[max Weber] Protestantska Etika I Duh Kapitalizma

BIBLIOTEKA L O G O S

Uređuju

Jelena Berberović. Aleksa Buha, Spasoje Ćuzulan, Muhamed Filipović, Rasim Muminović, Vladimir Premec, Vanja SutJić i Abdulah &rčević

Odgovorni urednik Abdulah. Šarčević

MAX WEBER

PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZ,MA

»VESELIN MASLEŠA« - »SVJETLOST« SARAJEVO '

Naslov originala:

Max Weber GESAMMELTE AUFSATZE ZUR RELIGIONSSOZIOLOGIE J. C.. B. MOHR (PAUL SIEBECK). TOBINGEN. 1963.

S njemačkog preveo: Nika Milićević

Cl!' - JCatalopcija u publikaciji Narodna i uDivemtetska biblioteka BOSIIC i Hercegovine. Saajevo

UDK 2831289:17.02 33D.342.14

WEBER, Max

Protestantska etika i dub kapitalizma I Max Weber; (s njemačkoI preveo Nika MilI6evi4 - 2. Wl- Sarajevo: ..VeseJill Maslda4l: ..Svjetlost«, 1989. - 228 .tr,,; 20 CUl

Prevod djela: Gesammelte AufsItze 2Ur R.elJajoD5soziolo$ie I MaJ( Weber. - I. izd. 1968. - Biblio,.-arske bil,ielb uz tekst ISBN 86-21-00307....

I

PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA' l. PROBLEM Sadržaj: l. Konfesija i socijalni slojevi. Str. 5. 2. »Duh kapitaJizma«. Str. 17. 3. Luterova koncepcija poziva. Zadatak istraživanja. Str. 48.

1. •

v

J~dan po~led U ~~ofesionalnu statis~ik~

mjeSovIte zemlje neoblcno

često2

konfesi
pokazuje Jednu pOjavu o

I Objavljeno u Jaffeovom »Archiv fUr Sozialwissenschaft und Sozial· politik« (J. C. B. Mohr, Tubingen), sv. XX, XXII l 904,. odn. 1905. Iz obimne literature o toin pitanju ističem samo najiscrpnije kri~ike: F. Rilcbfahl. Kalvi· nismus und Kapitalisinus, Internationale Wochenschrift fUr Wissenschaft, Kunst und Technik, 1909, br. 39-43. K tome moj Članak: Antikritis~hes zuin )Geist« des Kapitalismus, »Archiv«, sv. XXX, 1910: Protiv toga opet Raohfahl na navedenom mjestu. (Nochmals »Kalvinismus und Kapitalismus«) 1910, br. 22-25, i k tome još moju »Antikritisches Schlusswort«, »Archiv«, sv. XXXL(Brentano u svojoj kritici, koju ću sada navesti, nije,.kako izgleda, ova posljednja izlaganja poznavao, jer ih u njoj ne n~vodi.) Iz neizbježno prili~no besplodne polemike protiv Rachf~hla, koji se - i s moje strane djenjen naučnik - ovdje upustio u jedno područje kojim zaista ne vlada, ja u ovo izdanje nisam unio ni~ta; nego sam samo iz svoje već spomenute antikritike dometnuo tek nekoliko dopunskih citata, nastojeći pri tome da umetnutim rečenicama ili napomenama ubuduće isključim sve mogUće ne.sporazume. - Dalje: W. Sombart u svojoj knjizi »Der Bourgeois« (Miinchen-Leip;. zig, 1913), na koju ću se u dClDjiin napomenama vratiti. Konačno: Lujo Brt:ntano u II ekskursu, u dodatku svom minhenskom svečanom govoru (u AkademiJi nauka 1913), o počecima modernog kapitalizma (»Die AnfAnge des ~odemen Kapi,t~ismus.(, objavljeno u Minhenu kao zasebno izdanje i pro-

6

MAX WEBER

kojoj se toliko puta u katoličkoj štampi i literaturi,l kao i na katoličkim zborovima Njemačke živo raspravljalo: više nego pretežno protestantski karakter kapitalističkog posjeda i preduzimaštva, kao i viših. kvalifikavanih slojeva radništva, a šireno raznim ekskursima.) I na ovu kritiku ću se vratiti čim mi se ukaže prilika, s naročitim napomenama. - Ostavljam svakome ko bi se (protivočeki­ vanja) za to zainteresovao da se uporedivanjem uvjeri u to da ja ni jednu jedinu rečenicu svog članka koja bi sadržavala bilo kakvu stvarno bitnu tvrdnju nisam brisao, tumačenjem preinačavao, ublažavao niti kakve stvarno odstupajuće tvrdnje dodavao. Za to nije postojao nikakav povod, a nastavak mog izlaganja primoraće one koji bi još uvijek sumnjali da se konačno u to uvjere, - Ova dva posljednja naučnika spore se jedan s drugim oštrije nego sa mnom. Brentanovu kritiku protiv djela W. Sombart: »Die Juden und das Wirtschaftsleben« ja stvarno smatram II mnogo čemu osnovanom, idi u mnogo čemu i jako nepravednom, bez obzira na to što ni Brentana nije dobro raspoznao ono što je u ovdje zasada izdvojenom problemu Jevreja presudno (o čemu kasnije). S teološke strane mogli su, povodom ovog rada, da se zabilježe mnogobrojni vrlo vrijedni pojedinaČni podsticaji, i on je, u cjelini, naišao na ljubazan i, pored u pojedinostima odstupajućih tvrdnji, ipak vrlo stvaran prijem - a to mj je tim vrednije što se ja ne bih nimalo čudio izvjesnoj antipatiji prema llačinu ovdje neizbježnog tretiranja ovih stvari. Ono što je teologu, privrženom svojoj religiji, na tome vrlo vrijedno, ne može, naravno, ovdje9a dade do svog prava. Mi često imamo posla - religiozno vrednovano - s jako spoljnjim i grubim stranama života religija, a i one su, dakako, postojale i često su, baš zato što su bile grube i spaljnje, spolja i najviše djelovale. Kao na jednu, pored njenog, inače, bogatog sadržaja, i za naš problem vrlo dobrodošlu dopunu i potvrdu, i ovdje još jednom ukratko - umjesto čdćeg navođenja uza sva pojedina mjesta - ukazujem na veliku knjigu E~ Trot:ltseh, Die Soziallehren der christlichen Kirchen und Gruppen (Tilbingen, 1912), koja s originalnih i širokorasponskih'stanovišta obraduje opću historiju etike akcidentalnog hrišćanstva. Autoru je pri tanie više stalo do nauke, a meni više do praktičnog djelovanja religije. " . 1 Odstupajući slučajevi objašnjavaju se - ne uvijek, ali često, - time što konfesionalnost radništva jedne industrije zavisi, naravno, na prvom mjestu od konfesije njene lokacije, odnosno regrutacionog područja njenog radništva. Ova okolnost često na prvi pogled pomjera sliku koju nam pružaju mnoge konfesionalne statistike - na priinjer~ Riljnske Prosije. Osim toga, brojke su,' naravno, samo pri obimnoj ~pecijalizaciji i pre.brojavanju pojedinih struka tačne. Inače ponekad vrlo krupni preduzimači, s isključivim radom »majstora«, bivaju strpavaniu kategoriju »poslovoda«. Ali je, prije svega, današnji »visoki kapitalizam« uopće, naročito s obzirom na široki nekvalifikovani donji sloj radništva, postao nezavisan od onih uticaja koje je konfesija u prošlosti mOlJa da vrši. Ali o tome kasnije. • Upor., na primjer, Si:helJ. Der Katholizismus als Prinzip des Fortschrittcs. Wilrzburg, 1897, str. 31.. - v. Hertling. Das Prinzip des Katholizismus und die Wissenschaft, Freiburg, 1899, str. 58.

PROBLEM

7

naročito višeg, tehnički ili trgovački obrazovanog personala modernih preduzeća. 4 Ne samo ondje gdje se konfesionalna razlika poklapa s razlikom u nacionalnosti. i time sa stepenom razvitk,a kulture, kao na njemačkom Istoku izmedu Nijemaca i Poljaka, nego gotoyo svuda gdje je uopće kapitalistički razvitak u vrijeme svog procvata imao odriješene ruke da stanovništvo prema svojim potrebama socijalno presloji i po strukama svrsta, - i što je to više bio slučaj, tim jasriije nalazimo onu pojavu izraženu u brojkama konfesionalne statistike. Dabogme da se mnogo jače učestvovanje protestanata (koje nadmašava njihov procentualni udio u cjelokupnom stanovništvu) u posjedu kapitala,5 u rukovodstvu i na gornjim stepenima rada u velikim modernim industrijskim i trgo ..ačkim preduzećima 6 ima. dijelom, da svede' na historijske osnove, koje leže daleko\u prošlosti i kod kojih .se konfesionalna pripadnost ne javlja kao uzrok ekonomskih pojava, nego, do izvjesnog stepena, kao njihova posljedica. Učestvo­ vanje u onim funkcijama koje pretpostavlja, dijelom. posjed kapitala, dijelom, skup odgoj, a dijelom, i većinoni, obac;ivoje, danas je vezano za posjed naslijeđenog kapitala ili, pak, za izvjesni imetak. A upravo je velik broj najbogatijih, po prirodi i saobraćajnom položaju srečnih i privredno najrazvijenijih oblasti Rajha, a naročito večina bogatih gradova. u šesnaestom vijeku. prešla na protestantizam. i posljedice toga su protestantima u ekonomskoj l?orbi za opstanak od velike ko..; risti. Ali onda nastaje historijsko pitanje: 2:ašto je ova, naroči­ to jaka predispozicija ekonomski najrazvijenijih oblasti izaz4. Jedan od mojih učenika je II svoje vrijeme temeljito obradio najiscrpniji statistički materijal koji mi o ovim stvarima posjedujemo: badensku konfe!ionalnu statistiku. Upor. Martin Offenbachet; Konfession und soziale Schicf1tung. Eine Studie uber die wirtschaftliche Lage der Katholiken und ProteS1anten in Baden Tiibingen und Leipzig, 1901. (knj. IV, sv. 5 političko­ ·ekonoll1skih l"'dSpraVa badenskih visokih škola). Sve činjenice i brojke, imesene dolje radi ilustracije. potiču iz ovog rada. . _... 'Na primjer, godine 1895. u Badenu ubrano je . aa svakih 1000 evan gel ika od kapital-rente 954.060 Mk na svakih 1000 katolika od kapital-rente . 589.000 Mk Jevreji s preko 4 miliona na 1000 marširati su, dabome, daleko na 'Vrhu., (Erojke po Offenbacheru na cit. mj. str. 21.) • O ovome (reba uporediti sve izvode Offenbacherovog rada. 71 za ovo podrobnija izlaganja za Baden u obadvije pIVe glave Offenbacheroyog rada.

8

MAX WEBER

vala crkvenu revoluciju? Ni tu odgovor nije nipošto jednostavan kao što bi se u prvi mah tako moglo pomisliti. Odbacivanje ekonomskog tradicionalizma sigurno se javlja kao"jedan momenat koji je sasvim bitno morao da potpomaže sklonost sumnji i u samu vjersku tradiciju i pobuni protiv tradicionalnih autoriteta uopće. Ali se pri tome ima da uzme u obzir nešto što se danas često zaboravlja: da reformacija nije značila toliko odstranjenje crkvene vladavine nad životom koliko, naprotiv, zamjenu dotadanjeg oblika te vladavine jednim drugim. I to zamjenu jedne vrlo zgodne, tada praktički malo osjetne, često samo još formalne vladavine beskrajno dosadnom i strogom reglementacijom čitava načina života, koje u najdalekosežnijoj mjeri zadire u sve sfere domaćeg i javnog života. Vladavinu katoličke crkve - »koja krivovjeree kažnjava, ali je prema grešnicima blaga«, kakva je ona ranije više nego danas bila, - podnose danas i narodi sa sasvim modernom privrednom fizionomijom,kao što su je podnosila najbogatija. ekonomski najrazvijenija područja koja je svijet na prekretnici 15. stoljeć~ poznavao. Vladavina kalvinizmll, kak-: va je bila na snazi u Zenevi i u Škotskoj u 16. stoljeću, u većem dijelu Nizozemske na prekretnici 16. i 17. stoljeća, u Novoj Engleskoj i, s vremena na vrijeme, II samoj Engleskoj II 17. stoljeću, bila bi za nas naprosto najnesnošljiviji oblik crkvene kontrole nad pojedincem koji bi se samo mogao zamisliti. Isto su tako nju osieća1i i široki slojevi starog palricijata tadašnjeg vremena u Zenevi, kao i u Holandiji i Engleskoj. Ne previše, nego premalo crkvenovjerske· vladavine nad životom, to je bilo ono što su upravo oni reformatori koji su se pojavili u ekonomski najrazvijenijim zemljama naJazHi da kude. Otkuda," pak, to da su tada· upravo ove ekonomski ~aj­ razvijenije zemlje i, kako ćemo još vidjeti, unutar svojih upravo tada ekonomski napredujućih »građanskih«· srednjih klasa, onu, tada im nepoznatu, puritansku tiraniju ne samo strpljivo podnosi1e nego i u njenoj odbrani razvijale jedno junaštvo kakvo su upravo građanske klase kao takve ranije rijetko, dok. kasnije nisu nikako, poznavale:. »the last of our heroismus« (»posljednje naše junaštvo«. _. prev. N. M.~. ka'ko ne bez razloga veli Carlyle. "" Ali dalje i naro:ito: j~če učestvovanje l?r9J~~1~nata u_ posj~d~"" ~~p"i~~l~ na ~~~2Y~!-i~~r#.~p_QI9~~iHi1l!:=(lnu~~r .mpdt;r-

PROBLEM

9

n~pIi"r~d~, kak() je rečem;>, može 4a~as, dijelolll.? da se rčl:~ mi ie j~dnQ§'~,!:Y!!~ k~.~Jm~H~d~~~. !1tibQY~~ hi~.tori~ki ~.teč~!1~, prosj~Čn.o .b.o1jeimmdnske_~n~bdjeveJ1Q.sJi, -aJi se, s druge strane, javljaju pojave kod ko.lih uzročna veza nesllmnjivo tako ne stoji. Tu spadaju, da samo navedemo neke, među ostalim ove: na prvom mjestu sasvim općenito, II Badenu kao i u Bavarskoj i, na primjer, u Ugarskoj, utvrdijiva razlika II vrsti više nastave koju katolički roditelji, nasuprot protestantskim roditeljima, obično daju svojoj djeci. To da postotak katolika među učenicima abiturijentima »viših« škola II cjelini znatno zaostaje 8 za njihovim skupnim udjelom u stanovništvu, pripisaće se, doduše, dobrim dijdO'm spomenutim stečenim imovinskim razlikama. Ali da i unutar katoličkih abiturijenata postotak onih koji izlaze iz modernih, specijalno za tehničke studije i industrijsko-trgovinska zvanja pripremnih i uopće za građanski privredni ži"ot odredenih i podesnih zavoda: realnih gimnazija, realnih škola, viših građanskih škola itd., opet upadljivo jače zaostaje9 za procentom protestanata, dok oni pretpostavljaju ono predobrazovartje koje pružaju humani s-

• Od stanovništva Badena bilo je 1895: 37,0% protestanata, 61,3% katolika, 1,5% Jevreja. Ali je konfesionalnost učenika na školama iznad osnovnih, koje se ne moraju obavezno pohađati, izgledala 1885/91 (prema Offenbacheru na cit. mj., str; 16) ovako: . Protestan- Katolici ti gimnazije realne gimnazije realne više škole realne škole više građanske škole

43%

69% 52% 49% 51%

Prosjek

48%

Jevreji

37%

'9,5% 9% 7% 11% 12%

42%

10%

46.% 31%

41% 40%

Potpuno iste pojave u Prusiji, Bavarskoj, Virtembergu, Elzasu, iLoreni, Ugarskoj (v. brojke kod OfTenbachera na cit. mj., str. 18. i d.). • V. brojke u prednjoj bilješci, prema kojima skupna katolička frekvencija srednjih škola, koja za jednu trećinu zaostaje iza kvote katoličkog stanovništva samo u gimnazijama (u suštini radi predobrazovanja za teološki studij), biva za nekoliko procenata prekoračena. Kao karakteristično, s obzirom na kasnija izlaganja, treba još istaknuti i to da u Ugarskoj kalvinisti u još jačoj mjeri pokazuju tipične pojave protestantske srednjoškolske frekvencije (Offenbacher na cit. mj., str. 19, primjedba na kraju).

MAX WEBER

10 tičke

gimnazije, - to je pojava koja time nije objašnjena, koja se, naprotiv. kao takva mora uzeti za objašnjenje neznatnog učeSIvovanja katolika u kapitalističkoj privredi. Ali je još upadljivije zapažanje koje pomaže da se neznatno učestvova­ nje katolika w kvalifikovanom radništvu moderne krupne industrije shvati.. Poznata pojava da tvornica svoju kvalifikovanu radnu snagu, u jakoj mjeri uzima iz podmlatka obrtnika, da ovima. dakle, prepušta obrazovanje svoje radne snage, pa im je poslije završenog obrazovanja oduzima, u znatno ja~oj mjeri se pokazuje kod protestantskih nego kod katoličkih pomoćnika. Drugim riječima, od zanatlijskih pomoćnika katolici pokazuju jaču sklonost da ostanu u zanatu, relativno češće, dakle, bivaju majstOJ;i .. ,ciok protestanti u relativno jačoj mjeri odJaze 'u tvornice, da 'bi tu zauzeli gornje stepene kvalifikovanog radništVa i industrijskog činovništva. 10 U ovim slučajevi­ ma uzročna veza leži nesumnjivo u tome što je popriinljena duhovna osobenost, i to ovdje religioznom atmosferom zavičaja i roditeljske kuće uslovljen pravac odgoja odredio izbor struke i dalje stručne sudbine. Ah je neznatno učestvovanje katolika u modernom privrednom životu tim upadljivije što je ono u protivrječnosti sa inače odvajkada, \I pa i dan,.danas, doživljavanim iskustvom: da nacionalne ili vjerske manjine, koje kao grupa »kojom ~e vJada« stoje prema drugoj grupi kao »vladajućoj«, svojim dobrovoljnim iIi nedobrovoljnim isključivanjem iz PQlitički uticajnih položaja, obično bivaju upravo u naročito jakoj ~j~ri tjerane ,na put privre~e i da ~j~~ovi ~ajdar~vitjji ~rip~d: mc] tu nastoje da zadovolje ambicIJe kOJe u drzavnoJ sluzbl ne mogu da se ostvare. Tako je to očevidno stajalo s Poljacima u Rusiji i istočnoj Pruskoj, koji su nesumnjivo ekonomski napredovali, - nasuprot Galiciji kojom oni vladaju, -,. tako je ranije biJo s hugenotima II Francuskoj pod Lujem XIV, s nonkonformistima i kvekerima u Engleskoj i - last not least - os Jevrejima odunazad dva milenija. Ali kod katolika u Njemačkoj mi od takvog djelovanja ne vidimo ništa, ili, barem, da.

I.

V.. dokaze kod Oftenbachera na dt. mj., str. 54 i tabele na kraju ra-

" Naročito dobro na kasnije W. Pettyja.

češće

citiranim mjestima u spisima ser

PROBLEM

ll

ništa što bi padal-o u oči; a ni u prošlosti oni ni u Holandiji ni u Engleskoj, u vremena kada su bili progonjeni ili samo tolerisani, nisu mogli da pok~u neki naročito istaknut ekonomski razvitak. Stoji, naprotiv, činjenica da su prQtestanti (osobito izvjesni pravci medu njima, koje ćemo kasnije naročito obraditi), kako kao vladajući tako i kao zavladani sloj, kako kao većina tako i kao manjina, pokazivali specifičnu sklonost za racionalizam, koja se kod katolika ni u jednom ni u drogom položaju nije mogla da zapazi niti se sada zapaža. II Razlog različitog držanja, dakle, mora da se traži p<;>glavito ~ trajnom unutarnjem karakteru, a ne samo u trenutnom spoljnjem istorijsko-političkom položaju konfesije":S Bilo bi nam, dakle, važno da najprije· ispitamo koji sli to elementi one osobenosti konfesija bili, Hi su i sada, koji su u gore opisanom pra'vcu djelovali ili, dijelom, još djeluju. Mogli bismo pri površnom posmatranju. i zahvaljujući izvjesnim modernim utiscima, biti u iskušenju da tu suprotnost formulišemo ovako: katolicizam bi sa svojom većom »otuđenoš . . II Jer prigodna egzempJifikaclja W. PettYja na primjeru IRSKE Ima vrlo jednostavan razlog: što se tamo protestantski sloj sastojao samo od zemljoposjednika - abSentlsta (koji ne žive na svom imanju - naportl. N.M.). Kada bi ona tvrdila nešto više,bi1abi (kako je poznato) pogrešna. kao što to dokazuje položaj »Skota-Iraca«. Tipičan odnos izmedu kapitalizma i protestantizma postojao je u IrskoL~ao i drugdje. (O »Skotima-Ircima« u Irskoj vidjeti C. A. Hanna. The Scotch-I rish, 2 sveska, New- York, Putnam) II To naravno ne isključuje aa je i taj položaj konfesija .lmao vrlo važne konsekvencije i. naročito, ne stoji ~ .protivrječnosti s time da je on, kako ćemo kasnije' 'izložiti. za razvitak čitave životne atmosfere tolikih protestantskih sekta bio od presudnog, i za njihovo učestvovanje u privrednom životu, retroaktivnog značenja. da su one predstavljale male' i stoga homogene ~a­ njine, kao štoje to. na primjer, kod strogih kalvinista, izuzev Ženevu i Novu Englesku. zapravo svuda. pa čak i ondje gdje su one politički vladale. bio. slučaj. - To ~to su se emigranti svih konfesija na svijetu: indijski. arapski.kineski, sirijski, fenički. grčki, lombardski. »cawerziški«. kao nosioci trgova~­ ke obrazovanosti visoko razvijenih zemalja. selili u druge zemlje - bilo je jedna sasvim univerzalna pojava. koja s našim problemom nema nikakve veze. (Brentano u svojoj raspravi, koju ćemo češće citirati. o »Oie Anrange des modernen Kapitalismus« ukazuje na svoju vlastitu porodicu. Ali - bankara stranog porijekla kao istaknutih nosilaca trgovaČkog iskustva i veza bilo je u sva vremena II svim zemljama,. Oni nisu nikakav specifikum modernog kapitalizma i na njih su protestanti - v. kasnije.:... gledali s' etičkim nepovjerenjem" DrukČije je to bIlo sa u Cirih doseljenim iokarnskiri1 protestantskim porodicama Muralt, Pestalozzi itd . , koje su u Cirihu uskoto pripadale nosiocima specifićno modernog kapitalističkog (industrijskog) razvitka

12

MAX WEBER

ĆU od svijeta«, sa asketskim crtama koje pokazuju njegovi najviši ideali morao svoje sljedbenike da odgoji za veću indiferentnost prema ovozemaljski m dobrima. Ovo obrazloženje i odgovara, u stvari, danas uobičajenoj popularnoj shemi ocjenjivanja obadviju konfesija. S protestantske strane služe se ovim shvatanjem za kritikovanje onih (stvarnih ili tobožnjih) asketski h ideala katoličkog načina života, a s katoličke strane odgovaraju predbacujući im »materijalizam«, koji je posljedica po protestantizmu izvršene sekularizacije svih životnih sadržaja. I jedan moderni književnik je smatrao da suprotnost koja se javlja u držanju jedne i druge konfesije prema privrednom životu treba formulisati ovako: »Kato1ik je... mirniji; s manjim smislom za privređivanje, on na jednu što je mogućno bezbjedniju karijeru polaže više, makar i s manjim prihodom, nego na kakav opasan, uzbudljiv život, koji, eventl}aino, donosi časti i bogatstva. U~arodu se šaljivo kaže: ili dobro jesti ili mimo spavati. U ovom slučaju pro!est..ant voli da jede dobro. dok katolik hoće mirno da spava.«14 U stvari, s tim»htjeti dobro jesth< može ta motivacija da bude za crkveno indiferentniji dio protestanata ll, Njemačkoj j za sadašnjost, doduše, nepotpuno, ali ipak barem djelimice tač­ no karakterisana. Ali ne santo da su stvari u prošlosti stajale sasvim drukčije: za engleske,holandske i američke puritance bila je, kako je poznato, karakteristična upravo suprotnost od »svjetske radosti«, i to, kao što ćemo još vidjeti, jedna od njenih za nas najvažnijih karakteniih crta. Već je, na primjer, francuski protestantizam onaj karakter koji je k.alvinističkim crkvama uopće, a naročito onim »pod krstom~( za vrijeme vjerskih borbi, svuda bio utisnut- vrlo dugo čuvao i II izvjesnoj mjeri do danas sačuvao. On je ipak, - ili, kako ćem9 se još pitati, možda upravo stoga? ,. . " kako je poznato, bio jedan od najvažnijih nosilaca privrednog i kapitalističkog razvitka Francuske, i to je on, u maloj mjeri II kojoj je progonjenje to dopuštalo, i ostao. Ako tu ozbiljno~t i jak() prevladivanje vjerskih interesa u načinu života hoćemo da nazov~mo »otudenošću od svijeta«, onda su francuski ka/vinisti bili, a i sada su otuđeni od svijeta u najmanju ruku toliko kao, na primjer, sjevernonjemački katolici, kojima je katoli~izam, bez ikakve

,. Dr Offenbacher na cit. mj..• str. 68.

l3

sumnje, tako stvar srca kakQ nije nijednom drugom narodu na svijetu. Onda se i jedni i drugi u istom pravcu razlikuju od preovlađujuće vjerske stranke: od francuskih katolika, koji su u svojim donjim slojevima puni životne radosti, a u svojim gornjim. slojevima direktn
IS Neobično fine napomene o karakterističnoj osobenosti konfesija u Njemačkoj i Francuskoj i o ukrštavanju ovih suprotnosti s drugim kulturnim elementima. u elzaškoj borbi nacionaliteta nalaze se u iz~nom ~pisu W~

Wittich. Deutsche und franz6sische Kultur im Elsass (I1lustrierte. Elsass. Rundschau. 1900. objavljeno i kao separat)..

14

MAX WEBER

objašnjenja otkazuje ondje gdje se virtuozan kapitalistički poslovan smisao u istim licima i ljudskim grupama poklapa s najintenzivnijim oblicima jedne pobožnosti koja prožimlje i uređuje čitav život, a ovi slučajevi nisu tek usamljeni, nego su upravo zn~čajna oznaka za čitave grupe historijski najvažni· jih protestantskih crkava i sekta. Ovu kombinaciju pokazuje naročito kalvinizam. gdje se god on poja vio. 16 Koliko god da je on za vrijeme širenja reformacije u bilo kojoj zemlji (kao uopće bilo koja od protestantskih konfesija) malo bio vezan za koju odredenu pojedinu klasu, ipak je karakteristično i II izvjesnom smisl.J»tipično«, na primjer, to da su II francuskim htigenotskirn crkvama odmah monasi i industrijalci (trgovci. obrtnici) medu prozelitima, numerički naročito jako bili zastupljeni i, osobito u vremenima progona, ostali zastupljeni. 17 Već su Španci znali da »krivovjerstvo« (tj. kalvinizam Nizozemaca) »unapređuje trgovački duh«, i to potpuno odgovara shvatanjima koja je W. Petty iznio u svojoj raspravi o osnovama kapitalističkog poleta II Nizozemskoj. Gothein l8 kalvinističku dijasporu s pravom naziva »rasadnikom kapitalističke privrede«.'Q Ovdje bi se nadmoćnost francuske i hol. Onda naravno, to ima da glasi: ako je u odnOsnom područJu uopće. postojala mogućnost kapitalističkog razvoja . " Vidi o tome, na primjer. Dupin de St. Andre. L'ancienne egJise reformee de Tours . Les membres de l'eglise (Bull. de la soc. de rhist~ du Protest. 4. s. t.. 10). I ovdje bi se opet mogao - a naročito katoličkim ocjenjivači­ ma ova misao će biti bliska - prohtjev za emancipacijom od inanastirske i uopće crkvene kontrole smatrati za pokretački motiv. Ali se tome. ne protivi samo sud i savremenih im protivnika (uključujući Rabelaisa) nego to pokazuju~ na primjer, dvoumice savjesti prvih nacionalnih hugenotskih sinoda (na primjer, l. Synode, C. partic. quo 10 kod Aymon, Synod. Nat. p. 10) da li jedan bankar može da bude starješina crkve, pa, uprkos Kalvinovom nedvosmislenom stavu, i stalna raspravljanja na nacionalnimsinodima o dopuštenosti uzimanja kam2ta prilikom pitanja od strane pretjerano savjesnih članova zajednice, u ćemu su jako učestvovali na tome zainteresovani krugovi, a istovremeno i to da nije mogla. biti mjerodavna želja da se »usuraria pravitas« (»Iihvarstvo« - prev. N. M.) vrši bez kontrole ispovijedi. (Isto to u Holandiji. Kanonska zabrana kamata ne igra, da to izričito naglasimo, u ovim ispitivanjima uopće nikakvu ulogu..) JI W. G. des Schwarzwaldes. I. 67 . lO U vezi s tim kratke Sombarto"'e napomene u »Der moderne Ka,. pitalismus«, I izd., str 380. Kasnije je, na žalost, Sombart u najstabijem, po mom mišljenju, s obzirom na ove partije, od svojih većih djela (»Der Bour-

PROBLEM'

15

landske privredne kulture. iz koje je ova dijaspora proizišla. mogla smatrati kao odlučujući činilac. ili. pak, i kao snažan uticaj izgnanstva j istrgnutosti iz tradicionalnih životnih odnosa/o Samo u Francuskoj, kao što je poznato iz Colbertovih borbi, stvar je II sedamnaestom stoljeću stajala iSlO tako. A~s­ trija je, štaviše, - o drugim zemljama da ne govorimo - od prilike do prilike protestantske tvorničare direktno uvozila. Ali izgleda da sve protestantske denominacije ne djeluju u tom pravcu isto tako jako. Kalvinizam je to, kako izgleda, či­ nio i u Njemačkoj: »reformirana« konfesija 21 izgleda da je, u Vupertalu kao i drugdje, II poređenju s drugim vjeroispovijestima, bila korisna po razvitak kapitalističkog duha. Korisnija nego, na primjer, luteranstvo. što izgleda22 da pokazuje geois«. Miincben, 1913) - pod uticajem jednog spisa F. Kellera (Unternehmung und Mehrwert, Schriften der Gorres-Gesellschaft, 12. sv.). koji uprkos tolikim dobrim (ali u ovom pogJedu ne i novim) napomenama, ostaje ispod nivoa drugih mQderno-apologetskih katoličkih radova - zastupao jednu potpuno promašenu »tezu«, na koju ćemo se uzgred navraćati . •• Jer je potpuno utvrdeno da sama činjenica promjene zavičaja pri radu spada u najmoćnija sredstva njegoveintenziflkacije (upor. i na str. I I. napomenu 13). Ista ona poljska djevojka koju u njenom zavičaju nikakVim izgledima na zaradu nije bilo mogućno istrgnuti iz njene tradicionalističke lijenosti upadljivo mijenja čitavu svoju narav i može da bude bezmjerno iskoriščavana kada kao strani radnik radi u tuđini. Kod talijanskih putujućih radnika pokazala se sasvim ista pojava. Da ovdje nipošto nije odlučan čini­ lac samo odgojni uticaj ulaska u višu »kultumu sredinu« - koliko god on u tome. naravno. učestvuje -. pokazuje se u tome što ista pojava nastupa i ondje gdje je - kao u poljoprivredi - vrsta zanimanja potpuno ista kao i u zavičaju i gdje smještaj u kasarnama za putujuće radnike itd .. uslovljava. štaviše; privremen pad na jedan nivo životnog standarda kakav se u zavičaju nikada ne bi mogao podnijeti. Sama činjenica rada u okolnostima sasvim drukčijim od onih običnih lomi ovdje tradicionalizam i djeluje »odgojno«. Jedva da je potrebno natuknuti koliko američkog ekonomskog razvitka počiva na ovakvim djelovanjima. za staro doba potpuno slično značenje babilonskog izgnanstva za Jevreje može se na natpisima, tako teći. rukama opipati, a isto to važi. na primjer. za Parse. - Ali za protestartte. kao što to več pokazuje Qče­ vidna razlika u ekonomskoj osobenosti puritanskih koloriija Nove Engleske prema katoličkoj Maryland. episkopalističkom Jugu i interkonfesionalnom R1t..Qd.~l~landu. uticaj njihove vjerske osobenosti igra. sasvim očevidno, ulogu kao samostalan faktor, sličan kao u Indiji kod džama. ZI Ona je, kao štQ je poznato, u većem dijelu svojih oblika. više ili manje umjereni kalvinizam ili cvinglijanizam. . JZ U gotovo čisto luteranskoQnHamburgulkjedini imetak koji seže do u 17. stoljeće imetak jedne poznate reformirane porodice (prijateljsko obavještenje prof. A. Wahla).,

16

MAX WEBER

uporedivanje u velikom kao i u malom, naročito u Vupertalu. Za Skotsku je Buckle, a od engleskih pjesnika naročito Keats, ove veze naglašavao.:u , Još eklatantnija je veza, na što se isto tako treba samo podsjetiti, vjerskog regulisanja života s najintenzivnijim razvitkom poslovnog smisla kod čitavog mnoštva upravo onih sekta čija je »životna povučenost« postala isto tako poslovična kao i njihovo bogatstvo: naročito kodkvekera i menonita. Uloga koju su prvi igrali u Engieskoj i Sjevernoj Americi dopaJa je drugima u Nizozemskoj i Njemačkoj. To što je u samoj istočnoj Pruskoj Fridrih Viljem I menonitima, uprkos njihovom apsolutnom odbijanju da služe vojsku, kao neophodno potrebnim nosiocima industrije,ostavio na volju, samo je, ali svakako, uz osobenost ovog kralja, jedna od najjačih među tolikim dobro poznatim činje~ nicama kor to iIustruje. Da je, konačno, i za pijeti$te isto tako važila2 ", kombinacija intenzivne pobožnosti sa isto tako jako razvijenim poslovnim smislom i uspjehom, dovoljno je poznato - treba se samo podsjetiti na rajnske odnose i na Calwa; - stoga, da u ovim, i onako tek provizornim izlaganjima ne gomilamo više primjere. Jer već i ovo nekoliko njih pokazuje jedno: da su »quh rada«, »duh napretka«, ili kako se on, inače, sve ne zove, čije su buđenje toliki skloni da pripisuju protestantizmu, ne smije, kao što se to danas obično dešava, da shvati kao »životna radost« ili bilo kako drukčije u »)prosvjetite1jskom« smislu. Stari protestantizam Lutera, Kalvina, Noksa, Voeta imao je s onim što se danas naziva »napretkom« vrlo malo veze. Prema čitavim' stranama modernog života, bez kojih danas najekstremniji vjernik ne bi više volio u )) Novo«. dakle. nije to što se ovdje utvrđuje ta veza, o kojoj su, meostalim, raspravljali Lavaleye, Matthew Arnold, nego, naplotiv, potpuno neosnovana sumnja u nju. Treba je objasniti. . 2. To, naravno, ne isključuje činjenicu da su se oficijelni pijetizam. kao i drugi vjerski pravci, patrijaiha1istički raspoloženi, izvjesnim naprecima kapitalističkog privrednog uredenja - na primjer, prelasku s kućne industrije na tvornički sistem - kasnije suprotstavljali. Upravo ono za čim je neki vjerski pravac kao za idealom težio i ono što je njegov uticaj na način života njegovih sljedbenika faktički izvršio -treba oštro odvajati. kao što ćemo još često vidjeti. (O specifičnoj radnoj sposobnosti pijetističkih radnih snaga nalaze se primjeri kOje sam ja iznio iz jedne vestfalske tvornice u napisu: »Zur Psychophysik der gewerblichen Arbeit, Archiv f. Soz., sv. XXVIII, str. 263. i d . više puta).

đu

17

PROBLEM

da bude, stajao je on direktno neprijateljski nastrojen. Ako, dakle, uopće treba da se nađe unutrašnja srodnost određenih karakteristika staroprotestantskog duha i modeme kapitalističke kulture, mi, htjeli - ne htjeli, moramo pokušati da je ne tražimo u njegovoj (tobožnjoj) više-manje materijalističkoj ili, pak, antiasketskoj »životnoj radosti«, nego, naprotiv, u njegovim čisto vjerskim crtama. - Montesquieu kaže (Esprit j des lois, knj. XX, gl. 7) o Englezima da su oni »od svih naroda na svijetu u tri važne stvari najdalje dotjerali: u pobožnos;.1 ti, u trgovini i u slobodi«. Da, možda, njihova nadmoćnost na području privrede - i, što spada u drugu jednu vezu, njihova sposobnost za slobodarske političke institucije - ne stoji u vezi sa onim rekordom pobožnosti koju im Montesquieu pripisuje? Čitavo jedno mnoštvo mogućih veza, tamno osječano, iskrsava odmah pred nama čim pitanje tako postavimo. Mo.rače nam, upravo, biti zadatak da ono što pred nama ovdje nejasno lebdi formuliramo toliko jasno koliko je to, pri neiscrpljivoj raznovrsnosti koja se krije u svakoj historijskoj pojavi, uopće moguće. Ali da bismo to mogli, moramo područje nejasnih općih predstava kojima smo dosad operirali bezuslovno da napustimo i da pokušamo prodrijeti u karakteristič­ nu osobenost i razl~ke onih velikih svjetova vjerskih misli koji su nam historijski dati u razn1m vidovima hrišćanske religije. Ali je, prije ~oga, potrebno još nekoliko napomena: na, prvom mjestu o osobenosti objekta o čijem se istorijskom objašnjenju radi; a onda o smislu u kojemu je takvo jedno objašnjenje u okviru ovih ispitivanja uopće moguće.

2. U naslovu ove studije upotrijebljen je pojam koji zvuči ponešto pretenciozno: » Duh kapitalizma«. Sta da se pod tim razumije.? Pri pokušaju da s~ o .to~e da t~koneš~~1o~y! »)defimcIJa« odmah se pokazu IZVjeSne teskoće!tlfoje;teze"u·1)l~ ti svrhe tog ispitivanja. o." .~ Ako se uopće može naći kakav predmet za" kQJl l:5t;:/PQ primjeni one oznake mogao pasti u dio ma' kakav smisao'-~to .-q

2 - PROTESTA:-OTSKA ETIKA J DlJH KAPITALIZMA

18

MAX WEBER

onda može da bude samo jedan »historijski individuum«, tj. kOD,lpleks veza u povjesnoj stvarnosti, koje mi, imajući uvidu njihovo kulturno značenje, pojmovno sastavljamo u jednu cjelinu. Ali se takav jedan historijski pojam, pošto se sadržajno odnosi na jednu, u svojoj individualnoj osobenosti vrlo značajnu pojavu, ne može definirati (njemački »ogrartičiti«) po shemi: »genus proximum, differentia specifica«, nego on mora da se postupno komponuje od svojih pojedinih sastav· nih dijelova, koji treba da se uzmu iz povjesne stvarnosti. Stoga konačna pojmovna definicija ne može da stoji na početku, nego mora da stoji na kraju ovog ispitivanja; imaće, drugim riječima, tek u toku pretresanja, i kao njegov bitan rezultat, da se pokaže kako da se ono što mi ovdje pod »duhom« kapitalizma razumijemo formulira najbolje, tj. za aspekte koji nas ovdje interesuju najadekvatnije. Ovi,. pak, as· pekti (o kojima će još biti govora) nisu jedino mogući aspekti pod kojima se one historijske ~pojave koje posmatramo mogu analizirati. Drugi aspekti posmatranja ovdje bi, kao i pri svakoj historijskoj pojavi, dali druge crte kao »bitne«: - iz čega odmah slijedi dase pod »duhom« kapitalizma ne može i ne mora nužno da razumije samo ono što bi nam s.e. pokazalo kao za naše shvatanje u tome bitno. To upravo leži u biti »historijskog stvaranja pojmova«, koje za svoje metodske svrhe ne nastoji da stvarnost uklopi uaspektne rodne pojmove, nego da je uvrsti u konkretne genetičke veze oduvijek i neizbježivo specifično individualne obojenosti. Ali ako ipak ima da se utvrdi objekt o čijoj se analizi i objašnjenju radi, to onda ne može da se radi o kakvoj pojmovnot definiciji,. nego zasada samo o proyizomo~ i~ustraciji onoga sto se ovdje pod»duhom« kapltahzma mIslI. Takva ilustracija je, u stvari, radi obavještenja o predmetu ovog ispitivanja neophodno potrebna, pa ćemo se zato držati jednog dokumenta onog )duha« koji ono do čega nam je ovdje,pa prvom mjestu stalo sadrži u gotovo klasičnoj čistoti, a ipak istovremeno pruža prednost da nelila nikakve direktne· veze s religijom, da je; dakle, - za našu temu - »bespredra:sudan«: »Sjeti se da je vrijeme novac; ko bi svojim radom mogao dnevno da stekne deset šilinga, a pola dana ide u šetnju ili Ijenstvuje

19 u svojoj sobi, taj ne smije, makar za svoje zadovoljstvo izdao samo šest pensa, da računa samo to, on je pored toga izdao, ili upravo ba· cio, još pet šilinga. Sjeti se da je kredit novac. Ako neko ostavi svoj novac, pošto se on imao isplatiti, kod mene da stoji, on meni poklanja interes ili onoliko koliko ja za to vrijeme ~ogu time da otpočnem. To iznosi znatnu svotu kad čovjek ima dobar i velik kredit i dobro ga upotrijebi. Sjeti se da je novac oplodJjive j rodne prirode. Novac može da stvara novac, a izdanci mogu da stvaraju još više, i tako dalje. Od pet šilinga u prometu nastaje šest, a dalje u prometu već ih je sedam i tri'pensa, i tako dalje, sve dok od njih ne bude stotina funti sterlinga. Sto ga je više, tim više novac u obrtanju stvara, tako da korist biva sve veća i veća. Ko ubije krmaču, uništi čitavo njeno potomstvo sve do hiljaditog koljena. Ko smakne pet šilinga, ubije (!) sve št.o se time moglo da proizvede: čitave kolone funti sterlinga. . Sjeti se da je - po poslovici - dobar platiša gospodar svačije kese. Ko je poznat po tome što tačno u obećano vrij~me plaća, taj II svako doba može da uzajmi sav onaj novac koji njegovim prijateJjima nije baš potreban. To je ponekad od velike koristi. Pored marljivosti i umjerenosti napretku mlada čovjeka usvijetu ništa ne doprinosi toliko koliko tačnost i pravednost u svim njegovim poslovima. Stoga nemoj nikada pozajmljeni novac da zadržiš jedan sat duže nego što siobećao, da ti ljutnja zbog toga zauvijek ne zaveže prijateljevu kesu. Covjek mora da pazina najneznatnije stvari koje imaju uticaja na njegov kredit. Udarac tvog čekića koji tvoj vjerovnik čuje u pet sati ujutro ilr u osam sati navečer zadovoljava ga šest mjeseci; ali ako te vidi za bilijarom ili ti čuje glas u krčmi, on će te odmah opomenuti na dug i tražiti svoj novac prije nego što ga budeš imao na raspolaganju. Osim toga, to pokazuje da dobro pamtiš svoje dugove, omogućava ti da se pojavljuješ i kao tačan i kao pošten čovjek i poveća­ va ti kredit. Cuvaj se toga da sve što posjeduješ ne smatraš svojim vlasništvom i da prema tome ne živiš. U tu obmanu dospijevaju mnogi ljudi koji uživaju kredit. Da bi se od toga sačuvao, vodi tačan račun o svojim izdacima i o svojem prihodu. AkQ se potrudiš da paziš na pojedinosti, to će imati sljedeću dobru posljedicu: otkrićeš kakvi ~ve čudesno maJi izdaci narastaju u veliJc:e svote i primijeti ćeš šta se sve moglo uštedjeti j šta se ubuduće može da uštedi... Za šest L godišnje ti možeš'da se služiš svotom oa IOO.t. pod pretpostavkom da si čovjek s poznatom okretnošću i poštenjem. Ko dnevno uzalud potroši jedan groš. taj godišnje potroši uzalud 6,(, a

20 to je

MAX WEBER već

cijena da bi se mogao služiti svotom od 100.!. Ko dnevno dio svog vremena u vrijednosti od jednog groša (a to može biti samo nekoliko minuta), taj s dana na dan gubi preimućstvo da se godišnje služi svotom od 100.!. Ko uzalud straći vrijeme u vrijednosti od 5 šilinga, taj izgubi 5 šilinga koje je isto tako mogao baciti u more. Ko izgubi 5 šilinga, taj rie izgubi samo tu svotu nego i sve što se time u obrtu moglo da zaradi, - što, ako mlad čovjek doživi dublju starost, naraste na vrlo znatnu svotu.« straći

Čovjek koji nam ovim rečenicama propovijeda -- istim onim rečenicama kojima se kao tobožnjem simbolu jenkijevske vjere ruga Ferdinand Kiimberger u svojoj, duhom i otrovom kiptavoj »slici američke kulture«1 - to je Benjamin Franklin. 2 Da je to duh kapitalizma koji iz tog simbola vjere na tako karakterističan način govori, II to niko neće posumnjati, kao što i ne treba tvrditi da je u tome sadržano sve što se pod tim »duhom« može darazumije~ Zadržimo li se još malko na ovom mjestu, čiju filozofiju Kiimbergerov »Amerikamtider« sažima ovako: »Od goveda se pravi loj, a od ljudi novac!« -- u ovoj »filozofiji škrtosti« pašče nam u oči, kao osobenost, ideal kredita dostojnog poštenjaka, i prije svega: misao obaveze pojedinca prema interesu pretpostavljenom kao svrha samom sebi, za povećanje svog kapitala. U stvari, to što se ovdje ne propovijeda jednostavno životna tehnika, nego jedna osobena »etika« čije kršenje se ne tretira samo kao ludost nego kao jedna vrsta zaboravljanja dužnosti, to, prije svega, pripada suštini stvari. Ne uči se tu samo »poslovnoJ okretnosti« - tako nešto se i onako često nalazi, - tu se ispoljava etos, i to nas upravo u tom kvalitetu zanima. • ))Dcr AmerikamOder« (Frankfurt, 1855), kao što je poznato~ pjesnič­ ka je parabola LensIlovih iUnčričkihutisaka. Ta knjiga se kao umjetničko djelo danas poncAto teško može da čita, adi je ona kao dokumenat (danas već davno izblijedjelih) suprotnosti njemačkog i· američkog osjećanja, a može se reči i ooog unutrašojeJ života koji je od njemačke mistike srednjeg vijeka njemačkim katolicima l protestantima, uprkos svemu, ostao. zajednički - prema puritansko-kapitalističkoj djelotvornoj snazi prosto naprosto nenadmdna. - Kt1rnbergerov pOnešto slobodan ptevodFranklinovih traktata ovdje je torip-ran prema originalu. • Posljednji pasus iz: Necessary hints to those that would be rich (napisano 1736), ostalo iz: Advice to a young tradesman (1748), Works ed. Sparks. Vol. II. p. 87.

PROBLEM

21

Kada Jakob Fugger jednom poslovnom kolegi koji se povukao u mirovinu i njega nagovara da to isto učini, jer je dosta stekao, pa treba i druge pustiti da stič~, to predbacuje kao »malodušnost« i odgovara: »da on (Fugger) ima drukči­ je sh.vatanj~, ~a hoće d~ st!če dok god .mož:«/ - to se )~du~« te iZjave ocevtdno razllkuJc od Franklma: sto se tamo JavlJa" kao izliv trgovačke smjelosti i lične, moralno indiferentne, sklonosti, to ovdje poprima karakter jedne ctički obojene životne maksime. U ovom specifičnom smislu upotrebljava se ovdje pojam »duh kapitalizma«.s Naravno, modernog kapi·ializma. Jer da je ovdje riječ samo o ovom zapadnoevropsko.,. -američkom kapitalizmu, to se pred tim pitanjem razumije samo od sebe. »Kapitalizam« je postojao u Kini, Indiji, Babilonu, II antici i li srednjem vijeku. Ali mu je, kao što ćcmo vidjeti, nedostajao upravo onaj osobcni etos. . Svakako da su sve Franklinove moralne opomene utilitaristički upraVljene: poštenje je korisno jer donosi kredit; tačnost, marljivost i umjerenost isto tako, i zato su one kreposti: iz čega bi, medu ostalim~ slijedilo da bi ondje gdje, na 3 Sombart je ovaj citat stavio kao moto odjeljku »Genesis des KapitaIismus« (Der modeme Kapitalismus. I izd .• sv. 1., str. 193, upor. isto, str. 390). 4 Sto, razumije se, ne znači da je Jakob Fugger bio moralno indiferentan i lreligiozan čovjek., niti da se etika Benjamina Franklina u onim rečeni­ cama uopće iscrpljuje. Ne bi, zaista, bili potrebni Brentanovi citati (»Die Anfange des modernen Kapitalismus«, Miinchen, 1916, str. 150, i d.) za to da bi se taj dobro poznati filantrop zaštitio od toga da ga neko krivo shvati, kao što to, izgleda, Brentano meni pripisuje. Problem je, obratno, upravo u tome: kako je takav jedan filantrop upravo ove rečenice (čiju je osobito karaktenstičnu fonnaciju Brentano propustio da reproducira) mogao da iznese u stilu kakva moraliste'! , Na tome ovdje počiva, nasuprot Sombartu, drukčije postavljanje problema. Kasnije će se ispoljiti vrlo znatno praktično značenje te razlike. Neka već ovdje bude napomenuto da Sombart ovu etičku stranu kapitalistič­ kog preduzimača nije nipošto ostavio nezapaženom. Samo što ona U njegovu misaonom kontekstu izgleda kao nešto izazvano kapitalizmom. dok mi ovdje za svoje svrhe moramo uzeti u obzir obratnu hipotezu. Konačno se može zauzeti stav tek na završetku ovog ispitivanja. Za Sombartovo shvatanje upor. na nav. mj .. , I. str. 315,380 itd. Njegov tok misli nadovezuje se ovdje na sjajne slike u Simmelovoj »Philosophie des Geldes« (posljednje poglavlje). Na njegovu polemiku protiv mene, iznesenu u njegovom spisu ))Bourgeois«, ja Ću se još navratiti .. Na ovom mjestu mora, prije svega. svako iscrpnije raJ~ pravljanje da bude ostavljeno za docnije.

22

MAX WEBER

primjer, privid poštenja isto tako služi, on morao da bude dovoljan i da bi u Franklinavim očima nepotreban višak te kreposti, kao neproduktivno rasipanje, morao da bude za osudu. I st~amo: ko u njegovoj autobiografiji bude čitao priču o njegovom »obraćaju« na one kreposti 6 ili, uz to, njegova izlaganja o koristi koju strogo održanje privida umjerenosti, namjernog zapostavljanja ličnih zasluga za postizanje općeg priznanja' ima, taj nužno mora doći do zaključka da su, po Franklinu, one kreposti, kao i sve druge, samq utoliko kreposti ukoliko su in concreto pojedincu korisne, i da je surogat samog privida dovoljan svuda gdje on isto tako služi: jedna za strogi utilitarizam stvarno neizbježna konsekvencija. Ono što Nijemc~ II američkim krepostima obično osjećaju kao »licemjerstvo«, izgleda da se ovdje može uhv~titi in flagranti. - Samo što II stvarnosti nipošto stvari ne stoje tako. Ne samo karakter Benjamina Franklina, kakav on upravo u ipak rijetkom poštenju njegove autobiografije izlazi na vidjelo nego i okolnost da on i samu činjeni-cu što je »korisnost« kreposti razabr~o svodi na otkrivanje B9ga, koji ga je time htio opredijeliti za krepost, pokazuju da tu ima još nešto drugo, osim ukrasa čisto egocentričnih maksima. Inače je, prije svega, »summum bonum« ove »etike«: sticanje novca, i sve više novca, uz najstrože izbjegavanj~ svakog prirodnog uživanja, • U njemačkom prevodu : »Ja sam se konačno uvjerio da su istina. poštenje i iskrenost u ophođenju između čovjeka i čovjeka od najveće važnosti za našu životnu srećl,l, pa sam od tog trenutka odlučio, i tu odluku zapisilo u svoj dnevnik. da ih se doživotno držim. Otkrivanje kao takvo nije kod mene stvarno imalo nikakve važno$ti, nego sam ja bio mišljenja da su nam, iako izvjesne radnje nisu rdave samo zato što ih objavljeno učenje zabranjuje, ili, pak, dobre zato što ih ono propisuje, - s obzirom na sve okolnosti, one radnje zabranjene vjerovatno samo zato što su po svojoj prirodi štetne, ili, pak, zato što su nam, pošto su blagotvorne, prepomčene.« " »Ja sam se lično što više povlačio u pozadinu i tvrdio da je to« - 1I:lime,od J\jega pokrenuto stVaranje jedne biblioteke -»preduzeCe ,izvjesnog broja prijatelja' koji su me zamolili dt' obilazim ljude koje oni smatraj~ prijateljima čitanja l preporučujem im ga. Na'taJ naČIn je moj p()sao glatko napredovao, i ja sam ~e poslije u takvim prilikama uvijek služio tim postupkom, koji poslije svojih čestih uspjeha mogu iskreno da preporučim. Trenutno mala žrtva samoljublja, koja se pri tome prinosi, kasnije se bogato isplati. Ako izvjesno vrijeme ostane nepoznato kome prava zasluga pripada, neko će se ohrabriti da tu zaslugu prisvoji. i onda će sama zavist biti sklona da orio m prvom oda priznanje, istrgnuvši ona pera, kako bi ih vratila njihovom zakonitom vlasniku.«

PROBLEM

23

sticanje tako potpuno lišeno svih eudemonističkih, ili čak hedonističkih, vidova, mišljeno kao samosvrha tako čisto da izgleda kao neš~o, prema »sreći« ili »koristi« pojedinog individuuma, svakako sasvim transcendentno i apsolutno iracionalno. 8 Sticanje se prema čovjeku postavlja kao svrha njegova života, a ne više kao sredstvo za zadovoljenje njegovih materijalnih životnih potreba. Ovaj, za prirodno osjećanje naprosto besmislen, preokret takoreći »prirodnog« stanja stvari sasvim očevidno je isto tako bezuslovno glavni motiv kapitalizma kao što je on stran čovjeku koji nije dirnut njegovim dahom. Ali u tom preokretu istovremeno postoji jedan niz osjećanja koji se usko dodiruje s izvjesnim religioznim predstavama. Ako, naime, upitamo zašto da se »odčovjeka pravi novac«, onda na to Benjamin Franklin, iako sam konfesionalno bezbojan tdeist, u svojoj autobiografiji odgovara jednom izrekom iz Svetog pisma, koju mu je,kako on veli, njegov ~trogo kalvi!1istički otac u mladosti stalno utuvljivao : »Jesi li vidio čovjeka ustaoca u njegovom poslu, taj će stajati pred kraljevima«.9 Sticanje novca - ukoliko se ono dešava na legalan način - unutar modernog privrednog života rezultat je i izraz valjanosti u poslu, i ta valjanost je, kao što to nije teško razumjeti, stvarno alfa i omega Franklinova morala, kakav on istupalO prema nama na citiranom mjestu isto tako kao i u svim svojim spisima bez izuzetka. 8 Brentano (str. 125, 127, primj.. 1) uzimlje ovu opasku kao povod da bi kritikovao kasnija izlaganja o onom »racionaliziranju i discipliniranju
1. .0 Prema Brentanovoj (na nav. mj., str. 150. i d.) iscrpnoj, ali nešto nepreciznoj apologiji Franklina, kojega sam ja u njegovim etičkil1! kvalitetima tobože krivo shvatio, upućujem samo na ovu napomenu, koja bi, po mom mišljenju, mogla biti dovoljna da tu analogiju učini suvišnom.

24

MAX WEBER

U stvari, ona osobena. nama danas tako poznata. a stvarno ipak tako malo po sebi razumljiva misao dužnosti poziva, jedne obaveze koju pojedinac osjeća i mora da osjeća prema sadržaju svoje »pozivne« djelatnosti, svejedno u čemu se ona sastojala, svejedno. naročito. da li će ona prirodnom osjećanju morati da izgleda kao čisto iskorišćavanje njegove radne snage ili. pak, samo njegova posjeda stvarnih dobara (kao »kapitala«): - ova misao je za »socijalnu etiku« kapitalističke kulture karakteristična, štaviše u izvjesnom smislu za nju od konstitutivnog značenja. Ne kao da bi ona izrasla samo na tlu kapitalizma; mi ćemo. naprotiv, kasnije nastojati da je pratimo u prošlosti. A još manje, naravno, ima da se tvrdi kako je za današnji kapitalizam subjektivno usvajanje ove etičke maksime od strane njegovih pojedinih nosilaca, vlasnika ili radnika modernih kapitalističkih preduzeća uslov za njegov dalji opstanak. Današnji kapitalistički privredni poredak je jedan 'ogroman kosmos u kojemu se pojedinac rađa i koji je njemu, barem kao pojedincu, dat kao faktički nepromjenljiva kućica, u kojoj on ima da živi. On pojedincu, ukoliko je neodvojivo povezan s tržištem, nameće nonne njegova privrednog djelovanja. Tvorničar koji trajno radi protiv ovih normi biva ekonomski isto tako neminovno eliminiran kao što i radnik koji ne može, ili neće, da im se prilagodi biva bačen na ulicu. . _ Današnji kapitalizam, koj j je u privrednom životur.:došao na vlast, odgaja tako i stvara sebi putem ekonomskog odbira privredne subjekte - preduzimače i radnike - koji su mu potrebni. Samo upravo ovdje možemo rukama opipati granice pojma »odbir« kao sredstva za objašnjenje historijskih pojava. Da bi onaj. osobenosti kapitalizma prilagođeni način života i profesionalnog shvatanja bio ){odabran«, tj. da bi mo.,. gao odnijeti pobjedu nad drugima, on je, očevidno, najprije morao da nastane, i to ne u pojedinim' izoliranim individuama, nego kao jedno shvatanje koje sil nosile grupe ljudi. Taj nastanak je~ dakle, ono što zapravo treba objasniti. Na predstave naivnog historijskog materijalizma da se takve »ideje« javljaju kao »ođraz« ili »nadgradnja<{ ekonomskih situacija u životu, - mi ćemo se iscrpnije tek kasnije navratiti. Na ovom mjestu je za našu svrhu dovoljno da ukažemo na to da je, svakako bez ikakve sumnje, u rodnoj zemlji Benjamina

PROBLEM

25

Franklina (Massachusettsu) »kapitalistički duh« (u našem ovdje prihvaćenom smislu) bio tu prije »kapitalistič~og razvitka« (već 1632. postoje žalbe u Novoj Engleskoj - za razliku od drugih oblasti Amerike - zbog specifičnih pojava pomame za profitima), da je on, na primjer, u susjednim kolonijama - kasnijim južnim državama Unije - os~ao nesravnjivo nerazvijeniji, i to uprkos tome što su ove posljednje osnovali u poslovne svrhe kapitalisti, a kolonije Nove Engleske u vjerske svrhe propovjednici i svršeni đaci povezani s malograđa­ nima, obrtnicima i yeom~nima (slobodnim seljacima). U ovom, dakle, slučaju je, svakako, uzročna veza suprotna onome što bi se s »materijalističkog« stanovišta moglo očekivati. Ali je mladost takvih ideja uopće trnovi tija nego što to uzimaju teoretičari »nadgradnje«, i njihov razvitak se ne odvija kao 'razvitak kakva cvijeta. Kapitalistički duh se, u onom smislu koji smo mi dosada za ovaj pojam stekli, imao da probija u teškoj borbi protiv čitavog jednog svijeta neprijateljskih sila. Shvatanje kakvo je u navedenim izlaganjima Benjamina Franklina došlo do izražaja' i naišlo na odobravanječi­ tavog jednog naroda bilo bi u starom vijeku, kao i II srednjem' vijeku, II proskribirano kao što se to još i danas redovito dešaKoristIm se ovom prilikom da ovdje unaprijed upletem nekoliko napomena. - NeodržIjiva je tvrdnja kada Sombart (Der Bourgeois, Miinchen und Leipzig, 1913) tu i tamo uvjerava da je Franklinova »etika« »doslovno« ponavljanje velikog univerzalnog genija renesanse Leona Battiste Albertija, koji je, pored teoretskih rasprava o matematici, plastici, slikarstvu, (prije svega) o arhitekturi i o ljubaVI (on lično je bio neprijatelj žena), napisao i jednu raspravu o domaćinstvu (della famigha) u 4 knjige (koju, u trenutku dok ovo pišem, nemam, na žalost, pred sobom u Mancinijevom, nego samo u starijem, Bonucijevom izdanju). - Franklinovo mjesto stoji doslovno odštampano gore - a gdje se to nalaze odgovarajuća mjesta iz Albertijevih djela, naročito maks1ina » Vrijeme je novac«, koja stoji na vrhu, i opomene koje se na to nadovezuju? Jedino mjesto koje na to podsjeća samo iz najdalje distancije stoji, koliko znam, pri kraju I knjige della famiglia (izd. Bonucci, vol. II, str. 353). gdje je sasvim općenito riječ o novcu kao o nervus rerum domaćinstva, s kojim se, stoga, mora naročito dobro ekonomisati potpuno isto kao kod Katona u de re rustica. Tretirati Albertija, koji svom silinom naglašava da potiče iz jedne od najotmjenijih plemićkih porodica Fi'" renee (»nobilissimi cavaiieri«; della famiglia, str. 213, 228,247, u izd. Bonucci), kao čovjeka s »razvodnjenom krvlju«, kao čovjeka ispunjenog resantimanom prema plemićkim rodovima, koji su ga zbog njegova vanbračnog rođenja (što ga ni najmanje ne deklasira) isključili iz svojih redova - u osnovi je besmisleno . Za Albertija je, zacijelo, karakteristično njegovo preporučivaII

»antikribčkih«

26

MAX WEBER

va u svim onim socijalnim grupama koje su u specifično modernu kapitalističku privredu najmanje upletene i njoj najmanje prilagođene. Ne, možda, zato što bi preduzimljivost u

.

nje krupnih poslova. koji su dostojni samo jedne nobile eonesta famiglia (plemenite i časne porodice - prev. N. M.) i jednog libero e nobile animo (slobodnog i plemenitog duha - prev. N. M.), (to na str. 209) i koji stoje manje truda (upor. del governo della famiglia, IV, str. S5, isto tako u redakciji za Pandolfine str. 116: stoga najbolje trgovina vunom i svilom!), zatim preporučivanje sređenog i strogog domaćinstva, tj, odmjeravanj~ .izdataka prema prihodima. Ovo, dakle: primaran je princip domaćinstva. a ne sticanja (kao što je to upravo Sombart vrlo dobro mogao da primijeti) - sasvim tako kao što se pri diskusiji o suštini novca (na cit.. mjestu) primamo radi o ulaganju imovine (novca ili possessioni), a ne o unovčavanju kapitala - jeste »santa masserizia« (»sveta čuvarnost« - prev. N. M.), čije z!lstupanje se stavija u usta Gianozzu. Preporučuje se - kao samozaštita od nesigurnosti ,~fortune« - rano svikavanje na stalnu zaposlenost - koja samo, uostalom, i održava čovjeka (della famiglia, str. 73-74) trajno zdravim - u coSe magni~ nehe e ample (u stvarima veličanstvenim i opsežnim - prev. N. M..) (str. 192) i izbjegavanje besposličenja, koje je uvijek opasno za održavanje vlastitog položaja, stoga i'brižljivo izučavanje kakva metjea saobraznog s društvenim položajem, za slučaj kakvih obrta u životu (~li: svako trgovanje [opera mercenaria] nedostojno je društvenog položaja: della famiglia, I, str; 209). Njegov ideal >~tranquilhta de1l' animo« (»dušeVili mir« - prev. N. M.) i njegova jaka sklonost epikurejskom ..i..(L~e IlLroaac;.. [vivere a se stesso (živjeti po svome nahodenju - prev, N. M) - na str. 262), naročito odvratnost prema svakoj službi - na str. 258 - kao vrelu nemira, neprijateljstva, upet1javanja u prljave poslove, ideal života u seoskoj vili, njegovo pothranjivanje samoosjećanja pomišljajem na svoje pretke i tretiranje časti porodice (koja zato ima svoj imetak, na florentinski način, da drži na okupu, ane da ga dijeli) kao presudnog mjerila i cilja; sve ovo bilo bi u očima svakog puritanca gr-ešrio »obožavanje kreature«, a u očima Benjamina Franklina je to jedna njemu nepoznata aristokratska patetika. Uzmimo još u obzir i visoko poštovanje književnika (jer je »iJ,ldustria« [»radinost«) upravljena, prije svega, na literarno-naučni ta4-, samo on je, zapravo, dostojan čovjeka, l stvarno se samo neobrazovanom Gianozzu kao jednakovrijednom stavIja u usta zastupanje masserizia -u smislu »racionalnog domaćinstva«, kao sredstva da .čovjek živi nezavisno od drugih i da ne padne u bijedu - i pri tome se porijeklo tog pojma, koji potiče iz kaluđerske etike (v. dolje). svodi na nekog starog sveće­ nika. Stavimo sve ovo pored etike i načina života Benjamina Franklina i, uz to, njegovih puritanskih predaka, pa spise renesansnih literata koji' su se obracali humanističkim patricijatima pored Franklinovih spisa upravljenih masama građanskog srednjeg staleža - naročito: trgovačkih pomoćnika - i pored traktata i propovijedi puritanaca - da bismo izmjerili dubinu razlike. AIbertijev ekonomski racionalizam, svuda oslonjen na citate iz antičkih pisaca, u suštini je najsličniji obradi ekonomskih materija u spisima Ksenofonta (kojega on nije poznavao), Katona, Vara i Kolumele (koje on navodi), - samo što, osobito kod Katona i Vara, privređivanje kao takvo. sasvim drukčije

PROBLEM

27

pretkapitalističkim

epohama bila nešto još nepoznato ili, pak, nešto nerazvijeno - kao što ·"Se to često govorilo - ili što bi »auri sacra fames«, gramžljivost za' novcem tada - ili i da-

nego kod Albertija, stojj na prvom mjestu. Uostalom, AlbertljeVa, dakako, t~k !lz~r~dna izlaganja o ?po~rebi .rakto~a (~attori), n~ihovoJ podjeli rad~ i discIphm, o nepouzdanosti seljaka Itd., djelUJU, U stvan, sasvim kao ·prenosenje katonske čuvarnosti s područja robovske farme na područje slobodnog rada u kućnoj industriji i napoli ci. Kada Sombart (čije je pozivanje na etiku Sloe potpuno promašeno) već kod Katona nalazi ekonomski racionalizam »razvijen ~o ~rajnj7 k~~sekvencije«, to, ~mda, ~rav~shvaćen.
28

MAX WEBER

nas - van građanskog kapitalizma bila manja nego unutar specifično kapitalističke sfere, kako to sebi predstavlja iluzija modernih romantika. Na toj tački ne leži razlika između ka~ pitalističkog i pretkapitalističkog- »duha«: gramžljivost kines~ kog mandarina, starorimskog aristokrate, modernog agrarca reJigozDo orijentirana »racionahzacija« načina života (a time, eventualno, i rukovođenje privredom), može se vidjeh, osim na puritancima svih denominacija, u međusobno vrlo različitom smislu, na. primjerima džaina, Jevreja, izvjesnih asketskih sekta srednjeg vijeka, na Vikhfu, češkoj braći (jednom odjeku husitskog pokreta), na skopcima i štundistima u Rusiji i mnogobrojnim kaluđerskim redovima. Presudna razlika je u tome (da to anticipiramo) što jedna religiozno usidrena etika daje za držanje koje ona izazove sasvim određene i, sve dotle dok je religiozna vjera živa, vrlo uspješne psiho1oš.ke nagrade (ne ekonomskog karaktera), kojih puko učenje o čuvarriosti kao što je Albertijevo nema na raspolaganju. Samo ukoJiko ove nagrade djeluju, i to - prije svega - u onom pravcu koji često (to je 'odlučno) daleko odstupa od nauke (eo:'~ga (koja je, sa svoje strane, isto tako samo »nauka«), ona dobija svoj zakonski uticaj na način života, a time i na privredu: ovo je, jasno da ka~ žemo, poenta čitave ove rasprave, od koje ja nisam očekivao da će J?iti tako savršeno previđena. O relativno »prema kapitalu prijazno raspoloženim« teološkim etičarima kasnog srednjeg vijeka (Antoninu od Firence i Bernhardinu od Sijena), koje je Sombart, dakako, isto tako savršeno krivo razumio, govoriću već na drugom mjestu. U svakom slučaju, L. B. Alberti apsolutno nije spadao u ovaj krug. On je samo pojam »industria« uzeo' iz kaluderskih misaonih tokova, svejedno čijim posredstvom. Alberti, Pandolfini i njima slični su, uprkos svoj oficijelnoj poslušnosti, ipak predstavnici onih, od tradicionalnih crkvenih dogmi iznutra već emancipovanih i pri svoj svojoj vezanosti za vaieću hrišćansku etiku jako antičko-»paganski« orijentisanih pogleda koje sam ja, po Brentanovom mišljenju, u njihovom značenju za razvitak modeme ekonomske nauke (a i modeme ekonomske politike), »ignorirao«. Činjenica što ja ovaj kauzalni niz ne obrađujem ovdje sasvim je u redu: u jednu raspravu o »protestantskoj etici i duhu kapitalizma« on upravo i ne spada, Ali sam ja, daleko od toga - kako će se to drugom prilikom dobro pokazati - da njegovo značenje poričem, bio,a i sada sam,svakako iz dobrih razloga, mišljenja da su sfera i pravac njegova djelovanja bili sasvim drukčiji nego sfera i pravac djelovanja protestantske etike (čije su, praktički nipošto sasvim nevažne, preteče bile sekte i viklifsko-husitska etika).. Nije način,živo­ ta (nastajućeg građanstva), nego je politika državnika i vladara na njih utica~ la, a i ova dva, istina, djelimice, ali nipošto svuda konvergentna kauzalna niza, moraju, na prvom mjestu, da se jednom čisto razlikuju. Što se tiče Franklina, njegovi - II svoje vrijeme kao školska lektira u Americi upotrebljavani - privatno privredni traktati, u ovoj tački u suprotnosti s Albertijevim, jedva van naučnih krugova poznatim, obimnim djelom, pripadaju, u stvari, toj, za životnu praksu uticajnoj kategoriji. Ali sam ga ja ovdje izričito citirao kao čovjeka koji ie isto tako već stajao s one strane; u međuvremenu već izbJijedjelog, purit.... nskog reglementiranja života, kao i englesko »prosvjetiteljstvo« uopće, čije su veze s puritanizrnom češće bile prikazivane.

PROBLEM

29

izdržaće

svako upoređenje. A »auri sacra fames« napuljskog kočijaša, ili gondolijera, ili, još, azijatskog predstavnika slič. nih zanata, isto tako kao i zanatlije južnoevropskih ili azijskih zemalja, ispoljava se, kao što to svako na sebi može da doživi, čak mnogo penetrantnije i naročito beskrupuloznije nego možda »auri sacra fames« kakva Engleza 12 u istom slučaju. Univerzalna vladavina apsolutne nesavjesnosti u istica· nju prava sopstvenog interesa pri sticanju novca bila je upra· vo potpuno specifičan karakteristikum onih zemalja čiji je građansko-kapitalistički razvitak - po mjerilima okcidenta.l· nog razvitka - bio »zaostao«. Kao što to svaki tvorničar zna, oskudna »coscienziosita« (»savjesnost« - prev. N. M.) radni· kail zemalja kao što je~ valjda, Italija, nasuprot Njemačkoj, bila je i jeste, u izvjesnoj mjeri, još uvijek jedna od glavnih zapreka njihovom kapitalističkom razvitku. Kapitalizmu ne može biti potreban kao radnik praktički predstavnik nedisciplinovanog »liberum arbitriuma« (»slobodnog opre dj eljivanja« - prev. N. M.), isto tako kao što mu ne može biti :po· treban, kako smo to već u Franklina mogli da naučimo; 'li svom spoljnjem ponašanju apsolutno nesavjestan trgovac. Ne leži, dakle, razlika u različito jakom razvitku bilo kojeg »nagona« za novcem. Auri sacra fames je stara kao i poznata nam historija čovječanstva; ali ćemo vidjeti da oni koji su joj se kao nagonu bez ikakve ograde predali - kao onaj holand11 Na žalost, i Brentano je na cit, mj. najprije svaku vrstu sticanja (svejedno da li ratnu ili mirnodopsku) bacio u jedan lonac, a zatim kao specifi. kum »kapitalističke« (nasuprot, na primjer, feudalnoj) težnje za sticanjem postavio samo usmjerenost na novac (umjesto na zemlju), ali je svako dalje odvajanje - koje bi tek uopće moglo dovesti do jasnih pojmova - ne samo odbacio (str. Bl) nego je i ovdje, za svrhe ovog ispitivanja stvorenom, pojmu »duh« (modernog!) kapitalizma postavio meni nerazumljivu tvrdnju: da on već prihvata u svoje pretpostavke on) što bi trebalo dokazati.

u Upor. u svakom pogledu Sambartove tačne napomene u »Dle deut· sche Volkswirtschaft im neunzchnten Jahrhundert, str. 123. gore. Uopće ne treba da naročito naglašavam - iako se sljedeće studije u svim svojim odluč­ nim aspektima zasnivaju na mnogo starijim radovima - koliko one u svom obrazovanju samoj činjenici da postoje Sombartovi veliki radovi sa svojim oštrim formulacijama duguju, pa i ondje - i upravo ondje - gdje one idu drugim putevima. Pa i onaj ko se Sombartovi.t.n mišljenjima stalno osjeća podstreknutim da im najodlučnije protivrječi i mnoge teze dii-ektnooaDacl ima dužnost da toga bude svjestan.

30

MAX WEBER

ski kapetan koji je »dobitka radi htio da se vozi kroz pakao, pa makar mu izgorjela jedra« - nisu nipošto bili predstavnici onog shvatanja iz kojega se specifično moderni duh pomalja - a to je bitno - kao masovna pojava. Bezobzirnog sticanja, koje se u sebi ne veže ni za kakvu normu, bilo je u sva vremena historije, gdje god je ono i kako god bilo stvarno uopće moguće. Kao rat i gusarstvo, tako i slobodna, normama nevezana trgovina u odnosima sa strancima; nesaplemenicima, nije bila ometana; »spo1jnji moral« je dozvoljavao ovdje ono što je u odnosu »među braćom« bilo strogo zabranjeno. I kao što je, spoljno, kapitalističko sticanje kao »pustolovina« bilo odomaćeno u svim privrednim uređenjima koja su poznavala imovne predmete kao što je novac i pružala moguć­ nost da se oni unosno iskoriste; - komendama, poreskim zakupom, državnim zajmovima, finansiranjem ratova, vladarskih dvorova, činovnika, - tako se svuda nalazilo i ono, unutarnje pustolovno raspoloženje koje prkosi svim granicama etike. Apsolutna i svjesna bezobzirnost teznjeza dobitkom stajala je često sasvim neumoljivo baš pored najstrože vezanosti tradicijom. Isa razdrobljavanjem tradicije i sa više-manje ozbiljnim prodiranjem slobodnog sticanja i u unutrašnjost socijalnih veza obično nije dolazilo· do etičkog potvrđi­ vanja i oblikovanja te nove pojave; nego je ona, samo faktič­ ki tolerirana, bija obično tretirana ili kao etički indiferentna ili, pak, kao, doduše, neprijatna, ali, na žalost, neizbježna. To nije bio samo normalan stav svakog etičkog učenja nego i što je još bitnije - praktičnog držanja prosječnog čovjeka pretkapitalističke epohe: - »pretkapitalističke« u tom smislu da racionalna realizacija obrtnog kapitala i racionalna kapitalistička organizacija rada još nisu postale vladajućim silama za orijentaciju privredne djela~nosti. A upravo ovo držanje bilo je jedna od najjačih unutarnjih prepreka na koje je prilagođavanje ljudi pretpostavkama uređene građansko-ka­ pitalističke privrede svuda nailazilo. . Protivnik s kojim se »duh« kapitalizma, u smislu stanovitog životnog stila koji, vezan normama, nastupa u ruhu jedne »etike«, na prvom mjestu imao da bori, ostala je ona vrsta osjećanja i ponašanja koju možemo nazvati tradicionalizmom. I ovdje svaki pokušaj jedne završne »definicije« mora biti suspendiran. nego radije da na nekim specijalnim sIuča-

PROBLEM ;,

3J

jevima - naravno, i ovdje samo provizorno - objasnimo šta se time misli, pri tome počinjući odozdo, od radnika. Jedno od tehničkih sredstava koje moderni preduzimač obično upotr:!bJjava da bi od »svojih« radnika dobio najmogućniji maksimum korisnog ra~a, ~a bi pojačao. in~enzite.t.ra­ da, jeste akordna plata. U polJoprivredI, na primjer, obleno je smještanje žetve pod krov jedan slučaj koji bespogovorno traži najmogućnije pojačanje radnog intenziteta, jer od što većeg ubrzanja tog smještaja, osobito pri nesigurnom vremenu, često zavise izvanredno velike šanse gubitka ili dobitka. Zato je ovdje bez izuzetka u upotrebi akordni platni sistem. A kako s povećanjem prihoda i intenziteta rada interes preduzimača na ubrzanju žetve obično biva, uglavnom, sve veći, to se, naravno, stalno pokušavalo da se povećanjem akordnih stopa radnici, kojima se tako pružala prilika da unutar jednog kratkog vremenskog razmaka ostvare sebi izvanredno visoku zaradu, zainteresuju za povećanje svog radnog učinka. Samo što su se tu, međutim, pokazale čudnovate teškoće: podizanjem akordnih stopa neobično često se nije izazivalo to da se u istom vremenskom razmaku postigne veći,nego, naprotiv, manji učinak, jer radnici na podizanje akordne sto.,. pe nisu odgovarali Rodizanjem, nego spuštanjem svog dnevnog radnog učinka. Čovjek, na primjer, koji je za l marku po Jutru. košnje žita dosad kosio dnevno 2 112 jutra,i tako dnevno zarađivao 2 1/2 marke, nije poslije povišenja akordne stope po jednom jutru za 25 pfeninga, kako se nadalo, suočen s izgledom visoke zarade, pokosio možda 3 jutra, da bi tako zaradio 3,75 marke - što bi bilo vrlo mogućno, - nego samo još 2 jutra dnevno, jer je on, isto tako kao i dosada, zaradio 2 1/2 marke, i time se, po biblijskoj riječi, »zadovoljio«. Višak zarade bio mu je manje privlačan od manjka rada; on se nije pitao: » Koliko ću dnevno zaraditi ako dadem mogućan maksimum radnog učinka?« - nego: » Koliko moram raditi da zaradim onaj iznos - 2 1/2 marke - koji sam dosada dobijao i koji pokriva: moje tradicionalne potrebe?« To je upravo jedan primjer onog držanja koje ima da se nazove »tradicionalizmom«: čovjek, »po prirodi«, neće da zarađuje sve više novaca, nego jednostavno hoće da živi, da živi tako kako je navikao da živi i zarađuje toliko koliko mu je za to potrebno. Svuda ondje gdje je moderni kapitalizam započinjao svoje

32

MAX WEBER

djelo povećavanja »produktivnosti« ljudskog rada povećava­ njem njegova intenziteta, on je nailazio na beskrajno žilav otpor ovog glavnog motiva pretkapita!ističkog privrednog rada, i on još i danas nailazi na to utoliko više ukoliko je radništvo, na koje je on upućen, (s kapitalističkog stanovišta) »zaostalije«. Sada se - da se opet vratimo na naš primjer - prosto nametala misao, pošto je ap~l na »smisao za zaradivanje« viso·· kim platnim stopama zatajio, da se pokuša upr~vo obrnutim sredstvom: da se spuštanjem platnih stopa radnik primora na to da za održanje svoje dotadanje zarade uradi više nego dosada. Ionako je prostodušnom posmatranju izgledalo, a izgleda još i danas, da niska nadnica i. visoki profit stoje u kordaciji, da sve što se u nadnici više plati mora da znači odgo~ varajuće smanjivanje profita. Tlm putem i jest kapitalizam od samog početka stalno išao, i stoljećima je važilo kao dogma da su niske nadnice produktivne, tj. da one pojačavaju radni ~činak, da, kao što je već Pieter de la Cour - misleći o ovoj stvari, kako ćemo vidjeti, sasvim u duhu starog kalvinizma rekao da narod radi samo zato što je i dok je siromašan. Ali djelovanje ovog, na izgled, tako probatnog sre9stva ima granica. 14 Sigurno je da kapitalizam za svoj razvitak traži postojanje viškova stanovništva koje će on na tržištu rada moći jeftino da najmi. Samo što prekomjernost »rezervne armije« pod izvjesnim okolnostima, istina, pogoduje njegovu kvantitativnom rasprostiranju, ali koči njegov kvalitativni razvitak, osobito prelazak na forme poslovanja koje intenzivno iskorišćavaju rad. Niža nadnica nije nipošto identična s jeftinijim radom. Već čisto kvantitativno posmatrano, radni učinak s fiziološki nedovoljnom nadnicom bezuslovno pada, ,. U pitanje gdje te granice leže mi se ovdje, naravno. ne upuštamo, kao ni u zauzimanje stava prema poznatoj, od strane Brasseya najprije postavljenoj, od Brentana teorijski, od Schulze-Givemitza istovremeno historijski i konstruktivno. formuliranoj i zastupanoj teoriji o vezi izmedu nadnice i visokog radnog učinka. Diskusija je bila opet otvorena Hasbachovim prodimim studijama (Schmollers Jahrbuch 1903. str. 385-391, pa 417. i d.) i nije konačno završena. Ovdje je za nas dovoljna činjenica, u koju niko nije posumnjao i koja je nesumnjiva. da se niska nadnica i visok profit, niska nadnica i povoljne §anse industrijskog razvitka svakako prosto ne poklapaju, - da uopće prosto mehaničke novčane operacije ne povlače za sobom »odgoj« za kapitalističku kulturu, a s time i za mogućnost kapitalističke privrede .. Svi spomenuti prinijeri su čisto ilustrativni.

PROBLEM'''':'

33

a takva nadnica na dugu statu često znači upravo »izbor najnesposobnijih«.' Današnji prosječan Šležanin pokosiće pri punom naprezanju malo više od dvije trećine onoga što za isto vrijeme pokosi bolje plaćeni i hranjeni Pomeranac ili Meklenburžanin. Poljak uradi fizički što je dalje s Istoka tim manje II poređenju s jednim Nijemcem. Pa i čisto poslovno niža nadnica kao oslonac kapitalističkog razvitka zataji svuda ondje gdje se radi o izradi 'produkata koji iziskuju bilo kakav kvaJifikovan (obučen) rad ili, možda, posluživanje skupih i lako pokvarljivih mašina, ili, uopće, kakvu znatnu mjeru stroge pažljivosti i inicijative. Ovdje se niža nadnica ne rentira; i ona se u svojem djelovanju pretvara u suprotnost Q;rioga što se namjeravalo. Jer ovdje ne samo da je razvijeno "osj~canje odgovornosti apsolutno neophodno nego je uopće isto tako neoph,odan i mentalitet koji se. barem za vrijeme rada~ oslob~đ~ stalnog pitanja:.~al(O. da se.uz.~aks~mum udo~nosti ! mlOlmum radnog u~m'k'a rpa~ dobije obična nadmca :- l obavlja posao tako kao daje on apsolutna svrha samom sebi, »poziv«. Ali takav jedan menttditetnijeništa što bi bilo prirođom dato. o.n se ni visokim ni niskim nadnicama ne može neposredno izazvati. nego može da bude samo proizvod jednog dugog odgojnog procesa. Danas kapitalizmu, koji već jednom sjedi u sedlu, srazmjerno lako polazi za rukom regrutovanje njegovih radnika II svim industrijskim zemljama i unutar pojedinih zemalja u svi!p industrijskim područjima. U prošlosti je ono u svakom pojedinom slučaju bilo jedan do krajnosti težak problem. u Pa čak i danas on ne dolazi, barem ne uvijek, do cilja bez potpore jednog moćnog pomagača koji IS Zato odomaćivanje i kapitaJjsti~kib industrijskih grana često nije bez obimnijih doseljavanja s područja starije kulture bilo moguće. Koliko god su Sombartovt: napomene o suprotnosti, za određe~o lice vezanih. »vještina« i poslovnih tajni obrtnika prema naučno objektiviranojmodemoj tehnici tačne, - za vrijeme nastajanja kapitalizma razlika jedva da postoji, štaviše, tako reči etički kvaliteti kapitalističkog radnika (a u izvjesnoj mjeri i preduzImača) bili su, kao raritet, često na višoj cijeni nego u tradicionalizmu kroz stoljeća obamrle vještine obrtnika. Pa čak ni današnja industrija nije u izboru sv.ojih smještaja od takvih
,I - PROTl;ST.·'''"P.>K:\ ETI .....-\ I DlH

KAPITAlIl~A

34

MAX WEBER

ga je, kako ćemo to kasnije vidjeti, II vrijeme njegova nastajanja podržavao. To, .opet, možemo da razjasnimo na jednom primjeru. Sliku zaostalog tradicionalističkog oblika rada pružaju danas naročito često radilice, osobito neudate. Naročito njihov apsolutni nedostatak sposobnosti i volje da napuste naslijeđene i jednom izuč~ne vrste rada u korist drugih, prakiičniJih, da se prilagode novim oblicima rada, da uče i pamet usredsrede ili da je uopće upotrijebe, to je gotovo opća tužba poslodavaca koji zapošljavaju djevojke, osobito njemačke djevojke. Objašnjavanja mogućnosti da udese sebi rad tako da im on bude lakši i, prije svega, unosniji, kod njih nailaze na potpuno nerazumijevanje, povišenje akordnih stopa odbija se bez ikakva uspjeha o zid navika. Drukčije to - a to za naša razmatranja nije nevažna tačka - obično redovito stoji samo sa specifično religiozno odgojenim djevojkama, naroči­ to s djevojkama pijetističkog porijekla. Često se može čuti, što potvrduju i prigodna računska ispitivanja/6 da se kod ove kategorije otvaraju najpovoljnije šanse privrednog vaspitanja. Sposobnost koncentracije misli, kao i apsolutno centralni stav: osjećati se »prema radu obvezanim«, nalaze se ovdje osobito čest~ ~jedinje~i .sa strogo~ ~~uvamošć1!' koja računa sa zaradom l njenom vIsInom uopce; t s trezvemm samosavlađivanjem i umjerenošću, koja ogromno povećava proizvodnu sposobnost. Ovdje je tlo za ono shvatanje rada kao svrhe sa:. mom sebi, kao»poziva«, kakvo kapitalizam traži, najpovoljnije. i šansa da se tradicionalističko taljiganje. zahvaljujući re1igioz.Dom odgoju, svlada ..... najveća. Već nam ovo posmat.!' ranje iz sadašnjosti kapitalizma17 pokazuje da se, svakako, jednom isplati upitati kako su se veze kapitalističke prilagodljivosti s religioznim momentima mogle da razviju u vrijeme l·V. gore, na str~ 16 unapom. 24. citirani tad . " Prethodne napomene bi mogle biti krivo shvaćene. iilJonost jednog poznatog tipa poslovnih ljudi da na svoj način fruktificiraju rečenicu »Narodu mora da bude sačuvana religija«, i ranije nerijeto sklonost širokih krugova specijalno luteranskog svećenstva da im se, iz opće simpatije za autoritarno. stavi na raspolaganje kao )~cma policija«, gdje je trebalo da se štrajk žigo!ie kao grijeh, a sindikati kao pokretači »pohotljivosti« itd., - to su stvari s kojima pojave o kojimaje ovdje riječ nemaju nikakve veze. Kod momenata đođimutib u tekstu ne radi se o pojeđinačmm. nego o vrlo čestim, kako će­ mo vidjeti, pojavama koje sena tipičan način ponavljaju.

