, mogao bi ne misliti na razlog zbog kojega je ovdje, ali njezin glas nije mogao isključiti. Njezin je ljupki glas bio bolan podsjetnik na njegovu usamljenost koja ga je osakaćivala, kao i na činjenicu da nije bio samo usamljen već sam. Potpuno, apsolutno sam. – Želiš da plešem? – upitala je, s tračkom očaja u glasu. Vidio je da je zabrinuta da nije dovoljno lijepa ili dobra, da se brinula da će ju poslati natrag i zatražiti drugu djevojku. I pomišljao je na to, ali je znao kakve bi ona posljedice snosila kada bi to učinio. Nije to mogao učiniti. S unutrašnje je strane njezinih laktova uočio tragove uboda i shvatio da je Lilly u životu vjerojatno već bilo dovoljno teško. – Ne, u redu je, samo sjedi sa mnom. – Samo je htio osjetiti toplinu njezine ruke na svojoj, neki kontakt. Pomislio je na svoju hotelsku sobu i kako bi bilo dobro ponovno zaspati uz nekoga, kako bi bilo dobro probuditi se uz nekoga; sve ono što uzimamo zdravo za gotovo kada smo u braku. Poželio je da može vratiti vrijeme i sve učiniti ispočetka. Toliko bi toga promijenio, i ne samo način na koji se odnosio prema Ellen. Pomirio se s činjenicom da je gubitak Ellen prije mnogo godina za njega bio kazna zbog tajnog života koji je bio vodio. Ljudi su u potrazi za odgovorima njemu dolazili s vlastitim problemima, a on im ih je odlučno davao, sa sigurnošću onoga koji ima odgovore na sve, onoga koji je vjerovao u nešto veće od samoga sebe. No sve je to bila laž.

113 Book as passion & BalkanDownload

Hinio je sućut i suosjećanje, a iza zatvorenih je vrata bio ogorčen usamljen starac. Sada je želio da netko njemu laže, da mu kaže da će sve ispasti dobro, da za njega postoji nekakav plan. Bilo što osim ovakvog ispraznog postojanja. Pogledao je prema Lilly. Bila je tiha i grizla se za usnicu, očito nesigurna što bi s njim ako ju ne bude želio ševiti. Bio je ljubomoran na njezinu jednostavnost, na njezinu spoznaju o svojoj ulozi. Njezina je uloga bila ta da bude predmetom žudnje usamljenih starih putnika, no on više nije znao koja je bila njegova uloga. Nije radio otkako je prestao biti vikarom, i živio je od svoje skromne mirovine. Srećom, bio se bogato oženio pa ni nije morao raditi nakon što je Ellen umrla. Nije imao prijatelja ni obitelji vrijedne spomena, izuzev nećaka kojega nikada nije, a vjerojatno ni neće upoznati. Koliko je Stephen znao, nikome nije bio bitan, osim možda Lilly u ovom trenutku. Upijala je svaku njegovu riječ, čekajući njegovu zapovijed, spremna ispuniti svoju svrhu. Možda se nadala da će ju spasiti, da će ju odvesti s ovoga mjesta i povesti sa sobom u bolji život. Ali on je bio previše izgubljen. S vremenom bi ju povrijedio kao što je povrijedio Ellen, kao što je povrijedio mnoge ljude. Ostavivši fizičke tragove na njima. Pitao se nije li njegova kazna to što je bio živ, što je morao živjeti s uspomenama na prošle grijehe, uvijek u nadi da će mu se pružiti druga prilika. Ali drugih prilika zapravo nema. To je bila nepogrešiva istina o Stephenu. On je bio otrov. Zato je i ustrajao u tim kratkim stankama unutar svoje samoće; znao je da ne zaslužuje ništa bolje. Lilly mu je stavila ruku na bedro, ali njegovo tijelo nije reagiralo kao što bi reagiralo prije više godina. Nesumnjivo je zbog pritiska tog očekivanja još više omlitavio. Posegnuo je u

114 Book as passion & BalkanDownload

džep i izvadio smotuljak novčanica te joj ih pod stolom stavio u ruku. Spremila je novac u najlonku i nastavila pomicati ruku duž njegova bedra. Jednim je dijelom htio da nastavi, ali od Ellenine je smrti postao praznovjeran, te bi zamišljao kako ga s neodobravanjem gleda s nebesa. Nije ju želio razočarati u smrti, kao što je to bio činio dok je bila živa. Katkad bi mu savjest proradila, a katkad bi prevagnula zvijer koja se u njemu krila. Večeras je zbog Lillyna očajnička pogleda morao dvaput razmisliti. Sjetio se zašto je išao na ovakva putovanja, odnosno kako si je objašnjavao razloge svojih odlazaka. – Ne, hvala, Lilly. Moram sada poći. – Lilly je u isti mah djelovala povrijeđeno i zahvalno. Stephen je izašao iz separea i prišao madam koja je stajala na povišenju uz vrata. – Ne dobra? Imam mlada cura, imam djevica. – Molim? Ne... ne, hvala. – Izvadio je još novčanica i pružio joj. To ju je ušutkalo. Izašao je zgađen samim sobom. Trebao je otići u svoj uobičajeni bar gdje su se djevojke barem pravile da nisu potpuno bespomoćne, gdje su si barem ubrizgavale drogu između nožnih prstiju. Umetnuo je karticu za otključavanje u prorez pred vratima svoje hotelske sobe. Bio je na trećem katu i radovao se panoramskom pogledu na grad i osjećaju odvojenosti od ostatka svijeta. Vrata su se uz škljocaj otvorila, a u njegovu su apartmanu svjetla već bila upaljena. Nakostriješile su mu se dlake na šiji i odmah proradilo šesto čulo, no svejedno je ušao u sobu. Prišao je mjestu za sjedenje i na stolu ugledao kutiju, dar omotan ukrasnom vrpcom. Klonuo je na kauč i pozorno

115 Book as passion & BalkanDownload

promatrao kutiju pred sobom, svjestan da mu se mokra odjeća cijedi na luksuznu bijelu baršunastu tkaninu. Nije se bojao otvoriti kutiju. Znao je što je u njoj: već je prije bio vidio takvu kutiju, nekoć ju je nekome dao. Sjetio se uzbuđenja na njihovim licima, a zatim straha i pristanka čim bi otvorili kutiju. – Još si uvijek tu? – upitao je Stephen. – Da. – Iza njega je dopro glas muškarca, dublji no što je očekivao, stariji no što je pamtio, jednoličan. – Pitao sam se hoću li te ikada više vidjeti. – Znao si da hoćeš. – Glas mu je i dalje bio jednoličan i suzdržan. Bez praštanja. – Da, vjerojatno jesam. Hoćeš li me ubiti? – Bilo je to glupo pitanje i Stephen je to znao. – Otvori kutiju. Stephen je pogledao u kutiju i vidio ono što je i pretpostavio da će vidjeti – ovratnik na čijoj je prednjoj strani bila pričvršćena metalna šipka s četiri šiljka, dva na svakom kraju. Izgledao je poput vilice za roštilj s dvostrukim krajem, jedan da se zabije u vrat, a drugi u prsa. Bio je to isti onaj ovratnik, ista ona kutija. – Drago mi je što si se uspio izvući, ako ti to išta znači. Nadao sam se da ćeš biti dobro. – Čini li se tebi išta od ovoga dobrim? – Glas mu je zvučao pomalo napuklo. Stephen je u njemu osjetio bol. – Ne, pretpostavljam da ne. – Stephen se polako ustao i skinuo kaput, bacivši ga na kauč do sebe. Prišao je prozoru, posljednji put gledajući zadivljujući osvijetljeni grad. Nije obraćao pozornost na sjenovit odraz koji mu se odostraga približavao. Nije bio uplašen, nije namjeravao pobjeći. – Dao sam strog naputak da me posluga u sobu ne gnjavi dva dana.

116 Book as passion & BalkanDownload

– Sumnjam da će toliko trajati – odvratio je muškarac dok mu je vezivao ruke na leđima. Počeo ga je vući prema spavaćoj sobi. – Mogu li ostati ovdje? Znam da nemam pravo išta te tražiti, ali volio bih stajati tu, ako će to biti kraj. – Čuo je kako je muškarac uzdahnuo, te ga je potom dovukao do prozora i zavezao za stolić od mahagonija koji je bio pričvršćen uza zid. Nekoliko je puta omotao uže te mu ograničio dotok krvi u ruke. Stephen je u njima osjetio kucanje bila i pomislio na Lillyne nježne prste. Zatim je došao red na ovratnik. Stephen je podigao glavu dok mu ga je muškarac stavljao oko vrata i namjestio tako da su mu šiljci bili između brade i prsa. Držati glavu u zraku bilo je iscrpljujuće. S vremenom, kada mu glava padne, rane neće odmah biti pogubne, ali će mu produljiti patnju i bol učiniti nesnosnom. No neće dugo potrajati, barem ne za Stephena. Sumnjao je da će bez svojih lijekova za srce izdržati noć, i bio je na tome zahvalan. Vilica za heretike, tako se to zvalo. To će ga na koncu ubiti. Morao se zasmijuljiti zbog prikladnosti njezina imena. Krajičkom oka opazio je muškarca kako odlazi iz sobe. To je bilo to. Sada je bio istinski sam, i bilo je samo pitanje vremena.

117 Book as passion & BalkanDownload

14. POGLAVLJE Pomak Prošlo je tjedan dana otkako je samodopadni Ryan bio priveden na saslušanje i odmah potom pušten. Policajci su danonoćno dežurali ispred njegove kuće, dok je ostatak policijskih snaga držao Adriana pod budnim okom, za slučaj da odluči izvesti kakvu glupost. Zatražili su ga da prođe kroz sve svoje stare bilješke iz prijašnje istrage vezane uz slučaj Ryana Harta, ne bi li otkrio je li bilo kakvih naznaka da je Ryan planirao ubiti svojega oca. Po temeljitosti svojih bilješki mogao je vidjeti kada je počeo gubiti kontrolu: napola dovršena izvješća, nepotpuni opisi i nejasni komentari, kao i naškrabane riječi razbacane po bilježnici, koje su mu u to vrijeme zacijelo imale smisla. Već je i prije bio tako prolazio kroz cijeli slučaj, koji je bio analiziran do najsitnijih detalja, kako bi se mogla oboriti tužba za uznemiravanje koju je Ryan podigao protiv njega. Ni tada nije bilo ničega, i on je to znao. I Morris je to znao. Adrian je itekako bio svjestan da je sve to bio samo način da ga se nečim zaokupi, da ga se drži podalje od slučaja. Adrian je otišao s posla i krenuo drugim putem no obično. Nije imao volje vratiti se kući i biti sam sa svojim mislima. Naišao je na malu pivnicu skrivenu daleko od glavnih ulica, a budući da je izgledala mirno, ušao je u nju. Sjeo je u najmračniji kutak koji je

118 Book as passion & BalkanDownload

uspio pronaći. Nije to bila neka od pivnica u koje je običavao ići, dapače, ovu nikada prije nije ni vidio. Bila je mala, a gosti su očito bili navikli svake večeri viđati ista lica. No Adrian je svejedno sjeo. Htio se do te mjere napiti da se ne može sjetiti ni vlastitog imena. Prisjetio se da se tako osjećao i posljednji put kada je Ryan Hart bio predmetom njihove istrage. Sjetio se one potrebe da nestane, da prestane razmišljati, jer se stvari nisu odvijale onako kako su trebale, dok je tako očajnički želio skloniti Ryana s ulice. Neka skrivena misao kao da mu je šaputala, ali što mu je šaputala? Nije znao. No kao da je nešto zaboravljao, kao da mu je nešto promaklo. Nešto. Nešto. Upravo je dovršio svoje četvrto pivo kad je shvatio da mu to nije dovoljno odvraćalo misli. Trebalo mu je nešto opipljivije, malo ljudskog dodira. Adrian je izašao iz male pivnice i krenuo gradom, sretan što večeras nije bio na dužnosti. Pred pivnicama su se okupljali pušači ne bi li dobili svoju nikotinsku dozu. I njemu bi sada dobro bila došla cigareta. Promatrao je poznati prizor ljudi mnogo mlađih od sebe kako čine sve one pogreške koje je i sam učinio stotinu puta, pa i češće. Poriv za nedoličnim ponašanjem bio je skoro obavezan tijekom vrućih, ljepljivih večeri. Gotovo je bilo moguće osjetiti feromone u zraku i namirisati svježi znoj, zahvaljujući kojima se postiže željeni cilj, čineći ove tjelesne susrete malo jednostavnijima. Muškarci su djevojke obilno nudili alkoholom samo kako bi ih naveli na razgovor. Svi su se međusobno razmetali lažnim osmijesima i obasipali komplimentima, a zapravo su željeli isto: pronaći onu jednu posebnu osobu kako ne bi morali iz tjedna u tjedan prolaziti kroz cijelo to sranje.

119 Book as passion & BalkanDownload

Adrian je pomislio kako je nekoć bio uvjeren daje Andrea bila ta osoba, ne shvaćajući da ona nikada nije isto osjećala prema njemu. Znala je da je bila predodređena zajutra uz kavu i dizajnerske cipele. Adrian joj je bio samo odskočna daska, njezina buntovna faza prije nego što se skrasi. Odlučio je izbiti iz glave njezinu sliku. Razmišljati o njoj nije imalo nikakvog smisla. Njoj nije bilo stalo do njega pa si tako ni on nije mogao dopustiti da mari za nju. Uostalom, Andrea u koju je bio zaljubljen više nije postojala. Sada je bila hladna i bešćutna kuja i pritom se uopće nije pretvarala. Natrag na cilj koji je sada stajao pred njim. Malo izvan samoga gradskog središta Adrian je hodao prema zatvoru i zaustavio se kod jedne od brojnih gradskih kuća podijeljenih u stanove. Sama je zgrada bila pomalo oronula, no ipak, ako ne biste pogledali nekoliko stotina metara ulijevo, ne biste imali pojma da se nalazila tako blizu zatvora B kategorije, u kojem se nalazilo petstotinjak zatvorenika. Pritisnuo je zvono. – Tko je? – preko interfona se začuo ženski glas. – Adrian. – Oglasio se zvučni signal, Adrian je gurnuo vrata i ušao. Prva vrata bila su otvorena i Denise Ferguson, narednica na dužnosti u postaji, stajala je naslonjena na okvir vrata, držeći veliku čašu s vinom. Gledala ga je ravnodušno. – Pitala sam se hoću li te ikada više vidjeti... barem ovdje. – Jesi li nekog očekivala? – Kimnuo je prema njezinoj kratkoj satenskoj spavaćici. – Nikad ne znam kad mogu nekog očekivati – odvratila je s trunkom gorčine u glasu, a potom je širom otvorila vrata i krenula prema unutrašnjosti stana, očito čekajući da ju Adrian slijedi.

120 Book as passion & BalkanDownload

Sjeo je na kauč i promatrao ju dok mu je točila piće iz kristalnog dekantera za vino, koji je stajao na bijeloj komodi. Sve je u sobi bilo bijelo, bjeličasto, ili bilo koje bijele nijanse koju je moguće zamisliti. Denise se ili pretvarala da se ljuti na njega ili se zaista ljutila, no iskreno, nije ga bilo briga. Znao je da vjerojatno ni nju nije bilo briga. Večeri su uvijek završavale isto. Denise je imala kratku, gotovo mušku frizuru i svjetloplave oči. Na poslu je uvijek nosila krvavocrveni ruž, ali kod kuće je bila u svojem prirodnom izdanju, i takva mu se više sviđala. Njihova je veza, ako se to moglo tako nazvati, započela prije otprilike dvije godine. Bio je to neformalni dogovor. Strogo poslovno. Nije spavao s njom otkako je bio suspendiran, čak i prije toga. Obično bi završili zajedno nakon posebno dugog dana na poslu. Nisu očijukali na radnome mjestu, zapravo jedva da su se uopće i pozdravljali. Nisu se tajno sastajali ni krišom pogledavali. Nije to bilo zato što su imali nešto za kriti, nego im to jednostavno nije bilo pretjerano važno. Tako im je odgovaralo. Negativna je strana, dakako, bio nedostatak strasti, samo brzinska ševa svakih nekoliko tjedana. Adrian je krenuo prema mjestu na kojem je stajala okrenuta leđima. Prišao joj je s leđa i iz ruke joj uzeo piče koje mu je natočila, pritisnuvši ju preponama o komodu dok je ispijao nerazrijeđen škotski viski. Treskom je spustio čašu na komodu i svojim rukama sputao njezine, na što je ona izvila leđa i odgurivala ga naslanjajući se upravo tamo gdje je trebala. Poljubio ju je u vrati ona je zastenjala, zaboravljajući sve natruhe ljutnje koje su ostale nakon što je tako dugo bila zanemarena. Pokušala se okrenuti, ali čvrsto joj je držao ruke. Čaše na komodi zveckale su i lupkale dok se on nastavio trljati o nju. Najzad ju je oslobodio svojega stiska. Ruke su joj bile

121 Book as passion & BalkanDownload

crvene od siline pritiska. Okrenula se prema njemu u to malo prostora koji joj je prepustio, očešavši se svakim dijelom tijela o njegovo. Bez daha ga je poljubila u usta, a on ju je zgrabio za bedra i podigao na rub komode. Nogama ga je obavila oko struka, a on joj je uzvratio poljubac, ljubeći ju dugo i strastveno. Jednom joj je rukom držao ruke iza leđa, dok ju je drugom primio za vrat, nježno ga stišćući. Ona je u tome uživala, ne on. No on je bio taj koji je volio udovoljavati, činiti ono što su željele. Znao se prilagoditi. Budući da nije bila sklona okolišanju, ruka joj je krenula ravno prema njegovu remenu i vješto ga skinula. Ubrzo ju je opet podigao i bacio na bijeli kožni kauč. U svakom je pogledu bila spremna. Zgrabila mu je zaporak na hlačama ne bi li ga otvorila prije no što prođe ovaj rijetki trenutak žurnosti. Možda stoga što nije bio s njom mjesecima ili zato što je imao naročito loš dan, ali sve je završilo jednako brzo kao što je i počelo. Najmanja količina podražaja bila je dovoljna da svrši, tako brzo da ga nije stigao ni izvaditi. – Oprosti – rekao je neiskreno. – Rekla sam ti da sam na piluli. – Izdahnula je dok je ustajao. – Da, čuo sam to i prije – odvratio je, malo manje ljubazno nego što je trebao. – Bez brige, policajče, nisam majčinski tip. – Ponovno je navukla spavaćicu i ustala da si natoči još jednu čašu vina. – Trebao bih ići – rekao je, napola posramljen, ali više zabrinut pri pomisli da bi ona možda željela »razgovarati«. – Naravno da bi trebao – rekla je ljutito. Adrian joj je prišao i rukom ju uhvatio za šiju. Osjetio je kako joj je kratka kosa oštra kad mu je naslonila glavu na dlan,

122 Book as passion & BalkanDownload

kao mačka koja uživa čak i u najmanjem obliku pažnje. Nagnuo joj je glavu prema sebi i ponovno ju poljubio. Na usnama joj je osjetio okus vina. – Žao mi je – šapnuo je. Polako joj je rukom prešao niz prednji dio tijela sve dok nije došao do vrha bedra. Ruka mu je polako kliznula među njezine noge, a ona mu se primakla. Ljepljiva tekućina koju je ostavio iza sebe prije samo nekoliko trenutaka hvatala mu se za prste dok ih je pomicao. Poljubio ju je u vrat i osjetio kako je uzdahnula, pazeći pritom da ju prstima pritišće taman toliko da izazove nekontrolirane drhtaje. Oslonivši se o stol, povremeno bi zadrhtala od njegova dodira, no on je znao čekati, znao je da ne smije ići prebrzo. Poljubio joj je vrh ramena i nastavio ju ljubiti prema ključnoj kosti sve dok se nije počela izvijati od užitka. Odmaknuo se i pogledao ju u lice. Oči su joj bile sklopljene, a čelo nabrano i usredotočeno na ritmičko pomicanje njegovih prstiju. Vidjevši ju pred sobom onako zadihanu, tijelo mu je i samo reagiralo. Koža joj je blistala orošena znojem. Pritisnuo ju je uza zid i stao strastveno ljubiti prije no što ju je ugrizao za vrat, isprva nježno, a potom dovoljno snažno da su joj se s usana oteli blagi uzdasi. Tijelo mu je sada bilo sasvim blizu njezina. Nagnuo se prema njoj kako bi joj lakše bilo stajati dok su mu se prsti pomicali sve žustrije. Trudila se zadržati ravnotežu, zarivši mu nokte u leđa dok joj je on prste gurao sve dublje. Naposljetku je klonula, u isto vrijeme popuštajući stisak i hvatajući dah. Pričekao je trenutak, uživajući u toplini njihove povezanosti, a potom se polako odmaknuo, dajući joj vremena da se sigurno osovi na noge. Otišao je do sudopera i oprao ruke. Povezanost se opet prekinula, a interakcija završila.

123 Book as passion & BalkanDownload

– Zašto ne ostaneš? – upitala ga je kad je uspjela progovoriti. – Ne mogu večeras. Možda sljedeći put – odgovorio je, ne znajući što drugo reći, istovremeno ne želeći zvučati potpuno hladno. Osjećao se kao govno, ali je svejedno otišao. Ona se mogla s time nositi, znala je na čemu je. Tako je to bilo između njih, jedino kako je i moglo biti. Sam se morao boriti sa svojim demonima prije no što bi ikoga drugog mogao izložiti njihovim utjecajima. Morao se posvetiti slučaju na kojemu su radili, bilo je vrijeme da prestane sa zajebancijom. Grey se ubrzo trebala pojaviti, a ovoga je puta bio red na Adrianu da kupi cigarete. Svečano je obećao da će ih kupiti. Izašao je iz zgrade i pogledao nebo. Bijelilo se, a u zraku se ćutjela studen iako je bio kraj kolovoza. Pri ovakvu vremenu, toranj crkve sv. Tome nadvijao se nad zbijenim terasama kao navjestitelj propasti. Bijeli su oblaci plovili na bijelome nebu kao na usporenoj snimci. Nije bio baš najbolji dan za mamurluk. Premda nije bilo ni tračka sunčeve svjetlosti, bilo je bolno za oči pogledati prema gore, bilo je bolno pogledati bilo kamo. Požalio je što nije ponio sunčane naočale. Svratio je u Uncle Mac’s, malu trgovinu na samom kraju ulice u kojoj je živio. Gotovo se spotaknuo jer je sve bilo krcato proizvodima naslaganima od poda do stropa, između kojih je vijugao uzak prolaz. Dospjeti iz jednog dijela trgovine u drugi, a da se pritom s vrha ne sruši gomila kutija s keksima, nije bilo lako. Uzeo je bocu mlijeka i malo slanine te krenuo prema malenome pultu. Mlada je žena osvanula iza golemih stalaka sa žvakaćim gumama koji su se protezali od pulta do stropa.

124 Book as passion & BalkanDownload

Skenirala je proizvode ni ne podigavši pogled te ih stavila u plavu vrećicu. – I molim vas dvadeset onih ondje. – Adrian je pokazao na marku cigareta za koje je znao da je Grey pušila. – Dvadeset – glas joj se prekinuo dok je ponavljala za njim. Promatrao joj je usne dok je više puta nečujno izgovorila riječ. U vrećicu je stavila i cigarete. – Nisam vas prije vidio ovdje. Novi ste? – Nagnuo se kako biju pogledao u oči. Pogledala ga je, a zatim nervozno skrenula pogled. – Da, nova sam. – Naglasak joj nije bio baš isti kao kod Dimija, vlasnika trgovine. – Jeste li u rodu s Dimijem? Ima mnogo rodbine, zar ne? – Adrian se nasmijao. – Da, rođaci smo. – Odgovarala je kratko. Adrian je izvadio novčanik kako bi platio i vidio da su joj se oči razrogačile od straha kad je ugledala njegovu policijsku značku. Dimi mu je već prije bio govorio o korupciji u policiji u svojoj domovini. Adrianu je bilo neugodno. Platio je i brzo zatvorio novčanik. Sramio se što postoje ljudi koji, poput njega, imaju moć, iako ograničenu, a koriste ju kako bi manipulirali drugima i naškodili im. Ako ne možete vjerovati ljudima koji bi vas trebali štititi, kome onda možete? – Zadržite ostatak. – Pružio joj je novčanicu od dvadeset funta. Dimi mu je bio drag, no bio je škrtac. Uvijek bi mu na blagajni podvaljivao proizvode kojima je istekao rok trajanja. Jednom ga prilikom nije htio pustiti van iz trgovine dok nije kupio cijelo pakiranje konzervi za mačke, premda ju nije ni imao. Bez sumnje, bio je uvjerljiv stari lisac. Dok je izlazio iz trgovine,

125 Book as passion & BalkanDownload

Adrian je čuo glazbu kako trešti iz Greyina automobila, prije no što ga je uopće vidio. Pohitao je do njega i ušao. Nije bilo druge, slanina će jednostavno morati cijeli dan ležati na stražnjem sjedalu. Banuo je u ured glavnog inspektora Morrisa, koji je sjedio za radnim stolom zureći u telefon i trljajući sljepoočnice. Izgledao je razdraženo. Od mrštenja duboke su mu bore oko očiju bile naglašene. – Gospodine, ovo je smiješno. Poznajem Ryanovu prošlost bolje od ikoga u ovoj zgradi i dok svi vi ovdje pokušavate shvatiti što se zbiva, on i dalje živi na visokoj nozi. Sve nas pravi budalama! Grey se sakrila iza Adriana, držeći se po strani taman toliko da ne bude uhvaćena u unakrsnoj vatri. – Znaš li s kim sam se upravo čuo preko telefona? S Nezavisnim povjerenstvom za pritužbe na rad policije, Adriane. Još nas uvijek imaju na zubu zbog tvojeg posljednjeg posjeta Ryanu Hartu. Imamo sreće što njegovi odvjetnici nisu tražili novčanu odštetu. Ako i tebe uključimo u slučaj, zatražit će tvoju značku. Možda čak i moju! Možeš li zamisliti novinske naslovnice ako se u sve to uključi još i povjerenstvo? – Pustite da se ja brinem za svoju značku, gospodine. Nitko toga gada ne želi smjestiti iza rešetaka više od mene! Bit ću diskretan. Glavni je inspektor ustao i nagnuo se nad stol, netremice gledajući Adriana ravno u oči. –Miles, žele nam poslati nekoga iz Državne agencije za suzbijanje kriminala, ali obećao sam im da to mogu i sam riješiti.

126 Book as passion & BalkanDownload

U ovom trenutku to znači riješiti se tebe. To su mi jasno dali do znanja. Glavni inspektor Morris ponovno je sjeo na svoju stolicu. Više nije vikao, što je bio dobar znak. – Samo nam dopustite da prođemo kroz dokumentaciju, gospodine, uključujući i novu. – Grey je stupila naprijed. – Kako bi to moglo naštetiti slučaju? – Grey, drži ga na oku, ne dopusti mu da te povuče sa sobom. Trenutačno su sve oči uprte u nas. Miles, sljedeći put neću za tebe podmetnuti leđa. – Hvala vam, gospodine. – Adrian je izašao iz ureda i otišao u operativnu prostoriju, zgrabivši sa stola Ryanov i Kevinov dosje. – Kloni se Ryana Harta! – Morris je viknuo s drugog kraja prostorije, na što su svi pogledali Adriana, koji je već prelistavao izvješća. Adrianu se želudac počeo stezati pri pogledu na fotografije s mjesta zločina. Sve je izgledalo nekako pogrešno. Soba je bila u besprijekornom stanju, osim kreveta na kojem je ležalo Kevinovo tijelo raskomadano u nekoliko dijelova, koji su bili nanovo spojeni u obliku ljudskoga bića, no ne ispravnim redoslijedom. Stopala su bila na suprotnim nogama, a šake na suprotnim rukama. Cijeli je prizor ostavljao gotovo biblijski dojam, podsjećajući na neku vrstu obreda. Nešto se očito time željelo reći. Nakon što je završio s proučavanjem fotografije, Adrian ju je dodao Grey, koja nije mogla sakriti izraz gađenja na licu. – Dovraga! – promrmljala je. – Ryan je stvarno mrzio oca. – Ali ovo je previše. Pretjerano. – U pravu si. Ovo je sama definicija pretjeranosti.

127 Book as passion & BalkanDownload

– Ni ja se nisam slagao s ocem, ali ovo? – Adrian je duboko udahnuo i pogledao kroz prozor. Nešto ga je kopkalo. Sjećanje? – Ne misliš da je Ryan to učinio, je li tako? – Ne znam. Ryan je nitkov, ali ne mogu ga zamisliti kako vlastitom ocu vadi sve organe. – Ne? – Mogao bi se pobrinuti za to da netko nestane, ali da to zaista sam učini... baš ovo... To je... – Misliš da je netko drugi to učinio, da bi mu poslao poruku? Neki suparnički preprodavač droge? – Nije bilo neke ljubavi između Ryana i njegova oca. Mnogo toga drugog više bi ga uzrujalo. Onaj pas, za početak. Jednom je neki stari jadnik pregazio njegova zadnjeg psa i zatim misteriozno završio u kritičnom stanju u bolnici Wonford. Nikada nismo uspjeli dokazati da je on stajao iza toga, ali je. Sam mi je to rekao. Ako želiš napakostiti Ryanu Hartu, ubit ćeš mu psa, a ne oca. – Osim toga, gdje su organi? – Upravo tako! – Mislim, bizarno je što su uklonjeni. Misliš li da to možda ima neke veze s crnim tržištem? – Kevin Hart bio je debeli stari dijabetičar i alkoholičar. Njegovi su organi jedva njemu nešto vrijedili, a kamoli nekom drugom. – Pa zašto onda? – Ne znam, samo znam da moram opet popričati s Ryanom. – Miley, pokušavaš li mi srediti otkaz? – Nasmiješila se.

128 Book as passion & BalkanDownload

– Imamo ga! – Daniels je banuo u operativnu prostoriju, držeći u ruci fotografiju. – Nadzorna ga je kamera snimila na pristaništu u 11.45, a ne kod prijatelja na partiji pokera. – Idite ga uhititi – kazao je Morris i pljesnuo rukama, ostavljajući dojam da je sve gotovo. – Pristanište je prilično daleko od stana žrtve – kazao je Adrian. – Moraš se vratiti u teretanu, sinko – Daniels je zakriještao. –Smekšao si se otkako su te suspendirali. Ja to mogu istrčati za deset minuta. – Da, dobro, Robocope, ti si čudo prirode, ali promašio si bit. Za cijeli onaj prizor s mjesta zločina trebalo je mnogo vremena. Izveden je precizno i besprijekorno. Nije bilo otisaka prstiju, čak ni Hartovih, što znači daje cijeli stan bio očišćen. Čak nam ni tragovi krvi ništa ne govore. Zacijelo je tijelo izrezao u kadi ili negdje drugdje, jer nam nedostaje dobrih par litara. Morao je, dakle, doći tamo, ubiti i raskomadati oca, očistiti mjesto zločina, nigdje pritom ne ostavivši nikakav trag, a zatim se vratiti na partiju pokera, i to sve u samo sat vremena. Ne. Tko god da je ovo napravio, uzeo si je dosta vremena. – Bit je u tome da smo mu oborili alibi. Nastavimo li istraživati u tom smjeru, otkrit ćemo i ostalo. Ovo je u najmanju ruku dovoljno za podizanje naloga za pretres njegove kuće – rekao je Morris, protrljavši čelo, očito frustriran Adrianom. – Danielse, zašto si još ovdje? Idi uhititi gada! – Policajci raspoređeni ispred njegove kuće upravo su mu pokucah na vrata, šefe, no nitko nije otvorio. Mislim da im je kidnuo – rekao je Fraser nevoljko.

129 Book as passion & BalkanDownload

– Dođavola! – odbrusio je glavni inspektor Morris kroz zube. – Šefe, pustite da ja s njim razgovaram kad ga pronađete – Adrian se ponudio, dobro znajući da se igra šefovim strpljenjem. – Ne. Štoviše, možeš ići kući, slobodan si za danas. I ti, Grey. – Ali, šefe? – Podigla je ruke u zrak, znajući da u konačnici raspravljanje nije imalo nikakvog smisla. – Morate se držati podalje od ovog slučaja. Ne želim da ijedno od vas bude tu kad ga privedemo. Ne možemo mu dopustiti da se ovaj put izvuče. – Ali što sam ja učinila, šefe? – upitala je Grey. – Grey, žao mi je. Idi u ophodnju, provjeri neke stare tragove, radi bilo što i bilo gdje, samo ne ovdje. Želim da nam se oboje sklonite s puta. Grey je ljutito otpuhnula i prostrijelila Adriana pogledom. Zatim je izašla iz prostorije. Adrian je zgrabio jaknu i ključeve od automobila te krenuo za njom. Kad je izašao van, vidio ju je kako naslonjena na njegov automobil puši cigaretu. Ponudila je i njemu jednu i on ju je prihvatio. – Ovo je sranje. – Žao mi je. – Zajebi žaljenje, pričaj mi o Ryanu. – Dodala mu je svoj upaljač. – Policijski dosje odavno mu je otvoren. Započeo je u nekoj usranoj bandi, čiji pripadnici dolaze iz radničke klase, a kad se dokopaju novaca, nose skupu dizajnersku odjeću. Postupno je napredovao do nekog moćnog položaja. – Mislila sam da mu je otac bio pun love.

130 Book as passion & BalkanDownload

– Da, ali roditelji su ga izbacili na cestu kad mu je bilo nekih četrnaest godina. Stalno je bio privođen zbog vandalizma i kaznenih djela oštećivanja imovine. Kap koja je prelila čašu bila je kad je uhićen zbog prodaje cracka u svojoj otmjenoj privatnoj školi. Tada su ga roditelji izbacili iz kuće. Nisu htjeli da upropasti školski uspjeh njihove kćeri, njegove sestre. Rekli su da nisu željeli da se njegovi prijatelji narkići motaju oko nje. – Je li bio zlostavljan? – Bez sumnje. Kevin Hart je golem i nasilan čovjek, odnosno, bio je. Imao je kratak fitilj, siguran sam da je Ryan često znao izvući deblji kraj. – Seksualno zlostavljanje? – Bilo je dosta medicinske dokumentacije iz vremena kad je bio dijete. Napukla rebra, slomljena ruka, znaš, mnogo navodnih padova s bicikla, ali koliko znam, nijedan nagovještaj koji bi upućivao na nešto drugo. – Možda je Ryan naprosto puknuo. – I učinio ono? Potrebno je malo više od nekoliko slomljenih kostiju da postaneš tip osobe koja bi bila kadra učiniti takvo što. – Adrian je znao što znači dobiti batine od oca; imao je ožiljke kojima je to mogao posvjedočiti, psihičke i fizičke. Povukao je dim cigarete i okrenuo se, pokušavajući izbjeći Greyin pogled. Već joj je bio govorio o navikama vlastita oca, ali ako se sami niste nikada brinuli za ovisnika o metamfetaminima, niste to mogli shvatiti. Nije bilo riječi kojima bi se moglo izraziti kako je to bilo imati trinaest godina, vratiti se kući iz škole i vidjeti oca kako se reže nožem za povrće, pokušavajući izvući imaginarne kukce ispod kože. U roku od godinu dana osoba koju je nekada volio i

131 Book as passion & BalkanDownload

poznavao postala je nešto sasvim drugo, neka vrsta demona koji mu je dubokim hrapavim glasom govorio najbolnije i najopscenije uvrede. Postojala je razlika između prilično funkcionalnog alkoholičara s kojim je odrastao i čovjeka kojega je gledao kako polako kopni. Jedina svijetla točka bilo je to što njegov otac nikada nije bio uhićen pa se Adrian mogao priključiti policiji. Osjetivši kako ga Grey promatra, ušao je u automobil ne bi li izbjegao daljnje ispitivanje. – Ideš li? – Kamo idemo? – Reći ću ti kad stignemo.

132 Book as passion & BalkanDownload

15. POGLAVLJE Čudovište Parker je oduvijek znao čime će se baviti. Nije se točno mogao sjetiti je li sam odabrao svoj poziv ili je on odabrao njega, ali nekako mu se činio neizbježnim. Cijeli je život bio okružen muzejima. Otac mu je bio arheolog, majka fotografkinja, te su putovali svijetom iskapajući na lokalitetima i otkrivajući zanimljive artefakte. Kad je imao deset godina, roditelji su mu poginuli u automobilskoj nesreći i počeo je živjeti s djedom. Nije lagao Abbey o svojem posjetu muzeju u djetinjstvu, iako možda nije u potpunosti bio iskren prema njoj. To mu je bilo nalik, govoriti ljudima poluistine kako bi ih poštedio stvarnosti vlastite mladosti. Sjedio je u kuhinji i jeo tost dok je Sally poskakivala okolo puna očekivanja; znala je da je uskoro vrijeme za njezinu šetnju. Sally je Parkeru spasila život i bila mu je životna družica već gotovo sedam godina. Činilo se glupim, no ona mu je dala svrhu, razlog da živi, da se nastavi boriti. Kao jedinac jedinca, Parker poslije smrti svojih roditelja nije imao proširenu obitelj koja bi ga voljela. Da nije bilo Sally, već bi bio digao ruke od sebe. Trebala mu je ta ovisnost, ta ljubav, taj osjećaj da je nekome bio potreban. Prije Sally nije znao što znači voljeti. Parkeru je oduvijek bio tajanstven osjećaj vezanosti uz nekoga, stavljanje tuđe sreće na

133 Book as passion & BalkanDownload

prvo mjesto. Prije Sally bio je ispunjen mržnjom. Mrzio je sebe, svoj život i cijeli svijet. Zbog Sally se osjetio vrijednim voljenja. Ona mu je pokazala da svijet nije u potpunosti loš. Dohvatio je pseći povodac s vješalice za kapute i nasmiješio se vidjevši njezino uzbuđenje. Vani je počelo lagano kišiti. Kad se vrate iz šetnje, ispunit će kuću tim vlažnim mirisom koji mu je bio vrlo odbojan. Stajao je pred Abbeynom zgradom kad se lagana kišica pretvorila u pljusak, zaštitivši si glavu jutarnjim novinama. Sve je češće vodio Sally tom rutom. Pitao se bi li joj trebao pozvoniti na portafon. Poljubac je nešto značio, zar ne? Nije bio siguran koji je stan bio njezin. Odlučno je pritisnuo nekoliko zvona, no nije bilo odgovora. Bilo je rano subotnje jutro i svi su vjerojatno spavali. Svakog se trenutka kiša sve više pojačavala i morali su se skloniti. Čuo je kako Sally nezadovoljno cvili, požurujući ga da ih uvede unutra. Smrzavao se ispod odjeće. Zakoračio je unatrag i pogledao uvis, pokušavajući odgonetnuti koji bi prozor mogao biti Abbeyn. Otišao je u uličicu pokraj zgrade i ugledao protupožarne ljestve; Sally ga je vjerno pratila uz stube. Došli su do drugog kata i Parker je provirio kroz prozor. Bio je to Abbeyn dnevni boravak, a ona je spavala na kauču. Kratko ju je promatrao. Da nije bilo kiše i Sallyna prijekornog pogleda, stajao bi na metalnom stubištu i dulje ju gledao, no osjećao se krivim i zbog ovoga malog zadovoljstva koje si je dopustio. Pokucao je na prozor i vidio kako se Abbey promeškoljila. Pogledala je prema ulaznim vratima, pa je ponovno pokucao. Konačno je pogledala u njegovu smjeru. Isprva je djelovala uplašeno, dok nije shvatila da je to bio on i da joj nije predstavljao nikakvu prijetnju, a da i ne spominjemo

134 Book as passion & BalkanDownload

sirotu mokru Sally koja je kroz veliki prozor bespomoćno zurila u nju. Pohitala je i otvorila ga. – Što tu radiš? – pitala je dok je preko Sally prebacivala velik pokrivač, prije no što joj se stigla otresti po cijelome dnevnom boravku. – Oprosti! Krivo sam procijenio vrijeme. Uopće se nisam prikladno odjenuo. – Njegov dugačak vuneni kaput bio je skroz promočen. Uzela ga je i otišla po ručnik. Kiša je počela još jače bubnjati o prozor i Parker je osjetio olakšanje što su bili unutra. Trebalo bi im najmanje pola sata da se vrate natrag kući. Abbey mu je dala ručnik. Hladna mu je voda s kose kapala niz leđa, odjeća mu se priljubila uz tijelo i počeo se tresti. Bacio je novine na stolić za kavu; bile su potpuno promočene, jedva da ih se isplatilo čuvati. – Donijet ću ti kućni ogrtač. Možeš staviti odjeću na radijator, a ako želiš, mogu malo pojačati grijanje. – Želio je. Što je dulje stajao s tom namočenom odjećom, to se mokrije osjećao. Sally se već udomaćila, protresla se i sklupčala na podu, izgledajući kao da je puna samosažaljenja. Parker je počeo otkopčavati košulju, svjestan da je bio blijed kao krpa, ali i toliko mokar da za to nije mario. Voda mu se cijedila niz noge i osjećao je kako su mu se nožni prsti naborali od vlage koju su upile čarape. Bacio je cipele i nagnuo se da skine čarape. Abbey se vratila s ogrtačem i on je brzo ustao. – Hvala ti i oprosti zbog ovoga. Sipila je sitna kišica kad smo izašli, mislio sam da će na tome i ostati. – Ionako je planirao proći pokraj Abbeyna stana. Bila je puka slučajnost što je zbog

135 Book as passion & BalkanDownload

vremena bio prisiljen pritisnuti zvono i popeti se protupožarnim ljestvama. – Skuhat ću ti čaj. – Abbeyn je pogled privuklo nešto iza njegovih leđa. Izgledala je kao da je vidjela duha. Zgrabio je ogrtač i, kad je otišla u kuhinju, okrenuo se da vidi što ju je uplašilo. Ugledao je veliko ogledalo iza sebe. I samoga ga je šokirao pogled na vlastita leđa, koja je dugo vremena uspješno izbjegavao gledati. Duboke ružičaste brazgotine izgledale su istaknutije no što je pamtio, možda zato što mu je koža, u usporedbi s njima, bila izrazito blijeda. Dugačke duboke linije, kojima su mu leđa bila ispresijecana u svim smjerovima, nisu bile slučajnost. Nemoguće ih je bilo ublažiti objašnjenjem da su nešto malo i nevažno; izražavale su pakosnu namjeru. Prije nego što je skinuo hlače, brzo je navukao mornarskoplavi ogrtač, zahvalan na tome što je Abbey bila razumna djevojka i što mu nije ponudila da se zaogrne nečim preženstvenim, čime bi njegovo poniženje bilo još veće. Objesio je odjeću na radijator i sjeo na kauč, pokušavajući kontrolirati disanje. Osjetio je kako mu je srce sve jače lupalo i grizla ga je savjest što je uopće ovamo došao. Činilo se kao daje zaboravio ili se snagom volje prisilio da zaboravi. Na trenutak je bio pomislio da je normalan, da je kao svaki drugi muškarac; tako se uz nju osjećao. Ili je možda htio da ona vidi, možda je duboko u sebi mislio da bi mogla razumjeti. Ta nevidljiva nit između njih povlačila je na površinu njegovu podsvijest, zbog čega se ponašao drukčije. Izašla je iz kuhinje noseći šalicu čaja, a on se silno trudio da mu se ruka ne trese kada ju je podigao. Smjestila se pokraj njega

136 Book as passion & BalkanDownload

na kauču. Nadao se da će razgovor uspjeti odvesti u smjeru koji ne bi bio previše osoban. Parker se suzdržavao da se ne trese, očajnički se usredotočivši na vrelinu čaja u rukama, a ne na činjenicu da je bio gotovo potpuno nag. Znao je da je gorjela od želje da ga pita za ožiljke. Gotovo je vidio neizgovorene riječi kako se naziru u zraku u oblačiću s mislima. Iz nekog je razloga došao ovamo, a mogao se okrenuti i otići kući kad se kiša spustila. Mogao je produžiti pokraj njezina stana. Toliko je toga mogao učiniti da se pobrine da ona ne vidi ono što je bila vidjela. Možda joj je jednim dijelom želio dati do znanja da razumije to što ona krije od njega, što god to bilo, da može vidjeti mimo osobe koju je hinila i pokazati joj da i on ima tajne. Želio joj je olakšati; bilo je prekasno za pretvaranje. – Ne bole, samo ružno izgledaju, i to je sve – izustio je. – Tko ti je to učinio? – Nije važno, bilo je to u nekom drugom životu. – Mogu li vidjeti? – Osupnula ga je molba, a primijetio je daje i nju samu pomalo zatekla. Ustao je i, okrenuvši joj leđa, skinuo ogrtač, stojeći potpuno gol u njezinoj dnevnoj sobi. Začudo, osjetio se sputanijim time što ga je Sally mogla vidjeti ovakva, premda je pas očito bio zainteresiraniji za zdjelu s ostacima bolonjeza koju je Abbey preda nj stavila. Stajao je tako uspravno, gotovo kao da se nalazi na vojnom pregledu. Je li mogla primijetiti da je on već bio stajao ovako nebrojeno puta ranije? Kada se bio bojao makar i malo pomaknuti strahujući da ga ne kazne zbog neposlušnosti. Upro je pogled u daljinu dok se prisjećao nebrojenih prilika iz svog starog života, prilika u kojima mu je bilo rečeno da stoji u

137 Book as passion & BalkanDownload

stavu mirno. Prisjetio se svakog bičevanja koje je bio primio u prostoriji potpuno drukčijoj od ove, lišenoj svake naznake dobrote. Opustio je ramena, ne dopuštajući mišićima da se ukoče kao nekada, boreći se protiv disocijacije vlastite ličnosti, koja je dolazila s uspravnim držanjem tijela. Duboke brazgotine na njegovim leđima ne mogu u potpunosti dočarati bol koju je Parker bio doživio, količinu poniženja koje je bio pretrpio. Nastojao se ne lecnuti kad je na leđima osjetio njezine tople prste, znajući da mu ona neće nauditi. Svojim je sitnim rukama prelazila preko linija koje su se pretapale, križale i nejasno stapale u velik čudovišan oblik, kojim kao da je bio žigosan. Prstima mu je prelazila duž nabora na površini kože, gdje bi mu se instrument slijepio za razderano meso svaki put kad bi bio prislonjen, a zatim ga otkinuo, što se stalno iznova ponavljalo. Okrenuo se, još uvijek svjestan svoje golotinje, no želio ju je pogledati, vidjeti joj lice iskrivljeno od užasa sada kada je shvatila o kakvom se čovjeku zaista radilo. No na licu joj nije bilo ni traga gađenju, već samo tuga. Plakala je. Tiho je plakala zbog njega. – Ššš, u redu je – tješio ju je. – Dobro sam. – Zagrlio ju je i osjetio njezino toplo lice na svojoj hladnoj koži, na svom srcu. Znao je da nikome nije bilo lako vidjeti njegove ožiljke. U svega nekoliko navrata kada ih je tko i vidio, ovo je bilo prvi put da nije imao osjećaj kao da je nešto zgriješio. Umjesto toga, želio je uvjeriti Abbey da je najgore prošlo i da se u ovom trenutku nije radilo o njemu. Abbey je posegnula za ogrtačem i pomogla mu da ga ponovno navuče. Zategnuo je pojas i sjeo. Abbey se popela na kauč pokraj njega i privukla ga k sebi, milujući ga po kosi. Zasad još nije imao odgovore na pitanja za koja je znao da mu ih ona želi postaviti. Bilo je točno da njegovi ožiljci više nisu boljeli na

138 Book as passion & BalkanDownload

dodir, ali govoriti o njima bilo je nešto posve drugo. Emocionalna šteta koja mu je bila nanesena prožimala ga je cijelog. Bio je posve slomljen i povrijeđen. – Ne moraš mi reći što se dogodilo – Abbey je nježno prošaptala dok mu je vršcima prstiju prolazila kroz kosu. – Ali ako ikada poželiš, tu sam. Jednim je dijelom sada htio otići, ali Sally je zadovoljno hrkala na podu, šapa položenih na Abbeyna stopala. Nije želio ostaviti utjehu i toplinu koje mu je pružao Abbeyn zagrljaj. Nije se mogao sjetiti kada gaje posljednji put netko tako držao. Kiša je i dalje lupala po staklu i Parker se usredotočio na njezin ritam, sve dok mu se kapci nisu počeli sklapati. Dopustio je snu da ga obuzme, makar samo zato da bi izbjegao razgovor za koji je znao da je sad nesumnjivo bio neizbježan.

139 Book as passion & BalkanDownload

16. POGLAVLJE Priznanje Prije Dok se tuširala vrelom vodom, Abbey je osjećala kao da joj koža gori. Onoliko je bila vruća koliko je to mogla izdržati, a da na tijelu ne dobije opekline. Koža na tjemenu boljela ju je dok su se po njemu slijevale vrele kapljice. Željela je spaliti što je moguće više slojeva kože. Ogulit će ih ako to bude potrebno. Otac je trebao stići za manje od pola sata, a ona se već treći put od sinoć tuširala. Prije očeva je dolaska željela ukloniti svaki njihov trag. Nije mogla podnijeti pomisao da nosi njihov miris na sebi. Desni su joj bile crvene i bolne. Nebrojeno je puta očetkala zube, jezik i usne, dobro znajući da će oca morati poljubiti u obraz. U suprotnom bi znao što je radila svojim ustima, što se dogodilo njezinu tijelu. Skinula je posteljinu s kreveta i ubacila ju u crnu vreću. Nije imala odjeće koju je trebalo oprati, samo gaćice od sinoć, a njih je bacila u smeće. Kada bi i sebe mogla baciti, učinila bi to. Osjećala se kao predmet za jednokratnu upotrebu. Kako je mogla biti tako glupa? U glavi su joj odzvanjale Christianove riječi od sinoć: »Zapravo si vrlo lijepa.« Ono što se tada činilo kao kompliment poprimilo je novo značenje. Sjetila se kako je naglasio riječ

140 Book as passion & BalkanDownload

»zapravo«. Je li upotrijebio tu riječ da ju ohrabri ili je samo bio iznenađen zbog činjenice daju nikada nije na taj način gledao, iako ona njega jest. Očijukanje i komunikacija između njih imali su drukčije značenje no što je ona isprva bila mislila. Je li samo pokušavao saznati koliko je slaba? Je li ju proučavao ne bi li otkrio koliko daleko može ići? Ne, shvatila je, on je stjecao njezino povjerenje i poticao njezinu žudnju tako da, kad nastupi pravi trenutak, bude suviše zbunjena da bi zavrištala. Sjela je na nepokriven otoman i čekala oca. Samo je željela da tata bude tu, željela je otići iz ove sobe, iz ovoga grada. Željela je pobjeći. Nije više mogla zamisliti svoj povratak na ovo mjesto. Nije željela studirati, nije se željela družiti, samo biti kod kuće sa svojim tatom, kao nekada. Zašto bi uopće morala ići na fakultet? Mogla bi si jednostavno naći posao i od njega stvoriti karijeru. Mnogima je to uspjelo. U razmišljanju ju je prekinula Dani, koja se vratila s ranojutarnjeg humanitarnog sastanka u klubu. Primijetila je Abbeynu spakiranu torbu. – Nisam znala da danas ideš svojima! – Samo moram uzeti neke stvari od kuće. – Šteta. Baš smo Christian i ja htjeli vidjeti jeste li ti i Jamie za kino. Puštaju maraton kultnih filmova, a ulaznica stoji samo jednu funtu. – Ne mogu, žao mi je. – Hej, gospodine Lucas! – Dani se na licu pojavio širok osmijeh. Zahvalna što vidi očevo lice na vratima, Abbey je zašutjela i zgrabila svoje stvari. Nije se ni okrenula, već je izjurila i putem promrmljala nešto u znak pozdrava.

141 Book as passion & BalkanDownload

Abbey je u automobilu jako pojačala radio kako s tatom ne bi morala pričati, nesigurna bi li ju vlastiti glas izdao. Bila je uzdrmana i na rubu suza. Nije još plakala, ali je samu sebe nebrojeno puta izgrdila. U mislima su joj se neprestance vrtjeli sinoćnji događaji. Nije bila sigurna što ju je najviše uzrujavalo. Zbog toga što je poljubila Christiana, a silno je to bila željela, nije se mogla povjeriti Dani. Nije se mogla sjetiti je li im uopće bila rekla da prestanu to raditi. Ma sigurno jest. Zašto nije vrištala iz petnih žila? Izgubljena u mislima, nije primijetila da je otac već zaustavio automobil i parkirao se ispred kuće u kojoj je odrasla, kuće koju nije htjela okaljati svojim ulaskom. Ipak, još se uvijek malčice nadala da će sve lijepe uspomene i dragocjeni trenuci isprati tu prljavštinu s nje, bolje od ijednog tuša. Kada je glazba utihnula, vratila se u sadašnjost i postala svjesna da ju otac gleda. Briga, ljubav, zaštita, sigurnost. – Sve u redu, zlato? – Oduvijek ju je nazivao zlatom, nikada pravim imenom. Niti jednom, koliko se mogla sjetiti. – Samo sam malo mamurna. – To nije bila laž, ali ni cijela istina. Njemu je oduvijek bilo nemoguće lagati, bio joj je previše bitan da bi mu se lagalo. Nikada prije nije zaista trebala lagati, ali htjela ga je zaštititi od spoznaje kakva je ona djevojka. A kakva je ona djevojka? Poljubila je dečka svoje najbolje prijateljice, a zatim? Što se zapravo dogodilo? Kako ga je mogla u jednom trenutku tako silno željeti, a u idućem nimalo? Njezino ponašanje, njezina haljina, pijenje, očijukanje; znala je da će to biti pod povećalom, a ne ono što je on učinio, on koji je bio duša i srce tuluma. Znala je da nitko neće imati nijednu ružnu riječ za njega. Je li uopće imalo ikakva smisla nekome to ispričati? Ne, nije.

142 Book as passion & BalkanDownload

Budi normalna, samoj je sebi rekla. Zapravo se ionako nikada nije osjećala normalnom, uvijek na rubu uobičajenog ponašanja, a sada tako daleko od toga; jedva se mogla prisjetiti kako disati, kako hodati. Budi normalna, budi normalna, i ponavljaj si te riječi dok ne sjednu na svoje mjesto. Iscrpljena od razmišljanja, ušla je u kuću i bacila se na kauč pred televizorom, u nadi da će si zatupljujućim humorističkim serijama skrenuti pozornost. Prelazila je s jednog programa na drugi, ali ništa nije bilo dovoljno smiješno da bi joj odvratilo misli. Otac se vratio s košarom punom masne brze hrane koju će pojesti umjesto nedjeljnog ručka. Kuhanje mu nikada nije bilo jača strana, a uostalom, upravo je to i htjela. Uvijek je znao što je željela, tako ju je dobro poznavao. Tiho je mljackala dok je jela, i pojela četiri komada zamašćene piletine. Tata se za to vrijeme smiješio i čavrljao, a ona je jedva uspjela uzvratiti mu osmijeh. – Osušile su se stvari koje si donijela na pranje, tako da te mogu odvesti natrag kad god ti odgovara. – Njegove su joj riječi odjeknule i zazvonile u mislima. Natrag? Može li se vratiti natrag? Možda ne još. Barem da jednu noć provede u svom krevetu s baldahinom iz djetinjstva prije no što se suoči sa svijetom. Jednu noć u kojoj će opet biti kći, na sigurnom sa svojim zaštitnikom, jedinim čovjekom u kojega je imala povjerenja. – Možda ostanem večeras ako se slažeš? Sutra nemam predavanja. – Očev širok osmijeh ugrijao joj je srce. Naravno da je bila dobrodošla, uvijek je tu bila dobrodošla, tu joj je bio dom. Dok je ležala u groznom ružičastom krevetu, u kojem je bila spavala tijekom odrastanja, obuzeo ju je osjećaj nemoći. Nije bila sigurna što učiniti kada ujutro ustane. Nešto joj je bilo na vrh jezika; nije znala što je to bilo, samo da je trebalo izaći na vidjelo.

