Andre Costolany - Izazov Burze

André Kostolany I Z A Z O V BURZE

André Kostolany

IZAZOV BURZE

LMN Zagreb, 1998.

Biblioteka INVESTIRANJE Izdavač

LMN d.o.o. Zagreb, Poljička ulica 19 Tel./faks: 615 15 15

Uredila

Jerina Malešević

Naslov izvornika

André Kostolany: Kostolanys Börsen-seminar (Für Kapitalanleger und Spekulanten)

Prijevod s njemačkoga Lana Korenčić Jerina Malešević Redaktura i prijelom

Mirko Banjeglav

Korektura

Boris Mihić

Dizajn korica

Designsystem, Zagreb

Tisak

OffsetKrajnović, Zagreb

I. izdanje Copyright © by E C O N Taschenbuch Verlag GmbH, Düsseldorf Sva prava pridržana © 1998. LMN d.o.o. Zagreb

ISBN 953-96892-4-4

André Kostolany

IZAZOV BURZE

LMN Zagreb, 1998.

Kazalo

Riječ

unaprijed.

Predgovor.

7 8

Uvod

11

Pitanja i odgovori

15

Razmišljanja o burzi i novcu

151

Kostolanyjev test

168

Kostolanyjeva pitanja

169

Rezultati

171

Kostolanyjev komentar

172

Pogovor

174

Indeks imena i pojmova

177

5

O knjizi " Voltaire je rekao: 'Puno je lakše o novcu pisati nego ga stvarati'. Ja sam radio suprotno. Najprije sam novac morao zaraditi, a tek sam tada o njemu mogao pisati. U prvom redu zato što sam postao neovisan, a potom zato što sam naučio što novac znači, te što su špekulacija i burza. Većina onih koji danas pišu o novcu ne znaju što je tržište. " Uz tri velika S (Sredstva, Strpljenje, Sreća) za uspjeh na burzi potrebni su i određeno iskustvo i znanje, što se kod Kostolanyja više može interpretirati kao umjetnost. Jednom riječju, od ovakvoga se autora može očekivati samo iskričavi dijalog, pun šale i ironije, koji čitatelja na jednostavan način uvodi u veliki svijet internacionalnih novčanih poslova. Gotovo je beskrajan popis Kostolanyjevih pitanja. U ovoj knjizi pronaći će se svi koji raspolažu potrebnim sredstvima - a poznato je da ima i malih dioničara, koji skromno počinju.

O autoru Kada se André Kostolanyja, rođenog 1906. godine, pita što je po zanimanju, odmah bez oklijevanja odgovara - špekulant. Kod njega se špekulacija ne treba tumačiti kao makinacija radi brzog stjecanja novca ili igra hazardera, nego se ta riječ odnosi na obrazovanog avanturistu kojemu vlastita mudra glava nameće određeno dostojanstvo i oprez, a oni, na kraju, vode do uspjeha. Mađar Kostolany ima američku putovnicu, stanuje u Parizu i na Azurnoj obali. Na najvećim svjetskim burzama uvijek se osjeća kao kod kuće, drži predavanja i seminare, te piše stručno, zabavno, ali i dovoljno informativno.

6

Riječ unaprijed

U životu redovito ne znamo što nam donosi budućnost. Tako je i u investiranju. Djelujemo na temelju informacija i iskustva. Informacije mogu biti pogrešne, a iskustvo se, poput mode, može pokazati neodgovarajućim i neprikladnim. Ostaju samo načela. Upravo o njima, i to na području investiranja, piše André Kostolany. Neka nam razmišljanje na temelju tih načela postane navika i dovede do uspjeha i dobitka. Kostolanyjev mudar način razmišljanja uvijek je koristan, primjenjiv i nije ograničen vremenom ili trendom. Ovaj koncizan i informativan brevijar burze, pun humora, knjiga je za svakoga. Za mali broj čitatelja bit će podsjetnik, a za većinu otkriće i izazov novog područja te put u povećano samopouzdanje pri investiranju. André Kostolany, burzovni majstor i internacionalni financijski ekspert, opisuje širokim potezima i nasmijanim očima svoje dobitke i gubitke ostvarene investiranjem i špekuliranjem na gotovo svim svjetskim burzama. Za njega je to gimnastika duha, sport, zabava, umjetnost, avantura i - najljepši posao na svijetu! Preživio je dva svjetska rata i 15 burzovnih kriza. S pedeset godina mu je bilo dosadno živjeti od stečenoga kapitala te postaje pisac, novinar i predavač. Savjetuje: "Moje knjige čitajte devet puta. Ako ih ni nakon toga ne razumijete, naučite ih napamet." Za profit je, smatra on, važnija dobra strategija nego točno predviđanje. Navikavajmo se razmišljati o strategijama očuvanja onoga što imamo i postizanja profita (i) putem burzovnih transakcija. Razmišljanje može biti lako i uspješno, ako nam postane navikom i ako ga, po inerciji, ne zamjenjujemo naoko hitnom rutinom. Ova knjiga može poslužiti i kao putokaz razmišljanju o investiranju. Poslušajmo savjet André Kostolanyja: "Zaboravite savjete i pustite mašti na volju. Nikada u restoranu ne naručujte ono što vam preporučuje konobar."

Mi smo ono što stalno ponavljamo. Odlika nije čin, već navika. (ARISTOTEL)

Jerina Malešević

7

Predgovor Kostolanyjeve burzovne i životne mudrosti

Ovom knjigom Kostolany ispunjava moju stani želju da ispriča ono što je tijekom dinamičnog života pohranio u svoj PC (osobni kompjutor), kako on to duhovito kaže, a povezano je s praktičnim znanjem i iskustvom. Istodobno odgovara na mnoga pitanja koja su mu posljednjih 12 godina postavljali na burzovnim seminarima. Kostolanyja sam prvi put susreo koncem 1969. godine na savjetovanju o investiranju u Bavarskoj hipotekarnoj banci (Bayerische Hypothekenbank). Savjetnik iz bonskog Ministarstva za gospodarstvo objašnjavao je zaštitnu funkciju novog zakona o investiranju u inozemstvu i istaknuo korisnost fonda kao instrumenta ulaganja. Pri tome je slikovito usporedio male štediše, koji ulažu u fond jer ne mogu ili ne žele kupiti pojedinačne dionice, s onima koji se voze javnim prijevozom jer si ne mogu priuštiti vlastiti automobil. "Ali, znate li uopće, imaju li inozemni vozači u javnom prometu vozačku dozvolu?", pitao je neki gospodin iz publike. Njegovo lice mi je bilo poznato jer mi je za vrijeme boravka u New Yorku upala u oči slika Kostolanyja, urednika rubrike u časopisu Kapital, koji sam ponekad kupovao. Iskoristio sam priliku da ga nakon savjetovanja osobno upoznam. Jednom je napisao da Nijemcima nedostaje 30 godina iskustva u investiranju jer inače ne bi nasjeli na IOS-zbrku', a bio je jedan od rijetkih koji je na to stalno upozoravao. Ne samo da sam dijelio njegovo mišljenje, nego mi je imponirao njegov izravan način. Postavio sam mu pitanje, bi li bio spreman svoje, tada četrdesetogo1

IOS - International Organisation for Standardization (Međunarodna organizacija za standardizaciju). Sve napomene u tekstu, označene rednim brojevima, dodale su prcvoditcljice (nap. ur.)

8

IZAZOV BURZE

dišnje iskustvo, uključivši i krah 1929. godine, primijeniti u svakodnevnoj praksi i time, možda, pomoći Nijemcima da ublaže nedostatak vlastitog iskustva. Odgovorio je da bi se toga vrlo rado prihvatio s pravim partnerima jer, zapravo, kada već ulaže trud i svakodnevno razbija glavu za sebe, može to učiniti i za druge. To je bio početak naših zajedničkih aktivnosti, danas bi se reklo - našeg "joint venturea". Kada je Kostolany počeo svoju drugu karijeru, bio je u umirovljeničkoj dobi (kao i Adenauer kad je po prvi put postao Saveznim kancelarom). Počeli smo s politikom privatnih individualnih depozita, izuzetno važnom za privatnog bankara, a tada još nepoznatom u Njemačkoj. Ubrzo se rodila ideja da organiziramo seminare o burzi. Prvi smo održali u listopadu 1974. u Miinchenu. Došlo je jedva 30 sudionika. Atmosfera na seminaru bila je jadna: učetverostručena cijena nafte, galopirajuća inflacija, trend investiranja u zlato i nekretnine, Dow Jones2 je pao na 580, a FAZ-indeks3 na 160. Glavna tema bila je "rasprodaja" Zapada naftnim magnatima i velika kriza 1929. godine. Atmosfera sudnjeg dana. Ali ono što je dolazilo s podija bilo je sve drugo samo ne pesimistično. Parola je glasila: "Sada treba pomalo početi kupovati." Savjet je bio dobar. Već nakon dva mjeseca počeo je uspon tijekom kojeg je, primjerice, Dow Jones porastao na 1.000. Tada nismo mogli ni sanjati da je seminar u Miinchenu bio značajan početak, jer je nakon njega održano približno 100 seminara s 10 puta većim brojem sudionika. Kao borac za čisti kapitalizam i protiv stroge ozbiljnosti, Kostolany je, kao enfant terrible establišmenta, sam stvarao svoju publiku. On je profesor burze i do teorije je došao kroz praksu. Svoja je 2 Pokazatelj kretanja cijena dionica na burzi, koji predstavlja vaganu aritmetičku sredinu cijena određene "košare" dionica što ih izdaje 30 reprezentativnih (blue chip) kompanija u SAD. Indeks sc vodi od 1884. godine; objavljuje se dnevno i smatra se specifičnim pokazateljem privredne aktivnosti 3

Indeks Komercijalne banke u Njemačkoj - poput Dow Jones indeksa u N e w Yorku

9

André Kostolany

iskustva skupljao vlastitim novcem, što je suprotno većini koja do prakse dolazi preko teorije i iskustvo skuplja tuđim novcem. Prije mnogo godina, Kostolany je, pričajući o Nijemcima, citirao bečkog komičara: "Nijemci ne rade samo mnogo, nego i rado. Neka dobiju ono što su zaslužili." Ali u posljednje vrijeme drži da nas je napao virus dekadencije, jer mislimo samo na slobodno vrijeme i prijevremenu mirovinu. Ovom knjigom autor čini sebi uslugu. Više ne iskušava strpljenje odgovarajući na dugačka pitanja. Onoga tko pita može prekinuti i jednostavno reći: "Dragi prijatelju, pročitajte moju knjigu i tamo ćete sigurno naći odgovor na svoje pitanje, isto kao i odgovore na pitanja koja vam do sada još nisu ni pala na pamet!"

München, lipanj 1986. Gottfried Heller*

* Dugogodišnji autorov suradnik

10

Uvod

"Ako imaš prijatelja, pokloni mu ribu, ali ako ga zaista voliš, nauči ga pecati!" Ta kineska izreka moj je odgovor onima koji me pitaju za savjet. Savjeti su "ribe" koje moramo sami loviti. Savjeti koji se dobivaju na poklon izravna su reklama kojom se mami kupca na papire koje neka skupina, sindikat ili financijski institut žele utrapiti javnosti. Javnost, opskrbljena savjetima, kupuje papire i time znatno povisuje cijenu. To privlači sljedeće kupce i tako uspijeva planirana transakcija određene skupine. U većini slučajeva to je cilj savjeta. Želi li se biti uspješan, ne smije se trčati za savjetima, već treba samostalno dolaziti do ideja, dosjetki, misli, a to znači da treba suvereno razmišljati i hvatati savjete, baš kao što dobar i iskusan ribič lovi ribe. Obvezno treba poznavati mehanizam pada i uspona na burzi da bi se moglo odlučiti treba li kupovati, prodavati ili ništa ne poduzimati. Moji savjeti ne temelje se na izučavanju ekonomije, nego na vlastitim iskustvima. Ono malo što znam o gospodarstvu i financijama nisam naučio na sveučilištu niti iz stručnih knjiga, već u džungli. To me je sve, sigurno, stajalo više novaca nego što bih trebao za Internacionalnu poslovnu školu na Harvardu. Mojem šezdesetpetogodišnjem iskustvu pridonijeli su i moji kontakti na 78 različitih burzi (burze vrijednosnih papira i robe) i sa 73 brokerske tvrtke svih vrsta. Ne mogu više ni izračunati koliko sam transakcija (što uspješnih, što neuspješnih) poduzeo svih tih godina. 11

André Kostolany

Špekulirao sam i kratkoročno - ponekad na dvadesetčetiri sata, i dugoročno - čak i na pet godina. Od 1924. nisam ni jedne večeri legao u krevet bez kakvoga burzovnog angažmana i bez razmišljanja o tome kako postupiti u danom trenutku. Radio sam odmah - "kassa" - i na termin (to znači na kredit), i obveznicama, dionicama "bluechips", ali i sa zlatnim rudnicima bez zlata i vrijednosnicama nafte bez nafte, s vrijednostima društava koja su bila gotovo pod stečajem. Radio sam s opcijama svih vrsta i u svakom smjeru - u vrijeme kada se na Wall Streetu još nije znalo što su opcije - i sa svom robom s kojom se može špekulirati. Često su me smatrali guruom na burzi, stručnjakom kojeg se ne može osporiti. Unatoč tome, nekoliko sam puta bankrotirao i zapao tako duboko u dugove da sam razmišljao o samoubojstvu. Trebalo mi je mnogo hrabrosti, lukavosti, energije, izdržljivosti i, naravno, sreće da bih preživio svoje dramatične avanture. Može se, zapravo, reći: pravi čovjek burze je onaj koji uvijek stoji na nogama. Morao sam proći velike i male ratove, revolucije, građanske ratove, inflacije, deflacije, uspone i padove, burzovne euforije i brutalan pad cijena. Sve sam to uspio preživjeti. Da, teško je trgovati na burzi. Tečajevi nisu onakvi kakve očekujemo. U sve se to umiješa i vrag, da bi ljudima dokazao da nije tako lako ni iz čega stvoriti mnogo. Burza je ćudljiva i nepredvidiva. Događaji dolaze i prolaze. Nije dovoljno samo predvidjeti ih, mora se pogoditi i reakcija publike. A to nije lako! Želio sam objasniti anatomiju burze, moje teze i metode, i to na sasvim jednostavan način (koji nije ex cathedra; ništa nije razumnije i korisnije nego dati kratak, jasan odgovor na kratko, jasno pitanje. Svoje sam odgovore izbrusio kroz osobna iskustva, a na njih sam tražio pitanja. Na oko 100 seminara (s 15.000 sudionika), na brojnim predavanjima na sveučilištima, u bankama i poduzećima (od Bank of America, preko Deutsche Bank do malih štedionica, 12

IZAZOV BURZE

od IBM-a preko DuPonta, Nixdorf Axel Springera do tvornice za pseću hranu), postavljali su mi tisuće pitanja. Za ovu knjigu odabrao sam ona koja biste mi, sigurno, i vi postavili. Zbog jasnoće, pazio sam da se moje analize ne utope u mnogim anegdotama i "pričicama" kojima sam sklon, i koje imaju važnu ulogu u moje četiri dosad objavljene knjige. Htio sam pomoći čitatelju i konkretno mu savjetovati kako da se ponaša u određenim slučajevima. Tisuće je mogućnosti onoga što se može dogoditi na burzi, ali je nemoguće analizirati sve zamislive slučajeve. I tako, ja ne serviram gotova jela, nego kuharske recepte, da biste sami mogli pripremiti ono što želite. Uvjeren sam da će vam to i uspjeti. Dobar tek! André Kostolany

13

Odrastao sam u saraju i za mene tajni nema. JEAN

BAPTISTE

RACINE

Pitanja i odgovori

Što je burza i čemu služi? Burza je tržište kapitala, sastajalište (simbolično rečeno) onih koji žele uložiti svoj novac u vrijednosne papire ili za njih ponovno dobiti novac. Što su vrijednosni papiri? Vrijednosni papiri su, kako ih Francuzi nazivaju, valeurs mobilieres (pokretnine) za razliku od nekretnina. Vrijednosni papiri se mogu kupiti na burzi, u svako vrijeme, u bilo kojoj količini, i to po cijeni koja u danom trenutku odgovara ponudi i potražnji. Potražnja i ponuda obavljaju se javno - glasno se izvikuju, i svatko zainteresiran može to pratiti. Na Njujorškoj burzi ponude za kupnju se ne izvikuju, nego se tzv. ticker-tapeom (pokretnom trakom) registrira svaka transakcija - cijena i količina. Ta se pokretna traka vidi u cijeloj Americi, pa i u brokerskim uredima većih gradova Europe. Vidi se to i u povijesnim scenama mnogih američkih filmova, kada neka poznata ličnost trijumfalno, preko Broadwaya, ulazi u New York. S prozora nebodera u kojem su smješteni brokerski uredi, namještenici bacaju ticker-tapes na one koji ulaze u grad. Popularnost osobe određuje se prema tome koliko je tona trake utrošeno na određenu paradu. Na mnogim burzama, npr. u Parizu, Zürichu, Düsseldorfu, Frankfurtu, osobito Chicagu, tolika je galama, da bi netko, tko ova15

André Kostolany

mo dolazi prvi put, mogao pomisliti da se nalazi u ludnici. U Londonu je tiše. Tamo je trgovanje vrijednosnim papirima pod kontrolom specijaliste kojeg nazivaju Jobber. On neprekidno daje informacije o cijenama svojih specijalnih vrijednosnih papira, navodi cijene po kojima je spreman kupiti ili prodati. U Stockholmu je burza već prije rata (tridesetih godina) bila opremljena računalima; stroj je obračunavao kupovne i prodajne naloge, kao što to i danas radi određeni broker na Njujorškoj burzi, i to unosi u svoje bilješke. Što se ubraja u pokretnine, odnosno u vrijednosne papire? Sve obveznice (također poznate i kao obligacije i bondovi) tuzemnih ili inozemnih vlada, komuna i zemalja, kao i dionice najrazličitijih većih privatnih poduzeća. Pod dionicama se misli na potvrde o vlasništvu nad dijelovima poduzeća koje se naziva dioničarsko društvo. Trguje se i zajmovima s promjenljivim uvjetima otplate, opcijama, različitim ostalim vrijednosnim papirima koji predstavljaju više ili manje mješavinu dionica i obveznica. Tržište svih tih vrijednosnih papira je burza vrijednosnih papira (ponekad se naziva i burza efekata). Koju ulogu imaju burze? One omogućuju štedišama kupnju vrijednosnih papira ako imaju višak kapitala i njihovu prodaju ako kapital ponovno zatrebaju. Štediša može dobiti ili upisati dionice već pri osnivanju društva. Ako to želi učiniti kasnije, nakon što su dionice javno plasirane - a to vrijedi i za onoga koji ima dionicu i hoće je prodati - može to učiniti samo putem burze. Vrijednosni se papiri ne oglašavaju kao stari automobili u lokalnim novinama ili na plakatima. Npr., želim kupiti 100 Siemensovih dionica ili prodati 100 dionica DaimlerBenza. U tu svrhu zainteresiranom je na raspolaganju burza.

16

I Z A Z O V BURZE

Kakav je promet tih vrijednosnih papira na burzi? To ovisi o određenoj burzi i određenom vremenu; naravno da je promet na Njujorškoj ili Tokijskoj burzi znatno veći nego npr. u Milanu ili Madridu. U velikoj mjeri ovisi o tome koliko je sudionika aktivno na burzi. Jer na burzi nisu samo ulagači, već i špekulanti i mešetari koji vrijednosne papire ne kupuju dugoročno, već vrlo kratkoročno (ponekad na nekoliko dana, ili čak samo na 24 sata). Ove bih špekulante, zapravo, nazvao burzovnim "parazitima". Oni žele samo uzeti dio cijene, ponekad u 24 sata ili kroz nekoliko mjeseci. Svoj novac nemaju namjeru ulagati u poduzetništvo. Ti su "paraziti" neopisivo važni za dobro funkcioniranje burze. Kada ih ne bi bilo, morali bi se izmisliti. Oni kupuju, prodaju, kupuju, prodaju - i svojim transakcijama povećavaju promet. I to je jako važno - jer što je veći promet, to je veće jamstvo za stvarnog ulagača da svoj novac, zaleđen pri kupnji dionice, može u svakom trenutku odlediti. Na burzi s velikim prometom mogu se prodati ili kupiti veće količine dionica a da se pri tome bitno ne utječe na cijene. Na maloj burzi, s malim prometom, to ne bi bilo moguće jer bi se zbog kupnje i prodaje veće količine vrijednosnih papira znatno promijenio i tečaj. Na burzi s velikim prometom dolazi nova roba na tržište pri svakom povećanju cijena većem od jedne četvrtine poena. Kada cijene padaju, dolazi do potražnje za svaki papir pri cijeni nižoj za četvrtinu poena. To je isto kao i kod motora benzinca, koji sa 16 cilindara radi mnogo tiše od motora s četiri cilindra. "Udarci" se amortiziraju. Čemu služe dionice? Sve dionice jednog poduzeća čine kapital dioničarskog društva. Kupnjom dionica štediše stavljaju svoj novac na raspolaganje velikim poduzećima. Bez tog se novca na slobodnom tržištu ne bi mogao zamisliti cjelokupni ekonomski razvoj 19. i 20. stoljeća: željeznice, plovidbe, Sueski kanal, otvaranje rudnika i naftnih nalazišta, velike moderne industrije - kao autoindustrija, industrija zrakoplova, kompjutora, elektronike itd. 17

Andrć Kostolany

Kako je u socijalističkim državama? I one imaju takvu industriju. Socijalistička se država može potpuno odreći dioničarskog društva i burze jer jedino ona daje novac poduzećima. Država je jedini kapitalist i ona povjerava vodstvo poduzeća svojim službenicima, znači birokratima. To nazivamo monokapitalizmom. Treba li se tome sustavu diviti ili ga treba odbaciti, stvar je ukusa. Na slobodnom tržištu (nazovimo taj sustav jednostavno kapitalizmom) dioničarsko društvo je temelj sustava i špekulacije, odnosno burza je njezin motor. Njeno gorivo je ušteđeni kapital. Samo nada u porast poduzeća, u dobitak, a ne kamate, može iz džepa štediša izmamiti novac potreban za gospodarsku ekspanziju. Samo je stremljenje prema dobitku radi avanture i spremnost na rizik poduzeća, u obliku individualne inicijative i slobodne konkurencije, pogon koji svijet tjera divovskim koracima naprijed. Kredo kapitalizma su želje za avanturom i spremnost na rizik, slobodna konkurencija i nada u dobitak. Fiksne kamate na uloženu štednju mogu se dobiti i u socijalističkim zemljama. Može li se ta teorija dokazati? Teorijski i znanstveno ne, ali iskustvo posljednjih 60 godina govori tome u prilog. Ne bih mogao navesti bolje primjere da dokažem važnost burze i burzovne špekulacije za razvoj zemlje od primjera zemalja koje su naginjale socijalizmu ili su mu još uvijek blizu - horribile dictu4 - koje i danas tvrde da su socijalističke: Francuska pod socijalističkim režimom od 1981. do 1986. uz sudjelovanje moskovsko-komunističkih ministara, Mađarska, autentično komunistička zemlja istočnog bloka, i Austrija. U Austriji je 70% gospodarstva u vlasništvu države. U Francuskoj je za vrijeme socijalističke vladavine gospodarstvo podržavljeno za 30%. No zbog toga nije prestala podrška vlade na burzama Pariza i Beča. Štedišama su pri kupnji dionica jamčene 18

4

"Strašno jc reći" (lat.)

i

IZAZOV BURZE

porezne olakšice. Vlade nikada nisu pokazale neprijateljsku gestu prema burzi i nikada nisu donijele uredbu za sprečavanje špekulacije. Nasuprot tome, bilo je očigledno da podržavljene banke u tim zemljama podržavaju burze. Češće je dolazilo do pada tečajeva zbog nepovoljnog događaja ili alarmantne vijesti. U tom bi slučaju banke (koje, zapravo, ovise o državi) dobile nalog da počnu povećavati ponudu za kupnju. Kada sam se iz bilo kojeg razloga bojao da će cijene pasti, često sam na pitanje: "Kako je?", od burzovnih profesionalaca dobivao odgovor: "Nema opasnosti - tu je policija!" To znači da su banke i njihovi predstavnici bili spremni podržati cijene masovnom kupnjom. Je li to i u Americi moguće? U Americi se država sigurno ne miješa u burzovne transakcije. Određene pojedinačne skupine podupirale bi tržište dionica koje su u njihovoj sferi interesa i, ako je to u njihovom interesu, njima bi manipulirale. Kasnije ću objasniti kako bi se takva manipulacija odvijala. Unatoč svemu, uvjeren sam da se predsjednika Ronalda Reagana svaki dan informira o stanju na burzi i da on tome poklanja veliku pozornost. A kako je u Saveznoj Republici Njemačkoj? Tamo je pomalo kao u Francuskoj, samo što se ovdje ne miješaju ni država niti državna banka, već samo velike privatne banke i financijski instituti kojima je u interesu da se ne naruši dobro raspoloženje. Takve manipulacije cijenama moguće su u SR Njemačkoj ili Francuskoj i na drugim tržištima, ali ne i u SAD, jer je tržište tamo preveliko. Što je burza manja, to je lakše utjecati na tečaj. To je kao i na konjskim trkama: što je viša cijena za jednu trku, to je manja opasnost manipulacije ili podmićivanja džokeja da nekom drugom prepuste pobjedničko mjesto. Visoka nagrada za pobjednika previše je privlačna. Kada je nagrada beznačajna, njome se često 19

André Kostolany

manipulira jer se kod klađenja dobiva više od novca investiranog u mito. U SR Njemačkoj je npr. posljednjih godina bio velik interes banaka da ožive burze i održe dobro raspoloženje. Prvo, zato jer su i same imale velike pakete dionica koje su željele prodati; drugo, da bi olakšale povećanje kapitala, jer su ljudi spremni preuzeti nove dionice samo u slučaju povišenja cijena; treće, da bi štedišama mogle prodati dionice novoosnovanih društava. Za sve to potrebno je izuzetno dobro raspoloženje na burzi. Interes za povišenjem temeljnog kapitala poduzeća pogoduje također razvoju gospodarstva. Jesu li financijski instituti uvijek zainteresirani za održavanje toga dobrog raspoloženja? Ne, ne uvijek. Ima i razdoblja kada banke ne zanima raspoloženje na burzi. Sedamdesetih je godina bilo razdoblje rastućih kamata, u kojem su banke više bile zainteresirane da od stranaka dobiju novac na oročenje negoli da ih puste kupovati dionice. Razlika u kamatama na oročeni novac i na novac koji je strankama odobren u vidu kredita, bila je prevelika. Strankama se na šalterima banaka savjetovalo da ulože novac u štednju umjesto da ga utroše na dionice, iako su tada dionice bile podcijenjene, na izuzetno niskoj razini, i cijene su bile izrazito niske. Tada su banke bile zainteresirane da same kupuju dionice. Kada se promijenila njihova politika? U naglom burzovnom usponu posljednjih godina, od 1984. do 1986., bilo je drugačije. Novčani instituti bili su zainteresirani da potaknu optimizam na burzi kako bi građani kupovali dionice. Oni su htjeli povisiti kapital za poduzeća pod svojim nadzorom i mnoga privatna poduzeća pretvoriti u dioničarska društva. Namjera im je bila da građanima "uvale" vlastite dionice ili veće količine vrijednosnih papira po visokoj cijeni. Staro je pravilo da ljudi kupuju samo onda kada cijene rastu, a prodaju kada cijene padaju. Da od20

IZAZOV BURZE

jednom nije došlo do strastvene želje za kupnjom dionica, ne bi moglo doći do takvog povećanja kapitala i osnivanja dioničarskih društava. Nema ništa lakše od prodavanja vrijednosnih papira javnosti ako se može pokazati da im je cijena već porasla i ako se ljude može uvjeriti da će cijene i dalje rasti istim ritmom. Štediše, koji sedamdesetih i početkom osamdesetih godina nisu željeli ni čuti za dionice, odjednom su promijenili mišljenje i bili su spremni poslušati svaki savjet samo da uđu na burzu. Milijuni običnih ljudi, koji do prije pet godina nisu imali pojma što je to dionica, odjednom su htjeli sudjelovati u životu burze. SR Njemačka nije izolirani slučaj, već se u cijeloj zapadnoj Europi razvio optimizam koji u vezi s dionicama do tada nije postojao. Taj se fenomen uočava u Milanu, Madridu, Beču, a u posljednje vrijeme i u Helsinkiju. Takva se promjena raspoloženja javlja često. Štediše se ponašaju kao alkoholičari: rano ujutro su mamurni jer su prethodnu večer previše popili, zaklinju se da nikada više neće popiti ni čašicu, no u 7 uvečer spremni su posegnuti za cocktailom, u 8 ih privlači čaša vina, u 10 whisky itd. U ponoć su isto tako pijani kao što su bili večer prije. To je zatvoreni krug, stalna mjena, baš kao oseka i plima. No, ni najpametniji ekonomisti, nažalost, ne mogu procijeniti kada će doći do promjene, za razliku od oceanografa koji mogu izračunati gibanja mora točno u sekundu. Koji su ekonomski razlozi za takvu promjenu raspoloženja? Nisu, zapravo, ekonomski razlozi ili motivi ti zbog kojih dolazi do histeričnih preokreta. To su pretežno tehnički ili psihološki utjecaj, ili oba, koji najviše utječu na kratkoročni ili srednjoročni razvoj tečaja; pri tome likvidnost igra važnu ulogu.

Da i ne. Zapravo, dionice bi trebale služiti štedišama kao dugoročan ulog, i to stoga jer su one tada u poduzeću zamrznute. Burza 21

André Kostolany

pri tome služi, kao što sam već rekao, samo da odleđuje taj zamrznuti kapital kada štediši zatreba. John Maynard Keynes postavio je čak i teoriju, da dioničar mora biti povezan s dionicama kao daje u neraskidivom braku (nije ni pomišljao na mogućnost razvoda). Vrag je uvijek prisutan i od homo sapiensa je napravio homo ludensa. Kada je homo ludens otkrio da kod dionica ima velikih oscilacija cijena, počeo je iz toga izvlačiti profit. Tako se burzovna igra sve više razvijala, pa i zbog toga što je bilo sve više ljudi koji su raspolagali nekim ušteđenim kapitalom. U davna se vremena govorilo da trgovac gubi razum sa svojih zadnjih 10.000 guldena. U današnje vrijeme štediša gubi razum sa svojih prvih 10.000 DEM. On postaje histeričan jer ga brine kako taj novac uložiti, zaštititi od inflacije, sakriti od poreznika i na kraju, ali ne manje važno - kako novac oploditi daljnjim ulaganjem. On luta naokolo skupljajući prave savjete i preporuke. Takvom se publikom lako može manipulirati, može je se dovesti do panike, zastrašiti, učiniti je gramzljivom i pridobiti za špekulacije dionicama. Kada na burzi tečaj raste, tisuće ljudi želi uskočiti u jureći vlak da ne bi (Bože sačuvaj!) nešto propustili. Nema ništa bolnijega nego promatrati uspon burze a da se u tome ne sudjeluje; to je bolnije nego kupovati papire i gubiti. U skladu s ovom tezom moglo bi se povjerovati da se banke i novčani instituti nepošteno ponašaju prema ljudima. Je li to stvarno tako? Ne. Nepošteno sigurno ne. Ali često postoji neodgovornost, njihovi službenici i predstavnici ne posjeduju dovoljno znanja i iskustva. Skloni su ponašati se u skladu s vlastitim interesima. Napokon, financijeri i burzovni mešetari nisu siročad, a banke i novčani instituti i sami su poduzeća koja žele ostvariti profit, te rade prije svega zato da zadovolje svoje dioničare, da im predoče najbolje bilance i isplate najvišu dividendu. Ali to ne znači da žele raditi samo u svoju korist. Gostioničar nije neiskren kada preporučuje neko jelo više od drugoga zbog toga što ga se želi riješiti istoga dana. Jedno je sigurno: popularnost dionice koja raste zahvaljujući promidžbi u 22

IZAZOV BURZE

medijima i rastućim cijenama, makar one bile i manipulirane, u interesu je cjelokupnoga gospodarstva. J6SU li gubici, nastali zbog pada cijena, štetni za gospodarstvo?

Samo do određene mjere, U povijesti burze izmjenjivali su se usponi i padovi. Ako dođe do kraha, tisuće štediša ostaju na cjedilu, ali većina novca uloženog u dionice ipak odlazi u poduzeće. U boomu se pojavljuju mnoga nova poduzeća koja nestaju u krahu. Ali još više ih se uspije održati i postaju neophodna za gospodarski razvoj. Do tog fenomena osobito često dolazi u modernoj, revolucionarnoj industriji, kod inovacija i razvoja, pri čemu se novoosnovana poduzeća, zahvaljujući špekulaciji, pojavljuju kao gljive nakon kiše! Taj se rizik svakako mora ukalkulirati. Ranije ste spomenuli Mađarsku da biste pokazali od koje je važnosti špekulacija u jednoj socijalističkoj zemlji. Zašto? Mađarska vlada i njezini savjetnici otkrili su, nakon mnogo godina lošeg iskustva, daje privatno poduzetništvo, unatoč nekim manama, puno produktivnije od ortodoksnog socijalizma. Osim toga, vlada je htjela stati na kraj štednji koja se pretežno nalazila u rukama naroda (većinom u bankama i na računima), a koja bi mogla prouzročiti inflaciju. Sukladno tome, nacionalizirana su poduzeća izdavala obveznice na različite rokove i s kamatama višim nego što se dobivalo na štednim ulozima, a javnost ih je masovno kupovala. Toje bio prvi korak u smjeru ulaganja u vrijednosne papire. ; Drugi korak je da poduzeća prodaju samo takve obveznice koje, osim kamata, omogućuju i udio u dobitku poduzeća. To je ono što ®tt na Zapadu zovemo - povlaštene dionice. One donose fiksne kaJKate i dividendu, znači uvećanje kapitala. Trenutačno specijalisti u Mađarskoj pokušavaju izdati takve obveznice koje ne donose kalate, već samo omogućuju sudjelovanje u dobitku. Jezikom Zapada» to bi bile dionice s dividendama. Takvim ulozima vlada želi noVac s računa štediša prenijeti u poduzeća i tamo ga zamrznuti, što

23

André Kostolany

je lakše kada se radi o nižim kamatama nego o dividendama, ako poduzeće dobro zarađuje. Svaki štediša mora dobro razmisliti pri kojim investicijama postoji mogućnost porasta dividendi, a pri kojim opasnost da poduzeće uopće ne zarađuje, nego gubi. U tom bi slučaju ostao pri svojim neprofitabilnim obveznicama - već i zato što će im cijena u tom slučaju pasti. Razmišljanje o tome u što uložiti novac naziva se "špekulacija", isto kao što se to radi i u Njemačkoj i Americi. Ukratko - potiče se želja za špekuliranjem. U toj socijalističkoj zemlji još nema dioničarskih društava? Ne, ali klica dioničarskih društava već postoji jer se više partnera može udružiti u neko poduzeće. Zakon dozvoljava poduzetniku zaposliti maksimalno 10 radnika, jer bi, prema tamošnjem shvaćanju, veći broj radnika predstavljao njihovo iskorištavanje. Prema tome, ako se u jednom poduzeću udruži pet partnera, oni zajedno mogu imati 50 radnika. Igra s brojkama. Korak dalje, tih pet partnera mogu imati dijelove svoga poduzeća i prodavati ih, u načelu, kao dionice. I sve to u jednoj komunističkoj državi istočnoga bloka. Postoji li bolji dokaz o ulozi dioničarskih društava u gospodarstvu nego kada država daje više slobode privatnoj inicijativi? Ne radi se o obveznici ili štednoj knjižici - one postoje i u ortodoksnim socijalističkim državama - nego o dionici koja je tipična za slobodno tržišno orijentirano gospodarstvo. Ako štediša investira svoj novac u dionice poduzeća, nije mu prije svega stalo do kamata, već do toga da sudjeluje u dobitku poduzeća i njegovu razvoju, a što se odražava u rastućoj cijeni dionica. Ukratko, burza je bojno polje uloženog kapitala usmjerenog prema dobitku i zbog toga će uvijek postojati u bilo kojem obliku - bilo na uglu ulice, ispod drveta, u kavani ili burzovnoj hali, uz mogućnost odlučivanja ili bez njega, s privatnim ili poludržavnim kapitalizmom - i to tako dugo dok postoji bar mali dio privatnoga gospodarstva. Bez dionica nema slobodnog tržišta, bez slobodnog tržišta dioničarsko društvo nema opravdanja, ali bez burze nema dioničarskih društava. 24

IZAZOV BURZE

Tko su dioničari? Kao što sam već rekao, to su ljudi koji imaju više ili manje novca na raspolaganju i to žele, iz bilo kojih razloga, uložiti u vrijednosne papire. Među njima ima malih, srednjih i velikih štediša, znači kapitalista. Među njima postoje i oni koji iz dana u dan žele načiniti rez i slijediti "vruće" savjete; zapravo, oni hazardiraju. Istodobno ima i špekulanata koji žele oploditi svoj ulog, čime želim reći da povremeno mijenjaju svoje vrijednosne papire, ovisno o konjunkturi i procjenama oscilacije tečaja u srednjoročnom razdoblju. Naglašavam riječ "špekuliraju", a ne hazardiraju. Te se špekulacije temelje na različitim osnovama: razvoju kamata, gospodarskoj i financijskoj politici vlade, tehničkim čimbenicima itd. Što nazivate srednjoročnim? Jednu do tri, eventualno pet godina. A dugoročnim? Tko dugoročno ulaže, spreman je zadržati vrijednosne papire godinama; vrlo često prati cijene na duge pruge. Njegovi motivi usmjereni su na razdoblje od mnogo godina i nada se stalnom rastu poduzeća. Dioničari IBM-a, koji su izdržali više godina, ustostručili su svoj prvobitni ulog. Koji su odlučujući čimbenici kratkoročne tendencije na burzi? Kratkoročno gledano, ekonomsko stanje ili kvaliteta poduzeća uopće nemaju utjecaja na cijenu. Puno više to imaju dnevni događaji, kratke vijesti i sl., čak i trač, jer mnogi sudionici i po tome zaključuju o daljnjem slijedu događaja. To je u većini slučajeva pogrešno ili zavarava, jer takve su pretpostavke neutemeljene. Nisu stvarni događaji ti koji utječu na cijene, već je presudna psihološka reakcija.

25

André Kostolany

Tipičan je primjer kada je 1939., nakon Münchenskog sporazuma i cijepanja Čehoslovačke, na europskim burzama vladalo dobro raspoloženje jer je Hitler svijetu obećao tisuću godina mira. Njemački se vođa složio s Münchenskim sporazumom. Engleski premijer Chamberlain je u Donjem domu, na agresivno pitanje i predbacivanje jednog člana parlamenta za izdaju Čehoslovačke, odgovorio da nema razloga sumnjati u gospodina Hitlera, i da je mir osiguran. To znači da nije bilo čudno što je na burzama vladalo dobro raspoloženje - uključujući i Parišku burzu. Tada je došlo do velikog iznenađenja kada su, 15. ožujka 1939., Hitlerove trupe zaposjele još postojeću malu Čehoslovačku, zajedno s Pragom. Svijet je bio konsterniran. Premijer Chamberlain pojavio se ponovno u Donjem domu i smrtno ozbiljno izjavio da se osjeća strašno prevarenim jer je gospodin Hitler prekršio svoju riječ. Izjavio je također, sasvim jasno i oštro naglasivši, da će Velika Britanija, u slučaju da gospodin Hitler napadne Danzig ili Poljsku, priskočiti svim svojim snagama manu militari5 u pomoć. Ta je izjava zvučala gordo. Time su, naravno, oslabile europske burze. Srušena je nada u tisuću godina mira. Takva se tendencija pada nastavila mjesecima. Strah od rata stalno je rastao. Bilo je jasno da se ljudi boje, da pomalo prodaju svoje vrijednosne papire i da, za svaki slučaj, radije u rezervi imaju gotovinu. Razumljiva i logična reakcija. Razumljivo je bilo pitanje o tome tko su kupci u takvom trenutku. Kao što sam već rekao, na burzi uvijek postoje kupci i prodavači. Kupovali su prije svega optimisti, koji su bili uvjereni da do rata neće doći i da će se Hitler povući. Bilo je i onih koji su mislili da će rat, ako i izbije, trajati kratko. Vladalo je mišljenje da je Njemačka gospodarski jako oslabljena, da Hitler blefira, da će nakon nekoliko mjeseci rata moliti za mir. Bilo je i onih koji su mislili da su cijene ionako toliko niske da se, bez obzira na rat, mora kupovati. Bilo je institucija koje su ulagale jer su morale plasirati svoju gotovinu, osobito stoga što su im se cijene činile tako povoljne. Druga su 26

5

Vojnom silom

à

IZAZOV BURZE

društva, naprotiv, bila likvidna i pri tako niskim cijenama ponovno su kupovala svoje dionice. Cijene su pomalo padale. Pri svakoj Hitlerovoj prijetnji cijene su sve više padale, a osobito nakon 23. kolovoza kada su ministar vanjskih poslova Molotov i von Ribbentrop potpisali rusko-njemački pakt. Mnogi su smatrali da je time zapečaćena sudbina Europe jer su saveznici željeli između sebe podijeliti Poljsku. Činilo se da je rat ante portas. Stanje na burzi je iz dana u dan bilo sve lošije. Već se pomišljalo na sve najgore do gega bi došlo u slučaju rata. Zatvorena burza, banke, moratorij za sva plaćanja itd. U svakom slučaju, trebalo je skupiti mnogo hrabrosti da se kupe francuske dionice. Ne samo da je Pariška burza bila slaba, nego su također bile slabe i Njujorška i Londonska. I ja sam se pripremio za ono najgore. Je li se moglo zamisliti nešto gore od rata? I tada je, nakon nervoznih dana, 1. rujna došlo do napada na Poljsku i Danzig, a 3. rujna Francuska i Engleska su objavile rat njemačkoj Vladi. No, tada je za nas burzovnjake i financijske menadžere došlo do velikog iznenađenja: banke se nisu zatvorile, nije došlo do moratorija, burza je radila, čak i što se tiče deviza; nije uveden fiksni devizni tečaj. Najveće je iznenađenje bilo to što je na burzi došlo do preokreta i što su cijene vrtoglavo porasle. Tko bi mogao zamisliti procvat burze kao reakciju na izbijanje rata? A Što je bio uzrok? Bilo je različitih obrazloženja. Na primjer, tehničko shvaćanje tržišta i fenomen fait accompli, na što ću se vratiti kasnije. Postoji konkretno objašnjenje koje zvuči sasvim logično. Ljudi su mjesecima strahovali i željeli se dočepati gotovine. I tako je započelo novo poglavlje. Bio je rat, sa svim gospodarskim posljedicama. Rat je, ljudi su to znali iz iskustva, značio inflaciju. Inflacija, obezvrijeđenje novca, podsjećala je na Prvi svjetski rat. Htjelo se zamijene gotovinu za neke vrijednosti, i to što je brže moguće. Nekretnine se ne mogu kupovati na brzinu. Znači, nametala se kupnja dionica. To je u očima ljudi bilo bolje nego gotovina. Takav vrtoglavi uspon trajao je sve do početka njemačke ofenzive na Nizozemsku. Tada je došlo do kraha burze. Odjednom je javnosti i 27

André Kostolany

burzovnim mešetarima postalo jasno da je počeo pravi rat. Taj dramatični pad trajao je do sredine lipnja, kada su njemačke trupe zaposjele Pariz. Burza je zatvorena i iz okupiranog Pariza premještena u Vichy, dio Francuske koji nije bio pod okupacijom. To je, naravno, bila samo sjena burze, s minimalnim prometom i djelićem prijašnjih tečajeva. To je burza! Ona reagira nepredvidivo, histerično; čini se suprotno svakoj logici, osobito svakodnevnoj, koja nije identična logici burze. Koji su odlučujući čimbenici za srednjoročnu tendenciju burze? Kamate i likvidnost na tržištu kapitala imaju velik utjecaj na jačanje ponude ili potražnje dionica u idućim mjesecima, dakle srednjoročno. Kamata, osobito dugoročna, ima izravan utjecaj na tržište obveznica. Ako je prihod od kamata manji, na tržište dionica dolazi više tekućih sredstava, ali se to djelovanje kamata na dionice primjećuje tek nakon izvjesnog vremena. Šest do dvanaest mjeseci nakon pada na tržištu ulaganja, dolazi do pada cijena dionica. Kada se to, zbog euforičnog raspoloženja jedno vrijeme odgađa, onda do toga dolazi odjednom i iznenada, kao grom iz vedra neba. Ne može se utvrditi vremensko razdoblje između pada tržišta obveznica i dionica jer je ovdje u igri više čimbenika. Najvažniji čimbenik je tehnički ustroj tržišta. Što to znači, objasnit ću kasnije. A za dugoročnu tendenciju burze? Psihologija investitora i ulagača nije odlučujuća dugoročno. Tko može već danas predvidjeti strahove, nade, predrasude i reakcije na unutarnjopolitičke i vanjskopolitičke događaje idućih godina? Isto tako, raspoloženje javnosti može više godina utjecati na tržište, kao što je to činio entuzijazam u vezi sa zlatom. Kretanje kamata također se ne može dugoročno predvidjeti. Čak se misli i tvrdi da predsjednik saveznih bankovnih rezervi u Americi upravlja kamatama. U određenom smislu to je istina. No niti on ne zna na koji će način određivati kamate za tri mjeseca, jer ne zna kako će se situacija razvijati, što će se bitno dogoditi u vezi 28

IZAZOV BURZE

s rastom ili padom kamata. On ne može dugoročno predvidjeti ponašanje ulagača, poduzetnika i korisnika bez obzira na sva iznenađenja, kao što su tenzije ili velika iznenađenja u unutarnjoj ili vanjskoj politici. Ako se razvija psihoza inflacije, ona će povisiti kamate. Ako se poduzetnici suzdržavaju od investiranja i ako poslovi stagniraju, kamate će se sniziti. Kretanje kamata najviše utječe na tendenciju burze. Društveni položaj, tržište rada, novi trgovački ugovori s inozemstvom, monetarna događanja u drugim zemljama, sve se to odražava na poslovanje Federal Reserve Bank6. Nije dovoljno promatrati ulagače samo u neko određeno vrijeme. Mora se moći procijeniti i budući razvoj. Ukratko, proročanstva bi, zapravo, bila pretpostavka na kvadrat, a to znači pretpostavka pretpostavke. Čak ni predsjednik Federal Reserve Systems7 ne može u tom slučaju precizno prognozirati. Više od uloge diktatora on igra ulogu kormilara koji upravlja brodom po inflaciji i deflaciji, krizi i konjunkturi, optimizmu i pesimizmu. Odlučujuću ulogu u dugoročnom predviđanju imaju razvoj ekonomije, razvoj poduzeća po pojedinim granama, njihove šanse, njihova buduća zarada, njihov rast. Postaje li burza sve transparentnija zbog sve savršenije medijske tehnike? Transparentnost raste, no zaključci koje svatko za sebe stvara nisu bolji. Samo onome tko sam raspolaže brzim informacijama, one su neprocjenjiv kapital. Informacije, vijesti o događajima koje znaju svi, na burzi su potpuno bezvrijedne, a to je danas najčešći slučaj. Uvijek kažem: "Ono što zna svatko, nije baš slatko". Važno je interpretirati vijesti, jer to na kraju češće završava loše nego dobro. Najopasnija je pogrešna interpretacija vijesti.