35 njegove mladosti. Jer, da su one i u ono vrijeme na\§ličan na~ čin postojale, može se zaključiti iz mnogih pojedinačnih pojava. Gnušanje i proganjanje, na koje su, na primjer, metodistički radnici u 18. stoljeću od strane svojih radnjh drugova nailazili, nisu se - kako to već pokazuje upropaš~ivanje njihova alata, koje se tako često u izvještajima spominje - n:ipošto odnosili jedino ni pretežno na njihove religiome ekscentričnosti: - Engleska je vidjela mnogo toga i upadljivijeg, - nego na njihovu specifičnu »radnu revnjivost«, kako bi se to danas reklo. Ali da se najprije opet okrenemo sadašnjosti, i to sada preduzimačima, kako bismo sebi i ovdje objasnili značenje »tradicionalizma«. Sombart je u svojim izlaganjima o genezi kapitalizma '8 kao dva velika »glavna motiva« između kojih se kretala ekonomska historija izdvojio »pokriće potreba« i »zaradu«; već p~ema. tome k?liko {azI!ljer lične 'pptre".e ili, o~ granica poslJednJe nezaVIsna, težnja za dobitkom 1 mogucnost postIZanja dobitka bivaju presudni za vrstu i pravac privredne djelatposti. Što on označava kao »sistem privrede pokrivanja potreba«, izgleda da se na prvi pogled poklapa s onim što je ovdje već opisano kao »ekonomski tradicionalizam«. To je onda, u stvari, slučaj ako se pojam »potreba« izjednači s »tradicionaJnompotrebom«. A ako ne, onda široke mase privreda, koje se po obliku svoje organizacije imajU da posmatraju i u smislu definicije »kapitala«, koju je dao Sombart na drugom jednom mjestu svog djela, 19 ispadaju iz područja »zaradnih privreda« i spadaju u podmčje »)privreda koje pokrivaju potrebe«. Naime, i privrede kojima rukovode privatni preduzimači u vidu obrta kapitala (novca ili dobara s nov.. čanom vrijednošću) u svrhe dobiti kupovinom proizvodnih sredstava i prodajom proizvoda, dakle, nesumnjivo, kao .»kapitalističkim preduzećima«. mogu isto tako da imaju »tradicionalistički« karakter. To je i u toku novije privredne historije ne samo izuzetno, nego - sa stalno ponavljanim prekidima usljed sve novijih i sve jačih provala »)kapitalističkog duha« - upravo redovito bio slučaj. »Kapitalistički« oblik jedI. 19

»Der modeme Kapitalismus«. sv. I. l. izd.. str. 62. Str. 195. na cit. mjestu.

36

MAX WEBER

ne privrede i duh u kojemu se ona vodi stoje, istina, generalno u odnosu »adekvatne« veze, ali ne u odnosu međusobne »zakonske« zavisnosti. I kada mi, uprkos tome, za onaj mentalitet koji profesionalno sistematski i racionalno teži za legi· timnim dobitkom na način kako je to na primjeru Benjamina Franklina bilq objašnjeno- ovdje provizorno upotrebljavamo izraz »duh (modernog) kapitalizma«,zo to se dešava iz historijskog razloga, jer je onaj mentalitet u modernom kapitalističkom preduze ću našao svoj najadekvatniji oblik, a kapitalističko preduzeće, s druge strane, u njemu najadekvatniju duhovnu pokretnu snagu. Ali po sebi, ovo dvoje može vrlo lako da se raspadne. Benjamin Franklin je bio ispunjen »kapitalističkim duhom« u vrijeme kada se još njegova štamparija po svojem obliku ni u čemu nije razlikovala od bilo kakve zanatske radionice. A mi ćemo vidjeti da uopće na pragu novog doba nisu bili jedino, ili pretežno, kapitalistički pred~zimači trgovačkog patri-:cijata, nego mnogo više ambiciozni slojevi industrijskog srednjeg staleža nosioci onog mentaliteta koji smo ovdje označili kao »duh kapitalizma«.21 Ni u 19. stoljeću nisu otmjeni gentIerneni Liverpula i Hamburga, sa svojim naslijeđenim trgovačkim imetkom, nego su skorojevići Mančestera iH Rajnland-Vestfalena, koji su se često uspinjali iz vrlo skučenih .. Naravno, modernog racIonalnog preduzE;ća osobenog Okcidentu, a ne odunazad 3 hiljade godina u svijetu, od Kine, Indije, Babilona, Helade, Rima, Firence do u sadašnjosti rašireno g kapitalizma zelenaša, ratnih liferanata, zakupnika državnih službi i poreza, krupnih trgovinskih preduzimača i finansijskih magnata. zl Nije upravo - samo to treba ovdje istaknuti - a priort nipošto pružena mogućnost za pretpostavku da su, s jedne strane, tehnika kapitalistič­ kog preduzeća i, s druge strane, duh »profesionalnog rada«, koji kapitalizmu obično daje svoju ekspanzivnu energiju, morali u istim socijalnim slojevima da nađu svoju prvobitnu hranljivu podlogu. Tako to stoji sa socijalnim odnosima religioznih sadržaja svijesti. Kalvinizam je bio jedan od nosilaca odgoja »kapitalističkog duha«. Ali upravo veliki posjednici novca, u Ni-zozemskoj, na primjer, iz razloga koje. ćemo kasnije pretresati, nisu pretežno bili pristalice kalvinizmanaj5ttože opservacije,nego arminijanci. Srednji stalež i malogradanstvo. iz kojega su se javljali preduzimači, bilo je ovdje i inače »tipičan« nosilac kapitalističke etike i kalvinističkih dogmi. Ali se to vrlo dobro slaže s onim što smo ovdje izložili; veleposjednika novca i trgovaca bilo je u svim vremenima., Ali je tek razvitak iz srednjeg viJeka u novo doba poznavao racionalnu kapitalističku organizaciju industrijskog građanskog rada,.

PROBLEM

37

imovnih stanja, bili njegovi klasični predstavnici. Ali~e to bilo već u 16. stoljeću; tada novonastale industrije stvorili su većinom skorojevići. 22. Poslovanje banke, ili eksportne trgovine, ili, pak, kakve veće radnje na malo ili, konačno, veleprodaja kućnoindustrij­ ski proizvedene robe sigurno su, doduše, mogućni samo ·u obliku kapitalističkog preduzeća. Pa ipak se sve to može da vodi u strogo tradicionalističkom duhu; poslovi velikih emisionih banaka i ne mogu nikako drukčije da se vode; prekomorska trgovina čitavih epoha počivala je na bazi monopola i reglemana strogo tradicionalnog karaktera; u trgovini na malo - a ovdje nije riječ o malim dangubama bez kapitala, koji danas zapomažu ta državnom pomoći - još je u punom toku revolucioniranje koje čini kraj starom tradicionalizmu~ - isti prevrat koji je razorio stare oblike prodajnog sistema, s kojim 'moderna kućna radinost ima srodnosti samopo obliku. Kako se ovo revolucioniranje odvija i šta ono znači, opet ćemo - ma koliko da su ove stvari poznate - ilustrovati na jednom specijalnom slučaju. Do sredine prošlog stoljeća, otprilike, život jednog faktora bio je, u najmanju ruku, u nekim granama kontinentalne tekstilne industrije/3 za naše današnje pojmove, prilično udoban. Njegov tok možemo otprilike ovako da predstavimo: seljaci su sa svojim tkaninama - često izrađenim (p·ored lana) još pretežno ili potpuno od samoproizvedenih sirovina - dolazili u grad u kojemu su živjeli faktori, i tu, poslije brižljivo, često zvanično izvršenog ispitivanja kvaliteta, primali za to uobičajene cijene. Mušterije tih faktora za prodaju na sva dalja rastojanja bili su trgovci posrednici, koji su isto tako tamo dolazili, većinom još nisu kupovali po uzorcima, nego po uobičajenim kvalitetima i sa stovari šta, ili su, a onda mnogo ranije, naručivali, na što je onda faktor, eventualno, u seljaka dalje naručivao. Lično obilaženje mušterija dešavalo se, ako je uopće do njega dolazilo, onda rijetko, jednom u velikim slično

u II

V. o tome cirišku dizertaciju J. Maliniaka (1915). Sljedeća slika Je iz odnosa raznih pojedinačnih grupa na raznim

mjestima »idea1tipično« kompilirana. Za i1ustrativnu svrhu, kojoj ona služi, svejedno je, naravno, što se slučaj ni u jednom od ovih primjera na koje je mišljeno nije odigrao upravo sasvim tačno onako kako je prikazano.

38

MAX WEBER

vremenskim razmacima, inače je bila dovoljna korespondencija i slanje uzoraka, do kojega je dolazilo postupno. Umjeren broj radnih sati u kancelariji - možda pet-šest na dan, ponekad znatno manje, a za vrijeme kampanje, ako je te uopće i bilo, više, - osrednja, za pristojan život, i u dobrim vremenima za uštedu malog imetka dovoljna zarada, sve u svemu - relativno veliko međusobno slaganje konkurenata, pri velikoj usklađenosti poslovnih principa, redovito svakodnevnih izlazaka u društvo, a pored toga, već prema okolnostima, još i akšamluk, sijela i uopće udoban životni tempo. To je bio u svakom pogledu »kapitalistički« oblik organizacije ako gledamo na čisto trgovačko-poslovni karakter, isto tako kao i na činjenicu neophodnosti posredovanja kapitala koji se u poslu obrću, kao, konačno, i na objektivnu stranu ekonomskog razvitka, ili na način knjigovodstva. Ali je to bila »tradicionalistička« privreda ako gledamo na duh kojim su preduzimači bili nadahnuti: tr~dicionalan način života, tradicionalna visina profita, tradicionalna mjera rada, tradicionalan način poslovanja i odnosa prema radnicima i prema suštinski tradicionalnom krugu mušterija, tradicionalan način sticanja mušterija i prodaje robe - vladali su poslovanjem, ležali su - tako upravo može da se rekne - u osnovi »etosa« ovog kruga preduzimača. Međutim, kad je bilo kad ova udobnost bivala poremećena i to često bez ikakve principijelne izmjene organizacionog oblika -:- eventualnojš prelaza na zatvoreni pogon., na masiriskirazboj i tome'sI. Sto dešavalo, bilo je, riaprotiv, sa~ mo to da bi bilo koji mlad čovjek iz koje od učesničkih faktorskih porodica preselio na selo, pažljivo izabirao tkače koji su mu bili potrebni, sve više pooštravao njihovu zavisnost i kontrolu nad njima, i tako od seljaka odgajao radnike, a, s druge strane, preuzimao prodaju, što neposrednije prilazeći posljednjim kupcima, radnjama na malo, potpuno u svoje ruke, mušterije lično pridobijao, godišnje ih redovito obilazio, a, prije svega, kvalitet proizvoda znao da prilago~i isključivo njihovim potrebama i željama, da ih podesi prema njihovom ukusu, i istovremeno počinjao da sprovodi nač~lo »jeftina cijena, velik obrt«. Onda se, pak, ponavljalo ono što je uvijek i svuda posljedica takvog procesa »racionalizacije«: ko se nije popeo, morao se spustiti. Pod ogorčenom' konkurentskom

se

PROBLEM

39

borbom koja je otpočinjala idile je nestajalo, stica1i su se znatni imeci, koji se nisu davali pod kamatu, nego su se stalno investirali u posao, stari ugodni i udobni način života je pred ~om stro~
40

MAX WEBER

Ali isto tako nisu to, po pravilu, bili vratolomni i beskrupulozni špekulanti, ekonomski pustolovi kakve sretate u svim epohama privredne historije ili, prosto, »krupni finansijeri«, oni koji su stvorili krajnje neupadljiv, pa ipak, za prožimanje ekonomskog života ovim novim duhom, odlučujući preokret, nego u teškoj životnoj školi odrasli. istovremeno smjelo i odvažno, ali, prije svega, trezveno i postojano, revnosno i potpuno stvari odani· ljudi sa strogo građanskim shvatanjima i »načelima«. Bili bismo skloni mišljenju da ovi lični moralni kvaliteti nemaju po sebi ni najmanje veze s bilo kakvim etičkim maksimama ili, pak, religioznim mislima, da je u tom pravcu nešto bitno negativno: sposobnost čovjeka da se oslobodi naslijeđenih tradicija, dakle najprije liberalna »prosvijećenost« adekvatna osnova takvog poslovnog načina života. I, u stvari, ovo je danas općenito slučaj. Ne samo redovito da nedostaje veza izmedu načina života i vjerskih ishodišta nego i gdje postoji takva veza, ona je, barem u Njemačkoj, negativne vrste. Takve, »kapilalističkim duhom« ispunjene, prirode danas su obično prema crkvi ako ne bašneprijatqljski, a ono ipak indiferentno raspoložene. Pomisao, na krotku dosadu raja slabo je privlačna za njihovu djelatno raspoloženu prirodu, njima religija izgleda kao sredstvo da se ljudi odvrate od rada na tlu ove zemlje. Kada bismo ih same upitali za smisao njihove neumorne jurnjave, koja se vlastitom posjedu nikada ne raduje, stoga upravo pri čisto ovozemaljskoj orijentaciji života mora da izgleda tako besmislena, onda bi oni. u slučaju kad bi uopće znali nešto da odgovore, ponekad odgovorili: »Briga za djecu i unučad«, a češće i - jer njima očevidno taj motiv nije svojstven, nego je kod »tradicionalističkog« čovjeka sasvim tako djelovao - tačnije, sasvim jednostavno: da im je posao sa svojim stalnim radom postao »neophodnim za život«. To je, u stvari, jedino tačna motivacija, i OI1-a istovremeno, gledano sa stanovišta lične sreće, izražava OI1-0 tako iracionalno u tom načinu života u kojemu je Čovjek tu za svoj posao, a ne obratno. Samo se po sebi razumije da pri tome svoju ulogu igra osjećanje za moć i ugled koie sama činjenica posjeda pruža; gdje je jednom fantazija Čilu.VOg jednog n;iroda upravljena na čisto kvantitativnu veliči·-~l, kao u Sjedinjenim Državama, tu ova romantik? brojevI:' neodoljivom draži

PROBLEM

41

djeluje na trgovce-»pjesnike«. Ali, inače, zapravo vodeći I osobito trajno uspješni preduzimači nisu uopće ti koji se time daju privući. A uz to uplovljavanje u luku posjeda fideikomisa i poveljnog plemstva, sa sinovima čije držanje na univerzitetu i u oficirskom koru nastoji da se zaboravi njihovo porijeklo, kao što je to bio običan tok života njemačkih kapitalističkih skorojevićkih porodica, predstavlja jedan epigonski proizvod, decadence-proiivod. »Idealan tip« kapitalističkog preduzimača,z6 kakav je i kod nas u pojedinim istaknutim p~i­ mjerima bio zastupljen, nema s takvim grubljim i finijim pokondirenim tikvama ništa srodnog. On zazire od ostentacije i nepotrebne raskoši isto tako kao i od svjesnog uživanja svoje moći i njemu prije neugodnog primanja spoljnih znakova društvenog poštovanja, koje on uživa. Drugim riječi~a, njegov način života nosi na sebi - a upravo ce trebati da uđemo u historijsko značenje ove za nas važne pojave - izvjesnu asketsku crtu, kakva II ranije citiranoj Franklinovoj ~}propovije­ di« izlazi na vidjelo. U njega se, naime, nipošio rijetko, nego vrlo često može da nađe jedna mjera hladne skromnosti, koja je u biti iskrenija nego ona rezerva koju Benjamin Franklin tako pametno zna da preporuči. On »nema ništa« od svojeg bogatstva za sebe 1ič:qo, .... osim: iracionalnog osjećanja da dobro »izvršava svojpoziv«. . . Ali je upravo to ono što pretkapita!ističkom čovjeku izgleda tako neshvatljivo i zagonetno, tako prljavo i nisko. Da neko radi svog životnog rada može da bude isključivo obuzet mišlju da jednog dana legne u grob pod teškim teretom novca i imovine, to se njemu, izgleqa, može objasniti samo kao proizvod perverznih nagona, »auri sacra fames« (»svete gladi za zlatom« - prev. N. M.). U sadašnjosti, pod našim političkim, privatnopravnim i saobraćaj nim institucijama, pri oblicima poslovanja i st.rukturi koja je našoj privredi svojstvena, mogao bi, međutim, taj »duh« kapitalizma, kako je rečeno, da bude shvatljiv kao čist proizvod prilagođavanja. Kapitalistički privredni poredak treba tu predanost »pozivu« zarađivan.ia novca; ona je vrsta ,. To ima da glaSI: onaj bp preduzimača kOJI mi ovdje pravimo pred· metom svog posmatranja, a ne bilo koji empirički prosjek (o pojmu »idealnog tipa« v moja izlaganja II Archiv f. Sozialwissenschaft. vol XIX. sv. I).

42

MAX WEBER

ponašanja prema spoljnjjm dobrima koja je onoj strukturi tako adekvatna. s uslovima pobjede u ekonomskoj borbi za opstanak povezana tako jako da danas, u stvari, ne može više biti govora o kakvoj nužnoj vezi onog »hrematističkog« načI­ na živQta s biJo kakvim jedinstvenim »pogledom na svijet«. Njoj, naime, nije više potrebno da bude nošena odobravanjem bilo 'kojih religijskih potencija, i ona osjeća uticanje na privredni život kroz crkvene norme, ukoliko se ono uopće može da osjeti, kao prepreku isto tako kao i njegovo državno regulisanje. Trgovinsko-politički i socijalno..politički interesi onda obično određuju »pogled na svijet«. Ko se u svom nači­ nu života ne prilagodi uslovima kapitalističkog uspjeha, taj propada ili se ne penje. AJi su to pojave jednog vremena u kojemu se moderni l'apitalizam, dospio do pobjede, emancipirao od starih oslonaca. Kao što je on nekada samo u savezu s nastajućom modernom državnom vlašću razorio stare oblike srednjovjekovnog regulisanja privrede, tako bi isto zasad da reknemo - mogao da bude slučaj i s njegovim odnosima prema religijskim silama. Da li je i u kojem smislu to bio slučaj, to upravo ovdje treba da· se ispita. Jer da je ono shvatanje sticanja novca kao ljudima obavezne samosvrhe, kao »pozlva«, bilo u protivrječnosti" s moralnim osjećanjem čitavih epoha - jedva da je potrebno dokazivati. U rečenici »Deo placere vix potest« (»Jedva da se može svidjeti Bogu« - prev. N. M.). koja je prešla u kanonsko pravo i tada bila (kao i mjesto u ~vanđelju o kamatiY7 smatrana autentičnom -: 21 Možda jeovdje pod~sno mjesto da se sasvim kratko upustimo u napomene u već citiranom spisu od F. Kellera (sv" 12 Schriften der Gorres-Gcs..) j u. s njima u vezi. Sombanove napomene (u »BouCgeois~(), ukoliko one ovamo spadaju. To da književnik jednu raspravu u kojoj uopće nije spomenuta kanonska zabrana kamate (osim u jednoj uzgrednoj napomeni i bez ikakve veze s čitavom argumentacijom) kritikuje pod pretpOstavko~ da je upravo ta pretpostavka kamate - koja ipak gotovo u svim vjerSkim etikama svijeta nalazi paralele! - ono što je ovdje bilo traženo kao oznaka za razlikovanje katoličke od reformatorske etike, zapravo je jedna pretjerana stvar; čovjek može da kritikuje samo one radove koje je čitao ili čija izlaganja, ako ih je čitao, još nije zaboravio. Borba protiv usuraria pravitas provlači se kroz hugenotsku isto tako kao i kroz nizozemsku crkvenu historiju 16. stoljeća. »Lombardi«. dakle bankari, bili su često kao takvi isključivani od pričesti (v. str. 17 •. napomenu 24). Slobodnije Kalvinovo shvatanje (koje, uostalem, nije ništa smetalo dau prvom nacrtu službenih naređenja budu predviđene od· redbe o zelenaštvu) iekje Salmasius doveo do pobjede., Ovdje. dakle. nije le-

43 rečenici koja se upotrebljava o trgovačkoj djelatnosti - u Tominoj oznaci težnje za dobiti kao turpitudo (sramote - prev. N. M.) - što se čak odnosilo i na neizbježno, pa stoga etički

žala suprotnost: naprouv. - All su još rdavije, ovamo pripadne, argumentacije tog autora, koje prema (uostalom, s njegove strane nipošto po zasluzi citiranim) spisima Funcka i drugih katoličkih"učenjaka i prema danas u pojedinostima zastarjelim, ali još uvijek osnovnim Endemannovim istraživanjima svojom površnošću gadno padaju u oći. Ekscese kao što su Sombartove napomene (na cit. mj., str. 321): - da se na )pobožnim Ijudima« (misli se, uglavnom, na Bemhardina od Sljene i Antonina od Firence) formalno pri~ mjećuje »kako bi oni na svaki način htjeli da podstaknu preduzimački duh« _ time, naime, što su zabranu zelenaštva interpretirali potpuno onako' kao što se u čitavom svijetu sa zabranom kamata dešavalo, tako da je (u našoj terminologiji) »produktivno« ulaganje kapitala ostalo netaknuto, - K. je, doduše, izbjegavao. (Da u Sombarta, s jedne strane, Rimljani spadaju u »junačke narode«, dok je, s druge strane - što je u njega,inače, nepomirljiva suprotnost - tobože ekonomski racionalizam bio već u Katona razvijen do »krajnje konsekvencije«, - str. 267 - neka bude uzgred notirano kao simbol za to: - da upravo ovdje imamo pred sobom jednu »knjigu teza« u lošem smislu te riječi).. Ali je i on potpuno iskrivio (ranije najprije često precjenjivano, zatim jako potcjenjivano, a sada, u eri i katoličkih multimilion~ra. u apologetske svrhe, upravo na glavu postavljeno) značenje zabrane kamata (koje je, kao što je poznato, - uprkos biblijskoj zasrtovanosti! - tek u posljednjem stoljeću Congregatio S. Officii svojom instrukcijom stavila van snage, i to samo temporum ratione habita i indirektno. naime: zabranom da se ispovjednici. aleo se i u slučaju ponovnog stavljanjjl na snagu te zabrane od njih može očekivati poslušnost, ubuduće ne uznemiravaju istraživanjima lihvarstva (usuraria pravitas). Jer ko je u vrlo zamršenoj povijesti crkvene doktrine o Jihvarstvu izvršio bilo kakve temeljitije' studije, taj ne može, pred beskrajnim koritroverzijama, na primjer, o dozvoljenosti kUpovine renta~ mjeničnog diskonta i najrazličitijih drugih ugovora (pri svemu tome što je Congregatio S. Officii onu svoju gore spomenutu odredbu izdala prilikom jednog gradskog zajma), tvrditi (str. 24) da se zabrana kamata na zajam odnosila na kredit u nevolji, da je težila za »održanjem kapitala«, da JI? čak »kapitalističkom preduzeću bila korisna« (str. 25).. Istina je da se crkva tek prilično kasno ponovo sjetila zabrane kamata, da kada se to desilo obični. čisto poslovni oblici Ulaganja kapitala nisu bili utvrđeno ukamatJjivi zajmovi, nego su bili (i pri karakteru preduzimačke J)Ozaimne kamate morali biti) foenus nautIcum, commenda. societas mans I dare ad prof'icuum ae man ("pu klasi rizika u visini udjela u dobiti i gubitku tarifirani zajmovi), koji time njsu (ih, pak, ako jesu, onda .samo po pojedinim rigoroznim kanoni stima) bili pogođeni, ali da su onda kada su utvrđeno ukamatljiva ulaganja kapitala kao i eskontovanja bila omogućena j uobičajena za ove, (i kasnije) zabrario~ kamata nastale, vrlo osjetljive teškoće, koje su dovodile do svakojakih oštnh mjera protiv trgovačkih gHda (crne liste); ali je istina da je .pri tome postupak sa zabranom kamata od strane kanonistc. nonnalno bio čiSlO jurističko­ -formalne naravi. svakako bez ikakve, po K" podmetnute im. tendencije da

44

MAX WEBER

dozvoljeno stIcanje dobiti - ležao je, nasuprot radikalno anpogledima prilično širokih krugova, već visok stepen predusretljivosti katoličke doktrine prema interesime. s crkvom tako usko povezanih novčanih sila talijanskih tihrematističkim

»podupiru kapital((, i da je konačno, ukoliko se uopće stavovi prema kapitalizmu kao takvom mogu ustanoviti, na njih presudno uticala, s jedne strane, tradicionalistička, većinom potmulije osjećana odvratnost prema bezličnoj, zato etiziranju teško dostupnoj moći kapitala (kakvu još Luterova izjava o Fugeru i riovčarskom poslu odražava), koja je sve više hvatala maha, a s drugestrane, nužnost akomodacije. Ali to ne spada ovamo, jer, kako je rečeno, zabrana kamata i njena sudbina imaju za nas; u najbolju ruku, simptomatič­ no, pa i to samo ograničeno, značenje. Privredna etika skotističkih i, naročito, izvjesnih kvatroćentističkih medikantskih teologa, prije svega Bernhardina od Sijene i Antonina od Firence, dakle specifično racionalno asketski usmjerenih kaluderskih pisaca, nesumnjivo zaslužuje jednu naročitu stranicu i ona u našem kontekstu ne može da se tek uzgred raspravi. Inače bih ja morao ovdje II jednoj antikritici da antidpiram ono što imam da reknem tek prilikom prikazivanja katoličke privredne etike u njeno] pozitivnoj vezi s kapitalizmom. Ovi pisci se trude - i u tome su oni preteče nekih jezuita - da p~duzimačkJWIobit CT/~ov"a kao naknadu za njegovu »industria((, kao etički doz~'oJjenu (više ne može, po sebi se razumije, ni K. da tvrdi) opravdaju. Pojam »industria(~ i njeno cijenjenje uzeto Je, razumije se samo po sebi, nedavno iz kaluderske askeze, kao i po njegovom obavješteiiju, Gianozzu stavljenom u usta, iz svećeničke jezičke upotrebe u Albertijevu preuzeti pojam masserizia O kaluđerskoj etici kao preteći svjetovnihasketskih denominacija protestantizma biće tek kasnije govora (u antici se kod kiničara, ria kasnohelenističkim nadgrobnim natpisima i - iz sasvim drukčijih uslova - u Egiptu nalaze začeci sličnih koncepcija).. Ono što savršeno nedostaje (i u Albertija), za nas je upravo odlučno: za asketski protestantizam, kako ćemo kasnije vidjeti, karakteristična koncepcija potvrđenja vlastitog spasenja, certitudo salutis, u pozivu: dakle, psihičke nagrade koju je ova religioznost odredila za »industria«( i koje su katolicizmu nužno morale nedostajati zato što su njegova sredstva spasenja bila upravo drukčija. U OVih se pisaca stvarno radi, o etičkom učenju, a ne o praktičnim, interesima spasenja uslovljenim, indIvidualnim pobudama, i, osim toga; o akomodaciji (što se vrlo lako može vidjeti), a ne, kao kod unutarsvjetovne askeze, o argumentacijama s centralnih religioznih pozicija: (Antonin i Bernhardin su, uostalom, već davrio doživjeli obrade bolje od ove F.. Kellera . ) Pa su čak i ove argumentacije do dan-danas ostale osporavane. Uprkos tome, značenje ovih kaluderskih etič­ kih koncepcija nije, simptomatično, nipošto za krajnje potcjenjivanje. A stvarni »začeci« religiozne etike koja ulazi u moderni pojam poziva nalazili su se kod sekta i kod heterodoksije, prije svega kod Viklifa, iako je, svakako, njegovo značenje Brodnit:z (»EngL Wirtschaftsgeschichte«), koji misli da je njegov uticaj bio t
45

gradova.zB Pa i ondje gdje se ta doktrina još više akomodirala, kao naročito kod Antonina od Firence, ipak nije nikada potpuno iščezlo osjećanje da se kod djelatnosti upravljene na sticanje kao samosvrhu u osnovi radi o jednoj sramoti (pudendum) koju su ljudi postojećim uredbama života bili pris.iljeni da toleriraju. Pojedini tadašnji etičari, prije svega, nominalističke škole uzimali su razvijene začetke oblika kapitalističkog poslovanja kao date i nastojali da ih prikažu kao prihvatljive: trgQvinu, prije svega, kao nužnu, a u njoj razvijenu »radinost« (-»'industria«) kao legitiman izvor dobiti i kao etič­ ki nesablaznu: - ne bez protivrječnosti, - ali je vladajuće uče­ nje odbija..lo »duh« kapitalističkog privređivanja kao turpitudo (sramotu), ili ga, u najmanju ruku, nije moglo etički pozitivno da vrednuje. »Moralno« gledište, kao ono II Benjamina Franklina, bilo bi prosto nezamislivo. Ovo je, prije svega, bilo shvatanje II tome učestvujućih kapitalističkih krugova; njihovo životno zanimanje bilo je, ako· su stajali na tlu crkvene tradicije, u najpovoljnijem slučaju, nešto moralno indiferen,... tno, tolerirana, ali ipak, već zbog stalne opasnosti da ne kolidiraju s crkvenom zabranom lihve, . . .; za· spasenje sumnjiva stvar; vrlo znatne sume priticale su, kako izvori pokaZUJU, prilikom smrti bogatih ljudi kao »novac savjesti«, pod izvjesnim okolnostima i ranijim dužnicima natrag kao nepravedno im oduzeta »usura« (kamata).. Drukčije su stajali - pored he,... retičkih ili onih pravaca koji su bili smatrani sumnjivim...,. samo, u sebi od tradicije već oslobođeni, patricijski krugovi. I skeptične i antiklerikaine prirode imale su običaj - jer je za osiguranje od neizvjesnosti stanja poslije smrti ipak tako bilo bolje i jer je (barem prema jako raširenom labavijem shvatanju) prividno podvrgavanje zapovijedima crkve za spasenje bilo dovoljno - da se paušalnim sumama s njom za svaki sluJer se ovdje ne može tek uzgred objasniti da je i ukoliko je hrišćanska etika srednjeg vijeka na stvaranju preduslova kapitalističkog duha već stvarno radila. 'B Riječi »Ill}otv ci1tE:A.1ti~oV1"Er;« (Luka, 6,35) l prevod Vulgate »nihl1 inde sperantes« (»ništa od toga ne očekujući« - prev. N. M.) vjerovatno su (po A Merxu) nastali deformacijom od l1l}sevu a:iu:A.1ti~ov1"E:; (= neminem desperantes) (»nikoga ne oćekujući« - prev. N. M.), davali su dakle zaj!lni svakome, i siromašnom bratu, ne govoreći uopće o kamatama . Za reče OI cu Deo placere vix potest govori se sada da je arijanskog porijekla (što je stvarno za nas svejedno)

46

MAX WEBER

čaj

nagode. 2" Upravo u tome jasno izlazi na vidjelo bilo ono vanmora/no bilo, upravo, protivmotaIno što je po vlastitom shvatanju učesnika s njihovim djelanjem bilo nerazdvojno povezano. Kako je, međutim, iz ovog, u povoljnom slučaju moralno toleriranog, držanja nastao »poziv« u smislu Benjamina Franklina? Kako je historijski objašnjivo da je u centru kapitalističkog razvitka tadašnjeg svijeta, u Firenci 14. i 15. vijeka. tržištu novca i kapitala svih političkih velesila, važilo kao moralno sumnjivo ili, možda, tolerabilno ono što je u grmaljsko-malogradanskim odnosima Pensilv'anije u 18. vijeku - gdje je privredi iz čiste oskudice u novcu stalno prijetilo to da koJabira u naturalnu razmjenu dobara, gdje je od većih industrijskih preduzeća jedva bilo kakva traga, gdje su se od banaka mogli da primijete samo prvi počeci - moglo da važi kao sadržaj jednog hvale dostojnog, čak neizostavno traženog načina života? - Ovdje govoriti o »odrazu« »materijalnih« odnosa u »idejnoj nadgradnji« bila bi čista besmislica. - Iz kojeg je. dakle, misaonog kruga potekao raspored jedne čisto na dobit upravljene djelatnosti pod k~tegorilu »poziva«. prema čemu se pojedinac osjećao obavezanim? Jer je ova misao bila ono što je načinu života jednog preauzimača »novog stila« davalo etičku bazu i uporište. »Ekonomski racionalizam« su označili -osobito Sombart u svojim često sretnim i efektnim izlaganjima - kao osnovni motiv modeme privrede uopće. S nesumnjivim pravom ako se pod tim razumije ono proširenje produktivnosti rada koje je organizacijom procesa proizvodnje s naučnog stanovišta odstranilo njegovu vezanost za prirodno date »organ'9 Kako su se tada sa zabranom lihve nagađali, pokazuje nam, naprimjer, knjiga I,e. 65, statuta Arte di Calimala (trenutno imam pred sobom samo tal. redakciju kod Emiliani-Giudici, Stor, dei Com. ItaJ., sv. III. str. 246): Procurino i consoli con quel/i frati, che parra loro. che perdono si faccia e come fare si possa il meglio 'per I' amore di eiascuno, del dono, merito oguiderdono, ovvero interesse per I' anno presente e secondo cbe a1tra volta fatto fue. Dakle, pribavljanje oproštenja od strane ceha za njegove članove po zvaničnoj dužnosti i na 1ieitaciji. Vrlo karakteristična su za vanmoraJni karakter dobiti kapitala i dalja uputstva, isto tako, na primjer, neposredno prethodna zapovijed (e. 63) da se sve kamate j profiti knjiŽe. DanaŠnjim crnim listama berze protiv onih koji stavljaju diferencijski prigovor često je odgovaralo žigosanje onih koji su se o"raćaJi duhovnom sudu sexceptio usurariae pravitatis.,

PROBLEM

.J

47

ske« granice ljuds):.e osobe. Ovaj proces racionalizacije na i. e~onomike nesumnjivo uslovljava i j:dan važan dio »zlvotmh ldeala« modernog građanskog drustva: rad u službi racionalnog oblikovanja snabdijevanja čovječan­ stva materijalnim dobrima lebdio je pred očim'a predstavnicima »kapitalističkog duha« nesumnjivo uvijek i kao jedna od usmjeravajućih svrha njihova životnog zanimanja. Treba. na primjer, samo pročitati Franklinov prikaz njegovih težnji u službi komunalnih improvements (poboljšanja "- prev. N. M.) Filadelfije pa da se ova vrlo razumljiva istina, tako reći, rukama opipa. I radost i ponos što je mnogobrojnim ljudima »dao posla«, što je učestvovao u stvaranju ekonomskog »procvata« zavičajnog grada u onom, na brojeve stanovništva i trgovine orijentiranom, smislu riječi koji kapitalizam s time povezuje. - sve to, razumije se samo. po sebi~ spada II specifičnu i nesumnjivo »idealistički« mišljenu životnu radost modernih preduzetnika. A isto tako je~ naravno, jedno od fundamentalnih svojstava kapitalističke privatne privrede to da je ona na bazi strogo računskog kalkila racionalizirana, planski i smišljeno usmjerena na traženi privredni uspjeb, na~ suprot seljaku. koji živi od danas po sutra. nasuprot privilegiranom ta1jigalu starog cehovskog zanata i )pustolovnom kapitalizmu«, koji je bio orijentiran na političku šansu i iracionalnu špekulaciju. Izgleda, dakle. da se razvitak »kapitalističkog duha« najjednostavnije može shvatiti kao sporedna pojava II skupnom razvitku racionalizma i da on mora biti izvodljiv iz njegova principijelnog stava prema krajnjim problemima života. Pri tome bi, dakle, protestantizam historijski dolazio u obzir samo utoliko ukoliko je on kao »prethodni plod« čisto racionalističkih pogleda na život igrao kakvu ulogu. Samo što se čim to ozbiljno pokušamo pokaže da tako jednostavno postavljanje problema ne ide već zato što historija racionalizma nipošto ne pokazuje na pojedinim životnim područjima paralelno progresivan razvitak. Racionalizacija privatnog prava, na primjer, ako je shvatimo kao pojmovno pojednostavljenje i organizaciju pravne materije, postignuta je u svojoj dosada najvišoj formi II rimskom pravu kasnije antike, a ostala je najzaostalija II nekim od ekonomski najracionalizovanijih zemalja, specijalno u Engleskoj, gdje se renesansa rimskog prapodručj,! te~l.1ike

48

MAX WEBER

va u svoje vrijeme razbila o moć velikih jurističkih cehova, dok se njegova vladavina u katoličkim oblastima južne Evro~ pe stalno produžavala. Često svjetovna racionalna filozofija nije u 18. vijeku nikako nalazila svoje mjesto samo, ili pak, samo prvenstveno, u kapitalistički najrazvijenijim zemljama. Volterijanizam je i danas opće dobro širih gornjih i - što je praktično jQš važnije - srednjih slojeva upravo u romansko-katoličkim zemljama. Ako još uz to pod »praktičkim racionalizmom« razumijemo onaj način žiyota koji svijet svjesno dovodi u vezu s ovozemaljskim interesima·poje(/ina~nogj~ i, odade o njemu sudi, onda je ovaj životni stil bio;~ a još je'idanas, prava tipična osobina naroda s»libertim arbitriuro«-, kao što je to Talijanu i Francuzu već u krvi; i mi smo se već 'mogli uvjeriti da ovo nije nipošto tlo na kojemu je orio' dovođenje čovjeka u vezu s njegoyim »pozivotn( kao zadajkom kakav je k"lpitalizmu potreban prvenstveno uspijevalo. Zivot se, upravo; može- ovu jednostavnu rečenicu, koja se često zaborav-lja, trebalo bi staviti navrh svake studije koja se bavi »racional-izmom« - pod najrailičitijim krajnjim aspektima i u vrlo različitim pravcima »racionalizirati«. »Racionalizam« je historijski pojam koji u sebi uključuje čitav jedan svijet suprotnosti, i mi ćemo upravo imati da ispitujerno kojeg duha je dijete bio onaj konkretni oblik »racionalnog« mišljenja i života iz kojega je proizišla ona misao »poziva« i ono - kako smo vidjeli, sa stanovišta čisto eudemonističkih sopstvenih interesa tako iracionalno - odavanje radu po pozivu, koje je bilo, i još je uvijek, jedan od sastavnih dijelova naše kapitalističke kulture. Nas, upravo, interesuje porijeklo onog iracionalnog elementa koji leži u ovom. kao i u svakom. pojmu »poziva«. 3. Očigledno je da već u njemačkoj riječi »Beruf« isto tako kao i -- možda još na jasniji način - u engleskoj riječi »calling« jedna religiozna predstava: - predstava o nekom od Boga postavljenom zadatku - u najmanju ruku sazvuči i da se ona, što jače tu riječ II konkretnom slučaju naglasimo, tim bolje osjeti. Ako sad tu riječ budemo pratili historijski i kroz kulturne jezike, pokazaće se najprije da pretežno katolički

49

PROBLEM

narodi za ono što mi zov~mo »Beruf« (u smislu društvenog položaja ograničeno radno područje) ne poznaju jedan izraz sličnog tonaliteta kao ni klasično staro doba,l dok ona egzis~ I Od antičkih jezika samo hebrejsJd ima Izraze sličnog tonaliteta. Najprije II riječi :"T=a6c ona se upotrebljava za svećeničke funkcije (Ishod, 35, 21; Knjiga Nemijirul, 11.22; I knjiga dnevnika, 9, 13; 23, 4; 26,30), za poslove u službi kralja (osobito I knjiga Sam. 8, 16; I knj. dnevn., 4, 23; 29,6), za službu kraljevskog činovnika (Knj. o Esteri, 3, 9; 9, 3), nadzornika radova (II knj . o kralj", 12, 12), roba (Jer., 39, ll), o poljskom radu (I knj. dnevn. 27, 26), o zanadijama (Ishod, 31, 5; 35, 21; I knj. o kralj., 7, 14), trgovcima (Ps. 107,23) i za svaki »rad po pozivu« na mjestu o kojemu ćemo govoriti (Isus Sirah. ll, 20). Riječ je izvedena od korijena ;M" = (po)slati, otpraviti, značila je, dakle, prvobitno »zadatak«. Njeno porijeldo iz robotarskog i liturgijsko-birokratskog svijeta. pojmova egipatske i, po egipatskim uzorima. solomunske feudalne države izgleda da je, po prethodnim citatima, evid~m­ tno. Misaono se, kako mi je u svoje vrijeme A Merx objasnio, već u staro d-:"ba ovaj osnovni pojam bio potpuno izgubio, ta riječ se upotrebljavala za svaki »)rad«,.i, u stvari, bila je postala bezbojna kao i naš»Beruf«,s kojim je takoder podijelila su1.",a (osuda - prev. N. M.). I. Sir. se očevidno upotrebljava za izvršenje bOŽjIh zapovijedi, - dakle isto tako srodnost s našom riječi)Beruf«. O ·Sirah-mjestu upućujemo ovdje na Smendovu poznatu knjigu o Isusu Sirahu za ove stiho,ve i na njegov ))Index zur Wcisheit des Jesus Siracl1«. Berlin. 19C?7. za rij~či l)laBi(XTI epyov, 1tOVOr; (Kako je poznato, hebrejski tekst Sirah"knjige bio je .izgubljen, ali ga je Schechter opet otk;tio i dijelom i~ talmudskih citata dopu. nio. Luter ga nije im$l.o, i na njegovu jezičku upotrebu ova ova hebrejska poj, ma nisu imala nikakva uticaja: v. dolje o Pr. 501.,22, 29). ~ U grčkom nedostaje uopće oznaka koja bi u etičkom tonalitetu odgovarala njemačkoj .tj- . ječi. Ono što Luter, već potpuno saobrazno s našom današnjom jezičkom upotrebom (v. dolje!) kod Isusa Siraha 11,20. i 2L prevodi sa ))ostaj u svom pozivu«, LXX ima jednom Ep'Yov (posao, zanimanje - prev. N. M~), drugi put na jednomjz.&Jeda, sasvim upropaštenommjestu (u hebrejskom origina~ lu je riječ o zračenju božje pomoći!): novac; lposao, naUka - prev. N .. M.). Inače se u staro doba "ta. 1tpo91xov-ca upotrebljava u općem smislu »dužnosti«. U jeziku Stoe ponekad xaJ.La"t~ (umor, muka - prev. N. M.).nosi liličan 'misaon tonalitet pri jezičkilndiferentnom porijeklu. Svi drugi iZrazi [kao -rlP ~~ (red, mjesto - prev. N. M.) itd.] nisu etički obojeni. - U latinskom se ono što mi prevodimo s ))Beruf« izražava kao: podjelom rada uslovijeDIl trajna djelatnost jednog čovjeka, koja je (normalno) za nj istovremeno vrelo ·prihoda i time trajna ekonomska osnova egzistencije, pored bezbOjne riječi »opus«, s jednim, etičkom sadržaju njemačke riječi. u najmanju f\lku, srodnim tonalitetom ili preko riječi officium (iz opificium, dakle prvobitno etički bezbojno, a kasnije kod Seneca de benef. IV, 18 = Beruf) ili preko riječi mu-

~

-

PROTESTA~nli..~

ETI ...." I DLH KAPITALIZMA

MAX WEBER

50

tira kod svih. pretežno protestantskih naroda. Pokazuje se, dalje, da pri tome nije učestvovala nikakva etnički uslovljena osobenost odnosnih jezika niti, eventualno, izraz kakva »geri

nus - izVedeno iz fronda stare građanske općine, - ili, konačno, preko riječi professio, koja bi II ovom značenju isto tako, na karakterističan· način mogla da potiče iz javnopravnih obaveza, naime starih poreskih deklaracija građa· na, a kasnije se upotrebljava za, u modernom smislu, »liberalne pozive« [ta· ko: professio bene dicendi (profesija govorništva - prev. N. M.)] i na ovom užem području poprima jedno našoj riječi »Beruf« u svakom pogledu prilič­ no slično skupno značenje (i više u duhovnom smislu riječi; kao kad se u Ci· cerona o nekom kaže: non intelligit quid profiteatur. u smislu: »on ne zna svoj pravi poziv«), - samo što je to upravo sasvim ovozemaljski mišljeno, bez ikakve religiozne obojenosti. Ovo je, naravno, pogotovo slučaj kod riječi »ars«. koja se u carsko doba upotrebljavala za »zanat«. - Vulgata prevodi gornja mjesta kod Isusa Siraha jednom s »Opus«, drugi put (v. 21) s »locus«. što bi u ovom slučaju moždamačilo »socijalni položaj«. Od jednog askete kao što je Jeronim potiče dodatak »mandaturam tuorum, što Brentano sasvim pravilno ističe a da ovdje - kao i inače - ne primjećuje da je upravo 0.1'0 karakteristično za asketsku - prije reformacije vansvjetovnu. a poslije un utarsvjetovnu - provenijenciju tog pojma. Neizvjesno je, uostalom, po kojem tekstu je jeronimski prevod izvršen; uticaj starog liturgijskog značenja ime. na ;,:M.,b izgleda da nije isključen. - U romanskim jezicima samo španska riječ »vocaci6n« u smisluunutamjeg ~~poziva« za nešto: iz duhovne službe preneseno, ima jedan njemačkom smislu riječi djelimice odgovarajući tonalitet, ali se nikada ne upotrebljava kao »Beruf« u spoljnjem smislu. U roman· skim prevodima Biblije španska riječ vocaci6n i talijanska vocazione i chia· mamento ul!otre~l.iavaju se inače u značenju koje odgovara luteranskoj i kalvmističkoj jezičkoj upotrebi samo za prevod novozavjetskog X.Ai'\Ol~, evanđe­ oskog poziva na vječiti spas, gdje Vulgata ima »vocatio«. (Brentano, čudno­ vato, na cit. mj. kaže da ova okolnost, koju sam ja sam naveo za svoje mišije. ~ govori za_egzisten~u pojma »Beruf« u njego"u postreformatorskom značenju već i ranije. Ali o tome ipak nema ni govora; X.A.f10l~ se morao prevoditi s »vocatiO«, - ali gdje i kada bi to u srednjem vijeku bilo u našem sa· dašnjem smislu upotrebljavano ? Cinjenica tog prevoda i uprkos tome, n~ dostajanje svjetovnog značenja te riječi upravo to dokazuju). »Chiamamen· to« upotrebljava, na primjer, na ovaj način talijanski prevod Biblije iz 15. vi· jeka, koji je štampan u Collezione di opere inedite e rare, Bologna, 1887, pored »vocazione«, koju upotrebljavaju· moderni talijanski prevodi Biblije. U romanskim jezicima riječi za »Beruf«, koje redovita privredna djelatnost upotrebljava u spoJjnjem svjetovnom smislu, ne nose, naprotiv, kao što to iz leksičkog materijala i iz jednog ljubaznog iscrpnog izlaganja mojeg poštovanog prijatelja, profesora Baista (Freiburg) proizlazi, uopće nikakvo vjersko obilježje, makar što su, kao i riječi izvedene od ministerium ili officium. prvobitno imale izvjestan etički tonalitet, ili što su riječi izvedene od ars, professio i implicare(impiego), od samog početka potpuno lišene i tog tonaliteta. U početku spomenuta mjesta u Isusa Siraha, gdje Luter ima »Beruf« (poziv), prevođe se: francuski v. 20 office, v. 21 labeur (kalvinistički prevod). španski v. 20 obra, v. 21 lugar (po Vulgati), novi prevodi:»posto~( (protes-

PROBLEM

51

manskog narodnog duha«~ nego da ta riječ u svojem današnjem smi~lu potiče ~z.prevoda BibJije, i ~o iz duha prevodilaca a ne IZ duha ongmala.z Izgleda da Je ona u luterovskom pr~vodu Biblije najprije upotrijebljena,3 sasvim u današnjem smislu, na jednom mjestu u Knjizi Isusa Siraha (II, 20. i 21). Ona je zatim ubrzo u profanom jeziku svih protestantskih naroda poprimila svoje današnje značenje, dok se ranije u protantski). Protestantima romanskih zemalja, pošto su u manjini,nije pošlo za rukom, odnosno oni uopće nisu pokušali da vrše takav jedan jezičkostvara­ lački uticaj kakav je Luter mogao da izvrši na još manje akademski racionalizirani njemački službeni jezik. 1 Nasuprot tome. augzburška konfesija ima taj pojam samo djelimice razvijen i implicite. Kad čl. XVI (v. izd. Koldeovo, str. 43) kaže: )Jer evanđe­ lje... ne traži svjetsku vlast, policiju i brak, nego hoće da se sve to drži kao božji poredak i da u takvim položajima svako prema svojem poziVu pokazuje hrišć~nsk~ Ij}lbav i prava dob~a djela« (l~tinski tl? glasi sa!l'0: )et in .tali~ bus ordmatlombus exercere cantatem«. (»1 U takVlm porecIma pokazIvatI hrišćansku ljubav« - prev. N. M.), eod. str. 42}, onda iz toga izveden zaključak pokazuje da se vlast mora slušati. da se ovdje, barem na prvom mjestu, mislilo na »)Beruf« kao na objektivan rad u smislu mjesta u I Kor.• 7,20. A član XXVII govori (kod Koldea str. 83, dolje) o ))Beruf« (latinski: in vocatione sua) samo u vezi sa od Boga uređenim staležima: župnicima, glavarima, knezovima, plemstvu i sl., pa i to na njemačkom samo u Knjizi konkorda; dok u njemačkoj Ed. Princips odnosna rečenica nedostaje. Samo čl. XXVI (Kolde, str. 81) u obrtu -»da.mučenje tijela ne treba da služi tome da bi se dobila milost, nego da se tijelo drži u formi, da ono ne sprečava ono što je čovjeku po njegovom pozivu (latinski juxta vocaiionem suam) naređeno da čini, - ta riječ se upotrebljava u jednom smislu koji barem suobuhvat{l naš današnji pojam. > Prije luterovskih prevoda Biblije ne javlja se, kako to leksikoni pokazuju (i kako su mi to gospoda kolege Braune i Hoops najljubaznije potvrdili) riječ »Beruf« (poziv), holandski »beroep«, engleski »cal1ing«, danski ))kald«, švedski ))kalle)se«. ni u jednom od jezika koji je sada imaju u svom današnjem. svjetovno mišljenom smislu. Sve srednjogomjonjemačke, sred· njodonjonjemačke i srednjonizozemske riječi koje glase isto kao »)Benif« znače »Ruf« u njegovom današnjem njemačkom značenju, uključujući naročito i - u kasnosrednjovjekovno doba - »Berufung« (= vokacija) kakva kandidata na duhovnu prebendu od strane onoga koji ima pravo ria postavljanje - specijalan slučaj koji se i kod skandinavskihjezika obično II rječnici­ ma ističe. U ovom posljednjem značenju i Luter tu i tamo upotrebljava tu riječ. Samo makar da je ova specijalna upotreba te riječi isto tako dobro poslužila njenom drukčijem tumačenju. ipak se stvaranje modernog pojma »Beruf« i jezički svodi na prevode, i to na protestantske prevode Biblije. i samo kod Tau/era (1361) se nalaze prvi začeci toga (koje ćemo kasnije spomenuti). Svi jezici koji su stajali pod dominantnim uticajem protestantskih prevoda Biblije stvorili su tu riječ, dok je svi kod kojih to nije bio shJčaj (kao romanski) nisu stvorili ili, pak, nisu u njenom današnjem značenju. A"

52

MAX WEBER

fanoj literaturi nijednog od tih naroda nije mogla da primijeti bilo kakva sklonost za takav jedan smisao te riječi, a i u propovijednoj literaturi, koliko se može vidjeti, samo u jednog od njemačkih mističara, čiji je uticaj na Lutera poznat. Luter prevodi dvojako, prije svega, potpuno različite pojmove s »Be"· ruf«. Jednom paulinski "XA.l'lO~, u smislu pozivanja na vječni spas Bogom. Tu spadaju: I Kor. 1,26; Ef. 4,1;"U Sol. 1,11; Jevr. 3.1; II Petr. 1,10. U svim ovim slučajevima radi se o čisto religijskom pojmu onog poziva koji je nastao posredstvom po Bogu preko apostola objavljenog enndelja, i pojam XAl'loli; nema ni najmanje veze sa svjetovnim »pozivima« u današnjem smislu riječi. Njemačke biblije prije Lutera u ovom slučaju pišu: »)ruffunge« (tako sve inkunabule hajdelbeI'Ške biblioteke upotrebljavaju umjesto »von Gott geruffet«) (»od Boga zvan«): »von Gott gefordert« ())od Boga tražen«). Ali drugi put on prevodi - kako smo već ranije spoJ!len!lH ':' u pre~h9dnoj ~i~ lješci navedene riječi Isusa Siraha: u prevodu LXX tv "[(lj lpym crou 1ta A.alCl>-STJ,,[l i xai l!1!1EV& "[(lj 1t6vm oou sa: ))ustraj u svojem poziVu (Beruf)« i »ostaj u svojem pozivu (Beruf)«, umjesto: ostaj pri svojem pos/u, pa su se njemu kasniji (autorizirani) katolički prevodi Biblije (na primjer, F1eischutzov prevod, Fulda, 1781) ovdje (kao iu novozavjetni m mjestima) jednostavno pridružili. Luterovski prevod je na ovom Sirahovom mjestu, koliko ja znam, prvi slučaj u kojemu se njemačka riječ »Beruf« upotrebljava potpuno u svojem .čistosvjetovnom smislu. (Prethodnu opomenu - v. 20: - OTf'j-~h tv ola-Si}XTJ crO\) I?revodi on sa »ostani u božjojriječi«, iako Sirah (14, 1 i 43,10) pokazuje da bl - odgovarajući hebrejskom izrazu PM koji je Sirah upotriJebio (po taimudskim citatima) - OlaVTI'XTJ, u stvari, imalo da znači nešto slično našem »Beruf«; (poziv), naime »šudbina« ili »doznačeni rad«. (U kasnijem i današnjem smislu riječ »Beruf« nije ranije postojala, kako je to gore spomenuto, u njemačkom jeziku, pa niu ustima - koliko vidim. - starijih prevodilaca Biblije ili propovjednika. Njemačke biblije prije Lutera prevode u Sirahovom mjestu sa »Werk« (djelo). Berthold von Regensburg u svojim propovijedima riječ »Arbeit« (rad) upotrebljava ondje gdje bismo mi govorili o »Beruf«. Jezička upotreba je, dakle, ovdje ista kao i ona u antici. Prvo meni dosada poznato mjesto gdje se za čisto sVjetovni rad ne upotrebljava, doduše »)Beruf« nego ·)Ruf« (kao prevod riječi XA;f'toli;),nalazi se u Iijepoj Taulerovoj propovijedi o Efes. 4. (bazeIsko izd., v. 117): o seljacima koji idu »)da se istovare«: oni se ponašaju često bolje »jer se drže svojeg poziva (Ruf) prostodušnije nego duhovni ljudi, koji na svoj poziv (Ruf) ne paze«. Ova riječ u ovom smislu nije prodrla u profani jezik. I uprkos. tome što se Luterova jezička upotreba u početku (v. Werke, Eri, Ausg. 51, str. 51) koleba izmedu »Ruf« i ))Beruf«, Taulerov uticaj nije nikako slguran, iako se mnogo toga što podsjeća na ovu Taulerovu propovijed nalazi, na primjer u »)Freiheit eines Christenmenschen« . Jer u čisto svjetovnom smislu, kao Tauler l. c., Luter tu riječ nije upotrebljavao (ovo prema Denifle, Luther, str. 163)..

.

Međutim,

savjet kod Siraha, očevidno, nema, nezavisno od općeg poziva na pouzdanje u Boga, u· redakciji LXX nikakve veze sa specifično vjerskim cijenjenjem svjetovnog rada )PO pozivu« (izraz 'Jt6\}o~, tegoba, bio bi

PROBLEM

53

A kao značenje riječi tako je - što bi, uglavnom, moglo da bude poznato - i ta misao nova i proizvod reformacije. Nije da izvjesni začeci onog poštovanja svjetovnog svakodnevnog rada nisu postojali još u srednjem vijeku, pa čak i u rta pokvarenom drugom mjestu prije suprotnost tome, kada ne bl bio pokvaren. Ono što Isus Sirah kaže jednostavno odgovara pozivu psalmista (Ps. 31,3): ostani u zemlji i hrani se pošteno, kao što to i uporedenje s pozivom (v. 21) da se čovjek ne da zasjeniti djelima bezbožnika, jer je Bogu lako siromaha obogatiti. - vrlo jasno pokazuje. Samo početna opomena: da ostaneš u PM (v. 20) ima izvjesnu sličnost sevandeoskom X"-1jatc;;, aH upravo'ovdje Luter (za grčku 5Lu,91iXll) nije upotrijebio riječ » Beruf«. Most izmedu ovih dviju, na izgled sasviin heterogenih upotreba riječi »Beruf« čini kod Lutera mjesto u Prvom pismu' Korinćanima i njegov prevod. . Kod Lutera (u običnim modernim izdanjima) čitava veza u kojoj ovo mjesto stoji glasi ovako: I Kor. 7, v. 17: ».•.i kao što je svakoga Gospod pozvao, onako neka živi... (18) Ako je ko pozvan obrezan, neka se ne pravi neobrezan; ako li je ko pozvan s okrajkom, neka se ne obrezuje (19) Obrezanje je ništa, i okrajak je ništa; nego držanje zapovijesti božjih (20) Svako neka ostane u onom pozivu u kojemu je pozvan (tv "tf\ X,,-i}crSl 11 ~XA1i.sll, - kako mi kaže tajni savjetnik A. Merx, nesumnjiv hebreji'z'itm, - Vulgata: in qua vocati one vocatus est). (21) Ako si pozvan kao rob, ne brini se, ali ako možeš da se oslobodiš, onda još radije to budi! (22) Jer ko je pozvan kao rob, slobodnjak je; isto tako l ko je pozvan kao slobodnjak, rob je Hristov. (23) Vi ste skupo iskupljeni; ne budite robovi ljudi. (24) Svako, draga braćO, II čemu je pozvan u onome neka ostane pred Bogom.« Zatim, II v; 29. slijedi ukaZivanje na to da je vrijeme »kratko«, na što slijede poznata, eshatološkim očeki­ vanjima motiVisana, ukazivanja na to da će ~ovjek imati žene kao da ih nema, da će kupovati kao da kupljeno nema itd. U v. 20. Luter je, u vezi sa sta; rijim njemačkim prevodima, još 1523. u svojoj egzegezi ovog poglavlja x";fJcr LC; preveo na »Ruf« (ErI. izd., sv. 51, str.. 51) i tada interpretirao sa »Stand« (stanje). OČevidno Je, u stvarI, da riječ~"-fJO~ na ovom - i samo na ovom mjestu poprilično odgovara latinskom »status« i našem »Stand« (Ehestand = bračno stanje, Stand, des Knechtes = stanje sluge itd.). (Ali ipak sigurrio ne odgovara, kako Brentano' na cit. mj., str. 137, pretpostavlja, izrazu »Beruf« u njegovom današnjem smislu. Brentano teško da je pročitao Samo to mjesto, kao i ono što ja o tome kažem). U jednom značenju koj~ na to barem podsjeća nalazi se ova riječ - po korijenu srodna sa tXXAT)oia.. »sazvana škupština« - u grčkoj literaturi, dokle seže leksički materijal, samo jedanput na jednom mjestu kod Dionizija od Ha1ikamasa, gdje ona odgovara latins~C?i.r.ije9 »classis« -: Teofi1akt (ll/I2 s~oljc:će) interpretira I Kor.,7,20;ev 01(0 Iliro Xal tv oi.ro 'taYUJlu'tL Xa.t 1tO"-l't8U~'tL &v i:1tw'tSucrev (budući u kojem životu, staležu i državnom sustavu povjerova - pr. N. M.) (gospodin kolega Deissmann upozorio me je na to mjesto). - Sva~ako da X"-fJCJl~ ni u našem mjestu ne odgovara našem današnjem »BerufK. A1i je Luter, koji je u eshatološki motiviranoj opomeni da svako treba da ostane u svojem sadašnjem. stanju ~A.1j
54

MAX WEBER

(kasnohelenističko) staro doba: - o tome će kasnije biti govora. Bezuslovno nova bila je svakako najprije jedna stvar: poštovanje ispunjavanja dužnosti u svjetovnim pozivima kao najvišeg sadržaja koji moralno samopotvrđivanje djelom može uopće da primi. To je bilo ono što je imalo za neizbježnu posljedicu predstavu o religioznom značenju svjetovnog svakodnevnog rada i što je prvi put stvorilo pojam poziva u ovom smislu. U pojmu poziv (Beruf) dolazi, dakle, do izražaja ona centralna. dogma svih protestantskih denominacija koja odbacuje katoličko odvajanje hrišćanskih moralnih zapo-

tradicionalistički i antihrematistički motlVlranom. savjetu Isusa Siraha da svako ostane pri svojem poslu, već zbog stvame sličnosti tog savjeta, 1tOVO~ isto tako preveo sa »B~ruf«., (To je presudno i karakteristično. Mjesto I Kor. 7,17.. ne'upotrebljava XA:flot~, kao što je rečeno, uopće u smislu ))Beruf« = ograničeno područje poslova). U međuvremenu je (iIi, možda,istovremeno) 1530. godine u augzburšk()j konfesiji protestantska dogma o uzaludnosti katoli čnog prevazilaženja svjetovnog morala bila utvrđena i pri tome bio upotrijebljen obrt »svakome prema njegovom pozivu« (v. raniju napomenu!) 0,,-dje se u Luterovom prevodu ispoljava ovo i ono, početkom tridesetih godina bitno sve veće, cijenjenje svetosti poretka u koji je pojedinac stavljen,cijenjenje koje je bilo izliv njegove sve oštrije precizirane vjere u sasvim specijalno božje proviđenje i u pojedinostima života, a istovremeno njegova sve veća sklonost da primi svjetski poredak kao po božjoj volji nepromjenljiv. Izraz »)vocatio« bio je upotrebljavan upravo u tradicionalnom 'latinskom = božanski poziv na svetžjvot, osobito u manastiru ili na položaju duhovnika; i ova obojenost je sada za Lutera, pod pritiskom one dogme pretpostavljala rad svjetovnog )poziva«. Jer dok on sada 1t6vo~ j spyov, kod Isusa Sir3:ha prevodi sa »)Beruf«, za što je ranije postojala samo (latinska) analogija, porijeklom iz ka1uderskog prevoda, on je nekoliko godina prije toga još II Pričama Solomunovim (22, 29) hebrejsko ~::IK"Q koje je bilo u osnovi riječi ~pyov grčkog teksta Isusa Siraha i - koje pOqluno kao njemački »Beruf« i nordijski »kald«, »kallelse« - proizlazi iz duhovnog poziva (Betur), isto tako kao i na drugim mjestima (Postanje, 39, ll) preveo sa »Geschiift« (posao). (LXX: lpyov, VUlg.: opus, engleske biblije: business,saobraznos tim i nordijski i svi drugi prevodi koji su preda mnom_ Odsada je od njega stvorena riječ »)Beruf.« u našem današnjem smislu ostala, prije svega, sasvim iuterovska. Kalvinistima su apokrifi važdi kao nekanonskl. Oni su tek usljed onog razvitka koji je na prvo mjesto istakao interes za »provjeravanje« luterovski pojam poziva akceptirali i sada oštro naglašavali; ali oni u prvim (romanskim) prevodima nisu imali na raspolaganju odgovarajuću rijet, a ni moć da je u već stereotipiziranom jeziku učine jezički upotrebljivom_ Zatim je već u 16. stoljeću pojam »Beruf« u vancrkvenoj literaturi u današnjem smislu odomaćen. Prevodioci Biblije prije Lutera upotrebljavali SIl za X"''I1at,> riječ »)Berufung« (tako, na primjer, u Haldelberškirilinkunabulama od 1462/66, 1485), Eckov ingolštetski (Ingolstadter) prevod od t 537,

PROBLEM , ~.::.~,

55

vijedi i »pra~cept~« ~ »consilia« (»propisa« i »savj~!a~< prev. N. M.) 1 kao Jedmo sredstvo da se bogougodno ZiV1 ne poznaje prevazilaženje unutar svjetovnog morala kaluđer­ skom askezom, nego isključivo ispunjavanje svjetovnih dužnosti kakve proizlaze iz životnog položaja pojedinca, koji upravo time biva njegov »poziv« (Beru!). . U Luteru4 se ova misao razvija u toku prvog decenija njegove reformatorske djelatnosti. U početku njemu, sasvim u duhu preovladujuće srednjovjekovIle tradicije kako je predstavlja Toma Akvinski,s svjetovni rad. iako bogomdan, kaže: »ln dem Bemr, worin er beruft Ist«. Kasniji katolički prevodi povode se "Veći nom direktno za Luterom. U Engleskoj - kao prvi od-svih - Vi1duov prevod Biblije (1382) ima ovdje »cleping« (staroengleska riječ, koja je bsnije bila zamijenjena uzajmljenicom »calling«) - dakle, što je pored onakve 10lardske etike sigurno karakteristično, riječ koja je kasnijoj refomiatorskoj jezičkoj upotrebi već odgovarala, - dok tindalski prevod od 1534. ide, naprotiv, na staleški pojam: »in the same state wherein he was called«, a isto tako engleski prevod Biblije u Ženevi od 1557. Službeni Cranmerovod 1539. zamijenio je »state« riječju »ca1ling«, dok se (katolička) renska (Reims) Biblija od 158~. isto tako kao i dvorske anglikanske biblije elizabetinskog doba, karakteristično, opet vraćaju na »vocation«, naslanjajući se na Vulgatu. Da je za Englesku Cranmerov prevod izvor puritanskog pojma »calling« u smislu poziva (Berut) = trade, to je već Murray tačno primijetio. Već sredinom 16. vijeka upotrebljava se calling u tom smislu, već se 1588. govorilo o »unlawful c:a1lings« (»ne:!akonitim pozivima« - prev. N. M.), 1603. o »greater callings« II smislu »viših« poziva itd. (v. Murray na cit. mj.). (Vrlo čudnovata je Brentanova predstava - na cit. mj, str. 139 - da se u srednjem vijeku riječ »vocatio« nije prevodila sa »Beruf« i da taj pojam nije bio poznat, jer su samo slobodni ljudi nJogli biti u jednom »pozivu« (Berut), a da slobodnih ijudi tada - u građanskiD). pozivima - nije ni bilo. Pošto je čitava društvena organizacija srednjovjekovne radinosti, nasuprot antičkoj, počivala na slobod~ nom radu, i pošto su trgovci, prije svega, bili gotovo apsolutno slobodni ljudi. ja tu tvrdnju upravo ne razumijem.) 4 Za sljedeće upor. poučan prikaz kod K. Egera, »Die Anschauung Luthers vom Beruf« (Giessen, 1900), čiji bi, možda. jedini propust mogao da bude u -kod njega kao kod gotovo svih drugih teoloških pisaca - još nedovoljno jasnoj analizi pojma »lex naturac« (v~ za to E. Troltscha u prikazu Seebergove »Dogmengeschichte«, Gđtt. Gel. Anz., 1902. i sada, prije svega, u odnosnim partijama njegovih )Soziallehren« der christI. Kirchen«). . • Jer kad Toma Akvinski postavlja organizaciju ljudi po staležima i pozivima kao djelo božjeg proYidenja, to on time misli objektivni /cosmos ljudskog društva. Ali to što se pojedinac obraća jednom određenom konkretnom »pozivu« (kako bismo mi rekli. a Toma kaže: ministerium ili officium). ima svoj razlog u »causa.e naturales« (»prirodnim stvarima«). Quaest. quodlibetal.. VII. str. 17c: »Haec autem diversificatio hominum in diversis officis

56

MAX WEBER

spada u kreaturaino, on je neophodna prirodna osnova vjersk<;>g života, po sebi moralno indiferentan kao jelo i piće.o Ali s jasnijim sprovođenjem »soIa-fide«-misli u njenim konsekvencijama i s time datom, sve oštrije naglašavanom suprotnošćil pr~ma »od đavola diktiranim« katoličkim »evanđeos­ kim savjetima« kaluđera - raste značaj poziva. Kaluđerski način života nije samo za opravdanje pred Bogom, razumije se, savršeno bezvrijedan nego on njemu važi i k~~ proizvod contingit primo ex divina providentia, qllae ita hominum status distribuit•... secundo etiam ex causis naturalibus. ex quibus contingit. quod in diversis hominibus sunt diversae inclinationes ad diversa oillcia... ,.« (»Ovo, pak, razlikovanje ljudi po raznim pozivima dešava se, prvo, po božjoj providnosti, koja je tako raspodije/ila staleže ljudi ... drugo i zbog prirodnih stvari usljed kojih se dešava da su u raznih ljudi razne sklonosti za razne poii'le« - prev. N. M.). Isto tako, na primjer, Paskalovo ocjenjivanje »poziva«proizlazi iz stava daje slučaj ono što odlučuje o izboru poziva (upor. o Paskalu: A.. Kaster, Die Ethik Pascals, 1907.). Od organskih »vjerskih etika u ovom pogledu drukčije stoji samo najsaietija od sviju njih, indijska. Suprotnost tomističkog pojma poziva prema protestantskom (i prema, inače, osobito u naglašavanju providencijalnog blisko srodnom kasnijem luteranskom) tako je očevidna da je zasada dovoljan gornji citat, jer ćemo se kasnije vratiti na kritičku ocjenu katoličkog shvatanja. V. o Tomi: Maurenbrecher; Th. v. Aquionos Stellung zum Wirtschaftsleben seiner Zeit, 1898. Gdje, uostalom, izgleda da se Luter s Tomom u p'ojedinostima ne slaže, na nj je, uglavnom, više uticalo opće uče· nje skolastlke nego specijalno Tomino učenje. Jer izgleda da je on Tomu, Po Denifleovim obavještenjima, stvarno tek nedovoljno poznavao (v. Denif1e, Luther und L1ithertuJn, 1903,str.. 501, ik tome KiJhler, Ein Wort zu Denifles Luther, 1904. str. 25. i dalje). . 6 U »Von der Freiheit eines Christenmenschen« se, prije svega, l} upotrebljava »dvojaka priroda« čovjekova za konstrukciju svjetovnih dužnosti u smislu lex na:turae (ovdje"'" prirodni poredak svijeta), koji slijedi jz toga štoje čovjek (Eri. izd. 27, str. 188) faktički vezan za svoje tijelo i za socijalnu zajednicu. - 2) U ovoj situaciji će on (str. 196) - ovo je na to nadovezano drugo obrazloženje, - ako je pravovjeran hrišćanin, stvoriti odluku da to Bogu, koji je iz čiste ljubavi odlučio da mu podari milost, vrati ljubavlju prema bližnjemu. S ovom vrlo labavom povezanošću »vjere« i »ljubavi« ukršta se 3) -- str. 190- staro asketsko obrazloženje rada kao sredstva da se »unutarnjem« čovjeku da vlast nad tijelom. - 4) Rad je stoga - tako to glasi u vezi s tim dalje, i ovdje opet u drugom shvatanju biva priznata misao »lex natu· rae« (ovdje = prirodni moral) - bio jedan već Adamu (prije pada) svojstven, od Boga mli usađen nagon, koji je on, »samo da Bogu ugodi«, slijedio. - Konačno S) - str. 161. i 199 -, u vezi s Mat. 7,18. i dalje javlja se misao da je valjan rad u pozivu posljedica vjerom izazvanog novog života, i da to on mora biti,a da se ipak iz toga ne razvije odlučna kalvinistička misao »potvrdenja«. - ~ilno raspoloženje kojim je ovaj spis nošen objašnjava iskorišĆ8vanje heterogenih pojmovnih elemenata.

PROBLEM

57

egoističke

samoživosti, koja se izvlači od svjetovnih pužnosti. Nasuprc;>t tome, svjetovni rad po pozivu javlja se kao spoljni izraz ljubavi prema bližnjemu, i to se, svakako, na vrlo naivan način i l j gotovo grotesknoj suprotnosti s poznatim reče­ nicama' Adama Smitha obrazlaže ukazivanjem na to da podjela rada prisiljava svakog pojedinca da radi za druge. Med1.ltim ovo, kako se vidi, u suštini skolastičko obrazloženje uskor~ opet iščezava, i ostaje, sve jače naglašavano, ukazivanje na to da je ispunjavanje svjetovnih dužnosti bezuslovno jedini put da Bogu ugodimo, da je ono, i samo ono, božja volja, i da stoga svaki dozvoljeni poziv pred Bogom važi apsolutno jednako... . ... .. Da Je ova moralna kvahfikacIJa sVjetovnog profeSIOnalnog života jedno od zamašnih ostvarenja reformacije i, specijalno, ~artina ~ute.ra, u stvari je nesur.?njiv~ i može! najzad, da VažI kao opce mJesto. 9 Ovo shvatanje stOJI beskrajno 4ale, »Svoj ručak mi ne očekujemo od blagonaklonosti mesara; pekara ili seljaka, nego od njihova osvrtanja na svoju vlastitu korist; mi sene obraća­ mo na njihovu ljubav prema bližnjem, nego na njihovu sebičnost, i ne govorimo im nikada o svojim potrebama,nego stalno samo o njihovoj koristi« (W. of N. 1,2). 8 Omnia enim per te operabitur (Deus), mulgebit per te vaccam et servihssima quaeque opera faci et, ac maxima pariter et minima ipsi grata erunt (jer će sve za te raditi (Bog), mušće za te kravu i radiče sve najropskije poslove, i najveći jednako kao i najmanji njemu će biti ugodni- preveo N. M.) (Egzegeza Postanja, Op. lat" exeg. ed. Elsperger VII, 2 13). Ta misao se prije Lutera nalazi kod Taulera. koji duhovni i svjetovni »Ruf« (poziv) po vrijednosti principijelno izjednačava. SuprQtnost prema tomizmu je njemačkoj mistici i Luteru zajednička. U svojim formulacijama dolazi ona do izražaja u tome što se Toma - osobito da bi mogao zadržati moralnu vrijednost kontemplacije, ali i sa stanovišta kaluđera prosjaka - našao prisiljenim da pavIinsku rečenicu »ko ne radi, ne treba ni da jede« tumači tako da je rad, koji je lege naturae neophodan. dosuđen ljudima kao vrsti, a ne svim pojedinim ljudima. Gradacija u poštivanju rada, od seljačkih »opera servilia« (ropskih poslova - prev. N. M~) nagore, jeste nešto što je u vezi sa specifičnim karakterom kaluđera-prosjaka. iz materijalnih razloga vezanih za grad kao dc,>micll, i što je bilo jednako daleko od njemačkih mističara kao i od seljačkog sina Lutera, koji su, pri međusobno istom poštivanju poziva, naglašavali stalešku organizaciju kao bogomdanu. - Odlučna Tomina mjesta v. kod Maurenbrechera, Th. v. Aquinos Stellung zum Wirtschaftsleben seiner Zeit (Leipzig 1898, str. 65. i d ..).. Tim čudnovatije je to što pojedini istraživači misle da takva Jedna nova tvorevina može da pored djelanja ljudi prode bei traga. Priznajem da to ne razumijem . 9

58

MAX WEBER

ko od mržnje kojom je Paska/ovo kontemplativno raspoloženje odbijalo od sebe, po njegovu dubokom uvjerenju, samo sujetom ili lukavošću uopće objašnjivo cijepanje djelovanja u svijetu,IO - još dalje, dakako, od velikodušnog utilitarističkog prilagođavanja svijetu koje je jezuitski probabilizam izvršio. Ali kako sada da se u pojedinostima predstavi praktično značenje onog ostvarenja protestantizma, to se uopće mutnije osjeća nego što se jasno saznaje. Prije svega, jedva da je potrebno konstatovati da se ne može tvrditi da je Luter s »kapitalističkim duhom« u onom smislu koji smo mi dosada s ovom riječju povezivali - ili, uostalom, u bilo kojem smislu - u duši srodan. Već crkveni krugovi koji ono »ostvarenje« reformacije obično najrevnosnije hvale nisu, uostalom, danas nipošto prijatelji kapitalizma bilo u kojem smislu. A sam Luter bi, pogotovo, bez ikakve sumnje, svaku srodnost s mentalitetom kakav se javlja kod Franklina oštro od sebe odbio. Ne treba se, naravno, ovdje pozivati na njegove žalbe na veletrgovce, Fuggere i sl.l1 kao na simptom. Jer se borba protiv pravno ili faktički privilegovanog položaja krupnih trgovačkih kompanija u 16. i 17. stolječu može najprije da uporedi s modernim ratnim pohodom protiv trustova, i ona nije, kao ni ovaj, već sama po sebi izraz tradicionalističkog mentaliteta. Protiv ovih, protiv lombarda, protiv »trapezita«, protiv sa strane ang1ikanizma, kraljeva i parlamenta u Engleskoj i Francuskoj povlašćenih monopolista, krupnih špekulanata i bankara vodili su i puritanci, isto lO »SuJeta je u ljudskom srcu ukorijenjena tako duboko da se i jedan komordžija. i jedan sudopera. i jedan nosač hvale i hoće da imaju svoje obožavaoce... « (Faogerevo izd. It 208, upor; Koster, na cit. mj., str. 17, str. 136. i d.). O principijelnom stavu Port Royala i jansenizma prema »pozivu«, na koji ćemo se još kasnije ukratko osvrnuti, upor. sada izvrstan spis: Dr Paul Honigsheim, »Die Staats - und Soziallehren der franzosischen' Jansenisten im 17. Jahrhundert« (Heidelberger historische Dissertation 1914, djelimičan otisak iz jednog obimnog djela o »Vorgeschichte der franzosisehen Aufkllir_ng«. up-or. naročito str. 138. i d. tog djelimičnog otiska). II Sto se tiče Puggera, on kaže da »ne može biti pravo i Bogu drago kada u životu jednog čovjeka bude skupljeno tako veliko i kraljevsko blago na gomilu.« To je, dakle, II suštini seljačko nepovjerenje prema kapitalu. Njemu je isto tako (Gr. Sermon v. Wucber. ErI. izd. 20, str.. 109) kupovina rente moralno sumnjiva jer je ona »jedna nova, vješto izmišljena stvar«, - jer mu je, dakle. ekonomski neprovidna, slično kao modernom svečeniku terminska trgovina .

PROBLEM

59

tako kao i hugenoti. ogorčenu borbu. II Kromvel je poslije bitke kod Dunbara (septembra 1650) pisao Dugom parlamentu: »Molim. uklanjate zloupotrebe svih poziva, a ima jedan koji mnoge osiromaši da bi malo njih obogatio: to nije od koristi općoj stvari«, - a nasuprot tome, vidjećemo da je on, s druge strane, ispunjen sasvim specifično »kapitaIističkim« načinom mišljenja. lJ Nedvosmisleno se, naprotiv, u Luterovim mnoIZ Tu suprotnost je zgodno Izložio H. Levy (u svom spisu »D1e GrUridlagen des okonomisehen Liberalismus in der Geschichte der englischen Volkswirtschaft«, Jena, 1912). Upor., na primjer, i peticiju levelera u Kromvelovoj vojsci protiv monopola i kompanija od 1653. u Gardinera, Commonwealth, II, str" 179. Laudov režim je težio, naprotiv, jednoj od kralja i crkve vodenoj »hrišćansko-socijalnoj« privrednoj organizaciji - od koje jc kralj očekivao političke i fiskalno-monopolističke koristi. Upravo protiv toga je bila upravljena borba puritanaca" ' u Sta se ovdje pod tim razumije, neka bude objašnjeno na primjeru manifesta Ircima, kojim je Keomvel u januaru 1650. otpočeo protiv njih svoj rat do istrebljenja i koji je predstavljao odgovor na manifeste irskog (katolič­ kog) klera iz Clonmacnoisea od 4. i 13. decembra 1649 Glavne rečenice gla· se: »Englishmen had good inheritances (naime, u Irskoj) which many of them purchased with their money. .. they had good leases from Irishmen for long time to come, greatstocks thereupon, houses and plantations erected at their cost and charge... Yon broke the union... at a time when Ireland was in perfect peace and whc;{l through the example of EngJish industry; through commerce and traffic, that which was in the nations hands was better to them than in all Ireland had been in their possession... Is God, will God be with you? I am confident he will not«. , (»Englezi imaju dobre posjede koje su mnogi od njih kupili svojim novcem, oni su od Iraca zakupili na dug rok imanja, na njima imaju velik inventar... kuće i plantaže podignute njihovim troškom... oni su prekinlili jedinstvo ... u vrijeme kada Je Irska bila u savršenom miru i kada je zahvaljuju~ či engleskoj industriji, trgovini i prometu koji je bio u rukama nacije bilo njima bolje nego kad bi sva Irska bila u njihovom posjedu ... Ako je Boga, hoće li Bog biti s vama? Ja sam uvjeren da neće« - preveo N. M.) Ovaj manifest, što podsjeća na engleske uvodne novinske članke za vrijenie burskograta, nije karakterističan zato što se ovdje kao razlog rata postavlja kapitalistički »interes« Engleza, - to bi, naravno, u pregovorima izmedu Venecije i Đeno­ ve o obimu njihove interesne sfere na Orijentu'isto tako vdo dobro moglo da bude upotrijebljeno kao argumenat (što, za divno čudo - iako sam ja to ovdje istakao - Brentano na cit. mj., na str. 142, meni prigovara). No, specifič­ nost ove isprave leži upravo u tome što Keomvel - kako to svako ko poznaje njegov karakter zna, s najdubljim subjektivnim uvjerenjem;... čak i prema Ircima moralno opravdanje, pozivajući se na Boga, zasniva na okolnosti da je engleski kapital naučio Irce radu. - (Ovaj manifest se može naći, osim u Carlylea, u izvodu u Gardiners Hist. arthe Commonw. I, str. 163. i dalje, od~tampan I analiziran, i u njemačkom prevodu u Honigovom »Cromwellu«).