143 Book as passion & BalkanDownload

Lakše je zaspala nego prethodne noći. Kada se idućeg jutra probudila, gotovo je na trenutak zaboravila. Gotovo zaboravila što? Doručak, koji se sastojao od kuhanog jajeta i komadića prepečenca u ružičastom porculanskom stalku za jaje, spremno ju je čekao kad je ušla u kuhinju, zajedno s vrućim čajem od jagode. Ružičasta joj se boja nikada nije previše sviđala, ali njezin je samohrani otac, koji je glumio i majku, uvijek kupovao najženskastije stvari u trgovini, ne zato što se nije trudio, već iz straha da kao automehaničar nikada neće moći uspješno obavljati obje uloge. Sjeo je preko puta nje i otvarao poštu, ljuteći se na račune i bacajući reklamne letke u smeće. – Nisi gladna? – Kimnuo je prema doručku koji je ostao netaknut. Pogledala je u tanjur. Nije bila gladna, još je u želucu mogla osjetiti neprobavljenu piletinu. Uzela je tanki komadić tosta i zagrizla. Bio je hladan, gnjecav i žilav. Tata je odložio omotnice na stol i pogledao ju. Znala je da ga nije uspjela zavarati; bio je zabrinut. Pokušala se dosjetiti laži kojom bi odgovorila na njegovo iduće pitanje. Znala je da će ga postaviti i morala je biti spremna. – Što te muči, zlato? – Silovana sam – izletjelo joj je. Čim su joj riječi prešle preko usana, osjetila je trenutačno olakšanje. Napokon je pravim imenom nazvala to što je osjećala. Sve dosad nije dopuštala da joj se ta riječ pojavi u mislima, no sada je imala smisla, sve je imalo smisla. – O, moj Bože, Abbey! Tko? Kada? – I eto ga, njezinog imena, nikada više neće biti zlato.

144 Book as passion & BalkanDownload

– Na tulumu, u subotu, dva dečka koje znam... – Odmah je poželjela vratiti vrijeme i povući to što je rekla, premotati posljednjih nekoliko minuta i opet biti njegova kći, a s boli se obračunati nasamo. On to nije zaslužio. Užasno se osjećala što mu je to napravila. – Dva... – Problijedio je u licu i počeo teško disati. – Nije bilo strašno... Mislim, bilo je, ali nije bilo tako... strašno. – Mučila se birajući riječi kojima bi ga poštedjela slika koje su mu već jamačno prolazile glavom. – Jesu li te drogirali? Kako se to moglo dogoditi? – Suze su mu krenule prije nego što je uspio dovršiti rečenicu. – Bila sam malo pripita, ništa drugo, nisam znala... nisam razmišljala. – Zvat ću policiju, ti se gadovi neće izvući! – Bože! Zašuti! Zašuti! Zašuti! – Odjurila je gore i treskom zatvorila vrata spavaće sobe; više nije bilo povratka. Dok je ležala jecajući u svoj jastuk, čula je tresku odozdo. Kroz parket je osjetila očev gnjev. Cijeli je život proveo vodeći računa o njezinoj sigurnosti, naučio ju kako se brinuti za sebe i čim ju je pustio, ovo se dogodilo. Prisjetila se kako ju je nevoljko pustio da ode na fakultet u gradu i živi u studentskom domu. No ona ga je preklinjala, obećavši da će biti oprezna, a sada nije bila sigurna hoće li joj ikada više vjerovati. Željela mu se ispričati, zagrliti ga i utješiti. Znala je da mu je kao ocu to oduvijek bila najveća bojazan, da ju neće moći zaštititi od svake opasnosti. Nije mogao lako prihvatiti životnu činjenicu da se ljudima događaju loše stvari. Nije ga mogla kriviti zato što je bio zaštitnički nastrojen. Činjenica je da se ovo možda nikada ne bi dogodilo da ga je slušala. Nikada joj ne bi dopustio da ode

145 Book as passion & BalkanDownload

na onaj tulum i odjene onu haljinu. Uostalom, ona bi se previše brinula da će ga razočarati ako se jako napije i sigurno bi došla kući ranije. Toliko bi toga bilo drukčije da je samo bila opreznija i da na njegove savjete nije gledala kao na lupetanje napornog roditelja. On je znao najbolje. Na vratima njezine sobe začulo se lagano kucanje. Htjela mu je reći da ode, ali u isto je vrijeme htjela i da bude uz nju. Ništa više nije znala. Zašto mu je rekla? – Napravio sam ti mliječni napitak – čula je kroz vrata kako joj govori. – Uđi. – Uspravila se na krevetu i rukama obrisala lice. Piće je stavila na noćni ormarić i sjela na sam rub kreveta. Primijetila je da je plakao. Bilo je tako čudno, nikada ga nije vidjela da plače. Srce joj se slamalo pri pomisli da ga je povrijedila nakon svega što im je njezina majka priuštila. Oduvijek su bili tim. Kada je Abbey bila mala, njezina je majka odabrala karijeru umjesto obitelji, ali zahvaljujući tati, sve je funkcioniralo. Nije bila sigurna mogu li se njih dvoje od ovoga oporaviti. – Želiš li razgovarati o tome? Ne moraš, ali ako ti to što znači, slušat ću. – To je bio Danin dečko. Poljubila sam ga i onda... stvari su se počele događati, njegov je prijatelj ušao i zatekao nas i... ostao. –Jesi li im jasno dala do znanja, mislim, jesu li bili pijani? Je li sve to bio velik nesporazum? – Što želiš reći? Držali su me! Nisam mogla otići... – Teško je progutala i spustila pogled na ruke. Nokte si je zarivala u kožu da ne počne vrištati. – Sigurno me mrziš ako tako misliš.

146 Book as passion & BalkanDownload

Nije odmah odgovorio, samo je pogledao kroz prozor. Abbey je njegovu šutnju protumačila kao potvrdu neodobravanja. – I samo si im dopustila...? – Zaustavio se kad joj je u očima ugledao bol. Nije mogao dovršiti tu rečenicu. – Oprosti, loš odabir riječi. Ne znam što napraviti, Abbey... Želiš li nazvati policiju? – Da barem ništa nisam rekla. – Možemo otići u bolnicu. Zar se to ne radi u takvoj situaciji? – Prekasno je, već sam se nebrojeno puta istuširala. U ljekarni ću uzeti pilulu za dan poslije. – Sve ju je više frustrirao zvuk njegova glasa, zvuk sumnje u njegovu glasu. Nakon svakog pitanja koje joj je postavio, željela mu je povikati da nije ona kriva. Ali samo si je zabijala nokte u gornji dio ruke i zurila ravno pred sebe. – Drago mi je da si mi rekla. – Znala je da ne vjeruje u to što je rekao, ali mu je bila zahvalna na laži. – Samo želim biti sama. Umorna sam. – Otac je grizao usnu i čekao da ona opet progovori. Željela je od njega čuti riječi utjehe. Željela je da joj kaže da se nikada više ne mora vratiti na ono mjesto. – Donijet ću ti oprane stvari.

147 Book as passion & BalkanDownload

17. POGLAVLJE Doktor Doktor Peter Vaughn oprao je ruke. Miris dezinfekcijskog sredstva kakvo upotrebljavaju pogrebnici izbijao mu je iz kože. Bio je jači i neugodniji od leševa kojima je bio okružen. Na srebrnastom stolu ispred njega ležali su ostaci tijela Kevina Harta. Koža mu je već bila poluprozirna i srebrnkastozelena sjaja, kakav poprima koža mrtvaca, izgledajući pritom gotovo poput vodozemca. Teško je bilo zamisliti da je ovaj bijel mlohav komad mesa pripadao ljudskome tijelu, ali jest; to je bilo bedro. Peter je poznavao Kevina i zatražio je da mu se dodijeli upravo taj slučaj. Nitko nije mogao odbiti pomoć iznimno cijenjenog patologa. Peter i Kevin baš i nisu bili prijatelji. Godinama se nisu čuli. No gledajući Kevinovo tijelo, samo je razmišljao o vremenu provedenom zajedno. Nije to bilo samo zato što je to uobičajeno kad netko umre. Čak i ako ste nekoga sreli samo jednom, taj vam susret ostane u sjećanju poprimajući posebno značenje. U Peterovu se slučaju nije radilo o jednoj uspomeni, već o čitavome nizu. Dijelili su cijeli jedan običaj, tajni život za koji je samo malo njih znalo. U njihovu odnosu nije bilo ničeg nedoličnog, no obojica su iskusili nešto što se nije moglo staviti na sva zvona ni obznaniti bilo kome drugom. Nikada. Ljudi to jednostavno ne bi razumjeli. Čak i među svojim

148 Book as passion & BalkanDownload

prijateljima, Kevin i Peter bolje su se slagali međusobno nego s drugima, što je vjerojatno bio razlog zašto se Peter udaljio od njega tijekom posljednjih osamnaest godina. Znao je da se Kevin i dalje bavio mračnim stvarima. Peter se većinom trudio igrati po pravilima, ne želeći si ugroziti karijeru zbog hedonističkog poriva koji nikada nije jenjavao, već se samo povećavao. U prošlosti je bio otišao predaleko ugađajući samom sebi i zamalo ostao bez svega. No Kevin je volio živjeti na rubu i prelaziti granice. Peter ga je jednim dijelom zbog toga i cijenio, zato što je slijedio svoje želje i nije postao rob društva. Uvijek ga se sjećao nasmijana, kako se smije svojim dubokim zlokobnim smijehom koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Upravo je takav bio i sam Kevin. Vrata su se otvorila i Peter je zatečeno podigao pogled. Otrgnuo se od uspomene na jednog jedinog Kevina Harta i okrenuo se prema muškarcu i ženi. – Zdravo, doktore. Ja sam detektiv Miles, a ovo je moja partnerica, detektivka Grey – rekao je muškarac. Bio je vrlo izravan i gledao ga ravno u oči. Peter nije bio navikao baviti se živima. Ispružio je ruku da bi se rukovao, no žena je napravila grimasu i gurnula ruke u džepove. Izgledala je vrlo obično i to je bilo sve što je Peter o njoj mogao reći. Na sebi je imala vrlo ležernu i široku odjeću – veliku majicu s kapuljačom, vrećaste samterice i prevelike tenisice. Odijevala se kao da je znatno mlađa nego što je pretpostavljao da je bila. Popela se na prazan čelični stol i prekrižila noge kao da je u osnovnoj školi. – Je li to Kevin Hart? – upitala je detektivka Grey.

149 Book as passion & BalkanDownload

– Naravno, osim ako ne znate za još neka raskomadana tijela koja su nedavno osvanula? – Peter je pokušao cijelu situaciju učiniti manje ozbiljnom no što je uistinu bila. Promatrao je detektiva Milesa kako zuri u posmrtne ostatke, podižući plahtu da pogleda ispod. Uz njegovu tišinu i njezino djetinjasto ponašanje, Peter se osjećao vrlo nelagodno. – Nisu, koliko mi je poznato. – Uglavnom, to je on. Jadnik je zaista vidio svog Boga. – Bio je religiozan? – upitala je. Peter je pogledao prema detektivki koja se ispružila na praznom čeličnom stolu i ruku položenih uz tijelo gledala u reflektorsko svjetlo na stropu. – Ma ne, nisam to mislio. Samo sam htio reći da je Hart mlađi bio temeljit. Peter je morao paziti da ne postane defenzivan. Nije želio da im ovaj susret ostane u pamćenju iz posve krivih razloga. Pred njim je bio zadatak koji je trebao obaviti. Morao je potkopati istragu. Nisu smjeli doći do ubojice jer bi u tom slučaju baš sve tajne izašle na vidjelo. – Uzrok smrti? – upitao je detektiv Miles. – Rastavljanje na sastavne dijelove – promrmljala je detektivka Grey, više sebi u bradu. Njezin ju je partner ignorirao i ponovno pogledao Petera ravno u oči. – Teško je znati bez organa, ali... – E, da, kako to objašnjavate? – Grey se gromoglasno javila istodobno zamahnuvši nogama preko stola i skočivši s njega. – Zašto bi uzeo organe? – To ćete morati pitati svog osumnjičenika. – Osjetio je da mu zbog te žene fitilj postaje sve kraći te se okrenuo prema muškarcu. – U Gazetti sam čitao o propustima tijekom istrage,

150 Book as passion & BalkanDownload

detektive Miles. Kladim se da vam je drago što ćete ga se napokon zbog nečega dočepati. – Peter se morao maknuti od detektivova prodorna pogleda, kojim kao da je svrdlao kroz njega. Znao je da ga je hvatala paranoja, no činilo mu se kao da ga ovratnik sve više steže oko grla. Što ako su znali da su on i Kevin bili povezani? Sam je sebe prokleo što je prvi spomenuo organe. – Grozno je što je netko prvo morao umrijeti. – Miles je i dalje zurio u njega. – Siguran sam da to nije vaša krivnja, policajče. – Peter se nasmiješio i provukao pokraj detektiva Milesa te stao s druge strane metalnih kolica. – I, doktore, jeste li ikada prije vidjeli ovako nešto? – upitala je Grey. – Ovako nešto? Zaboga, ne. I sva sreća da nisam. Strahota. – Kakvo oružje tražimo? – Zapravo ih je nekoliko, ali glavni je krivac mali oštar nož, dugačak najviše petnaest centimetara – slagao je Peter, uvjeren da neće imati pojma da im ne govori istinu. Bilo kakav podatak o vrsti noža kakvog bi zaista trebali tražiti značajno bi suzio njihovo područje pretraživanja. Peteru je bilo rečeno da detektive mora odvesti na kriv trag. – Poput ribarskog noža? – upitao je Miles. – Ne, ništa tako oštro. Rezovi upućuju na to daje upotrijebljena velika snaga. Rekao bih da se najvjerojatnije radi o muškarcu, zbog same snage potrebne da se na takav način raskomada ljudsko tijelo. Možda bi mogla biti jaka žena, ali to mi se čini nategnuto. Još uvijek analiziramo oružje nađeno u osumnjičenikovoj kući.

151 Book as passion & BalkanDownload

– Ljevak? Dešnjak? – pitala je Grey. Sada je sjedila na njegovu radnom stolu i igrala se njegovim utegom za papir, dragocjenoj ljudskoj koščici zarobljenoj u ispoliranoj smoli. – Možete li, molim vas, sići otamo, gospođice? – Naravno. – Skočila je dolje, bacivši u zrak uteg za papir i uhvativši ga prije no što je dotaknuo tlo. Peter je držao dah dok se jedan od njemu najdražih predmeta na trenutak našao na manje od metra iznad tvrdoga mramornog poda. – Ljevak. Vidi se prema kutu ulaska i smjeru reza. Lijeva ruka prirodno naginje smjeru suprotnom od kazaljke na satu. – Peter je sada već bio uzrujan. Ova je žena bila iznimno nemirna. Činilo se kao da je u prostoriji dijete bez nadzora. – Nešto mi tu djeluje vrlo poznato, doktore, znate li što bi to moglo biti? – upao mu je u riječ detektiv Miles. – Ne, ne bih rekao da sam ikada prije vidio ovako nešto – rekao je Peter nadglasavajući se sa zvukovima zveckanja. Okrenuo se i ugledao detektivku Grey kako, jednu za drugom, otvara i zatvara ladice s pneumatskim zatvaranjem i pritom pogledava unutra. – Detektivko! – Je li ga to ona provocirala? Slegnula je ramenima i podigla dlanove u zrak prije no što je gurnula ruke u džepove i naslonila se na vrata, spremna za odlazak. Osjećao je kako polako gubi živce. – Molim vas, ne dirajte ništa! – Ostavit ćemo vas sada, doktore. Oprostite na smetnji. – Detektiv Miles bijesnim je pogledom ošinuo svoju partnericu. Peteru je laknulo što cijela ova predstava nije bila izvedena kako bi se izmamila njegova reakcija. Oni nisu znali za njegovu povezanost, niti su ga pokušavali slomiti. Pričekao je da odu.

152 Book as passion & BalkanDownload

Peter je bio na rubu živaca nakon policijskog posjeta i morao se riješiti znoja koji mu se nakupio oko ovratnika. Povukao je plahtu sa stola otkrivši ostatak Kevinova tijela, točnije glavu. Godine nisu mazile Kevina, iako su bile prema njemu bolje nego što je to bio zaslužio. Bile su bolje nego što je to itko od njih bio zaslužio nakon onog što su učinili dječaku; nakon onog na što su ga prisilili. Pitao se nije li zbog dugogodišnjega gledanja u vlastiti odraz i smišljanja opravdanja za grijehe iz prošlosti izgubio uvid u to kakav je na njemu trag ostavilo vrijeme. Detektiv je, dakako, bio u pravu. Peter je već prije bio vidio ovako nešto, iako Miles nije izgledao dovoljno star da bi se sjećao tog incidenta. No kad bi malo pročeprkao, otkrio bi. Otkrio bi priču o malom beskućniku davno nađenom u napuštenom skladištu na rubnom dijelu grada, uz rijeku. U ono vrijeme nitko nije mario za napuštenu djecu. Slučaj je kratko istraživan, sve dok nije ponestalo zanimanja i sredstava. Glavni detektiv na slučaju emigrirao je u Španjolsku i tu je sve završilo; nikoga drugog nije bilo briga. Peter se, doduše, sjećao slučaja, i to zato što je bio ondje. Vidio je tijelo u vrijeme kada je bio mlad perspektivan doktor. Vidio je tijelo i prije no što je postalo samo tijelo. Znao je dječaka. Dječaka kojega su ubili. Kevin Hart bio je poruka njemu, poruka svima njima. Peter je povukao plahtu natrag preko Kevinova lica. Više nije bilo potrebe za proučavanjem tijela. Već je napisao izvještaj i dobio upute što treba reći. Postojao je plan. Laiku je izgledalo kao daje proveo temeljito ispitivanje navodeći sve očite ozljede, iako je zapravo samo letimično pogledao tijelo, a većinu podataka izmislio. No potrudio se da djeluje uvjerljivo. Naravno, zabilježio je što je moguće manje stvarnih činjenica, a da pritom nitko ne posumnja. Nije želio da istraga vodi k ubojici jer bi ubojica

153 Book as passion & BalkanDownload

nesumnjivo s vremenom doveo do njega. I ne samo do njega. Bilo je i drugih koji su imali podjednako mnogo za izgubiti, ako ne i više. Gurnuo je tijelo Kevina Harta u hladnjaču i napustio mrtvačnicu. Sada je morao nestati. I to brzo. Peter je živio sam. Nikada se nije ženio. Otvorio je vrata svoje kuće i pojurio uz stube. Iz ormara je od odječe zgrabio koliko je mogao i ubacio ju u putnu torbu. Može kasnije kupiti još odjeće; sada su mu trebale samo osnovne stvari. Nije imao vremena opterećivati se drugim stvarima. Povukao je zatvarač na torbi i jurnuo niz stube jednakom brzinom kao i kada se uspinjao. Čim je rukom dohvatio kvaku na ulaznim vratima kako bi izašao, začula se glazba. Imao je dobro ozvučenje u cijeloj kući i glazba je treštala iz svake prostorije. Peter je pogledao prema vratima zimskog vrta. Tamo se nalazila upravljačka jedinica stereosustava, ali i onaj tko ga je upalio. Mahler nikada nije zvučao veličanstvenije kao u tom trenutku. Peter je povukao kvaku ulaznih vrata, ali nije se pomaknula. Vrata su bila zaključana. Znao je da se još jedino moglo izaći kroz zimski vrt na stražnja vrata. – Pusti me na miru! – zavrištao je, no glazba ga je nadglasala. Nije mogao samo stajati tamo i čekati da bude ubijen. Pojurio je prema drugom izlazu. Vidio je što se dogodilo Kevinu i nije se želio predati bez borbe.

154 Book as passion & BalkanDownload

18. POGLAVLJE Mačka Adrian i Grey prekapali su po starim policijskim dosjeima, pokušavajući naći bilo kakav slučaj sličan ubojstvu Kevina Harta. Adrian se još uvijek nije mogao otresti osjećaja daje tako nešto već prije bio vidio. Nešto mu je kod ovog slučaja na sav glas govorilo da se radilo o obredu, a ne o običnom oceubojstvu. Radilo se o nečemu većem. Morris je s velikim osmijehom na licu otvorio vrata svojega ureda. – Izvještaj patologa potvrđuje da je nož koji smo našli u Ryanovu stanu nož kojim je ubijen njegov otac. – Stao je nasred operativne prostorije. – Sjajan posao, momci! Najstrašnije ubojstvo s ove strane Londona u posljednjih nekoliko desetljeća, a mi smo za manje od dva tjedna identificirali osumnjičenog. Daniels, dogovori konferenciju za novinare, ne mogu više izbjegavati njihove pozive. Izaći ćemo s objavom. Neka svi budu u stanju visoke pripravnosti u slučaju Ryana Harta, dajte novinarima neke fotografije. Ljudi vole znati kako kriminalci izgledaju, tada se osjećaju sigurnije. Sada samo moramo pronaći gada. Ima li kakvih naznaka gdje bi mogao biti? – Sjajan posao, momci – rekla je Grey, tiho oponašajući Morrisa Adrianu na uho. On se nasmiješio.

155 Book as passion & BalkanDownload

– Šefe, dajte da ispitam sestru! – doviknuo je Adrian, nadglasavajući se sa žamorom koji je zavladao prostorijom, u kojemu su si svi međusobno čestitali na uspjehu. – Nije pametno. Daniels ju je već ispitao i nema pojma. Kaže da nikada više ne želi vidjeti brata. – Ne vjerujem u to, šefe. – Gledaj, kakav god da imaš problem s Ryanom, neću dopustiti da zbog toga maltretiraš ostatak obitelji Hart. Već su dovoljno izvan sebe. Možda ovaj put uspijemo izbjeći još jednu medijsku katastrofu. Samo nemoj ništa raditi sve dok ne privedemo Ryana Harta. Njegova sestra ništa ne zna. Ne. Ti i Grey ostanite tu i čekajte uz telefone. – Šefe? – Možeš pomoći dečkima tako da ponovno prođeš kroz sve Ryanove stare dosjee. Vidi jesmo li prije na nekoga zaboravili, upada li ti u oči neka lokacija. – Nismo, već smo pregledali. Sva su njegova uobičajena mjesta triput provjerena. – Grey je zakolutala očima i zavalila se natrag u svoju stolicu. Adrian je osjećao da joj se sprema jezikova juha. – Pogledaj bolje, Grey. – Morris ju je gledao ravno u oči. – Nova osoba može vidjeti ono što je drugima promaklo. I za ime Božje, ne razgovarajte s reporterima, nijedno od vas. Grey je progunđala i stavila ruku na hrpu dosjea svih ljudi za koje se zna da su na neki način bili povezani s Ryanom Hartom. – Mogu ga naći! – preklinjao je Adrian. – Nađi ga onda. – Morris se nagnuo bliže njemu. – Ali odavde! Ako nađeš neki čvrst trag, javi Danielsu i on to može

156 Book as passion & BalkanDownload

istražiti. Iako službeno, vas dvoje ne radite. Zadnje što mi treba jest da opet prijeđeš vražju granicu, Miles. Ovo se mora obaviti po pravilima. S Hartom te veže neugodna prošlost i njegovi će odvjetnici to upotrijebiti protiv nas ako cijeli slučaj dođe do suda. Znaš i sam. Adrian je odvukao stolicu do Greyine i čekao da glavni inspektor ponovno nestane u svom brlogu, potom je uzeo dosje s Greyina radnog stola. – U pravu si, Miley. Nema ni jedne osobe u tim dosjeima koju nisi ispitao, uključujući njegove proklete osnovnoškolske učitelje. Podsjeti me da ti nikada ne stanem na žulj. – I dalje nisam uvjeren da je Ryan. – Adrian je uzdahnuo. – A zaista bih želio da je to on! – Dokazi ne lažu. – Previše je to dokaza. Nikada prije nije bio ovako nemaran. Tijelo je izravno povezano s njim. Nije dospio tu gdje jest zato što je bio glup. Svatko tko je s njim proveo više od pet minuta zna daje mrzio oca. Još bih i povjerovao daje Kevin Hart jednostavno nestao, ali način na koji se to dogodilo, to nije Ryanov modus operandi. Nikada prije nije nikoga raskomadao. Zar ne misliš da se sve to malo predobro uklapa? Moramo ponovno razgovarati s onim patologom. – Ne smijemo izlaziti iz zgrade – prošaptala je Grey. – Ti uvijek igraš prema pravilima? – U posljednje vrijeme da. – Jednog ćeš mi dana reći što si to napravila ondje dolje da si tako nagrabusila. – Adrian je ustao i navukao jaknu. – Čudi me da me još nisi potražio na internetu. Bilo je nekoliko ne baš laskavih izvještaja u kojima se nagađalo o

157 Book as passion & BalkanDownload

razlogu mog premještaja. Ne moram ni reći da su me prikazali potpuno nesposobnom. – Pretpostavljam da ćeš mi reći kada budeš spremna. – Zgrabio je ključeve automobila i pogledao prema uredu glavnog inspektora. Bio je na telefonu, okrenut leđima. – Vidimo se kasnije, Grey. ★ Adrian je prilazio svojem automobilu i pomislio da bi mu vjerojatno dobro došlo pranje. Sunčeva je svjetlost naglašavala njegovu zanemarenost. Sjetio se kako je Tomu, dok je bio mlađi, znao platiti petaka da ga ljeti ispred kuče opere vodom iz kante. Zajedničko pranje automobila uvijek se činilo prirodnim, neusiljenim. Tom bi se otvorio i govorio o školi ili bilo čemu što bi mu palo na pamet, a Adrianu bi se činilo da se tako zbližavaju. Mnogo je vremena prošlo otkada su to radili zajedno. Izvukao je mobitel i birao Tomov broj. Neko je vrijeme zvonilo. Čekao je da se uključi automatska sekretarica. Ionako nije očekivao da će mu se javiti. – Hej, tata, što je? – javio se Tom hvatajući dah. Zvučao je kao da brzo hoda. – Samo sam htio znati dolaziš li uopće ovaj vikend. Nedostaješ mi. Bilo bi te lijepo vidjeti prije nego što se vratiš u školu. – Ne znam. Mama i Dom planiraju rezervirati put u Lisabon. Dom će me voditi na surfanje. – O, u redu. A večeras? Možemo odmjeriti snage. – Kada bi se sve drugo izjalovilo, Adrian se mogao pouzdati u videoigre.

158 Book as passion & BalkanDownload

– Možda. Sada imam probu s bendom, baš ulazim u autobus. Pitat ću mamu i javiti ti. – Naravno... čuj, ako trebaš prijevoz, znaš da možeš samo pitati? – rekao je Adrian, no nije bilo odgovora. Pogledao je u ekran, razgovor je bio prekinut. Vratio je mobitel u džep i ušao u svoju Granadu. Kad je upalio motor, vrata su se automobila otvorila i ušla je Grey. – Zajebi sve, učinimo to. – Slegnula je ramenima i skupila kosu u konjski rep, spremna za pokret. – Zvala sam bolnicu. Doktor nije dežuran danas popodne. Živi u East Hillu. ★ Pokucali su na vrata velike bijele minimalističke kuče sa štukaturom. Automobil je bio parkiran na kolnom prilazu, a iz kuće je treštala glazba. Nije bilo odgovora pa je Grey otišla prema jednoj strani kuće i, udarivši ih nogom, otvorila dvorišna vrata. – Što to radiš? Nemamo nalog. Ne smiješ to raditi! – Tko sad igra prema pravilima? Kad smo već tu... – Nasmiješila se i nestala mu s vidika. – Čekaj! – Adrian je krenuo uz bočnu stranu kuče kamo je maloprije otišla Grey. Prozor je bio otvoren, a kanta za smeće prevrnuta. Grey je stajala priljubljena uza zid, a grudi su joj se nadimale. Kretala se sporim bočnim korakom, sa spremnim elektrošokerom. I Adrianu se činilo da nešto nije bilo u redu. Kad je glazba dostigla vrhunac, nakostriješile su mu se dlake na stražnjoj strani vrata. Prstom je pokazala prema mački, očito doktorovoj, koja im je prilazila. Bijele su joj šape bile tamnocrvene, a krzno oko njuške slijepljeno i svjetlucavo od

159 Book as passion & BalkanDownload

želatinaste tekućine boje burgundca. Za manje od metra završavao je bijel zid kuće i u nastavku su se pružali stakleni prozori zimskog vrta. Iza sebe više nisu imali sigurnost kuće da se sakriju. Znao je da će ono što se nalazi u tom zimskom vrtu biti zastrašujuće. Grey je stala. Adrian joj je stavio ruku na rame. Djelovala je nervozno, a disala brzo i plitko. Nije bio siguran hvata li ju napadaj panike. Bila je vrlo blijeda. Još nije vidio tu njezinu stranu. Sve dosad činilo mu se da ju ništa ne može smesti. Kimnuo joj je, dajući joj znak da zamijene mjesta, što je i prihvatila. Adrian je duboko udahnuo prije nego što je pomaknuo glavu preko ruba zida ne bi li vidio što se nalazi u zimskom vrtu, i je li zrak bio čist. Odmah je uzmaknuo i glavu naslonio uza zid, ne znajući bi li hvatao zrak ili povratio. – Moraš zvati pojačanje – uspio je sopčući protisnuti. – Mrtavje. – Molim? Iskoračio je i okrenuo se kako bi se suočio s onim što se nalazilo u zimskom vrtu. Bio je i dalje pod adrenalinom kad je iznova ugledao prizor, znajući nekako da je opasnost minula. Patolog je visio sa stropne grede između dvaju zabata zimskoga vrta. Bio je gol i iščašenih ramena jer su mu ruke, za koje je bio obješen, bile svezane na leđima. Pod njim se stvorila lokva krvi, a ono što se Adrianu učinilo kao trag crijeva protezalo se od njegova rasporenog trbuha do poda, skupivši se na hrpi podno njegovih nogu. – Dolaze. – Grey je u ruci držala mobitel, a prema kiselom izrazu na njezinu licu Adrian je zaključio da je razgovarala s

160 Book as passion & BalkanDownload

Danielsom. Prišla je i stala pokraj Milesa, pustivši da joj jedna ruka padne uz tijelo. – Ti bokca. – Nije mi jasno – rekao je Adrian, još uvijek usredotočen na crijeva na podu, samo da ne bi morao pogledati u doktorovo lice. Primijetio je otiske mačjih šapa koji su vodili iz i u prostoriju. Tijelo je očigledno nekoliko sati bilo ondje. – Zbog toga nikada neću nabaviti mačku. Ti bi te gadovi živoga pojeli da zaspiš na kauču – Grey je s grimasom na licu naglas razmišljala. – Pretpostavljam da je Ryan mislio da se može dokopati doktora prije nego što izvještaj izađe na vidjelo. – To nema nikakva smisla. Što će onda učiniti? Ubiti i sljedećeg patologa? – Možda ga ne poznaješ tako dobro kao što misliš. – S njegovim sam se slučajem godinu dana svako jutro budio i svaku večer išao spavati. Znam sve. – Dosjei ne govore uvijek cijelu priču. – Grey je izvadila cigaretu i kutiju ponudila Adrianu. Uzeo je jednu. Prvo je njemu pripalila, a potom i sebi. – Ovo je luđe od mjesta zločina gdje su našli Kevina Harta. – Možda se oteo kontroli ili ima nekakav psihotični napadaj. – Bilo mu je jasno da se Grey samo nabacuje teorijama, a zapravo je bila sve više sklona njegovu načinu razmišljanja. – Stvarno sam mislio da sam poznavao tog tipa. Nije mi jasno. – Što tu ima biti jasno? Lud je. Mislim, ni meni se baš nije svidio taj doktor i od njega me hvatala prava jeza, ali, Kriste, nitko ne zaslužuje ovako nešto. Adrian je čuo kako se policijska sirena približava i ugledao Danielsovo neoznačeno vozilo kako skreće iza ugla i dolazi na

161 Book as passion & BalkanDownload

kolni prilaz. Mobitel mu je zapištao u džepu. Izvadio ga je i pročitao poruku. Bio je to Tom; došao je do njega doma. Povukao je dim posljednji put prije nego što je ugasio cigaretu i krenuo prema cesti da ih dočeka. Daniels je izašao iz automobila. – Što se, dovraga, dogodilo? No? Gdje je tijelo? – Daniels je bio iznerviran. – Otraga u zimskom vrtu, totalno je sjebano – odgovorila je Grey. – Što vi, dovraga, radite tu? Mislio sam da oboje morate biti u uredu. – Nismo došli tražiti Ryana Harta, kunem se. Samo smo još jednom došli porazgovarati o onome što je doktor otkrio. Kako to da si ti tako brzo stigao? – upitala je Grey. – Forenzičari stižu. – Daniels je pogledao u cigaretu u Greyinoj ruci. – Nadam se da mi nisi kontaminirala mjesto zločina. Zašto niste u postaji? – Jedino što smo dotaknuli bila su dvorišna i ulazna vrata, nismo ni ušli unutra – Grey je odbrusila Danielsu. Nije se ni trudila prikriti prijezir koji je osjećala prema toj Morrisovoj ulizici. – Kao što je Grey rekla, nismo došli tražiti Harta, to je očito. Samo smo htjeli postaviti doktoru nekoliko pitanja, što se odmah pjeniš. – Adrian je prišao svom automobilu i otvorio vrata. – Moram ići. Tom je večeras kod mene. Ujutro ću ti dati izjavu. – Kako god! – rekao je Daniels i odmaknuo iza kuće. – Odbaciš li me natrag do postaje? – upitala je Imogen. – Automobil mi je tamo, a ionako bih mogla opet proći kroz te dosjee.

162 Book as passion & BalkanDownload

– Znaš li da nam ne plaćaju prekovremene? – kazao je Adrian i ušao.

163 Book as passion & BalkanDownload

19. POGLAVLJE Pacijentica Imogen je zurila u sat. Ostalo je još dvadeset šest minuta do kraja. Dvadeset šest minuta govorenja o sebi. Nikad joj to nije bilo ugodno, čak ni kada je sve bilo u najboljem redu, a još je teže bilo kada je netko vodio bilješke. Pravila bi duge značajne stanke među riječima koje je izgovarala da popuni vrijeme, kako bi što manje riječi imalo priliku biti izrečeno. Bila je sigurna da se sekundna kazaljka pokvarila, jer joj je trebalo tako prokleto dugo da napravi cijeli krug. – Kako se slažeš s novim partnerom? – Dobro. U redu je. Malo je sjeban, ali to mi se nekako sviđa. – Razmišljala je na trenutak prije no što je donijela konačan sud. – Prilično je drag. – Prilično drag? Bolji od tvog posljednjeg partnera? – upitao ju je psihoterapeut, muškarac mnogo stariji od nje. Izgledom je podsjećao na Freuda, što je činilo sve vjerodostojnijim. Prekopavao je po bilješkama koje mu je bio poslao njezin prijašnji psihoterapeut. – Bijesan jarac bio bi bolji od mog posljednjeg partnera. – Tjeskobno se osmjehnula i nagonski počela čupkati nokte, što je imala naviku činiti kad bi bila nervozna. Razmišljala je bi li mu pomogla usmjeriti pitanja na sočnije pojedinosti, umjesto da joj

164 Book as passion & BalkanDownload

kopa po dosjeu kao svinja u potrazi za jabukama u koritu, bez imalo takta. – Zove li te još uvijek? – Više nisam u imeniku, tako da me ne može nazvati kod kuće. Već me uspio napraviti ludom, možda je to sve što je htio. Mislim da je krenuo dalje. – Jesi li zbog njega premještena? – Ne znam koja je korist bila od toga. Novi me šef već marginalizira. – Njezin šef... Pitala se jesu li stari dečki u policiji razapeli mrežu po cijeloj grofoviji i je li to što je dobila sporednu ulogu više imalo veze s tim odakle je došla nego s njezinim trenutačnim poslom. Je li Morris bio pokvaren? Znala je da ni njezin bivši šef nije bio nevinašce. Možda je to jednostavno bilo tako. Možda je bila u krivu što je vjerovala u plemenitost ovog zanimanja. Ovdje čak nije dobila ni priliku da se dokaže. – Osjećaš li se kao riba na suhom? – Ne. Znate kako se ono kaže... živ se čovjek na sve navikne. – Imala je još šesnaest minuta do kraja. Ovo je obično bio trenutak kada su pitanja postajala vrlo osobna. Bilo je potrebno dobrih četrdeset pet minuta da se užive u odgovarajuće uloge pacijentice i liječnika. Odjednom ga je vidjela u drukčijem svjetlu. Bio je iste dobi kao i većina žrtava koje su dosad otkrili. Što ako je i on bio jedan od njih? Od kojih njih? Još uvijek nije imala pojma tko je mogao počiniti ta gnjusna ubojstva, a objašnjenje joj je bilo tu, na vrhu jezika, no možda joj um nije dopuštao da dođe do zaključaka koji su se gotovo sami nametali. – Kako spavaš? – Spavam? Što to uopće znači? – osmjehnula se. –Propisat ću ti još jedan lijek ako misliš da je potrebno.

165 Book as passion & BalkanDownload

– U redu je, doktore, ne smeta mi što ostajem budna cijelu noć. Počet ću lupetati nastavim li uzimati lijekove. – Nije mu vjerovala. – Što je s napadajima panike? Imaš li ih još uvijek? – Ne toliko. – Osjećala se kao izgubljen slučaj samim time što je uopće o tome govorila, pa je sve to nekako pokušala umanjiti ponašajući se, kao i uvijek, kao da nimalo nije zabrinuta. No da ju zaista nije brinulo, nikada ne bi nastavila s terapijom nakon što je propisano razdoblje prošlo. – Zašto misliš da je tako? – upitao ju je. – To što nikoga ne poznajem zapravo mi pomaže. Zapisao je u bilježnicu. – Vjeruješ li svom novom partneru? – Pokušavam, nije mi dao nijedan razlog da mu ne vjerujem. – Jesi li mu rekla da si bila napadnuta? – Ne baš, još ne. Doktor Somner još je nešto zapisao u bilježnicu. Znala je da bi joj rekao što je zapisao kad bi ga pitala, ali je zaključila da je bolje ne znati. Nakon incidenta u svom gradu dolazak na terapiju činio joj se kao jedina opcija koju je imala dok se slamala pod težinom vlastita nemira. Međutim, pritom se toliko opirala, stalno nastojeći izbjeći razgovor o stvarnim problemima. Sjedila bi tamo i pitala se koliko dugo može odugovlačiti s formalnostima kako bi mu dala što manje vremena da joj se zaista uvuče u glavu. – Kako je s poslom? Mislim, s konkretnim poslom. Možeš li se s njime nositi? – pitao je, zapiljivši se u nju preko vrha naočala.

166 Book as passion & BalkanDownload

Mrzila je pojam »nositi se« jer je zvučao kao da se drži za sam rub kako bi sačuvala goli život, kao da je na ivici odakle joj prijeti pad u ponor duševne bolesti. – Da. – Kako ti se čini da napreduješ na terapiji? – Slučaj na kojem radim čudan je i grozan, a djelići slagalice još uvijek nisu sjeli na svoje mjesto. Ali ne, ništa od onoga što je vezano uz slučaj ne djeluje na mene kao okidač. – Mrzila je i taj pojam, pomisao da bi u djeliću sekunde mogla izgubiti svu kontrolu i, bez ikakva upozorenja, potonuti u ludilo. Kliničke riječi općenito su ju uznemirivale. Nisu joj se sviđale etikete koje bi vam prišili kad biste morali otvoreno razgovarati sa stručnjakom. PTSP je nešto što su dobivali vojnici, zar ne? A ona je samo željela malo olakšati dušu, a ne da to uđe u službeni zapisnik. Na samom ga je početku zamolila da joj ne postavlja nikakvu dijagnozu. Nije htjela nikakvu etiketu. Pokušala je otkloniti pomisao da ju ispituje kako bi doznao određene informacije. Paranoja je korisna samo onda kada ju možete kontrolirati. – Što je s muškarcima? Jesi li bila na spoju s kime otkako si napustila Plymouth? – To izlazi iz okvira naših razgovora, doktore. Mislila sam da sam bila jasna u vezi toga. – Kako je s tvojom majkom onda? Jesi li ju vidjela ovaj tjedan? – Opet je nešto pisao, a ona je gledala u olovku, da vidi može li po kretnjama razabrati slova i riječi koje je zapisivao. Htjela je znati što je napisao, ali mu nije htjela dati moć koju bi dobio da ga je pitala. I tako je šutjela. Sve se svodilo na to tko je

167 Book as passion & BalkanDownload

imao kontrolu. Shvatila je kako mora poraditi na tome da si dopusti biti ranjiva, i to upravo ovdje. I radila je na tome. Podigao je pogled s bilježnice i uznemirio joj misli, nastojeći ju potaknuti na reakciju. Kada pretrpite ozbiljan napad, terapija je obavezna želite li se vratiti u službu. Po povratku na posao slijedili su kontrolni razgovori svaka dva tjedna, kako bi se uvjerili da se možete s njime nositi. Iako se brinula da bi bilo kakva naznaka njezine slabosti bila prijavljena njezinim nadređenima, te da bi našli neki način da ju otpuste, odlučila je i dalje iči na terapiju, čak i nakon što za to više nije bilo potrebe. – Da, ponekad odem poslije posla – odgovorila je, ne želeći priznati da odlazi i češće, da su joj ti odlasci postali dio životne rutine, da nije imala nikakav privatni život. Nije htjela da zna kako odlazi u Plymouth gotovo svaki dan jer bi ju onda pitao zašto zanemaruje vlastiti život, i je li na taj način samo bježala od njega? Znala je odgovor na to pitanje i nije joj trebao on da joj to kaže. Ništa joj od toga nije trebalo. – To je poprilično daleko odavde. – Ne smeta mi voziti, vožnja mi razbistri glavu. – A kako je ona? – Ponovno je nešto načrčkao. To je bilo pravo pitanje. Kako je ona? Je li uopće bilo odgovora na to pitanje? Postojao je samo jedan odgovor, onaj koji bi uvijek dala na to pitanje. Bila je to manje neugodna verzija istine. – Isto. Adrian je stigao kući, zatekavši Toma kako sjedi na kauču i, kao i obično, igra neku pucačinu u prvom licu. Promrmljavši su

168 Book as passion & BalkanDownload

se pozdravili. Adrian je sjeo i promatrao nasilje u videoigri u novome svjetlu, ne mogavši izbiti iz glave jezivu sliku onoga Što je ranije bio vidio. Te su se stvari dogodile stvarnim ljudima, vjerojatno su se događale i upravo sada, samo bez zombija. – Težak dan? – Molim? – Adrian je shvatio da mu je Tom nešto bio rekao. – Izgledaš smušeno. Potpuno si odsutan – kazao je sa zabrinutim izrazom lica. – Hvala, samo sam imao malo usran dan, to je sve. – Nećeš valjda opet puknuti? – Tom je odvratio pogled i ponovno se zapiljio u ekran. – Zadnji put nisam mami ništa rekao o tome. Znao sam da bi mi zabranila da dolazim, a volim biti s tobom. Znaš, nisam dijete. – Još si dijete, i to je u redu, nema ništa loše u tome. – Adrian mu je prošao rukom kroz kosu, ne znajući kako ga drukčije umiriti. – Volio bih da ne moraš odrasti i nositi se sa stvarima poput... s kakvima si se morao nositi prije... u vezi sa mnom. To se nikada nije smjelo dogoditi i žao mi je zbog toga. – Nije bilo tako strašno, ne moraš se zbog toga stalno ispričavati. I prije toga sam mnogo puta vidio mamu kako pije. Pije... kad je »on« na službenom putu. – Znam, ali... te sam noći bio prilično pijan. Međutim, činjenica da si ti bio sa mnom bila mi je svojevrsni znak da se moram trgnuti. – Što se dogodilo? Danas, mislim... zašto ti je bilo tako teško? – Vidio sam nešto stvarno užasno, radije bih da nisam to vidio. Da budem iskren, kompa, ne želim baš o tome pričati, ali hvala što pitaš. – Malodušno mu se osmjehnuo.

169 Book as passion & BalkanDownload

– U redu je. – Tom je slegnuo ramenima i nastavio igrati videoigru. – Idem se samo istuširati. Kad se vratim, odigrat ćemo jednu igru zajedno. – Adrian je ustao i otišao je na kat istuširati se. U pari koja se širila od mlaza vrele vode Adrian je osjećao kao da mu je cijelo tijelo prekriveno komadićima Peterove utrobe. Nije mu čak ni dotaknuo tijelo, ali je prvi put vidio kako izgleda čovjekova nutrina kad se izvadi van, i to s takvom pakošću. Bilo je to nešto što nikada više nije mogao zaboraviti. Izgledalo je neuredno i zbrkano, nimalo nalik hladnim obdukcijama kojima je prisustvovao u prošlosti. Nakon tuširanja navukao je čiste traperice i krenuo dolje. Večeras će opet naručiti pizzu. Dok je silazio stubama, čuo je Toma kako se smije. Iako je cijele dane provodio sa svojim školskim kolegama, prvo što bi učinio kada bi došao iz škole bilo je naći se s njima na internetu. Otišao je u kuhinju i napravio si vrlo jaku kavu. Želio je nešto još jače, ali nije htio da ga Tom vidi kako pije. Pričekat će dok Tom ne ode u krevet, a onda će otvoriti viski. Kad se Adrian približio dnevnom boravku, začuo je još jedan smijeh, dublji smijeh, muškarčev. Znao je taj smijeh. Malo je odškrinuo vrata i srce mu se stegnulo. Ryan Hart sjedio je pokraj Toma na kauču, a u rukama mu je bio kontroler. Igrali su se i smijali. – Tome, idi u svoju sobu – rekao je Adrian najmirnije što je mogao, dok mu je srce lupalo kao da mu je u grlu. U svijesti mu je još bila živa slika liječnikovih crijeva.

170 Book as passion & BalkanDownload

– Daj, pusti nas da završimo igru, još ga nisam ubio! – Ryan se nasmijao i namignuo Adrianu. – Tome, dat ću ti dvadeset funta ako smjesta odeš. – Adrian je iz džepa izvukao novčanicu, a Tom je zašutio i zgrabio novac prije no što je jurnuo stubama. Adrian je mrzio podmićivati Toma, ali je htio da ode bez daljnjeg raspravljanja, koje bi obično uslijedilo kada bi mu rekao da isključi uređaj. – Detektive! – Ryan se nasmijao i rekao: – Jesi li za jednu utakmicu? – Daj mi jedan dobar razlog zašto da ovoga trena ne uzmem telefon i nazovem policiju? – Trebam tvoju pomoć. – Moju? – U govnima sam do grla, detektive. – Ryan se nervozno nasmiješio. – Potpuno si u pravu, ali zašto si došao ovamo? – Nisam znao kamo drugamo otići. Smijat ćeš se kad ti ovo kažem – rekao je Ryan te se i sam nasmijao – ti si jedina osoba kojoj mogu vjerovati. – Nakon onoga što si učinio? Misliš li da ču ti pomoči? – Adrian nije mogao vjerovati svojim ušima. – Stvarno vjeruješ da sam učinio ono vlastitom ocu? A sada još i taj patolog? Vidio sam na vijestima da me i za to sumnjiče! – Zašto si došao k meni? Ja te prezirem iz dna duše, i svi to znaju. Zar si zaboravio da sam te pokušao uhititi? Skoro sam izgubio posao pokušavajući te smjestiti iza rešetaka. – Adrian je otišao do prozora i pogledao lijevo i desno niz cestu, prije nego što je navukao zavjese.

171 Book as passion & BalkanDownload

– Da, jesi, i zato znam da nisi korumpiran. Znam da ti mogu vjerovati. – O čemu to govoriš? – Nikada se nisi pitao kako sam ti onaj put uspio pobjeći? A praktički si me imao u šaci, detektive. – Napravio sam nekoliko pogrešaka. – Adrian se sjetio neprospavanih noći kad je opsesivno razmišljao o svakom pojedinom detalju Ryanova života, sjetio se pijanstva i tableta; nezaustavljiva puta u propast i potonuća u opsesiju, opsesivnokompulzivnog rada na slučaju. Adrian je mrzio to što su se ljudi poput Ryana jednostavno mogli izvući nakon što bi naudili drugima, prodajući im svoj otrov. Zbog takvih je ljudi Adrian želio da zakon bude malo manje ograničen, da šesto čulo bude dovoljno, a dokaz puka formalnost. Već je duže vrijeme znao da je Ryan opasan. Putovi su im se tijekom godina ukrstili u više navrata, no što god da se dogodilo, Ryan bi se uvijek izvukao. Ili bi umjesto njega netko drugi preuzeo ulogu žrtvenog jarca ili bi svjedoci nestali, a svaka optužba rezultirala obustavljanjem bilo kakvog daljnjeg postupka. Ubrzo je postao krupna zvjerka, a s time i posebno oprezan. Adrian ga je želio skloniti s ulice. To što je imao sina tinejdžera činilo ga je još odlučnijim da oslobodi grad ološa poput Ryana. Kada je izgubio dokaze, Adrian je bio pijan. Prethodnu je večer proveo s bocom viskija u svom automobilu ispred Ryanove kuće. Jedva da bi se mogao sjetiti ijednog detalja vezanog uz taj dan. Na koncu je bio zahvalan što su ga maknuli sa slučaja jer je posve bio propao i sve razočarao. Progoneći Ryana, pretvorio se u tip osobe koji je najviše mrzio. Svojega oca. Kad su ga konačno suspendirali, cijeli je svijet odjednom stao. Nije izgubio samo dokaze, izgubio je i razum.

172 Book as passion & BalkanDownload

– Jesi li siguran? – Ryan je svoj prijeteći cerek, koji mu je obično krasio lice, zamijenio manje defenzivnim izrazom. Adrianu kava više nije bila dovoljna pa je otišao do ormarića s pićem i obojici im natočio viski. Naprezao se da shvati o čemu je to Ryan govorio. Je li ga ponovno pokušavao izigrati? Pružioje čašu Ryanu i potom odložio bocu na stolić da im bude pri ruci. – Slušam. – Znam da misliš da sam ja neki jako gadan tip koji ubije svakoga tko mu stane na put, i cijenim to, doista cijenim. To je dobro za posao. – I što? Želiš možda reći da nisi? – Istina, učinio sam dosta gadnih stvari, ne poričem, ali kunem se da nikada nisam ubio drugo ljudsko biće. – Barem ne izravno. – Adrian se više nije panično bojao, više se nije osjećao ugroženo. Znao je da Ryan govori istinu. – Moj je tata imao utjecajne prijatelje. Znao je mnogo ljudi. Važnih ljudi. Znaš kako je ovdje. Ruka ruku mije. Bogati se drže zajedno i svi se zanimaju za neka čudna sranja. – Sasuo je piće u grlo i duboko udahnuo. Adrian mu je na licu opazio tračak straha, onu vrstu straha koji osjećate kad se spremate prekršiti obećanje ili odati tajnu. Bila je to Ryanova strana koju nikada prije nije imao priliku vidjeti. – Svaka čast, detektive, stvarno ste mi život pretvorili u pakao. – Natočio si je još jedno piće. – Moj otac ne voli... nije volio da ljudi zabadaju nos u ono čime se bavio. Rekao mi je da će se pobrinuti da sve optužbe protiv mene nestanu, a onda nekoliko dana kasnije, BAM!, bio sam slobodan, a ti u govnima do grla.

173 Book as passion & BalkanDownload

– I ti misliš da je tvoj tata znao nekoga na tako visokoj razini? Nekoga u policiji? – Na tu mogućnost Adrian sve dosad nije ni pomišljao. Toliko je bio predbacivao samome sebi da mu nikada nije sinulo da nije on bio taj koji je nešto zaribao. – Ne samo jednu osobu, prijatelju, već njih nekoliko. – Jesi li sada na drogama? – Ovaj je grad ispremrežen više nego što uopće možeš zamisliti. Ovo? Ovo nije ništa! – Sereš. – Kako bi inače ti dokazi nestali? Razmisli malo. – Ali nož koji smo našli u tvojoj kući, patolog je potvrdio... – Adrian je ustuknuo kad je Ryan naglo ustao, uhvatio se za kosu i, ushodavši se sobom, počeo ju vući. – Ako sam stvarno ubio svog tatu, zar doista misliš da sam toliko glup da bih sakrio nož u vlastitoj kući? Znajući koliko si nabrijan na mene? Daj, molim te! – Kako se onda tamo našao? Tko ga je stavio? – Netko iz ekipe za očevid? Netko zadužen za čuvanje dokaza? Kvragu, koliko ja znam, čak je i jebeni patolog mogao biti umiješan. Nemam pojma koliko duboko cijela ta stvar ide. Samo znam da ja to nisam učinio – Ryan je počeo zamuckivati. – Pokazali su mi fotografije, to sranje je bolesno. Ne bih mogao učiniti nešto takvo. – Ryan je prestao hodati i zamišljeno se zagledao. – Mrzio sam tog čovjeka, zaista mrzio, ali nisam ga ubio. Previše sam ga se bojao. Ne znaš ti kakav je znao biti. Uostalom, već bi našao način da me do smrti proganja. – Nisam mislio da si tako duhovan. – Ja sam sve što trebam biti ovisno o situaciji. Naučio sam preživljavati, a moj mi tata nikada nije dao ništa od čega i sam

174 Book as passion & BalkanDownload

nije imao neke koristi. Čak sam i u tu jebenu školu morao ići zbog njega, da nastavim njegovu glupu obiteljsku tradiciju. On ju je pohađao, njegov ju je otac pohađao, i tako nekoliko jebenih generacija unatrag. Uopće ga nije bilo briga za mene! Sam sam morao ostvariti to što danas imam. No ipak vjerujem da je on bio jedini razlog zašto nisam završio u zatvoru. Nije to učinio radi mene, razumiješ li, nego radi sebe. Kako bi mogao nastaviti raditi sva ona bolesna sranja koja je radio. Sve je to bilo radi imidža u javnosti jer privatno, ja se ne mogu ni uspoređivati s tim čovjekom. – Vidio sam tvoju bolničku dokumentaciju iz vremena kad si bio dijete. Imao si prilično teško djetinjstvo. – U ono vrijeme to je još bilo normalno. I ja se tebe sjećam iz tog vremena... nakon što su me izbacili iz škole Churchill pa sam završio u tvojoj. Sjećam se i tvog tate. – Ryan je opet počeo nervozno koračati gore-dolje, češući se po licu. Adrianu je bilo poznato takvo ponašanje. Trebala mu je nova doza droge. – Samo mi ti nemoj govoriti o mome ocu – Adrian je odbrusio. – Želiš li reći da tebe tvoj otac nikada nije istukao? – Ryan se s nevjericom nasmijao prije no što je posegnuo za bocom na stolu i počeo piti ravno iz nje. – Dakle, nemaš ni jedan jedini razlog zbog čega bi htio da je mrtav? – Adrian je izbjegavao to pitanje jer su obojica znali da nema potrebe za odgovorom. – Imam ih mali milijun. Ali zašto baš sad? Zašto bih to, kvragu, učinio baš sad? I zašto bih to učinio na TAKAV način? On nije više dio mojega života, vidim ga najviše nekoliko puta godišnje. Kažem ti da me štitio. Netko mi je smjestio, ne znam

175 Book as passion & BalkanDownload

zašto, ali ti me barem ZNAŠ! Ti znaš da to nisam učinio! – Zavitlao je bocu prema vratima po kojima se, nakon što se razbila, počela cijediti tekućina boje meda. Sobu je odjednom ispunio miris viskija. – Tko bi drugi onda imao motiv ubiti tvog oca? – Adrian nije htio praviti nikakve nagle pokrete, pa je ostao mirno sjediti na mjestu, dobro znajući da je Ryan na rubu, a njegov sin samo kat iznad. – Popis onih koji ga nemaju bio bi kraći. – Ryan je sjeo pokraj Adriana prije nego što je sa stola uzeo svoju dopola punu času. Nagnuo se prema Adrianu. – Znaš li uopće zašto je dolazio ovamo? U ovaj grad? Imaš li ikakvog pojma koliko je nastran bio? Ovaj je put Adrian ustao i otišao do prozora. Pogledao je kroz zavjese. Da su njegovi kolege znali da je Ryan u njegovoj kući, dosad bi već bili banuli. Adrian im je trebao dojaviti, ne bi sve ovo trebao ni slušati. Međutim, to što mu je Ryan govorio imalo je uznemirujući prizvuk istine. – Dolazio je u Exeter zbog posla. Tako nam je barem rekla tvoja majka, a njegovi su kolege to potvrdili. – Moja majka. – Ryan je ispljunuo te riječi kao da se radilo o pokvarenom mlijeku. – Ne. Dolazio je ovamo da bi mogao pokupiti mlade momke. – Za to nemamo nikakvih dokaza. – Kažem ti, dolazio je ovamo da bi se spetljao s momcima, što mlađima i glupljima, to bolje. Pokupio bi ih i odveo u onaj svoj odvratni stan, gdje bi ih izmlatio na mrtvo ime i radio svakakve druge bolesne stvari, tjerajući ih da oni to isto učine i njemu!