7

Sustav federalnih rezervi

29

André Kostolany

Jedan sektor burzovnih poslova, koji je gotovo potpuno uništila brza telekomunikacija, svakako je arbitraža, a to znači iskorištavanje razlike cijena na različitim burzama. Prije 20 godina cvjetao je arbitražni posao između New Yorka, Londona, Pariza, Frankfurta i drugih burzi. Razlike u valuti između dva mjesta bile su 2-3 posto i profitirao je onaj tko je prvi za to saznao; na jednom je mjestu kupovao, a na drugom prodavao za 1-3 posto skuplje. Danas su burze u stalnoj telefonskoj vezi. Razlike u tečajevima mogu se održati samo nekoliko sekundi, i zatim se odmah izjednačavaju. Nekada je bila umjetnost dobiti telefonsku vezu s nekim drugim mjestom minutu prije konkurencije. Nadobudni arbitražeri tražili su vezu na telefonskoj centrali. Vrlo davno, kada telefon još nije bio automatski, arbitražeri su sklapali prijateljstva s telefonisticama. Mitili su ih parfemima ili bombonima, izvodili van, kako bi imali prednost kod spajanja na centrali. Poznavao sam arbitražera koji je "hofirao" telefonistici, a kasnije ju je čak i oženio. Neki pjevač u kabaretu je pjevao: "Halo, slatka telefonska vilo, halo, reci kako stoji burza"? Arbitražeri koji su iz navedenih razloga izgubili posao danas su, umjesto arbitražera u prostoru, postali arbitražeri u vremenu. Oni više ne profitiraju zbog razlika u cijenama na dva različita mjesta, nego zbog razlika cijena od danas do sutra. To više nije zanimanje, nego igra. U čemu se igra razlikuje od špekulacije? Igrač nema dublju motivaciju; on želi, kao što sam to spomenuo, brzo napredovati, od danas do sutra, maksimalno za nekoliko dana ili tjedana. Misli i postupa kratkoročno; brzo slijedi priče koje kruže, zadovoljavaju ga mali uspjesi, ne obraća pozornost na tečajeve koji eventualno rastu i ponaša se kao igrač ruleta koji trči od stola do stola da bi dobio nekoliko novčića ulažući ih na crveno ili crno. Ne ponaša se intelektualno, nego emocionalno. Igrači plivaju u masi. Ne mogu se oduprijeti općem raspoloženju jer su i sami djelić mase. Kupuju zato jer kupuje njihov susjed, a ovaj to isto radi jer vidi svog susjeda, i obrnuto: on prodaje jer susjed prodaje. 30

IZAZOV BURZE

Takvi igrači predstavljaju 90 posto ljudi na burzi. Oni čine masu čije su psihološke reakcije različite od razmišljanja špekulanata. Igrača bi prije mogao analizirati stručnjak za psihologiju mase nego gospodarstvenik. Kada bi se u jednu prostoriju zatvorilo stotinu o s o b i t o inteligentnih ljudi, ta masa neće biti inteligentna, nego će reagirati iracionalno. Ako u punom, tamnom kinu netko vikne: "Vatra!", doći će do panike u kojoj će biti povrijeđenih, a možda i mrtvih, iako u cijeloj priči nije bila zapaljena ni šibica. Isto se događa i na burzi: ako previše igrača špekulira s dobitkom i ako su zatrpani dionicama, onda psihologija mase djeluje upravo suprotno. Gospodin Isaac Newton, slavni fizičar, strastveni igrač na burzi koji je izgubio cjelokupni imetak u londonskom krahu "South-SeaBubble"8, najbolje je okarakterizirao fenomen masovne psihologije: "Mogu na centimetar i u sekundu izračunati putanju nebeskih tijela, ali ne mogu izračunati kamo luda masa vodi tečaj na burzi". Ranije ste govorili o savjetima. Što pod tim mislite? Moje mišljenje o savjetima je negativno. Dižite ruke od toga. Devedeset posto savjeta nije ništa drugo nego reklama, čak manipulacija. Bilo koja financijska skupina, sindikat ili novčani institut, pokušavaju nametnuti javnosti određene papire putem tiska ili usmenom reklamom da bi primamili publiku. Sve većom kupnjom, cijene rastu. Privlači se sve više kupaca, jer kako sam već rekao: ništa nije jednostavnije nego javnosti prodati papire čija vrijednost stalno raste. U starom Beču se to nazivalo "cjepidlačenjem". Ta se javnost lako manipulira, a manipulacije postoje otkad postoji i burza. Na najstarijoj burzi, u Amsterdamu, takav je postupak bio poznat već u 17. stoljeću; zeca se namamilo u kuću i zatim ga se odralo. Rekli ste da špekulant radi intelektualno. Što pod tim mislite? Da radi intelektualno, znači da radi promišljeno, a ne emocionalno. Ne mislim "inteligentno", jer razmišljanje može biti neinteli8

tržišne cijene daleko iznad njihove vrijednosti (konkretno za tvrtku South Sea Company, 1720.

31

B

André Kostolany

gentno ili pogrešno. Ali on ima predodžbu, ideju ili orijentir što je točno a što netočno, i ne ponaša se emocionalno pod utjecajem mase. Njegove su predodžbe najčešće srednjoročne ili dugoročne i poduprte argumentima. Argumenti mogu biti pogrešni, ali to su ipak argumenti, a ne čisto psihološke reakcije na bilo koju vijest ili događaj. Je li to sva razlika? Ne. Kao što sam već rekao, igrač je orijentiran na kratkoročne dobitke. Nasuprot tome, špekulant poduzima transakcije i računa s većim oscilacijama tečaja, ponekad godinama, sve dok se njihove pretpostavke ne potvrde. Špekulant procjenjuje cijene objektivno, neovisno o tome dobiva li ili gubi - jer su cijene na burzi također neovisne od njegovoga osobnog položaja. Naravno da se može i prevariti i ne ostvariti dobitak. Tko je bio uspješniji u prošlosti, igrači ili špekulanti? Tvrdim da su špekulanti bez sumnje bili uspješniji. Postoji armada malih i velikih igrača - kao što sam rekao, 90% sudionika na burzi - ali njihovi su uspjesi ograničeni. Ponajprije zato što igrači ništa ne mogu učiniti protiv konsenzusa. U starom se Beču govorilo o "mladim burzovnjacima, starim žicarima". Dobar špekulant suprotstavlja se konsenzusu, ako za to ima argumente i motive. Ne tvrdim da svaki špekulant djeluje protivno općem mišljenju jer je i među špekulantima mali broj onih koji su za to sposobni. Procjenjujem da ih je maksimalno 10% jer je jako teško oduprijeti se općem raspoloženju. Možete li vi to učiniti? Da, ali doći do toga nije bilo lako. Moje teorije i načela postavio sam tek nakon dugogodišnjeg iskustva. No, bilo je to osobito teško ostvariti u praksi.

32

IZAZOV BURZE

Zašto, ako ste u to vjerovali? Sasvim jednostavno. Svaki put kada sam trebao kupiti, kada su drugi prodavali ili kupovali, kada su svi ostali savjetovali da se kupuje, mislio sam da su moje teorije ispravne i da moram ići nasuprot masi. Ali ovaj put, rekao sam samom sebi, moglo bi biti sasvim drugačije. Tek sam kasnije otkrio da niti ovog puta nije bilo drugačije i da se dogodilo onako kako sam predviđao zahvaljujući svojoj teoriji. Nakon puno vježbe i puno utrošenog novca za učenje, danas mogu napraviti nešto upravo suprotno od onoga što je u trendu - ako ni zbog čega drugog, a ono iz prkosa. Mnoge sam anegdote o tome već i objavio. Kao dokaz tome rado, kao primjer, citiram uspjeh velikog slikara Pabla Picassa; njegove su slike vrijedne milijune, iako on crta lica tako da su oči ponekad dolje, a nos gore. Dakle, mislim da se i na burzi mora biti nekonformističan, čak i antikonformističan, jer opće mišljenje na burzi nije vrijedno niti koliko crno pod noktom. Što je još potrebno da se postane nekonformist? Mora se biti nepovjerljiv, ciničan i pomalo umišljen da bi se sebi moglo reći: "Vi ste budale, a znam samo ja, ili - u svakom slučaju znam bolje nego vi!" Jedan okorjeli špekulant ne smije vjerovati ni vlastitom ocu, a osobito ne bankarima, tisku, medijima ili brokerima, te svim ostalim šarlatanima. Osobito se treba čuvati brokera koji smatraju burzu samo strojem za proviziju. Ne znaju više od ostalih koji razmišljaju i znaju što piše u novinama - oni čak nemaju ni vremena o tome razmišljati. Pate od intelektualne deformacije jer misle samo na to kako povećati promet i naplatiti proviziju. Unatoč svim pisanim ili usmenim savjetima, ne znaju ništa više od malog djeteta. Oni me podsjećaju na koloraturu iz Verdijevog "Maskenbala", koju pjeva paž Oskar: "Oskar zna, ali ne govori"; a ja sam to izmijenio u: "Broker kaže, ali ne zna!"

33

André Kostolany

Već sam davno skovao izreku: "Svaki je broker neprijatelj svoga klijenta a da toga nije svjestan". Svejedno je kupuje li ili prodaje - najvažnije je da trguje. Njegov klijent iz snova nije ulagač nego igrač. Često kažem da broker voli igrača, ali da mu nikada ne bi dao svoju kćerku za ženu. No unatoč svemu, ne možemo svoje burzovne transakcije obavljati bez brokera. Valja ih dobro odabrati. Ovdje želim navesti jedan slučaj: Jedna od najboljih stranaka velike brokerske kuće, koja ima investicijski fond vrijedan milijarde, nazvala je i rekla da želi prodati značajnu količinu američkog čelika i za to kupiti istu količinu betlehemskog čelika. Stranka je zamolila brokera za najpovoljnije rješenje. Brokerska tvrtka je nakon toga tisućama stranaka poslala brzojav u kojem preporučuje kupnju američkog i prodaju betlehemskog čelika, dakle upravo suprotno od onoga što je trebalo napraviti za fond. Dala je prednost željama "velike stranke", a nauštrb malih. Možda ovaj savjet i nije bio loš za male mušterije jer se fond mogao prevariti i možda je bilo pogrešno zamijeniti američki za betlehemski čelik. S etičkog se stajališta postupak brokera nikako ne bi mogao prihvatiti. Koje osobine treba imati dobar špekulant? Razboritost, intuiciju, fantaziju. Razboritost - znači razumjeti uzajamne odnose i razlikovati logično od nelogičnog. Intuicija - to nije ništa drugo nego podsvjesna logika koja je rezultat dugogodišnjega burzovnog i životnog iskustva. Fantazija - dopušta da se sve uzme u obzir: sve dobro i sve loše. Mora se imati i samokontrolu i elastičnost da bi se priznalo, i to često, da smo se prevarili i pogrešno razmišljali. U tom slučaju moraju se odmah povući konzekvence. Dobar špekulant mora biti strpljiv i imati živaca dok se ne ostvare njegove pretpostavke. Nakon svakog uspjeha ili neuspjeha mora 34

I Z A Z O V BURZE

razmisliti čemu mora zahvaliti takav rezultat. Kada uspije, ne smije se umisliti, već mora ostati ravnodušan i sam sebi priznati daje imao sreću. Sigurno je da svoj uspjeh ne smije razglasiti na sva zvona, jer istina je što tvrde iskusni ljudi o burzi: novac dobiven na burzi samo je posuđen novac, koji se možda već kod idućeg koraka mora otplaćivati uz velike kamate. Burza je veliki lihvar. Uspjeh ili neuspjeh - špekulant, u svakom slučaju, mora iz toga nešto naučiti. Koje su najgore osobine špekulanta? Kao što je fleksibilnost dobra osobina da bi se iz neuspjeha nešto naučilo, tako su nefleksibilnost i tvrdoglavost loše osobine. Mora se vjerovati, ali u danom trenutku, kada se zabluda otkrije, treba iskočiti iz broda. Pod zabludom ne mislim na pad cijene dionice sa 100 na 90, nego na to kada se otkrije pogreška u sustavu argumentacije ili kada se primijeti dramatični neočekivani događaj; zato dobar špekulant uvijek mora ukalkulirati nepredvidivosti. Kojem zanimanju najviše sliči zanimanje špekulanta? Najviše liječničkom pozivu, pomalo i odvjetničkom, političkom i trgovačkom. Uopće ne inženjerskom ili ekonomskom. Zašto sličnosti s liječničkim pozivom? Burzovnjak, kao i liječnik, mora najprije postaviti dijagnozu; Zašto je na burzi loše ili dobro? Zašto vrijednost dionice pada ili je stabilna? Iz dijagnoze se zaključuje o terapiji, prognozi i razmišlja se što dalje. Burzovnjak mora poput liječnika korigirati svoje postupke ako vidi daje krenuo pogrešnim smjerom i donijeti nove odluke. Medicina i špekulacija nisu znanost. To je umjetnost, kao što to kaže i sama njemačka riječ: Heilkunst - umjetnost ozdravljenja. Razmišljanje inženjera ili gospodarstvenika je drugačije: oni su matematički orijentirani. Njih ni u kom slučaju ne vodi slučajna intuicija, koja je samo u određenoj mjeri dopuštena, čak i potrebna 35

André Kostolany

Burzovnjak fantazira - inženjer računa. Kod odvjetnika je nešto drugačije: on mora imati i fantaziju i intuiciju, no on je ipak okovan čvrstim okvirom zakona. Na koju igru najviše podsjeća špekulacija na burzi? Bez sumnje, najviše podsjeća na kartanje, skat, bridž ili poker, ali nikako na šah ili rulet. Spekulant na burzi mora stalno prilagođavati svoje poteze situaciji koja se neprekidno mijenja, kao što to čini kartaš - svoju igru prilagođuje kartama koje trenutačno drži u ruci. Događaji za špekulanta mogu biti povoljni ili nepovoljni, isto kao i karte koje igrač izvuče. Dobar špekulant se iz škripca izvlači kao i dobar kartaš: s dobrim kartama dobiva puno, s lošim gubi malo. S povoljnim događajima burzovnjak profitira mnogo, a zbog događaja koji su suprotni njegovim interesima gubi što je moguće manje. Šah je igra čiste kombinatorike. Pri tome sreća ne igra nikakvu ulogu. Rulet je čista igra na sreću i pri tome je isključena bilo kakva špekulacija. Samo ovisnici o igri ponekad umišljaju da mogu naći neki sustav. Špekulacija na burzi mješavina je jednoga i drugoga: pola je sreća, ovisno kako se nižu događaji i dolazi do nepredvidivosti, a pola su kombinacija, procjena i strategija, kao kod šaha. Kako se mora ponašati špekulant? Špekulacija je vrsta filozofije - stalno vaganje pro i contra i eventualno (naglašavam eventualno, a ne sigurno), stvaranje točnih zaključaka. I matematički mozak odgovara burzovnoj špekulaciji, ali ne zato što se burza temelji na matematici, već zato što je matematika sigurna vježba za logično razmišljanje. Ekonomija i tehnika najveći su neprijatelji burzovne logike, koja nije identična sa svakodnevnom logikom. Što je na burzi logično, običnim ljudima čini se nelogično. Gospodarstvenik sigurno ima određenu ulogu u analizi nekog poduzeća, tj. analizira bilancu. No, bilance su ionako najčešće po36

I Z A Z O V BURZE

grešne, lažne ili namještene, a kada bi čak i bile poštene i točne, one su tempi passati. Papiri ne dobivaju i ne gube na vrijednosti zato što su dobri ili loši, nego zato što bi, prema određenim pretpostavkama ili konstelacijama, mogli biti dobri ili loši. Često treba kupiti dionicu zbog loše bilance, ako postoje pretpostavke da bi razvoj mogao poći u dobrom smjeru. Tko bi, dakle, mogao kupiti neku dionicu koja je gotovo propala ako se pri razmišljanju služi svakodnevnom logikom? Pri kupnji niti jedne dionice ne može se tako profitirati kao pri kupnji dionice poduzeća koje je na prekretnici (turn-around) jer je marža između bankrota i solventnosti nekog poduzeća puno veća od one između poduzeća kada stoji dobro i kada stoji nešto bolje. Isto vrijedi i za dionice poduzeća. Ako poduzeće koje stoji jako loše ipak ne bankrotira, njegove dionice višestruko dobivaju na vrijednosti. Ako nekom poduzeću nakon dobrog razdoblja ide sve bolje, to će se manje očitovati u tečajevima. Veliki se profiti mogu također ostvariti i neotplaćenim (neamortiziranim) obveznicama (to mogu biti državni dugovi, dugovi grada ili poduzeća) koje zbog nekog preokreta postaju isplative. Ne mogu naći niti jedan primjer njemačkih inozemnih obveznica, obveznica njemačkih gradova, pokrajina itd., koje su izdane prije rata u najrazličitijim valutama, poput dolara, funte, švicarskog franka, nizozemskog guldena, francuskog franka itd. koje su vraćane nakon londonskog sporazuma 1952./53. godine u punom iznosu i s kamatama uz petogodišnju odgodu. Korištenje zajma (Young obveznice) odobrenog u francuskim francima vraćala je Adenauerova vlada, ne u francuskim francima, nego revalorizirane u dolarima. Ukratko, obveznica od 1.000 franaka nominalne vrijednosti koju sam na Pariškoj burzi 1947. godine kupio za 250 franaka, tri godine nakon toga isplaćivala se, prema dogovoru, 35.000 franaka. To je bio najveći koeficijent koji sam ikada doživio. Trebalo je puno fantazije i predviđanja da bi se skupilo hrabrosti za kupnju njemačkih obveznica u dolarima, francima itd. u trenutku kada je nova Savezna Republika kotirala nisko i nije raspolagala devizama. Kada sam ih kupovao, bilo je malo nade da Savezna Re37

André Kostolany

publika to jednoga dana honorira. No, upravo je to burza, a špekulirati znači neke stvari predvidjeti godinama unaprijed. Navedite mi primjer jednog naizgled nelogičnog argumenta na burzi koji ipak može biti logičan. Vlada mišljenje da je veliki gospodarski napredak neminovno povoljan i za tečaj na burzi. Pogrešno! Gospodarski boom treba mnogo kapitala za izravne investicije i usisava veliki dio štednih uloga. Ne ostaje puno za ulaganje u vrijednosne papire. Banke teško udovoljavaju zahtjevima za kreditom, tim više što središnja banka uvećava kamate da bi zaustavila eventualno inflatorno djelovanje booma. Povoljne posljedice gospodarske euforije ispoljavaju se tek kasnije. Kada popusti konjunktura zbog pritiska visokih kamata, odgađaju se mnoge planirane investicije. Odjednom ima više novca u optjecaju u bankama, i kamate padaju. Središnja banka više ne mora kočiti; dionice mogu rasti. Tim više što prijašnje nove investicije donose plodove s više dobiti. Događa se da tečajevi na burzi padnu unatoč cvatućoj ekonomiji s rastućim prinosima prije negoli se pokažu njene povoljne osobine. Kako je u krizi? Isto je tako logično i obrnuto. U recesiji burza počinje rasti, jer se kod mlitavih poslovnih i investicijskih ulaganja raspoloživi kapital i novac upotrebljavaju samo djelomično. Novac leži u bankama i dosađuje se. Može se uložiti na konto, ali kamate su niže nego prihod od uloženog kapitala ili dividendi dionica. U ekonomskoj konjunkturi dolaze nove dionice na tržište - djelomično zbog povećanja kapitala ili novoosnovanih poduzeća - što čini opasnu konkurenciju starim dionicama na burzi. Tamo je kao na tržištu rabljenih automobila. Ako tvornice automobila zbog velike potražnje ne mogu na vrijeme isporučivati automobile, cijene rabljenih automobila rastu i ponekad premašuju cijene novih. Ako tvornice ponude osobite pogodnosti, poput popusta ili poklona, tržište rabljenih automobila opada. 38

IZAZOV BURZE

I Sto se

iz

toga može zaključiti?

Mora se djelovati anticiklički i ne obazirati se na opće mišljenje publike na burzi. Koji su još čimbenici, osim raspoloženja, odlučujući za tendenciju burze? Da bi burza rasla, moraju biti pozitivna oba najvažnija čimbenika: likvidnost i raspoloženje ulagača. Ako publika može i želi kupovati papire, burza raste. Ako štedište nemaju mnogo novaca niti volje da kupuju papire, burza opada. Često dolazi do situacije daje jedan čimbenik pozitivan, a drugi negativan. U tom slučaju ne dolazi do većih promjena, nego samo do manjih oscilacija. To bi bilo idealno tržište za dnevne igrače koji trguju od danas do sutra, gore, dolje, gore, dolje. I tako bi to trajalo dok oba čimbenika ne postanu pozitivna ili negativna. Ako su oba pozitivna, dolazi do rasta, čak i do euforije: rasta u nebesa. Ako se oba čimbenika razvijaju u negativnom smjeru, dolazi do dramatičnog obrata, do panike - razočarani su do smrti. Likvidnost i raspoloženje mogu djelovati jedan na drugoga: niže kamate mogu poboljšati raspoloženje i obrnuto - loše raspoloženje može ograničiti likvidnost. Ako npr. strah od svjetske krize ili od napetosti ima negativan utjecaj na tržište jer interesenti ne ulažu dugoročno, već, naprotiv, obveznice radije žele prodavati, tada kamate rastu kao posljedica straha. Značajniju ulogu ima likvidnost, a mi to na burzi lakše slijedimo, jer je kamatna politika vlade opće poznata (barem kratkoročna). Apsolutno je nepredvidiva psihološka reakcija. Jeste li često u praksi doživljavali ove fenomene? Naravno. Već moga prvog dana na burzi (1924. na velikoj Pariškoj burzi), obratio mi se neki stariji čovjek: "Mladiću, nisam vas ovdje još vidio, jeste li novi?" "Da, ja sam praktikant kod firme XY". "A tako", odvratio je. "Vaš šef je moj dobar prijatelj. Ukratko 39

André Kostolany

ću vam objasniti sve što se ovdje događa. Sve ovisi samo o tome ima li papira više od glupana ili glupana više od papira". Ova rečenica mi još i danas zvoni u ušima. To je, zapravo, Kolumbovo jaje za analizu burzovne tendencije. Stariji kolega možda je bio malo oštar u svojoj definiciji; možda je imao često loša iskustva s dionicama, ali definicija je, ustvari, opravdana. Danas bi tu istinu izrazio drugim riječima. Sve ovisi o tome što je važnije i hitnije: za onoga tko ima papire da ih proda, ili za onoga tko ima novac da ih kupi. Mislite li i danas tako? Svakako! Ne odlučuje kvaliteta papira hoće li oni rasti ili padati, već intenzitet ponude i potražnje. Špekulant, dakle, mora analizirati odakle dolazi ponuda ili potražnja. Tko su glupani? Hvala Bogu, ima ih mnogo. Što bi bila burza bez glupana? Rado odlazim u burzovne hale (svejedno u kojoj zemlji) jer se nigdje ne može sresti toliko glupana na kvadratni metar, ljudi koji žive daleko iznad onoga što im dopuštaju njihove umne sposobnosti. Važno je također poznati ih i slušati kako analiziraju svjetske i ekonomske događaje, kao što i dobar kartaš, osobito pokeraš, mora shvatiti način razmišljanja svoga partnera. Dakle, može li špekulant profitirati od gluposti drugih? Apsolutno, jer od gluposti drugih špekulant može profitirati više nego od svoje vlastite mudrosti. Od glupana se može nešto naučiti, osobito ono što se ne smije raditi. Onda bi kompjutor, kao osobito inteligentan, morao biti najbolji burzovni špekulant? Ne, zbog toga što njegova mudrost ovisi samo o tome kako je programiran. Amerikanci kažu: Garbage in - garbage out (smeće 40

I Z A Z O V BURZE

unutra - smeće van). Kompjutor je samo neobično korisna pomoć špekulantu u dolaženju do željenih podataka. Umjesto da traži informacije među tisućama stranica tiskanog materijala i knjiga u knjižnici, on sve može saznati pritiskom na dugme. Najveća američka brokerska tvrtka imala je prije 30 godina knjižnicu i 30 zaposlenih. Danas ima samo 20 zaposlenih i jedan kompjutor koji zamjenjuje ogromnu knjižnicu. Kompjutor nema mašte, a ona je najvažnija osobina špekulanta. Nepredvidivosti, kao i unutarnji i vanjs k o p o l i t i č k i razvoj zemlje ili razvoj tehnologije, nisu ugrađeni u kompjutor. Da je kompjutor barem mogao predvidjeti svoju ulogu u dolazećem stoljeću! Gdje je u vašoj kalkulaciji mjesto likvidnosti? Kao što sam rekao, likvidnost uvijek ima vodeću ulogu jer je psihologija javnosti promjenjiva. Ona se u sekundi može promijeniti iz jednog ekstrema u drugi. Razvoj likvidnosti može se kratkoročno slijediti, ali ne i na duže vrijeme. Postoje odluke središnje banke i znakovi u kreditnoj politici velikih banaka na temelju kojih se mogu donijeti određeni zaključci. Burza ne može rasti bez likvidnosti. Ona se ponaša kao i ciganski svirači u staroj Mađarskoj, koji su stalno ponavljali: "Koliko para - toliko muzike!" Novac je muzika ili pogonsko gorivo burze. Najbolje bih mogao ilustrirati vezu između burze i tržišta kapitala sljedećim primjerom: Zamislite veliku i malu kadu, jednu pored druge; velika je cjelokupni ekonomski novčani lonac, a mala je burza. Ako puno vode teče u veliku kadu zahvaljujući kreditnoj politici, ušteđevinama, deviznim priljevima, trgovačkoj bilanci, dotoku kapitala iz inozemstva i sl. i ako istodobno otiče, ali polako, zbog malene potrebe kapitala u industriji, javnih i privatnih budžeta i nižih poreza, onda razina vode u velikoj kadi raste. Kada se voda prelije, otiče u malu kadu, burzu, i diže tečajeve u visinu. To je bio slučaj u SR Njemačkoj posljednje tri godine.

41

André Kostolany

Obrnuto: Ako voda iz veće kade otiče brže nego što se ona puni, onda za manju kadu - burzu - ne ostaje ništa, i tečajevi padaju. Zbog toga se stalno mora promatrati razina vode u velikoj kadi. Postoje li još neki preduvjeti ili čimbenici koji utječu na burzovnu tendenciju? Naravno. Osobito važno za uspon i pad je tehničko stanje tržišta. Pod tim mislim na situaciju kada se velika masa papira, nakon dugog razdoblja uspona ili pada, nalazi u rukama onih čvrstih ili onih kolebljivih. Što podrazumijevate pod čvrstim i kolebljivim. To je moja sasvim osobna i specifična definicija, možda za mnoge nerazumljiva, ali ja je se pridržavam: onaj čvrsti posjeduje četiri S - spoznaju, strpljenje, sredstva i, naravno, sreću (to se podrazumijeva). Spoznaja - to znači da zainteresirani mora imati predodžbe, ideje i uvjerenja. Mora imati strpljenje, znači dobre živce, i ne smije odustajati brzo ako papiri, koje je kupio za 100, padnu na 80 ili ako mu papir dosadi. Njegovo je uvjerenje bilo da papir mora rasti. Ako njegova dijagnoza svede opadanje na nebitan razlog, onda on, dapače, treba kupovati po 80, jer ako je tečaj od 100 ocijenio povoljnim, onda je onaj od 80 još povoljniji. Naravno da mora imati i dovoljno novca da bi mogao ustrajati. Pod novcem ne smatram apsolutno veliki, nego relativno veliki iznos. Ako mali štediša koji ima 10.000 DEM kupi papire za samo 6.000 DEM, onda on ima "novaca"; ako neki multimilijuner ima 10 milijuna DEM, i kupi papire za 30 milijuna, a zaduži se za 20 milijuna, onda on nema dovoljno novaca (on uopće nema novaca, nego samo "saldo") da bi ostao strpljiv; jer ako vrijednost njegovih papira padne, svome jamcu mora dati daljnje pokriće, a ako to ne može, onda jamac (banka ili broker) prodaje papire, unatoč njegovome strpljenju. Malom štediši, koji ima više novaca od onoga uloženog u papire, to se ne može dogoditi. 42

IZAZOV BURZE

Kolebljiv j e onaj kojem nedostaje jedno od ona prva tri S. Ako

nema sredstava, nije dovoljno da ima strpljenja. I ako ima novaca neće imati strpljenja ako nije uvjeren - ako nema spoznaju. Ako ima sredstva i uvjerenje, a nema strpljenja, ni tada neće moći izdržati. Naravno da ima mješavine između čvrstih i kolebljivih. Može se biti više ili manje čvrst i više ili manje kolebljiv. Od čvrstog se može izroditi i kolebljiv, ali od kolebljivog rijetko postane čvrst, a ako već i postane, onda tek nakon dugotrajnog treninga. Ako se papiri uglavnom nalaze u čvrstim rukama, trezorima ili napunjenim depoima, takvo tržište nazivam "preprodanim" (engleski: oversold). Ako se, nasuprot tome, velika količina novca nalazi u rukama kolebljivih i ako je on opterećen dugovima, takvo tržište nazivam "prekupljenim" (engleski overbought). Koje su posljedice "prekupljenog tržišta"? "Prekupljeno" tržište, opterećeno kreditima, izuzetno je opasno i postoji veliki rizik da u svakom trenutku propadne, čak i onda ako za to nema nikakva povoda. To je tipično "baby tržište": veliki je broj neiskusnih, kolebljivih posjednika dionica koji su pod utjecajem raspoloženja i žele brzo uskočiti u jureći vlak. Ako zaboravimo da nemaju iskustva ni živaca, nisu smjeli kupovati dionice, već i zbog svoje financijske situacije. Za to su upotrijebili novac koji su morali držati u rezervi za druge potrebe, a istodobno su kupovali na kredit. Kako je s "preprodanim tržištem"? Ako je većina papira u trezorima ili u čvrstim rukama, "preprodano" tržište može rasti i unatoč lošim vijestima. Kada dođe dobra vijest, pa bila ona i najskromnija, tržište strelovito raste. Što je više papira u rukama čvrstih, to će biti veća eksplozija. Postoji još jedan čimbenik koji preprodano tržište čini još "preprodanijim": kada su na tržištu bili aktivni medvjedi 9 i ako je prije toga bilo velikih terminskih burzovnih poslova. 9

Oni koji na burzi računaju s padom - pesimistično raspoloženi

43

André Kostolany

Na burzi SR Njemačke poslovi s prodajom na kratko10 su nemogući iz tehničkih razloga, ali su uobičajeni u New Yorku, Londonu, Zürichu i osobito Parizu. U Parizu, čak što više, postoji terminsko tržište s rokom isporuke krajem mjeseca, koji se također sine die11 može iz mjeseca u mjesec produživati. U Americi postoji veliko aktivno terminsko tržište samo za određene državne obveznice i, naravno, robno-terminsko tržište. Kako se može utvrditi je li tržište "prekupljeno" ili "preprodano"? Za to postoje premise i simptomi. Pri dijagnozi se mora uzeti u obzir kako se odvijao promet u proteklim mjesecima i godinama. Ako cijene kroz duže vrijeme stalno rastu - uzmimo kroz više mjeseci - onda se može pretpostaviti da je veliki broj papira prešao iz ruku čvrstih u ruke kolebljivih; što je promet bio veći, to više. Pri rastućim cijenama kupuju samo kolebljivi. Čvrsti prodaju robu kojom su napunili svoje trezore u vrijeme padajućih cijena, dakle prodaju samo u slučaju rasta tečaja. Takvo gibanje traje dotle dok se velika masa papira ne nađe ponovno u rukama kolebljivih koji čekaju da ostali, također kolebljivi (ali spori), od njih kupe. Tada čvrsti raspolažu gotovinom i čekaju trenutak kada kolebljivi počinju prodavati svoje papire. Oni žele prodati svoje dionice po višoj cijeni, ali kada im to ne uspije, snizuju cijene iz nekog psihološkog ili tehničkog razloga, ponekad čak i zbog nestrpljivosti, ali tada više nema kolebljivih spremnih za kupnju. I to se uvijek događa; nakon euforije uvijek dolazi do otrežnjenja. Može se pojaviti zakašnjeli sloj kupaca, osobito kada vlada uz pomoć središnje banke kroz mnoge kanale (porezno-političke, kreditno-političke i dr.) pušta u optjecaj sve više novca, koji industriji i gospodarstvu, zapravo, ne treba. Dakle, više vode utječe iz velike

10 Njem. Leerverkauf; engl. short selling - prodaja na kratko; prodaja s kratkoročnom pozicijom ili kratka prodaja

44

IZAZOV BURZE

cijeli instrumentarij propagande da publiku učine ovisnom o burzi. Kupnja papira savjetuje se na šalterima banaka, nude se povoljni krediti, jer banke ne mogu na bolji način iskoristiti svoju likvidnost. Nakon što kolebljivi kupe papire, oni čekaju da se pojave novi kolebljivi. Onda dolazi trenutak kada tako dalje ne ide. Tečajevi stagniraju i malo se snizuju. Mnogi dioničari gube strpljenje. Za njih je to neugodno iznenađenje. Kada su kupili dionice bili su uvjereni (kako su im obećavali oni koji su vukli konce), da će tečaj sigurno rasti. Ako burza stagnira ili pada, smatraju to osobnom uvredom i veleizdajom. Devedeset posto publike koja izaziva burzovni boom nema iskustva, niti je cijepljeno protiv gubitka i ne može si predočiti da unatoč mišljenju medija i tzv. upućenih, cijene padaju, i to znatno. Takva analiza posljedica je "prekupljenog" tržišta. Što kada javnost, zahvaljujući povoljnim događajima, i dalje ostane optimistično raspoložena? I u tom slučaju ima drugih važnih tehničkih razloga koji utječu na tendenciju. Slabljenjem burze, računi opterećeni dugovima mogu izgubiti pokriće. Banke su dale povoljne kredite, ali nakon pada zahtijevaju dodatno pokriće i sigurnost. Mnogi dužnici zato moraju dodatno plaćati ili prodavati. Prodaja donosi daljnji pad tečaja, a pad tečaja nove prodaje. Takva se lančana reakcija nastavlja. Tako se pad tečaja može odvijati bez razumnog objašnjenja - samo pod psihološkim i tehničkim pritiskom. Signal može doći i od strane središnje banke. Ona želi zaustaviti prezagrijanu špekulacijsku atmosferu ili spriječiti opasnost inflacije, te povisuje kamate. U tom slučaju pad cijena može završiti čak i dramatično. Najopasnija je psihološka reakcija mase, kao što sam to već opisao na primjeru kina. Ako promet raste, a cijene i dalje padaju, te ako se promet naglo poveća, sve više papira prelazi iz ruku kolebljivih u ruke čvrstih. Sve to završava tako da kolebljivi rasprodaju po niskim cijenama. Dolazi do panike i papiri ponovno dolaze u spremišta 45

André Kostolany

čvrstih. Iz toga skrovišta izlaze kasnije kada cijene na tržištu počinju rasti. Ponovno dolazi do uspona. Pri niskim cijenama čvrsti imaju papire, a kolebljivi novac, na vrhuncu booma čvrsti imaju novac, a kolebljivi papire. Ta fluktuacija između gotovine i papira predstavlja vječno strujanje na burzi. Moglo bi se također reći da na vrhuncu čvrsti imaju novac, a kolebljivi nadu. Koji su zaključci te analize? Čvrsto sam uvjeren da je pad cijena kod malog prometa loš znak, jer signalizira daljnji pad. Pad cijena kod velikog prometa je dobar, i što je veći promet to je bolje, jer papiri u velikom broju prelaze u jake ruke. Rastući tečajevi su pri velikom prometu loš znak jer slabe ruke kupuju papire. Što je veći promet, to je lošije za tržište, jer što više kolebljivih u tome sudjeluje, to je lošije. Što je manji promet kod rastućih cijena, to bolje, tečajevi se mijenjaju, ali velika količina još nije izašla iz spremišta čvrstih. Znam da većina profesionalaca, analitičara, brokera itd. ne pridaju nikakvo značenje tendenciji s malim prometom. Po mojem mišljenju, to je potpuno pogrešno. Slab promet je samo predjelo, uvod, a kada dođe do većeg prometa, dolazi do odgovarajućega gibanja koje je logično. Kada cijene rastu i promet se povećava, dolazi do euforije, a kada padaju, dolazi do slabljenja i totalne rasprodaje. To je logično jer mnogi koji su kupovali kada su cijene rasle sada naglo prodaju, ako iz bilo kojih razloga na tržištu dođe do preokreta. S obzirom da su današnji kupci budući prodavači, važnije je analizirati kvalitetu kupaca koji danas kupuju negoli kvalitetu papira. I obrnuto: kvaliteta prodavača važnija je od kvalitete prodane vrijednosti. Ako su dioničari loši, čak i najbolji papiri mogu pasti. Je li to opće mišljenje? Ne! Misli se upravo suprotno. Najveći broj brokera, banaka i medija tvrdi da su rastuće cijene pri visokom prometu povoljne. Njihov dokaz je taj da mnogo ljudi kupuje. Ali ja postavljam pita46

I Z A Z O V BURZE

nje: Je li to dobro? Ne, jer kao što sam to upravo objasnio, iste koje danas tako zdušno kupuju, isto će tako u budućnosti i p r o d a v a t i . A široka publika je, konačno, vrlo rijetko u pravu. stranke

Što o vašoj analizi misle brokeri? Ne znam, ali vrlo vjerojatno misle da se šalim. Naravno da je za brokere povoljno kada rastućim cijenama privlače nove stranke. To je dobro za njih, a trenutačno i za mene, jer veća kupnja diže moje cijene, ali to ne znači da ih trebam po tako visokoj cijeni i dalje kupovati, jer sam ih već kupio kada je cijena bila niska. Ako želim prodavati, visoke me cijene pri rastućem prometu vesele. Visok tečaj nastao je masovnom kupnjom od strane široke publike. Velik interes danas ne znači ništa jer se psihologija javnosti može, kao što sam već rekao, u sekundi promijeniti. Jednom, kada sam se raspitivao o stanju na tržištu, vodio sam sljedeći razgovor s njujorškim brokerom. "Kolosalno", rekao je, "današnji promet je 180 milijuna". "Ne pitam za promet, nego za cijene". "A, tako", odgovorio je, "cijene su uglavnom nepromijenjene". "Promet je vaša stvar", rekao sam ljutito, "meni bi bilo draže da su više cijene, a promet manji. To bi za mene bilo 'kolosalno'"! Već odavno znam da s većinom brokera ne mogu razgovarati na istoj valnoj dužini. Ima li još simptoma koji ukazuju na to je li tržište "prekupljeno" ili "preprodano"? Da. Ako tržište stagnira nakon dugog razdoblja uspona, čeka nove kupce i ne reagira na dobru vijest, te eventualno nešto pada, onda je to loš znak. Tržište je prezasićeno. Kolebljivi su uložili sav svoj ili čak posuđeni novac, a unatoč dobroj vijesti novi kupci se ne javljaju. I obrnuto, ako tržište stagnira nakon pada i više ne reagira na loše vijesti, nego pomalo raste - to je dobar znak. Papiri su u ve47

André Kostolany

likoj većini kod čvrstih, koji su već ukalkulirali loše vijesti te se više niti plaše niti su iznenađeni. Kako se, dakle, u tim slučajevima treba ponašati špekulant? Kada burza više ne reagira na dobre vijesti, treba izići, a kada loše vijesti više nemaju utjecaja, treba se uključiti. Osobito je loš predznak za tržište kada sve više, osobito običnih ljudi, traži savjete, kada se dnevni razgovori vrte oko burze. Žonglira se s imenima dionica, svatko je dobio neki savjet prijatelja, koji je savjet opet dobio od svog prijatelja. Svatko kupuje uz maksimalni kredit koji može dobiti. Loš znak je također kada se kao objašnjenje za dobru burzu citiraju kupnje u inozemstvu. Poznajem stare čarobne formule: "kupnja u inozemstvu" ili "inozemne institucije kupuju". Zar to nije povoljno? U tom trenutku, kada ljudi kupuju, naravno da je povoljno, jer dižu cijene. Ali isto tako bit će nepovoljno kada papire budu ponovno prodavali. Nakon fenomena "uskog grla boce" pri kupnji, slijedi "usko grlo boce" pri prodaji. Sve ovisi o tome koje kvalitete, vrline i mane imaju inozemni kupci. Među njima ima također čvrstih i kolebljivih, ponekad čak i više kolebljivih jer su njihovi motivi (isto vrijedi i za inozemne institute) kratkoročniji nego što je to slučaj kod domaćih ulagača. Većina inozemnih špekulanata želi, čak i kada se radi o investicijskim fondovima, djelovati kratkoročno. Uskaču na tržište kada nanjuše i najmanju šansu i kada ih na to potakne financijski menadžer druge zemlje, no žele isto tako brzo iskočiti ako uvide opasnost ili ako su već ostvarili dobitak. Svi žele u isto vrijeme kupovati i prodavati. Ovaj se fenomen mogao vrlo jasno vidjeti u novije vrijeme na njemačkoj burzi.