60

MAX WEBER

gobrojnim izjavama protiv lihve i uzimanja kamata uopće ispoljava njegov, prema kasnoj skolastici, direktno (s kapitalističkog stanovišta) »zaostao« način shvatanja bića kapitalističke privrede. 14 Specijalno, na primjer, kod Antonina od Firence već prevladani argumenat o neproduktivnosti novca spada, naravno, ovamo. Ali nam uopće nije potrebno da ovdje ulazimo u pojedinosti, - jer je, prije svega, misao»poziva« u vjerskom smislu bila u svojim konsekvencijama za -svjetski način života podobna za vrlo različito oblikovanje. Istaknuto ostvarenje reformacije kao takve bilo je, prije svega, samo u tome što su se, nasuprot katoličkom shvatanju, moralni akcenat i vjerska nagrada za svjetovni, pozivno raspoređeni rad silno povećali. Kako se misao »poziva«, koja je to dovela do izražaja, dalje razvijala, to je zavisilo od rieposrednog vida pobožnosti kakav se odsada u pojedinim crkvama reformacije razvijao. Autoritet Biblije, iz koje je Luter mislio da je uzeo misao poziva, bio je sada po sebi tradicionalističkom shvatanju uopće povoljniji. Specijalno Stari zavjet, koji prevazilaženje unutar svjetovnog morala u genuinom proroštvu nikako nije poznavao, a i ukoliko ga je poznavao, onda samo u usamljenim rudimentima i začecima, oblikovao je jednu sasvim sličnu vjersku misao strogo u ovom duhu: svako neka ostane pri svojem »nasušllom hljebu« i pusti bezbožnike da teže za dobiti; to je smisao svih onih mjesta koja direktno raspravljaju o svjetovnom poslovanju. Tek Talmud što u tome stoji djelimice - ali ne načelno - n.a drugom gledištu. Lični Isusov stav označen je tipično antič­ ko-orijentalnom molbom: »Kruh naš svagdanji daj nam danas« u klasičnoj čistoti. i radikalno odbacivanje svijeta kakvo tr »JlaJlffiVa~ TIJ<;. a8lxia~ (»bogatstvu nepravde« - prev. N. M.) dolazi do izražaja isključivalo je svaku s njim direktnu povezanost modeme misli o pozivu. IS Apostolsko doba hrišćanstva, koje u Novom zavjetu dolazi do riječi, a specijalno i Pavle, stoji prema modernom profesionalnom životu, usljed eshatoloških iščekivanja, koja su one prve generacije hrišća.. Da ovo pobliže izložimo, nije još ovdje mjesto. Upor. u drugoj nac rednojnapomeni cit. pisce. IS V. primjedbe u Jii!icherovoj lijepoj knjizi »Gleichnisreden Jesu«, sv. II, str. 636. str 108 i d.

PROBLEM

61

na isputijavala, iliirtdiferentno ili isto tako, u suštini, tradicionalistički ; kako sve čeka na dolazak Gospoda, onda neka svako ostane u staležu i u svjetovnom poslu u kojemu ga je »poziv« Boga našao, i neka radi kao dosada; tako neće pasti braći na teret, - a i onako je to još samo jedan trenutak. Luter je čitao Bibliju kroz naočale svojeg trenutnog općeg raspoloženja, a ono u toku njegova razvitka izmedu otprilike 1518. i otprilike 1530. nije samo ostalo tradicionalističko nego je i bivalo sve tradicionalističkije. 16 U prvim godinama njegove reformatorske djelatnosti kod njega je preovladalo, usljed suštinski kreaturaInog cijenjenja poziva, s obzirom na vrstu svjetovne djelatnosti jedno s eshatološkom ravnodušnošću kakva ona dolazi do izražajal7 u I Kor. 7 duboko srodno shvatanje: da čovjek u svakom staležu može biti sretan, da je na kratkom hodočašću života besmisleno polagati važnost na vrstu poziva. I težnja za materijalnom dobiti koja nadilazi vlastite potrebe mora zato da važi kao simptom nedostajućeg stanja milosti i, jer je to mo,. Za sljedeće opet upor., prije svega, prikaz kod Egera, na cit. mj" Već ovdje da ukažem na još danas nezastarjelo lijepo djelo ~chneckenburger, Vergleichende Darstellung des lutherischen Lehrbegriffes, (izd. GUder, Stuttgart, 1855). (Luthardtovo djelo »Ethik Luthers«, str. 84, Ilzd.,koje sam jedino imao pred sobom, ne daje nikakav stvaran prikaz razvitka.) Upor. dalje Seeberg, »Dogmengeschichte«, sv. II, str. 262. dolje. - Bez vrijednosti je čla­ nak »Beruf« u Realenzyklopidie f. prot. Theoi. u. Kirche, koji, umjesto kakve naučne analize tog pojma i nj,~v~ geneze, sadrži svakojake; prilično plitke napomene o svemu moguć~m o ženslc.om pitanju i tome sL - Iz političko­ ekonomske literature o Luteru spomenimo ovdje samo S.chmollerovu »Geschichte der national okon . Ansichten in Deutschland wahrend der Reformationszett« (Z. f. Staatswiss, XVI, 1860). Wiskemannov Preisschrift (1861) i Franka G Warda »Darstellung und Wurdigung von Luthers Ansichten vom Staat und seinen wirtschaft1ichen Aufgaben« (Conrads Abh. XXI, Jena, 1899).. Djelimice izvrsna literatura o Luteru povodom stoljetne prekretnice reformacije nije, koliko vidim, o ovoj posebnoj tački ništa odlučno novo donijela . O Luterovoj (i luteranskoj) socijalnoj etici treba, naravno, prije svega uporediti odnosne partije u TroeJtschovim »So~iallehren«. . '" Tumačenje 7. gl. Prvog pisma Konnćanima 1523, ErI. izd . 51, str. l. i d. Ovdje Luter misao slobode »svakog poziva« pred Bogom mijenja u smislu ovog mjesta još tako da time l) ljudska odredba bude odbačena (kaluđer­ ski zavjet, zabrana mješovitih brakova itd.) i 2) da pred Bogom po sebi indirerentno ispunjavanje preuzetih svjetovnih obaveza prema bližnjima kao za· povijed ljubavi prema bližnjem bude pooštreno. U stvari se, dakako, kod karakterističnih izlaganja, na primjer, na str 55, 56, radi o dualizmu lex naturae prema pravednosti pred Bogom

62

MAX WEBER

guće

samo na račun drugih, direktno kao stvar za osudu.1 8 Sve većim uplitanjem u svjetske svađe ide pod ruku i sve veće poštivanje značaja profesinalnog rada. Ali istovremeno s tim, konkretan poziv pojedinca postaje njemu sve više specijalna božja zapovijed da ovaj konkretni posao na koji ga je božja providnost uputila izvrši. I kada, poslije borbe s »rojevima duhova« i seljačkih nemira. objektivni historijski poredak u koji je pojedinac božjom voljom stavljen. za Lutera biva sve više qirektan izIiv božje volje,19 odsada sve jače naglašavanje providencijalnog i u pojedinim slučajevima života sve više dovodi do misli »opredjeljenja« odgovarajuće tradicionalističkeobojenosti : pojedinac treba načelno da ostane u pozivu i staležu u koji ga je Bog jednom stavio, i da svoje životne težnje drži u granicama ovog svog životnog položaja. Ako je ekonomski tradicionalizam u početku bio rezultat pavlinske indiferentnosti, to je on kasnije izliv sve intenzivnije vjere u providnost, zo koja bezuslovnu poslušnost prema BoguZI identifikuje s bezuslovnim povinovanjem datom položaju. Luter na ovaj način uopće nije dospiolZ do jednog,. na načelno no-

I.

Upor~ Sombartovo. s pravom pred njegov prikaz »obrtničkog duha« (= tradicionalizma) kao. moto postavljeno,. mjesto iz »Von Kaufhandlu]J:g und W1icher« (1524): »Zato ti moraš postaviti sebi kao zadatak da u takvoj trgovini ne tražiš ništa osim svog priličnog izdržavanja, prema tome da hranu, trud, rad i opasnost uračunaš i procijeniš, i tako onda utvrdili cijenu same robe, dižeš je i spuštaš, da bi od toga za takav trud i muku imao nagradu.e< Taj princip je formuliran potpuno u tomističkom duhu . I. Već u pismu H. v. Sternbergu, kojim mu on 1530. posvećuje egzegezu 117. psalma, »stalež« (nižeg) plemstva, uprkos njegovoj moralnoj pokvarenosti, važi kao od Boga osnovan (Eri. izd. 40, str. 282; dolje). Presudan značaj koji su Mincerovi nemiri imali za razvitak ovog. shvatanja jasno proizlazi iz tog pisma (str. 282 gore). Upor. i Egera na cit. mj.., str. 150. ,. I u tumačenju 111. psalma, v. 5. i 6. (ErI. izd. 40, str. 215. i 216) polazi se 1530. od polemike protiv prevazilaženja svjetovnog poretka po manastirima itd. Ali je sada lex naturae (nasuprot pozitivnom pravu, kako su ga carevi i juristi fabrici rali) neposredno identi~an s »božjom pravednošću«: on je božja ustanova i obuhvata naročito sls/ešku organizaciju naroda (str. 215, od}. 2. na kraju), pri čemu se samo oštro naglašava jednaka vrijednost staleža pred Gospodom. •, Kakva se naročito uči u spisima »Von Konzilien und Kirchen« (1539) i »Kurzes Bekenntnis vom heiligen Sakrament« (1545) . .. Koliko jako. osobito za nas tako važna, kalvinizmom vladajuća, misao potvrdenja hrišćanina u njegovu pozivnom radu i načinu žiVota kod Lutera ostaje u pozadini. pokazuje mjesto u »Konzilien und Kircben«( (1539.

PROBLEM

63

voj ili. uopce piincipijeln~j. osn.ovi z.as~oyanog,. povezivanj.a profesIonalnog rada s relJglOzmm prmClpIma. CIstota učenja kao nepogrešiv kriterij crkve. kakva je u njega poslije borbi dvadesetih godina sve nepomjerljivije čvrsto stajala, kočila je već po sebi razvitak novih aspekata na etičkom području. Tako je, dakle. u Lutera pojam poziva vezan tradiciona~ )istički. u Poziv je ono što čovjek ima da primi kao božju voErI. izd. 25. str. 376. dolje): »Osim ovih sedam glavnih propisa« (po kojima se prava crkva raspoznaje) »ima sada više spoljnjih znakova po kojima se sveta hrišćanska t:tkva raspoznaje.... ako nismo razvratnici i pijanice. ponosni, oholi. raskošni. nego čedni. skromni. trezveni.« Ovi znaci nisu po Luteru takO pouzdani kao »oni gore« (čisto učenje. ~olitva itd.) zato »~to su se i neki mnogobošci u ta.kvim djelima izvježbali i ponekad izgledaju svetijiod hrišćana«. Kalvin lično stajao je, kako ćemo kasnije izložiti. samo malo drukčije. ali nije puritanizam. Na svaki način, hrišćani'n u Lutera služi Bogu samo »in vocatione«; a ne »per vocationem« (Eger. str. 117. i d.) - Upravo za misao potvrdenja (svakako više u njenoj pijetističkoj nego u kalvinističkoj koncepciji) nalaze se. naprotiv, u njemačkih mističara barem pojedinačni začeci (tako, na primjer. kod Seeberga. »Dogmengeschichte«.str. 195. gore cit. mj. iz Susoa. kao i ranije cit. Taulerove izjave). iako čisto psihološki koncipirani. z. Njegovo konačno stanovište nalazimo zatim u nekim iZlaganjima Egzegeze Postanja (u Op. lat. exeget.• ed. Elsperger). Vo,. IV. str. 109: Neque haec fuit levis teritatio. intentum esse suae vocationi et de aliis non esse curiosum.... Paucissimi sunt, qui sua sorte viva~t contenti ... (p. Ill, eod.). Nostruin autem est, ut vocantj Deo pan:amus... (p. 112). Regula igitur haec servanda est, tit unusqulsque maneat in sua vocatiane et suo dono contentus vivat, de aHis autcm non sit curiosus (No i nije bilo lako iskušenje biti revnosan u svom pozivu a što se tiče drugih ne biti znatiželjan... Vrlo malo ih je koji žive zadovoljni svojom sudbinom... Naše je. pak, da se Bogu pokoravamo. Trcba se. dakle. držati pravila da svaki pojedinac ostane u svom pozivu i da živi zadovoljan svojim darom, ašto se tiče drugih da ne bude znatiželjan - prev. N. M.).. To stvarno savršeno odgovara formulaciji tradicionalizma kod Tome Akvinskog (th. V. 2 gen. 118 art. Ic): Unde necesse est. quod bonum hominis circa ea con"stat in quadam mensura. dum sCi,licet ~omo., .. quaerit habereex~e~orcs divi~ias. prout sunt n~ccssari­ ae ad vltam eJus secundum suam condItionem. Et Ideo tn exessu hUJus mensurae consistit peccatum, dum scilicet aliquis supra debitllm modum vult eas vel acquirerevel retinere, quod pertinet ad avari ti am (Stoga je potrebno da bogatstvo čovjeka bude što se toga tiče u nekoj mjeri. dok, naravno. čovjek.,. traži da ima spoIjnja bogatstva kakva su mu potrebna za život prema njegovu položaju. I stoga se u prestupanju te mjere sastoji grijeh, dok. naravno, neko hoće da ih iznad dužne mjere stekne ili zadrži, što ide na lakomost 'prev. N. M.). Grešnost prelaženja vlastitom, s društvenim položajem saobraznom potrebom date mjere u preduzimljivosti obrazlaže Toma prirodnim zakonom (lex naturae) kakav se on ispoljava u svrsi (ratio) spoljnih dobara,

64

MAX WEBER

Iju, čemu on ima da se »povinuje«: ova obojenost je glasnija od druge, takođe postojeće, misli da je rad po pozivu jedan zadatak 14 ili upravo Bogom postaVljen zadatak. I. razvitak ortodoksnog luteranstva još više je isticao ovu crtu. Nešto negativno: ukidanje prevazilaženja svjetovnih dužnosti asketskim dužnostima, ali povezano s propovijedanjem poslušnosti prema vlastima i povinjavanja datom životnom položaju, bilo je ovdje, dakle, prije svega, jedini etički dobitak.2s Bilo je, kako ćemo kad bude govora o srednjovjekovnoj vjerskoj etici izložiti, za misao o pozivu u ovom luteranskom vidu kod njemač­ kih mističara već mnogo toga prethodno urađeno, osobito principijeinim jednakim cijenjenjem duhovnih i svjetovnih poziva kod Taulera i manjim cijenjenjem tradicionalnih oblia Luter božjim provIdenjem. O vezI izmedu vjere i poziva II Lutera v. još vol. VII, str. 225: ... quando es fidelis, tum placent Deo etiam physica, camalia, animalia officia, sive edas, sive bibas, sive yigiIes, sive dormias, quae mere corporalia et fInimalia sunt. Tanta res est fides ... Verum est quidem, placere Deo etiam in impiis seduJitatem et industriam jn officio. (Ako vjeruješ, onda se Bogu sviđaju i prirodne, tjelesne, životne radnje, bilo da jedeš di piješ, iii ne spavaš ili spavaš, jer su one samo tjelesne i životne. Tako silna je stvBr vjera... Ali je istina da se Bogu i kod bezbožnika sviđaju prilježnost i marljivost u službi - prev. N. M.). (Ovaj aktivitet u pozIvnom životu je krepost lege naturae). Sed obstat incredulitas et vana gloria, ne possint opera sua referre ad gloriam Dei. (Ali njihovo nevjerovanje i tašta hvalisavost priječi da se za njihova djela može reći da su u slavu Boga - prev. N. M.). (Ovo podsjećčJ na kalvinistička tumačenja.) ... Merentur igitur etiam impiorum bona opera in hac quidem vita praemia sua, sed non numerantur, non colliguntur in altera (U ovom dakle životu i djela bezbožnika zaslužuju svoje nagrade, ali se ne priznaju, ne stiču u drugom - prev. N. M.). (Nasuprot Augustinovom »Vitia specie virtutum pal!iata« - »mane pod plaštem kreposti«., prev . N. M.). ,. U »Kirchenpostdle« (ErI. Ausg . 20, str. 233, 235/6 (stoji: »Svako je pozvan u neki poziv«. Taj poziv (na str. 236. stoji upravo »zapovijed<~) ori treba da vrši i u tome Bogu da služi. Ne raduje se Gospod izvr~avanju, nego poslušnosti koja je u njemu. . . .. Tome odgovara kada se - suprotno od onoga što je gore o djelovanju piJetizma na paŽljivo st radnica bilo rečeno - o modernim preduzimači­ ma ponekad tvrdi da, na primjer, strogo luteranska-pobožni industrijalci danas nerijetko, na primjer, u Vestfaliji, u osobito visokoj injeri misle traqicionaIistički, da nisu skloni preinačenjima načina rada- i bez prelaza na tvornički sistem -, uprkos' tome što bi ih očekivala veća zarada, i da se, za obrazloženje, pozivaju na drugi svijet, gdje će se ipak sve izravnati. Pokazuje se da sama činjenica odanoscicrkvi i vjerovanja za opći način života još nije od kakva bitnijeg značaja; mnogo konkretniji religiozni životni sadržaji su u vrijeme postajanja kapitalizma igrali svoju ulogu i još je, u ograničenoj mjeri, i . danas igraju

PROBLEM

65

ka asketskog oprav4anjaZ6, dobrim djelima usljed jedino presudnog značenja ekstatično-kontemplativnog primanja božanskog duha kroz dušu. Luteranstvo, štaviše, znači u određenom smislu, prema mističarima, nazadak utoliko ukoliko su u Lutera - i još više u njegovoj crkvi - psihološke osnove za jednu racionalnu etiku poziva (čija shvatanja o ovoj tački mnogostruko podsjećaju dijelom na pijetističku, a dijelom na kvekersku vjersku psihologiju)2T postale prilično nepouzdane, i to, kako ćemo još pokazati, upravo zato što je njemu težnja za asketskom samodisciplinom kao opravdanjem dobrim djelima bila sumnjiva, pa je stoga u njegovoj crkvi morala da se sve više povlači. Sama misao »poziva« u luteranskom smislu bila je, dakle, - to je jedino trebalo već ovdje da se ustanovF8 - koliko dosada možemo vidjeti, svakako samo od problematičnog značaja za ono što mi tražimo. Tim, međutim, ni najmanje nije rečeno da se i luteranskom obliku novog uređenja religioznog života ne priznaje za predmete našeg posmatranja izvjesno praktično značenje. Baš naprotiv. Samo što se ono ne može neposredno izvesti iz stava Lutera i njegove crkve prema svjetovnom pozivu, i što ono uopće nije tako lako opipljivo kako bi to možda mogao da bude slučaj s drugim vidovima protestantizma. Zato je za nas preporučljivo da najprije posmatramo one njegove oblike kod kojih se veza životne prakse s vjerskim ishodištem može Jakše da otkrije nego kod luteranstva. Još ranije je bila spominjana neobična uloga ka1v.inizma i protestantskih sekta u povijesti kapitalističkog razvitka. Kao što je Luter našao da u Cvingliju živi »drukčiji duh« nego što je u njemu samom, tako su to isto njegovi duhovni potomci našli specijalno u kalvinizmu. A katolicizam je, pogotovo, oduvijek, i do dandanas, smatrao kalvinizam svojim pravim J?fotivnikom. To na prvom mjestu ima svoje političke razloge:' ako reformacija nije bez Luterova čisto lično religioznog razvitka bila predstavljiva i ako je ona duhovno bila '6 21

Upor. Tauier, bazel. izdanje., sv. I. str. 161 i d. Upor. osobito impresivnu Tau]erovu propovijed na cit. mj. i fol. 17,

18, v.20. •• Jer je ovo, na ovom mjestu, jedina svrha ovih napomena o L}lteru, one se :zadovoljavaju jednom tako oskudnom privrenienomskicom, kOJa~ naravno, sa stanovišta cijenjenja Lutera, nikako ne može da zadovolji. !o - PR()Tt'ST"'TSK.", 1:'T1ti..",' Dl H KAPITALIZMA

MAX WEBER

66

njegovom ličnošću trajno određena, njegovo djelo ne bi ipak bez kalvinizma imalo svoju spoljnu trajnost. Ali razlog katolicima i luterancima zajedničke odvratnosti leži ipak i u etičkoj osobenosti kalvinizma. Već najpovršniji pogled pokazuje da je ovdje uspostavljen odnos između religioznog života i zemaljskog djelovanja sasvim drukčiji nego što je to kako u katolicizmu tako i u protestantizmu. To se ispoljava čak i u literaturi, koja upotrebljava samo religiozne motive. Uzmimo, eto~ konac djela Divina Commedia. gdje pjesnika, dok u raju, lišen svih želja, gleda tajne božje, izdaje jezik, i pored toga stavimo kraj onog spjeva koji se obično naziva »božanskom komedijom puritanizma«. Posljednje pjevanje spjeva »Paradise lost« Milton, poslije prikaza istjerivanja iz raja,završava ovako: »They looking back, all th' Eastern side beheld Of Paradise, so late thit happie seat, Wav'd over by that flaming Brand, the Gate With dreadful Faces through and fierie Armes: Som natural tearstheydropd, but wip'd them soon; The World was aJ1 before them, where to choose ThirpJace olrest, and Providence thir guide: They hand in hand with wandring steps and slow. Through Eden took thir solitary way«. * A

maloprije je Mihajlo rekao Adamu:

» ... ; only add Deeds to thy knowledge answerable, add Faith, Ande Vertue, Patience, Temperance, add Love, By name to come calld Charitie, the soul Of alJ the rest: then wilt thou not be Joatb To leave this Paradise, but sha1t possess A paradise within tbee, happier larr.«** • Osvrnuv se, oni ugledaju istočnu stranu Iraja, tu skoro svoj srećni stani kako nad njim vitla taj plaI!lteći mač, vrata/ puna strašnih lica i ognjenog oružja/ nekoliko pravih suza oni spuste, ali ih ubrzo obrišu; /čitav svijet bjde prt:d njima gdje su mogli da biraju/ boravi~te.a Providnost im vod: / oni ruku pod ruku kolebljivim korakom i polako, /krenu svo.iim samotnim DQtem kroz Eden« /(- l)rev. N. M.) . •• », .. ; samo dodaj /svom odgovornom znanju djela, dodaj Vjeru,/ dodaj Krepost. Strpljenje, Umjerenost, dodaj Ljubav, koja će se jednom zva-

PROBLEM

67

Svako odmah osjeća da bi ovaj vrlo snažan izraz ozbi· ljne puritanske okrenutosti prema svijetu, što znači: cijenjena unutarsvjetovnog života kao zadatka u ustima jednog sred· njovjekovnog pisca - bio nemoguć. Ali je on i s luteranstvom, kao što se to pokazuje u ckrvenim pjesmama Lutera i Paula Gerharda, isto tako malo kongenijalan. Na mjesto ovog neodređenog osjećanja ovdje bi trebalo staviti jednu nešto tačniju misaonu formulaciju i pitati za unutarnje razloge ovih razlika. Pozivanje na »narodni karak.ter« bilo bi prosto historijski pogrešno. »Kavaliri« i »okrugloglavci« ni~u se, jednostavno, osjećali kao dvije partije, nego kao radikalno različite ljudske vrste, i ko pažljivo pogleda, moraće im u tome dati za pravo.Z9 A s druge strane: jedna karakterološka suprotnost engleskih merchant adventurers (špekulanata prev. N. M.) prema starim hanzeatima ne može se naći, kao što se uopće ne može konstatovati neka druga duboka razlika izmedu engleske i njemačke osobenosti koja bi se neposredno dala objasniti različitim političkim sudbinama.30 Tek je moć vjerskih pokreta -ne ona sama, ali ona na prvom mjestu - stvorila ovdje one razlike koje mi danas osjećamo.31 Ako mi, prema tome, pri ispitivanju odnosa izmedu staroprotestantske etike i razvitka kapitalističkog duha polazimo od tvorevina Kalvina, kalvinizma i drugih »puritanskih« du~a /sviju njih: onda ti se neće ni militi /da ostaviš ovaj Raj. jer imati /jedan raj u sebi, mnogo srećniji« (.... prev. N. M.). .. '9 Ko bi se, dakako. slagao s historijskom konstrukcijom level era, bio bi u sretnom položaju da i ovo opet svede na rasne razlike: oni su vjerovali da kao predstavnici Anglosasa brane svoje »birthright« (pravo po rođenju. naslijeđe - prev. N. M.) od potomaka ViIjema Osvajača i od Normana. Do· sta je čudnovato to što nam niko dosada nije plebejske »rou'ndheads« protumačio kao »okrugloglavc;e« u antropornetrijskom smislu! ~o' Osobito engleski nacionalni ·ponos. posljedica Magnac Chartae i velikih ratova. Za danas tako tipičinu izjavu: »She looks like an EnlIish girl« (»Ona izgleda kao engleska djevojka« - prev. N. M.), pri pojavi kakve inostrane djevojke-ljepotice. znamo isto tako već it IS. stolJeća~ 31 Ove razlike, naravno, postoje dalje i u Engleskoj. »Squire~hie« (seosko plemstvo - prev. N. M.)je ostalo nosilac »merry Old England« (»vesele stare Engleske« - prev. N. M.) do dan.danas, i čitavo vrijeme od refor· macije može da se shvati kao međusobna borba dvaju tipova Engleza. U ovoj stvari dajem ja za pravo napomenama M. J. Boma (u »Frankf. Zeitung«) uz lijepi spis v. Schulze·Gavemitza o britanskom imperijalizmu. Upor. H. Levy u: A. f. Soz.-Wiss•• 46, 3.

ti Karitas, ćeš

68

MAX WEBER

sekta, to se ne smije razumjeti tako kao da smo mi očekivali da ćemo kod kojeg od osnivača ili predstavnika ovih vjerskih zajednica naići na buđenje onoga što mi ovdje zovemo »kapitalističkim duhom« u bilo kojem smislu kao na cilj njegova životnog rada. Da je težnja za svjetovnim dobrima, kao svrha samoj sebi, za bilo kojeg od njih važila upravo kao etička vrijednost~ to mi sigurno nećemo moći vjerovati. I treba \Jopće, prije svega, jednu stvar jednom zauvijek da ustanovimo: da etički programi nisu ni u jednog od reformatora - u koje za naše posmatranje imamo da ubrojimo i ljude kao što su Menno, George Fox, Wesley - nikada bili centralno stanovište. Oni nisu bili osnivači društva za »etičku kulturu« ili predstavnici humanitarnih, socijalno-reformatorskih težnji ili kulturnih ideala. Spas duše, i samo to, bio je stožer njihova života i djelovanja. Njihovi etički ciljevi i praktična djelovanja njihove nauke, sve je to bilo ovdje usidreno i bilo samo konsekvencija čisto vjerskih motiva. I zato ćemo morati da budemo svjesni toga da su kulturni uticaji reformacije dobrim dijeloin - možda za naše speCijalne aSpekte pretežno - bili nepredviđene i upravo neželjene posljedice rada reformatora, često jako udaljeni ili upravo suprotni od svega onoga što je njima samim lebdjelo pred očima. Stoga bi i naredna studija svojim, dakako, skromnim dijelom, možda, mogla da predstavlja prilog za stvaranje jasne slike o načinu na koji »ideje« II historiji uopće bivaju djelotvorne. Ali da ne bi već unaprijed nastali nesporazumi o smislu u kojem se ovdje uopće potvrđuje jedno takvo odjelotvorenje čisto idejnih motiva, neka mi kao završetak ovih uvodnih izlaganja bude o tome dopušteno još nekoliko nagovještaja. Ne radi se kod takvih studija - što, prije svega, želim izričito da napomenem - nikako o pokušaju da se misaoni sadržaj refonnacije vrednuje u nekom smislu, bilo to II socijalno-političkom ili, pak, u vjerskom. Mi za svoje svrhe imamo stalno posla s onim stranama reformacije koje pravoj religioznoj svijesti moraju izgledati periferne, ili, pak, suviše nebitne. Jer treba samo preduzeti da se nešto bolje objasni potka koju su.vjerski motivi dali tkivu razvitka naše, iz bezbrojnih historijskih pojedinačnih motiva izrasle, modeme, specifično »ovozemaljski<<. upravljene kulture. Mi, dakle, samo pi-

PROBLEM

69

tamO šta"bi se od izvjesnih karakterističnih sadržaja ove kUlture moglo, možda, pripisati uticaju reformacije kao historijskom uzroku. Pri tome se mi, dabome, moramo em'attcipovati od shvatanja da se reformacija kao »razvojnohistorijski nužna« može deducirati iz ekonomskih pomjeranja. Bezbrojne historijske konstelacije koje se ne- uklapaju ne samo ni u kakav »ekonomski zakon« nego uopće ni u kakvo ekonomsko gledište bilo koje vrste, osobito čisto politički događaji mora~ li su djelovati zajedno da bi novostvorene crkve uopće mogle da dalje postoje. Ali, s druge strane, ne treba nipošto zastupati jednu budalastO-9o\ctrinarnu tezu3 l' kao što je teza da je »kapitalistički duh« (uvijek u ovdje provizorno upotrebljavanom smislu ove riječi) mogao nastati samo k~o emanacija izvjesnih uticaja reformacije, ili, čak, da je kapitalizam kao privredni sistem tvorevina reformacije. Već to da su izvjesni važni oblici kapitalističkog poslovanja notorno mnogo stariji od reformacije stajalo bi takvom shvatanju jednom zauvijek na putu. N ego treba samo ustanoviti da li su i ukoliko religijski uticaji pri kvalitativnom obilježju i kvantitativnoj ekspanziji onQg »duha« širom svijeta bili saučesnici i koje se,konkretne straneku1ture koja se zasniva na kapitalističkoj b8.zi na njih svode. Pri tome se, pred grdnom zbrkom uzajamnih uticaja izmedu materijalnih osnova, socijalnih i političkih oblika organizacije i duhovnog sadržaja reformatorskih kulturnih epo-, ha, može da postupi samo tako da se najprije ispita da li se i u kojim stvarima izmedu izvjesnih oblika religiozne vjere i etike poziva mogu raspoznati odredene »izborne sfQdnosti«. Time bi se, istovremeno, po mogućnosti razjasnio način i opći pravac II kojem je, usljed takvih izbornih srodnosti, vjerski pokret djelovao na razvitak materijalne kulture. Tek onda kada bi to bilo kako-tako nesumnjivo utvrdeno, moglo bi se pokušati da se procijeni u kojoj mjeri da se sadržaji modeme kulture II svojem historijskom postanku pripišu onini vjerskim motivima, a ukoliko drugim.

I I Upravo ova je meni -: uprkos ovoj j sljedećim, stalno nepromijenjenim 1, po mom mišljenju, dovoljno jasnim napomenama -, začu,do, stalno bj::. la podmetana.

II. POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA Sadržaj: 1. Religijske osnove svjetovne askeze, str. 70. 2. Askeza l kapitalistički

duh, str. 149.

1.

Historijski nosioci asketskog protestantizma (u ovdje upotrebljavanom smislu riječi) uglavnom su četvorovrsni: 1. kalvinizamu onom vidu koji je on poprimio u zapadnoevropskim pQdručjima svoje"vladavine naročito u toku 17. stoljeća; 2. pijetizam; 3. metodizam; 4.'sekte proizišle iz anabaptističkog pokreta. 1 Nijedan od ovih pokreta nije jedan prema drugom stajao apsolutno o4vojeno, ani njihova odvojenost od neasketskihcrkava reformacije nije bila strogo sprovedena. Metodizam je nastao tek polovinom 18. vijeka unutar engleske državne crkve; on, po nanijeri svojih osnivača, nije htio da bude nova crkva niti neko novo buđenje asketskog duha ust~oj crkvi, pa se tek u toku svojeg razvitka, osobito pri prelasku II Ameriku, odvojio od" anglikanske cw:kve. Pijetizam je najprije nastao na tlu kalvinizma u Engleskoj i, osobil Cvinglijanizam ne obrađujemo zasebno, poštoje on posliJe kratkotrajne velike moći brzo u značaju nazadovao. - »Arminijanizam«, čija se dogmatska osobenost sastojala u odbijanju predestinacione dogme u njenoj oštroj fonnulaciji i kojije odbijao »svjetovnu askczu«, konstituiran je kao sekta samo u Holandiji (i u Sjedinjenim Državama). i u ovom poglavlju je on za nas bez interesa, odnosno samo od negativno.8 interesa zato što je bio konfesija trgovačkogpatricijata u Holandiji (v. o tome kasnije). Njegova dogmatika je važila u anglikanskoj crkvi i u većini Il\etodistićkib denominacija. Ali je njegov ~)erastijanski« (tj. i u stvarima crkve suverenitet države zastupajući) stav bio stav svih čisto politički zainteresovanih ir..stancija, Dugog parlamenta u Engleskoj isto tako i EIi2abete i nizozemSkih Generalnih Staleža. prije svega Oldenbameveldtov stav.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

71

to, u Holandiji, sasvim neprimjetnim prelazima ostao pove-

zan s ortodoksijom, a zatim je krajem 17. stoljeća u Spenerovoj djelatnosti potvrdio svoj ulazak u i.uteranstvo, s djelimice preinačenom dogmatskom osnovom. On je ostao pokret unutar crkve, i samo je na Zinzendorfa nadovezani, odjecima husitskih i kalvinističkih uticaja u zajednici češke braće saodr:edeni pravac (»hemhuteri«), kao i metodizam, bio protiv svoje volje natjeran na to da stvori svojevrsnu sektu. Kalvinizam i anabaptizam stajali su u početku svojeg razvoja jedan prema drugom strogo odvojeno, ali su se oni u baptizmu kasnijeg 17. stoljeća međusobno tijesno dodirivali, a već u independentskim sektama ~ngleske i Holandije u početku istog vijeka bio je prelaz postupan. Kao što pijetizam pokazuje, i prelaz u luteranstvo je postupan, a isto tako to stoji izmedu kalvinizma i, po svojem spoljnjem karakteru i d,uhu svojih najkonsekventnijih pristalica katolicizmu srodne, anglikanske crkve. Onaj asketski pokret koji su, u najširem smislu ove mnogoznačne riječi, nazvali »puritanizmom«,z napadao je, doduše, u masi svojih pristalica, a osobito medu svojim zatočnicima, osnove anglikanizma, ali su se i ovdje suprC"tnosti tek postupno, u borbi zaoštravale. Pa i ako ov:dje zasada ne;nteresantna pitanja ustava i organizacije ostavimo savršeno po strani - čak onda pogotovo, - stanje stvari ostaje isto. Dogmatske razlike, čak i one najvažnije, kao što su razlike u pitanju uč~nja o pre~~stinacij~~ uč~ja o ~pravdanju, prel.aziie su u naJraznovrsn1Jlm kom15maClJama J~dna tt drugu, l već početkom 17. stoljeća sprečavale, doduše, redovno, ali ipak ne i:t.uzetno, održavanje crkvene zajednice~ I prije svega: za nas važne pojave mpraJnog načina života nalaze se kod pristalica najraznovrsnijih, iz jednog od četiri gore označena vrela ili iz jedne kombinacije od više njih, proizišlih denomi:' nacija na istovrstan načiI.1. Mi ćemo vidjeti da su slične etičke maksime mogle biti povezane s raznim, dogmatskim osnovaz O razvitku pojma »puritanizam« v.• umjesto drugih, Sanforda u »Studies and Reflections of the Great Rebellion«, str. 65. i d. Ovdje upotrebljavamo taj izraz. gdje ga uopće upotrebljavamo, vazda u onom smislu koji je on u poputarnomjeziku 17. vijeka poprimio: u smislu asketsJdusmjerenih vjerskih pokreta u. Holandiji i Engleskoj, bezrazJika na programe crkvenih ustava i dogmi. Uključujući, dakle, »independente«, kongregaciorialiste, baptiste. menonite i kvekere..

72

MAX WEBER

ma. I za dušebrižnost određena uticajna literarna pomoćna sredstva, prije svega, kazuistički kompendijumi raznih konfesija, uticali su u toku vremena jedni na druge, i u njima se nalaze velike sličnosti, uprkos notorno vrlo različitoj praksi načina života. Moglo bi, dakle, gotovo izgledati da bismo učini­ li najbolje kada bismo dogmatske osnove, kao i etičku teoriju, potpuno ignorirali i držali se čisto moralne prakse, ukoliko je ona ustanovljiva. - Samo što to ipak nije baš tako. Međusobno različiti korjenovi asketskog morala su, dabome, poslije strašnih borbi, odumrli. Ali prvobitna usidrenost u onim dogmama ne samo da je na »nedQgmatičnoj« kasnijoj etici ostavilo jakih tragova, nego samo poznavanje prvobitnog misaonog sadržaja uči nas' da shvatimo kako je onaj moral bio povezan sa, najumnijim ljudima onog vremena apsolutno vladajućom, mišlju na onaj svijet, bez čije svenadmašujuće sile nije bila pokrenuta nikakva moralna obnova koja bi na životnu praksu ozbiljIiO uticala. Jer, naravno, nama nije V8Žn03 ono što je u etičkim kompendijama tog vremena teoretski i službeno bilo naučavano, - koliko god da je to po uticaju crkvene stege, dušebrižnosti i propovijedi sigurno imalo praktičan značaj, - nego nešto sasvim drugo: ispitivanje onih religioznom vjerom i praksom vjerskog života stvorenih psiholoških impulsa koji su načinu života davali pravac i indiViduu u njemu držale. Ali su te pobude u velikoj mjeri nastajale iz osobenosti religioznih vjerskih predstava. Tadašnji čov­ jek je razmišljao o prividno apstraktnim dogmama u jednoj mjeri koja, opet, sa svoje strane, biva ra2umljiva. tek onda ako progledamo njihovu vezu s praktično-religioznim interesima. Put kroz neka dogmatska razmatranja, 4 koji neteološ3 To je u pretresanjima ovih pitanja bilo vrlo pogrešno shvaćeno . Osobito Sombart. ali i Brentano. citiraju stalno etičke pisce (većinom one koje su kod mene upoznali) kao kodifikacije životnih pravila, ne pitajući se nikada za koje su od tih bile davane psihološki samo djelotvorne nagrade spasa. • Jedva da mi 'je potrebno naročito naglašavati da je ova skica, ukoliko se ona kreće na čisto dogmatskom području. svuda oslonjena na fonnulacije crkvenohistorijske i dogmenohistorijske literature, dakle na »drugu ruku«, i da ona utoliko ne polaže pravo apsolutno ni na kakvu )}originalnost«. Razumije se samo po sebi dasam ja nastojao da se po mogućnosti udubim u vrela historije reformacije. Ali pri tome htjeti ignorirati intenzivan i ekskvizitan teološki rad tolikih decenija, umjesto da čovjek pusti - kao što je to savršeno neizbježno - da ga on vodi razumijevanjil izvora, - to bi zaista bila ja-

POZIVNA

EfIKA ASKETSKOG 1>ROTESTANTIZMA

73

kom čitaocu mora da izgleda isto tako mučan kao što teološki obrazovanom žuran i površan - neizbježiv je. Pri tome mi dakako, možemo postupiti samo tako da religiozne misli iz: nesemo u jednoj »idealnotipično« ko~piliranoj konsekvenciji kakva se u historijskom realitetu tek rijetko mogla da sretne. Jer upravo zbog nemogućnosti da u historijskoj stvarnosti povučemo oštre granice, mi se samo pri ispitivanju njihovih najkonsekventnijih oblika možemo nadati da ćemo naići na njihova specifična djelovanja. VjeraS zbog koje su u kapitalistički najrazvijenijim kulturnim zemljama: Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj u 16. ka uobraženost. Moram se nadati da će biti da prinudna kratkoća ove skice nije dovela do nekorektnih formulacija i da sam, u najmanju ruku, izbjegao znatne suštinske nesporazume. Ovaj prikaz sadrži za svakog onog ko dobro poznaje najvažniju teološku literaturu »)novo« sigurno samo utoliko što je, naravno, sve usmjereno na za nas važne aspekte, od kojih neki upravo presudno značajni - kao, na primjer, racionalni karakter askeze i njeno znače­ nje za moderni »životni stil«, - teološkim prikazivačima, naravno, nisu bili tako bliski. Ova i uopće sociološka strana stvari sistem_~tski j~;proučavana. otkad se ovaj članak pojavio, u već gore navedenom djelu E; TroeJtschiJ čiji spis »Gerhard und Melanchton«, kao i mnogobrojne recenzije u »OOtt. Anz.«, već sadrže gdjekoje pr~teče njegova velikog rada. ,... Iz prostornih razloga nije citirano sve ono čim~sam se uz to služio, nego ponekad samo ~mi radovi iza kojih d.olazi odnosm dio teksta ili se, pak, na njih nadovezuje. To su nerijetko baš stariji autori ako su im ovdje zastupani aspekti bili bliži. Vrlo oskudna pekunijama snabdjevenost .njemačkih biblioteka donosi sa sobom to da čovjek u »)provinciji« najvažnija izborna djela može da posudi samo na koju nedjelju iz Berlina ili iz drugih velikih biblioteka. Tako eto Vo!!ta, Baxiera, Tyermansa, Wesleya, sve metodističke, baptističke i' kvekers~ pisce i uopće mnoge pisce prvog vremena koji se ne nalaze u Corpusu Reformatorum . Za svaki temeljit studij mnogostruko je neophodno obilaziti engleske, i, osobito, američke biblioteke. Za narednu skicu moralo je (a i moglo je), naravno, da bude dovoljno ono što se u Njemačkoj moglo dobiti. - U Americi, od nekog vremena karakteristično namjerno odricanje svoje »sektaške« prošlosti od strane univerziteta dovodi dotle da biblioteke nabavljaju malo toga ili da često ne nabavljaju upravo ništa novo s područja te literature, - jedna pojedinost iz one opće tendencije za »sekularizacijom« američ­ kog života koja će u malo vremena rastočiti historijski stvoreni n~rodni karakter i potpuno i konačno izmijeniti smisao mnogih osnovnih institucija zemlje. Covjek mora ići na selo, u pohode ortodobnimmalim sektaški m colleges (zajednicama). • Mi se u sljedećoj partiji ne interesujemo prvenstveno nikako za porijeklo, antecedencije i historiju razvitka asketskih pravaca, nego kao datu veličinu uzimljerno njihov misaoni sadržaj takav kakav je on, potpuno razvijen, bio.

74

MAX WEBER

i 17. stoljeću bile vodene velike političke i kulturne borbe i kojoj se, stoga, najprije obraćamo, bio je kalvinizam. 6 Kao njegova najkarakterističnija dogma važilo je tada, a važi, uglavnom i danas, učenje o predodređenju. Bilo je, doduše, spora oko toga da li je ono »najbitnija« dogma reformirane crkve ili samo jedan »dodatak«. Ali su, medutim, sudovi o suštini jedne historijske pojave ili vrijednosni sudovi ili vjerski sudovi - naime onda kada se time misli na ono što je na • O Kalvinu j kalvjnizmu uopće najbolje obavještava, pored osnovnog Kampschulteova rada, prikaz Ericha Mareka (u njegovom »Coligny«). Nije svuda kritičan i nepristrasan Campbell, The Puritans in Honand, England and America (2. sv.). Jako antikaivinistički strančarski spis su Piersonove Studien over Johan Calvijn. Za holandski razvitak treba uporediti, pored Motleya, nizozemske klasike, specijalno Groen van Prinste~r, Geschied. v. h. Vaderland: - La Hollande et l-influence de Calvin (1864); - Le parti antirevolutionnaire et confessionelI dans l'eglise des P. :p. (l8liO: za modernu Holandiju); - dalje, prije svega. Fruin, Tien jaren uit den tachtigjarigen oorlog, i naročito Naber, Calvinistof Libertijnsch, pored toga W. J. F. Nuyens, Gesch. der kerke). an pol geschillen in de Rep. de Ver. Prov. (Amst., 1886); A. Koh/er. Die neiderL ref. !Grche (Er1angen, 1856) za 19. vijek, za Francusku, pored Polenza, sada Baird, Rise of the Hugueitots, :ta Englesku, pored Carlylea, Macaulaya, Massona i - lastnot least - Rankea, sada, prije svega, razne Gardinerove i Firthove radove (koje ćemo kasnije citirati), dalje, na primjer, B. Taylor, A retrospect of the religious life in England (1854), i izvrsnu knjigu od Weingartena: »Die englischen RevQlutions,!Grchen«. k tome članak o engleskim »moralistima« od E. Tro/t!ich~ u »Realenzyklopedie fur Protest. Theol. u. Kirche«. 3. izd. , dalje - razumljivo - njegove »Soziallehren der christlichen !Grehen und Gruppen«. i E. Bernsteina izvjestan esej u »Geschichte des Sozialismus« (Stuttgart 1895, sv. I, str. 506. i d.). Najbolja bibliografija (preko 7000 brojeva) u Dextera, »Congregabonalism of the last 300 years (istina. poglavito - ali ne isključivo - pitanja crkvenih ustava). Ova knjiga je na znatno vi~em nivou nego Price (Hist. of Noneonformism), Skeats i drugi prikazi. Za Skotsku. na primjer, B. Sack, K. von Schottland (1884) i literatura o Johnu Knoxu",.za aDlC.ričke kolonije istič~ se iz mnogobrojne pojedinačne literature djelo Doy/e. The English in America. Dalje: Daniel Wait Howe. The Puritan Republic (Indianapolis, The Bowen-Merril1-Cy publischers), J. Brown, The pilgrim Fathers od New England and their Puritan successors (3. ed. Revell). Dalji citati na datom mjestu. Za razliku u uČ(:­ ~.ju je naredni prikaz više nego naročito obavezan Schneckenburgerovu već ranije citiranom ciklusu predavanja - Ritschlovo temeljno djelo: Die christic~ Lehre von der Rechtfertigung und Versohnung (3. sv., ovdje citirano po 3. izd.) pokazuje, u jakoj mješavini historijskog prikazivanja s vrijednosnk:Q sudovima, izrazitu osobenost pisca, koja, pri svoj izvanrednosti misaone oštrine, ne daje uvijek svojem čitaocu punu sigurnost »objektiviteta«. Gdje on, na primjer, Schneckenburgerov prikaz odbija, Često mi je pravo na to bilo i ostalo sumnjivo, ne smatrajući, uostalom, da je istinit moj vlastitI sud.

POZIVN A ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

75

njoj jedin'o' )interesantno« ili jedino trajno »vrijedno«, Ili je to mišljeno zbog njenog uticaja na druga historijska kauzalno značajna zbivanja; onda se radi o sudovima historijskog pripisivanja, Ako pođemo, kao što će se ovdje desiti, s ovog posIje~njeg st~novišt~ i, upitamo se z~ zn~čaj koji, ima d~,se onoJ dogmI PO nJemm kulturno-hlstonJsl(:i)n djelovanjIma pripiše, onda ona sigurno moraju visoko da se cijene,' Kulturna borba koju je vodio 01denbarneveldt skrhala se na njoj, rascjep u engleskoj crkvi je pod Jakovom I postao nepremostivotkada su se kruna i puritanizam i dogmatski - upravo zbog tog učenja - razišli, i ono je uopće bilo, na prvom mjestu, shvaćeno kao nešto što je u kalvinizmu po državu opasno, pa se državna vlast protiv njega borila. 8 Veliki sino di Dalje. ono što. na primjer, za njega iz velike raznovrsnosti misli i raspoloženja, već u samog Lutera, važi kao »Iuterovsko« učenje. izgleda često da je ustanovljeno vrijednosnim sudovima: to je ono što je u luteranstvu trajl1,O vrijedno. To je luteranstvo kakvo bi (po R.) imalo da bude, ne uvijek onakvo kakvo je bilo. Da se djelima Karla Mailera, Seeberga i sl. svuda služe, ne treba naročito spominjati. - Ako sam, dalje, čitaocu, kao i sebi samom, namet. nuo penitenciju grdne jedne otekline od napomena ,na dnu strane, za to je upravo bila presudna prinuđenost da specijalno neteološkim čitaocima oinoguam barem prolazno preispitivanje misli ove skice i nagovještajima nekih vidova koji se na to nado,vezuju. 7 Za sljedeću skicu neka unaprijed bude jako ukazano na to da mi ov~ dje ne razmatramo Kalvinove lične poglede; nego kiUvil1,j~m, pa i taj u onom vidu kakav se on razvio krajem 16. i u 17. vijeku na velikim područji­ ma svojeg dominantnog uticaja, koja su istovremeno bila nosioci kapitalističke kulture. Njemačka zasada ostaje sasvim po strani, jer čisti· kalvinizam nije ovdje nigdje vladao velikim područjima. »Refonniran«, naravno, nije istovetno s )ka1vinistički«. . • Već ni od univerZiteta u Kembridžu s nadbiskupom od Kenterberija ugovorenu deklaraciju 17. člana anglikanske vjeroispovijesti, takozvane t..ambeth članove od 1595, koji su (nasuprot službenom shvatanju) izričito učili i predest1naciju za smrt - kraljica nije ratifikovala. Izričitoj predestinaciji za smrt (ne samo: »dopuštenju« prokletstva, kao što je to htjelo blaže učenje) pridavali su upravo radikali presudnu ,važnost (kao Hanserd K.nollys Confession). Glava 9. (O slobodnoj volji.) Br. 3: Covjek je svojim padom, u stanje grijeha izgUbio svaku sposobnost svoje volje za bilo čim duhovno dobrim i onim što sa sobom nosi spasenje, i to tako da prirodan čovjek, kao potpuno okrenut od dobra i mrtav u grijehu, nije sposoban da se obrati niti da se čak za to i pripravi. Glava 3. (O božjoj vječnoj odluci.) Br. 3: Bog je, da bi očito pokazao svoju moć, svojom odlukom neke ljude .. " predodredio (predestinated) za

76

MAX WEBER

17. stoljeća, prije svega, oni u Dordrehtu i Vestminsteru, a pored njih i mnogi manji, stavljali su u središte svog rada težnju da to učenje dobije snagu kanona; bezbrojnim junacima »ecclesiae militans« (»borbene crkve« - pr. N. M.) ono je služilo kao čvrst oslonac,. i II 18, kao i u 19. stoljeću ono je izazivalo crkvene raskol e i pri velikim novim oživljavanjima služilo kao bojni poklič. Mi ga ne možemo mimoići i ne upoznati se najprije s njegovim sadržajem - pošto taj danas svakom obrazovanom čovjeku može da bude poznat,... autentično iz odredaba» Vestminsterske konfesije« od 1647, koju su u toj tački kako indenpendentske tako i baptističke vjeroispovijesti jednostavno ponovile:9 . »Makar ja otišao u pakao, ali takav Bog nikada neće iznuditi moje poštovanje« - bio je, kako je poznato, Miltonov vječni

život, a druge odredio (foreordained) za Vječnu smrt. Br. 5; One iz roda ljudskog koji su određeni za život Bog je, prije nego što je bila postavljena osnova svij~ta, svojom vječnom i neizmjenljivQm odluko~ i tajnim rješenjem i svojom voljom izabrao u Hristu za vječno uživanje, i to iz čiste milosti i ljubavi, ane što bi ga izgled vjere i dobrih djela, ili ustrajnosti i II jednom i u drugom, ili bilo šta drugo, u stvorenjima, kao uslov ili uzrok, na to potaklo, nego sveu slavu svoje božansIre milosti. Br. 7: Svidjelo se Bogu da preko ostalih u ljudskom rodu, po nedokučivom savjetu svoje volje, po kojemu on dijel~ milost ili je uskraćuje, da bi proslavio ,svoju neograničenu moć nad svojim stvorenjima, - pređe i odredi ih zbog njihova grijeha na beščašće i gnjev, u slavu svoje božanske pravednosti. Glava 10. (O djelotvornom pozivu). Broj l: Bogu se svidi da sve one koje je opredijelio za živo;. i samo njih, u zgodno vrijeme, koje je on ustano~ vio, svojom riječju i svojim duhom djelotvorno pozove .... oduzevši im njihovo kameno srce i davši im od mesa srce, objavljujući im svoju volju i odredujući ih svojom svemoćnom silom za ono što je dobro . , Glava 5. (O providenju.). Br. 6: Što se tiče zlih i bezbožnih ljudi, koje Bog, kao pravedan sudija, zbog njihovih ranijih grijeha zasljepljuje i čini okorjelim, on njima ne oduzimlje samo svoju milost, kojom bi njihova pamet mogla da se prosvijetli i njihova srca da budu tronuta. nego im p'onekad oduzimlje i one darove koje su oni imali i dovodi ih u vezu s takvim predmetima iz kojih njihova propast pravi priliku za grijeh i, osim toga, predaje ih njihovim vlastitim čulnim prohtjevima, iskušenjima svijeta i sili sataninoj, zbog čega se dešava da oni sami sobom bivaju okorjeli, č~k Istim onim sredstvima kojima se Bog služi da bl omekšao druge". 9 Doslovan tekst ovdje i dalje citiranih kal'Vinistički}{ simbola v. kod Karla MiiIlera, »Die Bekenntnisschriften der reformierten IGrche«, Leipzig, 1903. Dalji citati na istom mjestu . ,. Upor. Savoy i (američku) Han~erd KnoUys DeclaratIon. O predestinacijanizmu hugen<..lav. i Polenz, l, 54S.i d.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

77

sud O tom učenju. II Ali ovdje za nas nije važno cijenjenje, nego historijski položaj te dogme. Samo kratko možemo da se zadržimo na pitanju: kako je ovo učenje nastalo i u kakve se misaone veze u kalvinističkoj teologiji ono uklopilo. Dva puta su do njega bila moguća. Fenomen osjećanja@kupljenja poyezuje. s~ upravo ko~ !lajakti:vn~jih .i naJ~trast,,:enijih među onim velIkim bogomoljCIma kOJe Je hIstOrIja Čovječanstva od Augustina naovamo stalno vidala sa sigurnim osjećanjem da oni sve imaju da zahvale isključivo djelatnosti neke objektivne sile, a ni najmanje svojoj vrijednosti; moćno raspoloženje radosne sigurnosti u koje se kod njih ispražnjava s~rahovit grč osjećanja grijeha preplavi ih, na izgled. sasvim neposredno i uništi svaku mogućnost predstave da bi ovaj nečuveni dar milosti mogao biti dugovan bilo kakvom vlastitom sudjelovanju ili, pak, povezan s ostvarenjima ili kvalitetima svoje vjere i htijenja. U onim vremenima svoje najviše religiozne genijalnosti u kojoj je Luter bio sposoban da napiše» Freiheit eines Christenmenschen« i njega je najpouzdanije podržavala »tajna odluka« Boga kao apsolutno jedino bezdano vrelo njegova religioznog stanja milosti. 12 On je ni kasnije nije fonnalno napuštao, - ali ne samo da ta misao nije kod njega dobila centralno mjesto nego je iščezavala sve više što je on 11 O MiltonovoJ teologiji v. članak Eibachov u ))Theol. Studien und Kritiken«, 1879. (površan je o tome Macaulayev ~sej prilikom Sumnerova prevoda 1823. opet nađene »Doctrina Christiana«, Tauchnitz. izd. 185. str.. l.. i d.), za sve pobliže, naravno, ponešto shematski napisano, u šest svezaka, englesko glavno djelo od Massona, i na njemu zasnovana njemačka biografic ja Miltona od Sterna. - Milton je rano počeo da prerasta predestinaciona učenje u obliku dvojnog dekreta, sve dok, konačn~, nije došao do sasvim slobodnog hrišćanstva svoje starosti. Slobodan od svake vezanosti z~svoje vcijeme, on se u izvjesnom smislu može da uporedi sa Sebastijariom Franekom. Samo što je Milton bio jedna praktično-pozitivna, a Franck u suštini kritička priroda. Milton je ))puritanac« samo u Qnom širem smislu racionaJne orijentacije života unutar svijeta na božansku volju, koja je za buduće naraštaje predstavljala trajno nasljedstvo kalvinizma. U potpuno sličnom smislu mogli bismo Francka nazvati »puritancem«. Njih obadvojica, kao »jednosprežnici«, za nas il pojedinostima ne dolaze u obzir. l> » Hic:: est fidei summus gradus: credere Deum esse clementem, qui ~am pau cos salvat, - justum, qui sua voluntate nos damnabiles facit« (»Qvo je Ilaiviši steDen vjere: vjerovati da je Bog milostiv koji tako malo njih spasava, - i daje pravedan koji nas svojom voljom čini osudljivim« - prev; N. M.) - glasi čuveno mjesto u spisu de servo arbitrio.

78

MAX WEBER

kao odgovoran crkveni političar bivao prisiljeniji da bude »politički realan«. Melanhton je svjesno izbjegavao da to )}opasno i mračno« učenje primi u augzburšku konfesiju, a za crkvene oce luteranizma bilo je dogmatski utvrdeno da je milost izgubljiva (amissibilis) i da se ona pokajničkom skrušenošću i vjerujućim pouzdanjem u riječ božju i sakramente opet može da stekne. Kod Kalvina 13 se proces odvijao upravo obrnuto, u osjetilom povećanju značaja tog učenja u toku njegova polemičkog raspravljanja s dogmatskitp. protivnicima. Ono je tek u trećem izdanju njegovo »Institutio« potpuno razvijeno, i tek posthum dobija svoje centralno mjesto u velikim kulturnim borbama koje su sinodi u Dordrehtu i Vestmin'steru nastojali da završe. Kod Kalvina »)decretum horribiIe« (strašna odluka - prev. N. M.) nije, kao k
pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

79

on nade Ža shodno da nam ih saopći. Samo ovih fragmenata istine možemo se držati, sve drugo: - smisao naše individualne sudbine, - okruženo je mračnim tajnama, koje je ispitivati nemoguće i drsko. Kada bi vječni prokletnici htjeli da se zbog svoje sudbine koju nisu zaslužili žale, to bi bilo iSto tako kao kad bi se životinje žalile što nisu rođene kao ljudi. Jer je svako stvorenje od Boga odvojeno i pred njim zaslužuje, ukoliko on radi preuznošenja svog veJičanstva nije nešto drugo odlučio, samo vječitu smrt. Ono što mi znamo jeste samo to da jedan dio ljudi biva spasen, dok drugi ostaje u vječnom prokletstvu. Pretpostavljati da ljudska zasluga ili krivica tu sudbinu suodređuje - značilo bi da su apsolutno slobodne božje odluke, koje su odvajkada utvrđene, pod l~udsk~m utica~~m promjenljive; t~ je nemoguća m!sao. Q~ ljudskI razumljIvog »oca na nebeslma« Novog zavJeta, K'6Jl se raduje povratku grešnika kao kakva žena opet nadenom grošu, ovdje je postalo jedno, svakom ljudskom poimanju us'" kraćeno transcendentno biće, koje odvajkada, po potpuno nedokučivim odlukama, svakom pojedincu dosuđuje sudbinu i rješava o svim i najmanjim stvarima u kosmosu.1 6 Milost Gospoda Boga, jer njegove odluke nepromjenljivo čvrsto stoje, neizgubljiva je za one kojima je on da isto tako kao što je nedostižna za one kojima je on uskrati. U svojoj patetičnoj nečovječnosti. moralo je ovo učenje da za raspoloženje jedne generacije koja se predala njegovoj grandioznoj konsekvenciji, prije svega, ima jednu posljedicu: osjećanje nečuvene unutarnje uSaJ1i!jenosti pojedinog individuuma. 17 U najpresudnijoj stvari života za ljude iz vremena vječne

16 Naredni prikaz kalvinističkog učenja može se prihčno u ovdje datom obliku pročitati, na primjer, u Hoornbeekovoj Theologia practica (Utrecht, 1663). L. II c. I: de praedestinatione (karakteristično je da taj odjeljak stoji direktno iza naslova: De Deo.). Osnova spisa je kod H .• uglavnom. prve! poglavlje Pisma Efescima. Razne nekonsekventne pokušaje da se spredes~i­ nacijom i providenjem božjim kombinira odgovornost individuuma i da se spase »sloboda« volje - kakvi su bili počeli već pri prvoj izgradnji učenja kod Augustina - mi ovdje nemamo potrebe da analiziramo. n »The deepest community (s Bogom) is found not 10 institutions or corporations or churches. but in the secrets of a solitary heart« (» Najdublja zajednica s Bogom ne nalazi se u ustanovama, ni u društvima, ni u crkvama, nego u tajnama usamljenog srca« - prev" N. M.) - formulira presudnu tačku Dowden u svojoj lijepoj knjizi »)Puritan and AngJican« (str. 234) . Ovo dubo-

80

MAX WEBER

reformacije, u stvari vječnog blaženstva, čovjek je bio upućen na to da samotno ide svojim putem ususret jednoj odvajkada utvrđenoj sudbini. Niko mu nije mogao pomoći. Nikakav propovjednik: - jer božju riječ spiritualiter može da razumije samo izabranik. Nikakav sakramenat: - jer su sakramenti, doduše, Bogom određeni radi povećavanja njegove slave j stoga ih treba smatrati neprikosnovenim, ali oni nisu nikakvo sredstvo da se stekne milost božja, nego subjektivno samo »externa subsidia« (spoljnje pomoći - prev. N. M.) vjeri. Ni~ kakva crkva: - jer važi, doduše, stav »extra ecclesiam nulla salus« (van crkve nema spasa - prev. N. M.) u tom smislu da čovjek koji se drži daleko od crkve nikada ne može pripadati izabranicima božjim;18 ali spoljnoj crkvi pripadaju i reprobi~ rani, oni joj, štaviše, treba da pripadaju i da budu podvrgnuti njenim sredstvima stege, ali ne da time dodu do spasenja, to je nemoguće, - nego zato što i oni moraju u slavu Boga da budu prisiljeni na održavanje njegovih zapovijedi. Konačno, ni sam Bog: - jer je i Hrist umro za izabrane,19 kojima je Bog odvajkada bio odlučio da pripiše njegovu požrtvavanu smrt. Ovo apsolutno (u luteranizrnu još nikako u svim konsekven~ cijama izvršeno) ukidanje ctkveno~sakramentalnog spasenja bilo je prema katolicizmu apsolutno presudna stvar. Onaj ve~ !iki vjersko~istorijski proces oslobadanja svijeta od magije, lO unutarnje osamljenje pojedinca nastupilo je isto tako i kod jansenista po. ,. Contra qui hujusmodi coetum (naime, jedne crkve u kojoj postoji čisto učenje, sakramenti i crkvena stega) comtemnunt. saJutis suae certi esse non possunt; et qui in illo contemtu perseverat elecfuv.non est. (Naprotiv, oni koji takvo drtJštvo preziru .. ne mogu biti sigurni u svoje spasenje; i onaj koji u tom preziru ustraje nije izabran - prev.. N. M.) Olivian, '.le subst. foed., str. 222. 19 » Kaže se, svakako, da je Bog poslao svog sina da iskupi ljudski rod, - aJi to nije bila njegova namjera, on je samo htio da nekolicini pomogne da se izbave od pada•.. i ja vam kažem da je Bog umro samo za izabrane.. « (propovijed odriana 1609. u Broeku kod Roggea, Wtenbogaert II, str. 9. Upor. Nuyensa na cit. mj., II, str. 232). Zamršeno je j obrazloženje Hristova iskupitetjstva u Hanserd KnoIlys Confession. Da Bogu, zapravo, ne bi trebalo ovo sredstvo. svuda se upravo pretpostavlja.. 20 O ovom procesu v. članke o ),Wirtschaftsethik der Weltrebgionen«. Već zaseban položaj staroizraelske etike prema njoj sadržajno blisko srodne egipatske i babilonske, i njen razvitak od vremena proroka. potpuno se zasnivao.... kako će se tamo pokazati, na ovoj qsnovnoj činjenici; odbijanju sakramentaIne magije kao puta spasenja kO

rt Royala, koji su bili pt:edestinijanci.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

81

koji je počeo sa starojevrejsk:im prorocima i, u zajednici s helenskim naučnim mišljenjem, odbacio sva magijska sredstva traženja spasa kao praznovjerje i grijeh, našao je ovdje svoj završetak. Pravi puritanac je odbacivao čak svaki trag vjer.. skih ceremonija na grobu, i sahranjivao je svoje najbliže bez udaranja u zvona samo zato da ne bi dao mjesta nik~kvoj »superstition« (praznovjerju - prev. N. M.), nikakvoIll po~z­ davanju u spasonosno djelovanje magijsko-sakramentalne vrste.lI Nije bilo ne samo magijskog nego uopće nikakva sredstva da se milost božja pokloni onome kome je Bog odlu-: čio da je uskrati. Povezana s krutim učenjem o apsolutnoj udaljenosti od Boga i bezvrijednosti svega čisto kreaturaInog, ova unutarnja izolacija čovjeka sadrži, s jedne strane, razlog za apsolutno negativan stav puritanizma prema ·svim čulno­ -osjećajnim elementima u kulturi i subjektivnoj religioznosti, - jer su oni za spasenje beskorisni i izazivaju sentimentalne iluzije i kreaturaluo-obožavalačko sujevjerje - a time za na:čelno odbijanje svake čulne kulture uopće. zz Ali se, s druge strane, stvara jedan od korjenova onog beziluzionog i pesi;,. mistički obojenog individualizma23 kakav se još i danas ispoII Isto tako je, po najkonsekventnijemshvatanju, krštenje bilo obavezno samo na osnovu pozitivnog propisa, ali za spasenje ono nikako nije bilo nužno. Stoga i jesu strogo puritanski škotski i engleski iridependenti mogli da sprovedu načelo da se djeca očevidno reprobiranih ne treba da krste (na primjer, djeca pijanica). Odraslog čovjeka koji bi zaželio da bude kršten, ali nije još bio »zreo« z~ pričest. preporučio je sinod u Eđamu 1586. (čl. 32. l) da krste samo onda ako mu je vladanje besprijekorno i ako je on tu svoju želju postavio »sonder superstitie« (»bez predrasude« "':' prev. N. M.) . n Ovaj negativan odnos prema- »ČUlnOj kuituri{< jeste upravo, kako je to Dowden na cit. mj. lijepo iZložio, konstitutivan elemenat puritanizma• .. Izraz »individualizam« obuhvata nelito lito ne mQžc biti hetetogenije. Sto mi ovdje pod tini razumijemo - objasni će se. po svoj prilici, daljim indikacijama. Luteranstvo su - u drugom jednom smislu riječi - nazvali »individualističkim« zato što ono ne poznaje nikakve asketske propise u životu. U jednom sasvim drukčijem smislu, opet, upotrebljava, na primjer, Dietri~h Schafer tu riječ kada u svojem djelu »Zur Beurteilung des Wormser Korikordates« (Abb. d. Berl. Akad. 1905) srednji vijek zove »izrazitimindividualitetom« tato što su za historičaru relevantne događaje tada iracionalni momenti bili od izvjesnog značaja. što danas nije više slučaj. On ima pravo. ali, možda, i oni kojima on svoja zapažanja protivstavlja, jer on i oni misle nešto sasvim različito kada govore o »individuaIitetu« i »indiVidualizmu«. - Genijalne formulacije Jakoba Burkhardta danas su dijelom prevazidene, i sada bi upravo opet od vrlo velike naučne vrijednosti bila jedna temeljita, historijski

6 - PROTI::STA:"TSKA /;IIKA I OLH KAPITALIZMA

82

MAX WEBER

ljava u »narodnom karakteru« i u narodnim institucijama s puritanskom prošlošću - u tako upadljivoj suprotnosti s potpuno drukčijim naočalima kroz koje je kasnije »prosvijeće­ n05t« na ljude gledala.z" Tragove ovog uticaja učenja o p~~d. estina ciji nalazimo mi, opet, jasno, u vremenu kojim se bavimo, u elementarnim pojavama načina života i pogleda na život, i to i tamo gdje je važnost nje kao dogme bila već u čilje­ nju: ta ona je upravo i bila najekstremniji oblik one ekskluzivnosti pouzdanja u Boga do čije nam je analize ovdje stalo. Tako, na primjer, u upadljivo često ponavljanom upozoravanju osobito engleske puritanske literature da se treba čuvati svakog pouzdanja u ljudsku pomoć i ljudsko prijateljstvo. ls Duboko nepovjerenje i prema najbližem prijatelju savjetuje čak i blagi Baxter, a Bailey direktno preporučuje da čovjek nikome ne vjeruje i da nikome ne povjerava ništa kompromitantno; samo Bog treba da bude povjerenik. 26 U najupadljiviorijentirana analiza tog pojma. Prava suprotnost tome je, naravno, kada nagon za igrom izvjesne historičare navodi na to da taj pojam, samo da bi kakvu historijsku epohu mogli s njim kao etiketom da oblijepe, »definiraju« u . . plakatskomstilu. z. I isto tako u - naravno, manje oštroj - suprotnosti prema kasnijem katoličkom učenju. Duboki, ist() tako na učenju o predestinaciji zasnovani Paskalov pesimizam je, naprotiv, jansenističkog porijekla, i njegov se individualizam, koji iz toga proizlazi, nipošto ne slaže s oficijeInim katoličkim stavom. V. o tome na str. 72. u 2. napomeni citirano Honigsheimovo djelo o francuskim j~senistima. '0 isto tako jansenisti.. zo Bailey, Praxis pietatis (njem. izd. Lajpcig. 1724), str. 187. A i Ph. J, Speneru svojim »Theologische Bedenken« (ovdje cit" po 3. izd.• Halle, 1712) stoji na sličnom stanovištu: prijatelj slabo kada daje svoj savjet s obzirom na slavu božju, nego većinom iz tjelesnih (ne nužno egoističnih) namjera. »He« - the »knowing man« - »is blind in no man's cause, but best sighet in his own. He confioes himself to the circle of his own affairs, and thrusts not his fingers in needless fires ... He sees the falseness of it (s:viieta) and therefore learns to trust himself ever, others so far, as not to be damaged by their disappointment« (»On« - »razuman čovjek« - »nije slijep ni u čijoj stvari, ali je najdaJekovidniji u svojoj vlastitoj. On se ograničava na krug svojih poslova i ne miješa se u nepotrebne stvari ... On vidi lažnost toga (svijeta) i zato se uči da se nikad ne povjerava, da bude od drugih daleko tako da ne bi bio oštećen njihovim ometanjem« - prev. N. M.), filozofira Th. Adams (Works of the Puritan Divines, str. LI). Dalje,Bailey (Praxis pietatis, na cit. mj., str,. 176) preporučuje da čovjek svako jutro prije nego što izide medu ljude zamisli .~a ide u ka~vu divlju šumu punu opasnosti i da moli Bop:a da mu da »pJaIt; opreznosti i praveditosti«. - To osjeeanje apsolutno prevladuje u svim

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

83

joj suprotnosti s lutera,nstvom, takoder u vezi s tim životnim raspoloženjem u oblastima potpuno razvijenog kalvinizma, iščezla je ćutke privatna ispovijed, prema kojoj je sam Kalvin zbog mogućeg sakramentainog krivog tumačenja gajio sumnju; to je događaj od najvećeg zamašaja. Na prvom mjestu kao simptom za način djelovanja te religioznosti. A zatim i kao psihološki razvojni podsticaj za njen etički stav. Sredstvo za periodsko »abreagiranje« afektno naglašene svijesti o svojoj krivici bilo je odstranj~,!o ..l' konsekve~cijama za ~oral~ nu svakodnevnu praksu bice JOS govora. Ah su kao dan Jasne posljedice za religiozno stanje svih ljudi. U dubokoj unutarnjoj izolaciji vršilo se, uprkos nužnoj pripadnosti pravoj crkvi,18 ophođenje jednog kalviniste s njegovim Bogom. Ko hoće da osjeti specifične uticaje19 te čudnovate atmosfere •. taj

..o

asketskim denominacijama, pa je ono kod nekih pijetista dovodilo do jedne vrste pustinjačkog života unutar svijeta. Cak i Spangenburg u (hemhuterskoj) Idea fidei fratrum, str. 382. jako podsjeća na Jer. 17 S: »Daje proklet čovjek koji se uzda u čovjeka«. - Da bi se čudnovato čovjekomritvo ovog životnog shvatanja procijenilo, treba uzeti u obzir Hoombeeko"a objaJnjenja u Theol. pra<:t., I, str. 882, o dužnosti ljubavi prema neprijatelju: Denique boc magis nos ulciscimur, quo proximum, inuItum nobis, tradimus uJtori Deo•.. quo quis plus se ulciscitur, eo minus id pro ipso agit Deus (Mi se, jednom riječju, tim vile osvećujemo što svog bližnjeg neosvećena ustupamo osvetniku Bogu... Sto se neko više osvećuje tim manje to za njega samog radi Bog - prev. N. M.): isto »pomjeranje osvete« koje se nalazi i u postegzilnim dijelovima Starog zavjeta: rafinavano pojačavanje j intenzifikacija osvetljivosti Drema starom: »Oko za oko, zub za zub«. O »ijubavi prema bližnjemu« v. i dalje dolje str. 86, napomenu 35. . ., Ispovjedaonica, naravno, nije nikako djelovala samo u tom smislu. Formulacije, na primjer, Muthmannove, Z. f. Re. Psych., I. sv. 2, str. 65, suviše su uprošćene za vrlo komplikovan psihološki problem ispovijedi• .. Upravo ova kombinacija je tako važna za prosuđivanje psiholoških osnova kalvinističkih socijalnih organizacija. Sve se one zasnivajuna-duboko »individualističkim«, »svrhovno« ili »vrijednosno racionalnim« motivima. Nikada individuum ne ulazi u njih po osjećanju. »Slava božja« i vlastiti spas ostaju uvijek iznad »praga svijesti«. To još i danas osobenosti socijalne organizacije kod naroda s puritanskom prošlošću utiskuje o4ređene karakteristične crte. JO Antiautoritamo obilježje ovog učenja, koje je svaku crkvenu i državnu brigu za etiku i spas duše u osnovi obezvrijedilo kao besvrhovnu, dovodilo je stalno do njegove zabrane, kao naročito od strane Generidnih Staleža. To je uvijek imalo za posljedicu stvaranje konventikula (poslije 16)4). 6·

84

MAX WEBER

neka pogleda u kudikamo najčitanijoj knjizi čitave puritanske literature, u Bunyanovom »Pilgrim's progress«,JO prikaz »Hristijanova« držanja pošto je on postao svjestan da se nalazi u »gradu pokvarenosti« i pošto mu je stigao poziv da,~ne časeći ni jednog časa, krene na hodočašće u nebeski grad. Zena i djeca mu se obisnu oko vrata,:- ali on, s prstima u ušima, s vapajem: »Life, eternai life!« (Zivot, vječni život! - prev. N. M.), odjuri pravce, i nikakav rafinman ne bi mogao bolje od naivnog osjećanja kotlokrpe koji je u svom zatvoru pjevao i pri tome naišao na odobravanje pobožnog svijeta - izraziti raspoloženje II osnovi samim sobom zabavljenog, samo na svoje lično spasenje usmjerenog puritanskog vjernika kakvo dolazi do izražaja u popovski patetičnim razgovorima koje on uzgred vodi s istomišljenicima (i koji pomalo podsjećaju na Gottfrieda Kellera »Gerechte Kammacher«). Tek kad se on sam spasao, budi mu se misao kako bi bilo lijepo da sad i porodicu ima sa sobom. To je isti o~aj grozni strah od smrti i od onoga poslije smrti koji mi kod Alfonza od Liguorija, kako nam ga je Dollinger opisao, svuda tako penetrantno osjećamo, - beskrajno daleko od onog duha ponosne svjetovnosti kojemu Makijaveli daje izraza u pohvali onim florentinskim gradaniIna kojima je - u borbi protiv pape i interdikta »ljubav prema rodnom gradu bila važnija od straha za spas svojih duša« i, dabome, još dalje od osjećanja kakva Richard Wcfgner stavlja u usta Siegmundu pred smrtonosnu borbu: »Pozdravi mi Wotana, pozdravI ml Wallhallu ... Ali mi, zaista, ne govori o Wallhallinim gordim milinama!« Samo što su, dabome, djelovanja ovog straha kod Bunyana i Liguorija tako karakteristično različita: isti strah koji ovog tjera na svako moguće samoponiženje podstiče onoga na neprekidnu i sistematsku borbu sa životom. Odakle ova razlika? Izgleda ).l prvi mah da je zagonetka kako se s onom tendencijom za unutarnjim oslobođenjem individuuma iz naj'0 O Bunyanu upor. biografiju od Froudea u Morleyovoj zbIrci (English Men of Letters), dalje MacauJayovu (površnu) skicu (Miscell. Works. II, str. 227). - B. je ravnodu§an prema denominacionim diferencijama unutar kalvinizma. ali je ipak strogi kalvinlstičk.i baptist.

POZIvNA'ETIi'
85

tjesnijih veza koJima ga svijet sputava mogla da poveže31 neosporiva nadmoćnost kalvinizma u socijalnoj organizaciji. Ali ona upravo proizlazi, koliko god to izgledalo čudnovato, iz specifične obojenosti koju je hrišćanska »ljubav prema bližnjem« pod pritiskom unutarnje izolacije pojedinca, izazvane kalvinističkom vjerom, morala da poprimi. Ona proizlaII Lako je pojmljivo ukazivanje na nesumnjivo veliku važnost koju za sociJalni karakter reformiranog hrišćanstva ima kalvinistička misao, koja proizlazi iz potrebe »inkorporacije u tijelo Hristovo«, o spasonosnoj nužnosti prijema u koju, božanskim propisima odgovarajuću, zajednicu. Ali za naše specijalne aspekte težište problema je nešto drukčije. Ona dogmatska misao bi se mogla obrazovati i pri jednom čisto institucionalnom karakteru crkve, i to je ona, kao što je poznato, i učinila. Ona po sebi nema psihološke snage da probudi zajednicotvomu iniCijlltivll j da joj uz to da takvu snagu kakvu je kalvinizam posjedovao. Upravo i van božanski propisanih crkveno-općin­ skih shema u »)svijetu« je djelovala ova njena zajednicotvoma tendencija. Ovdje je upravo mjerodavno vjerovanje da hrišćanin djelovanjem »in majorem gloriam Dei« potvrđuje svoje stanje mil.osti (v. dolje!), a o§tra'perhorescencija obožavanja kreature i svega podržavanja Ji~nih veza S ljudima morala je tu energiju da neprimjetno skrene na puteve objektivnog (bezličnog) djelovanja. Hrišćanin kojemu leži na srcu potvrdenje njegova stanja milosti djeluje u svrhe Boga, a te .mogu da budu samo bezli~ne. Svaka čisto osjećaj­ na - dakle neracionalno uslovljena .. lična veza između čovjeka i čovjeka pada upravo u puritanskoj, kao i u svakoj asketskoj etici, vrlo lako pod sumnju da je ona obožavanje kreatura. Za prijateljstvo ovo dovoljno jasno pokazuje. - pored onog što smo ranije već rekli - na primjer, sljedeća opomena: It is an irrational act and not fit for a rational creature to love anyone farther than reason will allow us... It very often taketh up mens minds so as to hinder their Jove of God (Nerazumno je postupanje i ne pristaje razumnom stvorenju da ljudi bilo koga više vole nego §to nam razum dopušta... To vrlo često zaokuplja misli ljudi tako da sprečava njihovu ljubav prema Bogu prev. N. M.) - (Baxter, Christian Directory, IV, str. 253). S takvim argumentima ćemo se stalno sretati. Kalvinistu odu§evljava misao da Bog u stvaranju svijeta, a i socijalnog poretka, mora da je htio ono što je stvarno metodi6no smišljeno kao sredstvo za uznošenje svoje slave: ne kreaturu radi nje same. nego poredak kreaturainog pod svojom Voljom. Stoga učenjem o predestinaciji oslobođena silna potreba svetaca za djelovanjem prelazi potpUDO. u težnju za racionaJizacijom svijeta. I misao da se »iavna« korist~ ili i »The good of the tnany«((»dobro mnogih« - prev. N. M.), kako to Baxter (Christian Directory, IV, str. 262. s ponešto usiljenim citatom ii Rimlj. 9,3) sasvim u duhu poznijeg liberalnog racionalizma formulira. proizlazila je za puritanizam - ma koliko da je to samo po sebi bilo malo novo - iz odbijanja da se obožavaju kreature.- Tradicionalna američka perhorescencija ličnih usluga u vezi je, pored drugih krupnih razloga, koji proizlaze iz »demokratskih« osjećanja, ipak (na i.ndirektannačin)i s onom tradicijom. ~Ii is~o tako relativno velik imunitet bivših puritanskih naroda prema cezanzmu l uopće duhovno slobodniji, s jedne strane skloniji »uvažavanju« magnata, ali, s dru~e

86

MAX WEBER.

zi iz toga, na prvom mjestu, dogmatski.u Svijet je za to - i samo za to - određen: izabrani Hrist je za to - i samo za to - tu da služi samouznošenju Gospoda Boga, da, sa svoje strane, izvršavanjem njegovih zapovijedi uvećava slavu Boga u svijetu. Ali Bog traži od hrišćana socijalno djelovanje, jer on traži da socijalni oblik života bude prema njegovim zapovijedima i tako uređen da onoj svrsi odgovara. Socijalni rad kalviniste3l u svijetu je samo rad »in majorem gloriam Dei« (»Za što veću slavu božju« - prev. N. M.). Zato ovaj karakter nosi i pozivni rad koji stoji u službi ovozemaljskog života svih ljudi. Već kod Lutera nalazimo mi izvođenje podjeloradnog pozivnog rada iz »ljubavi prema bližnjemu«. Ali ono štoje kod njega ostalo kao nesiguran, čisto konstruktivno-misaon zače­ tak, to je kod kalvinista postalo karakterističan dio njihova etičkog. sistema. »Ljubav prema bližnjemu« ispoljava se - jer ona može da budel4 samo u slavu Boga,35 a ne kreature - na strane, prema svakojhisteri~oj zaljubljenosti u njih i u naivno mišljenje da »iz zahvalnosti« može nekome da bude oba'Cezan na političku poslušnost odbojni stav EDgleza prema njihovim velikim državnicima, - nasuprot mnogo čemu Ito smo mi u tom l-,ogledu od 1878. naovamo u Njemačkoj, pozitivno i negativno doživjeli. O gI~šnosti vjere u autoritete - koja je dopušte. na samo kao bezlična. na sadržaj Svetog pisma upravljena vjera, - i isto tako o grešnosti pretjeranog poštivanja čak i. najsvetijih i najistaknutijih ljudi, jer se time eventualno ugrožava poslušnost prema Bogu, - v. Baxter. Christian Directory (2. izd. 1678). I. str. 56. - Sta su to odbijanje »obožavanja kreatura« i princip da na prvom mjestu u crkvi, ali. najzad, i u životu uopće, samo Bog ima da »vlada«, - politički značili, to ne spada u nai kontekst. ~. O odnosu između dogmatskih i praktično-psiholoških »konsekvencija« biće još često govora. Da jedno i drugo nije identično, jedva da je potrebno napominjati. u ))Socijalan, naravno. bez svakog podsjećanja na moderni smisao te riječi. samo·u smislu djelovanja unutar političkih, crkvenih i drugih zajednič..~ih organizacija. . ~. Dobra djela koja se u biJo koju drugu svrhu. a ne u slavu Boga čine, a~~a su Hanserd !{,gollys Confession, gl. XVI . os ~ta jedfla takva, jedino odnosom života prema Bogu )uslov)jena bezličnost« »iiubavi Drema bližnjemu« na osobenom podruČju vjerskog zajedničkog života znači. to čoviek može vrlo dobro sebi da objasni na držanju »China IDIand Mission« i »)International Missionaries Alliance« (v. o ovome Wameck, Gesch. d. prot. Mil!sion. ~. i.zd., str. 99, Ill). S ogromnim tro~kovi­ ma bile su opremljene silne čete misionara. za samu Kinu, na primjer. oko 1000 njih, da bi putujući, propovijedanjem pružali evanđelje svim neznabošcima u strogo doslovnom smilu te riječi, jer je to Hrist zapovjedio i od toga učinio zavisnim. svoj povratak. Da li će ljudi kojima su te propovijedi držane čovjek

POZIVNA ~TII0 ASKETSKOG PROTESTANTIZMA ....

..

81

prvom mjestu u ispunjavanju prirodnim zakonom (lex natu-

rae) datih pozitivnih zadataka, i ona pri tome poprima jedan naročito objektivno-bezličan karakter: karakter službe na racionalnom oblikovanju društvenog kosmosa koji nas okružuje. Jer čudesno svrhovito oblikovanje i uređenje ovog kosmosa, koji je po otkrivenju Biblije, kao i PO prirodnom uvidanju, očevidno'podešen za to da služi »koristi« ljudskog roda, daje da se vidi rad u službi ove bezlične društvene koristi kao stvar koja ide u prilog slavi božjoj i koja je od Boga tražena. potpuno isključenje teodiceje i svih onih pitanja o »smislu« svijeta i života na kojima su se drugi satIrali bilo je za puritance razumljivo samo po sebi, kao i - iz drugih razloga - za Jevrejina. I, uostalom, II izvjesnom smislu, za nemističI'1u biti za hrišćanstvo zadobijeni i tako doći do spasenja. da li će oni čak jezik misionara makar i gramatički razumjeti, to je principijelno sasvim sporedno i stvar Boga, a jedino on o tome odlučuje. Kina ima, tvr~li Hudson Taylor (v. Warneck. na cit. mj.) oko 50 miliona porodica. »Dnevno«(!) bi 1000 misionara moglo da -»stigne« do 50 porodica, pa bi tako u l 000 dana, ili za manje od tri godine. evanđelje moglo biti pruženo svim Kinezima. - To je ista ona shema po kojoj je kalvinizam, na primjer, tjerao svoju crkvenu stegu: nije spas duše cenzuriranih - što je bila samo božja (a in praxi njihova vlastita) stvar i na koju se nikakvim sredstvima crkvene stege nije moglo uticati -, nego je povećanje slave božje bila svrha. - za ona djela modernih misija, j~r se ona zasnivaju na interrlenominacionoj podlozi, kalvinizam kao takav nije odgovoran. (Kalvin sam odbija dužnostneznabožačldh misija jer je dalje širenje crkve »unius Dei opus« (»jedino posao Boga« - prev. N. M.). Ali ona, svakako, očevidno potiču iz onog kruta predstava koje se provlače kroz puritansku etiku i po kC'jima čovjek zadovoljava ljuba'" prema bližnjemu ako zapovijedi Gospoda Boga izvršava u njegovu slavu. Time je i bližnjemu dato ono što mu pripada, a ostalo je stvar Boga. - »(:ovječnost« odnosa prema »bližnjemu« je, tako reći, odumrla. To se ispoljava u najrazličitijim odnosima" Tako, eto, - da navedemo još jedan rudimenat onog životnog vazduha na području, u izvjesnom pogledu s pravom čuvene, reformirane charihls (hrišćanske ljubavi prema bližnjemu - prev. N. M.): amsterdamski siročići sa svojim kaputima i hlačama još u 20. vijeku okomito razdvojenim u crnu i crVenu iJi crvenu i zelenu polovinu - jednom vrstom luđačkog odijela - odjeveni i u paradi vođeni u crkvu, predstavljali su za osjećanje prošlosti sigurno jedan jako okrepljujući priior. i oni su služili slavi božjoj upravo uonol mjeri u kojoj bi se svako lično-»ćovječno« osjećanje moralo pri tome osjetiti uvrijeđenim. I tako - mi ćemo to još vidjeti - do u sve pojedinosti privatne profesionalne djelatnosti. - Sve to. naravno, označava samo jednu tendenciju, j mi ćemo kasnije morati da napravimo i izvjesna ograničenja. Ali je ona kao jedna - i to vrlo važna - tendencija ove asketske religioznosti morala ovdje biti ustanovljena .