176 Book as passion & BalkanDownload

– A kako ti to znaš? – Adrian se zagledao ravno u Ryana, koji gaje odbio pogledati u oči. Umjesto toga, izvadio je cigarete i zapalio jednu, povukavši dim tako duboko da se smanjila gotovo za četvrtinu. Atmosfera u sobi postala je tmurnija. – On je volio grubo – kazao je Ryan i progutao slinu. Adrianu je odjednom postalo jasno što je pod time mislio. Bio mu je poznat taj uznemiren pogled, vidio ga je već kod žrtava seksualnog zlostavljanja. Kako mu je to promaklo? Gotovo se nad njim sažalio. – Izvješće patologa nije upućivalo na tragove... onoga na što sugeriraš. – Onda je i on u to upleten! – Ryan je zamjetno postajao sve tjeskobniji. Adrian se pitao jesu li ga godine ovisnosti o drogama učinile paranoičnim ili je, kao i toliko narkomana koje je Adrian znao, vidio svijet onakvim kakav je zaista bio. Sjedeći ondje, Ryan je izgledao poput prestrašena dječaka, žvačući unutrašnji dio obraza dok je govorio. – Tko god stoji iza ovoga pokušava mi smjestiti. Neće mi dopustiti da svjedočim protiv tate i kažem kakav čovjek je bio. Sam mi je rekao da je dobro zaštićen. – Kako znaš da te nije samo pokušavao zastrašiti? – Zato što ih se sjećam, dolazili su nam u kuću dok sam još bio dijete. – U Ryanovim se očima sada mogao vidjeti čisti užas i Adrian je znao da ne laže. – I njega su sredili, onoga Stonea, ravnatelja škole Churchill koji se ubio. – Čekaj, što? – On je znao navraćati u tatinu kuću. U nekim trenucima... način na koji me znao gledati... – Ryanove su oči postale ružičaste od napora da suspregne emocije. – I on je bio dio toga, znam da je bio.

177 Book as passion & BalkanDownload

– Možeš li se sjetiti još koga? – Ne baš, hoću reći, možda bih mogao. Onaj tip na vijestima kojemu je bila rasporena utroba izgledao mi je poznato. Zato sam i postao krajnje sumnjičav. Netko ubija tatine prijatelje jednog po jednog. To ne može biti slučajnost, ne s obzirom na način na koji su ubijeni. Sjećam se tog jednog tipa, mislim da je možda bio policajac, nisam siguran jer je bilo vrlo davno. Išli su zajedno u školu, a znaš kako se vole brinuti jedni za druge. – Moraš doći u postaju i dati iskaz kako bismo nešto od toga mogli potvrditi. Sada imam samo tvoju riječ. Sve o čemu je Adrian mogao razmišljati bio je Tom u toj školi. Odlučio se držati samo onog što je pouzdano znao: da je Ryan lažljivac. Pa ipak, neki unutarnji glas panično mu je govorio da mora izvući Toma iz te škole prije no što prođu ljetni praznici. – Ne mogu. Ako me se dokopaju, onda neću preživjeti ni do kraja tjedna. – Onda mi dopusti da te ja privedem. – Sve što je Ryan govorio imalo je smisla. Adrianu nije bilo druge no vjerovati mu. – Ti mi ne možeš jamčiti sigurnost. Ti su isti ljudi i tebi smjestili, skoro su ti uništili karijeru. Moj je otac bio samo mali kotačić u cijeloj toj priči, ali je bio zaštićen, i ako me se žele riješiti, riješit će me se. – Ryan se vrpoljio, ne mogavši se više uopće kontrolirati, zatim je ustao i ponovno počeo hodati gore-dolje. – Ne, ne, ne, moram ići, moram nestati. Pogriješio sam što sam došao ovamo, vjerojatno i tvoju kuću nadziru. – Dopusti mi da ti pomognem. – Vjeruješ li mi? – Da, vjerujem ti, ali ne možeš dovijeka bježati. – Moram ići. Moram nestati odavde.

178 Book as passion & BalkanDownload

– Dobro, no za svaki slučaj, učini da to izgleda uvjerljivo. Pružam ti priliku koja se ne propušta. – Adrian je ustao i raširio ruke, spreman primiti udarac. – U drugim okolnostima, mnogo bih više uživao u ovome. – Ryan ga je dvaput udario, jednom u trbuh ijednom u lice. Adrian se previo od boli. – Oprosti, detektive. – U drugim bih ti okolnostima uzvratio. – Adrian je hvatao dah dok mu je krv curila iz usta, primivši se za bok. – Idi, imaš pet minuta prije nego što pozovem policiju. Ryan je otišao, a Adrian se svalio na kauč, buljeći u sat.

179 Book as passion & BalkanDownload

20. POGLAVLJE Hrast Abbey je pogledala prema kauču gdje je ležao Parker, čvrsto spavajući. Zatvorenih je očiju izgledao potpuno drukčije. One su mu dominirale licem; bilo je teško primijetiti bilo što drugo na njemu kad su mu oči bile otvorene. Bile su tako bistre, tako svijetle i tako sive. Promatrane na pravom svjetlu djelovale su gotovo poput ogledala. No na kiši su poprimile zelenu nijansu, kao reciklirano staklo. Abbey se oduprla porivu da ga dotakne, da mu s lica makne crne kovrče, te je umjesto toga uzela pokrivač i pokrila ga. Spavao je gotovo dva sata kada joj je zazvonio telefon. Brzo ga je zgrabila da ga ne probudi. Na telefonu je bio njezin otac. – Tata? – prošaptala je. – Abbey, ne mogu danas doći, oprosti. Primio sam hitan poziv, a ne mogu si priuštiti da ga odbijem. – Još jedan vikend, još jedna isprika. Pitala se zašto i dalje nastavljaju s tom igrom, ali tako je bilo. Sada su već godinama živjeli u nekoj svojoj izmišljenoj stvarnosti, u kojoj su i dalje bili bliski kao nekada. No istina je da nakon one subotnje večeri na sveučilištu ništa više nije bilo isto. Nisu mogli jedno drugome prestati zamjerati. Znala je da joj je otac zamjerio što nije pazila na sebe, kao da je sama skrivila to što joj se dogodilo. On ju je odgojio da bude pametnija,

180 Book as passion & BalkanDownload

i bila je pametnija, a ipak se najgore dogodilo. A ona je ocu zamjerala jer je mislio, bila je uvjerena, da se trebala više boriti, jače vrištati, ili makar pokušati. Nije mogao shvatiti kako se našla u takvoj situaciji, a ona mu to nije znala objasniti. I tako je zid između njih sve vise rastao, sve dok više nisu mogli živjeti zajedno pod istim krovom. Za manje od godinu dana ona se iselila iz kuće i unajmila si mali jednosobni stan u gradu u kojem je bila silovana. Tim je potezom oca još više udaljila od sebe. Godinu dana nakon toga on se odselio dalje, iduće godine još dalje, sve dok na kraju nije bio više od stotinu šezdeset kilometara daleko. No Abbey je zaglavila ovdje, ne tako daleko od sveučilišta, od mjesta na kojemu je prije više godina ostavila dio sebe. Nakon što je prekinula razgovor, pogledala je van. Kiša je i dalje lijevala kao iz kabla, a Parker i Sally još su uvijek spavali. Kratko ga je bila držala dok nije utonuo u san, a potom ga je samo promatrala kako spava, sve dok se nije počela osjećati kao uljez. Bilo je nečega u načinu na koji je spavao zbog čega joj se učinilo da već dugo nije spavao ovako duboko. Spustila je pogled prema sebi, postavši iznenada svjesna svoje flanelske pidžame. Pripremila si je kupku i ušla u kadu. Jednim je dijelom htjela da ju Parker tu zatekne. Nije imala dovoljno hrabrosti išta potaknuti, ali ga je željela ponovno poljubiti. Ništa nije željela više od toga. Čak i da se ništa više nakon toga nije dogodilo, taj bi joj poljubac bio dovoljan. Nije znala priču koja se krila iza njegovih ožiljaka, ali je znala da seže duboko ispod površine. Pitala se koliko je imao godina kada ih je zadobio; djelovali su izblijedjelo i razvučeno. Nije mogla zamisliti kakav bol osoba mora pretrpjeti da bi ostala tako unakažena. Pitala se kakvi uopće predmeti mogu uzrokovati neke od ožiljaka

181 Book as passion & BalkanDownload

koje je imao, poput zvjezdica na njegovim leđima. Parker je bio tako nježan, tako drag. Tko bi mogao učiniti takvo što? Suzdržavala se da ne zaplače kada je pomislila na suze koje su tekle iz tih kristalno bistrih očiju, dok je očigledno trpio nemilosrdne batine i mučenja. Nakon sto se okupala, odjenula je haljinu. Željela je izgledati lijepo. Kada se vratila u dnevni boravak, Parker je navlačio hlače, a kiša je vani i dalje padala. – Što radiš? – Trebao bih poći, dovoljno sam smetao. – Podigao je pogled i ugledao Abbey. – Presvukla si se. – Odjenula sam se – kazala je osmjehnuvši se. – Maknut ću se prije nego što ti dođe otac. – Neće doći. Želim da ostaneš – izlanula je prije nego što je promislila o svojim riječima, ali bilo je prekasno, već je bilo rečeno. – Daj da ti barem napravim ručak. Još uvijek pada kiša, ne možeš ići van u tome. – Ne želim da se zbog mene mučiš. – Znaš li narezati luk? – Nasmiješila se i otišla u kuhinju, nadajući se da će krenuti za njom. Napravili su jelo i sjeli za stol da zajedno ručaju. Vani je i dalje bilo vrlo mračno i hladno, ali njezin se mali stan prvi put doimao kao dom. U četiri godine koliko je tu živjela nije stekla mnogo prijatelja; voljela je biti sama. Sada je imala osjećaj kao da se igraju sretne obitelji. Zajedno su se smijali i pričali o muzeju. – Mislim da se sviđaš Gemmi – rekla je Abbey, pokušavajući izmamiti reakciju. – Meni se čini da se Gemmi svi sviđaju. – Parker se nasmiješio dok je s tanjura uzimao posljednji zalogaj.

182 Book as passion & BalkanDownload

– Ja joj se baš i ne sviđam. Nas dvije ne pričamo. Ali vidim da te ponekad promatra kad smo vani u glavnom predvorju. – I ti me ponekad promatraš. – Nasmiješio se, a Abbey se zacrvenjela u licu. – Oprosti, ne želim da ti bude neugodno. Ni ne primjećujem da to radim većinu vremena. – Bila je rumena. – Nemoj se ispričavati, sviđa mi se to... Mislim, ne smeta mi kada me gledaš. – Nikada nisam upoznala nekoga poput tebe, Parkeru. – Da, vjerujem da nisi. Neke je ljude teže zavarati od drugih. – Na trenutak ju je gledao ravno u oči. Osjetila je kako mu se raspoloženje kvari i htjela mu je odvratiti misli od onoga što ih je najednom obuzelo. – Što pišeš u tim svojim knjižicama? – upitala je. Bila je sve smionija u njegovoj blizini, a ovo se druženje svakoga trenutka činilo sve manje zategnutim. Gotovo se doimalo prirodnim. – Ma ništa posebno, samo crtam Giacomettijeve ljude. – Zbunjeno se nasmiješio i ustao, noseći tanjur u sudoper. Podigao je svoje natopljene novine. Bile su tvrde i nezgrapne. Abbey ih je bila pokušala spasiti sušenjem na radijatoru, no samo su se na mjestima slijepile. Izvukao je iz njih što je mogao i pogledao ih. – Nemoj me zezati – Abbey je promrsila u bradu dok je podizala jednu od stranica koje je on odbacio. Pročitala je članak o Carlu Tayloru, lokalnom biznismenu koji je izgradio fontanu u središtu grada kako bi odao počast svojem sinu Christianu. Bila je priložena Christianova slika, s velikim vulgarnim osmijehom na licu. Upravo joj je taj osmijeh privukao pozornost, zbog njega je podigla novine i pročitala članak. U tom se trenutku mrzila zbog svoje slabosti, zbog toga što si je dopustila da ju on nadjača.

183 Book as passion & BalkanDownload

Pobijedio je. Pobijedio je jer je ona prestala biti osoba koja je bila. Dopustila mu je da joj sve uzme. Podigla je pogled, a Parker ju je zabrinuto gledao. –Tko je to? – Uočila je ljubomoru u Parkerovu glasu. Nije bila sigurna osjeća li se ugroženim. Nadala se da nije tako jer nije bilo ničega zbog čega bi trebao biti ljubomoran. – Netko iz drugog života – izrekla je to oponašajući njegov ton od maločas, u nadi da će razumjeti da mora s njom polagano. Osjetila je da ju upitno gleda, tražeći odgovor, no nije htjela da otkrije koliko je bila glupa, koliko se lako njome moglo manipulirati. Bilo joj je važno što Parker misli o njoj. Okrenula se licem prema prozoru. Velik hrast iza njezine zgrade savijao se pod hirovitošću prirodnih sila, bezuspješno se trudeći strpljivo sve podnijeti dok mu je vjetar šibao grane. Skrenula je pogled prema Parkeru pitajući se je li sve što joj se dotad u životu bilo dogodilo bio samo uvod u poznanstvo s njim. Da je nastavila živjeti onako kako je planirala, ne bi bilo prilike da se ikada susretnu. Ona nikada ne bi radila u muzeju. Abbey je u tom djeliću trenutka bila zahvalna za sve što se bilo dogodilo, i kada bi mogla birati i ponovno se vratiti, odabrala bi prijateljstvo s Parkerom jer ga je cijenila više od svega što je bila izgubila. U posljednjih je nekoliko tjedana shvatila da joj je teško držati ga podalje od sebe. Bio je neočekivan i u njegovoj je prisutnosti ponovno počela osjećati, osjećati nešto što nisu bili ni strah ni krivnja. Bio je izniman, poseban. Pomislila je na poljubac koji su bili izmijenili i ponovno osjetila kako se crveni u licu. Kad bi barem mogla vratiti taj trenutak u muzeju. Parker je također promatrao stablo, nepokolebljiva pogleda. Stala je ispred njega i gledala ga. Pogled mu je bio prepun suosjećanja i u tom je trenutku poželjela da se

184 Book as passion & BalkanDownload

može uvući u njegov um. Stala je na prste i položila svoje usne na njegove. Privukao ju je k sebi i poljubio kao da je na to čekao cijeli dan, možda i dulje. Poljubila ga je u vrat, a on je podigao ruke do njezina vrata, nježno ju primivši za glavu. Zbog njega se osjećala laganom i bestjelesnom. Gurnula mu je ruke pod ogrtač i prstima mu prešla preko prsa i otraga do leđa, zaboravivši na ožiljke kada ga je privukla bliže sebi. Obuzela ju je žudnja, za koju je mislila da ju nije sposobna ikada više osjetiti. Činilo se da on oklijeva dodirnuti ju, gotovo kao da zna koliko je krhka. Pustio ju je da preuzme vodstvo i dok mu je otkopčavala hlače, osjetila je kako je naglo udahnuo. Mirno je stajao, ali njegovo ju je tijelo preklinjalo da preuzme kontrolu. Odvela ga je u svoju sobu i nježno ga gurnula na krevet. Pitala se je li uopće ikada bio s nekime. Djelovao je kao da svakoga drži na distanci, ali nešto joj je u načinu na koji ju je poljubio govorilo da mu ovo nije bio prvi put. No bilo je u njemu i nečega neporecivo nevinog. Nije mogla osjetiti onu sirovu žudnju koja se, čini se, javljala kod svih muškaraca već na sam znak obećanja u zraku. I prije se pokušala zbližiti s muškarcima, ali čim bi ju poljubili s nekom namjerom, osjetila bi mučninu u želucu i pobjegla glavom bez obzira. S Parkerom je bilo drukčije. Njegova se žudnja rađala iz znatiželje, a ne iz potrebe za udovoljavanjem samome sebi. On ju je dodirivao s oklijevanjem, usredotočivši se na njezino lice, čekajući reakciju, neprestance tražeći odobrenje da nastavi. Usne su mu se razdvojile i primijetila je da pokušava kontrolirati disanje, potisnuti želju. Ruka mu je oklijevala iznad njezine dojke, polako se primičući sve dok nije ostala na njoj, ukočena. Kroz haljinu je osjećala toplinu njegovih dlanova. Zbog njegove ga je

185 Book as passion & BalkanDownload

nesigurnosti samo još više željela. Primila ga je za ruke i poljubila ih, potom usmjerila pozornost na svoje gumbe jer je htjela da zna da ju smije dirati. Gledala ga je kako ju promatra dok je polako skidala haljinu. Oči su mu ponovno promijenile boju i bile gotovo bijele u svojoj čistoći, poput dijamanata. Željela se izgubiti u tom pogledu, željela je biti ta žena. Nikada ju nitko prije nije tako gledao i za nju je to bilo otkriće. Učinit će da ju poželi više od ičega. Barem je jednom moć bila u njezinim rukama i njemu je zbog toga bilo drago. Isprekidan ritam udaranja kiše kao da je oponašao otkucaje njezina srca dok se penjala na njega. Vidjela je da mu se prsa nadimaju od iščekivanja. Poljubila mu je golu bijelu kožu i potom se polagano spustila na njega. Nije spuštala pogled s njegovih usta, uskladivši svoje disanje s njegovim; oboje su znali što se sprema. Zadržao je dah dok je ulazio u nju i potom ispustio jedva čujan uzdah. Činilo joj se kao da je posljednjih pet godina bio samo ružan san; ovo se činilo kao nešto novo. Osjećala se kao nova osoba. Shvatila je da nije tako okaljana da ju nitko više ne bi htio taknuti. Bila je tu i on ju je želio. On, tako izniman muškarac, tako savršeno nesavršen. Primio ju je oko struka i pridignuo se. Sada su bili spojeni zajedno, grudi o grudi, koža na koži. Nije znala gdje ona završava, a on počinje. Nije željela pobjeći, već samo ovako s njim ostati. Zaronio je lice u njezin vrat, upijajući joj miris. Upravo je ovaj osjećaj tražila cijeli svoj život: pripadanje. Polako se pomicala, ali strast je između njih bila nevjerojatna. Čak joj je i miris Parkerova znoja bio opojan. Željela je da se i on prepusti, da joj se posve preda. Osjećaj ekstaze počeo joj se uspinjati ispod trbuha, pokušavajući ju obuzeti, no potisnula je uzbuđenje i

186 Book as passion & BalkanDownload

pričekala ga. Nije mnogo zaostajao. Zario joj je prste u kožu i svršio zajedno s njom. Njegovo se lice, tako napeto i usredotočeno prije svega nekoliko trenutaka, sada smekšalo kada se spustio natrag na krevet. Ležao je ondje bez daha, blistajući. Primio ju je za ruku i povukao na krevet pokraj sebe. Dok je tako ležala s Parkerom na pokrivaču, nije imala neodoljivu potrebu ustati i nešto odjenuti. Nije željela kriti nijedan dio sebe; bila je sretna što ju on gleda. Možda je to bilo zato što se činilo da su u njezinoj sobi bili zaštićeni od svijeta, sigurni na tom jednom mjestu od svega što je bilo vani. Nije osjećala strah ni nesigurnost; bila je nekadašnja Abbey. Povezanost između njih, iako krhka i ispunjena neodgovorenim pitanjima, bila je nepogrešiva. U prošlosti je Abbey uvijek bila s muškarcima koji bi pristajali biti s njom, mirili se s time, ali s Parkerom to nije bio slučaj. Nestala je svaka pomisao o tome u koliko je lošem stanju, o umiranju u samoći, o životu u samotnosti gađenja prema samoj sebi. Primijetila je da mu je bila potrebna, iako je djelovao kao da mu je zbog toga bilo neugodno, ali ne zato što je bio s njom, već zato što mu je bilo mrsko pokazati tu stranu sebe. Zaspala je znajući da će biti druga osoba kad se probudi. Nije znala zašto ni kako, ali znala je da je Parkeru bila potrebna. Zbog Parkera je shvatila da se može spasiti. Njegova je ranjivost vodila njezinu ruku, natjerala ju da opet preuzme kontrolu. Nikada nije bila jaka. Činilo joj se da je vječno čekala da bude spašena. I to je bio taj trenutak, upravo se dogodio, danas. Ovaj vlažan bijedan dan pretvorio se u dan kada će se njezin život promijeniti. Dan kada će se konačno osjetiti vrijednom.

187 Book as passion & BalkanDownload

21. POGLAVLJE Plavuša Prije John je mahnuo rukom Abbey u znak pozdrava dok je prilazila svojoj zgradi. Paleći automobil i odlazeći, pitao se nije li se tamo to dogodilo. Nije ju bio pitao, nije zapravo ni želio znati. Ona je posljednjih tjedan dana provela u svojoj sobi, a on zavirujući na dno čaše. Ne postoje upute uz koje se postaje dobrim roditeljem. Većinu vremena jednostavno moraš improvizirati. John je odrastao uz oba roditelja u domu punom ljubavi. Bili su dobri roditelji, ali umrli su dok je Abbey još bila mala. Nije imala ni majku ni baku ni djeda, samo njega. Stavio je nogu na papučicu gasa i vozio što je brže mogao, a da ga ne zaustavi policija. Drugim je vozačima presijecao put i prolazio kroz crveno. Jednim je dijelom želio izgubiti kontrolu nad vozilom i zabiti se u drvo, završiti sa svime, samo da više ne mora razmišljati. Mozak ga je bolio od stalnog razmišljanja. U glavi mu je bila misaona zbrka bez ikakva smisla, jedno se pitanje samo nizalo za drugim, kao i osjećaj da ju nije uspio zaštititi, da je podbacio kao otac. Zaista je vjerovao da je dao sve od sebe. Abbey je išla na izvannastavne aktivnosti, školske praznike, sportske aktivnosti,

188 Book as passion & BalkanDownload

izlete, aktivnosti tijekom praznika, sve. Bila je pametna, razborita i neovisna. Jako se njome ponosio. Vrlo je rijetko viđala majku, no tu nije bilo ljubavi. Iako je majka na nju loše utjecala, on je nastavio s njihovim sastancima jer je želio da Abbey sama prosuđuje o svojoj majci, kako se kasnije u životu činjenice ne bi mogle izokrenuti. Činilo mu se da joj je majka sada bila potrebnija no ikad, no samo je Bog znao gdje se uopće nalazila. Stupila bi u kontakt kada bi našla vremena. Jednom godišnje, ili dvaput ako bi im se posrećilo. Kad mu je bila rekla da želi ići na fakultet i živjeti ondje, bio je uvjeren da se može brinuti za sebe, no u isto je vrijeme za njega ona predstavljala čitav svijet, bila je njegova djevojčica, i htio je da bude sigurna. Da ju je barem čuvao kod kuće na sigurnom, poput zločeste vještice koja je godinama držala Matovilku skrivenu od svijeta u nedostupnoj kuli. Kada bi ga zvala, znao bi da nešto nije bilo kako treba. Mislio je da joj nedostaje dom ili da se, u najgorem slučaju, posvađala s cimericom Dani, koja je od početka za nju bila neprikladna prijateljica. Brinuo se da će Abbey nekritički obožavati djevojku poput Dani, djevojku kojoj je sve u životu bilo servirano. Brinuo se da će Abbey htjeti biti poput nje, iako je, istini za volju, Abbey bila daleko bolja osoba, brižna, dobra, nesebična. Kada se radilo o malim dragim princezama, John je pomalo bio snob. Možda je to bilo zbog iskustva s bivšom suprugom, no znao je da što je vanjština bila ljepša, to je sadržaj bio emocionalno skuplji. Njega je brak mnogo stajao, ali bio je zahvalan na supruginoj sebičnosti jer je izašla iz njegova života jednakom brzinom kojom je i ušla, ostavivši za sobom Abbey. Već od rane dobi Abbey je uvijek bila odgovorna. Dok su se njezine prijateljice opijale u parku u vrijeme stanke za ručak ili

189 Book as passion & BalkanDownload

spavale s budućim dilerima droge na stražnjim sjedištima njihovih automobila, misleći kako time djeluju zrelije, Abbey bi učila ili bi se brinula za oca. Znao je da je propustila iskustvo koje se stječe na ulici i možda je baš zbog njegova pretjerano zaštitničkog držanja postala laka meta. Ali uvijek su se brinuli jedno o drugome. A sada, kada je to bilo najpotrebnije, njega nije bilo. Imao je toliko pitanja, pitanja na koja nije želio odgovore, a slike mu se nisu prestajale vrtjeti pred očima. Slike njegove djevojčice koju par hijena napada poput komada mesa. Pitao se zašto nije dozivala u pomoć. Je li vrištala? Grizla? Borila se? Bilo što. Znao je, naposljetku, da njegova pitanja izviru sa sasvim drukčijeg mjesta. Otkad ju je majka napustila, on se trebao brinuti za nju. Njegov je zadatak bio da ju čuva i znao je da nije uspio. I ništa što bi mogao učiniti ne bi to promijenilo. Glava mu je bila prepuna misli koje su ga pritiskale. Činilo mu se kao da su mu misli postale kukci koji gmižu pod kožom, izjedajući ga živog. Ugledao je pivnicu pred sobom. Bilo mu je potrebno piće, i to odmah. Dok je parkirao automobil, po stoti se put pitao zašto pivnice uopće imaju parkirališta. Spremao se prekršiti svoje glavno pravilo, ali ionako je svega tri kilometra bio udaljen od kuće. Mogao bi odšetati kući bude li potrebno. Sjedio je sam u baru i zurio u svoj viski, iz kojega ga je promatrao vlastiti odraz. Da barem nikada nije uvedena zabrana pušenja, pomislio je. Nikada nije pušio, ali je volio osjećaj odlaska u pivnicu; volio je biti okružen ljudima koji su si bezbrižno ugađali. Nedostajao mu je miris na odjeći, miris na ženama s kojima je očijukao dok bi promatrao kako im dim suklja kroz usne i zamišljao što još mogu s njima. Jutros mu je najveći

190 Book as passion & BalkanDownload

problem bio dospjeli porezni obrazac, a sada se to činilo potpuno nevažnim. Žena na kraju bara, koja mu je poslužila piće, nasmiješila mu se. Bila je starija i djelovala iscrpljeno, no imala je blago lice kojem nije mogao odoljeti te joj je uzvratio osmijeh. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put bio sam u pivnici, niti je bio navikao da mu se žene smiješe. John je bio naočit muškarac, ali nije baš izlazio – radio je, povremeno bi s prijateljima otišao na nogometnu utakmicu i gledao je dokumentarce na kanalu History Channel. To je bio njegov život. Mogao bi vam reći što god vas zanima o bombardiranju Dresdena ili padu Rimskoga Carstva, ali da ste ga pitali o ženama, ne bi imao pojma. Nakon odlaska Abbeyne majke imao je nekoliko kratkih veza koje nikada nisu potrajale jer je Abbey bila središte Johnova svijeta, a većini se žena nije svidjela takva konkurencija. – Zovem se Carol. Nisam te prije tu viđala. – Sjela je pokraj njega. – Zdravo. – Nije joj htio reći svoje ime. – Jesi li dobro? Izgledaš malo izgubljeno. Ja tu radim. Stalno sam tu. Živim gore na katu. – A da, ti si me poslužila. – Aha. Sada, doduše, ne radim, gotova sam za danas. – Pitao se zašto mu to govori i sinulo mu je da mu se nabacuje. Bilo mu je to čudno i strano, a opet došlo je u pravom trenutku. Upravo mu je to trebalo da mu odvrati misli. Pogledala ga je u oči. Nosila je gustu maskaru koja joj se zgrudala oko mačkolikih očiju, očiju mnogo mlađe žene. – Puno je to viskija za ponedjeljak popodne.

191 Book as passion & BalkanDownload

– Mogu li te počastiti pićem? – John nije znao što bi drugo rekao. Godinama nije pio danju. – Gore imam puno pića. – Poput sredovječna anđela čuvara primila ga je za ruku, odvela iz bara i povela gore. Cvjetne tapete i miris talka davali su mu do znanja da ima više godina nego što je bio pretpostavio. Uzbuđivala ga je njezina krhka plava kosa i drečav ružičast ruž. Bilo je neke tuge u njoj zbog koje se osjećao sigurnim. Nije se drogirala i bila je izgubljena poput njega. Dvije izgubljene duše u potrazi za utjehom u naručju stranca. Osjećao je da je podbacio kao otac te je možda ponovno mogao biti samo muškarac, muškarac sa žudnjama, potrebama i željama. Muškarac koji se obraća ženama i želi s njima spavati, muškarac koji se u društvu hvali svojim udvaranjima i osvajanjima. Ležali su na krevetu, a popodnevno je sunce naglašavalo svaki nedostatak i manu na njihovim ostarjelim tijelima. Nisu ga odbijali ožiljci na njezinoj naboranoj koži. Bio je uzbuđen. Dugo je vremena prošlo otkako se posljednji put osjećao kao muškarac, muškarac kojega su žene željele. Trenutačno nije mogao biti tata, niti je mogao razmišljati o svojoj kćeri. Htio se pretvarati da se mora brinuti samo za svoje potrebe, i ovo mu je sada bilo potrebno. Zbog Carolinih je blagih očiju ovaj usputni seks bio znatno jednostavniji. Legao je na nju i prisjetio se kakav je osjećaj voditi brigu samo o sebi. Želio je samo taj osjećaj slobode. Milovala mu je kosu dok je prodirao u nju. To nije bilo vođenje ljubavi, već samo seks, ali je u mnogočemu bio jedan od najnježnijih trenutaka koje je ikada doživio. Kada su oboje bili zadovoljeni, sišao je s nje, a ona je zapalila cigaretu. Promatrao je kako se dim penje i nestaje na sunčevoj svjetlosti. Želio je sada otići, ali nije se želio vratiti

192 Book as passion & BalkanDownload

svojemu životu. Želio je zauvijek biti ova osoba; bezimena, nevezana, tajnovita. Znao je da će, čim napusti ovaj stan, opet postati John. Opet će biti Abbeyn otac i morat će se nositi s onime što će uslijediti, što god to bilo. Ostavio je Carol samu u svojoj sobi. Vratio se do svog automobila. Nije smio voziti, ali danas nije slijedio ista pravila; sva su se pravila izmijenila. Njegova mu se kuća činila hladnom i nije odavala dobrodošlicu. Prvi je put u nekoliko godina dobio želju pričati s Abbeynom majkom i upitati ju za savjet, no nije znao gdje je. Birao je broj koji je imao, ali je mobitel bio isključen; ona nikada nije dugo bila dostupna. Nije se mogao oteti dojmu da, na temelju to malo informacija što mu je Abbey dala, možda nije bila nedvosmislena s dečkima. Možda su se samo zanijeli i sve je bio samo velik nesporazum. Mrzio se zbog tih svojih misli. Mrzio se jer joj nije slijepo vjerovao na riječ, a znao je kakvi su dečki u pubertetu. I sam je nekada bio takav. A opet, riječ je bila o njegovoj Abbey, njegovoj djevojčici. Ona jednostavno nije bila tip djevojke koja bi očijukala i potom lažno optuživala, zar ne? Ona je sigurno govorila istinu; shvatio je da ga je to ubijalo. Vjerovao joj je, ona ne bi lagala. Bilo je vrijeme da se i on suoči s time. Kako god gledao na to, bila je silovana i morao je pronaći način da to popravi. Tražio je čašu u kuhinjskom ormariću i izvukao ružičastu porculansku šalicu u obliku svinje koju je nekoć kupio Abbey. Suze su mu navrle na oči i bijes se u njemu počeo nakupljati. Bacio je šalicu u zid, promatrajući kako razbijeni komadići padaju na pod. Pit ću ravno iz boce, pomislio je dok je otvarao bocu jeftinog njemačkog vina i u mraku sjeo u svoj naslonjač. Još je

193 Book as passion & BalkanDownload

osjećao miris Carolina jeftinog parfema na svojoj košulji. Volio bi da je Carol tu, da mu kaže što da misli, osjeća, govori, milujući ga po kosi i šapućući mu na uho riječi zbog kojih će se osjećati sigurnim. Zaspao je s bocom u ruci, sanjajući svog anđela svjetloplave kose.

194 Book as passion & BalkanDownload

22. POGLAVLJE Televizijski spiker

David Caruthers strpljivo je sjedio na stolici, čekajući da šminkerica Diane završi s njegovim šminkanjem. Ubola ga je u oko četkicom za nanošenje podloge. – U materinu! – uzviknuo je dok mu je suza kliznula niz obraz. – Oprostite – rekla je i brzo odjurila, a on se okrenuo prema kameri. – Gdje je, dovraga, Bev? – viknuo je David preko mora ljudi dok si je rupčićem tapkao oko. – Oprosti! – Beverly Windham dotrčala je preko redakcijskog podija i sjela pokraj Davida, još uvijek uvlačeći bluzu u suknju. –Hitno sam morala na zahod. – Ne moram baš sve znati – kazao je David, a zatim se trgnuo kad mu je svjetlost obasjala lice. Beverly mu je na brzinu pokazala srednji prst. Na kameri je zatreperila crvena lampica i David je počeo čitati s blesimetra. – Dobro došli u Vijesti u šest. Ja sam David Caruthers. – A ja Beverly Windham.

195 Book as passion & BalkanDownload

– Forenzički stručnjaci identificirali su djelomične ostatke pronađene u Devonu prošlog utorka kada je njemački par, koji je pješačio šumom, nazvao 999 nakon što su na putu pronašli dio trupla. Brojni policajci i djelatnici ekipe za očevid rade danonoćno kako bi pronašli ostatak tijela. Ono što su otkrili jedan je policajac na mjestu događaja opisao kao »nešto iz filma strave i užasa smještenog u srednji vijek«. Tijelo ubijenog, koji je identificiran kao lokalni poslovni čovjek Ian Markham... – David je usporio prilikom izgovaranja imena, dok su riječi na blesimetru na trenutak postale mutnije. Glas mu je zapeo u grlu. Osjetio je kako ga je Beverly nogom udarila ispod stola. –... Ian Markham... za kojega se ranije vjerovalo da je pobjegao iz zemlje nakon što je otkriveno da je bio umiješan u slučaj... velike financijske prijevare, koji je još uvijek pod istragom Porezne inspekcije. – David je osjetio kako su mu se obrazi zacrvenjeli, dok se u njega sve više uvlačio nemir. Beverly ga je pogledala, a blesimetar se nastavio vrtjeti, no ništa nije izlazilo iz njegovih usta. Zurio je u čašu vode na redakcijskom stolu, zatim je posegnuo za njom i otpio velik gutljaj. – Davide, kog vraga? Čitaj jebene riječi! – začuo se glas u njihovim slušalicama. –... ono što je pronađeno od trupla bilo je već tako raspadnuto daje identitet naposljetku utvrđen prema zubarskom... ispričavam se... zubnom otisku... – Beverly, ti preuzmi, sve je sjebao – David je čuo u uhu. – Na mjestu zločina – uskočila je Beverly nakon što je propustila prvih nekoliko riječi – gospodin Markham bio je podvrgnut okrutnom mučenju. Idemo sada do Simona, koji se nalazi na mjestu događaja i zna više pojedinosti. – Dave, seronjo jedan – opet se čulo u slušalici.

196 Book as passion & BalkanDownload

Crvena se lampica ugasila i David je skočio sa stolice, iščupavši slušalicu iz uha. – Kog vraga radiš? Vraćamo se u eter za trideset pet sekundi! – uspaničila se Beverly. – Morat ćeš sama završiti, ja moram otići. – Kakve to gluposti, dovraga, izvodiš? – zagrmio je producent Chris. – Ne osjećam se dobro – odgovorio je David prije nego što je izjurio iz studija. Nije imao vremena objašnjavati, jednostavno je morao otići odande. Odjurio je u zahod i otvorio vrata kabine. Gurmanska pizza koju je pojeo za ručak izletjela mu je iz želuca, a usta mu se ispunila okusom patke s kineskim umakom hoisin i bijelog vina koje je povratio. Otišao je do umivaonika i pogledao se u ogledalu. Oko mu je još uvijek suzilo, a temeljni puder bio još jedino što mu je držalo boju u obrazima. Poprskao se vodom po licu, a vrata su se naglo otvorila. – Što je to, dovraga, bilo? – zakriještala je Beverly dok su se vrata iza nje treskom zatvorila. – Žao mije. Jednostavno me je iznenadilo. Možemo li o tome razgovarati kasnije? – Zbog tebe smo ispali jebeni amateri, Dave! – Žao mi je, ako je to neka utjeha. Upravo sam povratio cijelu utrobu. – Možda. – Smekšala se i malko nasmiješila, a zatim mu prišla i poljubila ga u obraz. – I ono što sam ja ručala prošlo je ravno kroz mene. – Seksi. – Nacerio se, pokušavajući održati privid da je sve, osim te pizze, bilo u redu.

197 Book as passion & BalkanDownload

– Idi kući. Kasnije ću svratiti do tebe i donijeti ti malo pileće juhice. Pobrinut ću se da ti bude bolje. – Ne, nema potrebe, snaći ću se za večeras. Mislim da se samo trebam dobro naspavati ili već nešto. – Zapravo je imao štošta za obaviti, razgovarati s određenim ljudima, saznati što se bilo dogodilo. U glavi mu je zvonilo na uzbunu. Samo je jedno objašnjenje moglo postojati za ono što se dogodilo njegovom starom prijatelju Ianu. Morao je nekoga nazvati. – Usput, sutra neću biti u gradu. Moram voditi onu glupu dodjelu televizijskih nagrada. Morat ću čitavu večer stajati vani na prokletoj kiši i intervjuirati gomilu zvjezdica željnih slave i ocvalih zvijezda. – U petak ću te odvesti na večeru, ali ovaj put ne na pizzu, obećavam. – To će mu osigurati nekoliko dana da ode vidjeti ostale. Nasmiješila se i krenula van, njišući bokovima s jedne strane na drugu, zavodnički se osvrnuvši prema njemu dok je otvarala vrata i izlazila iz muškog zahoda. Obrisao je lice papirnatim ručnikom i brzo izašao da ga ne bi još netko zaskočio. Zaštitaru je pokazao svoju propusnicu i provukao karticu da se otvore vrata. Kad se našao vani, halapljivo je udahnuo dok mu se u glavi vrtjelo. Opet mu je došlo na povraćanje. Digao je ruku da dozove taksi i jedan se odmah zaustavio. Nije želio hodati do stanice King’s Cross, niti je htio biti okružen drugim ljudima. Izvadio je mobitel i počeo pretraživati svoj opsežan popis kontakata. Našao je ime koje je tražio i pritisnuo zelenu tipku. – Broj koji ste birali više se ne koristi. – Sranje!

198 Book as passion & BalkanDownload

Odabrao je drugo ime i ponovno pritisnuo zelenu tipku. – Halo? – javio se ženski glas na drugoj strani. – Halo, je li to Patricia? Patricia Stone? – Da, tko je to, molim? –Ja sam Jeffov prijatelj David, David Caruthers – kazao je televizijskim glasom. Bilo mu je nemoguće izgovoriti svoje ime ikako drukčije. – Molim vas, mogu li razgovarati s njim? Je li kod kuće? – Oh, David, televizijski spiker? Spominjao vas je ponekad... ne, žao mije, Jeff nije ovdje, hoću reći... preminuo je. – Kad? – David je zadržao dah. –Prije nekoliko tjedana. Oprostite što vam nisam poslala poziv na sprovod. Nisam mislila da ste još uvijek bliski. – Kako... – Nije želio znati kako, ali riječ je izašla sama od sebe. – Oh... pa... ne postoji jednostavan način da se to kaže. Oduzeo si je život – rekla je jednoličnim glasom lišenim emocija u kojemu se mogao nazrijeti stanoviti prizvuk prihvaćanja, kao da je oduvijek znala da mu je to bilo zapisano u zvijezdama. – Hvala vam, Patricia. Primite moju sućut. – Čulo se kako se telefonska veza prekinula, a zatim se oglasio zvučni signal da je linija slobodna. Spustila je slušalicu ništa ne odgovorivši. Nazvao je drugi broj. – Halo? Tko je to? – javila se starija osoba hrapava glasa, zvučeći pomalo uspaničeno. – Ovdje David, David Caruthers. – Lecnuo se dok je opet izgovarao svoje ime. – Čuo si, dakle?

199 Book as passion & BalkanDownload

– I Jeff je mrtav. – Ian je potpuno unakažen, razapet i ostavljen na milost i nemilost prirodi. – Dakle, to je bio on? – Vjerujem da je, a Stephen je umro na nekoj vrsti seksualnog odmora u Parizu. Malo sam se okolo raspitivao i u policiji su mi rekli da je umro prirodnom smrću, ali imam osjećaj da je cijeli slučaj zataškan. Od tih ljudi ne mogu dobiti nijedan iskren odgovor. – Pokušao sam nazvati Stevea, ali mobitel mu je isključen. Mislio sam da se samo radilo o starome broju. Kvragu, što da radimo? – Nas neće dirati. Hoću reći, ti si praktički slavna osoba, Davide, a bio bi glup kad bi se okomio na mene. – David nije bio siguran je li spominjanje njegova imena trebalo zvučati utješno ili podrugljivo. Kako god bilo, nije mu se svidio sugovornikov ton. Prekinuo je vezu. Platio je taksistu i krenuo prema stanu, brinući se što bi mogao zateći, no stan je bio prazan, netaknut. Izgledao je točno onako kako ga je ostavio. Natočio si je viski, a zatim napunio čašu ledom iz ledomata na hladnjaku. Skinuo je kravatu i sjeo, a zatim je upalio televizor i mijenjao kanale u potrazi za vijestima. Nije želio znati, ali poput upaljenoga zubnog živca u stražnjem dijelu usta, koji čovjek jednostavno ne može prestati jezikom opipavati, morao je znati. Sva su izvješća bila općenita, bez ikakvih pojedinosti. U glavi su mu bile sve pojedinosti koje je trebao znati, kao i sjećanja na ono što je bio učinio. Dječak koji je pobjegao, ostali dječaci koji nisu bili te sreće, lica njegovih prijatelja dok su uživali u patnji tih adolescenata. Sjetio se kako je

200 Book as passion & BalkanDownload

stajao ispred svojih prijatelja i dijelio im moralne lekcije; David je oduvijek volio publiku. Iskapio je piće i isključio televizor. Morao je izaći, otići nekamo, nije mogao naprosto ostati ovdje i čekati. Ustao je, ali stopala su ga izdala i on se svom težinom srušio na stakleni stolić, razbivši ga, a potom pao na pod. Pokušao je pomaknuti stopala, ali bila su teška, tako teška. David je podigao pogled i vidio starog »prijatelja« kako ondje stoji. – Oh, molim te! Molim te, nemoj me povrijediti! – zavapio je dok ga je čovjek odvlačio natrag na kauč. David ga je pokušao zgrabiti, no muškarac ga je udario u lice. Od udarca je ustuknuo, ali je uspio rukama zadržati ravnotežu. Međutim, prsti su mu bili nekako čudni. Osjetio je probadanje u dlanovima. – Nemamo mnogo vremena. – Muškarac je ispred Davida položio stativ i na njega postavio kameru, podešavajući postavke. Otišao je do glazbene linije i uključio ju. Davida je obavio poznat zvuk Mahlerove glazbe, potvrđujući ono što je znao iste sekunde kad je ispred sebe ugledao tog muškarca. Uskoro će umrijeti. – Mnogo vremena za što? Zašto je tu ta kamera? – Želim tvoje priznanje. – Želiš li novac? Imam novca, mogu ti dati novac ako ga želiš. Znam mnogo ljudi, mogu ti nabaviti što god želiš. – Riječi su mu navirale na usta prije nego što ih je imao priliku oblikovati u suvisle rečenice. – Dobro znaš da imam novca, a i zašto bih, pobogu, išta želio od tebe? Koliko ti vrijedi vlastiti život? – Samo reci što želiš i nabavit ću ti to! – Želim tvoje priznanje. – Ne moraš to učiniti – preklinjao je David.

201 Book as passion & BalkanDownload

Muškarac je stao iza kamere. David mu je proučavao lice. Tako se promijenilo i bilo ispunjeno mržnjom. – Moram to učiniti. Sve ove godine koje si proživio i više su nego što si zaslužio. Nisi valjda mislio da ćeš se izvući. David više nije mogao pomaknuti prste. Nije mogao pomaknuti ni noge. Osjećao je da mu je tijelo hladno i da mu se slina skuplja u ustima. – Što si mi to učinio? – upitao je David nerazgovijetno. – Kukuta, sjećaš li je se? Ja se sjećam. Sjećaš li se kako djeluje? Prvo nastupa mučnina, koju vjerujem da si već osjetio. Malo sam riskirao kad sam ti ju stavio u vodu na poslu, ali jednostavno nisam mogao odoljeti. – Bio si u sstudiju? – Davidu je pulsiralo u glavi; osjetio je kako mu iz usta curi slina sa svakom izgovorenom riječi. – Slinjenje! – ubojica je nastavio nabrajati, podigavši dva prsta. – Osjećaš li već bol u želucu? Prilično je posebna. – Podigao je još jedan prst, nastavljajući s nabrajanjem, nemilosrdno, bez trunke suosjećanja. – Molim te. – Ako sad počneš govoriti, mogu te spasiti. Sve što trebam učiniti jest staviti ti cjevčicu u grlo i nazvati hitnu pomoć prije nego što ti dišni sustav otkaže. – Ne, ne mogu, molim te, ne razumiješ, moja će djeca to vidjeti. – Znaš, Davide, uskoro će nastupiti bol, a možda ti se posreći pa bolničari stignu prije nego što se unerediš. – Tko... će vidjeti snimku? – Možda nitko, a možda bih ju mogao objaviti na internetu. Možda ću ju poslati tvojoj curi Bev. Mogla bi joj se dopasti, ili bi

202 Book as passion & BalkanDownload

možda radije uživo čitala kako su pronašli ono što ti je ostalo od tijela. – Nju ostavi na miru! – Nisi u položaju da mi govoriš što da radim, Davide. – U redu, u redu, učinit ću to. – Reci kako se zoveš, a zatim priznaj svoje zločine, zajedno s imenima svojih ostalih prijatelja počinitelja. – Nikada se nećeš izvući. – Možda to ni ne želim. – Gledali su jedan drugoga pogledom ljudi koji se poznaju, pogledom prožetim prošlošću, sve dok ga muškarac nije prestao gledati. – A sad govori! Upalila se crvena lampica na kameri, a David je osjetio kako mu se slina skuplja u ustima. Znao je da će mu poteći niz bradu i vrat čim zine. Smiješno je što ga je usred svega što se događalo upravo to najviše brinulo. Ne činjenica da bi mu pluća mogla kolabirati ili da bi za nekoliko minuta mogao sjediti u lokvi vlastita izmeta. Ne, on se brinuo o svojoj slini, brinuo se što će ljudi misliti kad ga vide kako se bori s jezikom pokušavajući govoriti. – Ja sam David Caruthers i ovo je moje priznanje – David je govorio polako, usredotočujući se na riječi kako su mu se oblikovale u glavi, prevaljujući ih preko usana. – Činio sam vrlo loše stvari, zle stvari. – Misli su mu postajale nejasnije dok mu se želudac grčio od bola. – Ozljeđivao sam djecu vlastitim rukama. Pripadao sam grupi koja je vjerovala u osobno žrtvovanje za veće dobro. Mislili smo da radimo nešto ispravno! Kada bismo vas uzeli, pokušavali smo vas učiniti boljima. Peter i Kevin bili su ti... koji su otišli predaleko... Nitko nije trebao umrijeti... nije se

203 Book as passion & BalkanDownload

trebalo na to svesti. – Iscrpljen, počeo je plakati. – Ne mogu, jednostavno ne mogu. – Kamera se ugasila. – Mislim da će to za početak biti dovoljno. Premda spominjanje osobnog žrtvovanja zvuči tako plemenito, vjerojatno bi trebao napomenuti da niste vi pritom bili žrtvovani. – Hoćeš li me sada pustiti? – mrzio je patetičan prizvuk vlastitoga glasa, a znao je da što patetičnije bude zvučao, to će biti veća vjerojatnost da će umrijeti. David je shvaćao pravila, dovraga, on ih je i postavio. Muškarac je podigao Davida i prebacio ga preko ramena te ga odnio u spavaću sobu. Iz nje se također pružao pogled na Temzu, no ona se ovdje odražavala u ogledalima na ormarima koji su se protezali duž cijeloga zida. Bacio ga je na krevet i zavezao mu ruke i noge za okvir kreveta. David je bio bespomoćan, preslab da se pomakne. – Što to radiš? – Ne brini se, nisi moj tip. – Molim te, samo me pusti. – Znaš li što je Ling Chi, Davide? – Rekao si da ćeš me pustiti! – Ling Chije kineska metoda smaknuća također poznata i kao »smrt tisuću rezova« ili spora smrt. – Muškarac je napustio sobu, a David je očajnički tražio način da pobjegne. Međutim, nije ga bilo, a čak i da ga je bilo, bio je nemoćan išta učiniti po tom pitanju. Čovjek se vratio s kamerom i postavio ju na jednom kraju kreveta. David je opet počeo jecati. – Najstrašnije je to što je ta metoda zakonom zabranjena tek prije kojih stotinu godina. Ali, pa ti ionako znaš sve o tome, zar ne? – Kad bih sve mogao vratiti, učinio bih to!

204 Book as passion & BalkanDownload

– Ne. Ne bi. – Muškarac je izvukao zakrivljen nož koji je već bio umrljan krvlju. – Sviđa li ti se ovo? I tvojem se prijatelju Kevinu svidjelo. – Kevinu? – Znači već su petorica ubijena. Zašto je to saznao tek sada? Zašto su mu to tajili? Zašto to nije bila glavna vijest u zemlji? Muškarac mu je zario nož u prsnu kost i on je vrisnuo. Vidio je da mu je nož bio zaboden samo oko jedan centimetar. Muškarac ga je zatim zarezao sve dok se na Davidovu torzu nije pojavila tanka krvava linija. Izvukao je nož, a potom ga opet zario, i ovaj put plitko, povlačeći ga prema dolje u jednakim potezima, pa opet i opet sve dok mu rezovi na prsima nisu izgledali poput barkoda. Trebalo je nekoliko sekundi da krv potekne iz posjeklina, plitkih i kratkih. Ponovno mu je zario nož, a David je sve to vrijeme bio usredotočen na kameru, na kojoj je treperila crvena lampica. Ovo se snimalo. Tko će to vidjeti? Kako je kukuta počinjala djelovati, tako mu je sposobnost osjeta polako napuštala tijelo. Molio se samo da djeluje još brže, da smrt brže stigne. Soba je gubila obrise. Bilo je nečeg umirujućeg u jednoličnim potezima mučenja, sada kada ih više nije mogao osjetiti. Barem neka utjeha. Sklopio je oči i čekao da ga obavije mrak. David se prenuo iz sna. Oči i grlo boljeli su ga. Pokušao je gutati, ali nije mogao. Pokušao je okrenuti glavu prema satu, no bol u grlu bila je nepodnošljiva. Podigao je ruku prema vratu i napipao cjevčicu. Zgrabio ju je i izvukao iz usta, osjetivši kako mu gruba plastika struže po izranjavanoj sluznici. Pogledao je prema noćnom ormariću. Jedino svjetlo u sobi dolazilo je od digitalne budilice. Satima je bio ovdje, ležeći na krevetu. U sobi je

205 Book as passion & BalkanDownload

bilo tiho, više nego tiho, a sve što se čulo bilo je njegovo otežano disanje. Činilo se daje sam, ali nije mogao biti siguran. Još uvijek ne uspijevajući posve razaznati predmete u sobi, pokušao se pomaknuti. Pao je na pod, koji je bio ljepljiv i hladan. Još je osjećao obamrlost u donjem dijelu tijela pa nije mogao ustati. Ispružio je ruku prema jednom kraju kreveta i upalio svjetiljku. Prvo što je vidio bila je njegova ruka. Trebalo je proći neko vrijeme dok mu se oči nisu priviknule na svjetlost. Koža mu je u trakama visjela s podlaktice, a krv se bila ohladila i zgrušala. Krajičkom oka vidio je ogledala koja su prekrivala čitav zid. Zatvorio je oči, strahujući što bi mogao vidjeti, strahujući da je njegov krvnik još tamo. Pokušao se vratiti natrag na krevet, ali osjećao se tako teško. Ni o što se nije mogao oduprijeti. Osjećao je samo beskrajnu težinu. Opipavao je rukama oko sebe. Plahta je bila natopljena krvlju. Uhvatio ju je i osjetio kako mu ljepljiva tekućina curi kroz prste. Bila je to njegova krv; nije ni čudo što se osjećao tako slabo. Prstima je napipao nešto hladno i metalno. Otvorio je oči i ugledao neobičan nož. Brzo ga je podigao i, držeći ga pred sobom, promatrao širom otvorenih očiju i na oprezu, spreman boriti se bude li to potrebno, zaboravljajući na trenutak ogledala. A zatim je vidio; vidio je sebe. Stopala su mu bila odrezana, a tamo gdje su mu trebala biti koljena zjapile su rupe. Ostatak mu je tijela bio prekriven dubokim crvenim linijama gdje je nož ostavio tragove. Rezovi su bili dovoljno plitki pa je krvarenje bilo uglavnom površinsko; veće posjekline bile su spaljene. Otrov je također znatno sve usporio. Pogled mu je odlutao prema gornjem dijelu odraza u ogledalu. Laknulo mu je kad je vidio da su mu genitalije i dalje na mjestu, ali onda ga je čekala jedna sasvim druga vrsta užasa kad je ugledao svoje lice. Posjekline su se

206 Book as passion & BalkanDownload

spiralno širile u obliku paukove mreže, a u sredini nije bilo ničega osim rupe, jer nos mu je bio odsječen. Pogledao je prema telefonu. Bio je sam, u to je bio siguran. Mogao je ispružiti ruku i pozvati policiju, hitna bi pomoć brzo stigla i mogli bi ga odvesti u bolnicu. Preživio bi, ali što nakon toga? Pogledao je nož koji je držao u ruci i shvatio zašto je ondje bio ostavljen; mali čin milosrđa. Bio je dovoljan još samo jedan pogled u ogledalo i odluka je bila donesena. Zario si je nož posred grudi, malo ulijevo, ispod prsnoga koša, a onda ga povlačio prema gore dok mu ruke nisu pale postrance, a on klonuo na krevet.

207 Book as passion & BalkanDownload

23. POGLAVLJE Muzej Nakon jeziva otkrića tijela Iana Markhama, koji je postao Adrianov slučaj zahvaljujući tome što su on i Grey posjetili njegovu ojađenu suprugu koja je mislila da je pobjegao iz zemlje, Adrian si je uspio osigurati mjesto u timu za istraživanje ubojstva. Očite poveznice između ubojstava značile su da Adrian više nije bio sporedni igrač. Potraga za Ryanom Hartom bila je i dalje u tijeku. Postaja je vrvjela ljudima, otkazani su svi godišnji odmori i svi su bili u stanju pripravnosti. Adrian je sada dijelio uredski stol s Grey, kako bi se napravilo mjesta za sve dodatno osoblje povučeno iz ostalih postaja u grofoviji. – Jesi li našao ikakvu poveznicu između Ryana i Iana Markhama? – upitala je Grey zatvorivši još jedan dosje i bacivši ga na hrpu pokraj stola. – Možda nema poveznice – odgovorio je Adrian. – Ryan te je samo pokušao preplašiti, zna da je uhvaćen i to je to. – Volio bih kad bismo se mogli dokopati dosjea Kevina Harta, posebice izvještaja patologa. – Radimo na Markhamovu slučaju.

208 Book as passion & BalkanDownload

– Znam. Ne možeš mi reći da jedno nema veze s drugim. Znam da nije isto, ali moraš priznati da se uklapa. – Adrian je uzdahnuo. – Moramo doznati ima li on kakve veze sa školom Churchill. Jesi li već razgovarala s njegovom suprugom? – Aha. Ispada da će dobiti golemu novčanu svotu od osiguranja sada kada je pronađeno tijelo, odnosno dovoljno dijelova tijela da se može utvrditi da je mrtav. – Ne zna tko ga je mogao ubiti? Ima li alibi? – Ne, ali iskreno, mislim da se silno trudila zvučati uzrujano. U vrijeme ubojstva bila je sa sestrom na nekakvoj meditaciji uz jogu, tako da definitivno nije sumnjiva. – Jesi li ju pitala za Stonea? Za školu? – Jesam. Rekla je da se ne može sjetiti, ali lagala je. Jednostavno više ne želi biti uključena u istragu. – Grey! – viknuo je Morris preko ureda. I Adrian i Grey podignuli su pogled kad joj je Morris dao znak da dođe. – Ovamo! U Morrisovu je uredu bio muškarac, policajac iz druge jedinice. Grey je ušla, a Morris je za njom zatvorio vrata. Adrian je promatrao muškarce kako razgovaraju s Grey. Prekrižila je ruke i stajala podalje od njih, gledajući si u stopala kao da želi što je prije moguće pobjeći otamo. Nevoljko je kimala glavom glavnom inspektoru. Kiselo se nasmiješila prije no što je izašla iz ureda, pritom gotovo otrgnuvši vrata sa šarki. – Sve u redu? – upitao je Adrian kad je prošla pokraj njega i izašla iz postaje. Nije trebalo biti detektiv da bi bilo jasno kako se uzrujala.