48

I Z A Z O V BURZE

Kako je to kod institucija, velikih investicijskih društava, mirovins k i h fondova (osobito u SAD), osiguravajućih društava itd.? Nije li se burzovna scena značajnije promijenila zbog toga što oni, a ne v e l i k i špekulanti, kratkoročni igrači i mali i veliki štediše itd., vladaju tržištem? Scena se promijenila, ali sve drugo na sceni - drveće, vegetacija, cvijeće ili koprive - ostaje isto. Institucije, sve velike koncentracije kapitala, također vode ljudi. Financijski menadžeri su također ljudi, kao što su to i mali štediše i veliki špekulanti. Imaju iste reakcije i pripadaju obim kategorijama čvrstih i kolebljivih. Njihova su psihološka razmišljanja nepredvidiva isto kao i kod milijuna drugih sudionika na tržištu koji su prije mnogo godina činili burzovnu publiku. Razlika je samo u tome što oni prvi raspolažu milijardama, a oni manji operiraju manjim iznosima. Financijski su menadžeri možda još kolebljiviji jer su za svoje transakcije odgovorni svom šefu, i time stavljaju glavu u torbu. Ako pretrpe veće gubitke, sigurno će dobiti otkaz. Običan čovjek odgovara samo sebi. Treba li papire kupovati na kredit? To si mogu dopustiti samo oni koji raspolažu mnogo većim zalihama novca nego što je iznos za koji se zadužuju. Čak sam skloniji tvrditi da se dionice ne bi smjele ni pod kojim uvjetima kupovati na kredit, osim ako netko nije strašno hrabar hazarder. Naravno da je i to pitanje količine i kvalitete papira; ako se kupe fiksno ukamaćeni vrijednosni papiri za 1.000.000 DEM i pri tome se zaduži za 20.000 DEM, onda to nije katastrofa. Ili ako netko pri 300.000 DEM vrijednosnih papira ostane dužan 200.000 DEM, ali istodobno raspolaže jednim milijunom u nekretninama - to nije grijeh. No svaki je slučaj, slučaj za sebe. Kako bi dokazao kako opasna, štetna i čak dramatična može biti kupnja papira na kredit i kakvu snagu špekulantu daje činjenica da nema dugova, želim iz mnogih svojih iskustava izdvojiti dva slučaja koja su mi osobito ostala u sjećanju.

49

André Kostolany

Sredinom pedesetih godina bila je povoljna situacija na Njujorškoj burzi i nove su se revolucionarne industrije, poput elektronike, činile osobito maštovitim i perspektivnim. Posljednjim dolarima kupio sam dionice elektronike, i kada sam sve investirao, kupovao sam dalje, zaduživši se. Maksimalno sam iskoristio svoje kreditne mogućnosti. Američki je predsjednik bio Dwight D. Eisenhower, ratni heroj, ali inače nikakav genij. Njegov je imidž u očima Amerikanaca bio besprijekoran (iako se šuškalo daje imao ljubavnu aferu s Marlene Dietrich). Povjerenje američkog naroda u predsjednika jedan je od najvažnijih elemenata za povoljnu atmosferu na Wall Streetu. Za godinu dana trebali su biti sljedeći predsjednički izbori i računalo se sto posto da će general Eisenhower ponovno biti izabran. U skladu s tim ponašao se i Wall Street. Zašto se i na burzi ne bi predvidio taj trijumfalni uspjeh ponovnog izbora? Svi su tako mislili, ja također. A onda se dogodilo ono iznenadno opasno: 1955. godine predsjednik Eisenhower je imao srčani udar. Idućeg su dana na Njujorškoj burzi spektakularno pale sve dionice za 10-20 posto. Budući da sam imao dugova, morao sam prodati veći dio dionica. To je bilo bolno, ali i prijeko potrebno, i to prije nego što brokeri počnu tražiti daljnja jamstva. Do sloma je došlo zato što je javnost napustila nada u mogućnost ponovnog izbora Eisenhowera. Bilo je veliko pitanje kakvi će biti rezultati izbora bez Eisenhowera, a upitnici smetaju burzi. Ni javnost ni kolebljivi nemaju dovoljno živaca da se pri neočekivanom događaju suoče s problemima, pa čak ni onda kada se radi o povoljnom događaju. Osim toga, mnogi i ne mogu procijeniti stoje za burzu dobro a što loše. U tom slučaju svi kolebljivi, no i svi drugi koji su se zadužili, žele što je brže moguće prodati; zapravo, ovi posljednji su na to prisiljeni. Početni krah može izazvati lančanu reakciju. Nakon nekoliko dana Eisenhowerovo se zdravstveno stanje poboljšalo. Vratila se nada da bi se ponovno mogao kandidirati, bur50

I Z A Z O V BURZE

za se umirila i tečajevi su počeli rasti, te su porasli na višu razinu od one na kojoj su bili prije toga nemilog događaja. Sljedećih su godina dionice spektakularno narasle, čak i deseterostruko, ali za mene je bilo prekasno. Uvijek kada mislim na situaciju u kojoj se dionice moraju rasprodati, a nakon toga dođe do rasta cijena, sjetim se poetičnih Heinricheovih stihova:"... stara je priča, a uvijek izgleda nova, kome se to upravo dogodi, cijepa mu se srce." Kakva bi bila vaša reakcija da niste bili zaduženi? Ista kao i nekoliko godina kasnije u sličnoj situaciji kada sam također čuo iznenadnu vijest. Bila je veljača 1962. Opet sam bio pretrpan, ovaj put francuskim dionicama na Pariškoj burzi. No, taj je put bilo sve isplaćeno i nisam dugovao ni pare. Bilo je to za vrijeme Francuskog rata u Alžiru. General de Gaulle, tadašnji francuski predsjednik, htio se riješiti Alžira, no svojom je politikom morao taktizirati zbog javnog mnijenja, koje je u vezi s tim pitanjem bilo jako podijeljeno. I tada se dogodilo opet ono Neočekivano (to nazivam neočekivano s velikim N): ustanak četiri francuska generala u Alžiru protiv vlade, znači protiv generala de Gaullea. To je za Francuze bio potresan događaj, možda najveći nakon rata. Generali su se bojali de Gaulleove namjere da oslobodi Alžir, što nisu htjeli prihvatiti ni pod kojim uvjetom. Navečer je Parizom vladala panika. Idućeg dana nisam išao na burzu jer sam htio sačuvati živce ne gledajući kako vrijednost mojih papira pada. Umjesto na burzu, otišao sam u svoj omiljeni restoran "Chez Louis" (internacionalno poznati češki "pajzl"), tada sastajalište poznatih ljudi iz filmskih, televizijskih i novinarskih krugova; proučavao sam jelovnik i nisam mislio na burzu. U lokal je slučajno ušao kolega s burze i ispričao kakav je krah na burzi - pravo krvoproliće, upravo onako kako se to opisuje u romanima o burzi. 51

André Kostolany

"Taaako?" bio je moj odgovor, i nastavio sam mirno uživati u ručku. Bio sam uvjeren da će iz ove bitke de Gaulle izići kao pobjednik. Za mene je to, što se tiče burze, bio samo dnevni događaj koji sam ubrzo zaboravio. Da sam išao na burzu, sigurno bih prodavao. Taj luksuz, da toga dana ne idem na burzu, mogao sam si dopustiti samo zato jer nisam imao dugova. Te teške sate umjesto na burzi proveo sam u dobrom restoranu. Sat nakon zatvaranja burze saznao sam da se situacija na burzi okrenula i da je već kompenzirano pola tečajnih gubitaka. Navečer je de Gaulle ponovno održao jedan od svojih slavnih govora. Apelirao je na svoju ljubljenu Francusku (Ma chere vieille France12), i u tom trenutku cijeli mu je francuski narod dao podršku. Quarteron (riječ koju je izmislio de Gaulle: quatre generaux felons), dakle četiri nevjerna generala, su se predala i sve se zaboravilo - ne samo na političkoj sceni nego i na burzi. Krah je bio samo prolazan, a zahvaljujući mojoj sigurnoj poziciji, jer depo vrijednosnih papira nisam opteretio dugovima, nisam podlegao panici. Da sam imao dugova, moja bi logika bila potpuno drugačija, jer bi mi glava zbog njih drugačije reagirala. Umjesto da u miru razmislim kakva će biti reakcija de Gaullea i cijelog francuskog naroda, sigurno bi me uhvatila panika, i šteta bi bila velika. Zato, evo mog stajališta: Prednost dajem manjoj količini otplaćenih dionica zaduženog društva pred velikom količinom izvanrednih papira uglednog poduzeća - ali kupljenog uz dug. Ako se posjeduje manja količina otplaćenih papira, može se dulje vremena čekati na uspon, dok je kod velikih količina papira kupljenih na kredit čovjek sklon prodavati već kod manjih dobiti. Jedan od mojih kolega i ja smo, zahvaljujući zajedničkoj ideji, kupili isti papir, ja sto za gotovinu, a on tisuću na kredit. Dvije go12:

52

M o j a draga stara Francuska.

I Z A Z O V BURZE

dine sam mirno raspolagao papirom i imao dobit od 200%. Moj kolega se brzo zadovoljio malom dobiti jer je morao biti oprezan zbog dugova. Bez rizika se, znači, na burzi ne može profitirati? To je istina, ali ako se špekulira sa čvršćom tendencijom burze (likvidnost + psihologija + gospodarstvo) - umjesto prvoklasne dionice na kredit treba kupovati dionice zaduženih poduzeća koja su zbog loše gospodarske situacije i prijašnjih visokih kamata došla u kritičnu situaciju, ali te papire treba isplatiti u gotovini. Na drugom mjestu treba kupovati opcije, ali pritom uvijek misliti da se sav novac uložen u opcije može izgubiti. Jeste li, unatoč dugova, imali i dobrih iskustava? O toj bih temi mogao također ispričati malu poučnu priču. Već sam napisao da sam nakon Drugoga svjetskog rata i odredaba o njemačkim dugovima ostvario spektakularnu dobit zbog porasta njemačkog ulaganja u inozemstvo. U to sam uložio sav svoj novac, te digao i maksimalne kredite kod švicarskih banaka (ni u SAD-u niti u Njemačkoj ne bi bilo moguće dobiti namjenski kredit). Budući da se cijela špekulacija temeljila na budućnosti Njemačke, bila je, naravno, povezana s Adenauerovim osobnim imidžom. On je pod svaku cijenu htio da Savezna skupština ratificira sporazum. SPD13 se tome jako odupirao, ali je bilo sigurno da će se Adenauer izboriti za svoj plan - za priznanje Londonskog sporazuma. Adenauerova ličnost je u toj špekulaciji igrala najveću ulogu i s tim u vezi pojavila se izvjesna opasnost. U tako osjetljivoj, potpuno politiziranoj situaciji, neočekivanosti mogu pokvariti račune: neočekivana obavijest o Adenauerovom zdravstvenom stanju čak opasnom po život. 13

53

Sozia

André Kostolany

Morao sam na neko vrijeme otići u Ameriku, iako su me brinule moje njemačke obveznice kupljene na kredit. Što se sve s njima može dogoditi ako jednog jutra jave dramatičnu, čak fatalnu vijest o Adenaueru? Vjerojatno krah svih tih papira. U takvom bih slučaju odmah trebao likvidirati svoje papire, i to najviše stoga što imam dugove! Kada se ujutro slušaju vijesti u Europi, u New Yorku je još duboka noć, i kada stigne odlučujuća vijest, vjerojatno je već kasno. Imao sam namjeru bankama dati nalog da u slučaju neke takve vijesti prodaju moj cjelokupni iznos pohranjen u Njemačkoj. Niti jedna banka nije bila spremna preuzeti takav nalog, s obrazloženjem da ne žele preuzeti odgovornost za ocjenu o tome koliko je Adenauerovo zdravlje ugroženo. Nisam htio prodati. Dršćući, odletio sam u Ameriku i dogovorio u bankama da me, u slučaju loše vijesti (do koje nije trebalo doći), u bilo koje vrijeme nazovu. Srećom, Adenaueru se u vrijeme moje odsutnosti nije ništa loše dogodilo i tako sam, pomalo uplašen, ipak mogao do kraja sudjelovati u porastu, i na taj način profitirati. Nisam mogao izbjeći kolebljivost, jer sam bio siguran da bi se njemačka ulaganja i bez Adenauera do zadnjeg pfeniga isplatila, ali dugovi na mom depou, ti opasni dugovi, bili su uzrokom moga stalnog straha. Kakav je bio uspjeh te špekulacije uz veliki dug? Srećom brz! Moglo je biti i drugačije da je npr. - bez obzira na Adenauerovo zdravlje - bila javljena loša vijest: prije ratifikacije sporazuma bili su u Njemačkoj izbori za Saveznu skupštinu. Da su socijalisti pobijedili, vjerojatno bi otežavali priznavanje sporazuma, i to bi bilo fatalno za moj depo. Što je za ulaganje kapitala u vrijednosne papire važnije: taktika ili strategija? Ako se planira dugoročno, onda je, što se taktike tiče, nebitna odluka kupiti danas ili za tjedan dana. Malene oscilacije tečaja pri 54

I Z A Z O V BURZE

tome ne igraju veliku ulogu. Mnogo je važnija strategija: izbor papira i razmišljanje o srednjoročnim ili dugoročnim ulozima. Treba li kupovati dionice u vrijeme recesije? Da, jer u recesiji vlada potiče gospodarstvo, prilagođava kamate, povećava količinu novca, a od toga u prvom redu profitira burza čak i prije nego gospodarstvo. Jer novac je kisik burze. Može li tečaj rasti unatoč općem povećanju poreza? Da. Otprilike iz istih razloga kao i kod recesije. Kada vlada povisuje porez, može liberalnije trgovati na tržištu novca, a to se može samo povoljno odraziti na burzu. Treba li kupiti dionicu koju najveće i najpoznatije tvrtke agresivno preporučuju? Ne! Potreban je najveći oprez. Neka se financijska skupina želi riješiti papira pa ih preporučuje putem bankovnih i brokerskih kuća, burzovnih brošura i medija. To je propaganda koju prate i usmene preporuke. Koju važnost treba dati transakcijama financijskih menadžera? Uopće nikakvu. Oni barataju s tako velikim količinama da mogu utjecati na tečaj, ali samo kratkoročno. Ako neka institucija kupi ili proda veliku količinu jednog papira, to će za nekoliko dana povisiti ili sniziti tečaj, ali kao što sam već rekao - dugoročno to ne igra nikakvu ulogu. Koliku dugoročnu vrijednost imaju savjeti stručnjaka? Nikakvu. Zbog toga što stručnjaci jedne branše ili jednog poduzeća uopće ne poznaju anatomiju burze. Oni poznaju situaciju određenog poduzeća na dan kada su to ispitali, ili je znaju iz prošlih vremena. Što je vrijedilo jučer, danas možda nema smisla. Na burzi se stalno mora improvizirati. 55

André Kostolany

Što mislite o savjetima insidera14 o dionicama svoga vlastitog društva? Oni bi trebali biti kompetentni. Ništa. Insideri poznaju svoje vlastito društvo (a ni to nije sigurno), svoje proizvode, razvoj, potencijal. No cjelokupno tržište kapitala i njegov daljnji razvoj s time nema mnogo veze. Čak ni te informacije nisu uvijek točne. Iz svoga bih iskustva rekao da treba raditi upravo suprotno od onoga što savjetuje insider. Često su informacije namjerno pogrešne da bi se zavela javnost: insideri, većinski sindikat, želi možda povećati svoj udio i pokupovati dionice. Oni zbog toga šire loše vijesti da bi tečaj pao, ili usmeno reklamiraju dobre događaje da bi vlastite dionice mogli prodati po višoj cijeni. Tada žele svoj udio u poduzeću umanjiti. To bi bila prijevara? Možda. No teško je dokazati; jer svatko ima pravo tvrditi daje njegovo mišljenje bilo pozitivno ili negativno, jer nije mogao točno znati. Koliko treba vjerovati mišljenjima ekonomskih stručnjaka i znanstvenika o daljnjem razvoju? Također ne mnogo. Čak ni najbolji ekonomski stručnjak ne mora točno analizirati tendenciju burze. Burza i gospodarstvo ne odvijaju se, kako sam već spomenuo, usporedno. Kada bi mišljenje profesora ekonomije o burzovnoj analizi bilo kompetentno, svi bi oni bili bogati ljudi, no oni to nisu. Ekonomisti znaju sve o gospodarstvu i novcu, ali ga nemaju. Još je Voltaire rekao: "Lakše je pisati o novcu nego ga zaraditi." Gospodarstvo i burza su dvije različite stvari. Gospodarski boom nepovoljan je za burzu, a gospodarska stagnacija je povoljna za razvoj tečaja, kao što sam to već objasnio na primjeru dviju kada.

14 Insider (engl.) - upućenik, osoba iz kuće, iznutra; službena osoba, direktor ili većinski dioničar javnog poduzeća ili članovi njihove najbliže obitelji

56

IZAZOV BURZE

Je li uvijek tako? Možda ne uvijek, ali najčešće. Gospodarstvo i burza su, zapravo, na izvjestan način povezani, ali ne usporedno, nego uz vremenski pomak. Najčešće je tendencija na burzi prethodnik nadolazećega gospodarskog razvoja. Ali nakon gospodarskog booma, nakon ohlađivanja, i kod veće likvidnosti može, uslijed toga ohlađivanja, doći do booma na burzi, tim više što se ne očekuje samo više novaca, nego i veći dobici. Jesu li prognoze ekonomista uvijek pogrešne? Možda. One se ponekad mogu slučajno potvrditi. Ali nisu uvjerljive. Želio bih navesti zanimljiv primjer: U proljeće 1962. došlo je do jakog pada tečaja na Wall Streetu i na svim burzama svijeta, što nije predvidio ni jedan ekonomski stručnjak. Bilo je tako loše da se u slučaju prodajnih naloga danima nije dobivao odgovor Švicarske burze (iako Švicarska burza ima relativno velik promet). Nekoliko mjeseci kasnije, kada su se tečajevi smirili na nešto nižoj razini, organizirao je New York Harold Tribune (danas: International Harold Tribune) okrugli stol na kojem su sudjelovali najbolji gospodarski stručnjaci. Raspravljali su, neki su bili pesimistično raspoloženi, drugi opet nešto optimističniji. Prije nego što su se razišli, voditelj je, smijući se, postavio pitanje: "Što mislite, moja gospodo, o Dow Jones indeksu od toliko i toliko na kraju godine?" (Indeks je toga dana bio 200-300 poena niži). Svi su u glas odgovorili: I što se dogodilo? Dow Jones je, ne do kraja godine, već za 14 dana dosegao tu razinu. Možete li navesti još koji sličan primjer? Još jedan očigledan primjer je članak u najznačajnijem američkom ekonomskom časopisu Business Week (kolovoz 1979.) Business Week je tvrdio da su dionice kao ulaganja potpuno mrtve. 57

André Kostolany

"Nitko ne želi posjedovati financijske vrijednosti", pisalo je u časopisu, "već samo čvrste konkretne mogućnosti ulaganja poput zlata, srebra ili predmeta najrazličitije vrste, orijentalnih tepiha, kineskog porculana, zlatnih i srebrnih predmeta, eventualno nekretnina koje se mogu opipati." Ta je tvrdnja bila smiješna. Istoga dana je promet na Wall Streetu bio iznad 50 milijuna plus milijardski iznosi obveznica, ne računajući sve druge svjetske burze u Londonu, Tokiju itd. Tko je kupio ogromnu količinu vrijednosnih papira? Prodano je isto toliko dionica i obveznica koliko ih je bilo i kupljeno. Odgovor je posve jednostavan: Optimisti su kupovali, pesimisti prodavali - ili, drugačije rečeno, kolebljivi su prodavali, a čvrsti kupovali. Zanimljivo je da su toga dana papiri bili na najnižoj razini (a kamate na najvišoj). Dow Jones bio je na oko 800. Najprije je došlo polagano, a zatim sve veće poboljšanje, ne samo na Wall Streetu, već i na svim burzama svijeta. Kakva je besmislica bilo tvrditi da "nitko" ne želi kupovati. A tko su onda bili kupci? Kako može jedan ozbiljan ekonomski časopis kao predmete vrijedne ulaganja navesti tepihe, lonce, držače za pisma, staro oružje, mlince za kavu i sl.? Zar mnogi nisu ulaganjem u kolekcionarske predmete napravili dobru investiciju? Kako da ne, ali to su pojedinačni slučajevi. Privatnik se može veseliti da su njegove slike, porculan, srebro i drugo dobili na vrijednosti. Osobno se nalazim u sličnom položaju. Ali to je sasvim teorijski, jer uvijek ima komplikacija i teškoća kada se želi prodati, a drugo, pravi kolekcionar ionako ne prodaje svoju zbirku, bez obzira na to koliko ona vrijedi. Kolekcionar će prije umrijeti od gladi negoli se odvojiti od svoga blaga. Nasljednici će to prodavati i nalazit će se u milosti i nemilosti kupaca jer sami ne znaju pravu vrijednost. Naravno da ima pojedinačnih slučajeva kada kolekcionari pod pritiskom, i vrlo teška srca, moraju prodavati. Prije nekoliko godina morao je dobrostojeći autor bestsellera Roger Peyrefitte prodati na aukciji svoju erotsku zbirku jer bi inače bankrotirao. 58

I Z A Z O V BURZE

Zbog ljubavi prema jednom mladiću potrošio je milijune i morao je na aukcijama prodavati vrlo rijetke predmete i knjige. No, to se ne smije ni spominjati kada se općenito govori o ulaganjima. Kada se investicije analiziraju, odnosi se to na milijarde, i više od toga. Kako bi se takvi iznosi mogli uložiti u marginalne vrijednosti? A kolekcionarske vrijednosti jesu marginalne vrijednosti. Usporedba dionica s umjetničkim djelima kao predmetom ulaganja potpuno je neozbiljna. Jedno nema nikakve veze s drugim, osim što su cijene umjetničkih djela podložne puno većim i iznenađujućim oscilacijama nego što je to slučaj s dionicama, te ovise o čimbenicima koji se ne mogu kontrolirati. U konkretna ulaganja mogu se svrstati zlato i srebro, ali to je drugo poglavlje, na koje ću se vratiti. Kako ocijeniti utjecaj nacionalne politike na burzu? Mora se biti svjestan njezinoga velikog utjecaja, osobito u Europi. Naime, u Europi je razlika u ekonomskoj kreditnoj politici konzervativne i lijevo orijentirane vlade veća nego u Americi. Politička strujanja desna i lijeva utječu na psihologiju i budućnost ulagača i poduzetnika. Ali ni tada se ne može vjerovati pravilima, jer je psihološka reakcija, kao što sam već rekao, nepredvidiva. Osobito je važno da li vlada, koja želi stati na kraj inflaciji ili deflaciji, barata fiskalnim ili monetarnim oružjem. Svaka odluka počiva na ideološkom stajalištu novog parlamenta. U Americi izbori nemaju isto značenje za burzu. I tamo se bira svake četiri godine, ali za poduzetnike je gotovo svejedno koja će stranka doći na vlast - demokratska ili republikanska, jer obje čvrsto stoje na tlu slobodnog kapitalizma. Veću ulogu bi imala ličnost izabranog predsjednika bez obzira na stranku kojoj pripada. Roosvelt i Truman su bili demokrati i njima je američki narod vjerovao isto kao i danas republikancu Reaganu. Carter kao demokrat i Nixon i Ford kao republikanci, nisu u istoj mjeri uživali povjerenje svojih sunarodnjaka, i stoga su bili neuspješni predsjednici. 59

André Kostolany

Loše je za Europu što su izbori svakih 4-5 godina i svaki se put strepi kakvi će biti rezultati. Koliki je utjecaj međunarodne politike na burzu? Ogroman. Stanje u svijetu - napetost ili opuštenost - utječu na psihologiju mase. Razvoj međunarodne politike utječe na cijele branše (mirnodopske, ratne industrije), internacionalne platne bilance, trgovačke ugovore, političke kredite itd. U čemu je razlika između špekulacije i ulaganja? Nema jasne granice. Dobro ulaganje je uspjela špekulacija, a špekulacija s gubicima je loše ulaganje. Radi li se o špekulaciji ili ulaganju, ne ovisi o kvaliteti papira, nego o relativnoj količini. Jedan tzv. visokošpekulativni papir, izvor nafte ili rudnik zlata, koji još nisu otvoreni, ali mnogo obećavaju, za velikog ulagača, koji je u to uložio samo maleni iznos, vrijedi kao investicija s ukalkuliranim rizikom. Nasuprot tome, radi se o vratolomnoj špekulaciji kada npr. mali zaduženi štediša kupi nesigurne uloge. Treba li kratkoročno kupiti vrijednosni papir o kojem imamo dugoročno loše mišljenje, ili u kojem vidimo čak i opasnost? Ne, ni u kom slučaju! Ne sjeda se u automobil ako se misli da se već nakon 50 km može dogoditi nesreća. Ako netko misli da bi vanjskopolitički ili unutarnjopolitički razvoj mogao biti nepovoljan za burzu, ali tek kroz izvjesno vrijeme jer su izbori još daleko, ta se opasnost mora uračunati i ne smije se olako shvatiti uz obrazloženje da još ima vremena. Točno se sjećam osobnoga iskustva iz tridesetih godina. Tih sam se godina na Pariškoj burzi zbog izvjesnih razloga ponašao kao medvjed. Razlozi su bili djelomično gospodarski, a djelomično politički. Burza je rasla zbog tehničkih razloga i zbog toga što su je sindikati umjetno podizali. Onda je u Njemačkoj prvi put na vlast došao Hitler, znači Nacionalsocijalistička partija je izvo60

I Z A Z O V BURZE

jevala relativno veliku pobjedu. 67 nacističkih poslanika u smeđim uniformama, s kukastim križem na rukavu, umarširalo je u Reichstag. Za mnoge je to bio strašan događaj i, zapravo, iznenađenje. Na Pariškoj burzi to se nije ni zamijetilo, iako je imalo veliko značenje za daljnji slijed događaja; ona je i dalje nesmetano rasla. Uzalud sam ponavljao svojim kolegama na burzi da je to glupost. U susjednoj zemlji, i to kod iskonskog neprijatelja Francuske, raste moć partije koja ugrožava mir. "Što nas se tiče što se događa u Njemačkoj, mi smo u Francuskoj", rekli su moji kolege. Bio sam iznenađen takvim glupim reakcijama i ispričao sam im filmsku burlesku koju sam gledao prije nekoliko dana: - Buster Keaton svira klavir u maloj kući u pustoši. Svira i sneno gleda u strop. Odjednom dolazi neki zlikovac i pali kuću. Zgrada gori i plamen razara sve zidove. Buster i dalje zaneseno svira, i ništa ne vidi. Kada zidovi izgore do kraja, on i dalje svira, sve do posljednjih akorda toga glazbenog komada. Onda se ogleda, s užasom shvati da više nema kuće, i panično bježi. Tako će biti i vama kada primijetite da kuća gori. I što se tada, zapravo, dogodilo? Kao što sam rekao, burzovni igrači su polako otkrili da uspon Hitlera nije bio šala. Nisu više očekivali rast tečaja. Došlo je do kraha, i ja sam ostvario velike profite. Zaključak: burzovni špekulant mora uvijek gledati unaprijed, a ne samo prst pred nosom. Kada sam kao mlad učio voziti automobil instruktor mi je rekao: "Ne gledajte uvijek samo ispred automobila, nego sto, dvjesto metara ispred njega." To sam pokušao, i odjednom sam u vožnji imao sasvim drugi osjećaj. Tako treba biti i na burzi. Ne razmišljati o tome hoće li tečaj porasti sutra ili prekosutra, nego misliti na to što dolazi poslije toga i što će se dogoditi idućih mjeseci i godina. 61

André Kostolany

Zahtijeva li uspješno špekuliranje potpuni angažman? Ne, osim za sport, vožnju automobilom i kartanje treba odvojiti vrijeme i za razmišljanje i mozganje, da bi se odvagnule sve dobre i loše strane prije svake odluke. Pecanje je vrlo dobar hobi i opuštanje za špekulanta koji može u miru sjediti uz udicu i razmišljati o važnim problemima. Za mene je glazba najbolja kulisa pri razmišljanju i kombiniranju. Može li se i s malim ulogom postići velika pobjeda i vrijedi li i ovdje izreka da je prvi milijun najteže steći? Da, može se početi i s malim: kupnjom dionica koje gube na vrijednosti, koje su skoro propale, ali su u posljednjem trenutku spašene. Ti se slučajevi nazivaju prekretnicom. Može se mnogo zaraditi i s opcijama, ako se s njima počne raditi u pravom trenutku, neposredno prije uspona. I to je moguće, no dajem prednost onom prvom. Naravno da je prvi milijun najteže zaraditi, ne samo na burzi, nego i u svakom zanimanju. No, nešto moram naglasiti. Ne smije se misliti, kao što misle mnoge novajlije, da se igrom na burzi može zaraditi za život. Koliko špekulant može godišnje zaraditi? Ne može ništa "zaraditi", jer novac dobiven na burzi nije zarada. Od igre na burzi ne može se dobiti godišnja zarada određene visine. Uvijek mi zvuči čudno kada se priča kako je netko na burzi u godinu dana zaradio toliko i toliko. U prvom redu, ne može se nazivati zaradom nešto što je posljedica oscilacije tečajeva. To su dobici, ali ne zarada. Zarada od vrijednosnih papira sastoji se od dividendi, kamata, kupona itd., ali ne od profita od kapitala. Na burzi se mogu ostvariti dobici, veliki dobici, i može se postati bogat. Može se izgubiti, puno izgubiti, i bankrotirati. Ni pod kojim se uvjetima dobici ne mogu obračunavati mjesečno ili godišnje. Dobrom se špekulantu može dogoditi da godinama nema uspjeha i da gubi. A tada dođe šest mjeseci u kojima dobije više nego što je ti62

I Z A Z O V BURZE

jekom proteklih godina izgubio. Zaključak: uspjesi na burzi ne mogu se obračunati godišnje, niti u postocima. Vrijedi li za sve špekulante: "Manje pričati, više raditi"? Da. Tko na burzi hvali malo, nije vrijedan velikoga. "Ako se već jede svinjetina, ona se mora topiti u ustima", kažu pobožni Židovi kojima je zabranjeno jesti svinjetinu. Svatko na burzi treba to imati na umu. Ako već kroči na tako opasno tlo, onda se to mora isplatiti: veliki dobici - mali gubici. Vrijedi li taj postulat za svakoga? Za svoju sam publiku skovao izreku koja se često citira i o kojoj se često govori: "Tko ima puno novaca, može špekulirati; tko ima malo novaca, ne smije špekulirati; tko uopće nema novaca, mora špekulirati." (pod "uopće ne imati novaca" podrazumijevam gotovo ne imati novaca, odnosno, eventualno posjedovati mali iznos). Izaziva li burza ovisnost? Mislim da da! Poznavao sam mnoge ljude koji su slučajno došli na burzu i više se nisu mogli od nje odvojiti. To najbolje ilustrira sljedeća anegdota: Nakon burzovnog kraha u New Yorku 1929. godine, tisuće ljudi na burzi je bankrotiralo i morali su početi nešto drugo, čak su bili prisiljeni prihvatiti bilo kakav posao. Sastali se nekadašnji kolege s burze, i jedan pita: "Što radiš?" "Prodajem četkice za zube za jednu tvrtku. A ti?" "Reći ću ti u povjerenju", odgovori ovaj. "Ja sam još uvijek na burzi. No, moja žena živi u uvjerenju da sviram klavir u javnoj kući (to je još uvijek bilo bolje nego biti na burzi)". 63

André Kostolany

Teorije su na staklenim nogama - treba li špekulant o tome brinuti? Svakako. Nema znanstvenih teza ili sustava - to je jedini recept. Može se samo slutiti, ali ne i jasno vidjeti. Često se čuje od starih profesionalaca: "Trenutačno je burza posve nepredvidljiva!" Tome se mogu samo smijati; je li ikada bila predvidljiva? Kada bi bila takva, to ne bi bila burza. Ni najbolji špekulant ne može predvidjeti budućnost, već u najboljem slučaju može samo nazirati obrise u magli. Ne može se predvidjeti što će se dogoditi sutra ili prekosutra. No, mora se znati što je danas i što je bilo jučer. I to je već mnogo, jer mnogi ne znaju ni to. Je li sve nejasno? Može li se naučiti kroz iskustvo? Točno. Svi se burzovnjaci i špekulanti nalaze u tamnoj komori. Oni mogu pipati naokolo i nalaziti objekte koje traže. Naravno da će ih lakše naći onaj tko je već dugo u tamnoj komori nego onaj tko je upravo došao s danjeg svjetla. Mnogi bankari, međutim, tvrde da nešto znaju. Može li to biti istina? Ne vjerujte nikada onima koji su već pronašli istinu, nego samo onima koji je još uvijek traže, kako je to rekao francuski pjesnik André Gide. Mi uvijek tražimo smjer prema kojem će se burza razvijati. Ne možemo nikada znati, možemo samo slutiti. Postoji li za špekulanta samo jedan Bog - novac? Je li to maksima njegovoga djelovanja? Zapravo ne. Bilo je genija na području umjetnosti ili literature koji su bili strastveni špekulanti: Ciceron (ne s dionicama, već s nekretninama), Voltaire, Beaumarché, Rossini, Balzac, Gauguin, Proust, vjerojatno i Schopenhauer i još mnogi drugi. Osobno sam u brokerskom uredu u Americi upoznao najvećeg violinistu svoga vremena, Fritza Kreislera. On je uvijek tražio savjete i u odnosu na 64

IZAZOV BURZE

mene bio u velikoj prednosti: mogao je navečer sviranjem "nadoknaditi" svoje gubitke od popodne. Za mene novac nije Bog. Špekulacija je za mene, kao i za mnoge druge koje to veseli, intelektualni sport, i do toga im je više stalo nego do novca. Špekulacija je, kao kod kartaških igara, ruleta i trka, izazov živaca, pri čemu novac ne igra glavnu ulogu, nego se na prvom mjestu nalazi pobjeda. Za strastvenog kartaša najveće veselje je dobitak, ali na drugom mjestu je gubitak. Jesu li špekulacija i moral spojivi? Svakako, uz nekoliko manjih iznimaka. Nema gospodarskog napretka koji nije posljedica špekulacije. Jesu li veliki špekulanti za nas opasni ili bismo trebali profitirati od njihovih rizičnih transakcija? Ne postoji pravilo. Veliki špekulanti, bolje rečeno financijeri, obavljaju svoje transakcije, fuzije, preuzimanje poduzeća, razduženja itd. putem burze. Oni kupuju na burzi veći dio, znači kontrolu društva, ili se odvajaju od filijala prodajući njihove dionice na burzi. Spretan trgovac na burzi često može profitirati zbog oscilacija tečaja koje su posljedica financijskih transakcija. No i tu je potreban jako veliki oprez. Financijska skupina često planira preuzimanje većeg dijela društva time što kupi njegove dionice. Ako u tome ne uspije, onda dionice, koje je već kupila, prodaje (u slučaju ako nisu dovoljne ni za kontrolu). Tada tečaj dionica pada isto tako vrtoglavo kao što se i uspinjao. Taj rast i pad za promatrače je potpuno nerazumljiv. Mogu li se i danas ponoviti manipulacije poput one sa srebrom Bunker Hunt? Od kada postoji burza, i dok god bude postojala, takvih će manipulacija uvijek biti. Financijeri nisu filantropi. Ne zovu ih u Americi uzalud banksters (umjesto gangsters, gangsteri). 65

André Kostolany

Kako poduzeće može povećanjem kapitala obmanuti ulagača? Na različite načine. Bilance nisu uvijek sto posto poštene. Kao što sam već rekao, one su u najmanju ruku frizirane, ali uvijek su tempi passati. Kada poduzeće želi povećati kapital, izmanipulira tečaj dionice tako da jako naraste, da bi ih učinilo privlačnim za publiku. Takve su manipulacije uobičajene. Treba li se početnik na burzi ponašati u skladu s izrekom: "Uzdaj se u se..."? Razumljivo je da je potpunom početniku teško stupiti na burzu. On treba dobro proučiti ovu knjigu, da bi stekao barem neku malu predodžbu o tome što je burza. Kako se zaštititi od lažnih proroka koji posvuda hvale (prividne) senzacionalne mogućnosti ulaganja? Ne treba ih pustiti u kuću. Kada nazovu, treba spustiti slušalicu. Kada se slučajno sretnu u društvu, treba začepiti uši. Neprestano ponavljam: na burzi nema proroka i gurua, nego samo astrologa i sanjara. Ne može se proricati ono što nije predvidivo. Senzacionalne mogućnosti ulaganja gotovo su uvijek prijevara. Na svakom uglu vreba okorjeli savjetnik za ulaganja koji preporučuje takve mogućnosti kojima se, navodno, može obraniti od inflacije, deflacije, kraha ili bilo koje druge krize. Ovdje moram citirati Moliéra: "Najveći broj bolesnika ne umire od bolesti, nego od lijekova." Jesu li godišnji poslovni izvještaji, sastanci glavne skupštine i tekstovi u tisku dovoljni izvori informacija o razvoju nekog poduzeća? Ne. Osim toga, mora se znati čitati između redaka i nakon svake vijesti razmisliti što se iza toga krije, nisu li vijesti možda lažne ili u najmanju ruku nevjerojatne. Tekstove treba analizirati jako kritički, čak cinički. Osim toga, ne može se znati gdje i kada će se nenadano pojaviti neka opasna konkurencija.

66

IZAZOV BURZE

Je li bolje kapital povjeriti etabliranim tvrtkama ili ga ulagati u nove? To ovisi o postavljenom cilju, nema pravila. Ovisi o visini kapitala, spremnosti na rizik i strpljenju. No, ovisi i o "novom" poduzeću, o njegovom menadžmentu, pokrovitelju itd. Je li špekulacija na burzi poput ruleta? Treba li u prvom žaru dobivanja ponovno sve uložiti? To je pitanje karaktera i starosne dobi. O tome se samo može filozofirati, ali ne i davati savjete, jednako kao i kod ruleta. Što mislite o dijagramima? Mogu li se na temelju prošlih događaja predvidjeti buduće tendencije? Ne držim mnogo do toga. Na temelju dijagrama ne bih kupovao, ali ne bih ni radio protiv njih. Rado pratim dijagrame tijekom dužeg razdoblja (najmanje šest do dvanaest mjeseci), ali samo za pojedine dionice, a ne za tržišne indekse. Liječnik u bolnici promatra temperaturu pojedinog pacijenta u bolesničkoj sobi da bi procijenio zdravstveno stanje, a ne izračunava prosječnu temperaturu svih pacijenata koji zajedno leže u jednoj sobi. Dijagrami su temperaturne krivulje jedne dionice i daju informacije o njezinu stanju posljednjih tjedana i mjeseci. To je određena baza za procjenu - također i za budućnost. Dijagram mi može dati informaciju o razmišljanju insidera u nekom poduzeću, koja nije posvuda poznata. Crta koja se uspinje cik-cak, ukazuje na to da insideri žele povisiti broj određenih dionica. Za to mogu imati različite razloge. Oni znaju da dobici rastu, da na tržište donose nove perspektivne proizvode. Oni, eventualno, žele spriječiti da neka druga skupina preuzme poduzeće ili, sasvim jednostavno, žele staviti poduzeće pod svoju kontrolu. Cik-cak opadajuća crta, nasuprot tome, ukazuje na to da insideri žele smanjiti svoj dio, ili Čak potpuno rasprodati. 67

André Kostolany

Cik-cak rastuća crta - dva koraka naprijed, jedan natrag, dva naprijed, jedan natrag - navodi na pretpostavku da skupina kupaca kupuje vrlo oprezno, da bi izbjegli masovno priključivanje. Nakon što tečaj naraste, zaustavlja se kupnja, čak se i nešto sitno prodaje, da bi se zavaralo ostale, i ponovno se počinje kupovati kada tečaj padne. I obrnut slučaj - dva koraka natrag, jedan naprijed, dva natrag itd. - skupine koje prodaju također su jako oprezne. Nakon što padne cijena, prodaja prestaje, malo se kupuje, da bi se tečaj umirio. Kao što sam već rekao, često se događa da neka skupina želi steći kontrolu nad poduzećem. No jednoga dana skupina shvati da ne može dostići 51%, koliko je potrebno za većinu. Te se dionice nalaze u čvrstim rukama. Budući da skupina nije zainteresirana za sudjelovanje u manjem dijelu, prodaje dionice i time uzrokuje pad cijene. Ovakvi su slučajeva vrlo česti. Naivna burzovna publika bespomoćno gleda taj fenomen naglog rasta tečaja, koji potom naglo opada. Vrijedan pažnje je slučaj kada krivulja dijagrama neke dionice ide u suprotnom smjeru od tendencije ukupnog tržišta i kada raste ili pada suprotno trendu. Tako nam dijagram otkriva nešto o transakcijama insidera. Ne bih kupovao suprotno od dijagramske crte koja pada, ako cjelokupna burzovna tendencija raste. No, osobito dobar znak za dionicu je kada krivulja raste dok cjelokupna tendencija pada. Ali, ne bih kupovao dionice samo zato jer raste krivulja - to nije dovoljno. Kod dijagrama se može promatrati sljedeće (naglašavam: promatrati, a ne očitati): Kada neka dionica raste cik-cak i na određenoj razini dostigne vrhunac, koji tečaj ne može probiti, kada, dakle, tečaj često dostiže vrhunac, ponovno pada itd., to može značiti da kod određenog tečaja na tržište dolazi velika količina dionica iz bilo kojeg izvora. Brokeri imaju nalog prodavati po određenoj cijeni. Tada dolazi trenutak kada tečaj probije vrhunac i vrtoglavo se penje; to bi značilo da je raspoloživa količina prodana i nema nove robe. 68

IZAZOV BURZE

Kada, suprotno tome, dionica pada u cik-cak crti, a ne probije neku određenu nisku razinu, već češće pada do dna, ali opet skače, to bi moglo značiti da neka skupina njeguje tečaj, bolje rečeno intervenira kako bi spriječila paniku dioničara. Kada u jednom trenutku tečaj probije to dno, znači da skupina koja investira više ne želi kupovati, bez obzira je li razlog tome to što nema za to sredstava ili više ne želi ulagati. I još nešto: ako cijena neke dionice određeno vrijeme nakon naglog preokreta ostane na niskoj razini, ali ne pada dalje unatoč svim izvještajima i događajima, to bi moglo upućivati na informiranost insidera da se poduzeće nalazi u previranju i da ima dobre šanse u budućnosti. Ta se analiza potvrđuje kada tečaj te dionice ponovno počinje polako rasti. Budući da se tisuće igrača ravnaju prema dijagramima, oni sami ponekad mogu prouzročiti gibanje tečaja. Ako prema njihovoj teoriji ima određenih signala, oni će kupovati ili prodavati i time sami prouzročiti oscilacije. No, to je kratka vijeka. Smatram da je besmisleno stvarati zaključke iz različitih oblika krivulja, bez obzira kako se one zvale: "tanjurić", "stražnji dio", "rame - glava - rame" itd. Takvi nazivi služe samo igračima s kratkoročnom procjenom koji žele munjevite operacije. Poznavao sam stotine igrača koji su baratali svojim sustavima u odnosu na dijagrame, ali nisam poznavao niti jednoga koji na koncu nije izgubio sav novac. Zaključak: treba promatrati dijagrame i iz njih stvarati zaključke, ali ih se ne smije slijepo slijediti. Oni jasno i razumljivo pokazuju prošlost dionica, koju treba poznavati jer, kako kaže kineska poslovica: "Tko želi istraživati budućnost, mora poznavati prošlost". Postoji li tržište koje ne ovisi o burzi, koje bi se moglo nazvati crnim tržištem? Da, ali samo u zemlji u kojoj postoji fiksni devizni tečaj ili druge mjere koje sprečavaju slobodnu trgovinu. U tom se slučaju ono danas ne naziva "crnim", nego "paralelnim tržištem", jer sudionici 69

André Kostolany

tvrde da njihovi poslovi ne idu protiv morala, nego su zakoni i dekreti nemoralni. Ta je tema posljednjih sedamdeset godina postala osobito aktualna, tako da bi se o tome mogla napisati cijela knjiga. Na kojoj se burzi postižu najveći dobici? To ovisi o puno stvari. Prvo, mjerimo li to relativnim ili apsolutnim brojevima. Mjereno apsolutnim brojkama sigurno je to u Americi, jer je tamo tržište jako veliko, deseci tisuća istih dionica mogu se nuditi ili potraživati bez da to utječe na cijenu. Hoće li dobici biti veći ili manji u odnosu na relativne brojke i oscilacije, ovisi o vremenu i više drugih čimbenika. Jednom to može biti u Londonu, Tokiju ili Parizu - nema pravila. Znam da se mnogo mladih na burzi zanima za Sydney, Hongkong, Singapur i slična egzotična tržišta. No ja nemam takav ukus. Mladi i novi na burzi imaju, ponekad, "kompleks superiornosti" kada dobiju brzojave, izvode i preporuke s tih tržišta. Oni čak telefoniraju u Sydney ili Hongkong i odjednom se osjećaju kao internacionalni financijeri koji svojim transakcijama obuhvaćaju globus. Mogu li se dobici ostvariti na tzv. egzotičnim tržištima? Možda, tu i tamo. No mislim da se početnici trebaju držati velikih zapadnih tržišta. Ne postoji li tu već dovoljno mogućnosti? Da bi se na nekom tržištu promišljeno i uspješno djelovalo, mora se dosta toga znati o toj zemlji. Mentalitet javnosti, mentalitet igrača, politički angažman, poslovna politika banaka, stajalište središnje banke, tehnički ustroj tržišta itd. Sve se to ne može znati ni slijediti iz Europe. Unatoč tome što sam pedesetih godina imao dobrih iskustava s burzom u Tokiju, danas više ne bih odlazio na te burze. Neposredno nakon Prvoga svjetskog rata bilo je lako stvoriti mišljenje. Moje je stajalište bilo: Mir je i Japan će, zahvaljujući svojoj disciplini, marljivosti i žilavosti, ponovno doživjeti visoku konjunkturu. Ta je globalna pretpostavka bila točna, ali od tada je prošlo 35 godina i današnja je Tokijska burza postala pravi pakao. Stari zakon za igrače pokera tvrdi da se ne smije igrati s nepoznatim partneri70

IZAZOV BURZE

ma. Današnji je Japan za mene nepoznat i moje je načelo da ne operiram na burzi zemlje čiji jezik, pa čak ni abecedu, ne poznajem. Ako neki investitor ili špekulant dugoročno pozitivno gleda na japansko gospodarstvo i u vezi s njim želi špekulirati, može na Njujorškoj burzi kupiti papir "japanskog fonda". To je investicijski fond s isključivo japanskim vrijednosnim papirima. Vode ga japanskoamerički menadžeri koji su o japanskom gospodarstvu i njegovim pojedinostima bolje informirani od bilo kojeg europskog špekulanta. Jesu li njemačke burze za kozmopolite među špekulantima previše konzervativne i provincijalne? To opet ovisi o tome kakva su vremena. Sigurno je to bio slučaj u prošlosti. No od 1984. godine štediše naveliko kupuju dionice. Općenito se može reći da njemačka burzovna politika mnogo više naginje štednji i ulaganjima s fiksnom kamatom. I nekretnine su više godina imale prednost pred dionicama. Zbog toga su njemački vodeći gospodarstvenici godinama željeli popularizirati štednju putem dionica da bi mnoga poduzeća povisila svoj osnovni kapital. Konačno im je, počevši od 1983., uspjelo javnosti približiti dionice i čak je učiniti ovisnom o njima. To nije bilo teško nakon što je u cijelom svijetu došlo do preokreta u korist burze, i tako se od te atmosfere moglo profitirati i u Njemačkoj. To će trajati tako dugo dok neki pad tečaja ne izazove velike gubitke. Onda će, vjerojatno, doći duža pauza, dok se ponovno ne probudi interes. Isplati li se, unatoč velikim troškovima, kupovati i prodavati na različitim burzama? Ovisi o tome o kojim se papirima i o kojim burzama radi. S mnogim se američkim vrijednostima trguje u Njemačkoj, Amsterdamu, Švicarskoj, Parizu. Provizije su različite, ali su u Europi relativno manje nego u Americi.

