Antigona

Sofoklo: Antigona Prvi čin -

zora, Antigona i Ismena (Edipove kćeri) izlaze iz tebanskog dvora Antigona pita sestru je li zna za ijedno zlo koje njih nije već snašlo od Zeusa zbog grijeha njihova oca Edipa nova nevolja: dušmana bacaju ljudi bez ukopa Ismena osim vijesti da su ostale bez oba brata ne zna ništa novo kralj Kreont dao pokopati brata Eteokla, a brata Polinika zabranio pokopati i ostavio ga da ga ptice kljucaju onaj tko pokuša bit će kamenovan pred narodom Ismena će svojom odlukom pokazati je li iz dobra roda; Ismena: A što ću, bolna, ako jeste tako to,// Pomoći ja rješavajuć il' vežuć čvor? Antigona poziva sestru da zajedno pokopaju brata unatoč Kreontovoj zabrani Ismena je podsjeća kako su im završili otac (iskopao sam sebi oči zbog vlastitog grijeaha), majka (objesila se pletenom zamkom), braća (pogubili jedan drugoga) ostaju njih dvije same ženske, i morale bi se pokoriti jačima, muškarcima moli da je pokojni oproste, ali ne smatra da je pametno ići protiv volje poglavara Antigona ne traži pomoć, ona to smatra svojom dužnošću prema bogovima i bratu; radije će umrijet tako ponosna i bit će milija na onome svijetu Ismena smatra da ne krši božji zakon već da se nije sposobna suprotstaviti Antigona to samo smatra izgovorom i obranom i odlučuje ukopati brata Ismena zabrinuta (strah ju je) i moli je da bar drže to kao tajnu Antiogna: Pa teško meni, kazuj! Mnogo mrža ćeš Ti biti, ako šutiš, svima ne kažeš. Ismena smatra kako je prestrastvena po ovome pitanju: U grozi lednoj vruće srce bije ti. odustat će ako ne uspije, sestra smatra kako i ne treba ići za nemogućim Za takvu riječ na tebe ću zamrzit ja, A mrska ćeš i pokojniku s pravom bit. Al' pusti mene pa i taj moj nerazum, Strahota ta nek zadesi nas! Al' štogod Zadesilo me, dično mrijet ću svakako! ULAZNA PJESMA: Zbor 1. strofa: Teba=sunce, na njena vrata stigla sedmorica iz Arga (Polinik i sedam knezova) koji je žele osvojiti Polinik: bijeli štit, sav u oružju, kao orao sa snježnim krilima, s grivatim kacigama 1. antistrofa: okružio 7 vrata, ali prije nego što su odapeli strijele, Zeus napada Aresa: Sa zlatom, zvekom, prezirom, Sam mahnu munjom, sruši ga, Kad navrh zida on Već htjede kliknut: pobjeda 2. strofa: Ares s vatrom u ruci pada na tlo i izaziva borbu; Zeusu prikazuje pobjedu: smrt oba brata 2. antistrofa: Bakho neka vlada Tebom; dolazak kralja, Menekejeva sina, pozvao starješine

Drugi čin -

Kreont: obraća se narodu preko glasnika da je on sad vladar najbliži obećava da će grad voditi časno naglašava da će pokopati Eteokla jer je čestito branio grad, a Polinika ne (pustit će ga pticama i psima); rđa najveća