209 Book as passion & BalkanDownload

Vani je Grey koračala gore-dolje pušeći cigaretu i neprestance prolazeći rukama kroz kosu. – Dobro sam – rekla je kad je ugledala Adriana da joj prilazi. – O čemu se radi? Je li on iz tvoje stare postaje? – Ne brini se, Miley. – Ponudila mu je cigaretu. Uzeo je. – Neki ljudi s kojima sam radila doći će tu pomoći. Morali su prvo meni reći iako zapravo ni nisu tražili moje odobrenje. – Tebi reći? – Da, pokušala sam isposlovati zabranu prilaska jednom od detektiva. Točnije, svom bivšem partneru. – Dovraga, pa zbog čega? – Duga je to priča, vjeruj mi. – Grey se osvrnula da vidi jesu li bili sami, zgrabila je Adriana za ruku i povukla ga iza zgrade. Adrian je gledao kako povlači posljednji dim svoje cigarete i gasi ju nogom, čekajući da mu nastavi pričati. Umjesto toga primila je gornji dio svoje trenirke i podignula ga sve do ispod grudnjaka. Poprečni ožiljak protezao joj se ispod gornjeg dijela majice, preko trbuha i niže, ispod ruba traperica na struku. Čini se da je trčala ili se bavila nekom aktivnošću jer joj je torzo bio čvrst poput kamena, a ispod ožiljka su se vidjeli mišići. – Policajac ti je to učinio? – Ne baš. – Nego? – Zaključila sam da nije bio potpuno iskren prema meni u svezi nekoliko stvari u prilično velikoj istrazi na kojoj smo radili. Onoj zbog koje sam izbačena sa slučaja. – Misliš da je bio korumpiran?

210 Book as passion & BalkanDownload

– Jedan me trag odveo do kuće poznatog kriminalca i kada sam dospjela tamo, ondje su me čekali neki drugi nitkovi. – Misliš da ti je on smjestio? – Moj im je partner morao reći da dolazim jer su znali neke stvari o meni, stvari koje sam samo njemu ispričala. – Kakve stvari? – Neke osobne stvari koje se govore svom partneru. – Kako si dobila taj ožiljak? Prilično je gadan. – Adrian nije znao koliko bi dalje ispitivao. Već je nekoliko puta prije primijetio da ju je znala obuzeti tjeskoba. Nadao se da to nije nešto zbog čega bi se trebao zabrinjavati. – Prikliještili su me i isjekli. Planirali su vlasniku kuće prišiti moje ubojstvo. – Prikliještili? – ponavljao je riječi koje su ga se najviše dojmile. – Znam se oduprijeti, Miley, budi bez brige. – Jesu li ih uhvatili? Zašto bi tvoj partner to napravio? – Nisam igrala prema pravilima. Mislim da mi je to bila lekcija. Zapazila sam ga da razgovara s nekime s kime nije trebao razgovarati... i ne, nisu ih uhvatili. Barem ne zasad. – Kakvim pravilima? – U povjerenju sam o njemu razgovarala sa svojim glavnim inspektorom i rekla da mu ne vjerujem. Dan nakon što sam se žalila, ovo se dogodilo. – I zato si tražila premještaj? – Bilo je ili to ili uredski posao. U svakom slučaju, on je tu, on radi na Hartovu slučaju. Navodno je velik detektiv, dobio je promaknuće i sve što uz to ide.

211 Book as passion & BalkanDownload

– Hoćeš li biti dobro? – Bez brige, Miley, nisam od šećera. Službeni je stav bio da nisam smjela ići bez pojačanja. Privukla sam medijsku pozornost na postaju. Povele su se mnoge rasprave o sposobnosti čelnih ljudi. Nitko to ne voli. Smiješno je što mislim da su me stavili s tobom da me kazne. – Sa mnom? –Možda ne znaš, ali imaš određenu reputaciju među damama. Valjda imam sreće što nisam tvoj tip. – Nasmiješila se. – U svakom slučaju, mislim da sam nam našla nov izvor informacija. – Kako to? – Doveli su i mojega nekadašnjeg forenzičara. Mjesto Markhamova ubojstva užasno je. Trebali su dodatnu pomoć. – A zbog čega je to dobro? – Uspijemo li doći do noža nađenog kod Ryana, on će nam ga pogledati. – Vjeruješ tom tipu? – Apsolutno. On je jedini u Plymouthu bio na mojoj strani sve do kraja, dobar je prijatelj. – Hajdemo posjetiti majku Ryana Harta. Martha Hart s velikim je osmijehom na licu otvorila vrata. Na sebi je imala žarkocrvenu haljinu, koja bi se teško mogla nazvati prikladnom odjećom za ženu u koroti. – Gospodo policajci! – Blistala je i srdačno ih mašući rukom pozvala unutra. Povela ih je do prostorije najbliže ulazu i zamahnula vratima, otkrivši pregršt kutija. – Ovo je sve od

212 Book as passion & BalkanDownload

mojega supruga. Slobodno s tim radite što god želite. Sutra mi dolaze neki ljudi iz dobrotvorne udruge, Kevin bi tako htio. Bio je široke ruke. Ali uzmite što god vam treba. – Nemamo nalog. – Ne treba vam. Mi casa, su casa. – Nasmiješila se. – Gospođo Hart, je li vam se Ryan uopće javljao? – upitao je Miles. – Nažalost, ne. – Nestao joj je smiješak s lica. – Više mi ne vjeruje. Doživljava me kao neprijatelja jer sam uvijek bila na strani njegova oca. Ali ne krivim ga. – Da znate gdje je, biste li nam rekli? – upitala je Grey. – Vjerojatno ne. I ne vjerujem da je u stanju učiniti stvari o kojima govore u vijestima. – Vratio joj se lažan osmijeh. – Dajte da vam donesem limunade. Nestala je. Čuli su lupkanje cipela po parketu dok je koračala prema kuhinji. Grey je otvorila kutiju i počela prekapati po stvarima u njoj. Kutija koju je Adrian odabrao bila je puna satova, dugmadi za manšete, bočica losiona poslije brijanja, igala za kravatu od čistoga zlata i ostalih skupocjenih drangulija. Kevin je u svakom slučaju volio fine stvari. U drugoj je kutiji Adrian našao papire, račune i ostalu poslovnu prepisku, te prijenosno računalo razbijenog ekrana. – Opa! – uzviknula je Grey. Adrian je podigao pogled i vidio Grey sa sadomazo časopisom u ruci. – Cijela je kutija puna ovog. – Ryan je rekao da mu je tata to volio. – Nešto je od ovog prilično žestoko, strane stvari koje su ovdje ilegalne.

213 Book as passion & BalkanDownload

– Ne mogu zamisliti što će dobrotvorne udruge s tim – promrmljao je Adrian. Adrian je nastavio pretraživati istu hrpu papira. Nije znao što bi od toga moglo ukazivati na nešto važno. Bilo je tu nekoliko starih računa, parkirna karta, pozivnica i nekoliko poslovnih posjetnica. Umetnuo ih je u praznu plastičnu vrećicu i stavio u džep. Pogledat će ih kasnije u postaji. Grey je pronašla još četiri kutije pornografskih časopisa te kutiju punu seksualnih igračaka i drugih stvari, poput poveza za tijelo i oči, te loptica za usta. Ništa od toga nije bilo spomenuto u Danielsovim izvještajima koje su vidjeli. – Evo vaših napitaka. – Martha Hart ponovno se pojavila na vratima. – Hvala vam. – Grey se nasmiješila, brzo sakrivši to što je imala u ruci. – Ma ne brini se, draga. Što misliš tko je napunio sve te kutije? – Marthin je osmijeh bio nepokolebljiv. Očito je bila navikla navući osmijeh radi ostavljanja dojma. Adrian je znao da je i ona sama više nego jednom dobila batine od svojega supruga. – Hvala, gospođo Hart. – Adrian je ustao i uzeo piće. Ona ga je potapšala po ruci i gledala kako pije. Otpio je gutljaj, a ona se širom nasmiješila. – Izvrsno. – Star obiteljski recept. – Tko je došao uzeti izjavu od vas? – Drag mladić, visok, kako li se ono zvao? Detektiv Daniels. – Jeste li mu možda spomenuli suprugove...? – O, da, pokazala sam mu suprugovo skrovište i rekla da će unutra vjerojatno naći sve odgovore koje je tražio. – U redu, hvala. Nećemo vam više smetati.

214 Book as passion & BalkanDownload

– Hvala na piću. – Grey se nasmiješila. Izvan kuće Grey je Adriana značajno pogledala. Mislila je isto što i on. Morat će ponovno proći kroz izjave koje je Daniels prikupio. Očito je bio selektivan po pitanju toga što je bitno, a što nije. Zazvonio je Adrianov mobitel. Bio je Daniels. – Našli smo Ryana Harta – rekao je Daniels. Kad su Adrian i Grey stigli na napuštenu benzinsku postaju, na autocesti A38, malo izvan grada, Daniels ih je čekao s velikim samozadovoljnim osmijehom na licu. – Gdje je? – upitao je Adrian. Pretpostavljao je da Daniels uživa u spoznaji što je našao Ryana prije njega. – Ondje. – Daniels je pokazao prema velikoj bijeloj zgradi iza benzinske postaje. Nekada je to bio kafić, ali sada je sve bilo prekriveno daskama i prošarano hrđom na mjestima gdje je curilo iz cijevi na neodržavanu boju. – Ovo je mjesto zatvoreno tridesetak godina, savršeno skrovište za nitkova kao što je Ryan Hart. Adrian je ušao u napuštenu zgradu nanjušivši ustajali miris mokraće i metalnu aromu krvi. Na ovo je mjesto očito dolazio gradski ološ i beskućnici koje nitko nije viđao. Pod je bio prekriven praznim bocama i kutijama od cigareta. Sudeći prema količini odbačenih igala na površinama, ovo je bilo redovito sastajalište narkomana. Adrian se zatekao u razmišljanju je li njegov otac ikada bio tu. Ovo je bio grad novca i prestiža. Nitko nije volio razmišljati o onima koji to nemaju jer bi to narušilo njihovu predodžbu o nadmoći. Skupina tehničara motala se oko Ryanova tijela, koje je ležalo na pocrnjelom madracu u kutu bijedne prostorije. Oči su

215 Book as passion & BalkanDownload

mu bile izbuljene, a igla je visjela s unutrašnje strane lakta, otkrivajuči niz svježih uboda. Imao je pravo, nije izdržao ni tjedan dana. – Kako ste ga našli? – Volim to zvati policijskim poslom. – Nasmiješio se Daniels. – I bio je ovakav? – Neki ga je narkić telefonski prijavio nadajući se nagradi. – Koji narkić? – Nije ostavio ime kad je čuo da nema nagrade. Zvao je iz telefonske govornice, nema nadzornih kamera u blizini. U čemu je, uostalom, problem? Mislio sam da će ti biti drago što je ova ništarija mrtva – Daniels je brzo odgovorio. Kad su završili s fotografiranjem, Ryana su stavili u vreću za leševe. Dok su zatvarali vreću, Adrian je gledao kako Ryanovo lice nestaje. Preletio je pogledom cijeli prizor. Ryan je imao mnoštvo prijatelja koji su mu mogli smjestiti, čime bi razočarali mnogo onih koji su ga željeli zadiviti. Možda je netko uočio slabu točku u Ryanovu zapovjednom lancu i odlučio da je sada pravi trenutak da ga se riješi. Što god da se bilo dogodilo, Adrian je bio uvjeren da se nije radilo o očitom slučaju samoubojstva predoziranjem, ni o slučajnom predoziranju. Koliko je svima bilo poznato, Ryan si nikada nije ubrizgavao drogu. Adrian je ponovno počeo sve ozbiljnije razmišljati o Ryanovoj teoriji zavjere. ★ Vrativši se u policijsku postaju, Adrian se ispričao i otišao u zahod. Zatvorio je oči i poprskao lice vodom. Oko ga je i dalje

216 Book as passion & BalkanDownload

boljelo na mjestu gdje ga je Ryan udario. Bila je to poznata bol. Na istom su se mjestu spojili bol od Ryanove šake i bol od očeve šake koju je nebrojeno puta osjetio. Od te mu se boli gotovo činilo kao da se vratio kući. Ponekad mu je nedostajala ta bol. Ponekad je jedino želio biti isprebijan i krvariti na podu. Razmišljao je o Ryanovu tijelu u tom napuštenom kafiću. Zbog vitke se figure više no ikad doimao kao narkić. U ogledalu je promatrao modricu oko oka. Bila je žuta i zelena. Za nekoliko je dana više uopće neće biti i nestat će Adrianova posljednja opipljiva veza s Ryanom. Pritisnuo je mjesto udarca da vidi boli li na dodir. Nije ga boljelo pa je pritisnuo jače. Nije mogao prestati razmišljati o razgovoru s Ryanom. Što mu je promaklo? Morala je postojati neka veza koju nije vidio, samo ju je morao otkriti. Sada je, više no ikad, bio uvjeren da mu Ryan za promjenu nije lagao. Dok je promatrao svoj odraz u ogledalu, pitao se što bi bilo da se sada jednostavno zabije naprijed i licem udari u staklo, samo da osjeti bol. Bilo bi suludo, znao je to, ali kada odmalena živiš u nasilju i boli, sve se drugo doima pogrešnim. Možda je zato Ryan postao to što je postao. Adrian je znao kakav je osjećaj kada te roditelj iznevjeri. Znao je i da su mnogi ovisnici o drogi u djetinjstvu bili žrtve seksualnog zlostavljanja. Ryanu je bilo lako podmetnuti. Cijeli je njegov život vodio u tom smjeru. Čak i bez onoga iz prošlosti za što ga se teretilo. Zašto su optužbe bile odbačene? Izašao je iz zahoda i prišao Grey koja je pregledavala Ryanove fotografije s mjesta zločina. Podigla je pogled prema njemu. – Što se zbiva u toj tvojoj glavi? – upitala je Grey, očito primijetivši bolan zbunjen izraz na njegovu licu. – Daniels je našao nož u Ryanovoj kući.

217 Book as passion & BalkanDownload

– Tako je. – Daniels je našao Ryanovo tijelo. – Slušam. – Zvala si Danielsa kad smo pronašli tijelo doktora i došao je prilično brzo, spremno nas je pustio, a da nije odmah uzeo naše izjave. Možda nije htio da budemo tamo i istražujemo. – Na što ciljaš? – upitala je Grey. – Uvijek je on, uvijek. Što ako je on dio te velike zavjere koju je Ryan spominjao? – Zašto Daniels? Što bi postigao time da podmetne Ryanu Hartu? I što ćemo učiniti ako je to istina? Kako ćemo to dokazati? – Ne bi ništa postigao, koliko se meni čini. Moraš tražiti svog prijatelja forenzičara da pogleda sve dokaze... – Adrian je zastao na trenutak, razmišljajući o onome što mu je Ryan bio rekao. Nešto mu je sinulo. – Neka pogleda i izvještaj patologa za Kevina Harta. Prilično sam siguran da je doktor na neki način bio upleten. Možda nam da nov uvid i tada ćemo moći smisliti što napraviti s Danielsom. – A što je s Markhamom? – Ne znam, ne mogu dokučiti gdje se on tu uklapa. Mislim da moramo poći od pretpostavke da je Ryan bio na tragu nečega i ne gledati ga kao krivca za ubojstva, te početi iznova. Mislim da je moguće da je on bio samo prikladan žrtveni jarac. – Hoćemo li reći glavnom inspektoru? – Ne želim početi stvarati probleme dok ne budem siguran. Pogledat ću sva tri ubojstva i vidjeti mogu li naći neku vezu među njima.

218 Book as passion & BalkanDownload

U operativnoj su se prostoriji raščišćivale radne ploče i svi su se doimali prilično zadovoljni samima sobom. Adrian je odlagao dosjee na svoj stol, kutiju s dokumentima iz kuće Iana Markhama, kad se sjetio da su mu još uvijek u džepu bili papiri koje je našao kod Kevina Harta. Izvukao ih je i poredao na stol. Isto je napravio i s Markhamovim papirima. Samo se jedna stvar nalazila u obje hrpe. Osobna pozivnica za svečano prikupljanje sredstava za obnovu lokalnog muzeja. Kolika je vjerojatnost da su oba muškarca bila pozvana na istu proslavu? Pogledao je pozivnice. Bile su označene brojevima 004 i 006. Kladio bi se u bilo što da bi u doktorovoj kući, kada bi joj mogao pristupiti, našao broj 005. To je bila poveznica. Možda slabašna, ali ipak poveznica. Ni po čemu drugome nije se moglo te osobe dovesti u vezu. Nisu imali zajedničke prijatelje, nisu zalazili na ista mjesta, ništa. Prema onome što je Ryan bio rekao, postojala je poveznica sa školom, ali zasad nije bilo konkretnog dokaza koji bi tome išao u prilog. Za nalog bi im trebalo više od riječi mrtvog ovisnika. Želio je reći Morrisu, ali trenutačno to nitko nije htio čuti. Svi su još uvijek bili u slavljeničkom raspoloženju. Prolazeći kroz prostoriju, Grey mu je išla ususret i okrenula se za sobom prije no što se nagnula nad njegov radni stol. – Dala sam prijatelju dokaze i obdukcijski izvještaj. – Otkrio sam vezu. – Između Iana Markhama i Ryana? – Ne, između Iana Markhama i Kevina Harta. – Nasmiješio se, a Grey se još više približila. – Kakvu vezu? Školu?

219 Book as passion & BalkanDownload

– Ne. U školi kažu da ju nitko od njih nije pohađao, ali Ryan nam je već rekao da je njegov otac bio njihov đak, tako da mislim da možemo pretpostaviti da ili netko laže ili je školska evidencija nestala. Veza koju sam otkrio jest muzej. – Ispružio je dvije pozivnice. – Zar ti to ozbiljno želiš sprati ljagu s njegova imena? Već je bilo na svim vijestima. Jadna njegova mama. – Jednostavno ne želim da se stvarni krivci izvuku. – E pa, Miley, cijenim to, zaista. – Idi sad kući, muzej se ne otvara prije 9.30. Proslava je za nekoliko dana i obojica bi bili išli na nju, a možda otkrijemo tko je još dobio osobnu pozivnicu. – Vidimo se ujutro. – Zgrabila je kaput i otišla. Adrian je pozivnice gurnuo u džep i vratio dosjee na Danielsov radni stol. Previše je bilo ljudi u uredu da bi dobro pogledao što je to Daniels smjerao. Pričekat će da vidi hoće li Greyin prijatelj održati obećanje. Želio je znati je li nož pronađen u Ryanovoj kući zaista oružje kojim je ubijen Kevin Hart. Adrian se po izlasku iz postaje iznenadio ugledavši Grey kako sjedi u svom automobilu i po dobrom starom običaju puši. Prepoznao je drugog policajca, njezina bivšeg partnera, koji je sjedio do nje. Već ga je bio vidio u uredu glavnog inspektora. Adrian se nasmiješio i mahnuo joj dok je prolazio ispred njezina automobila. Ponovno je imala onaj izraz lica. Onaj koji je uočio u doktorovoj kući: bila je uplašena, blijeda i tjeskobna. Adrian je virnuo u automobil i vidio da ju muškarac drži za rame. Bio je nizak, ali nabijen tamnokos muškarac, počešljan taman tako da se ne vidi kako gubi kosu. Greyje zurila u njega dok joj je užurbano

220 Book as passion & BalkanDownload

govorio. Adrian je prišao suvozačevu mjestu i otvorio vrata, a muškarac je odmah odmaknuo ruku. – Mogu li vam pomoći? – upitao je. – Na mom si mjestu. – Nasmiješio se Adrian. – Molim? – Rekao sam – Adrian ga je zgrabio za ovratnik i izvukao iz automobila, udarivši mu pritom glavom u okvir vrata, te ga potom odgurnuo na vozilo – da si na mom mjestu! – Tko si, dovraga, ti? – Ja sam tip koji će te sjebati ne shvatiš li me ozbiljno. – Imogen, tko je ova budala? – Muškarac je okrenuo glavu da pogleda Grey. Adrian ga je čitavim dlanom pljusnuo po licu, a izraz njegova lica bio je neprocjenjiv. Adrian je znao da se muškarca najbolje može uzrujati tako da ga se pljusne, a ne udari. – Kloni se detektivke Grey. – Adrian je ušao u automobil i zatvorio vrata. Pogledao je prema Grey, koja je naočigled bila zapanjena. – Hajde, vozi! Moramo dramatično otići. – Da, gospodine! – Ubacila je u brzinu i odvezla se dok su gume pod njima škripale. – Moraš me odvesti kući. – U redu. – I doći po mene ujutro. Ali nema smisla da dođeš prije devet. – Osmjehnuo se. – Još nešto? – Možeš mi i kavu donijeti. – Dobro, nemoj me sad musti. – Pogledala ga je i oboje su prasnuli u smijeh.

221 Book as passion & BalkanDownload

Adrian je ušao u kuću i pogledao mjesto na kauču na kojemu je Ryan sjedio prije samo nekoliko dana. Bio je uplašen, a sada se ispostavilo da je strah bio opravdan. Ryanu je život udijelio loše karte. Adrian je znao sve o tome. Zaspao je na kauču gledajući neki interaktivni bingo u kojem su ljudi nazivali. Čeznuo je za danima niskobudžetnih američkih policijskih serija s glamuroznim frizurama, koje su se, činilo se, prikazivale samo u tri ujutro. No čak je i to bilo bolje od ovog smeća. Kao što je i obećala, Grey je pokucala Adrianu na vrata točno u devet. Nosila je kavu. – Uđi! – Adrian je otvorio vrata i krenuo prema kuhinji. Pržio je kobasice i slaninu. Razbio je i nekoliko jaja u tavu. – I, što misliš koja je poveznica? – upitala je Grey, progutavši komad tosta s maslacem i zadovoljno prostenjavši. Činilo se kao da tjedan dana nije jela. – Ne znam. Da barem mogu ući u doktorovu kuću. – Adrian ju je, pomalo s gađenjem, gledao kako jede jer je hranu trpala brže nego što ju je mogla prožvakati. Grey je prekapala po džepovima i izvukla omotnicu. Poslužio joj je pravi engleski doručak, a ona mu je zauzvrat dala omotnicu. Otvorio ju je. Unutra je bila ista pozivnica, samo naslovljena na doktora. Nasmiješio se i pogledao broj. Pogriješio je, broj je bio 003, i sada to više nije mogla biti slučajnost, zar ne? – Jednoga ćeš dana neku ženu učiniti sretnom suprugom, Miley – rekla je između zalogaja.

222 Book as passion & BalkanDownload

24. POGLAVLJE Dekan Prije Kad se Abbey vratila u studentski dom nakon više od tjedan dana od napada, soba je bila prazna. Zaključila je da je Dani na predavanju, što joj je, zapravo, došlo kao olakšanje. Još se uvijek osjećala krivom što je poljubila Christiana. Bez obzira na ono što se dogodilo nakon što ga je poljubila, ipak je svjesno donijela tu odluku, ipak je iznevjerila prijateljicu. Iznad Danina kreveta visjelo je nekoliko slika na kojima su Dani i Christian bili zajedno. Neke je prepoznala kao slike od one noći. Muka joj je došla od pomisli na njega, od pogleda na njegov lažan osmijeh. Vidjela je njegovo pravo lice i ovo je sada djelovalo potpuno neiskreno, čisti lažnjak. Morala je otići iz sobe. Presvukla se i izašla iz doma te krenula prema sveučilišnom parku pokraj trga. Zbog tankog sloja magle doimao se ukletim. Sveučilište se početkom dvadesetog stoljeća preselilo u ovaj imućni dio grada. Prije je to bila privatna rezidencija i ladanjsko imanje veličine četvornog kilometra u vlasništvu jednog od osnivača tvrtke East India Company. Naravno, sada je izgledalo posve drukčije, sa zgradama od crvene cigle i stakla vrijednima više milijuna funta, koje su, malo

223 Book as passion & BalkanDownload

po malo, dodavane tijekom godina smjestivši se među javnim botaničkim vrtovima. Sveučilište je bilo iznimno cijenjeno i imalo nekoliko imućnih mecena, kao i proaktivne bivše studente, koji su se brinuli da ostane jedno od najcjenjenijih sveučilišta u zemlji. Pomislila je na sve ono što se bilo dogodilo na ovom fakultetu, na sve momke poput Christiana, na sve naivne djevojke poput sebe. U hodu je osjećala njihove duhove oko sebe. Morat će otići do svoje predavačice i objasniti joj zašto je propustila polusemestarski ispit. Što bi joj mogla reći? Istinu ne. Morat će smisliti nešto. Ušla je u zgradu. Premda je radni dan završio, još je uvijek bilo studenata koji su predavali zakašnjele eseje i pohađali izvannastavne aktivnosti. Dok je prilazila uredu svoje predavačice, primijetila je daju ljudi gledaju, ljudi koje nije poznavala. Neki su nešto šaptali jedni drugima i smijali se, pogledavajući u njezinu smjeru. Osjećala se bespomoćno, trudeći se blokirati zvuk šaptanja. O čemu su pričali? Čemu su se smijali? Prema izrazima njihovih lica zaključila je da nešto znaju, no nije htjela ni pomišljati o onome što su mislili da znaju. Golem otvoren prostor oko nje značio je da se nema kamo sakriti. Nije mogla ostati ovdje, ali nije mogla ni odbaciti svoju budućnost. Morala je otići porazgovarati s nekime o onome što se bilo dogodilo. Ured Helen Lassiter bio je, kao i uvijek, otvoren te je samo ušla. – Lijepo od tebe što si nas počastila svojim dolaskom, Abbey. – Helenin je ton bio oštriji no inače. Uvijek je bila draga prema njoj, no Abbey je sada osjetila otrovan žalac.

224 Book as passion & BalkanDownload

– Ispričavam se što nisam bila na ispitu prošli tjedan, nije mi bilo dobro. Bila sam cijeli tjedan kod kuće. – Iznenadila sam se kada sam vidjela fotografije s tobom na sveučilišnoj studentskoj mreži. Vi, djeco, zaboravljate da i mi imamo pristup. Da ti budem iskrena, bila sam malo razočarana. – Abbey se sjetila tekile, kratke haljine, poljupca, i skrušeno pognula glavu. Bila je zaboravila. Strepila je od pomisli kako je izgledala, pitajući se što su morali misliti o njoj. Helen je okrenula ekran računala prema Abbey i prolazila kroz slike s tuluma. I eto je, naočigled pijane i u zagrljaju s različitim ljudima tijekom večeri. Iduća slika koju je vidjela nije prikazivala njezine ludorije u dnevnoj sobi, nego Christianovu spavaću sobu, hladnu i polupraznu. Djelomično je bila prekrivena haljinom, licem okrenuta prema krevetu, i visjela je preko ruba. Vidjela je Christianovu istetoviranu ruku i prepoznatljiv sat izrađen po mjeri. Nije imao majicu na sebi i rukom ju je uhvatio za bedro. Osjetila je mučninu u želucu. Nije znala za tu sliku. Svatko tko ju je vidio te večeri znat će da je to ona, a svatko tko je poznavao Christiana prepoznat će taj sat. Dani. Dani je to već zasigurno vidjela. Pretpostavila je da su gotovo svi već vidjeli, čim je dospjelo čak do Helen. Podignula je pogled prema Helen, koja je imala izraz djelomičnog neodobravanja, ali se i pomalo zlobno smješkala. Na licu kao da joj je pisalo: »Nisam znala da si sposobna za takvo što.« – Nije onako kako se čini! Zbog toga sam i došla k vama! Na početku godine održali ste onaj govor o sigurnosti na sveučilištu. – Dok je govorila, vidjela je kako se Helenino lice

225 Book as passion & BalkanDownload

smrkava. – To su bili Jamie Woods i Christian Taylor. Christian me odveo gore u svoju sobu i onda je ušao Jamie... – Pažljivo promisli o svojim sljedećim riječima, Abbey – prekinula ju je Helen. – Znaš da ti moram smanjiti ocjenu jer si propustila ispit. Nemoj se sramotiti iznoseći tvrdnje koje ne možeš potvrditi. Abbeyje ostala bez teksta. Što je to govorila? Možda nije razumjela što joj je Abbey pokušavala reći. – Nisam imala izbora; Jamie Woods i Christian Taylor prisilili su me – odlučno je ponovila, uzrujana zbog Helenine ravnodušnosti. – Abbey, sasvim je jasno iz ove slike da si se dobro zabavljala. Ako se brineš zbog svog ugleda, uvjerena sam da će sve ovo s vremenom proći. – Nagnula se prema Abbey i nastavila tiše govoriti. – Pred ovim je momcima svijetla budućnost. Abbey, jesi li sigurna da želiš okaljati njihov ugled kako bi zaštitila svoj? Abbey nije bila u stanju govoriti. Nikada u životu nije bila nedisciplinirana, čak ni zadaću nije nikad predala sa zakašnjenjem. Njezin ugled? Kao da je više marila za to. Mislila je da, zato što se uvijek trudila pružiti najbolje od sebe, ne zaslužuje prijekor. Mislila je da će barem saslušati što je imala reći. – Helen, zaista nije onako kako se čini. – Daj da ti udijelim jedan mali životni savjet, Abbey. Svi smo mi radili stvari kojih se sramimo, samo treba stati na noge i nastaviti dalje. – Helen je sjela kraj Abbey, položila joj ruku na rame i pogledala ju ravno u oči. – Razmisli u kojem smjeru želiš da ovo krene. Dvije su mogućnosti pred tobom, možeš biti grabežljivac ili možeš biti plijen. Nema alternative. Moraš odlučiti

226 Book as passion & BalkanDownload

koju ćeš stranu zauzeti jer kada ju jednom odabereš, gotovo ju je nemoguće promijeniti. Abbey je ustala i izašla iz ureda. Nije bila u stanju nastaviti taj razgovor, slušati. Nije bila sigurna što ju je najviše uvrijedilo. Dok se vraćala u dom, vidjela je da ju ljudi gledaju i upiru prstom u nju. Ovaj joj se put to doimalo mnogo osobnije. Osjetila se povrijeđenom. Podigla je pogled i ugledala upaljeno svjetlo u sobi. Je li ga ostavila upaljenim? Nije se mogla sjetiti. O, Bože, samo da Dani nije unutra. Dok je prilazila, kroz vrata je čula glazbu, nježnu gitarsku dionicu i bolan muški glas koji ju je pratio. Dani je to jako voljela slušati. Abbey je htjela pobjeći, no znala je da je bježanju došao kraj. Nesumnjivo je bilo bolje sada se s time suočiti, kako bi se poslije mogla nositi sa s^edećim gadostima koje će ju zadesiti. Dani je sjedila na krevetu. Ramena su joj podrhtavala, a lice joj je bilo zaronjeno u ruke. Abbey je pomislila odmah izaći, no Dani je podigla pogled. – Kako si mogla? – Nije onako kako izgleda. – Ne može biti onako kako izgleda jer izgleda kao da ti i Christian... – počela je jecati malo naglašenije no prije. Iako je Abbey snosila krivnju, činilo joj se da je to jednim dijelom bila gluma. – Tako mi je žao. Poljubila sam ga, to je sve. – To nije sve, zar ne? Mislim, vidjela sam one slike. – One slike, množina. Abbey uopće nije htjela da Dani ulazi u detalje. Mogla je zamisliti. Kamere na mobitelima lak su način da se loše vijesti brzo prošire.

227 Book as passion & BalkanDownload

– Kunem se da je to sve što sam napravila. Nisam željela da se išta drugo dogodi. – Kako ti mogu povjerovati i jednu riječ? Mislila sam da smo prijateljice. – Nasrnuo je na mene... – Vidjela je kako Danin pogled prelazi iz očaja u nevjericu, gotovo ruganje, kao da to nije bilo moguće. – Tebe? – Dani je bijesno izustila. Abbey je shvatila da su sve riječi ohrabrenja koje joj je Dani bila uputila tijekom njihova druženja bile isprazne, osmišljene da učvrste njihovo prijateljstvo, dok zapravo uopće nije vjerovala u to što joj je govorila. U tom joj je trenutku jasno dala do znanja, tom jednom riječju, da se Abbey ne može mjeriti s njom, a samim time ni s Christianom. – Barem imaj hrabrosti priznati da si drolja koja krade muškarce, Abs. – Poljubila sam ga, mislila sam da mu se sviđam. Ne znam što mi je bilo da to mislim, bila sam zaista pijana. – I sada ga optužuješ za silovanje? Zato što si bila previše sjebana da bi se sjećala? – Sjećam se sasvim dobro, znam što se dogodilo, on i Jamie... – On i Jamie? Zajedno? Pa nije gay, o čemu ti pričaš? – Ne znam, samo znam da su bili obojica, jednostavno nisu htjeli prestati. – Shvatila je da je sigurno Jamie bio taj koji je fotografirao i slao fotografije, vjerojatno kako bi razdvojio Dani i Christiana, kako bi im oslabio vezu. – Kako muljaš! Bit ću u hotelu, ne mogu biti tu s tobom. – Žao mi je, nisam htjela da vas dvoje prekinete ni ništa slično.

228 Book as passion & BalkanDownload

– Nismo prekinuli, Abbey. – Dani je ustala i s visoka je pogledala, s osmijehom punim prijezira. – Neću dopustiti da mi lažljiva kučka kao što si ti uništi vezu. On je bio pijan, ispričao se, očito nije mogao ispravno prosuđivati. Abbey se prisjetila da Christian nije bio pijan. Počela je uviđati koliki je zapravo bio manipulator. Ili je ovo možda više govorilo o Dani nego o njemu. U posljednjih se nekoliko dana Abbeyn svijet srušio: znala je da joj se otac teško nosio s primljenom viješću, Dani joj više nije bila prijateljica, a čak ju je i njezina omiljena predavačica Helen napustila. Možda joj je otac bio u pravu kada je predložio da ode na policiju, ali samo se htjela vratiti na fakultet. Strogo su ih poticali da takve stvari rješavaju »unutar kuće«, a čula je i priče o djevojkama s drugih sveučilišta koje su, nakon što su podigle tužbu, ostali počeli izbjegavati osuđujući ih na društvenim mrežama. Kada bi barem mogla postići da ih sveučilište kazni, tada nitko drugi za to ne bi morao saznati. Jednostavno nije željela biti u njihovoj blizini, to je sve. Izašla je iz sobe. Nije mogla podnijeti da ju se osuđuje, djelomice i stoga što joj se činilo daje to i zaslužila. Sudjelovala je u toj igri, poljubila ga je, to nije mogla poreći, i znala je da će sve što bi mogla reći biti podložno propitivanju. Dok je prolazila sveučilišnim kompleksom, stigla joj je poruka na mobitel. Izvadila ga je i pogledala. Bila je to slika, drukčija od one koju je ranije vidjela. Prikazivala je više kože, više sjene. Slikano je iza Christiana i vidjelo se kako odjeven leži na njoj. Glava joj je bila okrenuta od kamere, ali haljina joj se svela na pojas oko struka, a unutrašnjost bedra bila joj je crvena i otkrivala tragove prstiju. Počela je ubrzano disati i ubrzala je korak,

229 Book as passion & BalkanDownload

uputivši se prema dekanovu uredu u glavnoj zgradi. Znala je da sada nešto mora reći, nešto službeno. Nije to više mogla podnijeti. Ovo je bio prvi put da je Abbey išla dekanu Talbotu. Vidjela ga je na sveučilištu svega nekoliko puta. Bio je nizak, bradat čovjek, a u svojem se raskošnom uredu doimao poput vrtnog patuljka, neprikladnog u tom veličanstvenom okruženju od hrastove oplate. Morala je čekati gotovo sat vremena na porti prije no što ju je mogao primiti. Veliki i moćni Oz, a ona je bila Dorothy, izgubljena bez prijatelja i bez mogućnosti povratka. Po svemu sudeći, dekan je bio srdačan, ali je ulijevao strah. Prema onome što je bila čula o njemu, krajnje je ozbiljno pristupao upravljanju sveučilištem, stavljajući ga na prvo mjesto, i jao si ga onome tko bi pokušao okaljati cijenjeno ime koje je institucija stekla tijekom prošloga stoljeća. Sjela je na njegov velik kauč od crvene kože koji je, bila je uvjerena, bio stariji od njega samog. Čekala je da progovori i pomislila na oca, pitajući se što li sada radi. Poželjela je da se nije vratila, da je ostala s njim. – Kako vam mogu pomoči, gospođice Lucas? – U subotu navečer bila sam na tulumu u dijelu sveučilišnog kompleksa Beston Road i silovala su me dvojica studenata. – Izraz lica nije mu se promijenio; samo je ustao i prišao joj. U strahu od onoga što bi joj mogao reći, stisnula se do ruba, već požalivši zbog svog naglog priznanja. Nije željela okolišati, već reći to naglas i svršiti s time, prije nego što bi samu sebe odgovorila od toga. –Jeste li išli na policiju? – Djelovao je iskreno zabrinut, sjeo je do nje i pogledao ju u oči s razumijevanjem, a ona je osjetila da mu može vjerovati. Osjetila se sigurnom, sigurnijom no što se uz oca osjećala.

230 Book as passion & BalkanDownload

– Ne, nisam. – Suosjećajan se pogled nije pokolebao kad ju je primio za ruku, nježno ju obuhvativši svojim toplim rukama. – Je li vas pregledao liječnik? – Ne. – Abbey se učinilo da je na njegovu licu ugledala tračak olakšanja, no nije bila sigurna. – Što je s vašim roditeljima? – Rekla sam ocu. – Sada je već teže prikrivao emocije i ljutnja mu je zasvjetlucala u očima. Ustao je i vratio se do svog stola te uzeo olovku. – Ako mi kažete imena počinitelja, pokrenut ću istragu. – Jamie Woods i Christian Taylor. – Podigao je pogled s notesa na spomen Christianova imena. Christianov otac, Carl Taylor, bio je vrlo cijenjen bivši student, stalno prisutan u školskom povjerenstvu, a njegova je tvrtka financirala obnovu gimnastičke dvorane i atletskih staza. Znala je da je spomen njegova imena promijenio tijek igre, vidjelo se to na dekanovu čelu. – Tako, dakle. – Spustio je notes i dohvatio telefon. – Gloria, možeš li, molim te, doći do nekoga iz ureda Kane i Hall, po mogućnosti do Jima ako je slobodan. I donesi, molim te, gospođici Lucas šalicu čaja. – Kane i Hall bili su odvjetnici, toliko je znala. – Voljela bih da dođe i moj otac – rekla je. Naravno da ni najmanje nije željela da on dođe, ali nije imala nikoga drugog, a znala je da se sama ne može suočiti s time. Njezin bi tata želio biti tu; barem bi joj tako kasnije rekao, kada ga ne bi tražila da dođe. – Pretpostavljam da biste trebali imati nekoga tu da se uvjeri da se sve odvija po propisima – nevoljko je pristao. – Da možete iznijeti svoju stranu priče. – Svoju stranu priče? Pitala se

231 Book as passion & BalkanDownload

kakva će biti druga strana, hoće li oni reći da je ona njih iskoristila? Pitala se je li dekan vidio fotografije; pitala se koliko uopće ima tih fotografija. Osjetila je mučninu u želucu pri samoj pomisli na to. Na istom je mjestu sjedila više od sat vremena dok se odgovarajući tim ljudi nije okupio. Potom su sjeli oko nje. U jednom je trenutku bila okružena dekanom, trojicom odvjetnika i pravnom pomoćnicom; svi su joj bili predstavljeni. Samo je jedno mjesto bilo prazno, čekali su da joj stigne otac. Rekla im je da ne želi početi bez njega, a njemu je trebalo dosta da se doveze. Nakon dvadeset minuta tišine i neugodnih pogledavanja, John je ušao u ured, s bejzbolskom kapom u ruci. Kad je sjeo do nje, Abbeyje na njemu osjetila miris viskija. Jedva joj se uspio nasmiješiti. Posljednjih je tjedan dana bio pijan. Morala je nazvati njegov ured i javiti da je bolestan nakon što ga je našla onesviještenog na podu kupaonice. Prvi se put nakon mnogo godina sramila svojega oca, no još se više sramila jer se zbog nje u ovo pretvorio. – Biste li nam detaljno ispričali događaje od subotnje večeri? – Bez ublažavanja, bez čavrljanja, ravno u srž. – Zašto su oni tu? – John je pokazao prema odvjetnicima. – To je uobičajena procedura – ravnodušno je rekao dekan Talbot. – Da kasnije ne bi bilo nejasnoća. Molim vas, Abbey, recite nam što se dogodilo. Kad je počela pričati, primijetila je da je djevojka na prijenosnom računalu bjesomučno tipkala. Trebao joj je trenutak da shvati da je doslovno bilježila svaku njezinu riječ, zbog čega je Abbey postala nervozna. Nitko nije progovorio dok im je pričala o tulumu i opijanju. Nitko nije progovorio dok im je pričala o

232 Book as passion & BalkanDownload

poljupcu, neprestance svjesna da otac sjedi pokraj nje i sluša pojedinosti o svojoj kćeri, koje nijedan otac nikada ne bi trebao čuti. Tek kada je pričala o Jamiejevu ulasku u sobu, jedan je od odvjetnika naposljetku prekinuo šutnju. – Dakle, u tom ste trenutku zapravo pristali na odnose s gospodinom Taylorom? – Pristala sam na ljubljenje, no nisam htjela raditi ništa više od toga. – Jeste li u bilo kojem trenutku to jasno dali do znanja gospodinu Tayloru? – Kad je Jamie ušao, pokušala sam otići, ali nisam mogla. – Jesu li zaključali vrata? – Ne, ali nisam mogla otići. – Jesu li vas držali na silu? – Mislim da jesu, ne znam, možda, da... – Postajala je zbunjena. – A jeste li u bilo kojem trenutku rekli momcima da prestanu? Jeste li sigurni da nije došlo do nesporazuma? – Nesporazum je kada čovjek zaboravi čiji je red za pranje suđa! Oni su me napastovali! – Slušajte, očito je da su ti momci znali što čine! – agresivno se oglasio John. Prvi je put Abbey imala osjećaj daje netko na njezinoj strani i, što je važnije, taj je netko bio njezin otac. Osjetila je olakšanje. Johnovo je lice bilo ozbiljno, a pogled, cijelo vrijeme otkako je Abbey počela govoriti, uperen ravno u dekana. Posegnuo je za Abbeynom rukom i stisnuo ju. Ponovno se osjetila sigurnom. Dekan se nagnuo prema naprijed i nasmiješio Johnu.

233 Book as passion & BalkanDownload

– Imamo mnogo iskustva s iskazima ovakvog tipa, gospodine Lucas, najbolje da pustimo naše momke da to riješe. – Vidim kako to rješavate. Nije vas briga za moju kćer, samo vam je stalo do vašega dragog sveučilišta. – Johnov otrovan jezik nije bio poznat Abbey, nikada nije čula čak ni kako povisuje glas. – Gospodine Lucas, ako biste se samo mogli smiriti... – I čemu, uostalom, toliki odvjetnici? Možda i ja trebam pozvati svog odvjetnika! – Molim vas, smirite se. Ako biste vi mogli nastaviti sa svojim iskazom, a onda... – Što onda? Dajte da pogađam, ona nešto potpiše, tada vi sve to pobijete i pobrinete se da sve izgleda kao njezina krivica. – Odvjetnici su se međusobno pogledali s izrazom krivnje jer su prethodno pretpostavili da će se lako riješiti Johna i Abbey. Dekanu je smiješak iščezavao s lica. – Gospodine Lucas, jamčim vam da iskazima poput ovog pristupamo krajnje ozbiljno. Samo moramo odlučiti koji je sljedeći korak najbolji za sve. Ne želimo da itko prolazi kroz nepotrebne muke. – Nepotrebne muke? – John je procijedio kroz zube. – Činjenica je da se samo dvadeset osam posto silovanja u Ujedinjenom Kraljevstvu dalje uputi Državnom odvjetništvu. A među njima je stvaran postotak osude znatno niži – dekan je govorio samouvjereno. Abbey se pitala koliko je puta morao iznijeti te statističke podatke. – Nažalost, uz fotografije, uzorno ponašanje momaka, ali i opise svjedoka o ponašanju vaše kćeri na zabavi, možda ne biste htjeli ići na policiju... John je ustao, naglo povukavši Abbey za sobom.

234 Book as passion & BalkanDownload

– Gdje je bilo vaše prokleto osiguranje za vrijeme zabave? Tko je točno pazio na tu djecu dok su se drogirala i opijala? Moja kći i ja namjeravamo obavijestiti policiju, a ako imate još kakvih pitanja, stavite ih na papir, moj će odvjetnik to pogledati. Dekan je ustao i s hinjenom iskrenošću pogledao Johna. – Najozbiljnije bih vam preporučio da to ne činite, gospodine Lucas. Ne biste željeli da ovo ostavi dugotrajan učinak na obrazovanje vaše kćeri. Ili na bilo što drugo, što se toga tiče. – Što točno želite reći? – Želim reći da mora postojati nekakav dogovor oko kojega se možemo složiti, kako ovo ne bi išlo dalje, jer bi moglo ozbiljno naštetiti svima upletenima, uključujući sirotu Abbey. – Dekan je pogledao prema Abbey, koja se povukla i stala iza oca. – i da to jednostavno pustimo? Samo tako? Život ide dalje? Čini se da ne razumijete, kod kuće sam s kćeri otkada se to dogodilo. Ona ne može doći k sebi zbog toga što su učinili! – Uvjeren sam da bismo vam mogli nadoknaditi za propušteno vrijeme... – Dekan se nagnuo prema naprijed i govorio tiho. Abbey je vidjela kako odvjetnici naprežu vratove ne bi li čuli što govori. John je srnuo prema naprijed i zgrabio dekana za ovratnik. – Ne trebamo vaš jebeni novac! Svi su odvjetnici skočili na noge, a Abbey je pokušala povući oca prema natrag. John je odgurnuo dekana i on je zateturao unatrag, a jedan ga je muškarac uhvatio prije no što je pao na pod. Izjurili su iz ureda, ostavivši ostale u sobi zapanjene. Vidjela je Johna u drukčijem svjetlu. Njegov ju je ispad istodobno i šokirao i zadivio. Znala je da su ga ljudi počesto podcjenjivali,

235 Book as passion & BalkanDownload

pa i ona sama. Njegovu mirnu narav i blag glas krivo su tumačili, kao da je kakav slabić. Dok su čekali dizalo, stisnula je Johnovu drhtavu ruku. Ipak joj je bilo drago što je došao. Otvorila su se vrata dizala i pred Abbey su iskrsnuli Jamie i Christian zajedno s ljudima za koje je pretpostavila da su im roditelji. Maknula im se s puta, a oni su izašli iz dizala. Dok je kretala naprijed primijetila je lagano smijuljenje na Christianovu licu i načas je bila gotovo sigurna da joj je namignuo. Morala je otići otamo, nije više bila čak ni sigurna je li uopće disala. Nije htjela da joj otac shvati tko su ti ljudi. Povukla ga je u dizalo i mahnito pritisnula tipku. Stigli su u njezinu studentsku sobu. John je ostao stajati na vratima dok je ulazila. Danina je strana sobe bila gola, što se nije moglo reći za njezinu. Svijet se usporio i poželjela je pobjeći i ne pustiti oca unutra, ali bilo je prekasno jer kad se okrenula, vidjela je njegovo lice. Gledao je u njezin zid. Riječi »čuvaj se, droljo« bile su načrčkane crvenom bojom i prijetećim fontom iza njezina kreveta, kapajući niza zid. Poruku su okruživale goleme otisnute fotografije s tuluma, spojene s nekoliko maštovito fotošopiranih pornografskih slika. Neke su bile prave, neke nisu, ali sve se na njima bilo dogodilo. Samo bi netko tko je bio u toj sobi znao koje će ju slike najviše uznemiriti. Nije čak htjela ni uzeti svoje stvari, samo je htjela otići. Istrčala je, odgurnuvši oca s puta, i trčala kroz hodnik, niz stube i van na otvoreno, hvatajući zrak. To nije bilo dovoljno. Morala je otići što dalje od ovoga mjesta. Sada je znala da nije bilo šanse da pravda bude na njezinoj strani. Nije imala dokaze. Zapravo, sve što je imala bila je njezina riječ protiv njihove, a već je vidjela koliku težinu to ima, naročito kad se okolnosti uzmu u obzir. Nije više mogla podnijeti da se osjeća kao lažljivica. Otac joj je vjerovao, sada je u to bila

236 Book as passion & BalkanDownload

uvjerena, a to joj je značilo više i od čega. Gotovo da je to bilo dovoljno. John ju je vodio do automobila, držeći ruku na njezinu ramenu. Ljudi su ih gledali i smijuljili se. Željela je zavrištati prema njima, no samo je ušla u automobil, sretna kad se motor upalio, a još sretnija kad je fakultet bio u retrovizoru. Kod kuće je otišla ravno u svoju sobu. Nije mogla govoriti, nije htjela čak ni oca pogledati u oči nakon onoga što je bio čuo, što je bio vidio. U tom je trenutku željela umrijeti, prestati postojati, ne razmišljati, ne osjećati, ne osjećati bol. John je bio jedini razlog zbog kojega neće i ne bi mogla okončati život. Voljela ga je. Znala je koliko ga je uništila izdaja njezine majke, nije ga još i ona mogla izdati. Ostat će i brinut će se jedno za drugo, kao i uvijek, kao u stara vremena. ★ Probudio ju je zvuk zatvaranja ulaznih vrata. Pogledala je na sat i znala je da joj je otac otišao na posao. Prospavala je noć, bilo joj je dovoljno što je znala da je otac tu za nju. Ako je danas bio radni dan, znači da su se stvari vratile u normalno stanje. Možda se mogu vratiti na staro, možda se mogu pretvarati da je sve to bio samo ružan san kako se ne bi morali suočiti sa stvarnošću. Kome je, uostalom, potrebna stvarnost? Kad je ušla u kuhinju, njezina zdjelica i žlica bile su na stolu. Nasmiješila se. Zazvonio je telefon, bio je to njezin otac. Vjerojatno je nešto zaboravio; možda je želio da mu ona donese ručak, kao što je to učinila nebrojeno puta ranije. – Abbey, dolazim kući, ostao sam bez posla. Otpustili su me.

237 Book as passion & BalkanDownload

25. POGLAVLJE Sveto mjesto Otkrivanje veličanstvene stare plesne dvorane u muzeju, spremne za svečanost prikupljanja donacija, prošlo je vrlo uspješno. Ravnajući se prema izgledu dvorane sa slike iz pedesetih, pokušali su ju obnoviti što je moguće vjerodostojnije. Nitko nije mogao poreći da su obavili dobar posao. Abbey i Parker premjestili su životinje probrane za ostanak. Abbey je bila ponosna na sebe, na njih oboje. Nije se mogla sjetiti vremena prije Parkera, niti se mogla sjetiti kako se izgubljeno osjećala, samo da se tako osjećala. Ali to je bilo davno sjećanje. Abbey je sada pomagala u nadgledanju priprema oko uređenja plesne dvorane za večerašnju proslavu stogodišnjice muzeja. Cjelokupno je osoblje bilo u to uključeno, a morala je raditi i tijekom stanke za ručak. Parkera nije vidjela još od prije podneva. Tražila ga je po muzeju na mjestima na kojima je običavao biti, ali nigdje ga nije uspjela pronaći. Bilo je neobično za njega što nije bio u njezinoj blizini. – Gotovi smo sa svime. Vraćamo vam vaše stvari. – Nadglednik radova predao joj je hrpu fotografija i starih dokumenata s planovima i nacrtima muzeja. Jedva ih je držala da joj ne padnu dok ih je nosila gore, u prostoriju koja je služila kao arhiv.