71

André Kostolany

Je li važno trguje li se s američkim vrijednostima u njemačkim markama ili švicarskim francima? Ne, jer dionice odgovaraju točno određenom tečaju valuta. To vrijedi za vrijednosti koje imaju veliko tržište u Njemačkoj, Zürichu itd. Kod dionica s malim prometom može doći do malih odstupanja, tako da u Europi ponekad kotiraju više, ponekad niže nego u Americi. Podliježu li porezu dobici koji nastaju razlikom cijena dionica? Ako da, u kojoj visini? U Njemačkoj, u načelu, podliježu porezu ako između kupnje i prodaje protekne manje od šest mjeseci. Jesu li dionice na ime u osnovi skuplje od dionica na donositelja? Ne, naprotiv. Kada jedno društvo ima obje vrste (kao što je to slučaj u Švicarskoj), dionice na ime su jeftinije od onih na donositelja. Ali samo Švicarci imaju pravo kupovati švicarske dionice na ime. Znači li povišenje kapitala nekog društva i trend uspona dionice? Ne. To ovisi o šansama poduzeća i općoj tendenciji na tržištu kapitala. Pri padajućoj tendenciji povišenje kapitala odražava se negativno, pri rastućoj, pozitivno. Dionice omogućuju poduzeću koje treba kapital široke mogućnosti dobivanja kapitala. Je li to put prema većoj gospodarskoj demokraciji? Da. Već sam rekao što znači dionica za sustav slobodne tržišne ekonomije. Rasprostranjeno posjedovanje dionica velikog poduzeća polagano vodi do neke vrste narodnog kapitalizma. Zahvaljujući burzi, svaki "običan čovjek" može imati udio u bilo kojem poduzeću, već prema vlastitom ukusu. U Americi, Engleskoj i Francuskoj to već desetljećima funkcionira na taj način. U Amsterdamu je već u 17. stoljeću postojala osobito živa burza. U Njemačkoj se, kako sam već rekao, tome polako približavamo. 72

IZAZOV BURZE

Je li tržište dionica u slobodnoj tržišnoj ekonomiji, u kojoj slobodna igra ponude i potražnje regulira cijene, jedino koje još funkcionira? Gotovo da jest. Ali u mnogim zemljama slobodno se razvijaju cijene sirovina i nekretnina kao i deviznih tečajeva (osim u zemljama u kojima postoje devizni zakoni). Posvuda u svijetu razvija se tendencija: više slobode na svim područjima. Može li se na osnovi visokih dividendi zaključiti o dobrom razvoju tečaja? Ne uvijek, osobito ne kratkoročno ili srednjoročno. Špekulanti često unaprijed očekuju povišenje dividende time što dižu cijene. Zbog toga se često događa da nakon konačne podjele viših dividendi, tečaj pada. To je poznati fenomen fait accompli. Kako glasi mali brevijar medvjeda? Spontani odgovor je burzovna izreka: "Onaj tko špekulira s padom vrijednosti - medvjed - nije u Božjoj milosti, jer gleda tuđi novac." Medvjed može ostvariti dobitak samo na tuđem gubitku. On špekulira s nevoljom drugih. Na to, oni ne odviše moralni, mogu odgovoriti jednim Schillerovim citatom: "Blagoslov je samo u davanju." (Davanje u žargonu burze znači prodavanje). Špekulacija medvjeda je specijalni mehanizam. U Njemačkoj se špekulacija medvjeda naziva prazna prodaja - prodaja na kratko. Treba shvatiti kako se može prodati ono što se još ne posjeduje. Za pojam baissier Anglosaksonci kažu bear - medvjed, a odatle proizlazi pojam "špekulacija medvjeda", što znači prodavati medvjeđe krzno prije nego što se medvjed okotio. Medvjed ima određeni karakter. On je ogrezao u svom pesimizmu i uvijek misli da su dionice preskupe. On neprestano smatra da će tečaj pasti. Pada mi na pamet anegdota o medvjedu na burzi u Budimpešti. Agresivno je špekulirao s padom tečaja, ali je burza rasla i rasla i njegov je gubitak bio sve veći. Jednoga je dana stajao u svom kutu 73

André Kostolany

na burzi sve vrijeme dok su tečajevi uz veliku buku rasli i rasli. Da bi ga naljutio, jedan ga je kolega upitao: "Što mislite, koliko će svi ti frajeri dobiti ovim rastom tečaja?" "Za mene to nije važno", odgovorio je medvjed. "Jer sve što oni dobiju danas, doći će nakon kraha meni. Jedino ću ja, nažalost, izgubiti ono što oni u međuvremenu potroše na žene i šampanjac." Pojam pravednosti teško je odrediti. Je li notirana vrijednost dionice uvijek pravedna cijena? Ne! Ne može se govoriti o pravednoj cijeni - to zvuči prezahtjevno. Pravu cijenu jedne dionice ne može izračunati nijedan kompjutor, nijedan svjetski matematički genije. Može li se izračunati vrijednost nekog poduzeća kao što je, npr., Siemens? Kada bi to teorijski bilo moguće, onda dionice ne bi nikada toliko stajale kotirale bi više ili niže. Cijena je produkt ponude i potražnje, a ona podliježe najrazličitijim čimbenicima i uvjetima koji na nju utječu. Ista cijena može u određenom trenutku biti previsoka, a u nekoj drugoj konstelaciji preniska. To je uzrok oscilacija tečaja. Cijena je samo neka procjena. Visoka ili niska - to je potpuno nevažno. Imao sam prijatelja, boema, koji je imao samo dvije košulje. Nosio je jednu toliko dugo dok nije postala relativno prljavija od druge. Jedna dionica može kotirati više ili niže u odnosu na druge. Filozofirati o cijeni je važno, bolje rečeno, to je bit špekulacije. Oscar Wilde je rekao: "Cinik (osoba burze - primjedba autora) zna za cijenu svega, ali ne i pravu vrijednost! Ima li smisla uvijek postaviti limit cijene ili termin kod kupnje ili prodaje dionica? Ne, ne i ne, ako se radi o jednoj dionici. To se može napraviti kod ulaganja uz fiksne kamate, kada se one mogu obračunavati u odnosu na tržište kapitala. Teško je izračunati daljnji razvoj kamata, jer to ovisi o mnogim komponentama. Kod neotplaćene obveznice, naprotiv, treba misliti drugačije - kamate, odnosno dobit 74

I Z A Z O V BURZE

ovdje nisu odlučujući, nego različiti drugi motivi - kolike su šanse za ponovno obračunavanje kamata, kakva je kvaliteta, kreditna sposobnost dužnika, itd. Ukratko - ne može se postaviti granica za dobitke ili gubitke kao niti bilo kakvo vremensko ograničenje u kalendaru. Primjer za to je moje već spomenuto iskustvo s Young obveznicama. Zašto na burzama u Njemačkoj više ne postoje terminski poslovi? Jesu li oni mogući pod drugim imenom ili u drugom obliku? Ni sam ne razumijem zbog čega na tako velikom tržištu kapitala, kao što je to Njemačka, ne postoji terminska trgovina, kao što je to slučaj u Parizu ili Zürichu. Nije ju moguće naći ni pod kojim drugim imenom osim male iznimke: kupnja i prodaja opcija. Modernom industrijskom društvu s vrlo razvijenom tehnikom, prisiljenom na inovacije, treba ulaganje kapitala. Mora li se zbog toga računati s enormnom ekspanzijom potencijala dionica? Da, svakako. Moram ponoviti: dioničarsko društvo je temelj za ekspanziju u privatnom industrijskom društvu, bez burze ne bi mogla postojati dioničarska društva, a bez špekulacije nema burze. Ukratko: špekulacija dionicama prijeko je potrebna za razvoj gospodarstva. Može li taj razvoj poći u takvom smjeru da u budućnosti kupnja dionica postane sve atraktivnija za široke narodne mase? Da, svakako. Najvažnija pitanja koje se postavljaju svakom štediši jesu: koje dionice, na kojem tržištu, kada i po kojoj cijeni. Odgovori na ta četiri K-pitanja su od odlučujućeg značenja. Potiču li mjere privatizacije državnih ili nacionaliziranih poduzeća aktivnost na burzi? Vodi li to oživljavanju burze i špekulacije? Da, ali je moguće i suprotno: podržavljenje privatnih poduzeća može također oživiti burzu i stimulirati je. Sve ovisi o tome u kojoj se to državi događa, kakva je tamo vlada i politička klima. Najbo75

André Kostolany

lji primjer toga je razvoj događaja posljednjih godina u Francuskoj. Podržavljenje četrdeset najvećih industrijskih poduzeća i svih francuskih banaka koje su raspolagale polozima većim od dvije milijarde franaka, prouzročilo je na Pariškoj burzi nagli rast. Država je dioničarima plaćala dionice po prosječnom tečaju od posljednje tri godine, i na taj se način na tržište slilo 60 milijardi franaka. Svježi novac koji su dobili dioničari investiranje ponovno u druge dionice. Odjednom je došlo do situacije koja je najpovoljnija za rast tečaja: više novca u torbama ulagača, a manje dionica na tržištu, jer su nestale velike podržavljene dionice. Podržavljenja su izazvala nagli rast tim više što je istodobno ukinuta anonimnost pri kupnji zlata. Što bi se dogodilo kada bi došlo do reprivatizacije podržavljenih poduzeća? Na to se pitanje ne može odgovoriti. Moglo bi to, zbog opće atmosfere, biti povoljno za burzu jer se politika udaljava od kolektivnog socijalističkog režima. No, to bi moglo završiti i loše kada u torbama ulagača ne bi bilo dovoljno novca na raspolaganju i kada strani ulagači ne bi bili skloni kupnji francuskih dionica. Je li opća kamatna politika povezana sa sudbinom tečaja dionica? Naravno, i to jako. Nisu u starom Beču špekulanti uzalud govorili: "Ono kaj se svakom burzovnjaku dopada jesu zgodne puce i niske kamate." Najveća konkurencija dionicama su dugoročne obveznice. Ako su kamate previše atraktivne, veliki će se ulagači - mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, mirovinska osiguranja itd. - radije odlučiti za obveznice negoli za dionice, osobito u vrijeme stabilnosti valuta. U suprotnom slučaju, ako su kamate obveznica niske, instituti će radije kupovati dionice, jer je opravdana nada u rastuću dividendu. Tim više što niska kamata daje polet gospodarstvu i uvećava dobitak poduzeća. Takav je mehanizam između dionica i obveznica moguć, naravno, samo u vrijeme kada nema inflacije. Tada središnja banka može sniziti kamate. 76

IZAZOV BURZE

Za vrijeme inflacije postoje dvije mogućnosti. Angažira li se središnja banka da suzbije inflaciju, ona povisuje kamate i cijena obveznica pada. Dobit od obveznica raste i time konkurira dionicama. Zbog viših kamata i tržište novca je manje likvidno te preostaje manje novca za kupnju dionica. Kada se središnja banka ne upliće i ne povisuje kamate, tržište dionica profitira od inflacije, jer količina novca stalno raste. Ukratko: vrijednost dionica pada za vrijeme inflacije; ne zbog inflacije, nego zbog mjera koje se poduzimaju protiv inflacije, a to znači više kamate i strože kreditne restrikcije. Je li veliki broj novih emisija - to znači pojavljivanje mnogih društava na burzi - nesumnjiv znak da prestaje povoljna faza ulaganja u dionice? Ne, nikako; baš suprotno. Za vrijeme mnogobrojnih novih emisija koje lansiraju banke, raspoloženje na burzi je optimistično zahvaljujući medijima i propagandi. Što je klima optimističnija, to publika brže guta nove emisije. No, toliko je jača i reakcija, ako se optimizam naglo promijeni. Povećanje broja dionica zbog novih osnivanja ili povećanja kapitala gotovo uvijek upućuje na kasniji dramatičan preokret. Odjednom ima više dionica nego glupana. Ti preokreti mogu biti gori nego što se očekuje. Ako se oni očekuju, i ako vlada uvjerenje da će do njih doći, tada čak ni najbolji gospodarski stručnjaci ne mogu protiv njih ništa poduzeti. Možda ih se samo može pažljivo zaustaviti ili usporiti. Cijela je umjetnost u toj situaciji biti na to spreman i u tom smislu postupati. Treba li špekulant slijediti moralna načela? To ovisi o tome radi li se o moralu u etičkom smislu ili o moralu u odnosu na zakonodavstvo, što upravo mnogi špekulanti ocjenjuju nemoralnim. To se osobito odnosi na zemlje u kojima postoji fiksni devizni tečaj. Poznavao sam špekulanta koji je iz Beča došao u Pariz. Prvo pitanje koje je postavio kolegama u kavani bilo je: "Djeco, recite mi što je ovdje zabranjeno?" To je bilo vrijeme u ko77

André Kostolany

jem su se ostvarili najveći profiti u vrlo kompliciranim poslovima pri kojima su se pronalazile rupe u zakonima i propisima. Moralnu dimenziju ima špekuliranje s padom ili krahom na burzi jer je nesumnjivo da takvi špekulanti dobivaju samo u slučaju ako ostali gube, bez obzira na to što je krah na burzi često posljedica političkog događaja ili prirodne katastrofe. Pad tečaja ponekad mogu prouzročiti rat, revolucija, potres, eksplozija itd. Medvjed profitira na temelju tih događaja, iako u njima ne sudjeluje. Ne vjerujem da zbog toga mnogi špekulanti ne špekuliraju s padom. Poznajem, međutim, jednoga kojeg moralni razlozi nisu spriječili da u određenim trenucima bude zabrinut - to sam, naime, bio ja osobno. Priča ide ovako: 1932. godine špekulirao sam s padom dionica trusta Kreuger-Zündholz. Iwan Kreuger bio je genijalan poslovan čovjek iz Stockholma i svoje poduzeće za iskorištavanje monopola drva za loženje proširio je u mnoge zemlje. Uzeo je ogromne kredite u Americi i drugim bogatim industrijskim zemljama te posuđivao novac financijski slabijim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi, i tako postizao monopol. Kada su Weimarska Republika, Mađarska itd. obustavile plaćanja, propala je cjelokupna Kreugerova kombinacija. Zadužene zemlje nisu plaćale, i on je morao plaćati zemljama vjerovnicama. Na osnovi različitih znakova, došao sam do spoznaje da će se tako nešto uskoro dogoditi i prodao sam nasumce mnoge dionice društva Kreuger. Na početku je tečaj padao polako. Budući da sam bio uvjeren da dolazi kraj, nisam potpuno odustao, iako su dionice stajale loše. I tada je jednoga dana objavljena dramatična vijest da se Kreuger ubio u svom stanu u Parizu. Iduće je dane naglo pala vrijednost dionica - tako naglo da se to jedva stiglo pratiti. Mogao sam imati ogroman profit, ali ovaj put po cijenu ljudskog života. Osjećao sam se kriv zbog Kreugerove smrti. U svakom slučaju predbacivao sam si pomanjkanje morala. Osobno nisam imao ništa s tom tragedijom, ali sam se zbog toga osjećao jako potišteno. Bio sam šokiran tim više što Kreugera nisam smatrao varalicom, kakvim ga je predstavljao svjetski tisak. Osnovna misao njegovih poslova bila je logična i poštena, on se sa78

I Z A Z O V BURZE

mo prevario u procjeni političke i gospodarske situacije, te je postao Žrtva nepovoljnih uvjeta. Svatko sam može odlučiti hoće li kupovati određene dionice ili ne, ravnajući se pri tome moralnim razlozima. Jedan mladi student mi je jednom postavio pitanje: Nije li nemoralno kupovati dionice tvornice oružja? Sigurno da nije moralno to što se u Americi slobodno prodaje vatreno oružje. Države pod određenim uvjetima trebaju oružje da bi obranile moralna načela. Pitanje je li nešto moralno ili ne, trebalo bi u svakom slučaju postaviti svim vladama. Ne samo zbog oružja, nego i zbog velikog profita koji ostvaruju od duhana i alkohola. Mislim da je i kasino nemoralan, a u Njemačkoj kasina niču kao gljive poslije kiše. Mislim da je isto tako nemoralno da velike banke intenzivno reklamiraju kupnju i stvaranje zaliha zlata i pri tome objašnjavaju štedišama da u određenim zemljama zlato mogu kupiti bez poreza. Osim toga, kupnja svake zlatne kovanice smatra se izvozom kapitala, najčešće kada je nacionalna valuta pod pritiskom. Kada štediše šalju svoj novac u inozemstvo, oduzimaju ga vlastitom gospodarstvu. Kupnja zlata je sterilno ulaganje, te bi, stoga, u interesu zemlje trebalo investirati u proizvodnju. Osim toga, banke savjetuju svoje štediše kako da smanje porez. Mogao bih navesti još mnogo primjera u kojima se na razne načine radi protiv morala, ali se pritom ne krše zakoni. Nije strašno ako netko odustane od špekulacije iz moralnih razloga. Ili je možda napola strašno, jer je isto tako napola vjerojatno da je mogao izgubiti? Smije li špekulant dopustiti da na njega utječu vlastita politička uvjerenja? Ne. Špekulant si to ne smije dopustiti. Mnogi ljudi nisu uspjeli na burzi zbog svojih krutih političkih uvjerenja. Npr.: nakon Drugoga svjetskog rata Švicarci i Nizozemci, iskreno rečeno, nisu kupovali njemačke vrijednosnice jer su bili neprijateljski raspoloženi prema Nijemcima. Mnogo su propustili. Mogli su ostvariti dobitke od stotinu milijuna da su špekulirali prilikom obnove Njemačke. Ka79

André Kostolany

snije su ti isti Švicarci kupovali velike količine njemačkih vrijednosnica koje su tridesetak godina ranije mogli kupiti znatno povoljnije. Mora li čovjek na burzi uvijek biti trezven i logičan ili si, ponekad, može dopustiti da ga povede tuđa glupost? Ne mora uvijek biti trezven i logičan, jer su i glupi često u pravu i oni, djelomično, sudjeluju u stvaranju tečaja. Logika burze je da često treba biti nelogičan, i to je velika umjetnost špekuliranja i umjetnost burze. Smije li čovjek na burzi donositi zaključke pod utjecajem alkohola? Da. Alkoholizirano stanje može stimulirati fantaziju i odstraniti kolebanja, a to je često osobito dobro. Treba li špekulant uvažavati mišljenje svoje žene ili djevojke? Žene imaju osobito jaku intuiciju i naglašen instinkt. Te kvalitete mogu nadopuniti logično razmišljanje muškarca. Smije li špekulant biti praznovjeran? Pomalo da. Lako g a j e i razumjeti ako je praznovjeran. Često postavlja tezu koja je u svakom pogledu logična i potkrijepljena najčvršćim argumentima. To će ispasti dobro, misli, ali se nakon toga pokaže da je špekulacija bila pogrešna. I tada sam sebi kaže: imao sam peh. On je praznovjeran već u trenutku kada neuspjeh objašnjava pehom. Prazno vjernost je često povezana s instinktom, a instinkt je vrlo koristan. Treba li špekulant prodavati svoje papire s malim ili velikim dobitkom ili malim ili velikim gubitkom? Odluka o prodaji vrijednosnog papira potpuno je neovisna o prošloj prodajnoj cijeni i ovisi o procjeni budućeg razvoja. Pri donošenju odluke špekulant mora biti objektivan. Mora se prodavati s gubitkom, ako na to upućuje objektivna procjena. Opće je po80

I Z A Z O V BURZE

znato da ulagači ne žele prodavati s gubitkom jer ne žele činiti bilancu. Dok ne prodaju papir, ne pate zbog gubitka. To je psihološko stajalište potpuno pogrešno jer sprečava objektivnu procjenu. Pri dobitku se mora donijeti isto tako neovisna odluka. Treba li papir ponovno kupiti po puno višoj cijeni od one po kojoj ga se jednom prodalo? I ta procjena mora biti objektivna, neovisna o prošlim transakcijama. Kada je najbolje odlučivati o poslovima na burzi - koji dan u tjednu, prije ili za vrijeme burzovnoga radnog vremena? Preko vikenda imamo mira i vremena razmišljati o burzi, i tada se, nakon zrelog razmišljanja, može razviti strategija i mogu se skovati planovi. Treba li dobar špekulant ići na burzu ili u brokerske urede u kojima može pratiti tečajeve na tekućoj traci? Detaljno praćenje oscilacija tečaja, promatranje tekuće trake što većina ljudi na burzi radi - može samo smetati špekulantu u trezvenom razmišljanju i može na njega nepovoljno utjecati. To bi od špekulanta napravilo igrača. Dovoljno je da oscilacije na burzi promatra samo grosso modo. Mora pratiti tendenciju, je li ona više ili manje dobra ili više ili manje loša. Burzu treba promatrati iz određene udaljenosti i ne treba joj se previše približavati. Samo brokeri i njihovi namještenici i potrčkala trebaju uvijek znati svaki tečaj, jer oni odgovaraju na pitanja svojih mušterija. Špekulant mora zadržati određenu distancu. Osobno imam posebnu metodu. Ne znam nikada točno tečajeve, čak ni one vlastitih papira, jer ne želim da na mene utječu dnevne oscilacije. Poznajem samo raspoloženje, znam kako stoje indeksi. Stvorio sam svoje mišljenje i strpljivo čekam da vidim jesam li u pravu. Možda da, možda ne, ali ako mi burza u međuvremenu ne potvrdi da sam u pravu, iako nisam promijenio mišljenje, i tada os81

André Kostolany

tajem miran. Znam da je to jako teško i da treba dugo trenirati, ali svatko može tu vještinu polako uvježbavati. Kako se treba ponašati kada se stvori novi plan? Navečer treba planirati, noću - svjesno ili nesvjesno - razmišljati, ujutro donijeti odluku, i nakon toga djelovati. Može li se povratiti izgubljeni novac? Izgubljeno je izgubljeno. Novi poslovi mogu donijeti nove dobitke, ali oni nemaju veze s prošlošću. Zbog toga je moja poslovica: Može se dobivati, može se gubiti, ali nikada vratiti izgubljeno! Kako se burzovnjak treba ponašati nakon uspješne špekulacije? Nakon uspjeha, bez obzira na spektakularnost svojih špekulacija, burzovnjak treba ostati skroman i ni u kojem slučaju ponosan jer na burzi i glupan može biti uspješan. Tim više što mnogo glupih stvara tendenciju, a i glupan je samo molekula mase. Postoje samo dvije mogućnosti: papir može rasti ili padati. Naravno, tu postoje nijanse i različiti intenziteti. Ako se od dvije mogućnosti odabere prava, to nije razlog za umišljenost. To može biti puka sreća kao i kod svake igre na sreću "glava ili pismo". Uz nove ideje mora se nadati, ali isto tako i biti skeptičan, jer mnoge slučajnosti mogu pokvariti račun. Dakle, kada špekulant na burzi može napraviti kalkulaciju? To mogu raditi samo nasljednici. Oni su jedini svjedoci je li pokojnik bio uspješan ili neuspješan špekulant. Jer dok god špekulant "igra" na burzi, kupuje i prodaje, ima nove ideje i upušta se u nove poslove, novac dobiven na burzi samo je posuđen novac. Često se posuđeni novac vraća uz visoke kamate. Špekulant, dakle, ne smije praviti obračun sve dok živi i špekulira. Ili mora otići u mirovinu i više burzu ne promatrati, jer će ga ona ponovno privući kao magnet. Strastveni kartaš ili igrač na ruletu nikada ne napušta kasino. 82

I Z A Z O V BURZE

Nakon uspješnog dana ponovno se vraća i igra dalje. Opće je poznato da se menadžer u kasinu ne brine kada vidi da igrač odlazi s dobitkom, jer dobro zna da će se on vratiti i da će na koncu izgubiti ono što je dobio. "Peh je samo", jednom mi je rekao neki vlasnik kasina, "kada igrač dobije kod nas, a dobiveno izgubi u drugom kasinu." Na temelju kojih kriterija treba odabirati papire i općenito donositi odluke? Najprije valja odlučiti treba li uopće kupovati papire ili je bolje novac ulagati u dugoročnu štednju. Kada se netko odluči za kupnju, postavlja se pitanje: na kojem tržištu? Nakon toga se razmišlja na kojem području i na koncu se bira poduzeće. Kupovati danas, sutra ili za tjedan dana - to se ne može procijeniti i za ulagača nije bitno jer se radi o čisto tehničkoj odluci. Za ulagača je bitna samo dugoročna strategija. U kojoj mjeri valja uvažavati mišljenje nekog neobrazovanog samouka? Samouk, iako neškolovan, može imati veliko iskustvo i često na događaje i složene probleme intuitivno reagira bolje nego školovan teoretičar. Samouk često reagira točno, na temelju iskustva, iako ne zna zbog čega. Koje značenje pridavati mišljenju starog, iskusnog, inteligentnog, ali potpuno bezuspješnoga burzovnjaka? Vrlo veliko. Zato jer uspjeh nije mjerilo stručnog znanja i inteligencije profesionalca. I neuspješan može dobro procijeniti tendenciju burze i šansu određenih vrijednosnih papira, kao i burze; on može imati maštu i riskirati, no ne i sam profitirati, jer je neodlučan, uplašen, nervozan ili nestrpljiv, a možda i nema povjerenja u svoje vlastito mišljenje. Ili, sasvim jednostavno - zato što se zbog papira uvijek zaduživao; ovaj je posljednji slučaj najfatalniji, jer tada ni strpljenje ne pomaže. Uspjeh vrlo često ne ovisi o inteligenciji, nego o osobinama čovjeka. 83

André Kostolany

Govorim iz iskustva, jer je u krugu mojih prijatelja bilo na desetke takvih. Dirljivo mi je pomisliti na starog prijatelja, o kojem sam imao najbolje mišljenje, od kojeg sam čak mnogo naučio, a koji je tako loše završio da sam ga posljednjih godina života morao pomagati. Bez obzira na već spomenute negativne karakterne crte, on je bio strašno zaigran. Ujutro je igrao na burzi, popodne išao na trke, navečer igrao bridž ili poker, a u kasne sate išao u kasina. Na burzi je imao dobre i uspješne ideje, ali je nakon prve iznenadne promjene odmah prodavao papire, djelomično i zbog toga što ih je kupio uz nepovoljan kredit. Unatoč inteligenciji i dobrim idejama, promatrao je špekulaciju više kao igru. I tako je istodobno bio vrlo inteligentan špekulant i nervozan igrač. Moj drugi prijatelj, profesor Albert Hahn, izuzetno mudar čovjek, često je govorio: "Ništa ne držim do vlastite gluposti." Možda zato jer je bio profesor ekonomije. Kod njega je upravo nepovjerenje (prema samom sebi kao profesoru) bilo velika sreća. I budući da nije imao povjerenja u samoga sebe, igrao je samo teorijski. Na papiru je tu i tamo prodavao i kupovao; za stimulans to je bilo dovoljno, ali praktično nije ništa poduzimao. Imao je samo dugoročnu strategiju i četrdesetih je godina cjelokupnu svoju imovinu investirao u dionice, a idućih dvadeset godina nije ništa poduzimao. Nakon smrti ostavio je trideset puta više od onoga uloženog (danas bi to bilo šezdeset puta više). U ovom su se slučaju nasljednici uvjerili da je bio dobar špekulant, baš zato što nije špekulirao. Bio je prvoklasan teoretičar, a ja praktičar, i zbog toga je slušao moje savjete, a svoju je teoriju prakticirao samo na papiru. Da je igrao na osnovi svoje ekonomske teorije, vjerojatno bi propao. Što treba misliti o špekulantima koji tvrde da kupuju po najnižem tečaju i prodaju po najvišem? Sasvim jednostavno: oni lažu! 84

I Z A Z O V BURZE

Što je najopasnije za špekulanta na burzi? Polutočne informacije. One su opasnije od stopostotne pogrešne informacije jer je pola istine potpuna laž. Pogrešno informirani ljudi burze razmišljaju kritički. Budući da su pogrešne informacije često začuđujuće i provokativne, oprezan špekulant ih kontrolira. Najopasnija je pogrešna interpretacija točne informacije, jer je ona rezultat pogrešnog razmišljanja i možda nedovoljnog poznavanja materije. Pogrešna interpretacija jedne pogrešne informacije može, nasuprot tome, dovesti do dobrog rezultata, jer negativno pomnoženo s negativnim daje pozitivno. Mora li se biti informiran o svim pojedinostima, kao što su to bilanca, dividende i sl.? Ako se previše zna o pojedinostima, nema se više pregled nad cjelinom; od drveća se ne vidi šuma. Dopušteno je znati malo, ali treba razumjeti sve. Znanost o burzi je ono što preostane kada se zaborave sve pojedinosti. Pedesetih godina na američkoj je TV emitiran kviz o burzi. Među natjecateljima pobjednici su bili: jedna stara dama i jedan školarac. Oni su znali sve, apsolutno sve što se može saznati iz novina, knjiga, statistika, ukratko iz svega što je tiskano. Ali ni jedan od njih nije imao ni najmanji uspjeh na burzi. Je li važno ili korisno analizirati minule događaje? Izuzetno važno. Kada se već budući događaji ne mogu predvidjeti, valja barem razumjeti one prošle. To olakšava buduća razmišljanja. Nakon svake uspješne ili neuspješne špekulacije, burzovnjak mora analizirati svoj uspjeh ili neuspjeh: zašto je špekulacija bila točna, koji su argumenti bili dobri i koliku je ulogu pri tome imala sreća. Ili, u suprotnom smjeru: zašto je špekulacija bila pogrešna, koji su argumenti bili pogrešni, koje su se slučajnosti umiješale i gdje se krivo procijenilo.

85

André Kostolany

Što je za osobu burze najbitnije kod praćenja vijesti u medijima? Sve su vijesti i svi događaji bitni. Iz svake se riječi političara može izvući neki zaključak. No, najvažnije je pogoditi, razumjeti i pravilno analizirati ono što stoji iza riječi, vijesti ili događaja i koje posljedice ti događaji mogu imati. Često se mora prepoznati ono što je prešućeno. Obavijest se mora prihvatiti s određenom skepsom. Što mislite o novinskim izvještajima o burzi? Novinski tekstovi o burzi, njezinoj tendenciji itd., ne govore ništa. Često se može pročitati zabavan tekst koji, otprilike, glasi ovako: "Burza je danas bila slabija zbog toga što su prodavali pesimisti koji nemaju velike nade u daljnji tijek događaja. Kupci su, s druge strane, bili suzdržani, jer su očekivali slabiju burzu. Stoga su tečajevi pod pritiskom izdataka i lošeg raspoloženja popustili za nekoliko poena." Iz cijeloga teksta za mene je važno samo nekoliko prvih riječi: "Burza je danas bila slabija." Sve ostalo je suvišno i samo po sebi razumljivo. U riječi "slabija" sve je sadržano. Koliko je pri kupnji papira važna dividenda? Za mnoge ulagače, kao npr. mirovinska osiguranja, zaklade, osiguravajuća društva itd., dividenda igra određenu ulogu jer svi oni moraju imati stalan prihod. Nasuprot tome, špekulanti koji moraju dugoročno planirati, prate razvoj poduzeća u odnosu na dobitak i analiziraju njegove daljnje šanse - može li dobitak rasti, padati ili stagnirati. Visina dividende može se uspoređivati s kamatama tržišta kapitala. Otvoreno je pitanje treba li dobit biti viša ili niža od ugovorenih kamata na dugoročne uloge. Bilo je vremena u kojima su ulagači zahtijevali višu dobit od dionica nego što su bile kamate tržišta kapitala, i to uz obrazloženje da dividende dionica, za razliku od kamata na obveznice, u budućnosti nisu sigurne, osobito ne u nekoj mogućoj ekonomskoj krizi. S druge strane, bilo je vremena u kojima su se ulagači zadovoljavali manjom dobiti od dionica nego što su bile kamate na tržištu kapitala, jer su htjeli sudjelovati u rastu i s optimizmom su procijenili razvoj gospodarstva i poduzeća. 86

I Z A Z O V BURZE

U održavanju dividende na određenoj razini nisu vidjeli rizik, nego su, naprotiv, računali sa stalno rastućom dividendom. To očekivanje većeg dobitka i dividende nazivamo špekulacijom. Kada javnost i špekulanti očekuju porast dobitka, možda čak i bez povećanja dividende, masovno kupuju dionice. No, kada vide opasnost da dobitak, pa čak i dividenda padaju, te očekuju gubitak, onda masovno prodaju. Nema trajnoga čvrstog odnosa između dobitka poduzeća i važećih kamata na tržištu kapitala. Također nema čvrstog odnosa između dobitka, dividende i tečaja. Dividenda varira manje od dobitka, a više od cijena. Pri najnižoj točki tečaja i depresije, dobit od dionice je relativno visoka, a na vrhu uspona najniža. Dionice, dakle, mogu rasti ili padati kada dividenda i dobitak ostaju nepromijenjeni, ali kamate na tržištu kapitala mogu padati ili rasti. Znači, u slučaju kada kamate na tržištu kapitala padaju i istodobno raste dobit poduzeća, a svi ostali utjecajni čimbenici ne predstavljaju smetnju - dolazi do uspona. Kada, pak, kamate tržišta kapitala rastu i usporedno pada dobit poduzeća - dolazi do velikog pada. Za razvoj burze presudna su stoga tri čimbenika: kamate, psihologija i dobit poduzeća. Kako se formira tečaj? Tečajevi se formiraju na sljedeći način: burza je nisko, tečajevi su nakon prijašnjeg uspona ponovno pali nisko. Razlog tome je što su kamate narasle, a likvidnost smanjena. Ima manje novca na raspolaganju za kupnju dionica (razina vode u velikoj kadi je niska), a kod ulagača vlada određeni pesimizam u odnosu na gospodarski razvoj i neočekivani dobitak poduzeća. Papiri koji su u posljednje vrijeme, prilikom padajućeg tečaja, prešli iz ruku kolebljivih u ruke čvrstih, sada su u čvrstim rukama. Kada tečaj, unatoč lošim vijestima, prestane padati, dokaz je to da su kolebljivi sve prodali. Oni čvrsti, koji sada drže papire, već su ukalkulirali sve negativne događaje, pa i to da može biti još loših vijesti. Tržište može ostati na toj niskoj razini jedno određeno vrijeme bez obzira na neka mala kretanja, koja nisu 87

André Kostolany

od veće važnosti. Moguće su čak i vijesti o padu dobitaka i dividendi. No s obzirom da je to već uzeto u obzir, nisu od utjecaja. Nakon izvjesnog vremena ponovno mogu stići vijesti o dobicima koji nisu lošiji od očekivanih. Središnja banka snizuje kamatu na tržištu novca da bi pomogla gospodarstvu, koje je zbog visokih kamata na jako niskoj razini. Istodobno, zbog nižih kamata više je novca na raspolaganju, i odnos između dividende i kamata tržišta kapitala povoljniji je za dionice. Onda dolaze prvi špekulanti, najokorjeliji profesionalci, pioniri koji počinju kupovati, naravno, već pri rastućim cijenama, jer dionice inače ne bi izašle iz čvrstih ruku. Isprva se kupuje malo i polako. No kako rastuće cijene sve više ublažavaju pesimistično raspoloženje, kupuje se sve više. Tako dolaze novi interesenti, tečaj pomalo raste i dolazi do izvjesne lančane reakcije: manje pesimizma - nova kupnja - više cijene - optimizam - daljnji rast cijena, itd. Tako se odvija prva faza uspona. Tome pridonosi i činjenica da su ranije cijene, zahvaljujući velikom pesimizmu, pale niže negoli je to bilo opravdano. Dobit je pri niskim cijenama bila previsoka i do korekcije je moglo doći tako da se smanji dividenda ili da poraste tečaj. Budući da je ekonomski položaj sada sve bolji, dolazi do porasta tečaja. Tako cijene u prvoj fazi kretanja dosižu realniju razinu nego prije. To nazivam prvom fazom korekcije. Pod utjecajem padajućih kamata, ekonomija dobiva poticaj i stižu nove vijesti o polaganom rastu dobitaka. Tečajevi slijede ovaj noviji optimističniji razvoj, koji je i ekonomski osnovan, i pomalo rastu usporedno s događajima: niže kamate, viša dobit i zbog toga puno bolje raspoloženje. To nazivam popratnom fazom. Tečajevi prate ukupni razvoj. Na tržište dolazi sve više zainteresiranih špekulanata i igrača. Odjednom je optimizam, zbog sve nižih kamata i viših dobitaka poduzeća, gotovo euforičan. Tada to kretanje iz druge prelazi u treću fazu. Dolazi sve više kupaca koji uzrokuju rast tečaja. Više se rizici uopće ne vide, vlada samo neograničeni optimizam. Mnogi nju88

I Z A Z O V BURZE

še pečenje i lijepe se na igru kao moljci na svjetlo. Optimizam potiče optimizam (die Hausse nährt die Hausse). To nazivam fazom pretjerivanja. I to ima svoj kraj. Svi kolebljivi pretrpani su papirima, a kada više nemaju novca, kupuju na kredit. Budući da je likvidnost banaka vrlo visoka, one daju osobito povoljne uvjete za kredit i time potiču novu kupnju; podgrijavaju uspon. Osim toga, banke imaju veće količine papira i žele ih se riješiti. Situacija izgleda ovako: čvrsti su prodali svoje papire i oni se trenutno nalaze kod kolebljivih. Budući da takva euforija može imati inflatorno djelovanje, središnja banka postaje opreznija i počinje dizati kamate i smanjivati likvidnost. Vlasnici papira čekaju novi val kupaca koji će kupiti dionice po višoj cijeni. No, kao posljedica monetarne politike središnje banke, zaustavljen je dotok svježeg novca. Tečajevi više ne rastu, čak ni kada su ekonomske vijesti dobre (viša dobit i dividende). S obzirom da pojedini špekulanti ne mogu skuplje prodavati, ali žele izići s tržišta ili možda trebaju novac, prodaju - na početku sporo i malo - i time uzrokuju negativne reakcije tečaja, jer kupci spuštaju svoj kupovni limit. To je prva faza pada. Polako stižu loše ekonomske vijesti (manja dobit, eventualno i manja dividenda), a to prati daljnje padanje tečajeva. To je druga faza pada. Padajući tečajevi i loše vijesti plaše ostale i dolazi do lančane reakcije (ovaj put u suprotnom smjeru): tečajevi su niži - strah - prodaja, tečajevi i dalje padaju i na koncu dolazi do panike, uz totalnu rasprodaju. To je treća faza pada, faza pretjerivanja, jer tečajevi pod pritiskom masovne psihologije padaju još niže negoli je to, zapravo, opravdano. Zaključak: Kolebljivi prodaju sve povoljnije i povoljnije, a čvrsti kupuju. Što je špekulant spretniji, to će prije postupiti suprotno od tendencije. On počinje kupovati već u trećoj fazi pada, znači suprotno od trenda, i kupuje čak i u prvoj fazi uspona. Onda pušta da se stvar razvija kako hoće i počinje prodavati kada dođe do euforije uspona. 89

André Kostolany

Uvijek se mora računati s time da treća faza uspona može završiti eksplozivno. Za mnoge špekulante opasnost je u tome što vjeruju da su prodajom pogriješili. Njihova bol velika jer svaki dan izračunavaju propušteni dobitak. Kada se oni koji su prodali ponovno uključuju, dolazi do preokreta. Stari burzovni zakon kaže: Kada najokorjeliji medvjedi odjednom postanu optimistično raspoloženi, signal je da se ode s tržišta. Isto tako i obrnuto: kada okorjeli optimisti odjednom postanu pesimistično raspoloženi, treba ući na tržište, Analizom ove tri faze rasta i pada postaje jasno da kod cikličkog kretanja burze treba u dvije trećine slučajeva ići protiv tendencije, a u jednoj trećini u skladu s njom. To stajalište je osobito teško i zahtijeva izuzetnu disciplinu. Najveći dio, dakle 90% sudionika na burzi, uvijek misli isto, i zato se pojedincu teško oduprijeti općem mišljenju. Teško je biti optimist kada su svi na smrt prestrašeni, a isto tako je teško biti pesimist kada svi drugi pjevaju hvalospjeve. Pri tome je najveći ključ uspjeha anticikličko ponašanje. Naravno, ne uvijek jer, kao što smo rekli, u jednoj se trećini ciklusa treba ponašati u skladu s raspoloženjem: pri usponu pustiti tečajeve da se kreću i ne prodavati odmah, pri padu također sačekati i ne djelovati odmah, već, suprotno od euforije, pričekati totalnu rasprodaju. Ne može se utvrditi koliko te faze i ciklička kretanja traju. To ovisi o tome koliko je tržište prije toga bilo "prekupljeno" ili "preprodano". Zatim ovisi o psihologiji mase, kao i o nizu drugih nepredvidivih okolnosti. Ne samo da burza ne prati ekonomsku tendenciju (ponekad baš suprotno), već čak ni sama tendencija ekonomskog razvoja nije na dulje vrijeme predvidiva. Kada bi se npr. znalo da će iduće godine doći do gospodarskog procvata, već bi se sada svatko na to pripremio. Kada bi neki kompjutor s apsolutnom sigurnošću mogao utvrditi da će nekom papiru iduće godine cijena biti 100, već bi danas njegova cijena bila 99. 90

IZAZOV BURZE

Permanentni kružni tijek burze u ljusci oraha

A1 - faza korekcije (mali promet, mali broj dioničara) A2 - popratna faza (promet i broj dioničara raste) A3 - faza pretjerivanja (promet je euforičan, broj dioničara je velik, kod x najveći) B1 - faza korekcije (mali promet, broj dioničara pomalo opada) B2 - popratna faza (promet raste, broj dioničara i dalje pada) B3 - faza pretjerivanja (vrlo veliki promet, malen broj dioničara, kod y najmanji) Kupovanje u fazi A1 i B3. Čekanje i držanje papira u fazi A2 Prodavanje u fazi A3 i B1 Čekanje i čuvanje gotovine u fazi B2.