88

MAX WEBER

hrišćansku religioznost uop~e. Uz ovu ekonomiju snaga kod kalvimzma Je još pridolazila jedna dalja, istosmjerno djelujuća·crta. Razdorizmeđu »pojedinca« i »etike« (U Soren Kierkegardovom smislu) za kalvinizam nije postojao, iako je pojedinac po njemu bio u religioznim stvarima prepušten samom sebi. Ovdje nije mjesto da analiziramo razloge za to i značaj tih aspekata za politički i ekonomski racionalizam kalvinizma. Izvor utilitarističkog karaktera kalvinističke etike leži u tome, a isto tako su iz toga proizišle i važne osobenosti kalvinističke koncepcije poziva. 36 - Ali ovdje da se još jednom vratimo na razmatranje specijalno učenja o predestinaciji. Jer je za nas tek odlučan problem: kako su ovo učenje podnosilr' u jednom vremenu kojemu je onaj svijet ne samo

,. U svakom ovom pogledu sasvim dru~~oji predestinaciono određena etika Port Royala zbog svoje mistične i .van svjetovne. utoliko. dakle, katoličke orijentacije (v. Honigsbeim na cit. mj.). 3T Hundeshagen (Beitr. z. Kirchenverfassungsgescb. u . Kirchenpolitik, 1864. I, str. 37) zastupa- otada često ponavljano - stanovište da je predestinaciona dogma bila učenje teologa. a ne narodno učenje. Ali je to tačno sa, mo onda ako pojam »narod« identifikujemo s masom neobrazovanih donjih ~slofeva. pa i onda to odgovara samo ograničeno. Kohler je (na cit. mj.) četr­ desetih godina 19. stoljeća našao upravo »mase« (mislio je na malograđan­ stvou Holandiji) strogo predestinaciono raspoložene; svaki onaj kojije poricaodvojnl dekret bio im je krivovjemik i prokletnik" Samog njega su pitali za trenutak njegova (predestinaciono shvaćenog) ponovnog rođenja~ Da Costa i de Kock~va separacija bili su time sauslovljeni. Ne samo Kromvelna kojemu je Zeller (Das theologische System Zwinglis. str. 17), kao na paradigmi djelovanja dogme, egzemplificirao - nego su i svi njegovi sveci vrlo dobro znali o čemu se radi, i kanoni dordrehtskib i vestminsterskih sinoda biH su nacionalna stvar velikog stila. Kromvelovi tryers i ejectors (ispitivači i izbacivači - prev. N. M.) primali su samo preMšiinijance. a Baxter (Life. I, str. 72) smatra, iako. inače. protivnik, da je njen uticaj na kvalitet klera znapa bi reformiranim pijetistima. učesnicima engleskih i holan4.c;kib Iconvcntikula, to učenje bilo nejasno, potpuno je 'isključeno; upravo. ono ih je okupilo da traže certitudo salutis (sigurnost spasenja - prev. N. M). Sta je predestinacija značila. odnosno šta ona nije značila. kada je bila učenje tcologa. to može da pokaže crkveno korektni katolicizam, kojemu ono. kao ezoterično učenje. i u promjenljivom obliku nije ostalo strano. (Pri tome je odlučna stvar bila to što je mišljenje da se pojedinac ima da smatra izabranim i da se potvrđuje - uvijek bilo odbacivano. Upor. katoličko učenje, na primjer, kod Ad. van Wycka, Tract. de praedestinati6ne. CoIn. 1708. U~pliko je Paskalovo vjerovanje u predestinaciju bilo korektno. nećemo ovdje ispitivati. - H., kojemu je to uČ,enje nesimpatično, očevidno svoje utiske crpe pretežno iz njemačkih prilika. Ta njegova antipatija ima svoj razlog u čisto dedu-

ta".

pOZIVNA-ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

89

bio važniji nego, u mnogom pogledu, i sigurniji od svih interesa svjetovnog života.3s Jedno pitanje moralo je odmah da se svakom pojedinom vjerniku nametne i da sve druge interese potisne u pozadinu: jesam lija izabran? I kako sebi da osiguram taj izbor?3~ - Za samog Kalvina to nije bio nikakav pro~ bIem. On se osjećao kao »Orude« i bio je u svoje stanje milosti siguran. Prema tome on na pitanje čime pojedinac može da osigura svoj izbor ima, u osnovi, samo jedan odgovor: da krivno dobijenom mišljenju da ono mora voditi moralnom (atafizmu i antinomizmu. To mišljenje je već Zeller (na cit. mj.) opovrgao. S druge strane. da jf takvo jedno tu~ačenje., ?ilo mogu~•. ne može se poricati•. Mela?cht
90

MAX WEBER

mi treba da se zadovoljimo poznavanjem odluke božje i pravom vjerom, izazvanom postojanim pouzdanjem u Isusa Hrista. On, kao drzak pokušaj da se prodre u tajne božje, principijelno odbacuje pretpostavku da se kod drugih po njihovom držanju može vidjeti da li su izabrani ili odbačeni. Izabrani se u ovom životu ne razlikuju· o spoljno ni u čemu od odbačenih, a i sva subjektivna iskustva izabranih su - kao »ludibIia spiritus s~ncti« (»igračke svetog duha« - prev. N. M.) - moguća i kod odbačenih, s jednim izuzetkom onog »finaJiter« postojanog pravovjernog pouzdanja. Izabrani, dakle, jesu i ostaju nevidljiva crkva Gospoda Boga. Sasvim drukčije, naravno, epigoni - već Beza - i, prije svega široki slojevi običnih ljudi. Za,njih je »certitudo salutis«, u smislu spoznatljivostistanja rr.ilosti, morala da se digne'" do apsolutno· dominantnog značaja, stoga ni talilo gdje su se ,držali učenja o predestinaciji nigdje nije izostajalo pitanje da li ima sigurnih znakova po kojima bi se mogla raspoznati pripadnost onima koji su»electi« (»izabrani« - prev. N. M.). Ne samo da je u razvitku najprije na tlu reformirane crkve nastalog pijetizma ovo pita:nje trajno imalo centralni značaj, ne samo da je Oilo za nj s vremena ria vrijeme bilo upravo konstitutivno nego, će­ mo mi, kada budemo posmatrali politički i .socijalno tako·dalekosežan značaj učenja o pričesti, i same prakse pričesti, imati još da govorimo o tome kakvu je ulogu za vrijeme čita­ vog 17. vijeka, i van pijetizrna, igrala ustanovljivost stanja milosti kod pojedinca, na primjer, za pitanje njegova pripuštanja pričesti, tj. centralnom, za socijalni položaj učesnika odlučnom crkvenom obredu. Uk9liko je iskrsavalo pitanje vlastitog stanja milosti, bilo je, u najmanju ruku, nemoguće ostati pri Kalvinovu, od strane ortodoksne crkve nikad formalno nenapuštenom;U ... Tako izričito u PIsmU upraVljenom na Bucer Corp. Ref., 299, 883 i d. Upor. za to opet Scheibea, na cit. mj., str. 30. •, Westminster Confession stavija (XVIII, 2) j izabranima u izgled nesumnjivu sigurnost milosti, iako mi, sa svim svojim djelovanjem, ostajemo »beskorisni robovi« EXVI, 2), i borba protiv zla doživotno traje (XVIII, 3). Ali i izabrani ima često da !le dugo bori kako bi dobio»certitudo« koju mu daje svijest o ispunjavanju dužnosti,koje vjernik nikada neće biti lišen, •• V., na primjer•. B. Olevian, De substantia fl;)ederis gratuiti inter Deum et e1ectos (1585). 257. - Heidegger, Corpus Theologiae XXIV, 87 i d" a ostala mjesta kod Heppea, Dogmatik der evo ref. Kirche (1861), str. 425.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

91

upućivanju na samopotvrdu čovjeku stvara. 43 Prije svega,

postojane vjere koju milost u to nije mogla praksa dušobrižnosti, koja je~ na svakom koraku imala posla s mukama koje je to uče~je stvaral~. Ona. se s tim učenjem .~ara.,:na,:,ala: na razne načme. 44 Ukohko pn tome predestmaClja niJe bIla sasvim drukčije tumačena, ublažavana i u osnovi naptlštana,4S ističu se osobito dva međusobno povezana tipa dušobrižničkih savjeta kao karakteristična. S jedne strane se proglašava za dužnost da se čovjek smatra izabranim i da svaku sumnju u to odbija kao đavoisku napast,46 jer je oskudna samopouzdanost posljedica ne~ovoljne vjere. dakle. nedovoljnog djelQva,:" nja milosti. Apo'stolova opomena da čovjek »utvrdi« vlastiti poziv ovdje se. dakle. tumači kao dužnost da čovjek II svakodnevnoj borbi postigne subjektivnu sigurnost u svoju izabranost i opravdanje. Namjesto skrušenih grešnika, kojima Luter, ako se u pokajničkom vjerovanju pouzdaju u Boga, obećava milost, tako se odgajaju oni samopouzdani »sveci«4"1 .. Genuino kalvinističko učenje upućivalo je na vjerovanje i svijest o zajednici s Bogom u sakramentima. i samo je uzgred spominjalo »đruge plo~ dove đuha«. V. mjesta kod Heppea. Dogmatik d. evo ref. Kirche. str. 425. Jako energično je sam Kalvin odbacivao djela kao obilježja vrijednosti. pred Bogom. iako su mu ona. kao i luteranima. plodovi vjere (lmitit. III. 2. 37. 38). Praktičan preokret na potvrđivanje vjere u djelima. koji karakterizira upravo askezu, ide paralelno s postupnim prebtačivanjem Kalvinove nauke po kojoj (kao i kod Lutera) pravu crkvu obilježavaju na prvom mjestu. čista nauka i sakramenti, ka izjednačcnju »discipline« kao obilježja s njom i s njima. Ovaj razvitak može da se prati na mjestima kod Heppea, (na cit. mj., str. 194/195), kao i po načinu na koji se već krajem 16. vijeka u Nizozemskoj sticalo u vjerskoj zajednici članstvo (izričito ugovorno podvrgavanje disciplini kao centralni uslov). . •• V.. o tome. među ostalim, Schneckenburgerove napomene na cit. mj., str. 48 . •• Tako se opet. na primjer. kod Baxtera Ispoljava razlika izmedu »mortal« i »venial sin« (»smrtnog« i »oprostljivog grijeha« - prev. N. M.) sasvim na katolički način. Prvi je znak nedostajućeg, odnosno neaktuelnog stanja mdosti. i onda samo »conversion« (preobraćaj - prev. N. M.) čovjeka može da di jamstvo za njegovo posjedovanje. Posljednje nije nespojivo sa stanjem milosti. •• Tako - u raznovrsnim nijansama - Baxter. Bailey. Sedgwick. Hoornbeek, V. dalje primjere kod Schneckenburgera na..cit. mj., slr; 262. •• Shvatanje »stanja milosti« kao neke vrste staJeškog kvaliteta (otprilike kao shvatanje asketskog staleža u staroj crkvi) nalazi se često, među ostalim. još kod Schortinghuisa (Het innige Christen dom, 1740, - od strane . Generalnih Staleža zabranjeno!)

92

MAX WEBER

koje nalazimo u kao čelik tvrdim puritanskim trgovcima onog herojskog doba i u pojedinim egzemplarima do dan-danas. A s druge strane, da bi se zadobila ona samopouzdanost, naročito se preporučivao, kao najistaknutije sredstvo, neumoran pozivni rad. 48 On i samo on rastjeruje religioznu sumnju i daje sigurnost stanja milosti. Ali to što je svjetovni pozivni rad važio kao podesan za ovo djelo, - što je on mogao da se tretira kao, tako reći, zgodno sredstvo za abreagiranje afekata religioznog straha - ima svoj razlog u dubokim osobenostima u reformiranoj crkvi njegovanog osjećanja, koje se, u svojoj suprotnosti prema luteranstvu, najjasnije ispoljavaju u učenju o prirodi opravdavajućeg vjerovanja. Ove razlike su u Schneckenburgerovom lijepom ciklusu predavanja tako tanano i s takvim zapostavljanjem svih vrijednosti sudova čisto stvarno analizirane 4 !1 da se sljedeće kratke napomene mogu, uglavnom, prosto nadoveiati na njegov prikaz. OI Tako - kako ćemo kasnije izložiti - na bezbrojnim mjestima u Baxterovom Christian Directory i u njegovu završnom pasusu, - Ovo preporučivanjepozivnog rada, da bi se otklonio strah od vlastite moralne manje vrijednosti, podsjeća na Paskalovu psihološku interpretaciju nagona za novcem ipozivne askeze kao sredstva za zaboravljanje svoje vlastite ništavnosti. Kod njega je, upravo, vjerovanje u predestinaciju, zajedno s uvjerenjem u, naslijeđenim grijehom stvorenu, ništavnost svega kreaturaInog, stavljeno sasvim ti službu odricanja svijeta i preporučivanja kontemplacije kao jedinog sredstva rasterećenja od pritiska grijeha i postizanja sigurnosti spasenja. - O korektno katoličkom i jansenističkom uobličenju pojma poziva dJ; Paul Honigsheim je u svojoj već citiranoj dizertaciji (dijelu jednog većeg rada koji će se, po svoj prilici, nastaviti) napravio pronicljive napomene,. Kod jansenista nema ni traga o kakvu povezivanju sigurnosti spasenja sa svjetovnim djelovanjem,. Njihova koncepcija »poziva« ima još mnogo više nego luteranska, i čak genuino katolička; potp!1no smisao mirenja s datim životnim položajem, koji ne samo da neizostavno traži, kao u katolicizmu, socijalni poredak nego i glas vlastite savjesti (Honigsheim na cit. mj~, str. 139. i d,,). 09 Na njegova gledišta nadovezuje se i vrlo providno pisana Lobsteinova skica u »Festgabe filr H. Holrzmann«, koju, u vezi sa sljedećim. isto tako treba uporediti. Njoj su prigovarali oštro naglašavanje glavnog motiva »certitudo salutis«. Ovdje samo treba razlikovati upravo Kalvinovu teologiju od kalvinizma i teološki sistem od potreba dušebrižništva. Od pitanja: »kako da budem siguran u svoje spasenje?« polazili su svi vjerski pokreti koji su obuhvatali široke slojeve. Ono. kao što je rečeno. igra ne samo u ovom slučaju nego i u historiji religija uopće. kao, na primjer, i u indijskoj, centralnu ulogu" pt. i kako bi to drukčije moglo da bude?

·pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

93

Najviši religiozni doživljaj kojemu luteranska pobož~ nost, kakva se razvila naročito u 17. vijeku, teži jeste »unio mystica« s Bogom. so Kao što već naziv, koji je u ovom obliku reformiranom učenju nepoznat, pokazuje, radi se o substan~ cijalnom osjećanju Boga: o osjećanju ulaženja božanskog u pobožnu du.~u. k.oje j~ ~valit.at~vno i~te v~st~ kao. i. djelovanja kontemplacije njemackih mistIčara I kOJe Je obilježeno svo~ jim pasivnim karakterom, upravljenim na ispunjavanje čež­ nje za mirom u Bogu. Ona mistički okrenuta religioznost ne samo da se - kao što je to iz povijesti filozofije poznato vrlo dobro može da spoji s izrazito realističkim smislom za stvarnost na području empirički datog nego je ona, štaviše, .0 Ne može se, svakako, poricati da je do potpunog razvitka ovog poJma doMo tek u pozno luterovsko doba (Preatorius, Nicolai. Meisner). (Ort ·post?.i{ lkod Joh~esa.~~rh~da. l to sa.sviDi u OVdJe ~loženom smislu). Za: to Rits~hl u četvrtoj knJiZI svoJe »Geschlchte des Pietlsmus« (sv. II, str. 3. 1 d.) traži uvođenje ovog pojma u luteransku religioznost kao oživljavanje odnosno preuzimanje katoličke pobožnosti. On ne osporava (str. 10) da je problem individualne sigurnosti spasenja kod Lutera i kod mističarabio isti. ali misli da je rješenje na jednoj i na drugoj strani upravo suprotno. Ja se, sigurno, ne mogu pouzdati u se da o tome donesem svoj sud. Da je vjetar koji u »Freiheit eines Christmenschen« duva nešto drugo nego, s jedne strane,·shldunjavo uspijanje s »dragim Isusčetom« u kasnijoj literaturi, a s druge strane, Tauferovo religiozno raspoloženje, to, naravno, svako osjeća. A isto tako. zadržavanje mistično-magičnog elementa u luteranskoin učenju o pričesti ima, sigurno, drukčije religiozne motive nego ona »bernhardinska« pobožnost - »raspoloženje Pjesme nad pjesmama« - na koju se Ritschi stalno vraća kao na vrelo njegovanja »nevjestinskog« ophođenja sHristom. Ali, zar ipak, među ostalim, i ono učenje o pričesti nije supotpomoglo ponovnom buđenju religioznosti mističnog raspoloženja? - Dalje, nije- da to ovdje odmah napomenema - nipošto tečno da je (v. str. ll. na cit. mj.) sloboda mističara postojala apsolutno u povučt:nosti od svijeta. Specijalno Tauler je u religiozno-psihološki vrlo interesantnim izlaganjima kao praktičan efekt onih noćnih koptemplacija koje on, među ostalim, preporučuje kod nesanice, postavljao red Koji se time unosi i u misli okrenute svjetovnom pozivnom radu: »Samo se time (mističnim sjedinjenjem s Bogom noću pred spavanje) um asti i mozak se timejača i čovjek je svaki dan utoliko spokojnije i božanstvenije obuzet duhovnim uvježbavanjem ukoliko se zaista sjedinio s Bogom: onda sva njegova djela bivaju uredena. I stoga, ako se čovjek pripremio za svoja djela i ako se predao kreposti, - kada on onda dođe u stvarnost, njegova djela će biti kreposna i božanstvena«. (Propovijedi, fol. 318). Vidi se, svakako (i mi ćemo se na to još vratiti), da se mistična kontemplacija i racionalno shvatanje poziva po sebi ne isključuju. Suprotnost nastupa tek onda kada religioznost poprimi direktno histeričan karakter, što ni kod sviju mistiČ8ra ni kod sviju pijetista nije bio sl\?čaj.

MAX WEBER

94

usljed odbijanja dijalektičkih doktrina. često njegov direktan oslonac. Nego, mistika može i indirektno racionalnom nači~ nu života upravo dobro da dode. Pa ipak, njenom odnosu prema svijetu nedostaje, naravno~ pozitivno vrednovanje spoljnjeg aktiviteta. Ali je u luteranstvu, osim toga, »unio mystica« bilo kombinovano s onim dubokim osjećanjem ne~ dostojnosti zbog naslijeđenog grijeha koje je brižljivo imalo da čuva »poenitentia quotidiana« (»svakodnevno pokajanje, ispaštanje« - prev. N. M.) luteranskog vjernika, upraVljeno na održavanje za oproštaj grijeha neophodne skrušenosti i prostodušnosti. Specifično reformirana religioznost, napro· tjv, stajala je od samog početka prema Paskalovom kvijetis· tičkom bježanju od svijeta odbojno, kao i prema ovoj lute~ ranskoj, čisto u se okrenutoj, osjećajnoj pobožnosti. Realno ulaženj~božanskog u ljudsku dušu bilo je, usljed apsolutne transcendencije Boga prema svemu kreaturaInom, isključe­ no: »finitum non est capax infiniti« (»ograničeno nije prikladno za beskrajno« - prev. N. M.). Zajednica Boga sa svojim pomilovani cima mogla se, naprotiv, ostvariti i do svijesti doći .samo tako da Bog u njima radi (»operatur«) i da oni budu toga svjesni, - da, dakle, njihovo djelovanje potiče iz vjere iz~zvane milošću božjom i da se, s druge strane, ova vjera kvalitetom· tog· djelovanja legitimira kao Bogom izazvana. Duboke, za klasifikaciju svake praktične religioznosti uopće važeće razlike odlučujućih mogućnosti spasenja51 dolaze u tome do izražaja. Religiozni virtuoz može sebi da obezbijedi svoje stanje milosti bilo time što će se osjećati kao sud ili; pak, kao orude božje moći. U prvom slučaju njegov religioz"ni život naginje mističnoj osjećajnoj kulturi, a u posljednjem - asketskom djelovanju. Prvom tipu bio je bliži Luter, po-' sljednjem je' pripadao Kalvin. I reformirani je htio da se spa· se »sola fide« (»samom vjerom« - prev. N. M.). Ali kako su već po Kalvinovom shvatanju sva puka čuvstva i raspolože~ nja, koliko god ona izgledala uzvišena, varljiva. vjerovanje $Z

SI

uvod.

o

tome

sljedeći članci

o »Wirtschaftsethik der WeltreJigionen.«, . .

sz U ovoj pretpostavci se kalvin izam dodiruje !I oficijelnim katolicizqlom. Ali je iz toga za katolike proizišla nužnost sakramenta pokore, a zare'; fonnirane nužnost praktičnog potvrđivanja djelovanjem na ovom svijetu.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

95

se, da bi moglo služiti kao sigurna podloga »certitudo salutis« (»sigumosti u spasenje« - prev. N. M.), mora potvrđivati u svojim objektivnim djelovanjima, ono mora da bude »fides efficax«53 ( rel="nofollow">;,djelotvoma vjera« - prev. N. M.), a pozivanje na spas - »effectuaI calling« (»djelotvoran poziv« - prev. N. M.). (Izraz iz Savoy declaration). Ako se, dalje, postavi pitanje na kojim plodovima može refonnirani nesumnjivo da raspozna pravu vjeru, onda se odgovara: na načinu hrišćanskog života koji služi povećavanju slave Gospoda Boga. Šta tome .3 v., na primjer, već Bezu: (De praeđestinat. doct. ex praelect. in R.Qm. 9. a. Raph. Englino exc. 1584) str. 133:... sicut ex operibus vere bonis ad sanctificationis donum, a sanctificatione ad fidem .... ascendimus: ita ex c'trtis illis effectis non quamvis vocationem, sed efficacem iliam, et ex hac vocatione electionem et ex electione donum praedestinationis in Christo tam fjnnam quam immotus. est Dei thn>nus certissima connexione effectorum et causarum co1ligimus... (kao što od zaista dobrih djela uzlazimo do dara posvećenja, a od posvećenja do vjere ... : tako izvršivši odredena dobra djela stičemo ne kakav bilo, nego djelotvoran poziv i iz tog poziva izbor i iz izbora dar predestinacije u Hristu tako sigu~e kako je nepokretno 90žje prijestolje najpouzdanijom vezom tvorca i stvari ... - prev. N. M.). Samo čovjek mora. , što se tiče znamenja odba&nosti, da bude oprezan, jer je važno fina/no SJanje.. (O ovome je puritanizam isprva mislio drukčije.) - V. dalje o ovome iscrpna izlaganja Schneckenburgerova na cit. mj., u kojima se, dakako, Citira samo ograničena kategorija literature. U čitavoj puritanskoj literaturi stalno se ispoljava ova crta. »It will not be said: did you believe? - but: were you Doers, or Talkers only?« (»neće se kazati: vjerujete li? - nego: radite li, ili .samo pričate?« .: prev. N. M.) - kaže Bunyan. Vjera je. po Baxteru (The Saints' everlastin~ rest, gl. XII). koji naučava najblaži oblik predestinacije, potčinjavanje Hnstu od srca i činom. (Do what you are able first, and then complain of God for denying you grace if you have cause« (» Radite najprije ono što možete. a onda se žalite da vam Bog odbija milost ako imate raz/oga« - prev. N. M.) - odgovorio je on na prigovor daje volja neslobodna i da je Bog taj koji uskraćuje sposobnost za posvećenje (Works of the Puritan Divines. IV, str. 15S). Egzaminacija crkvenog istoričara, Fullera: ograničila se na pitanje o praktičnom potvrdenju i samo()svjedočanstvima njegova stanja milosti u životu. Tako i Howe na drugdje već 'citiranom mj(;stu. Svako pregle4anje Works of the Puritan Diviiles daje za to na svakom koraku dokaze. Nisu rijetko direktno katolički asketski spisi bili oni koji su imali za' posljedicu »obraĆ8nje« na puritanizam, - tako kod Baxtera jedan jezuitski traktat. Ove koncepcije nisu prema Kalvinovu učenju bile novina (upor. Inst. Christ c. I, orig., izd. v. 1536, str. fT7, 112). Samo što se kod samog Kalvina izvjesnost milosti ni ovim putem nije mogla sigurno postići (147. eodem). Obično se Dozivalo na I Iv. 3, 5. i na sJičnamjesta. Traženje djelotvorne vjere (fides efficax) nije - da to ovdje unaprijed istaknemo - bilo ograničeno na kalviniste. Baptističke vjeroispovijesti u članu o predestinaciji tretiraju isto tako plodove vjere (»and that its{{ - regeneracije - »proper evidence appears in

96

MAX WEBER.

služi, to može da se razabere iz njegove direktne) u Bibliji objavljene volje ili indirektno iz njime stvorenih smišljenih po.. redaka svijeta (lex naturae). 54 Specijalno uporedivanjem svojeg duševnog stanja s onim koje je, po Bibliji, bilo svojstveno izabranicima, na primjer, patrijarsima, može čovjek da kontrolira svoje sopstveno stanje milosti. 5S Samo izabranik ima stvarno fides efficax,S6 samo je on sposopan, zahvaljujući preporodu (regeneratio) i iz njega proizlazećem posvećenju (sanctificatio), da čitava svojeg života, stvarn9, a ne samo prividno, dobrim djelima povećava slavu Gospoda Boga. I time što je on svjestan toga da se njegov život - barem po osnovnom karakteru i konstantnoj namjeri [propositum oboedientiae (namjera pokornosti - prev. N. M.)]- zasniva na jednoj u njemu živoj sili za rovećavanje slave božje, d& on, dakle, nije samo Bogom tražen nego da je, prije svega, Bogom stvo~ ren, s' - on postiže ono najveće dobro za kojim je ova religioznost težila: sigurnost mi/osti. ss Da se ona može postići, potthe holy fruits of repentance and faith and newness of life«) [»i da se njen regeneracije - pravi dokaz javlja u svetim plodovima pokajanja i vjere i novog stanja živots« - prev. N. M~] (:»Art. 7. u The Baptist Church Manual by J. N. Brown DD. Philadelphia, Am. Bapt. Publ. Soe. odštampane ispovijesti). Isto tako počinje menotinski sugerirani traktat: Olijf-Taexken, koji je harlemski sirtod 1649. prihvatio (str. l) s pitanjem: Po čemu se poznaju djeca božja, i odgovara (str. 10); Nu al is't dat dasdanigh vruchtbare ghelove alleene zii het seker fondamentale kennteeken... om de conscientien der gelovi~ gen in het nieuwe verbondt der genade Gods te versekeren. s. O značaju ovih za materijalni sadržaj socijalne etike veAie gore ne~ 'što napomenuto. Ovdje nam nije važan sađižaj, nego podstrek na moralno djelovanje . . ' ss Kako je ovo predstavljanje moralo da ide na ruku prodiranju starozavjetnog jevrejskog duha u puritanizmu, jasno je kao dan. s. Tako kaže Savoy Declaration o članovima (members) čiste crkve (ecclesia pura): oni su »saints by effectual calling, visibly manifestt:dby the" ir profession and walking« (»sveti svojim uspješnim pozivom koji se vidljivo manift:stuje u njihovoj profesiji i životu« ;.. . prev. N. M.). ., »A principle of goodness«, Chamoek u Works of the Pur. Div., str. 175 .

•• Obraćenje je, kako to Sedwlck ponekad kaže, »saglasan prepis dekreta predestinacije«.. - I: ko je izabran, taj je pozvan i osposobljen i za poslušnost, poučava Baley. - Samo oni koji su Bogom pozvani za vjeru (koja u životu dolazi do izražaja) pravi su Vjernici, ne samo »temporary believers« (»prolazni vjerniei« - prev. N . M.) - poučava (baptistička) Hanscrd Knollys Confession..

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

97

krepljivano 59 je 2. Kor., 13, 5. Ukoliko su dobra djela nepodesna da služe kao sredstvo za postizanje spasenja - jer i izabranik ostaje kreatura, i sve što on čini zaostaje u beskrajnom odstojanju za božjim zahtjevima, - utoliko su ona neophodna kao znamenja izbora.Cio Ona su tehničko sredstvo ne da čovjćk iskupi spasenje, nego da se oslobodi straha za spasenje. U ovom smislu ona se ponekad obilježavaju41 direktno kao »za spasenje neophodna«, ili se »possessio salutis« (»posjedovanje spasenja« - prev. N. M.) za njih vezuje.6Z Ali to sad praktički, u osnovi, znači da Bog pomaže onome koji sam sebi pomaže,Cil da, dakle, kalvinista, kako se to ponekad i rekne, svoje spasenje - korektno, to bi 'moralo da glasi: sigurnost u nj - sam »stvara«~64 ali da se to stvaranje nemože, kao II katolicizmu, da sastoji od postupnog gomilanja pojedinih zaslužnih djela, nego od sistematske samokontrole, koja II s~·'ako doba stoji pred alternativom: izabran ili odbačen? Time dospijevamo do jedne vrlo važne tačke naših posmatranja. Stalno se, kao što je poznato, onom toku misli koji se u reformiranim crkvama i sektama sve jasnije6S ispoljavao slu; teranske strane predbacivalo opravdanje do,?rim djelim8:..66 I .. upor:. završetak Baxterove Christian Directory. Tako, na prim~~r, kod Chamocka, Self-examination, str. 183, za pobijanje katoličke dOKtrine o »dubitatio« (»sumnji«- prev. N. l\t.). 01 Ova argumentacija se stalno vl'aća, na primjer, k.od Joh. Hoombeeka, Theologia practica, II, str. 70,72, 182, I, str. 160. •• Conr.. Helv. 16, na primjer, kaže »et improprie his (djeiil9a) salus adtribui"tuI{( (»i nepodesno im se pripisuje spas« - prev. N. M.). • 3 Za sve naredno v. Schneckenburger, str. 80 i d. •• »Si non es praedestinatus fac ut praedestmcns« (»Ako nisi predestiniran, radi da budeš predestiniran« - prev. N. M.), rekao je, navodno, Augustin. Covjek se podsjeća na Geteovu izreku u suštini iStog značenja: »Kako čovjek može sam sebe da upozna? Posmatranjem nikada, ali može putem djelovanja. Pokušaj da vršiš svoju dužnost, i odmah ćeš znati koliko vrijediš. - A šta je tvoja dužnost? Zahtjev dana.« Jer Je kod samog Kalvina. doduše, utvrdeno da »svetost« mora i da se vidi (mst.., IV, l, & 2. 7, 9), ali granica između svetIh i nesvetih za ljudsko znanje ostaje nedokučiva. Mi moramo vjerovati da ondje gdje se li jednoj po božjem zakonu organiziranoj i upravljanoj crkvi božja riječ čistQobjavljuje ima i izabranika, makar za nas i neraspoznatljivih. . OD

..

.s

7 - PROTESTANTSKA ETIKA I DLH KAPITALIZMA

98

MAX WEBER.

- ukoliko je otpor napadnutih protiv identifikacije njihova: dogmatskog stava s katoličkim učenjem bio opravdan, - si~ guma s pravom, čim se time mislilo na praktične konsekveIi~ cije za svakodnevni život prosječnih reformiranih hrišćana. 67 ' Jer, možda, nikada nije bilo intenzivnijeg oblika religioznog cijenjenja moralnog djelovanja nego što je onaj koji je kalvi~ nizam u svojim pristalicama stvarao. Ali je za praktični zna~ čaj ove vrste »opravdanja dobrim djelima« odlučno tek spoz~ nanie kvaliteta koji su njemu odgovarajući način života ka~ 61 Kalvinistička pobožnost je jedan od mnogih primjera koji sc nalaze u povijesti religije za odnos logički i psihološki iz određenih religioznih misli izvedenih konsekvencija prema praktično-religioznom držanju. Logi~i' bi se' fatalizam, ·naravno. mogao deducirati kao konsekvencija predestinacije. Ali je psihološko djelovanje, usljed uključivanja misli »potvrdenja«, bilo upravo' obratno~ (Iz principijelno istovrsnog razloga Ničeove pristalice, kao što je poznato, traže za misao vječnog vraćanja pozitivno etičko značenje. SamIt što se ovdje' radi o odgovornosti za budući život koji s licem koje radi nije povezan nikakvim kontinuitetom svijesti, - dok je to kod puritanaca glasilo':. Tua res agitur (Radi se o tvojoj stvari - prev. N. M.). (Odnos između predes". tinacije i djela lijepo izlaže već - u jeziku tog vremena,.. Hoombeek (Theol. Pract., .vol. I. str. 159): Izabranici (electi) su, upravo zahvaljujući svojem jz· boru, nedostupni fatalizmu, oni se upravo u svojem odbijanju fatalističkih· konselcvencija potvrđuju, »quos ipsa electio. solicitos reddit et diligentes of< ficiorum« (»k
pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

99

rakteri;iraii Irazifkovali g~ od svakodnevnog života jednog srednjovjekovnog hrišćanina. Možemo pokušati da ga ovako formuliramo: normalan srednjovjekovni katolič­ ki laik6B je živio, u etičkom pogledu, unekoliko »od danas do sutra«. On je, na prvom mjestu, savjesno izvršavao svoje tradicionalne dužnosti. Ali su njegova »dobra djela«, povrh toga, ostajala, normalno ne nužno povezan, II najmanju ruku ne nužno do jednog životnog sistema raCionaliziran niz pojedinih djela, koja je on, već prema prilikama, radi kompenzacije za konkretne grijehe, ili pod uticajem dušebrižnosti, ili pred kraj svog života, kao, u neku ruku, premiju osiguranja, izvršavao. Naravno, katolička etika bila je »karaktema« etika (»Gesinnungs« - Ethik). Ali je konkretna »intentio« (»namjera, cilj« - prev. N. M.) pojedinog djela odlučivala o njegovoj vrijednosti. I pojedino - dobro ili rđavo - djelo uračuprosječnog

pošto svojstvena samo religioznom »doživljaju«, nego (u raznom smisiu i mjeri) i svakom doživljaju - ne smeta da praktično bude upravo od najyeće važnosti koje je vrste onaj sistem misli koji neposredno religiQzno »doživljeno« za se, tako reći, konfiscira i kreće na svoje staze; jer se'po tome u vremena intenzivnog uticaja crkve na život i jakog razvitka doglllatskih interesau njoj razvija većina onih praktično tako važnih razlika u etičkim konsekvencijama kakve na zemlji postoje izmedu raznih religija~ Kako je sasvim nevjerovatno intenzivan bio dogmatski interes - mjereno današnjim mjerilom čak i jednog laika u doba velikih vjerskih borbi, to zna svako ko~e su poznata historijska vrela. Samo s time se može uporediti - u svojoj osnovi isto tako praznovjerna - predstava današnjeg proletarijata o toine šta sve »)Qauka« može da uradi i dokaže . •• Baxter, The Saints' Everlasting rest, 1,6, odgovara na pitanje: Wether to make salvation our end bl' not mercenary or legal? .,. It is properl~ mercenary when we expect it as wages for work done..• Otherwise it is only such a mercenarism as Christ commandeth... and if seeking Christ be merceoary, I desire to be so mercenary.... (Da lije to da nam spasenje bude cilj koristoljubivo ili legalno? - To je čisto koristoljubivo ako to očekujemo kao pJatu za učinjen posao... Inače je to koristoljubivost kakvu Hrist nalaže.•• i ako se nade da je Hrist koristoljubiv, ja želim da budem tako koristoljubiv prev. N.M.) Uostalom, kod nekih kalvinista koji važe kao ortodoksni ne nedostaje ni kolaps u najkrajnje pravdanje dobrim djelima. Po Baileyu, Praxis pietatis, str. 262, milostinja je sredstvo za odvraćanje vremenske kazne. Drugi teolozi su odbačenima preporučivali dobra djela. s motivacijom da bi onda prokletstvo, možda, ipak bilo podnošljivije, a izabral1ima, opet, zato što ih onda Bog neće voljeti samo bezrazložno, nego ob causam (s razlogom prev" N. M,), što će već bilo kako naći 'svoju nagradu. Izvjesne tek primjetne koncesije značaju dobrih djela za stepen blaženstva učinila je i apologija (Schneckenburger na cit. mj., str. 101). 7*

100

MAX WEBER

navalo se onome koji ga je izvršio, uticalo je na njegovu ovo~ zemaljsku i vječnu sudbinu. Sasvim realistički je crkva raču~ nala s time da čovjek nije nikakva apsolutno jasno determini~ rana i procjenijiva jedinka, nego da je njegov moralni život (normalno) jedno, pod uticajem suprotnih motiva, često vrlo protivrječno ponašanje. I Qna je, sigurno, od njega kao ideal tražila principijelno preobražavanje života. Ali upravo ovo traženje ona je, opet, (za prosjek) slabila jednom od svojih najvažnijih sredstava vlasti i odgoja: sakramentom pokore, čija je funkcija bila duboko povezana s naju.nutrašnjijom po~ sebnošću katoličke religioznosti. »Raščinjavanje« svijeta, uklanjanje magije kao sredstva za spasenje69 nije u katoličkoj crkvi bilo sprovedeno do onih konsekvencija do kojih je bilo sprovedeno u puritanskoj (i prije nje samo u jevrejskoj) religioznosti. Katoliku 70 je stajala na: raspolaganju sakramentaina milost njegove crkve kao kompenzaciono sredstvo za njegovu insuficijenciju ; svećenik je bio mag u čijoj ruci je vlast ključeva. Čovjek se u pokori i pokajništvu mogao obratiti njemu,. on je davao okajanje, nadu u milost, sigurnost oprosta, i time pružao rasterećenje od one strašne napregnutosti u kojoj je bila neizbježna i ni~ čimneublažena sudbina jednog kalviniste da živi. Za njega nije bilo onih prijateljskih i ljudskih utjeha, i on se nije mogao nadati da će trenutke slabosti i lakomislenosti popraviti pojačanom voljom u drugim trenucima, kao katolik, pa i luteran.• Bog kalvinizma je zahtijevao od svojih ne samo pojedina .. l ovdje, nužno, moramo, da bismo na prvom mjestu istaknuli karakte-· razlike, .govoriti jednim »ideaino tipičnim« pojmovnim jezikom, koji u izvjesnom smislu siluje historijsku realnost, - ah bi bez toga od samih ograničenja klauzulama bila uopće isključena jasna formulacija. Ukoliko su ovdje vrlo oštro označene suprotnosti relativne, to bi trebalo da se odvojeno izloži. Razumije se samo po sebi da je i katoličko ofiCIjeIno učenje već u sreo· nJem vijeku, sa svoje strane, postavilo· ideal sistematskog posvećivanja cjelokupnog života.. Ali je isto tako nesumnjivo da je l) svakodnevna .crkvena prakSa, upravo svojim najdjelotvornijim sredstvom stege, ispoviješću, olakšava/a u tekstu navedeni »nesistematski« mičin života, i dalje 2) da je osnovno rigoristički hladno raspoloženje i potpuno samoj sebi prepuštena izolova-· nost kalvinistA morala srednjovjekovnom laičkom katolicizmu trajno nedos" tajati . Apsolutno centralni značaj ovog momenta 'ispoljavaće se postupno, kao što je to već jednom spomenuto. tek u člancima o )) Wirtschaftsethik der·. Weltreligionen« .. ristične

7.

POZIVNA" ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

101

»dobra djela« nego i do jednog sistema uzdignuto opravdanje dobrim djelima. 71 O katoličkom, čisto ljudskom gore-dolje između grijeha, pokajanja, pokore, rasterećenja, novog grijeha ili o kakvom saidu cjelokupnog života koji ima dase vremenskim kaznama ispašta i crkvenim sredstvima milosti izravnava - nije bilo ni govora. Etička praksa: običnog čo~ ica bila je tako lišena svoje nesmišljenosti i nesistematičnosti i pretvorena u jednu konsekventnu metodu čitava načina života. Nije nikakav slučaj što je naziv »metodisti« ostao na nosiocima posljednjeg velikog oživljavanja puritanskih misli u 18. stoljeću, isto tako kao što je po smislu ekvivalentan naziv »precizisti« bio primijenjen na njihove duhovne preteče II 17. vijeku. n Jer se samo u jednom fundamentalnom preobražaju smisla čitavog života u svakom trenutku i u svakom djelu 73 moglo da potvrdi djelovanje milosti kao izdizanja čovjeka iz status naturae (prirodnog stanja - yrev. N. M.) u status gratiae (stanje milosti - prev. N. M.). Zivot »svetih« bio je podešen isključivo na jedan transcendentan cilj: spasenje, ali je upravo zbog toga on u svojem ovozemaljskom toku skroz racionaiiziran i ovladan isključivo stanovištem da povećava slavu božju na zemlji: - i nikada stanovište »omnia in majorem " A, u izvjesnoj mjeri, lluteranu. Luter nije htio da taj posljednji ostatak sakramentaine magije iskorijeni. ,. Upor.• na primjer, B. Sedgwick, Buss- und Gnader.iiehre (na njem. prev. Rascher, 1689); pokajnik ima »jedno čvrsto praviJo«, kojega se on tač­ no drži i po kojemu on čitav svoj život ureduje i mijenja (str.. 596). On - kao pametan, pažljiv i oprezan - živi po zakonu (str. 596). Ovo može da izazove samo jedna trajna promjena čitava čovjeka, jerje ona posljedica predestina· cije (str. 852). Prava pokora se uvijek izražava u promjeni (str.. 361).. - Razli· ka između tek »moralrto« dobrih djela i »opera spiritualia« (»duhovnih djela« - prev. N. M.). kako to, na primjer, izlaže Hoombeek na cit. mj.. I, IX. c. 2, leži upravo u tome što su ova posljednja posljedica jednog preporođenog života, što se u njima (na cit. mj., vol. I, str. 160) može da osjeti stalan napredak, kakav samo nadnaravnim uticajem milosti božje može da se postigne. Svetost je preobražaj čitava čovjeka putem božje milosti (eod., str. 190 i d ..), - sve same misli koje su čitavom protestantizmu zajedničke. koje se, naravno, nalaze i u najvišim idealima katolicizma; ali su one baš u puritanskim pravcima, upravljenim na unutarsvjetovnu askezu; tek mogle da pokažu svoje konsekvencije za svijet i. prije svega, samo tu su one bile dovoljno jako pSIhološki premirane. . 7J Posljednji na.ziv je u Holandiji izveden, svakako. po »čistima« koji su vodili život precizno po propisima Biblije (tako kod Voeta). ~ Uostalom, i za puritance se u 17. vijeku sporadično javlja naziv »metodisti«.

102

MAX WEBER

Dei gloriam« (»sve za veću slavu božju« - prev. N. M.) nije bilo tako ozbiljno shvaćeno. 74 Ali je samo konstantnom refleksijom rukovodeni život mogao da važi kao savlađivanje prirodnog stanja (status naturalis): Dekartov »cogito, ergo sum« (»mislim, dakle, postojim« - prev. N. M.) bio je u ovoni novom etičkom tumačenju od savremenih puritanaca pre~et.75 Ova racionalizacija dala je reformiranoj" pobožnosti svoju specifičnu asketsku crtu i zasnovala isto tako svoju unutarnju srodI!ost76 kao i svoju specifičnu suprotnost prema katolicizmu. Jer, naravno, nešto slično nije katolicizmu bilo strano. Hrišćanska askeza je u sebi, nesumnjivo, sadržavala, kako po spoljnjem vidu tako i po svom duhu, nešto vrlo različito. Alije ona na Okcidentu u svojim najvišim vidovima nosila već u srednjem vijeku potpuno, .a u nekim vidovima već i II antici, racionalan karakter. Svjetsko-historijski značaj kaluđerskog načina života na Okcidentu,u svojoj suprotnosti s orijentalnim kaluderstvom, - ne s njegovom cjelokupnošću, ali s njegovim općim tipom - zasniva se na tome. Ona je, u plincipu, već II pravilima sv. Benedikta. još više kod klinijevaca, pa još više kod cistercita, i najodlučnije, konačno, kod •• Jer - kako puritanski propovjednici (na primjer, Bunyan u »The Pharisee and the Pub1ican. W. of Pur. Div.• str. 126) ističu: suki.pojedinačni grijeh uništava sve što bi se u toku čitava jednog života na »zasluzi« »dobrim djelima« moglo da nakupi. kada bi čovjek - što se ne može zamisliti uopće sam od sebe bio sposoban da učini nešto što bi mu Bog morao da ura~una kao zaslugu ili kada bi on mogao trajno da živi savršeno. Nema, upravo, kao u katolicizmu, jedne vrste kontoko~nta sa saldo-obračunom. - slika koja je već u staro doba bila dobro poznata - nego je za čitav tivot važilo oštro ili-ili: stanje milosti ili odbačenost. Za sličnost s kontokorent-shvatanjem v. napomen~ 103. str. 122 . .. U tome leži razlika prema pukoj »Legahty« (»Zakonitost« - prev. N. M.) i »Civility« (»Učtivost« - prev. N. M.) koji kod Bunyana kao drugovi Mr. »Worldly-Wisemana« stanuju u gradu koji je nazvan »Morality« (»Cestitost« - ·prev. N. M.). . .6 Chamoci. Self-examination (Works of the Pur. Div., str. 172); Reflection and knowledge of self is a prerogative of a rationa! nature (Razmišljanje i poznavanje sebe je preimućstvo razumne prirode - prev. N. M.). Uz to napomenu na dnu stranice: Co~ito~ ergo sum, is the first principle of the new philosophy (Cogito, ergo sumje prvi princip nove filozofije - prev. N. M.)

pOZIVNA ~TlKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

103

jezuita, bila emancipovana od nesmišljenog bježanja od svijeta i vi~l!0znog samomuče~ja. Ona se pr~tvo~~la II jeda? .sistematskI Izrađen metod racionalnog načma zIvota, s cIlJem da prevlada status naturae, da čovjeka oslobodi sile iracionalnih nagona i zavisnosti od svijeta i prirode, da ga podvrgne suprematiji smišljenog htijenja,77 da njegovo djelovanje potčini samokontroli i procjenjivanju njegova etičkogznača­ ja, i da tako od kaluđera - objektivno - odnjivi radnika u carstvu božjem, i time, opet, - subjektivno - da mu obezbijedi spas duše. Ovo -:- aktivno - samosavlađiyanje bilo je lca,ko cilj exercitia (vježbi - prev. N. M.) sv. Ignacija i najviših oblika racionalnih kaluđerskih kreposti uopće,'· tako i odlučuju­ ći praktični životni ideal puritanizma. 79 Već u dubokom preziru kojim se u izvještajima o saslušanjima njegovih mučeni­ ka zaprepašteno g;ajanje plemenitih prelata i činovnika protivstavlja hladnom rezerviranom miru njegovih sljedb~nika80 " Ovdje još nije mjesto da pretresamo srodnost teologije Dunsa Seatusa - koja nikada nije došla na vlast. uvijek je bila samo trpljena, ponekad samo proglašavana kri\'ovjernom - s izvjesnim misaonim tokovimaask~t­ skog protestantizma. Kasniju specifičnu odvratnost pijetista prema aristo~el­ skoj filozofiji dijelio je, kao - u nešto drukčijem smislu . .;. Luteri Kalvin. u svjesnoj suprotnosti s katolicizmom (upor. Instit. Chr. II, c. 2, str. 4, IV, c. 17. str, 24).. »Primat volje« je. - kako le to Kahl nazvao - svim ovim pravcima zajednički. .. elanak »Ascese« u katoličkom »Kirchenlexikonu«, na primjer. sasvim tako definira njen smisao. potpuno u saglasnosti s njenim najvišim historijskim spoljnjim vidovima. Isto tako Seeberg u R. E. f. Prot Th. u. K. Neka mi je dopušteno da za svrhe ove rasprave taj pojam primjenjujem ovako kako se to ovdje dešava. Da se on može i drukčije - šire ili uže - da shvati. i da se on obično tako i shvata. dobro mi je poznato. n U Hudibrasu se puritanci (I: pjevanje 18. 19) upoređuju s bosonogim kaluđerima. U jednom izvještaju denovskog poslanika Fiesehia. Kromvelova vojska se zove skupom »kaluđera«. 80 Pred ovim. s moje strane sasvim izrazito konstatovanim, unutarnjim kontinuitetom između vansvjetovne kaluđerske askeze i unutarsvjetovne pozivne askeze, ja sam iznenađen !ito Brentano (na cit. mj., str. 134. iinače) radnu askezu kaluđera i njeno preporučivanje navodi protiv mene! Citav njegov )eksicurs« protiv mene kulminira u tome. Ali je upravo onaj kontinuitet, kako to svako može da vidi. osnovna pretpostavka čitava mojeg izlaganja ; reformacija je racionalnu hrišćansku askezu i životnu metodiku prenijela iz manastira u svjetovni profesionalni život. Upor. sljedeća. dosada nepromije-

njena izlaganja.

.

104

MAX WEBER:

- ispoljava se ono poštovanje rezervirane samokontrole81 koje je zastupljeno u najboljim tipovima još i današnjeg engleskog i američkog »gentlemana«. U poznatom nam jeziku82 puritanska ... i svaka »racionalna« - askeza radila je na tome da čovjeka osposobi za to da svoje »konstantne motive«, osobi~ to one koje mu je ona sama »udesila«, prema afektima održi i afirmira: ... na tome, dakle, da od njega odnjivi »ličnost« u ovom, formalno-psihološkom smislu. Moći voditi budan, svjestan, svijetao život, to je bio, u suprotnosti s nekim popularnim predstavama, cilj, - uništenje prirodnosti nagonskog životnog uživanja bi~ je najhitniji zadatak ... unijeti red u način života onih koji su joj bili odani, najvažnije sredstvo askeze. Svi ovi odlučni aspekti nalaze se isto tako izraženi83 u pravilima katoličkih kaluđera kao i u načelima života, kalvinista. 84 Na tom metodičkom obuhvatanju čitava čovjeka zasniva se i ko~ jednih i kod drugih njena ogromna svesavlađujuća moć, specijalno kod kalvinizma prema luteranstvu njegova sposobnost da kao »ecclesia militans« osigura stabilnost protestantizma. U čemu se, s druge strane, sastojala suprotnost kalvinis.:. tičke askeze prema srednjovjekovnoj, jasno je: to je biJa uki· danje »consilia evangelica« (»evanđeoskih savjeta« - prev. N. M.) r time preustrQjavanje askeze u čisto svjetovnu. Ne ., Tako u mnogim, uNealovoj »History of the Puritans« i u Crosbyjevim »English Baptists« reproduciranim izvještajima o saslušanjima puritanskih heretika. B' Već je Sanford na cit. mj. (a prije i poslije njega drugi) izvodio po· stanak ideala »reserve« (»uzdržljivosti«, »opreznosti« - prev. N. M.) iz puri. tanizma. Upor. o tom idealu i napomene Jamesa Brycea o američkom collegeu - u II sv. njegove »American Coommonwealth«. - Asketski princip »samosavladivanja« učinio jepuritanizam i ocem modeme vojne discipline. (V. o Moricu Oranijskom kao stvaraocu modernih vojnih institucija: Ratoff u »Preuss. Jahrb.«, 1903, sv. III, str. 255). Kromvelovi »ironsides« (»gvozdenf konjanici« - prev . N. M.), sa zapetim pištoljem u ruci, bez pucnja, u oštrom kasu vodeni na neprijatelja, nisu bili derviškom strasnošću. nego, obratno; svojim trezvenim samosavladivanjem, kojim su uvijek ostajali u ruci vode, nadmoćniji od »kavalira«, čiji su se redovi viteško-silovitim jurišem svaki put rasturali u atome. Ponešto o tome kod Firtha. Cromwells Army.. . .. V. za to naročito: Windelband. Ober Willensfreiheit. str. 77: ... Samo ne tako nepomiješano. Kontemplacije su, ponekad povezane s osjećajnošću. višestruko ukrštene s ovim racionalnim elementima. Ali je zato. opet, i kontemplacija metodski propisana.

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

105

kao da bi. unutar katolicizma »metodičan« život ostao ograničen na manastirske ćelije. To teoretski, a ni u praksi, nije nipošto bio slučaj. Naprotiv, već je isticano da, uprkos većoj moralnoj dovoljnosti katolicizma, jedan etički nesistematski život ne dopire do najviših ideala koji su - i za svjetovni život _ u njemu sazreli. ss Red tercijaraca sv. Franje bio je, na primjer, jedan snažan pokušaj II pravcu asketskog prožimanja svakodnevnog života i, kako je poznato, on nije bio jedini. Dakako, djela kao što je »Ugledanje na Hrista«, upravo svojim jakim djelovanjem pokazuju kako se u njima propovijedani način života osjećao kao nešto više prema minimalnoj svakodnevnoj moralnosti, i da ova posljednja nije upravo bila mjerena mjerilima koja je puritanizam držao u pripravnosti. I praksa izvjesnih crkvenih institucija, prije svega praksa oprosta grijeha, koja je i zato za vrijeme reformacije apsolutno osjećana ne kao kakva periferna zloupotreba, nego kao presudna osnovna šteta, morala je stalno da osujećuje začet­ ke sistematske svjetovne askeze. Ali je presudno bilo to da je čovjek koji je u religioznom smislu živio metodično par excellence bio ipak i ostao samo kaluđer, da je, dakle, askeza pojedinca, obuzimajući ga sve intenzivnije, sve više gurala iz as Grešno je, po Baxteru, sve sto je protiv »reason« (»razuma« - prev" N. M.), koji nam je Bog dao kao' normu: ne samo sadržajno grešne strasti nego i svi bilo kako besmisleni ili pretjerani afekti kao takvi, jer oni uništavaju ))countenance« (»prisebnost«, »pribranost« - prev. N. M.) i jer nas, kao čis­ to kreaturaIna zbivanja odvlače od racionalne veze svake djelatnosti i osjeća­ nja s Bogom i vrijeđaju ga. Upor., na primjer, ono što je rečeno. o grešnosti ljutnje (Christian Directory, 2. izd., 1678, I, str.. 285 Za to se na str. 287. citira Tauler). O grešnosti strtt/1a ist9 tu, str; 287, st. 2 .. Da je to obožavanje kreatura (idolary) kada je naš apetit »)rule of measure of eating« (»mjerilo koliko ćemo pojesti« - prev. N. M.), raspravlja se na istom mjestu, l, str. 310, 316, st. I, i češće jako emfatično. Ali se prilikom takvih izlaganja citira, po'red Solomunovih priča, koje svuda stoje na prvom mjestu, i Plutarhovo de tranquilitate animi, ne rijetko i asketski spisi srednjeg vijeka, sv. Bernhard. Bonaventura itd. "Suprotnost prema onom »Ko ne voli vino, ženu i .pjesmu ... « - teško da bi se mogla oštrije formulirati nego proširenjem pojma idolatrye na sve čulne radosti ukoliko se one ne pravdaju higijenskim razlozima, u kojem slučaju su one (kao, unutar ovih granica, sport, aJi i druge »relcreacije«) dopuštene (o tome dolje još više). Treba uzeti u obzir da ovdje i inače citirana vrela nisu ni dogmatska. ni asketska. ni poučna djela. nego su potekla iz prakse dušebrižnosti. pa su tako dobra slika pravca u kojemu je ona djelovala.

106

MAXWEBEa

svakodnevnog života, jer je upravo u prevazilaženju svjetov. ne moralnosti 80 ležao specifično sveti život. To je ubrzo - i to ne kao izvršilac bilo koje »razvojne tendencije«, nego iz sas; vim ličnih iskustava, s početka, uostalom, u praktičnim po· sljedicama još kolebljiv, ali zatim političkom situacijom gui ran dalje - Luter odstranio,8' i ~alvinizam je to od njega jed. nostavno preuzeo. 88 Za njegovu vrstu religioznosti to je fak~ tički pogodilo samu srž stvari, kada je već Sebastijan Franck značaj reformacije nalazio u tome što sada svaki hrišćanin mora da doživotno bude kaluđer. Kuljanje askeze iz svjetov. nog svakodnevnog života bilo je pregrađeno jednom branom; i one strastveno ozbiljne duhovne prirode koje su dosada ka.· luderstvu liferovale najbolje predstavnike bile su sada upuće; ne na to da se unutar svjetovnog pozivnog života odaju asket~ skim idealima. Ali je kalvin izam u toku svojeg razvitka do; dao tbme nešto pozitivno: misao nužnosti potvrđivanja vjere u pozivnom životu. 89 On je tirne širim slojevima religiozn(j orijentiranih priroda dao pozitivan podstrek za askezu i,s· usidrenjem njegove etike u učenju o predestinaciji, nastupila: je, namjesto duhovne aristokratije kaluđera van i iznad svije·: ta, duhovna aristokratija Bogom odvajkada predestiniranib svetih u svijetu,90 jedna aristokratija koja je, sa svojim charac'" .. Ja bih, uzgred rečeno, žalio kada bi se iz ovog prikaza pročitala rila kakva ocjena, bilo to ocjena jednog ili, pak, drugog oblika religioznosti. Ona je vrlo daleko od ovog prikaza, Važno je s&mo djelovanje odredenih, možda za čistu religioznu ocjenu relativno perifernih, ali za praktično držanje vai: nih tokova . • 7 V. za ovo osobito članak» Moralisten, engIische« od E. Troltschau R. E. f. Prot. Th. u . K., 3 . izd. . •.... B. Kako su sasvim konkretni religiozni sadržaji svijesti i sltuacije, kojI se jaVljaju kao »historijske slučajnosti«, jako djelovali, pokazuje se osobito jasno u tome što su u krugovima pijetizrna nastalog na reformiranoj osnovi, na primjer, ponekad direktno talili što nema manastira i što su »komunistič:, ki{, .!ksperimenti Labadieovi, među ostalim, samo surogat za manastirski ži~ ~

~

. •• I to već u nekim konf'esijama za vrijeme same reformacije. I RitSch'l] (Pietismus, I, str. 258) osporava, uprkos tome što on na kasniji razvitak gled~ kao na izrođenost reform~orske misli, da su, na primjer, Conf. Gall. 25,2~~ Conf. Belg. 29, Conf. Helv. post I7 »reformiranu panikulamu crkvu spotpu; no empirijskim ozna~ama opisale. i da se A. ovu pravu crkvu ne uračunavaj~ vjernici bez oznake moraJnogaktiviteta« (V. za to str. 91 napomenu 4~~. '0 Bless God that we are not of the many [Hvala Bogu što mi ne spa,;, damo u masu - prev . N. M.. (Th . Adams. W of the Pur Div., str. 138)1:1

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

107

ter indeliJ?ilis (nerazorljivim karakterom - prev. N. M.), bila od ostalog, odvajkada osuđenog, čovječanstva odvojena jednim principijelno nepremostljivijim i u svojoj nevidljivosti strahovitijim jazom91 nego spoljno od svijeta odvojeni monah srednjeg vijeka, - jednim jazom koji se vrlo oštro urezivao u sva socijalna osjećanja. Jer tim po milosti božjoj izabranima, i zato svetima, nije pred grijehom bližnjega, bila adekvatna92 njihova milostiva gotovost da mu, svjesni svoje vlastite slabosti, pomognu, nego mržnja i prezir prema njemu kao neprijatelju Gospoda Boga, koji na sebi nosi znamenje vječne odbačenosti. Ovaj način osjećanja bio je podoban da se pojača do te mjere da je mogao, već prema okolnostima, da prede u stvaranje sekta. Ovo je onda bio slučaj kada je - kao kod »in91 Historijski tako važna »birthright«-misao (»pravo prvorodstva« prev. N. M.) doživjela je time u Engleskoj znatnu potporu: »The first born which are written in heaven... As the first born is not to be defeated in his inheritance and the enrolled names are never to be oblittered, so certainly shall they inherit etemallife« (»Prvorođeni koji su zapisani na nebu ... Kao što prvorođeni ne treba da bude lišen svog nasljedstva i kao što zapisana imena ne treba nikada da budu izbrisana tako oni treba da naslijede vječni živote( - prev. N. M.): (The Adams, W. of Pur~ Div., str. XIV). .. Luteransko osjećanje pokajničke pokore nije, doduše, asketski razvijenom kalvinizmu u teoriji, ali zato jest u praksi, duhovno strano; ono je za nj bezvrijedno, odbačenim ne koristi ništa, a za onoga ko je u svoj izbor siguran njegov sopstveni grijeh, koji on sebi, možda, priznaje, simptom je zaostalog razvitka i nepotpunog posvećenja, koje on, umjesto da se zbog njih kaje, u slavu božju djelom nastoji da prevlada i mrzi. Upor. izlaganja Howesova (Kromvelova kapelana, 1656-58) u »Of men's enemity against God and of reconciliation between God and Man«, Works of the English Puritan Divines, str. 237: »The camal mind is enemity against God. It is the mind, therefore, not as speculative merely, but as practical and active, that must be renewed.« (Eod . , str. 246): »Reconci1iation... must begin in l) a deep conviction .... of your former enemity... I have been aJienated from God... 2) (str. 251) a clear and lively apprehension ... of the .monstrous iniquity and wickedness thereof« (»Pohotljivost je neprijateljstvo protiv Boga. Zato duh treba ne samo misaono nego i praktično i aktivno preporoditi« .. - »Pomirenje... mora početi u 1) dubokoj svijesti ... o našem ranijem neprijateljstvu... Ja sam se otudio od Boga... 2) u čistom i dubokom shvatanju da je to odvratan grijeh i bezbožnost
108

MAXWEBE~

J

dependentskih« pravaca 17. vijeka - čisto kalvinističko Vjer6!~ vanje: da slava božja traži da crkva odbačene potčini zakonu) - bilo prevladano uvjerenjem da Bogu služi na sramotu kada'; se u njegovu stadu n.alazi kakav nepreporođeni i učestvujeifi sakramentima, ili ih čak - kao namješteni propovjednik. ~t vrši. 9l Kada je, dakle, jednom riječju, donati stički pojam.: crkve iskrsnuo kao konsekvencija misli potvrđenja, kao štoje' to bio slučaj kod kalvinističkih baptista. Pa i gdje nije bila iz~" vučena puna konsekvencija traženja »čiste« crkve kao zajed~;, nice onih što su kao preporođeni 'potvrđeni: - stvaranja sek~', ta, proizišli su raznovrsni oblici crkvenog uređenja iz pokuša~ ja da se preporođeni i nepreporođeni, za sakramenat nezreli,' hrišćani odvoje, da se za one prve zadrži crkvena uprava, ilE da im se, inače, zadrži kakav poseban položaj, i da se u služ~ bu primaju samo preporođeni propovjednici.9 " Svoju čvrstu normu, po kojoj se on uvijek mogao ori.:' jentirati i koja mu je očevidno bila potrebna, primio je ova} asketski način života, naravno, od Biblije. Na često prikazivanoj »q;bliokratiji« kalvinizma je" naime, za nas važno to da je: Star/zavjet, jer je jednako bio inspirisan kao i Novi zavjet,u svojim moralnim propisima, ukoliko oni nisu, očevidno, bili odFedeni za historijske odnose Jevreja, ili ih ie, pak, Hrist iz-; ričito ukinuo, - po dignitetu bio na potpuno istojvisini s Novim zavjetom. Upravo za vjernike je zakon bio dat kao ideal· na, nikada sasvim dostiživa, ali ipak važeća norma,9S dok je,' obrnuto, Luter - prvobitno - slavio96 slobodu od robovanja 9> »None but those who give evidence of being regenerated or hoJy persons. ought to be received or counted fit members of visible churches. Where this is wanting, they very essence of a church is lost(( (»Samo oni koji dokažu da su preporođena iJi sveta lica treba da hudu primljeni u vidljive crkve ili da se smatraju dostojnim da budu njihOvi članovi. Gdj~ toga nema, izgubljena je prava suština jedne crkve( - prev. N. M.), formulira Owen, independentsko-kalvinistički vice-kancelar Oksforda pod Kromvelom, osnovni stav (Inv . into the origin of Ev. Ch). V. d. sljedeći članak. •• v.. sljedeći članak.. ' f Cat. Genev. 149. Bailey, PraxIS pietatis, str. 125; »U životu ima da radimo kao da niko nema da nama gospodari osim Mojsija.(( '0 »Reformiranim lebdi pred očima zakon kao idealna norma, lutera;; na on tišti kao nedostiživa norma«. U luteranskom katekizmu on stoji da bi izazivao potrebnu skllJšenost ispred, a u reformiranim katekizmima redovito. iza evanđelja. Luteranimasu reformirani predbacivali da imaju »pravi strah od toga da se ne posvete« (MOhler), a luterani reformiranim »neslobodno' robovanje zakonu{( i oholost.

.POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

109

zakonu kao božanski privilegij vjernika. Djelovanje bogo!jubne, pa ip~k potpuno trez~ene j7vrej~ke ~i':'?t~~ II?-udrosti, koja se nalazI II knjIgama kOJe puntancl najVISe cItajU, u Solomunovim pričama i mnogim psalmima, osjeća se u čit~vu njihovu životnom raspoloženju. Specijalno racionalan karakter: sprečavanje mistične, uopće osjećajne strane religioznosti Sanford9 ' je već s pravom svodio na djelovanje Starog zavjeta. Ipak je, sam po sebi, ovaj starozavjetni racionalizam kao takav bio u suštini sitnogradansko tradicionalističkog karaktera, a pored toga nije stajao samo moćni patos proroka i mnogih psalama nego i oni sastavni dijelovi koji su ;za razvitak specifične osjećajne religioznosti već u srednjem vijeku predstavljali polazne tačke. 98 Tako je ipak, najzad, opet sopstveni, i to upravo asketski osnovni karakter samog kalvinizma bio taj koji je sebi probrao i asimilirao kongenijaIne sastavne dij~love starozavjetne pobožnosti. Ona, pak, sistematizacija etičkog načina života koju askeza kalvinističkog protestantizma ima zajednički s racionalnim oblicima katoličkog kaluderskog života - javlja se već čisto spoljno u načinu na koji je »precizni« puritanski hrišća­ nin svoje stanje milosti neprekidno kontrolirao. 99 Naime, religiozni dnevnik, u koji su se neprestano ili tabelarno unosili grijesi, napasti i u milosti napravljeni napreci, bio je, na prvom mjestu, modernokatoličkoj pobožnosti, stvorenoj od strane jansenista (osobito u Francuskoj), zajednički s pobožnošću religiozno najrevnosnijih reformiranih krugova. loo Ali dok je njemu u katolicizmu bila svrha da služi potpunosti ispovijedi ili dok je on »directeur da l'ame« (»upravljaču duše« - prev. N. M.) pružao podlogu za njegovo autoritarno upravljanje hrišćaninom, odnosno (većinom) hrišćankom, reformirani hrišćanin je pomoću njega »opipavao« čak sebi »puls«. To spominju svi značajni moralteolozi, još je za to ., Studies and reflections of the Great Rebelhon. str. 79. i d. Pri tome od takvih ne treba zaboraviti - osobito od strane puritanaca većinom ignoriranu - Pjesmu nad pjesmama, čija je originalna erotika, na primjer, suodredila razvitak tipa pobožnosti sv. Bernharda . •• O nužnosti ove samokontrole v.. , na primjer, već cit,ranu Charnockovu propovijed o 2. Kor. 13. 5 u Works of the Pur. Div., str . 161. i đ. 100 Većina moralteologa to savjetuje. Tako Baxter, Christ. Directory, . II, str. 77. i d., koji ipak ne krije »opasnosti«.. 91

110

MAXWEBE~.:

klasičan

primjer lOI tabelamo-statističko knjigovodstvo Benja~i mina Franklina o njegovim napredovanjima u pojedinim vrli':' n~ma. A s.~ruge strane, stara srednjovjeko.vna ci već antička).: slIka o knjIgovodstvu boga kod Bunyana Je postala tako ka~ rakteristično neukusna da se tu odnos grešnika prema Bogu uporeduje s odnosom kakva mušterije prema shopkeepen{ (malotrgovcu - prev. N. M.); ko je jednom pao u dug. taj će s; iznosom svih svojih zarada u svakom slučaju moći da otplati: nakupljene kamate, ali nikada glavnu svotu. IOZ Pozniji puritanac je, medutim. kontrolirao kako svoje vlastito držanje tako i držanje Gospoda Boga i u svim pojedinim slučajevima živo-o ta vidio prst božiji. I u suprotnosti s Kalvinovim genuinirn. učenjem, on je, stoga, znao zašto je Bog preduzeo ovu ili onu mjeru. Tako je posvećenje života moglo gotovo da primi ka" rakter kakva poslovanja.lo3 Penetrantna hristijanizacija čitava života bila je posljedica ove metodike etičkog života, koju je' kalvinizam, u suprotnosti s luteranstvom, iznudio. Da je ova. metodika za uticanje na život bila odlučujuća stvar, to čov­ jek, radi pravilnog razumijevanja te vrste djelovanja kalviniz". ma, treba uvijek da ima pred očima. S jedne strane, iz toga proizlazi da je tek ova osobina mogla da vrši onaj uticaj. a da ,.1 Moralno knjigovodstvo je, naravno, i inače bi.lo jako rašireno. Air je nedostajao akcenat koji je na tome ležao: da je jedino raspoznajno sred.· stvo za odvajkada odlučen izbor ili odbačenost, a time i odlučna psihološka; premija na tačnost i uvažavanje ove »kalkulacije«. I.> To je bila odlučujuća razlika prema druglm spoljno sličnim drža~ njima" .. I •• I Baxter (Saints' everlasting rest, st. XII) objašnjava božju nevidljivost napomenom: kao što čovjek može da putem korespondencije koristonosno trguje s kakvim neviđenim strancem tako on može i »sretnom trgovi~ nom« s nevidljivim Bogom da stekne »)jedan dragocjen biser«. - Ove komer" cijalne parabole, umjesto zakonskih, uobičajenih kod starijih moralista i u. luteranstvu, vrlo su karakteristične za puritanizam, koji upravo pušta čovje­ ka da »istrguje« svoje blaženstvo. - Upor. dalje sljedeće mjesto u propovijedi: We reckon the value of a thing by that which a wise man will give for it, who is not ignorant of it nor under necessity. Christ, the Wisdom od God; gave himself, his own precious blood, to rede em souls and ile knew what· they were and had no need of them (Ja računam vrijednost jedne stvari po, tome šta bi za nju dao pametan čovjek koji zna njenu vrijednost j kad mu.': ona.1lije potrebna. Hrist. Bog, dao je sam sebe, svoju rođenu dragocjenu krv. da otkupi ljude, a znao je ko su oni i nisu mu bili potrebni - prev. N. M.) -".: (Matthew Henry, The worth of the Pur. Div.., str. 313). .

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

III

su, s druge strane, druge vjeroispovijesti, ako su njihovi etički impulsi u ovoj odlučnoj tački: misli potvrđenja bili isti, morale djelovati u istom pravcu. Mi s~o se d()~ada kretali na tlu kalvinističke religioznosti, i,' prema" tom:e; učenje o. predestinaciji pretpostavljali kao dogmatsku pozadinu puritanskog morala u smislu metodski racionaliziranog etičkog života. To se zbilo zato što su se, stvarno, one dogme, i daleko van krugova one vjerske partije koja ~<: u svak0!1ll?ogledu držal~ s~rogo na tlu Kalvin~­ vom, partIje »prezbltenJanaca«, - drzah kao osnove reformIranog učenja; ono se nalazilo ne samo u independentskoj Savoydeklaraciji od 1658. nego i u baptističkoj Hanserd Knollys Confession od 1689. a i unutar metodizma bio je, doduše, John Wesley, veliki organizatorski talenat svojeg pokreta, pristalica univerzaliteta milosti, veliki agitator prve metodističke generacije i njen najkonsekventniji mislilac; ali i Whitefield, kao i oko lady Huntingdon okupljeni, s vremena na ~rijeme v~l~ uticaj':li kru~ slJ~be!lika »parti~u!arizm~ini­ lostl«. U sVOJOJ grandIoznoJ sazetostl, ovo učenje Je u naJsudbonosnijoj epohi 17. vijeka u borbenim predstavnicima »svetog života« održavalo misao da čovjek treba biti oruđe Gospoda Boga i izvršilac njegovih providencijalnih odluka,lo4 i time spriječilo prijevremeni kolaps u čisto utilitarističko pravdanje dobrim djelima sa samo ovozemaljskom: orijentacijom, koja nikada ne bi bila podobna da za iracionalne i idealne" ciljeve dade tako nečuvene žrtve. I povezanost vjerovanja s bezuslovno važećim normama o apsolutnom determinizmu i potpunom transcendencijom natčulnog, koju je ono u jednom na svoj način genijalnom obliku proizvelo, bilo je istovremeno - u principu - t;teuporedivo mnogo»modernije« nego blaže učenje koje više odgovara osjećanju i koje je i Boga potčinjavalo moralnom zakonu. Ali je, prije svega, trebalo kako će se stalno pokazivati - za naša posmatranja funda~ mentalnu misao potvrđenjb.. kao psihološko ishodište metodskog morala, upravo na učer.gu o predestinaciji i njegovu značaju za svakodnevni život proučavati u »kulturi bacila« toliko - da smo mi, pošto se ova misao kao shema poveza,nosti lU. Nasuprot tome, već je sam Luter rekao: patnja nadmašava svaki rad«

»Plač

je

preči

od djela, a "

112

vjere i morala kod denominacija koje ćemo još posmatrati;! vrlo ravnomjerno vraćala, morali da pođemo od onog učenja;; kao najkonsekventnijeg oblika. Unutar protestantizma su'): konsekvencije koje je ono kod svojih prvih sljedbenika za as{;: ketsko oblikovanje života moralo da ima sačinjavale najprin~' cipijelniju antitezu (relativne) moralne nemoći luteranstva:;' Luteranska »gratia amissibilis« (»izgubljiva milost« - prev';, N. M.), koja se pokajničkom pokorom u svako doba opet, mogla steći, nije, očevidno, sama po sebi sadržavala nikakvu·; pobudu za ono što je ovdje za nas važno ka,o proizvod asket~·; skog protestantizma: pobudu za sistematsko racionalno uob~ ličavanje zajedničkog etičkog života. lOS Luteranska pobožnost' '0$ Ovo se i u razvoju etičke teorije luteranstva najjasnije pokazuje. Q ovom v. Hoenickc, Studien zur altprotestantischen Ethlk. Berlin. 1902. i lc .tO- . me poučnu raspravu E. Troltscha, Gott. Gel. Anz., 1902, br 8. Približavanje luteranske doktrine osobito starijoj ortodoksno kalvinističkoj bilo je pri tO~/ me u shvatanju često vrlo dalekosežno. Ali je drukčija religiozna orijentacija, stalno sebi krčila: put. Po MelanhtoJlN je, da. lli se stekao razlog za nadovezi-. vanje morala na vjerovanje, pojam PC!kore istaknut na prvo mjesto. Zako": nom izazvana pokora mora da ide ispred vjerovanja, a dobra djela moraju da ga slijede, iilačeono ne može da bude - gotovo puritanski formulirano ..,' pravo opravdavajuće vjerovanje. Izvjesna mjera relativnog savršenstva važi~: laje njemu kao i na zemlji dostiživa. Melanhton je, čak prvobitno naučavao da se opravdanje zbiva zato da bi ČOVjeka napravilo sposobnim za dobra djela i dau sve većem usavršavanju leži, u najmanju ruku, ona mjera već oVQze~" maljskog blaženstva koju vjera može da pruži. A i ko(l kasnijih luteranskih; dogmatika je misao - da su dobra djela nužni p/ocjovi vjere, da vjera stvara jedan novi život, bila spoljno izlagana sasvim onako kao i kod reformiranih. Na pitanje šta su »dobra djela« odgovorio je već Melanht~.!!. ali još bolje kasniji luterani, sve većim Ukazivanjem na zakon. Kao reminiscencija na Lu-" terove prvobitne misli ostala je odsada samo manja ozbiljnost kOjom se shvatala bibliokratija, specijalno orijentacija na pojedine norme Starog za· vjeta .. Dekalog je, uglavnom, ostao - kao kodifikacija najvažnijih načela pri· . rodnog moralnog zakona - norma za ljudsko djelovanje. - A!i od njegova. statutarnog važenja nije vodio nikakav pouzdan most k stalno nalaganom is· ključivom značaju koji 'Vjera ima za opraVdanje već zato što je upravo ta vje· ra - v. gore - imala psihološki karakter potpuno drukčiji od kalvinističke. Genuino luteranska stanoyište prvog vremena bilo je napušteno, i ono je mor'llo od strane jedne crkve koja je sebe smatrala ustanovom za dispenzaci~ ju milosti da bude napušteno, a drugo nije bilo stečeno. Specijalno, nije moglo, već iz straha da se ne izgubi dogmatska osnova (»sola fide«), doći do asketske racionalizacije cjelokupnog života kao moralnog zadatka pojediiF ea. Jer je nedostajao upravo impuls da bi misao potvrđenja stasala do onog značaja koj(: mu je 1,1 kalvinizmu dalo učenje o predestinaciji. I - s otpada.. · njem ovog učenja podudarno - magično tumačenje sakramenata, osobito

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

113

je prema tome, ostavila n~slomljen prirodni vitalitet nagonskog djelovanja i naivnog osjećajnog života; nedostajao je onaj podstrek za konstantnu samokontrolu, i time uopće za plansko..l,!~e~:~)~ vlasti!o~ ži~ota, ~.oji je s!raš!1o učenje. k~l~i­ nizma U'. sebi Imao. RelIgIOZnI genIje kao sto Je Luter ŽiVIO Je u ovoj atmosferi slobodne otvorenosti prema svijetu prirodno i - dokle je sezala snaga njegovih krila! - bez opasnosti propadanja u »status naturalis« (»prirodno stanje« - prev. N. M.). I onaj jednostavni, fini i osobito dirljivi oblik pobožnosti koji je krasio neke od najviših tipova luteranstva rijetko nalazi svoju paralelu, kao i njihov od zakona slobodni moral, na tlu genuinog puritanizma, mnogo prije, naprotiv, unutar blagog anglikanizma jednog Hookera, Chillingswortha i-dr. pomjeranje regenerationJs - ili,pak, njenog početka - u krštenje. moralo je, uz prihvatanje univerzaiizma milosti, da djeluje protiv razvitkametodskog morala, jer je ono za osjećanje slabilo rastojanje status naturalis (prirodnog stanja) od stanja milosti, osobito pri jakom luteranskom naglašavanju nasljednog grijeha. Nije ga ništa manje slabilo ni isključivo zakonsko tumače­ nje akta opravdanja koje je pretpostavljalo izmjenljivost odluka božjih pOd uticajem konkretnog akta pokore obraćenog grešnika. Ali je upravo ono od strane Melanhtona bilo sve više naglašavano. Citavo ono mijenjanje njegova učenja, koje se ispoljavalo u sve većoj važnosti pokore, bilo je upravo· u duhovnoj vezi i s njegovim i!;povijedanjem »slobodne volje«~ Sve to je odlučilo nemetodičan karakter luteranskog načina života. Konkretni akti milosti za konkretne grijehe morali su u predstavi prosječnog luterana - već zbog daljeg postojanja ispovijedi - da sačinja~ju sadržaj spasenja, a ne razvitak jedne svetačke aristokratije, koja je sama sebi stvarala sVoju sigurnost spasenja. Tako nije moglo da dode ni do jedriog od zakona slobodnog morala, niti do jedne racionalne askeze orijentirane na zakon, nego je zakon i dalje· neorganski postojao pored »vjere« kao statut i idealno traženje, a osim toga, pošto se strahovalo od striktne bibliokratije kao potvrđivanja dobrim djelima, kao vrlo nesiguran i neprecizan, prije svega riesistematski u svoiem bližem sadIŽaju. - Ali je život ostao, isto tako kao što.je to Tr6ltsch (na cit. mj.) kazao o etičkoj teoriji, ))suma pukih. nikada potpuno uspjelih zaleta«, koji, zadržavani u »rasparčanosti pojedinih nepouzdanih uputstava«, nisu bili upravljeni na »djelovanje u jednoj povezanoj životnClj cjclini« nego su, u svojoj suštini~ predstavljali, prema razvitku kojim je već sam Luter (v. .gore) bio pošao, mirenje s datim životnim položajem u malome kao i u velikome. :- To ))prilagodavanje« Nijemaca stranim kulturama, na što se toliko žale, njihovo brzo mijenjanje nacionalnosti, - pored izvjesnih političkih sudbina nacije ima da se stavi, i to poglavito. na račun razvitka koji još djeluje u svim našim životnim odnosima. Subjektivno usvajanje kulture ostalo je slabo ~r se ono, poglavito, dešavalo putem pasivnog prihvatanja onoga što je bilo' »8UtOritarno« pruženo. H - PROTESTA~TSKA !:TIKA I OLH KAPITALIZMA

114

MAX WEBER.