238 Book as passion & BalkanDownload

Kada je stigla do skučenog ureda, pogledala je zamršene nacrte zgrade. Opazila je nešto što nije imalo smisla, nešto što se razlikovalo od plana zgrade koji je bio izložen posjetiteljima kako bi se lakše snašli. Na drugome katu muzeja bio je prazan prostor, kao da na tom mjestu nije bilo ničega. No budući da je odlično poznavala zgradu, dobro je znala da nasred kata nije postojala nikakva zjapeća rupa. Prostorije su bile jednake onima u prizemlju, samo nešto manje, no ništa što bi previše upadalo u oči, osim ako niste znali što ste točno tražili. Dok je koračala dugim hodnicima prema prostoriji s fosilima, gledala je portrete prijašnjih ravnatelja. Bila je to tradicija koja je trajala već dug niz godina, sve do gospodina Lovvestofta, čija je slika bila najnovija u nizu. Njegov je portret izgledao moderno i odudarao je od ostalih lica uokvirenih velikim zlatnim okvirima. Vratila se korak unatrag i zagledala u jednu sliku. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati zašto joj je pozornost privukao upravo taj portret. Pogledala je ime, Giles Epler, davni prethodnik gospodina Lovvestofta, koji je ostavio velik dio svog imanja muzeju na upravljanje. On je bio platio za većinu radova koji su bili poduzeti. Nije ga nijednom vidjela dok je bio živ, ali njegovo joj je lice iz nekog razloga djelovalo poznato, samo zašto? Potom joj je sinulo da je to bilo zbog očiju, zlokobnije verzije onih očiju koje je obožavala. Je li imao kakve veze s Parkerom? Je li to možda bio Parkerov otac? Ne, bio bi prestar. To mu je zacijelo bio djed, netko kome je vjerovao. Pomislila je na tajnu odaju na nacrtima i želudac joj se zgrčio. Dijelovi mozaika sjeli su na svoje mjesto. Je li ju uopće željela sada pronaći? Trebalo joj je neko vrijeme, ali najzad je pronašla dio zida koji je bio svega nekoliko desetaka centimetara prekratak. Osjetila

239 Book as passion & BalkanDownload

se pomalo bizarno dok je tražila kakvu tajnu polugu ili policu za knjige koja se okreće oko svoje osi, ali morao je postojati način da se uđe. Pokušala je zamisliti koje bi se druge prostorije mogle naslanjati na skrivenu odaju, a onda se sjetila nečega što joj se oduvijek činilo neobičnim: mjedena kuka na zidu avijarija. Bila je mala i gotovo neprimjetna, ali je očito bila jednako stara kao i zgrada. Abbey je pojurila muzejom i dotrčala do prostorije s pticama. Našla je kuku i povukla ju, no ništa se nije dogodilo. Zatim ju je pokušala pomaknuti i ona se okrenula za devedeset stupnjeva. Čula je kako je nešto škljocnulo, ali nije vidjela da se u prostoriji išta promijenilo. Stavila je ruke na zid i, hodajući uza nj, opipavala, a zatim je ugledala tračak svjetlosti duž bočne strane staklene vitrine, u kojoj su se nalazili gavrani na kojima je bila radila kad se zaposlila u muzeju. Bilo ih je sedam i svi su bili u nekoj od prirodnih poza, no ona je znala što im se nalazilo ispod kože i čemu su dugovali tako prirodan izgled. Ijepilu i spajalicama, papiru i drvu, žicama i vijcima. Ponovno je nešto škljocnulo i tračak je svjetlosti nestao. Pojurila je natrag do kuke, koja je sada stajala ravno, i opet ju je okrenula, vrativši se zatim do vitrine u potrazi za bilo čime što bi se moglo činiti neobičnim i što tamo ne bi trebalo biti. Tada je opazila prekidač. Nalazio se unutar malene rupe na štukaturi, jedva primjetne, taman dovoljno velike da u nju gurne prst. Pomaknula ga je i jedna se strana vitrine odmaknula od zida. Bila je teška i škripava kad ju je pokušala pomaknuti, ali se ipak uspjela progurati kroz otvor. Našla se u prostoriji koju nikada prije nije vidjela, poželjevši da ju čak ni sada nije otkrila. S naporom je pokušala razabrati što se u prostoriji nalazilo. Čim je ušla, vrata su se iza nje škljocnuvši zatvorila. Prvo što je uočila bio je vitraj. Bio je gotovo jednak onom ispred kojega

240 Book as passion & BalkanDownload

je prvi put bila poljubila Parkera. Ostatak sobe izgledao je zloslutnije. Niz prljavih, pozlaćenih stolica nalik prijestoljima, koje su bile pričvršćene za pod, raspoređene u krug i okrenute prema središtu. Nasred sobe nalazila se velika kuka koja je visjela sa stropa, njišući se iznad rešetke od kovanog željeza, koja je izgledala kao neka vrsta sustava za odvodnju, s usporednim šinama i ostacima nečega pribijenog za pod. Pogledala je zidove. Velike hrastove oplate nalikovale su onima u mnogim drugim prostorijama, no na ovima su visjeli razni instrumenti, očito stare naprave kojima se mučilo ljude u srednjem vijeku, možda čak i ranije. Sa zidova su visjeli bičevi sa šiljcima i lanci, svih veličina i oblika koji se mogu zamisliti. Svaki je predmet bio osmišljen s jednim jedinim ciljem na umu, da rastegne, osakati, žigoše, unakazi ili ubije. Nije mogla jasno vidjeti što se krilo u uglovima, ali im se nije usudila približiti. No budući da ju je znatiželja ionako dovela ovako daleko, pomislila je da je zacijelo već vidjela ono najgore. U oba udaljena ugla stajala je po jedna velika drvena škrinja. Zasuni kojima su bile zakračunate bili su prerezani, i to nedavno, kako se Abbey činilo. Na podu pored njih ležao je par sjajnih novih kliješta za rezanje. Znala je da je Parker ovdje bio nedavno. Bila je prestravljena, ali je htjela zaviriti u škrinju. Duboko je udahnula dok je podizala glomazan poklopac, požalivši što je to učinila istog trena kad joj je odvratan miris ispunio pluća. Još oružja, noževa, buzdovan, minijaturni samostrijel. Pogledala je strijele i vidjela vrške s po pet zubaca. Odmah je prepoznala uzorak. Isti takav imao je ožiljak koji je vidjela na Parkerovim leđima, isprepleten s golemom zvijezdom koja mu je dominirala tijelom. Na dnu škrinje također se nalazila

241 Book as passion & BalkanDownload

rešetka od kovanog željeza; pretpostavila je da je služila tome kako podnožje ne bi istrunulo od krvi sa zahrđalog oružja. Protrnula je pri pomisli da je prvotni arhitekt uopće projektirao tu odaju, po svoj prilici na zahtjev vlasnika. Nikada nije mogla ni zamisliti takvo nešto, uza sve što je pretpostavljala da se moglo dogoditi Parkeru. Često je o tome razmišljala otkako je prvi put vidjela njegove ožiljke, ali ovako joj nešto nikada nije bilo ni u primisli. Otišla je do druge škrinje i, posve prestrašena, brzo ju otvorila. Kao kod skidanja flastera, samo je htjela što prije to obaviti. Ova je škrinja bila drukčija. Bila je puna uskih kožnih kutija, brižljivo poredanih jedne uz druge, a svaka je na hrptu imala monogram. Neke su bile tako stare da su se iskrivile i na pojedinim mjestima uleknule. Izvukla je jednu kutiju i otvorila ju, a u njoj je bio velik kožni dnevnik s odgovarajućim monogramom na prednjoj strani. Ne znajući koliko još novih spoznaja može podnijeti, otvorila je knjigu i vidjela da je prva zabilješka bila unesena 1842. godine. Rukopis je bio sitan i savršeno oblikovan, s ujednačenim potezima perom koji su na prvi pogled izgledali prekrasno, sve dok riječi nisu postale čitljive. Na vrhu stranice bio je popis prisutnih članova – članova čega? Inicijali prvog imena odgovarali su onima na prednjim koricama knjige, pa je pretpostavila da je ime pripadalo ravnatelju tog određenog vremenskog razdoblja. Ispitanik br. 17 pokazuje znakove napretka, izdržavši na rešetki gotovo trideset minuta prije bilo kakvog značajnog oštećenja tkiva. Okretala je stranice i gledala mnoštvo crteža bezimenih mladića u različitim strahovitim pozama, rastegnutih udova i na neobične načine lišenih ljudskosti. Upravo se tada sjetila Parkerova odgovora kad je rekao da crta Giacomettijeve ljude, bezlične brončane skulpture

242 Book as passion & BalkanDownload

iz sredine dvadesetog stoljeća. U tom je trenutku shvatila daje ispitanik br. 17 bio osoba. Užasavajuća pomisao proletjela joj je glavom. Ponovno je pogledala u škrinju i vidjela kutiju na kojoj su bila ugravirana slova G. E. Krv joj se ledila u žilama dok je vadila kutiju. Smatrala je da duguje Parkeru da pogleda unutra, da iako nije mogla podnijeti pomisao na to što bi u njoj mogla zateći, nije moglo biti tako loše kao ono što je on bio prošao. Njezine su se sumnje potvrdile kad je na zaglavlju stranice vidjela ime Giles Epler. Knjiga je bila deblja od prethodne zahvaljujući fotografijama umetnutim između stranica. Prva je slika nedostajala; vidjela je nabore na stranici gdje je slika stajala, vjerojatno umjesto bilješki. Okrenula je stranice dok nije došla do slike odaje u kojoj se nalazila, samo što je na slici bila osvijetljena svijećama. Na svakoj je stolici netko sjedio, a nazočni su nosili plašteve s kukuljicama koje su im zaklanjale lica. Na sredini je bila stolica, ali ne obična stolica. Ova je bila metalna i imala je zasune, šiljke, šipke i žice na različitim mjestima. Stolica je bila pričvršćena za šine na podu. Adolescent srebrnih očiju bio je privezan za napravu, a lice mu se krivilo od boli dok je grizao kožni remen među zubima. Vidjela je da mu vene na rukama izgledaju kao da će iskočiti iz kože, toliko su bile nabrekle od struje koja je kroz njih prolazila. Ponovno je okrenula stranicu, ne mogavši to više gledati. Sljedeća je stranica bila još gora: ruke su mu iza leđa bile sputane okovima i obješene za kuku, ramena su bila iščašena i doimala se upaljeno, a krv mu se iz zapešća slijevala duž cijeloga golog tijela koje se jedva naziralo. Okrenula je iduću stranicu, Ispitanik br. 89 slabo reagira na podražaj. Na slici je bio dječak svezan za stolicu. Metalna mu je naprava držala glavu fiksiranom, dok mu je lice, lišeno ikakvih

243 Book as passion & BalkanDownload

emocija, bilo okrenuto prema naprijed. Nije više mogla gledati. Treskom je zaklopila knjigu i bacila ju na pod. Otrčala je do dijela prostorije gdje se provukla unutra. Ondje je na jasno vidljivome mjestu stajala poluga koju je mogla povući. Bila je zahvalna barem na toj jednoj stvari u toj odaji užasa. Pogledala je ime proizvođača koje je bilo ugravirano u dnu poluge. Izradila ju je tvrtka koja se zvala Parker Industries. Pomislila je na onog očajnog dječaka sa slika i obuzeo ju je osjećaj neizmjerne tuge. Stvari o kojima se nije usudila ni razmišljati odjednom su dobile smisao, no u ovom trenutku sve o čemu je mogla misliti bio je njezin Parker. Gdje li je samo bio? Sjurila se dolje u predvorje i otišla do Gemme. – Jesi li vidjela Parkera? – Uzeo je slobodno popodne. – Gemmije, činilo se, bilo drago što je znala nešto o Parkeru što Abbey nije, nacerivši se zločestije no obično. To nije nimalo sličilo Parkeru. Što je to moglo značiti? – Moram sad ići. – Abbey je sve teže disala jer je osjećala da ju je sve više počinjala hvatati panika. – Što je s proslavom? – viknula je Gemma u trenutku kad je Abbey izjurila iz zgrade. Gurnula je vrata Parkerova stana. Nisu bila zaključana. Parker je stajao pred prozorom, s rukama u džepovima, zagledan iznad teniskih terena prema trgu preko puta ceste. Sally mu je odano ležala do nogu, tužnog izraza lica. Jedva je i obrvu podigla kad je vidjela da je Abbey ušla. Tek je malko progunđala. Očito je bila zabrinuta za svojega gospodara. Abbey je osjetila kako joj glas zapinje u grlu dok mu se približavala. Neznatno je okrenuo

244 Book as passion & BalkanDownload

glavu, dajući joj do znanja da zna da je ona tu, a zatim je nastavio gledati kroz prozor. Rukama ga je obujmila oko struka i, naslonivši mu glavu na leđa, počela jecati. Ostao je hladnokrvan, pogleda uprta u teniski meč amaterskih parova. Pod košuljom mu je osjetila mišiće i sjetila se kakvim je sve neljudskim položajima njegovo tijelo bilo izloženo. – Našla sam prostoriju – šapnula je drhtavim usnama, pitajući se treba li dodatno objašnjavati, hoće li on znati o kojoj prostoriji govori. Osjetila je kako je teško uzdahnuo kad se od nje odmaknuo, i znala je da nema potrebe. On je dobro znao o kojoj prostoriji govori. Bojala se da će do ovoga doći, da će se njegov sram ispriječiti između njih. Okrenuo se prema njoj. Lice mu je bilo mirno, ali oči su vrištale. Primaknuo joj se i obujmio ju rukama. Imala je toliko mnogo pitanja, ali ga se nije usudila pitati, strahujući od njegovih odgovora. Stoga je šutjela i naprosto se prepustila toplini njegova dodira. Milovao ju je po kosi, umirujući ju. Preuzeo je ulogu zaštitnika, a ona se osjećala tako nedostojnom njegove naklonosti. Sva preostala ljutnja ili mržnja koju je osjećala prema svojim zlostavljačima više nije bila važna; ništa više nije bilo važno osim Parkera. Sve misli koje je imala o sebi potpuno su nestale. Sve što je sada htjela bilo je zaštititi ga pod svaku cijenu. Bila je ispunjena novom mržnjom. Željela je osvetiti Parkera, željela je znati tko je počinio ta strašna zlodjela, tko ga je tako povrijedio. Svakim dijelom svoga biča htjela je da za to plate. – U redu je, Abbey, sve će biti u redu – slagao je. Osjetila je njegovo kolebanje i to kako su mu se prsa nadimala kad joj je

245 Book as passion & BalkanDownload

ponovno položio ruku na glavu, milujući ju po kosi umirujućim potezima. – Bilo mi je deset godina kad su mi roditelji umrli. Djed mi je bio jedini živ rođak pa sam tako došao živjeti s njim na njegovu imanju. Bio je bogat i ugledan čovjek. Prije toga sam ga vidio možda svega jednom. Moj ga je otac mrzio. Bio je nastavnik povijesti u privatnoj školi prije nego što se zaposlio u muzeju. – Parkerov je glas bio smiren i jednoličan, kao da je čitao jelovnik; bez ikakvih emocija, hladan. –Bio je ravnatelj muzeja, zar ne? –Da, bio je. Mislio sam da je odabrao taj posao jer je volio muzej. Moj je otac znao često pričati o muzeju. Djed me upisao u školu za dječake Churchill, ali ondje se nisam snašao. Do tog su me trenutka podučavali kod kuće. To je bilo i prikladnije jer su mi roditelji zbog posla često morali putovati. Bio sam na čudnome mjestu i nisam se uklapao među djecu ondje. Djed je bio strog u pogledu odgoja. Volio je pravila i jasno mi je davao do znanja da sam ga razočarao. Nismo se baš slagali. – Duboko je udahnuo i neznatno okrenuo rame, dovoljno da nije mogla vidjeti izrazi na njegovu licu. – Što si učinio? – Pomislila je na vlastitog oca i kako je imala sreće. Krenula je da će ga zagrliti, ali on se još više odmaknuo od nje. Pogledala mu je ruke i vidjela da nervozno stišče prste. – Počeo sam izostajati s nastave i sprijateljio se s jednim dječakom. Zvao se Nathan. Pobjegao je od kuče i već mjesecima živio na ulici. Ponekad bih mu dopustio da dođe u djedovu kuću i istušira se ili pojede nešto toplo. Jednoga su dana djeda nazvali iz škole i rekli mu da sam im javio da sam bolestan. Kad se vratio,

246 Book as passion & BalkanDownload

zatekao je Nathana u mojoj sobi zaogrnuta samo ručnikom i potpuno poludio. – Što je mislio da ste radili? – Nije me htio slušati kad sam mu pokušao objasniti. – Parker je glasno progutao slinu i pogledao Abbey; oči su mu bile svjetlije i sjajnije no inače. Susprezao se da ne zaplače. – Što se dogodilo s tvojim prijateljem? Što se dogodilo Nathanu? – Nigdje ga nisam mogao pronaći. Činilo se kao da je nestao. Stalno sam ispitivao djeda zna li što mu se dogodilo. Pitao sam bi li mogao saznati je li se vratio kući svojoj obitelji, ali on mije samo rekao da ga zaboravim, da je otišao i gotovo. – Ali nije otišao? – Abbey je obazrivo pitala, vidjevši da se Parker još uvijek mučio da ostane priseban. Odmahnuo je glavom. – Nisam to mogao zaboraviti i moj se djed sve više i više udaljavao od mene. Morao sam se vratiti u školu kao da se ništa nije dogodilo. Zamjenik ravnatelja škole, Jeffrey Stone, pokazao je posebno zanimanje za mene, što mi je bilo odvratno jer sam znao što je želio. Zatekao sam ga kako u svlačionicama fotografira dečke iz našeg razreda. Rekao sam mu da ću ga tužiti djedu; njih su se dvojica poznavali. Dao mi je da biram: ili ču učiniti ono što on želi ili će mi uništiti život. Nisam imao pojma na što je mislio, no ja mu nisam dao ono što je želio. Otišao je do mog djeda i rekao mu da me uhvatio zajedno s još jednim dječakom. I tako me djed, nedugo potom, jednoga dana poveo u muzej nakon završetka radnog vremena, i odveo u tu prostoriju... ONU prostoriju. Tamo je bio i Nathan, to jest, ono što je od njega ostalo. Bilo je pravo čudo što je još bio živ. S leđa je bio svezan za

247 Book as passion & BalkanDownload

središnju gredu. Bilo mi je jasno da je danima tako visio. Prošlo je nekoliko tjedana otkako sam ga posljednji put vidio. Izgladnjivali su ga, premlaćivali, i činili još i gore stvari. – O, Bože. – Očajnički je htjela ispružiti ruku prema njemu, dotaknuti ga. – Natjerali su me da gledam dok je priznavao kako gaji osjećaje prema meni, a onda su ga rezali kao da je nitko i ništa. Dok su mu to činili, iznad njega je stajao jedan od muškaraca, čitajući mu naglas sve grijehe koje je počinio. Suze su mu se sada već nezadrživo slijevale niz obraze, ali glas mu je ostao miran kao prije. – Tip koji je bio liječnik objesio je Nathanu utege na noge tako da su mu ramena odmah iskočila iz čašica. Plakao je i preklinjao ih. Do jutra je već bio mrtav. Bio sam neutješan. Djed mi je rekao da se to događa ljudima poput Nathana. Ljudima koji se ne žele promijeniti. –Tako mi je žao... – Neko sam se vrijeme pokušavao pretvarati kao da se ništa nije dogodilo, kao da nisam vidio ono što sam vidio. Moraš shvatiti, nisam se imao kome obratiti. Bio sam pod povećalom u školi, kod kuće, svugdje. Bio sam uplašen. Prošlo je nekoliko mjeseci dok nisu pronašli Nathanovo tijelo. Jedan od muškaraca izvadio mu je organe. – Zašto? Što je s njima učinio? – upitala ga je, šokirana. –Liječnik mi je rekao da je... – Parker je počeo zamuckivati, a glas mu je promijenio boju. – Rekao mi je da se nalaze u školskom hladnjaku, spremni za sat biologije idućega tjedna. Rekao je da su ljudski i svinjski organi vrlo slični. Trinaestogodišnjaci zasigurno neće biti u stanju opaziti razliku. – Zašto su se okomili na tebe?

248 Book as passion & BalkanDownload

– Bio sam odsutan, u školi sam imao užasno loše ocjene. Iskreno govoreći, mislim da je to bilo neizbježno. Mislim da je moj djed bio toliko ogrezao u tome da više nije mogao vidjeti ništa osim tame. Nije me doživljavao kao dio obitelji. Za njega sam bio samo još jedan tinejdžer. Kad je Jeffrey Stone priznao mom djedu svoje sumnje, on ih nije čak ni doveo u pitanje. Opet me odveo u muzej, gdje se već nalazio neki nov dječak, zatim još jedan. Pokušali su me uključiti u ono što su radili. Pokušali su me natjerati da ozlijedim te dječake, ali ja to jednostavno nisam mogao. Kad su dječaci... nestali, počeli su sa mnom. – Ali zašto su to činili? – Mislili su da rade nešto ispravno. Vjerovali su da im je to neka vrsta poziva. Imali su izopačeno poimanje religije. Školski kapelan bio je jedan od njih. Pjevali bi neke vjerske napjeve i izvodili neke druge čudne obrede prije nego što bi počeli. Tvrdili su da je sve to što su radili otpočelo mnogo prije nego što su i sami bili rođeni. Djed ih je bio vrbovao zahvaljujući njihovoj vezi sa školom. Naime, svi su ju jednom bili pohađali, a neki su u njoj čak i radili kao nastavnici. I njega su tako bili vrbovali. Međutim, sami su sebe zavaravali. Cilj im nije bio učiniti nekoga boljim, nego nahraniti čudovište koje se nalazilo u njima. Vidio sam svakog od njih u pravome svjetlu. – Koliko su te dugo držali zatočenog? Kako si uspio pobjeći? – Ne bih ti znao reći koliko sam dugo bio tamo. Ali mogu se sjetiti svega što su učinili Nathanu. Kako je vrijeme odmicalo, sjećam se samo djelomično što su činili drugim dječacima i meni. Sjećam se kako sam tamo visio. Sjećam se kako su me samostrijelom pogodili u rame. Sjećam se da su me palili, udarali,

249 Book as passion & BalkanDownload

rezali, ali najviše se sjećam bola, tolikog bola. – Zurio je u svoju šaku dok ju je naizmjence stiskao i opuštao. – Parkeru, ja... – Abbey ga je još jedva mogla slušati. Nije znala što bi mu rekla, znajući da nema tih riječi koje bi mu mogle pomoći. Bila je bespomoćna. – Koje je tvoje pravo ime? – Moje je pravo ime Sebastian... sigurno misliš da sam slabić jer nisam išao na policiju... – Okrenuo se od nje. – Ne mislim! Kunem se da to ne mislim! Bio si dijete! Ne mogu ni zamisliti... – lagala je. Predobro je poznavala taj osjećaj kada te strah ušutka, kada želiš tako očajnički kriknuti, ali nikakav glas iz tebe ne izlazi. Htjela je zgromiti ljude koji su mu bili naudili. – Ova ubojstva? Ona na vijestima... jesu li to ti ljudi koji su te ozlijedili? – Da. – Izgledao je posramljeno, ali ona je ispružila ruku i dohvatila njegovu, obujmivši mu prstima šaku kako bi mu dala do znanja da ne želi da se tako osjeća. Pogledao ju je, a oči su mu plamtjele ispunjene mješavinom tuge i ljutnje. Znala je da ju je ovo otkriće vjerojatno trebalo ispuniti očajem, ali nije. Znala je kako je to biti žrtvom, biti ispunjen osjećajem stida, tonuti osjećajući gađenje prema samome sebi. Bilo joj je drago što im Parker nije dopustio da ga potpuno unište. Bilo joj je i više nego drago; bila je ponosna. Abbey je sinula pomisao. – Onaj požar u muzeju... – Morao sam pobjeći, ali morao sam ih i zaustaviti. Morao sam uništiti to mjesto. Nisam mogao podnijeti pomisao da to učine još nekome. Mislio sam da će policija pronaći prostoriju i da će ih sve uhititi.

250 Book as passion & BalkanDownload

– Kako si pobjegao? – Djedu je na trenutak proradila savjest. Oslobodio me i napustio prostoriju. Rekao mi je da se sakrijem i molio me da mu oprostim. Čim sam podmetnuo požar, pobjegao sam iz zgrade i samo nastavio bježati. – Kamo si otišao? – Prvo sam otišao u crkvu jer nisam znao kamo drugamo otići. Nisam želio da me itko pronađe, a znao sam da će me tražiti. Svećenik i nadstojnica, gospođa Wilson, brinuli su se za mene do moje osamnaeste, kada sam dobio nasljedstvo koje su mi ostavili roditelji. – A tvoj djed? – Još sam jednom razgovarao s njim. Nazvao me i plakao i preklinjao za oprost. Pokušao mi se ispovjediti zbog svih onih dječaka, očistiti si savjest, ali spustio sam slušalicu. Kad je umro, ostavio mi je gotovo sve. No, ipak je dao novac i tom prokletom mjestu. – Parker se okrenuo i stavio ruke na Abbeyna ramena. Niz lice su mu se slijevale suze. – Mislio sam da sam dobro... Mislio sam da sam to prebolio, ali kad sam čuo da je učinio to... Privukla ga je k sebi i čvrsto ga zagrlila, milujući ga po kosi dok joj je drhtao u zagrljaju. – Sve je u redu... sada si na sigurnom. – Morao sam to učiniti, Abbey... ali... još nije gotovo. Otići ću na policiju, obećavam. Kad bude gotovo, predat ću im se. – Ne želim da to učiniš. Želim da budeš sa mnom. – Ali ono što sam napravio... – Ljudi mogu biti dovedeni do toga da učine neke loše stvari... to ne znači da su loše osobe. I ja sam učinila nešto loše. – Zastala je na trenutak kako bi udahnula; sada nije bilo pravo

251 Book as passion & BalkanDownload

vrijeme da mu prizna svoju mračnu prošlost. – Ti si dobar. Znam da jesi... – Kada sam počeo s ovim, nisam imao namjeru nekoga upoznati... zaljubiti se... – Nadlanicom je obrisao suze s lica i duboko udahnuo, kao da je odlučio staviti osjećaje u kutiju i zauvijek ih držati pod ključem. – Nisam ni mislio da bih mogao. Abbey je prepoznala taj pogled u njegovim očima, prihvaćajući činjenicu da ljudi poput njih nikada ne mogu biti sretni. Da ne možeš imati sve. Ali tako je bilo prije, a sada je znala, znala je da ipak može. Položila mu je ruke na obraze i zagledala mu se u oči. – Nisam ni ja, ali evo nas tu. I ja te zaista volim, Parkeru, i nema ničega što bi to moglo promijeniti. Učinio si što si morao. Molim te, nemoj se predati. Ostani sa mnom. – Rukama mu je privukla lice i poljubila ga. – Ali kako mi možeš ikada oprostiti? – Nema se što oprostiti.

252 Book as passion & BalkanDownload

26. POGLAVLJE Nesreća Prije Čajnik je zveckao i para je iz njega sukljala dok je Abbey zurila u pločice sa smeđim točkicama na kuhinjskom zidu. John je sjedio na kauču i gledao televiziju, neumoran niz repriza emisija o renoviranju, koje nam objašnjavaju zašto to što imamo nije dovoljno dobro, zašto moramo imati više. Beskrajan niz razloga da se osjećamo kao da nismo uspjeli. Kupi, kupi, kupi. – Tata, jesi li za šalicu čaja? – upitala je Abbey sa sada već uobičajeno lažnim vedrim optimizmom. Johnova prijašnja šalica čaja još je uvijek stajala netaknuta na stoliću. Već se bila posve ohladila. Uzela ju je i zamijenila novom vrućom šalicom iz koje se sve pušilo. – Hvala, Abs. – Izaći ćeš van danas? – Abbey je pogledala oca. Oči su mu se caklile i bile spuštene u kutovima, zbog čega je izgledao tako tužno i bespomoćno. Odgovorio joj je pojačavši zvuk na televizoru. – Zvali su me iz muzeja – rekla je. John je nastavio zuriti pred sebe. – Zaposlili su me na probno razdoblje. Sutra počinjem raditi.

253 Book as passion & BalkanDownload

– Što? – Podigao je pogled. – Dobila sam posao u muzeju. – I što ćeš raditi? – Mislim da žele da im pomognem srediti sve životinje, ima malo i administrativnog posla, možda, ne znam. Opis posla bio je prilično neodređen. – Ali one su mrtve? – Znam, ali učili smo anatomiju i izvršili nekoliko obdukcija na životinjama na faksu. Mogu izaći na kraj s mrtvim životinjama. – Ne želiš se vratiti i završiti studij? Još si od malih nogu željela biti veterinarka. – Moram raditi, tata. – Spustila je pogled, ne želeći da se zbog nje osjeća loše. – Računi... – Vidjela ga je kako odvraća pogled od nje i usmjerava ga natrag na voditelja narančaste boje kože. Gubitak posla za Johna bila je kap koja je prelila čašu. Potonuo je u depresiju i Abbey je morala ostati prisebna, za svoje i za njegovo dobro. Sramila se jer nije imala snage potrebne da se vrati studiju. Sa sveučilištem je za nju bilo gotovo. Čak i kad bi išla na neko drugo sveučilište, to ne bi ništa promijenilo; nije to više željela. – Nikada mi prije nisi lagala, a sada lažeš cijelo vrijeme. – Što želiš da ti kažem? Da sam bila glupača? Da je sve to bila moja krivnja? Tata, ne mogu više o tome pričati. Ne mogu dopustiti da mi to preuzme život! – Ako dopustiš da ti uzmu to što želiš, onda su pobijedili. Ne možeš im dopustiti da pobijede! – Stvarno ne razumiješ. Nema tu pobjede ili poraza, više ne. Već se dogodilo, gotovo je. Pobijedili su!

254 Book as passion & BalkanDownload

– Jesam li te tako odgojio? Misliš da tako to treba rješavati? Bježanjem... Možda sam za sve to ja kriv... – Da se nisi usudio to govoriti! – povikala je. Okrenuo se prema televizoru, dajući joj do znanja da je razgovor završio. – Nazovi me kad si gotova, doći ću po tebe – promrmljao je. – Bez brige, ići ću na vlak. ★ Abbey već dugo nije bila u tom muzeju, ali izgledao je isto kao što ga je pamtila iz vremena kada ga je, dok je bila mlađa, posjećivala s ocem. Isti onaj miris vlage i sad joj se uvukao u nosnice i hvatao ju za grlo. Dočekao ju je ravnatelj i kroz široke hodnike poveo prema svom uredu. Povremeno bi prošli pokraj dijelova muzeja odvojenih vrpcom koji su čekali ponovno žbukanje. Većina ih je izgledala netaknuto, kao da su i sami bili izlošci. Zidovi su bili sivi, a zbog zamračena je svjetla bilo teško raspoznati oblike, samo sjene. Više je bilo sjene nego svjetla. – Nikada, znači, niste radili u muzeju? – Ne, ali brzo učim i marljiva sam. – Vidim da imate dobre preporuke. – Abbey se nasmiješila. Bilo joj je neugodno što su te preporuke bile jedina cijena za njezina šutnju. Dekan i njezina omiljena predavačica na papiru su naveliko hvalili njezin divan karakter i predanost, iako su joj uživo posve jasno dali do znanja što zapravo misle o njoj. – A zašto ste prekinuli studij, ako smijem pitati? Čini se da vam je dobro išlo. – Otac mi nije dobro. Moram se za njega brinuti. Ja sam mu jedina obitelj. – Čvrsto je primila torbu i spustila pogled da ne oda tjeskobu na svojemu licu.

255 Book as passion & BalkanDownload

– No, počnimo s nečim jednostavnim pa ćemo vidjeti kako vam ide. Ustreba li vam pomoć, siguran sam da će vam neki od čuvara pomoći. Obično se smucaju negdje u blizini. – Hvala vam, gospodine. – Abbey je ustala i preko stola pružila ruku gospodinu Lowestoftu. – Razgledajte malo muzej ako želite, a službeno možete početi u ponedjeljak, nema žurbe. – Sa zadovoljstvom bih počela odmah, gospodine, samo želim raditi. – Sviđa mi se vaš entuzijazam, Abbey, i to što držite do obiteljskih vrijednosti. Već osjećam da ćete biti vrijedan dio naše male obitelji tu u muzeju. – Nadam se, gospodine. – Nasmiješila se. Konačno je opet imala neki smjer u životu. Osjetila je olakšanje što su ju primili unatoč njezinu ograničenom iskustvu. Gospodin Lowestoft poveo je Abbey natrag do prostorije pune ptica. Bila je to jedna od prostorija zatvorenih zbog plijesni i štete koju je vatra nanijela staklenim vitrinama u kojima su se stvorenja nalazila. – Mislite li da biste mogli nešto učiniti s ovime? Godinama nije bilo taknuto. Nažalost, nakon požara nismo imali izbora doli zatvoriti prostorije dok se ne prikupe sredstva za obnovu onih koje su najviše stradale. Nismo micali nijedno stvorenje jer se činilo da su zbog okvira ostala netaknuta, a nismo imali sredstava da zaposlimo nekoga tko zna kako njima ispravno rukovati. Neke su životinje vrlo stare. – Kada je izbio požar? – Prije nešto više od petnaest godina – rekao je dok se ona približavala vitrini.

256 Book as passion & BalkanDownload

Zbog debelog sloja prašine i čađe slabo se vidio sadržaj staklene vitrine. Jedva je vidjela crne ptice koje su unutra bile izložene. – Jesu li to vrane? – Gavrani, ali kao što možete vidjeti, vitrina je uništena, a ni ptice unutra nisu prošle mnogo bolje. Ako biste nam ih mogli srediti, to bi bilo divno. Uskoro za njih treba stići nova izložbena vitrina. – Rado ću pokušati, gospodine. – Životinje možete slobodno ponijeti kući ili raditi ovdje ako vam ih je problem prenijeti, ali moram vas upozoriti, prostoriju za primanja iznajmljujemo za zabave i ovaj vikend imamo dvije, tako da će biti mala gužva. Još uvijek pokušavamo prikupiti sredstva za obnovu stare dame. Vidjela je ona i bolje dane. – Nema problema. – Evo. – Posegnuo je u džep i izvukao mjedeni ključić. – Ovo je univerzalan ključ koji otključava sve vitrine. Sada je vaš. Vaš je prethodnik ostavio i pribor. Vaš je dok ne dobijete vlastiti. Vidjet ćemo možemo li za vas organizirati i odgovarajući prostor za rad. – Toplo se nasmiješio i otišao. – Hvala – rekla je kad je iščeznuo iz sićušne prostorije. Rukama je prebrisala staklo i na vršcima prstiju pojavio joj se debeo crn sloj. Pribor je bio pažljivo odložen u istrošenu kožnu torbu; njime se postupalo brižljivo i s mnogo ljubavi. Prstom je prešla preko raznovrsnih oštrica, sada već otupjelih, no unutra je bio i kremen za oštrenje, pomoću kojeg bi ih mogla osposobiti za rad. Stavila je ključ u bravu vitrine, ali se zaglavio. Uz malo sile ipak ju je uspjela otvoriti. U staklenoj je vitrini smrdjelo još gore

257 Book as passion & BalkanDownload

no što se činilo. Brižljivo je izvadila ptice i položila ih u prazan sanduk. Dijelove jedne ptice moći će upotrijebiti kako bi sredila druge koje su bile oštećene i kojima je nedostajalo perje. Kad se ravnatelj vratio, još je uvijek bila zadubljena u vlastiti svijet. – Oh, bome ste zaglavili ovdje. – Ponovno se toplo i prijateljski nasmiješio. Abbey je ustala, a odjeća joj je bila prekrivena bljedosivim mrljama i neposlušnim perima iz staklene vitrine. Otrla je sa sebe prašinu. – Samo sam vam došao reći da se muzej uskoro zatvara, danas radi samo pola dana. – Oh. – Spustila je pogled na svoj nedovršen posao; nije voljela ostavljati stvari nedovršenima. – Smijem li neke od njih ponijeti kući? – Zaista nema žurbe, niti manjka posla za vas. Imamo na tisuće izložaka na kojima ćete moći raditi. Možda ostanete tu do kraja života. – Zahihotao se. – Veselim se tome – umirila ga je. I nije lagala. Već je tjednima, mjesecima, sjedila kod kuće i gledala oca kako joj pred očima propada. Prisvojio je njezinu bol i sada je osjećala dužnost pobrinuti se za njega. Da joj se to nije bilo dogodilo, i dalje bi stabilno živjeli. Da barem nije bila tako lakovjerna. Topao osmijeh i nekoliko lijepih riječi upućenih od nekoga tko nije bio za nju učinili su ju ranjivom, naročito stoga što joj je svaki dotadašnji trenutak u životu samo potvrđivao njezino mjesto u hranidbenom lancu. Krivila je filmove koje je toliko bila voljela, filmove u kojima bi obična djevojka završila s princom, a lijepe bogatašice u cipelama Jimmy Choo završile u suzama. Život nije tako funkcionirao.

258 Book as passion & BalkanDownload

Provukla se kroz ulazna vrata sa svojom menažerijom u velikoj pletenoj torbi koju je posudila od muzeja. Otac joj je i dalje bio tamo gdje je bio kad je bila otišla. Brada mu je uočljivo narasla. Pustila ga je da gleda večernje sapunice i emisije o prirodi. Ionako ju nije želio u blizini. Ptice je položila na svoj radni stol i izvukla kirurški pribor, jedino što je zadržala sa sveučilišta. Bilo joj je čudno ponovno ga držati u rukama. Uzela je prvoga gavrana i starom kozmetičkom četkicom obrisala s njega prašinu, kako ne bi oštetila preostalo perje. Nije se više šminkala; ionako joj to nikada nije naročito dobro polazilo za rukom. Radila je cijelu noć. Zapravo je sve bilo vrlo jednostavno, a ono što nije znala, potražila je na internetu. Vikend joj se doimao duljim od četrdeset osam sati, ali revno je radila ne bi li pticama vratila nekadašnji sjaj, nauštrb onih najoštećenijih u grupi. Svaku je pticu zamotala u gazu i položila ih natrag u torbu. Idućeg se ponedjeljka vratila u muzej, gdje joj je bila predana posve nova staklena vitrina koju je tesar dostavio toga jutra. Identična replika one koja je ptice čuvala na sigurnom dok nisu pronašle nov dom, odmah ispod umjetnog krajolika naslikanog na pozadinskoj ploči. Dobila je odriješene ruke da ptice postavi onako kako joj se činilo prikladnim, prije no što ponovno budu izložene u prostoriji poznatoj kao Avijarij. U hodnicima tog muzeja ponovno se osjećala kao ona stara. Sjene prošlosti blijedjele su, a zamijenila ih je strast za ponovnim učenjem. Svake bi noći posuđivala knjige iz muzejske knjižnice i strastveno ih čitala. Bila je svjesna veličine zadatka koji je morala obaviti. No nisu ju zastrašila nepregledna spremišta, znala je da

259 Book as passion & BalkanDownload

dokle god svoj posao bude dobro obavljala, bit će tu još dug niz godina. – Abbey, moram ti nešto pokazati – jednoga je jutra izjavio gospodin Lowestoft, mnogo tjedana nakon što je započela s radom. Poveo ju je do prve prostorije u kojoj su bili stajali i razgovarali o njezinu poslu, te joj pokazao rezultate njezina napornoga rada. Prostorija je bila završena. Bila je to mala prostorija, ali besprijekorna, s gavranima u središtu. Gospodin Lowestoft osobno je nadgledao obnovu ove prostorije. Rekao je da mu je od svih u muzeju ona bila najdraža. Nije mogla shvatiti zašto; bila je mala i pomalo klaustrofobična. – Pustit ću te da se diviš rezultatima svog rada. – Hvala vam. – Doživjela je osjećaj postignuća, za koji nije bila ni svjesna da joj je nedostajao u životu. Za svega nekoliko tjedana u muzeju ovaj je mali, mračan kutak zgrade pretvorila u sićušan raj mrtvih stvari. Poistovjetila se s pticama, zauvijek zarobljenima u trenutku u kojemu su prešle u ništavilo, ali taj je trenutak ostao zabilježen za sva vremena. One su, poput nje, poput stotina drugih životinja na ovome mjestu, stale na put krivoj osobi. Sve su životinjice vjerojatno bile posve nesvjesne sudbine koja im se spremala. Dok je gledala sva ta stvorenja, razmišljala je o trenutku njihove smrti. Svako je od njih bilo žrtva, svako je predstavljalo pogrešno usmjereno povjerenje. Povjerenje u svoje okruženje, povjerenje da će te zaštititi oni do kojih ti je stalo, povjerenje u vlastite nagone za preživljavanjem. Većina je ptica bila ubijena praćkom, nečujno i krišom, što je zahtijevalo određen stupanj prisnosti. Razmišljala je o trenucima prije no što je smrt nastupila i o umu lovca koji je strpljivo vrebao plijen, čekajući savršenu priliku. Čekajući taj trenutak u kojemu je svijet

260 Book as passion & BalkanDownload

istovremeno zažmirio i nitko osim njega nije gledao. No, ove su životinje sada bile njezine, štitit će ih i nikada neće zatvarati oči, čak ni da trepne. John je čekao da Abbey izađe iz kuće. Ona je sada bila sretnija, nastavila je sa životom. Nije više bila Abbey koju je odgojio; u šest mjeseci nakon napastovanja postala je druga osoba, tiša verzija sebe, s manje samopouzdanja. Nije joj nedostajalo samouvjerenosti kao u slučaju tinejdžerica, ovo je bilo dublje. Nije više razbijala glavu pitanjima koja si je ranije znala postavljati. Jesam li lijepa? Što će mi život donijeti? Što ću postati? Ne, ti su dani prošli. Bojažljivost koju je sada kod nje opazio stalno je bila prisutna. Dano joj je do znanja gdje joj je mjesto na ovome svijetu i on je taj svijet zbog toga mrzio. Sada je barem pronašla nešto samo za sebe. Bio je to osamljenički posao, ali nije mu smetalo dokle god je imala osmijeh na licu. Ona je zaista bila sve što je imao. Zahvaljujući svom pijanstvu, više nije imao posao koji je desetljećima bio radio. Kada bi imao volje, katkad bi prijateljima za novac popravljao automobile. No nikada nije dozvolio da ga se sažalijeva. Nije više mogao podnijeti ovo mjesto. Istini za volju, jedva je mogao podnijeti Abbey, ili samoga sebe, što se toga tiče. Nije shvaćao kako se mogla vratiti u grad, znajući da su oni tamo, nakon onoga što su joj bili učinili. Nije želio priznati, ali pomalo ju je krivio za to što se bilo dogodilo. Nije to mogao poreći. Hvala Bogu pa ga nitko to nije ni pitao. Ušao je u mjesni Zavod za zapošljavanje i na kauču prepunom mrlja čekao da uđe i da se pribilježi, okružen bezvoljnima, bijesnima i neukima. Pogledao je lice djevojke koja mu je sjedila sučelice, njezinu kosu i nokte, trudnički trbuh i defenzivan pogled. Ona je imala pravo na pomoć, njoj je i

261 Book as passion & BalkanDownload

pripadala. John je to mrzio; mrzio je ovisiti o bilo kome drugome. Mrzio je to što je cijeli život radio, nikada nije zabušavao, uvijek radeći ono što se od njega očekivalo, uvijek čineći ispravnu stvar i poštujući pravila. Igrao je onako kako su željeli. Prozvali su njegovo ime te je ušao i sjeo sa savjetnikom. Mladić koji jedva da je završio školu sjedio je i donosio sud o njemu. Došlo mu je zlo. Dao je dječaku popis poslova za koje je mislio da ih ima šanse dobiti. – Gospodine, bojim se da su ta radna mjesta otvorena samo za ljude u dobnoj skupini od osamnaest do dvadeset četiri godine. – A zašto? – Da se smanji nezaposlenost mladih. – A što je s nama koji moramo uzdržavati obitelj? – Dođite opet u petak, tada se pojavi većina novih radnih mjesta. – Kada ću dobiti svoj prvi ček? – I to ću vam moći reći u petak. – Dječak se nasmiješio, no John ga je samo želio opaliti u to njegovo samodopadno lišce. John se nasmiješio i ustao. Savjetnik je tutnuo svoje papire u velik fascikl i okrenuo se prema svom računalu, dajući Johnu do znanja da je njihov razgovor završen. John nije imao snage osjećati se poniženo. Kao i obično, bijes je bio jedini osjećaj koji ga je obuzimao. Ponovno se zatekao kako ide u smjeru studentskog doma u sklopu sveučilišta, gdje je Abbey bila živjela. Otkada se Abbey zaposlila, usudio se ovamo početi dolaziti, sve češće i češće. Stajao je pred domom i čekao, ni sam nije znao što je čekao. U roku od sat vremena vidio je kako Danielle izlazi iz zgrade. Prišla je crvenom kabrioletu, Porscheu

262 Book as passion & BalkanDownload

Boxsteru, i poljubila momka na vozačevu mjestu. John je iznenada shvatio tko su osobe u automobilu. Nije mu odmah bilo sinulo, ali to su bili momci koje je bio vidio ispred dekanova ureda na sveučilištu. Toga dana čim su se vrata dizala bila zatvorila, shvatio je tko su oni; čim je Abbey ponovno bila prodisala. Ovaj je put jedino mogao vidjeti stražnju stranu njihovih glava i bilo mu je drago zbog toga. Htio im je priči, htio je napraviti scenu. No samo je otišao. Morao je ići kući, morao je snom zatomiti dio toga bijesa. Morao je razmisliti. Idući se dan John probudio i znao je što mora učiniti. Čekao je da Abbey ulovi svoj jutarnji vlak i odvezao se natrag u grad, do sveučilišta. Ako ona već mora biti tamo, on će se pobrinuti da bude na sigurnom. Sada je obišao cijeli sveučilišni kompleks u potrazi za crvenim automobilom. Naposljetku ga je našao parkiranog ispred jednog od sveučilišnih kafića. Vrativši se kući nakon još jednog dana u muzeju, Abbey je zatekla oca kako sjedi i gleda lokalne vijesti. Još uvijek nije pronašao posao i jedva ju je više gledao u lice. Pomislila je kako je možda bilo vrijeme da si nađe vlastiti smještaj. Sa svojom plaćom u muzeju mogla si je priuštiti stančić negdje u gradu. Sjela je pokraj oca na kauč i stavila svoju ruku na njegovu. Smjesta ju je povukao i čula ga je kako se trudi ne disati. Isprekidani udisaji doimali su se kao da zatomljuje suze. Obrisao je oči i zašmrcao. Nije ga htjela pogledati u lice i vidjeti ga kako plače. Nije to mogla podnijeti. Umjesto u njega gledala je u ekran. Bile su vijesti. Na trenutak se pojavila slika smrskanog automobila, a onda se kamera vratila na voditelja vijesti. U uglu ekrana, ispod naslova, vidjela je poznata lice, Danielleino i Jamiejevo. Bili su mrtvi, stradali u automobilskoj nesreći.

263 Book as passion & BalkanDownload

– O, moj Bože, Danielle. – Automatski je rukom prekrila usta. Malo bolje pogledavši očevo lice, vidjela je suze. – Tata, što je bilo? – Žao mi je. Tako mi je žao. – U redu je, tata, ionako više nismo prijateljice. Užasno je to, ali... – Ne, to nije smjela biti ona, trebali su biti njih dvojica! Abbey je osjetila kako joj trnci prolaze tijelom kad se bolje za– gledala ocu u lice. Vidjela je što se krije iza suza; vidjela je njegovu krivnju. – Tata, o čemu pričaš? – U glavi joj se javila pomisao, šapat otkrivenja. Pokušala ju je otjerati prije no što ju obuzme, ne želeći slušati sto joj je instinkt pokušavao reći. – Pokušao sam to ispraviti, žao mi je. Trebali su biti njih dvojica, oni koji su te povrijedili. – Što si to učinio? – Osjetila je kako ju je misao ščepala, ne popuštajući, ne dopuštajući joj da je se riješi. – Samo sam htio ispraviti stvari. Nisam mogao podnijeti pomisao na njih dvojicu kako šeću uokolo kao da se ništa nije bilo dogodilo. – Isuse Kriste! Molim te, reci mi da to nisi učinio! – U grlu je osjetila kako joj se suze skupljaju. Konačno je postala svjesna grozote koju je njezin otac napravio. – Što ako te uhvate? Tata, ne možeš ići u zatvor! – Misliš da ne znam kako napraviti da izgleda kao nesreća? Christianovo je lice osvanulo na ekranu. Doimao se kao da je izvan sebe. Abbey je dohvatila daljinski da ugasi TV; nije ga mogla pogledati u lice. Znala je da ga nije bilo briga za Dani ili Jamieja. Za njega je to samo bila prilika da se pojavi pred

264 Book as passion & BalkanDownload

kamerama. Potom je primijetila da ga stavljaju u policijski automobil te je uključila zvuk. Bio je uhićen. Radilo se o njegovu automobilu koji nikada nikome nije dao da ga vozi, izuzev tog poslijepodneva kada je dao Jamieju da odveze Dani natrag do studentskog doma. On i Dani javno su se posvađali u sveučilišnom kafiću. Svi su vidjeli kako jedno drugome prijete, i bilo je očito da Christian, makar jednom, nije ispao dobar momak. Što se tiče manipuliranja drugima, našao je u Dani dostojnog protivnika. Policija je vjerovala da je petljao po upravljaču automobila prije no što je otišao kući s drugom djevojkom s kolegija. Alibi, pretpostavljali su. Ugasila je TV i pogledala oca. Je li zaista bio sposoban za to? Da, pretpostavljala je da je bilo tako. Kad bi njega netko povrijedio, ona bi bila spremna sve učiniti, pa je prirodno očekivati da bi i on učinio isto. – Je li te tko vidio? – Ne znam, mislim da ne. – Posegnuo je za njezinom rukom, no odmaknula se i prekrižila ruke. – Zašto, tata? Zašto si to učinio? Bili smo dobro, zar ne? – Trudila se ne zvučati ljutito. Djelomice je bila dirnuta, ali onaj drugi dio nje bio je u strahu da će ga izgubiti, da će biti uhvaćen. – Nismo dobro, Abbey. Ja nisam dobro! Noću ne mogu spavati jer razmišljam o tome što se dogodilo, što su učinili. Nisam mogao podnijeti pomisao da ponovno na njih nabasaš, da dijele isti planet s tobom. – Što ako te uhvate? – Zašto bi me uhvatili? Nigdje ne postoji zapis o tome što ti se dogodilo, pobrinuli su se za to. Policija neće naći poveznicu, zašto i bi? Oni su se gadovi osigurali da ne bude poveznica!

265 Book as passion & BalkanDownload

Abbey je izasla iz dnevne sobe i uzela svoju torbu prije no što se uputila van na ulicu. Nije mogla vjerovati. Njezin je otac bio najdobrohotniji čovjek kojeg je znala. Srce joj se slamalo pri pomisli na njega ovakvog, primoranog oduzeti život, dva života. Znala je da, iako se vjerojatno nije kajao zbog toga što se dogodilo Jamieju, s vremenom će ga teret Danielleine smrti dostići i vjerojatno dotući. Nakon što je sat vremena lutala ulicama, Abbey se vratila kući, a John je bio u krevetu. Zavirila je u njegovu sobu. Spavao je na prekrivačima, potpuno odjeven, s bocom pokraj kreveta. Da ga uhvate, ona bi bila sudionik. Razmišljala je o tome da nazove policiju i sama ga izruči, za njegovo i svoje dobro podjednako, no ta ju je misao polako napuštala. Kad se sve uzme u obzir, pomalo se ponosila njime što se zauzeo za nju, što je vratio moć. Znala je što znači biti bespomoćan i divila mu se što je imao hrabrosti nešto poduzeti. Idući je dan u muzeju otišla u svoj kutak i zatrpala se poslom. Gospodin Lowestoft bio joj je povjerio ključeve i zamolio ju da po odlasku zaključa; njezin trenutačni zadatak bila je obnova artefakata iz Azijske sobe. Najbolji će biti izloženi u skromnom muzeju, jer nije bilo mjesta za sve. Dan se primicao kraju i prestala je s radom na kožnom dijelu oklopa ratnika samuraja. Svaki je dio bio spremno položen za sutradan, kada će ponovno sastaviti složen kožni pločasti oklop i njime obujmiti žičanu lutku. Sada je imala vlastitu radionicu, bio je to mali kutak u kojem je mogla postaviti svoj alat i radni stol. Izašla je iz muzeja. Polumračno nebo poprimalo je kobaltnoplavu boju, spremno za nadolazeću noć. Kad je umetnula ključ u bravu, nakostriješile su joj se dlake na stražnjoj strani vrata. Neznatno je okrenula glavu i vidjela kako netko stoji

266 Book as passion & BalkanDownload

iza nje. Nije morala gledati, prepoznala je njegov losion poslije brijanja. Brzo je otvorila vrata i jurnula natrag unutra, pokušavajući ih zalupiti Christianu u lice. Podmetnuo je čizmu i jednim ju brzim pokretom srušio na stražnjicu. Ušao je i zaključao vrata za sobom, stavivši ključ u džep. – Moramo razgovarati! – Zurio je u nju svisoka. Bespomoćno se ogledala po predvorju, nije imala kamo otići. Bila je u zamci.

267 Book as passion & BalkanDownload

27. POGLAVLJE Ravnatelj muzeja Ted je spustio noge s kreveta na pod i, opipavajući stopalima, tražio papuče. Ispružio je ruku prema noćnom ormariću i pokušao napipati naočale. Osjećao je topao, sladak miris vafla u zraku. Polako je izašao iz sobe, vukući papuče po raskošnome sagu. Početkom dana kupaonica se uvijek činila odviše bijelom. Sunce se dizalo iza kuće i svjetlost bi najviše nadirala čim bi osvanulo jutro. Osjetio je peckanje u preponama dok je iz mjehura izbacivao toksine. Sve tablete koje je popio prije spavanja prošle su mu kroz organizam. Mokraća mu je bila tamnožute boje i, u usporedbi sa sjajnom bijelom keramičkom školjkom, izgledala je baš onako prljavo kakva je i bila. U umivaoniku je oprao ruke, a zatim se pogledao u ogledalo. Bio je star. Uvijek bi se iznenadio kad bi vidio kako je staro izgledao, jer iznutra se osjećao kao da mu je bilo dvadeset pet godina. Sišao je u prizemlje i sjeo u dnevnu sobu, gdje ga je čekao tanjur spreman za ukusnu poslasticu koju mu je supruga posebno pripremila za ovaj važan dan. Ted je danas imao šezdeset pet godina i četiri mjeseca. Nije mu bio rođendan, ali je bio u dobi vrijednoj spomena. Sutra će se uvečer u muzeju opet osjetiti

268 Book as passion & BalkanDownload

mlado, prije nego što službeno obznani da se povlači u mirovinu, prije nego što supruga i on odu u toplije krajeve. Odjenuo je svoje omiljeno odijelo od plave vune, toplo i s uzorkom riblje kosti. Prije nekoliko godina bilo je izrađeno baš po njegovoj mjeri. Dugo mu je vremena bilo preusko, ali otkako mu je dijagnosticiran rak, izgubio je na težini. Nije bio siguran je li razlog tome bio psihosomatski ili je to bila posljedica bolesti koja mu je postupno izjedala tijelo. U svakom slučaju, bio je zahvalan što ga je opet imao priliku nositi. Ted je počešljao ono malo kose što mu je ostalo, napravivši sa strane uobičajen razdjeljak. Bio je svjestan da nikoga time neće zavarati, ali nije za to mario. Odlučio je uživati u ovome danu. Otkako je čuo za smrt ostalih, nije imao volje slušati radio u automobilu, plašeći se što bi iduće mogao čuti. Prva nevjerojatna vijest koju je čuo bila je ona da se Jeff Stone ubio. Pretpostavio je da jednostavno više nije mogao živjeti sam sa sobom; nije baš bilo kao da ta pomisao nije i Tedu pala na um jednom ili dvaput tijekom godina. Potom je pročitao kratku vijest u novinama o nestanku svog prijatelja Iana Markhama, što mu je privuklo pozornost. Odmah nakon toga kontaktirao je Harryja, koji ga je zatim obavijestio da je u Parizu umro Stephen Collins. Tada su stvari počele sjedati na svoje mjesto. Bilo je nemoguće da je sve to bila čista slučajnost, unatoč Harryjevim uvjeravanjima. Zatim je osvanula velika vijest o smrti Davida Caruthersa. Još ih nitko dosad nije povezao. Ted je znao da je bio jedan od nekolicine koji su preostali. Nadao se da će biti mrtav prije nego što istina izađe na vidjelo. Život mu se, u svakom slučaju, ionako privodio kraju. Gotovo se nasmijao kad mu je liječnik bio priopćio vijest. Čekao je na znak da Bog možda ipak postoji. Kako mu je uopće

269 Book as passion & BalkanDownload

bilo dopušteno nekažnjeno živjeti ovakvim životom unatoč svemu što je učinio? Godinama je bio sretan, imao je dobar život, djeca su ga voljela i nikada mu ništa nije naročito nedostajalo. Sve se to jednostavno nije činilo u redu. Istina je da se, jednom kad zakoračite u tamu, teško okrenuti i nastaviti živjeti normalnim životom, ali on je upravo u tome uspio. Nedostajalo mu je vrijeme provedeno sa svojom subraćom, ali mu nije nedostajao strah da bi mogli biti otkriveni. Netom nakon što je saznao da je bolestan, zaredalo se još dobrih vijesti – njegov prethodnik, ravnatelj Giles Epler, preminuo je i ostavio dobar dio svojega znatnog bogatstva muzeju na raspolaganje. Novac je bio namijenjen završetku radova na restauriranju i obnovi muzeja, koji su trajali već cijelu vječnost, odnosno cijelo vrijeme otkako je Ted preuzeo ravnanje muzejom. Nije mogao vjerovati da je prošlo osamnaest godina od požara. Pomno su vraćali svakoj prostoriji njezin star sjaj. Gotovo svakoj prostoriji. Kad je stigao u muzej, Gemma ga je obavijestila da su ih posjetili policajci i da su tražili popis imena svih zaposlenika u muzeju, što im je ona i dala. Bio je pomalo razočaran što ga nikada nisu uhitili; čekao je to gotovo svakodnevno. Ted je prešao prstima po dobro mu znanoj površini svojega stola od mahagomja. Nedostajat će mu taj stari drug. Prošao je s njim sito i rešeto. Bio je dobrano stariji od stotinu godina i vjerno je služio osmorici ravnatelja. Bio je izrađen po mjeri, po narudžbi baš ovoga muzeja i za ovu sobu. Preživio je nebrojene strahote, uključujući i požar koji bi ga bio progutao da je samo imao priliku. Ništa ne gori poput starog drveta. Uz njega je išla i zelena kožna stolica s visokim naslonom. Stajali su zajedno i izgledali veličanstveno usred prostorije uređene u georgijanskom stilu.

270 Book as passion & BalkanDownload

Osvrnuo se na police prepune knjiga neprocjenjive vrijednosti, zidove prekrivene uokvirenim nagradama i certifikatima izvrsnosti. Pitao se bi li mu bilo dopušteno živjeti ovim životom da je itko bio znao. O tome se i radilo, neki su znali. Sve ovo vrijeme čekao je da netko ode na policiju i oduzme mu život koji nije smatrao zasluženim. Nikada mu nije bilo ni na kraj pameti da se sam prijavi, da on bude zviždač i stane na kraj tom osjećaju, tom vječnom osjećaju da se sprema nešto užasno. Hodajući prostorijama, smješkao se pokroviteljima muzeja koji su se sa slika divili poduzetim poboljšanjima. Već dugo nije ovako obilazio izložbene prostorije. Sjetio se vremena kad je prolazio hodnicima s istim divljenjem i čuđenjem kakve je sada mogao vidjeti kod djece. Bilo je to u nekom drugom životu. Tedov je otac bio nacistički simpatizer i ispripovjedio mu je mnogo priča o tome kako su nacisti, zahvaljujući ograničenim »prokleto naivnim liberalima«, jednostavno bili pogrešno shvaćeni i protumačeni. Kako bi svijet bio bolji samo da su uspjeli u čišćenju genskog bazena od nečistoća i nesavršenosti. Nakon rata Tedov je otac postao ravnatelj muzeja i otkrio mu sve njegove tajne, prije nego što ga je predstavio Gilesu Epleru, čovjeku koji će ga naslijediti i biti Tedov prethodnik. Tedova je uloga u tome bila neminovna. Lowestoftov otac i Epler bili su i sami učenici Škole za dječake Churchill. Zapravo, svi su ju oni pohađali. Kad je onaj dječak pobjegao, Jeff Stone pregledao je svu dokumentaciju i izmijenio ju. Ako postoji jedno mjesto na kojemu je moguće naći sadiste, zlostavljače i nasilnike, onda je to škola za dječake; samo ste morali znati što tražite. Osamnaest su godina iščekivali neku vrstu odmazde, no nisu mislili da će biti tako surova i posve nečovječna.