91

André Kostolany

Treba li uvijek ići suprotno tendenciji? Nije neophodno. Ne smije se uvijek i pod svaku cijenu ići protiv tendencije. Na početku valja ići suprotno tendenciji, zatim tendenciju treba pratiti, i na koncu raditi suprotno od nje. Razdoblje u kojem se tendencija prati je, kao što sam rekao, relativno kratko samo jedna trećina cijeloga kretanja. Kako se može ocijeniti duljina razdoblja? Nema znanstvene metode kojom bi se izračunalo kada jedna faza prelazi u drugu, a još manje postoji vjerojatnost da se kalendarski točno izračuna kada dolazi do preokreta. Uspon može trajati godinama, ali i samo mjesecima. To mora ocijeniti svatko sam, na osnovi iskustva i simptoma. Neprekidno ponavljam da je predviđanje burzovne tendencije umjetnost, a ne znanje. Tko želi predvidjeti burzovni tečaj ili tendenciju na osnovi znanstvene metode, taj je ili šarlatan ili budala, ili jedno i drugo. Može li se automatski izračunati međuovisnost kamata i burzovne tendencije? Cijena za kredite, dakle kamate, najvažniji je čimbenik za gospodarstvo - i, naravno, za burzu. Zbog toga je razumljivo da kratkoročni igrač svakodnevno začuđeno promatra kretanje kamata, kao zec zmiju. Smiješno je što ne želi analizirati daljnji razvoj kamata i čimbenike koji na to utječu, već od same količine novca (a podaci se objavljuju svaki tjedan), pravi svetinju. Još donedavno su svakog četvrtka brokeri i njihova potrčkala stajali u redu pred američkom središnjom bankom - Federal Reserve Bank (FED) u New Yorku kada su se u 16,15 h objavljivali najnoviji podaci. Ako je količina novca narasla više od predviđenog, narasle su odmah kamate i pali tečajevi obveznica, jer su obožavatelji količine novca očekivali suprotnu reakciju središnje banke. Neke tvrtke slale su svoje namještenike u FED satima ranije, za slučaj da ne92

I Z A Z O V BURZE

ka vijest ranije procuri. Prednost od jedne minute može, naime, za velikog špekulanta značiti milijune, ako se nakon toga pokrenu milijarde na tržištu financial futures15 (državne obveznice s preciziranim terminom isplate). Raspoloženje je toliko izopačeno da profesionalci ne igraju samo na količinu novca, već i na procjene. Oni predviđaju kako bi drugi trgovci mogli uložiti novac. Dakle, predviđanje na kvadrat. Klade se u tisuće dolara. Histerija se razvila tek u trenutku kada se predsjednik FED-a, Volcker, izjasnio da će određeni iznos novca upotrijebiti za borbu protiv inflacije. Utjecaj Volckera sigurno nije dovoljno uvažen. S pravom se kaže da je on po moći drugi čovjek SAD-a. Središnja banka u SAD i Njemačkoj može barem kratkoročnu kamatu diktirati po želji. Ona kupuje ili prodaje javne obveznice i time "pumpa" novac u gospodarstvo ili ga iz njega izvlači. To, naravno, utječe i na burzu jer likvidnost ima fatalni utjecaj na tržišta i svi igrači i špekulanti goruće su zainteresirani za odluke FOMC-a (Federal Open Market Committee - Federalni komitet otvorenog tržišta). Taj gremij, sastavljen od najvažnijih guvernera središnje banke, određuje tečaj. Mnogi misle kako bi bilo lijepo montirati mali prislušni uređaj u dvoranu za sjednice da bi se iz rasprave te gospode saznalo očekuje li se čvrsta ili labava monetarna politika. Budući da toga prislušnog uređaja nema, svaka se riječ pomno prisluškuje, makar je izrekao i najniži službenik Federal Reserve, pa bio on i portir. Sluša se svaki trač, čak se pokušava nešto pročitati iz izraza lica članova komiteta koji se nakon sjednice pojavljuju na televiziji. Takvu perverznu igru smatram najvećom glupošću. I u Njemačkoj je stotine sudionika na burzi i savjetnika za investiranje zvalo sa svih strana svijeta svoje brokerske tvrtke želeći znati kakvo je najnovije stanje količine novca. Pri tome su te brojke samo kratkoročni, jednodnevni podaci, jer za tjedan dana dola15 Vrsta financijskog tržišta, odnosno financijskih ugovora, u kojima su plaćanje za robu (ili vrijednosne papire) po unaprijed dogovorenoj cijeni i isporuka (predaja na korištenje) robe ili vrijednosnog papira odgođeni u neko buduće vrijeme.

93

André Kostolany

ze sasvim novi. Ta špekulacija o količini novca bila je (i ostaje) u mojim očima znakom intelektualnog siromaštva. Polovica stručnjaka predviđala je rastuće, a druga padajuće kamate. Igrači su npr., prodavali papire da bi imali veću količinu novca jer su na njega očekivali kamate. S druge strane, burza ne može rasti ako nije likvidna. Isto tako ne moraju dugoročne kamate, koje određuju tečaj obveznica i nakon toga tendenciju tečaja, neophodno utjecati na povišenje kratkoročnih kamata. Dugoročne kamate, za razliku od onih kratkoročnih, ne ovise o FED-u, već o povjerenju prema dužniku, valuti, financijskoj politici itd. Ali ni visina kratkoročne kamate ne može se utvrditi iz tjednih brojki o količini novca, prvo zato jer ni sam gospodin Volcker ne zna kakve će biti njegove namjere za tri mjeseca, i drugo, jer on svoje planove, po mogućnosti, zadržava za sebe. On ostaje sfinga. Možda mu odgovara veća količina novca uz niže kamate da bi se potaklo gospodarstvo ili mu odgovaraju više kamate jer njuši kakvu inflaciju. Njegova odluka može biti (iako je to malo vjerojatno) politički motivirana. On se sa špekulantima igra kao mačka s miševima. Ponekad kaže što smjera, a ponekad kaže baš suprotno od toga. Slično onome klasičnom vicu: Dva trgovačka putnika i oštra konkurenta razgovaraju u vlaku: "Kaži, dragi kolega, kamo sada putuješ?" - pita jedan. "U Černowitz" - odgovori drugi. "Lažeš", naljuti se onaj prvi. - "Kažeš Černowitz da bih ja povjerovao kako putuješ u Tamopol, ali znam da putuješ u Černowitz, jer si ipak lažljivac". Brinu li špekulanti u SAD o izbornim šansama predsjedničkih kandidata? Ne dajem rado burzovnu prognozu u vezi s predviđanjima izbornih rezultata. Doživio sam mnoge izbore, pa sam pomalo skeptičan. Čak i kad bih unaprijed znao rezultat izbora, ne bih mogao 94

IZAZOV BURZE

pogoditi kakva će biti psihološka reakcija investitora. U politici je sve moguće: najpovoljnija, ali isto tako i najdramatičnija iznenađenja. Ne mogu vjerovati čak ni istraživačima javnog mnijenja, jer sam već doživio i točne rezultate, ali i potpuno pogrešne prognoze. Već 52 godine pratim američke izbore, čak i novcem. Godine 1932. moglo se javno kladiti na ishod izbora kod burzovnih brokera na Wall Streetu. Trebao sam ostaviti 5.000 (tadašnjih) dolara (u ono vrijeme bila je to vrlo lijepa suma), da bih zaradio samo 1.000 dolara, i to onda kada se protiv Herberta Hoovera kandidirao F. D. Roosevelt, koji je trebao biti izabran. Bilo je vrlo vjerojatno da će on biti izabran i to zbog Hoover-krize, najveće ekonomske krize američke povijesti. Godine 1936. stajale su oklade u korist Roosevelta 10:1, još povoljnije nego što se očekivalo, i to zbog spektakularnog uspjeha kojim je mogao spasiti zemlju i kapitalistički sustav od katastrofe. No, onda je došla 1940. Amerika je doduše bila neutralna, ali su Engleska i slobodni svijet Zapada bili u Drugome svjetskom ratu i u velikoj opasnosti. Protiv Roosevelta je bila orijentirana heterogena no vrlo moćna koalicija: dobronamjerni pacifisti, mnogi stari kolebljivi ljudi koji su se bojali da bi Roosevelt mogao Ameriku odvesti u rat (i oni su imali pravo), Irci zbog mržnje prema Engleskoj, pronacisti, angažirani antisemiti, veliki kapitalisti, uključujući i Wall Street i mnogo konzervativaca - samo zato što se kosilo s tradicijom da se on kandidira po treći put (od Washingtona na dalje, svatko se kandidirao samo dva puta). Zbog te snažne koalicije, Rooseveltove su šanse bile mnogo manje nego prije; mislim da je oklada u njegovu korist bila samo 2:1. Unatoč svemu, bio je izabran i 1944., po četvrti put, jer Amerikanci nisu željeli promjene za vrijeme rata. Svaki put prilikom izbora kladio sam se na Roosevelta, i pobijedio. Stručnjaci za izbor su se pri klađenju zaklinjali da je sigurno kladiti se na favorita od prošlog tjedna - svejedno u kojem omjeru - zbog toga što se već tada potpuno iskristalizirao opći konsenzus; više ne bi bilo iznenađenja. Srećom da za vrijeme izbora 1948. nisam bio u Americi, kada je omjer bio 25:1 u korist Thomasa E. 95

André Kostolany

Deweya, nasuprot Harry S. Trumanu, i bilo je sigurno da će Dewey pobijediti. Omjer je bio pretjeran, ali rezultat nije bio upitan. I ja bih se bio kladio na Deweya, i pao bih na prosjački štap. Jer iznenađenja ima ne samo na burzi, već i u politici. Bilo je teško vjerovati, ali na izborima je pobijedio - Truman. Dwight D. Eisenhower bio je veliki heroj Drugoga svjetskog rata. Za njega je pobjeda bila laka. John F. Kennedy pobijedio je Richarda Nixona zahvaljujući svom televizijskom nastupu - bio je mlad, lijep, briljantan, a Nixon je djelovao ukočeno. Lyndon B. Johnson imao je slabog protivnika, nepopularnoga desnog ekstremistu, Barry Goldwatera. Nixon je pobijedio kasnije, ali najslabijeg kandidata američke povijesti, lijevog ekstremistu Georga McGoverna. Osim toga, Nixon je bio štićenik Eisenhowera. Jimmy Carter može uspjeh zahvaliti svom puritanizmu i protureakciji nakon korumpiranog Tricky Dickyja (Nixona) i afere Watergate. Reakcija 1980. konačno je donijela pobjedu Ronaldu Reaganu, nakon slabog i neodlučnog plantažera kikirikija, Cartera, koga se smatralo glupanom (što on svakako nije bio). Reagan je bio pravi jaki čovjek, patriot, sposoban nadoknaditi poniženja američkog naroda npr. u vezi s teheranskim taocima. Stari je kauboj mogao lasom čvrsto držati američko gospodarstvo, inflaciju i tržište rada. Predsjednici dolaze i odlaze, ali mnogima omraženi ujak Sam ostaje. Srećom, svjetska se politika ne stvara u njemačkim novinarskim krčmama, već u Washingtonu. Treba li ulagati u dionice ili nekretnine? Svijet štediša nalikuje demokraciji s dvostranačkim sustavom: jedna stranka je pristaša nekretnina, a druga pokretnih dobara (dionica ili obveznica). Radi se o gotovo dva različita gledišta i načela koja su 96

IZAZOV BURZE

duboko ukorijenjena. Svaka stranka navodi samo dobre argumente i nijedna ne govori o nedostacima jedne i druge vrste ulaganja. Nedostatak kod ulaganja u dionice je taj što ulagač može svakodnevno pratiti tečajeve svojih dionica, a to, zapravo, čini na vlastitu štetu. Ako to i ne želi pratiti, dnevni tisak, TV i radio guraju mu tečajeve pod nos. A da se i ne govori o tome da se o većem padu saznaje već i iz naslova. Tako svaki štediša - htio ili ne - svakodnevno radi bilancu, i to ga navodi na nepromišljene odluke. Uzalud je dionice kupio, kako tvrdi, za mirovinu ili unuke - znači, s dugoročnom namjenom. Čak i kada ima samo jednu dionicu, svakodnevno prati tečajeve. Kada se radi o ulaganju u nekretnine, takve napetosti nema. Tamo nema vidljivih oscilacija koje se poigravaju sa živcima kao sa žicama harfe. No ipak je stvarna i potencijalna vrijednost kuće, stana ili zemljišta s vremenom podložna velikim oscilacijama. No sretan vlasnik nekretnina o tome ništa ne zna. On mirno spava na svojoj investiciji i u glavi radi bilancu, u najmanju ruku, barem prema kupovnoj cijeni. On gotovo uvijek procjenjuje više pod utjecajem glasina i tračeva susjeda koji svoje slične nekretnine procjenjuju uvijek previsoko, i pitanje je može li netko, tko je, primjerice, kupio nekretninu za 100.000 DEM, tu istu nekretninu prodati nekoliko mjeseci kasnije a da pri tome ne izgubi. Tu nisu spomenuti i ogromni troškovi i provizije (koji čine veliki dio). Tada se saznaje koliko je ulaganje uistinu vrijedno, i to ne iz tečajne liste, već iz vlastitog džepa. Prednost ulaganja u dionice je apsolutna likvidnost. Dionice se obrću i penju, ali se na burzi mogu svakodnevno unovčiti, ponekad uz dobitak, ponekad uz gubitak; u svakom slučaju - likvidne su. Barun M. R., svojedobno jedan od najbogatijih ljudi Europe, prije tridesetak godina ostavio je nakon smrti nasljedstvo od oko 300 milijuna funti sterlinga (danas bi to prema kupovnoj moći moglo biti 5 milijardi DEM). Mislim da je najveći dio toga bio u vrijednosnim papirima. Za obračun te količine vrijednosnih papira bilo 97

André Kostolany

je potrebno nekoliko dana. Ako se radi o nekretninama, mora se imati više strpljenja, nadasve ako se radi o šumama ili poljima. Vlasnik dionica može kod malih iznosa smanjiti rizik tako da kupi mnogo različitih dionica u različitim zemljama. Svoj ulog može raspodijeliti u više zemalja, prema različitim strukama. Kod nekretnina je to moguće učiniti samo s jako velikim iznosima. Kod nekretnina je veći i politički rizik, jer među biračima ima više najmoprimaca nego vlasnika kuća. Koja vlada ne bi radije zaštitila najmoprimca, i to na veliko nezadovoljstvo vlasnika kuća? Gotovo u svim zemljama svijeta godinama je postojala, a postoji još uvijek, popularna zaštita najmoprimaca koja je godinama vršila pritisak na tržište nekretnina. Prije dvadesetak godina, na parlamentarnim izborima u Engleskoj izgubili su konzervativci jer su ukinuli kontrolu najma. Činjenica je da su sedamdesetih godina dioničari bili prilično zakinuti, dok su vlasnici nekretnina znatno profitirali zbog stalno rastućih cijena. To ipak nije jamstvo da će tako biti i u budućnosti. Često su u posljednjih šezdeset godina i špekulanti nekretninama sve izgubili, i to u SAD, Francuskoj, Španjolskoj, pa čak i u Švicarskoj i Njemačkoj. U Njemačkoj je godinama vladao izvanredan boom nekretnina, djelomično i zbog izgradnje porušene zemlje. No, to ne mora uvijek ostati tako. Unatoč svemu, uvjeren sam da je prva zapovijed za malog štedišu - ulaganje u kupnju stana u kojem stanuje. Time je svoju prvu ušteđevinu uložio tako da se osigura od inflacije. To osobito vrijedi za socijalističke zemlje, koje su patile od inflacije i još uvijek imaju problema zbog manjka stanova. Sljedeća prednost ulaganja u nekretnine u odnosu na posjedovanje dionica jest u slučaju kupnje na kredit, jer se kredit na nekretninu definira dugoročno i uz fiksne kamate, dok se krediti na temelju zaloga u obliku dionica mogu svakodnevno opozvati i podložni su oscilacijama kamata. Što se tiče ulaganja većeg kapitala, mišljenja su još uvijek podijeljena. Ja sam čovjek burze i stoga radije biram ulaganja u vri98

I Z A Z O V BURZE

jednosnice. Dobro znam francusku uzrečicu: "Glup kao dioničar". Nakon iskustva stečenog tijekom posljednjih godina, uzimam si pravo da promijenim uzrečicu u: "Bistar kao dioničar". Ima li ozbiljnih informacija insidera, i što o tome mislite? Ima ovakvih i onakvih. Već sam prije pedeset godina naučio koliko vrijedi informacija insidera. Bio sam suradnik jedne tvrtke čija je mušterija, među ostalima, bio i Signore Bingen, bivši bankar iz Genove, tast André Citroëna, genijalnog francuskog autoindustrijalca. Kupovao je kod nas sve više i više dionica Citroëna, a one su polako, ali sigurno rasle. Tko je o Citroënovim dionicama mogao biti bolje informiran od Signore Bingena? Zato sam se usudio špekulirati s dionicama Citroëna, u skladu sa svojim mogućnostima. Teško je bilo vjerovati, ali je šest mjeseci nakon toga Citroën otišao u stečaj, iako je poduzeće još šest mjeseci prije toga plaćalo dividendu od 50 franaka. Nakon stečaja nije moglo otplatiti svoje vlastite dospjele mjenice. To nije bila informacija insidera, ali je, općenito, vrijedila isto toliko. Društvo je bankrotiralo, a gospodin André Citroën je umro kao siromašan čovjek. Kao što se kasnije saznalo, bankrot nije bio posljedica slabe kvalitete poduzeća i njegovih proizvoda, jer se i danas njegovi automobili ubrajaju u najbolje automobile svijeta; bio je povezan s karakterom André Citroëna. On je bio jedan od najnadarenijih velikih industrijalaca Francuske, maštovit i optimističan, i uzimao je velike kredite. Nažalost, izabrao je loše vjerovnike. (Često mislim da je za dužnika važnije naći dobrog zajmodavca, nego za vjerovnika naći dobrog dužnika). Citroën je bio i hazarderski raspoložen te je vikendom na veliko igrao baccarau u Deauvilleu. Kada su to saznale dvije privatne banke koje su mu davale kredite, odmah su mu ih otkazale. I tako je došlo do katastrofe jedne perspektivne tvrtke. To nije mogao predvidjeti ni Signore Bingen, koji je izuzetno cijenio svoga zeta. Kako sam onda ja to mogao predvidjeti? Morao sam se pomiriti s popriličnim gubitkom. 99

André Kostolany

Kasnije sam imao različita iskustva. Tijekom šezdesetpet godina života na burzi profitirao sam dva puta zbog toga što sam slijedio informacije insidera i dva puta zato što sam činio upravo suprotno od onoga što sam trebao da sam slijedio njihove informacije. A bezbroj sam puta zbog njihove informacije gubio. Jednom sam profitirao zahvaljujući informaciji insidera, bolje rečeno, zahvaljujući jednoj takvoj informaciji uspio sam izbjeći veliki gubitak. Tijekom Drugoga svjetskog rata zanimao sam se u New Yorku za europske državne obveznice, osobito one čije je zemlje dužnice okupirala njemačka vojska. Isti je slučaj bio kod obveznica Kraljevine Danske kojima se trgovalo na Njujorškoj burzi. Kamatni su kuponi bili isplaćeni, ali je ostalo otvoreno pitanje o mogućnosti isplate duga čije se dospijeće opasno približavalo. "Platiti ili ne platiti" bilo je pitanje za dansku Vladu. Radilo se o šestpostotnim potvrdama koje su na burzi vrijedile 60% nominalne vrijednosti i koje su za šest mjeseci mogle biti unovčene po 100. Takvo izuzetno sniženje nije bilo zamislivo za obveznice te kvalitete, još manje zbog toga što je dužnik, danska Vlada, imala veliki iznos dolara u američkim bankama. Kupio sam mali paket tih papira po tečaju 30:40. Zašto bi ih se prodavalo kada su polako rasli, po tadašnjem tečaju od 60:70 i za nekoliko mjeseci će se jednostavno moći otići na šalter i unovčiti ih za 100. U svijetu financija sve je moguće, a apetit špekulanta je neograničen. Imao sam susjeda, René de Bourbon-Parma (brata još danas žive carice Zite), koji je bio zet danskoga kralja. Predložio sam mu, naravno uz lijep honorar koji je on radosno prihvatio, da otputuje u Washington, tamo potraži danskoga veleposlanika kojeg je dobro poznavao, te se kod njega raspita hoće li 1. prosinca 1941. te neizvjesne obveznice biti isplaćene ili ne. Određenog dana u određeno vrijeme nazvao me princ iz Washingtona - točnost je, prema poslovici, odlika kraljeva (Pünktlichkeit ist die Höflichkeit der Könige) - i rekao: "Neće se isplaćivati". Ništa nije bilo trulo u državi Dan100

I Z A Z O V BURZE

skoj. Danci su u SAD imali dovoljno dolara da isplate svoje potvrde o dugu, ali su, navodno, morali isprazniti kase i više ne bi mogli plaćati kamate na druge tekuće zajmove s kasnijim rokom dospijeća. Kamate na šest postotne obveznice trebaju se i dalje isplaćivati, ali ne i kapital. Tada sam mogao vrlo povoljno prodati svoje danske papire jer su samo mjesec dana prije dospijeća još više narasli i dosegli čak 90, i tada sam još imao hrabrosti kupiti na kratko. Tečaj se, na moje veliko čuđenje, održao i gotovo sam počeo sumnjati u svoga princa. No nedugo nakon toga, jednog jutra je u New York Timesu objavljena velika vijest: "Danska Vlada žali što mora svojim vjerovnicima priopćiti da...." Ostalo je bilo ono što sam već saznao od princa. Obveznice su pale na 40%, moje informacije od insidera bile su okrunjene uspjehom. Ali od tada ne vjerujem trećoj strofi 143. psalma kralja Davida, u kojoj se kaže: "Ne oslanjajte se na prinčeve." Uvijek mi je slaba točka bila špekulacija s obveznicama, osobito državnim papirima, a bilo je za to i razloga. Pri izradi plana za špekulaciju igraju ulogu svi mogući razlozi. Podatke o obveznicama lakše je utvrditi negoli podatke o dionicama. Teorijska vrijednost jedne obveznice može se točnije ocijeniti. Čimbenike koji na to utječu lakše je odrediti: kreditna sposobnost dužnika, kamatna stopa i izgledi valute na koju dug glasi u budućnosti, uvjeti plaćanja, eventualno hipotekarno osiguranje, sve klauzule koje dolaze u obzir, a isto tako i tržište novca za kratkoročne kredite i tržište kapitala za one dugoročne, utjecaj unutarnje i vanjske politike. Moraju se uzeti u obzir i dobici i izdaci te još mnogo drugih komponenata, koje promatrač može više ili manje slijediti. Nasuprot tome, gotovo je nemoguće i samo približno ocijeniti pravu vrijednost dionica jednog naftnog društva - čak ni najpomnijom analizom, najtočnijim ispitivanjem bilanci ili radnog izvještaja. Tvrdim čak da se iz bilance ponekad mogu izvući i pogrešni zaključci. 101

André Kostolany

Kada se želi postaviti dijagnoza državnih obveznica, čini mi se da je lakše prepoznati odlučujuće elemente: mir ili rat, pobjeda ili poraz, revolucija ili socijalni mir, bilanca plaćanja, bilanca trgovine itd. Osim toga, uvijek sam svoj interes usmjeravao prema neotplaćenim i slabim obveznicama. Poboljšanje situacije dužnika može izazvati vratolomnu konjunkturu obveznica. To je bio slučaj s Američkim željeznicama za vrijeme rata ili s njemačkim i japanskim obveznicama nakon rata. Nakon rata sam bio ispunjen nepokolebljivim optimizmom u odnosu na daljnji razvoj Europe i bacio sam se na špekulaciju s obveznicama europskih država, koje su, zbog rata, pale jako nisko. Uz belgijske, norveške, danske i njemačke obveznice imao sam i neke francuske jer sam bio uvjeren da će se na ovom tržištu nakon kaosa opet sve normalizirati. Među državama i vladama bilo je dužnika koji su brzo podmirili svoje obveze, ili su ih bar uskladili, a drugi su to dugo zavlačili, dok se konačno ne bi odlučili isplatiti ih. Događaji su opravdavali moj optimizam. U svemu je došlo do briljantnog porasta vrijednosti svih tih papira. Nesreću sam imao samo s određenom kategorijom francuskih obveznica. Bilo je to s obveznicama uz kamatnu stopu od 3,75 posto koje je izdala bankovna kuća Mendelssohn und Co. iz Amsterdama nešto prije rata, 1939. godine. Posve točno, punim tekstom na poleđini papira, bili su navedeni uvjeti emisije: francuska se Vlada obvezuje isplatiti kamate i kapital svakom vlasniku čak i u slučaju rata, revolucije, svake vrste prevrata, i to prema izboru vlasnika u švicarskim francima, nizozemskim guldenima ili dolarima. Ukratko, i kada bi se zemlja tresla, nebo grmilo i sve poplavilo, francuska Vlada bi platila - u Ženevi, Amsterdamu ili u banci za internacionalne obračune u Baselu (BIZ).16 Tek što je primirje potpisano, francuska Vlada je već opozvala svoje klauzule, sva prijašnja obećanja koje je dala crno na bijelo, i " B a n k für Internationalen Zahlungrausglcich

102

I Z A Z O V BURZE

bila je spremna plaćati samo u francuskim francima, prema tečaju koji je odredila država i koji je kao fiksni devizni tečaj bio formiran na razini koja izražava samo 10% vrijednosti internacionalnoga realnog tečaja. Tako su te obveznice (u Ženevi i Amsterdamu) pale na jadni tečaj od 10-20 posto. Bio sam uvjeren da obveznica s potpisom francuske Vlade ima vrijednost u zlatu. Nikada Francuska nije pokušavala izbjeći vraćanje duga. Nije li to bila jedina zemlja na svijetu koja je zadržala klauzulu zlata dok se sve ostale zemlje, uključujući SAD i V. Britaniju, nisu ustručavale da je ukinu? Upravo sam zato kupio veći broj tih obveznica. Nisam sumnjao u to da će francuska Vlada održati obećanje čim se situacija normalizira i da će izvršiti svoje formalne obveze, te isplatiti kamate i kapital (za što je već bio rok) u švicarskim francima, guldenima ili dolarima. Zbog toga sam se odlučio obratiti na najkompetentnije mjesto, u Ministarstvo financija. Pred visokim službenikom, koji me je ljubazno primio, održao sam sljedeći govor: "Cijenjeni gospodine Fiskus, ja sam profesionalac na Wall Streetu. Moj specijalitet su europske državne obveznice koje sam kupovao za vrijeme i poslije rata, naprosto zato što sam vjerovao dužnicima. Moj mi je nepokolebljivi optimizam govorio da će Francuska, kao svjetska dama, platiti svoje dugove čim bude u mogućnosti. Sve obveznice bile su u potpunosti isplaćene. Čak su i obveznice komunističkih zemalja bile razumno regulirane. Imao sam samo jedan nesporazum: Vaše Mendelssohn obveznice po 3,75 posto za koje sam se odlučio. Znate sve klauzule: posvuda se mogu isplatiti u francima, guldenima ili dolarima". Činilo mi se da je sugovornik imao izraz lica poštenog čovjeka uhvaćenog na djelu: "Bez sumnje, ali vi znate situaciju. Teška su vremena; nama ne nedostaje dobra volja, već - devize!". 103

André Kostolany

"To dobro znam, ali imam u vidu jednu mogućnost, a možda mi vi u tome možete pomoći". "Molim lijepo, slušam vas". "Neka mi Fiskus isplati cijelu protuvrijednost u francima s fiksnim tečajem, to znači u francima koji se mogu upotrijebiti samo u Francuskoj i za određene transakcije (takvi su franci postojali u trgovini devizama i njima se na slobodnom tržištu trgovalo za oko 5-10 posto niže od normalne službene cijene)". Znao sam da ću takve franke moći prodati na Wall Streetu. Takva transakcija je za mene još uvijek bila zanimljiva: Fiskus nije trebao dati devize a ja bih inkasirao 90% nominalne vrijednosti. "Slažem se", odgovorio je službenik - "jer mi se prijedlog čini dobrim. Koliko takvih obveznica imate?" Rekao sam mu broj još veći od onoga što sam imao, i on se složio. Kada sam napustio Ministarstvo, preostalo mi je još samo jedno: da odem na poštu i nazovem svoga dobrog prijatelja, Ernsta Galla, u tvrtki Julius Bär iz Züricha i da mu dam nalog da kupi toliko 3,75-postotnih obveznica koliko si ja to mogu priuštiti kada stavim na hrpu svu svoju imovinu. Motiv je bio jasan: sve što je francuskoj državnoj blagajni vrijedno 90% kod obveznica, to je špekulantu još vrednije, sigurno 10-30 posto, ili čak i više. Reći ćete, stvar je prelijepa da bi bila istinita. Mogao sam ponovno provjeriti točnost svoje vlastite maksime: Na burzi je sve moguće, čak i ako je logično. Epilog je priče da je godinu dana kasnije vlada objavila isplatu papira po želji: u švicarskim francima, guldenima ili dolarima. U drugom sam slučaju profitirao od informacije insider a zato što sam poduzeo upravo suprotno od onoga što su mi savjetovali. Šezdesetih godina opet mi je moj prijatelj Ernst Gall savjetovao da kupim papire St. Moritza na burzi u Zürichu po cijeni od oko 160 franaka. O cijeni nije imao insiderskih informacija, ali je kao 104

IZAZOV BURZE

rutiner i izuzetan poznavatelj tržišta imao osjećaj da se događa nešto pozitivno. Iako sam puno držao do osjećaja svoga prijatelja, htio sam se o papiru bolje informirati i obratio sam se drugom dobrom prijatelju, Georgu Héreilu, koji je u toj tvrtki imao osobiti položaj insidera. Bio je predsjednik tvornice papira La Chapelle, zapravo duša tvornice papira St. Moritz, koja je bila samo holding (za papire). Njegova je informacija bila porazna: unutarnja vrijednost dionica navodno je najviše 40 franaka (to je, doduše, bio tečaj godinu dana prije negoli su počele oscilacije tečaja). Savjetovao mi je da pri tom smiješnom tečaju od 160 odmah prodajem i ni pod koju cijenu ne kupujem. Nakon takve točne insiderske informacije iz prve ruke, odlučio sam da papire St. Moritza kupim po cijeni od 160/170 franaka i to baš zbog toga što sam imao već dovoljno iskustva s insiderskim znanjem. To je stvarno bilo točno jer sam za šest mjeseci mogao papire St. Moritza prodati za oko 1.600 franaka. Za 1.800 je englesko poduzeće Bowater preuzelo dionice i one su nestale s burze u Zürichu. Tek se tada saznalo da je Bowater bio veliki kupac koji je dionice od 40 franaka natjerao na 1.800, da bi se na taj način domogao kontrole. Moj je prijatelj Hereil imao pravo što se tiče unutarnje vrijednosti dionice, ali je moj prijatelj Gall - čistokrvni špekulant imao također pravo kada je osjećao da se događa nešto neobično: svađa oko kontrole La Chapelle. To, naravno, nije mogao znati ni Hereil, kako je to i sam kasnije priznao, jer su banke provele transakciju uz najveću diskreciju. Htio bih navesti još dvije insiderske informacije koje su me stajale mnogo novaca: Još prije rata, tridesetih godina, u hotelu Palace u St. Moritzu saznao sam iz brzojava koji mi je zabunom uručen, da je Fritz Mannheimer, najmoćniji financijer tih godina u Europi, šef bankarske kuće Mendelssohn & Co, kupio veliki broj dionica Royal-Dutcha na svim burzama svijeta. (S njima se posvuda trgovalo, kao što se to radi još i danas). 105

André Kostolany

Teško je oduprijeti se iskušenju i ne profitirati od takve informacije. Odlučio sam prodati sve svoje angažmane kako bih s cjelokupnim novcem ušao u Royal-Dutch. To je bilo totalno pogrešno, jer su tečajevi nakon moje kupnje stalno padali, a ja sam izgubio gotovo sav novac. Isto je tako bila pogrešna informacija insidera u sljedećem slučaju: Moj tada dobar prijatelj Adrien Perquel, agent de Change u Parizu, jednom je, za vrijeme ručka, ispričao da je upravo vodio zanimljiv razgovor s predsjednikom kompanije Française de Petroles koji mu je rekao da su dionice Française de Petroles za 10.000 franaka (starih franaka) previsoke, čak smiješno visoke. U to vrijeme imao sam veliki broj tih dionica. Zahvalio sam se na toj zanimljivoj informaciji koja je došla izravno od predsjednika i idućih sam dana prodao sve svoje dionice Française de Petroles i kada su još i dalje brzo rasle prodao sam čak i nešto na kratko. Informacija insidera je ponovno bila tako točna da bi se, zahvaljujući njoj, izgubilo, jer su dionice Française de Petroles postupno narasle na 60.000 franaka. Takva su moja iskustva s desecima insiderskih informacija, od kojih sam spomenuo samo neke. Što mislite o analizi dionica prvoklasnih stručnjaka? Nažalost, ovdje imam, kao i kod informacija insidera, najčešće negativno iskustvo. Tipičan i poučan primjer bio je slučaj PennCentrala. U pustolovnom romanu američkog željezničkog društva, povijest Penn-Centrala sasvim je osobito poglavlje. Već više od stotinu godina američke su se željeznice borile međusobno, protiv vlade, protiv sindikata, protiv korisnika, pa čak i protiv Indijanaca. Kao zakašnjela posljedica svjetske gospodarske krize, početkom Drugoga svjetskog rata otišlo je pod stečaj 54 od tadašnjih 70 željezničkih društava. U ostalima je financijska situacija bila loša. New York Central (NYC) pripadao je Borderline-Railroads (pogranične željeznice), kako ih se nazivalo u žargonu burze, ne samo 106

IZAZOV BURZE

zato što su uz rub državnih granica, već i zato što su stalno bile na rubu stečaja. Na dan kada je 1939. godine izbio rat, naglo se promijenila konjunktura željeznica. Špekulanti su mogli profitirati kao nikada do tada. Od kada je postojao, NYC Penn (poznat kao Central) često je bio na "rubu bankrota". Još se dobro sjećam svojih špekulacija s dionicama NYC-a tridesetih godina. One su tada bile osobito niske, 20-25 posto od nominalne vrijednosti. Ozbiljno je prijetio rizik bankrota. Sa zebnjom smo čekali hoće li kamatni kupon biti isplaćen. Čim se to pozitivno riješilo, cijene dionica su porasle. Ista se igra ponavljala svakih šest mjeseci prije isplate kupona. Ta špekulacija nije bila za srčane bolesnike. 35 godina kasnije, u lipnju 1970., špekulanti su na Wall Streetu pratili tekuću traku s istim strahom: hoće li vlada pomoći Penn-Centralu ili ne? Na veliko iznenađenje svih, odgovor je najprije bio negativan, te je tako, nakon mnogih godina balansiranja, društvo moralo prijeći granicu od solventnosti do bankrota. Cijena dionice preko noći je pala s 13 na 8 dolara, iako je prije godinu dana bila 87 dolara. I NYC je od rata pa do 1970. doživio razna blistava razdoblja. Cijena je najprije rasla polako, a potom sve brže, dok nije došlo do spajanja NYC-a i Pennsylvania Railroad unatoč svim pravnim poteškoćama. Od tada se društvo zove Penn-Central. Godinama su najkompetentniji financijski stručnjaci na najvišoj znanstvenoj razini proučavali moguće posljedice fuzije. Svaku su pojedinost potanko razmotrili: broj vagona, dužinu tračnica, politička stajališta osoblja, psihologiju putnika, kvalitetu materijala, robu koja se transportira, itd. Stručnjaci za željeznice i profesori, oboružani visokom stručnošću i uz pomoć kompjutora, izračunali su da će, zbog reorganizacije, fuzionirano društvo Penn-Central moći računati s godišnjim profitom od sedam dolara po dionici. Nisu protekle ni dvije godine a predviđanja su se pokazala najvećom blamažom. Godišnji rezultat bio je četiri dolara gubitka po dionici, a ne sedam dolara dobitka. 107

André Kostolany

Vlada nije mogla slijediti SOS poziv društva iz političkih razloga. Stotine tisuća malih dioničara je, zahvaljujući najvećim stručnjacima, izgubilo svoju ušteđevinu. Slučaj Penn-Centrala, kojeg će se u povijesti financija ljudi sigurno još dugo sjećati, primjer je koliko vrijede financijske analize najboljih stručnjaka. Znači, s analizama je pomalo isto kao s informacijama insidera? Djelomično je tako. One su bezvrijedne. Inženjeri, pronalazači, tehničari, znanstvenici, stručnjaci za bilance, pa čak i voditelji poduzeća, najmanje su pogodni da postave dijagnozu tečaja na burzi. Oni ne mogu procijeniti je li cijena previsoka ili preniska. Oni znaju previše, a previše znati na burzi je ponekad štetno, jer to sputava maštu. Što, dakle, špekulant treba znati? Špekulant bi trebao više biti politolog, sociolog, psiholog i filozof nego ekonomist ili gospodarski inženjer. Izvrstan ekonomist bi, vjerojatno, uspješno vodio svoje poduzeće, točno bi proračunao rentabilnost strojeva i kapacitet tržišta. No, njegovo mišljenje o razvoju cijene dionice društva nema nikakvu vrijednost. Tehnička analiza poduzeća dugoročno je sigurno važna; sudbina tvrtke izložena je brojnim nepredvidivostima: inozemnoj konkurenciji, novim tehničkim izumima, reakciji javnosti na nove proizvode, a također i reakciji ulagača na dionice društva. Analiza bilance poduzeća za špekulanta je isto što i za liječnika rendgenska slika pacijenta. Terapiju određuje liječnik, a ne rendgenolog. Uloga osobe na burzi nalik je ulozi suca: sudac nije bio prisutan ni kada je djelo učinjeno, niti je on stručnjak za oružje. On saslušava svjedoke, dobiva stručno mišljenje vještaka i nakon toga donosi presudu. Špekulant nije stručnjak za elektroniku, zrakoplovstvo, naftu, željeznice, kompjutere, automobile ili kemikalije. On dobiva stručno mišljenje jednih, analizu drugih, uzima u obzir međuna108

I Z A Z O V BURZE

rodnu politiku i kamatnu politiku središnje banke, i onda donosi odluku o kupnji ili prodaji. On je eklektički17 duh, dobro informiran ili, kako Francuzi kažu, touche-a-tout18. Za njega vrijedi pravilo: ne može se sve pročitati, ali se mora znati gdje se što može naći. Latinska izreka: Omnibus parvum, ex toto nihil ne vrijedi za burzu, već upravo suprotno od toga. Onaj tko o svemu zna ponešto, zna mnogo o burzi. Sve što je mali Ivica naučio, vidio, čuo ili doživio, služi špekulantu Ivici u njegovu zanimanju. Čini se najvažnije proučavati sam život, mnogo putovati, upoznati svijet i njegove stanovnike i steći određeni cinizam, da bi se prozrele najrazličitije vrste toga zoološkog vrta gospodarskih vođa, bankara, financijera, brokera ili političara. Mora se naučiti čitati između redaka kada se radi o važnim, odlučujućim objašnjenjima jer se svaka vijest može interpretirati pozitivno ili negativno, već prema tome tko ju je objavio, s kojim motivom i iz kojeg izvora potječe. Oni koji vuku konce u svijetu financija lukavi su, no špekulant mora biti još lukaviji. Koji studij može pomoći budućem špekulantu? Najbolji studij za špekulanta je psihologija mase (zato je najbolja lektira Le Bonova "Psihologija mase"19, 1895.). Ponašanje javnosti je, naime, najvažniji čimbenik burze i razvoja gospodarstva, a to ne može predvidjeti ni najbolji inženjer gospodarstva, pa čak ni uz pomoć kompjutora. Naravno da špekulant mora znati najvažnije svjetske jezike, na prvom mjestu engleski. Jedan od mojih starih prijatelja, rutinirani genijalac burze, uočio je da mu je veliki nedostatak što ne govori ni

17 Eklekticizam, grč. ( e k l é g o - biram, vadim) 1. nepostojanje jedinstva, cjelovitosti i dosljednosti u uvjerenjima i teorijama; besprincipijelno spajanje različitih nespojivih nazora; 2. u običnom govoru - površnost i nesamostalnost; prid. eklektički. 18 Zainteresiran za sve, koji zna od svega ponešto. 19 Kod nas prevedeno kao Psihologija gomila, "Globus" (et. al.), Zagreb 1989.

109

André Kostolany

jedan drugi jezik osim njemačkog i ne može čitati vrlo važne tekstove u izvorniku. Kod njega se već u prvim kontaktima osjetilo da ne poznaje svjetski tisak, a to ga je smetalo. No, on je imao drugu prednost - više od 70 godina iskustva. To je, naravno, najviša diploma od svih visokih škola. Što sve špekulant mora znati da bi dobio tu diplomu? Ne treba ništa znati, ali treba sve razumjeti. Burzovno je znanje ono što preostane kada se uspije zaboraviti sve drugo: bilance, tečajeve, dividende, godišnje poslovne izvještaje, sve ono znanje koje se može naći u dobroj knjižnici i posebno u dobro "napunjenom" kompjutoru. Ne treba biti "hodajuća enciklopedija", već treba u pravom trenutku shvatiti mnoge odnose; treba imati neku vrstu radara koji hvata valove. Ukratko, treba biti mislilac koji je uvijek u tijeku i misli globalno; to je idealno stajalište špekulanta. On je često neprecizan u statistici i brojevima, ali za špekulanta koji misli, to nije prepreka. Tko dobro poznaje svijet i ljude, ne treba lampašem tražiti ideje i savjete. Oni dolaze sami od sebe, kao i kod učenika Talmuda koji se hvali: "Pronašao sam savršeno točan odgovor. Sada tražim i odgovarajuće pitanje." Mora li financijer pomno analizirati račun dobiti i gubitka svojih transakcija da ne bi "nasjeo"? Financijer mora puno znati o tvrtki s kojom posluje. No, ne smije se zamijeniti pojam financijera i špekulanta. Financijer je duboko u vlastitim poslovima. On si želi osigurati kontrolu, on planira fuzije, lansira nove industrije, gradi trustove i zbog prevelike aktivnosti vodi nemiran život. Budući da osniva poduzeća, okreće se prema burzi nastojeći osigurati potreban kapital. Kroz burzu dobiva i kontrolu nad društvima kojima želi vladati. U vertikalnom trustu objedinjava pogone koji se nadopunjavaju. Njegove operacije uzrokuju velika gibanja koja se odražavaju na cijelu burzu. Špekulant ostaje pasivni promatrač tih gibanja, koja nije prouzročio, ali od kojih može profitirati. Sve 110

IZAZOV BURZE

što mu je potrebno na dohvat mu je ruke: telefon, radio, ekran, nekoliko novina. Međutim, on ima tajnu - zna čitati između redaka.