All za običnog ~uteranskog Čovjeka, i za onog valjanog, ništa nije bilo pouzdanije nego to da se on diže iz status naturalisa samo privremeno - dokle traje uticaj pojedine ispovijedi ili propovijedi. Poznata je za savremenike tako upadljiva razlika izmedu etičkog standarda reformiranih kneževskih dvorova i onih luteranskih/ 06 ogrezlih u pijanstvu i sirovosti, a isto tako bespomoćnost luteranskog svećenstva, s njegovom čis­ tom vjerskom propovijedi. prema asketskom pokretu anabaptizma. Ono što se na Nijemcima osjeća kao »dobroćud­ nost« i »prirodnost«. nasuprot - sve do fizionomije ljudi angloameričkoj volji za životom (Lebenslust), koja još i danas stoji p04 uticajem onog temeljitog uništavanja otvorenosti »status naturalisa«, i što Nijemce na njoj obično redovito čudi kao uskogrudnost, neslobodumnost i duhovna skuče­ nost, - to su suprotnosti u načinu života. koje potpuno suštinski potiču iz onog neznatnijeg asketskog prožimanja života luteranstvom. nasuprot kalvinizmu. Antipatija prostodušnog »svjetskog djeteta« prema askezi iskazuje se u onim osjeća­ njima. Luteranstvu je nedostajao, i to usljed njegova učenja o mijosti, upravo psihološki podstrek za sistematičnost u nači­ nu života, koji bi iznudio njegovu metodičnu racionalizaciju. Ovaj podstrek. koji uslovljava asketski karakter pobožnosti, mogao je, nesumnjivo, po sebi da bude stvoren raznovrsnim religioznim motivima, kao što ćemo uskoro vidjeti; predestinaciono učenje kalvinizma bilo je samo jedna Dd raznih mogućnosti. Ali smo se, svakako, uvjerili da je ono u svojoj vrsti bilo ne samo od potpuno jedinstvenih konsekvencija nego i od vrlo eminentne psihološke djelotvornosti. 101 Nekalvinistič­ ld asketski pokreti, prema tome, izgledaju, posmatrani s čisto religiozne motivacije njihove askeze, kao slabljenje unutarnje konsekvencije kalvinizma. A i u stvarnosti povijesnog razvitka stajale su stvari, ne doduše sasvim. ali ipak većinom, tako da je reformirani oblik "JO V. o ovim stvarima ćcretljivu knjigu od Tholucka: Vorgeschichte des Rationalismus. . 10' O sasvim drukčijem djelovanju islamskog učenja o predistinaciji (tačnije: DredetenninacijjH ni~oviw.osnovama v. ra!,1ije citiranu (hajdelber!iku teološkuJ dizertaciju F; Ulricha: Die Vorherbestimmungslehre im Islam und Cbristentum.1912. O predestinacijijansenista v. P. Honigsheima na cit. mj.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

115

askeze bio od ostalih asketskih pokreta oponašan ili im je on, pri razvitku njihovih vlastitih načela, koja su od njega odstupala i ~rev~i1a~ila~a, ;:;lužio za ~:po_redivanje i d?p~nja~a­ nje. Gdje br, se, lpak~uprkos .~rukčl)oJ zasn~va~ostl vJe!e, )avila ista asketska konsekvencIJa, to Je redoVIto bIlo posljedIca crkvenog uređenja, o kojemu će biti govora u drugom kon. kstu 108 te Historijski je misao predestinacije, svakako, bila ishodište asketskog pravca koji se obično zove »pijetiz8m«. GotOVO je nemoguće, ukoliko se taj pokret unutar reformirane crkve zadržao, povući odredenu granicu izmedu pijetističkih inepijetističkih kalvinista.lo!l Gotovo svi prononsirani pred,., V. o tome sljedeći članak ove zbIrke. I •• RitschI. Geschichte des Pietismus, l, str. 152. traži je za vrijeme prije Labadiea uostalom. samo na osnovu nizozemskih specimina (dokaza prev N. M.) u tome što su kod pijetista l) bil~ stvarani konventikuli; - 2}što JI! bila gajcma misao o »ništavnosn kreaturainog života« -na jedan »način pl"Otivn,~ćul1 interesu evanđeoskog spasenja«; - 3) što se »osiguranje milosti« trazlio na neretormatorski način :»u nježnom ophođenju s Gospodinom Isusom Hristom« . Ovo posljednje obilježje odgovara za ovo rano doba samo jednom od onih predstavnika koje je on obrađivao~ misao »ništavnosti kreaturet( bila je sama po sebi pravo čedo kalvinističkog duha, i tek ondje gdje je ona vodila do praktičnog bježanja od života. skretala je s puta normalnog protestantizma. I najzad, konventikule je u određenom obimu (naročito u k.atehetske svrhe) ustanovio sam sinod u Dordrehtu_- Od obilježja pijetistič­ ke pobožnosti koje je RitschI u prethodnom prikazu analizirao došao bi, možda, u obzir: l) »precisizam« u smislu jače potčinjenom sloVu Biblije u svim spoljnim stranama života, koji Gisbert Voet ponekad zastupa; -2) tretman opravdanja i pomirenja s Bogom ne kao svrhe samom sebi, nego samo kao sredstva za asketski svet život. kakav se, možda, može naći kod Lodeitsteyna, ali je i kod Melanhtona, na primjer, napomenut (str. 125, odja 2J; - 3) visoko poštivanje »pokajničke borbe« kao znaka pravog preporoda. kako ga je, kao prvi, W. Teelinck naučavao; - 4) abstinencija od pričesti kada u njoj učestvuju nepreporođena lica (o čemu će još biti govora u drugom kontekstu), i s time povezano stvaranje konventikula, koje se nije držalo u granicama dordrehtskih kanona, s ponovnim ožiVljavanjem »profetije«, tj. tumače­ nja Svetog pisma od strane neteologa, pa čak i žena (Anna Maria Schilrmann). Sve su to stvari koje predstavljaju, dijelom. znatna _odstupanja od učenja i prakse reformacije. Ali prema pravcima koji nisu ušli uRitschlov prikaz, osobito prema engleskim puritancima, ona, osim br. III, predstavljaju samo jtčanje tendencija koje su postojale u čitavom razvitku ove pobožnosti. Nepristrasnost Ritschlova prikaza pati od toga što veliki naučnik u nj unosi svoje crkvenopolitički, ili, bolje reći: vjerskopolitički orijentirane vrijednosne predrasude, i u svojoj Ilntipatiji prema svakoj specifično asketskoj religioznosti svuda ondje gdje se prema njoj vrii preokret to tumači kao vra-

116

MAX WEBEa.·'~ .i.:~

~~

stavnici puritanizma su ponekad bili ubrajani u pijetiste•.•• postoji jedno sasvim prihvatljivo shvatanje koje na sve one" veze izmedu predestinacije i misli potvrdenja, s osnovnim· iIri'1 interesom da dobiju subjektivnu »certitudo salutis«, kak6\ smo ih gore prikazali, - gleda kao na gotovo dalji pijetistički razvoj Kalvinova genuinog učenja. Nastanak asketskih revi~·; vals reformiranih zajednica bio je, osobito u Holandiji, sas•.. vim redovito povezan s ponovnim rasplamsavanjem povre~; meno zaboravljenog ili oslabljenog učenja opredestinaciji. Zato se za Englesku pojam »pijetizam« većinom i ne upot~. rebljava. l1O Ali je i kontinentalni reformirani (nizozemsko-do;;' njorajnski) pijetizam bio, barem pretežno, isto tako kao i Bai-, ćanje

u »katolicizam«. Ali kao katolicizam tako i stari protestanbzam sam. po sebi uključuje »)all s~~ nad con~itions of ~en»" (»sve ~rste i naravI Iju. di«- prev. N. M.), paje Ipak katohčka .crkva ngonzam sVJetovne askeze ".: vidu jansenizma odbacivala isto tako kao što je pijetizam odbacivao specifi~ no katolički kvijetizam 17~vjjeka. - Za naša specijalna posmatranja pijeti~ zani, svakako, prelazi u nešto što djeluje ne' graduelno, nego kvalitativno dnikčije tek onda kada je pojačan strah od »svijeta« vodio do bježanja iz~ privatnoprivrednog profesionalnog života, dakle do stvaranja konventikuh( na manastirsko-komunističkoj osnovi (Labadie), ili - kao što su to savrem~ ni što ipak nekako čudnovato djeluje. - Za uvodenje u pijetizam uvijek je čita-:: nja vrijedan prikaz Gustava Freytaga u »Bilder der deutschen Vergangenhe~, it«. Za početke engleskog pijetizma u savremenoj literaturi upor. W. Whita~' ker, Prima institutio disciplinaque pietatis (1570). ..,.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

117

leyova religioznost, prije svega, naprosto pojačanje reformirane askeze. Na »praxis pietatis« (»praksu pobožnosti« prev. N·~t) !c!~l1:llo)~ ~dlučan naglasak.tako jako da se Z~?g toga dogmalska pravovJernost povukla 1 s vremena na vnJeme izgledala indiferentna. Dogmatske zablude mogle su ponekad da obuzmu predestinirane isto tako kao i drugi grijesi, a iskustvo je učilo da sU mnogobrojni, II školskoj teologiji , sasvim neorijentirani hrišćani donosili najočevidnije plodove vjere, dok se, na drugoj strani, pokazivalo da samo teološko znanje ne donosi sa sobom nipošto sigurnost potvrđenja vjere u životu. l l l Na teološkom znanju se, dakle, izbor uopće niIII Ovo shvatanje je, kako je poznato, osposobilo pijetizam da bilde glavni nosilac misli tolerancije. Da o njoj ovom prilikom nešto kažemo. Historijski je ona nastala na Okcidentu, ako humanističko-prosvjetiteljsku indiferenciju ovdje ostavimo po strani (sama po sebi, ona nigdje nije vršila velike praktične uticaje), - iz sljedećih glavnih izvora: l) iz čisto političkog državnog rezona (arhetip: Viljem Oranski); - 2) iz merkantilizma (na primjer, osobito jasno izraženog kod grada Amsterdama i kod mnogobrojnih gra~ova, ,:lasteli~a 1 potentata koji su se~taše prihvatali kaopoštov~ja. dostoJne nosioce pnvrednog napretka; - 3) IZ radIkalnog zaokreta kalvm(st!čke pobožnosti. Predestinacija je u osnovi isključivala to da država intolerancijom, stvarno religiji pomaže. Država time nije mogla da spase nikakve duše; samo misao na slavu božju dala jecrk-vi povoda da radi ugušenja krivovjerstva zatraži njenu pomoć. Sto se više isticala pripadnost propovjednika i svih pričesnika izabranima -:- tim je nepodnošljivije bivalo svako miješanje u postavljanje propovjednika i svako dodjeljivanje župničkih položaja kao prebendi možda nepreporođenim pitomcima univerziteta, samo zato što su oni teološki obrazovani, uopće svako miješanje često u svojem životu osporljivih, političkih vlastodržaca u stvari zajednice. Reformirani pijetizam je jačao ovo stanovište obezvređivanjem dogmatske korektnosti i postupnimnarušavanjem stava »extra ecclesiam nulla salus« (»van crkve nemaspasa« - prev. N. M.). Kalvin je smatrao da je podvrgavanje odbačenih božanskoj ustanovi crkve samo nešto što je saglasno sa slavom božjom; u Novoj Engleskoj su nastojali da ustanove crkvu kao aristokratiju potvrđ;enih svetaca: ali su već radikalni independertti odbacivali svako miješanje građanskih, a isto tako bilo kojih hijerarhijskih vlasti u ispitivanje »potvrđenja«, koje je moguće samo unutar pojedine zajednice. Misao da slava božja traži da se i reprobirani stave pod stegu crkve bila je potisnuta od - s početka isto tako postojeće i postupno sve strastvenije naglašavane - misli da je za božju slavu povredljivo dijeliti pričest s kakvim od Boga odbačenim stvorenjem. To je moralo dovesti do voluntarizma,jer je vodilo do »oelievers' Church« (»vjerničke crkve« prev. N. M.), vjerske zajednice koja obuhvata samo preporođene. Kalvinistički baptizam, kojemu je pripadao, na primjer, voda »parlamenta svetih« I!aisegod Barebone_•. naj~dlučnije je povukao konse.'~:venCije iz tog reda inish. Kromvelova vojska se zauzimala za slobodu savJesti, a parlamenat »svetih« čak za rastavu crkve od države, jer su njegovi pripadnici bili pobožni pi-

118

MAX WE8ijJljI'

je mogao da potvrdi. u l Stoga je pijetizam. u dubokom nePQl jerenju prema teološkoj crkvi,113 kojoj je on - to spada u nj~~

. . ;:. :~;t.~~

jetisti. dakle iz pozitivno religioznih razloga. - 4) Anabaptističke sekte o k~~\ jima ćemo kasnije raspravljati. i one nadaleko najjače i duhovno najkonsek:$ ventnije. držale su se od početka svojeg postojanja uvijek načela da u crkV~ nu zajednicu mogu biti primljefti-samo lično preporođeni. pa su zato perho~ rescirale svaki karakter crkve kao »ustanove« i svako uplitanje svjetovn~ vlasti. I ovdje je. dakle. bio jedan poiitivno-religiozni razlog koji je iZ8Žva6; traženje bezuslovne tolerancije. - prvi koji se iz takvih razloga. gotovojedtiii! generaciju prije baptista. dvije generacije prije Rogera Wiliamsa, zauzima<s za bezuslovnu toleranciju i rastavu crkve od države. bio je John Browne;, Prva izjava jedne crkvene zajednice u ovom smislu izgleda da je'bila rezolu~' cija engleskih baptista u Amsterdamu od 1612. do 1613: »the magistrate'is; not to middle with religion or matters of conscience.... because Christ isibe: King and lawgiver of the Church and conscience« (»vlast ne treba da se mije>. ša II vjeru ni u stvari savjesti... jer je Hrist zakonodavac crkve i savjesti«-, prev. N. M.). prvi oficijelni dokumenat jedne crkvene zajednice koji je. ka6~ pravo. tražio pozitivnu zaštitu slobode savjesti od strane države, bio je čL 44. Confession of (Particular) Baptists od 1614. - Treba još jednom naglasiti je ponekad zastupanoniišljenje - da je tolerancija kao takva dobro dolazila kapitalizmu. naravno. sasvinipogrešno. Vjerska tolerancija nije ništa speci~ fično modem~ ili okcidentalno. Ona je vladala u Kini, u Indiji, u veliki~' prednjoazijskim državama u doba helenizma. u Rimskom Carstvu, u islam;:: skim državama za vrijeme dugih razdoblja u tako jednom - samo razlozima..' državnog rezona (koji i danas stvaraju prepreke!) ograničavanom - velikom'; obimu kakav nije postojao nigdje u 16. i 17. vijeku, a najmanje n.oblastima: gdje je vladaopuritanizam, kao. na primjer. u Holandiji i Zelandu za vrije" me političko-ekonomskog poleta. ili u puritanskoj Staroj ili Novoj Engles":: kqj. Za Okcident je - poslije kao i prije reformacije - isto tako kao j za drža~ vu Sasanida. upravo konfesionalna intolerancija bila karakteristična. kao što je ona vladala i u Kini. Japanu i Indiji za vrijeme pojedinih epoha.. ali veći;; nom iz političkih razloga. Prema tome, tolerancija kao takva nema skapita" lizmom. sigurno, nikakve veze. VažnQ. je bilo.: kome ona dobro dolazi.O~ konsekvencijama traženja »believers'« crkve biće još govora II narednQ.Jll članku. ". uz U svojoj praktičnoj primjeni ova se misao javlja, na primjer, kcid Kromvelovih tryersa (egzaminatora kandidata za svećenički poziv). Oni nisu· nastojali da ustanove toliko stručno-teološku obrazovanost koliko subjektiv~ no stanj~ milosti odnosnog kandidata. V. i sljedeći članak. . ll. Za pijetizam karakteristično nepovjerenje prema Aristotelu i klasičnoj filozofiji uopće nalazi se nagoviješteno već kod Kalvina (upor.. Instit' U st., str. 4; III st" str. 5; IV st., str. 24), Kod Lutera ono, u njegovim počeci" ma, nije, kako je poznato, bilo manje; ali je zatim, pod humanističkim utica· jem (prije svega Melanhtonovim) i usljed prinudnih potreba školovanja. i. apologetike bilo opet potisnuto. Da je ono što je za spasenje nužno i za ne:-~ obrazovane dovoljno jasno sadržano u Svetom pismu, naučavala je, narav-o no. i Westminster Confession (st. 1,7), u saglasnosti s protestantskim tradici".

da,

jama.

.'.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

119

gova obilježja - oficijeino ipak i dalje.. .p!'ipadao.. poče~ da pristalice »praxis pietatis« u odvojenosti od svijeta skuplja u »konventikule«.114 On je htio da nevidljivu crkvu svetih vidljivo spusti na zemlju i da, povlačeći konsekvenciju stvaranja sekta, u ovoj zajednici sklonjen, vodi, za uticaje svijeta mrtav, u svim pojedinostima na božju volju orijentiran život, i da time ostane siguran u sopstveni preporod i u svakodnevnim spoljnim obilježjima života. »Ecclesiola« (»crkvica« prev. N. M.) odistinski obraćenih mogla bi tako ... to je isto tako svakom specifičnom pijetizmu bilo zajedničko - u poja... čanoj askezi već na ovom svijetu u zajednici s Bogom da uživa u svojem blaženstvu. Ova posljednja težnja imala je nešto duhovno sro~no sluteranskim »unio mystica«, i vodila je vrlo često do jačeg njegovanja osjećajne strane religije nego što je to reformiranom prosječnom hrišćaninu normalno pristajalo. Za to bi se onda na tlu reformirane crkve moglo reći da je to odlučno obilježje »pijetizma«, ukQliko nasa gledišta dolaze u obzk Jer je onaj, kalvinističkoj pobožnosti II svemu prvobitno stran, a, naprotiv, s izvjesnim oblicima srednjovjekovne religioznosti duboko srodan osjećajni momenat skrenuo praktičnu religioznost na put ovozemaljskog uživanja blaženstva, umjesto na put asketske borbe za njegovo osiguranje buduć~osti na dru~m sv~j,:tu. A osj,:ćanje je, pri ~ome, moglo da Ojača tako da Je rehgloznost dIrektno popnmala histeričan karakter, pa se ondi! onom, iz bezbrojnih primjera poznatom, neur~patski zasnovanom,smjenom polučulnih stanja religioznih zanosa s periodima nervnog olabav1jenja, koji su se osjećali kao »udaljenost od Boga«, - stvamopostizala direktna suprotnost one trezvene i stroge stege kojoj je puritančev sistematizirani sveti život čovjeka podvrgavao: slabljenje onih »kočnica« koje su racionalnu ličnost kalviniste branile od »afekata«.1l$ Isto tako je pri tome kalvinistička Protiv toga se okrenuo protest oficijelnih crkava, na primjer, i jai katekizam škotske prezbiterijanske crkve od 1648, str. VII: UčestvOV8nje lica koja ne pripadaju istoj porodici u kućnim molitvama zabranjuje se kao zadiranje u nadležnosti svećeničke službe. I pijetizam je, kao svaki asketski oblik zajednice, oslobađao individuu iz okova kućnog patrijarhalizma povezanog s interesima službenog prestiža. lU Ovdje namjerno, iz valjanih razloga, propustamo <1a se upustimo u »psihološke« veze - u stručnonaučnom smislu riječi - ovih sadržaja religioztl4

(kraći)

120

MAX WEBER.

misao o prokletstvu kreaturainog mogla - na primjer, u obli~ ku takozvanog »osjećanja sebe crvom« -osjećajno da dovede do umrtvljavanja djelotvorne snage u pozivnom životu. II 6 A i misao predestinacije je mogla da se pretvori u fatalizam kada je ona - u suprotnosti s genuinim težnjama kalvinističke rad. onalne religioznosti - postala predmet osjećajnog usvaja,.. nja. 111 I konačno, nagon svetih za odvojenošću od svijeta 1l}o:" gaa je, pri velikom osjećajnom pojačanju, da dovede do organizacije jedne vrste manastirske zajednice polukomunistič­ kog karaktera, kakvu je pijetizam stalno forsirao i u reformi.;. ranoj crkvi. II s Ali sve dotle dok ovaj ekstremni, upravo onom njegovom osjećajnošću uslovljeni efekat nije bio postignut, dok je, dakle, reformirani pijetizam težio da sebi obezbijedi spasenje unutar svjetovnog pozivnog života, praktičan efekat pijetističkih načela bio je samo jedna još stroža asketska kontrola života u pozivu i jedna još jača religiozna usidrenost pozivnog morala nego što ju je samo svjetovno »poštenje« nor-. malriog reformiranoghrišćanina, smatrano od »finih« pijetista kao hrišćanstvo dtugog ranga, - moglo da razvije. Vjerska aristokratija svetih, koja je u razvitku svake reformirane askene svijesti, pa je čak i upotreba odgovarajuće terminologije što više izbjegavana. Stvarno osiguran pojmovni fond psihologije, Uključivši i psihijatriju, nije. prije svega, još dovoljan da bi se za svrhe historijskog istraživanja na području naših problema mogao neposredno iskoristiti. a da se pri tome ne pomuti nepristrasnost historijskog suda.. Upotreba njihove terminologije sa~ mo bi stvorila iskušenje da se neposredno razumljive i upravo trivijaln·e či­ njenice zaogrnu plaštem diletantske učenosti na osnovi rječnika stranih riječi i da se tako stvori lažan privid povišene pojmovne egzaktnosti, kao što je to za Lamprechta, na žalost, bilo tipično. Ozbiljnije začetke iskorišćavanja psihopatoloških pojmova za tumačenje izvjesnih historijskih masovnih pojava v. kod W.. HcJJpacba. Grondlinien zu eirier Psychologie der Hysterie, 12. po~ gl., kao i njegovu »Nervosit!t und Kultur«. Ne mogu ovdje pokušavati da objasnim da je, po mom mišljenju, j ovaj jako mnogostrano orijentirani autor oštećen uticajem izvjesnih Lamprechtovih teorija . - Kako su Lamprec~ htove shematske nappmene o pijetizmu (u 7. sv. »Deutsche Geschichte«) prema starijoj literaturi sasvim bezvrijedne, to zna svako ko poznaje makar i tekuću literaturu. "' Tako nešto kod sljedbenika Schottinghulsova »Innigen Christendom 's. - Vjerskohistorijski, to se vraća na deuieroisaijsku peri kopu sluge božjeg i na 22. psalam. 111 To se javljalo kod holandskih pijetista sporadično, a zatim pod spi· lJozističJdm uticajima. l l . Labadie. Tersteegen i dr..

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

121

ze nastupala tim sigurnije što je bila ozbiljnije uzimana, bila je onda - kao što se to u Holandiji dešavalo - organizovana unutar crkve voluntaristički, u obliku konventikula, dok je ona u engleskom puritanizmu insistirala na, djelimice, formalnom razlikovanju aktivnih i pasivnih hrišćana u ustavu crkve, a djelimice, opet - saohrazno s onim što je ve~ ranije rečeno - na stvaranju sekta. . Razvitak njemačkog pijetizma, stojećeg na tlu luteranstva, povezanog s imenima Spenera, Franckea, Zinzendotfa, odvodi nas sada s tla učenja o predestinaciji. Ali time nipošto nužno s područja onih misaonih tokova čiju je krunu ono konsekventno sačinjavalo, kao što je uticaj englesko-.nizozemskog pijetizma na Spenera, koji je on sam posvjedočio i koji je izišao na vidjelo, na primjer, u čitanju Baileya u njegovim prvim konventikulima. II~ Za naše specijalne aspekte svakako, prijetizam.znači samo projiranje metodski njegovanog i kontroliranog, tj., dakle, asketskog načina života i na podilO Najjasnije se ono, možda, ispoljava k.ada on - zamislite! Spener! osporava kompetenciju vlasti da nadzire konventikule, osim pri neredima i zloupotrebama, jer se ovdje radi o apostolskim propisom garantovanom os· novnom pravu hrišćana. (Theologische Bedenken, II, str. 81). To je - principijelno - tačno puritansko stanovište o odnosu i oblasti v8Ženjaex jure divino (iz božanskog prava - prev. N. M.) proizlazećih i zato neotudivih.prava pojedinca. Ritschlu nije izmaklo ni ovo (Pietismus. II, str. 157). ni još dalje u tekstu spominjano krivovjerstvo (v. str. ItS).: Koliko je nehistorijsk.a osobito pozitivistička (da ne reknemo: filistarska) kritika koju on vrši na misli»osnovnogprava« kojoj mi, najzad, ipak, gotovo sv~ dugujemo. što danas i »najvećem reakcionaru« lebdi pred očima kao minimum njegove individualne sfere slobode, toliko se, naravno. moramo složiti s njim u tome da i u jednom i u drugom slučaju nedostaje organsko uklapanje u SpenerovQ luteranska stanovište. Sami konventikuIi (collegia pietatis) - društva pobožnosti - (prev . N M.), koji su teoretski zasnivali Spenerove čuvene »pia desideria« (»pobožnt želje« - prev. N . M.) i koje je on praktički oživotvorio, odgovllraJi su u biti potpuno engleskim »prophesyings« (»tumačiina Biblije« - prev. N. M.) kakvi su se najprije nalazih u Joh. v. Lascoovim Londoner Bibelstunden (1547) i otada spadali u stalan inventar oblika puritanske pobožnosti, koji su proganjani kao pobuna protiv crkvenog autoriteta. Odbijanje ženevske crkvene stege, najzad, kod njega se, kako je poznato, obrazlaže time što njen pozvani nosilac, »treći stalež« (status oeconomicus: hrišćanski laici). u luteranskoj crkvi nije uključen u crkvenu organizaciju. S druge strane, slabunjavo luteransko je - pri raspravljanju o ekskomunikaciji, priznavanje svjetovnih, od Vladara deputiranih članova konzistorije kao predstavnika »trećeg staleža«.

MAX WEaI:~1

122

.!0~

"<JI'

ručja nekaivinističke religioznosti. Ali je luteranstvo ovill~ racionalnu askezu moralo osjećati kao strano tijelo, i nedoS-L?,: tajuća konsekvencija njemačke pijetističke doktrine biIaJ~; posljedica iz toga proizlazećih teškoća. Za dogmatsku zasno_:, vanost sistematskog religioznog načina života kod Spenerasli~t luteranski misaoni tokovi kombinirani sa specifično reformi~;; ranim obilježjem dobrih djela kao takvih, koja su preduzima.na l2l s »usmjerenošću na slavu božju« i s vjerovanjem, koje< isto tako podsjeća na reformirane, u mogućnost preporodet nih da dođu do relativne mjere hrišćanske savršenosti. m Sa": mo što je nedostajala upravo konsekvencija teorije; sistemat~ ski karakter hrišćanskog načina života, koji je i za njegov pi.:r. jetizam bitan, pokušao je Spener, koji je bio pod jakim utica-~ jem mističara, \z3 na prilično neodređen, ali u biti luteranskL način, više da opiše nego da obrazloži, i on »certitudo salu( tis« nije izveo iz posvećenja, nego je za nju, umjesto misli po-\ tvtdenja, izabrao ranije spomenutu labavu luteransku poveo) zanost s vjerom. 124 Ali su stalno, ukoliko je racionalno-asket:: ski elemenat u pijetizrnu od osjećajne strane bivao jači, za na-, 120

UO Već sam naziv »pijetizam«, koji se najprije pojavio u oblastima lJ~; teran stva, govori da je, po shvatanju savremenika, bilo karakteristično toda se tu od »pietas« (»pobožnosti« - prev. N. M.) pravi metodičan posao.m Treba, dabome, priznati da je ova motivacija, doduše, prvenstveno: svojstvena kalvinizmu, ali ne samo njemu. Upravo i u najstarijim luteran~ skim crkvenim odredbama ona se naročito često nalazi. ',' . 121 U smislu Posl. Jevr.. 5, 13, 14. Upor. Spener, TheoI, Bedenken,( 306. 123 Pored Baileya i Baxtera (v .. Consilia theoiogica, III, 6, l. dist. 1,47, dist. 3, 6) Spener je cijenio specijalno Tomu a Kempisa i, prije svega, Taule, ra (od kojega on nije sve razumio: Consilia Theologica, III, 6, l, dist. l, l);' Iscrpno o posljednjem specijalno Cons. theo!., I, l, l, br.. 7. Luter je za njega proizišao iz Taulera. U4 V. kod Ritschla na CIt. mj., str. 113. »PokaJničku borbu« kasnijih pijetista (l Luterovu) od6ijao je on kao jedino mjerodavan znak pravog obraćenja (Theol. Bedenken, III, str. 476). O posvećenju kao plodu zahvalnostiiz' vjEre u izmirenje: - jedna specifično luteranska (v. napomenu 6 na str. 57), fonnulacija - v.kod Ritschla na cit. mj., str. 115, napom. 2 navedenih mjes~. ta O certitudo salutiS, s jedne strane, Theol. Bedenken, I, 324: prava vjera se: ne osjeća tako Čuv$tvcno kao što se spoztJajc svojim plodovima (ljubavi i po": slušnosti prema Bogu), - s druge strane, Theo!. Bedenken, I, str. 335: »A što; se tiče brige zašto treba da budete uvjereni u svoje stanje spasa i stanja milosti, to će se crpsti sigurnije - nego iz »engleskih skribenata« - »iz naših« ~". luteranskih .... »knjiga«. A o suštini posvećenja on se s Englezima slagao.

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

123

še aspekte odlučujuće predstave iznudivale sebi svoje pravo: da je, naime, l) metodski razvitak vlastitog posvećenja do sve većeg učvršćenja i savršenstva, koji se mogu na zakonu da kontroliraju, znak stanja milosti,125 i da 2) providnost Gospoda u tako usavršenima djeluje time što im on, strpljivo čeka­ jući imetodično razmišJjajući,1l6 daje svoje savjete. Pozivni rad je i za A. H. Franckea bio asketsko sredstvo par excellert· ce;U7 da je sam Bog taj koji ishodom rada svoje blagosilja, II to je on bio sasvim siguran, kao što ćemo to vidjeti kod pudtanaca. A kao surogat »dvojnog dekreta«, pijetizam je sebi stvorio predstave koje su na suštinski isti, samo bezbojniji način nego ono učenje, etablirale jednu, na milosti božjoj zasnovanu, aristokratiju preporodenih,128 sa svim onim, za kalvinizam gore prikazanim psihološkim konsekvencijama. U to, na primjer, spada pijetizmu od njegovih protivnika (dakaus Religiozni dnevnici koje je Franckepreporučivao bili su i ovdje za to spoljnji znak. - Metodična vježba i navika posvećenja treba da izazivaju njegovo pojačavanje i razdvajanje dobra od zla: - to je. otprilike, osnovna tema Franckeove knjige »Von des Christen Vollkommenheit«. iZ. Na karakterističan način se ispoljilo odstupanje ovog nacionalnog pijetistićkog vjerovanja u providnost božju od njegova ortodoksnog tumače­ nja prilikom čuvenog spora između pijetista iz HaIea i predstavnika luteran· ske ortodoksije Losehera. Loscher u svojem »Timotheus verinus« ide tako daleko da sve ŠlO se postigne ljudskim radom. protivstavlja božjem provide~ nju. Naprotiv, Franckeovo stanovište, kojega se on jednako čvrsto držao, bilo je protiv toga: da se na prosijavanje jasriosti o onome što ima da se desi, što je ishod mirnog čekanja na odluku. gleda kao na »mig božji«: - sasvim analogno kvekerskoj psihologiji i sa..Jbrazno s općom asketskom predstavom da je racionalna metodika put da se čovjek približi Bogu. - Zinzendorf. dakako, koji je u jednoj od najpresudnijih odluka sudbinu svoje zajednice prepustio slučaju, stoji daleko od Franckeova oblika vjere u proviđenje. - Spener se (Theo l. Bedenken, I, str. 3]4) za karakteristiku b,rišcanskog »spokojstva«, u kojemu bi se trebalo prepustiti božjim uticanjima. a ne ih ometati naglim samovoljnim akcijama, - što je u suštini i Frailekeovo stanovište pozivao na Tau/era. Svuda se jasno ispoljava prema puritanizmu ipak bitno oslabljeni aktivitet pijetističke pobožnosti koji traži »ovozemaljski« mir. »First righteousness, than peace« (»Najprije ispravnost, a onda mir« - prev. N. M.), formulirao je. nasuprot tome,još ]904. jedan vodeći baptist (G. White u jednoj adresi koju ćemo još citirati) etički program svoje denominacije (Baptist Handbook. 1904, str. 107). ,., Lect" paraenet. IV, str. 271. u. Protiv ove povremene predstave upravljena je, prije svega. RItschlova kritika .. - V Franckeov spis citiran u trećoj od kraja napomeni. koji sadrži to učenje"

124

MAX WEBER

ko, nepravedno) općenito imputirani tzv. »tenninizam«,1Z9 tj. pretpostavka da se milost, doduše, univerzalno pruža, ali za svakog bilo samo jedanput u jednom sasvim određenom tre~ nutku života ili. pak, bilo kada posljednji put. 130 Ko je ovaj trenutak propustio, tome onda univerzalizam milosti nije više pomagao; on je, po kalvinističkom učenju, bio u položaju od Boga zaboravljenog. Stvarno je ovoj teoriji bila prilično blis~ kal.!! i od strane Franckea, na primjer, iz ličnih doživljaja ap~ strahovana i u pijetizrnu raširena - možemo kazati: dominan~ tna - pretpostavka da milost može da »~zbije« samo pod specifičnim jednokratnim i jedinstvenim sticajem okolnosti, nai:me, poslije prethodne »pokajničke borbe«. Pošto za doživljaj te -borbe, po vlastitom mišljenju pijetista, nije svako bio disponiran, onaj koji to - uprkos asketskoj metodi, koju je po pijetističkom uP1,ltstvu trebalo da primijeni da bi je izazvao nije na sebi doživio ostajao je u očima preporodenih jedna vrsta pasivnog hrišćanina. S druge strane, stvaranjem jedne metode za izazivanje »pokajničke borbe« stvarno je i postizanje božje milosti postalo objekt raciona/no.g ljudskog udešavanja. I ne od svih, - na primjer, ne od Franckea - ali ipak od mnogih pijetista, a osobito, kako to povremena pitanja kod Spenera pokazuju, upravo od pijetističkih dušebrižnika g~jene sumnje u privatnu ispovijed, koje su doprinijele da joj se i u luteranstvu presijeku korjenovi, proizišle su iz ovog aristokratizma milosti; vidljivo djelovanje pokajanjem steče­ ne milosti u svetom životu moralo je da odluči o prihvatljivosti apsolucije, pa je tako bilo nemoguće da se čovjek da bi '2. On se nalazi i kod engleskih nepredestinacionih pijetista, na primjer kod Goodwina. Upor . o njemu i o dnigima Hoppea, Geschichte des Pietismus in derreformierten Iqrche, Leiden, 1879. jednu knjigu koja, i poslije Ritschlova standard work (klasičnog djela- prev: N. M.) za Englesku, a tu i tamo i za Nizozemsku, nije još postala izlišna~ Još u 19. stoljeću su Kohlera (po njegovoj knjizi koju ćemo uz sljedeći članak citirati) u Nizozemskoj pita-· li za trenutak njegova preporodenja. ..o Time su nastojali da pobiju labavu konsekvenciju luteranskog uče­ nja o ponovnom zadobiianiu milosti (soeciialno o uobičaienom »obraćanju« in ex.tremis - u posljednjim trenucima života - prev. N. M.). m Protiv s time 'povezane nužnosti da še zna dan f čas »o6raćanja« kao bezusJovnog obilježja njegove valjanosti - v. Spener. Theol. Bed.• II. 6, I, str. 197. Njemu j~ upravo »pokajniČka borba« bila isto tako nepoznata kao Melanhtonu Luterovi terrores conscientiae (strahovi savjesti - prev. N~ M.).

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

125

je dobio zadovolji samom »~ontritio« (»skrušenošću« - prev. N. M.)1l2 Zinzendorfova religiozna samoocjena ulazila je, iako kolebljivo prema napadima ortodoksije, stalno u predstavu o »oruđu božjem«. Ali, uostalom, izgleda da je misaono stanovište ovog čudnovatog »religioznog diletanta«, kako ga ·Ritschl naziva, u tačkama koje su za nas važne - jedva jasno shvatljivo. 133 On sam se ponavljano nazivao predstavnikqm »pavlinsko-Iuteranskog tropa« prema »pijetističko-jakobin­ skom«, koji se drži zakona. Ali sama bratska zajednica i njena praksa, koju je on, uprkos svojem stalno naglašavanom luteranstvu, 134 odobravao i potpomagao, stajala je već u svom bilježničkom protokolu od 12. augus.ta 1729. na jednom sta... novištu koje je u mnogom pogledu potpuno odgovaralo stanovištu kalvinističke ·aristokratije. 135 Mnogo raspravljano prenošenje starješinstva na Hrista 12. novembra 1743. izrazilo je i spoljno nešto slično. Od triju »tropa« bratske zajednice bio je, osim toga, kalvinistički i moravski od samog početka orijentiran, uglavnom, na reformiranu pozivnu etiku. I Zinzendorf je sasvim na puritanski način prema Johnu Wesleyu izrazio mišljenje da bi, iako ne uvijek sam opravdanik, a ono '31 pri tome je saučestvovalo, naravno, 1 svakoj askezi svojstveno antlautoritativno tumačenje ))općeg svećcnstva«. - Ponekad je župniku bilo preporučivano odlaganje apsolucije do ))potvrdenja«pravog pokajanja. što Ritschl s pravom označava kao, u principu. kalvinističko. . u, Za nas bitne tačke nalaze se naiDodesniie kodPlitta. Zinzendorfs Theologie (3. sveska. Gotha.. 1869.. sv. I.. str~ 325.• 345.. 389, 412, 429, 433, 444, 448. sv. II, str. 372, 381, 385, 409, sv. III, str. 131, 167, 176. - Upor, i Bemh. Becker, Zinzendorf und sein Christentum (Leipzig, 1900), 3, knj., pogl. III. ... On je, naravno, agzburšku konfesiju samo onda smatrao podesnim dokumentom luteransko-hrišćanskog vjerskog života ako se - kako on to u svojoj odvratnoj terminologiji kaže - nad tim izlila )čorha za ranc«. Njega čitati je prava penitencija, jer njegov jezik u čitavoj rasplinutosti njegovih misli djeluje još gadnije nego ono )Christoterpentino)« koje je F. Th. Vischeru (prilikom njegove polemike s minhenskom"»)Christoterpe«) bilo tako strašno. ... ))Mi ni u kakvoj religiji ne priznajemo za braću one koji kropJjenjem krvi Isusove neumiveni i skroz neizmijenjeni nastavljaju u posvećiva­ nju duha. Mi ne priznajemo nikakvu očitu ("'" vidljivu) zajednicu Hristovu, nego gdje se božja riječ čisto i jasno naučava j gdje oni sveto kao djeca božja po njoj žive. - Posljednja rečenica je, doduše, uzeta iz Luterova M~logkate­ kizma; ah - kako već Ritschi ističe - ona tamo služi odgovoru na pltan.le .kako se ime boije posvećuje, ovdje, naprotiv. omedavanju crkve svetih.

126

MAX WEBER

drugi mogli po načinu njegova života da raspoznaju 136 njegovo opravdanje. Ali, s druge strane, u hernhuterskoj pobožnosti se vrlo jako ističe osjećajni momenat, a specijalno Zinzendorf je lično stalno nastojao da u svojoj zajednici težnju za asketskim posvećenjem u puritanskom smislu upravo osujetp37 i da opravdanje dobrim djelima luteranski izvrne. us A razvila se, pod uticajem odbacivanja konventikula i zadržavanja ispovjedne prakse, u suštini luteranski shvaćena vezanost za sakramentaIno posredovanje spasenja. Ipak je, zatim, i specifično Zinzendorfov princip: da je prostodušnost religioznog osjećanja znak njegove istinitosti isto tako kao, na primjer. upotreba ždrijeba kao sredstva objave volje božje - djelovao protiv racionalizma načina života tako jako da su u cjelini. dokle· je sezao grofov 139 uticaj, anti racionalni. osjećajni elementi u hernhuterskoj pobožnosti prevladivali mnogo više nego, inače, upijetizmu. 140 Povezanost morala i oproštaja gri. .6 V. Plitt, I, str. 346. - Još odlučnije kod Plitta, I, litr. 381, citirani odgovor na pitanje: »Da Ji su dobra djela za spasenje potrebna?« - »Nepotrebna i štetna za sticanje spasenja, ali poslije stečenog spasenja tako potrebna da onaj koji ih ne vrši i nije spasen.« Dakle, i ovdje: ne realni razlog, nego - jedini! - razlog saznanja., 131 Na primjer, onim karikaturama .»hrišćanske slobode« kOJe RItschI (na cit. mj." III. str. 381) šiba. 13. Prije svega, pooštrenim naglašavanjem misli kaznene satisfakcije II učenju o spasenju, koi.u je on, pošto su američke sekte odbile njegove misionarske pokušaje pnoližavanja, napravio osnovom metode posvećivlU\ja. Održanje bezazlenosti i vrlina skrušene skromnosti on otada postavlja kao cilj hemhuterske askežc na prvo mjesto, u oštroj suprotnosti s tendenCIjama u zajednici potpuno analognim puritanskoj askezi. 13. A koji je upravo imao svoje granice. Već iz tog razloga je promašeno Zinzendorfovu religioznost uklapati u »socijalnopsihički« stepen razvitka, kao što se to u Lamprechta dešava. Osim toga, na čitavu njegovu religioznost ništa nije jače djelovalo nego okolnost da je on bio grof sa, u osnovi, feudalnim instinktima. Dalje, upravo njihova osjećajna strana odgovarala bi »socijaln~sihički«( vremenu sentimentalne dekadencije isto tako kao i vremenu »osJećajnosti«. Ako se ona, u svojoj suprotnosti prema zapadnoevropskom racionalizmu, može »socijalnopsihički« uopće objasniti, onda najprije patrijarhalnom skučenošću njemačkog Istoka. I •• I Zinzendorfove kontroverzije s Dippelom pokazuju ovo, kao što'poslije njegove smrti - izjave sinoda od 1764. jasno izražavaju karakter ustanove spasenja hemhuterske zajednice. V. Ritscblovu kritiku toga na cit. mj. III, str. 443. i d.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

127

jeha II Spangenbergovoj » Idea .fidei fratrum« 141 labava je isto takO kao i u luteranstvu uopće. Zinzendorfovo odbijanje metodističke težnje za savršenstvom odgovara, u svojoj osnovi. _ovdje kao i svuda - eudemonističkom idealu da ljudi već u s6đašnjostP41 čuvstveno osjete sp~senje (on kaž~»blažen5tVO«), umjesto da budu upućivani da ga po sebi racionalnim radom za drugi svijet obezbijede. 143 S druge strane, misao da je odlučujuća vrijednost bratske zajednice u suprotnosti S drugim crkvama u aktivnosti hrišćanskog života, u misiji i što je s time bilo dovedeno u vezu - u pozivnom radu - ostala je ovdje živa. 144 K tome je ipak praktična racionalizacija života, s gledišta korisnosti, bila jedan sasvim bitan sastavni dio Zinzendorfova gledanja na život.14s - Ona je za njega proizlazila - kao i za druge predstavnike pijetizma, - s jedne strane, iz odlučne oavratnostl prema filozofskim spekulacijama opasnim po vjeru i, prema tome, prema odgovarajućoj \., Upor., na primjer, § 151,153,160. Daje izostajanje posvećenja, uprk,os pravom pokajanju i oproštenju grijeha, mogućno, proizlazi specijalno iz napomena na str. 311, i ono odgovara luteranskom učenju o spasenju isto tako 'kao što protivrječi kalvinističkom (i metodističkom) učenju. "2 Upor. Zinzendorfove izjave citirane kod Plitta, III, str. 345. Isto tako Spangenberga, Idea fidei, str. 325 . ... Upor., na primjer, kod Plitta,II, str. 131, citiranu Zinzendorfovu izjavu uz Mat. 20,28: »Kada vidim kakva čovjeka kojemu je Bog dao izvrstan dar, ja se radujem i sa zadovoljstvom se služim tim darom. Ali kada primijetim da on tim svojim darom nije zadovoljan. nego hoće da mu on bude još izvrsniji. onda ja to smatram za početak ruine jednog takvog Iica.« - Z. je upravo osporavao - osobito u svojem razgovoru s Johnom Wesleyem 1743. - napredovanje u posvećenju, jer je on ovo identifikovao s opravdanjem i nalazio ga samo u osjećajno stečenom odnosu prema Hristu (P1iu, l, str. 413) . Na mjesto osjećanja »oruda« dolazi »imanje« božanskog: mistika, a ne askeza (u smislu o kojemu ćemo raspravljati u uvodu kasnijim člancima). - NaravnQ da je (kao što se to baš tamo izlaže} i za puritanca sadašnji, ovozemaljski habitus ono za čim on stvarno teži. Ali je taj, kao certitudo salutis tumačeni habitus kod njega osjećanje aktivnog oruda. ... Ali koja upravo zbog tog skretanja nije bila konsekventno etički zasnovana . Z. odbacuje Luterovu ideju o »s!užbi božjoj« u pozivu kao o injerodavnom gledištu za vjernost pozivu . Ona je, naprotiv, nagrada za »Spasiteljevu vjernost poslu« (Plitt, II, str. 411) . 'os Poznata je nJegova izreka: »Pametan čovjek ne treba da bude bezvjernik, a čovjek vjernik ne treba da bude nepametan« u njegovu»Sokrates, d. i. Aufrichtige Anzeige verschiedener nicht unbekannter als vielmehr in Abfal1 geratener Hauptwahrheiten« (1725), zatim njegova naročita sklonost prema piscima kao što je Bayle.. . .'. .

MAXWEDJ:ai

128

.:

.~:~;

sklonosti prema empirijskom pojedinačnom znanju/ 46 a'/~: druge strane, iz životnog iskustva profesionalnog misionarai Bratska zajednica je, kao središte misije, bila istovremeno Pti:· slovno preduzeće, i tako je ona svoje članove vodila na P~t svjetovne askeze, koja i u životu svuda najprije pita za»za~ datke«, pa ga s obzirom na ]ljih trezveno i smišljeno oblikuje: Samo šta tu, opet, stoji kao smetnja iz uzora misijskog života apostola izvedena glorifikacija harizme apostolskog siromaš. tva kod božjim »predodređenjem« izabranih »učenika«;'4f.7 ;•• Poznata je izrazita sklonost protestantske askeze za matematsko~' racionalizirani empirizam, i ovdje je ne treba temeljitije pn:~ tresati. Upor: o zaokretu nauka ka matematsko-racionaliziranom »eg:zaki tnom« istraživanju, o filozofskim motivima toga i o njihovoj suprotnosti pre: ma Bakonovim gledištima: Windelband, Gesch. d. Philos., str. 305-307, spe~ cijalno napomene na str. 305. dolje umjesno odbacuju misao da se modema prirodna nauka ima da shvati kao proizvod materijalno-tehnoloških inter~~ sa. V. ·dalje Windelband, Neuere Philosophie, I, str. 40. Za stav protestantske askeze presudno gledište, kako se ono najjasnije ispoljava u Spenerc:ivim Theolog. Bedenken, I. str. 232, III, str. 260, bilo je to da se, kao što hrišćanl~ na poznajemo po plodovima njegove vjere, Bog i njegove namjere mogu:pQ:; znati samo iz poznanja njegovih djela. Prema tome je cijenjena disciplina svakog puritanskog. anabaptističkog i pijetističkog hrišćanstva bila fizika;:. zatim druge matematsko-prirodnonaučne discipline, koje se služe istom me; todom. Vjerovalo se upravo da se iz empirijskog shvatanja božanskih zakona: u prirodi može doći do poznavanja »smisla« svijeta, koji se putem pojniov~ nih spekulacija, pri fragmentarnom karakteru božje objave, - jedna kalvini$; tička misao - ipak nikada neće moći da s!tvati. Empirizam 17. stoljeća: bioje askezi sredstvo da traži »Boga u prirodi«. On je izgledao da vodi Bogu,afi~ lozofska spekulacija da odvodi od Boga. Aristotelska filozofija, naročito,b,if la je, po Speneru. hrišćanstvo glavna šteta. Svaka druga je bolja, osobitQ "platonska«. Cons. TheoI., III. 6, l. dist. 2, br. 13. Upor. još sljedeće karakf teristično mjesto: Unde pro Cartesio quid dicam non habeo (on ga nije ~t tao), semper tamen 'optavi et OPWftutOeus viros excitet. qui veram phjJ()~op;; hiam vel tandem oeulis sisteren in qua nuIHus hominis attenderetur aueto; titas, sed sanatantum magistri nt:scia ratio (Stoga o Dekartb nemam šta:d8' reknem, ali sam ipak uvijek želio i želim da Bog podstiče ljude koji ćeip~ najzad nositi na srcu pravu filozofiju, u kojoj se neće paziti ni na čiji a~to~~. tet, nego samo na tako nepoznati zdravi učiteljev razum - prev. N. M.). (.spć~ ner C.->ns. Theal., II, 5, br. 2.) - Poznato je kakav su značaj ova shvatanj~ ;i~7 ketskog protestantizma imala za razvoj odgoja, specijalno realne nastav~; Kombinovana sa stavom prema »fides implicita« (»sJijepoj, prećutnoj vjeri
za

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

129

koja je ipak, uglavnom, značila djelimičnu repristinaciju »evanđeoskih savjeta« (»consilia evangelica«). Stvaranje jedne racionalne etike poziva kao što je kalvinistička bilo je time ipak zaustavljeno, iako nije - kako to primjer preobražaja anabaptističkog pokreta pokazuje - bilo isključeno, nego je, naprotiv, mišlju rada jedino radi »poziva« bilo duhovno jako pripremljeno. Sve u svemu, mi ćemo, ako njemački pijetizam posmatramo pod aspektima koji ovdje za nas dolaze u obzir, u religioznoj usidrenosti njegove askeze imati da ustanovimo kolebanje i nesigurnost, što znatno odudara od čvrste konsekventnosti kalvin izma i što je, djelimice, uslovljeno luteranskim uticajima, a djelimice, čuvstvenim karakterom njegove religioznosti. Jer je, naime, velika jednostranost ovaj čuvstveni elemenat postavljati kao nešto što je za pijetizam, nasuprot Iutel anstvu, specifično. 148 Ali je, u poređenju s kalvinizmom, intenzitet racionalizacije života, svakako, nužno morao biti manji, jer je unutarnji podsticaj misli na stanje milosti koje je stalno imalo ponovo da se potvrđuje, a koje jamči za vječnu budućnost, - čuvstveno bivao skretan ila sadašnjost, paje na mjesto samopouzdanosti, koju je predestinirani u neprekid: nom i uspješnom pozivnom radu nastojao stalno iznova da stekne, bila postavljena ona skrušenost i slomljenost bića149 ko.ja je blla posljedica dijelom čuvstvene uzbuđenosti usmjerene čisto na uqutarnje doživljaje, a dijelom luteransICe ustanove ispovijedi, na koju je pijetizam često' gledao s teškim radi pozIva i stvarLbo~e i svojih bbžnjih••• « (Rel. Reden, II, str. 180, Plitt!. I, str. 445).. Ne mogu svi i ne smiju da budu ))učenici«, nego samo oni koje Bog pozove, - ali onda, po Zinzendorfovom vlastitom priznanju (Plitt, I, str. 449), ostaju ipak teškoće, jer se Propovijed na gori fonnalno obraća svima. Srodnost ovog »slobodnog akosmizma ljubavi« sa starim anabaptističkim idealima pada II oči. ,•• Jer osjećajno produbljivanje pobožnosti nije luteranstw ni za vrijeme epigona nipošto bilo naprosto strano. Asketsko, tj. takvo uredenje života koje se u očima luterana osjećalo na ))potvrdivanje dobrim djelima« bilo . je ovdje. naprotiv, konstitutivna razlika. ,•• »Istinski strah« je bolji znak milosti nego ))sigumost«, kaže Spener, Theol.. Bedenken, I. 324. I kod puritanskih pisaca mi, naravno. nalazimo naglašene opomene na »Iažnu sigumost
130

MAX WEBER

sumnjama, ali ju je većinom ipak trpio.'sO Jer se u svemu tO~ me manifestuje upravo onaj specifično luteranski način traženja spasenja za koji je presudno »oproštenje grijeha«, a qe praktično »posvećenje«. Namjesto planomjernog racional," nog stremljenja za tim da se postigne i zadrži sigurno znanje, o budućem (ohosvjetskom) blaženstvu, ovdje stoji potreba da se osjeti izmirenje i zajednica s Bogom sada (ovozemaljski). Ali kako se u ekonomskom životu sklonost prema sadašnjem uživanju bori protiv racionalnog uobličavanja »privrede«, koja je upravo usidrena na brizi za budućnost, - tako to stoji, u izvjesnom smislu, i na području vjerskog života. Sasvim je očigledno, dakle, usmjerenost vjerske potrebe na sadašnju unutarnju osjećajnu sklo~ost sadržavala jedan minus u pod" sticanju racionalizacije svjetovnog djelovanja prema, samo na ,onaj svijet usmjerenoj, potrebi potvrđenja reformiranih »svetaca«, dok je ona, dakako, bila podesna da prema religi':' oznosfiortodoksnog luterana, koja se tradicionalistički drži riječi i sakramenta, ipak razvije jedan plus u metodično111, vjerskom prožimanju života. Sve u svemu, pijetizamse od' Franckea i Spenera do Zinzendorfa kretao u sve većem na,. glašavanju osjećajnog života. Ali se u tome nije ispoljavala, nikakva njemu imanentna »razvojna tendencija«. Nego su one razlike proizlazile iz suprotnosti vjerske (i socijalne) sre-:dine iz koje su potekli njihovi vodeći predstavnici. Kako oso~ benost njemačkog pijetizma u njegovu socijalnom i geograf.; skom rasprostiranju dolazi do izražaja/sl u to se na ovom mjestu ne možemo upuštati niti se o tome može govoriti. Ov-:dje treba još jednom da se podsjetimo na to da se, naravno, nijansiranje ovog osjećajnog pijetizma prema religioznom načinu života puritanskih svetaca vrši u sasvim postupnim prelazima. Ako jedna praktična razlika ima barem provizorno da bude karakterizirana, onda se vrline koje je pijetizam gajio mogu nazvati većim od onih koje su, s jedne strane, »poziyu vjemi« činovnici namještenici, radnici i kućni indus.; .. o Jer je psihološki efekat- postojanja ispovijedi bio svuda rastereće­ nje vlastite odgovornosti subjekta za svoj život, - stoga je ona i tražena - a time irigorističkih konsekVenciia asketskih zahtjeva. '" K()liko su pri tome - i za vrstu pijetističke pobožnosti - učestvovali čisto politi~ki momenti, to je već Ritschi u svojem prikazu virtemberškog pi"' icti2ma (sv. III često cit. dj~la) nagovijestio.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

131

trijalci, !sl a s druge strane, pr.etežno patrijarhalno nastrojeni poslodavci u bogo ugodnoj snishodJjivosti (poput Zinzendorfa) mogli da razviju. U poređenju s tim, kalvinizam izgleda kongenijalniji sa strogim, valjanim i aktivnim duhom građan­ sko-kapitalističkih preduzimača. 153 Čisti osjećajni pijetizam je, konačno, - kako je to već Ritschl lS4 istakap - religiozna zabava za »leisure c1asses« (»dokone kJase« - prev. N. M.). KoJiko god da ova karakterizacija nije iscrpljiva, njoj ipak još i danas odgovaraju izvjesne razlike i u ekonomskoj osobenosti naroda koji su stajali pod uticajem bilo jednog ili drugog od ovih dvaju asketskih pravaca. Povezanost osjećajne i pri tome ipak asketske religioznosti sa sve većom indiferentnošću ili odbacivanjem dogmatskih osnova kalvinističke askeze karakterizira' i englesko-američki pandan kontinentalnog pijetizma: metodizam. 1 S5 Već njegov naziv pokazuje šta je kao svojstvo njegovih pristaV. str. 127, napom. 128. citirane Zinzendorfove izreke. Po sebi se razumije 'da je i kalvinizam, svakako onaj genuini, »patrijarhalan«. I veza uspjeha, na primjer, Baxterove djelatnosti s kućnoindus­ trijskim karakterom obrta u Kidderminsteru jasno se ističe i u njegovoj autobiografiji. V. u Works of the Pur. Div., str. XXXVIII, cit. mjesto: ))The town liveth upon the weaving of Kidderminster stuffs; and as they stand in their loom, they can set a book before them, or edify each other... « ())Grad živi od tkanja kiderminsterskih tkanina, i dokone stoje na njihovom razboju, oni mogu preda se da stave kakvu knjigu iIi da jedan drugog poučava ... « - prev. N. M.). Međutim je patrijarhalizam na tlu reformirane, a pogotovo anabaptističke etike ipak drukčiji nego na tlu pijetizrna. O ovom problemu može se samo u drugom kontekstu raspravljati. lO' »Lehre von der Rechtfertigung und Versohnung«, 3. izd., I, str. 598. - Ako je Fridrih VilheIm I pijetizam uopće označio kao jednu za rentijere podesnu stvar, to je, dakako, više značajno za tog kralja nego za pijetizam Spenera i Franckea, a i taj kralj je dobro znao zašto mu je svojim ukazom o vjerskoj toleranciji otvorio svoju državu. ,.. Za orijentaciono uvođenje u poznavanje metodizrna osobito je prikladan izvrstan članak ))Methodismus« od Loofsa u Real-Enzykl. f. Prot. Theol. u K., 3. izd. Upotrebljivi su i radovi Jacobya (specijalno »Handbuch des Methodismus«), Koldea, JOngsta, Southeya. O Wesleyu: Tyerman, life and times of John W., London, 1870. i d. - Watsonova knjiga (Life of W., i u prevodu) je popularna. - Jednu od najboljih biblioteka za povijest metodizrna ima Northwestern University u Evanstonu kod Ćikaga . Jednu vrstu lanca od klasičnog puritanizma do metodizma sačinjavao je religiozni pjesnik Isaac Watts, prijatelj kapelana Olivera Kromvela (Howea), zatim Richard Cromwels, čiji je savjet, izgleda, Whitefield tražio (upor. Skeats, str. 254). ,u

'53

132

MAXWEBE~

lica savremenicima padalo u oči: »metodska« sistematikažiY vota radi postizanja certitudinis salutis; jer se o ovoj od sa~ mog početka i ovdje radi, i ona je ostala središte religioznih: stremljenja. Uprkos svim razlikama, nesumnjiva srodnost s izvjesnim pravcima njemačkog pijetizma156 pokazuje se, prije' sveg~, u tome što je ova metodika specijalno bila prenesena i na stvaranje osjećajnog akta obraćanja. Ovdje je, naime,~, kod Johna Wesleya pod hemhutersko-Iuteranskim uticajima probuđena - osjećajnost, pošto je metodiza~ od samog počet~a bio usmjer~!l, na misiju među masama, poprimila jedan jako emocionalan karakter, specijalno na američkom tlu. Jed.;; na ponekad sve do strašnih ekstaza pojačana pokajnička bor~ ba, u Americi najradije vršena na »strašnoj klupi«, dovodila je do vjerovanja u nezaslužen u božju milost i ujedno s time neposredno do svijesti o opravdanju i izmirenju. Ova ernocionaln:a religioznost se sada, uz nemale unutrašnje teškoće, na jedan čudnovat način povezala s asketskom etikom, koju je puritanizam jednom zauvijek racionalno obilježio. Najprije je, II suprotnosti s kalvinizmom, koji, je sve što je samo osjećajno smatrao sumnjivim za obmanjivanje, principijelno jed, na čisto osjećajna, iz neposrednosti duševnog svjedočanstvčl proizlaze ća apsolutna sigurnost čovjeka kojemu je pružena milost - čijem bi nastanku barem normalilo trebalo da se od~ redi dan i čas - bila smatrana jedinim nesumnjiVim temeljom certitudinis salutis. Takav jedan preporođenik - po Wes~ leyevom učenju, koje predstavlja jedno konsekventno jačanje, doktrine posvećenja, ali odlučno odstupanje od njenog' ortodoksnog shvatanja - već II ovom životu, usljed djelovanja mi~ losti u njemu drugim jednim, redovito odvojeno nastupajućim i isto tako često iznenadnim unutarnjim događajem, »Po~ svećenjem«- mož~ sada da dođe do svijesti o savršenslvuu U6 Ona je - ako ne uzmemo u obzir hčne Wesleyeve uticaJe - historiY ski, s jedne strane, uslovljen a odumiranjem predestinacione dogme, a s dru, ge strane, silnim ponovnim buđenjem »sola fide« kod osnivača metodizriia~ ali je, prije svega, motivirana njegovim misijskim karakterom, koji je protiz~ rokovao (preobražavajuću) repristinaciju izvjesnih srednjovjekovnih metoda propovijedi »ožlvljavanja« i nju kombinovao s pijetističkim oblicima. U oJi' ću razvojnu liniju ka »subjektivizmu« sigurno ne spada ova pojava, koja je ti ovom pogledu zaostajala ne samo za pijetizmom nego i za bernhardinskoni' pobožnošću srednjeg vijeka. ..

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

133

smislu bezgrešnosti. Ukoliko se ovaj cilj teže postiže - veći­ nom tek pri kraju života - utoliko je bezuslovnije da se za njim teži, - jer on konačno jamči certitudo salutis i na mjesto »gundave« brige kalvinista stavlja radosnu sigurnost 1 S 7 - i svakako. da istinski obraćenik mora, kao takav, da pred samim sobom i pred drugima dokaže da, u najmanju ruku, grijeh »nema više nad njim nikakve vlasti«. Stoga je, naravno, uprkos odlučnom značaju samosvjedočanstva, čuvstva, ipak zadržan na zakon orijentirani sveti život. Kada se Wesley, u svoje vrijeme, borio protiv opravdanja na osnovu dobri:\l djela, on je samo oživljavao staropuritansku misao da djela nisu realni razlog, nego samo spoznajni razlog stanja milosti, a i to samo onda kada se ona čine u slavu božju. Nije to učinio samo korektan život - kao što je on to sam na sebi iskusio; k tome je moralo doći osjećanje st~mja milosti. Sam on je dobra djela ponekad nazivao »uslovom« milosti, i u deklaraciji od 9. augusta 1771. 158 naglašavao da niko ko ne čini dobra djela nije pravi vjernik, a metodisti su uvijek naglašavali da se oni od oficijelne crkve ne razlikuju svojim učenjem, nego vrstom pobožnosti. Značaj »ploda« vjere zasnivao se veći­ nom na I Iv., 3, 9, i život se postavljao kao jasan znak preporoda. Uprkos svemu tome, pokazale su se teškoče.159 Za one metodiste koji su bili pristalice učenja o predestinaciji premještanje certitudinis salutis, umjesto u svijest o milosti, koja proizlazi iz samog asketskog načina života u stalno novom potvrđivanju, u osjećanje neposredne milosti i savršenstva 160 - jer se onda na jednokratnu pokajničku borbu nadovezivala sigurnost »perseverantiae« (»postojanstva« - prev. N. M.) značilo je jednu od dvije stvari: bilo, kod slabih priroda, anti'57 Tako je sam Wesley ponekad označavao efekat metodističkog vje-

je srodnost sa Zinzendorfovim »blaženstvom« . V.. ovu, na pnmjer, u Watsonovom »Leben Wesleys« (njemačko izd,), str. 331. . ' . ,,9 J, Schneckenburger, Vorlesungen uber dIe Lehrbegnffe der klemen protestantisehen Kirchenparteien. Herausgeg. von Hundeshagen, Frankfurt, 1863, str. 147. .. . ' ,•• Whitefield voda predestinacione grupe, koja se, poshJe. njegove smrti, kao neorganiz~vana •.raspala, o~bacivao je, ug!avno,:",. ~esJeyeyouče­ nje o »savršenstvll«. Ono Je, II stvan, samo surogat kalvlDlsttčke mislI potVTdenja.

rovanja .

Očevidna

. .. 8

134

MAXWEBEk

nomističko tumačenje »hrišćanske slobode«, dakle, kolaps metodičnog načina života, ili. gdje je ta konsekvencija bila odbačena, jednu samopouzdanost sveca 161 koja se penje do

vrtoglave -visine: osjećajno jačanje puritanskog tipa. Ovim' posljedicama se nastojalo, pred napadima protivnika, s jedne strane, stati na put pojačanim naglašavanjem nonnativnog značaja Biblije i neophodnostipotvrdenja, 162 ali su, s druge strane, one, uglavnom, dovodile do jačanja, unutar pokreta, antikaIvinističkog Wesleyeva pravca, koji je naučavao izgubljivost milosti. Jaki luteranski uticaji, kojima je, posredstvom' bratske zajednice, Wesley bio izložen/6l pojačavali su ovaj razvitak i povećavali neodgovornost religiozne orijentacije metodističkog morala. 164 Svršilo se, konačno, time da je suš~ tinski samo pojam »regeneracije«: - osjećajne sigurnosti spa~ senja koja nastupa nep'osredno kao plod vjere - kao neop. hodne osnove i posvećenja s njegovom konsekvencijom (ba· rem virtueIne) slobode od vlasti grijeha kao iz njega proizI azećeg dokaza. stanja milosti --bio konsekventno zadržan j značaj spoljnih sredstava milosti, ,osobito sakramenata, srazmjerno obeZVrijeđen. A »general awakening« (»opće oživljavanje« . . .; ·prev. N. M.) kao posljedica metodizma označava, svakako, svuda, i u Novoj Engleskoj, . na primjer, jačanje učenjao milosti i izboru. 165 • ,., SchneCkenburger na cit. mj., str. 145. Nešto drukčije Loofs na cit mj. Obje su konsekvencije tipične za svaku religioznost. , Q Tako konferencija od 1770. Već je prva konferencija od 1774. prii:naJa da mjesta iz Svetog pisma »za dlak1,J« zahvataju, s jedne strane, k:alvj-. nizam, a s druge, antinomizam. pri njihovoj nejasnoći ne treba se zbog dOktrinalnih razlika međusobno odvajati dok je na snazi važenje Biblije kao

praktime nonne.

'61 Metodiste je od hernhutera odvajalo njihovo učenje o mogućnosti bezgreinog savršenstva. koju je specijalno i Zinzendorf odbacivao, dok je. s druge strarie. Wesley čuvstvenost hernhuterske religioznosti osjećao kao. »mistiku« i Luterova shvatanja o »zakonu« nazivao »blasfemnim«. Ovdje se pokazuje granica koja ie jzm.eđJt svake vrste racionalnog religioznog načina !ivota i luteranstva neizbježno i dalje postojala. • 64 John Wesley ponekad ističe da se svuda: kod kvekera. prezbiteriJanaca i ang1ikanaca.dogl11ama mora vjerovati, samo ne kod metodista. ..;: Upor. za prethodno i, dakako, sumaran prikaz kod Skeatsa, History of th~. freechurches of England 1688-1851. :' 16S Upor., na primjer, Dexter, Congregationalism, str. 455. i d.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

135

Prema tome, za naše posmatranje, metodizam izgleda kao jedna, u svojoj etici slično kolebljivo zasnovana tvorevina kao i pijetizam. Ali je i njemu stremljenje za »higher life« (»višim životom« - prev. N. M.), »drugom blagodati«, služilo kao jedna vrsta surogata za učenje o predestinaciji i, na tlu Engleske nastala, praksa njegove etike se orijentirala na etiku tamošnjeg refonniranog hrišćanstva, čiji je on »revival« (»preporod« - prev. N. M.) htio da bude. Metodski se pripremao emocionalni akt obraćenja. I pošto je on bio postignut, nije bilo pobožnog uživanja zajednice s Bogom na način Zinzendorfova osjećajnog pijetizma, nego je odmah probuđeno osjećanje bilo' sprovađano na put racionalnog. teženja za savršenstvom. Zato emocionalni karakter te religioznosti nije dovodio do duboko osjećajnog hrišćanstva nana~in njemačkog pijetizma. Da je to bilo u vezi (dijelom upravo usljed emocionalnog odvijanja obraćenja) sa slabijim razvitkom osjećanja grijeha, pokazao je već Schneckenburger, i to je ostalo stalna stvar u kritici metodizma. Ovdje je reformirani osnovni karakter religioznog osjećanja ostao mjerodavan. Uzbuđenost osjećanja poprimalaje karakter jednog, samo s vremena na vrijeme, ali onda »koribantski« podjarivanog entuzijazma, koji, uostalom. racionalnom karakteru načina života nije nipošto škodic-.'66 Tako je »regeneration« metodizrna stvorila samo jednu dopunu čistog potvrđivanja dobrim djelima: jednu religioznu usidrenost 'asketskog načina života, pošto je predestinacija bila napuštena. Obilježja te promjene, neophodna kao kontrola pravog obraćanja, kao njegov >}Uslov« - kako Wesley ponekad kaže - bila su, u stvari, sasvim ista kao i u kalvinizmu. Kao pozni plod. 167 mi možemo meto,... Ali, naravno, može da škodi, kao što to on kod američkih Crnaca - Uostalom, možda je često izrazito patološki karakter metodističke emocije u suprotnosti s relativno blagom osjećajnošću pijetizma - pore,d čis­ to historijskih razloga i publiciteta tog zbivanja - u bližoj vezi i s jačim asketskim prožimanjem života u oblastima rasprostranjenosti metodizma. Ali. da se to riješi. bila bi samo stvar neurologa. 16' Loofs na cit. mj., str. 750, naglašeno ističe da se metodIzam od drugih asketskih pokreta razlikuje time što se on nalazi poslije epohe engleske prosvijećenosti, i uporeduje ga s (dakako. mnogo slabijom) renesansom našeg pijetizma II prvoj trećini ovog vijeka. - Ali će ipak ostatidopu~teno, II ve:zi s Ritschlom, »Lehre von der Rechtfertigung und VersOhnung«, sv. 1,568. l d" i upoređivanje sa Zinzendorfovom i varijantom pijetizma, koja je - u sur' čini.

136

MAX WEBER.~~ .~::)~

dizam u narednom raspravljanju o ideji »poziva«, čijem raz;~ vitku on ništa novo nije doprinio,168 uglavnom ostavitina~! stranu.<: Pijetizam evropskog kontinenta imetodizam anglosaksoni. skih naroda,posmatrani u njihovu misaonu sadržaju, kao i \i: njihovu historijskom razvitku, sekundarne su pojave. 169 Na. suprot tome, kao drugi samostalni nosilac protestantske aske.;/ ze, pored kalvinizma, stoji anabaptizam i iz njega, u toku l{ i 17. vijeka neposredno ili prihvatanjem njc;:govih religioznih oblika mišljenja proizašle sekte 170 baptista, menonita i, prij~ rotnosti prema Speneru i Franckeu - također već bila reakcija na prosvijece-· nost. Samo što upravo ova reakcija u metodizrnu. kako smo vidjeli, uzima' sasvim drukčiji pravac nego u hernhuterizmu, barem ukoliko je taj bio pod uticajem Zinzendorfovim. '.' . . 160 Ali koju je on, kako to mjesto iz Johna Wesleya (v. str, 196) poka·" zuje, isto tako i s potpuno istim učinom razvijao kao i druge asketske denominacije. . . . . . . 169 l .. kako se pokazalo - oslabljenja konsekventne asketske etike: puritanizma; dok bi, kada bismo, na omiljen način, ove religiozne koncepci.· je htjeli da tumačimo samo kao »eksponente« ili »odraze« kapitalističkog razvitJCa.__morala da nastane upravo obrnuta stvar. " 110 Od baptista se samo takozvani »general baptists« svode na stare aDllbaptiste.»Particular baptists« bili su - kako je već ranije rečeno - kalvi·' nisti koji su crkvenu pripadnost ograničavali principijelno na preporodene ili, pak, na /j~e sljedbenike, pa su stoga ostali principijelni voluntaristi i protivpici svih državnih crkava,- u praksi, istina, pod Kromvelom ne uvijek konselcventni. Oni nam, kao ni »general baptists«, ma koliko da su važni kao nosioci anabaptističke tradicije, ne pružaju ovdje nikakva povoda za ~atoči~ tu dogmatsku analizu. Da su kvekeri, formalno nova tvorevina Georga Foxa t njegoyi,h d~gova, u svojim osnovnim mislima bili samo nastavljači ana· baptističke tradicije, to je nesumnjivo . Najbolji uvid u njihovu povijest, is~ tovremeno s ilustracijom njihovih veza s baptistima i menonitima, daje Robert Barc/ay, The inner bfe of the religious societies of the Commonwealth;, 1876. Za povijest baptista upor. , među ostalim: H. M" Dexter, The true story of John Smyth, the Se-Baptist, as told by himself and his contemporaries, Boston, 1881. (k tome J. C. Lang u Bapt. Quart. R, 1883, str. 1. i d.), J. Mur·; ch, A hist. of the presb. and gen. Bapt.. Ch. in the U, S., New York, 1894 (Am. Church Hist. Ser. Vol. 2); Vcdder, A short hist. of the Baptists, Lon~ don, 1897; E. B. Sax, Rise and fall of the Anabaptists, NeW York, 1902; G: Lo.rimerBaptists in history, 1902; J. A. Seiss, Baptist system examined Luth~ Publ. S., 1902; dalji materijal u Baptist Handbook, London, 1896. i d,; Bap~. tist Manuals, Paris, 1891/3; Baptist, Quart. London, 1896. i d,; ,Baptist Ma-. nuais, Paris, 189113; Baptist Quart Review; Biblioteca sacra (Oberlin, 1900). Najbolja baptisti~ka biblioteka izgleda da se nalazi u Col gate Collegeu u . državi New York. Za kvekersku historiju važi kao najbolja zbirka II Devori~

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

137

svega, kvekera.'·;' S njima d9spijevamo do vjerskih zajednjca čija etika počiva na jednoj principijelno prema reformiran om učenju het~rogenoj osnovi. Sljedeća skica, koja ističe samo

ono što je ovdje za nas važno, ne može o mnogobrojnosti oblika ovog pokreta da da nikakvu predstavu.. Mi. naravno, opet polažemo težište na razvitak u starokapitalističkim zemshire House u Londonu (kojom se ja nisam slUžio). Moderni oficijelni organ 'ortodoksije je »American Friend« koji uređuje piof. Jones, a najbolja kvekerska povijest od Rowentea. U ostalom: Rufus B. Jones, George Fox, an autobiography, Phil., 1903; Alton C. Thomas, A Hist. of the S. of Friend in America, Phil, 1895; Eduard Grubb, Social Aspects of Quaker, Faith, London, 1899. K tome velika i vrlo dobra biografska literatura. . ," Jedna je od mnogih zasluga djela Karla MG.IIera »KirchengeschlcIite« to što jean na svoj način vanrednom, lako spolja gledano beznačajnom anabaptističkom poqetu y'nutar svojeg prikaza dao zasluženo mjesl(~: Kao niko drugi, on je od svih ~crkava podnosio nemilosrdna proganjanja - jer je 'htio da bude upravo sekta u specifičnom smislu te riječi. On je usljed katastrofe iz njega proizašlog eshatološkog pravca u Minsteru, još poslije pet generacija, u čitavom svijetu (na primjer, u Engleskoj) bio diskreditovan. I on je, stalno t1ačen i stjeri van u ugao, prije svega, tek dugo Iza svojeg postanka dospio do jedne suvisle formulacije svojih religioznih misli. Tako je on pro'izveo još manje »teoJogije« nego što bi to s njegovim, prema stručnom poslovanju vjere u Boga kao )mauke«, po sebi neprijateljskim principima bilo spojivo. To je na stariju stručnu teologiju - već njegova vremena - djelovalo malo simpatično i imponiralo joj je isto tako vrlo malo. Ali čak i kod nekih novijih ne stoji stvar drukčije . Kod Ritschla, Pietismus, l,str.22, na primjer, »ponovni krštenici« su malo nepristrasno, na upravo prezriv način tretirani; čovjek pada u iskušenje da govori o teološkom »buržoas~C?m stanovištu«. pri tome je postojalo lijepo djelo od Corneliusa (»Geschichte des Mfinster'schen Aufruhrs«) još prije nekoliko decenija. RitschI i ovdje svuda konstruira jedan kolaps - sa svojeg stanovišta - u »katoličko« i u tome vidi neposredne uticaje spirituala i franjevaca-opservanata. Kada bi se ti uticaji tu i tamo mogli i dokazati, te niti bi bile ipak vrlo tanke.. A prije svega, historijske činjenice ipak govore da se oficijelria katolička crkva prema svjetovnoj aske'zi laika, gdje god bi ona dovodila do stvaranja konvenbkula, odnosila s najvećim nepovjerenjem i nastojala da je skrene na put stvaranja kaluđerskih redova, dakle van svijeta, ili ju je, pak, svjesno, kao askezu drugog reda, dodavala kaluderskim redovima I podredi:vala je njihovoj kontroli. Gdje joj to nije polazilo za rukom, ona je isto tako vidjela opasnost da njegovanje subjektivističkog asketskog morala ne dovodi do negir~nja autoriteta i do krivovjerstva. kao što je to - s istim pravom - činila Elizabetina crkva prema »prophesyings«, polupijetističkim biblijskim konvenukulima. pa i kada su oni, u vezi sa »conformisID«, bili potpuno korektni, i kao što su Stju arti u svojoj Book of soorts - o tome kasnije - to izražavali.. Povijest mnogobrojnih krivovjerničkih pokreta, ali, ria primjer, i povijest humilijata i begina,a isto tako sudbina sv . Franje, dokazi su za to Propovijedi kaluđera-pros.iaka.

138

MAXWEBE~

sVi~;

ljama. - Na historijski i principijelno najvažniju misao ovih vjerskih zajednica, ~iji značaj, istina, za kulturni razvItak tek u jednom drugom kontekstu može da bude jasan, naišli smo već u začecima i na »beJievers'churchl1Z (»crkvu vjerni~ ka« - prev. N. M.). To znači da vjerska zajednica, »vidljiv~ crkva«, po jezičkoj upc;>trebi crkava reformacije, 113 nijeviš~ bila shvatana kao jedna vrsta fideikomis-zaklada u nadze~ maljske svrhe, kao ustanova koja nužno obuhvata pravednej nepravedne, - bilo to za povećanje slave bo~je (kalvinistički) biJo za posredovanje ljudima u dobrima milosti (katoličkij luteranski) - nego isključivo kao jedna zajednica lično pra. vovjernih i preporođenih. i samo ovih: drugim riječima, ne kao»crkva«, nego kao »sekta«. m Samo je ovo imalo da s~Jli;

------.-.-

... naročito franjevaca, pomogle su u više mahova pripremanju tla za asketskf

laički" moral reformirano-anabaptističkog protestantizma. Ali masovne cne srodnosti izmedu ka1uđerske askeze akcidenta i asketskog života unutar, protestaIltizma ~ koje ćemo upravo u našem kontekstu, kao vrlo poučne;· stalno imati da naglašavamo - imaju ipak svoj konačni razlog u tome što, naravno, svaka askeza koja stoji na tlu biblijskog hrišćanstva mora, nužno; da ima izvjesne važne zajedničke crte, - i dalje, u tome što su uopće svakoj askezi bilo koje vjeroispovijesti potrebna odredena probatna sredstva za ))ubijanje« tijela. - Uz sljedeću skicu treba još napomenuti da se njena krat:; koća ima. pripisati okolnosti što je za problem koji u ovoj raspravi specijahlo treba da se izloži, za problem razvitka religioznih osnova »gradanske«ideje poziva, anabaptistička etika tek od vrIo ograničenog značaja. Mnogo važnija socijalna strana tog pokreta ostavlja se ovdje zasada jo§ po strani. Usljed ii~ nošenja problema od historijskog sadržaja starijeg anabaptističkog pokreta može takoder ovdje da bude prikazano samo ono što je poslije djelovalo na osobenost sekta koje za nas stoje na prvom mjestu, na osobenost baptist~ kvekera i (više uzgred) menonita. . .' 112 V. gore napomenu, 93, str. 120. l1l O njegovu porijeklu i promjenama v. A. Ritschla u njegovim »Gesammelte Aufsatze«, str. 69. i d. "~Anabaptisti su, naravno, odbacivali naziv »sektcc(. Oni su crkva.u smislu Posl. Ef. (5. 27). Ali su oni za našu terminologiju »sekta« ne samoza" to štn su lišeni svake veze s državom. Povezanost crkve i države II prvo vrije~ me hrišćanstva bila je, dabome, još kod kvekera (Barclay) njihov ideal, jeije njima. kao i mnogim pijetistima (Tersteegen), samo čistota crkava pod krstom bila nesumnjiva. Ali pod jednom nevjemi~kom državom, ili čak pod krstom, morali su i kalvinisti, faut de mieux (u nedostatku boljega - prev.N. M.), - slično kao u istom slučaju i katolička crkva - da budu za odvajanje države od crkve. Oni nisu sekta ni zato što je do primanja u članstvo crkv~. dolazilo de facto jednim ugovorom o prijemu izmedu zajednice i katehume:na. Jer je to formalno bio slučaj, na primjer. po starom crkvenom ustavu,i ~.•

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

139

bolizira l15 i po sebi čisto spoljni princip da se krste isključivo odrasli, koji su lično, u svojoj duši, stekli i ispovijediIi vjeru. »Opravdanje« ovom vjerom bilo je, međutim, kod anabaptista, kao što su to oni u svim vjerskim razgovorima uporno ponavljali, radikalno drukčije od misli zakonskog pripisivanja Hristove zasluge, koja je vladala ortodoksnom dogmatikom starog protestantizma. 176 Ono se, naprotiv, sastojalo u unutarnjem usvajanju njegova spasitelj skog djela. A ovo se zbivalo individualnim objavljivanjem: djelovanjem božanskog duha u pojedincu, i samo njime. Ono je bilo pruženo svakome i bilo je dovoljno da čovjek čeka na duh božanski, a ne da se grešnim hvatanjem za svijet opire njegovu dolasku. Značaj vjere u smislu poznavanja crkvenog učenja, ali isto tako i u smislu pokajničkog hvatanja božje milosti, potpuno je, prema tome, opadao, i desila se jedna, - naravno, jako preobražavajuća - renesansa prahrišćanskih pneumatičko;'vjerskih misli. Sekta, na primjer, kojoj je Menno Simons u svojoj Fondamentboek (1539) kao prvi dao jedno prilično potpuno uče­ nje, htjela je, isto tako kao i druge anabaptističke sekte, da bude prava besprijekorna Hristova crkva, sastojeći se, kao i prazajednica, od lično Bogom probuđenih i pozvanih.Preporođeni i samo oni su Hristova braća, jer su, kao i on, neposnizozemskim refonniranim zajednicama (kao posljedicaptvobitnog politič­ kog položaja). V. o tome v. Hoffmann, Kirchenverfassungsrecht der nieder!. Reformierten, Leipzig, 1902. - Nego zato što je vjerska zajednica uopće mogla biti organizovana samo voluntaristički: kao· sekta, a ne ustanovno: kao crkva, ako nije htjela da u sebi obuhvati i nepreporodene, pa: se tako udalji od starohrišćanskog uzora. Kod anabaptističkih zajednica ležalo je u pojmu »crkve« ono što se kod reformiranih javljalo kao faktično stanje. Da su, dakako, i kod ovih sasvim odredeni vjerski motivi gurali ka »believers« church«, već je napomenuto. O »crkvi« i »sekti« v. pobliže sljedeći. članak .. Ovdje upotrijebljen pojam »sekte« istovremeno je sa mnom, i - pretpostavljam - nezavisno od mene, upotrijebio i Kattenbusch u R. E. f. Pr. Th. u . K. (članak }}Sekte«). TrOltsch ga u svojim »Soziallehren der christlichen Kirchen«akceptira i govori o tome iscrpnije. V. i dolje uvod u članke o » Wirtschaftsethik der Weltreligionen«. m Koliko je taj simbol povIjesno za konverzaciju zajednice crkava bio važan, - jer je on za ovu stvorio jedno nedvosmisleno i neprevidljivo obilježje -, vrld jasno je izložio Cornelius na cit. mj.. u. Izvjesna približavanja tome u menonitskom učenju o opravdanju mogu ovdje da ne budu uzeta u obzir.