271 Book as passion & BalkanDownload

Ted je hodao prema avijariju, čekajući da posjetitelji odu. Okrenuo je kuku i otvorila su se vrata koja su vodila u tajnu odaju. U prostoriji je sada vladala grobna tišina, no dobro se sjećao kako je u njoj bilo kada su on i njegova subraća ponovno oživjeli staru tradiciju prijašnjih ravnatelja, pod vodstvom Gilesa Eplera koji je nadzirao cijelu operaciju. Ted je nagonski otišao do svoje stolice i ogledao se po sobi. Pri pogledu s tog mjesta sve ga je više obuzimao neželjen osjećaj nostalgije. Sjetio se dječaka, sjetio se kako mu je savjetovao da jednostavno surađuje s njima i da će sve biti u redu, da naprosto učini ono sto su od njega htjeli i da će onda moći otići. Taj je dječak od samog početka bio drukčiji. Epler ga je vrbovao iako dječak očito nije imao nikakvu namjeru ikoga ozlijediti. Bila je to prva od mnogih starčevih pogrešaka. Ted je znao da je netko već bio u sobi, a znao je i tko. Pitao se kako je dječak sada izgledao i bi li ga prepoznao. Vatra i voda uništili su njihovo sveto mjesto pa su bili prisiljeni napustiti prostoriju. Sve je u početku krenulo kao bezazlen razgovor za večerom u školi. Zbijale su se šale na račun toga kako su se stvari rješavale u prošlosti. Epler im je govorio o lokalnoj povijesti liječenja homoseksualnosti. Bilo je lako raspoznati koji su muškarci bili skloni toj ideji; bili su to oni koji nisu podigli svoj glas protiv barbarske prirode tog čina, oni koji bi se doimali gotovo uzbuđenima pri samoj pomisli na tu mogućnost. Zatim je odabranoj nekolicini ispričao mračniju, tajnu stranu te povijesti, onu koja se nije navodila u službenim analima, nego se samo prenosila istinskim vjernicima, onima koji su vjerovali da lijek postoji. U prošlosti, kad se bolesne dječake nije moglo izliječiti, omogućena im je smrt kao čin milosrđa. No, tako je bilo u prošlosti i stvari su se promijenile. Ted se pitao da dječak

272 Book as passion & BalkanDownload

kojim slučajem nije pobjegao, bi li i dalje vršili svoju dužnost? Bi li uspjeli? Bio je skloniji pomisli da bi bili u zatvoru. Već su ionako razmećući se svojom moći bili otišli predaleko. Počeli su griješiti, počevši od onog dječaka beskućnika. On nije trebao umrijeti, nisu se tako bili dogovorili. Njihove su taštine počele dominirati i glavni se cilj izgubio. Peter, Kevin, Harry i Jeff odlučili su sami to riješiti. Dječakov nestanak pojavio se u vijestima, a neko vrijeme potom objavljeno je da su njegovo tijelo otkrili neki ovisnici o udisanju otapala na podu napuštene zgrade. Nakon što je dječak umro, jedini neriješen problem bio je Sebastian Epler, Gilesov unuk. Epler se u posljednji trenutak smekšao i pomogao mu da pobjegne. Ted se vratio natrag u predvorje. Gemma je neumorno čavrljala sa Shaneom, koketno mu izdavajući naredbe. – Gospodine Lowestoft! – Smjesta se pribrala i uspravila. Gotovo je pomislio da će mu salutirati. – Gospodine – Shane je kimnuo, samodopadno se smijuljeći, a zatim se okrenuo i namignuo Gemmi. – Ne dajte se smetati, samo ću opet pogledati našu lijepu plesnu dvoranu. – Otklipsao je pokraj njih, osjećajući bol u nogama pri svakom koraku. Pitao se kad će se osloboditi tog tereta, kad će mu se primaknuti kraj. Znao je da mora biti uskoro, jer nije ih više mnogo ostalo. – Policajci su vam u uredu, gospodine – kazala je Gemma. – Pokušala sam im reći da ste zauzeti pripremama za sutrašnji dan, ali nisu htjeli slušati. – Hvala ti, Gemma. – Ted se osmjehnuo, pomislivši da ga mogu još malo pričekati. Ništa to sada nije mijenjalo na stvari.

273 Book as passion & BalkanDownload

Plesna dvorana ponovno je izgledala veličanstveno. Opet je bila kao prije požara, kao u svojim najboljim danima. Mrzio je samoga sebe što se s nostalgijom osvrtao na te dane, ali istini za volju, da ih je mogao vratiti, vratio bi ih. Kad je primio poziv da je Giles Epler umro, znao je da će stari dugovi doći na naplatu. Pretpostavljao je daje starac bio jedini razlog zašto se dječak nije ranije vratio da im se osveti. Pitao se nije li im Epler ostavio novac da im omogući da sve ponovno započnu. Da opet rasplamsaju plamen koji je nekoć tako snažno gorio u svakom od njih. – Gospodo – kazao je Ted nakon što je otvorio vrata ureda. Detektivka je promatrala knjige na njegovoj polici. Lecnuo se vidjevši ju kako prelistava prva izdanja mnogo nemarnije nego što su to zasluživala. – Dobar dan, gospodine. – Detektiv je ustao i pružio mu ruku. Ted i on rukovali su se. – Ja sam detektiv Miles, a ovo je detektivka Grey. – Kako vam mogu pomoći? Danas sam malo zauzet, kao što možete vidjeti. Sutra imamo veliku proslavu. – Da, baš smo i željeli s vama porazgovarati o donatorskoj večeri. – Pucajte – kazao je, nasmiješivši se, i poravnao odijelo prije nego što je sjeo na svoju vjernu zelenu kožnu stolicu. – Sve tri nedavno ubijene žrtve imale su osobne pozivnice za vašu sutrašnju proslavu. Htjeli bismo znati kakva je vaša veza s tim žrtvama. – Poslano je više od stotinu takvih pozivnica različitim važnim ljudima u zajednici, ipak je riječ o prikupljanju sredstava.

274 Book as passion & BalkanDownload

Tri? Dakle, nisu znali za Davida Caruthersa ni Stephena. Davidovo je ubojstvo bilo u svim vijestima, uglavnom stoga što je on sam bio vijest, ali to se dogodilo tristotinjak kilometara daleko. Činilo se da nisu još ništa povezali. Ted se nadao da će umrijeti prije nego što to učine, prije nego što zavire u najprljavije kutke njegove prošlosti. Naučio je tijekom svih ovih godina da istina nikada ne ostaje skrivena, i što joj dulje treba da ispliva na površinu, to je ogavnija i užasnija kad se to najzad dogodi. A sam je Bog znao da on u tom trenutku nije želio biti tu. Ako bi do toga i došlo, slijedit će Jeffreyjev primjer i objesiti se. Djelomice ga je zanimalo kako će javnost na sve to reagirati. Pitao se hoće li biti onih koji će ih razumjeti. Uostalom, i njega je prije mnogo godina bivši ravnatelj Giles Epler povezao s nekolicinom istomišljenika. – Jeste li osobno poznavali gospodina Markhama? – upitala ga je detektivka Grey. – Jesam – Ted je odgovorio. – Odakle znate Iana Markhama, gospodine? – Njegova je tvrtka godinama bila vrlo velikodušna prema muzeju. – Kako se zovu ostali koji su primili osobne pozivnice za sutrašnju proslavu? Ted je pokušavao smisliti kako odgoditi neizbježno. Lagao im je za osobne pozivnice, one su bile namijenjene samo njegovim drugovima. Bit će dovoljan samo jedan pogled na popis uzvanika i sve će im biti jasno. Prokleo je što je tako riskirao i uputio im poziv na taj način, ali već je prošlo gotovo dvadeset godina i nitko se više nije sjećao dječaka koji je umro. Nitko osim onoga koji je pobjegao. Tek kad je čuo za smrti svojih prijatelja, Ted je shvatio da je slanje pozivnica bila glupa ideja. Osamnaest je godina

275 Book as passion & BalkanDownload

dovoljno mnogo vremena da se čovjek uvjeri da je najzad slobodan i siguran. Sada će, činilo se neminovnim, maske pasti, a veze biti otkrivene. – Bojim se da te informacije nemam pri ruci. Poslao sam ih u tiskaru. Ako imate nalog, možete pregledati moju elektroničku poštu. Detektivka je podigla oči i uperila pogled ravno u Teda. Očigledno je rekao čarobnu riječ i njezina se ravnodušnost pretvorila u nepovjerenje. – Možemo pribaviti nalog ako želite, gospodine Lowestoft. – Nasmiješila se i sjela na stolicu nasuprot njemu. Bilo mu je jasno daje rekao nešto pogrešno, jer joj se na licu mogla pročitati sumnja koje prije nije bilo. – Treba li nam? – Želio bih zaštititi informacije o našim donatorima koliko god je to moguće. Razumijete me, zar ne, detektivko? – Možemo mi i sutra doći na proslavu. – Nasmiješila se. – Dobro bi mi došao dobar večernji izlazak. Detektiv Miles osmjehnuo mu se. – Molim vas, gospodo, učinite što morate, a ja ću učiniti što ja moram. – Ted se osmjehnuo, premda nikada nije znao dobro glumiti. Detektivka Grey otvorila je vrata i izašla van. Već je prešla gotovo pola hodnika kad je detektiv Miles konačno prestao zuriti u Teda i krenuo za njom, zatvorivši vrata za sobom. Ted je podigao slušalicu i nazvao dobro znan broj. Nije ga čak morao ni tražiti u imeniku. – Harry! Moraš nešto smjesta učiniti! Upravo su kod mene bili dvoje policajaca i ispitivali su me o Ianu. Nabavit će nalog i saznati za ostale, za tebe! – Sredit ću to – kazao je Harry. – Prestani paničariti.

276 Book as passion & BalkanDownload

Telefonska se veza prekinula. Ted je sjedio za svojim računalom i, kliknuvši mišem, otvorio upravljačku ploču. Zatim je kliknuo na tipku za vraćanje tvorničkih postavki. Ovdje neće ništa naći osim ako se svojski ne potrude. Podigao je pogled i spazio nešto prikovano za stražnji dio vrata. Bio je to privjesak, simbol ankli, staroegipatski znak za vječni život. Upravo je taj simbol zlatnom bojom bio oslikan na stražnjem dijelu Tedove stolice, ali ne ove stolice, nego one u odaji. Stolice na kojoj je sjedio na tajnim sastancima. Svaki je od njih imao vlastiti simbol, a simbol vječnoga života bio je Tedov. Ironično zapravo, budući daje njegovo tijelo imalo druge planove. Inoperabilan je riječ koju nitko ne želi čuti. Ima istu težinu kao riječi zloćudan i neizlječiv. Zvuči tako potpuno konačno. Misli mu je prekinuo dobro poznat zvuk njegova crnog bakelitnog telefona. Nije se želio javiti, nije želio ni s kime razgovarati, ali je ipak podigao slušalicu. – Halo? – javio se Ted nesigurno. – Dođite u avijarij, gospodine Lowestoft, vrijeme je – dubok, prigušen glas čuo se s druge strane. Očito je prekrio mikrofon na slušalici. – U redu. – Dakle, to je bilo to, svršetak koji je očekivao. Ogledao se po prostoriji prije no što je zatvorio vrata za sobom. Neće dati dječaku zadovoljštinu time što bi bježao, iako po glasu više nije zvučao kao dječak. Doći će k njemu i prihvatiti svoju kaznu kao muškarac, ma kakva bila. Avijarij je bio suviše lijep naziv za mauzolej u kojemu su se nalazile sve muzejske lešine ptica, onih koje nisu ni slutile svoju smrt, ubijenih bez imalo samilosti. Sve su bile postavljene kao da su se nalazile u divljini, bilo u gnijezdu ili u letu, vrlo pomno i

277 Book as passion & BalkanDownload

pazeći na detalje. Da, bila je to njegova omiljena prostorija. Za Teda je to svakako bio divan prizor, vidjeti tu fantastičnu lepezu boja za koje u prirodi kao da nije bilo mjesta. Ušao je u prostoriju i ugledao leđima okrenuta muškarca. Preko glave je imao prebačenu crnu kapuljaču. – Znate li zašto ljudi zaziru od gavrana? – upitao je glas. – Boje ih se – odgovorio je Ted. – Asociraju ih na smrt. – Tako je, gospodine Lowestoft. – Muškarac se okrenuo i Ted je spazio da pred njim stoji Parker, doktorand koji je pomagao Abbey. – Parkeru, mislio sam da je netko drugi – rekao je, a s usana mu se oteo nehotičan uzdah olakšanja. Je li Parker otjerao njegova krvnika? Parker se osmjehnuo jednim krajem usana i slegnuo ramenima. Zurio je ravno u Teda. Proteklo je nekoliko trenutaka prije nego što se oblak zbunjenosti raspršio i Ted je konačno shvatio što se događa. Shvatio je da nikada zapravo nije obraćao mnogo pozornosti na Parkera. A onda je shvatio. Pitanja su napokon dobila odgovore. Što se dogodilo s dječakom? Bi li ga Ted uopće prepoznao kad bi ga ponovno vidio? U sjećanje mu se urezala slika Parkera kao adolescenta i mladića, kao da je vrijeme moglo stati samo za tu jednu osobu. Zaboravio je da ljudi odrastaju i da se mijenjaju. – Gotovo sam bio siguran da ćete me prepoznati. Ali niste. Moram priznati, bio sam malo razočaran zbog toga. No, da budem iskren, to je jedini razlog zašto ste još živi. – Pretpostavljam da nema smisla da ti kažem kako mi je žao zbog onog što smo učinili – kazao je Ted zureći u vitrinu, a ne u Parkera. Nije ga mogao pogledati u oči i vidjeti mržnju koju je toliko zaslužio. Parker je prišao velikoj lijepoj staklenoj vitrini,

278 Book as passion & BalkanDownload

koja je stajala ispred tajnog ulaza u njihovu posebnu prostoriju. U njoj je bilo nekoliko crnih ptica s plavim i zelenim nijansama perja koje se doimalo poput kože. Izgledale su kao uronjene u naftu, a glatko perje kao da je bilo vlažno. – Znaju biti okrutni. – Molim? – Odrasli gavrani ponekad znaju baciti mlade iz gnijezda i ostaviti ih da uginu. Ted je osjećao pulsiranje u ušima, jednolično i pravilno. Srčani ritam održavali su mu lijekovi za anksioznost jer tijelo to više nije bilo u stanju. Ovratnik mu je postajao sve tješnji i bilo mu je sve teže disati. Da bi živio s krinkom na licu, čovjek mora zanemariti mnoge stvari o sebi. Međutim, teže mu ih je zanemariti kad se utjelovljenje njegovih pogrešaka nađe pred njim, prijeteći da svemu stane na kraj. Parker ga je pogledao. – Što ste to učinili? – upitao je. – Popio sam svoje tablete, sve sam ih popio, sve koje sam mogao pronaći – priznao je Ted. – Baš dobro, gospodine Lowestoft. – Parker se nasmiješio i potapšao Teda po ramenu. Ted bi se trznuo da nije bio tako omamljen od lijekova. – Bojite li se? – Tebe? Vjerojatno ne onoliko koliko zaslužujem. – Ne vjerujem da možete osjetiti grižnju savjesti. Ne igrajte sa mnom na tu kartu. – Iznenađen sam da u išta vjeruješ nakon svega što si prošao. – Poštedite me svoje jeftine psihologije. Nema toga što mi možete reći, a što bi mi izbrisalo sjećanje na to kakvi zaista jeste. Zar ste zaboravili kakvi ste bili?

279 Book as passion & BalkanDownload

– Znam kakav sam bio, i kakav sam sada. – Onda znate da nemam izbora. Sve je uvijek tome i vodilo. – Da. Znam. – Postali ste mi draži ovih zadnjih nekoliko mjeseci. Gotovo da nije bilo ni traga od čudovišta koje sam nekoć poznavao. Ali onda dođem u ovu sobu i vidim gavrane, i sjetim se što se iza njih krije. – Načas je zastao i pogledao Teda koji se uhvatio za ovratnik, osjećajući se iz trena u tren sve slabije. – Vaša je stolica bila najbliža mojoj. – Molim te. – Ted je osjetio kako su mu koljena zaklecala. Parker je jurnuo prema njemu i pridržao ga da ne padne. Uhvatio ga je nježno, gotovo kao da mu je bilo stalo. – Sjećam se kako sam se na početku, kada sam prvi put bio doveden u tu odaju, nadao da ćete me vi osloboditi. Vi ste bili jedina osoba koja mi je donijela vode. Čak ni moj djed nije pokazao toliko suosjećanja... – Kad bih mogao sve vratiti... – Ted je frfljao. – Ne možete. Sada moramo ići... – Ići? – Tedu se vid sve više mutio, u utrobi je osjećao komešanje, a riječi su mu se lijepile za jezik koji se činio preteškim da ga pomakne. Oslonio se na Parkera, koji ga je vodio kroz muzej. Nije bilo nikoga i Parker je oprezno gledao iza svakog ugla prije nego što bi krenuo naprijed. Ted se upinjao da shvati što mu je Parker govorio. – Znate, s vama je bilo gore. Od drugih sam to i očekivao, ali u vas sam gajio nadu. Znate da je jedino što je ostalo na dnu Pandorine kutije bila nada. Neki su vjerovali da je to zato što je nada najgori od svih osjećaja. Kad nada nestane, sve što slijedi potpun i krajnji očaj. Bez nade nema ni očaja...

280 Book as passion & BalkanDownload

Iako mu je vid bio zamagljen, Ted je uspio vidjeti da se približavaju plesnoj dvorani. Parker je otvorio vrata i kad su ušli unutra, zatvorio ih je za sobom.

281 Book as passion & BalkanDownload

28. POGLAVLJE Krtica – Sve se ovo čini vrlo tajnovitim. – Gary Tunney, digitalni forenzičar i općenito superštreber, trpao je špagete u usta. – Oprostite, umirem od gladi. Cijelo sam jutro zaglavio na vražjem seminaru u sklopu nove obuke protiv terorizma. Morao sam naučiti kako dobro primiti metak. Kao da možeš birati gdje ćeš biti pogođen. Adrian i Grey samo su ga gledali, nisu ništa jeli. – Rekao si da imaš nešto – izjavio je Adrian, samo da prekine neugodan zvuk Garyjeva jedenja. – Itekako imam! – rekao je Gary smazavši ostatak večere, nesvjestan izraza gađenja na Greyinu licu. Odgurnuo je zdjelicu u stranu i posegnuo u svoju poštarsku torbu, vadeći snop dokumenata. Gary je bio u srednjim dvadesetim godinama i imao je crvenkastosmeđu kosu koja mu je provirivala ispod kape. Kapa je bila od guste crne vune i posve neprikladna po ovome vremenu. Sivkasta i glatka na naborima gdje su se uhvatili odumrla koža i znoj, izgledala je kao da ju nikada nije skidao. – Što ti je sve to? – Grey je posegnula rukom preko stola da dohvati dokumente. Gary ih je povukao k sebi, zločesto se nasmiješivši. – Nema šanse, moraš pričekati veliko otkriće.

282 Book as passion & BalkanDownload

– Baš si jadan. – Grey se nasmiješila. – Izgledaš slatko bez naočala, detektivko Grey – rekao je. Podignula je obrve, a on je brzo skrenuo pozornost na dokumente. – U redu. Dakle, nož koji su našli u kući Ryana Harta nije nož koji je upotrijebljen prilikom ubojstva patologa ili Kevina Harta, premda je vjerojatno da je isti nož upotrijebljen na obojici nesretnika; samo to nije ovaj. – To smo zapravo i pretpostavljali – rekao je Adrian. – Dobro, ali jeste li znali da je sličan nož nedavno korišten u još jednom ubojstvu, ili samoubojstvu, koje privlači veliko zanimanje javnosti? I ne samo to, nož je ostavljen na mjestu zločina. – Gary Tunney podignuo je obrve. Bio je uzbuđen i čekao reakciju. – Čijem ubojstvu? – Adrian se približio, nagnuvši se nad stol. – Davida Caruthersa, tipa s vijesti – prošaptao je kao da prepričava trač. – Misliš na onaj užas u Londonu? – Tako je. Na nožu nisu pronašli nijedan drugi DNK osim Caruthersova. Nož se zove kukri, vrsta koju izvorno koristi nepalska vojska, stara škola. Velik je i sjajan. – Imaš li bilješke s mjesta zločina? – O, da, bilo je poprilično krvavo. Starokineska metoda mučenja. Imao je na stotine rezova na tijelu, odnosno na onome što je od njega ostalo. Upozoravam te, stari, to je jedna od najodvratnijih stvari koje sam ikada vidio. – Gary je dodao Adrianu jedan od svojih dokumenata. Adrian je pregledao fotografije. Bilo je nestvarno, na isti način na koji je prizor Kevina Harta bio nestvaran, a da ne spominjemo patologa.

283 Book as passion & BalkanDownload

– Misliš li da je to učinila ista osoba? – upitao je Adrian iako je znao odgovor. Nije bilo šanse da je itko drugi to izveo. – Bez sumnje. I zasigurno to nije napravio Ryan Hart. – I nitko nije povezao Caruthersovo ubojstvo i naša ubojstva ovdje? – pitao je Adrian. – Ne službeno. Doduše, mogao bi spomenuti taj podatak šefovima; vjerojatno bi dobio pokoji bod za ulizivanje. – Dobro, je li to sve? – upitala je Grey. – Zapravo ne. Čudno što to pitaš, ali to definitivno nije sve. Pogledao sam bilješke s mjesta ubojstva Kevina Harta i obdukcijski izvještaj, i potom sam nekako krišom uspio pogledati posmrtne ostatke. – I? – Ništa od toga nema smisla. Mislim, ima smisla, ali nema nikakva smisla. – Sada si ti taj koji govori besmislice. – Grey se nestrpljivo nasmiješila. – Dakle, ovaj izvještaj s mjesta zločina ne podudara se s obdukcijskim izvještajem, a nijedno od toga nije u skladu s onim što sam uspio zaključiti pogledavši posmrtne ostatke. – Nastavi. – Taj je patolog ili patio od neke bolesti koja je utjecala na njegovu sposobnost zadovoljavajućeg obavljanja posla. Ja bih bolje obavio posao od njega, a nisam ni blizu toliko iskusan kao što je on bio. Moja su specijalnost računala! – Ili? – Ili je, što je logičnije objašnjenje, bio dobro potkupljen. Prikrio je hrpu stvari ili ih je krivo naveo u izvještaju. Do te mjere

284 Book as passion & BalkanDownload

odudara od svega da nema šanse da to nije namjerno učinjeno. Nešto je prikrivao. – Što? – No, nije li to ključno pitanje? – Misliš li da je patolog bio umiješan? – Ne znam! Ti si detektivka. Ali rekao bih da je to dobra pretpostavka. – Gary je rukom pozvao konobaricu, koja mu je potom prišla. – Mogu li, molim vas, dobiti dupli espresso i banana split? – Odmah, gospodine. – Ponovno je odjurila. – Banana split? Koliko imaš godina, pet? – upitala je Grey. – Volim to, tuži me! – Još je na bradi imao umak od rajčice od talijanskog jela, zapleo mu se u riđe dlake. – Ima li još nešto? – Adrian nije mogao gledati Garyjeve nespretne pokušaje nabacivanja Grey, pa je temu razgovora ponovno skrenuo na posao. – Dražesna detektivka Grey obavijestila me da te nešto mučilo vezano uz mjesto gdje je Hart bio ubijen. Stariji, ne mlađi. Iako imam nekoliko stvari reći i za mlađeg. U svakom slučaju, pogledao sam fotke i bio si u pravu. Nešto je tamo nesumnjivo bilo poznato, pa sam proveo neko vrijeme na internetu tražeći to. – Gdje na internetu? – Postoji mnogo stranica o serijskim ubojicama, užasnim ubojstvima, teorijama o tome što se bilo dogodilo, neriješenim slučajevima i sličnim sranjima. Ljude očarava ono jezovito. Ne pitaj me zašto. – Nešto si, znači, našao?

285 Book as passion & BalkanDownload

– Prije dvadesetak godina tu je u gradu pronađeno tijelo, u skladištu uz obalu rijeke. Točnije, dijelovi tijela, u kovčegu. Dolje iza starog mlina. Zaista užasan slučaj, užasno ubojstvo. Ne znam kakav je bio kovčeg. – Ovlaš se zahihotao. – To je bilo dijete, zar ne? – prisjetio se Adrian. – Procijenili su da je starost tijela otprilike trinaest godina. Nije ga se moglo identificirati, premda su uočeni znakovi krajnjeg zanemarivanja i pothranjenosti, mučenja, neka stvarno, ali stvarno bolesna sranja. – Misliš li da je sve ovo na neki način povezano s time? – Vratimo se na tog patologa. On je radio na tom slučaju, to mu je bila jedna od prvih obdukcija. Morao sam pronaći izvornu dokumentaciju jer on nije naveden ni na jednoj od kopija. – Konobarica je pred njega položila toranj od sladoleda, preljeva i banana. Bacila je pogled na fotografije na stolu; krv i utroba bili su posvuda. Zgranuto ih je pogledala. Adrian je otvorio novčanik i brzo joj pokazao značku. Zauzvrat mu se na brzinu osmjehnula. Greyje progunđala i zatresla glavom. Adrian joj je namignuo. – Odlično obavljen posao, Tunney. – Nasmiješila se Grey, dohvativši trešnju s vrha njegova deserta. – Ne moraš mi krasti trešnju, Grey, samo trebaš pitati. – Oblizao je žlicu. Adrian je pretpostavio da je to trebalo izgledati zavodnički, no Gary Tunney očito nije bio navikao zavoditi. – I što je na toj internetskoj stranici pisalo o slučaju dječaka u kovčegu? – upitala je Grey. – U to je vrijeme dosta dječaka nestalo. Tada ovdje nije bilo dobro vrijeme za mladiće. – Jesu li imali teoriju o tome što se dogodilo?

286 Book as passion & BalkanDownload

– Te su stranice dosta dobre, ali ne bih na njima tražio moguće odgovore. Uglavnom su govorili o nekom zlom sotonističkom kultu u kojemu se prinose ljudske žrtve, što je većinom argument kojem se najčešće priklanjamo kada su u pitanju stvari iza kojih postoji vrlo malo argumenata ili ih uopće nema. Trude se pronaći racionalno objašnjenje za iracionalni čin. Zapravo je vrlo malo dokaza da su sotonistički kultovi ikada postojali. Bilo je i nekih nagađanja daje to možda gay stvar, ne znam. Nije prošlo mnogo vremena od Dennisa Nilsena, ubojice iz Musvvell Hilla, koji je sedamdesetih i osamdesetih godina ubio hrpu muškaraca i dječaka. Upoznao bi momke u gay barovima ili dječake beskućnike mamio u svoju kuću u sjevernom Londonu. Za njegov je slučaj vladalo veliko zanimanje javnosti, kao i za većinu serijskih ubojica. Od tog se trenutka, naravno, za svakoga nestalog muškarca ili dječaka pretpostavljalo da ga je oteo neki poremećeni serijski ubojica. U to vrijeme ljudi nisu bili previše susretljivi u svojim izjavama. No ubojica dječaka i patologa nije bio isti. Radilo se o imitatoru. Vrlo sličan modus operandi, ali drukčija snaga, drukčiji kutovi, naprosto drukčije. Iako je imitacija vrlo dobra. Tko god daje to učinio, znao je vrlo specifične pojedinosti koje nisu objavljene u medijima. Ili je murjak ili netko tko je zaista bio ondje. Za početak, nije bilo organa, nikada nisu nađeni. Otisci su mu prstiju odstranjeni, odrezani nakon smrti, vjerojatno kako bi se onemogućila identifikacija. Ni zubi mu nisu bili čitavi, no to je, čini se, bio dio sustavnog mučenja koje je trpio. – Sjajno, Tunney, hvala ti. – Adrian je zalupivši zatvorio fascikl. Nije više mogao gledati fotografije Caruthersa. Nije mu bilo jasno kako je Gary Tunney mogao sjediti i jesti taj banana

287 Book as passion & BalkanDownload

split s preljevom od jagode koji je curio. Neki ljudi jednostavno imaju želudac za takve stvari. – Ima još toga što bi vas moglo zanimati. – Kriste, zašto ne obaviš naš posao umjesto nas, Gary? – Grey mu je uputila umilan osmijeh, što je bilo kao da psu dobaciš kost. – Znaš mene, Grey, temeljit sam. – Namignuo joj je. – Misliš, voliš zabadati nos. – Ryanu Hartu ubrizgan je zaista šokantan koktel droga. Nema šanse da bi čovjek s vezama kakve je on imao unosio takvo sranje u organizam. Tražio bi prvoklasnu drogu. Sjećaš li se onih prošlogodišnjih predoziranja, na kojima si radila u Plymouthu? Radi se o približno istoj kombinaciji, istom kemičaru, rekao bih. Kad se dođe do same formule, svaki kemičar ima svoj potpis. Riječ je o kristalnom metamfetaminu pomiješanom s nekoliko nekvalitetnih narkotičkih nadomjestaka, kao što su jeftina sredstva za čišćenje domaćinstva. Uglavnom, on je u sebi imao desetak puta veću dozu od preporučene. U najboljem slučaju radi se o samoubojstvu. Ali meni je mjesto zločina djelovalo namješteno. Usto, iskusan uživatelj droga kao što je bio Hart ne bi četiri puta pokušavao naći venu. Tko god da mu je to ubrizgao nije to ranije radio. Ima još... – U redu, otkrij mi, što si još našao? – upitala je Grey. – Trojica dječaka koji su nestali sedamdesetih pohađali su Školu za dječake Churchill. To je bila stara škola Ryana Harta, mnogo prije nego što je izbačen zbog dilanja. Adrian je problijedio u licu. To je bila Tomova škola. Tada se sjetio što je Ryan bio rekao o »onom učitelju« i samoubojstvu

288 Book as passion & BalkanDownload

Jeffreyja Stonea. Još se nešto tu zbivalo, nešto veće, i morao je otkriti što. – Ima li još što? – Aha, jedno drugo ime stalno iskače gdje god da pogledam. – Njegov je banana split gotovo nestao. Adrian je vidio kako Gary Tunney razmišlja o lizanju zdjelice. – Čije? – Vašeg detektiva Danielsa. Grey je pogledala Adriana. Imala je ponešto iskustva u radu s nitkovima. Vidio je da malo teže diše, kao da se svjesno trudi kontrolirati disanje. Skrenula je pogled i usmjerila ga ravno pred sebe. Posljednji put kad se sukobila s jednim od svojih kolega, završila je s ožiljkom preko cijelog torza. Adrian je htio prekinuti bujicu misli koju joj je mogao pročitati na čelu. – I, gdje je onda? – Adrian je glasno upitao, skrenuvši Grey pozornost od vlastitih misli. – Gdje je što? – Gary je obrisao usta. – Najbolje mjesto da se bude pogođen. – Komplicirano je – uzbuđeno je izjavio Gary, očito nimalo zbunjen neobičnim pitanjem. – Ako pretpostavimo da ne možemo baš stražnjicu usmjeriti prema onome koji puca... čini se da je bolje da je područje što mesnatije. Ali ako se radi o pogotku u torzo, tada treba izbjegavati kost i vitalne organe. Dakle, ili točno određeno mjesto na lijevoj strani trbuha, otprilike dva i pol centimetra ispod rebara, nakon čega ćeš krvariti i boljet će te kao sam vrag, ali te neće ubiti, ili mekani dio ispod ključne kosti daleko od kralježnice. Zanimljiva činjenica: osamdeset osam posto nastrijeljenih ljudi potpuno se oporavi.

289 Book as passion & BalkanDownload

– Dobar si čovjek, Gary. Daj da ti platim ručak. – Adrian je posegnuo u džep i izvukao novčanicu od dvadeset funta te ju stavio na stol. Grey je ustala zajedno s njim i potapšala Garyja po leđima. – Vidimo se, Gary, tvoja sam dužnica. Ispred kafića Grey je Adrianu uputila zloslutan pogled. Mnogo je ovo informacija, pravo osinje gnijezdo. – Što misliš? – upitao ju je. – Mislim da su Garyjeve informacije pouzdane. On je tip koji voli rješavati zagonetke, voli slagati ovakva sranja dok sve ne dobije smisao. Ne bi nam rekao da nije siguran. – Idemo li Morrisu? – Ne vidim kako bismo mogli. Znam da je Daniels ljigavac, ali jednostavno ga ne doživljavam kao korumpiranog. I mnogo je mlađi od ostalih žrtava. Druga generacija. Trebaju nam čvrsti dokazi prije nego što odemo Morrisu. – A to što mi je Ryan rekao o ljudima koji su dolazili u njegovu kuću kada je bio klinac, to što je prepoznao tog učitelja? On je bio ravnatelj mojem Tomu. Ako se ovdje radi o onom o čemu mislim da se radi, tada... – Ne razmišljaj o tome. Priznajem, svi su se doimali pomalo perverznima, ali moramo biti oprezni prije nego što se razmašemo s takvim optužbama – rekla je Grey. – Samo moramo doznati je li ranije bilo kakvih sumnji u zbivanja u školi. Mogla bi biti riječ o nečemu potpuno drugom. Markhamova perverzija bila je kockanje tuđim novcem, a ne petljanje s djecom. Nema dokaza koji ukazuju na to da se o tome ovdje radi. – Nije bilo nikakvih sumnji tog tipa vezanih uz školu, barem ne službeno. Provjerio sam prije nego što je Tom u nju

290 Book as passion & BalkanDownload

krenuo. Jednostavno imam loš predosjećaj, Grey. Čini mi se kao da mi svi lažu, nama lažu. Moramo pronaći nekoga tko će nam reći što se dogodilo, nekoga tko je bio ondje. Tko god daje upleten, riješili su se papirnatoga traga. Osjećam kako me ovaj slučaj sve više obuzima, na neki loš način. Bit će to jedan od onih slučajeva u kojima nema pobjednika. – Obično je tako s ubojstvima, Miley. – I, što ćemo sada? – upitao je Adrian, vrlo dobro znajući da je namjeravao nazvati Andreu i reći joj da se Tom ne vraća u tu školu. – Mislim da se moramo vratiti u postaju i istražiti što Daniels misli. Imogen je skrenula na parkiralište policijske postaje, pazeći da se parkira što je moguće dalje od svojih bivših kolega, čiji su automobili bili parkirani zajedno na jednome mjestu. Do te su mjere bili nesigurni da su se svi morali parkirati zajedno, kao članovi kakve male klike. Prošla je pokraj »njegova« automobila. Odbijala je čak i pomisliti na njegovo ime. Proklinjala je činjenicu što su kamere snimale parkiralište pred zgradom; voljela bi mu izbušiti gume, ogrepsti automobil, ubosti ga u oko. – Grey. – Iza nje je dopro glas. Nakostriješile su joj se dlake na vratu. Znala je da je to njezin bivši partner, detektiv Samuel Brown. – Što sada hoćeš? Koliko ti puta moram reći da me pustiš na miru? – Okrenula se, s rukom na boku, trudeći se ostaviti dojam smirene i pribrane osobe, što nije moglo biti dalje od istine. Srce joj je lupalo, ali ne na dobar način.

291 Book as passion & BalkanDownload

– Nadao sam se da bismo mogli zaboraviti sve ono što se dogodilo, Grey. Promaknuta si. – I ti si! – prekinula ga je. – Samo želim reći, zar ne možemo opet biti prijatelji? – Pogladio ju je po ruci. Bila je zahvalna što ju tri sloja odjeće dijele od njegove ruke jer joj se koža naježila. Uzmaknula je, ali je hodao pokraj nje. – Prijatelji ne pokušavaju ubiti jedni druge. Ili tražiti od drugih da ih pošalju u smrt. Prijatelji ne slijede potajice jedni druge! – Nije se tako zbilo, pretjeruješ, kao i obično. Ne raspolažeš svim činjenicama. – Ruka mu je i dalje bila na njezinoj. Pomišljala je da ju otrese sa sebe, ili odsiječe. No nije se mogla pomaknuti, posve se ukočila. – Moram ući. Ne obraćaj mi se više. Završili smo. – Griješiš, Imogen. – Pogriješila sam jedino u tome što sam ti vjerovala, Same. Zurila je u njegovu ruku. Nije ju pomaknuo. Čak ju je još jače stisnuo, nagnuvši se prema naprijed i netremice ju gledajući u oči. – Dat ću ti mali prijateljski savjet. – Kakav? – Samo se čuvaj, dobro? – Prijetiš li ti to meni? – Znaš što? Ako je to potrebno da se povučeš, onda da! Šef ti je već bio rekao da se ne miješaš, možda bi ga trebala poslušati.

292 Book as passion & BalkanDownload

– Ne možeš mi učiniti ništa što već nisi! – viknula je. Podigao je ruke i uzmaknuo. Zaista ga je željela udariti u lice, no samo ga je pljunula; nekako se to činilo prikladnim. Oslobodila se bijesa i ušla u postaju te ugledala poznat prizor. Denise, narednica na dužnosti u postaji, čeznutljivo je gledala njezina partnera s druge strane sobe za sastanke. Miles, naravno, toga nije bio svjestan. Nije djelovao kao netko tko primjećuje tuđe osjećaje. Imogen je odgovarala njegova introspektivna narav jer nikada nije inzistirao na tome da mu iznosi detalje o sebi, nije bio pretjerano pričljiv ili čak prijateljski nastrojen. Djelovao je kao da je zaokupljen poslom, i to je bilo to. Dosad još nije dobila neodoljivu želju manipulirati njime, a upravo su to ljudi često izazivali u njoj. – Jesi li donijela što za jesti? – pitao ju je Miles, podsjetivši ju da umire od gladi. Uvijek je na poslu zaboravljala jesti, ali, hvala Bogu, u pretincu za rukavice držala je golemu zalihu čokolade u slučaju nužde. – Pusti to. Što ćemo sada kad nas je starkelja u muzeju doveo pred zid? Ne možemo nabaviti nalog za pretres, a da Daniels ne dozna. Ne smijemo privlačiti pozornost na sebe, ne znamo tko je sve upleten. – Imamo dvije pozivnice upravo ovdje. – S osmijehom na licu zamahnuo je pozivnicama mrtvih muškaraca. – Ne treba nam nalog da ih upotrijebimo, a moći ćemo uživo vidjeti tko je na zabavi. Nikada ne znaš, možda nam se posreći. – U kom smislu? – Namrštila se, pomalo se našalivši, znajući za njegovu sklonost šarmiranju gotovo svake žene koju upozna.

293 Book as passion & BalkanDownload

– Mislim, ubojica bi mogao biti tamo. – Pogledali su se međusobno, itekako svjesni da je cijeli taj razgovor bio izlika da im bude lakše. – Napravit ćemo to mimo glavnog inspektora? – Pogledala je uokolo da provjeri može li ih tko čuti. Dobro je znala odgovor na to pitanje. – Hajde, Grey, što kažeš? Želiš li ići sa mnom na spoj? Pokupit ću te u sedam. Znatiželja će uvijek pobijediti, zato je i postala policajka; kako bi, u skladu sa zakonom, mogla zabadati nos u tuđa posla. Tako je većinom i nadrapala. Jednostavno je htjela saznati iz prve ruke. Htjela je vidjeti što će poći po zlu na toj zabavi, a ne samo uzeti izjave od svjedoka nakon što sve prođe. Imala je osjećaj da će se tamo nešto loše dogoditi. Slučajnosti ne postoje. – Dobro, pristajem, ali doći ću automobilom ovamo. Moram sutra obaviti neke stvari. Ne mogu se naći s tobom prije osam. – Uzbuđenje na njegovu licu natjeralo ju je da se malo nasmiješi. Zaista je bio šašav. – Postoji mala kvaka. – Kakva? – Moraš se odjenuti... znaš... kao djevojka. – Prinio je kavu ustima i zabrinuto podigao obrve, očito čekajući da se ona povuče ili ga izgrdi. – S pletenicama i kariranom ljetnom haljinom, na to misliš, Miley? – Prstima je motala kosu i napadno treptala očima. Gotovo se zagrcnuo ranije spomenutom kavom. – Kao žena. Moraš se odjenuti kao žena, svečano – promucao je dok si je s košulje brisao kavu kojom se poprskao. – To bi mogao biti problem.

294 Book as passion & BalkanDownload

– Siguran sam da ćeš nešto smisliti. – Nastavio si je brisati košulju. Mrmljajući nešto, uputio se prema zahodu da očisti veliku smeđu mrlju. Imogen se namrštila i spustila pogled na svoju odjeću; gotovo sve što je imala izgledalo je poput ovoga što je nosila na sebi. Napustivši Plymouth, bila se riješila svakoga traga nekadašnje sebe. Nakon napada svu je svoju odjeću dala u dobrotvorne svrhe te si kupila odjeću koja ju je više podsjećala na mladost, na doba kada se u parku družila sa skejterima i do jutra slušala alternativni rock. Nikada ju nisu naročito zanimale lijepe haljine ili visoke potpetice, no bilo bi ih korisno imati u blizini, za prilike poput ove. Mrzila je kupovanje, tako da to nije dolazilo u obzir. Pogledom je preletjela prostorijom i zaustavila se na Denise, ljepuškastoj narednici na dužnosti u postaji. Bile su približno iste veličine. Prišla joj je, uočivši da joj pogled svako malo bježi u smjeru zahoda; očito je čekala da Miles izađe. – Denise, trebam tvoju pomoć. – Imogen je shvatila da je ovo bio treći put da se upustila u razgovor s Denise, ne računajući pozdrave na početku i na kraju smjene. Naslonila joj se na stol i nagnula prema naprijed. Na Deniseinu licu pojavio se tračak straha. – Ti si otprilike broj 38, zar ne? Adrian je ponovno odložio mobitel. Andrea se ne javlja, a mora razgovarati s njom o Tomu. Mrzio joj je ostavljati poruke u govornoj pošti, a ovo je, uostalom, bio tip razgovora koji je potrebno obaviti uživo. Želio je razgovarati o mogućnosti da Toma upišu u novu školu prije početka novog tromjesečja. Nije se veselio razgovoru jer je znao da ona neće imati razumijevanja. Stupio je u ured glavnog inspektora. Daniels je stajao unutra i pričao na mobitel. Brzo je prekinuo razgovor.

295 Book as passion & BalkanDownload

– Mogao si prvo pokucati! – Gdje je glavni inspektor? – upitao je Adrian. – Vani, mene je ostavio da čuvam utvrdu. – Daniels je vratio mobitel u džep i krenuo prema vratima da izađe. Prije no što je uspio doći do vrata, ušla je Grey i zatvorila ih za sobom, naslonivši se na njih. – Jesi li poludjela? Moraš me pustiti. – Imamo nekoliko pitanja, Mike – odlučno je rekla, prekriživši ruke. – Što se zbiva? – Daniels je djelovao zabrinuto. – Moraš priznati da su ovdje stvari prilično čudne u posljednje vrijeme – rekao je Adrian, približivši se Danielsu. – Ne znam o čemu pričaš. – Imam osjećaj kao da se vrtim u krug, samo ondje gdje mi je dopušteno. Kao da se motri svaki moj potez. – Ne znam o čemu pričaš – smeteno je ponovio Daniels. – Već si to rekao. – Grey mu se ovlaš nasmiješila. – Obojica znamo da se Ryan Hart nije ubio. Jesi li ti to učinio? Jesi li ga ti ubio? – izravno je pitao Adrian. U ovom krajnjem trenutku više nije imalo smisla okolišati. Znao je samo da će biti još ubojstava. Jedino nije znao kada ni koliko. Morao je doći do one verzije istine koja mu se činila razumnom. – Miles, moraš to pustiti, vjeruj mi. – Ili? – Ne znaš s čime imaš posla. Najbolje je da to jednostavno pustiš, sve je pod kontrolom. – Izgleda li ti ovo kao da je pod kontrolom? – Adrian mu je dobacio fotografije s mjesta Caruthersova ubojstva, koje su

296 Book as passion & BalkanDownload

završile na podu. Jedna za drugom crvenile su se od krvi na njima. Daniels je spustio pogled i zatresao glavom, trudeći se ne zaplakati. – Obećao mi je da je sve pod kontrolom. – Je li te netko ucijenio, Mike, o tome se radi? – Grey ga je utješno primila za rame; otresao je njezinu ruku sa sebe. Prošla je iza njega i naslonila se na uredski stol. – Počelo je kao mala usluga tu i tamo. Potom se povećavala, sve dok se nije otela kontroli. – S olakšanjem je uzdahnuo kad je otkrio istinu koja ga je očito već neko vrijeme izjedala. Izgledao je kao da mu je odmah bilo lakše. – Kao što, primjerice? – Oni dokazi zbog kojih si bio suspendiran. Ja sam ti to morao smjestiti. Oni su te htjeli maknuti iz postaje. Riješio sam se najinkriminirajućih dokumenata i pištolja, te se pobrinuo da izgleda kao da si ti zajebao stvar. – Oni? Tko su oni? Ljudi Kevina Harta? – Adrianu je srce lupalo. Zar mu je zaista bilo namješteno? Nikada svoju krivnju nije dovodio u pitanje, znajući da nije bio pri sebi u vrijeme kada su dokazi nestali. – Kada su me tražili da se riješim Ryana, zapravo nisam imao izbora. Toliko sam se duboko upleo u to da se jednostavno više ne mogu izvući. – Obrisao je suze i duboko udahnuo. Nitko u sobi za sastanke nije čak ni gledao u njihovu smjeru, nisu imali pojma što se zbivalo. – Počelo je prije više godina. Vodio bih računa o tome da Ryan ne nadrapa, sve dok nije postao velika zvjerka i počeo privlačiti pozornost na sebe. A i ti si bio tu. Trudili su se držati te podalje od njega, ali bio si kao pas koji ne pušta svoju kost.

297 Book as passion & BalkanDownload

– Čime te je Kevin Hart držao u šaci? – Kevin Hart? Ovo je iznad njega, Adriane. Bio sam u nezavidnoj situaciji! Ostao bih bez posla. Ulovili su me pijanog u vožnji. Pregazio sam čovjeka, koji je zatim skoro umro, a oni su se pobrinuli da ispadne kao da je vozač pobjegao s mjesta nesreće. Sredili su to uz uvjet da im pomažem. – Tko onda ako ne on? – Stone, Markham, Hart, neki vikar koji je umro u Parizu. Ugledni ljudi. Ljudi koji mogu uništiti nekoga poput mene. – Adriane – ozbiljno je rekla Grey. Podigao je pogled prema njoj. Nikada ga nije zvala po imenu. Nešto mu je pokazivala. Uzeo joj je to iz ruke i učinilo mu se kao da će se onesvijestiti dok je čitao što piše. Bila je to pozivnica za svečano prikupljanje donacija za obnovu muzeja, broj 001, naslovljena na Harolda Morrisa. Glavnog inspektora. – Još ćemo o tome razgovarati, Mike. Idi sad kući! Nemoj ni s kime pričati. Pomoći ću ti da se izvučeš iz ovoga, obećavam. Adrian je izašao iz ureda birajući broj glavnog inspektora na svojemu mobitelu. Odmah se uključila sekretarica. – Siguran sam da postoji objašnjenje za ovo. – Znam. Naravno da postoji. – Grey ga je pokušala umiriti. – On nema nikakve veze s tim. – Adrian se suzdržavao da ne počne hiperventilirati; jednom izgubljeno povjerenje ne može se vratiti. Nije želio izgubiti svu vjeru u Morrisa prije nego što mu se pruži prilika da s njim porazgovara. Ako je ravnatelj muzeja govorio istinu i ako je poslano više od stotinu tih pozivnica, tada je bilo logično da se Harryjevo ime našlo na jednoj od njih. Zar ne? No nije bio siguran koliko je logično bilo to što je Morris bio broj jedan.

298 Book as passion & BalkanDownload

– U pravu si, naravno da nema. – Ne mogu doći do njega. Moraš ovo držati za sebe, Grey. Nemoj nikome reći. – Neću. Naravno da neću! – Ponašat ćemo se kao da se ništa nije promijenilo. – Duboko je udahnuo i uspio se pribrati, trudeći se zaustaviti misli koje su mu se nekontrolirano rojile u glavi. – Jesi li za to da odemo nešto poručati? – Rado, ali ne mogu. Morala bih negdje biti, a i sutra sam slobodna. Nađemo se sutra u osam navečer, može? – Stavila mu je ruku na rame. Znao je da joj može vjerovati. Bio je siguran da ona nije dio toga što se događalo, što god to bilo. Adrian ju je ostavio u postaji. Morao je otići otamo. Svijet mu se okretao naglavačke. Opet.

299 Book as passion & BalkanDownload

29. POGLAVLJE Trgovina Pivnica se nalazila u blizini željezničke stanice u središtu grada. Onamo su svraćali mladi budući marinci prije no što bi se vlakom vratili natrag u centar za obuku. Bila je na glasu kao omiljeno okupljalište tjeskobnih starijih tinejdžera s viškom testosterona. Kratka vožnja vlakom dijelila ju je od centra za obuku specijalaca Lympstone. Opijali su se u gradu kako bi bili daleko od budnih pogleda svojih nadređenih. Adrian se progurao do šanka. Bio je poprilično siguran da djevojke koje su dolazile ovamo nisu još imale ni osamnaest. To se obično moglo primijetiti po njihovoj pretjeranoj šminki. No, makar samo večeras, Adrian je odlučio zaboraviti da je policajac. Samo večeras? Koga je on to zavaravao? Pustio ih je da dovrše svoje sokove pomiješane s alkoholom i pokažu gole trbuščiće, dekoltee i bedra, nastojeći privući pozornost najodbojnijih mladića, kao da su njihova glasnoća i razmetljivost bili pokazatelji važnosti u grupi. Imao je osjećaj kao da gleda Animal Planet na kabelskoj. Adrian nije bio na taj način sjeban. Shvaćao je kako bi lako bilo pokazati zanimanje za ove gorljive mlade žene i zahvalio je nebesima što ga ipak nisu zanimale. Svatko ima neku svoju tajnu koje se srami, nešto što se trudi potisnuti, nešto u sebi što

300 Book as passion & BalkanDownload

neprestance pokušava silom izbiti na površinu. Svi mi imamo nešto što jednostavno ne možemo zanijekati. Promatrao je kako pretjerano ushićene hijene navaljuju na tinejdžerice. Vidio je da momci besramno zavlače ruke djevojkama između bedara i privijaju se uz njih. Sjetio se Andree i kako su se njih dvoje tako hvatali kad je bio mlađi, ne mnogo prije no što se Tom rodio. Bili su mlađi od ovih tinejdžera i kao priljepci se držali jedno drugoga tako da ih nikakva zemaljska sila nije mogla razdvojiti. Adrian je na šanku naručio svoje treće piče, znajući već kako će završiti ovu večer. Na ovakvome je mjestu lako izazvati tučnjavu bez ijednog jedinog udarca. Duboko je udahnuo i okrenuo se od šanka, gledajući koja mu je djevojka bila najbliža, ispričavajući se svome tijelu prije nego što ga ovim činom iznevjeri. – Mogu li te častiti pićem? – Adrian je zakoračio prema jednoj neuglednoj djevojci koja se činila samom. Stajala je pokraj prijateljice koja je bila u prilično nedoličnom zagrljaju s jednim od muškaraca. – Ne, hvala. – Ovlaš se nasmiješila. Bilo joj je neugodno, ali se ipak držala bahato. Na slamčicu je srkala svoj sok s votkom sve dok zadnje kapi nisu zazvečale u boci. – Jesi li sigurna? Čini se da ti je ponestalo pića. – Hej, stari, rekla ti je da ne želi. Jesi li gluh? Adrian je osjetio ruku na ramenu. – Samo sam ljubazan. – Budi ljubazan negdje drugdje, ona je sa mnom. – Pjegav devetnaestogodišnjak stao je iza Adriana prekriženih ruku, vjerojatno kako bi mu bicepsi izgledali veći.

301 Book as passion & BalkanDownload

– Stvarno? – Adrian je podrugljivo odbrusio. – S tobom? Pa ti joj nisi ni do koljena, kompa. – Bolje ti je da prestaneš, »kompa«. Lijepo sam te upozorio. – Držao je glavu uzdignutom, dajući svima uokolo do znanja tko je ovdje glavni. – Tko, ti? – Adrian se okrenuo prema djevojci. – Kladim se da ti ovaj tip nije bio prvi izbor. Zaglavila si s najkržljavijim iz legla, ha? Djevojka je uživala u pažnji, a ženska joj se pratnja doimala pomalo ljubomornom što su se dva muškarca svađala zbog njezine neugledne prijateljice. Pivnica se utišala i ljudi su počeli gledati. Samo što nije počelo; mladić će morati nekako sačuvati ponos. – Što time želiš reći, starče? – upitao ga je. Adrian je primijetio kako mu prsti na mjestima gdje je držao pivsku čašu poprimaju sve bjelju boju. Još nije bio posve siguran vrijeđa li ga ovaj ili ne. – Kažem, čudi me da ju nisi morao drogirati da ti dopusti da ju diraš. Adrian je mislio da će možda morati još malo dražiti momka zbijanjem šala na račun njegove majke, jer je primijetio da se naočigled trudi suspregnuti bijes. Očigledno ipak nije. Vidio je kako mu se hladna i znojna šaka brzo približava licu. Adrian je znao primiti udarac. Jedva da se trznuo, što je, čini se, još više razbjesnilo mladića. No mladi se marinac ipak suzdržavao. Još je uvijek bio toliko pun samopouzdanja da nije želio potpuno izgubiti kontrolu pred mladom ženom u droljastim cipelama. Vidio je kako se pjena skuplja u kutovima marinčevih usta. – To je najbolje što možeš? Moja mrtva baka jače udara.

302 Book as passion & BalkanDownload

Tada je uslijedio aperkat. Teže ga je izvesti kad se protivnik brani, ali Adrian nije imao namjeru uzvratiti. Udarac je u svakom slučaju bio bolji od njegova desnog krošea. U ušima mu je zvonilo, ali je svejedno čuo kako mu se ostatak ljudi u pivnici smije. Kroz nekoliko je trenutaka osjetio kako ga pogađa šaka za šakom, sve dok se nije srušio na pod štiteći sve važne dijelove tijela. Prodoran zvuk ženske vriske miješao se s ohrabrujućim navijanjem i povremenim hihotanjem. – Sranje, tip je jebeni drot! – Adrian je čuo kako je netko uzviknuo i udaranje je prestalo. Izdajnički mu je novčanik iz džepa ispao na pod kako bi ga spasio. Pomalo se ljutio što ga je uopće i ponio. Samo su bol i poniženje mogli ublažiti neurokemijsku neravnotežu u Adrianovoj glavi. Davno se s tim pomirio. Bio je ovisan o navali adrenalina koji bi ga obuzeo kada bi primao batine. Udarci su izazivali iste reakcije na stres kao i intenzivno uzbuđenje, samo bez osjećaja intimnosti i požude. Bio je to način da zaboravi na sebe, a pripisivao ga je podjednako svom ovisničkom karakteru i svojoj sjebanoj obitelji. Kao netko tko je oduvijek držao sve pod kontrolom, tko je već u ranoj dobi preuzeo odgovornost za vlastiti život, tko je bio prisiljen preuzeti ulogu roditelja u doslovnom i u prenesenom smislu, Adrian je s vremena na vrijeme imao potrebu izgubiti svaku kontrolu nad sobom. Nije mogao podnijeti pomisao da u svoje tijelo stavi išta jače od alkohola, a u prilikama kada bi to i učinio, grizodušje je trajalo mnogo duže od bilo koje modrice. Prisjetio se vremena kad je viđao oca pijana i nadrogirana, kako zamahuje nožem, ozljeđujući druge, ozljeđujući njega samog. Ovako je barem znao da je jedina osoba kojoj se nanose ozljede bio on sam. Bila je to neka vrsta ovisnosti, ništa više. Adrianov je tata uvijek za njega tvrdio da je neuništiv poput žohara. Nije se

303 Book as passion & BalkanDownload

tako osjećao kada mu je vlasnik pivnice pomogao da se osovi na noge i zamolio ga da napusti lokal. Adrian je teturao prema svojoj kući. Pogledom je tražio mračan dio ulice pred kućom, gdje ulična svjetiljka nije radila. Mogao je razabrati oblike, vidio je taman toliko da zna da je dolje bio pločnik. Oko mu je toliko nateklo da je mogao osjetiti kako mu krv, koja se skupljala pod površinom kože, pritišće kapke i drži ih slijepljenima. Trepavice su mu se gotovo stopile. Trebao je popiti još nekoliko pića prije nego što je započeo tučnjavu. Obično u takvim situacijama nije znao ima li potres mozga ili je samo veoma pijan. Zapravo je bio taman dovoljno trijezan da shvati kako mora sjesti. Vidio je stubu koja je vodila u trgovinu Uncle Macs na uglu ulice i krenuo prema njoj. Bila mu je malo bliža od tla, no barem se mogao pridržati za vrata dok je silazio u trgovinu. Srušio se na vrata trgovine. Unatoč zidu koji mu je mogao poslužiti kao oslonac, silazak je bio dug. Krv mu je prestala curiti iz nosa. Rebra su ga, međutim, još uvijek boljela, ali barem nisu bila polomljena. Dobro je znao kako bole polomljena rebra, no ipak ga je boljelo pri svakom udisaju. Adrian je osjetio kako su se vrata iza njega otvorila te se odjednom našao na podu, ležeći na leđima i gledajući gore u prodavačicu. – Jeste li dobro? – upitala ga je. Kleknula je na sve četiri i pogledala ga ravno u oči. Sva su svjetla bila ugašena i u trgovini više nije bilo nikoga osim njih dvoje. Adrian je s mukom pokušao udahnuti prije no što se ponovno osovio na noge. Ona je sjedila naslonjena na pete i gledala ga kako se muči ustati. – Nisam vam htio smetati, žao mi je.