Kako ocjenjujete situaciju na naftnom tržištu i daljnje kretanje cijena nafte? Prije 12 godina skovao sam izreku: Ako OPEC slavi, Zapad plače. Danas to mogu preokrenuti. Zelenaške cijene nafte koje je diktirao kartel, značile su osiromašenje Zapada u korist zemalja koje proizvode naftu. Vlade su se protiv novog vala inflacije morale boriti višim porezima, kamatama i restrikcijama i time su paralizirale cjelokupno svjetsko gospodarstvo. Drastično je smanjena kupovna moć Zapada i zemalja u razvoju, jer su se sve ostale cijene energije, kao npr. zemni plin, prilagodile nafti. Zbog toga su bile dramatično pogođene burze vrijednosnih papira. U ožujku 1975. predvidio sam da proizvodnja nafte u roku od pet godina može podići cjelokupni industrijski imperij Zapada, zajedno s infrastrukturom rudnika, poljoprivredu i nekretnine - rad u koji su 150 godina ulagali znoj i krv milijuni tehničara, znanstvenika i radnika. Bila je to pogrešna procjena. Bilo je to gotovo ravno ubojstvu, kao što je rekao Henry Kissinger. Moglo se posegnuti za protumjerama i odmazdom. U Americi je bilo više takvih planova i ideja o eventualnom stvaranju kartela kupaca. No, Japan i Francuska su se bojali totalnog embarga i činili su sve da sabotiraju tu antikampanju. Političare i neke vlade, koji su bili samo pasivni promatrači, nazivalo se papučarima. Činjenica je da su se naftne milijarde ulagale na Zapadu uz visoke kamate i trebale su služiti za kupnju gigantskih vrijednosti industrije, kompleksa nekretnina, hotelskih poduzeća itd., što je vodilo daljnjem bogaćenju nekih naftnih zemalja i tisuća šejkova, a sve to na račun prosječnog potrošača na Zapadu. 111

André Kostolany

I u trenucima najvećeg pesimizma ostao sam optimist, zahvaljujući iskustvu. Pedeset sam godina, naime, mešetario sirovinama (vjerojatno nema ni jedne s čijim porastom ili padom nisam špekulirao). Kartel mora - isto kao Corner20 na burzi - puknuti ako postoji prevelika razlika između vlastitih troškova i kartelskih cijena. (Krah Hunt-Cornera za to je školski primjer). Omjer je tada bio potpuno nerealan: 10 centi po barelu u odnosu na 30 dolara; totalno nerealan omjer. Naučio sam, također, da su cijene robe podložne nekoj marginalnoj situaciji. Ako proizvodnja, naime, poraste za samo 5% više od potrošnje, cijene vrtoglavo padaju. Ako je potrošnja za 5% viša od proizvodnje, cijene strelovito rastu. A te visoke i niske cijene vrijede, unatoč male količine zahvaljujući kojoj su i nastale, za cjelokupnu svjetsku trgovinu određene robe. Zapad se, uz pomoć napredne tehnologije, svim silama usredotočio na štednju energije i pronalaženje novih izvora. To mu je uspjelo. Potrošnja je naglo pala. Udio uvoza nafte iz zemalja OPEC-a bio je, zbog dobivanja nafte na Sjevernom moru, u Meksiku i u drugim mjestima, sve manji, pa su tako i cijene bile sve niže. Male zemlje morale su sve više prodavati i činiti ustupke u cijenama. Tako je došlo do lančane reakcije s drastičnim protuudarcem, tim više što je razlika između troškova i prodajne cijene bila enormna. Današnja teška situacija u zemljama OPEC-a me ne iznenađuje. I danas se smijem kad se sjetim riječi tadašnje svjetske zvijezde, ministra nafte šeika Yamania, koje je izrekao 1980. godine na jednom forumu u Davosu. Na pitanje kakav razvoj cijena predviđa, odgovorio je: "Sada ne mogu reći koliko će cijena biti visoka. Sa sigurnošću mogu predvidjeti samo jedno: ona može samo stalno rasti!" Imao je i mišljenje o eventualnom porezu na benzin u SAD: "Ako se cijena treba povisiti, onda smo mi ti koji to trebaju učiniti". I ta-

112

I Z A Z O V BURZE

da je, uz ljubazan smiješak, dodao harvardskim akcentom: "Amerikancima ćemo očitati lekciju!" Tu je prijetnju ponovio nekoliko puta na televiziji. Ne znam koliko je njih reagiralo na tu opomenu. Nisam želio vjerovati svojim ušima: Saudijski ministar će očitati lekciju ujaku Samu? Je li to mislio ozbiljno? Uostalom, u to su vrijeme ekonomski stručnjaci proširili vijest da zemlje OPEC-a žele utvrditi cijenu nafte u zlatu (tada je 30 barela bilo oko jednu uncu zlata). Nema sumnje da je gospodarska kriza bila posljedica cijene nafte, i kada se u naftnom kartelu pokazala prva pukotina, svijet se počeo oporavljati od krize. Tada se odjednom pojavio problem internacionalnog duga s argumentom da će pad cijene nafte ugroziti platnu moć zemalja koje ju proizvode, u prvom redu Meksika. No, i to su bile posljedice naftnog zelenaštva, budući da se mnogo milijuna petro-dolara ponovno slilo u banke Zapada, koji se, zbog lošeg gospodarskog položaja nisu mogli upotrijebiti, te su taj novac dali dužnicima spremnim na plaćanje visokih kamata. Šeik Yamani ponovno je prijetio da će pad cijene uzrokovati svjetsku krizu financija i valute. Kakve li besramne propagande! Ona je trebala stvoriti paniku među malim štedišama. Jedan tako pametan čovjek točno zna da Zapad ne bi mogao dobiti veći poklon od pada cijena nafte. Time bi se zakočila inflacija, kamate bi pale, ostalo bi više novca u rukama štediša za druge proizvode koji bi mogli pojeftiniti zbog pada cijene energije. Države koje se bore protiv deficita mogle bi ga u tili čas smanjiti putem poreza na benzin. Šeik Yamani, dakle, ne treba brinuti o internacionalnom financijskom svijetu. Meksički se dugovi, zasad, ionako neće vraćati. Osim toga, niži prinosi od nafte kompenziraju manje kamate za dužnike. A SAD bezuvjetno stoji iza Meksika, bez obzira na to što će sve više nafte kupovati iz Meksika na štetu zemalja OPEC-a.

113

André Kostolany

Istodobno će Brazilci, Argentinci i druge države koje nemaju naftu, uštedjeti milijune. Te zemlje mogu slaviti kada OPEC plače. OPEC se nalazi u teškoj situaciji i prema mom iskustvu - najviše je svađe tamo gdje vlada siromaštvo. Pa ipak mislim da će Amerika, što nije u skladu s njezinom tradicijom, na neki način intervenirati da se cijene nafte stabiliziraju. Preniska cijena bi učinila nerentabilnima investicije u otvaranje novih nalazišta nafte, te bi ih zaustavila. Kratkoročno bi to bilo dobro, ali Amerika vodi dugoročnu politiku. Ona mora biti dugoročno neovisan u odnosu na energiju, i budući da u SAD o tome ne može brinuti država, moraju o tome brinuti privatnici i poduzeti nužne investicijske korake. Ali u zemlji u kojoj je profit svetinja, investira se samo onda kada se može dovoljno profitirati. Tako cijena mora ostati na određenoj razini pri kojoj se isplati investirati.

Što mislite o robno-terminskoj 21 trgovini? U Njemačkoj se posljednjih godina u novinskim člancima moglo čitati o fantastičnim dobicima ostvarenim robno-terminskim poslovima, a brokeri su to obećavali i nadalje. Šutilo se o gubicima. Pri toj agresivnoj reklami, koja u Velikoj Britaniji i SAD nije čak ni dopuštena (tamo se takvi oglasi zovu "nadgrobni natpisi"), mogao se steći dojam da se radi o novoj metodi špekuliranja, pri kojoj se uz mali rizik može brzo obogatiti. Istina je da su sedamdesetih godina zbog povećane svjetske potražnje, a još više zbog prekomjerne inflatorne špekulacije, sirovine doživjele boom, i da je svatko mogao profitirati ako je u određenom trenutku počeo i prestao trgovati nekom robom. No, to nije ništa novo. Uvijek se špekuliralo robom, čak i bez terminske trgovine. Josip od Egipta, faraonov financijski savjetnik, bio je prvi robni špe-

21

114

Trgovina pri kojoj je isplata i isporuka robe odgođena za neki budući rok.

I Z A Z O V BURZE

kulant kada je za vrijeme sedam dobrih godina kupio žito da bi ga za vrijeme sedam gladnih godina mogao prodavati uz profit, (vidi 1. Mojsije 41, stih 46.). Od Josipa nadalje poljoprivrednici, trgovci i industrijalci špekuliraju s raznom robom, nekada s rastućim, nekada s padajućim cijenama, jer se i bez organizirane robno-terminske burze može s proizvodima trgovati uz uvjet kasnije isporuke. Ta trgovina sama po sebi i danas ima određeno značenje u gospodarstvu, kako bi se poduzetnicima i trgovcima dala mogućnost da se osiguraju od određenih oscilacija tečaja. Ako npr. filigran kupi metal da bi ga odmah obradio, ulazi u rizik da za vrijeme obrade naglo padne cijena metalu. Gubitak bi tako mogao biti daleko veći od profita njegova rada. On ipak istodobno može prodati istu količinu srebra na termin. Ako cijena padne, gubitak može pokriti terminskom prodajom, kojom može pokriti štetu od pada cijena njegove stvarne robe. Isto se događa mlinaru sa žitom, s pamukom za predionicu i svim ostalim sirovinama koje se obrađuju u poduzećima. Poslovi osiguranja, koji su također terminska trgovina, početak su daljnjih špekulacija: poljoprivrednik svakodnevno promatra polje žita te, zahvaljujući dobroj vremenskoj prognozi, postaje sve optimističniji u odnosu na cjelokupnu žetvu na svojoj zemlji i očekuje pad cijena. Tako prodaje sve više pšenice, više nego što će požnjeti, prodaje robu koju neće imati, ali onu koju jeftinije može nabaviti prije terminske isporuke. Ako predviđa lošu žetvu, dolazi, naravno, odmah na ideju da kupi na termin veću količinu pšenice, samo radi špekulacije. On, dakle, kupuje iako bi, zapravo, trebao prodavati, jer proizvodi pšenicu. Mlinar misli da će cijena pšenice pasti. Pšenicu čak prodaje umjesto da je kupuje. Tako će iz normalnoga poštenog trgovca postati špekulant. Homo ludens nikada ne miruje! Iako su mnogi poduzetnici i trgovci bankrotirali zbog takvih špekulacija, igra ide dalje, jer svatko umišlja da, barem u svojoj struci, zna nešto o robi. 115

André Kostolany

U starom njemačkom carstvu postojala je robno-terminska burza kave u Hamburgu, šećera u Magdeburgu itd., no to je samo škodilo gospodarstvu. Predsjednik trgovačkog društva u Münchenu pisao je 1889.: "Žito se na terminskim burzama razvilo u pravu igru, u usporedbi s kojom se kasina u Baden Badenu, Wiesbadenu itd. mogu nazvati dječjom igrom, a mi to mirno promatramo. "U tu se svrhu angažiraju agenti koji animiraju i bude želju za špekulacijom. Oni biraju mušterije u svim zamislivim društvenim krugovima, traže ih svakodnevno u njihovim stanovima i mudrim ih savjetima navode na riskantne podvige. Razmjerno mali ulog se kreditira, a tek kada dođe do gubitka, on se mora nadoknaditi. Tako, zapravo, raste draž igre. Dakle, robno-terminski posao je već prije sto godina postao igra na sreću. U posljednjih je dvadeset godina vladao pravi nered na tom području. Provizije brokera previše su izazovne. Oni zarađuju trgovanjem, stalnom kupnjom i prodajom robno-terminskih ugovora. S obzirom da mušterija relativno malo zna, oni s relativno malo novca mogu ući u ogromne angažmane. Stroj provizije na tom području funkcionira osobito uspješno. Mladi, vrijedni i sposobni ljudi mogu kao brokeri u tim poslovima zaraditi mjesečno 40-50 tisuća DEM. Zahvaljujući psihozi inflacije, javnost se na takav posao može lako privući. Reklame su bile atraktivne i navodile na to da se novac obezvređuje i cijene mogu samo rasti. Vrtoglavi uspon zlata ponukao je štedišu da kod svih sirovina očekuje samo još više cijene. Bilo je drugih reklamnih slogana, kao npr. kod srebra. Agenti su nazivali sve svoje mušterije i pozivali se na sindikat Hunt kao dokaz da će cijena srebra astronomski porasti. Kada je cijena po unci porasla s pet na 50 dolara, već su prorokovali cijenu od 500. U takvoj je atmosferi bilo lako dobivati masovne narudžbe. Dakle, nije čudno što su publika, špekulanti, igrači i vanjski promatrači morali 80-tih godina, zbog kraha na tržištu sirovina, izgubiti više milijardi dolara. Promet je 1982. godine na svim robnim burzama iznosio 3.500 milijardi. 116

I Z A Z O V BURZE

Ne optužujem a priori ni jednog brokera koji radi s terminskim poslovima, ni jednog trgovca ili propagandistu da su prevaranti. Svjesno tvrdim, poznavajući stanje stvari, da je pri takvim poslovima jedini interes posrednika novac mušterije staviti u vlastiti džep. Poslovi robnim terminima, onako kako su se u mnogo slučajeva odvijali u Njemačkoj, nisu ni totalna, ni polovična, ni de jure prijevara već de facto prijevara. Totalna prijevara izgleda ovako: Tvrtka s terminskom isporukom prodaje npr. kupovne opcije za robu koju još nema. Kada mušterija misli da je zbog porasta cijena ostvarila veliki profit, tvrtka ne može udovoljiti svojoj obvezi i objavljuje platnu nesposobnost. To je jednako tako prijevara kao da kasino ne isplaćuje dobitke kod ruleta. Polovična prijevara: Tvrtka doduše kupuje opciju u Londonu, ali ih mušterijama prodaje po 200% višoj cijeni. Mušterija je zakinuta, jer ne poznaje stvarne cijene u Londonu. De facto prijevara: Tvrtka nudi sudjelovanje na zajedničkim računima ili dijelove robno-terminskog fonda. Menadžer zajedničkog računa ili robnog fonda kupuje, npr. odmah početkom burzovnog dana, deset ugovora za soju, deset za zlato i deset za šećer. Za svaki od ovih artikala može se do zatvaranja burze ostvariti dobitak ili gubitak od oko 30.000 DEM. Ugovori s gubitkom obračunavaju se na zajedničkom kontu; dobitak zadržava menadžer na svom računu. Nitko pretpostavljeni na burzi, niti ikakav paragraf u tome ga ne može spriječiti (a najmanje njegova savjest). U burzovnom se žargonu to naziva "hod po žici". Dobici za menadžera, gubici su za stranku. Dakle, nije bilo iznenađujuće da su nove tvrtke, koje su se bavile robno-terminskim poslovima svakodnevno nicale kao gljive poslije kiše. Već je Alexandre Dumas mlađi mudro pisao: "Veliki posao je tuđi novac." Još jedan najčešće upotrebljavani trik, star oko 100 godina: Uzmimo da broker uvjeri mušteriju u dobru prođu bakra i da bi, stoga, obavezno trebalo kupiti nekoliko ugovora za bakar. Bakrom se trguje terminski, različitim datumima isporuke; može se izabrati bilo koji mjesec, od 117

André Kostolany

siječnja do prosinca. Cijene se za svaki mjesec kreću usporedno, razlike između pojedinih mjeseci su konstantne, jer razlika između isporuke u siječnju ili veljači od oko 2% odgovara samo troškovima, kao što su troškovi skladištenja, obračuna kamata i sl. Broker, dakle, kupuje npr. ugovore za bakar s isporukom u siječnju po cijeni od 100. Istodobno je za veljaču 102, ožujak 104 itd. Broker i mušterija (no, osobito broker) imaju sreće i bakar poraste sa 100 na 104. Pri toj cijeni već je ostvarena brokerska provizija, a stranki se dodatno može prikazati profit. Broker, dakle, savjetuje prodaju siječanjskog ugovora da bi se za oko 118 kupio ugovor za kolovoz. I ponovno ima sreće, bakru i dalje raste cijena, te se ponovno zarađuje nova provizija. Stranka se uvjerava da proda ugovor za kolovoz i kupi ugovore za ožujak pod istim uvjetima kao prvi put i ponovno zamijeni ožujak za rujan. A rezultat? Bakar je kroz osam mjeseci porastao za 50%. Prvi bi kupljeni ugovor dakle bio 150, ali je stranka umjesto 50, zaradila samo 10 poena. Ostalih 40 progutale su provizije. To je par excellence klasični primjer za de facto prijevaru ako ne i za de jure. Tek na kraju stranka otkriva da je njezin cjelokupni mogući profit otišao na provizije, a da se i ne govori o eventualnom gubitku kapitala u slučaju da je cijena bakru pala. Nije učinjeno ništa zabranjeno, ništa protuzakonito, ali je, unatoč tome, to ipak prijevara. Zato svakom kandidatu za robno-terminske poslove savjetujem da ne sluša savjete brokera ili njihovih službenika, jer niti jedan od samozvanih stručnjaka ne zna više od njega samog. Kako netko može biti stručnjak za sve sirovine - od zrna soje do soka narandže ili platine? Neovisno o tome, priroda je spremna na najveća iznenađenja: jednom se na Floridi smrzne cijela berba narandži, jednom je sva kava u Brazilu spržena zbog iznenadnog naleta vrućine, drugi put dvostruko poraste cijena jaja iz hladnjača, jer je zima predugo trajala te su kokoši počele kasno nesti jaja (ja sam osobno tada mnogo izgubio).

118

IZAZOV BURZE

Kompjutorski sustavi, stručnjaci i "svjetski majstori" čiste su legende. Tko ima neodoljivu želju špekulirati s robom - i kada jednom, kao Josip, može protumačiti svoj san - treba se obratiti velikom američkom brokeru, ali se ravnati isključivo prema svojim idejama (ili tumačenju sna) i sam donositi odluke. Igrač na ruletu treba sam sjesti za stol, a ne drugima davati novac za igru. Moj je savjet ipak: ruke dalje od robno-terminskih igara, jer nakon 65 godina osobnog iskustva, i iskustva stotinjak kolega, mogu tvrditi samo jedno: isto je kao i kod ruleta u kasinu - može se dobiti, ali mora se i izgubiti. Priznajem da i na dioničkim burzama dolazi do nereda pri riskantnim igrama. No za vrijeme svake euforije dionicama osnivaju se mnoga nova poduzeća i dolazi do povećanja kapitala, što je dobro za gospodarstvo. Što, međutim, ostaje nakon booma ili kraha kod robno-terminske špekulacije? Samo gubici, ruina i provizije za brokera, osim za one koji i sami bankrotiraju. Kakvo je vaše mišljenje o obveznicima s nultim kuponom 22 u dolarima? Ovo mi se pitanje čini pomalo naivnim. Bilo bi logičnije pitati, kako vidim Ameriku i njezinu budućnost u gospodarskom i političkom smislu. I to stoga što uspjeh ili neuspjeh ulaganja u takve obveznice za jedno ili više desetljeća ovisi o smjeru kojim idu Amerika i dolar. Moj odgovor na to pitanje glasi: Apsolutno pozitivno! Nimalo ne sumnjam da će uredni dužnici svoje nulte obveznice (obveznice bez kupona) isplatiti na vrijeme. U svakom pojedinačnom slučaju treba ocijeniti kvalitetu svake pojedinačne obveznice, a to znači kvalitetu određenog poduzeća. Uz pretpostavku da je cijena povoljna, ulaganja u obveznice s nultim kuponom mogu se preporučiti svakome tko se želi osigurati u starosti ili dati poklon kćerki, ukratko - svima koji godinama neće trebati uloženi kapital. 22

Zero bond

119

André Kostolany

Obveznice s nultim kuponom su primjerene i za okorjelog špekulanta koji ulaže jer računa s padom kamata. Efekt poluge vodi do znatnih promjena cijena - prema gore i prema dolje. Špekulacija s takvim obveznicama u svakom je slučaju manje opasna od špekuliranja na Financial Future Marketu i ne ovisi o rokovima kao opcije. I kod špekulacije s potpuno otplaćenim obveznicama s nultim kuponom špekulant mora točno znati kojeg se iznosa može odreći na dulje vrijeme. Ta njegova špekulacija nije vremenski ograničena, ali on ipak mora čekati i, eventualno, moći preživjeti oluju. Treba li obveznice s nultim kuponom kupovati na kredit? Po mom mišljenju to se ni u kom slučaju ne bi smjelo činiti. No, ne samo da svoje prijatelje od toga odgovaram, nego im i zabranjujem da kupuju kreditima u švicarskim francima. Ne samo da je to ludo privlačna špekulacija, nego je i vratolomna, osobito ako se time riskira ušteđevina. Nije na odmet stalno upozoravati da se toga treba čuvati. No, takva se špekulacija ipak toplo preporučuje zbog niskih švicarskih kamata? Naravno da igra može uspjeti, ali isto tako može završiti i dramatično. Tekstovi koji to reklamiraju potpuno su netočni i vode na pogrešan put. Samo onaj tko ima sliku o cjelokupnoj opasnosti smije tako što poduzeti. Ali oni koji su toga svjesni ne trebaju reklamu. Reklama je namijenjena samo početnicima koji se na taj način mame u ovu opasnu igru. Što se može dogoditi? Bilo koji svjetski događaj može npr. dovesti do vala prodaje. Tržište obveznica s nultim kuponom osobito je usko. Razlika između tečaja papira i novca je već ionako velika, a kada uslijedi velika ponuda, ona se povećava. To je posve moguće, jer je mnogo malih i velikih igrača na istoj strani. Ako cijena ima trend pada, ili ako dolar u odnosu na švicarski franak treba 120

IZAZOV BURZE

pasti, švicarske banke zahtijevaju povišenje garantnog depoa. I ako se to ne učini unutar 24 sata, obveznice se stavljaju na tržište, bolje rečeno bacaju, tim više što su u takvim trenucima eventualni kupci potpuno suzdržani. Obveznice onih koji su kredit uzeli prinudno, prodaju se po niskoj cijeni, uloženi kapital je izgubljen. Mušterija mora kasnije gledati kako vrijednost papira, koje više ne posjeduje, ponovno raste. Mogao bih napisati cijelu knjigu samo o tome kako se nešto slično događalo meni i mnogim mojim prijateljima kada smo željeli profitirati na razlici između kamata dviju valuta.

Što je važnije za blagostanje i daljnji razvoj zemlje: gospodarstvo ili financije? Različiti su odgovori na to pitanje. Kao glazbenik dat ću primjer s područja glazbe. U literarnim salonima 18. stoljeća u razgovorima o operi strastveno se raspravljalo: Prima la mušica-poi le parole? Ili: Prima, le parole - poi la mušica? Što dolazi prije, glazba ili tekst? Desetljećima nam se uvijek iznova postavlja pitanje: Prima l'economia - poi le finanzeP Ili obrnuto. Moja je odluka neopoziva: Najprije ekonomija. Priznajem da su u našem političkom sustavu - kao i kod opere i teksta - financije važne, ali one ne igraju odlučujuću ulogu. Dakle, najprije gospodarstvo, a onda financije. Neka tvornica s izuzetno dobrim strojevima i proizvodima može bankrotirati zbog neodgovornog vođenja financija, dioničari mogu izgubiti svoj novac. Ali novi vlasnici, koji povoljno kupe poduzeća u stečaju mogu, zahvaljujući njegovoj infrastrukturi i kvaliteti, ponovno podignuti tvornicu i napraviti izvrstan posao.

23

Prvo ekonomija, a zatim financije.

121

André Kostolany

Kada usporedim čovječji organizam s gospodarstvom, a financijsku politiku s načinom čovjekova života, slika postaje još jasnija: zdravo, žilavo tijelo ne mogu oštetiti prijestupi i grijesi; oni mogu naškoditi i uzrokovati mnoge tegobe, no oni neće biti smrtonosni. No, organizam koji je slab i krhak od rođenja, neće ozdraviti niti uz brigu o načinu života. Život se u tom slučaju može samo nešto produžiti. Jednako tako, površna financijska politika ne može uništiti robusno, moćno gospodarstvo, već ga može samo privremeno dovesti u poteškoće. Isto tako, najstroža, ortodoksna financijska politika s najboljim knjigovođama ne može od gospodarstva napraviti čuda. Zbog toga dajem prednost gospodarstvu. Zašto ste toliko protiv ekonomista? Jednom je Talleyrand rekao o Bourbonima nakon njihovog povratka u Francusku: "Niti su što zaboravili, niti su što iz toga naučili." To se isto može reći i za ekonomiste: Nisu zaboravili svoje zastarjele, prašinom pokrivene teorije, ali o današnjem svijetu nisu ništa naučili. Stoga i ne uspijevaju. Nemam ništa protiv profesora ekonomije koji poučavaju mlade o temeljima ekonomije, ali oni nisu sposobni za ekonomske, a da i ne govorim o burzovnim prognozama. Američki je tisak prije dvije godine pisao da velika poduzeća masovno otpuštaju ekonomiste jer su im svojim potpuno pogrešnim prognozama nanijeli veliku štetu. Analize su bile pogrešne, bez obzira je li se radilo o inflaciji, kamatama, nafti ili nečem drugom. Njihova je nesreća bila i ostala činjenica da ne misle, već samo računaju. Veliki ekonomisti povijesti - Thomas Morus, Adam Smith, David Ricardo, John Maynard Keynes i drugi - bili su veliki mislioci. Nisu davali prognoze, već su postavljali teorije kako bi mogli utjecati na politiku svoje vlade. Zbog toga se njihov predmet na svim jezicima (osim na njemačkom) zvao politička ekonomija. Današnji ekonomisti su knjigovođe i statističari, fascinirani su brojevima, ali ne istražuju što se iza njih nalazi i pri tome ne uzimaju u obzir da je najveći broj statistika ionako pogrešan, falsificiran ili u najmanju ruku namješten. Još je Winston Churchill rekao: "Vje122

I Z A Z O V BURZE

rujem samo statistikama koje sam osobno falsificirao." Analize ekonomista vrve brojevima, brojevima, brojevima, ili kako je Hamlet rekao: "Riječi, riječi, riječi besmislice, ali s metodom: 6,5% +; 3,4% -; 5,8% +, itd. Ne žele ispustiti niti desetinku iza zareza, ali zaboravljaju da je najvažniji čimbenik koji utječe na ekonomiju i financije samo jedan: psihologija - povjerenje ili nepovjerenje. Bez povjerenja sve propada, s povjerenjem se svaki problem može riješiti. Kojem mišljenju biste se vi priklonili, je li za gospodarstvo primjerenije državno planiranje ili apsolutna sloboda? Točno formulirano to bi pitanje glasilo ovako: Džungla ili zatvor? Razlika između ova dva ekstremna pojma je velika. Pristaše obiju teorija imaju svaki za sebe beskrajno mnogo ozbiljnih argumenata. Totalna sloboda za gospodarstvo - to bi vodilo u džunglu i dovelo bi do krajnje opasnih političkih posljedica. Priznajem da bi džungla imala barem neke prednosti kada bi u njoj stanovali samo anđeli ili anđeoska bića. Nažalost, tu su i grabežljive životinje koje ne napadaju samo svoj rod, već i nevine promatrače. Dakle, vi ste prije za zatvor nego za džunglu? Ne, za zatvor ne, ali mi je draža jaka država koja postupa pragmatično, u kojoj uz slobodu vladaju pravo i red, i u kojoj jaki brane slabe, a bistri naivne. Pod zastavom slobode u prošlosti je naneseno, npr. njemačkim štedišama, mnogo štete. Investirali su u opskurne, egzotične investicijske fondove, naftu i brodogradnju, šume u dalekim zemljama, vratolomne robno-terminske poslove i mutne venture24-poslove i njihov teško zarađeni novac je nestajao. Novac - krajni cilj svih koji rade u gospodarstvu, radioaktivan je i korumpiran. Zavodi ljude i velike institucije na poslove koji su možda rentabilni, ali se protive općim interesima. U Beču se to na-

24

Rizične

123

André Kostolany

zivalo: "Švicarski kantonski sustav": Svatko "može raditi" (njemački: kann tun) što hoće. Već je Charles de Montesquieu u XVIII. stoljeću pisao: "Sloboda trgovine ne znači da trgovci imaju pravo raditi sve što hoće. Ona ograničava slobodu trgovaca, a ne sprečava slobodu trgovine." Treba li, dakle, kontrolirati gospodarstvo? Gospodarstvo se može dobro kontrolirati a da se ne ugroze tri noseća stupa našeg kapitalističkog sustava: slobodno poduzetništvo, profit i slobodna konkurencija. Dani totalnog laissez faire, laissez passer25 su definitivno prošli, bez obzira na to što se središnja banka uvijek može umiješati svojom monetarnom i kamatnom politikom. Takvo miješanje države ili državnih institucija je čak poželjno, AKO - veliko ako - se time ne slijede politički ciljevi. To je onda kada država svojom novčanom, kreditnom, carinskom i poreznom politikom daje prednost određenim društvenim slojevima ili skupinama, a na štetu drugih. Takvim se metodama može zemlju polako dovesti u socijalizam, iako većina građana, koja je izabrala vladu, to ne želi. Sigurno je da mnoge stvari dođu same od sebe. Ponuda i potražnja se prije ili kasnije izjednače. Povijest ekonomije uvijek je u cikličkim kretanjima. Neizbježno je da mnogi postanu žrtve tih ups and downs i da se samo jedan broj zainteresiranih može zaštititi. Plima i oseka mogu se izračunati na minutu, ali ih se ne može spriječiti. Od njih se može samo zaštititi i mogu se poduzeti preventivne mjere. Oni koji u gospodarstvu mogu izračunati plimu i oseku, smatraju se osobito talentiranima i pametnima. No, kao što iskustvo prošlih godina govori, takvih je sve manje. Zato treba biti pragmatičan, ne teoretizirati. Rješenja su samo u vrlo rijetkim slu25 Deviza ekonomskog liberalizma koja izražava interese industrijske buržoazije, a kojoj jc smisao: neograničena sloboda konkurencije, nemiješanje države u ekonomska pitanja (franc.).

124

IZAZOV BURZE

čajevima optimalna. Teorije mogu biti točne na papiru, ali su rijetko praktične jer ne odgovaraju danim političkim i psihološkim uvjetima. I kada bi se znalo što treba činiti, još je uvijek pitanje je li to izvedivo. Klasični monetaristi i sami priznaju da većina mjera koje bi trebalo provesti nisu provedive iz političkih i socijalnih razloga. Unatoč tome, propagiraju svoje teze, ali istodobno kažu: "Poslije nas slijedi potop." Ukratko: laissez fair ili plansko gospodarstvo, fiskalizam ili monetarizam - na to je pitanje najbolji odgovor dao francuski pjesnik Alexis Pyron (1689. - 1773.) u epigramu: "Colin se divio nogama svoje ljubljene. U trenutku je mislio da je ljepša desna, a zatim opet lijeva. - 'Ne razmišljaj toliko, prijatelju' - rekla je o n a - 'daj da ja odlučim; istina leži u sredini!'" Što bi se po vašem mišljenju dogodilo kada bi zemlje, dužne 500 milijardi dolara, odjednom postale platno nesposobne? Stotinu su mi puta postavljali to pitanje, a moj je odgovor uvijek isti: Prvo, ne bi se dogodilo ništa. Drugo, riječ "odjednom" je blago rečeno neprikladna; te su zemlje godinama platno nesposobne. Treće, one neće tek tako obustaviti svoja plaćanja jer zemlje vjerovnice uvijek daju nove kredite kojima onda plaćaju kamate. Isplaćuju li kapital? To možemo ionako zaboraviti. Lanac: dužnik vjerovnik može biti kratak ili dugačak, no zadnji vjerovnici su uvijek središnje banke (Federal Reserve System u SAD, Bundesbank u Njemačkoj, Bank of England, Banque de France i druge), a one nikome ne duguju, samo svojoj savjesti. One imaju stroj za tiskanje novca i uvijek im je na raspolaganju toliko novaca koliko smatraju da je potrebno za osiguranje svih plaćanja. Niti jedan financijski institut ne postaje zbog dugova platno nesposoban u vlastitoj valuti, jer iza njega uvijek stoji središnja ban125

André Kostolany

ka. To zovem inflacijom. Jedan od glavnih razloga inflacije je sve veći broj kredita koji kapitalističke zemlje daju zemljama u razvoju i Istočnom bloku, i to bez oklijevanja, neodgovorno, protiv vlastitih interesa i bez nade da će im se vratiti. Novac izlazi i nikada se ne vraća. Kada bi strogi revizor ispitivao bilancu kapitalističkih zemalja, zaključio bi da i na Zapadu postoji dosta loših dugova. Njih ne treba otpisati, njih se može produživati ad infinitum. Zbog čega raditi bilancu puritanski pošteno kad ide i bez toga? Nema sumnje da su u kritičnim sedamdesetim godinama velike američke banke i tvrtke bile platno totalno nesposobne, ali su se hranile daljnjim kreditima da ne bi bankrotirale. Tvrtke su prestajale s radom no i nadalje su zadržavale urede s telefonima i sekretaricom. Postojale su na papiru, još su disale, i tako banke vjerovnice nisu mogle otpisati svoja potraživanja. To je tako bilo u nebrojeno mnogo slučajeva u svim sektorima, bez obzira na to je li se radilo o izvoznim ili uvoznim kreditima, hipotekama ili potraživanjima naftnih nalazišta. Banke su potraživale milijarde od nekretnina i od društava za investiranje u nekretnine. Sva su potraživanja bila zamrznuta i vjerojatno niti jedna hipoteka nije bila pokrivena vrijednošću nekretnina. Kod mnogih brodogradilišta kao jamstvo su fingirali tankeri, koji su bili samo bezvrijedno staro željezo, no ipak su krediti automatski odobravani, i to uz pristanak Federal Reserve. Da su te tvrtke ili njihove banke vjerovnice napravile točnu bilancu, bankrotirale bi de jure, ali ih na takvu bilancu nitko nije silio. A i zbog čega? Zar nije pametnije i nadalje ništa ne poduzimati? Stara uzrečica burzovnih profesionalaca i financijskih menadžera kaže: "Živimo dobro, a kada bismo uistinu imali novac potreban za takav život, bili bismo svi Rockfelleri." Može se, naime, dobro živjeti a da nismo Rockfelleri, a ponekad čak i bolje od mnogih, često puritanskih milijunera.

126

I Z A Z O V BURZE

Osim spomenutog, banke su također imale i milijardske obveznice New York Citya u svom portfelju i bilo je pitanje hoće li grad New York ikada moći platiti svoje kamate. I što se dogodilo? Ništa! Dugovi su se konsolidirali, i sve je išlo nesmetano dalje, kao po loju. Dakle, ne treba se bojati kraha ili reforme valute o čemu se mnogo govori? Moram priznati da mi teško pada odgovor na to pitanje. Jer to su samo riječi, riječi, riječi čije značenje ne razumijem u potpunosti. Ja bih npr. htio znati što se podrazumijeva pod krahom ili reformom valute. Te riječi nemaju dva nego deset značenja. 1. Krah: (crash): riječ dolazi od njemačke riječi "lom" (krach), koja je zbog svoga akustičnog karaktera preuzeta u sve jezike. Da se lomi, može se reći za kristalnu vazu koja odjednom padne na kameni pod. Tada nastane trostruki lom: vaza se lomi udarcem o tvrdi pod, lom proizvode krhotine koje lete naokolo, a lom, potom, radi i domaćica zbog nastale štete. Pri tome je važno da je do loma došlo odjednom i sasvim neočekivano. Misle li oni koji lom predviđaju također na trostruki lom? I to otprilike ovako: a) banke koje su u prošlosti teško naplatile svoja potraživanja, propadaju, što znači da moraju zatvoriti svoje šaltere, b) valute se obezvređuju na mali dio svoje kupovne moći, c) slijedi totalni slom gospodarstva: zatvaraju se tvornice, raste nezaposlenost, itd. Ljudi, zapravo, misle da se sve banke zatvaraju istodobno jer su blagajne prazne zbog nenaplaćenih potraživanja. Ili drugim riječima, središnja banka tiska potreban novac, ali nikada dovoljno brzo jer se te milijarde i stotine milijardi zbog takve astronomske količine odmah podižu, i novac postaje bezvrijedan (kao što je to bio slučaj u Njemačkoj 1923.) Zaključak: prema prorocima-paničarima postoje samo dvije mogućnosti: slom ili katastrofalna inflacija. No, možemo biti mir1 T7

André Kostolany

ni. Banke se neće zatvoriti ni onda kada se ne mogu realizirati sva njihova potraživanja. Kako sam već rekao, iza njih stoje središnje banke. Stara je priča da su dobici velikih financijskih institucija privatni, no gubici se podržavljuju. U slučaju kada manje banke imaju poteškoće s plaćanjem, preuzimaju ih konkurenti. Ako štediše znaju da za banke kvazi jamči država, ne podižu tako brzo novac, jer imaju povjerenja u državu. Sve je dakle pitanje povjerenja. Ako je povjerenje neokrnjeno, ništa se ne može dogoditi. Ako dođe do krize povjerenja - sve propada i bez 500 milijardi duga - ne uzimajući u obzir da taj iznos danas više nije astronomska svota, jer ona odgovara vrijednosti od 40 milijardi dolara iz 1946. 2. Reforma valute: Doživio sam više reformi valute, a dvije osobito velike, obje nakon izgubljenog rata u centralnoj Europi. Zemlje su bile razorene, tvornice su bile hrpe ruševina, za uvoz sirovina nije bilo deviza, proizvodnja je bila na nuli, ali se novac naveliko tiskao. Pored toga, zemlje Osovine morale su platiti velike ratne štete. Jasno je da je valuta postala bezvrijedna i da je trebalo stvoriti novu. Ali danas? Mnogi se žale na tendenciju deflacije, sirovine stoje nisko na burzi, a industrijskih je proizvoda sve više. Posljednja, ali manje značajna reforma valute bila je ona kada je dolar izgubio pokriće u zlatu i kada su uvedeni fleksibilni pariteti između dolara i drugih vrsta valute. I danas bi se moglo govoriti o reformi kod niza europskih valuta, ali one nisu od veće važnosti. Izraz reforma valute, kao što je već rečeno, može se interpretirati na desetke različitih načina. Uvjeren sam da većina ljudi koji govore o reformi valute ne znaju što pod tim podrazumijevaju. Jesu li, dakle, bilance, sastanci na vrhu, komplicirani dogovori, tzv. prebacivanje duga, samo mazanje očiju? Može se to nazvati kako se želi. Ali, već je Michel de Montaigne, najpametniji Francuz svoga vremena, iako moralist, rekao: "Opće dobro zahtijeva laži i izdaju." 128

I Z A Z O V BURZE

Ja bih, s nešto cinizma, rekao daje cijeli kapitalistički sustav jedna iluzija, možda čak i prijevara, ali dobra. Dao Bog da što duže potraje!

Što mislite o novim venture ulaganjima? Velika propaganda prati ta "odvažna ulaganja kapitala". Željeznice, industrija automobila, kompjutora te elektronika, kao i neboderi u Americi, Sueski kanal i mnoge druge tvorevine modernog čovjeka, oduvijek su ventures - odvažnost. Moglo bi se čak reći da je cijela moderna Amerika venture. Ali prvo dioničarsko društvo svijeta, anglo-kanadsko poduzeće Hudson-Bay-Company, rođeno 1670. koje postoji još i danas, zvalo se "Adventure" (avantura). Na glavnoj skupštini vjerojatno je predsjednik počeo ovako: "Cijenjeni avanturisti". U starom su se Rimu okupljali "kapitalisti" (neka vrsta d.d.) da bi poduzeli venture u pomorstvu. Tristo godina nakon osnivanja Hudson Bay Company riječ venture postala je jako popularna na Wall Streetu, a unatrag nekoliko godina čak i u Njemačkoj. Nastojanje njemačkih banaka, osobito ono Deutsche Bank, za stimuliranje ventures pohvalnija su s obzirom na to da su gospodarski napredak i produktivnost naišli na otpor sindikata. Nečega se u Njemačkoj ipak treba bojati pri reklamiranju venture kapitala: U monetarnim poslovima posljednjih je dvadeset godina bilo previše grabežljivih, onih koji su vrebali na ušteđeni kapital milijuna štediša. Bojim se da bi se kod venture ulaganja kapitala ponovno pojavila ista armada posrednika i pokazala svoju pokvarenost, isti oni koji su ostavili najlošije uspomene kod IOS, bušenja nafte, fantastičnih otpisa i sličnih ulaganja. Pa ipak, mora se uzeti u obzir i ta opasnost jer bez odvažnosti ni jedna zemlja ne može napredovati. Ona će uvijek šepati za Amerikom i Japanom. Dužnost tiska i strogih kritičara svakako mora biti odvajanje žita od kukolja 129

André Kostolany

uz pomoć ozbiljnih analiza i bez milosti, kako to već godinama radi moj prijatelj Heinz Gerlach-Katon. Zaključak: ventures - da, kada se radi o revolucionarnim investicijama; - ne, kada se osnivaju društva radi prodaje dionica. Odakle potječe vaša naklonost prema Pariškoj burzi? Nisam osobito sklon Bourse de Paris, no moram ipak priznati da se radi o osobito zanimljivoj burzi na kojoj sudjeluje veći dio ukupnog stanovništva, mnogo veći nego što je to slučaj u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. Ako dođem iz Frankfurta u Pariz, imam dojam kao da sam došao iz restorana nekog odmarališta u kasino; na Place dc la Bourse se, naime, odvija nešto čak i onda kada uistinu nema ničega. To nije samo zbog različitog temperamenta ljudi, nego i zbog drugačije strukture Pariške burze. U Parizu se najmanje tri tisuće ljudi gura ispred ploča za pisanje, jer se djelomično još uvijek poslušno radi kredom i spužvom. Postupno se uvodi kompjuterski sustav. Unatrag nekoliko tjedana cijeli se dan može kompjutorski trgovati sa četiri dionice. Turbulentnih dana ima i do šest tisuća interesenata, a svi su do prije nekoliko mjeseci trebali obaviti trgovinu unutar dva sata. U Frankfurtu banke moraju pedantno raditi cijeli dan. Tamo se npr. pojavljuje 24 tečajnih i 27 slobodnih brokera s pratnjom od oko 800 ljudi. U Parizu se klijentela ne sastoji samo od investicijskih društava, nego velikim dijelom od privatnih špekulanata koji često mijenjaju svoje angažmane i dnevno rade po više poslova. U usporedbi s ostalim burzama, troškovi su prilično niski. Čak i onaj tko ne želi poslovati, može se dobro provesti. Rijetko sam gdje čuo više tračeva - ne samo o burzi nego i o kazališnom svijetu, filmovima itd. - nego ovdje. Ljudi raspravljaju o politici, pričaju priče od kojih niti jedna nije važna, a još manje istinita. I sve to jako glasno! U Parizu burzovni poslovi ne leže u rukama dobro odgojenih bankara, nego u rukama 46 Agent-de-change - tvrtki koje zastupa 130

IZAZOV BURZE

prosječno oko 40 usijanih glava, za svaku skupinu vrijednosnica po jedan zastupnik. Buka koju oni stvaraju navodi na pomisao da se radi o općem kaosu. U stvarnosti, vlada stroga organizacija. U Palais de la Bourse zapravo je još uvijek gotovo isto kao na genijalnim crtežima Honoré Daumiera i kao u romanu "Novac" Emila Zole. Razlika između onoga i ovoga danas je u Parizu manja nego što je tada bila razlika između burzi u Parizu i Njemačkoj. To je i zbog karaktera francuskih i njemačkih štediša. Velika igra mnogih profesionalnih špekulanata u Parizu obuhvaća sve - od vrijednosti nafte do robnih kuća ili kozmetike i pića. Dugo godina su prednjačili južnoamerički rudnici zlata. Francuska je javnost uvijek bila jako sklona avanturama s naftom i rudnicima. Kada sam došao na Parišku burzu, trgovalo se s desecima starih ruskih industrijskih dionica. Terminsko tržište s velikom paletom poslova, od opcijskih, premijskih, stellage-poslova (jedna vrsta opcijskih poslova) vodi u vratolomne špekulacije unatoč tome što je na terminskom tržištu zadovoljavajući ulog veći od 30%. Određene transakcije podsjećaju na velike partije pokera kod kojih dva protivnika - bikovi26 i medvjedi pokušavaju uništiti jedan drugoga. Zahvaljujući terminskoj i opcijskoj trgovini, na dnevnom su redu sada tzv. Cornersindikati (kao prije nekoliko godina Hunt-ugovori o srebru). Naravno, tu je na tisuće malih ulagača, i među njima bezbroj žrtava. Na desetke sindikata manipulacijom dižu cijene dionica i prodaju ih javnosti, čak i naivnim financijskim menadžerima investicijskih fondova. Osim takvih manipulacija određenih sindikata, transakcije na Pariškoj burzi su, kao i u Njemačkoj, apsolutno korektne, s tom razlikom što je pariško tržište puno likvidnije zbog terminske trgovine u kojoj sudjeluje tisuće parazita i profesionalnih špekulanata. 26

Oni koji računaju s porastom tečaja; optimistično raspoloženi.

131

André Kostolany

Godinama se njemačku javnost (sve do 1984. godine) nije moglo navesti na burzovnu špekulaciju. Ona je radije svoju ušteđevinu gubila zbog otpisa i drugih opskurnih poslova, iako je na burzi romantičnije. Možda njemačkoj burzi nedostaje židovski element - sklonost financijskoj špekulaciji. S druge strane, u Parizu, kao i u Londonu, Wall Streetu i Johannesburgu, postoji mnogo neiskusnih i naivnih bez kojih burza nije burza. Jednom riječju: Pariz koristi burzu za igru, poslušan Nijemac godinama je koristi samo za investiranje. To je velika razlika. Ali kao što kažu Francuzi: "Živjela različitost! (Vive la difference!)"