140

redno od Boga duhovno stvoreni. l77 Strogo izbjegavanjesvr.:' jeta, tj. svakog ne bezuslovno potrebnog ophođenja sa svje~~ tavnim ljudima, u vezi s najstriktnijom bibliokratijom~'ii: smislu uzoritosti života prve hrišćanske generacije, proizlazi~ lo jeza prve anabaptističke zajednice iz toga, i ovo načelo izbjegavanja svijeta, sve dok je stari duh još bio živ, nikada nij~ potpuno iščez]o.178 Kao trajan posjed, anabaptističke sekte su iz ovih motiva, koji su vladali njihovim počecima, uzeli onaj; princip koji smo mi - nešto drukčije zasnov~n - upoznali već u kalvinizmu i čija će se fundamentalna važnost stalno istica: ti:' princip bezuslovnog odbacivanja svakog »obožavanja kre. atura« kao obezvredenja samo Bogu dužnog poštovanja}79: Biblijski 'način života bio je kod prve švajcarsko-gornjonje" mačke generacije tako radikal~o zamišljen kao prvobitn()~ kod sv. Franje: kao odsječan prekid sa svakom životnom ra~ došćui kao život striktno po uzoru apostola. I stvarno, život mnogih njenih prvih predstavnika podsjeća na život sv. Egi. m Na ovoj~e misli, možda, zaSnIva vjerski interes za pretresanje pi~: tanja kako ima da se zamisli inkarnacija Hristova i njegova veza s djevicom M!lrijom, koja se često ističe kao jedini dogmatski sastojak tako rijetko još \J' najstarijim anabaptističkim dokumentima (Ila primjer, kod Corneliusa, Ap~ pend ix svesci II, na cit, mj odštampanih »Bekenntnisse«)., (V, o tome, medu, ostalim, K. Muller, K. G., II, l, str. 330" U osnovi razlike u hristologiji refor:' ITIiranih i Juterana ležali su slični vjerski interesi. 118 On se osobito izražavao u prvobitno strogom izbjegavanju ekskomuniciranih 1 u građanskom ophođenju, - jedna stvar u kojoj su čak j- kalvi· nisti pravili jake koncesije shvatanju da duhovne cenzure načelno ne diraju u građanske odnose. Y.. sljedeći članak . ,,·'Kako se ovo načelo u, na izgled, nevažnim spoIjnjim stvarima kod kvekera ispoljavalo (odbijanje skidanja šešira, klečanja, klanjanja, a isto tako oslovljavanja u množini) - poznato je. Ali je osnovna misao sama po sebi u izvjesnom smislu svojstvena svakoj askezi, koja je stoga, u svojem geilui" nom vidu, uvijek »prema autoritetu neprijateljski raspoložena«. U kalvinizmu se ona ispoljavala u principu da u crkvi ima da vlada samo Hrist. Što se tiče pijetizma, sjetite se samo Spenerova natezanja da titulature biblijski opravda. - Katolička askeza je ovu osobinu, ukoliko crkvene vlasti dolaze u obzir, prekinula zavjetom poslušnosti, j samu poslušnost tumačeći asketski; Ono »izvrtanje« ovog principa u protestantskoj askezi historijska je osnova. OSQbenosti još i današnje demokratije naroda koji su bili pod puritanskim uticajem j njenog r~z!ikovanja od demokratije »Iatinskog duha«. Ona je. ta koja onom »odsustvu respekta« kod Amerikanaca historijski leži u osnovi;' koja - već prema tome - na jednog djeluje odbojno. a na drugog osvježavno~

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

141

dija. Ali ta najstroža opservancija l80 Biblije mje, prema pneurnatičkom karakteru religioznosti, stajala na suviše čvrstim nogama. Ono što je Bog prorocima i apostolima objavio nije bilo sve što je on mogao i htio da objavi. Naprotiv: dalje postojanje riječi, ne kao pisane isprave, nego kao II svakodnevnom životu vjernika djelujuće snage svetog duha, koji neposredno govori onom pojedincu koji hoće da ga sluša bilo je kao što je to već Schneckenfeld protiv Lutera, a kasnije Fox protiv prezbiterijanaca naučavao - po svjedočanstvu praz ajednice jedino obilježje prave crkve. Iz ove misli trajnog objavljivanja proizišio je poznato, kasnije kod kvekera konsekventno razvijano učenje o, u posljednjoj instanciji, odlučnom značaju unutarnjeg svjedočanstva duha u razumu i savjesti. Time nije bila uklonjena važnost, nego samodrštvo Biblije," i time je, istovremeno, bio pripremljen razvitak koji je sa svim ostacima crkvenog učenja o spasenju, konačno, a kod kvekera i s krštenjem i pričešću, radikalno raskrstio. 181 Anabaptističke denominacije su izvršile, pored predestinijanaca, prije svega, strogih kalvinista, najradikalnije obezvređenje svih sakramenata, kao sredstava spasenja, i tako sproveJe vjersko »raščaravanje« svijeta do njegovih krajnjih konsekvencija. Samo »unutarnje svjetlo« trajnog objavljivanja osposobljavalo je uopće za pravo razumijevanje i biblijskih objava božjih. lsl Njegovo se djelovanje, s druge strane; barem po učenju ... Ona se dakako, kod anabaptlsta s početka, uglavnom, samo odnosila na Novi z~vjet, ne na isti način na Stari zavjet. Specijalno Propovijed na gori uživala je, kao specifičan socijalno-etički program, kod svih denominacija specifično poštovanje. ,., Već je Schwen·ckfeld spoljnje obavljanje sakramenta smatrao adijaforom, dok su se »general baptists« i menoniti striktno držali krštenja i pričesti, a menonit! k tome i pranja nogu. Ali je vrlo jako bilo obezvređivanje. može se čak za sve, s izuzetkom pričesti, upravo reći: - sumnjičenje sakramenata kod pristalica predestinacije V sljedeći članak . • 81 za ovo su se anabaptističke denominacij"e, specijalno kvekeri (B~r­ clay Apology for the true Christian Divinity, 4. izd., London, 1707 . - stavlJeno ~i na raspoloženje ljubaznošću E~ Bernstein~), pozivale na ~a~.yinov~ izjavu u Instit. Ch~~t. Theol. 1111 2, gd~e se, ~ stvari! nalaz~ nepreYldlllvepn: bližnosti anabaptlstlčkom učenju A l stanje razlikovanje dlgmteta »~lječJ božje« - kao onoga što je Bog ~atrijarsif!1a. prorocima .~~~~~tolim.a objavio _ i »Svetog pisma« kao onoga sto su om od Boga zabIbezIll, dodmvalo se,

142

MAX WEBER:

kvekera, koji su ovdje povukli potpunu konsekvenciju, mog:.' lo da protegne i na ljude koji biblijski oblik objave nikada ni~ su poznavali. Stav: »extra ecclesiam nulla salus« važio je za ovu nevidljivu crkvu duhom prosvijećenih. Bez unutarnjeg: svjetla ostajao je prirodni, prirodnim razumom vodenP83 ča".:; jek čisto kreaturaIno biće, čiju su udaljenost od Boga ana.;; baptisti, a i kvekeri, osjećali još oštrije nego kalvin izam. Pre~. porod, s druge strane, koji duh ako se u njega uzdamo i ako mu se duboko predamo stvara - moie, jer je ~ogom prouzro;; kovan, da dovede do jednog stanja tako potpune prevladao. bez ikakva povijesnog konteksta, ali duhovno, sa shvatanjem, anabaptistao suštini objavljenja. Mehaničko učenje o inspiraCiji, a time striktna bibIiokra;; tija kodkalvinista, bilo je isto tako tek proizvod jednog u toku 16. stoljeća nastalog razvitka u jednom pravcu, kao što je učenje o »unutamjem svjetlu« u učenju kvekera, zasnovanom na anabaptističkom temelju, rezultat razvitka u upravo suprotnom toku. Oštro podvajanje bilo je ovdje djelimice i poslje" diCa konstantnog raspravljanja. 18> Ovo je-bilo oštro naglašavano protiv tendencija socinIJanaca. »Prirodni« razum ne zna ama baš ništa o Bogu (Barclay na cit. mj., str. l 02). Ti. me je mjesto koje. inače, »lex naturae« zauzima bilo opet pomjereno. Principijelno nije moglo biti nikakvih »generalrules« (»općih pravila« - prev. N. M.), nikakva moralnog kodeksa. jer je ))poziv«, koji svako ima i koji je za. sV!lkoga individualan poziv, njemu Bog krpz savJest pokazao. Ne )dobro« u uopćavajućem pojmu »prirodnog« razuma -. nego božju volju mi treba davršimo, kakva nam je u novom savezu u srca upisana i kakva se u savjesti ispoljava (Barclay, str. 73,76). Ovaj - iz pojačane suprotnosti božjeg l kreaturainog proizlazeći. - iraci'onalitet morala izražava se u ovim, za kvekersku etiku osnovnim rečenicama: »... what a man does contrary to his faith, though his faith may be wrong, is no ways acceptable to God... though the thing might have been lawful to another« (»)što neko učini suprotno svojoj vjeri, makar njegova vjera bila pogrešna, nije prihvatljivo Bogu .•. makar da je ta stvar bila za drugoga ispravna« - prev. N. M.). (BarClay, str. 487). On se. naravno, u praksi nije mogao održati. ))Moral and perpetual statutes ac:knowvledged by all Christians« (»Moralni i vječni zakoni priznati od svih hrišćana« - prev. N. M.) su, na primjer, kod Barclaya, štaviše, prepreka toJeranciji. Savremenici su, u stvari. osjećali da je njihova etika - s nekim osobenostima - ista kao i etika reformiranih pijetista. »)Sve što je dobro u crkvi sumnjiči se kao kvekerstvo«. ističe Spener ponovno. Spener bi, stoga. mogao da kvekerima na takvom glasu zavidi. Cas. Theol. III, 6, l, dist. 2 (br. 64). Odbijanje zakletve zbog jedne riječi u Svetom pismu već pokazuje kako je malo odmakla stvarna emancipacija od riječi Svetog pisma. Socijalno-etič~· kim značajem rečenice, koju mnogi kvekeri smatraju suštinom čitave hrišćanske etike, rečenice: »Cinite drugima što hoćete da oni vama čine!« - nećemo se ovdje baviti.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

143

nos~i v~as~i grijeha l84 ~a .reciđi,,:.~ ili gubitak ~~anja milost} fak-

tičkI

bivaJu nemogućI, lako mje, kao kaSnije umetodlzmu, postizanje tog stanja važilo kao pravilo, nego je, naprotiv, stepen savršenstva pojedinca važio kao nešto što je pod'Vrgnuto razvitku. Ali su sva anabaptistička bratstva htjela da ,budu »čiste« zajednice u smislu besprijekomog života svojih članova. Unutarnje odvajanje od svijeta i njegovih interesa, i bezuslovno potčinjavanje vlasti Gospoda Boga, koji nam u savjesti govori, bio je i jedini nesumnjiv znak stvarnog preporoda, a tome odgovarajući život, dakle, stvar potrebna za spasenje. On se nije mogao zaslužiti, nego je bio dar božje milosti ali se samo onaj ko živi po svojoj savjesti mogao' smatrati J>~eporođenim. )} Dobra dje~a« su U to~ smis!u bila »causa sine qua non« (»stvar bez kOJe se ne' moze, nuznost« - prev. N. M.). Vidi se da su ovi posljednji nizovi Barclayevih misli kojih smo se držali ipak jednaki reformiranom učenju i da su, sigurno, bili razvijeni još pod uticajem kalvinističke askeze, koju su anabaptističke sekte zatekle 1.1 Engleskoj i Nizozemskoj i čije je ozbiljno i duboko usvajanje G. Fox čitavo prvo vrijeme svoje misijske djelatnosti propovijedao. " Međutim, psihološki, - jer je predestinacija bila odbačena - specifično metodski karakter anabaptističkog morala za.snlvao se, prije svega, na misli »čekanja« na djelovanje duha koja još i danas kvekerskom »meeting« (»skupu« ....: prev; N. M.) utiskuje svoj karakter ikoju je Barclay lijepo,analizirao; svrha ovog ćutljivog čekanja: je savlađivanje nagonskog i iracionalnog, strasti i subjektivnosti »prirodnog« čovjeka; on treba da ćuti da bi u svojoj duši stvorio onu duboku tišinu u kojoj samo Bog može da dođe do riječi. Svakako da je djelovanje ovog })čekanja~< moglo da pređe u histerična stanj~, propovijedanje i, sve dok su postojale eshatološke nade~ pod izvjesnim okolnostima čak i u provalu zanesenog hilijazma, kao što je to moguće kod svih slično zasnovanih -yrsta pobož... Nužnost prihvatanja ove mogućnosti obrazlaže Barclay time što bez nje ))there should never be a place known by the Saints wherein they might be free of doubting and despair, which... is most absurd« (»tu ne bi bilo mjesta poznatog svecima gdje bi oni bili slobodni od sumnje i očajanja, što je vrlo apsurdno« - prev. N. M.). Vidi se da certitudo salutis zavisi od tO~ ga. Tako Barclay na cit.. mj., str. 20.

MAX WEBEl{;l;)

144

,..

nosti i kao što je to kod onog u Minsteru uništenog pravci,i stvarno i nastupilo. Ali s ulaženjem anabaptizma u normalan" svjetovni profesionalni život misao da Bog govori samo 00:..;, dje gdje kreatura ćuti - značila je očevidno odgajanje za nlii-' no prosuđivanje svojih postupaka i njihovu orijentaciju na: pažljivo individualno ispitivanje savjesti. 18s Ovaj mirni, trež~:. veni, istaknuto savjesni karakter usvojila je i životna praks~ kasnijih anabaptističkih zajednica, a u sasvim specifično} mjeri i životna praksa kvekera,. Radikalno raščaravanje svij~~: ta nije iznutra dopuštalo nikakav drugi put, osim pUt'a svje/ tovne askeze. Za zajednice koje s političkim vlastima i njiho< vim radom nisu htjele da imaju nikakve veze iz toga je i spolj-no proizlazilo unošenje ovih asketskih vrlina u pozivni rack Dok su vođe najstarijeg anabaptističkog pukret~ u svojoj otll~ đenosti od svijeta bili bezobzirno radikalni, već u prvoj generaciji nije svima kao dokaz preporođenja bio bezuslovno pq~ treban striktno apostolski način života. Već su toj generaciji pripadali imućni građanski elementi, i već se prije Menoa;: koji je stajao posve na tlu svjetovne pozivne vrline i poretka: privatne svojine, ozbiljna mora,Ina strogost anabaptista bila praktički okrenula l86 tom koritu koje je iskopala reformirana etika, jer je uprave razvitak prema vansvjetovnom kaluđer:, skom obliku askeze od Lutera, za kojim su u tome pošli i artabaptisti, bio isključen kao nebiblijski i licemjeran. Ipakse - ne uzimajući u obzir polukomunističkezajednice ranog vremena, o kojima ovdje nećemo raspravljati - ne samo d~ danas jedna anabaptistička sekta - takozvani »gnjurači« (dompelaers. dunckards)- - držala odbacivanja obrazovanja) svakog posjeda koji prelazi neophodnost za održanje života

I.' I daije, dakle, postoji razlika u tonu Izmedu kalVInističke i kveker~' ske racionalizacije života. Ah kada Baxter ovu misao formulira tako da' »duh« kod kvekera djeluje na dušu kao kakav kadaver, dok je (karakteristič~ no formulirano) reformirano načelo: »reason and spirit are conjunct prin~ ciples« (»razum i duša su povezani principi« - prev. N. M. - Christ. Dir., II; str. 70), to ovakva suprotnost za njegovo vrijeme nije, praktično, više važiJa~ ,. V. veoma savjsne 'Cramerove članke »Menno« i »Mennoniten«1l R. E. f. Pr. th. u. K., specijalno str 604.. Koliko su ovi članci dobri tolikoj': manje pronicljiv i djelimice direktno netačan člana~ »Baptisten« (na istom' mjestu). Njegov autor, na primjer, ne poznaje za poviJesrbaptizma neophodne »Publications of the Hanserd Knollys Society« .. 18&

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

145

nego, na primjer, i kod Barch,lya vjernost pozivu nije shvatana na kalvinistički niti samo na luteranski, nego prije na tomistički način, kao »naturali ratione« neizbježiva konsekvencija isprepletenosti vjernika usvijetu. 181 Ako je u tim shvatanjima ležalo slabljenje kalvinističke koncepcije poziva kao u mnogim izjavama Spenera i njemačkih pijetista, to se, s dru:ge strane, intenzitet ekonomskog pozivnog interesa kod anabaptističkih sekta, usljed raznih momenata, bitno pojačao. S jedne strane ~bog - prvobitno usljed povlačenja od svijeta smatranog vjerskom dužnošću - odbijanja d~avnih služba koje je, i pošto je bilo napušteno kao princip, pr~ktički i dalje postojalo, barem kod menonita i kvekera, usljed striktno g odbacivanja upotrebe oružja i zakletve, što je dovodilo do diskvalifikacije za javne službe. S njim je ruku pod ruku II svim anabaptističkim denominacijama neodoljivo neprijateljstvo pr ~ma svakoj vrsti aristokratskog stila života, što je djelimice, kao kod kalvinista, bilo posljedica zabrane obožavanja kreatura, a djelimice, opet; isto tako konsekvencija onih nepolitič­ kih ili, upravo, antipolitičkih načela. Time je čitava trezvena i savjesna metodika anabaptističkog načina života bila gurnuta na put ne političkog profesionalnog života. pri tome je ogromna važnost koju je anabaptističko učenje o spasenju polagalo na kontrolu putem savjesti, kao individualnog objavljivanja Boga, njenoIL. držanju u profesionalnom životu utisnula jedan karakter čiji ćemo veliki značaj za razvitak važnih strana kapitalističkog duha tek dalje pobliže upoznati, a i onda samo utoliko ul~oliko je to ovdje bez pretresanja cjelokupne političke i socijalne etike protestantsJce askeze uopće mo101 Tako Barclay, na cit. mj . str. 104, izlaže da su Jelo, piće i privređi­ vanje natural, a ne spiritual acts (prirodne, a ne duhovne radnje - prev. N. M.) koje se i bez specijalnog božjeg poziva mogu da vrle, - To izlaganje jc. odgovor na (karakterističan) prigovor da čovjek, ako, kako kvekeri naučava­ ju, bez specijalnog »motion of the spirit« (»duševDog podsticaja« - prev. N. M.) ne smije da se.noli Bogu, ne bi ni bez takvog specijalnog božjeg podsticaja smio da ore. - Da se i u modernim rezolucijama kvekers1dh sinoda nalazi savjet: da se č~vjek! pošto je: stekao dovoljal,.l. iJ.l1etak, powčeiz privr~­ nog života kako bl u mnu od SVjetske buke sav ZIVIO za carstvo bOŽJe, to Je, naravno, takoder karakteristično, iako se takve misli ponekad nalaze, sigurno, i u drugim denominacijama, pa i U kalvinističkoj. U ovome dolazi do izražaja i to da je prihvatanje građanske profesionalne etike od strane njihovih nosilaca unutarsvjetovni zaokret jedne prvobitno osamljeničke askeze.

fl) -

PRO!'tSr.o\-... ni ....-\ I:TIIi.A I Dl H KAPITALIZMA

146

MAX WEBER.

guće. Mi ćemo onda - da ovo barem anticipiramo - vidjetf da se specifičan oblik koji je ona svjetovna askeza kod ana. . baptista, specijalno kod kvekera,188 poprimila već po sudu 17.. vijeka ispoljio u praktičnom potvrdenju onog važnog princi~. pa kapitalističke »etike« koji obično formuliraju u smislu »honesty is the best pOliC,y«189 (»poštenje je najbolja politj~ ka« - prev. N. M.) i koji je u ranije citiranom FrankJinovom. traktatu našao svoju klasičnu potvrdu. Nasuprot tome, mi če,. mo djelovanje kalvinizma pretpostavljati više u pravcu razbuktavanja privatnoprivredne energije sticanja: jer je, uprkos svoj formalnoj legalnosti »sveca«, važila dosta često, uglav. . nom, i za kalviniste· Geteova rečenica: »Onaj ko radi uvijek je besavjestan, savjest ima samo onaj ko posmatra«.190 . O jednom daljem važnom elementu, koji je intenzitetu unutar svjetovne askeze anabaptističkih denominacija bio 04 koristi, može se isto tako II njegovu punom značenju rasprav.;; ljati samo u drugom kontekstu. Pa ipak, da i o tome, istovremeno za opravdanje ovdje izabranog toka prikazivanja~ unaprijed postavimo nekoliko napomena. Ovdje sasvim namjerno nismo zasada pošli od objektivnih socijalnih ustano. . va staroprotestantskih crkava i njihovih etičkih uticaja, naro.,. čito ne od tako važne crkvene stege, nego od djelovanja koja je subjektivno usvajanje asketske religioznosti od strane pojeI •• Ovdje još jednom naročito ukazujemo na izvrsna izlaganja E, Bernsteina na cit. mj. Na Kauckijev vrlo shematičan prikaz anabaptističkog pokreta i njegovu teoriju »krivovjemičkog komunizma« uopće (u prvom svesku istog djela) osvmućemo se drugom jednom prilikom. I •• Veblen (Cikago) u svojoj podsticajnoj knjizi: »Theory of business enterprise mišljenja je da je taparo)a jedino »ranokapitallstička«. Samo što je uvijek bilo privrednih »nadljudi« koji, kao današnji ))captains of industry« ())krupni industrijalci« - prev. N. M,,) stoje s one strane dobra i zla, a u širokom donjem sloju kapitalističkog držanja još i danas važi to načelo. 'o. In civil actions it is good to be as the many. in religious, to be as the best (U građanskom djelovanju je dobro biti kao većina. a u vjerskom kao najbolji - prev.N. M.) ~ kaže. na primjer, Th. Adams (Works of the Pur. Div., str. 138). - To, istina, zvuči nešto daH:kosežnije nego što je mišljeno. Znači da je puritansko poštenje formalistička legalnost, isto tako kao što je ispravnost ili ))U'prightness«, koju bivši puritanski narodi rado ističu kao na"; cionainu vrlinu, neAto specifično drugo, formalistički i refleksivno prekrojeno prema njemačkom »poštettju«. Dobre su napomene o tome jednog pe dllgoga u ))Preuss, Jahrb.«. sv. 112 (1903), str. 226. Formalizam puritanske etike je~ sa svoje strane. potpuno adekvatna forma vezanja za zakon.

_pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

147

dinca bilo podesno da u načinu života izazove. Ovo ne samo . zato što se o ovoj strani stvari dosada vodilo mnogo manje računa. Nego i zato što djelovanje crkvene stege nije uvijek bilo u istom pravcu. Crkveno-policijska kontrola nad životom pojedinca, koja je u oblastima kalvinističkihdržavnih crkava bila tjerana skoro do same ivice inkvizicije, mogla je, naprotiv, da djeluje upravo protiv oslobađanja individualnih snaga, koje je bilo uslovljeno asketskom težnjom za me~~d­ skim usvajanjem spasenja, i to je ona, pod izvjesnim okolnostima, stvarno i činila. I kao što je merkantilističko uređenje -(Reglementierung) države moglo, doduše, da diže industrije, a ne, barem samo po sepi, kapitalistički »duh« - koji je ono, naprotiv, kada bi poprimalo policijsko-autoritarni karakter, često direktno paralizovalo, - tako je isto to djelovanje moglo đa proiziđe i iz crkvenog uređenja (Reglementierung) askeze ako se ono suviše i pretežno policijski razvijalo: onda bi ono iznuđivalo izvjesno spoljne dtžanje, ali bi, pod određe­ nim okolnostima, paralizovalo subjektivne impulse za metodski način života. Svako raspravljanje u ovoj stvari 1!!1 mora da uzme u obzir veliku razliku koja je postojala između djelovanja autoritarne moralne policije državnih crkava i djelovanja moralne policije sekta, zasnovanog na dobrovoljnom podvrgavanju. To što je anabaptistički pokret u svim svojim denominacijama načelno stvarao »sekte«, a ne »crkve«, dobro je, svakako, dolazilo intenzitetu njihove askeze, isto tako kao što je to - u različito jakoj mjeri - bio slučaj i kođonih kalvinističkih, pijetističkih i metodističkih zajednica koje su faktički bile stjerane na put vo}untarističkog stvaranja zajedrtice. 19Z Mi sada ima da pratimo puritansku ideju poziva u njenom djelovanju na privredni život, pošto je prethodna skica pokušala da razvije njenu religioznu zasnovanost. Pri svim odstupanjima u pojedinostima, i pri svoj razlici u naglasku koji kod raznih asketskih vjerskih zajednica leži na za nas odlučujućim stanovištima, pokazalo se da ova posljednja postoNešto o tome u sljedećoj raspravi. Ovdje leži razlog za penetrantno ekonomsko djelovanje asketskoprotestantskih. a ne katoličkih, minoriteta.. 191

192

MAX WE8~o~

148

j~njei~k kod sviju njih ! CI;' djeluju.'~ Ali je z.a naAe posmJ bIl,? - da to .syiffi sta~!10 odlučuJuce

:eka~lt~hramo

ko~

denommaclJa povremeno shvatanje rehglOznog »stanJairi.l'~~ losti« upravo kao jednog stanja (st~~us) koje č~vj~ka O~V~j~~ od prokletstva kreaturaInog, od »svIJeta«,194 ahč1je posJedaJ: vanje - ma kako da je ono po dogmatici odnosnih denomina~; cija bilo postignuto -nije moglo biti garantovano ni biloko~~ jim magijsko-sakramentalnim sredstvima niti rasterećenjem,;u. ispovijedi, niti, pak, pojedinim pobožnim djelima, negosani t potvrdenjem u jednom specifičnom, od životnog stila»pn;' rodnog« čovjeka jasno drukčijem životu. Iz toga je ia pojel; dinca proizlazila pobuda za metodsku kontrolu njegova: sta.' nja milosti u načinu života, a time za njegovo asketsko prožK manje. Ali je taj asketski životni stil značio upravo kao šio' smo vidjeli, na božju volju orijentirano, racionalno uobliče~; nje čitava života. lova askeza nije više bila opus superrogatl~ onis (djelo viška zaslužnosti - prev. N. M.), nego djelo k6j~ se tražilo od svakog ko je htio da obezbijedi svoje spasenje~ Onaj vjerom traženi, od »prirodnog« života različiti, zasebIli; život svetih nije se više odvijao - to je odlučujuća stvar - v~n svijeta, u monaškim zajednicama, nego unutar svijeta i njego. . vih uredaba. Ova racionalizacija načina života unutar svijeta s obzirom na onaj svijet bila je posljedica pozivne koncepcije asketskog protestantizma. ";- :.: Hrišćanska askeza, u početku bježeći iz svijeta u osam; ljenost, bila je već svijetom iz manastira, time što ga se odrekS' la, duhovno zavladala. Ali je ona, uglavnom, svjetovnom SV~~ kodnevnom životu ostavila svoj prirodno bezazlen karakter: Sada je ona stupila na trg života, zatvorila za sobom kapiju manastira i preduzela da svojom metodikom prožme uprav,o,: taj svjetovni svakodnevni život i da ga preuredi u racional~n

o

.;

lU Što je različitost dogmatske fundamentacije s uklapanjem odluČu~ interesa za »potvrdenje« bila spojiva, to ima svoj krajnji razlog; koji ovdje jal nije za raspravljanje, u vjerskopovijesnoj osobenosti hriščanstv:a.

jućeg

uopće.;

"O »Since God hath gathered us to be a people« (»Otkako nas je Bog skupio da budemo jedan narod« - prev. N. M.)... kaže, na primjer, i Barclay na cit. mj.• str.,357, a ja sam sam još slušaojednu kvekersku propovijed II Haverford Collegeu koja je jako naglašavala interpretaciju »salnts« = sepa.~ rati (»sveti« .... odvojeni - prev. N. M . ) . : ; ' ; ,

,pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

149

. život u svijetu, pa ipak ne od ovog svijeta niti za ovaj svijet. S kojim rezultatom, to će naša dalja izlaganja pokušati da po. kažu.

2. Da bi se progledale veze osnovnih religioznih predstava asketskog protestantizma s maksimama ekonomskog svakodnevnog života, potrebno je, prije svega, uzeti u razmatranje one teološke spise na kojima se može vidjeti da su se razvili iz dušobrižničke prakse. Jer u jednom vremenu kada je onaj svijet bio sve, u kojemu je od pripuštanja pričesti zavisio socijalni položaj jednog hrišćanina, kada je svećenik kroz dušobrižništvo, crkvenu stegu i propovijed vršio jedan uticaj o kojemu - kao što to svaki pogled u skupljene »consilia«, »casus nonscientiae« (»savjete«; »slučajeve neznanja« prev. N. M.) itd. pokazuje - mi moderni ljudi prosto ne možemo više da stvorimo sebi nikakvu predstavu, - u toj praksi istaknute religiozne sile su bile stvaraoci »narodnog karaktera«. Mi za pretresanje ovog odsjeka, nasuprot kasnijim pretresanjima, možemo asketski protestantizam da tretiramo kao kakvu skupnu masu. Ali kako iz kalvinizma razvijeni engleski puritanizam pruža najkonsekventniju fundamentaciju id~je poziva, stavimo, shodno našem principu u središte jednog od njegovih predstavnika. Richard Baxter se, među tolikim drugim literarnim predstavmclma puritanske etike, ističe svojim eminentno praktičnim i ironičnim stavom, a istovremeno i općim priznanjem na koje nailaze njegovi jednako ponovno izdavani i prevodeni radovi. Prezbiterijanac i apologet vestminsterskog sinoda, a k tome - kao toliki najbolji duhavi tog vremena - dogmatski postupno izrastajući iz visokog kalvinizma, u duši protivnik Kronwelove uzurpacije, jer je stran svakoj revoluciji, sektaštvu i, osobito, fanatičnoj revnjivosti »svetaca«, ali od velike širokogrudosti prema spoljnjim osobenostima i objektivan prema protivniku, on je svoje polje rada tražio poglavito u pravcu praktičnog unapređivanja vjersko-moralnog života, pa se - kao jedan od najuspješnijib dušobrižnika koje povijest poznaje - u službi ovog rada stav-

150

ljao n~ .~aspoloženjel vl.adi parlan;t.enta, k~o i Kromvelu Lres~ ta'!racIJl. dok p0c;i posl1ed~Jom .nIJe -: vec pred )~ B~rtolomej~ skIm danom« - IZ sluzbe IstUPIO. Njegov »Chnstlan Dire~ tory« je najobimniji kompendijum puritanske moralteologij~ i pri tome svuda orijentiran na praktična iskustva njegove du~ šobrižničke službe. - Kao reprezentanta njemačkog pijetii~ ma, donosićemol uporedno Spenerove »Theologische BedeJf;. ken«, za ~vekerizam Barc::layevu»Apo!ogy« i k tome druge predstavnIke ""»asketske etlke«.3 RadI usted~ na prostoru~ po mogućnosti ispod crte. .. Ako uzmemo u ruke Baxterov »Ewige Ruhe der Hei)i~ gen« i njegov »Christian Directory« ili, također, srOdnef!l~ dove drugih autora,4 toće nam na prvi pogled u sudovimaq , . .. I V. lijepu karakteristiku kod Dowdena, na cit. mj. - O BaxterOvOjt~ ologiji, pošto se on striktnog vjerovanja u »dvojni dekrct« postupno bio pr(j~· šao, orijentira 'prilično uvod u njegove razne (od Jenkyna) štampane radove u »Works of the Puritan Divines«. - Njegov pokušaj da kombinuje »univer~: sal redemption« (»opće spasenje« - prev.N. M.) i »personal election« (»lič. ni izbor« - prev. N. M.) nije nikoga zad0voljio. Za nas je bitno samo to što' se on ipak i tada držao personal election (ličnog izbora), tj. etički presudnih:' stvari u učenju o predestinaciji. S druge strane, kod njega je važno slabljenje njegova zakonskog shvatanja opravdanja, kao izvjesno približavanje ana:; baptistima. ' . • Isto tako bi mogli biti doneseni Voet i .drugi kontinentalni predstav.; nici unutarsvjetovne askeze. Brentanovo mišljenje da je ovaj razvitak bio sa~ mo »anglosaski« - potpuno je pogrešno. Izbor se zasniva na želji da asketski pokret druge polovine 17. vijeka ne isključivo, ali po mogućnosti neposre<1.: no prije zaokreta u utilitarizam - dođe do riječi .. Od zadatka, inače puna dfa:~~ ži, da životni stil asketskog protestantizma i iz biografske literature očigled:. no predstavimo - osobito kvekersku literaturu, kao kod nas još relativno ne':, poznatu. trebalo bi ovdje iznijeti - morali smo. na žalost, da u okviru OVC;' skiCe odustanemo. . 3 Traktati i propovijedI Th. Adamsa, John Hoewa, Matthew Henryja; J. Janewaya, St Chamocka, Baxtera, Bunyana skupljeni su u 10 svezaka djc•.~ la »Works of the Puritan Divines« (London, 1845-48). u jednom često neklV ko proizvoljnom izboru. Izdanja radova Baileya, Sedwicka, Hoombeeka na.·': vedena su već gore pri prvom c i t i r a n j u : ' • Jer br se iSto tako mogli uzeti spisi Gisberta Voeta, ili rasprave hug4::< notskih sinoda. ili holandska baptistička literatura. Na vrlo nesrećan način; su Sombart i Brentano izvadili iz Baxtera upravo one »cbionitske{( sastav~~j dijelove koje sam ja jako isticao - da bi mi prigovorili nesumnjivu (kapitali§.' tičku) »Z3.0stalost« njegova učcnja. Ali čovjek mora da 1) čitavu ovu literatu~; ru zaista temeljito poznaje da bi se njom pravilno služio; 2) ne smije previd~: jeti da ja upravo nastojim da pokažem kako je, uprkos »antimamonističf

poZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

151

bogatstvu5 i njegovom sticanju pasti II oči naglašavanje upra~ vo ebionitskih elemenata novozavjetnih objava. 6 Bogatstvo kao ~akvo je j~dna ve.I.ika opasnost, ~jegova iskušenja su ne~ prekIdna, teznJa 7 za nJIm ne samo daje, prema dominantnom v

kom« u~t:nju. ipak duh ove asketske religioznosti, isto onako kao u manastirskim gazdinstvima. rodio ekonomski racionalizam. jer je ona nagradivala ono što je odlučno: asketski uslovljene. racionalne podsticaje: Samo je to važno, i upravo to je ipak poenta ovo,a što je ovdje izloženo. . • Isto tako kod Kalvina, koji nije bio apsolutno nikakav ljubitelj građanskog bogatstva (v. žestoke napadaje na Veneciju i Alitverpen Comm. u Jes. Opp. III. 140a, 308a). . . 6 Saints' everlasting rcst, cap. X, XII.. - Upor. Bailey, Praxis pietatis. str. 182. ili, pak. Mathew (Henrya) The worth of the soul. Works of Pur. Div.,. str. 319: Those that are eager in pursuit ofwordly wealth despise their soul, not only because the soul is neglected and the body preferred before it. but because it is employed in these pursuits: Psalm 121.2. (Oni koji su žestoki u težnji za svjetovnim bogatstvom preziru svoju dušu ne samo zato što je pred tim zapostavljena duša, a tijelo pretpostavljeno. nego. zato što ona tim težnjama služi« - prev. N. M.) Ali na istoj strani stoji napomena, koju ćemo kasnije citirati. o grešnosti traćenja vremena svake vrste, a osobito one putem recreatIons. Isto tako, u čitavoj vjerskoj literaturi englesko-holalidskog puritanizma. V., na primjer, Hoombeekovu (na cit. mj. L. XC, 18. i 18) filipiku protiv avaritia (lakomostl- prev. N. M.). (Kod ovog pisca sudjeluju,uos~ talom, sentimentalno-pijetistički uticaji: v. pohvalu bogougodnoj tranquillitas animi (duševnom miru - prev. N. M.) nasuprot sollicitudo (uzbuđenosti, brigama - prev. N. M.) ovog svijeta.) »Bogataš se lako ne spasava«. kaže ..., oslanjajući se na jedno poznato mjtsto u Bibliji - i Bailey (na cit.nij.• str. 182). Imetodistički katekizmi odvraćaju od toga »đa se na zemlji skupljaju blaga«. Kod pijetizma se to savršeno samo od sebe razumije. A ni kod kvekera to nije bilo drukčije. Upor. Barclay na cit. mj.• str. 517:... add therefore beware of such temptation as to use their callings and engine to be richer (... i zato se čuvajte iskušenja kao što je to da se služite svojim pozivima i smišljate da budete bogatiji - prev. N. M.). 1 Ali nije samo bogatstvo nego je i 1iagonska težnJa za dobiti (ili ono što je važilo kao to) isto tako oštro osuđivana. U Nizozemskoj je jUŽD()holandski sinod od 1514. na jedno pitanje izjavio: »lombardante«, iako je taj posao zakonom dopušten. ne treba pripuštati pričesti; provincijalni sinod u Deventeru od 1598. (čl.. 24) protegnuo je to na namještenike »lombardanata«, sinod u Gorichemu od 1606. odredio je oštre i ponižavajuće uslove pod kojima su žene tih »zelenaša« mogle da budu pripuštene pričesti, a raspravljalo se još 1644. i 1657. da li lombardanti mogu biti pripušteni pričesti (ovo, naročito. naspram Btentana, koji citira svoje katoličke pretke-iako je u cijelom evropsko-azijskom svijetu već hiljadama godina bilo stranaca i bankara), a još je Gisbert VQet (Disp. theoi. IV Alist. 1667. de usuris, str. 665) htio »trapezite« (Lombarđane, Pijemonteze) da isključi iz pričesti. Na hugenotskim sinodima nije bilo drukčije. Ove vrste kapitalističkih slojeva nisu nipošto bile tipični nosioci mišljenja i načina života o kojima se ovdje radi. One isto tako nisu. prema antici i srednjem vijeku, bile ništa novo..

152

MAXWEB~I

značaju carstva božjeg, besmislena nego i moralno sumnjiv~1 Izgleda da je ovdje mnogo oštrije nego kod Kalvina - kojiti:1

bogatstvu svećenika nije vidio nikakvu smetnju za njihoW\i djelatnost, nego je, naprotiv, u njemu gledao sasvim poželjntit: jačanje njihova ugleda, dozvoljavao im da svoju imovinukoi~~ risno ulažu, samo uz izbjegavanje bruke, - askeza usmjeren~-) protiv svakog sticanja vremenskih dobara. Primjere oSude"; težnje za novcem i dobrima iz puritanskih spisa možemo prh~': izvoljno da gomilamo i da ih kQntrastiramo s poznosrednjoy~) jekovnom etičkom literaturom, u tome mnogo ravnodušni~ jom. love sumnje su bile vrlo ozbiljna stvar - treba samo ma~; lo bolje pogledati, pa da se vidi njihov odlučujući etički smI~~: sao i veza. Ono što je stvarno za osudu, to je, naime, odmara~. nje na' posjedu," uživanje u bogatstvu, s njegovom posljedil: com besposličenja i putenosti, cl prije svega, skretanja od te~~: nje za »svetim« životom. I samo zato što ovaj posjed don()sf s~sobom opasnosti ovog odmaranja, on je sumnjiv. Jer »vje~: čiti mir svetih« leži na onom svijetu, ali na zemlji mora čov~, jek, da bi bio siguran u svoje stanje milosti, da »radi djela onoga koji ga je poslao sve dok je dan«. Ne dokolica i uživa} nje, nego samo rad, po nedvosmisleno objavljenoj volji božjoj, služi uvećanju njegove sl~ve.9 Traćenje vremena je, dakle;, prvi i principijelno, najteži od svih grijeha. Vrijeme života je beskrajno kratko i dragocjeno da bi se »utvrdila« vlastita vo~ . kacija. Gubljenje vremena društvenošću, »praznim priča.' • Iscrpno razvijeno u 10. poglavlju »Samts' everlasting rest«; Ko bi u »skloništu« koje mu je Bog dao u posjed htio stalno da se odmara, toga ce, Bog i u ovom životu udariti. Gotovo uvijek je sit mir na stečenom bogatstvu predznak pada. - Kad bismo mi imali sve što bismo na svijetu mogli imati, zar 'bi to veĆ bilo sve čemu smo imali da se nadamo'! Neimanježelja na svije-, tu ne može se postići, jer to po božjoj volji i ne treba da bude.. . 9 Christ.. Dir. , I. str. 375/6: lt is for action that God maintaineth us and our activities: work is moral as well as the natural end of power... 1tis action that God is most served and honoured by.... The public welfare or the good ofmany is to be valued above our own (Zbog radinosti Bog čuva nas i naše djelatnosti: rad je moralni kao i prirodni cilj moči.. Radinošću se najviše služi Bogu i najviše mu se odaje poštovanje .... Javno blagostanje ili dobro većine treba cijeniti više nego naše vlastito - prev. N . M . ). Ovdje se pokazuje začetak zaokreta iz volje božje u čisto utilitaristička gledišta kasnije liberalne teorije. O religioznim vrelima utilitarizma v.dalje u tekstu i već gore na str. 141 napomenu 5.

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

l53

njem«,10 luksuzom," čak i spavanjem dužim nego što je to za zdravlje potrebno12 - najviše 6 do 8 sati - moralno je apsolutno za osudu.1 3 Još se ne kaže kao kod Franklina: »Vrijeme je novac«, ali ta rečenica važi, u neku ruku, uspiritualnom smislu: ono je beskrajno vrijedno, jer je svaki izgubljeni sat rada u službi božje slave oduzet. 14 Bezvrijedna je, stoga, i 10 Zapovijed ćutanja je polazeći od biblijske prijetnje kaznom za »svaku nepotrebnu riječ« ..,. osobito od vremena klinijevaca, potvrdeno asketsko sredstvo odgoja za samokontrolu. ] Baxter opširno i iscrpno govori o grijehu nc:potrebnog govorenja. Karakterološko značenje je cijenio već Sanford, na Cit. mj., str. 90. »Melancholy« i »moroness« (»sjetnost« i»natmUTen05t« - prev, N. M;.) I?uritana~a, koje su savremenici tako duboko osjećali, bile su upravo posljedica prekida bezazlenosti »)status naturalis« (prirodnog stanja - prev. N. M.), a u službi ovih ciljeva stajalo je i strogo zabranjivanje nepromišljenog govora., - Kada Washington Irving(»Bracebridge Hall«~ gl. XXX) razlog tome traži djelimice u »calculating spirit« (»)računskoniduhu« - prev, N. M.) kapitalizma, dj~l,imice, opet, u djelovanju političke slobode, koja vodi do samoodgovornostI, onda na to treba reći da Jeza romanske narode taj efekat i.zosta~ i d!1 su z8: Englesku stvari stajale ovako: l) puritanizam Je osP.OSObIO "sv
154 ....

eventualno, neposredno za osudu dokona kontemplacija.';,,:, najmanju ruku, kad se dešava na račun pozivno g rada. lS Jet~, je ona Bogu manje ugodna nego aktivan rad njegove voljeti~; poZiVU. 16 Osim toga, za nju je tu nedjelja, a, po Baxteru, uVi;/' jek oni koji su u svom pozivu dokoni nemaju ni za Boga v:teC mena kada za to bude trenutak. H ' IS Upor. Baxterova raspravljanja o pozivu na cit. mj., I, str. 108. i d~6' njima sljedeće mjesto: But may I cast off the world that I may only think aC my salvation? - Answer: You may cast off such excess of wordly caresor business as unnecessarily hinder you in spiritual things. But you may not cast off all bodily employment and mental labour in which you may serve tJie common good. Every one as a member of Church or Commonwealth must employ their parts to the utmost for the good of the Church and the Commonwealth. To neglea this and say: I will pray and meditate, is asir your servant should refuse your greatest work and t ye himself to some lesSer, easier pan. And God hath commandeth you some way or other to labour for your daily bread and not to Jive as dronesllf the sweat of others only (Ali; mogu li odbaciti svijet samo da bih mogao rltisliti na spasenje? - Odgovoi:: Možete odbaciti sav višak ovozemaljs1rih briga i posla kojj vas nepotrebne) sprečava u duhovnim stvarima. Ali vi ne možete odbaciti sav lični posao i umni rad u kojemu možete služiti općem dobru. Svako kao član crkve. ili državne z!ljednice mora iskoristiti svoje sposobnosti do krajnje granice za dobro crkve i državne zajednice. To zanemariti i reći: Ja hoću da se molim Bogu i da razmišljam. to je kao kad bi vaš sluga odbio vaš najveći posao i ve.;. zao se za mariji, lakši dio. Bog vam je zapovijedio da na ovaj ili na onaj ila~ čin radite za svoj svagdanji hljeb i da ne živite kilo trutovi samo od znoja, drugih - prev. N. M.). Za to se navodi božja zapovijed Adamu. »U znoju: svog lica« ... i Pavlovo uputstvo: »Ko ne radi, ne treba da jede.« O kv~keri';' ma je bilo odvajkada poznato da su njihovi imućni krugovi svoje sinove bod~ rili na izučavanje zanata (iz etičkih. a ne - kako to Albeni preporuč~je -dz utilitarističkih r a z l o g a ) . , lO> Ovdje leže stvari u kojima pijetizam zbog svojeg osjećajnog karak,. tera zastranjuje. za Spenera je ipak savršeno jasno (v. Theolog. Bedenke]Ji III, str. 445), uprkos tome što on sasvim u luteranska m duhu naglašava daje pozivni rad služba božja - a i to je luteranski -. da nemir pozivnih poslova odvodi od Boga - što je jedna vrlo karakteristična antiteza puritanizmu. n Na cit. mj., str. 242: .» Ifs they are lazy in their callin.gs that can find no time for holy duties (Zato što su lijeni u svojim pozivima, oni ne mogu nači vremena za svete dužnosti - prev. N. M.). Odatle mišljenje da su prven. stveno gradovi - sjedišta građanstva okrenutog racionalnom privređivanju·­ sjedišta asketskih vrlina. Tako J~,axter o svojim tkalci ma u Kidd~rminstRUu svojoj autobiografiji kaže: »And theirconstan~ converse and traffic with London doth much to promote civility and piety among, tradesmen (A njiho~ vo stalno ophođenje i saobraćaj s Londonom čine mnogo da se među zanat~ ; lijskim radnicima unapređuje uglađenost j pijetet - prev. N. M.). (Ekscerpt u w., of the Pur., Div." str XXXVIII), Da bi blizina glavnog grada imala dana vrline djeluje okrepljujuće, to će današnje - barem njemačke - svećenike za-

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

155

Kroz Baxterovo glavno djelo18 se, prema tome, provlači jedno stalno ponavljano, pOI1ekad gotovo strastveno propovijedanje teškog, neprekidnog tjelesnog i duševnog rada. Dva motiva ovdje djeluju zajedno. 19 Rad je, na prvom mjestu, odavno prokušano asketsko sredstvo koje je, kao takvo, u crkvi Zapada, u oštroj suprotnosti ne samo prema Orijentu nego gotovo prema svim kaluderskim pravilima cijelog sVijeta/o - odvajkada bilo cijenjeno. 21 On je, naime, specifično preventivno sredstvo protiv svih onih iskušenja koja puri tanizam obuhvata pojmom »inclean life« (»nečistiživot« - prev. N. M.), - a njihova uloga nije mala. Seksualna askeza u puritanizrnu samo je po stepenu, a ne po osnovnom principu, prepastttL Ah i pljebzam pokazuje slična shvatanja. Tako Sp ener jednom prilikom piše nekom mladom kolegi: »Pokazaće se, u najmanju ruku, da se medu velikim brojem ljudi u gradu, gdje je većina potpuno pokvarena, ipak još nalazi nekoliko dobrih duša na kojima se može postići dobro; dok se u selima, što je za brigu, ponekad jedva nešto čestito može da nade u čitavoj jednoj općini« (Theolog, Bed., J, 66, str. 303). - Seljak je upravo malo kValifikovan za asketski racionalan način života.. Njegova etička glorifikacija je vrlo moderna. U značaj ove i sličnih pojava za pitanje klasne uslovljenosti askeze nećemo se ovdje upuštati. ,. Uzmimo sljedeća mjesta (na cit. mj. str. 336. i d.): »Bewholly taken up in diligent business of your lawful callings when you are not exercised in the more immediate service of God« (»Budite potpuno zauzeti prilježnim poslom u svojim zakonitim pozivima kada ne vršite neodložniju službu božjU« - prev. N. M.), - »Labour hard in your cal1ings« (»Radite valjano u svojim pozivima« - prev. N. M.). - See that you have a calling which will find you employment for all the time which Gods immediate service spareth« (»Gledajte da imate jedan poziv koji će vas zaposliti za čitavo vrijeme koje vam ostavlja neodložna služba božja« - prev. N. M.). lO Da specifično etičko cijenjenje rada i njegova »dostojanstva« hrišćanstvu prvobitno nije bila neobična, pa čak ni svojstvena misao, to je ne· davno opet Harnack oštro naglasio (Mitt . des Ev - Soz. Kongr. 14, izd. 1905, br. 3/4, str. 48).. .&;"\ lO Na čemu se ova važna suprotnost, koja postoji očevidno od uredbe benediktinaca. zasniva - to može pokazati samo jedno mnogo obimnije razmatranje. II Tako i upijetizmu (Sp/(}ler, na clt . mj . , III, str. 429, 430). KarakteristIčno je pijetističko tumačenje - da vjernost pozivu, koja nam je zbog grijeha kao kazna nametnuta, služi umfivlj'avanju vlastite volje. Rad u pozivu je, kao i ljubav prema bližnjemu, dužnost zahvalnosti za milost božju (luteranska predstava!), i stoga nije bogougodno kada se on vrši protiv volje i s neraspoloženjem (na cit. mj., ll, str. 272) . Hrišćanin će se, dakle, »pokazati marljivim u svojem radu kao čedo ovog svijeta((. To, očevidno," zaostaje za puritan· skim shvatanjem.

156

MAX WEBER:

drukčija od kaluđerske i zbog obuhvatanja i bračnog živQta dalekosežnija" Jer je spolni snošaj i u braku dopustiv2.2. samo kao od Boga traženo sredstvo za povećanje njegove slave, sa~ 22 »A sober procreation of children« (»Trezveno rađanje dJece« ~. prev. N. M.) je, po Baxteru. njena svrha. Slično i Spener, međutim s koncesijama grubom luteranskom shvatanju, po kojemu je izbjegavanje ~ inače tiesuzbivljivog - nemorala sporedna svrha. Konkupiscencija je, kao popratna pojava spolnog snošaja, i u braku grešna, i po shvatanju, na primjer, Spenerovom, ona je tek posljedica istočnog grijeha, koji je tako jednu prirodnu i Bogom traženu stvar pretvorio u nešto neiibježno s 'grešnim osjećanJima po~ vezano i time u nešto što je pudendum (čega se valja stidjeti, sramotno prev. N. M.). I po shvatanju nekih pijetističkih pravaca najviš! je oblik hriš-' ćanskog braka onaj u kojemu je sačuvan virginitet, a odmah zatim onaj u kojemu spolni snošaj služi isključivo rađanju djece, i tako dalje, do onih koji še sklapaju iz čisto erotskih iIi čisto spoljnjih razloga i koji, etički posmatrano; važe kao konkubinati. pri tome se na ovim donjim stepenima, iz čisto spolj~ njih razloga) sklopljen brak (jer uvijek potiče iz racionalne promišljenosti) pretpostavlja erotski uslovljenom braku. Hernhuterska teorija i praksa· ne' dolaze ovdje u obzir. Racionalistička filozofija (Chr. Wolf) je preuzela asketsku teoriju u shvatanju da ono što je utvrđeno kao sredstvo za svrhu: konki.h' piscencija i tijenoutoljavanje ne smije da bude svrha samoj sebi. Zaokret u čisto higijenski orijentirani utilitarizam izvršen je već kod Franklina, koji stoji na etičkom stanovištu modernih ljekara, pod »nevlnošću« razumije6g~. rani čenja spolnog snošaja na ono što je zdravstveno poželjno, i koji se,kako je poznato; o tome kako? i teoretski izjasnio. Ćim ove stvari uopće postanu predmet čisto racionalnih rasuđivanja, ovaj razvitak je već svuda nastupio;, Puritanski i higijenski seksualni racionalista idu vrlo različitim putevima; sa~ mo što »se oni ovdje odmah razumiju«: u jednom predavanju motiviraoje:. neki revnosni predstavnik »higijenske prostitucije« - radilo se o osnivanju bordela i njihova uredenja ... moralnu prihvatljivost »vanbraČDog spolnog snošaja« (smatranog higijenski korisnim) pozivajući se na svoje pjesničko preobraženje pomoću Fausta i Gretice., Tretiranje Gretice kao prostitutke i izjednačivanje silne vladavine ljudskih strasti sa spolnim snošajem radi' zdravlja, - i jedno i drugo potpuno odgovara puritanskom stanovištu isto tac:. ko kao, na primjer, od istaknutih ljekara ponekad zastupano, čisto stručno shvatanje da jedno pitanje koje zadire u najsuptilnije lične i kulturne proble~: me, kao što je pitanje seksualne apstinencije, spada »isklju:čivo« pred forum· ljekara (kao stručnjaka): kod puritanaca je »stničnjak« moralistički, a ovdje'; higijenski teoretičar, prema tome je princip »kompetencije« za rješavanje' tog pitanja, koji nas lako podsjeća na banauzijski - naravno, s obrnutim predznakom - isti. Ali je moćni idealizam puritanskog shvatanja, sa svim.' svojim prenemaganjima, mogao, i sa rasnokonzervativnih stanovišta i čisto'" »higijenski« posmatrano, da pokaže pozitivne rezultate, dok moderna seksu~ alna higijena, zbog neizbježnog za nju apela na »bespredrasudnost«, dospio"~ jeva u opasnost da buretu u koje pretače istovremeno izbije dno. - Kakaje pri onom raciom~!nom tumačenju spolnih snošaja kod naroda koji su bili,: pod puritanskim uticajem konačno ipak nastala profinjenost i duhovno-etio< ko prožimanje bračnih odnosa i onaj vrhunac' bračnog viteštva - u suproti'

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

157

obrazno sa zapovijedi: »Budite plodni i množite se!« Kao protiv religioznih sumnji i skrupuloznog samomučenja tako se i protiv svih seksualnih iskušenja propisuje - pored umjerene dijete, biljne hrane i hladnih kupki - »Radi žestoko u svojem pozivu! «Z3 Ali je rad, osim toga, i prije svega, od Boga propisana samosvrha života uopće. Z4 Pavli nska rečenica: »Ko ne radi, ne treba da jede« važi bezuslovno i za svakoga. 2s Neimanje volje za rad je simptom nedostajućeg stanja milosti!6 Ovdje se jasno pokazuje odstupanje od srednovjekovnog držanja. I Toma Akvinski je onu rečenicu interpretirao. Po njemu Z7 je rad samo naturali ratione (prirodnim zakonom - prev. N. M.) nužan za održanje života pojedinca i društvene cjeline. Gdje ova svrha otpada, prestaje i važenje tOg propisa. On pogađa samo vrstu, a ne svakog pojedinca. Ko bez rada može da živi od svog posjeda, na toga se on ne odnosi, a isto tako kontemplacija kao duhovni oblik djelovanja II carstvu božjem stoji, naravno, nad tom zapovijedi u njenom bukvaInom tumačenju. Uz to je za popularnu teologiju najvinosti s patrijarhalnom maglom koja još postoji kod nas sve do krugova duhovne aristokratije u vrlo osjetnim zaostacima - to, naravno, nećemo ovdje ispitivati. (Anabaptistički uticaji su saučestvovah i u »emancipaciji« žena; zaštita slobode savjesti žene i proširenje misli ))općeg svećenstva« i na nju i ovdje su bile prve breše u patrijarhalizmu.) u Kod Baxtera se uvijek ponavlja. Bibhjska osnova je redovito ili ona koju poznajemo još od Franklina (Solomunove priče, 22, 29) ili slava rada II Solomunovim pričama, 31, 16. Upor. na cit. mj., str. 382, str. 377, itd . •• Ćak i Zinzendorf ponekad kaže: ))ćovjek ne radi samo zato da bi živio, nego živi rada radi, i ako nema ništa više da radi, onda on pati ili zamre« (Plitt, l, str. 428) . • s I jedan simbol mormona (po citatima) završava se riječima: »)Ali jedan trom i lijen čovjek ne može biti hrišćanin niti može biti spasen. On je odreden da bude ubijen i izbačen iz košnice.« Medutim, ovdje je pretežno grandiozna disciplina, koja se drži sredine izmedu manastira i manufakture, stavila pojedince pred izbor: rad ili izbacivanje i - povezana, dakako, s vjerskim entuzijazmom, i samo njime omogućena - pokazala čudestvene ekonomske rezultate ove sekte . •• Ono stoga, na cit. mj. I. str. 380, biva II svojim simptomima brižljivo analizirano . ~ ))Sloth« ()Tromost{( - prev. N. M.) i »idleness« ())lijenost« prev. N . M) su tako eminentni grijesi zato što imaju stalan karakter. Baxter ih smatra upravo »)faZaraČlma stanja milosti« (na cit. mj., I, str. 279/80). Oni su upravo antiteza metodičnog života . ., v. gore str. 56, napomenu 5.

158

MAXWEBEj(

ši oblik kaluderske produktivnosti bio u povećavanju blaga

crkve (»thesaurus ecclesiae«) molitvom i službom božjom:' AJi kod Baxtera ova izbjegavanja etičke radne dužnosti, raZ.., umljivo, ne samo da otpadaju nego on i stalno ističe r:iačelo da ni bogatstvo ne oslobada28 onog bezuslovnog propisa. Ni imućan čovjek ne treba da jede ako ne radi, jer iako njemu za pokriće njegovih potreba nije rad potreban, to ipak postoji. božja iapovijed koju on ima da sluša isto tako kao i siro., mah. z"·ler božja providnost drži za svakoga bez razlike ~ pn~, pravnosti jedan poziv (calling) koji on ima da prizna i u kdje.~ mu ima da radi, a ovaj poziv nije, kao u luteranstvu/o božja volja kvjoj onima da se pokorava i da se njom zadovolji, nego božja zapovijed pojedincu da radi u njegovu slavu. Ova n~ iz~le~ la.ka nija~sa imala ~e dal~k()sežne psiho~ošk~ p'oslje~ dIce l bIla Je u veZI s produzavanjem onog provldenc1jaJnog tumačenja ekonomskog kosmosa koje je već skolastici bilo dobro poznato. '.' Fenomen podjele rada i profesinalne organizacije druŠtva shvatao je, kao i drugi, već Toma Akvinski - na kojega se 1. Baxter na cit. mj., l, str. 108. i. d. Padaju u oči naročito sljedeća: mjesta: Question: But will not wealth excuse us? - Answer: lt may excuse, you from some sordidsort of work, by making you more serviceable to anot~ her, but you are no more ~xcused from serv:ice of work..• then the pOQrest. man.... (Pitanje: Ali, zar nas bpgatstvo neće opravdati? - Odgovor: To vas može opravdati za kakvu prljavu vrstu posla time što ćete biti korisniji drugome, ali ne možete biti oprošteni rada više ... nego najsiromašniji čovjek... ..;. prev. N. M.). K tome na cit. mj., l, str" 376: Though they (bogataši) have no outward want to urge them, they have as great a necessity to obey God ... God had strictly commandeth it (rad) to all (Iako oni nemaju spoljnu potre"bu koja bi ih tjerala, oni imaju tako veliku nuždu da se pokoravaju Bogu; .. Bog je to strogo zapovjedio svima - prev. N. M ..). V. napomenu l, str. J05/6~

z• • 5to tako Spener (na cit. mj., III, 338, 425), koji je iz tog razloga na" sklonost čovjeka da prije vremena ode u penziju pobijao kao moraillo sumnjivu i - u odbrani svojeg prigovora protiv zakonitosti uzimanja kamata: da uživanje kamata vodi do lijenosti - naglašavao da je onaj ko može da živi od svojih kamata ipak po božjoj zapovijedi obavezan da radi. ročite)

3. Uključivši pijetizam, Spener uvijek kada se radi o pitanju promjene poziva operira time da je, pošto je čovjek već jednom uzeo odredeni poziv, ostajanje u qjemu i mirenje s njim dužnnt poslušnosti prema božjoj providnosti.

;(pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

159

_opet najzgodnije n~~ovezuj~mo kao. di~ek~nu e~anac1ju božansk!l~ plan~ sVIJeta. ~h uvrs~avanJe ljudI II ta] kosmos roizlaZI IZ causls naturahbus (prtrodmh razloga - prev. N. i slučajno je (»contingent«, prema sko1astičkoj jezičkoj . upotrebi). Za Lutera je, kako smo vidjeli, uvrštavanje ]judi u date staleže i pozive, koje proizlazi iz objektivnog historijskog poretka, bilo neposredna emanacija božje volje, te je tako istrajavanje pojedinca u položaju i u granicama koje mu je Bog dozI?ačiobila vjerska ..dužn?st.l' To ti~. više što S~ upravO odnosI luteranske poboznostt prema »svIJetu« uopce od samog početka bili i ostali nepouzdani. Iz Luterovih misaonih krugova, koji se nikada nisu potpuno oslobodili pavlinske svjetske indiferentnosti, nisu se za uobličenje svijeta -mogli dobiti etički principi, i stoga se on morao uzeti onakav kakav jeste, i samo je ovo moglo da se označi kao vjerska, dužnost. - S druge strane, providencijaini karakter ispremiješanosti privatnoprivrednih interesa drukčije se nijansira ti puritanskom shvatanju. Koja je svrha pozivne organizacije, to se raspoznaje, tačno prema puritanskoj shemi pragmatskog tumačenja, po njenim plodovima. O ovima se Baxter izjašnjava u izlaganjima koja u više nego jednoj stvari podsjećaju l2 direktno na poznatu apoteozu podjele rada Adama Smitha. Specijalizacija struka, jer ona omogućava radnikovu spretnost (skill), dovodi do kvantitativnog i kvalitativrtog poveća­ nja radnog učinka, i tako služi općem dobru (common best), koje je identično S dobrom što većeg broja ljudi. Ako je ta motivacija dotle čisto utilitaristička i potpuno srodna s nekim, u svjetskoj literaturi tog vremena već običnim gledištiv-

;

M.) Oo

.. S kojom najviŠom patetikom koja vlada čitavim životom indijsko o spasu povezuje tradicionalizam poziva sa šansama 2;a preporod, to je izloženo u člancima o »Wirtschaftsethik der We1treligionen«. Upravo na tome može se da upozna razlika izmedu samih etič~ih; učenja i ~tvaranja psiholoških podsticaja odredene vrste posredstvom religije. Pobožni Hindus je, pov9tjne šanse za svoj preporod mogao da stekne samo strogim tradiciona~­ ~i~ i~vršavanj~~ duž~ost~ svo~e kaste: n.ajčvrš~ vjerske uSldre~osti tptdicl0nahzma. Indijska etika Je, zaIsta, u oVOJ stvan naJkonsekventmJa antiteza puritanske etike, isto tako kao što je ona u drugom pogledu (staleški tradicionalizam) najkonsekventnija antiteza jevrejstva. . .. Baxter na cit., mj., I. str, 377. učenje

160

će

i~p~ljiti ka~akteri~tična puritanska.p61~

ma/';. to se odmah tka ~lm ~axt~r nad svoJ~ Izlaganja stavI ffi?tO: »~an st~lnog' pOZIva, djela Jednog čovjeka su samo nesohdan pngodm rad! i on više vremena provede u lijenosti nego u radu«, i kadaui: završava ovako: »i on (stručni'radnik) će svoj posao izvršitLu', redu, dok se drugi nalazi u vječnom neredu i posao mune. zna ni mjesta ni vremena... 34 zato je stalan poziv (»certain Cal~: lin~«, ~a drugim mjestima stoji »st~~e!i cal!ing«) za ~vakoga, najbolja stvar«. Nestalan rad, na kOJI Je obIčan nadmčarpri;. moran, često je neizbježno, ali vazda neželjeno medustanjtL Covjeku »bez profesije« upravo nedostaje sistematsko-m~~; todski karakter, koji, kako smo vidjeli, unutarsvjetovna aske~ za iziskuje. I po kvekerskoj etici profesionalni život čovje~a} treba da bude jedno konsekventno asketsko i!!posništvo, pOtvrđivanje njegova stanja milosti na njegovoj savjesnosti.ko~ ja se ispoljava u brižljivosti 35 i metodu kojim se on starao II svojoj struci. Nije rad sam po sebi, nego je racionalni rad"1I struci ono što Bog traži. Na ovom metodskom karakteru ko~ 33 Ah zato ne iz njih izvodlj.iva. Naprotiv, u tom se pokazuje potpQn9 genuina kalvinistička predstava da kos mos »svijeta« služi slavi GospodaBoi ga,njegovu samouzdizanju. Utilitaristička tumačenje da ekonomski kOSIllOS ima da služi održanju života svih (good of the many, common good itd.) b,ilo je konsekvencija misli da svako drugo tumačenje vodi do (aristokratskog). obožavanja kreatura, ili, pak, ne služi slavi božjoj, nego kreaturaInim )~ul: tumim svrhama«. Ali božja volja, kako se ona (v. gore napom. 35, str. 86)'u svrhovnom uobličenju ekonomskog kosmosa izražava, može upravo, ukoliki:! ovozemaljske svrhe pri tome uopće dolaze u obzir, samo da bude dobro »cjCIine« :bezli&la »korisnost«. Utilitarizam je, dakle, kao što je to ranijer~~ čeno, konsekvencija bezličnog uobličenja »ljubavi prema bližnjemu« i odbileivanje veličanja svijeta ekskluzivitetom puritanskog »in majorem Dei gloriam«. Jer, koliko je intenzivna ova misao: da svako obožavanje kreatura ide. na uštrb slavi božjoj, pa je zato za osudu bezuslovno vladala cijelimaske~~ skim protestantizmom - pokazuje se jasno u sumnjama i muci koje je s;Sm, zaista »demokratski«A,.lenadlj,Qnuti., Sp~ner imao da bi na mnogobrojna pita'. nja podržao upotrebu nazivi kao aota<popov (nešto što je beznačajno - prcw." N, M.). On se konačno miri s time da su u bibliji pretoTa Festusa apostoli th: tulirali čak sa xpa'tlo'tct<;; (najodličniji, najsilniji - prev. N_ M.)" - Politička strana ove stvari ne spada u ovaj k o n t e k s t , ' , 34 The inconstant man is a stranger in his own hQuse (NepostojančoV; jek je stranac u svojoj vlastitoj kući - prev. N. M.).,kažc i Th. Adams (Works of the Pur. DIV., str. 7 7 ) " " , 35 V, o tome specijalno izjave Georga Foxa u The Friends Library(ed~;, W" & Th Evans Philadelphia, 1837, j d.), vol. I, str" 130, ,,",,'

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

161

purit~ns~e ideje poziva ~vije~ je nag.l~s~k, ne kao u ~utera, na ImrenjU sa - od Boga jednom dodIjeljenom - sudbmom. 36 I zato ne samo da se na pitanje: smije li neko da kombinira više callings (poziva) bezuslovno odgovara potvrdno - ako je to za opće ili vlastito dobro l ? korisno, a nikome, inače, nije štetno, i ako to ne dovodi do toga da čovjek u kojem od tih kombiniranih poziva bude nesavjestan (»unfaithful /<). Stoga se ni na promjenu poziva nipošto ne gleda kao na nešto što je za osudu ako do nje ne dolazi lakomisleno, nego da bi se dobio jedan bogougodniji,:'8 što saobrazno s općim principom znači: korisniji, poziv. A prije svega, korisnost jednog poziva i njegova odgovarajuća bogougodnost ravna se, doduše, na prvom mjestu prema moralnim mjerilima, a odmah zatim prema mjerilima važnosti dobara koja imaju u njemu da se proizvode za »cjelinu«, a onda dolazi kao treći-i, naravno, rraktično najvažniji aspekt: privatnoprivredna »unosnost.«39 a6 A osim toga, naravno, ovaj zaokret vjerske etike ne može da se smatra refleksom stvarnih ekonomskih odnosa. Specijalizacija poziva u talijanskom srednjem vijeku, naravno, razvijenija je nego u Engleskoj tog perioda, ., Jer Bog - kako se to 'il puritanskoj literaturi vrlo često ističe - nije nigdje zapovieQio da čovjek ljubi bližnjega više nego samog sebe, nego kao samog sebe. Covjek, dakle, ima i dužnost ljubavi prema samom sebi. Ko, na primjer, zna da on s~m svoj posjed upotrebljava svrhovnije i tako više u slavu božju nego što bi t.:l mogao njegov bližnji, taj nije ljubavlju preni a bližnjemu obavezan da mu od toga daje. a. I Spener se približava tom stanovištu. Ali on sam ostaje, u slučaju da se radi o prelazu iz (moralno vrlo opasnog) trgovačkog poziva u teologiju, vrlo suzdržljiv i prije dehOIMtivan (III. str. 435, 443, I, str. 525). Cesto ponavljanje odgovara upravo na ovo pitanje (o dopustivosti promjene poziva) u Prene rovom, naravno, ja'\co prečišćenom mišljenju pokazuje, uzgred primiJećeno, kako je eminentno prakti~an u svakodnevnom životu bio različit način tumačenja I Kor., 7. • 9 Tako nešto se ne nalazi barem u spisima vodećih kontinentalnih pijetista. Spenerov stav prema »dobiti« koleba se tamo-amo između luteran. stva (stanovište »izdfŽavanja«) i merkantilističkih argumentacija o korisnosti »FlOTS der Commerzien i sl.) na cit" mj., III. str. 330, 332, upor. I, str. 418: gajenjc duhana donosi u zemlju novac i zato je ono korisno, dakle nije greino! (Upor. III, str. 426, 427, 429, 434), ali ne zaboravlja ukazati na to da~ kako to pokazuje primjer kvekera i menonita, čovjek može da izVla~i dobit a da ipak ostane pobožan, da čak naročito visoka dobit - o čemu ćemo kasnije imati još da govorimo -može da bude direktan proizvod pobožne čestitosti (na Cit.. mj., str. 435).

II - PROTf.Sl'ANTSKA l:TIKA I DUH KAPITALllMA

162

MAX WEBER:

Jer ako onaj Bog kojega puritanac vidi da djeluje u svim ude~, sima života pokaže jednom od svojih kakvu šansu dobiti on pri tome ima svoje namjere. I, prema tome, hrišćanin-vjet~ nik ima da se tom pozivu odazove time što će je iskoristiti.4~ )Ako vam Bog pokaže kakav put kojim biste vi, bez štete po svoju dušu ili po druge, na zakonit način mogli dobiti više nego kojim drugim putem, a vi to odbijete i podete manje koriS-nim putem, onda vi osujećujete jednu od svrba svog poziv~ (calling), vi odbijate da budete božji poslovođa (stewart) i d~ primite njegove darove, kako biste ih za njega mogli upotrebljavati kada bi on to zatražio. Ne, dakako, za čulno uživanje i grijeh, nego za Boga t(eba da radite da biste bili bogati. (~i Bogatstvo' je sumnjivo upravo samo kao iskušenje za Iijent) počivanje i grešno životno uživanje, a težnja za tim samo on~' da kada se ona dešava da bi čovjek kasnije mogao bezbrižno

to

40 Ova shvatanja nisu kod Baxtera odraz ekonomske sredine u kojoj je on živio. Naprotiv. njegova autobiografija ističe da je za uspjeh njegova unutarnjeg misijskog rada suod]učujuće bilo to što oni trgovci koji su bili nastanjeni u Kiddenninsteru nisu bili bogati, nego su zarađivali samo »food and raiment« (»hranuJ odjeću« - prev. N. }\.t.). kao ~ to što zanatlije-majstori ni~ su živjeli bolje od svojih radnika, »from ~and to mouth« (»o~ ruke do ust~ = od danas do sutra« - prev. N .. M.). »It IS the poor tha.t receive the glad tidings of the GospeJ« (»Siromah dobija radosne vijesti Evanđelja« - p~ev. N', M.). - Th. Adams o težnji za dobitkom primjećuje: »He (the knowing man) knows ... that money may make a man richer, not better, and thereupon choo~. seth rather to sleep with a good conscience than a full plIre.,... therefore desires no mote wealth than an honest man may bear away« (»On (pametan čov~ jek) zna da novac može čovjeka da učini bogatijim. ne boljim,.i zbog toga on ville voli da spava s čistom savjd~ nego sa samim obiljem... zato on ne žeU više bogatstva nego što pošten čovjek može da steme« - prev. N. M.) - a toliko on upravo i boće (The Adams Works of ·Pur. Div. LI), što znači: da je. svaka formalno poštena zarada i legitimna. . , 41 Tako Baxter ~a cit. mj. J, pag!. X, tit. L, dis. 9 (§ 24), vol. I, str. 378/ c. 2. Priče Solomunove 23.4: »Ne radi da se obogatiš« znači samo: riches' for our fleshly ends must not ultimately be intended (ne treba najzad težiti za bogatstvom za svoje tj~lesne svrhe - prev. N. M.). Posjed u feudalno-senjerijalnom obliku njegove upotrebe je upravo ono Ito je odiozno (upor. riapo~, menu na cit. mj. I. str. 380. O debauched part of the gentry (ra~ratnom dijelu plemstva - prev_ N. M.)}. a ne posjed sam po sebi. Miiton'u svojoj prvoj defensio pro populo Anglicano ima poznatu teoriju da samo »srednji stalei;
•pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

163

.i veselo da živi. Alije ona, kao izvršavanje pozivne dužnosti, moralno ne samo dopuštena nego upravo i naredena.4Z Parabola o onom slugi koji je bio odbačen zato što s povjerenim mu talentom nije lihvario - izgleda da to i direktno izražava;u Htjeti biti siromašan znači, kako je to često bilo argumentirano, isto što i htjeti biti bolestan,44 to bi kao pravdanje dobrim djelima bilo za osudu i štetno za slavu Božju. A uz to, prošnja čovjeka koji je sposoban za rad nije grešna samo kao

•• Ovo je odlučujuća stvar. - Uz to još jednom opća napomena: ovdje nam, naravno, nije važno šta je teološku etičku teoriju razvijalo,nego šta je u životu vjernika bio važeći moral, kako je, dakle, djelovala vjerska orijentacija pozivne etike. Mogu se barem ponekad u kazuističkoj literaturi katoliciz· ma, osobito jezuitskog, čitati rasprave - na primjer, o pitanju dopustivosti kamate, u što mi ovdje ne ulazimo - koje su slične raspravama mnogih protestantskih kazuista, pa izgleda čak da ih i u t
164

MAX WEBER,

lijenost nego je ona~ prema apostolskoj riječi, i protiv ljubavi prema bližnjemu.· 5 Kao što naročito naglašavanje asketskog značaja stal", nog poziva moderne stručnjake etički preobražava, tako i PCF slovnog čovjeka providencijalno tumačenje šansa profita~46, Otmjena uzdržljivost seDjera i parvenijsko razmetanje nadu-' venog skorojevića askezi su jednako omraženi. Nasuprot tome, trezvenog građanskog selfmademana41 pogađa čitav mlaz etičkog odobravanja: »God blesseth his trade« (»Bog blago.;' . -: Tako kod Baxtera i, na primjer~ u konfesiji vojvode Kristofa. Upor. dalje mjesta kao: »... the vagrant rogues whose lives are nothing but an exor'" b!tant cou~e: the main ~egging« i!d. (.;. probisv)etsk~ sk~tnice čiji život'nije; nl~ta nego Jedno beskrajno kretanje: silno prosJačenJe« ltd. - prev. N. M,) (Th. Adams, W. of Pur. div., str. 259). Već je Kalvin prošnju strogo zabrariji~ vao, i holandski sinodi udaraju na dozvole za prošnju i atestacije u svrhu prošnje. Dok je epoha Stju8rta, naročito režim Laudov pod Karlom I bio sis~ tematski izradio princip potpomaganja sirotinje od strane vlasti idodjeljiva.' nje posla besposlenima, lozinka puritanaca je bila: »Giving aims is not·cha., rity« (»Davanje milostinje nije ljubav prema bližnjemu« - prev. N. M.)~; (naslov kasnije poznatog Defoeova spisa -; a ,pred kraj 17. stoljeća počeo za besposlene zastrašujući sistem »workhouses« (»radionica« - prev. N. M.) (upor. Leonard. Early History of English poor relief, Cambridge~ 1900, i H> Levy, Die Grundragen des Okonomischen Liberalismus in der Gesch. d.en-, gl. Volksw.• Jena, 1912, str. 69. i d.). . •• Nagla§eno je rekao predsjednik Baptist Union of Great Britain and Ireland G. White u svojoj inauguralnoj adresi za Assembly in London 1903 (Baptist Handbook, 1904, str. 104): The best men of the roll of our Puriian . churches were men of affairs, who believed, that religion schould permeate. the wJtole of life (Najbolji ljudi na spisku naših puritanskih crkava bili su poslovni ljudi koji su vjerovali da bi trebalo vjerom prožeti čitav životprev. N. M.). 4' Upravo u tome leži karakteristična suprotnost prema svakom feu-' dalnom shvatanju. Prema ovom, tek potomak (političkog ili socijalnog) par~ venija može od njegova uspje1)a i posvećenja da ima koristi. (Karakteristično' u španskom hidalgo = hijo d' algo-fiIius (sin) de aliquo: - pri čemu je »aliquid« upravo od predaka naslijeđeni imetak. Koliko god da te razlike, pri rapidnoj promjeni i evropejizaciji američkog )fiarodnog karaktera« blije-, de, ipak je upravo suprotno, specifično građansko shvatanje, koje glorificira poslovni uspjeh i sticanje kao simptom duhovnog stvaranja. a prema samom, (naslijeđenom) posjedu, naprotiv, ne pokazuje nikakav respekt, - još i danas' tamo ponekad zastupljeno, dok je u Evropi (kako je veĆ jednom James 8ryce primijetio) za novac kupljiva gotovo svaka socijalna čast - samo ako sam posjednik nije stajao za tezgom i izvršio potrebne metamorfoze svojeg posjeda (zavještanje' fideikomisa itd.) - V. protiv časti krvi, ml primjer, Th.·. Adams, Works ofthe Pur. Div., str. 216.

je

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

165

sivlje njegov posao« - prev. N. M.) stalan je obrt za one svece48 koji su s uspjehom slušali one božje zapovijedi, i sva silina starozavjetnog Boga, koji svojima njihovu pobožnost nagrađuje 49 upravo u ovom životu, morala je djelovati u istom pravcu za puritanca, koji je, po Baxterovom savjetu, svoje stanje milosti kontroliraoso upoređivanjem s naravima biblijskih junaka i pri tome izreke Biblije interpretirao kao »paragrafe kakva zakonika«. - Same po sebi, izreke Starog zavjeta nisu bile sasvim jasne. Mi smo vidjeli d~ je Luter jezički po.1 Tako, na primjer, za osnivača sekte familista Hendrika Niklaesa. koji je bIo trgovac. (Barclay, Inner life of the religious communitIes of the Commonwealth, str. 34.) •• Ovo je, na primjer, za Hoombeeka potpuno sigurno, jer su i u ·Mateja 5,5 i I Tim 4,8. pravIjena za svete čisto zemaljska obećanja (na cit. mj., vol. I, str. 193). Sve je proizvod providnosti Gospoda Boga, ali se on specijalno brine za svoje: na cit. mj., str. 192: Super alios autem summa cura et modis singularissimis versatur Dei providentia circa fide/es (iznad drugih je najveća briga božje providnosti i na najosobitiji naćin okrenuta k vjernima prev. N, M . ), zatim dolazi izlaganje iz kojega se može saznati da taj srećan slučaj ne potiče od »communis providentia« (»opće providnosti<~ .,.. prev. N. M.), nego od onog specijalnog staranja. I Bailey (na cit. mj . , str. 191) ukazuje za uspjeh rada u pozivu na božju providnost.. Da je prosperity (blagostanje. napredovanje) »često nagrada za bogougodan život, toje u kvekerskim spisima stalan obrt (tako, na primjer, jedna takva izjava još iz 1848. godine u Selection from the Crhistian Advices issued by the general meeting of theS. of Fr. in London VI, ed. London, 1851, sir. 209) . Na vezu s kvekerskom etikom još ćemo se vratiti. S. Kao primjer ove orijentacije na praocima - što je istovremeno karakteristično za puritansko shvatanje života - može da važi Thomas Adamsova analiza borbe izmedu Jakova i Esava (Works of the Pur . Div., str 235); »His rolly may be argued from the base estimation of the blrthright« (ovci mjesto je važno i za razvitak misli birthrighta, o čemu kasnije), »that he would so lightely pass from it and on so easy condition as a pottage« (»Njegova pokvarenost može se izvesti iz bijednog uvažavanja prvorodstva da bi on lako prešao preko toga i pod tako lakim uslovom kao što je jedna ćorba« - prev" N. M.J,. Ali je bilo perfide što on onda tu tekovinu zbog podvale nije htio da prizna. On je upravo »cunning hunter. a man od fields« (»vješt lovac, čovjek polji - prev N M ..): iracionalno živeća nekultura, - dok Jakov, »8 plain man, dwelling in tents« ()prirodan čovjek, koji stanuje pod šatorima« - prev N M): predstavlja »man of grace« (»čovjeka milosti« - prev .. N . M.). Osjećanje unutarnje srodnosti s jevrejstvom. kako je to još u poznatom Ruzveltovom pismu bilo izraženo, našao je Kohler (na cit.. mj.) i u Holandiji kod seljaka nadaleko rasprostranjeno. - Ali, na drugoj strani, puritanizam je bio svjestan suprotnosti jevrejske etike u njenoj praktičnoj dogmatici, kako to Prynneov spis protiv Jevreja (PC?vodom Kromvelovih planova o toleranciji) jasno pokazuje. V. dolje str 168/9, napom. 58.

166

MAX WEBER

jam »poziv« u svjetovnom smislu najprije upotrijebio pri prevođenju jednog mjesta u Knjizi Isusa Siraha. Ali Knjiga Isusa Siraha, po čitavom raspoloženju koje u njoj postoji~ uprkos helenističkom uticaju koji je ona pretrpjela, spada ipak u sastavne dijelove (proširenog) Starog zavjeta, koji djeluju tradicionalistički. Karakteristično je da je kod luteranskih njemačkih seljaka još i dan-danas ova knjiga često, izgle~ da, naročito omiljena," kao što je i luteranski vezani karakter širokih struja u njemačkom pijetizmu obično is-poljavao naročitu sklonost prema I Isusu Sirahu.sz Puritanci su odbacivali apokrife kao neinspirirane, shodno svojem krutom ili-ili između božanskog i kreaturalnog. 53 Tim jače je, medu kanonskim knjigama djelovala Knjiga o Jobu, sa svojom kombinacijom, s jedne strane~ izvanrednog slavljenja božjeg, apsolutno suverenog, od ljudskih mjerila oslobođenog veličanstva, koje je s kalvinističkim shvatanjim~ bilo toliko kongenijalno, i, s druge strane, sa - na )qaju ipak opet pomoljenom, za Kalvina isto tako sporednom kao za puritanizam važnom - si· gurnošću da Bog svoje i u ovom - u Knjizi o Jobu: samo! - i upravo II ovom. životu i uJ.Daterijalnom pogledu blagosilja,S4 Preko orijentalnog kvijetizma, koji se ispoljava II nekim od najdirljivijih stihova u psalmima i Pričama Solomunovim, prelazilo se isto tako kao što je Baxter učinio s tradicionalističkom obojenošću za pojam poziva konstitutivnog mjesta u I pismu Korinćanima. Zato su s tim više naglašavala ona mjesta Starog zavjeta koja slave formalnu ispravnost kao znak; bogougodnog života. Teorija da je mojsijevski zakon lišen svoj~ s. »Zur bauerlichen Glaubens· und Sittenlehre. Von einem ihuringischen Landpfarrer, 2. izd . , Gotha, 1890, str. 16. Seljaci ovdje prikazani na kaO' rakterističan način -su proizvodi lutt:ranskt: crkve. Ja sam sebi ~dnako sa strilne pisao »luteranska« gdje izvrsni autor pretpostavlja opće»seljačku« re~ ligioznost. . '0 Upor., na primjer. citat kod Ritschla, Pietismus II, str. 158 . Spener zasniva svoje sumnje prema mijenjanju poziva i težnji za dobiti Isto tako na izrekama Isusa Siraha. neol. sv. III. str. 426. 53 Dakako. Bailey, na primjer. uprkos tome, preporučuje njihovo čita~ nje. i citati. iz apokrifajavljaju se barem tu i tamo. ali, naravno, vrlo rijetko; Ja se ne sjećam (možda. slučajno) nijednog takvog iz Isusa Siraha. s. Kada očevidno odbačenirria padne u dio kakav spoJjnji uspjeh, kalO'. vinista se (kao. na primjer. Hootnbeeck). »shodno teoriji okorjelosti«, s time miri u uvjerenju da im ga Bog dodjeljuje da bi oni okorjeli i time sigurnije bili up~opašteni.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

167

važnosti samo utoliko ukolik9 sadrži ceremonijalne ili povijesno uslovljene propise za jevrejski narod, ali da je, uostalom, leao izraz zakona prirode (»lex naturae«) svoju važnost oduvijek posjedovao i zato je i zadržao,ss' - omogućila je, s jedne strane, eliminaciju onih propisa koji se apsolutno nisu mogli uklopiti u moderni život, a ipak, oslanjajući se na mnogobrojne srodne crte starozavjetnog morala, otvorila put56 moćnom jačanju onog duha samopravednog i trezvenog legaliteta koji je unutarsvjetovnoj askezi protestantizma bio svoj:stveno Kada, dakle, kao toliko puta već savremenici tako i noviji pisci etičko osnovno raspoloženje specijalno engleskog puritanizma nazivaju »Eng1ish Hebraism«,s' to je, pravilno shvaćeno, savim tačno. Samo što pri tome ne treba misliti na palestinsko jevrejstvo iz Vremena postanka starozavjetnog Svetog pisma, nego na jevrejstvo kakvo je pod uticajem tolikih stoljeća . .formalističko-zakonskog i talmudskog odgoja postupno postalo, i onda čovjek s upoređenjimamora biti vrlo oprezan. Raspoloženje starog jevrejstva, okrenuto, u,cjelini, neusiljenom cijenjenju života kao takvog, bilo je daleko od specifične osobenosti puritanizma. Isto tako je od njega bila daleka - a ni to ne smije da se previdi - privredna etika srednjovjekovnog i novovremenog jevrejstva u onim crtama koje su za položaj jedne i druge u razvitku kapitalističkog etosa bile odlučne. Jevrejstvo je stajalo na strani politički i spekulativno orijentiranog klpitalizma »pustolova«: njegov etos je, jednom riječju, bio etos kapitalizma parija, - puritanizam je nosio etos racionalnog građanskog poslovanja i racionalne organizacije rada. On je od jevrejske etike uzeo samo ono što je u taj okvir pristajalo. Da se pokažu karakterološke posljedice prožimanja života starozavjetnim normama - atraktivan zadatak, ali ko.ii OS Ne dospijevamo da o ovoj stvari u ovom kontekstu govorimo iscrpnije. Ovdje nas interesuje samo formalistički karakter »ispravnosti«. O značaju starozavjetne etike za »lex naturae« mnogo toga u Troltschovim »Soziallehren« . •• Obaveznost etičkih normi Svetog pisma seže. po Baxteru (Christian Directory, III,·str. 173. i d), dotle dok su one l) samo jedan »transcript« (kopija) zakona prirode (law of natur~) ili 2) dok na sebi nose »exprcss ~harac­ ter of universahty and perpetuity« (»izraziti karakter univerzalnosti i nepre k.idnosti« - prev. N .. M.) . ,1 Na primjer Dowden (u vezi s Bunyanom) na cit.. mj. str. 39.