304 Book as passion & BalkanDownload

– Ne, molim vas, uđite, dajte mi da vam pomognem. – Nasmiješila se i primila ga za ruku. Išao je za njom unutra, pitajući se zašto je uopće ovdje. Povela ga je do stražnjeg dijela trgovine i otvorila velika zelena vrata koja su vodila do podruma gdje se skladištila roba. Pomogla mu je da siđe niz stube i on je u kutu prostorije ugledao krevet na razvlačenje. Sinulo mu je da je svaki put kad bi ju vidio nosila istu odjeću. Ona je ovdje živjela. Iza zavjese se nalazio mali zahod, a pokraj njega sudoper i pult s kuhalom za vodu. Uključila je kuhalo. Naslonio se na zid i promatrao ju dok je uzimala mali ručnik i nekoliko zavoja. U zdjelu je ulila malo kipuće vode i sav prikupljen pribor donijela na poslužavniku te ga odložila na pod. Adrian nikada nije dobro promotrio tu djevojku. Bila je mlada, no nije bio siguran koliko mlada. Njezine su tamnosmeđe oči djelovale gotovo crno. – Ne morate to raditi, mogu se vratiti kući. – Molim vas, dopustite mi. – Osmjehnula se dok je uranjala ručnik u kipuću vodu. Trznuo se kad mu je vreo ručnik dotaknuo kožu. Obrisala mu je krv ispod nosa i usne. Otišla je do sudopera i isprala ručnik hladnom vodom prije nego što ga je dala Adrianu da si stavi na oko. Iznenada ga je probolo kad se nagnuo prema naprijed te se nagonski primio za bolnu stranu tijela. Polako je dohvatila gumb na njegovu ovratniku i otkopčala ga. Nastavila mu je otkopčavati košulju, a on ju je gledao onim neozlijeđenim okom. – Zašto mi pomažete? – Uvijek ste dobri prema meni. – Osmjehnula se. Adrian se u tom trenutku osjetio nekako loše jer se jedino mogao sjetiti da ju je dosad vidio jednom ili dvaput. Nije mu

305 Book as passion & BalkanDownload

ostala u sjećanju kao netko prema kome je bio dobar ili ne. Očito su kratki susreti između njih barem njoj nešto značili. Što je, pak, navodilo na sljedeće pitanje: zar nitko drugi nije bio dobar prema njoj? Dok mu je prstima prelazila preko gole, ozlijeđene kože, nije mogao odoljeti da ju ne pogleda u drugome svjetlu. Bila je vrlo lijepa. Nikada ju prije nije vidio raspuštene kose, uvijek je nosila punđu. No kosa joj je u ovom trenutku klizila niz tijelo i padala na krilo. Mrzio je samoga sebe jer je uvijek sve svodio na taj osjećaj žudnje, kao da nad time nije imao nikakvu kontrolu, kao da se radilo o nehotičnoj reakciji. Još ga je uvijek boljelo pri svakom udisaju pa je držao dah kad mu je sasvim rastvorila košulju. Modrice su sada već postale posve uočljive, kao i oteklina. Pritisnula mu je rebro i on se opet trznuo. – Nije slomljeno – prošaptao je kroz bol. – Svejedno ću ga previti, da ima malo potpore. Mislim da još uvijek nije odlučilo je li slomljeno ih nije. – Podigla je pogled prema njemu. – Vrlo dobro govorite engleski. – Hvala. – Skrenula je pogled. – Ustanite, molim vas. Adrian je ustao iako je sa svakim pokretom osjećao sve veću bol. Skinula mu je košulju s ramena i bacila ju na krevet. Još je bila prožeta njegovom krvlju i mješavinom alkohola, kojim se natopila dok je ležao na podu pivnice, a ljudi po njemu izlijevali svoja pića. Kakva šteta. Počela ga je omatati zavojem, primičući mu se sasvim blizu kada bi zavoj prebacivala iz jedne ruke u drugu iza njegovih leđa. Adrian si, po običaju, nije mogao pomoći te se nagnuo prema naprijed i poljubio ju. Iznenađeno je ustuknula, štoviše, zaprepastila se.

306 Book as passion & BalkanDownload

– Žao mi je, ne znam zašto sam to učinio. Zapravo, znam, lijepi ste, a ja sam idiot. Utaknula je kraj zavoja i otišla do sudopera oprati ruke. – Izgledali ste kao da trebate pomoć. Nadam se da niste stekli pogrešan dojam. – Više se neće ponoviti, žao mi je. Niste učinili ništa loše. – Mislite li da sam lijepa? – Osmjehnula se. – Da, mislim. Okrenula se prema njemu i svukla majicu preko glave. Stajala je pred njim samo u suknji. – Što to radite? – Sviđate mi se, ljubazni ste prema meni. Adrian nije mogao zanemariti prostoriju u kojoj se nalazio. Također nije mogao zanemariti ni bol koji je trpio. Podigao je kukičani pokrivač s kreveta, prišao djevojci i ogrnuo ju njime. – Ne morate to raditi, nisam vas smio onako poljubiti. Žao mi je. – Rukom ju je dodirnuo ispod brade i ponovno ju poljubio, ovaj put u čelo. Oči su joj se zacaklile, prijeteći da će zaplakati. Molio je Boga da ne zaplače jer bi se tada osjećao kao pravi kreten. Privukao ju je k sebi i zagrlio, a ona mu je lice zarila u gola prsa. – Ne znam čak ni kako se zovete. – Zovem se Eva. Stajao je ondje privivši ju uz svoje ranjeno tijelo, no osjećajući pritom kao da je on bio taj s manje ožiljaka u sobi.

307 Book as passion & BalkanDownload

30. POGLAVLJE Kći Smijeh. Sa smijehom se još nekako mogla nositi. Imogen je gurnula ključ u bravu i otvorila vrata. Prekoračila je preko hrpe starih novina i vinskih boca, pazeći da slučajno ne stane na neku od brojnih mačaka svoje majke. Činilo se da smijeh dopire iz dnevnog boravka. Jednim je dijelom željela izaći odande i otići, baš kao i svaki put kad bi posjetila majku, a to je bilo gotovo svaki dan. – Immie! Immie, jesi li to ti? – javio se uzbuđen glas iz unutrašnjosti kuće. Imogen je neko vrijeme držala dlan na vratima dok se nije pribrala, potom navukla svoj najbezbrižniji osmijeh i gurnula vrata. Imogenina majka, Irene, sjedila je na kauču pokraj druge gospođe približno svojih godina. Gospođa je imala pune ruke Ireneinih stvari, dobrih stvari, odnosno ono malo dobrih stvari što je ostalo. – Bok, mama, tko ti je prijateljica? – Imogen je gledala ravno u gospođu koja je očajnički pokušavala izbjeći njezin pogled. – Ovo je Wendy–Julia, upoznale smo se u knjižnici. – Dopustite mi da vas ispratim, Wendy–Julia – Imogen je pridržala vrata i Wendy– Julia je izašla noseći svoj plijen u

308 Book as passion & BalkanDownload

rukama. Kod ulaznih vrata Imogen joj je zapriječila put. – Stvari možete ostaviti na onoj komodi. – Ona mi ih je ponudila, rekla je da ću joj pomoći ako ih uzmem. – E pa, pomoći ćete meni ako ih ostavite tu – Imogen je izvukla policijsku značku i pokazala ju gospođi koja je frknula nosom i odložila stvari. Uvijek ista priča, pomislila je Imogen dok je za gospođom zatvarala vrata. Njezina bi majka dovodila skitnice i davala im sve svoje stvari. Jednog se dana Imogen vratila kući iz škole i otkrila da je majka dopustila nekom beskućniku da joj se useli u spavaču sobu. Imogen je često viđala žene u susjedstvu kako nose marame ili nakit koje je ona bila kupila majci za Božić. Stoga joj je prestala kupovati išta iole vrijedno. Majka joj je bila bolesna, ali to se na prvi pogled nije dalo naslutiti. Njezina se bolest nije mogla riješiti tek tako, prekriti flasterom, niti joj se mogla postaviti konačna dijagnoza. Svakih nekoliko godina dijagnoza bi se promijenila. To je ujedno bio razlog zašto je Imogen mrzila etikete. Znala je da su u jednom trenutku mogle značiti jedno, da bi se već u drugom uvjeti bolesti promijenili, nakon čega bi vam prišili nešto sasvim drugo, jednako suludo. – Ostaješ li na večeri, Immie? – Majčino se lice ozarilo od nježnosti kad se Imogen vratila u sobu. Bilo je lijepo vidjeti ju kako se smije. U onim rijetkim trenucima kada bi se to dogodilo, Imogen je to znala cijeniti, nikada ne znajući što će sljedeći trenutak donijeti. – Ne, večeras ne mogu, mama, moram raditi.

309 Book as passion & BalkanDownload

– Kakvo jebeno iznenađenje, kao i obično, zar ne? Baš te briga za mene! Znam da bi najradije željela da sam mrtva. – Zašto bih to željela, mama? – Jer sam ti samo proklet uteg oko vrata. Ne želiš čak ni malo vremena provesti sa mnom. – Počela je jecati. – Naravno da želim, mama – djelomično je slagala, sjedeći uz nju i milujući ju po kosi. Irene je nekoliko puta stisnula oči, očito dajući sve od sebe da se ponaša normalno. – Koliko dugo poznaješ Wendy–Juliju? – Danas smo se tek upoznale. Baš je draga, ponudila se doći čistiti mi jednom tjedno. Navodno je, dok je bila u maternici, pojela svoju blizanku, možeš li to vjerovati? Zato je dobila to smiješno ime. Mama joj je dala oba imena! – uzbuđeno je rekla Irene, zaboravivši svoj malo prijašnji ispad. – Žao mi je, mama, ali stvarno se nakon ručka moram vratiti na posao. – Voljela bih da se udaš i prestaneš se baviti tim blesavim poslom. – Čak i da se udam, ne bih prestala raditi svoj posao. – Ženi ne priliči baviti se tom profesijom. – Nisam prostitutka, mama, nego policajka. – Ista stvar – rekla je ozlovoljeno. – Hajde, spremit ću ti nešto za večeru prije nego što odem. Dva sata kasnije Imogen je ušla s Denise u njezin stan. Zapanjilo ju je koliko je sve u njemu bilo bijelo. Bilo je tako čisto i uredno, sušta suprotnost majčinu domu. Nije mogla zamisliti da bi ovako mogla živjeti.

310 Book as passion & BalkanDownload

– Želiš li kratku ili dugačku? – Denise je doviknula iz spavaće sobe dok je Imogen tratila vrijeme u hodniku, ne znajući što bi sa sobom. – Dođi ovamo, Grey. – Možeš me zvati Imogen, ako hoćeš. – Imogen je ušla u spavaću sobu i vidjela Denise kako grabi nekoliko haljina s vješalica u ormaru i baca ih na krevet. Ugrađeni se ormar u sobi protezao duž cijeloga zida. Imogen se malo rastužila sjetivši se svoje skromne komode s ladicama kod kuće. – Koji broj cipela nosiš? – Broj 39. – Savršeno! – Denise je otvorila klizna vrata iza kojih se krila nepristojno velika količina cipela. – Tko bi rekao da imamo toliko toga zajedničkog. – Ja sigurno ne bih. – Imogen se s krajnjim naporom susprezala da ne zakoluta očima. Bilo je to vrlo lijepo od Denise iako Imogen nije mogla shvatiti zašto to čini. – Ako je prigoda svečana, vjerojatno bi trebala odjenuti dugu haljinu. S kim ideš? – upitala ju je. Imogen je opazila blagu promjenu boje njezina glasa, kao da se trudila ne zvučati zainteresirano. – S detektivom Milesom. – Aha. – Vezano je uz posao, nema ničega između nas. – Čula sam to i prije, ta mu je rečenica kao... zaštitni znak, zar ne? – Je li? Između nas zaista nema ničega. Uopće nisam njegov tip. Zašto? Imaš li ti nešto s njim? – Imogen nije bila sigurna želi li znati odgovor na to pitanje, jer joj se činilo kao da izdaje Milesovo povjerenje raspitujući se o njemu dok nije prisutan.

311 Book as passion & BalkanDownload

– Smiješno je što misliš da on ima neki tip žene. Uostalom, to »nešto« što ja imam s njim i nije nešto ozbiljno. – Denise je uzela mornarskoplavu satensku haljinu i podigla ju ispred Imogen, pa se namrštila u znak neodobravanja. Očito joj ne bi dobro pristajala. Pogledala je Imogen. – Poševimo se pet puta godišnje. Zatim je podigla bijelu večernju haljinu i uzbuđeno se nasmiješila. – Neću nositi bijelu haljinu, nije po mom ukusu. Previše podsjeća na vjenčanicu. Osim toga, Miley bi se mogao izbezumiti. – Imam savršenu haljinu za tebe, vidi. – Izvukla je usku tamnu smaragdnozelenu haljinu s korzetom. – Vjeruj mi, izgledat će fantastično. Svuci se i pomoći ću ti da ju odjeneš. »Kvragu«, pomislila je Imogen dok je preko glave skidala gornji dio trenirke i svlačila traperice, osjećajuči olakšanje što je obrijala pazuha i za promjenu nosila manje-više usklađeno donje rublje. Znala je da je Deniseino donje rublje bilo savršeno usklađeno. Zašto ju je to uopće brinulo? Vidjela je tračak znatiželje u Deniseinim očima kad joj je uočila ožiljak, ali je to zanemarila i navukla haljinu. Denise joj je straga zategnula vezice te ju okrenula prema sebi. – Ah, ti si baš njegov tip, dušo, ispod te svoje velike ružne odječe. – Denise se široko nasmiješila i odgurnula Imogen prema ogledalu. – Opa, hvala – uspjela je izustiti nakon što je shvatila da gleda vlastiti odraz u ogledalu. Imogen je izgledala dobro, morala sije to priznati. – A sad frizura. Sjedni na krevet.

312 Book as passion & BalkanDownload

– Nisam sigurna mogu li sjesti, prilično je uska. – Dogegala se do kreveta i sjela na rub. Denise je prekopala jednu od ladica i izvukla čudnu napravu za kosu. Jednim je potezom zahvatila, namotala i podigla Imogeninu kosu u francusku punđu, ostavivši sprijeda nekoliko tankih uvojaka. – Da budem iskrena, Grey, mislim da će ti biti dovoljno samo malo ruža za usne, izgledaš vrlo lijepo. Imogen nije imala nijednu prijateljicu. Družila se s muškim kolegama u svojoj staroj policijskoj postaji i, kad je zagustilo, svi su joj jasno dali do znanja koliko im je značila. I to je bilo tako, zapravo nije imala nijednog prijatelja pa joj je ovo bilo čudno. Osjetila je potrebu zagrliti Denise, što se nije uklapalo u njezin karakter, ali je ipak ustala i učinila to. – Hvala, Denise, stvarno to cijenim. Iskreno to mislim. – Evo, probaj ove. – Denise joj je dodala par crnih antilop cipela s potpeticama dugim petnaest centimetara. ★ Imogen je parkirala automobil iza muzeja. Vani je još bio dan i nije joj se sviđala pomisao da hoda gradskim središtem u toj haljini. Nije voljela da ju ljudi gledaju ni kada se najbolje osjećala. A ovdje, u ovoj haljini, osjećala se još upadljivije. Duboko je udahnula i uhvatila se za okvir vrata kako bi se naglo izvukla iz automobila. Ova haljina nije bila skrojena kako bi se osoba u njoj osjećala udobno. Crne je antilop cipele ostavila na suvozačkom sjedalu; ispod haljine nitko neće moći vidjeti njezine crne kožne čizme. Samoj je sebi rekla da mora biti u stanju potrčati ako situacija to bude nalagala. Na kraju krajeva, tu je bila poslom. Naravno, bila je to laž.

313 Book as passion & BalkanDownload

Bila je na rubu sa živcima još otkako je otišla iz Plymoutha, a čak se i zbog ovog, ovakvog odijevanja, osjećala ranjivom i izloženom. Nisu imali pojma u što se upuštaju, a ona je morala znati da može pobjeći, a da joj se pritom štikla ne zaglavi u jednoj od onih urešenih željeznih rešetki na muzejskom podu. Morala je znati da može pobjeći.

314 Book as passion & BalkanDownload

31. POGLAVLJE Ratnik Prije Abbey je ležala na podu i gledala gore u Christiana. Lice mu je problijedjelo od bijesa, ili je to možda bilo od straha. U svakom slučaju, bilo je čudno vidjeti da u njemu ima nekih osjećaja. Djelomice se pitala je li glumio ne bi li izazvao njezinu reakciju. U muzeju nije bilo nikoga drugog. Bilo je glupo od nje što je mislila da je ovdje sigurna. Sigurnosne kamere bile su tu samo reda radi. Gospodin Lowestoft bio joj je rekao da će sama njihova prisutnost biti dovoljna da ulije strah. Samu je sebe bila uvjerila da je prošlost iza nje, ali sada je bila tu i doslovce ju gledala u lice. – Vidio sam ga... Vidio sam tvog tatu taj dan. Vidio sam ga u još nekoliko navrata. Mislio sam da će napraviti scenu ili nešto slično, osramotiti se. Nisam mislio da će napraviti tako nešto! – Ne znam o čemu pričaš. – Puzala je unatraške na rukama, ne spuštajući pogled s njega. – Nisam te došao ozlijediti, Abbey. – Pružio je ruku da joj pomogne ustati. – Samo želim da razgovaraš s tatom, navedeš ga da prizna što je učinio.

315 Book as passion & BalkanDownload

Ignorirala je njegovu ruku i sama ustala, još uvijek uzmičući. Nastavio je hodati prema naprijed, polagano, raširenih ruku i pogleda koji je preklinjao. Da ga nije znala, možda bi i pomislila da je iskren. Na trenutak je poželjela da joj je otac uspio u svojemu naumu i riješio se Christiana, jer on sada ne bi ovdje stajao. Prvi put nakon mnogo mjeseci išla bi kuci ne osvrćući se preko ramena. Ne bi promatrala lica svih prolaznika na ulici u slučaju da je jedno od njih njegovo i da joj prilazi, ili stoji negdje među mnoštvom. No otac nije uspio i sada se morala s njime suočiti. Ponovno se ukočila od straha, nesigurna što sljedeće učiniti. – Uhitili su me, ispitivali, kao da sam kriminalac... Misle da sam ubio Jamieja... misle da sam ubio Dani... – I jesi kriminalac. – Ma daj, pa to je bio samo nesporazum. – Nesporazum, može se na to i tako gledati. – Izbezumljeno je pogledala lijevo i desno te iza sebe, tražeći što bi mogla upotrijebiti kao oružje. – Meni pada na pamet drugi način na koji se to može gledati. – Ali nismo te povrijedili, zar ne? Bila si za to, Abbey. Bila si jako pijana i ljepila si se za mene. Ne želim te ni sada povrijediti, želim da mi učiniš uslugu i porazgovaraš s tatom. – Christian je nastavio prilaziti. Znala je da ne može trčati brže od njega, ali bila je u prednosti jer je poznavala muzej. Naglo je pojurila uz stubište od mahagonija prema svojoj maloj improviziranoj radionici. Ondje je bila kvaka na vratima i mogla ga je držati podalje od sebe. Kad je došla do pola stubišta, okrenula se i vidjela ga kako joj se brzo primiče. Čak i ako samo malo uspori, moći će ju

316 Book as passion & BalkanDownload

dohvatiti. Nije bila spremna za ovo. Otrčala je do udaljenog hodnika. Njegov joj se miris približavao, no ovaj put nije htjela provjeriti koliko je bio blizu. Osjetila je kako ju je povukao za vestu na kopčanje; otresla ju je sa sebe, neka si ju uzme. – Abbey, daj čekaj, ne želim te povrijediti! Prešla je preko praga svoje radne sobe, zgrabila vrata da ih zalupi, no on je već bio unutra. Uhvatio ju je za ramena i tresnuo njome o zid. – Pusti me! Pusti me! – vrištala je i mlatila rukama. Djelovao je istinski uznemireno jer mu ona nije htjela udovoljiti, kao da mu nikada prije nije palo na pamet da bi ga netko mogao odbiti, da bi nekome mogao biti mrzak. – Molim te, ne mogu zbog ovoga ići u zatvor! Znaš da je to pogrešno! – Ne znam što hoćeš od mene! Čak i da je istina to što tvrdiš, zašto bih ti, kvragu, pomogla? – Osjetila je kako mu stisak popušta. Odmaknuo je ruke i prošao njima kroz kosu osjećajući se nemoćno. – Dobra si osoba, znaš da to nije u redu! – Neću poslati tatu u zatvor zbog tebe, Christiane. Sve si nam uzeo! Tata je izvan sebe zbog onoga što si učinio, ostao je bez posla! – Ti si ta koja mu je rekla! – Još si je više čupao kosu. Izmaknuvši se, prešla je na drugu stranu prostorije. Bio je previše zaokupljen da bi vidio što je radila. Prste je ispružila prema radnom stolu, pazeći da ne napravi kakav nagli pokret. Vidjela je da je on na rubu, a već je znala za što je sposoban. Uspjela je prstima dohvatiti dršku skalpela. Nježno ga je povukla prema sebi, uzela sa stola i stavila ga iza leđa. Još je uvijek teško

317 Book as passion & BalkanDownload

disala u njegovoj blizini. Zašto, umjesto skalpela, nije dohvatila svoj mobitel? Naravno da je znala odgovor. Nije mogla nazvati policiju jer bi on prijavio njezina oca, a to još nije učinio. Zašto nije? – Zašto nisi policiji rekao za mog oca? – Odvjetnik mi je rekao da ništa ni o čemu ne govorim. Valjda da ne ispadnem lud ili očajan. Ne bi me pustili uz jamčevinu da smatraju da bih mogao pobjeći. – Planiraš li pobjeći? – Moj tata želi da napustim državu, kaže da ga nije briga za jamčevinu dokle god sam na sigurnom. S privatnom je tvrtkom dogovorio da me potajno izvedu iz zemlje. – Nervozno se nasmijao. – Mislim da misli da sam to učinio! – Znači, negdje ćeš drugdje moči biti čist kao suza? – Ne znaš pod kakvim sam pritiskom zbog tate. Toliko očekuje od mene da nekada jednostavno moram naći ispušni ventil. – Napadajući druge? – Progutala je knedlu dok je izgovarala te riječi, nemoćna precizno reći što je bio učinio. – To se nije dogodilo i znaš to. Željela si to, Abbey! Željela si me! – povikao je tako glasno da su joj njegove riječi odzvanjale u glavi. Gotovo je uvidjela opravdanost njegove tvrdnje, no tada se sjetila Jamieja. Sjetila se ruku koje su joj prekrile usta, sjetila se mirisa alkohola u njihovu dahu dok su ju naizmjence silovali. Sjetila se njihova smijeha i fotografija objavljenih na društvenim mrežama, imena kojima su ju ljudi nazivali. Ne, ništa od toga nije željela. Prije no što je uopće stigla promisliti, vidjela je kako krv ritmički šiklja Christianu iz vrata. Nije bila čak ni sigurna je li

318 Book as passion & BalkanDownload

uopće primijetio. Izgledao je zbunjeno i blijedo, vrlo blijedo. Spustila je pogled na krvavu oštricu u svojoj ruci, i odmah ju ispustila. Vidjela je da on ne može gledati u jednu točku, zjenice su mu se širile i skupljale. Čak mu je i tijelo bilo zbunjeno. Malo je zateturao i spustio pogled. Ruke su mu bile crvene, košulja mu je bila crvena, žarkocrvena, sasvim ispunjena crvenilom. Jednom se rukom primio za vrat. Naposljetku je shvatio što se bilo dogodilo. Drugom ju je rukom pokušao dohvatiti. Nije mogla zakoračiti unatrag, nije imala kamo, no on joj se nije primicao, već je polagano padao, sa zapanjenim izrazom lica. Pao je na leđa, a ona se približila. Stajala je nad njim i još ga uvijek gledala u oči. Krv mu je curila iz kuta usana. I dalje ju je gledao, ali gubio je sjaj u očima. Ruka mu je kliznula s vrata i u djeliću sekunde vidjela je kako ju preklinje, i potom nije bilo ničega. Nije ga više bilo. Nije bilo panike, plača ni pomisli da nazove oca ili policiju. Sustav nije bio pravedan; znala je da bi ju njegov otac proganjao. Ovo ne bi bilo smatrano samoobranom. Zakon je već bio dokazao da, neovisno o istini, nije uvijek na strani pravde. Šikljanje je prestalo te mu je sada iz vrata istjecao samo lagan mlaz krvi. Koža je već počela gubiti ljudski izgled i postajala prozirna. Tamnocrven krug pod njim postupno se širio. Morala je nešto poduzeti. Zgrabila je nekoliko navlaka za namještaj i položila ih oko njega, nadajući se da će upiti većinu krvi. Znala je da ga mora pustiti da iskrvari do kraja. Dohvatila je skalpel i zarezala mu zapešća i gležnjeve kako bi još više krvario. Krv je sve slabije istjecala, srce je prestalo kucati, te se više ništa nije moglo nasilu izvući iz njegova tijela.

319 Book as passion & BalkanDownload

Odlučila ga je balzamirati i potom sakriti. Znala je da će to učiniti čim mu je zarila oštricu u vrat. Bilo je instinktivno. Nikada neće moći biti pronađen. Preletjela je pogledom preko svoje skromne radionice i ugledala oklop ratnika samuraja kako leži ulašten i spreman, kao da joj je svemir ponudio izlaz, nadoknadivši joj sve što joj je bio oduzeo; ponovno uspostavivši ravnotežu. Postupak je započela prikupljanjem što je moguće veće količine formaldehida. U ormariću ga je imala pohranjenog u velikim plastičnim bocama, no nije ga bilo dovoljno pa je tražila nešto čime bi ga mogla pomiješati. U kutu je ugledala goleme vreće gipsa koji je koristila u izradi životinjskih odljeva na mjestima gdje je strvinu trebalo zamijeniti i staviti joj novu kožu. U kanti je pomiješala gips i formaldehid te spojila mehanizam za pumpanje, koji se čuvao u muzeju u slučaju da dođe do poplave. Dohvatila je gumene cijevi i pričvrstila ih na tijelo, umetnuvši ih u glavne vene kako bi opasna tekućina mogla kolati tijelom, zamijeniti ono što je ostalo od krvi i izbaciti ju kroz arterije van. Od mirisa formaldehida osjećala je vrtoglavicu. Morat će naći još navlaka jer su ove na podu bile već sasvim natopljene. Kad je tekućina koja je istjecala iz Christianova leša naposljetku poprimila bljedoružičastu nijansu, isključila je pumpu. Bližilo se deset sati navečer; morat će nazvati doma i lagati ocu. O važnosti laganja naučila je nakon napada. Znala je da ljudi ne žele uvijek čuti istinu, katkad je njezino breme bolje zadržati za sebe. Uporno je radila. Velike je crvene, natopljene navlake stavila u vreće. Mirisale su slatko i ljepljivo. Nepogrešiv smrad smrti. Tijelo je omotala žicom kako bi ga mogla postaviti u željeni položaj i potom mu je užem omotala zapešća, postavivši ga na čistu navlaku. Prošla su tri sata otkako je umro i znala je da će

320 Book as passion & BalkanDownload

uskoro nastupiti mrtvačka ukočenost, između dva i šest sati od smrti. Nadala se da će balzamiranje dovoljno dugo usporavati taj proces kako bi stigla završiti. Vukla ga je kroz hodnik do Azijske sobe, kao da je ona konj, a on kočija. Uže joj se usijecalo u trbuh. Staklena je vitrina bila spremna za ratnika samuraja. Moći će ona to. Zanemarila je bolove u kostima dok je pokušavala podići Christiana. S gipsom i formaldehidom koji su mu kolali tijelom bio je još teži nego prije, zasigurno dvostruko teži od nje. No bila je ustrajna, postojao je način, morao je postojati. Prebacila je uže preko grede i povukla ga kako bi ga uspravila. Oči su mu još uvijek bile otvorene. Jednim je dijelom željela da vidi sve što se događa, baš kao što su oni nju natjerali da gleda. Morala ga je brzo postaviti u željeni položaj, prije no što se ljepljiva smjesa u njemu nije slegnula. Uz pomoć nekih podupirača uspjela ga je zadržati na mjestu. Pištoljem za čavle pričvrstila ga je za velik drveni potporanj unutar prostora koji će mu sada biti posljednje počivalište. Kožu mu je obložila zavojima natopljenima gipsom, kako bi ispod oklopa izgledao kao gipsani odljev čovjeka, iako ova vitrina sigurno još dugo neće biti otvarana. Počela ga je odijevati. Imala je svoju iglu i konac te ga je zašila u željeni položaj. Zatvorila mu je vjeđe i zašila ih, te ih omotala crnom neprozirnom gazom, kako ga se ne bi moglo vidjeti kroz brončanu masku koja će mu uskoro prekrivati lice. Naposljetku je pravilno postavila kožne ploče i zajedno ih privezala. Vani se već sasvim razdanilo. Za svega nekoliko sati muzejsko će osoblje početi dolaziti. Bila je iscrpljena, ali ni po čemu se nije dalo zaključiti da samuraj nije tek njezino najbolje dosadašnje djelo. Nije se dalo ni zaključiti daje bio stvaran. Vreće pune stvrdnutih i krvavih navlaka odvukla je u podrum, gdje se nalazila peć koja je grijala

321 Book as passion & BalkanDownload

muzej. Upalila je peć i počela u nju bacati sve što bi Christiana moglo dovesti u vezu s muzejom. U džepu mu je našla dnevnu autobusnu kartu te joj je laknulo što nije trebala premještati njegov automobil. Oribala je podove i zaključala ured kad je završila; kroz neko ga vrijeme nije željela vidjeti. Danas će nazvati i javiti da je bolesna. Od umora je jedva mogla pomicati rukama i nogama. Nije mogla dočekati da dođe kući, legne u krevet, zaspi i sanja. Zatvorila je vrata muzeja i zaključala ih, iskravši se prije no što je stigao netko od ostalog osoblja. Spavala je kao da je prije toga bila budna tisuću godina, divnim blaženim snom. Njezin je otac bio u pravu, svijet je bio bolje mjesto sada kada mu Christian i Jamie nisu pripadali. Ovo je bila njezina prilika. Imala je svoje mjesto na svijetu i ovaj joj ga put nitko neće moći oduzeti.

322 Book as passion & BalkanDownload

32. POGLAVLJE Stolica Adrian je čekao na stubama koje su vodile u muzej, pogledavajući na sat. Bilo je osam i deset, Grey je kasnila. Razne osobe iz zajednice već su pristigle, ali glavni inspektor Morris nije bio na vidiku. – Dobro ti stoji smoking, Miley. Čak i uz šljivu na oku. Da nije prepoznao poznat način izražavanja, Adrian ne bi znao otkud zna tu ženu. Ali to je bila Grey, jedino ga je ona tako zvala. Već joj se spremao uputiti kompliment, no zbog njezina se pogleda predomislio. – Kasniš – naposljetku je izustio. Nije bio u stanju opisati riječima, čak ni oblikovati u mislima, kako je izgledala. Naravno da je izgledala dobro, ali neće se u to upuštati, ne s njom. – Trebalo mi je dvadesetak minuta da izađem iz automobila! Ova haljina nije napravljena za vožnju! – Sigurno ne za vožnju u Miniju. – Nasmiješio se. Gledaj ju u lice, neprestance si je ponavljao. – Što se tebi dogodilo? – Pokazala je prema njegovu oku. – Zabio sam se u vrata – ravnodušno je rekao prije no što se okrenuo i krenuo uz stube.

323 Book as passion & BalkanDownload

– Gdje ćemo početi? – Vukla se za njim, prihvativši očitu laž. – Predlažem da se razdvojimo i pogledamo uokolo. Vidjet ču mogu li ponovno uči u ured staroga, a ti ga pokušaj zadržati podalje. – Zastao je na vrhu stuba i nagnuo se prema njoj. – Ako vidiš šefa, dođi me potražiti. Nemoj na svoju ruku razgovarati s njim, ne dok ne saznamo što se zbiva. Imam jako loš predosjećaj o ovome. – Ne brini se za mene, Miley. Znam se čuvati. – S nelagodom se nasmiješila, a on se sjetio kada mu je posljednji put bila uputila te riječi, sjetio se ožiljka koji joj se protezao cijelim torzom, te ju potapšao po ramenu. Znao je da je uznemirena. Ušli su i pokazali svoje pozivnice. Ovi se nisu ni potrudili provjeriti im imena, samo su ih pustili unutra. Lowestoft nije bio na vidiku, ali ni itko drugi tko bi se uklapao u opis mogućih budućih žrtava. Dosad su sve žrtve bile približno istih godina, a na ovoj su proslavi svi bili malo mlađi. Miles se uspio provući pokraj zaštitara koji se udvarao recepcionarki, bjesneći kad bi se samo obratila kojem od dobro odjevenih muškaraca koji su došli sami. Adrian je prepoznao tu vrstu bijesa, ljubomornog bijesa. Njegov je otac, dok je bio živ, bio sličan tip muškarca. Da je Adrian imao vremena, stao bi i poklonio joj malo pažnje, samo zato što su takvi muškarci izazivali bijes u njemu. No bilo je važnijih stvari kojima se trebao posvetiti. Prošao je hodnikom koji je vodio do ravnateljeva ureda. U tom je dijelu muzeja bilo mračno, sablasno. Rukom je uhvatio kvaku i najednom mu se pred očima pojavila slika patologova zimskog vrta, krvi, mačke. Užas tog prizora nije ga puštao; što ako se nešto slično nalazilo iza vrata? Pripremi se. Polako je

324 Book as passion & BalkanDownload

okrenuo kvaku i pričekao škljocaj, malčice odgurnuo vrata i provirio unutra. Prostorija je bila mračna i prazna. Kroz prozor je ulazio hladan sumrak i bacao svoj sivkast sjaj preko radnog stola. Ušuljao se unutra, tiho zatvorivši vrata za sobom. Prišao je stolu; bio je uredan. Pokušao je otvoriti ladice, ali bile su zaključane. Izvukao je ručnu svjetiljku i osvijetlio stražnji zid. Na njemu je vidio certifikate izvrsnosti i razne nagrade strukovnih tijela za koja nije ni čuo. Ništa se korisno tu nije moglo naći, a da se ne napravi nered, a bez naloga za pretres takvo bi što bilo teško objasniti. Izašao je van i nabasao na djevojku. Pokušavao je smisliti opravdanje za to što je bio u uredu. – Vi ste policajac? – rekla je. Pitanje je bilo neočekivano. – Da, baš tražim gospodina Lowestofta. Znate li gdje je? Ja sam detektiv Miles. – Ispružio je ruku, ali ona ju je ignorirala. – Što znate o gospodinu Lowestoftu? – Čuo je kako joj glas drhti, bila je uznemirena. – Radite li ovdje? – Da. Ja sam Abbey Lucas. – Zašto vaše ime nije na popisu osoblja? – Ovo je mjesto prepuno lažljivaca, detektive. Mnoge stvari nisu kakvima se čine. – Pokušala se nasmiješiti, ali je umjesto osmijeha napravila grimasu. Adrian se pitao koja je njezina uloga u ovoj priči. – Koje stvari? – Zastao je i pogledao ju. – Nešto vam želim pokazati, biste li pošli za mnom? – Okrenula se i počela udaljavati. – U redu. – Slegnuo je ramenima i krenuo za njom. Bilo je nečega sablasnog u njoj. Čudna je to bila djevojka, nježnoga glasa i tamnih očiju, ali ne tamnih od njihove smeđe boje, već tamnih

325 Book as passion & BalkanDownload

kao da su uklete. Hodao je pokraj nje dok se probijala kroz mnoštvo. Vidio je da ga Grey gleda, slegnuo je ramenima i nastavio slijediti djevojku do jedne od izložbenih prostorija na drugoj strani muzeja. Zaustavila se u prostoriji punoj mrtvih ptica, položivši prste na staklenu vitrinu u kojoj su se nalazili gavrani. Gledala je unutra i Adrian joj je vidio suze u kutovima očiju. – Jeste li dobro? – pitao je. Glupo pitanje, djevojka očito nije bila dobro. – Želim da mi nešto obećate. – Okrenula se prema njemu, preklinjući ga pogledom. Činilo mu se kao da gleda napušteno štene ili nešto podjednako bespomoćno. Primila ga je za ruke i pogledala. – Obećajte mi! – O čemu se radi? – Volio bi obećati, ali znao je da ovoj djevojci ne treba obećavati, ne kada je znao da neće moći kontrolirati ono što će uslijediti. – Pokazujem vam ovo kako biste shvatili, kako biste znali kroz što je prolazio. Što su mu učinili. Zašto je postao to što je sada. – Što su učinili kome? – Bio je samo dijete. Oni su ga napravili ovakvim, ali da ga poznajete kao što ga ja znam, tada biste razumjeli daje jedino ovako moglo završiti. Ja to znam bolje i od koga. – Što ste mi željeli pokazati? – Povukao je ruke. Ona je znala. Znala je tko je ubojica. Nakon što je pritisnula prekidač, povukla je izložbenu vitrinu koja se odmaknula od zida, otkrivši tajnu odaju iza. Unutra je bilo mračno. Kroz vitraj je vidio pun mjesec, no od njega nije dopirala nikakva svjetlost. Adrian nije želio ući,

326 Book as passion & BalkanDownload

ponovno mu se pred očima pojavila slika patologa. Vraćala mu se u trenucima kada se osjećao ugroženo. Trenutačno se nesumnjivo osjećao ugroženo. Što će naći kad uđe? – Imate li ručnu svjetiljku? – Nasmiješila se i ispred njega zakoračila unutra. Adrian je upalio svjetiljku i zasvijetlio pred sobom. Dok se ogledao po prostoriji, sjetio se što je Gary Tunney bio rekao o sotonističkim kultovima. Bilo je nečega vrlo zlog u načinu na koji je prostorija bila uređena. Stolice su bile usmjerene prema sredini, gotovo kao na pozornici. Pod je bio pun mrlja i Adrian nije morao upotrijebiti maštu da bi znao što se u ovoj prostoriji događalo. Djevojka je otišla do ugla i činilo se kao da je nestala u tami, no i dalje ju je mogao čuti. Nešto je zazveckalo. Čuo je kako nešto željezno struže o nešto drugo željezno. Namjerava li ga ubiti? – Jeste li tu? – prošaptao je. Vratila se s knjigom i pružila mu ju. Iz džepa je izvukao gumene rukavice te ih navukao prije no što je primio knjigu. – Evo što su mu radili ti ljudi koji su umrli. To su mu radili. Rezali su ga i palili; potpuno su ga slomili. Tjerali su ga da ozljeđuje druge. Otvorio je knjigu i pogledom preletio preko fotografija. Vidio je prizore koji su ga podsjetili na mjesta zločina, samo što je ista osoba bila na ama baš svakoj slici. Vidio je lica nekih od počinitelja. Ugledao je patologa, ravnatelja, ali i poznato lice svojega šefa, znatno mlađega glavnog inspektora Harolda Morrisa. Želudac mu se okretao pri pogledu na svaku sliku. Ti su ljudi bili cijenjeni pripadnici zajednice, bili su na položajima od povjerenja. Ugledao je bivšeg ravnatelja svojega sina, Jeffa Stonea,

327 Book as passion & BalkanDownload

kako zamahuje žaračem i utiskuje ga u tijelo dječaka. Dim na slici zorno je prikazivao užarenost instrumenta, štetu koju je nanosio. – Zašto su to radili? – Postoji li dovoljno dobar razlog za to? Radili su to jer su bili bolesni iznutra; jer su to željeli raditi. Neki ljudi vjeruju da imaju bogodano pravo podčinjavati druge, neograničeno vladati nama, a mi im ne predstavljamo ništa doli igračke. – Suze su joj zastale na trepavicama, prijeteći da će pasti u svakom trenutku. No mogao je vidjeti da im ona to neće dopustiti. – Gdje je on sada? Vaš prijatelj... – Ne znam. Kunem se da ne znam. Bila sam s njim ranije, ali kad sam se probudila, nije ga više bilo. Zato vam ovo pokazujem. Vidjela sam vas već prije tu, i željela sam biti sigurna da ćete imati sve dijelove priče prije nego što on nastrada. Znam da ćete ga uloviti, mislim da to i želi. Želi biti kažnjen za ovo. – Tražili ste me da vam nešto obećam? – Da, samo sam htjela biti sigurna da ćete poslušati njegovu stranu priče. Obećajte mi da ćete toliko učiniti. On nije loša osoba. U normalnim okolnostima Adrian bi bez sumnje znao što sljedeće učiniti. Uhitio bi djevojku i odveo ju u postaju na ispitivanje. No to se sada ovdje nekako činilo pogrešnim. Bilo mu je mučno od pomisli što ne zna kome u postaji može vjerovati, što ne može jamčiti sigurnost ovoj ženi. Ona je njemu prišla i izložila se iako ga se trebala kloniti. Donio je, prema vlastitoj procjeni, jedinu moguću odluku u ovakvim jedinstvenim okolnostima. – Morat ću s vama razgovarati poslije. Hoćete li biti tu? Još je jednom prije odlaska pogledom preletio uokolo. Žmarci su ga prošli cijelim tijelom. Ova je odaja stoljećima bila ovdje; bio je uvjeren da može još malo pričekati, barem dok ne

328 Book as passion & BalkanDownload

saznaju tko je još sve upleten iz njihova odjela. Dati im sada korisne informacije, prije no što su ispitali Morrisa, mogla bi biti velika pogreška. Adrian je trenutačno djelovao isključivo pouzdavši se u svoj instinkt. Kad je izašao iz prostorije, djevojke nije bilo. Zatvorio je vrata i vratio se da potraži Grey. Imogen je s pladnjeva koji su kružili uokolo odabrala sok od naranče, iako bi, da je mogla, radije odabrala šampanjac. Sa susjednog je pladnja dohvatila pregršt pogačica od lisnatog tijesta. Poslužitelj se trudio prikriti izraz gađenja na licu dok je uzimala sve do posljednje pogačice i trpala ih u ubrus na grudima, koji joj je netko dodao dok je pokušavala iskapiti piće kako bi prije poslužiteljeva odlaska mogla uzeti novu čašu. Jela je kad je bila nervozna, a danas ništa nije bila pojela. Bila je svjesna da će joj, kada sa sebe skine ovu haljinu, ostati tragovi na mjestima gdje su joj se šavovi urezivali u kožu; prošlo je dosta vremena otkako je nosila nešto tako pripijeno. Istog je trenutka osjetila kako joj je sok od naranče dospio u mjehur. To će biti zanimljivo. Uputila se prema ženskom zahodu. Dok je sama prolazila hodnicima, osjetila je dašak nadolazeće propasti; nešto nije bilo kako treba. Bila je sve svjesnija sjena koje je ugledala krajičkom oka. Učinilo joj se da se netko kreće, no kada se okrenula da provjeri, sve je bilo mirno. Tih zvuk neprekidnog monotonoga govora u Rimskoj izložbenoj sobi tu se u mraku doimao poput zlokobnih uputa. U zahodu je morala upotrijebiti sve svoje vještine ljubitelja joge da se probije do donjeg rublja bez skidanja haljine. Itekako je bila svjesna da ju, ako ju otkopča, nikada više neće moći navući na sebe te će biti prisiljena provesti ostatak života u muzejskom zahodu ih izaći samo u gaćicama, jer ju je mudra Denise

329 Book as passion & BalkanDownload

nagovorila da skine svoj bež grudnjak. Kretanje u pripijenoj večernjoj haljini bilo je znatno teže kad je prostor za kretanje bio manji od pola metra. Na kraju je morala izaći iz zahodske kabine da bi haljinu mogla dobro navući, a da joj se pritom istovremeno ponovno ne skinu gaćice. Jedna od nevjerojatno elegantnih pokroviteljica gledala je kako se Imogen bori s haljinom. – Mogu li vam pomoći? – Imogen se otresla na ženu, koja se vratila ponovnom nanošenju ruža na usne. Dok se vraćala na zabavu, prišao joj je zaštitar s čašom šampanjca u ruci. – Dobro se zabavljaš? – upitao je. Na licu je imao ljigav smiješak. Možda to nije pokazala, no zakolutala je očima u sebi. – Smijete li to piti? Niste li na dužnosti? – Besplatno je. Ovaj posao nema baš mnogo povlastica, kao što možeš zamisliti. Premda se ovo sada definitivno čini kao jedna od njih. – Odmjerio ju je pogledom. Suzdržala se da ne progunđa. U jednom je gutljaju iskapio sadržaj čaše za šampanjac. – Moram se sada vratiti na zabavu – nestrpljivo je rekla. Nije imala vremena za ovo. – Što kažeš na privatnu zabavu? Samo ti i ja? – Malo se približio, stavivši joj ruke na bokove i polako ih pomaknuvši do stražnjice. Ovo mu nije bilo prvo piće danas, vidjela je da je pijan. Možda je čak bio i nadrogiran jer su mu se oči gotovo izvrtale. – Koliko god bila privlačna ta ponuda – jednom je rukom posegnula u torbu i izvadila novčanik, otvorila ga i stavila mu policijsku značku pred lice – mislim da ću odbiti. Dignuo je ruke u zrak i široko se nasmiješio, malo posrćući unatrag i smijuljeći se.

330 Book as passion & BalkanDownload

– Ne bih imao ništa protiv malo tvoje policijske brutalnosti, ljepotice. – Onda dobro. – Nasmiješila se i okrenula da provjeri jesu li sami. Malo je zadigla haljinu na bedrima kako bi bila pokretljivija prije no što ga opali koljenom u međunožje. Još uvijek nasmiješen, sklupčao se na podu i zacvilio. Ona si je poravnala haljinu i vratila se na zabavu. – Sve vas molim za pozornost! – uzviknula je plavuša s recepcije. – Molim vas da krenete za mnom u svečanu dvoranu. Službeno ćemo najaviti ponovno otvaranje muzeja, kao i neke uzbudljive vijesti o nadolazećim zbivanjima i izložbama. Ljudi su slijedili djevojku i stali ispred dvostrukih vrata. Široka ružičasta vrpca bila je razvučena ispred vrata, a recepcionarka je držala škare. Imogen je pretpostavila da je ondje bilo nešto više od stotinu uzvanika. Neka je lica prepoznala iz novina. Također je prepoznala dizajnersku odjeću, haljine koje su vjerojatno stajale više od mjesečne najamnine. Da ne spominjemo cipele, većinom pretijesne i neudobne, ali iznimno elegantne. Vidjela je kako su neke žene izvukle stopala misleći da ih nitko ne gleda, savinuvši ih i ispruživši prije nego što su ih ponovno ugurale unutra. U sebi se nasmiješila pomislivši na svoje čizme ispod haljine. Pogledala je na ručni sat. Plavuša je među velikim mnoštvom kimnula glavom muškarcu u odijelu izrađenom po mjeri. Prišao joj je sa smiješkom na licu i uzeo škare iz ruku. Nešto mu je šapnula na uho, a on se nastavio smješkati, iako je Imogen primijetila da je smiješak postao usiljen. – Dakle, gospodin Lowestoft zamolio me da kažem par riječi nakon njega, no čini se da se razbolio i da večeras neće moći biti s nama. Zovem se Matthew Holder i od Teda, gospodina Lowestofta, preuzet ću upravljanje nakon što se umirovi. –

331 Book as passion & BalkanDownload

Nakon nekoliko razdraganih uzdaha i malo pljeskanja, muškarac je podigao ruke da smiri mnoštvo, a s lica mu nije silazio isti nervozan smiješak. – Hajdemo, dakle, pogledati ovu prostoriju. Čuo sam da je doista spektakularna. Molim vas, slobodno fotografirajte, ali bez bljeskalica. Neki su uzvanici izvadili mobitele kako bi na snimkama mogli zabilježiti ovaj trenutak za buduće naraštaje. Holder je podigao škare i prerezao vrpcu, nakon čega je uslijedilo još pljeskanja. Djevojka je primila kvake dvostrukih vrata i širom ih otvorila. Holder se i dalje smiješio, okrenut prema mnoštvu. Imogen je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što gleda. Iz publike je doprlo nekoliko teških uzdaha i iznenada potom vrisak od kojega se ledila krv u žilama. Probijala se kroz gomilu. – Policija! Pustite me da prođem! – viknula je Imogen. Vidjela je mobitele i dalje u zraku kako snimaju prizor golog Theodorea Lowestofta, vezanog za željeznu stolicu i rasporenog od prepona do prsnog koša, posve unakaženog lica, rasječenog od uha do uha, bez jezika, s nesmetanim pogledom na prazninu u kojoj se trebao nalaziti. Istog je trenutka požalila što je pojela sve kanapee. Duboko je udahnula. – Isključite mobitele, molim vas, ovo je mjesto zločina. – Zatvorite ta vrata! – Matthew Holder okrenuo se i pogledao u svečanu dvoranu, te se smjesta prignuo kao da će povratiti. Imogen je projurila pokraj njega i dohvatila vrata, povukavši i zatvorivši jednu stranu, dok je recepcionarka povukla drugu. Zatvorivši Lowestofta unutra, čuvajući mjesto zločina.

332 Book as passion & BalkanDownload

Imogen je iz torbe izvukla mobitel i nazvala Milesa, ali čula je njegov mobitel prije nego što ga je ugledala. – Što se događa? – doviknuo je preko ljudi, probijajući se do nje. – Imamo sljedeću žrtvu, Miley. – Trudila se ne zvučati ozbiljno, ali bilo joj je jasno da ne uspijeva u tome. Stavio joj je ruku na rame daju umiri, bio je obazriv. – Svi idite i pričekajte u predvorju, molim vas. Neka nitko ne odlazi! – viknuo je Miles. Izvukao je mobitel i nazvao hitnu pomoć, iako očigledno više nije bilo hitno. Lowestoft je bio i više nego mrtav. Imogen je prišla zaštitaru čiji je ego još uvijek bio povrijeđen, ali ako ništa drugo, od njezine se »intervencije« otrijeznio. – Pobrinite se da nitko ne ode. Mislite li da možete to? – Da, gospođo. – Ja sam detektivka, a ne neka smežurana stara usidjelica koja vas moli uslugu. – Pardon, detektivko, što god ti kažeš! – Podrugljivo se nasmijao prije no što je prišao ulaznim vratima i zatvorio ih. Uzvanici su počeli negodovati. – Žao mi je, ljudi. Morat ćete se strpjeti. – Koliko je loše? – Miles joj je prišao i upitao ju. – Gore od ičega što sam dosad vidjela. – Nisam toliko siguran u to. – Podigao je veliku knjigu s kožnim koricama zlokobna sjaja. – Ne znam želiš li uopće ovo pogledati. Volio bih da ja nisam, kao i mnogo toga vezano uz ovaj slučaj.

333 Book as passion & BalkanDownload

– Pokaži mi – rekla je. On je već imao navučene rukavice. Nije imalo smisla da oboje njome rukuju. – Tvoja odluka. Otvorio je knjigu i pokazao joj što se u njoj nalazi. – Mislim da smo možda otkrili motiv – uspjela je izgovoriti dok je okretao stranice. Ostala je bez daha i osjetila je kako joj se ponovno sprema napadaj panike. Zatvorio je knjigu; nije se sada mogla s time nositi. Prvo se moraju pozabaviti Lowestoftom. – Nazvat ću postaju. – Miles je još uvijek u ruci držao mobitel. Imogen je prišla jednom od brojnih poslužitelja koji su i dalje poslušno stajali poredani unaokolo. Dohvatila je dvije čaše šampanjca i naiskap ih popila. K vragu i sve. Miles se vratio do nje. – Ima li kakvih vijesti o šefu? – Ne, ali primili su poziv iz Mikeove kuće. Mrtav je... Objesio se. – Kriste! Daniels? – Imogen je znala da je bio na rubu. Vidjela mu je to u očima nakon što im je otkrio svoju ulogu u svemu tome, ali ovo nije očekivala. – Ne znam kome više vjerovati, ovo nije normalno. – Pa, meni možeš vjerovati. – Nasmiješio se. Da, mogla je, znala je to. Poput njega, ona je također otpočetka bila autsajder, i prije nego što su se uopće upoznali. Sada su činjenice počele izlaziti na vidjelo. Činilo se da svakog trenutka iskrsavaju novi užasi. Kraj mora biti blizu. Koliko ovo još može potrajati? Činilo se da ovo sve više postaje javno, što je obično dobar pokazatelj da se stvari bliže vrhuncu. Jesu li oni bili jedini u potrazi za istinom?

334 Book as passion & BalkanDownload

Sinulo joj je, nakon gledanja u knjigu, da su možda čak na ubojičinoj strani, tko god on bio. – Otkud ti ta knjiga? – Dala mi ju je djevojka koja tu radi. Pokazala mi je prostoriju s tih slika, bilo je užasno. Nikada nisam ništa slično vidio. – Gdje je, dovraga, ona sada? Zar ju nećemo privesti? – Ona je prišla meni, Grey. Baš kao što mi je i Ryan prišao, a sada je mrtav. Ni ja ne znam kome više vjerovati, a ne mogu imati tuđu smrt na savjesti. Ne znamo je li Daniels bio jedini upleten. Samo znamo da gaje netko ubio jer su ga vidjeli kako s nama razgovara u postaji. – Dobro, možda si u pravu. I, tko je ona? Zašto ti je to pokazala? – Po svemu sudeći, da bih mogao razumjeti, a najviše me brine to što mislim da razumijem. – Ipak, ne možeš samo tako ubijati ljude okolo. – Ne, ne možeš. Premda pomišljam da je ovaj slučaj možda iznimka od pravila. Čuli su zvukove sirena koji su dopirali izvana. Kimnula je zaštitaru i on je otvorio vrata. Imogen je duboko udahnula i pogledala lica detektiva i onih u uniformi, pitajući se koliko ih je u ovo upleteno, koga još Morris kontrolira. Hvala Bogu da ima ravne pete, bit će ovo duga noć.

335 Book as passion & BalkanDownload

33. POGLAVLJE Sin Još jedno jutro, još jedno tuširanje koje mu baš i nije donijelo olakšanje. Adrian bi najradije da si je mogao oprati sam mozak. Vidio je nekoliko gadnih stvari tijekom godina provedenih u policiji, ali nikada ništa nalik ovom. Neki bi proveli cijelu karijeru čekajući ovakve slučajeve, nadajući se nečemu velikom i zanimljivom, nečemu za što se dobivaju odlikovanja i javna priznanja. Nečemu zbog čega bi im se lice pojavilo na svim vijestima. No on je samo htio da može noću mirno spavati, bez groznih slika koje bi mu se javljale u snovima. Grey je bila u pravu. Prizor ubijenog Lowestofta pripadao je među najgore koje je ikada vidio. Cijelo mjesto zločina kao da je odisalo iskonskom mržnjom. Nije se samo radilo o tome da se Lowestofa ubije nego da ga se ponizi, da se oskvrne njegov voljeni muzej i svijetu otkriju njegove tajne. Istina, koja se najzad mogla probiti kroz maglu i doprijeti na svjetlo dana, sada će izaći na vidjelo. Adrian je policajcima koji su stigli na mjesto zločina rekao za tajnu odaju i oni su ju sada pomno istraživali, fotografirali i prikupljali sve moguće dokaze. Mogao je samo zamisliti uzorke DNK; znao je da je odaja štošta vidjela. Uzeo je knjigu kao dokaz i osobno ju predao Garyju Tunneyju da vidi što može iz nje izvući – datume,

336 Book as passion & BalkanDownload

vrijeme, bilo što. Morao je saznati koliko god je mogao. Dječak na slikama bio je izložen mučenju do krajnjih granica, ali zašto? Abbey Lucas također je bila u pravu. Postojao je samo jedan razlog zašto bi itko takvo što učinio. Jer ih je to uzbuđivalo. Adrian je stajao pred ogledalom u kupaonici i obrisao s njega paru, gledajući svoje tijelo u potpuno novome svjetlu. Shvaćao je koliko je život krhak, znajući da manje od dva centimetra kože i mesa dijele vanjski svijet od čovjekove nutrine. Jedan oštar rez mogao bi sve to promijeniti. Pogledao je svoje ožiljke i pomislio na ispitanika broj 89; odjednom mu se njegovi nisu činili tako strašnima. Iz ostalih knjiga u odaji, koje su datirale još od početka devetnaestog stoljeća, ustanovio je da je i ostalih osamdeset osam »ispitanika« bilo dobro dokumentirano, te da su također skončali u toj odvratnoj prostoriji. Sjetio se odrastanja s ocem, sustavnog nasilja, majke koja bi se tijekom gotovo cijelog razdoblja njegove mladosti samo stisnula u kutu, nakon čega bi uslijedile neobjašnjive modrice i neuvjerljive isprike. Znao je da ga je ono što je tada bio vidio promijenilo. Batine su ga učinile drukčijim od ostale djece. Većina onih koji su prošli isto što je i on prošao završili bi kao Ryan Hart, nasilno se probijajući kroz život. Ali jednoga dana, došavši na dojavu o obiteljskom nasilju u kuću Milesovih, detektiv Morris odveo je Adriana na stranu da ga ohrabri. Rekao mu je nekoliko utješnih riječi i dao mu telefonski broj na koji ga je mogao izravno dobiti u slučaju da mu ikad išta zatreba. Morris je bio razlog zašto se Adrian priključio policiji. Bilo mu je teško pomiriti ono što je znao o tom čovjeku s čovjekom koji je barem djelomice bio odgovaran za strašne slike mučenja koje su ispunjavale veliku kožnu knjigu. Morris mu je bio mentor, njegova stijena, jedina osoba koju je doživljavao kao dio obitelji,

337 Book as passion & BalkanDownload

kad se već toliko razočarao u vlastitu. Otac mu je bio narkoman, a majka je jednostavno trpjela očevo drogiranje i batine, okrećući glavu u stranu kad bi otac usmjerio šake prema Adrianu. Zazvonio mu je mobitel i prenuo ga iz neželjenog prisjećanja. Pogledao je u zaslon, bila je to opet Andrea. Nije se mogao danas nositi još i s njom. Uvijek je to radila; uvijek je zvala u pogrešno vrijeme. Pustit će da zvoni dok se ne uključi govorna pošta. Zasigurno ga je zvala jer je vidjela da ju je bio zvao u svezi Tomove škole, ali taj će razgovor zasad morati pričekati. Adrian je ušao u policijsku postaju. Denise je maramicama otirala suze s očiju. Vijest o Danielsu proširila se poput šumskog požara. Pogledala ga je i brzo skrenula pogled. Pomislio je da bi joj trebao reći nešto utješno, ali to je izlazilo izvan okvira njihova prijateljstva, pa je samo nastavio hodati. Grey je odmahnula glavom kad je Adrian ušao u operativnu prostoriju. Morrisu još nije bilo ni traga. Nitko osim Adriana i Grey nije znao zašto se Daniels ubio. Slutio je da je vjerojatno i Morris to znao, ma gdje se nalazio. – Misliš li da je još živ? – Grey ga je tiho upitala. – Mislim da bismo znali da nije. Čovjek koji je to učinio više se ne skriva; želi da istina izađe na vidjelo. – Slažem se. – Mislim da je Morris svojevrstan izlazak na bis, a da je Lowestoft bio glavna točka. U muzeju upravo traje istraga. Pretražuju odaju zla i sve ostalo. Saznat će se za Lowestoftovu povezanost s ostalim žrtvama. Srećom, ti su bolesnici vodili dobru evidenciju. – Znamo li nešto više o ubojici?