-

svi moraju poštivati taj zakon Al' tko je gradu našem odan, mrtva ću I živa toga ja poštivat jednako. Zbor: odobrava Kreontov postupak: Ti se dašto svakim zakonom Za mrtve služit smiješ ko za žive nas Kreont želi čuvare jer nada da nitko neće pokušati prekršiti zakon je varljiva Al' nada ti/ Na dobit često čovjeka upropasti. dolazak stražara: javlja da je netko obavio proces ukopa zemlja pored groba vrlo suha i tvrda (nema tragova) samo lagano posipano prahom da se izbriše grijeh kocka pala na ovog stražara da javi loše vijesti Kreont bijesan: zna da bogovi ne štuju ovog zlotvora (Polinika); netko je to obavio uz mito; zakletva Zeusu da će pronaći krivca; straža će živa visjeti dok ne odaju krivca stražar pita Kreonta je li ga njegova riječ dira u uho ili srce; Ta krivca srce, a ja uho vrijeđam ti. krivo optužuje stražara da je sve zbog novca napravio: Uh! Strahota j', sudi l' krivo, kome sudit je. STAJAĆA PJESMA: Zbor 1. strofa: Mnogo je silno, al' ništa Nije od čovjeka silnije. svestranost čovjeka, uvijek spreman za budućnost, osim za Had (nitko mu ne može uteći) I preko nade uman dar, Vještinu ima; na zlo sad, Sad opet k dobru naginje. Kad zakon štuje doma svog I svetu pravdu božju, gradu dika je, A pokor, kad se drskom srcu za volju, Zlu oda.

Treći čin -

zbor u nevjerici da je Antigona prekršila zakon stražar je dovodi neka joj Kreont dosudi; on riješen nevolje Kreonta zanima kako su je uhvatili: počistili prvi prah s Polinikova tijela i sakrili se u zasjedu, diže se veliki vjetar i rasipa prašinu nakon oluje pojavila se djeva (Antigona) pospe brata prahom i izlije trostruku ljevanicu (vino, med, mlijeko) straža je uhvatila, ne opire se, stražar osjeća I ovog sada; ona stoji, ništa ti Ne taji. Drago, k jednu žao bješe mi. Sam zlu uteći - to ti čovjek najvoli, Al' u zlo vodit mile voje - boli to Kreonta zanima je li znala za proglas; znala je, ali joj je važniji božji zakon i dužnost ne boji se ranije smrti jer je ona ionako čeka prije ili poslije Zbor: od oca djevojka ima takvu divlju ćud Kreont ljut jer ga provocira priznanjem, želi vidjeti i Ismenu Antigona smatra kako bi je i narod podržao da ih nije strah kao i sam Eteoklo u Hadu se ne gleda tko je neprijatelj, a tko pravednik, svi se moraju sahraniti Antigona: Al' ne za mržnju, već za ljubav rodih se. Kreont: Pa siđi dolje, ljubi ih, kad ljubit već Ti moraš! Dok ja živim, ženska ne vlada! Ismena priznaje grijeh, želi umrijeti s Antigonom; Antigona je odbija jer nije bila tamo uz nju Kreont ih obje smatra ludima Ismena ga moli da poštedi Antigonu jer je Hemonova zaručnica (Kreontov sin) Kreont je smatra zamjenjivom, Had će biti taj koji će prekinuti njihovu svadbu odvode Antigonu u tamnicu STAJAĆA PJESMA: Zbor

-

blago obitelji koja nije osjetila jad, Labdakide samo je nesreće zadesila, sad i zadnji izdanak Antigonu i Ismenu svakome smrtnome čovjeku dolazi jad, volja Zeusa

Četvrti čin -

-

dolazi Kreontov najmlađi sin Hemon Moj oče, tvoj sam, mojim mislim' ravnaš ti, Sam dobre gajeć; a njih ja ću poslušat. Ta braka neću većma cijenit nijednog Neg' tebe, dokle dobar ti si meni vođ. pametna odluka: očeva odluka najvažnija loša žena u kući nije dobra stvar Da hladan to je zagrljaj, kad ljubom se U domu desi žena zla (rđav prijatelj) Kreont se zalaže za strogost prema svima jer će jedino tako biti red Pa zato nama branit treba naredbe, A nipošto podleći ženi; treba l' već, A ono rad'je nek muškarac izgna nas, Neg' da se kaže: slabiji od žena smo. Hemon pokušava urazumiti oca jer zna što se priča u gradu, nije pravedno tako nešto prema Antigoni želi mu ukazati na pogrešku, priznaje mu njegovu mudrost, ali ovo nije pametna odluka Al' i mudru nije nikakva Sramota učit svašta i ne pretjerat. I kod bujice zimi vidiš: drveće, Što njoj se poda, grane sebi očuva, A opre li se, s korijenom ga isčupa. Baš tako - tko ti konop jedru na lađi Pritegnuv čvrsto ni zere ne popušta, Taj s izvrnutom dalje plovi palubom. Stog srcem popuštaj, daj preinači to! Kreont kao malo dijete ne želi prihvatiti istinu (Hemon mlađi, on je tu da vlada gradom); naziva sina rđom nad rđomI; sin smatra kako ne poštuje božje zakone optužuje ga da je na Antigoninoj strani Ti rob si ženske želi pogubiti Antigonu pred Hemonom, Hemon odlazi bijesan Antigonu će baciti u jamu s malo hrane da se moli Hadu i uvidi svoju pogrešku STAJAĆA PJESMA: Zbor bog Ero i Afrodita se igraju s osjećajima Hemona