168

MAXWEBEa"'1

dosada ni 7.a samo jevrejstvo nije stvarno riješen,s8 - to biti okviru ove ski~e bilo nemoguće. Pored označenih veza,.za unutrašnji skupni habitus puritanca dolazi, prije svega, u obJ zir i to da je vjerovanje u izabrani narod božji u njemu doživ.O: sa O tome pobliže u člancima o »Wirtschaftsethik der Weltreligio, n.e.n«. Ogroman uticaj na primjer,koji je na karakterološki razvitak jevrejstva, na njegov ..acionalni. čulnoj }sulturi strani karakter imala specijalno droga zapovijed (~)Ne gradi sebi lika« itd.), ne može ovdje da bude analiziran. Kao karakteristično može, možda, ipak da se spomene da mi je jedan odvOda »Education AlIiance« u Sjedinjenim Državama, jedne organizacije koja se sa zadivljivim uspjehom i izvanrednim sredstvima bavi amerikanizacijom' jevrejskih imigranata, kao prvi cilj formiranja kulturnog čovjeka, za kojim se teži svim vrstama umjetničke i društvene obuke, - !lznačio »emancipaciju.od: dru~e zapovijedi«. - Kod puritanizmaizraelitskoj strogoj zabrani predstav)janja Boga u ljudskom oblikU odgovara nešto drukčije, ali ipak u srodnOIIi . pravcu djelujuća zabrana obožavanja kreatura. - Sto se tiče talmudskog jev~ rejstva, s njim su, sigurno, srodne i principijelne crte puritanskog morala. Kada se, na primjer, u Talmudu (kod Wiinschea, BabyJ, Talmud, II, str. 34)' ističe da je bolje i da Bog bogatije nagrađuje kada čovjek po dužnosti učini nešto dobro nego neko dobro djelo za koje nije zakonom obavezan, - dru-o gim riječima: sebično ispunjavanje dužnosti stoji etički na višem stepenu ne" ~O ~sjećajna filan~ropija, on~a bi to p'uritanska etika po ~v~joj suš~ini prihv~­ tda Isto tako kao l Kant, kOJI se, porIJeklom Skotlanđamn I u svoJem odgOJU pod jakim pijetističkim uticajem, stvarno tom stavu približava (kao što se - o čemu ovdje ne možemo raspravljati - neke njegove formul!,cije direktno nadovezuju na misao asketskog protestantizma). Ali je talmudska etika du~ boko ogrezla u istočnjačkom tradicionalizmu: R. Tanchum ben Chanillli je rekao: »Nikada čovjek neka ne mijenja kakav običaj« (GemaI:a ~u Mischrta VII, l. fol. 86b, br. 93 kod Wunschea: radi se o hrani nadničara), samo pre~ ma' strancu ne važi ova obaveza. Ali je onda puritansko shvatanje »zakonitosti« kao potvrdenja prema jevrejskom shvatanju te »zakonitosti« kao ap-' s01utnog izvršavanja dužnosti, očevidno dalo jače motive za pozitivno djelo" vanje. Misao da uspjeh objavljuje božjI blagoslov nije, naravno, jevrejstvti. strana, Ali duboko odstupajućkt~ligiozno-etički značaj, koji Je ona usljed dvojne (unutarnje i spoljnje) ~tike u jevrejstvu stekla, isključivao je upravQu ovoj presudnoj stvari svaku srodnost djelovanja. Prema »strancu« je bilo dozvoljeno ono što je prema »bratui< bilo zabranjeno, Nemoguće je (već zato) bilo da uspjeh na području ovog ne »naređenog«, nego »dozvoIjenog« bude znak religioznog potvrdenja i podsticaj metodskog oblikovanja života u onom smislu kao kod puritanaca,. O čitavu ovom problemu koji je Som bart ti.' svojoj knjizi »Die Juden und das Wirtschaftsleben« često nepravilno obrađi­ vao, v. gore citirane članke. Pojedinačno ne spada ovamo. Jevrejska etika, koliko god to u prvi mah zvučalo čudnovato, ostala je vrlo jako tradicionalistička. Ovdje isto tako još ne možemo ulaziti II silno pomjeranje koje je unu". tarnji stav prema svijetu hrišćanskim shvatanjem misli o »milosti« i »izbav1jenju« pretrpio, shvatanjem koje na čudnovat način uvijek u sebi krije klicu

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

169

jelo grandioznu renesanSll. S9 Kao što čak blagi Dexter zahvaljuje Bogu što je dao da on ugleda svijet u Engleskoj i u pravoj crkvi, a ne negdje drugo, tako je ta zahvalnost za vlastitu, božjom milošću izazvanu, besprekornost prožela životno raspoloženje puritanskog građanstva 60 i uslovila onaj formalistički korektan čvrst karakter kakav je predstavnicima one herojske epohe kapitalizma bio svojstven. Mi ćemo sada još specijalno nastojati da objasnimo one tačke'u kojima je puritansko §..hvatanjerPoziva i iziskivanje asketsKog načina života moralo direktnoda utiče na kapitalistički stil života. Askeza se svom silom, kako smo vidjeli, okreće, prije svega, protiv jedne stvari: protiv neusiljenog uživanja života i radosti koje on ima da pruža. Najkarakterisnovih razvoj mh mogućnostI O starozavjetnoj »zakonitosti« upor., na primjer, Ritschla, Rechtf.. und Vers, II, str . 265. Engleskim puritancima su Jevreji njihova vremena bili predstavnici onog, na rat, državne liferacije, državne monopole, osnivačke spekulacije i vladarske građevinske i finansijske projekte orijentiranog kapitalizma koji su oni sami perhorescirali. U stvari, ta se suprotnost može u cjelini, s uvijek neizbježnom ogradom, ovako formulirati: da je jevrejski kapitalizam bio spekulativni panja-kapitalizam, a puritanski građanska radna organizacija. s. Istina Svetog pisma proizlazi, za ',Baxtera, II krajnjoj instanciji iz »wonderful difference of the godly and ungodly« (»čudestvene razlike između bogougodnog i nebogougodnog« - prev N. M.), iz apsolutne različitosti »preporođenog čovjeka« (»renewed man«) od drugih i iz, očevidno, sasvim specijalne brige Boga za spas duše njegovih (koja se, naravno, može da ispolji j u »iskušenjlma«). Christ Dir. I, str. 165, st. 2 margo 6. Kao karakteristikum za to treba samo pročitati kako se sam Bunyan - kod kojega se ipak ponekad može da nade približavanje raspoloženju Luterove »Freiheit eines Christenmenschen<~ (na primjer, u Of the Law and a Christian, W of PUf. Div. str. 254 dolje) - uvijeno miri s parabolom o fariseju i cariniku (v propovijed The Pharisee and thf' Publican, na cit. mj., str. 100. i d.). Zašto farisej biva osuđen? - On se, naprosto, ne drži božjih zapovijedi, jer je, - očevidno, on sektaš koji samo misli na spoljnje malenkosti i ceremonije (str. 107); ah on, prije svega, sam sebi pripisuje zaslugu, a ipak zahvaljuje. »kao što to čine kvekeri«, zloupotrebljavajući božje ime, Gospodu Bogu za svoju krepost, na čijoj vrijednosti on (str . 126) na grešan način gradi i time implicite osporava (str. 139) božje predodređenje. Njegova molitva je, dakle, obožavanje kreatura, i to je na tome ono što je grešno. - Nasuprot tome, carinik je, kako to pokazuje iskrenost njegove Ispovijedi, u sebi preporođen, jer - kako to glasi u karakteristično puritanskom slabljenju luteranskog osjećanja grijeha - to a right and sincere conviction of sin there must be a conviction of the probability of mercy (za pravo i iskreno uvjerenje o grijehu mora da bude uvjerenje o vjerovatnosti milosti - prev. N. M.) str 209.

170

MAXWEBE'i:i!

.··.\ri;

tičnije dolazi do izražaja ova crta u borbi oko »Book of spoti}: tS«61 (»Knjiga zabava« - N. M.) koju su Jakov I i Karlo Iš>, izrazitom svrhom pobijanja puritanizma proglasili zakonom!" čije je čitanje sa svih propovjedaonica ovaj posljednji nare< dio. Kada su puritanci kao bijesni pobijali kraljevo rješenje: da nedjeljom izvjesne narodne zabave van službe božje imaju zakonom da budu dozvoljene, njih tada nije bilo naljuii1osciJ, mo narušavanje nedjeljnog mira, nego čitavo namjerno skre< tanje sa sređenog načina života svetaca. I ka~a je kralj za sva~ ki napad na zakonitost tih sports (zabava) zaprijetiote$Korii' kaznom, to je bilo upravo zato da slomi onu po državu opa!i~ nu, jer' autoritarnu, asketsku crtu. Monarhijsko-feudalilo društVo je »Ijude voljne da uživaju« štitilo od nastajućeg gra-. đanskog morala, kao i od autoritetu neprijateljskih asketskih' konventikula onako kao što to danas kapitalističko društvo, obično »one koji su voljni da rade« štiti od klasnog morala radnika i od autoritetu neprijateljskog radničkog sindikata;. Puritanci su, nasuprot tome, zastupali svoju najodluČDiju osobenost: princip asketskog načina života. Jer, uostalom, odvratnost purit~mizma prema zabavi, čak i kod kvekera, nije bila apsolutno načelna. Samo što je zabava morala da služi jednoj racionalnoj svrsi: odmoru potrebnom za fizičku kondiciju. Kao sredstvo čisto prirodnog iživljava,nja neobuzda-' .nih nagona, naprotiv, ona je njemu bila sumnjiva, i ukoliko je bivala čisto sredstvo za uživanje ili čak izuivala agonaino častoljublje, grube instinkte ili iracionalnu sklonost za1dadenje, ona je, razumije se, bila apsolutno za osudu. Nagonsko životno uživanje koje odvodi jednako od rada u pozivu kao. i od pobožnosti, bilo je, kao takvo, neprijatelj racionalne aske:. ze, bilo da se prikazivalo kao »senjerijalna« zabava ili zalaže" nje običnog čovjeka u plesnu dvoranu iIi krčmu. u 6. Odštampano, na primjer. u Gardjnerovim »Constitutional Docu~ ments«. Ova borba protiv (autoritetu neprijateljske) askeze može da se. eventualno. uporedi s proganjanjem Port Royala i jansenista od strane Luja XIV. •• Ka/vinovo stanovište bilo. je u tome još znatno blaže, barem ukoiiko su dolazili u obzir finiji aristokratski oblici životnog uživanja. Samo je Biblija granica; ko se nje drži i sačuva čistu savjest, nije prisiljen da sa strepnjom u sebi sumnjiči svaki pokret za životnim uživanjem. Izlaganja u gl. X Inst. Christ~ Rel. (na primjer: nec fugere ea quoque possumus quae videntur ob, lectationi magis quam necessitati inservire) (niti možemo bježati od onoga

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

171

Nepovjerljiv je i mnogostruko neprijateljski, prema to· Ille, oi stav prema kulturnim dobrima koja se ne mogu direk· tno vj~rski vrednovati. Nije da bi u životnom idealu puritanizma bila sadržana mračna banauzija. koja prezire kulturu. Upravo je, za nauku, - s izuzetkom odvratne skolastike obrnuto tačno. I najveći predstavnici puritanskog pokreta su, povrh toga, bili ogrezli u obrazovanosti renesanse: propovije· di prezbiterijanskog krila tog pokreta plivaju u klasicizml,l,63 pa čak ni oni radikali, uprkos tome što su oni svakako upravo zbog toga negodovali, ipak ne preziru takvu učenost u teološkoj polemici. Nikada, možda, jedna zemlja nije imala toliko ljudi s akademskim stepenom (»graduates«) kao Nova Engleska u prvoj generaciji svojeg postojanja. Satira protivnika, kao, na primjer, »Hudibras« B. Butlera, otpočinje upravo pri kabinetskoj učenosti i školovanoj dijalektici puritanaca: to je djelimice u vezi s religioznim cijenjenjem znanja, koje je proizlazilo iz stava prema katoličkoj »fides implicita« (»slijepoj vjeri« - prev. N. M.) - Već drukčije je to čim se stupi na područje ne naučne literature64 i. još dalje, na područje čulne umjetnosti. Ovdje je, dakako, askeza popala· kao što očeVidno više služi nasladama nego obavezama - prev. N. M.) - mogla bi sama po sebi da širom otvore vrata jednoj vrlo labavoj praksi. Ovdje se upravo pored sve većeg straha za certitudo salutis kod epigona isticala i okolnost - koju ćemo na drugom mjestu procijeniti - da su ila području borbene crkve (»)eccJesia militans«) malograđani bili ti koji su postali nosioci etičkog razvoja kalvinizma; .J Th. Adams (Works orthe Pur. Div.• str. 3). na primjer, počinje svoju propovijed o »the three divine sisters<e (»tri božanstvene sestre« -: prev. N. M, - (»)ali je ljubav medu njima najveća«) ukazujući na to: - da je i Paris Afroditi pružio jabuku! ... Romane i sl. kao )wastetimes« (»traćenje vremena« - prev. N. M.) ne treba čitati (Baxter, Christ, Dir., I. str. Sl. st. 2). Ciljenje lirike i narodne pjesme. ne samo drame...PQslije elizabetinskog' doba u Engleskoj - poznato je. Na likovnoj umjetnosti puritanizam nije. možda, našao suviše toga da suzbija. Ali je upadljiv pad od vjerovatno vrlo dobre muzikalne darovitosti (uloga Engleske u povijesti muzike nije bila neznatna) na ono apsolutno ništa koje mi kod anglosaskih naroda kasnije, a još i danas. u tom pogJedu primjećujemo. Osim u cmačkim crkvama, - i od strane onih profesionalnih pjevača koje sada crkve ang3Žuju kao »atractions« (Trinity Church u Bostanu 1904.. za 8000 dolara na godinu) - i u Americi se većinom kao »pjesma crkvene zajednice« čuje samo kreštanje, nepodnošljivo za njemačko uho. (Djelimice analogna zbivanja i uHolandiji.)

MAX WEBER.'

172

kakvo inje na život vesele stare Engleske" I ne samo da Sll svjetovne svečanosti time bile pogođene. Ljuta mržnja purita. . naca na sve što se osjećalo na »superstition« (»sujevjerje«-: prev. N. M.), na sve reminiscencije na magijsku ili hijerarhijsku dispenzaciju milosti, progonila je hrišćanski Božić isto tako potpuno Icao i majsko drv0 65 i prost.Jdušnu crkvenu um~ jetnost. Sto je u Holandiji za razvitak jedne velike, često siro,;' vo realistič~e umjetnosti ostalo mjesta,66 to dokazuje samo koliko je malo ekskluzivno tamošnja autoritarno primjenjiva~ rta moralna reglementacija u ovim pravcima mogla da djeluje prema uticaju dvora i regents kog staleža Gednog sloja rentije. . raj, ali i prema životnoj radosti obogaćenih malograđana, pošto se kratka vladavina kalvinističke teokratije pretvoriIau bezbojnu državnu crkvu i time kalvinizam očevidno izgubio na asketskoj privlačnoj snazi.67 Teatar je puritancu bio za •

os

U Hol~ndlji isto tako, o majskom drvetu u

zaključke

ka~ što se to vidi iz rasprava na sinodima(v. Rettsma'schćn Sammlung VI, 78, 139, i d.);,

•• Da su »renesansa Starog zavjeta« i pijetistička orijentacija na iz: vjesna, ljepoti neprijateljska, hrišćanska osje:ćanja, koja se konačno vraćaju na Deuteroisaiju i 22, psalam, morale doprinijeti tome da se ruino kao umjetnički objekat više omogući, i daje i puritansko odbacivanje obožavanja kreatura pri tome saučestvovalo - to je razumljivo. Ali sve pojedinačno i~ gleda još nesigurno. U rimskoj crkvi su sasvim drugi motivi doveli do spolj" no srodOlh pojava, - ali, svakako, s umjetnički sasvim drugim rezultatom. Ko stane pred Rembrantovim »Saulom i Davidom« (u Mauritshuits)J), pomisliće da direktno osjeća moćno djelovanje puritanskog osjećanja" Umna analiza kulturnih uticaja u Carl Neumannovoj knjizi »Rembrandt« mogla bi označiti mjeru onoga što se sada može da zna o tome koliko se asketskom protestantizmu imaju da pri pišu pozitivna, prema umjetnosti plodonosna djelovanja. • J Za relativno neznatnije ulaženje kalvin ističke etike u životnu praksu i za slabljenje asketskog duba u Holandiji već početkom 17, vijeka (engleskim kongregacionaIistima, prebjeglim 1608, u Holandiju, bio je nedovoljan nedjeljni mir sablažnjiv), a potpuno pod namjesnikom Fridrihom Hil} nrihom, i za manju ekspanzivnost holanc;lskog puritanizma uopće - bili su mjerodavni najraznovrsniji uzroci, koji se ovdje ne mogu navoditi Oni su dijelom ležali i u političkom uređenju (partikularistički savez gradova i zema" Ija) i mnogo manjoj odbrambenosti (oslobodilački rat je uskoro bio voden poglavito novcem Amsterdama i plaćeničkim vojskama; engleski propovjednici su, ukazujući na holandsku vojsku, ilustrovali babilonsku pometenost jezika). Time je ozbiljnost vjerske borbe bila dobrim dijelom svaljena na dru-' ge, ali je time i učestvovanje u političkoj v/asti bilo proigrano. Nasuprot to-

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

173

OSUdU,68 i pri striktnom izbacivanju svega erotskog inuditeta iz kruga mogućnosti nije u literaturi kao umjetnosti ostalo radikalnije shvatanje. Pojmovi »idle talk«, »superfluities<{,69 se - iako dijelom silom mobilisana - osje~a kao vojska. lim karakterističnije je, pri tome, dakako, toda je' upravo ova vojska uzela~u'svoj program ukidanje vojne obaveze - jer čovjek može upravo da se bori samo u slavu božju, za kakvu u duši dobro spoznatu stvar, a ne za ćudljiv prohtjev vladalaca. Po tradicionalnim njemačkim pojmovima, »nemoralno« englesko ustrojstvo vojske imalo je historijski, u početku, jako »moralne« motive i bilo je zahtjev nikada nepobijedenih vojmka, koji je tek poslije restauracije bio stavljen u službu interesa krune.) Holandski schutterijen, nosioci kalvinizma u periodu velikog rata, vide se, već pola naraštaja poslije dordrehtskog sinoda, na Halsovim slikama kako se vrlo slabo »asketski« ponašaju. Stalno se javljaju protesti sinoda protiv njihova načina života. Holandski pojam »valjanosti« je jedna mješavina gradansko-racionalne »čestitosti« i patricijske staleške svijesti. Klasna stupnjevitost mjesta u holandskim crkvama još i danas pokazuje aristokratski karakter ove vjeroispovijesti. Dalje postojanj~ gradske privrede kočilo je industriju. Ona je dobijala polet samo preko refugies (izbjeglica - prev. N. M . ), i stoga uvijek samo privremeno. Ali je i u Hojandiji, u potpuno istom pravcu kao i drugdje, bila djelotvorna unutarsvjetovna askeza kalvinizma i pijetizrna (i u smislu »asketske štedne prinude«, koji ćemo odmah spomenuti, ako to potvrđuje Groen van Prinsterer na mjestu citiranom unapom. 86, str. 202. Gotovo potpuno nedostajanje lijepe literature u kalvinističkoj Holandiji nije, naravno, nikakav slučaj. V. o Holandiji, na primjer, Busken-Huet~ Het land van Rembrandt, I u njemačkom izdanju von der Roppa). Značaj holandske religioznosti kao »asketskeštedne prinude« jasno se ističe još u 18. vijeku, na primjer, u pribilješk3ma Albertusa Hanera. Za karakteristične osobenosti holandskog umjetničkog suda i' njihove motive ~reba uporediti, na primjer, autobiografske pribilješkeConst. Huyghensa (pisane 1629-31) u Oud Hollandu 1891. (Već citirani rad'Groen van Prinsterera, La Hollande et I'influence de Calvin (1864), ne pruža ništa što bi za naše probleme bilo odlučno.) - Nieuw-Nederland-kolonija u Americi bila je socijalno jedna potufeudatna vladavina »patrona«: - trgovaca koji su pozajmljivali kapital - i, u suprotnosti s Novom Engleskom, teško je bilo pokrenuti »male ljude« da se tamo presele . •• Treba podsjetiti na to da je puritanska vlast zatvorila teatar u 8tratford-on-Avonu još za Sekspirova života i njegova boravka tamo posljednjih dana života. (Sekspirova mržnja i prezir prema puritancima ispoljavaJi su se svakom prilikom.) (Još 1777. godine odbio je grad BermingeJll pristup jednog teatra kao »lijenosti« koristan, i stoga trgovini štetan (Ashley, na str. . •... • 196, napom. 2, na cit. m~, ~tr. 7. i ,,8). •• Odlučno je ovdje l to da Je za pUritance bdo samo Ih-Ih: bozJa volja ili kreaturaina umjet!lost. Zato za njih ni~u mogle da egzistiraju n~~a~ve »adiaphora« (»beznačaJne, ravnodušne stvan« - prev. N. M.). DrukčiJ.e Je u tom pogledU stajao, kako je već rečeno, Kalvin: šta čovjek jede, šta oblači i sl.. svejedno je - ako to nema za posljedicu robovanje duše vlasti požude. mc,

Krom~lova y,oj~ka

građanska

oo

••

174

MAX WEBER.

»vain ostentation« (»prazan razgovor«, »izlišnosti« »uobraženo razmatranje« - prev. N. M.) - sve oznake jednog iracionalnog, besciIjnog, stoga neasketskog držanja, koje, osim to.. ga, ne služi slavi božjoj, nego slavi čovjeka, - bile su brzo pri ruci da bi protiv svake upotrebe umjetničkih motiva odlučno potpomagale trezvenu svrhovitost. Osim toga, to je važilo on~ dje gdje se radilo o direktno:m ukrasu ličnosti, na primjer, o odijelu. 70 Ona moćna tendencij~ za uniformiranjem životnog stila uz koji stoji kapitalistički interes za »standardization« proizvodnje,7I - imala je u odbijanju »obožavanja kreatura« svoju idejnu osnovu.'2 Pri tome se, sigurno, ne smije zabora., viti da je puritanizam sobom obuh:vatao jedan svijet suprotnosti, da je instinktivni smisao za bezvremenski veliko u umjetnosti kod njegovih vođa bio, sigurno, na višem stepenu nego u životnoj at:mosferi »kava1ira«,73 i da je jedan jedinstveni Nezavisnost od »svijeta« treba da se - kao kod jezuita - ispolji u ravnodušnosti,tj. opet kod Kalvina: u upotrebljavanju, bez ikakve razlike i požude, dobara koje zemlja pruža (str. 409. i d. originalnog izdanja Christianae Re,. lig.), - jedno stanovište koje je, očevidno, suštinski lute~anskom bilo bliže . nego precisizam epigona. . 1. Držanje bekera u tom pogledu je poznato. AH su već početkom 17.· vijeka zajednicom egzulanata u Amsterdamu punih deset godina bješnjele najteže oluje zbog pomodnih šešira i haljina jedne župnikove žene. (Zabav~ no prikazano U Dexterovom »Congregationalism of last 300 years«). - Već je Sllnford na cit. mj. ukazao na to da je današnja muška »frizura« ona frizura ~oliko ismjehivanih »okrugloglavaca« (»rundheads«). j da je isto tako ismjehivana nošnja puritanaca. svakako u svom osnovnom principu, istovetna sdanunjom. . " O tome opet v. Veblenovu već citiranu knjigu The theory of busi~ ness enterprise. ,. Na ovaj aspekt ćemo se uvijek vraćati iz njega se objašnjavaju izreke kao što je: Every penny which is paid upon yourselves and children and friends must be done as by Gods own appointment and to sel"\1e and please him. Watch narrowly, or else that thievish camal self will leave God nothing (svaki peni koji izdate na se i djecu i prijatelje mora da se izda kao po odredbi Gospoda Boga i da njemu služi i bude mu ugodno. Pazi brižljivo ili inače to lupeško čulilo bice neće Bogu ostaviti ništa - prev. N. M.). (Baxter na cit. mj. I. str. 108 dolje desno.) Ovo je odlučno: što čovjek daje Ji~min svrhama, oduzimlje se službi u slavu božju. ... S pravom se, na primjer, podsjeća na to (kao Dowden na cit. mj.) da je Kromvel spasao od propasti Rafaelove Skice (Cartons) i Mantegnin Trijumf Cezara, koje je Karlo II nastojao da proda. Prema engleskoj nacionalnoj literaturi društvo restauracije se odnosilo, kako je poznato, isto tako potpuno hladno ili direktno odbojno. Upravo svuda na dvorovima bio je utj·

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

175

genije kao što je Rembrandt, ~oliko god da bi u očima puritanskog Boga njegov »život« našao majo milosti. ipak u pravcu svojeg stvaranja sasvim bitno suodredensvojom sektaškom sredinom. 74 Ali u skupnoj slici to ništa ne mijenja utoliko što je moćno produhovljavanje ličnosti. koje je moglo sa sobom da donese dalje razvijanje puritanske životne atmosfere i koje ga je stvarno i suodredivalo, ipak dobro došlo pretežno literaturi, a i tu tek kasnijim naraštajima. Pošto ovdje ne možemo temeljitije da ulazimo u raspravljanje o uticajima puritanizma u svim ovim pravcima, predstavimo sebi samo to da dopustljivost radovanja kulturnim dobrima, koja služe čisto estetskom ili sportskom uživanju, svakako, uvijek nalazi jednu karakterističnu granicu: ona ne smiju ništa da stoje. Ta čovjekje samo upravitelj božjom milošću mu datih dobara, on ima, kao rob Biblije, da polaže račun 75 o svakoj ~U povjerenoj pari, pa je, u najmanju ruku, sumnjivo da se nešto od toga troši u svrhe koje se l)e odnose na božju slavu, nego na vlastito uživanje. 76 Ko ne bi. caj Versaja svemoćan. - Da se u pojedinostima analizira o4stupanje od nereflektiranih uživanja svakodnevnog života u uticaju na duh najvi§ih tipova puritanizma i na ljude koji su prošli kroz njegovu školu - to bi bio zadatak koji se, svakako, ne bi mogao da rijeiii u okviru ove skice. Washington Irving (Bracebridge HaJI na ciL mj.) u ~bičnoj engleskoj terminologiji to djelovanje formulira ovako: »it (politička sloboda, kaže on. ,""puritanizam.kažemo mi) evinces less play of the fancy, but more power of imagination(( ())to pokazuje manje igru mašte. nego više moć imaginacijec( - prev. N. M.). Treba samo pomisliti na položaj Skota u nauci, literaturi. tehničkim pronalascima, pa i u društvenom životu Engleske, pa da se osjeti da ova nekako suviše usko formulisana napomena graniči s tačnošću. - O značaju za razvitak tehnike i empirijskih nauka ne dospijevamo ovdje da govorimo. Sani odnos se svuda i u svakodnevnom životu ističe: za bekera su. na primjer. dopultene ))recrea_ti ons (po Barclayu): posjećivanje prijatelja. čitanje historijskih djela, mate· matski i fizikalni eksperimenti, vrtlarstvo, pretresanje poslovnih i drugih do· gadaja u svijetu itd. - Razlog je onaj koji smo ranije izložili. ,. Vrio lijepo analizirano u djelu Carla Neumanna »Rembrandt«. koje uopće treba uporediti s gornjim napomenama. 1s Tako Baxter na gore navedenom mjestu. I. str. 108. dolje. 76- Upor.• na primjer. poznati prikaz pukovnika Hutchinsona (često navođen. na primjer. kod Sanforda na cit. mj., str. 57) u biografiji koju Jenapisala njegovjl udovica. Poslije iznošenja svih njegov~h viteških vrlina i njegove naravi sklone vedroj životnoj radosti. kaže se: -))He was wonderfully ~eat. cleanly and gentee[.in his habit, and had a very good fancy in it;· but he

176

MAX WEBER

samo a~o ima otvorene Očl,_ na_išao na pred~ta,:,nike ovog shvatanja sve do dan-danas?7' MIsao obaveze covJeka prema povjerenoj mu imovini, kojoj se on kao služeći upravitelj ili upravo, kao »tečevinska mašina«, podređuje, spušta se s~ svom svojom ledenom težinom na život. Sto imovina biva ve~ ća, - tim teže biva- ako as~etsko životno raspoloženje izdrži ogled - osjećanje odgovornosti da se ona u slavu božju održi neokrnjena i da se neprekidnim radom povećava. I geneza ovog životnog stila seže u pojedinim korjenima, kao i toliki sastavni dijelovi modernog kapitalističkog duha, natrag u srednji vijek,78 ali je tek u etici asketskog protestantizma on našao svoju konsekventnu etičku podlogu. Njegov značaj za razvitak kapitalizma je očevidan. 79 left o[[very' early the waearing of anything that was costly«.. ()On je bio ču­ desno pristao, čist i dotjeran u svom odijelu i u tome je imao vrlo fin ukus; ali je on vrlo rano prestao da nosi ma šta skupo«"". - prev. N M.) - Sasvim sličl'ln je ideal svjetske i fino obrazovane puri tanke, koja je, medutim, škrta u dvjema stvarima: I) u vremenu, i 2) u izdacima za »pompu« i zabavu, ideal. obilježen u Baxterovom nadgrobnom govoru Mary Hammer (Works of the Pur. Div., str. 533). ?7 Sjećam se - pored tolIkih drugih primjera - specijalno Jednog tvorničara, neobično uspješnog u svojem poslovnom životu i u svojim godinama vrlo imućnog kojega je - kada mu je s Ijekarske strane zbog njegove uporno slabe probave bilo savjetovano da dnevno pojede nekoliko kamenica - na to samo s najvećom teškoćom bilo moguće skloniti. Vrlo znatna zavještanja. il dobrotvorne svrbe, koja je on već za života izvršavao, i njegova »široka riIka« pokazivali su, s druge strane, da s~ tu radilo samo o zaostatku )asket. skog« osjećanja koje vlastito uživanje posjeda smatra moralno sumnjivim. a ne o bilo čemu što bi bilo srodno sa »škrt6Šću«. 7& Odvojenost radionice, kancelarije, uopće »posla« od privatnog sta· na - firme i imena - poslovnog kapitala i privatnog imetka. tendencija da se od »posla« napravi »corpus mysticum« (»tajanstvena stvar« - prev. N. M.) - na prvom mjestu barem društveni imetak, - sve to je bilo u ovom pravcu. V. o tome moje »Handelsgesellschaften im Mittelalter«" . 1. Opravdano je već Sombart II svqjem djelu »KapitaIismlls« (I izd.) ponekad ukazivao na ovaj karakterističan fenomen . Treba samo imati u vidu da akumulacija potiče iz vrlo različitih psiholoških izvora. Jedan u svojoj djelatnosti seže daleko natrag u starodrevno doba i u zavještanjima. porodič­ nim nobrima, fidei-komisima itd . sasvim tako ili upravo mnogo čistije ijas, nije, dolazi do izražaja kao i u istovl'emenoj težnji čovjeka da jednog dana, opterećen velikom materijalnom vlastitom težinom, umre, i da, prije svega, osigura trajnost »posla«, pa bilo to i na uštrb ličnih interesa većine sunasljedničke djece. U ovim slučajevima se. pored želje da se, u vlastitom stvara." nju, vodi nekiimaginativan ž~vot i iza smrti, radi o tome da se održi )splendorfamiliae« (sjaj. ugled porodice - prev. N. M.), dakle o jednoj sujeti koja

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

177

Unutarsvjetovna protestantska askeza je, dakle, - tako što smo do sada rekli možemo ukratko da izložimo - djelovala punom snagom protiv bezbrižnog uživanja posjeda, ona je stegnula potrošnju, specijalno luksuznu potrošnju. Nasuprot tome, ona je u psihološkom pogledu sticanje dobara oslobodila smetnji tradicionalističke etike, ona je razbila okove stremljenja za dobiti time što ga Je ne salilo legalizovala nego ga je (u prikazanom smislu) i smatrala direktno- od Boga traženim. Borba protiv putenosti i predanosti spoljnim dobrima nije bila, kako to, pored puritanaca, i veliki apologe.;. ta kvekerstva Barclay izričito potvrđuje, nikakva borba protiv racionalnog sticanja, nego protiv iracionalne upotrebe imetka. A ovo je, prije svega, ležalo u cijenjenju - kao kreaturaIno obožavanje80 osudljivih - ostenzibi1nih oblika luksuza, kakvi su feudalnom osjećaju bili tako bliski, umjesto od Boga tražene racionalne i utilitarističke upotrebe u životne svrhe pojedinca i društvene cjeline. Nije ona htjela da posjedniku silom nametne mučenje tijela,8I nego upotrebu njegova posjeda za potrebe i praktično korisne stvari. Pojam »comfort« na karakterističan način obuhvata krug etičkih prihvatljivih upotrebnih svrha, i nije, naravno, nikakav slučaj što je razvitak životnog stila koji se veže za ovaj pojam najranije i najjasnije bio zapažen upravo kod najkonsekventnijih predstavnika čitava ovog životnog shvatanja, kod kvekera. Oni OVO

su

se, tako reći, okreće prošIrenoj ličnosti zavještača, u svakom-slučaju-o, u os· novi, egocentričnim ciljevima. Nije to tAo kod onog »gradanskog« motiva s kojim mi ovdje imamo posla: ovdje pred nama, stoji st3Y askeze: »Odricati se moraš, moraš se odricati« okrenut u pozitivno-kapitalistički: »Sticati moraš, moraš sticati«, u svojoj iracionalnosti jednostavan i čist kao kakva vrsta kategoričkog imperativa. Samo slava božja i vlastita dužnost, a ne sujeta čov­ jeka, ovdje je kod puritanaca motiv, i danas: samo dužnost prema »pozivu«. Ko uživa u tome da kakvu misao ilustrira na nje~im krajnjim konsekvencijama, neka se sjeti one teorije izvjesnih američkih milijardera da stečene milijarde ne treba ostavljati djeci. da im time ne bi bila oduzeta blagodat da moraju sami raditi i zarađivati, što je danas, dakako, samo još .>teorijski« mje· hur od sapuna. 80 Ovo je, kao što to stalno treba isticati - posljednji odlučujući reli~" ozni motiv (pored čisto asketskihgledišta umrtvljavanja tijela), što se naroči· to jasno ispoljava kod kvekera. 81 Ovo Baxter odbacuje (Saints'everl. rest 12) s motivacijom, sasvim običnom kod jezuita: tijelu treba pružiti ono što mu je potrebno, inače če čovjek postati njegov rob. J~

- PROTESTANTIiKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA

178

MAX WEBER

šljokama i prividu ševaleresknog sjaja, koji, zasnivajući. se na nesolidnoj ekonomskoj bazi, linjavu eleganciju pretpostavlja trezvenoj jednostavnosti, suprotstavljali kao ideal čistu i solidnu udobnost građanskog »doma« (»home«).82 Na strani proizvodnje privatnoprivrednog bogatstva borila se askeza protiv nepoštenJa, kao i protiv čiste nagonske gramzljivosti, jer je ovu ona osuđivala kao »covetous-, ness« (»gramzljivost«), kao »mamonizam« itd.: težnju za bo~ gatstvom, s krajnjom svrhom da čovjek bude bogat. Jer je posjed kao takav bio iskušenje. Ali je ovdje askeza bila ona snaga »koja uvijek hoće dobro, a uvijek stvara zlo« - II njenom smislu zlo: posjed i njegova iskušenja. Jer ona nije samo, sa Starim zavjetom i u punoj analogiji s etičkim cijenjenjeIll »dobrih djela«, doduše u težnji za bogatstvom kao svrhom; vidjela vrhunac onoga što je za osudu, a u sticanju bogatstv~ kao ploda pozivnog rada blagoslov božji. Nego je, što je bilo još važnije, i religiozno uvažavanje neprestanog, stalnog, sistematskog svjetovnog rada u pozivu kao apsolutno najvišeg asketskog sredstva i istovremeno najsigurnijeg i najvidljivijeg potvrdenja preporodenog čovjeka i valjanosti njegove vjeremoralo da bude najmoćnija poluga ekspanzije onog životnog shvatanja koje smo mi ovdje nazvali »quhom« kapitalizma. SJ lJ. Taj ideal jasno postoji specijalno u kvekerstvu već u prvoj epohi njegova razvitka, kao što je to u važnim tačkama razvio već Weingarten II svojim »Englische Revolutionskirchen«. I Barclayeva iscrpna izlaganja (na cit. mj., str. 519. i d., S33) najjasnije to predstavljaju. Treba izbjegavati; l) kreaturainu sujetu, svaku ostentaciju, drangulije i upotrebu stvari koje nema: ju apsolutno nikakve praktične svrhe, ili se samo zbog njihove rijetkosti (dakle iz sujete) cijene; - 2) nesavjesnu upotrebu svojine kakva se ispoljava u - prema nužnim životnim potrebama i brizi za budućnost nesrazmjemim ~ izdacima za manje'nužne potrebe; kvekeri su dakle; bili hodajući »granični' zakon uživanja«. »Moderate use of the creature« (»čovjekovo umjereno uživanje« - prev. N. M.) je potpuno prihvatljivo, ali se narođito morala polagati važnost na kvalitet i solidnost tkanine itd., ukoliko to ne bi vodilo do »uobražeoosti« (»vanity«)_ Upor. o svemu ovome: Morgenblatt fUr gebildeteLe~ ser. 1846, br. 216. i d. (naročito: Komfort und So1iditat bei den Quikem, upor. Schneckenburger. Vorlesungen, str. 96. i d.). .. Već je ranije rečeno da mi ovdje ne ulazimo u klasnu uslovljenost vjerskih pokreta (o tome v. članke u »Wirtschaftsethik der We1tre1igionert«. Ali da bismo vidjeli da, na primjer, Baxter, koji je ovdje poglavito korišten; nije gledao kroz na9ča1e tadašnjeg vremena, dovoljnoje uočiti da i kod nje~ ga u redu bogougodnih poziv ':l, poslije poziva obrazovanih, dolazi najprije

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

179

I uporedimo li još ono stezanje potrošnje s ovim oslobađa­ njem težnje za sticanjem, to će spoljni rezultat biti lako pojmljiv: stvaranje kapitala asketskom prinudnom štednjom. 84 Smetnje koje su konsumptivnoj potrošnji tekovine stajale na putu morale su dobro doći njenoj produktivnoj upotrebi kao uloženom kapitalu. Koju snagu je ovo djelovanje imalo, to se, naravno, ne može brojčano nikako egzaktno. da odredi. U Novoj Engleskoj se ta veza ispoljava tako opipljivo da već nije promakla oku jednog tako izv.rsnog historičara Icao' što je Doyle. 8s Ali je i u Holandiji, k~jom je strogi kalvinizatll vlahusbandman poljoprivrednik - prev. N. M.), a onda tek. II šarenoj vrevi. mariners, c1othi~rs, book~ellers,tailors (~o.mari, suknari, knji~ari, krojači prev. N. M.) ltd. I (što Je dosta karaktenstično) pod spomenutim »manners« misle sc, možda, u najmanju ruku, kako ribari tako i mornari. ...,. Drukčije već stoje, u ovom pogledu, neke izreke Talmuda. Upor., na primjer,kod Wilnschea, Babyl. Talmud,II, str. 20,21. izreke, istina, ne neosporne. Rabbi Eleasara, sve sa smislom: tIlovinaje t-olja od zemljoradnje. (Posrednije II; 2, str. 68. o pametnom ulaganjU kapitala.: 1/3 u zemlju, 1/3 u robu, 1/3 kao gotovinu).

za one

. .

kauzalna savjest bez ekonomskog (»materija1ističkog«. kako se to, na žalost, još uvijek kaže) tumačenja nije umirena, da ovdje napomenemo: da ja uticaj privrednog razvitka na sudbinu religioznih misaonih tokova smatram vrlo značajnim i da ću kasnije nastojati da prikažem kako su se u našem slučaju procesi uzajamne prilagodljivosti njihovih veza razvijali. Samo. što se oni religiozni· misaoni sadržaji· ne mogu naprosto ekonomski deducirati. oni su - na tome se ništa ne može da promijeni - upravo sa svoje strane najmoćniji plastični elementi»narodnih karaktera« i čisto u sebi nose svoju vlastitu zakonitost i savlađujuću moć. I najvažnije razlike one između luteranstva i kalvinizma - uslovljene su, osim toga. pretežno politički, ukoliko u tome učestvuju vanreligiozni momenti. B' Na to misli Ed. Bernstein kada u svom veĆ ranije citiranom članku (str. 681. i 625) kaže: »Askeza je građanska vrlil!a«. Njegova izlaganja (na cit. mj.) su prva koja su ove važne veze uopće nagovijestila. Samo što je ta veza mnogo obuhvatnija nego što on pretpostavlja. Jer nije samo akumulacija kapitala nego je i asketska racionalizacija skupnog pozivnogživota bila ono što odlučuje. - Za američke kolonije je suprotnost puritanskog Sjevera - gdje je usljed »asketske prisilne štednje« bilo uvijek kapitala za davanje na priplod - prema odnosima na Jugu već kod Do~:Iea jasno naglašena. • S Doyle, The English in America, vol.. II, gl. 1. Egzistencija željezara (1643), suknara (1659) za tržište (a, uostalom, i procvat zanata) u Novoj Engleskoj u prvoj generaciji poslije osnivanja kolonije, čisto ekonomski posmatrano. anahronizmi su i stoje u n.ajupadljivijoj suprotnosti prema odnosjma na Jugu, kao i prema Rhode Islandu (koji nije bio kalvinistički, nego Je uživao punu slobo(Ju savjesti), gdje je, uprkos odličnoj luci, još 1686, u izvještaju upravnika (governor) i vijeća (council) stajalo ovo: »The great ob12·

čija

180

MAX WEBER

dao stvarno samo 7 godina, veća jednostavnost života, koja je, pri enormnim bogatstvima, vladala u religiozno oibiljnim krugovima, dovela do pomame za skupljanjem kapitala. so Da je, dalje, težnja za »aristokratizacijom« građanskih imetaka, koja je u sva Vremena i svuda postojala i koja je i kod nas danas jako djelatna, morala antipatijom purita,Iiizma prema fe,;, ,,{l1.1nim životnim oblicima biti osjetno sprečavana, to je jas':' no kao dan. Engleski merkantilistički pisci 17. stoljeća svodili su nadmoćnost holandskog kapitala prema Engleskoj na to da tamo nisu kao ovdje novostečene imovine redovito ulaganjem u zemlju i - jer je važno to, a ne kupovanje zemlje prelaženjem na feudalne životne navike tražile nobilitaciju da bi time kapitalističkom iskorišćavailju bile uskraćene.1i7;; Cijenjenje poljoprivrede, koje ni kod puritanaca ~ije l}edos.; tajalo, jedne osobito važne, a i pobožnosti na~o~ito korisp.e privredne grane nije se (na primjer, kod Baxtera) odnosilo na zemljoposjednika, nego na slobodnog selj'aka (yeomana) i famera, a u 18. stoljeću ne na junkera, nego na racionalnog struction concerning trade is the want of merchants and inen of considerable Estates amongst us« (»Velika smetnja u pogledu posla je u tome što nemamo trgovaca i ljudi sa znatnom imovinom« - prev. N. M.). (Arnold. Hist, of the State of R.• I, str. 490). Da je primoravanje da se ušteđeni kapital stalno nanovo ulaže. koje je puritansko ograničavanje potrošnje vršilo. - pri tome učestvovalo. jedva da se, u stvari, u to može posumnjati. Uz to je dolazila ovdje još neraspravljena uloga crkvene stege. . . 116 Da· su ti krugovi u Nizozemskoj, dakako. brzo opadali. pokazuje Busk~-Huetsov prikaz (na cit. mj., sv. II, gl. III i IV). Oroen van Prinsterer (Handb. d. Gesch. v. h. V. 3. izd.• § 303, napom, .• str. 254) ipak kaže: »De Nededanders verko~pen veel en verbruiken wenig« ()?Nizozemci prodaju mno-. go a troše malo« - prev., N. M~), još o vremenu poslije vestfalskog mira. •, Za Englesku se zauzimao, na primjer, podnesak - koji citira Ranke u Englische Geschichte, IV. str. 197. - jednog rojaliste-plemića. poslije ulaska Karla II u London, da se zakonom zabrani da imanja kupuje građanski kapital. koji bi time imao da bude prisiljen da se bavi samo trgovinom. - Sta1!::Ž holandskih »regenata« izdvajao se kao »stalei«iz građanskog patricijata gradova kupovinom starih viteških imanja. (V. o tome kod Fruina, Tien jaren uit den tachtigjarigen oorlog, citiranu tužbu iz godine 1652. - da su regenti rentijeri i nisu više trgovci.) Ovi krugovi nisu, dabome, nikada u duši ozbiljno bili kalvin istički nastrojeni. I već notorna pomama za nobilitacijom i titulama u širokim krugovima holandskog građanstva u drugoj polovini 17. stoljeća pokuuje samo to da čovjek. za ovaj period svakako treba samo s oprezom daakceptira ono protivstavljanje engleskih odnosa prema holandskom. Nadmoć naslijeđenog novca slomila je ovdje asketski duh.

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

181

polJoprivrednika. 88 Od 17. stoljeća se kroz englesko društvo tog vremena provlači razdor između »squirearchie« (»vlada:vina junkera, junkerstvo« - prev. N. M.), nosioca })vesele stare Engleske«, i u svojoj društvenoj moći jako kolebljivih puritanskih krugova. 89 Obje crte: i ona neslomijene naivne životne radosti i ona strogo uređenog irezerviranog samosavlađivanja i konvencionalne etičke obavezanosti stoje još i danas u slici engleskog »narodnog karaktera« jedna pored druge. 90 A isto tako se kroz najstariju povijest sjeveroameričke kolonizacije provlači oštra suprotnost »pustolova« (»adventurers«), koji su htjeli radnom snagom sluga, »indented servants« (»rovašenih sluga« - prev. N. M.) da dižu plantaže i žive senjerijaino, prema specifično građanskom ment~litetu puritanaca. 91 . . Dokle je sezala moć puritanskog životnog shvatanja, ono je na svaki način dobro dolazilo - a to je, naravno, mnogo važnije nego samo potpomaganje stvaranja kapitala - težnji za građanskim, ekonomski racionalnim načinom života; ono je bilo njegov najbitniji i, prije svega. njegov jedino kon•• Poshje jakih kupovina engleskih poljskih dobara od strane građan­ skog kapitala došla je velika epoha engleske poljoprivrede. •• Anghkanski zemljoposjednici sujoš do u ovo stoljeće nerijetko odbijali da nonkonformiste primaj\! kao zakupnike. (Sada su obje crkvene partije po broju približno jednake, ranije su nonkonformisti bili uvijek manjina.) .0 H. Levy (u upravo iZlšlom članku u Archiv f. Sozialwiss., 46, str. 605. i d. S pravom upozorava na to da je po ))karakternoj nastrojenosti« engleskog naroda, koja se po mnogobrojnim crtama može zaključiti, on. za recepciju asketskog etosa i građanskih vrlina manje bio disponiran nego drugi narodi: gruba i sirova volja za životom bila je (i jeste) osnovna osobina njegova bićIl. Snaga puritanske as~eze u vrijem~ njene vladavine pokazuje se upravo u onoj zadjvljivoj mje;ri u kojoj je ona karakterna crta kod njenih sljedbenika bila temperirana . • , Stalno se vraća i u Doyleovom prikazu. Uvijek je u stavu puritanaca sudjelovao odlučujući vjerski motiv (ne uvijek, naravno, samo odlučuju­ ći). Kolonija (pod Winthropovim rukovodstvom) bila je sklona dg dopusti gentlemenima, pa čak i kući lordova s nasljednim plemstvom, da se presele u Massachusetts, samo kad bi ti gentlemeni pristupili crkvi. Radi crkvene stege držali su se zatvorene kolonije. (Kolonizaciju New-Hampshirea i Mainea izvršili su anglikanski veletrgovci, koji su podigli velike stočne plantaže . Ovdje je postojala vrlo neznatna socijalna veza..) Na jaku »)pohlepu za dobiti(( Novoengleza žalili su se već 1632. (tako, na primjer, Weedens Economic and social history of New England, l, Sjr. 125). .

182

MAX WEBER

sekventni nosilac. Ono je stajalo pri kolijevci modernog »privrednog čovjeka(. Sigurno je da su ovi puritanski životni ideali zatajili pri jednom suviše jakom ogledu opterećenja koji su izvela, i puritancima vrlo dobro poznata, »iskušenja« bo~ gatstva. Vrlo redovito nalazimo mi najgenuinije pristalice pu~ ritanskog duha u redovima slojeva92 malograđana i farmera koji su tek u pojetu i »beati possidentes« (»sretne, blažene posjednike« - prev. N. M.) čak i kod kvekera, vrlo "često spremne da se odreknu svojih starih ideala. 93 Bila je ~o ista ona sudbina kojoj je prethodnica unutar svjetovne askeze, manastirska askeza srednjeg vijeka, stalno podlijegala; kada je racionalno rukovođenje privredom ovdje, na mjestu strogo uređenog života ikočene konsumpcije, potpuno razvilo svoje djelovanje, o~da je stečena imovina ili direktno - kao u vrijeme prije vjerskog raskola - dopala nobilitaciji ili je, pak, manastirska stega prijetila'da se raspadne, paje'moralo da dođe GO jedne od mnogobrojnih »reformacija«(. Ipak je čitava povijest kaluđerskih pravila u izvjesnom smislu jedna stalno ponavljana borba s problemom sekularizantnog djelovanja posjeda. Isto to u grandioznom mjerilu vrijedi i za unutarsvjetovnu askezu puritanizma. Moćni »revival« (preporod, oživ'ljenje - prev. N. M.) metodizrna, koji prethodi procvatu en:gleske industrije pred kraj 18. stoljeća, može vrlo dobro da se uporedi s takvom jednom manastirskom reformacijom. Ov:.. Ovo naglašava već Petty na cit. mj., i sva savremena vrela bez izuzetka govore naročito o puritanskim sektBŠima baptistima, kvekerima, menonitima, kao o jednom djelimice siromašnom, a djelimice, opet, sitnokapitalističkom sloju, i suprotstavljaju ih kako veletrgovačkoj aristolcratiji tako i finansijskim pustolovima. Ali upravo iz tog sitnokapitalistitkog sloja, a ne možda iz ruku krupnih finansijera: monopolista, državnih liferanata, držav" nih zajmodavaca, kolonijalnih preduzimača, nečasnih špekulanata (promoters) itd. proizišio je ono što je za kapitalizam Okcidenta bilo" karakteristič­ no: gradansko-privatnoprivredna organizacija industrijskog rada, (V.., na primjer, Unwin, Industrial Organization in the 16th and 17th centuries, London, 1914, str. 196. i d.) Daje ova suprotnost već samim savremenicima bila vrlo dobro poznata, za to upor. Parker. Discourse concerning Puritansad 1641, gdje je isto tako naglašena suprotnost prema projektorima i dvorjanicima. •• O načinu na koji se to u politici PensiIvanije u 18. Vijeku, a specijalno u ratu za nezavisnost, ispoljilo v. Sharpless, A Quaker experiment in Go·. vernment Philadelphia, 1902.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

183

dje ćemo navesti jedno mjest094 samog Johna Wesleya, koje bi bilo podesno da stoji kao moto iznad svega što smo do sada rekli. Jer ono pokazuje da su samim poglavnicima asketskih pravaca ove ovdje na izgled tako paradoksne veze bile savršeno jasne, i to potpuno u ovdje razvijenom smislu.95 On piše: »Ja se bojim da nije, gdje se bogatstvo povećalo, sadržaj religije u istoj mjeri opao. Stoga ne vidim kako je, po prirodi stvari, mogućno da ikakvo ponovno buđenje prave religioznosti može biti dugotrajno. Jer religija mora nužno da stvara kako radinost (industry) tako i štedljivost (frugality), a ove, opet, ne mogu da proizvedu, ništa drugo nego bogatstvo. Ali ako se povećava bogatstvo, onda se povećava ponos, strast i ljubav prema svijetu u svim njihovim oblicima. Kako, dakle, da bude mogućno da metodizam, to jest, jedna religija srca, makar ona sada cvjetala kao kakvo ozelenjelo drvo, ostane u tom stanju? Metodisti bivaju svuda marljivi i štedljivi; prema tome se njihovo imanje povećava. Zato oni, srazmjerno s time, rastu u ponosu, strasti, u tjelesnim i svjetovriim prohtjevima i životnoj nadmenosti. Tako, doduše, ostaje oblik religije, ali duh postupno iščezava. Zar nema nikakva puta da se ovaj nastavljeni pad čiste religije spriječi? Mi ne možemo ljude spliječiti da budu marljivi i štedljivi. Mi moramo. sve hrišćane opominjati da SRČU koli~o mogu i da štede koli94 V. isto u Southeyovom »Leben WesJeys«, gl. 28. Na nj me je - nisam ga znao - uputio jednim pismom prof. Ashley (1913). Već ga je Traeltsch (kojemu sam ga u tu svrhu saopćio) tu i tamo citirao. 91 Ovo mjesto se preporučuje za čitanje svima onima koji danas o tim stvarima hoće da budu infOrinisaniji i pametniji nego vodi i savremenici samih onih pokreta koji su~ kako se vidi, vrlo dobro znali šta rade i šta ugrožavaju. Zaista ne ide, kao kod nekih mojih kritičara, da se neosporne i dosada ni od koga neosporavane činjenice, s moje strane samo nešto više po njihovim unutarnjim pokretnim snagama ispitivane, tako olako osporavaju, kao što se to na ža]ostdešava]o. Niko u 17. vijeku nije sumnjao u ove povezanosti (upor. još Manley, Usurry.of 6% examined, 1669, str. 137). Osim ranije već citiranih modernih pisaca, pjesnici kao H. Heine i Keats isto "tako kao i predstavnici nauke Macau]ay, Cunningham i Rogers ili književnici kao Mathew Arnold trerirall s\ljh kao nešto što se samo od~ebe razu~.iic:,J~ pajnovije literature v. Ashley, Binningham Industry and Commerce (1913), koji mi je, na primjer, i pismeno izrazio svoju potpunu saglasnost. Za cijeli problem upor. sada unapom. 90, str. 203. citirani članak H. Levyja.

184

MAX. WEBE.~'

kQ mogu, što stvarno znači da se bogate«. (Zatim dolazi opO_ mena da oni koji »stiču sve što mogu i štede sve što mogu«: treba i da »dajusve što mogu«, da bi tako porasli u milostii skupili na nebu jedno blago). - Vidi se da je to do u sve poje~ dinosti ovdje osvijetljena veza.'6 . Njeno puno ekonomsko djelovanje razy:~ali su, potpu~ no onako kao što to Wesley ovdje kaže, oni moćni religiozni pokreti čije je značenje za privredni razvitak ležalo na prvom. mjestu u 'njihovim asketskim odgojnim utic.ajima, redovito tek onda kada je akma čisto vjerskog entuzijazma bila veĆ prederia, kad se grč traženja božjeg carstva postupno počeo' da pretvara u trezvenu vrlinu poziva, kada je religiozni korijen polako odumirao i ustupao mjesto utilitarnoj svjetovnog; ti, - kada je, da kažemo s Dowdenom, u popularnoJ fantaziji' »~obins'on Crusoe«, izolovani privrednik, koji se uzgredba~ vi misijskim radom," stupio na mjesto Bunyanovog »Hodo;.časnilca« koji u duhovno usamljenoj težnji za carstvom ne,;.~ beskim hita kroz »Sajam taštine«. Kada je, zatim. još zavla~ dalo načelo: »to make the best of both worlds« (»napraviti najbolji od oba svijeta« - prev. N. M.), onda je konačno mo:.. rala - kao što je i Dowden već primijetio - čista savjest da: bude uvrštena u niz sredstava komfortabilnog građanskog ži·:i vota, kako to i .njemačka poslovica o »mekanom jastuku« vrlo lijepo kaže. Ali ono što je ona religiozno živa epoha 17.; stoljeća svojoj utilitarističkoj nasljednici zavještala bilo je upravo. prije svega, jedna nečuveno čista - recimo spokojno!, farisejsJd čista - savjest pri sticanju novca, samo ako' se. onO" inače vršilo II legalnim oblicima. Svaki ostatak izreke .» De(): placere vix potest« bio je i.ščezao.'8 Nastao je bio jedan speci~ .. Da su potpuno iste veze već puritancima klasičnog doba bile neito što se samo po sebi razumije, ničim možda jasnije neće biti dokazano nego time da kod Bunyana ))Mr. Money-Love« upravo argumentira ovako':: »Covjek mora biti religiozan da bi se obogatio, na primjer, da bi povećao; broj svojih mušterija«, jer: zbog ~egaje čovjek potpuno religiozan, to je sve, jedno (str. 114, Tauchnitz izd.). 9' Defoe je bio revnosan n o n k o n f o n n i s t a . > 9' t Spener (Theolog. Bedenken, na cit. mj., str, 426, 429, 432. i d~) drž! da je trgovački poziv pun iskušenja i zamki, ali on na jedno pitanje Izjavlju"' je: »Drago mi je što vidim da moj dragi prijatelj. što se samog trgovačkog staleža tiče, ne poznaje nikakvih skrupula, nego u njemu vidi način života• . 0:;

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

185

tično građanski

etos poziva. Sa sviješću da stoji II punoj milosti božjoj i da ga on očevidno blagosilja, građanski preduzetnik je, ako se držao u granicama formalne korektnosti, ako je njegov moralni život bio besprijekoran i ako način na koji je on svoje bogatstvo upotrebljavao nije bio sablažnjiv, mogao da ide za svojim zaradnim interesima i trebalo je da to čini. Moć religiozne askeze stavila mu je, osim toga, na raspolaganje 99 i trezvene, savjesne, neobično za rad sposobne radnike, koji su se hvatali za rad kao za Bogom traženi životni cilj. Ona mu je uz to dala umirujućejamstvo da je nejednaka podjela dobara na ovom svijetu sasvim specijalno djelo providnosti Gospoda Boga, koji ovim razlikama, kao i samo što on j jeste, da se ljudskom rodu mnogo koristi I da se tako po božjoj volji vrši ljubav..ff Ovo se na raznim drugim mjestima pobliže mQtivira merkanti!ističkim argumentima. Kada Spener, s vremena ml vrijeme, pohlepu za bogaćenjem, prema ITimot. 6, 8. i s pozivom na Isusa Siraha, potpuno luteranski naziva glavnom zamkom koje se bezuslovno treba osloboditi, i zauzima »stanovište izdržavanja« (Tbeol., Bd., III, str. 435. gore), onda on to, s druge strane, ublažava time što opet ukazuje na prosperantne sektašekoji ipak žive bogougodno (v. str. 180, napom. 39). Kao efekat marljivog pozivnog rada, njemu ni bogatstvo nije sumnjivo. To stanovište je usljed luteranske potke manje konsekventno od Baxterova. •• Baxter, na cit. mj., II, str. 16, opominje da se ne primaju u službu kao »sluge« heavy, flegmatik, sluggish, fleshly, slothful persons« (»)teška. flegmatična, spora, čulna, lijena lica« - prev. N. M.) i predlaže da se pretpostavljaju »godly servants« »pobožne sluge« - prev, N. M.) ne samo zato što bi )lUngodly« servants bili samo »eye-servants« (»nepobožne« sluge... »na oko sluge« - prev. N. M.) ne samo zato što bi »ungodly« servants bili samo eye-servants« (»nepobožne« sluge .... )lOa oko sluge« - prev . N. M.) nego, prije svega, zato što »a truly godly servant will do all your service inobodienee to God, as if God himseJfhadbid him do iu( (»istinski pobožan sluga će u svemu služiti u poslUšl1osti prema Bogu, kao da mu je sam Bog naredio d.a to čini« - prev .. N. M.). Drugi su, naprotiv, skloni lIto make no great matter of conscience of it«" (»da od toga ne prave veliku stvar savjesti« prev. N. M.). I obratno; kod radnika nije znak svetosti spoljašnje ispovijedanje vjere, nego »conscience to do their duty« (»savjest da vrše svoju dužnost« - prev. N. M.). Vidi se da se interes božji i interes poslodavca ovdje sumnjivo isprepliću: i Spener (TheoI. Bed., III. str.. 272), koji. inače. svojski opominje da čovjek ostavi sebi vremena za razmišljanje o Bogu, pretpostavlja, kao nešto samo po sebi razumljivo, da se radnici moraju zadovoljavati krajnjom, najmanjom mjerom slobodna vremena (čak i nedjeljom). - S pravom su engleski pisci protestantske imigrante nazivali »pionirima obučenog rada«(. V. i dokaze kod H. Levyja, Die Grundl. des okonom, Liberalismus, str . 53.

186

MAX WEBER

partikularnom milošću, ide za svojim tajnim, nama nepozna.;. tim ciljevima. loo Kalvin je još rekao, što je često bilo citirano da »narod«, tj. masa radnika i zanatlija~ ost~je Bogu posluš: na lOl samo ako se održava u siromaštvu. Nizozemci (Pieter de Ja Court i drugi) to su »sekularizirali« u tom smislu da masa ljudi radi samo onda ako ih nužda na to natjera, i pva formulacija jednog lajtmotiva kapitalističke privrede ušla je zatim u tok teorije o »produktivnosti« niskih nadnica. I ovdje se, s odumiranjem njenog religioznog korjena, toj mi~ii neprimjetno podmetnulo utiIitamo tumačenje potpuno po ra~vojnoj shemi koju smo stalno zapažali. Srednjovjekovna etika ne sa.., mo da je prošnju trpjela nego ju je u prosjačkim kaluđerskim redovima upravo glorifikovala. I svjetovni su prosjaci, jer su imućnom čovjeku milostinjom koju su primali pružali priliku za dobra djela, ponekad nazivani »)staležom« i bili su cijenjeni. Još je anglikanska socijalna etika Stjuarta bila ovom stavu u sebi vrIo bliska. Za puritansku askezu je bilo rezervirano da sarađuje na onom surovom engleskom sirotinjskom zakonodavstvu koje je tO načelno izmijenilo. A ono je to moglo zato što protestantske sekte i strogo puritanske zajednice nisu uopće za prošnju II svojoj sredini stvarno znaJe. 102 S druge strane, jer je, gledano sa strane radnika, Zi n.,. zendorfova varijanta pijetizma, na primjer, radnika vjernog pozivu koji teži za sticanjem. glorifikovala kao čovjeka koji živi ugledajući se na apostole i koji je tako obdar~n harizrnom učenika. lU Još radikalnUe su slična shvatanja pila u po10. Analogija između - po ljudskom mjerilu »nepravedr.ic« - predestinacije samo njih nekolicine i isto tako nepravedne, ali isto tako bogom određene podjele dobara. - koja je bila ~eskrajno očevidna - na primjer, kod Hoombeecka, na cit. ~j., vol. I, str. 153 . - 9sJm toga, sirpmaštvo je - kao Baxt~r na cit. mj., I, str. 380 - često simptom grešne lijenosti. 101 Bog daje - kaže i Th. Adamas (Works of the Pur. Div.• str. 158) da toliko njih ostane siromašnih naročito, po svoj prilici, zato što oni, koliko on 7;na, ne bi bili dorasli is~ušenjima koje bogatstvo sa sQbom donosi. Jer bogatstvo vrlo često izgoni vjeru iz čovjeka. '01 V. gore napom. 45, str. 183, i tamo citirani rad H. Levyja. Potpuno Isto se ističe o svim drugim prikazima (kao Manley za hugenote). ,.3 Slično nije ni u Engleskoj nedostajalo. Tamo spada, na primjer, i onaj pijetizam koji je, nadovezujući se ~a Lawov»Seriol,ls call« (1728), propovijedao siromaštvo, nevinost, a - i prvobitno - izo]ovanje od svijeta.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

187

četku rasprostranjena kod anabaptista. A sad. naravno, cjelokupna asketska literatura gotovo svih konfesija prožeta je gledištem da je savjestan rad, i pri niskim nadnicama; onome kome život inače nije pružio nikakve šanse nešto jako bogougodno. U tome protestantska askeza nije sama po sebi donijela nikakvu novinu. Ali ona ne samo da je ovo gledište najsilnije produbila nego je i onoj normi stvorila ono što joj je konačno za njeno djelovanje bilo jedino važno: psihološki podsticaj shvatanjem ovog rada kao poziva, kao najizvrsni., jeg, štaviše, najzad često jedinog sredstva da čovjek bude si., guran u stanje milosti. 104 Iona je, na drugoj strani, legalizovala iskorišćavanje ove specifične radne revnosti time što je· i preduzimačko sticanje novca tumačila kao »poziv«.lOS Jasno je kao dan da je isključivo stremljenje za carstvom nebeskim moralo silno da unapređuje »produktivnost« rada, u kapitalističkom smislu riječi. vršenjem radne dužnosti kao poziva.i strogom askezom koju je crkvena stega, naravno, upravo siromašnim klasama nametnula. Tretiranje rada kao poziva bilo je za modernog radnika isto tako karakteristično kao za preduzimača odgovarajuće shvatanje zarade. Bila je to slika ovog tada novog činjeničnog stanja kada je jedan tako oštar anglikanski posmatrač kao što je sir William Petty holandsku

I •• Baxterova djelatnost u zajednici u Kidderminsteru, koja je kad je on tamo došao bila savršeno zapuštena, - po stepenu svojih uspjeha gotovo besprimjerna u historiji dušebrižništva. ujednoje tipičan primjer kako je askeza mase odgojila za rad. marksistički rečeno - za proizvodnju »viškavrijednosti« i tako uopće tek omogućila da u kapitalističkom radnom odnosu (kućna radinost. tkalaštvo) budu iskorišćavane. Tako sasvim općenito leži kauzalni odnos. - Gledano s Baxterove strane; on je· uklapanje svojih pitomaca u pogon kapitalizma uzeo u službu svojih religiozno-etičkih interesa. Gledano sa strane razvitka kapitalizma, posljednji su stupili u službu razvit. .. ka kapitalističkog »duha«. .I.' I još nešto: može se sumnjati u to koliko je »užlvai1je« srednjovjekovnog obrtnika »u onome što je on stvoriO« - čime se tako mnogo operira - bilo kao psihološki agens važno. Nešto je nesumnjivo ipak na tome bilo. Ali je askeza, svakako, rad lišila te ovozemaljske svjetovne draži - koju je kapitalizam zauvijek unišito - i usmjerila ga na zagrobni život. Pozivni rad kao takav Bogom je tražen. Bezličnost sadašnjeg rada, njegova - posmatrano sa. stanovišta pojedinca - nevesela besmislenost, ovdje je još religiozno ozarena. Kapitalizam u vrijeme svog postanka trebao je radnike koji će zbog savjesti ekonomskoj eksploataciji stajati na raspolaganju; Danas je on u sedlu i može od njih, bez ikakvih ovozemaljskih premija, da iznudi volju za rad.

188

privrednu moć 17. stoljeća sveo na to da su tamo naročitci. mnogobrojni »dissenters« (kalvinisti i baptisti). ljudi koji na rad j radinost gledaju kao na svoju dužnost prema Bogu~ Or;. ganskom socijalnom uređenju u onom fiskalno~monopolis..;' tičkom zaokretu koji je anglikanizam pod Stjuartima. osobit6 u Laudovim koncepcijama usvojio: - ovom savezu državei crkve s »monopolistima« na tlu jedne hrišćansko-socijalne' osnOve, protivstavio je puritanizam, - čiji su predstavniCi~, bez izuzetka, pripadali strasnim protivnicima, ove vrste trgo,:.' vačkog, finansijskog i kolonijalnog kapitalizma, privilegova~ nog od strane države. - individualistička pregalaštva tacio~. nalne legalne zarade na osnovu lične valjanosti i inicijative, koje su - dok su državno privilegovane monopolne industrije II Engleskoj sve uskoro opet iščezle - odlučno učestvovale ll:: podizanje industrije bez, a dijelom uprkos i protiv javnih" vlasti. loli Puritanci (Prynne, Parker) su odbijali svaku zajednicu s »dvorjanicima i krojiocima ptojekata« krupnokapitalis,. tičkog kova kao s etički sumnjivom klasom, ponosni na svoj vlastiti nadmoćni građanski poslovni moral, koji sačinjava glavni razlog proganjanja kojima su oni od onih krugova bili izloženi. Još je Defoe predlagao da se borba protiv disenta dobije bojkotom bankovnih mjenica i otkazivanjem depozita. Suprotnost izmedu ovih dviju vrsta kapitalističkog držanja išla je dalekosežno s vjerskim suprotnostima ruku pod ruku. Protivnici nonkonformista su i u 18. stoljeću ove kao nosioce »spirit of shopkeepers« (»sitnotrgovačkog duha« - prev. N. M.) stalno ismijavali i kao propast staroengleskih ideala proI •• o ovim snprotnostima i razvojima H. Levyja v. u ranije navedenoj knjizi. Za Englesku karakterističan i vrlo moćan, prema monopolima nepri~ jateljski nastrojen ,stav javnog mišljenja nastao je, historijski, iz povezanosti političke borbe za vlast protiv krune - Dugi parlamenat je monopoliste isključio ižparlamenta - s etičkim motivima puritanizma i s ekonomskim interesima građanskog sitnog i srednjeg kapitalizma protiv finansijskih magnata u 17. vijeku. Declaration of the. Anny od 2: augusta 1652, i isto tako levelerske peticije od 28. januara 1653~ pored ukidanja trošarine, carina, indirektnih poreza i uvođenje single tax na estates (pojedinačnog poreza na imanje.prev. N. M.), traže prije svega: »free-trade«, tj. ukidanje svih monopolistič­ kih ograničenja sticanja (trade) prema unutra j prama vani, kao povrede ljudskih prava. Već slično i »Velika remonstrancija« (The Grand Remonstrance = predstavka trećeg staleža Karlu I zbog zloupotrebe u vladi 1641 primj. N. M . ).

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

189

gonili. Ovdje je ležala usidrena i suprotnost izmedu puritanskog i jevrejskog privrednog etosa, i savremenici (prynne) su već znali da je prvi, a ne posljednji, građanski privredni etos.I0 7 . Jedan od konstitutivnih sastavnih dijelova modernog kapitalističkog duha, i ne samo njega nego i moderne kulture: racionalni način života na osnovi ideje poziva raden je to su ova izlaganja imala da pokažu - iz duha hrišćanske askeze. Treba sada još jednom pročitati u uvodu ovog članka citirani Franklinov traktat pa da se vidi da su bitni elementi mentaliteta, tamo nazvanog »duhom kapitalizma«, upravo oni koje smo mi prethodno pronašli kao sadržaj puritanske pozivne askeze,108 samo bez religiozne zasnovanosti, koja je već kod Franklina bila odumrla. - Misao da moderni pozivni rad nosi asketsko obilježje - nije također nova. Da je ograničenost na stručni rad, s odricanjem faustovske svestrano'sti humaniteta, koje ona uslovljava, u sadašnjem svijetu uopće pretpostavka dragocjenog djelovanja, da se, dakle, »djelo« i »odricanje« danas međusobno uslovljavaju: ovaj asketski osnovni motiv građanskog životnog stila - ako on upravo hoće "0' Upor. za to H. LelY. Oekon. LiberaL, str. SL lO' Da su i, ovdje na religijske korijene još nesvedeni, sastavni dijelovi, osobito stav: honesty is the best policy (ispravnost je najbolja politika: prev. N. M.) Franklinova raspravljanja o kreditiJptiritanskog porijekla; to spada u drugi jedan kontekst. (V. za to sljedeći članak.) Ovdje o tome samo da navedemo sljedeću napomenu J. A. Rowntreeja (Qtiakerism; past and present, str. 95, 96), na koju me je Ed. Bernstein upozorio: »Is it merely a coincidence. or is it a consequence. that the lofty profession of spirituality made by the Friends has gone hand in hand with shrewdness and tactin the transaction of mundane affairs? Real piety favours the success ofa trader byosuring his integrity, and fostering habits of prudence and forethought: important items in obtaininc that standing and credit in the commercial world, which are requisite (or the steadyaccumulation of wealth« (Da li je samo k~~nciden~~a ili je po!!!j~dica to što je visoki poziv.svećenstva.koji su !1sta~o­ vdl kveken Išao ruku pod ruk~ s promućumošću I taktom u lzvođenJrsvJc­ tovnih poslova? Prava pobožnost pomaže uspjehu jednog trgovca, osiguravajući mu ispravnost i gajeći mu navike smotrenosti i promišljenosti: - bitne stvari u postizanju onog ugleda i kredita u trgovačkom svijetu koji se traži za postojanu akumulaciju bogatstva« - prev. N. M.). (V. sljedeći članak.) »POšten kao kakav hugenot«, bilo je u 17. stoljeću poslovično isto tako kao česti­ tost Holandana, kojoj se ser W. Temple divio, i - jedno stoljeće kasnije čestitost Engleza, upoređena s kontinentalcima, koji nisu bili prošli kroz ovu etičku školu.

190

da bude stil, a ne neimanje stila - htio je da nam pokaž~i': Gete na vrhuncu svoje životne mudrosti, u svojim »Wander,;,: jahren« i u životnom završetku koji je on dao svom Faustu>09' Za njega je ovo saznanje značilo rastanak, pun odricanja:'s: jednim vremenom punog i lijepog humaniteta, koji se u taklI" našeg kulturnog razvitka neće ponoviti, kao ni vrijeme veli> kog procvata Atene u starom vijeku. Puritanac je htio da bu;.' de čovjek poziva, - mi to moramo biti. Jer dok je askeza bila iz manastirskih ćelija prenošena u pozivni život i počinjala da ovladava unutarsvjetovnim moralom, ona je, sa svojesira-, ne, pomagala da se izgr~di o~aj moćni kosmosprivredno.g' poretka, vezanog za tehmčke 1 ekonomske pretpostavke ni~;. haničko-mašinalne proizvodnje, koji danas životni stil ,sv~h pojedinaca što se rađaju u ovom mehanizmu -, ne samo onih' direktno ekonomski aktivnih - neodoljivom silom odreduje i, možda će određivati 'Sve dok se i posljednja centa fosilnQg goriva ne ugasi. Samo kao »kakav tanak plašt koji čovjek može svakog trenutka da odbaci«, treba:lo bi, po Baxterovotri' mišljenju, da briga za spoljna dobra bude na plećima njego·;: vih svetaca. IIO AJi je sudbina dala da od pla~~a' nastane kao čelik tvrd omotač. Dok je askezapreduzimala da svijet pre~': pravi i da se u svijetu ispolji, spoljašna dobra ovog svijeta su' dobijala sve veću i, konačno, neizbježnu vlast nad ljudima" kao, nikada ranije u historiji. Danas je njen duh - da li konač­ no, ko to zna? - iz tog omotača izišao. Pobjedonosnom kapi.;, talizrnu, svakako, otkada se on zasniva na mehaničkoj osnO~, vi, nije više potrebna ova podrška. A i ružičasto raspoloženje njene nasmijane nasljednice: prosvijećenosti izgleda da je konačno na izdisaju i, kao utvara nekadašnjih religioznih misaonih sadržaja, javlja se u našem životu misao»dužnosthl pozivu«. Gdje »izvršavanje poziva« ne može da se stavi di~ rektno u vezu s najvišim duhovnim kulturnim vrijednostima - ili gdje ono~ obratno, i subjektivno mora da se osjeća pro~ sto kao ekonomsko primoravanje, - tu se pojedinac većinom;

-:ta'

,.9 Dobro analiziran u djelu Bielschowsky, Goethe, sv" II, gl. 18. razvitak naut!nog »kosmosa« izrazio je sličnu jednu misao, na primjet,i: Wind el band na kraju svoje »BIUtezeit der deutschen Philosophie« (II sv. djela »Geschichte d . neuren Philosophie)., .. II. Saints' everlasting rest, gl. XII.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

191

njegova tumačenja. Na području njegova u Sjedinjenim Državatlla, težnja za sticanjem, lišena svojeg religiozno-etičkog smisla. sklona je tome da se udruži sa čisto agonainim strastima, koje mu nerijetko daju upravo karakter sporta. l I I Niko još ne zna ko će ubuduće u onom omotaču živjeti i da Ji će na kraju ovog ogromnog razvitk~ stajati sasvim novi protoci ili jedan moćan pre~ porod starih misli i ideala, ili, pak, - ako ne bude ni jedno ni drugo - mehanizovah fosil, optočen jednom vrstom grčevitog »uzimanja-sebe-ozbiljno«. Onda bi, svakako, za »posljednje ljude« ovog kulturnog razvitka mogla da se obistinf rečenica: »Ljtidi od struke bez duha,ljudi od uživanja bez srca; ovo ništavilo uobražava da se popelo na ranije nikada nedostignut . stepen humaniteta«. Pa ipak mi time dospijevamo na područje vrijednosnih i vjerskih sudova kojima ovaj čisto historijski prikaz ne treba da bude opterećen. Prije bi bio zadatak da se pokaže, u prethodnoj skici samo pokrenuto, značenje asketskog racionalizma i za sadržaj socijaJnopoJitičke etike, dakle, za vrstu organizacije i funkcija socijalnih zajednica od konventikula do države. Onda bi se morao analizirati njegov odnos prema humanističkom racionalizmu 112 i njegovim životnim idealima i kulturnim uticajima, dalje prema razvitku filozofskog i nauč­ nog empirizma, prema tehničkom razvitku i prema kulturnim dobrima. Zatim bi, konačno, imalo da se prati njegovo povijesno nastajanje od srednjovjekovnih začetaka jedne unutarsvjetovne askeze i njegovo pretvaranje u čisti utilitarizam hisdanas

uopće odriče

najvećeg oslobođenja,

»Zar ne bi starac sa svojih 75.000 dolara na godinu mogao dase - Ne! Fasada bazara treba da se proširi na 400 stopa. Zašto? - That beats everything (To prevazilazi sve - prev. N. M.), kaže on;-Navečer, kada žena i kćerka zajednički čitaju, on čezne za krevetom. nedjeljom on svakih pet minuta gleda na sat kada će se završiti dan: - jedna tako promašena egzistencija!« - tako je sažeo (iz Njemačke useljeni) zet vodećeg drygood:'man (sitnićara - prev. N. M.) iz grada na Ohaju svoj sud o njemu, - sud koji bi, opet, »starom~( nesumnjivo izgledao potpuno neshvatljiv. kao simptom njemačkog neimanja energije. . 112 Već ova (ovdje neprimijenjena) napomena mogla bi Brentanu (na cit. mj.) pokazati da ja u njegovo samC)staJno značenje nisam nikada sumnjao . Da ni humanizam nije bio čisti »racionalizam«, nedavno opet jako naglašava Borinski u Abhandl. der Miinchener Ak. deWiss . , 1919. 111

povuče?

192

MAX WEBER

torijski i kroz pojedina područja rasprostiranja asketske religioznosti. Tek iz toga bi se mogla da pokaže mjera kulturnog značenja asketskog protestantizma u odnosu prema drugim plastičnim elementima moderne kulture. Ovdje je tek bilo pokušana da se činjenica i način njegova djelovanja u jednoj, iako važnoj tački, svedu na njene motive. Ali bi, dalje, onda morao da iziđe na vidjelo i način na koji je protestantska as~ keza, sa svoje strane, u svojem postojanju i svojoj osobenosti~ bila pod uticajem cjelokupnosti društvenih kulturnih uslova, a naročito ekonomskih.1I3 Jer, iako moderni čovjek u~pće, čak ni pri najboljoj volji, obično nije u stanju da značaj koji su religiozni sadržaji svijesti imali za način života, kulture i narodne karaktere predstavi u onoj veličini kakav je on stvarno bio, - ipak nam, naravno, ne može biti namjera dana mjesto jednog jednostrano )materijalističkog« stavimo jedno isto tako jednostrano spiritualističko kauzalno tumačenje kulture i povijesti. Oba ova tumačenja su jednako moguć­ na, 114 ali ona. ako polažu pravo na to da su završetak, a ne l l ' Ne bavi se oVim problemom, nego problemom refonnacije uopće, posebno Luterove, akademski govor v. BeJowa, Die Ursachen der Refonnation (Freiburg 1916). Za ovdje obrađivanu temu, naročito za kontroverzije koje su se na ovu studiju nadovezale, konačno ukazujemo na Hermelinkov spis Refonnation und Gegenreformation,koji je, svakako, prvenstveno okrenut drugim problemima, lIO Jer je ova prethodna skica pomno obuhvatila samo one veze u kojb ma je uticaj religioznih sadržaja svijesti na»materijalni« kulturni živofzaista nesumnjiv" Bila bi laka stvar da smo preko toga prešli na kakvu fonnalnu »koostrukciju« koja bi sve 000 što je na modernOj kulturi karakteristično iz protestantskog racionalizma logički deduciraJa. Ali je bolje da tako nešto ostavimo onom tipu diletanata koji vjeruju u »jedinstvenost« »socijalne psihe« i njene svodljivosti na jednu fonnulu. - Napomenimo samo još to da je. naravno, period kapitalističkogrilzvitka koji leži pred razvitkom koji sino posmatrali svuda bio suodreden hrišćanskim uticajima, kočcćim kao i unapređujućim. Kakve su vrste oni bili to spada u jedno kasnije poglavlje. Da li, uostalom, od gore skiciranih problem.a jedan ili drugi mogu još da budu pre": tresani u okviru ovog časopisa, to, pri krugu zadataka koje on ima, nije sigurno. A pisanju debelih knjiga koje bi se tako jako, kao što bi ovdje bio slu· čaj, C',lanjale na strane (teološke i historijske) radove. ja nisam ba§ naročito. sklon. (Ove rečenice ostavljam ovdje neizmijenjene.) Za raspon izmedu životnog ideala i stvarnosti u »ranokapitalističko« doba prije refonnacije upor. sada Strleder,-Studien der kapitalist_ Otganisationsformen (1914), knj. U (1 nasuprot ranije citiranom. od strane Sombarta korišćenom, KeJl~rovom spisu).

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

193

tek predradnja, ispitivanja, jednako malo služe histoi"ij~koj istini. I IS

ll. Ja nalazim da bi ova rečenica i neposredno prethodne primjedbe i napomene mogle biti dovoljne da isključe svaki nesporazum o onome što je ova rasprava htjela. da: dade i ne nalazim nikakva razJogadilbilo Ita dOdajem.. Umjesto prvobitno i1iunjcravanog neposrednognastavlja1\fa u smislu gornjeg programa, ja sam svojeVremeno djelimice iz slučajnih raZloga, nato. čito zbog pojave' knjige K Troeltsch~ »Sozia:llehren der christlichen Kirchen« (koji je mnogo toga što sam ja imao da pretresem obavio Ila jedan način kako ja to kao neteolog ne bip mogao), a djelimice i zato d~ bih ova izlaganja lišio njihove izolovanosti i da bi ibstavio"u skupnost kulturnog razvitka - odlučio da najprije napišem rezultate uporednih studija o univerzalnohistorijskin:t povezanostima religije i društva. "Evo ih ovdje. Ispred njih jesamo stavljen jedan kratak prigodni članak za objašnjenje gore upotrebljavanog pojma »sekte« i ujedno za prikaz značenja puritanske koncepcije crkve za kapitalistički duh novog doba.

J3 - PROTESTA!'oTSKA ETIKA I OlJH KAPITALIZMA

II

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA! Sjedinjene Države imaju poodavno princip »odvoječak ne postoji ni službena statistika konfesionaliteta, jer bi važilo kao protivzakonito kada bi građanin od strane državnih vlasti bio samo i upitan koje je konfesije~ O praktičnom značenju ovog načela za položaj crkvenih zajednica prema državP ne. ćemo ovdje raspravljati. Naprotiv, nas na prvom mjestu interesuje okolnost da je još prije 2 112 decenije, uprkos apsolutnom ignoriranju konfesija od strane države i uprkos nedostajanju svih onih vrlo jakih premija koje je tada većina evropskih država davala za pripadnost izvjesnim privilegovanim crkvama, tadašnji broj »lica bez konfesije« u Sjedinjenim Državama, uprkos njihovom ogromnom useljavanju, bio cijenjen3 samo na svojih 6%. Ali je pri tome pripadnost jednoj crkvenoj zajednici tamo značila mnogo veće terete. OSQbito nQsti države od crkve«. On se sprovodi tako strogo da

• Nova i jako proširena prerada jednog - II »Frankfurter Zeitung«. Ostemummer. 1906. zatim nešto proširenog u»Christliche Welt«, 1906, str. SS8. i d., 577. id. - podnaslovom »)Kirchen und Sekten« objavljenog član~ ka, na koji sam se kao nadopunu prethodnog ponavljano pozivao. Prerada je motivirana time što je pojam sekte koji sam ja razvio (kao suprotnost pojmu ,~srkve«) u međuvremenu Tr6ltsch, u svojim »Soiiallehren der christlichen Kirchen«, na moju radost preuzeo i iscrpno obradio, tako da ovdje ova pojmovna pretresanja otpadaju, tim prije što je u prethodnom članku (str. 155, 1'Iapomena-"74) rečeno on()što je potrebno. Ovaj članak sadrži samo najnužnije podatke, Jc.ao nadopunu prethodnog_ 2 u" ovom pogledu taj stav stoji mnogostruko - iz razloga značenja katolika kao birača - samo na papiru (postoje subvencije konfesionalnimško" lama). . ~ Sve pobliže ovdje pije interesantno. Ukazujemo na pojedine sveske Ameri~i1 Church History Series (dakako, vrlo railičite vrijednosti l).

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

195

za neimućnije, nego igdje kod nas. To pokazuju objavljeni kućni budžeti, i ja sam lično u jednom gradu na Eary-jezeru poznavao zajednicu koja se sastojala gotovo sasvim od useljenih njemačkih nekvalifikovanih drvodjelja i u kojoj su, pri prosječnoj godišnjoj zaradi od kojih 1.000 dolara, njihova davanj~ u crkvene svrhe iznosila gotovo 80 dolara, - dok svako zna da bi već jedan mali dio ovogfinansijskog traženja kod nas izazvao masovna istupanja iz crkve. Ali bez ikakva obzira na to, nikome ko je prije 15-20 godina, prije nego što je otpočela posljednja akutna evropejizacija Sjedinjenih Država,posjetio ovu zemlju nije mogla da promakne čak još tada vrlo intenzivna pobožnost koja je vladala u svima područjima koja nisu još sasvim neposredno bila preplavljena evropskim imigrantima. 4 Ona je bila, kako to svaki stariji putopis pokazuje, ranije još mnogo jača i sama po sebi razumljivija nego posljednjih decenija. Ovdje nas,prije svega, interesuje jedna strana ovog činjeničnog stanja. Cak u Brooklynu, gradu kao što je Njujork, ali doskora s mnogo jačom sačuvanošću starije tradicije, a pogotovo u drugim mestima koja su manje izložena uticajima imigracije, obično je, prije jedva jednog pokoljenja, poslovnim ljudima koji su se tek uvodili, pri stupanju u poslovne veze,neupadljivo i kao uzgred, ali nikada očevid­ no slučajno, bilo postavljano pitanje: »To what church do you belong?« (»Kojoj crkvi pripadate?« prev. N. M.)- slič­ no kao što je za jednim tipično škotskim table d'hoteom još prije četvrt stoljeća kontinentalcu nedjeljom uvijek prijetilo pitanje kakve dame: »What service did you attendto day?«5 (»Kojoj ćete službi božjoj prisustvovati danas?« - prev. N. • Da je ne samo svaka sjednica Supreme Court of the U. St. nego i svaka partijska »convention« (»skupština«. »kongres« - prev. N. M.) bila otvarana molitvom, to je, dakako, već odavno postalo dosadnom floskulom. • Ili, ako je on šlučajno sjedio kao najstariji gost u pročelju stola, konobareva molba pri iznošenju juhe: »Sir, the prayer, please« (»GO&podine. izvolite se pomohti Bogu« - prev. N. M.). - Na tipično, u tekstu već spomenuto pitanje ja u Portree (Skye), jedne divne nedjelje, nisam znao da se izvučem drukčije nego primjedbom »da sam član badenske zemaljske crkve i da u Portreeu ne mogu nikako da nadem chapel (kapelu) te crkve, - što su onda dame ozbiljno i dobro primile (»Oh, he does' n't attend any service except of his own denomination«! (»Olt. on ne sluša nikakvu službu božju. osim službe božje svoje vlastite denominacije!« - prev. N. M.) 13·

196

MAX WEBER.