338 Book as passion & BalkanDownload

– Djevojka u muzeju zna o kome se radi. Mogli bismo ju dovesti u postaju, ali bojim se da joj ne bismo mogli jamčiti sigurnost. – Užasan osjećaj, zar ne? – Tebi je sve to zacijelo deja vu. – Pa je, posebno kad vidim da je većina šupčina ovdje. Znam samo to da nijednom od njih ne vjerujem. Pitam se sad je li ih Morris pozvao ovamo samo da bi mi zagorčao život. On zna cijelu pozadinu; moj je prijašnji šef s njime igrao golf. Kladim se da su se dobro nasmijali kad su razgovarali o onome što mi se dogodilo. – Što ti se to točno dogodilo? – upitao je Adrian, dobro znajući da je izostavila neke pojedinosti. – Uopće nije vrijedno o tome pričati, Miley. Sve što trebaš znati jest da nisu dobili ono što su htjeli. Barem ne u potpunosti. Tijekom posljednjeg slučaja na kojem sam radila, onom vezanom uz drogu u mom gradu, nisam zapravo trebala izvući živu glavu. – Je li itko bio uhićen? – Da, nekoliko ljudi. No glavni nam je osumnjičenik umro u pritvoru. Naravno da sam i za to ja bila kriva. – Sranje. Na neki način baca novo svjetlo na moj gubitak dokaza – kazao je Adrian. – Da, zar ne? – Nevoljko se nasmiješila. – Hajde, usredotočimo se na ovaj slučaj. Jedna po jedna katastrofa, ha? Adrian je na stražnjici osjetio kako mu mobitel vibrira. Izvukao ga je iz džepa. Opet ga je zvala Andrea. – Što je? Radim! – odbrusio je. – Adriane, trebao si vratiti Toma danas do deset ujutro. Zašto si na poslu? Gdje je Tom?

339 Book as passion & BalkanDownload

– Tom nije sa mnom, o čemu to govoriš? – Rekao mi je da te nazvao da dođeš po njega. Nešto smo se posvađali. Gdje je Tom, Adriane? – bijesno je rekla, a po glasu je osjetio kako joj se bijes pretvara u zabrinutost. – Jučer me uopće nije zvao. Nemam nijedan njegov propušten poziv. – Ne jučer, prekjučer. Onda te sigurno tražio u postaji. – Riječi su odjeknule u Adrianovim ušima. Odjurio je do Deniseina stola jer su svi pozivi išli preko nje. – Denise! – viknuo je Adrian, a ona je podigla pogled. – Je li me u petak Tommy nazvao u postaju? – Da, ali ste vas dvoje već bili otišli. – Je li netko razgovarao s njim? Tko je s njim razgovarao? – Daniels. Stajao je baš ovdje kad je Tom nazvao, uzeo mi slušalicu i preuzeo poziv. – Dok je izgovarala te riječi, Adrian se načas potpuno smeo. Ako je Daniels bio mrtav, gdje je onda, dovraga, bio Tom? Spustio je pogled na mobitel, Andrea je još bila na vezi. Podigao ga je do usta. – Čuj, Andrea, ne znam gdje je Tom. – Kako to, dođavola, misliš? – Uopće nisam razgovarao s njim u petak, kunem ti se. – Pa ne bi tek tako na svoju ruku otišao. – Znam. Moraš mi vjerovati; pronaći ću ga. – Tebi vjerovati? Kako da ti vjerujem kad si mi izgubio sina! – Pa, nisam ga ja izgubio. Ako ćemo već tražiti krivca, onda si ti ta koja ga je izgubila. Ali to neće nikome pomoći. – Gade jedan! – Ja se time bavim, Andrea. Pronaći ću ga, obećavam.

340 Book as passion & BalkanDownload

– Daj mi da razgovaram s Harryjem. – Disala je teško, a glas joj je bio povišen. Mogao je osjetiti da je bila bijesna, no jedino što je registrirao bila je riječ Harry. – Čuj, nazovi neke njegove prijatelje, možda je to samo neki njegov štos. Vjerojatno nije ništa. Ta tinejdžer je. – Prekinuo je vezu. Grey je stajala do njega, gledajući ga sa zabrinutim pogledom na licu. Nije htio ništa reći pred Denise, ne znajući je li bila na njegovoj strani ili ne. – Denise, ako me itko bude tražio, reci da sam nazvao i javio da sam bolestan, u redu? To reci bilo kome tko nazove! Uzimam slobodan dan. ★ Adrian je jedva osjećao tlo pod nogama dok je trčao prema svom automobilu. – Ja ću voziti, Adriane, uđi u moj automobil – doviknula mu je Grey. Nije se želio prepirati, a kako nije baš mogao ni jasno gledati, ušao je u njezin automobil. Grey je, blago rečeno, vozila kao luda. Adrian je dobro znao da se neće suzdržavati. Tek što je sjeo, automobil je već krenuo, a od silnog su se ubrzanja vrata sama zatvorila. Izjurila je s parkirališta dok je on utipkavao Morrisovu adresu u navigacijski uređaj. – Što misliš o Denise? – upitao je Grey u trenutku kad je uključio sirenu i rotirajuća svjetla. Izgledala je zbunjeno kad joj je postavio to pitanje. – Baš sad želiš savjet o vezi?! – Grey nije skidala pogled s ceste. – Ma ne! Htio sam reći, misliš li da zna gdje je Tom?

341 Book as passion & BalkanDownload

– Ma kakvi. Nema šanse. – Ne misliš, dakle, da je i ona u tome? Ne misliš da je radila s Danielsom i Morrisom? – Nema šanse, Miley, vjeruj mi. Ta je žena potpuno luda za tobom i da zna nešto, rekla bi ti to. Vjeruj mi, nikada ne bi namjerno učinila nešto da te povrijedi, pogotovo ne nešto nalik ovome – kazala je Grey. Nikada nije čak ni pomislio da bi Denise mogla prema njemu gajiti iskrene osjećaje. Na trenutak se osjetio loše zbog njihova odnosa, ali sada nije imao vremena još se i zbog toga brinuti. Grey je projurila ulicama, prošavši kroz svako crveno svjetlo. Satelitska navigacija jedva je s njom držala korak. Uz škripu kočnica zaustavila se pred kućom. Adrian je izjurio iz automobila prije nego što je uopće uspjela podići ručnu kočnicu. – Nazovi Denise i reci joj što se zbiva. Nazovi i Frasera. Njemu vjerujem – doviknuo je Grey i potrčao prema kući. – Ne znamo koliko duboko sve ovo ide pa mislim da je zasad bolje da zna što manje ljudi. Ulazna vrata kuće bila su odškrinuta i Adrian je banuo unutra, nemalo strahujući što bi mogao zateći. Mogućnosti je bilo bezbroj, a samo ih je malo imalo povoljan ishod. U proteklih nekoliko tjedana više su se puta našli na poprištu nekih posve nezamislivih događaja. Nije si mogao dopustiti da razmišlja što se Tomu moglo dogoditi. Sve dok nedvojbeno nije bio uvjeren u suprotno, još je bilo vremena da ga spasi. Trčao je po kući, naglo otvarajući vrata. Kućom je vladala neka čudna praznina, kao da je bila napuštena. Adrian je začuo neku buku na katu i odjurio gore što je brže mogao. Širom je otvorio vrata spavaće sobe i ustuknuo kad je

342 Book as passion & BalkanDownload

ugledao Morrisovu košulju natopljenu krvlju. Harry je slagao odjeću i stavljao ju u kovčeg. Bio je neobično miran s obzirom na okolnosti. – Kvragu, mislio sam da ću uspjeti otići odavde – kazao je Morris, nastavljajući se pakirati. – Gdje je on? – Na sigurnom, ne brini se. – Ako ste ga povrijedili...! – viknuo je Adrian. – Ne brini se, detektive, zna se on braniti. Vidi što mi je mali seronja napravio! – Harry je okrenuo glavu i pokazao na uho. Bilo mu je djelomično otkinuto od glave i odande je tekla krv. Bravo, Tome. Grey je banula u sobu. Sva uspuhana, stajala je iza Adriana. – Nemate kamo otići, šefe. Samo nam predajte klinca prije nego što si stvorite još više problema – rekla je zadihano. – Moja dva omiljena nesposobnjakovića, a nemojmo zaboraviti ni sirotog Mikea. Bili ste jebena ekipa iz snova – kazao je Harry, smijuljeći se. – Očito ga je to što mi je morao predati Tommyja uništilo pa je odlučio da život više nije vrijedan življenja. – Gdje mi je sin, Harry? Gdje je Tom? Bili ste mi poput člana obitelji! Znali ste ga otkad je bio beba. Što ste mu učinili? – Morao je ostati ljutit, to je bio jedini način. Ako bi se prepustio bilo čemu drugom osim ljutnji, Adrian se više ne bi mogao s time nositi. Morao bi prihvatiti sasvim realnu mogućnost da je Tom mrtav. – Ovako ćemo. Tom je negdje na sigurnom, barem zasad. No ne znam koliko će dugo izdržati tamo gdje sam ga ostavio. Vi čete me pustiti i kada budem tamo gdje trebam biti, nazvat ću vas i reći vam gdje se nalazi.

343 Book as passion & BalkanDownload

– Samo je jedan problem s tim planom – rekao je Adrian, osjećajući mučninu sa svakom riječi koju je izgovorio. – To što vam ne vjerujem. – Žao mi je to čuti, ali imaš li izbora? – U Harryjevu se glasu osjećao prizvuk pakosnog likovanja. Znao je da drži sve adute u rukama, a među njima i onaj najvažniji. – Ne znam je li ti poznato, ali mnogi moji prijatelji padaju kao muhe, kako bi se reklo, zato moram otići odavde. Zato moram nestati. – Znam što ste vi i vaši prijatelji radili. Došao sam do vaše knjige i vidio što ste činili onim dječacima. Zaslužujete svaki bol koji vas snađe. – Ne očekujem od tebe da ćeš razumjeti što smo pokušavali postići. – Ne mislim da ste išta pokušavali postići. Bili ste obična gomila perverznjaka. – Hej! – uzviknuo je Harry, braneći se. – Bili smo Božji vojnici! Borili smo se za ljudski rod. Da oslobodimo svijet od pošasti zvane homoseksualnost. – Šalite se, zar ne? Znate li uopće što je Kevin Hart radio vikendom? – upitala je Grey. – On je znao da je bolestan, znao je da mu treba pomoć. – Bolestan je prava riječ. – A ti, ti glupa gaduro! Što ti znaš o časti ili odanosti? Pogledaj što si napravila u svojoj staroj postaji. Uništila si ju. – Ako mene pitate, sve mi to zvuči kao dobar izgovor mnoštvu obijesnih mladića da provedu mnogo ugodnih trenutaka zajedno u svom malom zamračenom sobičku. Božji vojnici, mo’š mislit – rekla mu je Grey, nasmiješivši se. Miles se pitao što li je to radila. I prije ju je vidio u toj ulozi; izazivala je

344 Book as passion & BalkanDownload

sukob s nekime kako bi ga natjerala na pogrešku. Adrian nije znao što je time mislila postići, ali mu je bilo drago što je barem imala nekakav plan, dok on nije bio u stanju srediti ni vlastite misli. – Zatvori ta pogana usta. – Niste baš neki ljubitelj žena, zar ne, šefe? Mislim, pogledajte se, još ste neoženjeni. Kako to? Možda se jednostavno ne možete suočiti s onim što je u vama. – Polako se kretala prema naprijed, no Harry je bio previše bijesan da bi to primijetio. Uspjela ga je uzrujati. – Pogriješio sam što sam vas stavio zajedno. Nadao sam se da ćete jedno drugo povući na dno. – Pogledao je Adriana. – Ne mogu vjerovati da si pao na ta njezina sranja. – Samo želim Toma. Onda možete ići kamo god želite. – Držao sam te na oku, znaš li to, Miles? Kada sam te prvi put vidio, pokazivao si sve znakove: nesretno djetinjstvo, problematičan odnos s ocem, sve. Čak sam i svojim prijateljima pričao o tebi. Namjeravali smo te izvesti na pravi put nakon što bismo završili s pomaganjem Sebastianu. Onda je izbio požar pa smo morali sve obustaviti. Potom si ti Andrei napravio dijete i za tim više nije bilo potrebe. – Pa vi ste jebeno ludi! Nikome vi niste pomogli! – Adrian se sjetio slika onog dječaka. Zacijelo je to bio Sebastian. Bilo mu je muka što ga je Harry namjeravao »liječiti«. Opet je pomislio na te slike i smučilo mu se pri pomisli da je Tom bio sam s Harryjem, iako je u prošlosti često znao ostajati s njim nasamo. – Zdravo, Harry – javio se neki glas s vrata. Adrian se okrenuo i vidio muškarca odjevena u crno. Muškarac se okrenuo

345 Book as passion & BalkanDownload

prema Adrianu i osmjehnuo mu se pomalo zbunjeno. – Dobar dan, detektive. Harryjevo se držanje opet promijenilo, no ovaj je put izgledao uplašeno. – Sebastiane, odrastao si. – Harry je uzmaknuo kad je muškarac krenuo naprijed. – Sada se zovem Parker. – Ne mogu ti dopustiti da ga ozlijediš... Parkeru, on drži mog sina. Harry se naglo trznuo prema naprijed i zgrabio Grey, držeći u ruci pištolj. Snažno joj ga je pritisnuo na grlo. Adrian je odmah prepoznao da je to bio pištolj koji je on navodno bio izgubio među dokazima protiv Ryana Harta. – Opet se vraćaš svojim starim trikovima, Harry? – upitao je Parker. – Ostavi me na miru ili u protivnom nitko od vas neće nikada pronaći dječaka! – povikao je Harry u očaju. Adrian je pogledao Parkera, čovjeka koji je očito počinio sva ona gnjusna ubojstva koja je vidio u proteklih nekoliko mjeseci, a zatim je opet pogledao Harryja. Da Tomov život nije bio na kocki, možda bi bio pustio Parkera da učini s Harryjem što želi. Uplašio se što je to osjetio. – Harry, ako vas pustim, više nikada neću vidjeti Toma. Samo me odvedite k njemu. Ići ćemo vi i ja, nitko drugi. – To mi ne možeš obećati! – Harry mu je, proderavši se, odbrusio. – Dobro, onda Grey i ja idemo sada tražiti Toma, a vi i Parker možete nadoknaditi izgubljeno vrijeme. – Bez mene ga nećete pronaći.

346 Book as passion & BalkanDownload

– Grey, jesi li dobro? – upitao ju je Adrian, primijetivši da joj se sva boja povukla iz obraza. – Dobro sam, ne brini se za mene – rekla je hvatajući dah, iako je Adrian vidio da je sve samo ne dobro. Morris ju je primio za kosu i snažno povukao natrag, pomaknuvši se bliže izlazu. Gurnuo joj je cijev pištolja u otvor na bluzi i naglo ga povukao prema dolje tako da su joj se gumbi razletjeli, a bluza sasvim rastvorila. Adrian je vidio kako joj se prsa dižu i spuštaju, dok je s naporom pokušavala disati. Dobro je znao kako izgleda kada te obuzme napadaj panike. Opet joj je vidio ožiljak. Počinjao je ispod grudi i završavao dobrano ispod struka. Pitao se kako li je uopće preživjela takvu posjeklinu. Morris ju je povukao unatrag da bi ga i sam mogao vidjeti. – Čuo sam sve o njemu, a sada ga napokon imam priliku i vidjeti. – Odjebite! – kazala je i pljunula ga. Pritisnuo joj je pištolj na ožiljak. – Teže je zarezati kožu koja je već zacijelila, zar ne, Parkeru? Vjerujem da bi metak ipak prošao. – Morris joj je nadlanicom milovao ožiljak. Adrian je zurio u njegov prst, strahujući da ne pritisne obarač još jače. – Znaš li, Miles, kako ga je dobila? Ili si možda već sve ispipao? – Začepite. – Adrian je čvrsto stiskao šake, žaleći što se morao suzdržavati, želeći ga sastaviti sa zemljom jednim dobrim udarcem. – Grey je bila dovoljno sretna da bude pošteđena neugodnosti majčinstva. Očito nije odgovaralo njezinim profesionalnim ambicijama. – Povukao ju je bliže sebi tako da je

347 Book as passion & BalkanDownload

osjetila kad joj je pištolj pritisnuo na struk. – Ona će sada poći sa mnom. Odvest ću ju Tomu, a onda... – Nikamo ju vi nećete odvesti! – rekao je Adrian. Na Greyinu se licu jasno moglo vidjeti kako ju je uhvatila panika. – Odvedite mene ako već morate nekoga odvesti! Adrian je pogledao Parkera, koji je i dalje pozorno motrio Harryja, dok su mu oči svjetlucale. Upravo je u tom trenutku Grey zgrabila pištolj i prstom snažno pritisnula Morrisov prst na obaraču. Pištolj je ispalio metak, koji joj je prošao kroz rame, točno ispod ključne kosti. Morris se trznuo unatrag, uhvativši se za ruku, jer mu je metak prošao ravno kroz mesnati dio bicepsa. Grey je pala na pod i, prekrivena krvlju, savila se od boli. Jedno je koljeno podigla prema grudima u želji da uspori krvarenje ili ublaži bol, Adrian nije bio siguran što od tog dvoje. Trebalo ju je odvesti u bolnicu, ali nije mogao ispustiti Harryja iz vida. Harry je uperio pištolj u Parkera i zapucao, no ovaj se bacio na pod. Harry je potrčao, pucajući sve dok nije potrošio cijeli šaržer. Istrčao je iz sobe, a ubrzo zatim čulo se kako je upalio automobil. Adrian je dojurio do Grey i primio ju za ruku. – Zašto si to, zaboga, učinila? – Ne brini se za mene, Miley – jedva je uspjela prozboriti. – Znam, ti se znaš sama za sebe brinuti. – Imala sam plan. – Plan ti je bio užasan, Grey. – Milovao joj je čelo, a osmijeh joj se pretvorio u jecanje. – Nisam mu mogla dopustiti da me odvede! – procijedila je kroz stisnute zube, dok su joj se suze slijevale niz obraze. – Žao mi je... o Bože... Tom.

348 Book as passion & BalkanDownload

– Ja ću pripaziti na nju. – Parker je stavio ruku na Adrianovo rame. – Ne daj mu da pobjegne. Idi i nađi svog sina. Adrian je pogledao Parkera. Morao je donijeti odluku, samo što se činilo da nema o čemu odlučivati, da zapravo nije imao izbora. Morao je krenuti za Harryjem. Ponovno je pogledao Grey, koja je već bila posve blijeda, poput porculana, tako da joj više nije mogao vidjeti ni pjege na nosu. – Trebao bih te uhititi – Adrian je kazao Parkeru. – Znam – odgovorio je Parker, koji je istrgnuo rukav svoje jakne i pritisnuo ga na Greyinu ranu. – Ako te opet vidim, uhitit ću te. Obećavam ti to. – Znam. – Žao mi je, Grey. – Adrian joj je izvukao ključeve iz džepa i izjurio iz sobe, ostavljajući ju u rukama počinitelja najnasilnijih i najstrašnijih ubojstava koje je ikada vidio.

349 Book as passion & BalkanDownload

34. POGLAVLJE Kraj Slijedeći Harryja, Adrian nije mogao misliti na Grey. Prilično je zaostajao za njim, ali znao je kamo se uputio. U zračnu luku. Harry je imao prijatelja u aviokompaniji. Zapravo, Adrian nije sumnjao da je posvuda imao prijatelje. Vidio je ubojičino lice, no nije bilo onakvo kakvim ga je zamišljao. Očekivao je čudovište, a vidio je samo izgubljenog dječaka. Vidio je nekoga tko je bio slomljen, tko je bio uništen. Strašno je kada se netko poigra vašim umom, kada vas netko iz temelja promijeni. Naravno, svaka osoba koju u životu upoznate utječe na to što ćete postati. Neovisno o tome koliko neznatan bio vaš odnos, sve je važno. Poput otisaka prstiju na listu papira koji prelazi iz ruke u ruku. Neki su prsti prljaviji od drugih, neki ostavljaju trajniju mrlju. Pomislio je na Andreu i na to koliko će biti izvan sebe. Uza sve svoje brojne mane, Toma je obožavala bez premca. Bila je prava, nježna majka, svakako bolji uzor od onoga koji je Adrian ikada imao. Nije mogao razmišljati kroz što je Andrea sada prolazila, a da joj je rekao što zna, bila bi još više izbezumljena. Stoga je sve svoje misli usmjerio na jedno, vraćanje Toma kući. Bilo mu je teško usredotočiti se na zadatak pred sobom kada je taj zadatak bio krajnje užasan za pojmiti. Adrian je morao

350 Book as passion & BalkanDownload

isključiti svoje osjećaje ili sve ovo ne bi mogao izvesti. Činio je to za Andreu. Kada bi zaista razmišljao o tome gdje bi Tom mogao biti ili kroz što prolazi, osjetio bi kako mu se srce steže i nikome ne bi bio od pomoći, stoga je to sada bio nečiji tuđi problem. Nije mogao biti njegov. Sljedeće je skretanje bilo za zračnu luku. Adrian je nagazio na papučicu gasa, znajući da će Harryju sada proraditi adrenalin od pomisli da se gotovo izvukao, da je gotovo na sigurnom. Skrenuo je na stajalište za taksiste ispred zračne luke i istrčao iz automobila, utrčao u zgradu zračne luke i uspeo se do zaštitara na vratima. Posegnuli su za pendrecima kada su vidjeli da im prilazi. Shvatio je da je još uvijek bio prekriven Greyinom krvlju, te je podignuo policijsku značku da ju vide. – Molim vas da zatvorite zračnu luku. Ovdje je vrlo opasan čovjek. – Žao mi je, gospodine, ali za tako nešto zaista bismo trebali nekakve službene dokumente. – Ako hoćete, mogu jednostavno stati ondje na sredinu i vikati »bomba«. Momci, dajte mi izađite ususret! – Adrian je preklinjao zaštitare. – Otprilike pet minuta prije nego što ste vi došli, drugi je tip dotrčao. I on je imao krvi na sebi... i značku. Pitali smo ga za krv i rekao je da je imao nezgodu s aparatom za šišanje. Pokazao nam je uho i pustili smo ga da prođe. – Hvala! – doviknuo je Adrian dok je trčao prema izlazu za let. Zračna luka u Exeteru nije bila naročito velika i Adrianu nije dugo trebalo da do njega dođe. Pogledom je preletio kroz mnoštvo, no nigdje nije vidio Harryja. Na zahodskim je vratima ugledao krvav otisak. Nije mogao zamisliti da bi itko ovo uspio

351 Book as passion & BalkanDownload

izvesti na Heathrowu. Ušao je, a Harry je stajao nad umivaonikom, ribajući si ruke. Kaput mu je bio na pultu, a na ruci mu je ljepljiva vrpca držala rupčić kojim je pokrio ranu od metka. – Gdje je pištolj? – Čak ni manje zračne luke ne dopuštaju unošenje pištolja. – Morris je slegnuo ramenima. – Pretraži me ako želiš. – Preskočit ću to ako se slažete. – Morao sam pokušati, znaš? – Neću vas pustiti. – Nikada više nećeš vidjeti Toma. – Čim ste otišli, znao sam da nema šanse da ga ikada više vidim ako vas ne dostignem. – I, što sada? – Odvest ćete me do njega. – Ili? – Ili ću jednostavno pustiti da vas pronađe vaš stari prijatelj. Vidjeli ste što je učinio s ostalim tijelima. Trebali ste vidjeti što je napravio Lowestoftu. – Svi su oni bili slabići. Mene nikada ne bi tako ulovio. – Ja ću se pobrinuti za to ako mi ne vratite Toma i, kunem vam se Bogom, držat ću vas dok vam bude otvarao utrobu. – Nemaš ti to u sebi, Miles. – Harry se smijuljio, dohvativši papirnati ručnik i brišući si ruke. – Iskušajte me. – Ne možeš mi ništa, Adriane. Imam ljude koji će te srediti. – Koje ljude? Daniels se ubio.

352 Book as passion & BalkanDownload

– Mike Daniels bio je čovjek od povjerenja, ali ne mislim na njega. Mislim na bitne ljude, druge ljude u policiji, na većim pozicijama od mene. – Što ste, dovraga, time planirali postići? Zašto biste radili takve užasne stvari? – Tada su bila drukčija vremena. – Ne toliko drukčija, kvragu. Mučenje djece? Kriste, Harry, vi ste Tomov kum! – Adrian nije mogao vjerovati što čuje. – Imali smo svrhu, imali smo misiju! Postoje dokazi da je moguće promijeniti takvu vrstu ponašanja kod ljudi. Moguće ih je učiniti normalnima. – Što vi znate o normalnome? Pogledajte što ste učinili. Stvorili ste ubojicu kakvog još nikada nisam vidio. – On je bio drukčiji. Imao je zaštitu iznutra. Njegov nam djed nije dopustio da učinimo što je bilo potrebno. U zadnji se čas ustrtario. Zato mu nismo mogli pomoći. – Nije mu bila potrebna vaša pomoć! Nikome od njih! S njima je bilo sve u redu! – Nemoj mi prodavati to liberalno sranje. – Što je s dječakom, beskućnikom? On je bio jedna od vaših... žrtava. – To nisam bio ja. Pete je otišao predaleko. Prisilio je drugog klinca, Sebastiana, da gleda dok su mu prijatelja sjekli na komadiće. To ga je odvelo preko ruba, a ne ono što smo radili. – Mislite li da to što ste radili nije otišlo predaleko? – Moraš ovo pustiti, Miles, za svoje dobro. Nemaš pojma koliko visoko to seže.

353 Book as passion & BalkanDownload

– Ne bojim se visina, gospodine. Tko god bila ta osoba, ne bojim je se. – Trebao bi se bojati. To nije jedna osoba, Miles, to je bilo koja osoba. Ti su ljudi posvuda. – Jeste li do djece dolazili putem škole? Tako ste dolazili do njih? Zašto ih nitko nije tražio? – Škola je imala dogovor s nekim od obližnjih domova za nezbrinutu djecu. Preuzimala je one najbistrije i najbolje. Sve je bilo dio programa pružanja pomoći. Jeff Stone bio je za to zadužen. Kod djece koja su u sustavu nije teško doći do papirologije, čak ni sada. A u ono vrijeme ona praktički nije ni postojala. – Muka mi je od načina na koji o tome govorite. Čujete li vi sebe? Zar zaista vjerujete u ta sranja? – Mislio sam da bi ti mogao shvatiti. To što smo radili bilo je naše malo ugađanje samima sebi; naš pokus. Otkrio si sve igrače u toj igri, ja sam posljednji. Ali stvar je u tome da je to daleko veće. U ovom gradu postoje ljudi koji mogu mnogo toga izgubiti izađe li ovo na vidjelo. Samo čekaj. Događaju se neke stvari koje jednostavno ne vidiš. Čak ih ni ne gledaš. Ti su nam ljudi dali da se bavimo svojim stvarima, dokle god to nije ometalo njihov rad. Nitko o njima ne govori jer nikada ne znaš tko sluša. – Blefirate. Prestanite s tim urotničkim besmislicama. Zvučite još luđe, ako je to uopće moguće. Nema »njih«. – Volio bih da je to istina. Ovaj me razgovor dovodi u veću opasnost nego taj dečko. Njih ne zanima da se stvari poboljšaju. Tvoj će slučaj nestati, a s njime možda i tvoja karijera. Kažem ti, nastaviš li kopati, Adriane, prerano ćeš sebi iskopati grob.

354 Book as passion & BalkanDownload

– Mislim da mi pokušavate dati razlog da vas ne ozlijedim, ali... i dalje vas žarko želim ozlijediti. A više od toga, Harry, želim vratiti svog sina. Želite li doista spasiti živu glavu, dat ćete mi ga istoga trena. – Adrian ga je zgrabio za ruku. – Dobro, odvest ću te k njemu. – Harry je spustio pogled prema Adrianovoj ruci. Prsti su mu bili bijeli od jačine stiska. Adrian je odveo Harryja natrag do automobila. Kimnuo je zaštitaru koji mu je prije bio pomogao. Uspije li mu ovo, vratit će se i zahvaliti mu kako treba. Svezao je Harryju ruke, prije nego što ga je gurnuo na suvozačko mjesto. Sjeo je za volan i napustio zračnu luku. Još je bio dan, no nebo je bilo sivo. Kišni su im oblaci prijetili dok su se autocestom vozili prema obali. – Na idućem izlazu skreni lijevo – naposljetku je rekao Harry. Adrian je napravio kako mu je bilo rečeno. Silno je želio da to ne bude varka, ali kopkao ga je neki loš predosjećaj. Ako je Adrian išta znao o Harryju, bilo je to da o njemu zapravo ništa ne zna. Svako novo otkriće o Harryju bilo je šokantnije od prethodnog, do trenutka u kojemu ga više uopće nije poznavao. Harry nije bio ljudsko biće; sada je to Adrianu bilo jasno. Veo se podigao i ugledao je čudovište koje se ispod njega krilo. Vozili su se šumskom cestom okruženom drvećem, kao u tunelu od zelenila, kroz koji je ono malo sunca provirivalo svojim hladnim, bijelim sjajem. S druge ih je strane dočekala zapanjujuća seoska ljepota. Zelenožut kolaž nježno se uzdizao i poput pokrivača prekrivao dolinu. Na prozoru su se pojavile sitne kišne kapi. Počinjao je lagan pljusak. Kad je uključio brisače, Adrian je začuo škljocaj. Pogledao je prema Harryju i shvatio da si je otkvačio sigurnosni pojas. Zašto? Harry je na brzinu otkvačio i Adrianov pojas, te zgrabio volan i naglo skrenuo udesno. Adrian

355 Book as passion & BalkanDownload

je čuo prasak kad je automobil probio ogradu, ugledao je provaliju i brzo dohvatio pojas te si ga prikvačio. Silina jurećeg automobila suprotstavljena komadima drveta i stijenja na njegovu putu značili su da je jedino još preostala molitva da ovo nije bio kraj. No molitva nikad nije bila nešto u čemu je Adrian bio osobito dobar. Imogen više ništa nije mogla osjetiti. Mogla je čuti i mogla je govoriti, iako nije razumjela riječi koje je izgovarala. Samo je znala da joj je bilo hladno. Bila je zahvalna na adrenalinu jer ju je jedino on trenutačno održavao pri svijesti. Čovjek koji ju je milovao po kosi bio je hladnokrvan ubojica kojega su lovili. Bila je pridignuta na njegovu krilu, a on ju je držao za ruku. Gladio ju je po kosi i pričao joj, tješio ju, držao ju budnom. Posljednji put kad je bila napadnuta, nitko nije bio s njom sve dok konačno nije došla policija; nije čak ni znala hoće li itko doći. Ovo joj se činilo daleko bolje. – Vozilo je hitne pomoći na putu. – Hvala. – Čula se kako izgovara riječ. Nalazila se negdje između lucidnosti i sna. Nije mogla krenuti ususret snu jer je san značio kraj. – Nastavi pričati sa mnom. Padneš li u šok, gotovo ćeš sigurno umrijeti. Budi sa mnom iako te boli. Zoveš se Imogen, je li tako? – Da, Imogen. Razmišljala je o svojoj majci i kako bi ona njezinu smrt doživjela kao osobnu uvredu. Mogla je zamisliti kako svim svojim prijateljima govori »Rekla sam joj da će tako završiti«, dok bi ju oni tješili na sprovodu.

356 Book as passion & BalkanDownload

– Jesi li znala da prije Shakespearea to ime nije postojalo? – Ne, nisam to znala – uspjela je izustiti. Jako se usredotočila na njegov nježan glas, a još više na ono što mu je odgovarala. – Došlo je do pogreške u tiskari, trebali su otisnuti ime Innogen. – Kako to znaš? – Volim čitati. Dugo su mi vremena knjige bile jedini prijatelji. – Kako si uspio pobjeći? – Reći ću ti ako mi kažeš zašto si se upucala. – Prijatelj mi je rekao da je to dobro mjesto za upucati se. Zaboravio je spomenuti kako vraški boli. – U glavi si je pribilježila da, ako se izvuče iz ovoga, Tunneyja zaista jako opali po ramenu. – Nisam na to mislio. – Prije nego što sam tu prebačena... bila sam na slučaju... Držali su me protiv moje volje i napali, izboli i ostavili da umrem... Mislila sam da ću umrijeti... – Sve ju je više peklo u ramenu. Jače se koncentrirala na ono što je pokušavala reći. – Nisam mogla opet kroz to prolaziti... Obećala sam si da nikada neću... O, Bože... Ne znam kako si ti uspio ono izdržati. – Zaplakala je. – Nisam se pošteno naspavala otkad se to dogodilo, a to nije ništa u usporedbi s onim kroz što si ti prošao. Sjetila se fotografija iz muzeja i voljela bi da je i ona njega mogla utješiti. Da joj je bio sin, pobrinula bi se za njega. Kad je saznala da je trudna, bila je u šoku i nesretna, ali kad su joj zaboli nož, u tom bi trenutku bila učinila sve da zaštiti život koji je u njoj počeo rasti.

357 Book as passion & BalkanDownload

– Jedva se sjećam svojega bijega. Moj je mozak blokirao mnogo detalja. Djed mi je dao ključ od lanaca u kojima sam bio i nešto novca da mogu pobjeći – rekao je Sebastian. – Podmetnuo sam požar. Ostavili su me samog nekoliko sati, misleći da sam u nesvijesti, no samo sam se pretvarao. Moje je tijelo prestalo na išta reagirati, pa mi je bilo lako pretvarati se da nisam pri svijesti. I da, podmetnuo sam požar. U muzeju ima mnogo suhih starih stvari. Zgrabio sam upaljač s djedova radnog stola i zapalio dioramu napravljenu većinom od pljeve. Vatra se brzo proširila. Službeno je objašnjenje bilo da se radilo o požaru uzrokovanom električnim instalacijama, ali to nije bilo točno. Moj je djed podmitio čovjeka koji je istraživao uzrok požara, a nitko drugi nije znao što se doista dogodilo. – Jesi li poznavao dječaka kojega su ubili? – Bio mi je prijatelj. On je bio razlog zbog kojega sam ja bio tamo, a ja sam bio razlog zbog kojega je on bio tamo. – Vidio si da su ga ubili? – prošaptala je. Bilo joj je sve teže pričati. Imala je osjećaj kao da pada, čekala je udarac koji nikako nije dolazio, samo taj beskrajan osjećaj propadanja. Zar je takav osjećaj umirati? – Možeš to izdržati, samo ostani budna, vjeruj mi. Bio je to dobar hitac, prošao je ravno kroz tebe. Većina opasnosti kod ranjavanja dolazi od infekcije ako metak ostane u tijelu, a znamo da kod tebe to nije slučaj. Hajde, možeš ti to. – Ne mogu. – Počela je plakati. – Samo se trudi ostati budna. Neću dopustiti da umreš. – Dobro – zajecala je. Čula je da vozilo hitne pomoći stiže, zajedno s policijskim automobilima. – Moraš ići. Ako te ulove... – Neću te ostaviti.

358 Book as passion & BalkanDownload

– Molim te, obećavam da neću umrijeti, zaista obećavam. – Nije mogla spasiti bebu koja je bila rasla u njoj, nije mogla spasiti dječake koje su te zvijeri bile mučile, ali je barem ovom čovjeku mogla ponuditi izlaz. On neće zbog nje završiti u zatvoru. Osjetila je kako se nježno izvlači ispod nje i polagano joj stavlja glavu na pod. Srdačno joj je stisnuo ruku i tada je, mogla se zakleti, osjetila da ju je poljubio u čelo. Čula je kako se prozor otvara i potom je ostala sama. – Možeš li me čuti, dušo? Kako se zoveš? – rekla je bolničarka nagnuvši se nad njom. – Imogen, kao kod Shakespearea. – Nasmijala se, makar samo u sebi. Osovina volana pritiskala je Adrianov mjehur, a on nije imao volje zaustaviti mokrenje. Nakon svega rečenog i učinjenog, to mu je bio najmanji problem. Usta su mu u isto vrijeme bila suha i vlažna, a osjetio je i nešto hrskavo. Isprva je pretpostavio da su to njegovi zubi, ali je ubrzo shvatio da je to vjetrobransko staklo koje se smrskalo pri udarcu o drvo. Vlažan metalni okus koji je osjetio sigurno je bila krv uzrokovana sićušnim posjeklinama koje mu je nanijelo armirano staklo dok mu se motalo po ustima. I dalje je bio dezorijentiran. Sjećanje na posljednjih nekoliko trenutaka pokušavalo mu je doprijeti do svijesti. Pokraj lica mu se nazirala grana; namirisao je vlažnu koru drveta koja mu je lebdjela pod nosom. Vidio je Harryjevo tijelo kako strši iz vjetrobranskog stakla. Ležalo je na poklopcu motora Greyina automobila. Nije se micao. Bio je mrtav.

359 Book as passion & BalkanDownload

Adrian je nehotično hvatao zrak. S usta mu se oteo očajnički vapaj. Nije više mogao potiskivati osjećaje. Znao je da sada neće moći naći Toma. Otkad je Tom nestao, postojala je nedvojbena mogućnost da ga više nema, da je Harry lagao i da je Tom već mrtav. Ako je Tom još uvijek bio živ, Adrian nije imao pojma kako ga naći. Nije znao ni hoće li se izvući iz ovog automobila. Bilo mu je muka od slanog okusa suza pomiješanog s metalnim okusom krvi; u glavi mu je bubnjalo. Posegnuo je dolje i otkvačio svoj sigurnosni pojas. Nije osjećao noge. Vidio je svjetlo mobitela koji mu je zvonio pokraj nogu. Znao je da je to bila Andrea. Čak i da gaje mogao dohvatiti, nije imao pojma što bi joj rekao. Nije znao ni može li govoriti. Prikupio je taman toliko snage da ispljune staklo iz usta. Uzalud je gurnuo ruke prema volanu. Vratila mu se vrtoglavica i ponovno mu se zamaglilo pred očima. Adrian je osjetio nečije ruke na sebi. Začuo je zvuk nekakve bušilice, a potom je uslijedio grozan cvilež metala. Automobil se lomio dok su ga hidraulična kliješta rastavljala kako bi Adrianu omogućila siguran izlaz. Tresao se cijelim tijelom dok su ga prebacivali na bolnička nosila. Mišići su mu se napinjali pri pomicanju, opirući se oslobađanju. Adrian podsvjesno nije želio preživjeti, kao ni djelićem svijesti koji je pokušavao zanemariti. Znao je da će, kada se probudi, mogućnost gubitka Toma biti neizbježna, pa je nastojao ostati u tom stanju limba dokle god je mogao. Bio je negdje između života i smrti, gdje je vrijeme bilo vječno i nepokretno. Čuo je glas bolničara koji ga je pokušavao prizvati natrag u sadašnjost, ali se i dalje opirao. Želio je viknuti na čovjeka. Ostavite me na miru, ostavite me da umrem. Naprežući se pri svakom udahu, Adrian se vraćao u sadašnjost. Nije se više

360 Book as passion & BalkanDownload

mogao skrivati u sigurnosti svojega ozlijeđenog tijela i slomljenog duha. – Detektive Miles, čujete li me? – Bolničarev je glas postajao sve jasniji. Adrian je zastenjao; bilo je prekasno, počeo se buditi. – Detektive Miles, imate nekoliko slomljenih rebara i gadnu posjeklinu na glavi, ali inače ste dobro. Dobro. Eto riječi koja ne znači ništa, riječi kojom se ljudi olako razbacuju. Adrian se pitao hoće li ikada više biti »dobro«. Boljelo ga je i iznutra i izvana. – Harry – napokon je uspio izustiti kroz masku za kisik. Bolničar se nagnuo i malo mu odmaknuo masku. – Harry? – Bojim se da nije preživio – rekao je bolničar utješnim glasom. Adrian je zaklopio oči, bio je tako umoran, a od kisika se osjećao lakšim. Htio je odlutati daleko od bola i utonuti u san. Plakao je, nije mogao gutati, i činilo mu se kao da mu se sva težina svijeta skupila u grlu. Tom. Sljedeći put kad je otvorio oči, Adrian je ugledao mutan Andrein obris kako sjedi pokraj njegova bolničkoga kreveta. Kosa joj je bila raspuštena, a lice bez šminke. Bila je plakala. Pitao se bi li trebao nastaviti spavati kako bi izbjegao neizbježan razgovor. Čuo je zvučni signal srčanog monitora; ritam srca zacijelo mu se malo promijenio jer je Andrea pogledala u zaslon uređaja. Najzad je uspio izoštriti njezino lice i srce mu se ponovno slomilo. – Je li rekao išta o tome gdje se Tom nalazi prije nego što je umro? – upitala ga je. Opazio je onaj tračak nade u njezinim očima, čuo ga je u njezinu glasu. Nije imao izbora, no odmahnuti

361 Book as passion & BalkanDownload

glavom. Briznula je u plač. Pružio je ruku prema njezinoj i primio ju, a ona se odmaknula. – Koliko sam već dugo tu? – Nekoliko sati. Policija je dobila dojavu kada ti je automobil sinoć sletio s ceste. Bilo je i na vijestima. Sada je skoro šest ujutro. – Glas joj je zvučao jednolično i u njemu nije bilo čak ni prizvuka mržnje. S naporom se pridigao u sjedeći položaj. Izvukao je infuzijsku kanilu iz ruke i otrgnuo žice koju su mi bile zalijepljene za prsa. Zamahnuo je nogama preko kreveta, istoga trena požalivši zbog tog prebrzog pokreta. Zaboljelo ga je u rebrima kad je spustio stopala na pod. Val mu je bola poput munje prostrujao tijelom. Previjenom se rukom pridržao na krevetu. – Treba mi odjeća. – Što radiš? – Moram potražiti Toma. – Jedva se možeš pomaknuti. Adrian je čuo dobro mu poznati Denisein glas kako se u sobi za medicinske sestre prepire s jednom od sestara. Okrenuo se natrag prema Andrei i stisnuo joj ruku. – Obećao sam ti da ću ga vratiti. Hodanje je značilo novu razinu bola, kao da su mu i modrice imale modrice. Denise ga je opazila i pojurila da mu pomogne. Prebacio je ruku oko nje i ona ga je pridržala. – O, moj Bože, Adriane, što se to, dovraga, događa? – I meni su pojedinosti još uvijek prilično nejasne. – Morris je mrtav, Mike je mrtav, a Imogen je upravo izašla iz intenzivne njege.

362 Book as passion & BalkanDownload

– Tu je? – Da, ovdje sam skoro cijelu noć, ali nisu mi dali da te vidim jer nisam dio obitelji. Barem ne dok se potpuno ne probudiš. Mogu te odvesti da ju vidiš, želiš li? Denise je pronašla invalidska kolica i pomogla Adrianu da sjedne. Gurala ga je kroz bolnicu do sobe u kojoj je bila Grey. Dok joj je gledao tijelo prekriveno žičicama i cjevčicama, sjetio se smrtonosne bijele boje koju joj je lice prije bilo poprimilo. Sjetio se kako ju je ostavio da umre. – Opet si se vratila? – Grey se osmjehnula Denise. – Aha, dovela sam ti posjetitelja. – Denise joj je prisla i nježno sklonila kosu s čela. – Idem si ja sad po kavu. Greyine su usne drhtale, a oči bile ispunjene suzama. Adrian nije mogao podnijeti osjećaj krivnje koji ga je izjedao, a sam ga je uzrokovao. Dopustio je da se njime manipulira jer je imao previše povjerenja. Nikada nije mislio da je za takvo što bio sposoban. Pravila su se igre promijenila, njegovo poimanje zla više nije bilo isto. To je bilo nešto što se događalo negdje drugdje, nekome drugom, ali ne Adrianu. Grey je podigla ruku i pružila ju prema njegovoj. Pomaknuo se prema naprijed i primio ju za ruku, a ona ju je čvrsto stisnula. – Tako mi je žao, razočarala sam te. – Što to govoriš, Grey? Nemaš se zbog čega ispričavati. Ja sam taj kojemu bi trebalo biti žao. Nisam te htio ostaviti tamo samu. – Nisi me ostavio samu. – Nasmiješila se. – Ostavio sam te sa psihopatskim serijskim ubojicom.

363 Book as passion & BalkanDownload

– Liječnici su rekli da mi je spasio život. Zaustavio mi je krvarenje i zatvorio ranu. Nazvao je hitnu i držao me za ruku sve dok nije čuo sirene. – To sam trebao ja učiniti. Ja sam trebao biti uz tebe. – Jesi li našao Toma? – Ne. – Adrian je odmahnuo glavom, susprežući se da ne zaplače. – Sada ga idem potražiti. – Sretno. Denise se ponovno pojavila noseći dvije kave. Jednu je dala Adrianu. – Imaš li što jače? – Žao mi je, Imogen, ti još uvijek ne smiješ ništa gutati. – Imaš sreće, ova kava ima okus po pišalini. – Adrian se s naporom osmjehnuo. – Nadam se da mi automobil izgleda bolje nego ti, Miley. – Kad smo kod toga... – Ja sam kriva što sam inzistirala da vozim. Mogla sam ti učiniti uslugu i pustiti te da se svojom starom zahrđalom krntijom survaš u vražju provaliju. – Trebao bih krenuti. Vratit ću se poslije da te opet vidim. – I bolje ti je. Adrian je ušao u svoju kuću. Djelovala je samotnije no ikad. Ali nije osamljenost bila to što je osjećao, već gubitak, gubitak koji je odbijao prihvatiti. Pomislio je na sve one roditelje s kojima je nekada razgovarao, čija su djeca nestala. Pomislio je kako mu je bilo teško zbog njih i kako ih je pokušavao utješiti. Sada je shvaćao kako su isprazne njegove riječi zacijelo zvučale. Isprazno

364 Book as passion & BalkanDownload

kao njegovo obećanje da će pronaći Toma. Nije imao pojma kako ga pronaći. Mislio je da poznaje Harryja, smatrao ga je jednim od rijetkih ljudi na svijetu kojima je mogao vjerovati. Otišao je u spavaću sobu na katu i sjeo na rub kreveta. Na sebi je još imao bolničku halju. Pogledao je ruku i odmotao zavoj, otkrivajući zašivenu posjeklinu. Zabio je prste u ranu, trgajući šavove s kože. Nije mogao plakati. Želio je izazvati fizičku reakciju kako bi zaplakao; morao je nekako izbaciti iz sebe tu mješavinu ljutnje, straha i tuge. Kao dijete naučio je da je plač znak slabosti pa se nesvjesno borio protiv njega. Nije to mogao kontrolirati. Krv se pojavila, ali još uvijek nije bilo suza, suza koje su stalno prijetile, ali se nisu pojavljivale. Sol mu se lijepila za očne jabučice sve dok ga nisu počele peći, ali suze su odbijale poteći. Gledao je kako mu krv kaplje po sagu. Nije mario. Želio se odjenuti, ustati i nastaviti se boriti, no jednostavno je bio tako umoran. Borio se s porivom da se prepusti piću. Otišao je do ormara te izvukao traperice i košulju. Strgnuo je sa sebe bolničku halju i bacio ju na pod. Spustio je pogled na zavoje na rebrima kroz koje je prodirala krv. Osjetio je neodoljivu želju da ih skine i zarije prste unutra kako bi pronašao izvor krvarenja i učinio ga većim, sve dok ga cijelog ne bi progutao. Ignorirao je taj osjećaj i odjenuo se. Košulja se odmah natopila krvlju koja mu je kapala iz ruke. Spuštanje stubama bilo je jednako bolno kao i uspinjanje. Pomislio je da ga uši zavaravaju, no kako se približavao dnevnom boravku, začuo je televizor. Zar je propustio primijetiti da je i prije bio upaljen? Ubrzao je korak i ugledao Toma. Je li halucinirao? Zar se onesvijestio na podu spavaće sobe? Tom je ležao i zurio pred sebe. Adrian se ponovno pitao što se to,

365 Book as passion & BalkanDownload

dovraga, zbivalo. Pojurio je do Toma i napokon zaplakao. Zagrlio ga je ne primjećujući više oštar bol u slomljenim rebrima. – Mislio sam da sam te izgubio! – zajecao je Adrian. – Nisam znao gdje sam, pokušao sam izaći. Bilo je tako mračno – Tom je promrmljao šmrcajući. – Jesi li stvarno tu? Kako si dospio ovamo, Tome? – Čovjek mi je pomogao. Tako sam umoran, tata. – U redu, ššš, spavaj sada. Sve je u redu, sada si na sigurnom. – Adrian ga je milovao po kosi i izvadio mobitel da nazove Andreu. Sam Bog zna što je ona proživljavala. Kad je ustao, okrenuo se i vidio Parkera kako stoji na vratima. – Žao mi je – rekao je. – Žao? Zašto ti je žao? Gdje si ga pronašao? – Već neko vrijeme pratim Harryja Morrisa i znam sve njegove tajne. Unajmio je garažu u onome malom selu Pinhoe nadomak grada. Za sve sam ja kriv. Žao mi je što ih odavno nisam sve ubio. Da jesam, do ovoga nikada ne bi došlo. – Tko si ti zapravo? Jesi li ti dječak sa slika? – Bio sam nekoć, ali ne više. – Kad je to bilo? – Prije osamnaest godina. Uspio sam im pobjeći. – Policija će s tobom htjeti porazgovarati. Zašto si se uopće vratio? Rekao sam ti da ću te morati uhititi ako te opet vidim. – Znam. Ali htio sam ga vratiti kući. To mi je bilo važno. Adrian je pogledao prema Tomu koji je ležao na kauču. Jednim je dijelom mislio da je Tom već bio mrtav i još je uvijek

366 Book as passion & BalkanDownload

mogao osjetiti tu bol. Svako je malo morao provjeriti je li Tom zaista tu. – No, onda je dobro što te nisam opet vidio – kazao je Adrian nakon kraćeg razmišljanja. – Ne moraš to raditi, detektive. Kada sam ovo započeo, znao sam da su izgledi da preživim vrlo mali. Spreman sam za svoju kaznu. – Znam da se mene ne pita, ali po mom si mišljenju ionako već bio dovoljno kažnjen. – Abbey mi je rekla da ti je dala knjigu. Možeš ju dati nadležnim tijelima ako želiš. Trebaju znati što se dogodilo. – Ona ti je djevojka? Jako joj je stalo do tebe, to se vidi. – Ona s ovime nije imala nikakve veze, ništa o tome nije znala. – Zastao je. – Postoji još jedan dječak u toj knjizi. Zvao se Nathan Cole. Ne znam kako su se zvali drugi dječaci, ali njega sam poznavao. Njegovo tijelo nikada nije identificirano. Njegova obitelj nikada nije saznala što mu se dogodilo. – Dječak iz kovčega? – Nekad smo bili dobri prijatelji, no naše je prijateljstvo očito izazvalo zabrinutost i moj me mudar djed odveo svojim prijateljima. – Tvoj djed? – Bio je ogorčen, poremećen starac. Ja sam mu bio jedini podsjetnik na mrtvog sina. Na kraju mi je ipak pomogao, što je jedini razlog zašto sam još živ. Nathan nije bio te sreće. Gledao sam kako ga ubijaju, natjerali su me da gledam. – Jesi li sada završio? Zašto si tako dugo čekao? – Bio sam obećao starom da ću nestati. On mi je osigurao nov identitet i trebao sam ostati skriven. Nisam se namjeravao

367 Book as passion & BalkanDownload

osvećivati, ali kad je umro, više nije bilo nikoga tko bi ih štitio. Ostavio mi je većinu svog imetka. Imao sam više nego dovoljno novca da konačno ispravim nepravdu, za Nathana. A što se tiče tvog pitanja, da, sad sam završio. – Grey i ja jedini smo koji znaju za tebe. Više nećemo raditi na ovom slučaju, a pronašli smo te samo zato što si nam to dopustio. – Adrian je znao da ne može privesti Parkera. – Kako je ona? – Živa je, zahvaljujući tebi. – Znam kakvo je breme čuvati tajne, detektive. Ne tražim da to učiniš za mene. – Znam. I sam sam učinio mnogo stvari zbog kojih bih se mogao kajati, ali to što ću te pustiti da odeš, čini mi se da neće biti jedna od njih. – Onda sam tvoj dužnik. – Već si mi dao više nego što bih ti ikada mogao vratiti. – Adrian je pogledao prema kauču. – Sad budi sa svojim sinom, detektive. Nije ozlijeđen, samo malo zbunjen. Mislim da je bio drogiran, ali inače je dobro. Povedi ga sa sobom kad se budeš vraćao u bolnicu. – Hvala ti. – Adrian je ispružio ruku i položio ju na Parkerovo rame. – Kamo ćeš sada? – Odvest ću Abbey na neko od mjesta o kojima sam joj govorio. Ništa nas više ne može zaustaviti. Adrian je ugledao tračak osmijeha na Parkerovu licu. Znao je da čini pravu stvar. Znao je da ne bi mogao živjeti sam sa sobom da je ikako drukčije postupio. – Sretno, Parkeru.

368 Book as passion & BalkanDownload

Adrian je gledao Parkera kako odlazi. Nije mogao vjerovati da je zaista mislio kako je u redu pustiti tog čovjeka, nakon svega što je vidio, ali bilo je upravo tako. Bilo je to opravdano i on nije trebao završiti u zatvoru. Prišao je kauču i sjeo pokraj Toma. Vidjelo se da je još uvijek ošamućen. Adrian je uživao u tom prekrasnom prizoru, prizoru Toma koji teško diše, trudeći se snom odagnati ono što mu je Harry bio dao. Trebao bi pozvati hitnu, ali prvo je morao smisliti kako će, dovraga, sve ovo objasniti. Znao je da će kaos koji će uslijediti biti nevjerojatan. Bio je spreman na to. Sin mu se vratio, a onaj osjećaj beznadne praznine nestao je, i nikada ga više nije želio osjetiti. Sada je bilo manje od šačice ljudi na svijetu kojima je mogao vjerovati, a tako će i ostati. Podigao je telefonsku slušalicu i birao Andrein broj. – Andi, imam ga, imam našeg dečka. – Jedva je vjerovao svojim riječima dok ih je izgovarao, ali bile su istinite. Čuo je Andreu kako jeca, zarivši lice u supruga koji ju je tješio. Spustio je slušalicu i naslonio se na kauč, napokon si dopuštajući malo odmora. Nije mogao zamisliti da cijela priča o tome što se dogodilo izađe na vidjelo, ne ako je Harry bio u pravu kad je spomenuo razmjere korupcije. Došlo bi do zataškavanja i laži. Adrian je znao da mu se cijeli njegov pogled na život sada promijenio i da će biti kompliciranije živjeti no ikad, ali i to je bilo bolje od života s povezom na očima. Kad se sve uzme u obzir, draže mu je bilo znati istinu, ma kako ružna ona bila. S rukom na Tomovoj glavi čekao je da cirkus započne.

SVRŠETAK

369 Book as passion & BalkanDownload