Što mislite o opcijama? Nije lako odgovoriti na to pitanje. Tržište opcija je slično dvopartijskom sustavu (kao i cijela burza). Ne sastoji se samo od bikova i medvjeda, jer su obje stranke ponovno podijeljene na kupce i prodavače opcija. Svaki konjunkturni i nekonjunkturni može biti ili kupac ili prodavač opcija [(u burzovnom žargonu poznat kao "držatelj" (Stillhalter) ili "pisar" (Schreiber)]. Treba se, dakle, odlučiti o kojoj se partiji govori. Već 60 godina pripadam obim partijama i dvadesetih i tridesetih godina trgovao sam mnogim opcijama - u Parizu, Berlinu, Zürichu i drugim mjestima, dakle u vrijeme kada se na Wall Streetu nije ni znalo što su opcije. Bilo je malo brokera koji su se time bavili izvan burze i koji su putem oglasa u tisku objavljivali s kojim papirima - a bilo ih je malo - žele licitirati opciju. Ti brokeri i nisu bili članovi burze i ponekad su i financijski slabo stajali. Za burzovnog profesionalca gotovo da i nije dolazilo u obzir da poduzima nešto s opcijama. U Europi je zato posao s opcijama bio veći. Ponekad sam dobivao, ponekad gubio, ali sam u svakom slučaju stekao veliko iskustvo. 132

IZAZOV BURZE

Tržište opcija veliki je kasino koji ima vrlo korisnu funkciju na tržištu financija. Trgovina opcijama podupire špekulaciju i kroz to likvidnost burze. Tisuće kupaca opcija potiče tisuće ulagača da, što se tiče dionica, putem opcija ništa ne poduzimaju. Stoga bih za početnike napravio malu filozofsku analizu: Kupac opcija je igrač; "držatelj" (zvan i "pisar") je kapitalist, zelenaš koji potpuno plaća dionice koje kupac opcija ne može ili ne želi platiti. Time daje šansu igraču da profitira od mogućega velikog skoka tečaja, i to u relativno kratkom vremenu. Pisari daju igračima da hazardiraju na njihovim leđima, za što inkasiraju određeni iznos, tj. opcije. To, zapravo, točno znači "pokajnički novac", jer se hazarder često kaje što je kupio opcije. Svatko tko ima iskustva u klasičnim igrama, poput konjskih trka ili ruleta, poznaje outsidere i favorite. "Držatelji" su kao favoriti na trkama. Kod ruleta su to oni koji stavljaju onoliko brojeva koliko je to moguće. Načelo je isto: što su veće šanse za dobit, to je manji profit, što su šanse manje, to je veća dobit. Kod opcija na dionice postoji, naravno, manjih pomaka u relaciji rizik-dobit, ovisno o kvaliteti dionica. No, to su nijanse koje se mogu prepoznati tek nakon dugogodišnjeg iskustva. Najveći broj štediša, koje je na te poslove navela agresivna reklama, nemaju takvoga iskustva. Često sam sa čuđenjem konstatirao da čak i stručnjaci koji daju savjete, uopće nemaju iskustva. Reklamni tekstovi gotovo uvijek varaju. Oni koji ih sastavljaju obećavaju kod "ulaganja u opcije" 100% ili čak 300% profita, i to čak mogu dokazati crno na bijelo. No, već riječ "ulaganje" vara, jer opcija nije ulaganje, nego novac za igru. Kada se stavi na stol za rulet, taj novac nosi dvostruko, čak trideseterostruko - ili ništa. Zbog toga je loša šala hvaliti se sa stopostotnim dobitkom, kao što bi bila šala da neki igrač ruleta u jedno popodne utrostruči svoj novac i onda se time hvali. Bio sam osobno prisutan kada su najprije Winston Churchill, a potom i stari švedski kralj Gustav V., u Monte Carlu na ruletu dobili glavni zgoditak. Publika je pljeskala, no samo zato da udovolji staroj gospodi. 133

André Kostolany

Kupnjom opcija može se dobiti mnogo i postati bogat, ako se ide u korak s tendencijom u pravom trenutku - malo prije početka uspona. Kupnja opcija veliki je rizik, a uz to je velika opasnost - vremenski je uvjetovana. Od pet slučajeva četiri će izgubiti ili uzalud špekulirati i samo u petom slučaju dobiti; jer dionica može do određenog termina ostati nepromijenjena, može pasti malo ili mnogo, a i malo ili mnogo porasti. Ako nastupe prva četiri slučaja, špekulant će znati zašto burzovnjaci izgubljeni novac nazivaju "pokajničkim novcem". Špekulacija se isplati samo u slučaju ako dionicama u danom trenutku znatno porastu cijene. Ne želim nikoga sprečavati pri kupnji opcija, za to kao burzovni špekulant i ne bih bio podoban. No, prema statistici američkoga burzovnog pregleda, 80% kupaca opcija gubi uloženi novac. Štediša gubi sve ako očekivani porast cijena uslijedi sa zakašnjenjem od samo jednog dana. U tom je slučaju u skladu s tendencijom dobro "špekulirao", ali je loše igrao. Strategija je bila ispravna, taktika loša. Ono što kupci gube, kasiraju "držatelji", a to nisu slučajno upravo velike banke i osiguravajuća društva. Te institucije posjeduju ogromne depoe dionica na koje stalno prodaju opcije. Prema pričama na Wall Streetu, najveći "držatelj" je Vatikan. Praksa pokazuje da "držanje", ako se radi stalno, za držatelja automatski predstavlja dobit od 20-25% godišnje. Pod automatskim podrazumijevam sljedeće: Nakon što je "držatelj" inkasirao opciju, a nije morao isporučiti papire, prodaje opciju odmah na sljedeći termin. Ako je papire morao predati svojim kupcima opcija, ima mali dobitak, ponovno kupuje papir i na njega ponovno prodaje opciju. To se mora stalno ponavljati. Priča se da je davno stari Židov, čovjek s burze, postavio svome prijatelju pitanje: "Odakle kršćani uzimaju toliki novac koji nam plaćaju u opcijama?" Prošlo je mnogo vremena i kršćani su, čak i Vatikan, naučili prodavati opcije. Je li cijena opcije povoljna, ovisi o ovim komponentama: termin opcije (najvažnije), cijena opcije, cijena dionice na 134

IZAZOV BURZE

burzi, tečaj po kojem se opcija može izvršiti. Što špekulativnije, to bolje. Najvažnije je, i to ne mogu dovoljno jako naglasiti, da čovjek bude na čisto s tim da opcija nije vrijednosnica, ni dionica, ni ulaganje, već samo novac za igru - odrezak lota. Kupac može izgubiti svoj ulog za nekoliko mjeseci. Ako često ponavlja kupnju, opcija može pomalo skrahirati. Onaj tko sudjeluje na tržištu opcija mora točnije znati što radi nego bilo koji drugi špekulant. Odnos dionice i opcije može se donekle opisati kao odnos vlasnika štala i vremenskih prilika tijekom konjskih trka. Štala se može promatrati kao ulaganje kapitala, jer ako konji dobiju, donose dobitak. Igrač se kladi, dobiva ili gubi na konjskoj trci. Štala dobiva nagrade i tako može povoljno prodati konje. Ostvareni dobitak odgovara dividendi dionice. Je li trgovina opcijama zanimljiva i bez stvarnoga terminskog tržišta? Trgovina bez terminskog tržišta manje je zanimljiva jer se, za razliku od kupovnih opcija, ne može prodavati na kratko, iako bi to opcije činilo atraktivnijima. Umjesto toga, u Americi i Njemačkoj se može trgovati s prodajnim opcijama. Onaj tko nabavi prodajnu opciju, ima pravo do određenog roka dati papire, i to po utvrđenoj cijeni. Dakle, isto kao kod kupnje opcije, samo obrnuto: s hazarderskim šansama u slučaju pada tržišta. Filozofija je potpuno ista kao i kod kupovnih opcija. Ako nakon sloma burze svi simptomi upućuju na to da će doći do preokreta, koju kategoriju dionica u tom slučaju valja kupovati? One koje su se potvrdile, one koje su više ili manje pale, ili one koje su potpuno pale? Sigurno ima razloga, koje mi ne znamo, zašto se pojedine vrijednosti potvrđuju ili su stabilne. Potpuno propale vrijednosti bile su pred bankrotom. One su ugrožene, ali imaju šansu porasti, ako ne bankrotiraju, što je za vrijeme preokreta moguće. Zbog toga bih napravio mješavinu jednih i drugih. Nakon svakog kraha postoji 135

André Kostolany

serija takvih dionica čije su cijene, zbog visokih kamata ili prolaznih tehničkih poteškoća, potpuno pale. Kupnja takvih dionica može se smatrati gotovo kao kupnja opcije. S njima se ulog isto tako može, eventualno, udvostručiti ili utrostručiti kada dođe do preokreta, ali je njihova prednost da šanse nisu vremenski ograničene. Kupac tih dionica mora dugo čekati, sve dok se tržište ponovno ne preokrene, čak i ako to traje godinama - dok je kupac opcija, zbog ponovne kupnje opcija, već davno skrahirao.

Kakav utjecaj ima porezna politika vlade na tržište kapitala, dakle, na burzu? Porezna politika bi trebala imati određen utjecaj, ali za razliku od kreditne politike, ona se kao instrument ne može primijeniti kratkoročno jer podliježe odobrenju parlamenta. Za vrijeme dok parlament raspravlja o poreznoj politici (u tom pitanju u svim zemljama postoje razlike između vlade i opozicije), može doći do povećanja inflacije. Ako se inflacija zataška općim povećanjem poreza, to znači smanjenjem kupovne moći, burza neće, ili gotovo neće, trpjeti zbog toga. Nasuprot tome, vlada - a to znači središnja banka - može u svakom trenutku uskočiti svojom monetarnom ili kreditnom politikom i obuzdati količinu novca restrikcijama u obliku povišenja kamata i smanjenja inflacije. U tom slučaju burza brzo reagira, ponekad odmah, i to smanjenjem cijena. Želio bih taj fenomen objasniti sljedećim primjerom. Automobil juri nizbrdo i treba ga zaustaviti. Postoje dvije mogućnosti: a) prebaciti u nižu brzinu (to odgovara financijskoj politici u našem slučaju); motor, to znači gospodarstvo, se usporava; b) ako se upotrebljava kočnica (to u našem slučaju odgovara kreditnoj politici), motor će cviliti, a cvilit će i burza ako se povise kamate. 136

I Z A Z O V BURZE

Je li inflacija, dakle, dekonjunktura za burzu? Ne. Ne inflacija, nego borba protiv inflacije, i to pretežno onda kada kreditna politika izaziva pad tečaja. Kojim se još metodama suzbija inflacija? Ne vidim nijednu drugu osim psihološkog čimbenika. To je povjerenje koje stanovništvo ima u svoju vladu. Što su, zapravo, uzroci inflacije? Ima više uzroka. Ako je npr. potražnja za robom veća od ponude, to diže cijene; cijene rastu, pa tada radnici zahtijevaju više plaće, a time rastu i troškovi robe. To je tim opasnije jer više cijene robe uzrokuju povišenje plaća. To se zove spirala plaća-cijena. Da bi se to zaustavilo, sve mora u svoje ruke preuzeti jaka vlada, jer demokratske vlade često naginju demagogiji i ne žele uvesti nepopularne zakone, bez kojih se ta spirala ne može zaustaviti. Najopasniji čimbenik za inflaciju je očekivanje inflacije. Ponovno se razvija psihološki motivirana lančana reakcija. Cijene počinju rasti iz spomenutih temeljnih razloga, stanovništvo je nervozno, osobito u zemljama koje su već preživjele veliku inflaciju, dolazi do špekulacije, jer se očekuje daljnja inflacija, i kroz špekulaciju s daljnjom inflacijom dalje se dižu cijene i time potkopava povjerenje štediša. Posljednji veliki val inflacije bio je inflacija troškova zbog neprimjerene i na umjetni način povišene cijene nafte, kojoj su se tada prilagodile i ostale cijene izvora energije.

Što općenito mislite o "sistemima" igre na burzi? Odgovor na ovo pitanje ilustrirat ću malom anegdotom. Svaki dan u Parizu prolazim pokraj cafea Fouques, sastajališta poslovnih ljudi i sineasta, špekulanata i umjetnika. Upalo mije u oči da svake nedjelje, za istim stolom, 10-12 starijih ljudi zadivljeno sluša refe137

André Kostolany

rat nekog starijeg gospodina. Saznao sam o čemu se radi. Taj se krug sastojao od imućnih bivših rusko-poljskih poduzetnika. Čovjek koji je samouvjereno pričao, u šest je mjeseci dvaput za redom dobio glavni zgoditak na lutriji i sada je "neiskusnima" objašnjavao "sistem" kako igrati loto. Oni su pozorno i zadubljeno slušali, čak i bilježili. Kako bih mogao zaboraviti tu scenu kad mi netko postavi pitanje o "znanstvenim" "sistemima" igre. No jednako sam tako skeptičan prema prognozama samozvanih gurua, poput Joe Granvilla ili Henry Kaufmana. Granvill je jednom predvidio (bolje reći: pogodio) pad indeksa Dow Jones za trideset poena, te se zato, na spektakularno tržišni način, prozvao nepogrešivim guruom burze i zahtijevao ništa manje nego - Nobelovu nagradu za ekonomske znanosti! On je sam izazvao reakciju jer je poslao 20-50 tisuća brzojava vlasnicima dionica u kojima je agresivno savjetovao prodaju svih dionica. Kada bi tisuće naivnih štediša odjednom bacilo na tržište sve svoje dionice, lako bi mogli prouzročiti pad od 30 poena (što nije čak ni 3%). Tako je Granville preko noći postao priznati burzovni guru kojem je vjerovalo na tisuće burzovnjaka u Njemačkoj. Mislim da su Granvilleovi poklonici ponovno postali nešto trezveniji, jer je isti guru prije nekoliko godina, kada je indeks Dow Jones bio 750, želio ponovno pokazati svoje sposobnosti i s apsolutnom je sigurnošću predvidio da će Dow za vrijeme totalnog kraha pasti na 450. "Savjetujem bakama (time je želio reći i starim damama) da špekuliraju s tim krahom koji je sto posto neizbježan." To što se tada dogodilo danas je već povijest Wall Streeta: Dow Jones ne samo da nije pao na 450, već je porastao na 1850! Spektakularno se podigao, kao još nikada u povijesti financija. Ovdje valja zapamtiti da se gospodin Granville nije sramio svoje zablude, već je uz veliku pompu i dalje predviđao. Upravo je neukusno kako je agresivno nastupio prije nekoliko godina u Njemačkoj. U javnoj polemici koju sam vodio s njim u tisku, s podsmijehom je govorio: "Gospodin Kostolany tvrdi da je od sto slučajeva u 51% slučajeva u pravu, i da je to dovoljno. To je šala. Ja sam od 138

IZAZOV BURZE

100 slučajeva u 100% njih u pravu. Ja, također, ne govorim 'mislim' ili 'vjerujem' - ja kažem: 'Znam'!" Najzanimljivije je što mi je u četiri oka priznao: "Znate g. Kostolany, ja sam komedijaš!" A u svijetu je sto tisuća štediša držalo do onoga što je on govorio! Poput Joe Granvilla, i Henry Kaufman je prije nekoliko godina pogodio pravi trend kamata. No, već godinama nije u pravu i predviđa nešto što je već poznato, znači okreće se kako vjetar puše. Moj je dojam da on svojim proročanstvima želi utjecati na tržište obveznica. Nekakva skupina mu je reklamom teškom milijune gradila reputaciju "proroka kamata" kako bi svojim objašnjenjima barem kratko utjecao na razvoj cijena na tržištu obveznica. Među mnogima samozvanim burzovnim guruima, postojao je i neki Kurt Oligmüller, s kojim sam imao i neku vrstu kontakta. Kada sam se jednom u svojoj kolumni šalio s astrolozima, alkemičarima burze i sličnim znanstvenicima, on je to shvatio kao osobnu uvredu, iako nisam ni spomenuo njegovo ime. On je, naime, naveliko reklamirao svoju novu teoriju o mogućnosti preciznog predviđanja razvoja cijena pojedine dionice. Zbog toga su ga neki poznati novinari čak i slavili. Svoju je teoriju nazvao "zlatni rez". Napisao mi je dosta grubo pismo, izvrijeđao me i tvrdio da Joe Granville ima više znanja o burzi u malom prstu nego ja u glavi. Tražio je da u svojim kolumnama ne pričam stare burzovne anegdote, nego da točno predvidim kako će koja dionica kotirati za 30 dana. Jer, po njegovom, burza je striktna znanost koja se mora poznavati i proučavati. Njegova je teorija, nažalost, završila tragično, jer je nekoliko mjeseci kasnije počinio samoubojstvo, nakon što je ubio svoju ženu. Jadni čovjek je u oproštajnom pismu napisao da ostaje pri tvrdnji da je njegova teorija nepogrešiva, ali da, nažalost, nema više živaca ni zdravlja da je dalje razvija. Novac, koji su mu povjerile mušterije, do zadnjega je novčića izgubio. Taj tragični slučaj najbolji je dokaz koliko takvi igrači mogu biti opsjednuti "sistemima". Vjerujem da je bio žrtva Granvillovih predviđanja, jer je, kako sam saznao, ig139

André Kostolany

rao u Cikagu na tržištu indeksa; cjelokupnom raspoloživom svotom špekulirao je s padom na Njujorškoj burzi koji je predvidio Granville. Popis ovih "opsjednutih" je dugačak i o njima bi se mogla napisati knjiga. Oni me uvijek podsjećaju na proroke lota kod Fouqea. Zaključak: Mora se, koliko je to moguće, biti oprezan i oduprijeti se svim predviđanjima i proricanjima. Nažalost, ljudi brzo zaboravljaju i što se više obećava, prije u to povjeruju. Najveći broj ljudi misli da u tome ipak ima nečega.

Smiju li se kupovati neotplaćene obveznice? Neotplaćene obveznice pružaju špekulantu najveću šansu, ali, naravno, samo u slučaju da se dužnik - npr. poduzeće, država ili općina - ponovno financijski uravnoteži, to znači da bude saniran i da ponovno počne isplaćivati kapital i kamate. Svaki se pojedini slučaj mora dobro ispitati. Odmah nakon Prvoga i Drugoga svjetskog rata bilo je na desetke slučajeva u kojima su se s neotplaćenim obveznicama ostvarili ogromni dobici. Te su šanse nakon Drugoga svjetskog rata bile najveće sa starim njemačkim, talijanskim i japanskim obveznicama. Osim što se pri tome postavljalo pitanje hoće li države biti ponovno sposobne otplaćivati kamate, koje su prestale plaćati za vrijeme rata, bilo je na stotine pitanja koja je trebalo razjasniti, kao npr., tko je u zemlji bio dužnik - država, pokrajine, općine, korporacije ili privatni poduzetnici? U Njemačkoj se postavljalo pitanje nalazi li se dužnik u Istočnoj ili Zapadnoj Njemačkoj, u kojoj su valuti izdane obveznice i kojim zemljama, te postoji li posebno pisano jamstvo za dugove. Često su bila zajamčena zlatom ili drugim jamstvima. Najveći i najspektakularniji dobitak u vezi s tečajem ostvarile su njemačke 5,5-postotne Young obveznice koje su se popele od 250 franaka 1946. (za nominalu od 1.000) na 35.000 franaka. Po toj ih je cijeni Njemačka ponovno otkupila. 140

IZAZOV BURZE

Kako je bilo moguće obveznice od 1.000 franaka otkupiti za 35.000 franaka? Bilo je moguće zato jer je obveznica imala zlatnu klauzulu. Od 1930. godine, kada je izdana, do 1940., francuski franak je dramatično obezvrijeđen. SR Njemačka je za vrijeme Saveznog kancelara Adenauera htjela spektakularno podići cijenu njemačkog kredita. Nije htjela oštetiti francuske vlasnike obveznica. Pa iako, doduše, nije vraćala iznos revaloriziran u zlatu, barem ga je revalorizirala u dolarima. Tisuću franaka iz 1930. odgovaralo je, zajedno s pripadajućim kamatama nakon rata, iznosu od 35.000 franaka. Takav špekulacijski uspjeh, kakav je zabilježen s tim obveznicama, ne ponavlja se često u povijesti burze. Koje značenje kod dionica dajete odnosu cijena-dobit? Odnos cijena-dobit jedino je mjerilo kojim se bar malo može dobiti predodžba o vrijednosti dionice. Ono služi za usporedbu dviju vrijednosti iste struke i istih zemalja. Ako se npr. u američkoj industriji čelika uzmu dva poduzeća koja se ekonomski mogu usporediti i jedno ima relaciju 1:10, a drugo 1:20, onda se iz toga može zaključiti da je prvo jeftinije od drugoga. Ipak, mora se raditi o poduzećima koja se mogu usporediti, ali ni to ne znači mnogo jer ta razlika iz raznih tehničkih razloga može ostati nepromijenjena još godinama. Postoje različiti čimbenici utjecaja, motivi i nijanse kod svake pojedine dionice, te se ne smije procjenjivati automatski. Ionako na burzi nema automatizma. Ocjena omjera cijena-dobit, je li previsok ili prenizak - ovisi, zapravo, o dva čimbenika: o općem prinosu tržišta kapitala i, naravno, psihološkom stajalištu javnosti. Može se tako dogoditi da analitičar isti odnos cijena-dobit za istu dionicu jednom ocijeni previsoko, a za nekoliko godina prenisko. Zanimljiv primjer su dionice IBM-a. U euforičnoj fazi Wall Streeta sedamdesetih godina bio je omjer dionice 1:40 (cijena-dobit). 141

André Kostolany

Odnos je bio tako visok jer je opće mišljenje o kvaliteti IBM-a bilo izuzetno pozitivno. Računalo se s trajno rastućim godišnjim dobitkom od 10%. Osnovna predviđanja za IBM bila su točna; razvoj dobitka uslijedio je kao što se i očekivalo. No, ipak je nakon nekoliko godina odnos cijena-dobit pao na 1:7. Do toga je došlo u prvom redu zbog toga što je dobit tržišta kapitala bila izuzetno visoka, oko 17-18%, pa čak i 20%, a zatim stoga što je psihološko stajalište javnosti postalo pesimistično. S 40 je dionica bila precijenjena, sa sedam sigurno podcijenjena. Zadatak je dobrog špekulanta, dakle, da ne vjeruje pretjerivanjima i da radi suprotno konsenzusu. Na burzi samo manjina ima pravo, većina se vara. Ima li na burzi više optimista ili pesimista? Pri svakoj transakciji i svakoj cijeni postoji jedan kupac i jedan prodavač, znači jedan optimist - pa makar i samo na desetak minuta - i jedan pesimist. I oni mijenjaju papire, ponekad x puta za vrijeme jednog dana na burzi. Tendencija proizlazi iz pitanja, što je za koga bilo važnije ili hitnije: za optimiste kupiti papire ili za pesimiste prodati. Sve ovisi o tome odakle dolazi najbolja ponuda. Ako jedan dan na burzi postoje samo najbolje ponude za prodaju, i ako kupci limitiraju njenu cijenu, onda vjerojatno papirima jako pada cijena, te su po toj cijeni kupci spremni kupiti dionice. Ako se ne javi ni jedan kupac, cijena jako pada, bez i jedne jedine transakcije, i obrnuto. Ako, s druge strane, jedan dan na burzi ima samo kupaca s najboljom ponudom, a nema nikakve ponude za prodaju, cijene će teorijski brzo porasti bez ikakve transakcije. Na velikim burzama Zapada i u Tokiju nisam doživio ni jedan niti drugi slučaj. No na manjim se tržištima to u proteklih 10 do 20 godina dogodilo nekoliko puta. U Lisabonu se burza morala zatvoriti kada je na vlast došao Spinola, jer nije postojala mogućnost da se proda i najmanja količina dionica. 142

IZAZOV BURZE

Suprotan slučaj zbio se u Buenos Airesu, kada je vojna hunta zatvorila lijepu Isabellu, diktatoricu Argentine. Burza je zatvorena na 30 dana jer nije bilo nikakve ponude. Kada se napokon mogla otvoriti, trgovalo se papirima po stostruko višoj cijeni nego prije. Kako se može ocijeniti broj sudionika na burzi? U svakoj zemlji postoje manje ili više točne statistike o apsolutnom broju dioničara. Broj sudionika u burzovnim špekulacijama, dakle dioničara koji ne ulažu dugoročno, može se ocijeniti samo u odnosu na tendenciju. Kada dolazi do uspona, sve više raste broj sudionika i kulminira za vrijeme euforije. Tada najviše dolazi do disperzije dionica na mnoge male dioničare. Naravno da se to jako negativno odražava na daljnji razvoj, jer najveći broj vlasnika tih dionica nema iskustva; to su kolebljive novajlije koje hvata panika pri prvom preokretu. Istodobno se ljuljaju najnoviji valovi treće faze rasta, ali tržište može biti izuzetno eksplozivno i opasno. Za vrijeme uspona broj sudionika će biti sve manji i manji, i u najnižoj točki će se rastopiti u malu skupinu u čijim se rukama koncentrira velika količina papira. Što mislite o numeriranim računima u Švicarskoj? Na ovom bih mjestu htio demistificirati staru bajku: Numerirani račun u Švicarskoj je reklamni potez, iako, moram priznati, jako atraktivan. Tajni numerirani računi u Švicarskoj nisu ni u kom slučaju sasvim anonimni, ali postoji stroga bankovna tajna. Numerirani račun uvijek ima ime - ime vlasnika - kao što i svaki račun na ime ima broj. Prednost je jedino u tome što samo ograničeni broj bankovnih službenika zna ime vlasnika. Time je mušterija bolje zaštićena od indiskrecije. Čak i kada bi neko pismo ili izvadak s konta s brojem, ali bez imena, došli u pogrešne ruke, ti se dokumenti ne bi mogli zloupotrijebiti. Bankovna tajna se u Švicarskoj jamči u načelu, i svaka njena povreda je krivično kažnjiva, čak i kaznom zatvora, pa i onda kada delinkvent ne pripada novčarskoj instituciji. 143

André Kostolany

Bankovna tajna odnosi se na sve račune - i na ime i na broj - ali je u određenom pogledu ograničena: prestaje u slučaju kriminalnih radnji, nasljedstva, stečaja ili utjerivanja dugova. No, čak je i u tim slučajevima potrebna presuda švicarskog suda. Vladi, financijskim službama, poreznim vlastima, deviznoj policiji itd. uskraćuje se svaka informacija. Neplaćanje poreza, devizni prekršaji i sl. nisu u Švicarskoj ni zločin ni prekršaj, pa čak niti grijeh. U tim je slučajevima bankovna tajna "kategorički imperativ". Pravo na azil u Švicarskoj je povijesno pravo. Nakon ukidanja Nanteskog edikta (1685.) francuski protestanti, koji su 150 godina bili izbjeglice iz svih smjerova - od Napoleona III. do Lenjina - tamo su dobro došli. Za švicarski su Ustav osobna sloboda i privatno vlasništvo nerazdvojivi i uživaju istu zaštitu. Švicarci su osobito osjetljivi na ispitivanje poreza. Wilhelm Tell nije postao legendarni švicarski junak zbog jabuke, luka i strijele, nego zato što je poveo ustanak protiv pretjeranih poreznih dažbina tiranina Rudolfa von Habsburga. Otprilike 700 godina kasnije, švicarski ministar i specijalni ambasador Walter Stucki u Washingtonu odigrao je ulogu modernog Wilhelma Tella kada je, unatoč pritiska švicarskih izvoznika, pružio žilav otpor američkim zahtjevima za dobivanje uvida u američke i europske račune. Upornost Švicaraca bila je neshvatljiva u SAD-u, u zemlji u kojoj svaki bankovni službenik može svakome dati informaciju o bilo kojem bankovnom računu. I sam sam često bio iznerviran indiskretnošću brokera i bankara u odnosu na transakcije njihovih mušterija. Već je paradoks da u najslobodnijoj zemlji svijeta službenici državne blagajne, koji se nazivaju T-ljudi27, imaju gotovo inkvizitorsku moć nad poreznim obveznicima. Bankovna će tajna, možda i bez numeriranog računa, postojati onoliko dugo koliko će se Helvetica zvati Švicarska. Neovisno o 27

144

Treasury men

IZAZOV BURZE

deviznoj situaciji u svijetu i kretanju cijena švicarskog franka, švicarske će banke zadržati popularnost kod štediša u cijelom svijetu, jer se prema svojim mušterijama odnose kao prema gostima otmjenih sanatorija. Apsolutno anonimni bankovni računi postoje još u Mađarskoj i Čehoslovačkoj. Na njih imaju pravo samo državljani tih zemalja i bankama je najstrože zabranjeno da pri uplati ili isplati pitaju za ime mušterije ili za podrijetlo novca. U Austriji također postoje računi pod šifrom, ali u toj zemlji još uvijek postoji i kontrolirana ekonomija. U zapadnoj Europi postoji samo jedno mjesto u kojem se mogu imati anonimni računi i u kojem vlada potpuno slobodna devizna ekonomija- Kleinwalsertal. To je austrijsko gorsko područje koje nudi mogućnost posjedovanja anonimnog računa, no, tamo je u optjecaju njemačka valuta. Zbog toga nema deviznog ograničenja. Što su zapravo "porezne oaze"? Porezne se oaze ne isplate svakome, čak ne uvijek niti onome imućnom. Što se tiče poreza, sve su zemlje Zapada međusobno usko povezane. One se drže dva načela: 1. svaki građanin mora plaćati porez, 2. niti jedan dohodak se neće dvostruko oporezivati dok postoje međudržavni sporazumi. Ako neki milijuner želi, može svoj likvidni kapital sakriti pred financijskom službom svoje zemlje. Depo vrijednosnih papira i gotovinu drži tada pod imenom neke tvrtke u oazi, no u svakom slučaju u nekoj velikoj banci bilo koje zapadne zemlje. Time izbjegava plaćanje poreza na imovinu i kapital. No, kuponi i dividende vrijednosnica oporezuju se automatski u zemlji odakle potiču, to znači, uzet će se "izvorni porez". Trgovac ili poduzetnik neće moći uštedjeti na porezu makar posjedovao i tvrtku s poštanskim sandučićem u mirnoj oazi. Ako uopće ne želi plaćati porez, mora postati bona fide stanovnik zemlje oaze. No, prema njemačkom zakonu, Nijemac je još daljnjih deset godina porezni obveznik Njemačke. 145

André Kostolany

Dobici njegove tvrtke ili nekretnina će se, kao i prije, oporezivati u domovini. Ako je deset godina izvan zemlje, Njemačka mu država više ništa ne može u vezi s porezom. Postoje, također, i trikovi kako da se izbjegne njemačkoj financijskoj službi. Ovisno o točnoj poziciji poreznog obveznika i karakteru njegovog prihoda, može se planirati najbolje ulaganje. Danas je u svijetu oko 35 zemljopisnih točaka koje se nazivaju poreznim oazama. Njihov broj i dalje raste jer se stalno otkrivaju novi mini otoci koji od izbjegavanja poreza mogu napraviti pravi posao koji donosi dobre prihode. Najveći broj tih oaza uopće se ne može naći na zemljopisnoj karti. No, kako god bile male, u njima se mogu registrirati tisuće tvrtki, ponekad čak i više od broja stanovnika. Jer, od čega se sastoji takva tvrtka u poreznoj oazi? Od imena, koje je legalno upisano, i poštanskog sandučića. Jedan jedini poštanski sandučić može služiti čak desecima tvrtki. Činjenica da na takvom otoku ne postoji aerodrom, da se tamo brodom može stići samo vikendom i da se ne može telefonirati niti telegrafirati - ne predstavlja prepreku. Najvažnije je da je porezno zakonodavstvo vlade suvereno i da se ne zahtijeva porez na dohodak, kapital ili nasljedstvo. I, njihovo knjigovodstvo mora biti zajamčeno tajno. Svaki porezni azil ima svoje prednosti i nedostatke, no svi imaju nešto zajedničko: da iz ilegalnog stvaraju legalno, iz crnog novca bijeli, i da je kod njih vrlina ono što se u domovini ocjenjuje kao grijeh. Što mislite o povratku na zlatni standard? Ne vjerujem u to i mislim da bi to bila najveća glupost. Ipak, u Europi i SAD-u uvijek ima stručnjaka i političara - poput republikanskog predsjedničkog kandidata Jacka Kempa - koji plediraju za povratak na zlatni standard. Oni pod time, između ostalog, obećavaju stabilnost cijena i devizni paritet, pad nezaposlenosti, rast 146

IZAZOV BURZE

svjetske trgovine i porast životnog standarda. Za tu nadu ne nude konkretno obrazloženje. Vjeruju li oni stvarno u to da se može zapovjediti oceanima da, unatoč oluji i vjetru, ostanu mirni samo zato da bi se na njima moglo veslati kao na mirnom jezeru? To su djetinjaste predodžbe. Pristaše zlatnog standarda nadaju se, prije svega, čvrstom deviznom paritetu. No, radi toga valutu ne treba vezati uz cijenu zlata. Čvrsti se pariteti mogu dogovoriti i bez zlata. Naravno, pod pretpostavkom da će se vlade držati dogovora, čak i u slučaju ako je to suprotno nacionalnim interesima. Sustav zlatnog standarda ili čvrsti devizni paritet samo je pitanje dogovora. Samo, koja će se vlada držati konvencija koje nisu u njihovom političkom, socijalnom ili psihološkom interesu? Možda bi povratak na zlato bio moguć, no samo pod uvjetom da se u sve zemlje uvede najstroži fiksni devizni tečaj. To bi bilo nemoguće pri slobodnom deviznom prometu. Kako to zamišljaju oni koji pravdaju zlatnu valutu? Tendencija, naime, ide u suprotnom smjeru. Čak i u zemljama u kojima je do sada postojao fiksni devizni tečaj i kontrolirano gospodarstvo, oni na vlasti toga se žele riješiti. Kapital je kolao čak i onda kada je postojao zlatni standard, i to tako jako da je središnja banka mogla samo povisiti cijenu zlata kada je ponuda jedne valute bila prevelika i kada ona nije željela izgubiti svoje zlatne rezerve. Praktički su obezvređivali svoju valutu. Kada je, nasuprot tome, potražnja za nekom valutom jako porasla, središnja banka je trebala sniziti vrijednost kako bi se branila od uvoza kapitala. Švicarska nacionalna banka nije npr. za vrijeme Drugoga svjetskog rata i još dugo nakon njega izdavala franke za zlato. Franci su bili cjenjeniji od tog žutog metala. Slično je bilo i sedamdesetih godina: Švicarska, a također i Njemačka, uvele su stroge kontrole zbog uvoza kapitala. Čemu, dakle, zlatni standard kojega se nitko ne pridržava? Danas je u tijeku najgora moguća devizna špekulacija. Tržišta deviza pretvorila su se u kockarnice. U igri svakodnevno sudjeluje stotine tisuća malih igra147

André Kostolany

ča - na Čikaškoj burzi terminskih poslova i usporedno s profesionalcima u velikim bankama, čije špekulacije, prema službenim procjenama, iznose u svijetu dnevno više od 200 milijardi dolara. Tko može stišati tu histeriju u slobodnom svijetu u kojem stotine tisuća agenata i podagenata animira na špekulaciju sve - od domaćica do zubara. Dolar je postao lopta igrača (špekulant bi bio prejaka riječ i uvreda za prave pripadnike toga ceha). Svake se sekunde puca s jednog gola na drugi. Lopta se stalno kreće, nikada ne miruje. Kada bi htjeli da miruje na određenom mjestu na igralištu, nogomet bi kao sport bio besmislen. To se možda može napraviti, no što bi na to rekli nogometni navijači? To bi, dakle, bio fiksni devizni tečaj. Svi članci i analize o povratku na sustav zlatnog standarda samo su, dakle, prazna naklapanja. Stvarnost je drugačija. Sve me to podsjeća na riječi pametnog i iskusnog Grüna koji svojim prijateljima u kavani javlja da je mogao povoljno kupiti cijeli brod pšenice. "Jesi li i pravno utanačio ugovor?" pitaju kolege. "Zašto?" odgovara Grün. "Ako cijena pšenice i poraste, ona se ne isporučuje. Ako padne, ja je neću preuzeti." Isto je bilo s utvrđenom cijenom zlata. Kada bi potražnja za zlatom u nekoj zemlji bila prevelika, središnja banka ne bi isporučivala zlato za novac. I obrnuto: da je ponuda zlata prevelika, ne bi ona novcem otkupljivala zlato. Zlato ostaje obična roba koja za mnoge štediše ima određenu draž. Iako mnogi tvrde da je to stvarna vrijednost, za mene nije, jer zlato ne daje prihod niti je potrebno gospodarstvu. Zar povratak na zlatnu valutu ne bi bio u interesu svjetskog gospodarstva? Najbolji odgovor na to pitanje dao je slavni pjesnik i nobelovac Rabindranath Tagore: "Okuj zlatom krila ptice i ona se više nikad neće dići u zrak!" 148

IZAZOV BURZE

Kako ocjenjujete razvoj do 2.000. godine? Mnogo toga ovisi o međunarodnoj politici, o tome kakvi će biti odnosi između Istoka i Zapada, a posebno između Amerike i Rusije. I, naravno, kakva će biti unutarnja tendencija u Europi - desno ili lijevo usmjerena. Ne vidim velike promjene u unutarnjem političkom razvoju SAD-a. Osiguran je demokratski dvostranački sustav i zapravo je svejedno jesu li na vlasti republikanci ili demokrati. Ne bojim se ni većih sukoba između Amerike i Rusije jer bezgranično vjerujem u vojnu nadmoć Amerike i u realnu politiku Sovjeta. Znam da Europljani gotovo u svemu podcjenjuju Ameriku, ne toliko političari, koliko javno mnijenje. Srećom da Rusija ima o Americi isto mišljenje kao i ja. Ali pri prognozama o gospodarskom razvoju Europe moram uračunati njezino javno mnijenje. Često me plaše kretanja u Europi. Bojazan građana od psihološkog pritiska Rusije predstavlja za mene jako veliku opasnost. Rusija će, uz obećanja i prijetnje, poduzeti sve da na miran način odvoji Europu od Amerike i tako potkopa NATO. Bez NATO-a bi Njemačka bila slična Finskoj. Neutralna Njemačka značila bi neutralnu Europu, pri čemu ni malena atomska snaga Francuske ne bi igrala nikakvu ulogu. Neutralna bi Njemačka morala ispuniti sve gospodarske želje Rusije. To bi značilo - nove trgovačke i financijske ugovore. Znam da mnogi značajni njemački gospodarstvenici, čak i oni najveći, misle da bi neutralna Njemačka mogla s Rusijom sklapati dobre poslove, ali ti bi poslovi u tom slučaju izgledali sasvim drukčije nego danas. Njemačka bi mogla iz Rusije nabavljati velike količine sirovina i energije i to plaćati u dolarima. Rusija bi u Njemačkoj kupovala tehnologiju, strojeve itd. (i sve artikle koji su danas na crnoj listi), iz Francuske, Danske i Nizozemske poljoprivredne proizvode, a plaćala bi ih rubljima. A koliko je rubalj vrijedan - ocjenu prepuštam crnom tržištu (koje je uvijek autentično). Tamo se pri trgovini rubljima priznaje samo sedmina njegove službene vrijednosti. 149

André Kostolany

Neutralna Njemačka znači neutralnu Europu, a neutralna bi Europa polako, ali sigurno potpuno potpala pod rusku kontrolu. Tako bi Rusija mogla ostvariti svoj stari san da kontrolira Europu bez mobiliziranja i jednog vojnika. Nisam izraziti pesimist, ali uvijek se mora računati s tom mogućnošću. Veliki dio te opasnosti leži u unutarnjopolitičkom razvoju Njemačke. Eventualna crveno-zelena koalicija preko noći bi preobrazila cijelu svjetsku političku scenu. Ukratko: navijam za Ameriku, jer sam Europljanjin. Za Japan ne vidim ni najmanju opasnost, ali je za mene, kao Europljanina, neshvatljiv japanski mentalitet. Opisani mogući razvoj u Europi za Ameriku bi imao neugodne posljedice, ali sigurno ne i fatalne, jer u američkoj ekonomiji vanjska trgovina igra ograničenu ulogu (oko 10%). Zato mislim da je za ulagača i burzovnog špekulanta osobito važno imati stalno otvorene oči usmjerene prema Wall Streetu, jer će tamo burza i dalje raskošno cvjetati, dok bi Europa mogla imati sasvim drugačije brige. Nadam se da neće otići tako daleko, ali opasnost - pa bila ona i mala - imala bi ogromne posljedice.

150

IZAZOV BURZE

Razmišljanja o burzi i novcu

Često se slučajno učine najsretnije gluposti. Jednom sam sjedio za stolom s dva brokera. Jedan se od njih tužio da jučer nije sklopio niti jedan posao. Drugi se hvalio svojim velikim provizijama. "To je bila više sreća nego razum", razmišljao je prvi. "Da mi barem Bog uvijek da više sreće nego razuma", odgovorio je uspješni. Nema niti jednog luđaka od kojega se ponekad ne bi moglo saznati nešto što bi se uklopilo u mozaik burzovnih razmišljanja. Znao sam profitirati zbog pogrešne riječi ili tiskarske pogreške u tekstu neke financijske odredbe ili zakona. Ponekad nas pogrešna ideja može u toj mjeri navesti na pogrešan put, da cijeli život ostanemo u zabludi i nikada ne spoznamo pravo stanje stvari. Mnogi se čude što se sve događa na burzi. Čude se zato što burzu ne poznaju. Najkorisnije riječi na burzi su: možda, nadam se, moguće je, moglo bi, pa i, iako, pa, mislim, vjerujem, ali, može biti, čini mi se... Sve što se misli i kaže, uvjetno je. Važnije je dužniku naći dobrog vjerovnika, nego vjerovniku dobrog dužnika. 151

Velika je opasnost na današnjim financijskim tržištima to što je previše špekulativnog novca u rukama koje ne znaju s njim upravljati. Bankar bi morao biti mudar kao Salomon, pametan kao Aristotel, jak kao Samson i star kao Metuzalem. Optimist je vojvoda s dva groša u džepu. Pesimist je sluga, mada i s punom blagajnom. Francuski ministar financija, Vincent Auriol, jednom je rekao nešto što bi ponekad valjalo primijeniti: "Zatvoriti ću banke, ali i bankare!" Česti su savjetnici za ulaganja koji upotrebljavaju izraz: "Jamčim..." No, tko za njih jamči? Franz Molnar, mađarski pisac svjetskog glasa, koji ništa nije znao o burzi, jednom je izvanredno definirao medvjeda: "Netko, tko sam kopa jamu u koju upadaju drugi" (duh te rečenice mogu razumjeti samo profesionalci). Tko je najsavršeniji igrač? Onaj koji u stranom gradu najprije pita: "Djeco, što je ovdje zabranjeno?" Jednom sam na Salzburškim igrama sreo kolegu s burze za kojeg nikada ne bih pretpostavio da ga zanima glazba. Na moje pitanje što ovdje radi, jednostavno i kratko je odgovorio: "Čekam kraj!" Time je mnogo rekao. Isti sam odgovor dao svom prijatelju kad me je pitao za mišljenje o IOS-špekulacijama, Može li neki ministar financija sažetije i preciznije opisati teško stanje u svojoj zemlji nego što je to učinio Francuz Anatole de Monzie: "Gospodo, blagajne su prazne." 152

IZAZOV BURZE

Kada bankar odgovori negativno na neki prijedlog, misli - možda. Ako kaže možda, misli - da. Ako odmah kaže da, nije dobar bankar. Ako špekulant pozitivno odgovori na neki savjet, misli možda. Ako kaže možda, misli - ne, ako odmah kaže ne, nije pravi špekulant. O bogatoj će se budali uvijek govoriti kao o nekom bogatom, a o siromašnoj budali samo kao o budali! Biti imućan znači imati više novaca od drugih iz određene sredine. Za vrijeme rada inženjer ne smije konzumirati alkohol. Za špekulanta to, dapače, može biti dobro, jer otklanja nesigurnost. Na burzi, u životu, kao i u svojim člancima često znam pravilan odgovor, no moram naći odgovarajuće pitanje. Stara burzovna mudrost glasi: Ako cijene ne mogu dalje rasti, moraju padati. Često me kolege, kada saznaju visinu mojih honorara, pitaju: "Što radiš s tolikim novcem?" Čudno je da me nitko ne pita što radim s novcem dobivenim uspješnom špekulacijom u kojoj dobivam desetorostruko (ali ne zarađujem). Novac dobiven radom njima je osobito čudan. Nijemci nisu dorasli ćudljivosti novca. Narod romantičara, filozofa i glazbenika u financijskim je poslovima neromantičan i gubi svaku vezu s filozofijom, osobito s maštom. Sve vrijednosnice - dionice poduzeća u stečaju, neotplaćene državne obveznice - koje danas kotiraju po cijeni 1-2 posto, imaju veliku prednost - zgodne su kao ukras na zidu. 153

André Kostolany

Često me nazivaju burzovnim stručnjakom. Ne prihvaćam taj kompliment, ne zato što znam što će na burzi biti sutra, nego zato što znam što se događa danas i što je bilo jučer. I to je već mnogo, jer najveći broj profesionalaca ne zna ni toliko. Oni ne znaju ni to da cijene stvaraju vijesti koje se dalje šire, a da vijesti ne stvaraju cijene. Mudar je onaj burzovni špekulant koji razumije jezik budale. Često pišem agresivno i neprekidno napadam lešinare kapitalizma. Što je čovjek stariji, to mu je teže mijenjati neprijatelje. Vrlo često je u politici i u gospodarstvu loš diktator, a ne diktatura. U ekonomskoj politici dobro upravljanje nije ništa drugo nego prilagođivanje stvarnosti. Ako burza raste, ljudi dolaze, ako pada, ljudi odlaze. Stara izreka kaže da je burza Monte Carlo s puno glazbe, no potrebne su antene da bi se ta glazba čula i da bi se prepoznala melodija. Ne treba biti bogat, nego neovisan. U gospodarskom bi životu bilo lijepo kad bi gusari bili lijeni, a budale malo pričale. Kada se radi o ulaganju, štediši se može uspješno savjetovati samo ono što on stvarno želi imati. Uvijek pada na obećanja irealnih dobitaka. Nemoguće ga je odgovoriti od ulaganja za koje mu je obećan ogroman profit. Na burzi često valja zatvoriti oči da bi se bolje vidjelo. 154

IZAZOV BURZE

Za špekulanta je korisnije razmisliti i ne poduzimati, nego poduzeti nešto bez razmišljanja. Ne postoji ni jedan jedini špekulant koji barem jednom nije imao lucidnih trenutaka. No, ako ga ne iskoristi tada, novi ne dolazi tako brzo. Moj savjet je stoga: krenite u akciju! Kod nas starih špekulanata velika je nesreća u tome što smo sakupili iskustvo, a izgubili hrabrost. Najvećem broju kolega s burze radije odobravam, nego da se s njima upuštam u rasprave. Financijske institucije vrijede onoliko koliko i ljudi koji su ih stvorili. Čistokrvni špekulant kupuje samo papire od kojih očekuje trostruku ili četverostruku cijenu. No, to može biti i desetorostruko. (Često sam imao takva iskustva.) Kada trgovac prodaje svoju robu i na tome dvostruko zaradi, kaže se da je to prijevara, a kada špekulant na burzi proda svoje vrijednosnice po dvostrukoj cijeni, to se smatra normalnim. Muškarac je stvoren da zarađuje novac, a žena da drži blagajnu. Idealno je i za cijelu obitelj da je muškarac lakomislen, a žena škrta. Za to imam mnogo primjera među svojim poznanicima i u svojoj obitelji. Moj je otac donosio majci najljepše darove, no umjesto zahvalnosti dočekivala ga je njezina ljutnja zbog takve rastrošnosti: "Zašto?", pitao se otac. "Zar nije bolje potrošiti za darove nego za lijekove." Kada razgovaram s kolegom, nakon vrlo kratkog vremena znam je li medvjed ili bik, iako s njim o tome nisam razgovarao. 155

André Kostolany

Što bi bila burza bez luđaka! I što bi bila burza kada bi neki super kompjutor sve znao. Moj odgovor na oba pitanja glasi: "To ne bi bila burza." U stara se vremena reklo da čovjek gubi razum sa posljednjih 10.000 guldena. Ja tvrdim da njemački štediša danas gubi razum sa svojih prvih 10.000 DEM. "Čujem da si pogodio i dobio 100.000 DEM. Što ćeš sada?" - "Brinut ću". Kako siromašan Židov proklinje bogatog? - "Dao Bog da budeš jedini milijuner u svojoj obitelji!" Peter Altenberg, poznati bečki pjesnik i boem, bio je na glasu kao stalni posjetitelj kavana. Jednom je napisao bratu: - "Dragi brate, pošalji mi hitno tisuću guldena, nemam ni prebitoga novčića. Sav mi je novac u banci." Mnogi ne trebaju novac da bi ga imali, nego da bi ga pokazali. Na burzi postoje profesionalci s kojima ne smije razgovarati onaj tko nije dovoljno očvrsnuo, jer sve što kažu može utjecati samo negativno. Najveći udarac za špekulanta je kada učini veliku pogrešku koju je predosjećao, ali ju je unatoč svemu napravio. To se uvijek događa onda kada dopusti da drugi utječu na njega. Događaji se ne smiju slijediti očima, nego glavom. U njemačkom jeziku postoji smiješna riječ: diplomirani trgovac. Za mene je diploma trgovca njegova bilanca.