Peti čin -

zbor plače zbog Antigone TUŽALJKA: Antigona-Zbor obraća se narodu posljednji put, na putu prema Aherontu (rijeka u podzemnom svijetu preko koje su prelazili mrtvi) slavno i ponosno će umrijeti (zbor) Antigona se uspoređuje s božicom Niobom; Nioba je prije smrti izgubila djecu. Antigona braću; Nioba se pretvori u stijenu, Antigona ide u kameni grob sama odlazi u smrt bez prijatelja u životu i bez prijatelja u smrti Zbor: smjelo je izvela pravdu, ali ju je to i odvelo u smrt; plaća očeve grijehe sama i neudata ide u smrt zbog obiteljskog prokletstva Zbor: uništila ju je vlastita slobodna volja Kreont naređuje da je što prije odvedu Al' silno gajim nadu, da ću ocu svom, Kad dođem, draga doć, a draga, majčice, I tebi, - draga tebi, glavo bratina. Ta ja vas mrtve sama svojim rukama I oprah i uredih; na grob žrtvu vam Ja izlih, a sad, Poliniče, tijelo ti Sahraniv tvoje 'vakvu platu berem ja. on joj je bio jedina obitelj i ne vidi svoj grijeh u tome muči je što će sama i neudana u grob

-

Oj zemlje tebanske očinski grade I roda nam bozi, Ah vode me i ne odolijevam više! Oh, gledajte mene, glavari Tebe, Kćer kraljevsku, koja sama još ostah, - Što l' trpim a od kakvijeh ljudi, Jer svetu dužnost izvrših! STAJAĆA PJESMA: Zbor sudbine Danaje, Drijanta, Fineja

Šesti čin -

dolazak Tiresije na mjestu gdje mu dolaze ptice, čuje ljutite kliktaje pokuša žrtvovati pticu, ali iz nje ne sukne dim već padaju komadi mesa kosti iz bedara (dječak mu opisao jer je slijep) svi žrtvenici puni Polinika, Kreont kriv za to, ne mogu se moliti bogovima ludost je, a ne junaštvo ubiti mrtvog optužuje ga da laže Tiresija: proročanstvo: A zato osvetnice tebe vrebaju Erinije - bič skori Hada, bogova, Te ista ta će tebe stići nevolja!; smrad nepokopanih vladara palih pred Tebom se širi gradom Kreont zabrinut, Zbor ga savjetuje da ipak posluša Tiresiju i pokopa Polinika, šalje sluge na vidik (njegov grob), sam odlazi Antigoni STAJAĆA PJESMA: Zbor pjesma Bakhu

Sedmi čin -

Glasnik: prevrtljivost sreće Kreont bio sretan i spokojan, sad: Hemon se ubio zbog Antigonine smrti (Tiresija je dobro prorekao da će vlastitu krv proliti) Euridika (Kreontova žena) želi znati što se dogodilo prije posvećivanja Polinikova tijela pomolili se Plutonu i Hekati: Tad svetom vodom oprav ga Na granju svježem to, što osta, spalismo. I humak visok rodne grude naspemo, pred Antigoninim grobom plače Hemon, ubija se kad vidi oca Euridika odlazi bez riječi Kreont nariče dok mu nose sina, priznaje da je sve zbog njegove nerazboritosti, saznaje da mu je i žena mrtva