M.). A pri bližem motrenju čovjek se lako mogao uvjeriti da se ono - dok američke vlasti kao takve nisu nikada, kao što smo rekli, postavljale pitanje konfesijske pripadnosti - II pri~ vatnom društvu, a i u poslovnom saobraćaju, usmjerenom na trajnost i davanje kredita, - moglo bi se približno reći: - uvijek postavljalo. Zašto? Jedan niz malih, ličnih zapažanja (1904) će nastojati da to sad ilustruje. . Pisac oVih redova dugo se vozio u (tadašnjem) Indian Territory s nekim trgovačkim putnikom koji je prodavao »undertakers hardware« (»gvozdene napise na nadgrobnim spoI1l.enicima«) u istom odjeljenju i, kada je (uzgred) spomenuo činjenicu jo§ uvijek upadno jake pobožnosti, čuo je od njega primjedbu: »Moj gospodine, što se mene tiče, svako ~()že da vjeruje ili ne vjeruje, kako mu god odgovara; ali, kad ja vidim kakva farmera ili trgovca koji uopće ne pripada nikakvoj crkvi, onda on za me ne vrijedi ni 50 centi: - ako on niu. ita ne vjeJllje, šta će ga onda pubuditi da mi plati? (why pay J.jJ.e, if he does' n't belive inanything?)« To je ipak bila nekako nejasna motivacija. Već nešto jasnija je postala stvar iz priče jednog specijaliste za nos i grlo, rodom Nijemca, koji se bio naselio u jednom velikom gradu na Ohaju, i pričao mi o posjeti svojeg prvog pacijenta. Pošto se taj na traženje lJekara opružio po sofi da bi ga ovaj .ogledalom za nos pregledao, on se tek još jednom digao i s dostojanstvom i naglas· kom primijetio: »Gospodine, ja sam član.:. Baptist church u - ... street«. Sav zbunjen, ne znajući kakvo bi značenje ta či­ njenica mogla da ima za bolest nosa i iljeno liječenje, on je (ljekar) za to u povjerenju upitao jednog poznatog mu američkog kolegu i dobio u smijehu obavještenje: to samo znači: » Ne brinite za honorar«. - Ali zašto je to sada značilo upravo to? To će možda biti jasnije iz trećeg slučaja. Jedne lijepe vedre nedjelje po podne, početkom oktobra, prisustvovao sam s nekim rodacima- farmerima u šikari, nekoliko milja od M. (glavnog mjesta jedne county), u Sjevernoj Karolini, - na jednoj bari kroz koju je proticao neki potok, dolazeći sa Blue Ridge Mountains, koje su se vidjele u daljini - jednom baptističkom krštenju. Bilo je hladno jer je noću bilo mraza. Unaokolo, po obroncima brdeljaka, stajale su u masama fannerske porodice, koje su u svojim laganim

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

197

dvokolicama bile došle i~ susjedstva, a dielimice i izdaleka. U toj bari je do pojasa stajao svećenik u crnom odijelu. U baru je ušlo - poslije raznovrsnih priprema - oko deset lica oba spola u stajaćem odijelu; pošto su bili zakleti na vjerovanje, zagnjuri li su se potpuno u vodu, žene u _svećenikovim rukama, iskočili iz vode kišući i, klateći se, s odijeli~a pdlijepljenim uz tijelo, izišli iz bare - da bi zatim sa svih strana »primali čestitke« i, pri tome se, najhitnije zamotani u pled ove, odvezli kućama. 6 Jedan moj rođak, koji je pored mene sta-jao, i, po njemačkim tradicU~ma, ne_po!>ožno, s prezirom pljuc~ jući, to gledao/ pri zagnjurivanju jednog od-mladih ljudi najednom mije skrenuo pažnju: »Look at him. - I told you 80!« (»Pogledaj ga - to sam ti rekao!« - prev. N. M.) - Na pitanje (po završetku te ceremonije): Zašto si to, kako kažeš, predviđao? - došao je odgovor: »Jer on hoće da u M. otvori banku.« - Ima li u okolini toliko baptista da on od toga živi? » Nipošto, ali će on sada, kada je kršten, dobiti mušterije iz čitave okoline i konkurencijom će sve ostale upropastiti.« Dalja pitanja: »zašto?«, »zbog čega?«, pokazala su da recepcija u tamošnju baptističku zajednicu s još strogom vjerskom tradicijom, do koje je došlo tek poslije najbrižljivijeg ~>pro­ vjeravanja« i preciznih istraživanja o »vladanju [»disorderly conduct«? (»razvratno ponašanje« - prev. N.-M.)zalaženje u krčme? ples? teatar? kretanje? netačno plaćanje obaveza? druge lakomislenosti?], koja su sezala do u rano.djetinjstvo,'-;' važi kao tako apsolutna garantija etičkih kvaliteta jednog gentlemana, prije svega: njegovih poslovnih kvaliteta - da su odnosnom čovjekU depoziti čitave okoline i bezgraničankre­ dh osigurani bez konkurencije. On je sada »obezbijedenčov­ jek«. Dalje motrenje je pokazalo da se ove ili, pak, vrlo'slične pojave ponaVljaju u najrazličitijim predjelima. Poslovno su se dizali samo -oni (i, uglavnom, samo oni) koji su pripadali 6 »Faith« (»vjera«) je nepogrešivo štitila od kihanja. primijetio je jedan rodak. , On je jednog pokrštenika oslovio: »Halloh. Bill. was .n't the water pretty cool?« (»Halo. Bil. zar voda nije bila prilično hladna?« - prev. N. M:~) i dobio vrlo ozbiljan odgovor: )~Jeff, I thought of some pretty hot place (paklu!) and so I did'n't care for the cool water« (»Džef, mislio sam na neko prilično vruće mjesto, pa mi je bilo svejedno što je voda hladna« - prev. N.

M.).

198

MAX WEBER.

metodističkim ili baptističkim, ili, pak~ drugim sektama (ili na sekte nalik konventikulama). Je li koji član-·sekte selio u neko drugo mjesto, ili je bio trgovački putnik, on je sa sobom nosio certificate svoje zajednice, i time je imao ne samo vezu s drugovima po sekti nego i, prije svega, kredit kod sviju. Kad bi on (bez svoje krivice) zapao u ekonomske teškoće, sekta bi onda aranžirala njegove odnose, osiguravala poV'jerioce i pomagala mu svakoJako, često još po biblijskom principu »mutuum date nihili inde sperantes« (»pozajmite ne očekujući od toga ništa« -prev. N. M.). Ali za njegove šanse, najzad, I)ije bilo presudno očekivanje povjerilaca da sekta zbog svojeg prestiža neće dopustiti da oni budu oštećeni, nego činjenica da je u jednu koliko-toliko uglednu sektu bio priman samo čovjek koji je po svojem »vladanju« bio nesu1lJnjivo etički kvalifikovan. Da, dakle, članstvo u sekti - nasuprot članstVli u »crkvi« u kojoj se čovjek »rodi« i čija milost sija i nad pravednim i nad nepravednim - za ličnost znači jedno etičko~ a naročito jedno poslovnoetičko kvalifikacino ;,;vjedočanstvo. »Crkva« je upravo ustanova milosti koja vjerskim dobrima milosti upravlja kao kakvom fideikomis:"zadužbinom i kojoj je pripadnost čovjeka (po id~ji!) obligatorrta, pa zato o kva1i.;; teti ma njegovim ne dokazuje ništa, .... dok je »sekta«.napro.;; tiv, jedan voluntaristički savez· isključivo (po ideji) vjerskoetički kvalifikovanih, u koji čovjek t; '~zi dobrovljno ako, na osnovu religijskog potvrđenja, dobrovoljno bude primljen. 8 Isključenje iz sekte zbog etičkill prekršaja značilo je priv~dno gubitak kredita i socijalno deklasiranje . .Mnogostruka zapažanja sljedećih mjeseci potvrđivala su, doduše, ne samo, na izgled, brzo odumiru će, ali (tada) još uvijek vrlo važnQ znače-

• Daje konkurentski lov na duše od strane sekta -jako uslovljen materijalnim interesima samih propovjednika - često vrlo jako ometao ovaj izbor upravo u Americi. to je, naravno. tačno. Stoga su mnogostruko bili uobičajeni karteli medu konkurentskim denominacijama: da se taj lov na duše· ograDiči (tako, na primjer, za sprečavanje vrlo privlačnog lakomislenog vjenča. nja čovjek; koji - po vjerskim načelima nema dovoljnog razloga da bude rastavljen. Ovdje su, kako kažu. neke baptističke zajednice ponekad bivale labave. dok su kako katolička tako i luteranska (Missouri) crkva zbog korek· tne strogosti bile hvaljene, usljed čega se. opet, kako kažu, i jednoj i drugoj članstvo smanjilo.

PROTESTANTSKE SEKTE l DUH KAPITALIZMA

199

nje privrženosti crkvi kao takvol nego upravo i ove naročito važne, osobine. Koja vjeroispovijest, to je danas bilo prilično ravnodušno. 10 Da li slobodni zidar11 ili christian science, ili adventist, kveker ili bilo šta, bilo je svejedno. Ako je samo postojalo ono što je prCfsudno: prijem samo putem glasanja (»ballot«), poslije prethodnog ispita i etičkog potvrđenja II smislu onih vrlina koje je unutarsvjetovna askeza protestaIltizma, dakle: stara puritanska tradicija nagrađivala - onda se mogao da zapazi ishod. Bliže posmatranje pokazalo je onda stalno napredovanje onog karakterističnog procesa »sekularizacije« na koji su takve, iz religioznih koncepcija rođene pojave u moderno vrijeme svuda osuđene. Nisu više ovu djelatnost razvijala samo vjerska društva, dakle, sekte. pri pažljivijem posmatranju padalo je u oči (već prije petnaest g9dina) da u američkom građanskom srednjem staležu (uvijek van sasvim modernih velikih gradova i imigraciortih centara) neobično mnogi ljudi u zapučku nose jednu malu značku (razne boje), koja je najprije podsjećala na kakvu·rozetu počasne le• U više slučajeva su mi u velikim gradovima (spontano) pričali da špekulant gradilištima obično najprije podigne jednu (često vrlo skromnu) »crkvenu zgraduc<, zatim angažuje kojeg pitomca iz nekog od raznih teoloških seminara sa 500-600 dolara plate i stavi mu u izgled sjajno mjesto propovjednika ako skupi oko sebe jednu zajednicu i »napropovijeda« joj gradilište.Bile su pokazivane oronule. crkvama slične zgrade koje su označavale neuspjehe. Ali su te propovijedi većinom imale uspjeha.· SUsjedska veza. sunday school (nedjeljna škola) itd., bili su upravo 'tamo novom naseljeniku neophodno potrebni, ali prije svega: veza s »etički« povjerljivim susjedima. I . Uprkos oštroj konkurenciji - i zbog materijalnih i duhoVnih davanja pri čajankama zajednica, u otmjenim crkvama i zbog davanja za pjevanje Gedan tenor u Trinity Church, Boston, koji je; kako kažu, imao da pjeva sa:' mo nedjeljom, dobijao je tada 8000 dolara) -, sekte često stoje u vrlo dobrim odnosima Na ono baptističko krštenje, na primjer. bilo je umetodističkoj crkvi na službi božjoj. kojoj sam ja prisustvovao, ukazivano kao na jedan za svakog okrepljujući prizor. Zajednice su većinom potpuno odbijale da sluiaju »ućenja o razlikovanju«, uopće dogmatiku. Mogla se propovijedati samo etika. Ona je u slučajev~ma kad sam ja slušao propovijedi ~, sredJili stalež bila tipičan građanski pristojan i valjan moral, istina.liajsvakiddnjije j naj· bezbojnije vrste, ali predavan s očevidnim unutarnjim uvjerenjem; često i s ganutošću. II Neki »assistant« semitskog jezika na jednom Istočnom univerzitetu rekao mi je da žali što nije postao»majstor zidarske lože«, jer bi se onda vratio' u trgovinu. Na pitanje šta bi mu to koristilo, on je odgovorio da bi, kada bi se kao trgovački putnik ili prodavac mogao kazati kao takav, tukao notor· no realno, svaku konkurenciju i bio mjeren suhim zlatom.

200

MAX WEBER.

gije. Na pitanje: })Sia je to?« redovito bi bilo spomenuto kakvo društvo s ponekad pustolovno fantastičnim nazivom. Pa bi se ispostavljalo da je njegov smisao i svrha bila u tome što je ono gotovo uvijek vršilo funkciju pogrebnog društva, po-, red toga pružalo vrlo različite druge usluge, a često, i to upravo n~ podri.lčjimakoja su modernim raspadanjem bila najnetaknutija, svojem članu davalo i (etičko) pravo na bratsku pomoć ~ nevolji od strane svakog svojeg imućnog člana, kada bi taj,bez svoje krivice, bio ekonomski ugrožen, i to opet II mnogim, meni tada poznatim slučajevima upravo još po principu mutuum date nihil inde sperantes, ili uz vrlo nisku kamatm.! stopu. To je bilo traženje kojemu su se članovi društva, kako izgleda, drage volje odazivali. Ali se, osim toga, - a OVij je i ovdje bila glavna stvar - članstvo opet upravo zasnivalo na balotaži, poslije prethodnog istraživanja i ustanovljenog etičkog potvrđtmja. A'rozeta u zapučku je. dakle, znači­ la: »Ja sam p~slije istraživanja i potvrđivanja patentovani i na osnovu mojeg članstva garantovani gentleman«: - prije svega,opet u poslovnom smislu prokušane kreditne pouzdan.osti. I ovdje se moglo ustanoviti da je ovo legitimiranje čes­ to potpuno presudno uticalo na poslovne šanse. Sve ove pojave koje su - barem vjerske - bile, kako je izgledalo, II u prilično brzom rasapu, bile su, uglavnom, ograničene ~a građanski s.rednji stalež. One su, naročito bile tipičan sprovodnik uspona u krug srednjih građanskih preduzetnika i širenja i održavanja građanskog kapitalističkog poslovnog etosa unutar širokih krugova ovog građanskog srednjeg staleža (uključujući i farmere)." Doduše, nije, kako je poznato, sasvim malo (svakako: većina starije generacije) američkih »promoters«, »captains of industry«, multimilionera, pa i trustmagnata, koji su. fonnalno pripadali sektama, naročito baptistima. Ovi, međutim, naravno, često samo iz konvencionalnih razloga, kao kod nas, i samo radi lično-društvene, a ne poslovne legitimacije. Jer, kao što u vrijeme puritanaca, ovi IZ Neki obrazovani Amerikanci su često preko ovih činjenica prelazili s izvjesnim ljlltitim preziro.n kao preko »humbuga« ili zaostalosti, ili su ih upravo poricali; mnogima su one - kao što mi je to William James potvrdio - :za,ista bile nepoznate. Ali su na raznim područjima ovi rudimenti još pone" kad u groteskno djelujučim oblicima bili živi.

PROTESTANTSKE SEKTE [DUH KAPITALIZMA

201

»ekonomski nadljudi« nisu, naravno, imali potrebe za kakvom-takvom štakom, i iskrenost njihove »religioznosti« bila je, naravno, često više nego sumnjiva. Srednji stalež, prije svega, oni slojevi koji su se u nj ili iz njega uspinjali, bili su, isto tako kao i u 17. i 18. stoljeću, nosioci one specifične religiozne orijentacije koju kod njih čovjek nikako ne bi smio da smatra samo oportunistički uslovljenom. 13 Ali upravo nikada ne smijemo previdjeti da, bez ove univerzalne rasprostranjenosti onih kvaliteta i principa metodičnog načina života koje su ove vjerske zajednice podržavale, kapitalizam ne bi još ni danas u Americi bio ono što jeste. Nema nijedne sasvim strogo feudalno ili patrimonijalno skučene historijske epohe bilo kojeg privrednog područja na svijetu na kojemu bi nedostajale kapitalističke figure kao što su Pierpont Morgan, Rockenfell er, Jay Gould itd., samo što su se privredno-tehnička sredstva kojima su se oni služili (naravno!) promijenila. Oni su stajali i stoje })s one strane dobra i zla«, - ali niSU oni, ma koliko mi, inače, cijenili njihovo privrednoprevratnoznačenje, nikada bili presudni za to koji će privredni duh u jednoj epohi iIi na jednom području biti preovJađujući. Nisu oni, prije svega, bili stvaraoci niti su oni bili nosioci specifično okcidentalnog građanskog >~duha«. Nećemo se ovdje upuštati u političko i socijalno znače­ nje ovih i tolikih drugih sličnih ekskluzivnih dru.štava i klubova u Americi koji se popunjavajubalotažom. Počev od Boy's cluba na školi do Athletic Cluba i Greek Letter Society ili do kojeg drugog studentskog killbabilo koje vrste, i zatim do jednog od mnogobrojnih honoraciorskih klubova poslovnih ljudi i građanstva, ili, najzad, do klubova plutokratije u velikim gradovima - tipičnog jenkija još posljednje generacije je kroz život vodila jedna serija takvih ekskluzivnih društ~­ va. Postići prijem u ta društva bilo je od istog značaja kao bilet društva za uspon, kao. prije svega, uvjerenje pred foru13 »Licemjerstvo« I konve~cionalni oportuniza!p teško da su u ovim stvarima tamoprljeko bili razvij1lniji nego kod nas, - gdjeje, konačno, oficir ili činovnik »bez konfesije(( bio takođerjedna nemogućnost i gdje jedan berlinski (»arijevski«() gradonačelnik ilije bio potvrđen zato ~to još nije bio krstio jedno dijete, Samo je pravac U kojemu se to »)icemjerstvo« kretalo bio različit: činovnička unapredenja kod nas, poslovne šanse tamo.

202

MAX WEBER

mom svojeg vlastitog samoosjećanja »potvrdenosti«. Student koji u koledžu nije bio primljen ni u kakav klub (ili društvo poput kluba) bio je. po pravilu. jedna vrsta parije (poznata su mi samoubislya zbog neprimljenosti). trgovac. trgovački pomoćnik, teh~ičar. ljekar koji je imao istu sudbinu bio je veći­ nom od sumnjive upotrebne sposobnosti. Danas su mnogo~ brojni takvi klubovi nosioci onih staleških tendencija aristokratizacije koje su, - o čemu valja voditi rač.una - pored puke plutokratije, a dijelom u suprotnosti s njom, karakteristične za američki sadašnji razvitak. 14 Ali je u prošlosti, i sve do dan-danas, obilježje upravo specifično američke demokratije bila to da ona nije bila jedna bezoblična gomila individua; nego jedan splet strogo ekskluzivnih, ali voluntarističkih društa va. Akq ona donedavno prestiž po rođenju i po nasJije~ denom bogatstvu. po službi i po diplomiranoj obrazovanosti nisu, ili su, pak, samo u jednoj maloj mjeri, priznavala, kao što je, inače, u svijetu bio i jeste vrlo rijedak slučaj, - to su ona ipak bila vrlo daleko od toga da koga mu drago prime objeručke kao sebi ravna. Sigurno je da jedan američki farmer Uoš prije petnaest godina) ne bi svojeg ·gosta preko svojeg polja proveo pored kojeg radnika (urođenika!) na oranju a da mu taj, poslije formalnog predstavljanja. ne »prodrma ruku«. Sigurno je da je ranije u jednom tipičnom američkom klubu otpadala apsolutno svaka pomisao da su, na primjer. dva njegova člana koji igraju bilijara u odnosu šefa ikomija; ". Sam »novac« kupuje. doduše. l u Americi vlast. ah ne l socijalni ugled . On je, naravno, sredstvo za to. Kod nas kao i svuda. Samo što je kod nas bio poznat put: kupovina kakva plemićkog dobra, fideikomis. poveljno plemstvo, što je onda omogućavalo recepciju unuka u aristokratsko »društvO«. Tamo prijeko je stara tr~dicija poštivala čovjeka koji je sam sticao više nego nasljednika. i put do socijalnog ugleda bio je: otmjena veza u otmje" nom koledžu, ranije: otmjena sekta (na primjer, sekta prezbiterijanaca, uči~ Jim su se crkvama u Njujorku na klupama mogli naći mekani jastuci i lepeze). sada prije svega: otmjeni klUb. Pored toga, sada smještaj stana (u »toj« street. koja u srednjim gradovima gotovo nikada ne nedostaje), vrsta odijevanja, sporta .. Tek odnedavno: porijeklo od pilgrim fathers (osnivača nase.o", bine Plymouth )620. - napom. N. M, ). od Pokohonta ili drugih indijansk~h dama i sl. Pobliže u to ne možemo ovdje da ulazimo. Masovni su tumački biroi i agenture svake vrste koje se bave ispitivanjem plutokratskih pedigrija~< Sve ove, često vrlo groteskne pojave spadajU II široko područje evropejizacije američkog »društva«

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

203

ovdje je vladala jednakost gentlemana. IS Sigurno je da se že· na američkog radnika koju je sa sobom doveo član sindikata s kojim se lančuje potpuno prilagodila - nešto jednostavnije i nespretnije - nošnji i držanju građanske lady. Ali ko se, bio on na ne znam kojem položaju, a htio da u ovoj demokratiji važi kao punovrijedan čovjek, nije morao da povinjava ne sa· mo konvencijama građanskog society, uključujući i vrlo strogu mušku modu. - nego je on, po pravilu, morao dokazati i to da mu je pošlo za rukom da balotažom bude primljen- 'u jednu od dovoljno legitimirano priznatih sekta. klubova ili društava svejedno koje vrste i da se tu potvrđenjem kao gentleman održao. 16 Kome to nije polazilo za rukom, taj nije bio nikakav gentleman, ko je to prezrivo odbijao, - kao većinom Nijemci l7 - taj je imao težak put, a prije svega poslovno. Medutim, kako je rečeno, mi socijalno značenje ovih stanja, koja su sada u dubokozahvatnom preobražavanju, ne· ćemo ovdje ispitivati. Nas na prvom mjestu interesuje to što je položaj svjetovnih klubova i društava kQja se popunjavaju balotažom dalekosežno proizvod jednog seku/arizacionog procesa od nekadašnjeg mnogo isključivijeg značenja prototipa ovih voluntarističkih društava: sekta. I to upravo, u zavičajnoj ob]a~ti pravih jenkija, u sjeveroatlantskim državama. Da se ipak najprije podsjetimo na to da su II američkoj demokratiji uopće jednako pravo glasa (neo~ojenih! jer ono ni danas de facto ne postoji za Crnce i mješance), kao i»odvajanje crkve od države« tek tekovine nedavne prošlosti, uglav· nom početka 19. stoljeća, idajeu kolonijalno doba usredišnjim oblastima Nove Engleske, prije svega u Massachusettsu, Nije uvijek tako u njemačko-američkim klubovima. Na pitanje njujorškim mladim njemačkim trgovcima (s najboljim hanzeatskhn imenima): zašto svi oni nastoje da budu primljeni u neki američki - umjesto u vrlo lijepo uredeni njemački - klub, bio je odgovor: da, doduše, i njihovi (njemačko-američki) šefovi s vremena na vrijeme s njima igraju bilijara, ali ne tako 4a se ne bi osjetilo kako oni smatraju da je to od njih »vrl0 Jijepo«. I. Paralela kod nas: značenje boja (studentskih udruženja) i rezervnooficirskog patenta za communium i connubium (druženje i brak - prev. N,. M.) i visoko staleško značenje »sposobnosti satisfakcije«. Stvar je ista: ali su pravac.i materijalni utinak karakteristično različiti.. . II Ah v., prednju napomenu. Ulaženje u kakavamerički klub (riaškoli ili kasnije) uvijek je presudan trenutak za gubitak njemačkog duha. os· upućeno

204

MAXWEkER

pretpostavka punog građanskog prava u qržavi bilo (pored nekoliko drugih uslova, prije svega): puno'građansko pravo u crkvenoj zajednici, koja je, sa svoje strane, rješavala o pripuštanju ili nepripuštanju. 18 I to, one su o tome rješavale poslije potvrđenja vjerskog kvaliteta ponašanjem u iivotu, 'kaoi sve - u širokom smislu riječi - puritanske sekte. Ni kvekeri u Pensilvaniji, skoro pred sam rat za nezavisnost, nisu bili manje gospodari države, iako ne formalno samo politički punopravni gradani (nego samo još na osnovu jedne dalekosežne geometrije izbornih okruga). Ogromno socijalno značenje pripuštanja punom uživanju prava sektne zajednice, osobito pripuštanja pričesti, djelovalo je kod sekta u pr~vcu njegoyanja one asketske pozivne etike koja je modernom kapitalizmu u vrijeme' njegova razvitka bila adekvatna. Jer isto onako kao što je to na OSnovu onih ličnih doživljaja za Ameriku jas~' no prikazano, religioznost asketskih sekta djelovala je, što se može dokazati. viš~ stoljeća svuda, pa i u Evropi. Ako se, naime, o~Ymem()19 na crkvenu predhistoriju ovih protestantskih sekta. u njiho~im dokumentima će!po. I. Stvaranje crkvene zajednice često je pri useljenju u Novu Englesku prethodilo političkom udruživanju (po poznatom paktu otaca hodočasnika). Tako su se dorchesterski imigranti od 1619. najprije - prije nego što su se iselili - udružili II jednu crkvenu zajednicu i Izabrali pastora i učitelja. U koloniji Massachusetts crkva je bila jedna formalno nezavisna korporacija. koja je, dabome, primala za članove samo gradane i čije je članstvo, s druge strane, biJo pretpostavka građanskog prava. Isto takp, crkveno članstvo i dobro vladanje ( = pripuštanje pričesti) bili su New Havenu (prije nasuprot ot~ poru nastalog pripojenja Connecticutu) preduslov građanskog prava.. U Connecticutu je, naprotiv, (1650) township (srez) bio obavezan da izdržava crkvu (otpadništvo od strogih principa independentizma u prezbiterijani~ zam). To je odmah značilo labaviju praksu: poslije pripojenja New Havena bila je crkva tamo u podjeli certifikata ograničena na to da odnosni kandidat bude vjerski ~esablažnjiv i \iovoljno imućan. Massachusetts je već u 17. stoljeću, prilikom pripojenja Mainea i New' Hampshirea, morao da odstupi 0<1 svoje strogosti vjerskih kvalifikacija za politička prava. A i u pitanju crkvenog članstva moralo je doći do kompromisa. od kojih je najčuveniji Halfway-Covenant od 1657 .. Ioni koji nisu dokazno biIi preporođeni primani su u membership (članstvo). ali - sve do početka 18. stoljeća - samo nisu pripUlitani pričesti. : pa navedemo još nešto iz starije, u Njemačkoj ne jako poznate literature: krt1ta~ pre~led bap1ističke historije daje: Vedder, A short history of the Baptists (2. izd., 1897, London). O Hanse"rd KnoUys: Culross: H. Kn., voL II Baptist Manuals i by P.. Gould (London. 1891).. Za anabaptističku his~

P.ROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

205

prije svega kod kvekera i bapti~ta, sve do u 17. stoljeće (i upravo tada), stalno nailaziti na likovanje što su »djeca svijeta« medu sobom čak i poslovno nepovjerljiva, što, naprotiv, imaju povjerenja20 u religiozno uslovljenu čestitost pobožnih ljudi, pa zato njima i samo njima daju krediti svoj novac daju na čuvanje, u njihovim radnjama pazaruju, jer ona tamo isamo tamo bivaju realno i uz stalne cijene poslužena, - što su baptisti, po njihovom, kako je poznato', 9dvaJkadašnjem tvrdenju, prvi proglasili za princip.ll Da bogovi onoga ko' im toriju: E. B. Bu, Rise and fall of the Anabaptists, New~York~ 1902. O Smythu: Henry M. Dexter, The true story of John Smith, the Se-Baptist, as told by himself and his conteDlPorains, Boston, 1881. Važne publilc:8,cije Hanserd Knollys Society (printed for the Society by J. Hadden, Castle Street, Finsbury, 1846-1854) već su citirane. Dalji službeni dokUmenti u The Baptist Church Manuel by J. Newton Brown D. D. Philadelphia, American Baptist Pub. Soc. S. 30 Arch. Str~et. O kvekerima, osim ranije citiranog djela Sharpless: A. C. Applegarth, The Quakers in Pennsylvania X Ser, Vol. VIII, IX, Johns Hopkins UrtiversityStudies in History and political Science. G. Lorimer. Baptists in history, New York, 1902: J. A.Seiss. Baptist system examined (Lutheran PUblic. S., 1902). O Novoj Engle$koj (osim Doylea): Massachusetts Historical Collections, dalje: Weedfm. Economic and social history of England (1620-1789, 2. sv.), Daniel W. Howe, The Puritan~epub­ lie (Indianapolis, Bowen Merill Cy Publ.). - za razvitak »Covenant«-icieje u starijem prezbiterijanizmu, njegove crkvene stege i njegova odnosa prema ofiCijelnoj crkvi, s jedne strane. a prema kongregacionalistima i sektašimas druge strane: Burrage, The Church CoveI1ant Idea; 1904;The eadyEnglish Dissenters, 1912, dalje: W. M.Macpbai, l, The Presb~erianChurch,1918; J. Brown, The English Puritans, 1910. važni dokumenti kod: Usher. The Presbyterian movement 1584 - 1589, Com. Sac., 1905. Ovdje je pruženo samo. krajnje provizorno ustanovljeno, ono, što je za nas bitno. . '. ' JO U 17. stoljeću važilo je kao nešto što se tako potpuno samo od sebe razumije to c;la - kao što je već ranije spomenuto - Bunyanov (Pilgrims Progress, Tauchnitz ed., str. 114) »Mr. Money~love« bez ikakva uvijanja argumentira kako čovjek treba da postane pobožan dabi se obogatio, naročito da bi povećao broj svojih mušterija; jer, zašto je čovjek postao pobožan, to ' , " mora da bude svejedno. .. Osim njih, i kvekeri, kako to dokazuje ovo mjesto na koje me je svojevremeno upozorio gospodin Ed. Bernstein: »But it was not only in matters which related to the law of the land where the primitive members held their words and engagements sacred. This trait was remarked to be true of them in their concerns in trade. On their first appearance as a Society they suffered as tradesmen, because others, displeased with the pecliliarity of the~ ir manners, withdrew their custom from their shops. But in a little time the great outcry against them was, that they got the trade of the country into the-

206

MAX WEBER

se sviđa, bilo zbog žrtve, ili, pak, načina svog života, blagoslove bogatstvom. to je, dakako bila čitavim svijetom rasprostranjena predstava. Da se ipak ovo s tim načinom religioznog života, shodno ranokapitalističkom principu: »honesty is the best policy«, svjesno dovodi u vezu, to se nalazi, doduše, ne apsolutno isključivo, ali, svakako, u ovom kontinuitetu i konsekvenciji, samo kod ovih protestantskih sekta.I I Ali ne samo ova etika, o kojoj je li prethodnom članku pobliže bilo govora, nego, prije svega, socijalne premije i disciplinska sredstva, i uopće čitava organizatorska osnova protestantskog sektaštva, sa svim njihovim djelovanjima, sežu unatrag sve do poče­ taka stvaranja asketski h sekta. Oni današnji rudim enti u Americi su ogranci jedne organizacije crkvene reglementacije života koja je nekada vrlo penetrantno djelovala. Pokušajmo da u kratkom pregledu objasnimo vrstu, način i pravac nje. nog djelovanja, U protestantizmu se princip »believers' church«: strogo na »istinske« hrišćane ograničene, zato voluntarističke. od svijeta odvojene zajednice jednog stvarno svetog naroda ir hands. This outcry arose in part from a strict exemption of all commercial agreements between them and ot~, and"because they never asked two pri· ces for the coinniodities they soJd. (»Ali plVObitni (!lanovi nisu samo U stvarima koje se tiču zemaljskog zakona smatrali svoje riječi i obaveze svetim. Zapaženo je da je ta njihova crta pouzdana i u njihovu odnosu prema trgovjni. Kad su se prvi put pojavili kao društvo, oni su stradali kao trgovci, jer su drugi, nezadovoljni njihovim čudnovatim ponašanjem, prestali da kilpuju u nj'ihovim radnjama. Ali su u malo vremena oni zbog velike povike na njih uzeli trgovinu zeml.i,e u svoje ruke. Ova p~vik~ je nastala dijelom zbog striktnog oslobođenja od svih trgovačkih sporazuma između sebe i drugih. i zato što oni nikada nisu tražili za robu koju prodaju dvije cijene« - prev. N. M.). (Thomas Clarkson, A Portraiture črihe Christian Profession~and Practice of the Society of Friends, 3.. ed,., London, 1867. str. 276. Prvo izdanje izišlo oko 1830.) . JZ Sva tipično građanska etika bila je kod svih asketskih sekta i konventikula od samog počet)ca zajednička i istovetna s onom koju su one još do dan-danas u Americi gaji1e. Metodistima je, na primjer, važilo kao zabranjeno: I) pri kupovini i prodaji mnogo govoriti (»cjenkati se«). - 2) trgovati neocarinjenom robom; - 3) više kamate nego što je to zemaljski zakon dopuštao; - 4) »skupljati sebi blaga na zemlji« (= pretvaranje kapitala u »imovinu«):",:, S) uzimanje kredita bez sigurnosti da ćeš ga moći isplatiti; - 6) raskoš svake vrste.

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

207

najprije jasno pojavio kod anabaptista u Cirihu 1523/4/3 koji su 1525, u vezi s T. Mioc~rom, - koji je bio odbacio krštenje djece, aH nije ~ražio··krajnju konsekvenciju: ponOVljeno krštenje odraslih koji su već kao djeca bili kršteni - uveli krštenje odraslih (uključujući i - eventualno - ponovno krštenje). Putujući zanati ijski pomoćnici, glavni nosiod anabaptističkog krštenja. širili su ga, poslije svakog gašenja, u nove oblasti. Ovdje se sada nećemo upuštati pojedinačno u marke ove voluntarističke unutarsvjetovne askeze: state anabaptiste, menonite i kvekere, niti ćemo ponovo prikazivati kako je svaka asketska denominacija, pa i kalvinizam z4 i me23 Izvori i Cvinglijevl iskazi (Fussh I. 228. upor. 243, 253, 263) i nje~ gov Elenehus contra catabaptistas (Werke, III, 357, 362). Cvingli je u svojoj vlastitoj zajednici na karakterističan način imao vrlo mnogo posla santipe. dobaptistima, koji su, sa svoje strane, u anabaptističkoj »separaciji« dakle II voluntarizmu, gledali nešto što je po Svetom pismu za osudu. Isključenje svih »wicked Iiars« (»bezbožnih Iažova«- prev. N. M.) iz crkVe i primanje samo onih koji su »faithful« (»pravovjerni«) i njihove djece t~ažio je jedan brownistički podnesak kralju Jakovu·I od 1603. Ali i (prezbiterijanski) Di~ rectory of Church Government od (vjerovatno) 1584. (po originalu prvi put publ. u Heidelb. Dissertation von A. f. Scott-Pearson, 1912) art.37,traži pripuštanje pričesti samo onih ljudi koji su se podvrgli disciplini ili »literastestimoniales idoneas aliunde atttileritit« (»doneilu odrugud odgovarajuća svjedočanstva« - prev. N. M.). . . . . J' Problematika - iz traženja »čiste crkvc« (»Ecclesia· pura«) logički proizišlog - sektaško-voluntarističkog principa n reformiranu (kalvinistič~ ku) crkvu, koja odbija prinCip sekta, ispoljava se u moderno vi'ijemedogmatski jasno kod A. Kuypera (poznatog kasnijeg predsjednika vlade). Prije svega, u njegovom završnom programskom spisu: Separatie en doleantie(Amsterdam, 1890). Taj problem je za nj konsekvencija nedostajanja neizostavne nastavničke službe unekatoličkom hrišćanstvu, što uslovljava da »tijelo«vi" dljive crkve ne može da bude »corpus Christi« ()tijelo Isusovo«) u smislu starih refanniraca, nego nužno mora da ostane podijeljeno po mjestu .ilvre: menu i da bude puno ljudskih nedostataka. Vidljiva crkva nastaje samo· voljnim aktom vjernika, na osnovu ovlaš.ćenJa koje im je .dao Hrist,. i potestas ecclesiastica (vlast crkvena - prev, N. M.) zato ne leži ni kod samog Hrista niti kod ministri (svećenika). nego samo kod vjerničke zajednice (nadovezivanje na Voeta). Pravno dragovoljnim spajanjem zajednica - a što je vjerska dužnost - nastaje veća zajed~ica. Rimsko načelo da je onaj ko je član crkve eo ipso i član zajednice svojeg prebivališta - ima da se odbije. Krštenje čini čovjeka samo pasivnim, nepotpunim članom (»membrum incompletum«) i ne daje nikakva prava. Ne već krštenje, nego tek »belijdenis en stipulaiie« ()vjera i obaveza« - pr. N. M,.) čine čovjeka a:ktivnim članom zajednice u pravnom smislu, i članstvo u zajedniCi (i samo ono) je istovetna s~ stavlja-

208

MAX WEBER

todizam, stalno bila gurana na isti put: ili na put konventiku~ la uzornih hrišćana u crkvi (pijetizam) ili, pak, na put zajed-, nice legitimirano besprijekorni h crkvenih punopravnih gra" dana, kao gospodara nad crkvom, kojoj drugi pripadaju samo kao pasivan, disciplini podvrgnut stalež nižih hrišćana (independeritizam:). Spoljnji i unutarnji konflikt dvaju strllk~ turnih principa: »crkve« kao ustanove milosti ili »sekte« kao udruženja vjerski kvalifikovanih - ide II protestantizmu kroz stoljeća, od Cvinglija do Kuypera i StocKera. Ali ćemo mi ovdje sebi samo da' predočimo konsekvencije voluntarističkog principa, praktički važne za uticanje na način života. Mi se sjećamo samo još toga da je presudna misao čuvanja čistote pričes,ti - čije se centralno socijalno značenje za hrišćanske zajednice ispoljava u tome - od učestvovanja nesvetih, dodu,:, njem pod disciplina ecclesiae (crkvenu stegu - prev. N. M.). (Opet nadovezi~ vanje ~#peta). Crkveno pravo obrađuje upravo od ljudi stvorene odredbe vidljive crkve koje SU; dođ1Jše, vezane za božje zakone, ali njih same ne predstavljaju (upor Voel, Pol. eccles. vol. I, str. 1. i II). Sve su ovo independentska preinačenja genuinog reformiranog crkvenog ustavnog prava (kao što je to naročito Rieker dobro prikazao) u smislu aktivne saradnje zajednice, dakle laika pri prijemu. Ova saradnja čitave zajednice bila je i u Novoj Engleskoj stalno u neprestanoj borbi protiv uspješno prodirnog »johnsonis-: tičkog« pravca, koji je zastupao crkvenu vladavinu »ruIing elders« (»vladajućih starješina« - prev. N. M.) - najprije čvrst program browriističkih inde~ pendanata. Da su imali biti primljeni· samo »regenerates« (preporođeni) (»od 40 samo jedan«, po Baillieu), razumijevalo se samo po sebi. Slično u 19; stoljeću i crkvena teorija škotskih independenata (Sack na cit. mj.), koji su tražili i naročit zak1jučak o prijemu. Ali, naravno, sama Kuyperovacrkve" na teorija nije, uostalom, »kongregaciorialistička«. Od njega odredena vjer~. ska obaveza pojedinih zajednica da pristupe 'i da pripadaju zajedničkoj crkvi otpada i obaveza za »separatie« (»odvajanje« - pr. N. M.) nastupa - jer na jednom mjestu može da bude samo jedna zakonita crkva - tek onda kada je; »doleantie« : pokušaj da se aktivnim protestom i pasivnom opstrukcijom po~ kvare na zajednička crkva popravi (đoleeren = protestovati, javlja kao ter, min već u 17. stoljeću), konačno, pošto su bila iscrpljena sva sre
PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

209

še i u onim denominacijama koje nisu povlačile zaključak da stvore sektu, naročito kod predestinacionih puritanaca, vodila do jednog načina tretiranja crkvene stege koji je stvarno bio blizak stegi sektA/s ali da je ona kod samih sek~a ~pravo , •••$ I za K~JYI~er,,: (Drel.gend conf1i~, 18~6) je osnovna pretl?ostavk.a da Je gn]eh ne odrzatI pnčest čIstom od nevjernIka (str. 41; pOZIvanje na l Kor. ll, 26, 27, 29; I Tim. S, 22.; Apok. 18, 4). O stanju milosti »pred Bogom« crkva, doduše, - II suprotnosti s labadistima (radikalnim pijetistima) - nije sudila. Ali o pripuštanju pričesti odlučuje samo vjera i vJadanje u životu. Raspravljanja nizozemskih sinoda u 16. i 17. stoljeću puna su pretresanja preduslova za pripuštanje pričesti; južnohol. sinod od 1574; nikakvo davanje pričesti ondje gdje postoji organizovana zajednica, čije'se starješine i đa­ koni brinu za to da nikakvo nedostojno lice ne bude pripušteno pričesti; roterdamski sinod od 157S: ne pripuštanje nikoga od onih što očevidno vode sablažnjiv život (o pripuštanju su odlučivali starješine zajednice. a ne jednostrano propovjednici, i gotovo uvijek je zajednica ona koja - često prema labavijem postupku propovjednika - ističe takve sumnje: upor., na primjer, slučaj u zbirci Reitsma II, str. 231); pitanje da li čovjek koji ima ženu anabaptistkinju može biti ?ripušten pričesti; sinod Lajdenu 1619, čl. 114; da li se sluga kakva »Iombarda« može pripustiti - prav. sinod u Deventeru 1595, čl.. 24; da li se smiju pripustiti »bankroteri« (sinod u Alkmaaru. 1599, čl. ll, isti od 1605, čl. 28) i ljudi koji su sklopili kakav akord (sjeverohol. sin. u Enkhuisenu 1618. Grav. Class. Amstel. br. 16). ,. Na ovo posljednje pitanje odgovara se potvrdno u slučaju ako konzistorija nade da je imovina dovoljna i da je pri tome samom dužniku i njego~ voj porodici zadržano dovoljno hrane i odijela, a naročito onda kada vjerovnici izjave da su akordom zadovoljni i on da priznanicu na dug. Onepripuštanju »Iombardira« v. ranije. Isključenje supružnika'pri riesnošljivosti: Reitsrna, III, str. 91; traženje da se parničari prije pripuštanja izmire, odstrailje. nje sve dok spor traje, uslovno pripuštanje jednog lica koje je u kakvojparnicI zbog uvrede izgubilo, pa uložilo priziV~ ibid. III, str. 17(" - Isključenje iz pričesti, u nedostatku zadovoljavajućeg ishoda ispitivanja dostojnosti (ali ta· da još od strane dušebriži1ika a ne zajednice) Kalvin je najprije sproveo u francuskoj emigrantskoj zajednici u· Strazburu. Ekskomunikacija. po njegovom genuinom učenju (Inst. Chr. Rel., IV. gl. 12, str. 4,gdje se pna označava kao promulgacija božanske sentencije) trebalo bi da se zakonito izrekne za.. pravo samo nad reprobiranim licima, ali se (ibid. str. S) tretira i kao sredstvo »popravljanja«. U Americi je danas formalna ekskomunikacija, barem kod baptista u velikim gradovima, vrlo rijetka, i u praksi se zamjenjuje »droppirigom«, jednostavnim prećutnim brisanjem. Uvijek su kod sekta i independenata laici bili tipični nosioci crkvene stege, dok je prvobitno·kalvinističko­ pr~zbiteri~anska crkvena ~ega. išla ~aizrazito smišlj~noJll vl~da!!nom nad drzavom I crkvom. Ipak Je već )dlrectory« englesklh prezbltenJanaca od 1584. (napom. 23, str. 231) pozivao u jednakom broju i starješine laike i sve· ćenike u class!s i u više instancije crkvene uprave. . Ali je pri tome različito bio reguliran uzajamni odnos starjeiina i zajednice. Kao što je (prezbiterijanski) Dugi parlamenat 1645. predao isključe-

14 - PROTESTANTSKA ETIKA J DUH KAPITALIZMA

210

MAX WEBER

u prvo vrijeme njihova nastajanja bila neposredno odlučuju~ ća. zo Isto tako, prvi konsekventni voluntarista Browne ističe u svojem Treatise of Reforniation without tarying for anie (vjerovatno 1582) kao glavni motiv za odbacivanje episkopalizma i prezbiterijanizma primoravanje na pričesnu zajednicu s »wicked men« (»poročniIIi ljudima« - prev. N. M.).z, U prezbiterijanskoj crkvi su se uzalud trudili da s tim problemom iziđu na leraj: Već pod Elizabetom (konferencija II Wandsworthu) ovo je bila presudna stvar. ZS Onda je u engleskom parlamentu revolucije pitanje ko može da isključuje iz pričes­ ti - stalno igralo izvjesnu ulogu. Najprije su (1645) o tome imali slobodno da odlučuju minister i alders (dakle: laici). PrI tome je parlament pokušavao da ustanovi slučajeve U kojima bi isključenje bilo prihvatljivo. a sve druge slučajeve da nje i Lords supper (pričesti) u ruke (laika) starješina, tako je isto oko ]647. u Novoj Engleskoj učinio »Cambridge Platform«. Alisu škotski independenti obično jošpo)ovinom 19. stoljeća upućivali prijave zbog loš~g vladanja jednoj komisiji, na osnovu čijeg izvještaja je onda čitava zajednica rješavala o isključenju, S obzirom na sve stroža shvatanja solidame odgovornosti svih pojedinaca. To je potpuno odgovaralo gore već navedenoj btownističkoj ,predstavci uručenoj kwju Jakovu I (Dexter, na cit. mj., str. 308), dok su »johnsonisti« suverenitet izabranih· elders (starješina) smatrali biblijskim; ovi su, i nasuprot zaključku zajednice, mogli da ekskomuniciraju (povodom Ainswortbov~ secesije). O odgovarajućim odnosima kod ranoengleskih prezbiterijanaca v. u naporn. I, str. 194. na kraju mivedenu -literaturu i unaporn. 23. str. 210. navedenu Perasonovu dizertaciju. . :16 Išto na~lo~ uostalom, zastupali su i nizozem!;ki pijetisti. Lodensteijn, na primjer, stajao je na stanovištu da se čovjek S nepreporodenim, a to su kod njega izričito oni koji na sebi ne nose znak preporoda, ne smije dapri~ čcšćuje; on je, štaviše, išao tako daleko da je odvraćao ljude da s djecom zajedno ne mole oCenaš. jer ona nisu još postala '»djeca božja«. Još je K6hler ponekad u Nizozemskoj nailazio na shvatanje da preporođeno lice uopće ne griješi. Kalvinistička ortodoksija i silna upućenost u Sveto pismo bili su zastupljeni upravo u malograđanskim masama. Upravo, ortodoksija je i ovdje bila ona koja se - ne imajući povjerenje u teološku obrazovanost - još pre~ ma 18S2-oj crkvenoj odredbi [pored nedostajanja dovoljno stroge »censui'a morum« (»cenzura načina života« -prev. N, M.)lžalUana to da Su laici u sinodu suviše slabo zastupljeni - što tada nikakvoj luteran~ki ortodoksnoj crkvenoj stranci u Njemačkoj sigurno ne bi palo rta pamet" 27 Navedeno kod Dextera, Congregat of the Last three hundred years as seen in its litt. (New York,1880), str. 97. 2. Engleski prezbiterijanei su za vrijeme Elizabete htjeh da priznaju 39 članova engleske crkve (u;.: ogradu od - ovdje neinteresantnih - 34-36 članova).

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

211

veže za saglasnost parlamenta: - »erastionizam« (učenje Thomasa Erastusa, ljekara i teologa u Bazelu, koji je u 16. vijeku. medu ostalim, zastupao prevlast države nad crkvom napom. N. M.), protiv kojega je vestminsterska skupština oštro protestovaia. Partija independenata isticala se time što je ona, osim u samom mjestu nastanjenih i vjerski punovrijedno priznatih članova zajednice, pričesti pripuštala samo lica s ispravama (tickets); vanjskima su izdavane tickets samo uz preporuku kvalifikovanih lica. Pri seobi u druga mjesta i za putovanje izdavana kvalifikaciona uvjerenja (letters of recommandation) pripadaju isto tako već 17. vijeku. Z9 Unutar oficijelne crkve pokušavali su Baxterovi konventikuIi (associations). koji su 1657. bili uvedeni u 16 okruga, da se etabliraju kao neka vrsta dobrovoljne cenzure, koja je htjela da pri ustanovljavanju kvalifikacije i pri isključivanju »scandalous pl:r:,ou:.« (>Jsablažnjivih lica« - prev. N. M.) iz pričesti - bude pored župnika. JO Slično su već »5 dissenting brethren« (YPl.!torica braće disentera« - prev~ N. M.) vestminsterske skllp:;tinc - u Holandiji bivši refugićs (izbjeglice) iz viših klasa - ~vojim prijedlogom išli za tim dase pored parish (parohijskih) dopuste i voluntarističke kongregacije i da se njima da izborno pravo za siriod. U Novoj Engleskoj je cijela historija crkve ispunjena borbaJI1a oko pitanja: ko može da bude pripušten sakramentima (i, na primjer, kao kum), da li semo~ gu krstiti djeca onih lica koja nisu pripuštena31 sakramentima 2' Za pripuštanje pričesti nečlanova lokalne baptističke zajednice bila su u 17. vijeku kod vanjskih baptista potrebna letters od recommandation; nebaptisti su mogli da budu pripušteni samo poslije ispitivanja i rješenja zajednice (dodatak izdanju Hanserd KnoUys Confession od 1689, West Church, Pa. 1817). Za kvalifikovanog je i kod njih postojala dogmatska pričesna prinuda, ne priči pravovaljano konstituiranoj zajednici livojeg obitavališta, značilo je raskol. S obzirom na obavezno stupanje u vezu s drugim zajednicama, ovo stanovište je, doduše. bilo slično Kuv.perovom (v gore napomenu 24, str. 207): ipak je bila odbacivana svaka jurisdikcija nad pojedinom crkvom. O litterae testimoniales (pismenim uvjerenjima - prev. N. M.Lkod kovenantera iranoengleskih prezbiterijanaca v. gore" napomenu 23. str. 207,i u napomeni 19, str. 204/205 cit. literaturu. '0 Shaw: Church Hist. under the Commonwealth, 11,152-165; Gardi-: ner Commonwealth, III. str. 231. 31 Protiv ovoga protestuje već brownistički podnesak .kralju Jakovu 1 od 1603. 14'

MAX WEBER.

212

i uz kakva jamstva i sl. Teškoća je ležala u tome što je samo dostojan čovjek mogao da primi pričest, ali što ju je taj i morad Z da primi, da, dakle, pri sumnji u vlastitu dostojnost, nije izbjegavanje učinio 33 bezgrešnim, i da je, s druge strane, zajednica prema Bogu solidarno jamčila da će čistota pričesti od nedostojnih, a osobito od reprobiranih.l 4 lica biti očuvana. Prije svega, dakle, ona je jamčila za to da pričest pruža dostojan, tj. II milosti stojeći minister (svećenik). Time su opet iskrsti stari crkvenoustavni problemi. Uzalud je Baxterov kompromisni prijedlog pokušavao posredovati da, barem. u sluča. ju nužde, bude dopušteno35 primanje pričesti i od jednog nedostojnog, tj. u vladanju spornog ministera; stari donatistički princip lične harizme i princip ustanovske milosti, koji seu katoličkoj crkvi preko svećenikova character idelibi1isa (nerazorljivog karaktera - prev. N. M.) radikalno etablirao, ali je vladao i oficijeinim crkvama reformacije, ta dva principa'str se nemilice sudarila,36 kao u vremenima ranog hrišćanstva. Na tome: na religioznoj odgovornosti vjerske zajednice za dostojnost koliko· ministera toliko i pričesnika zasnivao se beskompromisni radikalizam idependentskog svijetCJ. misli; I .. Ovo

načelo

su izražavala, na primjer, rješenja sinoda u Edamu

1585. (u zbirci Reitsma, str. 139). . .. Strah od pričesti kod suninjajućlhčlanova zajednice (zbog čl. 25. Ch. of E.) iscrpno je izložen kod Baxtera, Eccles. Dir., II, str. 108. 34 Koliko i ovdje učenje o predestinacijI predstavlja najčistiji tip i ko-·

liko je bilo njegovo praktično značenje, u koje se, jako nepravedno, nepres· tano sumnjalo, ništa ne pokazuje tako jasno kao ogorčeni spor oko toga da li djeca reprobiranih lica - sa svjedočanstvom dobrog vla~anja - mogu da budu pripuštena pričesti. Tri od četiri amsterdamske refugies-zajednice (počet­ kom 17. stoljeća) bile su za to: ali je u Novoj Engleskoj tek »Half-Way~Co­ venant« od 1657. tome iZi~ao u susret. Za Holandiju v. i napomenu 25. str; 209.

.. Na ci't. mj., II, str. 110. Već početkom 17. stoljeća je zabrana konventikuala (slijkgeusen) u Holandiji izazvala opću kulturnu borbu. S užasnom oštrinom (1593. s prijetnjom sJlirtne kazne) nastupila je Elizabeta protiv konventiku1a. Razlog jebio u antiautoritamom karakteru asketske religioznosti ili, u ovom slučaju, tačni-.· je, u konkurentskom odnosu duhovnog autoriteta prema svjetovnom (Cartwright je izričito tražio da se prihvati ekskomunikacija i prema vladari-. ma), U stvari,mora da je zastrašujući djelovao primjer $kotske. klasičnog tla prezbiterijansk~ mvene stege i klerikaine Vladavine protiv kra1ja. •6

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

213

pri tome je to u principu i ostalo. Kao .što je poznato, Kuype· rova sh izma u Holandiji još u posljednjfrri decenijama, sa svojim dalekosežnim posljedicama,nastala je zato što S~, na· suprot traženjima sinodainecrkvene uprave Herformde Kerk der Nederlanden, starješine zajednice jedne crkve u Amster· damu: -, laici, s kasnijim ministrom predsjednikom Kuype· rom, koji je takoder bio prosti laik-prezbiter, na čelu - odbijali da konfirmaciona uvjerenja vanjskih, s njihova stanovišta nedostojnih ili nepovjerljivih propovjednika priznaju za pripuštanje pričesti dovoljnim. 3 ' U osnovu se tačno u ovom sastojala suprotnost između prezbiterijanaca i independenata u 16. vijeku. Jer su iz ove odgovornosti zajednice proizlazile presudno važne konsekvencije. Pored voluntarističkog principa: slobodnog pripuštanja dostojnih lica'i takvih samokao članova zajednice, princip suvereniteta lokalne pojedinačne pričesne zajednice. Samo ona je, na osnovu ličnog poznanstva i provjeravanja, mogla da sudi da li je kakav član kvalifikovan, a ne bilo koja slobodno birana crkvena uprava jedne interlokalne zajednice. Iona je to mogla samo pri ograniče­ nom broju svojeg članstva; samo relativno male zajednice su

37 Liberalni amsterdamski gradani su svoJu djecu. dabi izbjegli vjerski pritisak ortodoksnih propovjednika, slali liberalnim propovjednicima li .susjednim zajednicama na vjeronauku. Kerkraad (crkveni savjet- prev. N.. M.) odnosne amsterdamske zajednice usprotovio se (1886) da prizmi ateste' koje su takvi svećenici izdavali o moralnom vladanju'pričesnika i ove'isldjučio iz pričesti, jer ona mora da ostane čista i jer čovjek mora više da sluša Bo~ ga nego čovjeka. Kada je žalbi zbog ovog odstupanja od sinodskekomisije bilo udovoljeno, crkveni savjet je prihvatio, uz odricanje poslušnosti,novu odredbu, koja je, za slučaj suspenzije" upravljanje crkvom predavala samo postojećem'crkvenom savjetu, odbio zajednicu, i odsada su se suspendirane laičke starješine Rutgers i Kuyper na 'prevaru, uprkos, n~lJl,ješteJlim čuvan.­ ma:, dokopali Nieuwe Kerka (Nove crkve - prev. N.M.).(Upor. HogerfeilDe kerkelijke strij d te Amsterdam, 1886. i Kuyperove citirane, spise). Već dvadesetih godina bio je, pod vodstvom Bildardijka i njegovih učenika Isaaka da Coste i Abrahama Capadosea (dvojice pokrštenih Jevreja),otpočeoje­ dan predesttnacijski (stoga je on, na primjer, odbacivao ukidanje crnačkog ropstva kao »zadiranje u providnost božju«, a i cijepljenje) pokret koji je žestoko napadao nedostatak crkvene stege i dijeljenje sakramenata nedostojnima, pa doveo do separac~je . Sinod »Mgeschiedenen gerefonneerten Gemeente« o Amsterdamu 1840. odbacio je. uz usvajanje dordrehtskih canoons (kanona) svaku vrstu vlasti (getag) »u crkvi ili nad crkvom«. U Bilderdijkove učenike spadao je i Groen van Prinsterer.

214

MAX WEBER.

za taj princip bile podesne.ls Gdje su zajednice za to bilesu~ više velike, sljedovalo je ili, kao u pijetizmu, stvaranje konventikula, ili su se, pak, članovi, ka,o ~ metodizmu, skupljali u grupe, koje su bile nosioci crkvene stege. 39 Jer je stroga moralna disciplina,40 i to putem samouprave zajednice, bila treći .. Klasična formulacija već u »Amsterdam Confession« od 1611. (u PUbl. orthe Hanserd Knollys Society. vol. 10), čl. 16: »That the members of every church and congre~ation ought to ~ow one another... therefo~e a church ought ilot be consIst of such a multItude as cannot have practical knowledge one of another« (~) Da bi trebalo da članovi svake crkve i kongregacije poznaju jedan drugog... zato ne bi trebalo da se crkva sastoji od takvog mnoštva da u njojjedan drugog stvarno ne mogu poznavati« - prev. N. M.). Stoga je svaka sinodalna uprava i svako stvaranje centralnih crkVenih vlasti važilo. konačno, već kao otpadništvo od principa. Tako u Massachu· setil;u, kao i u Engleskoj pod Kromvelom, gdje je u svoje vrijeme odre4ba parlamenta od 1641, kojom se svakoj vjerskoj zajednici dopuštalo da dobavi. ortodoksnog §većenika i da ustanovi lectures (čitanja i tumačenja jedne J;laV~ u .Bibliji-' napom. N: ~.) bila dala sipai za na~iranje bap!ista ~ ra:dikal: Dlh lDdeperf~nata. PoJedmačnazaJedmca (tada JOš, u stvan, pOJedmačDI svećenik) kao nosilac crkvene stege pretpostavljena je i u ranoprezbiterijan./Ikim dedhamerskim protokolil!1a, koje je Usher publikovao. Glasanje za prijem: protokol od 22. X 1582: »That none be·brO~th in as one of this company without the general conserit of the whole« (» a niko ne bude uvedenu društvo bez općeg pristanka sViju« - prev. N. .). Ali su se već 1586. ovi puritanci izjasnili protiv brown ista, koji su pOVUKli kongregacionalističke konsekvencije. . . n ~Klase« metodista bile su, kao osnova njihova društvenog. dušeb" rižniAtva. upravo kičma čitave organizacije. Svakih 12 lica imalo je da sači­ njava jedan »cJass«, klasni rukovodilac je imao svakog člana najmanje jednom sedmiČDo da vidi, ili u kući . ili na class meetingu. na kojemu je. prije svega, bilo. uobičajeno opće ispovijedanje grijeha. On je Imao da vodi knjigu o vladanju članova. Ovo knjigovodstvo mu je, medu ostalim. služilo kao osnova za izdavanje certifikata pri preseljavanju članova.- Ova organizacija je sada u svim oblastima, i u Sjedinjenim Državama, odavno u opadal1ju. Na koji način je crkvena stega u ranijem puritanizmu funkcionisala, može da se vidi po napomeni iz ranije citiranog dedhamerskog protokola, po kojoj se· u konventikulu i·mao dati »admonition«: »ifany things have been observed or espied by the brethren« (opomena: »ako su nešto braća primijetila ili uhode-· njem razabrala« - prev. N. M.).

oo Crkvena stega je u luteranskim oblastima. pogotovo Njemačke,. bila, kao lito je notorno, vrlo nerazvijena, odnosno raila u potpunom opadanju. Pod uticajem te sredine i svuda postojeće. a u Njemačkoj još silne surev- . . njivosti državne vlasti \,rema konkurenciji autonomnih hijerokratskih vlasti. slabo je ona djelovala I u njemačkim refonniranhn crkvama, osim u Jiilich-

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

215

neizbježni princip koji je tražio interes za čuvanje čistote pri(ili, kod kvekera, molitvenerzajednice. Stega asketskih sekta bila je, u stvari, - i u tome analogna s manastirskom stegom - rigoroznija nego i u kojoj crkvi. Ona je postavila načelo novicijata. 41 U suprotnosti s načelima oficijelnih protestantskih crkava, ona je često licu izbačenom zbog etičke greške uskraćivala svaku vezu s članovima zajednice, u tom slučaju ga, dakle, i poslovno apsolutno bojkotovala, i ponekad izbjegavala svaku vezu s nebraćom, osim u slučaju bezčesne

Cleveui drugim rajnskim oblastima (ipak se tragovi te stege nalaze sve do u 19. stoljeće: posljednja ekskomunikacija II Falačkoj - _gdje se ona od 15~3. istina, već rano II praksi primjenjivala - desila se 1855. Samo sumenoniti stvorili jaka disciplinska sredstva i disciplinske organizacije. (Za Mennoa je egzistirala »vidljiva crkva« samo ondje gdje je postojala crkvena disciplina, a ekskomunikacija zbog lošeg vladanja i mješovitog braka bila je njen po sebI razumljiv sastavni dio. Rynburški kolegijanti biIi su bez ikakve dogme, i oni su uvažavali samo dobro »vladanje«.) Kod hugenota je vrlo stroga crkvena stega. postupno, stalno bila slabljena neizbježnim obzirima prema tamošnjem politički neophodnom plemstvu. Pristalica puritanske crkvene stege u Engleskoj bio je. prije svega, londonski city. Onse nije bojaovladavine klera, nego je, naprotiv, namjeravao da od crkvene stege napravi sredstvo za domestikaciju masa. Ali su i obrtnički slojevi bili jako privrženi crkvenoj stezi. Relativno naravno, manje plemstvo i seljaci. Protivnici su bile poJiti~ke vhisti, zato u Engleskoj i parlamenat. Ali kod oVih pitanja nISU prim
216

MAXWE8ER

uslovne nužde. 4z Ona je svoju stegu stavljala poglavito u ruke laika. Nikakav duhovni autoritet nije zajednici mogao da oduzme njenu solidarnu odgovornost pred Bogom. Već kod prezbiterijanaca je važnost starješine-laika vrlo velika. A independentizam, i pogotovo baptizam. značio je upravo borbu protiv teološkogzavladivanja zajednicom,43- i, naravno,sasvim primjereno, klerikalizaciju laika:4 koji su odsada samoupravom, opomenom i, eventualno, ekskomunikacijom preuzimali funkcije kontrole morala. Laička vladavina u crkvi dolazila je do izražaja djelimice ne samo u luteranskom pojmu službe nego i u božanskom poretku prezbiterijanizma, u vrlo sablažnjivom traženju slobode laičke propovijedi (liberty of prophesying)45 - za što su se pozivali na prilike prahrišćanske '2 U »Apo]ogetica] Narration« petorice (independentske) »dissentig bretbren«. (»braće disentera« - pre\.'. N. M..). vestminsterskog sinoda išiiČe se odvajanje od ))casual and fonnall Christians« )slučajnih i formalnih hrišća­ na« - prev. N.M.), To je, na prvom mjestu, zna.čilo samo voluntaristički separatizam, a ne odbijanje commerciuma (ophođenja - prev. N. M.). Ali prvobitno, kasnije ublaženo, mišljenje Robinsona. strogog kalviniste i pobornika dordrehtskog sinoda (v. o njemu Dexter, Congregationalism. str. 402) bilt~ je, svakako, da independentski separatisti ne smiju s drugima - čak ako su oni (što se moglo zamisliti) ielecti - da se ophode. Većina sekta je, svakako, izbjegavala da se za taj princip otvoreno izjasni, a neke su ga - barem. kao princip·- izričito odbacivale. Baxter (Chri. Dir., II, str. 100, st. 2. dolje), štaviše~kaže da se· čovjek u ~Iučaju da domaćin ili pastor snosiodgovomost ,za to~ a ne, dakle,. 011 sam, može da pomiri s time što s nekim ungod]y)icem mo~ da se moli· Bogu. OVo je. medutim, nepuritanski. ) Mijdinge« je kod radikalnih anabaptističkih sekti u 17. stoljeću igrala u Holanđiji vrlo važnu ulogu. . . •• Ovo se vrlo oštro ispoljavalo u raspravama i borbama već u amsterdamskoj refugies"zajednici po~etkom 17. stoljeća. Isto tako je u Lancashireu odbacivanje duhovne crkvene stege i traženje laičkog upravljanja u crk~i i crkvene stege preko laika presudno za stavu unutarcrkvenim borbama Kromvelovavremena. "Postavljanje starješina bilo je u independentskim j baptističkim zajednicama predmet dugotrajnih kontroverzija, koje nas ovdje neće interesovati. .S Protiv toga je bila upravljena naredba Dugog parlamenta od 13. XII ] 646, koja je htjela da bude udarac za independente. S druge strane, načelo liberty of prophesying(slobode propovijedanja Biblije -prev. N. M.) već je i Robinson literamozastupao. S episkopaIističkog stanovišta joj je Jeremy TayJor(Tbe liberty ofprophesying, ]647) pravio koncesije~ Kromvelovi »tryers« su za odobrenje tražili potvrdu šestorice primljenih članova zajednice, medu njima četvorice laika. U rano doba engleske reformacije revnjivi

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

217

zajednice, - a dje1imice i u opoziciji prema teološkim struč­ nim propovijedima uopće; samo je harizrna, a ne školovanost i služba, imala da važi. 40 Tako radikalne konsekvencije kao kvekeri sa svojim načelom da na skupu bogoslužja ima da govori svaki onaj, ali i samo onaj na kojega se spusti »duh«, da, dakle, uopće nema svećenika po profesiji,47 - druge sekte, istina, nisu, ili, pak. nisu trajno, izvlačile. Ali, svećenik ili načelno ne radi kao »najmenik«,48 nego samo u počasnoj službi, ili dobrovoljno za počasne darove/" ili samo u sporednom pozivu i samo uz odštetu ;50 ili. pak, on svakog trenutka može da bude otpušten, ili vlada neka vrsta misijske organizacije s anglikanski biskupi su »exercises« (»vježbe«) i prophes'yings (propovijedI) ne samo mnogostruko trpjeli nego su ih i podsticali. U Skotskoj su oni bili (1560) po ustavu sastavni dio crkvene djelatnosti, 1571. su bili uvedeni u Northamptonu. a uskoro zatim i u drugim m.iestima. Ali je Elizabeta ustrajala na njihovom gušenju, sljedstverio svojoj prokJamaciji protiv Cartwrighia 'od 1573. . . . •• Već je Smyth u Amsterdamu postavio zahtjev da preporođena lice pri propovijedanju ne sinije pred sobom da ima ni Bibliju~ . •, Ovo danas, dabome, nije više nigdje radikalno sprovedeno. Ofidjel:' na »legenda« glasi da, po iskustvima zajednice, članovi naročito pristupačni dubu za vrijeme službe božje sjede u jednoj naročitoj klupi zajednice jedan prema drugom. pa se u dubokomćritanju čeka da sc duhoa jednog od njih spusti (ili na kojeg drugog člana zajednice). Ali zavrijemejednC:.služe božje u nekom pensiIvanskom collegeu (zajednici - prev. N. M.) duh se; nažalost. nije, kao što sam se ja nadao. spustio na lijepo. jednostavnoodjevenLi staru lady u klupi, čiju su harizmujako uznosili.nego- nesumnjivo po dogovoru - na jednog :valjanog bibliotekara tog collegea, koji je držao vrlouči:D govor o pojmu »saint«. . . . .. •• Harizmatske revolucije sektaAa (tipa Foxa i sličnih). u zajednicama počinjale su uvijek borbom protiv postavljenog prebendara. kao »najmeni~ ka«, a za apostolski princip besplatne slobodne propovijedi onog lica koje duh goni. Zestoko su se u parlamentu objaAnjavali Goodwin. kongregacionalista, i Prynne, koji mu je predbacivao da Je taj. nasuprot svojim tobožnjim principima, prihvatio jedan »living« (»prebendu«. »parohiju« - prev. N. M.), dok je Goodwin na to izjavio da prihvata samo ono što mu sedobro~ voljno daje. Načelo da su za izdržavanje. propovjednik~ prihvatljiva samo dobrovoljna davanja, u podnesku broWnista Jakovu I od 1603/tač~ 071: odatle protest protiv »popish livings« i »jewish tithes« (»papskihdohodaka« i »1ihvarskih desetaka« - prev. N.. M.). . ... 4, Ovo posljednje je traženo li Agreement of the People od l. maja 1649. za sve propovjednIke. . '0 Kao metodistički local preachers (mjesni propovjednici - prev. N. M~

.

218

MAX WEBER

putujućim propovjednicima,sl koji već prema potrebi rade u istoj oblasti (»circuit«). kao u metodizmu. sz Gdje se služba (u tradicionalnom smislu) i teološka kvalifikacija bila zadrža13;5"\ tu je ona ipak važila samo kao stručnotehnički preduslov. ali je, zapravo"~ kao presudan kvalitet važila harizma stanja milosti: na čije ustanovljenje su bila usmjerena istraživanja onih instancija koje su - kao Kromvelovi triers (lokalne korporacije za izdavanje kvalifikacionih atesta) i ~jectors (duhovna disciplinarna instancija)s" - imale da ispituju sposobnost duhovnika. Kako se vidi, harizmatički karakter autoriteta bio je "isto tako čuvan kao i harizmatički karakter samih članova zajednice. Kao što je Kromvelova armija svetih samo od religiozno kvalifikovanih htjela da prima pričest, tako isto se kromvelski vojnik opirao da ide II bitku s kakvim oficirom

SI 1793. je u metodizmu bila ukinuta svaka razlika Između rukopolože:nih i "n"erukopolože:nih propovjednika, pa su prema tome nerukopoloženi putujući propovjednici (travelling preachers), dakle misionari.karakteristič­ ni nosioci met6diznia, izjednačeni s još ang1ikanski rukopoloženima. Ali su istovremeno putujući propovjednici dobili monopol da propovijedaju u čita" voj oblasti (»circuit«), i samo za njih je bilo zadržano davanje sakramenata (vlastito davanje sakramenata bilo je" tek tada načelno sprovedeno, ali još uvijek ne il saie ofieijehie crkve, kojoj su docnije, kao i ranije, pretendovali da pripadaju). Pošto je od 1768. za njih građansko uzgredno zanimanje bilo zabranjeno, to je time ~astao jedan" novi »kter«~ Od 1836. se vršila fonnalna ordinacija. Prema njima su stajali iz laičkih redova regrotovani sporedno pozivni local preachers, bez prava davanja sakramenata i samo lokalno 1)adležni. Nijedna od tih kategorija nije nosila službeno odijelo. sz Faktički su, barem u Engleskoj, od većine »circuiis« postale male parohije, i putovanje propovjednika je bilo fikcija. Ipak su se do današnjih dana držali toga da isti minister ne može duže od tri godine da u istom »cireuitu(. VršI službu. Oni su bili profesionalni propovjednici.»Locat preaehers
1654.

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

219

koji zajedno s njim nije pripadao istoj pričesnoj zajednici kvalifikovanih. ss Unutra, među članovima sekta, vladao je, u najmanju ruku među anabaptistima i njihovim derivatima, po zahtjevu, starohrišćanski duh.s6 Kod nekih od njih bilo je zabranjeno pozivati se na državne sudove,57 i postojala je dužnost pomoći u nevolji,58 Nisu, doduše, naravno, (osim ponekad kod sasvim radikalnih zajednica) bili zabranjeni barem poslovni odnosi s nebraćom. Ali se samo od sebe razumije da su braću pretpostavljali. 59 Od samog početka se nalazi sistem uvjerenja (o pripadnosti i vJadanju60 za braću koja su se iseljavala. Kvekerska potporna društva bila su tako razvijena da je, usljed time nastajućih troškova, sklonost za propagandu konač­ no bila oslabljena. Kohezija zajednica bila je tako jaka da se ona s valjanim razlogom navodi kao jedan od motiva Z~ apPrimjer kod Gardinera, FaJl of the Monarchy, l, str. 380. I Westminster Confession postavlja (XXIV, l) načelo uzajamne unutarnje i vanjske pomoći u nevolji. Mnogobrojne su odgovarajuće odredbe u svim sekta ma. . s1 Metodisti su u više mahova pokuša,val1da·prizivna svjetovnog suca kažnjavaju isključenjem. S druge strane, oni su više~ puta stvarali instancije na koje se čovjek· protiv nemarnih dužnika mogao da pozove; . . so U starom metodizmu je jedna bratska. komisija ispitivala svakislu" čaj obustavljanja .plaćanja. Zaduživanje bezsigiimog· izgleda da će se dug moči vratitiuslovljavalo je isključenje; odade kreditnasp6sobnost;Upor. napom. ], str. 222 citiranih zaključaka holaridskihsinoda. Obaveza pomoći u . nevolji medu braćom utvrdena je; naprimjer, u l:iaptističkoj l:Ianserd· Knollys Confession (gl. 28) pod karakterističnim priuzdržajemda time za svetost svojine ne nastane ilikakva šteta. Jako pštro se ponekad (kao u Cam:bridge Platform od 1647. izd.od1653.~7. br. VI) naređuje s~arješinama da postupe protiv članova koji žive» without a caIJing (»van poziva« ;:,. prev, N; M.) i koji se drže »idleJy in their caJJing« (»lijeno u svompozivu« - prev~ N. ss s.

M.).

. .

,9 Kod metodista i

izričito

.

propisano.. •• Kod metodista se, prvobitno, imao da obnavlja svaka tri mj~seca. Stari independenti davali su pričest. kao štojegore spomenuto. sam() .Imaocima tickets (potvrda). Kod baptista je za prijem imigranta u zajednicU važilo kao neophodno letter of recommandation dotadašnje zajednice: v. dodatak izdanju Hanserd Knollys Confession od 1689. (West Chester Pa. 1827). Već su tri amsterdamske anabaptističke zajednice početkom 16. stoljeća imale isti sistem, koji SI otada svuda ponaVlja. U Massachusettsu je od 1669. (umjesto prvobitnog pripuštanja pričesti) certifikat propo,:jednik~ i se.lec~ men (izabranika - prev. N. M.) o ortodoksnosti vladanja bIO kvahfikaclom atest za dobijanje političkog gradanskog prava.

220

MAX WEBER

solutno zbijeno i od samog početka jako gradsko naseljava~ nje u Novoj Engleskoj,CI - u suprotnosti s Jugom. U svim ovim stvarima pokazuju se, kao što se vidi, ,.... u početku ove skice na primjerima jasno predstavljene - moderne funkCije američkih sekta i sektama sličnih društava kao pravolinijski ogranci, rudhnenti i preŽivjelosti onih, nekada u svim asket~ skim sektama i konventikulima vladajućih odnosa koji su danas u raspadanju. Od samog početka je pokazan ogr.oman ekskluziyni »kastinski ponos« sektaša. 6Z Sta je, zapravo, bilo - i jeste - za naš problem u čita~ vom ovom razvitku presudno? Političke i građanske posljedice imala je ekskomunikacija i lt srednjem vijeku, formalno, štaviše, gadnije riego ondje gdje su sekte bile slobodne. I u srednjem vijeku je samo hrišćanin mogao da bude punopravan građanin. lu srednjem vijeku je, kako je to Aloys Schulte lijepo pokazao, mogućnost da crkva, sa svojim disciplinskim sredstvima, .nastupi protiv jednog biskupa koji nije vraćao svoje dugove izazivala to da je taj uživao veći kredit nego kakav sVjetovni vladar. Iza pruskog potporučnika je okolnost da mu je zbog dugova prijetilo otpuštanje iz službe - značila veću sposobnost. Isto to je vrijedilo za člana rijemačkogstu­ dentskog društva. Konačno: i usr~dnjem vijeku su ispovijed i crkveno pravo kažnjavanja davali II ruke sredstva da se vrši efikasna crkvena stega, a to je i bilo. Prije svega, tada se iskorišćavala zakletvom stvorena mogućnost da se postigne dužnikova ekskomunikacija kao obezbjeden]e potraživanja. Zacijelo. Ali samo što u svim ovim slučajevima Ona držanja koja su pod onim okolnostima i sredstvima bila štiće­ na ili zabranjivana nisu bila potpuno drukčija od onih koja je protestantska askeza njegovala iH gušila. Sigurno je da se ona pojačana kreditna sposobnost onog potporu čnika. na primjer, ili onog člana studentskog društva, i kod biskupa, nije zasnivala na njegovanju poslovnih ličnih kvaliteta. I - što se na ovu posljednju napomenu nadovezuje: - ukoliko je smjer ., Tako Doyle U često navodenom djelU, koji na to svodi jako indus" trijski karakter Nove Engleske. nasuprot poljoprivrednim kolonijama. . 6' V. , na primjer, Doyleove napomene o staleškim odnosima u Novoj Engleskoj, gdje Su »aristokratiju« sačinjava]e porodice sa starijom vjerskoliterarnom tradicijom, a ne posjedničke klase. .

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

221

djelovanja bio po namjeri isti, način djelovanja je bio iz osnova različan. Srednjovjekovna, kao i luteranska crkvena stega bile su l) u rukama duhovne službe, 2) djelovale su, ukoliko su uopće bile djelotvorne, autoritarnim sredstvima, 3) kažnjavale su ili nagradivale pojedine konkretne radnje. Crkvena stega kod puritanaca i sekta bila je l) barem dijelom, često potpuno u rukama laika, 2) djelovala je posredstvom nužnosti samoodržanja i 3) njegovala je kvalitete ili - ako hoćete: odabirala ih. Ovo posljednje je najvažnije. Clan sekte (ili konventikula) morao je, da bi ušao u krug zajednice, imati kvalitete određene vrste, čije je posjedovanje - kao što je to u prvom članku prikazano - bilo važno za razvitak racionaln9g modernog kapitalizma. I on je, da bi se u ovom krugu održao, morao da posjedovanje ovih kvaliteta stalno potvrđuje: oni su u njemu bili konstantno i neprekidno njegovani. Jer kao što je - prema izlaganjima prethodnog članka - njegovo onostrano blaženstvo, tako je stajala i padala i čitava njegova ovozemaljska socijalna egzistencija time što ih je 011 potvrđi­ vao« !Cl Nema, kako to svako iskustvo pokazuje~ jačeg odgoj~ nog sredstva nego što je takva jedna nužnost sQcijalnog sa~ moodržanja u krugu drugova, i neprekidna i neupadljivaetič~ ka stega sekta odnosila se, stoga, prema autoritarnoj crkvenoj stegi kao racionalan odgoj i izborpremaniuedenjui zatvoru. U ovom, kao i u gotovo svakom pogledu, puritanske sekte·su, kao najspecifičniji nosiociunutarsvjetovne askeze, najk<.>risekventnija, u izvjesnom smislu jedino konsekventna a~tite:z:a univerzalističkoj katoličkoj ustanovi JDilosti. Najjače ind/vi-:dualne interese socijalnog samopoštovanja one su. stavljale u službu održavanja i propagiranja»građanske« puritanskeetike s njenim konsekvencijama. Ovo je apsolutno prestidno·za penetrantnost i snagu tog djelovanja~.Jer - da toponovim0 64 .0 Katolička ispovijed je - da to ponovimo - bila, naprotIv, jedno sredstvo oslobođenja od silnog unutarnjeg pritiska pod ~ojim je član sekte u s~ojem ži,:otu .stalno bi,o. U~oliko .su izvjesne, ~rtodoksne. i hetero~okS~e vjerske zajednice srednjeg Vijeka bde preteče OVih asketsklh denommaclJa protestantizma, o tome ovdje još ne možemo raspravljati. . . . . • 4 Na ovo potpuno odlučno poentiranje prvog od dva članka ponovno naglašeno upućujemo. Osnovna greška mojih kritičara bila je uprav? u tome što oni ovo nisu uzeli li ·obzir Mi ćemo - prilikom pretresanja starOIzraelske etike u odnosu prema, po učenju vrlo sličnim, egipatskim, feiličanskiin i ba· bilonskim etikama - naići na jedno sasvim slično stanje stvari. .

222

MAX WEBER

- nije etičko učenje jedne religije, nego je ono etičko držanje za koje se vrstom i uslovnošću njenih dobara milosti daju nagrade - u sociološkom smislu riječi »njen« specifični »etos«. Ono držanje je kod puritanaca bilo izvjestan metodično-raci­ omllan način života, koji je - pod datim uslovima - »duhu« m'odernog kapitalizma prokrčio put; premije su se davale za »potvrđenje« pred Bogom u smislu osigurlilnja spasenja; kod svih puritanskih denominacija, pred ljudima II smislu socijalnog samoodržanja; unutar puritanskih sekta. Obadvoje se međusobno riadopunjavalo u istom smjeru djelovanja: to je pomagalo da se oslobodi »duh« modernog kapitalizma, njegov specifični »etos«,što znači etos modernog građanstva. Naročito stvaranje asketskih konventikula i sekta, s njihovim radikalnim razbijanjem patrijarhalne i autoritarne vezanosti 6S i njihOVIm tumačenjem rečenice da čovjek mora slušati Boga više nego čovjeka stvorilo je jednu od najvažnijih historijskih osn'ova modernog »individualizma«. Jer je konačno potrebna, da bi se način ovih etičkih djelovanja shvatio, još jedna uporedna napomena. I u srednjovjekovnim cehovima nerijetko se nalazila kontrola općeg etičkog standarda članova slična onoj koju je vršila crkvena stega asketski h protestantskih sekta. 66 Ali je neizbježna razli,. ka u djelovanju na privredno držanje pojedinca jasna kao dan. Ceh je ujedinjavao u sebi drugove po struci, dakle: konkurente, i to radi ograničenja konkurencije i u njoj djelujuće racionalne težnje za zaradom. On je stvarao »građanske kreposti« i bio je u izvjesnom smislu (o kojemu nećemo ovdje pobliže raspravljati) nosilac građanskog »racionalizma«. Ali u smislu »politike nasušnog hljeba« i tradicionalizma, - s poznatim praktičnim konsekvencijama, ukoliko je njegovo prie vredno regulisanje dobijalo na snazi. Ali sekte nisu u sebi ujedinjavale obukom ili porodičnim vezama obuhvaćene, .J Za ovo upor., medu ostalim, ono što je gore na str. 190. i d. rečeno. Antička jevrejska, kao i starohrišćanska zajednica, djelovale su. svaka .na svoj način. II istom smjeru (kod Jevreja je iščezavanje značenja rodbine, ka·

vidjeti, uslovljeno time, i hrišćanstvo je u ranom srednjem vijeku djelovalo). oo Umjesto drugih primjera upor. parisku Livre des metiers des Prevot Etienne de Boileau od 1268. (izd. Lespinasse i Bonnardot II Hist; generale de Paris). str. 21 1,8; 215, 4.

ko

ćemo

slično

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

223

tehnički

kvalifikovane drugove po struci, nego etički kvalifikovane jednovjemike izborom i odgojem, - nadzirale su i propisivale njihov način života isklJučivo u smislu formalne ispravnosti i metodske askeze, bez one materijalne svrhe politike nasušnog hljeba koja koči ekspanziju racionalne težnje za zaradom. Kapitalistički uspjeh jednog člana ceha razarao je cehovski duh, - kao što se to dešavalo u Engleskoj i Francuskoj, i bio je perhoresciran. Kapitalistički uspjeh jednog člana ceha bio je - ako je on bio zakonito postignut - dokaz njegova potvrdenja i stanja milosti, dizao je prestiž i propagandne šanse sekte, ! stoga je bio rado viden, kao što to pokazuju u više mahova citirane izjave. Organizacija slobodnog rada u cehovima, u svojem okcidentalnom srednjovjekovnom obliku, nije sigurno - nasuprot svojoj namjeri - bila jedna koč­ nica, nego i predstepen kapitalističke radne organizacije, bez kojeg, možda, nije mogla biti.6~ Ali je moderni grada nsko-kapitalistički etos, naravno, nije mogao da sam rodi. Jer njegove ekonomski »individualističke« podsticaje nije mogla ona, nego samo životna metodika asketskih sekta. da legitimira i preobrazi.

o. Ovdje ne možemo uzgred da preduzmemo analizu ovih prilično is~ prepletenih kauzalnih veza.

SADRŽAJ

I. Protestantska etika j duh kapitalizma 5 I. Problem . . . . . . . . . . . . . . . 5 l. Konfesija i socijalni slojevi. . . . 5 2. » Duh« kapitalizma . . . . . . . 17 3. Luterova koncepcija poziva. Zadatak istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . 48 ·11. Pozivna etika asketskog protestantizma . . .. 70 l. Religijske osnove svjetovne askeze 70 2. Askeza i kapitalistički duh . . . . 149 II. Protestantske sekte i duh kapitalizma. .

194

Max Weber PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA 2. izdanje 1989. Izdavači

SOUR }} Veselin MasJeša«, OOUR Izdavačka djelatnost, SOUR »Svjetlost«, OOUR Izdavačka djelatnost Sarajevo Za izdavače

Radoslav Mijatović Gavrilo Grahovac Tehnički

urednik

Salih Ahmethodžić Korektor

Davor Papić Stampa

NlSRO »Oslobodcnjc« OOURŠ.T. Za §tampariju:

graf. ing. Petar Stert TIraž: 2000 primjeraka

ISBN 86-21·00301·4