156

IZAZOV BURZE

Nemoguća riječ u njemačkom jeziku je: bankovni službenik28. To je semantička nelogičnost jer netko je ili bankar ili trgovac (Bankier - Kaufmann). Njihovo je stajalište prema poslovima upravo suprotno. Bankar inkasira kamate; što su više, to bolje; trgovac mora plaćati kamate; što su niže, to bolje. Bankaru je važna sigurnost uloga, a trgovcu mašta. Na nadgrobnom spomeniku slavnog pisca Stendhala piše: "Živio je, pisao i ljubio". Na nadgrobnom spomeniku nesretnog špekulanta piše: "Živio je, špekulirao i izgubio". Ima trgovaca koji trguju s vidljivom robom i onih koji trguju s nevidljivom robom. Oni prvi trguju sa svim što vide: robom, nekretninama, otpisima itd. Trgovci s nevidljivom robom trguju samo s onim što su drugi previdjeli. Toj skupini pripadaju i inteligentni burzovni špekulanti koji trguju s dionicama, vrijednosnicama itd., čiju šansu su svi drugi previdjeli. U svakom uzlaznom trendu, a osobito u euforičnom rastu inflacije ("jeftinog novca"), mora se na početku imati senzibiliteta, potom biti pametan, a na koncu mudar. Često se priča o bankovnim krizama. Pri tome se sjetih nedavnog boravka u Veneciji, u sezoni kada je Markov trg svake večeri bio poplavljen, a ujutro na njemu nije bilo ni kapi vode. Postoje banke koje su povremeno "pod vodom", a nakon nekog vremena "izrone" i čak isplaćuju više dividende. Nitko tada više ne govori o bankovnoj krizi, i sve se zaboravi. U posljednjih sam pedeset godina nekoliko puta doživio taj fenomen. Riječ bankrot potiče od riječi banka, ali upravo su bankroti velikih banaka danas gotovo nemogući. U svijetu ne postoji samo socijalna mreža, nego i kreditna. Svaki vjerovnik je dužnik nekog drugog vjerovnika, koji je i sam 28

Njemački: Bankkaufmann\ doslovan bi prijevod bio - bankovni trgovac

157

André Kostolany

dužnik. Ako dužnici ne plaćaju, dolazi do moratorija koji vrijedi i za sve ostale dužnike u tom lancu. U proteklim lošim godinama mnogi su spretni trgovci prikazali situaciju još gorom, da bi mogli bolje loviti u mutnom. Igra je strast koja pruža zadovoljstvo i nanosi bol. Najveće je zadovoljstvo igrača: dobiti. Gotovo jednako: izgubiti. To je zato što igraču veliko zadovoljstvo čini napetost između dobitka i gubitka. Kad ne bi postojao gubitak, ne bi bilo napetosti, a onda ni zadovoljstva. Moliere je napisao: "Budala koja zna previše, dvostruko je gluplja od neznalice". Ta se spoznaja točno može primijeniti na burzu. Pošten dužnik je onaj koji razočara svoje nasljednike, ali nikada svoje vjerovnike. Ne smije se slijediti tendencija, već joj se treba suprotstaviti. Špekulanti žive od petine burze, a brokeri od četiri petine. Ne postoji apsolutno obrazovan čovjek, nego samo polovično obrazovan i sve ovisi o tome što čovjek napravi s tom polovinom obrazovanja. Sigurno postoje ljudi koji su sretni da sami sebi nisu vjerovnici. Kad ne bi postojao ekonomski tisak, ne bi ga trebalo ni izmišljati. Stari burzovnjak može izgubiti sve, osim vlastitog iskustva. Georges Clemenceau je jednom rekao: "Rat je preozbiljna stvar da bi ga se povjerilo vojnicima." Danas se isto tako može reći: 158

IZAZOV BURZE

"Ekonomija je preozbiljna stvar da bi je se povjerilo profesorima i ekonomistima". Na burzi je najopasnije iznenađenje. Pri tome samo mali broj burzovnjaka može sačuvati mir i objektivnost. Najčešći povod kraha na burzi nije objektivno razmišljanje, već fenomen psihologije mase. Netko otkrije bilo kakav problem, pa makar bio i jako malen, i on se počne širiti kao vatra. Psihološke reakcije mase na burzi su kao u kazalištu: jedan zijeva i uskoro zijevaju svi. Ako zakašlje jedan, onda kašlje cijela dvorana. Na kapitalističkom Zapadu situacija je opasna, ali ne beznadna. U komunističkom SSSR-u nije bila opasna, ali je bila beznadna. Za saveznike SSSR-a mogla se sigurno primijeniti francuska izreka iz vremena Borgiasa: "Qui mange du Pape en meurt" ("Tko jede iz papine kuhinje, umire"). Mnogi kapitalisti provedu jednu trećinu života stičući kapital, jednu trećinu čuvajući novac, a zadnju trećinu u razmišljanju kako da taj novac raspodijele nasljednicima. Novinari i burzovni špekulanti imaju istu sirovinu za svoj posao: vijesti i događaje. Novinari ih opisuju, a špekulanti u njih ulažu. Svako potrčkalo na burzi nosi mnogo novca skrivenog u svojoj teci. Samo ga mora pronaći. Ljudi burze često sudjeluju u značajnim događajima. U prvom redu svojim novčanikom. Inflacija je cijena demokracije ili, bolje rečeno, demagogije. Jer ni jedan parlament se ne usuđuje provesti stroge mjere koje bi se, zapravo, trebale poduzeti protiv inflacije. 159

André Kostolany

160

Svaki burzovni broker pati od intelektualne deformacije jer čak i najinteligentniji, najpošteniji i najodgovorniji broker pokvareno misli u odnosu na daljnje naloge i provizije. Državni bankrot? Bankovna kriza? Na to postoji samo jedan odgovor: "Mnogo buke ni za što!"

Potpuno ovisi o ljudima burze hoće li se tendencija na burzi ocijeniti kao čvrsta ili slaba. Iste će cijene jedan ocijeniti kao čvrste, drugi kao slabe - ovisno o vlastitom angažmanu. Kada predvidim razvoj na burzi godinu dana unaprijed, tijekom te godine svi misle da se šalim. Budala ima više gubitaka kada burza pada nego propuštenih dobitaka ako burza raste, a on nije prisutan. Onaj tko nije sposoban razmišljati i donijeti odluku, ne smije na burzu. Burzovni igrač bez razmišljanja, argumenata ili motivacije nalikuje igraču na ruletu. On je hazarder. Ne treba vjerovati da drugi, samo zato što masovno kupuju dionice, znaju više ili da su bolje informirani. Njihovi razlozi mogu biti tako različiti da je nemoguće na temelju njih donositi zaključke. Ekonomija se ne može podučavati, nego ju se mora proživjeti i preživjeti. Imati gotovinu i s njom se pri niskim cijenama uključiti na burzu, jednako je zadovoljstvo kao biti gladan i ići prema restoranu. Loša, ali istinita vijest mi je draža nego dobra, ali pogrešna. Kod prve znam na čemu sam, a druga me može zavesti.

IZAZOV BURZE

Kod neodlučnih ljudi na burzi cijene su već visoke ili još visoke, a da bi se uključili, već je prekasno ili je još prerano. Mišljenje ljudi burze nikada nije konstantno. Isti se papir pri istoj cijeni procjenjuje jednom previsoko, drugi put nisko, ali nikada na temelju objektivnog razmišljanja. To često ovisi o tome je li dobro spavao, boli li ga što ili je nervozan - dakle ovisi o razlozima koji nemaju veze s burzom. Zbog toga većina ljudi burze ne može biti objektivna. Pri kupnji treba imati mašte, pri prodaji valja biti mudar. Navečer treba imati ideje, ujutro kritičko stajalište, a u podne odlučiti. Burza, tj. tržište novca, zapravo je kazalište u kojem uvijek igra isti komad, ali pod različitim naslovom. Da bi vladala bez nasilja i držala financije u redu, vlada mora biti jako lukava. Ekonomski stručnjaci su gladijatori koji se bore zavezanih očiju. U gospodarstvu se ne isplati govoriti istinu ili savjetovati korisne stvari. To je najbolji način da se stvore neprijatelji. Voltaire je rekao: "Svaka loša stvar može imati dobre posljedice". To se osobito dobro može primijeniti na burzu. Za razvoj cijena nije bitno što se događa danas, nego što će se dogoditi sutra i prekosutra. Jer ono što se događa danas, već je ugrađeno u cijene. Osoba na burzi nije osoba sustava, nego ideja. 161

André Kostolany

Prezirem parazite na burzi, male igrače koji svakodnevno kupuju i prodaju, kupuju i prodaju, ali priznajem da bez njih burza ne bi bila burza, a da bez burze ne bi mogao opstati kapitalistički sustav. Najbolji primjer: socijalističko-komunistička vlada Francuske učinila je sve da održi burzu u optimističnom raspoloženju. Imponiraju mi samo milijuneri koji bi mi imponirali i da imaju prazne džepove. Masovni mediji koji promatraju kako se manipulira javnošću i sami su krivi za štetu. Najveći broj ljudi koji su sposobni stvoriti puno novca rijetko su sposobni u njemu uživati. Ako se na burzi previše bojimo nečeg lošeg, već nekoliko sati nakon što je do toga došlo, lakše nam je. To je slavni fenomen fait accompli29. Na burzi nam osjećaj često kaže što trebamo raditi, a razum ono što trebamo izbjegavati. Ponekad je na burzi bolji dvosmislen savjet od onog preciznog i jasnog. Tek se nakon određenog vremena shvati sve što se naučilo (pri tome mislim na svoje seminare). Reakcije igrača uvijek će biti iste bez obzira radi li se o velikoj ili maloj burzi, jer se ljudske reakcije malih štediša i velikih menadžera gotovo i ne razlikuju. Pri kupnji treba biti romantičan, pri prodaji realističan (u međuvremenu treba spavati). 29,

162

Fait accompli (franc.) - svršen čin, svršena stvar, gotova činjenica

IZAZOV BURZE

Kupovati opcije? Isto kao i kod mjenica - potpišite pa ćete vidjeti kako brzo prolazi vrijeme. Na burzi bolje mete stara nego nova metla. Tko se na burzi previše hvali s malim, nije vrijedan velikog. Prije booma i nakon kraha vlada velika tišina. Ono što se događa u međuvremenu, histerična je buka bez mnogo razuma. U svakoj dobroj građanskoj porodici u Francuskoj najglupljeg sina slalo se na burzu. Sigurno su za to postojali razlozi. Špekulacija s prodajom na kratko razumljiva je samo inteligentnoj osobi na burzi. Budala ne razumije da se može prodati nešto što se još ne posjeduje. Jako je opasno ako su burzovni profesionalci i financijski publicisti često u pravu. Kolege postaju zavidni i nestrpljivi da ga uhvate u pogrešci. Kada se radi o glasinama na burzi, osoba burze ne smije vjerovati ni vlastitom ocu. Jacques Ibert, veliki francuski kompozitor, jednom je rekao da se umjetnost sastoji od 10% inspiracije i 90% napornoga rada. Na burzi je rad - iskustvo. Ono što na burzi svatko zna, ne zanima me. Inflacija je pakao za vjerovnika i raj za dužnika. Rothschild je jednom rekao: "Tko se na burzi ravna prema meni, loše će se provesti. 163

André Kostolany

Devedeset posto igrača na burzi nema ideja, a da i ne govorim o tome da ne razmišljaju. Čak i igrači koji se klade na trkama i na sportskoj prognozi imaju ideje i motive. Burzovni igrači najčešće idu na slijepo, zajedno s masom. Mnogo novca čak će i u džepu budale imati vrijednost i dobiti priznanje. A moć novca je velika. Predsjednik jedne velike banke u Beču rekao je za vrijeme velike inflacije: "Nismo pametni ni vrijedni, ali smo zato fini!". Mislim da danas s tim ne bi daleko stigao. Divlju strast špekulacije najbolje zaustavlja gubitak. Analitičar misli, burza upravlja. Na burzi ne treba sve znati, nego samo sve razumjeti. I ako se sve razumije, ne treba sve i raditi. Čak i najstrastveniji burzovni špekulant morao bi jednom napraviti pauzu i neko vrijeme promatrati. Često se pitam je li za vrijeme burzovnoga radnog vremena bolje otići na burzu ili na pecanje. Na burzi se mogu čuti savjeti i tada napraviti baš suprotno od njih, kod pecanja se može razmišljati o tome što ne treba napraviti. Bankar koji špekulira s novcima mušterije i ima peh, naziva se varalicom. Onaj koji pri tome ima sreću, postaje genije. Za mnoge se ljude burze može reći da u mladosti troše novac koji u starosti zarađuju. Moje je srce na lijevoj strani, glava na desnoj, a novčanik ni desno ni lijevo; već je odavno u Americi.

164

IZAZOV BURZE

Pametna bi žena uvijek trebala imati u rezervi špekulanta medvjeda. Tada je osigurana za sva vremena. Na burzi je pola istine cijela laž. Treba znati da iza fasada velikih financijskih institucija ne sjede uzorni ljudi. Vrag je stvorio burzu da bi na taj način kaznio ljude koji vjeruju da će, kao i Bog, ni iz čega stvoriti nešto. Jedina tvornica koja u Washingtonu radi dan i noć je kovnica novca, što znači - državna tiskara novca. Burza ne uzima u obzir samo događaj iduće godine, već i ono što javnost očekuje od godine koja slijedi nakon nje. Znači, pretpostavka pretpostavke. Često padaju cijene, a ipak se može reći da je tržište stabilno, i obrnuto: cijene rastu no unatoč tome se može utvrditi da je tehničko ustrojstvo tržišta nestabilno. Ekonomisti, gospodarstvenici, pogonski inženjeri i drugi stručnjaci trebaju se držati podalje od burze. Ona je za njih opasna zamka kojoj se žele približiti svojim znanstvenim metodama. Njima mogu citirati samo Dantea: "Ostavite svaku nadu vi koji ulazite". Ako se radi o novcu, postoji samo jedan moto: "Više!" Nikada se ne smijemo zaljubiti u dionicu i moramo se znati lako odvojiti od nje kada čujemo poziv za SOS! Ne smije se trčati za tramvajem i dionicom. Treba imati strpljenja: sljedeće će sigurno stići! 165

André Kostolany

Dvije teške stvari na burzi su prihvatiti gubitak i ne realizirati mali profit. Najteže je ipak imati svoje mišljenje i činiti suprotno od većine. Ako bi bilo koji događaj na tržištu mogao imati psihološko djelovanje, ono se mora odmah pojaviti, jer će sutradan već pasti u zaborav. Što vlada više demantira eventualnu mjeru, to je sigurnije da će je kasnije donijeti. U očima starih milijunera novi uspješni ljudi uvijek su sumnjivi. Oni ne mogu razumjeti da se tijekom vremena stvara nova imovina i sumnjaju da se iza uspjeha skriva nešto ilegalno i nedopustivo. Osobama burze ne smrdi novac, nego samo izgubljeni novac! Kada bi špekulacija na burzi bila lagan posao, ne bi postojali rudari, drvosječe i teški fizički radnici. Svatko bi bio špekulant. Stvarno suveren je onaj tko može otkazati neki poziv bez obrazloženja. Strašne vijesti iz područja ekonomije i financija u zadnje su vrijeme mogli izmisliti samo oni koji na tom području nemaju iskustva. Onog dana kada okorjeli optimist postane pesimist, najvjerojatnije će doći do prekretnice u tendenciji tečaja. Također vrijedi obrnuto. Kada okorjeli pesimist postane optimist, mora se što je moguće brže otići s burze. Nervozni špekulanti su najnervozniji onda kada nemaju papire, a burza počinje rasti.

166

IZAZOV BURZE

Da bi se imalo uspjeha kod establišmenta, treba se postaviti naivno, ali misliti trezveno. Kada se na burzi zarađuje novac uz savjete profesionalaca, to je uspjeh, bez savjeta je veliki uspjeh, a kada se radi upravo suprotno od savjeta stručnjaka, onda je to ogroman uspjeh. Jednom sam sjedio na predavanju slavnoga burzovnog gurua (radije ne bih spominjao ime). Nisam mogao dalje slušati njegove gluposti i ustao sam. Moj me je susjed pitao: "Zar želite otići od nas?" "Otići od vas?" odgovorio sam. "Ne, ja idem". Ne treba imati kapital, nego džeparac. Neki čak radije imaju džeparac nego imovinu. Kada investicijski fondovi imaju velika novčana sredstva, znak je da se bliži kraj treće faze uspona.

167

André Kostolany

Kostolanyjev test

Uz pomoć ovoga testa možete utvrditi trebate li svoj novac uložiti u fiksno ukamaćene vrijednosne papire ili ste rođeni špekulant. Odgovorite spontano na sljedeća pitanja i zbrojite koliko imate a i koliko b-odgovora. Rezultati su navedeni nakon pitanja.

168

Kostolanyjeva

pitanja

1. Odmore planirate: a) mjesecima unaprijed b) neposredno prije? 2. Na semaforu je crveno svjetlo, ali nema automobila: a) čekate zeleno svjetlo b) prelazite za vrijeme crvenog 3. Jeste li bolje raspoloženi: a) ujutro b) navečer 4. Na vašem je tanjuru između ostalog i poseban specijalitet: a) ostavljate ga za kraj b) počinjete s njim 5. Slike uglavnom birate: a) prema vrijednosti b) prema ukusu 6. Prvi ste put u nekoj stranoj zemlji. Idete: a) u restoran s domaćom kuhinjom vaše zemlje, koji su vam preporučili znalci b) u nepoznati lokalni 7. Svojoj ženi donosite iz Pariza: a) naručeni omiljeni parfem b) novu marku koja je upravo ""in" i koja vam se sviđa 169

8. Kada u zrakoplovu tražite mjesto pazite na: a) sigurnost i udobnost b) susjede 9. Na što igrate? Na: a) iste šanse b) jedan broj 10. Kod traženja stana više pazite na: a) raspored prostorija b) okoliš 11. Na putu za kino u kojem se daje krimić saznate tko je ubojica: a) unatoč tome idete u kino b) odustajete 12. Vaša tvrtka mijenja sjedište. Vi trebate također preseliti: a) to vas smeta b) zadovoljno čekate preseljenje 13. Želite li da vaša žena: a) ostane kod kuće kao domaćica b) da se zaposli 14. Koja je konstelacija po vašem mišljenju bolja za obiteljski život: a) muškarac vodi brigu o budžetu, a žena je galantnija b) muškarac lakše troši novac, dok žena štedi

170

IZAZOV BURZE

Rezultati

14 točaka a Za vas je na prvom mjestu sigurnost. U neizvjesnosti vidite nemir, a ne draž nečeg novog. Kada zarađujete novac, vaša je najveća briga da ga držite na hrpi. Vaša strategija ulaganja trebala bi donijeti točno predviđene rezultate: držite svoj crni fond na računu u banci. Raspitajte se u banci o mogućnostima ulaganja u oročene depozite i prihvatite savjete o financijskim ulaganjima s brzim povratom sredstava. 6-10 točaka a Vi ne bježite od avantura, ali ipak se pri tome trebate osloniti na čvrst oslonac. Okarakterizirao bih vas kao "štedišu s ukalkuliranim rizikom" pri čemu vaša spremnost na rizik raste kada se približava rezultatu od 10 a) točaka. Za vas su podobna srednjoročna ulaganja s visokim kamatama, dugoročne obveznice, a od dionica samo one prvorazredne (Blue Chips), što spremno trebate kupovati, i to iz više zemalja, svugdje pomalo. 14 točaka b Vi ste tipičan špekulant. Vaša sredstva ne miruju, a to znači da za vas ne postoji ulaganje na duže vrijeme. Trebate stalno slijediti burzu i sve što se događa u svijetu i na to odmah reagirati, ponekad imate jako puno papira, ponekad ih uopće nemate jer čekate pravi trenutak. Vi niste ulagač - već špekulant. Ako to ne možete prihvatiti (zbog toga što za to možda nemate vremena), onda radije uložite svoju imovinu na račun.

171

Kostolanyjev

komentar

1. Umjetnost improvizacije jedna je od najvažnijih osobina špekulanta. 2. Tko se boji bilo kakvog rizika, treba izbjegavati burzu i sve dionice. 3. Čovjek koji bolje funkcionira ujutro, koji se odmah uključi u pogon, do kasno popodne iscrpi svoj fitnis potencijal i računa s rutinskim danom bez većih iznenađenja, a to isto očekuje i od svog računa. 4. Uživajte dok ste gladni; tko štedljivo čuva poslasticu, taj želi imati osjećaj sigurnosti da će na kraju u svakom slučaju dobiti plodove svoga kapitala - kamate. 5. Romantik strasno kupuje skupe slike radi vlastitog zadovoljstva - on smije špekulirati. 6. U egzotičnom restoranu čeka iznenađenje koje špekulanta veseli - pa bilo ono i neugodno. 7. Ako se ne usudite donijeti ženi novi parfem - što onda tražite na burzi gdje se radi o vašem novcu? 8. Tip špekulanta previđa manji rizik ili neugodnost jer se nada novom, zanimljivom poznanstvu. 9. Onaj tko je za ruletom i ne želi proigrati dvije ili pet njemačkih maraka, treba marljivo štedjeti i dalje. 10. Špekulant manje pazi na ono što je blizu, na praktično; on želi imati lijep pogled. 172

11. Krimić bez napetosti špekulanta ne zanima. Štediša, nasuprot tome, uvijek točno zna što ga čeka: kamate. Njega ne smeta što unaprijed zna budućnost. 12. Špekulanti se tako lako ne uzbuđuju. Oni su naviknuti na promjene. 13. Tko ne voli da mu je žena izvan kuće, njemu je na prvom mjestu udobnost; ali i na burzi nije udobno. 14. Naravno da špekulant zna da treba razumno gospodariti no, on to radije prepušta drugima.

173

André Kostolany

Pogovor

Dragi čitatelji, nadam se da sam vam pomogao bolje razumjeti anatomiju burze. Ispričao sam svoja načela. Sada je na vama da razmislite kako se ponašati. Ništa nije važnije i korisnije u životu i na burzi nego drugoga ponukati na razmišljanje. Znam da je veliko iskušenje pratiti mišljenje brokera, bankara, gurua i medija umjesto sam razbijati glavu. No, pokušajte jednom suvereno razmišljati i u tome ćete stvarno uživati, kao što kartaš uživa pri odluci hoće li baciti pik dečka ili herc damu. Stari Fritz (Friedrich der Grosse) jednom je napisao: "Svatko može posjedovati znanje, ali umjetnost razmišljanja je rijedak dar prirode." Burza nije rulet, unatoč tome što su milijuni ljudi iz nje napravili kasino. Ona nije Monte Carlo bez glazbe, kako mnogi tvrde. Burza ima svoju vlastitu glazbu, treba samo imati antene da bi se ona čula. Nema većeg zadovoljstva nego biti kod neke špekulacije u pravu, osobito onda kada je vaše mišljenje bilo drugačije od općeg. Često je to veće zadovoljstvo nego inkasirati dobitak. Spekulacija na burzi je teška partija karata s opasnim protivnicima i označenim kartama, pri kojoj se trebaju poznavati pravila. Ona nije matematička operacija jer je svijet pun iznenađenja i neodlučnosti. Čak i kada je sve u redu ne znači da će odmah doći uspjeh. Već sam prije 40 godina utvrdio da na burzi 2x2 nije 4, nego je to 5-1. Prvo je sve drugačije, a tek onda kako se očekivalo. Na kraju uvijek pobjeđuje logika, mora se samo čekati taj "-1". To je teško jer samo 10% špekulanata može preživjeti taj fatalni "-1". Nemaju strpljenja, novca ili uvjerenja. Zato uvijek iznova ponav174

ljam da je novac dobiven na pokvarenoj burzi (a ne: zarađen) "naknada za pretrpljenu bol". Prvo dolazi bol, a potom novac. Mnogi me ljudi pitaju kako mi uspijeva biti aktivan iako imam više od 80 godina. Najbolji je lijek, kao što je to opće poznato, gimnastika duha. Kao osoba burze moram stalno misliti, razmišljati - ako je potrebno i raspravljati sa samim sobom - i svaki dan naučim nešto novo. Moram razmišljati o tome kako će izgledati burzovna scena za 10 godina, jer za burzovnjaka život počinje tek s 80 godina.

175

Indeks imena i pojmova

A Adenauer, Konrad, 9; 37; 53; 54; 141 anatomija burze, 12; 55; 174 arbitražeri, 30 Auriol, Vincent, 152

B Balzac, Honore de, 64 Bank für internationalen Zahlungsausgleich (BIZ), 102 Bank of America, 12 bik (Hausse), 131; 132; 155 bilance, 36; 41; 60; 66; 81; 85; 97; 102; 108; 110; 126; 128; 156 Bingen, M., 99 boom na burzi, 23; 38; 45; 46; 56; 57; 98; 119; 163 Bourbon, Parma Rene, 100; 122 Bowater poduzeće, 105 broker, 11; 15; 16; 33; 34; 41; 42; 46; 47; 50; 55; 64; 68; 81; 92; 94; 109; 114; 116; 117; 118; 119; 130; 132; 144; 151; 158; 160; 174 C

deflacija, 12; 29; 66; 128 depoi, 54; 121 Deutsche Bank, 12; 129 devize, 27; 69; 73; 77; 103; 104; 128; 144; 145; 146; 147; 148 devizna ograničenja, 145 devizni pariteti, 128; 146; 147 devizni prekršaji, 144 devizni priljev, 41 devizni promet, 147 devizni tečaj, 27; 69; 77; 103; 147; 148 Dewey, Thomas E., 96 dijagrami, 67; 68; 69 dividende, 22; 23; 38; 73; 76; 85; 86; 87; 88; 89; 99; 110; 135; 145; 157 dobit, 53; 75; 86; 87; 88; 89; 133; 134; 141; 142 Dow-Jones, 9; 57; 58; 138 državne obveznice, 93; 100; 102; 103 dugovi, 12; 37; 43; 45; 49; 50; 52; 53; 54; 103; 113; 126; 127; 140; 144 Dumas, Alexandre, 117 Dupont, 12

E

carinska politika, 124 Carter, Jimmy, 59; 96 Chamberlain, Arthur Neville, 26 Churchill, Winston, 122; 133 Ciceron, 64

Eisenhower, Dwight D., 50; 96 ekonomska konjunktura, 25; 29; 38; 102; 107 ekspanzija, 18; 75 euforija na burzi, 12; 38; 39; 44; 46; 89; 90; 119; 141; 143

D

F

Daumiere, Honore, 131 de facto prijevara, 117; 118 de Gaulle, Charles, 51; 52

Federal Reserve Bank, 29 fiksni devizni tečaj, 27; 69; 103; 104; 147; 148

177

André Kostolany

financial futures, 120 financijer, 22; 65; 70; 105; 109; 110 financijska politika, 25; 94; 122; 136 financijske transakcije, 65 financijski ugovori, 149 fiskalizam, 125 Ford, Henry, 59 fuzija, 65; 107; 110

G Gall, Ernst, 105 Gauguin, Paul, 64 Gerlach, Heinz, 130 Gide, Andre, 64 Goldwater, Barry, 96 gospodarski boom, 38; 56; 57 gospodarstvo, 11; 18; 20; 21; 23; 24; 45 53; 55; 56; 71; 75; 76; 79; 87; 88; 93 96; 109; 111; 116; 119; 121; 122; 123 124; 125; 127; 136; 147; 148; 154 161 Granville, Joe, 138; 139 H Habsburg, Rudolf von, 144 Hahn, Albert, 84 hipoteke, 126 Hitler, Adolf, 26; 60 Hoover, Herbert, 95 Hudson Bay Company, 129 Hunt sindikat, 116

IBM, 12; 25; 141; 142 indeksi, 9; 57; 67; 81; 138; 140 inflacija, 9; 12; 22; 23; 27; 29; 45; 59; 66; 77; 93; 94; 96; 98; 111; 113; 116; 122; 126; 127; 136; 137; 159; 164 inozemne obveznice, 16 International Harold Tribune, 57 investicije, 24; 38; 59; 60; 114; 130 investicijski fond, 34; 48; 71; 123; 167 IOS, 8; 129; 152

178

iskustvo u investiranju, 8 izvozni krediti, 126

J japanski fond, 71 Johnson, Lyndon B., 96

K kamate, 18; 23; 24; 25; 28; 29; 35; 38 39; 45; 53; 58; 62; 71; 74; 76; 77; 82 86; 87; 88; 89; 92; 93; 94; 98; 101 102; 103; 111; 112; 113; 114; 118 120; 121; 122; 125; 127; 136; 139 140; 141; 157; 171; 172; 173 dugoročne, 28; 94 kratkoročne, 94 niske, 76 visoke, 53; 82; 88; 112; 113; 136; 171 kamatna politika, 39; 76; 109; 124 kamatna stopa, 74; 101; 102 kapitalizam, 9 Kaufman, Henry, 138; 139 Keaton, Buster, 61 Kemp, Jack, 146 Kennedy, John F., 96 Keynes, John Maynard, 22; 122 Kissinger, Henry, 111 konjunktura, 25; 29; 38; 102; 107 krah, 8; 23; 27; 31; 50; 51; 52; 54; 63; 74; 78; 112; 116; 119; 127; 135; 138; 159; 163 na burzi 1929., 8; 63 krediti, 12; 20; 38; 43; 45; 48; 49; 52; 53; 54; 60; 78; 84; 89; 92; 98; 99; 101; 120; 121; 125; 126; 141 kreditna politika, 41; 59; 124; 136; 137 Kreisler, Fritz, 64 kretanje kamata, 28; 29 L Lenjin, Vladimir Ilič, 144 likvidnost, 21; 28; 39; 41; 45; 53; 57; 87; 89; 93; 97; 133

IZAZOV BURZE

M

P

manipulacije (cijena), 19 McGovern, George, 96 mediji, 23; 29; 33; 45; 55; 77; 86; 162; 174 medvjed (baisse), 43; 73; 90; 131; 132; 152; 155; 164 Mendelssohn und Co., 102; 103; 105 Moliere, 158 Molnar, Franz, 152 Molotov, W. M., 27 monetarna politika, 89; 93; 136 monokapitalizam, 18 Montesquieu, Charles de, 124 Morus, Thomas, 122

pad, 12; 19; 23; 26; 28; 35; 40; 42; 45; 46; 47; 51; 57; 65; 68; 69; 71; 73; 77; 78; 82; 86; 87; 89; 90; 113; 115; 121; 127; 135; 137; 138; 142; 146; 153; 154; 160 pad cijena, 35; 45; 46; 68; 113; 115 Penn-Central, 107 Pennsylvania Railroad, 107 Perquel, Adrien, 106 Picasso, Pablo, 33 plansko gospodarstvo, 125 platna bilanca, 60 porast, 18; 24; 53; 54; 87; 88; 102; 112; 117; 134; 135; 143; 147 porezi, 41; 55; 72; 79; 113; 144; 145; 146 porezna politika, 124; 136 povećanje kapitala, 20; 21; 66; 77; 119 povećanje poreza, 55 prodajni nalog, 16; 57 psihologija, 28; 31; 41; 47; 53; 59; 87; 89; 90; 107; 109; 123; 159 Pyron, Alexis, 125

N Nanteski edikt, 144 Napoleon III., 144 narodni kapitalizam, 72 NATO, 149 neplaćanje poreza, 144 New York Harold Tribune, 57 Newton, Isaac, 31 Nixdorf, Heinz, 12 Nixon, Richard, 59; 96

O obezvređenje novca, 127; 141; 147 obveznice, 16; 23; 24; 28; 37; 39; 54; 58, 75; 76; 77; 86; 93; 94; 97; 100; 101; 102; 103; 104; 119; 120; 139; 140; 141; 153; 171 obveznice s nultim kuponom (zerobonds), 119; 120 opcije, 12; 16; 53; 62; 75; 117; 120; 131; 132; 133; 134; 135; 136; 163 opcijski poslovi, 131 OPEC, 111; 112; 113; 114 oscilacije (cijena, tečaja, kamata), 25; 32; 39; 54; 59; 62; 65; 69; 70; 74; 81; 97; 99; 105; 115

R Racine, Jean Baptiste, 14 razlike cijena, 30; 72 razvoj kamata, 25; 92 Reagan, Ronald, 59; 96 recesija, 38; 55 reforma valute, 127; 128 reprivatizacija, 76 restrikcije, 111; 136 Ribbentrop, Joachim von, 27 Ricardo, David, 122 Roosevelt, Franklin D., 95 Rossini, Gioacchino, 64 Rothschild, Baron M., 163

S samouk, 83 sastanak na vrhu, 128 Schiller, Friedrich von, 73

179

André Kostolany

Schopenhauer, Arthur, 64 Siemens dionice, 16 socijalizam, 18; 23; 124 solventnost, 37; 107 Springer, Axel, 12 središnja banka, 38; 44; 77; 88; 89; 93; 109; 125; 126; 127; 128: 136; 147; 148 stabilnost valute, 76 Stucki, Walter, 144

ulaganje, 22; 23; 28; 38; 53; 54, 57; 58; 59; 60; 66; 71; 74; 75; 79; 97; 98; 99; 119; 129; 133; 135; 146; 152; 154; 171 ulaganje kapitala, 54; 75 uspon, 9; 12; 22; 27; 42; 47; 52; 61; 62; 87; 88; 89; 90; 92; 116; 134; 167 uvozni krediti, 126

Š špekulacija, 18; 22; 23; 24; 30; 35; 36; 53; 54; 60; 65; 67; 73; 74; 75; 79; 80; 82; 84; 85; 87; 94; 101; 102; 107; 114; 115; 116; 119; 120; 131; 132; 133; 134; 137; 143; 147; 152; 153; 163; 164; 166; 174 štedni ulozi, 23 T Tagore, Rabindranath, 148 Talleyrand, Charles Maurice de, 122 tečajevi valuta, 12; 19; 28; 30; 37; 41; 42; 45; 46; 51; 57; 62; 73; 74; 81; 86; 87; 88; 89; 90; 93; 97; 106 telekomunikacije, 30 terminsko tržište, 44; 131; 135 trgovačke bilance, 41 trgovački ugovori, 29; 60; 149 Traman, Harrys, 59; 96 tržište kapitala, 15; 28; 41; 74; 86; 87; 101; 136; 141; 142

180

valute, 30; 37; 76; 94; 101; 113; 121; 126; 127; 128; 140; 145; 147; 148 venture, 9; 123; 129; 130 Verdi, Guiseppe, 33 vladine obveznice, 16; 103 Volcker, Paul Adolph, 93; 94 Voltaire, 56; 64; 161 vrijednosni papiri, 11; 15; 16; 17; 21; 23; 25; 26; 38; 49; 52; 54; 58; 62; 71; 80; 83; 98; 111; 168

Wilde, Oscar, 74

Yamani, Ahmed Zaki, 112; 113 Young obveznice, 75; 140

Zola, Emile, 131

KOMUNICIRAJTE KOMUNIKACIJA SVAKU ŽIVOTNU SITUACIJU ČINI

IZGLEDNOM

POSLOVNI KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI Ericsson Nikola Tesla d.d. Krapinska 45

10000 Zagreb, tel: 01 35 35 35, fax: 01 35 30 09

ERICSSON

OBOGATITE SVOJU STRUČNU BIBLIOTEKU DJELIMA PRAKTIČNE VRIJEDNOSTI! 250,00 kn + PDV

300,00 kn + PDV

KAPITAL

magazin za vrijednosne papire, financije i gospodarstvo

Svaki mjesec samo u KAPITALU! •

pregled dogadaja na tržištu kapitala i novca •

trendovi •

analize •

objašnjenja •

komentari •

procjene

Godišnja pretplata 280,00 kn KAPITAL d.d. A. Stepinca 1 42000 Varaždin tel. 0 4 2 / 32 04 64, tel/fax 0 4 2 / 32 04 65

KNJIGE U

PRIPREMI

Mark Fisher

INSTANT

MILIJUNER

A u t o r M a r k Fisher, milijuner, p o s t a v l j a j e d n o s t a v n o pitanje: " Z a š t o n e t k o u s p i j e v a p o s t a t i milijuner, d o k d r u g i o t o m e s a m o s a n j a ? " U knjizi o p i s u j e m o g u ć n o s t k o n t r o l i r a n j a vlastite s u d b i n e : prije s v e g a , valja p r e c i z n o o d r e d i t i f i n a n c i j s k e ciljeve, a p o t o m se d i s c i p l i n i r a n o pridržavati s l j e d e ć e g : -

r a c i o n a l n o koristiti v r i j e m e (ne p o s t a j e s e b o g a t t i m e š t o s e radi više o d drugih) s t a l n o se k o n c e n t r i r a t i na s v o j e vizije i ciljeve pratiti s v o j e p o t r e b e i PITATI (ako ne pitate, n e ć e t e ni dobiti!) raditi p o s a o s ljubavlju (radeći p o s a o koji ne volite, n e ć e t e p o s t i ć i uspjeh) p o z i t i v n o razmišljati ( a k o ne v j e r u j e t e da se m o ž e t e o b o g a t i t i , i n e ć e t e biti b o g a t i ) p o s t a v l j a t i vrlo o d r e đ e n e ciljeve i r o k o v e do kojih se o n i m o r a j u ostvariti

Tod Barnhart

PET RITUALA DO BOGATSTVA P r o v j e r e n e strategije k o j e p o m a ž u d a o n o m a l o š t o I m a m o p r e t v o r i m o u više n e g o d o v o l j n o . Autor, T o d B a r n h a r t , r a z r a đ u j e p e t rituala kojih s e m o r a m o p r i d r ž a v a t i d a b i s m o uspjeli izgraditi f i n a n c i j s k u s i g u r n o s t : 1. štediti 2. sanjati 3. planirati 4. investirati 5. darivati O v a k n j i g a n e ć e s a m o p o v e ć a t i v a š e b o g a t s t v o , v e ć ć e p r o m i j e n i t i i v a š život. O t v o r i t će n o v e v i d i k e i o s l o b o d i t i n e k e k o č n i c e . L o g i č n o i p r a g m a t i č n o p o k a z a t će v a m put do d u g o r o č n e sigurnosti.

ZA O N E KOJI ŽELE VIŠE Ž e l i m o se o k u p i t i i udružiti u obitelj i n v e s t i t o r a kojoj je cilj: • n a u č i t i v i š e o investiranju • uključiti se u t r ž i š t e d i o n i c a , o b v e z n i c a , zlata... ili poduzetništvo • u p o z n a t i d r u g e investitore • sve ovo s veseljem N a v e d e n e ciljeve p l a n i r a m o ostvariti uz: • • • • •

t i s k a n j e i č i t a n j e d o b r e literature o investiranju seminare m a l e investicijske k l u b o v e redovite kvalitetne novine (newsletter) povremena zajednička druženja A k o i Vas sve ovo zanima, učlanite se besplatno u L M N b i b l i o t e k u , a mi ć e m o V a s r e d o v i t o o b a v j e š t a v a t i o n a š i m a k t i v n o s t i m a . D o v o l j n o je p o p u n i t i p r i s t u p n i c u i poslati je na adresu:

L M N b i b l i o t e k a , Poljička ulica 1 9 , 1 0 0 0 0 Z a g r e b ili n a faks: 0 1 / 6 1 5 1 5 1 5

lXj

Ž e i i m biti č l a n L M N b i b l i o t e k e

Ime i prezime

—

Poduzeće Zanimanje

_

Ulica Broj p o š t e i m j e s t o Telefon Datum

-

Eax Bolpis

INTERNET WE »W.H.R.«, BY SETHHKA

(Tisuću KOSTOLANYJEV BURZOVNI SEMINAR izvorni je naslov ove knjige koja je, ul bestseler i do sada prodana u 1,5 milijun koji su je pročitali i slijedili a

336.

K0STO

iza.

dobitak na burzi i mogli su se bolj

U Europi je malo ljudi poput André Kostolanyja. Nakon studija filozofije i povijesti umjetnosti u Budimpešti, slučajno dolazi na Parišku burzu. Uči kod uspješnoga pariškog brokera Adriena Perquela i rano postaje financijski neovisan. Stoga odlučuje pisati redovite rubrike za financijske časopise. Istodobno, tisuće polaznika njegovih predavanja i seminara uživaju u njegovu duhu, znanju i humoru. Najzanimljivija i najkorisnija pitanja i odgovore s tih seminara sakupio je u ovoj knjizi. • Najveći broj ljudi koji su s p o s o b n i stvarati novac, rijetko su s p o s o b n i u n j e m u uživati. (A Kostolany) • M n o g o je lakše o n o v c u pisati negoli ga stvarati. (Voltaire) ISBN 953-96892-4-4

7